U D B EN I C I S V EU I L I TA U ZA G R E BU M A NU A LI A U N I V E R S I TA T I S

S T U DI O RU M ZA G R E BI EN S I S
V E TE RI N A R SK I F A K U LT E T

ZA GRE B, 2007

NAKLADNIK:
Zavod za biologiju, patologiju i uzgoj divljai Sveuilite u Zagrebu Veterinarski fakultet

RECENZENTI:
Prof. dr. sc. Mladen Zobundija Prof. dr. sc. Antun Alegro Prof. dr. sc. uro Huber

TEHNIKO UREENJE I PRIPREMA Kreimir Severin, dr. vet. med.

TISAK:

Tiskara Zelina d.d., Sv. Ivan Zelina

Naklada 500 kom.

Naslovnica: "Mladi zec" (1502. vodena boja i gva na papiru)

Albrecht Durer (1471-1528)

Objavljivanje ovog udbenika odobrilo je Povjerenstvo za znanstveno - nastavnu

literaturu Sveuilita u Zagrebu odlukom 02-1422/6-2005, dana
11. listopada 2005.
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u
Zagrebu pod brojem 652821.
ISBN 978-953-6062-52-2

Zdravko Janicki, Alen Slavica, Dean Konjevi, Kreimir Severin

ZOOLOGIJA
DIVLJAI

PREDGOVOR

Biologija kao osnovna grana znanosti koja

prouava ivi svijet podijeljena je u vie
tematskih podruja, od kojih se kao najvanija
izdvajaju podruja istraivanja flore i faune.
Zoologija, znanstvena disciplina koja prouava
osobitosti svih ivotinjskih vrsta koje nastanjuju
na planet, je vrlo dinamina grana biologije iz
razloga to se neprestano otkrivaju nove, a
istovremeno s lica zemlje svakodnevno nestaju
poznate vrste ivotinja.
Nasuprot takvom okruenju, na podruju
Hrvatske faunistika slika poprilino je
konstantna (uz stalnu tendenciju poveanja broja
ugroenih vrsta) te stoga pogodna za izuavanje i
opisivanje. Ovakvo stanje rezultiralo je zavidnim
brojem knjiga i udbenika iz podruja zoologije
koji su dosad objavljeni u nas. S obzirom na
spomenute injenice zainteresirani pohaatelji
studija veterinarske medicine imali su mogunost
koritenja publikacija sa drugih fakulteta,
prvenstveno s Prirodoslovno - matematikog i
Agronom- skog fakulteta, a koristili su i interne
skripte iz Biologije i Zoologije s matinog
fakulteta. No, bez obzira na postojeu literaturu
do sada u zoolokom opusu nije postojao
sveuilini udbenik koji na suvremen nain
obrauje
prirodoslovlje
lovnogospodarski
zanimljivih vrsta divljih ivotinja. Stoga smo za
potrebe studenata Veterinarskog fakulteta, kao i
ostalih srodnih visokokolskih ustanova, odluili
u ovom udbeniku prikazati sve vanije spoznaje
o ivotinjskim vrstama koje obitavaju na
prostorima nae zemlje, a sukladno Zakonu o
lovstvu (NN 140/05) pripadaju u divlja.

Svako poglavlje ovog zapisa obrauje

pojedinu skupinu ivotinja, a osim to su opisane
prirodoslovne osobitosti, za sve vanije vrste
divljai pridodan je i prikaz tragova koje ivotinje
ostavljaju u svom stanitu. Na ovaj nain eljeli
smo sve korisnike ovog udbenika poblie
upoznati s osnovnim nainima prepoznavanja
ivotnih navika onih vrsta divljai koje ive na
teritoriju Republike Hrvatske.
Zainteresiranim pojedincima koji imaju elju
za dodatnim proirivanjem svojih saznanja o
divljai preporuamo paralelno koritenje ostale
literature, koja je navedena u popisu bibliografije
na kraju ove knjige. Onima koji u prirodi nastoje
biti vie od pukih promatraa, posebice
spominjemo knjiicu "ije je ovo djelo" koju su
napisali P. Kaczensky i T. Huber, te knjigu
"Tragovi divljai" koju je objavio doajen pisane
rijei o divljai naih prostora, pokojni inenjer
umarstva Ivo eovi.
Potujui osnovna naela timskog rada,
odredili smo naslove pojedinih poglavlja, izabrali
grafike priloge i fotografije, zajedniki osmislili
izgled i format ovog udbenika, te proveli
korekturu teksta. Stoga opravdano smatramo da je
ovaj udbenik rezultat umnih i radnih sposobnosti
te nastavnog, didaktikog i znanstvenog iskustva
njegovih autora. Shodno tomu ne istiemo nikoga
zasebno, nego pisano djelo koje je pred Vama
smatramo zajednikim uratkom svih djelatnika
Zavoda za biologiju, patologiju i uzgoj divljai
Veterinarskog fakulteta Sveuilita Zagrebu.

Autori

SADRAJ:
L UVOD ........................................................................................................................................................ 1
IL RAZVRSTAVANJE DIVLJAI .............................................................................................................. 7
III. ...................................SISAVCI... ... .... ................... .......................... ............................................. 13
JELENI - CERVIDAE
.................................................................................................................
.....15
Jelen - Cervus elaphus........................................................................................................................ 17
Jelen lopatar - Dama dama L ............................................................................................................. 23
Jelen axis - Russa axis L.; Axis axis H.Smith ............................................................................ * ..... 30
Srna - Capreolus capreolus L ......................................................................................................... 33
UPLJOROCI - BOVIDAE........................................................................................ ............................. 43
Divokoza - Rupicapra rupicapra L ................................................................................................... 42
Muflon - Ovis musimon Pallas ........................................................................................................... 49
Alpski kozorog - Capra ibex L .......................................................................................................... 52
SVINJE - SUIDAE ................................. | ................................................................................ ............... 55
Divlja svinja - Sus scrofa L ........................................................................................................... 56
ZEEVI - LEPORIDAE ......................................................................................................
. .............. 63
Zec - Lepus europaeus Pallas ..................................................................... .... .... .............................64
Kuni divlji - Oryctolagus cuniculus .................................................................................................. 70
GLODAVCI - RODENTIA .....................................................................................................................
72
Sivi puh - Glis glis L.................. ............. ........................ ................. .. ...........................................73
Dabar - Castor fiber L.................................................................................................................... ,...77
ZVIJERI - CARNIVORA ............................................................................................................................. 80
PSI - CANIDAE .............................. ......................... ...................................... ..........................................80
Lisica - Vulpes vulpes L.... ............................... .........................................................................
82
agalj - Canis aureus L ...........................................................................................................
91
Sivi vuk - Canis lupus L .................................................................................................................... 94
RAZLIKE VUK-PAS (U TIPU NJEMAKOG OVARA) ................................................. 98
Smei medvjed - Ursus arctos L ...............................................................................................
99
MAKE | FELIDAE ................................................... ... ......... .................... .................................... g101
Divlja maka - Felis silvestris Schr .................................................................................................. 104
RAZLIKE DIVLJE-DOMAE MAKE ........................................................................... 107
Euroazijski ris - Lynx lynx L ......................................................................................................... . 108
KUNE - MUSTELIDAE .............................................................................................................................. 111
Kuna zlatica - Martes martes L ........................................................................................................ 112
Kuna bjelica - Martes foina ERX ....................................................................................................115
RAZLIKE IZMEU KUNE BJELICE I KUNE ZLATICE ............................................ 125
Mala lasica - Mustela nivalis L............................................. .............. .......................................... 120
Velika lasica -hermelin - Mustela erminea L .................................................................................... 125
RAZLIKE IZMEU VELIKE I MALE LASICE.............................................................. 125
Europski obini tvor | Mustela putorius L......................................................................................... 126
Jazavac - Meles meles L ................................................................................................................ 129
Vidra - Lutra lutra L ........................................ ............................................................................... 134
CIBETKE - VIVERRIDAE .......................................................................................................................... 138
Mungos - Herpestes ichneumon L ..................................................................................................... 138
iv. PTICE ............................. | .......... I ......... ... ; ..................................................................................... 140
KOKOI - GALIIFORMES ................................
........ 144
POLJSKE KOKE - PHASIANINAE ................................................................................................... 145
Fazan, gnijetao - Phaisanus colchicus L ........................................................................................... 146
Trka, poljska jarebica, kra skvrulja - Perdix perdix L............................................................. 151
Jarebica kamenjarka, grivna, kotorna - Alectoris graeca M ........................................................... 155
VI

Kamenjarka ukara - Alectoris chucar L .....................................................................................

