POLITIKA AKADEMIJA SDA Regionalni program

ZENICA

Nedim Dedi
( generacija III )

Esej:
GLOBALIZACIJA

Zenica, 2014/15

Sadraj

1. Definicija globalizacije...........................................................................................................4
1.2. Globalizacija uopte..................................................................................... 5

2. Proces globalizacije................................................................................................................6
3. Temeljni nositelji globalizacije...............................................................................................7
3.1.1 Meunarodne organizacije.........................................................................8

4. Negativni aspekti globalizacije.............................................................................................10

Zakljuak...................................................................................................................................12
Literatura...................................................................................................................................14

1. Definicija globalizacije
1.1. Problem definicije
"Svi govore kako je svijet postao globalno selo, ali to to doista znai?"
Od sredine 1980-tih termin globalizacija postaje jedan od najcitiranijih pojmova u Social
Science Citation Indexu - indeksu citata u drutvenim znanostima. No, bez obzira na to,
postoje autori koji negiraju globalizaciju, odnosno referiraju je kao "mit". Kao argumente
navode ogranienost globalizacijskih procesa na razvijene zemlje uz marginalizaciju treeg
svijeta, zatim kako su "istinske transnacionalne kompanije razmjerno rijetke", te ogranienost
trita zbog dominantnosti i mogunosti intervencije zemalja trijade - Europe, sjev. Amerike, i
Japana. Ovdje proizlazi jedan vaan nedostatak: nepostojanje opeprihvaene definicije
globalizacije.
Naime, kako bismo govorili o globalizaciji, mora postojati kakav-takav konsenzus oko toga
to pod globalizacijom doista i mislimo. Brojni autori uope nisu definirali ovaj pojam, te
stoga nismo u mogunosti polemizirati s njima. Jer, ako globalizaciju oznaimo kao proces
(oko ega se veina teoretiara slae), utoliko njihova teza o nepostojanju globalizacije ne
stoji (zato to budui je proces ima svoj tijek koji vodi k globalnoj integraciji, a to to je
sveopa integriranost danas jo daleko, ne znai da globalizacija sama po sebi ne postoji). No,
poto velik broj autora pie o globalizaciji, ali ne naglaavajui to pod tim pojmom
konkretno podrazumijevaju, potrebno je izbjei ovaj problem i definirati je, premda e zbog
sveopeg neslaganja miljenja ta definicija biti sadrana u nekoliko uglavnom deskriptivnih
reenica.

"Rije globalizacija prvi put se pojavila u Websterovom rjeniku American English iz 1961.
godine, a termini 'globalno' i 'globalizam' javili su se tek 1940-tih godina. Do 1890-tih rije
'global' nije oznaavala 'cijeli svijet', ve 'zemaljsku kuglu'.
Globalizacija je, u ekonomskom smislu, proces kojim se smanjuju ili potpuno ukidaju
prepreke u meunarodnoj ekonomskoj razmjeni, i poveava ekonomska integracija meu
zemljama."
"Globalizacija je socijalni proces koji tei sveobuhvatnosti svijeta".
arko Pai globalizaciju vidi kao "novi zaaravajui pojam, novu sveproimljuu duhovnu
mantru fin de sieclea. () Kritika analiza pojma globalizacije, ponajprije iskazuje da je rije
o temeljnim drutvenim i kulturnim preinakama u svijetu."
"Globalizacija je irenje granica koje omoguuje slobodno kretanje ljudi, roba, informacija,
normi i institucija, uz djelovanje integrativnih snaga."
"Globalizacija oznaava proirivanje i produbljivanje socijalnih odnosa i institucija kroz
prostor i vrijeme, i to kada na svakodnevne aktivnosti pojaano utjeu dogaaji 's druge strane

globusa', te kada djelovanje i odluke lokalnih grupa ili zajednica imaju znaajni globalni
odjek."
"Globalizacija kao ideja odnosi se na smanjivanje svijeta, ali i na jaanje svijesti o svijetu kao
cjelini."
"Globalizacija je proces gospodarskog, socijalnog, kulturnog, i politikog djelovanja koje
nadmauje granice nacionalnih drava."
"Globalizacija nije niti fenomen, niti prolazni trend. Ona je internacionalni sustav koji
nadsvouje i oblikuje unutarnju i vanjsku politiku gotovo svake zemlje."
Globalizacija se esto poistovjeuje s internacionalizacijom, liberalizacijom,
univerzalizacijom, westernalizacijom, i sl.; ovi termini predstavljaju procese koji potiu
proces globalizacije, ali nemaju isto znaenje kao globalizacija. Svi ovi prije navedeni procesi
odvijaju se meu dravama koje su politike i teritorijalne jedinice, meutim globalizacija
predstavlja suprateritorijalne odnose bez granica i udaljenosti. Zbog toga se 'globalna
ekonomija' razlikuje od 'meunarodne ekonomije', 'globalna politika' od 'meunarodne
politike', itd. Ovoj suprateritorijalnosti o kojoj govori dr. Juri bliska je supranacionalizacija,
o kojoj govori dr. Puljiz:
"Globalizacija se moe definirati kao proces porasta meuovisnosti svijeta u kljunim
domenama ivota. Kako se ne radi samo o svjetskom, nego i o regionalnom povezivanju,
precizniji bi termin bio supranacionalizacija, jer ona podrazumijeva etabliranje vie
nadnacionalnih razina za funkcioniranje suvremenih drutava."
Dakle, opet je aktuelno pravilo koje glasi: to je tvoje -to je i nae, a to je moje - to je samo
moje.
Prvi znakovi takvoga ponaanja javili su se ve pre nekoliko godina kadje predsjednik SADa kao ekonomski najsnanije drave zabranio stranu konkurenciju u industriji eljeza i elika i
to obrazlagao potrebom zatite domae amerike industrije elika. Svi su utjeli i nitko
nita Sada ve i Francuska titi svoje poljoprivredne interese od nekih evropskih
ogranienja, a to obrazlae potrebom ouvanja svoje tradicijske poljoprivredne proizvodnje i
kulturnim nasljeem.

1.2. Globalizacija uopte

Izvorite globalizacije uklapa se u novu filozofiju znanu kao novi svjetski poredak koji je zamiljen u
Sjedinjenim Amerikim Dravama nakon propasti komunistikih poredaka i sovjetskog bloka, a ija je
najvanija odrednica stvaranje globalnog trita.
Kao dugotrajni povijesni proces u kojemu ljudski rod od samih poetaka svojim kretanjem i
izumima tei sveobuhvatnosti svijeta, globalizacija je svoje ubrzanje doivjela raspadom realnog
socijalizma i slomom komunistikih jednostranakih reima u zemljama srednje i istone Europe i
u bivem Sovjetskom Savezu.
U ujedinjenju Europe mnogi vide prvi korak k stvaranju svjetske drave,a ta ideja o jednom svijetu jednako je
stara kao i iluzija o vjenom miru kojeg bi taj svijet trebao jamiti. Globalizaciju je kao proces nemogue
izbjei, s obzirom na razvijenost visokosofisticirane tehnologije, posebno informatike to svijet pretvara u
globalno selo. Takvo globalno otvoreno trite namee visoke kriterije kvalitete, uinkovitosti, te razvojnih
sposobnosti i afiniteta poduzea kao i kompetencije menadera.Otvorenost prema svjetskom tritu,
duboka meunarodna integracija irevolucija u ekonomiji znanja oblikuju globalizaciju kao proces sa sve
manjim mogunostima nacionalnih drava da utjeu na ekonomske procese.Vlade pojedinih drava raspolau
sa sve manje moi koja prelazi u ruke menadera multinacionalnih interesa kojima su podreene i najvee
drave svijeta, to uzrokuje nestanak dravnog kapitalizma i nacionalne drave. Na meunarodnom planu
vlade djeluju svevie zajedno s meunarodnim organizacijama, "od Ujedinjenih naroda do GeneralMotorsa".
A kao primjer moemo navesti Fiat, simbol talijanskog obiteljskog vlasnitva i nacionalne industrije, koji
je napokon popustio globalizaciji udruzivi ses multinacionalnim partnerom amerikim General
Motorsom".