159
Prepelica pupura - Coturnix coturnix L ............................................................................................. * 160
Virdinijska prepelica, kolinka - Colinus virginianus ..........................................................................162
UMSKE KOKE - TETRAONINAE ............................................. .. .................. , ........... ... .................. 164
Veliki tetrijeb, gluhan - Tetrao urogallus L ............................................................................... 165
Mali tetrijeb, ruevac, kaljak, ruevac - Lyrurus tetrix L ................................................................. 169
Ljetarka (gluha), umska jarebica - Tetrastes bonasia L................................................................... 171
Snjenica alpska, planinska jarebica - Lagopus mutus.
173
LJUKE - SCOLOPACINAE .............................. . ................................................................................. 174
ljuka bena, umska ljuka, kulik - Scolopax rusticola...................................................................... 175
ljuka kokoica, barska ljuka - Gallinago gallinago ...................................................................... 177
MOVARICE - ANSERIFORMES ........................................................................................................ 179
DIVLJE PATKE - ANATIDAE .............................. ........................................................................... 179
PATKE PLIVAICE....................................................................................................................... 182
Patka gluhara, divlja patka - Anas platyrhynchos.............................................................................. 182
Patka kreketaljka, egrtua, popovka, ukavica - Anas strepera ........................................................ 186
Patka krulja, skra, krgaljca, zimi, kerlica - Anas crecca .......................................................... 187
Patka pupanica, kra, kaun, proljetna krga - Anas querquedula .................................................... 188
Patka lastarka, repa, vrbar, vrb, patka, dugorepa - Anas acuta ......................................................... 189
Patka liarka, kaikara, upljaa - Anas clypeata ............................................................................. 190
PATKE RONILICE .............................................................................................. . ....................... 182
Patka glavata, turkinja, golubak, slezenjak, riak - Aythya ferina...................................................... 192
Patka krunata, apljarka, krunata norva, kikaica - Anas fuligula ...................................................... 193
GUSKE - ANSERIDAE ........................... ... ....................................................................................... 194
Guska lisasta, guska bjeloela - Anser albifrons ................................................................................ 195
Guska glogovnjaa - Anser fabalis .4 ............................................................................................ 196
VODENE KOKOI ....................................................................................................................... 197
Cma liska - Fulica atra ..............................................................................................................
197
GOLUBOVI ...................................................................................................................................... 198
Golub divlji, peinar, sivi golub, modrulj, morski golub - Columba livia.......................................... 199
Golub grivnja, gluac, rinka, grana - Columba palumbus ............................................................. 200
NEZATIENA PERNATA DIVLJA ............................................................................................... .201
avka zlogodnjaa - Corvus monedula ............................................................................................ 202
Vrana siva - Corvus corone.......................................................................................................
203
Vrana gaac - Corvus frugilegus ..................................................................................................... 204
Svraka - Pica pica ........................................................................................................................ 205
ojka kretalica - Garrulus glandarius .......................................................................................... 206

UVOD

ivi svijet naeg planeta fascinira svojim

bogatstvom oblika i boja te raznolikou vrsta
koje ga nastanjuju. ovjekova potreba da proui i
imenuje sve ono to ga okruuje potaknula je i
nae pretke na promatranje i razumijevanje
ivotinjskog svijeta. Predpovijesni crtei u
piljama Francuske i panjolske pokazuju da je
ivot prvih hominida u potpunosti ovisio o
poznavanju ivotinjskih navika, a uspjean lov
divljai omoguio je preivljavanje homo sapiensa
te postupno proirivanje znanja o brojnosti,
raznolikosti
i
rasprostranjenosti
razliitih
ivotinjskih vrsta. U poetku se znanje unutar
ljudske zajednice prenosilo usmenom predajom na
nove generacije, a razvitkom prvih kultura
zapoinje i sustavno prouavanje ivotinjskih
populacija. Jedan od prvih arheolokih nalaza
zoolokog podrijetla datira iz 7. st. pr.n.e., gdje su
u ta davna vremena na podruju Babilona
postojale glinene ploice s crteima ivotinja,
pomou kojih su djeca uila o osnovnim
osobitostima pojedinih ivotinjskih vrsta.
Poeci znanstvenog istraivanja ivotinjskih
vrsta vezuju se uz razvitak antikih kultura, pa
tako i samo ime znanstvene discipline koja
prouava ivotinje nastaje kao sloenica od dviju
rijei - grke zoon, to znai ivotinja te latinske
logos, to znai znanost. Zoologija kao znanost o
ivotinjama dobiva na znaaju u starom svijetu,
negdje pet stoljea prije Krista, a svoj prvi veliki
uzlet doivljava pojavom Aristotela. Najvei
mislilac, istraiva i znanstvenik starog doba,
grki filozof Aristotel ivio je i djelovao u 4. st.
pr.n.e. na prostorima dananje Grke. Izmeu
ostalog napisao je desetak knjiga sa zoolokom
tematikom, te je bio prvi istraiva koji je
napravio kategorizaciju tada poznatih ivih

organizama, podijelivi ih u dvije velike skupine (budua carstva) biljaka i ivotinja. Ovaj
velianstveni grk unaprijedio je sistematiku
ivotinjskog svijeta, dalje razraujui podjelu na
krvne i beskrvne ivotinje, koju je izradio njegov
prethodnik Demokrit. S obzirom na stanite i
nain ivota Aristotel je klasificirao ivotinje kao
kopnene, vodene i zrane vrste, a ova jednostavna
podjela tijekom vremena proirena je i
unaprijeena od strane Grka i Rimljana. Posebice
su Rimljani preferirali grupiranje ivotinja u
osnovne skupine koje su nazivali genera (jednina
- genus), to je latinska rije za "grupu". Tako su
razlikovali pojedine skupine ivotinja kao npr.
make, konje, goveda i pse. U narednim
stoljeima upotreba nazivlja ivotinjskih skupina
postala je uobiajena, a poto je u to vrijeme
latinski bio jezik istraivaa i znanstvenika, u
zoolokoj tematici uvrijeila se sistematika po
kojoj su make pripadale grupi odnosno rodu
Felis, konji rodu Equus, goveda Bovis, a psi rodu
Canis.
Ovakva podjela se postupno proirivala kako
su otkrivane nove vrste, a s vremenom je
postajala sve neprikladnija jer su razliiti
istraivai koristili razliite opisne termine kada
su eljeli poblie opisati odreenu vrstu za koju je
koriten uobiajen naziv species. Opisni nain
sistematiziranja pojedinih ivotinjskih vrsta
poznat pod nazivom polinomni sistem (lat. polivie, nomen-ime) sadravao je i do dvanaest rijei
za jednu ivotinjsku vrstu te je bio vrlo
nepraktian. Uz to bio je i neprecizan jer su
razliiti autori koristili razliite opise za istu
ivotinju, to je dovodilo do "poput kobasice
dugakih opisa" koji su varirali u zavisnosti od
svakog pojedinog istraivaa. Ovu nepraktinu
podjelu u 18. stoljeu promijenio je vedski
znanstvenik Carl Linne (Carolus Linneaus, 1707.
- 1778.). On