2. Proces globalizacije
Proces globalozacije poinje industijskom revolucijom i kapitalistikim nainom proizvodnje, iji je cilj
sticanje i poveanje profita. Profit se moe poveati uz brzrast proizvodnje od trokova za isti nivo proizvodnje.
Industrijska revolucija itehnoloki napredak smanjivali su trokove proizvodnje i omoguavali stvaranjenovih
proizvoda, prije potpuno nepoznatih.
Proces globalizacije potaknut je osobito tehnolokim napredkom utelekomunikacijama i
transportu, a kraj je 20-tog stoljea donio je informatikutehnologiju.Ekonoski gledano, moe
se rei da su uzroci i poticaji globalizacije kapitalistikinain proizvodnje, tehnoloki
napredak i meunarodna regulacija.U globalnoj se privredi faktori proizvodnje, prirodni
resursi, kapital, tehnologija, rad,informacija kao i dobra i usluge slobodno kreu
svijetom.pekulanti zadaruju prebacujui navedene faktore s mjesta gdje su jefrtinija
namjesta gdje su skupi, a proizvoai lociraju svoje pogone tamo gdje je to najjeftinije-u
nerazvijene zemlje. Domae trite vie ne postoji, ono je dio jedinstvenogglobalnog
trita.Globalizaciju karakterise sve veca medjuzavisnost nacionalnih ekonomija sasvjetskom
privredom. Zemlje u svijetu su povezane u multidimenzionalnu mrezuekonomskih, socijalnih,
i politickih veza.Osnovni cilj globalizacije je profit, zatim osvajanje novih trita, pronalazak
novihtrita, pronalazak novih i jeftinijih sirovina, smanjenje rizika u poslovanju,uklanjanje
ili ograniavanje konkurencije i dominacije svjetskom razmjenom odstrane nerazvijenih
svijetskih zemalja. Predpostavka svjetske povezanosti sezasnivaju na tezi koju su nametnule
razvijene zemlje da se dalji racionalni razvoj privrede moe ostvariti na osnovu otrijih
kriterija poslovanja i gdje su velikemultinacionalne kompanije osnova i nosioci povezivanja.
Uslov za globalizaciju jeinternacionalizacija svijetske proizvodnje i trgvine.Globalizacija
ukljuuje potpunu ekonomsku liberalizaciju, to jest otvaranje vratakrupnom biznisu.
Multinacionalne kompanije su na elu. Vlade stvaraju maksimalno povoljne uslove za porast
njihovog biznisa. Regionalne grupacije poput APEC,GATT i WTO su u potpunosti posveene
istom cilju.Povezanost velikog biznisa, vlada, regionalnih i meunarodnih institucija u
stvaranju povoljnih okolnosti za globalizaciju nije sluajnost. Ono ima historijske korijene
ukolonijalizaciji, otuda su dominantne snage bazirane na Zapadu. Ipak, bilo bi pogreno
dananju globalizaciju opisati kao repliku zapadnog kolonijalnog iskustva, jer je jedan od
centara moi u Japanu. Izrastaju i drugi centri kontrole usjeveroistonoj i jugoistonoj Aziji.
Globalizacija ima pozitivne i negativne uticaje, odnosno aspekte na drutvene, privredne,
komunikacijske, nacionalne i druge faktore.Pozitivni uticaji globalizacije su: poduzimljivost i
kreativnost glavnih nosilaca, dobraorganizacija rada, razvoj novih tehnologija i tehnika
proizvodnje, racionalizacija irazvoj novih sirovina, razvoj novih izvora energije pri emu se
nabroani uticaji posmatraju kroz integraciju nauke i proizvodnje.Drugu
grupu pozitivnih uticaja ine prestrukturiranje proizvodnje gdje se radno-intenzivna
proizvodnja locira u zemlje u razvoju jer je jeftinija radna snaga, akapitalno intenzivna
proizvodnja se locira u podrujima razvijenih zemalja.Treu grupu pozitivnih uticaja ini
meuzavisnot koja se odraava kroz regionalnaudruivanja, prenos znanja, prenos
tehnologije, educiranje radnika, mogunosttehniko-tehnolokog i proizvodnog obrazovanja
mladih ljudi, itd. Negativni uticaji globalizacije izraavaju se preko optih uticaja: nametanje
obiaja ishvatanja od strane razvijenih i ZUR-u, potiskivanje domaih
tradicionalnihvrujednosti, nesolidarnost,...Globalizacija dovodi do neravnomjerne
zaposlenosti u ZUR-u, finansijskedominacije razvijenih zemalja( jer razvijene zemlje imaju
kapital), ograniavanje odrazvijenih, itd..

3. Temeljni nositelji globalizacije

Temeljni nositelji (multinacionalne kompanije) Multinacionalne kompanije (MNK) su
poduzea s podrunicama u vie razliitih drava. Nemogue ih je jednoznano definirati,
stoga je najjednostavniji kriterij (po kojemu se moe odrediti da je neka podrunica dio
multinacionalne kompanije) preteit vlasniki udio u podrunici koja je svojom poslovnom
politikom vezana za sredinjicu korporacije13. Povijest modernih multinacionalnih kompanija
zapoela je jo u srednjem vijeku, kada su panjolski kolonizatori osnivali podrunice
matinih kompanija u Junoj Americi. Jo od toga vremena potjee odbojnost nacionalnih
drava prema multinacionalnim kompanijama14. dananje korporacije koje dre na
svijet u sve vrem zagrljaju izravne (su) nasljednice Istono indijske kompanije te
Hudson Bay kompanije koje su nastale u 18. stoljeu s iskljuivim ciljem da optimalno
eksploatiraju kolonije na raun britanske Krune. Vremena su se moda promijenila ali ciljevi i
nain rada nisu. 15. Dananje moderne MNK osnivaju svoje podrunice najvie zbog:
jeftinije kvalificirane radne snage, uteda na transportnim trokovima, poreznih pogodnosti,
slabijeg pravnog okvira u nerazvijenim zemljama (prava radnika i zatita okolia) i osvajanja
novih trita. Cilj im je: omoguiti maksimalan profit, u to kraem vremenu, uz istodobno
izbjegavanje odgovornosti za bilo koju tetu proizalu iz njihovog naina poslovanja.
Naravno, MNK odreene koristi donose i nacionalnim gospodarstvima. Uz prenoenje
strunog znanja (tehnolokog i organizacijskog) olakavaju meunarodnu komunikaciju i
integraciju nacionalnih gospodarstava u tokove svjetske trgovine i kapitala. MNK ostvaruju
monopolne profite, to im omoguuje investiranje velikog dijela svoga dohotka u istraivanje
i razvitak, to za posljedicu ima visoku razinu istraivanja i razvitka i brze tehnoloke
promjene. Rezultat toga je rast bruto drutvenog proizvoda (zbog ega ih politika njihove
matine drave podrava), a rezultati istraivanja poveavaju i ivotni standard (npr. lijekovi,
Internet, nova radna mjesta itd.). Radi se o umpeterijanskoj hipotezi, prema kojoj bi bilo
nerazborito zaklati tu divovsku gusku (MNK) koja nese takva zlatna jaja.
Klasini primjeri MNK su npr. Coca-Cola, IBM, Shell, Enron, Boeing i General Motors.
Karakteristino je da (za razliku od manjih kompanija) vlasnik (kao osoba) vie ne igra
kljunu ulogu. Kljuni postaju menadment i veliki dioniari, koji odreuju poslovnu politiku
MNK-a (kojoj je jedini cilj ostvarivanje to veeg profita), pri emu nikako ne treba
zanemariti injenicu da se sjedita gotovo svih MNK-a nalaze u SAD-u, EU i Japanu. Iz svega
navedenog proizlazi zakljuak kako su MNK temeljni nositelji i generatori (motor / pogon)
globalizacijskog procesa. S obzirom da raspolau najveim kapitalom (evidentno je da su
godinji prihodi pojedinih multinacionalnih kompanija vei od domaeg bruto proizvoda
pojedinih drava), po samoj prirodi stvari, u njihovom je interesu proirivati svoja trita i
zahtijevati liberalizaciju i deregulaciju svjetskog trita.