je u svom djelu Systema naturae publiciranom

godine 1758.
po prvi puta
predloio binomnu nomenklaturu, odnosno
klasifikaciju svih ivotinjskih vrsta na osnovu
dvodijelnog nazivlja. Prednost dvostrukog
imenovanja svake pojedine vrste omoguila je
vrlo jednostavno i brzo razlikovanje pojedinih
ivotinja unutar vee grupe srodnih ivotinjskih
vrsta. Tako je Linne sistematizirao ivotinjski
svijet krenuvi od najire kategorije - carstva
(Regnum), prema niim
individualnim
nivoima, razlikujui osim
carstva jo i
koljena, razrede, redove, porodice, rodove i
vrste. Osnovna kategorija u binomnoj
nomenklaturi je vrsta koja, slino kao i mi ljudi
posjeduje "ime i prezime". Tako ime, odnosno
prva rije u
nazivu vrste
predstavlja imenicu koja oznaava osnovnu
grupu (rod) kojoj ivotinja pripada i uvijek se
pie velikim slovom, dok je druga rije pridjev
koji opisno oznaava samu vrstu i uvijek se pie
malim slovom. Kao primjer dvostrukog nazivlja
od divljai koja obitava u naim stanitima moe
nam posluiti lasica mala koja se naziva Mustela
nivalis, dok se tvor koji spada u isti rod naziva
Mustelaputorius (putorius - smrdljiv).
Razvitak lovne zoologije u Hrvatskoj
Sagledavajui bioloka istraivanja s
globalnog aspekta moemo rei da su sustavna
istraivanja flore i faune na podruju Hrvatske
zapoela relativno kasno. Prvi pisani tragovi s
opisom ivotinjskih vrsta naih krajeva datiraju
s prijelaza 17. u 18. stoljee, kada je Aloysio
Fernando Marseli opisao ivotinjske vrste koje
obitavaju na dunavsko-panonskom prostoru, a
Nutrizio Grisogono ivotinje koje su u to doba
nastanjivale Dalmaciju. Tijekom 18. i posebice
u 19. stoljeu broj istraivaa hrvatske faune se
konstantno poveava, pa tako godine 1857. biva
tiskana i prva knjiga iz zoologije na hrvatskom
jeziku "Sriemsko- slavonsko-hrvatske divlje
ivotinje, zvieri i

ptice" iji je autor poznati prirodoslovac

Josip Ettinger. Radei kao kraljevski katastralni
umski nadzornik Ettinger je vrlo dobro
upoznao veinu hrvatskih stanita, a poto je bio
i veliki zaljubljenik lova po odlasku u mirovinu
napisao je lovaki prirunik pod naslovom
"Hrvatski lovdija".
Prvi profesor zoologije koji je na Sveuilitu
u Zagrebu predavao od 1876. godine bio je
Spiridion (Spiro) Brusina. Nakon to je
diplomirao biologiju na bekom Sveuilitu
Brusina se u Zadru uz predavanje na tamonjoj
gimnaziji, posvetio istraivanju biologije mora.
Napustivi Zadar preselio je u glavni grad te je
nakon viegodinjih napora uspjeno ostvario
svoju
nakanu
utemeljenja
Hrvatskog
prirodoslovnog drutva, koje je osnovano u
Zagrebu 1885. godine. Godinu dana kasnije
drutvo zapoinje tiskati znanstveni asopis
"Glasnik Hrvatskog naravoslovnog drutva" koji
1962. godine mijenja ime, te sve do danas biva
publiciran
pod
nazivom
"Periodicum
biologorum".
Brusinu je naslijedio profesor August
Langhoffer, znanstvenik koji se prvi na naim
prostorima sustavno bavio istraivanjem
insekata, posvetivi se grani zoologije koju
nazivamo entomologija. Nakon Langhoffera
predavanje zoologije na Sveuilitu preuzima
Lazar Car, ije je glavno podruje interesa bila
poredbena (komparativna) anatomija ivotinja.
itav niz eminentnih znanstvenika ostavio je
traga u hrvatskoj zoologiji tijekom dvadesetog
stoljea, a mi emo ovdje spomenuti samo
nekoliko po naem miljenju najznaajnijih
imena. Miroslav Hirtz poznat je po sakupljanju i
biljeenju narodnih imena ivotinja koje su
obitavale u naim stanitima. Nikola Fink je
godine 1962. prvi napisao i objavio originalni
srednjokolski udbenik iz zoologije u
Hrvatskoj, a Ivo Matonikin profesor je koji je
obiljeio posljednjih dvadeset godina zoolokih
istraivanja, objavivi u dvije

knjige svu zoologiju beskraljenjaka. Profesor

Matonikin pojavljuje se i kao struni urednik
velike ilustrirane
V

enciklopedije "ivotinje" koja je poetkom 2004.

godine izala iz tiska.
Poeci lovne zoologije na naim prostorima
vezani su uz osnivanje "Hrvatskog drutva za
gajenje lova i ribarstva". Drutvo je osnovano
krajem
1881. godine, te su od strane tadanje Kraljevske
zemaljske vlade u Zagrebu 22. prosinca 1881.
godine odobrena pravila "Drutva za obranu lova u
Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji". Evo to o tome
pie eminentni lan Drutva F. . Kesteranek:
"Tako se je drutvo to moglo ve 28. sienja
1882. konstituirati, izabrav si predsjednikom grofa
Gjuru Jellaia ml., a tajnikom dr. Josipa Fona, u
odbor pako medju inim gg. veleposjednika Julija
pl. Jellachicha, Kolomana pl. Mikia i Ljudevit
vitez Maeka." Deset godina kasnije Drutvo
mijenja ime u "Prvo obe hrvatsko drutvo za
gojenje lova i ribarstva" te 1892. izdaje prvi broj
svojeg glasila "Viestnik prvog obeg hrvatskog
drutva za gojenje lova i ribarstva". Urednik
"Viestnika", ujedno i prvi tajnik Drutva bio je
'kraljevski upanijski nadumar i zemaljski kulturni
V

viemk' Fran Zaver Kesteranek. Drutvo je

okupljalo sve vienije ljude tog doba, pa su na
obnovljenoj osnivakoj sjednici Drutva meu
ostalima bili prisutni i Josip grof Drakovi,
Ladislav grof Pejaevi, Miroslav grof Kulmer,
Marko grof Bombelles ml., Dionis barun
Hellenbach, Janko grof Vojkfy, Josip Torbar, Spiro
Brusina, Nikola pl. Miki, Vladimir barun
Vranyczany, Gejza pl. Josipovi, Stjepan pl.
Daubachy, Josip Cucczi, dr. Too Wickerhauser,
Edelsheim barun Gjulay, dr. Josip Antolkovi i
mnogi drugi uglednici.
Svesrdno se zalaui za unapreenje lovstva i
lovne znanosti Drutvo je iniciralo donoenje
Zakona o lovu 1893. godine te izdavanje strune
lovake literature. Tako je