3.1.1 Meunarodne organizacije

MNK su razvidno najbitniji subjekt u procesu globalizacije. No, one taj proces nisu u stanju
provesti bez odgovarajue logistike (meunarodne organizacije: MMF, STO i SB) i potpore
najjaih (SAD, EU i Japan), o kojima e se govoriti u ovom poglavlju.
a) Organizacija ujedinjenih naroda (UN)

Organizacija ujedinjenih naroda (UN) meunarodna je organizacija drava osnovana

24.10.1945. godine radi ouvanja mira i sigurnosti, razvijanja prijateljskih odnosa meu
narodima i ostvarivanja suradnje u rjeavanju meunarodnih problema gospodarske, politike,
socijalne, kulturne i humanitarne prirode. Sukladno tome, pod okriljem UN-a djeluje niz usko
specijaliziranih ustanova kao to su npr.: ekonomske i socijalne organizacije: SZO (Svjetska
zdravstvena organizacija, tj. World Health Organisation - WHO), UNESCO (United Nations
Educational, Scientific and Cultural Organisation), MOR (Meunarodna organizacija rada, tj.
International Labour Organisation - ILO), MMF (Meunarodni monetarni fond, tj.
International Monetary Fund - IMF), STO (Svjetska trgovinska organizacija, tj. World Trade
Organisation - WTO), SB (Svjetska banka, tj. World Bank - WB); programi i fondovi:
UNHCR (UN-ova visoka komisija za izbjeglice, tj. United Nations High Commission for
Refugees), pa ak i SUN (Sveuilite ujedinjenih naroda, tj. United Nations University UNU); itd. Naravno, ne treba zaboraviti International Court of Justice (Meunarodni sud
pravde)23. Za potrebe ovog rada opirnije e biti obraene UN-ove ekonomske i socijalne
organizacije MMF, STO i SB koje imaju vodeu ulogu u globalizacijskom procesu. b)
Meunarodni monetarni fond (MMF)
b) Meunarodni monetarni fond (MMF; engl. International Monetary Fund IMF), sa
svojim sjeditem u Washingtonu, je meunarodna monetarna institucija koja je
osnovana 22.08.1944. godine kao rezultat konferencije u Bretton Woodsu, New
Hampshire. MMF je osnovan radi stabiliziranja meunarodnog monetarnog sustava
(smatralo se da trita sama od sebe esto nisu u stanju funkcionirati bez smetnji i
trzavica), tako to bi pruao pomo zemljama lanicama u obrani stabilnosti njihovih
valuta. Svaka zemlja lanica uplauje u MMF kvotu ija se relativna visina odreuje
na temelju uloge zemlje u svjetskoj razmjeni. Kvote su izmeu ostalog znaajne i kao
odrednice glasakih prava u glavnim organima fonda (Vijeu guvernera i Upravi). U
Vijeu guvernera okupljeni su ministri financija ili guverneri sredinjih banaka
zemalja lanica. Zbog olakavanja problema meunarodne likvidnosti (posebice zbog
njezine vezanosti za pojedine nacionalne valute) krajem 60-ih godina uvedena su
specijalna prava vuenja (special drawing rights SDR). Specijalna prava vuenja
rasporeuju se zemljama lanicama MMF-a razmjerno njihovim kvotama. U sljedeoj
tablici (Tablica 1) jasno su vidljivi brojevi glasova po zemlji lanici i postotak u
ukupnom fondu (a samim time i glasaka mo pojedine zemlje lanice). Ukupan broj
zemalja lanica na sljedeem popisu (Tablica 1.) iznosi 179, ali za pravilno tumaenje
znaaja prvih pet drava (SAD, Japan, Njemaka, Francuska i Ujedinjeno

Kraljevstvo) nije potrebno iznositi itav popis.

MMF se poglavito zalae za privatizaciju, liberalizaciju trinog kapitala i trino
odreivanje cijena sa to manjim uplitanjem drave (to predstavlja veliku promjenu
MMF-ove ideologije u odnosu na poetno razdoblje njegovog djelovanja).
c) Svjetska trgovinska organizacija (STO) Svjetska trgovinska organizacija (STO, engl.
World Trade Organization WTO), slubeno postoji od 01.05.1995. godine kao
organizacija sljedbenica GATT-a (General Agreement on Tariffs and Trade). Temeljni
joj je zadatak provedba meunarodne slobodne trgovine. Pravilima se regulira robna
razmjena, nediskriminacija (diskriminacijom se misli na carine) i jednakopravno
tretiranje uvezenih proizvoda i proizvoda domaeg podrijetla na domaem tritu.
Opa poela primjenjuju se na podruja kao to su trgovina uslugama, pravo
intelektualnog vlasnitva i mjere u vezi s investicijama. Posredovanjem raznih savjeta
i povjerenstava, STO vodi 28 sporazuma koje sadri Zavrna isprava Urugvajskog
kruga. STO nadzire i provodi znaajna snienja i ukidanja carina (diskriminacije) i
smanjuje necarinske mjere kojima drave pokuavaju zatititi domae proizvode na
domaem tritu od uvoznih.
U STO-u se sustavno prati odvijanje meunarodne trgovine redovitim ispitivanjem
trgovinskih reima njezinih lanica. Zemlje lanice STOa ostvaruju vie od 90%
svjetske trgovine robom i uslugama. Sjedite STO-a se nalazi u enevi, a njezino
predsjednitvo ine predstavnici diplomatskih izaslanstava zemalja lanica STO-a i
strunjaci koji su upueni od strane njihovih vlada.
d) Svjetska banka (SB, International Bank for Reconstruction and Development IBRD,
World Bank WB), Meunarodna banka za obnovu i razvitak, je meunarodna
financijska institucija u sastavu UN-a (kao i MMF te STO). Radi se o organizaciji
koja je (kao i MMF) proizala iz Bretton-Woods-sustava i ija je zadaa osigurati i
dati kapital zemljama u razvitku kako bi se omoguilo njihovo gospodarsko
napredovanje33. SB je osnovana nakon II. svjetskog rata kako bi pomogla u obnovi
ratom razruene Europe, a poslije toga se postupna transformirala u banku za razvitak.
Moto SB-a glasi: Na san je svijet bez siromatva! (njem. Unser Traum ist eine Welt
ohne Armut!34). SB u svojoj borbi protiv siromatva upuuje timove strunjaka i
znanstvenika (uglavnom iz podruja ekonomskih i gospodarskih znanost) u zemlje
klijentice, koji due vrijeme ive i rade u pojedinim dravama.