ve spomenuti F.. Kesteranek kao "Profesor

kraljevskog gospodarskog i umarskog uilita u
Krievcih" godine 1896. sastavio i objavio
"Lovstvo" - prirunik za lovce i pounik za
nadzirae lova u Hrvatskoj i Slavoniji. U ovoj
zaista zanimljivoj knjizi autor daje 'Naravopis
divljai i zvieradi' klasificirajui ondanje
lovnogospodarski
interesantne
vrste
kao
'Plemenite dlakare, Plemenitu pernatu divlja,
Zvierad i Ptice grabilice'. Sam autor u predgovoru
navodi slijedee rijei:"Svim onim, koji e ovaj
moj doista tegotni, ter u premnogom
pogledu upravo
nepredvidjenim, pak ba zato i tim veimi
potekoami skopani rad prosudjivati, neka
bude prije svega na umu, da je ovo u o b e
prvo
djelo
te
vrsti
u
h r v a t s k o j k n j i e v n o s t i , kao to je
i samo racionalno lovstvo u nas, za sada jote, tek
edo budunosti!". Godinu dana nakon toga Josip
Ettinger priprema prirunik za lovce, umare i
sve prijatelje lova, nazvan "Hrvatski lovdija".
Knjiga je izdana 1897. godine, ravno etrdeset
godina nakon objavljivanja prve Ettingerove
knjige (1857.), a u predgovoru pisac spominjui
lovni zakon iz 1893. kao prvi temelj 'racionalnog
lovogojstva za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju'
navodi i slijedee rijei: "Doim je lov u drugim
zemljama tako razvijen, da igra ne malu ulogu u
narodno-gospodarstvenom obziru, to je kod nas kraj svih povoljnih okolnosti klime i teraina - jo
na tako nizkom stupnju, da se o njemu pravo
reku ni govoriti nemoe. Iznimku ine neke
riedke gospotije, kojima budi ast. Nu kao to
smo pod zadnje vrieme i u drugim granama
gospodarstva poeli napredovati, tako emo,
nadam se i u kulturi lova." Tako je J. Ettinger
prije vie od sto godina ukazao na osnovne
probleme lovnog gospodarenja koji su i danas jo
uvijek itekako aktuelni. Nedugo zatim, 1898.
godine, iz tampe izlazi jo jedno
Ettingerovo djelo "umarsko lovaki
V

leksikon" koji obuhvaa 440 stranica teksta

velikog formata. Tako je velikim zalaganjem i
marljivou lovakih strunjaka hrvatska
zooloka literatura devetnaestog stoljea
obogaena s etiri izuzetne bibliografske
jedinice, knjigama koje su prve na hrvatskom
jeziku dale prikaz prirodoslovlja nae divljai.
Poetkom dvadesetog stoljea knjina
aktivnost u okvirima lovne zoologije biva sve
slabija, a lovaki strunjaci uglavnom objavljuju
svoje pisane radove u "Lovako- ribarskom
vjesniku" kojeg prvi urednik F.. Kesteranek
ureuje punih osamnaest godina (1892.-1910.).
Nakon odstupanja s dunosti zbog bolesti, prvog
urednika nasljeuje Ervin Rosler (1876.-1933.)
koji lovaki mjesenik ureuje narednih
devetnaest godina. Rosler koji je bio doktor
biolokih znanosti i sveuilini profesor svoj
pogled na prirodu temeljio je na jedinstvu
naturalnih zakona unutar kojih su sve vrste ivih
organizama povezane, a upravo je ovjek taj koji
sve vie naruava to i takvo jedinstvo. Rosler je
najvie pisao "o selitbi ptica - koje treba da
prsten nose" pa su mnogi lovci tog doba
dobrovoljno sudjelovali u akciji prstenovanja
ptica selica koju je pokrenula Hrvatska
ornitoloka centrala. Poto je bio i priznati
ihtiolog Rosler je objavio i mnogobrojne lanke
vezane za biologiju riba i problematiku ribarstva.
Trei urednik vjesnika bio je dr. Alfons emper,
po zanimanju lijenik, no po vokaciji biolog,
ovjek koji je u dvanaest godina urednikog
staa pronaao izuzetne suradnike - dr. Milovana
Zoriia, Isu Cepelia, Danka Anelinovia te
Ivu
V

Ceovia. Upravo su ovi autori svojim radom u

lovnoj zoologiji obiljeili period izmeu dva
svjetska rata, a poto je emper nenadano
preminuo 1940. u svojoj 48. godini ivota
urednitvo "Lovako- ribarskog vjesnika" pred
sam Drugi svjetski rat preuzima Ivo eovi.

Kao ve dokazani lovni strunjak eovi je

vodio vjesnik tijekom svih pet godina rata, u vrlo
tekim prilikama, a neposredno prije preuzimanja
urednike funkcije iz tiska mu je 1940. godine
izala knjiga "Lovstvo", ije je prvo izdanje zbog
velikog interesa vrlo brzo rasprodano, a istovjetnu
sudbinu doivjelo je i drugo izdanje, tampano
1953. godine. Nakon rata, pedesetih godina
prolog stoljea lovno gospodarenje se polako
oporavlja, pa shodno tomu i izdavaka aktivnost
ponovo jaa. Godine 1947. kao pravni sljednik
"Lovako- ribarskog vjesnika", izlazi prvi broj
"Lovakog vjesnika" koji postaje slubeno glasilo
Lovakog saveza Hrvatske. Urednitvo vjesnika
nakon dvogodinjeg obnaanja dunosti glavnog
urednika
od
strane
knjievnika
Danka
Anelinovia, preuzima urednik sa najduim
staem Bogdan Stopar (od 1947. do 1955. te od
1959. do 1979.).
Nedugo nakon zavretka II. svjetskog rata u
okviru Lovakog saveza Hrvatske osniva se
posebno povjerenstvo za nakladnu djelatnost koje
pokree izdavaku tvrtku pod nazivom "Lovaka
knjiga". U izdanjima "Male lovake biblioteke" iz
tiska je izaao vei broj knjiga, od kojih
izdvajamo: "Lisica" - A. oo; "Trke" - Z.
Borovak; "O zecu" - N. Markove; "Divlje svinje"
- dr. I. Cepeli; "Srne" - dr. A. Gostia; "umske
koke" - ing. Z. Turkalj; "agalj" - I. Jerievi;
"Medvjed" - ing. Z. Car. U okviru biblioteke
monografije iz tiska izlaze slijedea djela: "Fazan"
ing. I. eovi, "Lovaki prirunik", 1.(1953.) i
II. (1967.) izdanje, u ijem pisanju sudjeluje
desetak autora, uglavnom poznatih lovnih
strunjaka tog doba (dr. V. Abramovi, Z.
Chavrak, A. Gostia, L. Rai, dr. O. Rohr, dr. B.
Sabljica, ing. D. Srdi i mr. A. Soos), urednitvo
ine ing. Drago Andrai, dr. Zvonko Car te
Bogdan Stopar, a glavni urednik je ing. Petar
Dragii. Pored spomenutih izdane su jo i knjige:
"Divlja

visokog lova na Krasu" autora ing. Z. Turkalja,

monografija "Jelen" ing. P. Dragiia te "Poljske
jarebice" ing. D. Srdia. Redovni profesor
umarskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
Drago Andrai koji je predavao na Katedri za
lovnu privredu objavio je 1979. godine knjigu
pod nazivom "Zoologija divljai i lovna
tehnologija" u kojoj opisuje anatomiju dlakave i
pernate divljai te osnove genetike, lovne
taksonomije i ekologije.
Nakon to je knjievnik i publicist Bogdan
Stopar po prvi puta napustio uredniku dunost,
1955. godine za glavnog urednika "Lovakog
vjesnika" izabran je Lazar Rai. Ovaj vrsni
kinolog i svjetski priznati ekspert za lovnu trofej
isti ku ureivao je "Lovaki vjesnik" narednih
pet godina, a osim za podizanje kvalitete
asopisa te uvoenja novih rubrika i
pronalaenja novih kvalitetnih suradnika, Rai je
zasluan i za uspostavu Lovakog muzeja LSHa u Zagrebu. Kao lan meunarodnoga savjeta
za lovstvo (CIC - Conseil International de la
Chasse) Lazar Rai organizirao je prvu izlobu
lovakih trofeja u naoj zemlji (Zagreb, 1953.), a
nedugo nakon toga uspijeva oformiti stalni
postav lovakih trofeja te postaje prvi kustos
muzeja lovstva. Nakon vie od pola stoljea
postojanja danas je Lovaki muzej smjeten u
novim prostorijama u Nazorovoj ulici, a
prikupljeni eksponati predstavljaju ne samo
vanu nacionalnu batinu, ve imaju i znaajnu
meunarodnu vrijednost.
Godine 1959. Rai naputa dunost glavnog
urednika "Lovakog vjesnika", a na njegovo
mjesto po drugi puta u svojoj karijeri dolazi
Bogdan Stopar, knjievnik koji ureuje vjesnik
narednih dvadeset godina, sve do 1979. Urednik
s rekordno dugakim staem unosi i znatna
grafika poboljanja lovakog mjesenika,
angairajui tadanje najpoznatije ilustratore iz
podruja animalistike - Vladimira Filakovia i
Aleksandra Forenbachera, koji

neumorno na naslovnici vjesnika portretiraju

razliite vrste divljai koje obitavaju na
prostorima nae zemlje. Pored ureivanja vjesnika
Stopar je deset godina vodio i izdavaku
djelatnost "Lovake knjige", u okviru koje kao
urednik "Male lovake biblioteke" sudjeluje u
objavljivanju vie od trideset knjiga i broura.
Velika ljubav B. Stopara bila je i kinologija, pa je
shodno velikom zanimanju za sve vrste pasa
zajedno s nekoliko istomiljenika pokrenuo
asopis "Moj pas", koji je poeo izlaziti 1953.
godine.
Kada nakon vie od 28 godina urednikovanja
Bogdan Stopar odlazi u zasluenu mirovinu,
urednitvo 1979. godine preuzima prva ena
urednik Mirjana Silobod-Saletto. Po zvanju
inenjer biologije, a po zanimanju novinarka koja
je prije imenovanja suraivala s urednitvom
V

"Lovakog vjesnika", Mirjana Suobod vrlo brzo

se
snala u
novoj ulozi glavne
urednice.
Stalno se zalaui za podizanje
kvalitete
lovakog mjesenika,
glavna
urednica uvodi i neke nove rubrike Najljepestranice animalistike autora
Tomislava Hrukovca, Bolesti divljai o kojima
pie dr.sc. Maks Karlovi te Krenimo u lov
fotoaparatom autora Josipa Gelenira. Naalost,
nenadana i prerana
V

smrt M. Silobod u njenoj tek 34. godini ivota i

treoj godini urednikovanja prekida njene brojne
planove o daljnjem unapreenju vjesnika.
Privremeni
urednik
postaje
Tihomir
Kovaevi, diplomirani inenjer umarstva i
pasionirani kinolog. Krajem 1982. godine
Kovaevi biva postavljen za stalnog glavnog i
odgovornog urednika te na toj dunosti ostaje do
1991. Tijekom ratnog vihora ureivaku politiku
"Lovakog vjesnika" vodi Edi Marinovi,
profesor engleskog jezika i knjievnosti. Upravo
tijekom domovinskog rata 1992. godine vjesnik
slavi svoju stogodinjicu, a tijekom stotinu
godina izlaenja E. Marinovi je tek

deseti - jubilarni glavni urednik, koji postaje i

prvim urednikom "Lovakog vjesnika" u
neovisnoj Hrvatskoj.
Ve spominjani autori - Lazar Rai, Otto Rohr
(prvi profesor lovstva na Veterinarskom fakultetu
u Zagrebu), Bogdan Stopar, Mirjana ilobod i
Tihomir Kovaevi, uz pomo prof. dr. Albert
Starzyka (predsjednika Drutva za gajenje lova i
ribarstva) te ing. Stjepana Darabua 1975. godine
izdaju prirunik pod nazivom "Uvod u lovstvo".
Ovaj prirunik doivio je pet izdanja (posljednje
1990. godine), a nakon toga 1996. ing. Stjepan
Darabu i prof. Ivica Z. Jakeli izdaju "Osnove
lovstva", prirunik kojim se jo uvijek slui

najvei broj zainteresiranih za lovnu zoologiju.

Knjiga "Lovstvo" u kojoj se kao suradnici
pojavljuju mnogobrojni autori (34 strunjaka iz
razliitih podruja), a iji glavni urednik je prof.
Zvonko Mustapi, predstavljena je javnosti u ljeto
2004. godine. Vrlo obimna graa obuhvaa 597
stranica teksta, a poglavlje "Razvrstavanje i
prirodoslovlje divljai" zauzima 221 stranicu.
Bogato ilustrirani prirunik koji na jednom mjestu
objedinjuje sve relevantne teme i strunjake,
svakako e tijekom godina zauzeti znaajno mjesto
u strunoj literaturi.

istemska podjela svih vrsta divljai

moe se izvesti po nekoliko osnova,
odnosno na osnovu strunog, zakonskog i
znanstvenog pristupa.
Struna - lovnogospodarska podjela temelji
se na lovnoj tradiciji, koja divlja jednostavno
razvrstava prema tjelesnom pokrovu u dvije
velike grupacije, razlikujui pri tome dlakavu i
pernatu divlja. Ovakva podjela uvrijeena je u
predstavljanju lovne zoologije, gdje se brojne
porodice divljai grupiraju prema spomenutom
modelu.
Zakonska podjela, kao to joj samo ime kae,
razvrstava divlja sukladno aktualnom lovnom
zakonodavstvu Republike Hrvatske. Ona se
takoer temelji na povijesnom nasljeu, no bitno
se razlikuje od strune lovake podjele. Zakon o
lovstvu (ZOL-NN 140/05) dijeli divlja prema
veliini tijela u dvije osnovne skupine - krupnu i
sitnu, u koje mogu pripadati i predstavnici
dlakave i pernate divljai. Tako primjerice u
sitnu divlja pripadaju sve poljske koke, ali i
porodica kuna. S druge strane pak u skupinu
krupne divljai, sve do izmjena Pravilnika o
zatiti pojedinih vrsta ptica (NN 43/95), ubrajao
se i tetrijeb gluhan kao najvea umska koka.
Stoga pri ovoj podjeli valja voditi rauna o
injenici da je divlja zapravo izrazito zakonska
kategorija, jer ZOL definira divlja kao
zakonom odreene ivotinjske vrste koje
slobodno ive u prirodi, na povrinama
namijenjenim za intenzivni uzgoj divljai ili za
njezin uzgoj i razmnoavanje. Dakle, sve
ivotinje koje slobodno ive u prirodi, odnosno u
naim lovitima ne ubrajaju se u divlja, ve
divljai smatramo samo one ivotinjske vrste
koje su izriito navedene u Zakonu o lovstvu kao
takve. Dakako da zakonodavstvo podlijee
odreenoj dinamici promjena putem Dopuna i
Izmjena Zakona te verifikacije pojedinih
Pravilnika (npr. Pravilnik o lovostaji).
Zakonodavac se pri tome ravna prema lovnoj
tradiciji (te stoga pojedine vrste nikada nee biti

divlja), posebnim interesima u zatiti pojedinih

(ugroenih) vrsta (koje postaju zatiene vrste),
potrebama unosa novih (komercijalnih) vrsta u
lovita (introdukcija ili reintrodukcija) itd. Kako
se i lovno zakonodavstvo temelji na tradiciji i
povijesti tako se ona ogleda i u zakonskoj podjeli
na krupnu i sitnu divlja. Naime, povijesna je
podjela danas bez praktinog znaaja, a za nju se
jo moe samo ponekad uti kada se govori o
divljai visokog i niskog lova. Ovakva podjela
datira iz feudalnog i apsolutistikog razdoblja
kada je samo plemstvo i sveenstvo moglo loviti
krupnu i samim time plemenitu divlja, dok je
seljacima, ako su uope imali mogunosti za lov,
pripadalo pravo lova na sitnu divlja. Otuda i jo
uvijek prisutni pridjev plemenita koji se koristi u
opisivanju krupne divljai.
Znanstvena podjela razvrstava divlja prema
prirodoslovlju i zoolokoj klasifikaciji. Zoologija
kao grana znanosti koja se bavi prouavanjem
ivotinjskih vrsta, podrava podjelu ivotinjskog
carstva (Regnum Animalium) na koljena {Phylum),
razrede (Classis), redove {Ordo), porodice
{Familia), rodove {Genus) i vrste {Species). Kao
to je ve u uvodu spomenuto Carl Linne je
godine 1758. prvi puta predloio klasifikaciju
svih ivotinjskih vrsta na osnovu dvodijelnog
nazivlja. Zahvaljujui Linneu i njegovom djelu
Systema naturae dvodijelni, odnosno binomni
sistem razvrstavanja ivih organizama u
mnogome je olakao klasifikaciju ivotinjskih
vrsta. Kako se grupa srodnih organizama na
odreenoj razini sistema klasifikacije u
latinskom jeziku naziva taxon (grki taxis), tako
je i grana biologije koja se bavi klasifikacijom
ivih organizama dobila ime Taksonomija.
Znanstvenici koji se bave taksonomskim
istraivanjima posjeduju i odreenu "detektivsku
crtu", jer u svom radu moraju na osnovu tragova
koje pojedina ivotinja ostavlja u svom stanitu,
kao i na osnovu njena ponaanja te ivotnih