4. Negativni aspekti globalizacije

Meunarodni birokrati bezlini simboli svjetskog gospodarskog poretka svugdje u svijetu
postali su meta otrih kritika i prosvjeda62. Suhoparne konferencije i summiti, za koje ira
javnost donedavno uglavnom nije pretjerano marila, postali su povodom bijesnih
demonstracija i ulinih nereda. Prosvjedi povodom i za vrijeme sastanka STO-a 1999. godine
u Seattleu bili su pravi ok. Protiv STO-a demonstriralo je oko 50.000 ljudi (sindikalisti,
studenti, ekolozi i domaice obini graani) to je rezultiralo estokim viednevnim
sukobima izmeu demonstranata i policije sa preko 600 uhienja, a materijalna teta
procijenjena je na 20 milijuna amerikih dolara63. Od onda je ope nezadovoljstvo poprimilo
sve ire dimenzije, a izgleda da itava svjetska javnost budno prati globalizacijsku i
antiglobalizacijsku64 scenu. U meuvremenu se ustalila praksa da svaki sastanak
Meunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, Svjetske trgovinske organizacije i G7 / G8
65 prate teki neredi i izgredi u kojima se sukobljavaju ogoreni demonstranti i nemoni
policajci. Nedavni primjer koji potvruje ovo pravilo jesu izgredi do kojih je dolo u Genovi
2001. godine.
Unato temeljitim pripremama redarstvenih snaga dolo je do nereda gotovo nezapamenih
razmjera. Prosvjednici su se satima sukobili sa policijom koja je bezuspjeno pokuavala
smiriti cijelu situaciju koja je u potpunosti izmakla kontroli.

4.1 Politiki aspekt

Nacionalne vlade igraju sve manju ulogu u globalizacijskom procesu. Njihovu ulogu preuzeli
su temeljni nositelji globalizacije i trendsetteri. Politike opcije drave svedene su na
minimum, a meunarodnom/globalnom scenom dominiraju subjekti iji je jedini cilj ostvariti
to vei profit. Pravo jaega i monopolizacija moi Globalizacija je (barem za sada)
posljedica institucionalizacije i legalizacije djelovanja prava jaega. Imamo pred sobom
sustav, kojeg se slobodno moe nazvati globalno oblikovanje politike bez globalne vlade,
sustav u kojemu pojedine institucije (MMF, STO, SB) i akteri (ministri financija,
gospodarstva i trgovine, koji su usko vezani uz odreene financijske i trgovinske interese)
vode glavnu rije, dok mnogi ljudi koji su njihovim odlukama najvie pogoeni nemaju
nikakvo pravo glasa. Takav sustav svakako predstavlja monopol, a utemeljen je i funkcionira
iskljuivo zahvaljujui djelovanju prava jaega. Svijet je sabijen pod kontrolu jednog centra
moi, to ujedno iskljuuje svaku koncepciju nacionalnog suvereniteta. Suverenost i
demokracija Govorei o suverenosti mislim na samostalno, nezavisno, neovisno vladanje, na
najviu vlast nad kojom nema druge vlasti. Pravo na neovisnost (suverenost) jedno je od
temeljnih prava drave Podreenost drugoj dravi zapravo je iskljuenje (negacija)
suvereniteta. Drava nije suverena ako je podreena drugoj dravi ako je odluivanje
uvjetovano odlukom druge drave U takvom sluaju drava nije suverena Sva srea pa
se podreenost ili ovisnost mora odnositi iskljuivo prema drugoj dravi, jer kada bi tekst
glasio drava nije suverena ako je podreena drugoj dravi ili slinoj instituciji onda bi
gotovo sve samostalne i drave ovoga svijeta bile liene svoje suverenosti (u
kaznenopravnom smislu).
Vodea uloga kapitala
Svijet se naalost ne integrira i ne udruuje po kriterijima ni vjernika, ni radnika, ni nacija,
ve po kriterijima krupnog kapitala. Oni koji ispunjavaju uvjete homogenog rasta naravno ne
gube, ali oni koji pristaju na takva pravila i nain igre bez da ispunjavaju te uvjete oni gube.
Svijet integriran po kriterijima krupnog kapitala ne moe i nikad nee zaivjeti kao
zajednica, kao globalan svijet. pekulativna kretanja kapitala karakteristina su za ovu fazu