navika odabrati prikladno znanstveno ime

identificirane vrste. To ponekada nije niti malo
jednostavan zadatak, no da bi izbjegli nesporazume,
taksonomisti cijelog svijeta su se dogovorili da isto
znanstveno ime za dvije razliite ivotinjske vrste ne
moe postojati. Kod ovog pravila nema izuzetaka, a
poto se u znanstvenom svijetu koristi latinski kao
slubeni jezik, tako je i jezina barijera izbjegnuta.
Istovremeno je korite-

njem latinskog nazivlja sprijeeno favoriziranje bilo

kojeg svjetskog jezika, a poto su znanstvena imena
za sve ivue organizme ista kako u Australiji, tako
i u Americi, Europi ili Aziji, primjena binomnog
modela ivotinjske sistematike omoguila je
preciznu klasifikaciju ivotinjskih vrsta te uspjenu
komunikaciju znanstvenika sa svih kontinenata.

Za dio zoologije koji izuava sistematiku i

prirodoslovlje nae divljai najvaniji su
razredi Sisavaca (Mammalia) i Ptica (Aves), jer
se sva divlja koja obitava na prostorima nae
zemlje ubraja u ta dva razreda. Sabor je
Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o
lovu (NN, 26/99) donio novi (korigirani) popis
divljai na osnovu kojeg se provodilo lovno
gospodarenje. Prema spomenutom Zakonu kao
i prema posljednjem usvojenom tj. aktuelnom
Zakonu o lovstvu (NN 140/05.) na teritoriju
Republike Hrvatske se u krupnu divlja ubraja
osam vrsta divljih ivotinja, dok je u sitnu
divlja ubrojeno 36 vrsta. Zakonska podjela
odstupa od strune i znanstvene, no kako po
novoj klasifikaciji u krupnu divlja spadaju
samo etveronoci prekriveni dlakom, moemo
rei da skupinu krupne divljai predstavljaju
iskljuivo vrste iz razreda Sisavaca. Sva
pernata divlja spada u skupinu sitne divljai,
iz ega proizlazi da sve vrste iz razreda Ptica
(Aves) spadaju u sitnu divlja. Izraeno u
brojkama to znai da na teritoriju Republike
Hrvatske prema trenutno vaeim zakonima
skupinu

sitne divljai ini 13 vrsta dlakave divljai

(sisavci) i 23 vrste pernate divljai (ptice).
Primjeri sistemske podjele ivotinja na
osnovu znanstvenog razvrstavanja dati su u
tablicama. Kako se u ovom sluaju radi o
zoolokom praenju pojedinih vrsta divljih
ivotinja, tako granu znanosti koja se bavi
istraivanjem taksonomije i prirodoslovlja
divljai nazivamo lovnom zoologijom. Znai,
lovna zoologija je znanost o divljim ivotinjama,
koje su po Zakonu o lovstvu (ZOL) imenovane
kao divlja.
U tekstu koji slijedi nalaze se pobrojene i
opisane sve vrste koje spadaju u divlja, pa ak
i neke vrste koje nisu divlja. Naime te
ivotinjske vrste ili su tek nedugo proglaene
zakonom zatienim vrstama ili su na naim
prostorima tradicijski predstavljale vrijednu
lovinu, a danas su predmet zatite i/ili
reintrodukcije. Bez obzira na zakonsku
pripadnost, poznavanje ovih ivotinjskih vrsta
vrijedan je imbenik u planskoj zatiti prirodnih
stanita, pa ga stoga smatramo znaajnim kako
za zatitare tako i za lovne strunjake.

JELENI - CERVIDAE

1. prave jelene (Plesiometacarpalia)

2. neprave jelene (Telemetacarpalia)
Potporodica
pravih
jelena
odnosno
Plesiometacarpalia dobila je ovaj naziv zbog
zadranih gornjih i donjih dijelova druge i pete
metakarpalne kosti. Tijekom

Za porodicu jelena (Cervidae) postoje

zajednike karakteristike koje je potrebno
napomenuti. Osnovna karakteristika po kojoj ih
razlikujemo od sline im porodice goveda nalazi
se u grai i rastu rogova. Pripadnici porodice
jelena (uglavnom mujaci) na glavi nose
rogovlje koje je po svom sastavu i grai kotano
tkivo a izrasta i odbacuje se u godinjem
pravilnom ciklusu koji se naziva ciklus rasta
roga. Obzirom na takvu grau rogovlja, a za
razliku od upljoroaca sve pripadnike porodice
jelena nazivamo punorocima. Rogovi jelena su
u stvari produenja eone kosti pa time i
sastavni dio kostura tijela. Ova osobitost
porodice jelena istie se kao njena najznaajnija
karakteristika.
Prema specifinoj grai kostiju prednjih
nogu ivotinjske vrste iz porodice jelena
moemo podijeliti u dvije velike skupine.
Ovakvu podjelu osmislio je engleski zoolog
Broocke, koji je temeljem osteolokih
razliitosti u grai metakarpalnih kostiju,
podijelio porodicu jelena na dvije podporodice:

Druga i peta mekarpalna kost kod: a) pravih i b) nepravih jelena.

filogenetskog razvoja parnoprstaa (papkara)

reducirao se broj prstiju sa istovremenim
produivanjem tree i etvrte metakarpalne kosti,
doim su od druge i pete ostali samo rudimentarni
ostaci u epifiznim dijelovima (i proksimalna i
distalna epifiza).
Kod Telemetacarpalia, odnosno nepravih
jelena, uz sredinje dijafize druge i pete kosti
nedostaju i proksimalne epifize, odnosno prisutne
su samo di stalne epifize tih kostiju.
U prave jelene pripadaju: europski obini
jelen (Cervus elaphus L.), jelen lopatar (Dama
dama L.), aksis (Axis axis L.), wapiti

jelen (Cervus canadensis), kineski vodeni jelen

(Hydropotes inermis), los (Alces alces
L).

malih prasisavaca iz podruja eocena (55 miliona

godina p.K.) dolo je do formiranja vrsta koje
poznajemo danas.

U neprave jelene spadaju:

srna
(Capreolus capreolus L.) i amerike porodice
jelena i sobova: irvas (Rangifer tarandus),
bjelorepi jelen (Odocoileus virginianus), masama
jelen (Mazama americana Erxleben 1777), pudu
(Pudu pudu Molina 1782), andski (Hippocamelus
Leuckart 1816) i movarni jelen (Cervus duvauceli
Cuvier 1823).
Treba napomenuti da su kineski vodeni jelen i
los dva izuzetka, jer iako su po grai nogu
telemetacarpalia, Meunijer je dokazao da su po
grai lubanje puno sliniji pravim jelenima.
Evolucijski razvoj jelena
U povoljnim klimatskim uvjetima tercijara
(prije 50 do 60 milijuna godina) biljni svijet se
brzo razvijao, ostvarujui ujedno pretpostavku
brzog razvoja sisavaca. Stoga je kod dvopapkara
dolo do ubrzanja evolucijskog razgranavanja i
nastanka novih vrsta i podvrsta.
U oligocenu (prije 35 mil. godina) klima je
bila izrazito hladna, dok je u pliocenu (pred 10
mil. godina) srednja temperatura bila oko 15C.
Tjelesna masa sisavaca se poveavala, odnosno
prilagoavala
hladnijem
podneblju
te
nastupajuem ledenom dobu. Prvi prapapkari
pojavili su se u kredi (pred 100 mil. godina), po
jednom evolucijskom slijedu teili su ka
paraksoniji (dvopapkari), dok su po drugoj teili
ka meskasoniji (kopitari). Ve u paleocenu i
eocenu pojavljuju se prvi papkari, koji su bili,
svejedi i od kojih je vjerojatno potekla podjela na
jelene (cervide) i upljoroce (bovide).
Pod utjecajem raznih imbenika, prvenstveno
klimatskih i reljefnih promjena, mutacijama i
stalnim prilagodbama po principu preivljavanja
najboljih i najsposobnijih, kroz milione godina od

Rogo vije: 1. Megaloceros gigant eus, 2. Eucladoceros senesenzis, 3.

Eucladocero sedgwickif 4. Cervalces scotti, 5. Megaceros solilhacus.

Pretee dananjih jelena datiramo u oligocenu

u obliku malih vodenih mousnih jelena. To su bile
male sitne, okretne ivotinje koje su se provlaile
kroz nadasve guste i neprohodne gutare. Nisu
imali rogove, ali su imali lubanju tipine grae za
cervide s zubalom u kojem su bili izrazito dugi
onjaci tzv. onjaci-derai. Imali su uni mjehur,
a prebivali su u umskim

movarama sredinje Europe i Azije. Patuljasti

mousi vode podrijetlo od pleocenskih i eocenskih
ivotinja, prasisavaca s zubalom za deranje
insekata i predpapkara s pet iljastih prstiju. Kod
njih je vjerojatno nastupila promjena u prehrani
koja je uvjetovala kasniju podjelu ivotinja na
ivotinje s punim, masivnim rogovima - punoroce
i na upljoroce.
U miocenu (prije 20 - 25 mil. godina) javljaju
se jeleni s prvim rogovima, po izgledu iljkani i
vilai. To su bile ivotinje u tipu dananjeg jelena
muntjaka s dugakim eonim roitima i
razvijenim
velikim
zubima-deraima
kao
stanovnici rubova gustog grmlja.
U pliocenu, tzv. "dobu sisavaca" (5 miliona
godina) kao zavrnom razdoblju tercijara, zubi
onjaci-derai polako nazaduju, tada se javljaju
jeleni sa vilakim rogovima u tipu crvenog jelena
Cervus variabilis, te jeleni sa tri paroka u tipu
kineskog jelena za kojeg se smatra daje bio
poetak grane unutar koje se razvio i jelen lopatar.
Te sumnje potvruju i fosilni ostaci jelena Dama
sericus iz kasnog pliocena, naeni na podruju
dananje Kine, dakle izvan granica koje su
prirodno boravite jelena lopatara danas.
U pleistocenu (2 miliona godina p.K.) koje su
obiljeile velike klimatske promjene u obliku
etiri ledena doba s interglacijalnim razdobljima,
pojavljuju se vrste koji su uvelike sline
dananjem jelenu lopataru. Po fosilnim ostacima iz
toga doba iz mjesta Clacton-on-sea u Engleskoj
(Dama clactoniana), te spilje Somme kraj mjesta
Abbeville u Francuskoj (Dama somoniensis) ali i
po drugim podrujima Europe vidi se daje razlika
s dananjim jelenom lopatarom izraena samo u
proporcijama. Po fosilima se vidi da su ondanji
primjerci bili vei od dananjih. Slino je i sa
obinim jelenom gdje primjerice vrste koje
prethode dananjem obinom jelenu, poput Cervus
megacerus i Cervus secdwicki, iz doba

pleistocena karakterizira orijaki skelet i rogovi

(raspona i do 3 metra, teki i do 40
kg).
Podrijetlo smee divljai takoer je
datirano u oligocen. U to doba su velike
predjele Europe i Azije prekrivale tropske i
movarne ume. Kako se u miocenu
temperature sniavaju, mijenjaju se i biljne
zajednice. ivotni prostor proiruje se s
travnjacima te se razvijaju vrste koje obitavaju u
takvom podruju. Njihova karakteristika bile su
snane zadnje noge, koje su im omoguavale da
dugim skokovima brzo nau zatitu u grmlju. Na
kratkim razdaljinama bile su izuzetno brze. Glava
je naspram tijela bila relativno nisko smjetena to
je predstavljalo prilagodbu ivotu u grmlju i travi.
Dananji izgled smee divljai najveim dijelom je
definiran u miocenu (prije 24 mil. godina). Na
poetku ledenog doba u Europi je ivjela i velika
srna (Capreolus priscus), iji ostaci su pronaeni u
slojevima tla tog doba. U sjevernim podrujima
Europe i danas obitava tzv. sjeverna ili sibirska
srna (Capreolus pygargus) koja ima izrazite tjelesne
odlike i masu do 40 kg. Prema Schfern (1973.) je
manja, sada potpuno ista europska srna izmeu oba
ledena doba (prije 550.000 godina) ivjela na
Britanskom
otoju. U panjolskoj, Portugalu i junoj
Francuskoj pojavila se tek prije 200.000 godina. Sa
promjenom
podneblja
u
pleistocenu,
srednjeeuropska srna potpuno nestaje iz brojnih
podruja i prema nekim izvorima preivljava samo
na Kavkazu i junom Uralu. Ponovnim porastom
temperatura i irenjem uma, iri se i smea
divlja. Datiranje iskopina srneih ostataka u
Austrijskoj tajerskoj see 150.000 godina unazad.
Iskopine smee divljai 50.000 godina unatrag
(zadnje meuledeno doba) pokazuju tjelesnu grau
kao sadanja smea divlja.

JELEN OBINI

Rasprostranjenost jelena u Hrvatskoj.

Klasifikacija
Po lovnoj klasifikaciji, utemeljenoj na
povijesnom nasljeu jelen obini spada u divlja
visokog lova. Po tjelesnom pokrovu ubrajamo ih
u dlakavu, a prema Zakonu o lovstvu (2005.) u
krupnu divlja zatienu lovostajom. Pripadnik
je nae autohtone divljai. Prema zoolokoj
taksonomiji jelen obini (Cervus elaphus L.)
spada u koljeno svitkovci (Chordata) potkoljeno
kraljenjaci
(Vertebrata),
razred
sisavci
(Mammalia), podrazred plodvai (Placentalia),
red parnoprstai
(Artiodactyla),
podred
preivai
(Ruminantia),
porodica
jeleni
(Cervidae), potporodica pravi jeleni (Cervinae),
rod jelen (Cervus) i vrstu jelen obini (Cervus
elaphus L.).