globalizacijskog procesa. Takvi tijekovi kapitala ograniavaju politike opcije vlada,

financijskom kapitalu daju pravo veta, sustavno potkapaju narodni suverenitet u
demokratskim reimima, a razvojne i napredne gospodarske i socijalne politike (koje prije
koriste narodu negoli ulagaima) postaju upitne i nepoeljne76. injenica da se u glavnim
meunarodnim ekonomskim i trgovinskim organizacijama odluuje prema kriterijima
kapitala, a ne na demokratski nain, konsenzusom veine, potvruje vodeu ulogu kapitala u
svim podrujima ljudskog djelovanja (vidi: Shema 3). Neosporno je pravo onoga koji svoj
kapital uloi, da odluuje o tome to e se tim kapitalom i na koji nain poduzimati, ali
dugorono gledano bi humaniji i demokratiniji pristup prilikom tog odluivanja rezultirao
obostranim profitiranjem (kako bogatih tako i siromanih drava).

Zakljuak
Globalizacija je jedan od najpopularnijih termina dananjice, premda e Vam malo ljudi rei
to globalizacija zapravo znai, ovaj je fenomen postao stvarnost koja dotie nae ivote,
uzrokujui ustre debate oko toga koliko nam dobra ili zla donosi.
Pristae globalizacije naglaavaju da je ona promovirala razmjenu informacija, dovela do
boljeg razumijevanja razliitih kultura i omoguila trijumf demokracije nad autokracijom, te
da je bujanje trgovine storilo vei izbor, veu potronju, rast ivotnog standarda, itd.
Javni, esto nasilni protesti pokazuju i sve vee protivljenje ovom procesu; kritiari tvrde da
su se razvijeni okoristili na raun nerazvijenih. Ionako malen udio najsiromanijih ljudi svijeta
u globalnom dohotku u proteklom je desetljeu pao sa niskih 2,3 % na jo niih 1,4 %.
injenica koja jo vie zabrinjava jest da ogromne transnacionalne kompanije postaju
znaajnije i monije od demokratski izabranih vlada, to interese vlasnika stavlja iznad
interesa pojedinih zajednica ili potroaa.
Globalizacija u obliku u kojem nam se danas nudi namee kulturu koja esto:
- svodi meuljudske odnose na izmjenu interesa;
- svodi tenje ovjeka na traenje veeg prihoda;
- svodi drutvo na anonimni prostor u kojem se tei jedino za samopotvrivanjem, s iluzijom
da svi pojedinci i narodi imaju iste mogunosti, to empirijski pokazatelji pobijaju.
Uvjeren sam da:
- unato svojim egoistinim porivima, ovjek se ostvaruje u zajednitvu s drugima, u davanju
i bezinteresnom otvaranju drugome, to dovodi do uzajamnosti;
- ovjek ima potrebu u svakom svom djelu traiti znaenje koje nadilazi njegovu svrhovitu i
utilitarnu vrijednost;
- u cilju prihvaanja i primjerenog vrednovanja svih svojih lanova - u razliitosti njihovih
tenji i znanja - drutvo treba bez ideolokih predrasuda povezati razliita organizacijska
naela, meu kojima su razmjena, autoritet temeljen na demokratskom konsenzusu, i sloboda
graanskog udruivanja.

Literatura
- https://bib.irb.hr/datoteka/239208.diplomski_rad_tekst.pdf
- Globalizacija biznisa i megatrendovi razvoja, Dr. Vesekin Vukoti
- Jeremy Fox - Chomsky i globalizacija
- Robertson, Roland (1987) 'Globalization theory and civilizational analysis', Comparative
Civilizations Review
- http://www.fpn.bg.ac.rs/wp-content/uploads/2010/05/18-Prof.-dr-Ana-%C4%8CekerevacGlobalizacija-i-reforme-socijalne-politike.pdf