Rasprostranjenost
Po zemljopisnoj rasprostranjenosti ovu
divlja u Europi najee nalazimo u umskim
kompleksima veih vodotoka - Dunav, Sava,
Drava te brdskim i planinskim
V

umama Maarske, Rumunjske, eke,

Slovake, Hrvatske, Slovenije, Njemake,
Austrije, a u manjem broju i u Poljskoj,
Europskom dijelu Rusije, Norvekoj,

Nazivlje
Mujaka nazivamo jelen, enku kouta, a
mlado oba spola od teljenja do konca oujka
druge kalendarske godine (zavretak lovno
gospodarske godine u kojoj su se enke telile)
tele ili jelene. Nakon tog perioda mlade enke
do prvog teljenja nazivamo koutice, a mujake
do ienja prvih rogova (druga godina ivota)
jeleni.
Kotani sustav i raspored unutarnjih organa jelena.

vedskoj, panjolskoj, Francuskoj i Danskoj. Vrlo

su brojni u Hrvatskoj na podruju Baranje i
Slavonije te Gorskog Kotara. Brojniju populaciju
nalazimo u Vojvodini i u Sloveniji. Dakle od
poplavnih nizina velikih rijeka do granice uma u
Alpama.
Izgled i graa tijela
Prilikom opisa ove divljai uoavamo skladan,
plemenit i snaan oblik tijela. Jeleni su vii u
grebenu nego u kriima, to u kombinaciji sa
visokim i snanim nogama predstavlja grau
primjerenu dugom i ustrajnom tranju. Oblik
rogovlja i njihova veliina ukazuju na prilagodbu
za kretanje na otvorenim prostorima pa time i
neprilagoenost za kretanje po terenima sa gustom
vegetacijom.
Duljina tijela iznosi 225-275 cm, visina u
grebenu 120-150 cm. Rep je dug 20-25 cm.
Tjelesna masa odraslih mujaka kree se od

Kouta u ljetnoj dlaci.

Specifinost anatomske grae je da ova vrsta

nema uni mjehur. Boja dlake od proljea do
jeseni je rasto crvena, a po trbuhu bjelkasta.
Zimska dlaka je dulja, gua, tamno smee do
smee-sive boje. Zadnjica je bjelkasta do uto
crvena i obrubljena tamno smeom, duljom
dlakom. Mujak je po vratu obrastao duljom
dlakom koju nazivamo griva, a koju enke
nemaju.

Jelen u ljetnoj dlaci.

Jelen i koute u zimskoj dlaci.

125 do 300 kg, a kouta od 70 do 130 kg. Snana

graa miia i tetiva omoguava im brzi bijeg te
skok i do 12 m (nije pravilo) u duljinu i 3,5 m u
visinu. Kree se korakom, kasom ili trkom.

Jelen nosi rogove, a kouta samo iznimno.

Oba spola ispod oka imaju duboku udubinusuzite.

forma rogovlja tj. bogatija parocima. Ciklus rasta

rogovlja odvija se u 4 faze: rast, okotavnje,
skidanje upe (specifina koa koja pokriva rog
tijekom njegova rasta) te odbacivanje roga. Ovo je
pravilan ciklus i odvija se svake godine tijekom
ivota jelena. Jelenski rog sastoji se od grane koja
na svojoj bazi ima vijenac, zatim od paroaka koje
razlikujemo po poloaju obliku i nazivu te od
krune (ne svaki) koja predstavlja skup (tri ili vie)
paroaka na vrhu roga. Obzirom je to rogovlje
graeno od kotanog tkiva i nema upljinu (kao u
porodice goveda) to jelenske vrste nazivamo
punoroci.

Jelensko rogovlje.

Jelenski rog kao oznaka vrste i spola u

odraslih zrelih jelena predstavlja razgranatu
kotanu formu koja je specifina za svaku vrstu i
podvrstu jelena. U svom razvoju i rastu slijedi
odreenu dinamiku i zakonitosti koji su (manje ili
vie) u usklaeni s dobi ivotinje. To znai da e
sa svakim novim ciklusom rasta roga nastajati
razgranatija

Raspored pojedinih vrsta zuba u jednoj polovici mandibule (I

incisivi, C canini, P premolari, M molari).

Zubna formula glasi I O/4, C 1/O, P 3/3, M

3/3 dakle ukupno 34 zuba. U razvoju zubala
sudjeluju 22 mlijena zuba. Pri tome valja znati
da kutnjaci nemaju mlijene prethodnike. Izmjena
mlijenih zubi zavrava izmeu 30 i 34 mjeseca
starosti.

Skidanje upe u jelena.

U mlijenom zubalu (A) trei predkutnjak je trodjelan, a u

stalnom (B) ie dvodielan.

Jedna od karakteristika jelena obinog je potreba za

kaljuanjem.

Mirisne lijezde
Mujaci imaju mirisne lijezde na korijenu
repa, enke na elu, a oba spola imaju mirisno
mjesto na vanjskoj strani skonog zgloba.

Osjetila
Sva osjetila jelena su odlino razvijena.
Unato injenici da je graa oka astigmatina,
ova divlja razlikuje predmete u okolini puno
bolje nego srne.
Prema ponaanju su to ivotinja sumraka, ali
znaju biti aktivne i u vrijeme sunane svjetlosti
ukoliko nema uznemiravanja u stanitu. Duljina
trajanja osvjetljenja i intenzitet suneve
svjetlosti djeluju na aktivnost jelena. Ako je
svijetlost slabija i trajanje krae, jeleni su
dnevno aktivniji, dok su suprotnim uvjetima
aktivniji u none sate.
U ponaanju je primjetan jaki socijalni
nagon, tako da koute gotovo cijele godine ive
u krdima, dok mujaci ipak oituju distancijalni
tip ponaanja. To znai da unutar krda paljivo
odravaju meusobni razmak i u pravilu se
nikada ne dodiruju. Zapravo stariji mujaci
izbjegavaju ivot u

veim krdima te su osim socijalnom razdaljinom

odijeljeni jo i tzv. grupnom razdaljinom. Kod
jelena obinih razlikujemo dva tipa krda, jedno
je vrsto krdo kouta sa teladi i 1-2 godinjim
jelenima, a drugi tip su slabije povezana krda u
kojima su zastupljeni jeleni raznih starosti. Posve
stari mujaci ive osamljeno.
Jeleni su prilagodljivi uvjetima stanita, tako
da nastavaju i razmjerno malene prostore,
premda im je migracija jedna od osnovnih
karakteristika.
Naime, ovoj divljai je duboko usaen nagon
sezonskog seljenja, pri emu se ljeti upuuju u
vie predjele, a zimi u nie. Danas je ova
migratoma komponenta znatno slabije izraena
za razliku od nekad kada su to inili du tokova
velikih
rijeka
(glavni
putovi
selidbe).
Smanjivanje migracija je razumljivo s obzirom
na irenje ljudskih naselja i intenzifikaciju
prometa i poljoprivrede. Osim zbog zadovoljenja
potreba za hranom, jeleni se sele i iz potrebe za
parenjem. Tako primjerice maarski jeleni ulaze
u Baranju tijekom rike i suprotno.
Jeleni se glasaju rikom - riu, a u opasnosti i
dubokim baukanjem. enke se za parenja javljaju
sa "ah" i "ang", dok ranjena kouta isputa kratki
glas slian rikanju.

Krdo kouta.

Borba jelena na rikaliu.

U vrijeme parenja bojovnik mora stalno braniti

svoj harem od nasrtaja drugih jelena.
Hranu trae u 5-7 navrata tijekom 24 sata i za
to u prosjeku potroe 7-10 sati. U ishrani
jelenske divljai razlikujemo slijedee kategorije
hrane: mekanu, ilavu, tvrdu i balastne tvari.
Osim vode za pie trebaju vodu i za kaljuanje
te sol.
U uzgoju, broj jakih jelena ne smije prelaziti
3% ukupnog fonda. Radi odravanja prikladne
starosne strukture mora se godinje odstrijeliti
65% mukih grla u starosti od 1 do 3 god. U
Njemakoj je primjerice odstrjel starosne
kategorije od 1 do 2 god. 32%, a kategorije od
3do 10 god. 66%. Udio starijih grla u dobi od 11
i vie godina je 2%.

Obzirom da ive u mnogoenstvu, parenje

predstavlja napor koji uz ve spomenute
borbe i ne uzimanje hrane moe dovesti do
takve iscrpljenosti mujaka da tijekom zime
i ugibaju. Posebice ukoliko je rije o jakoj
zimi i minimalnoj intervenciji lovaca.
Spolni omjer u prirodi je 1:1. Kouta nosi
33-34 tjedna te se pred porod izdvoji od
krda u potrazi za mirnim i sigurnim
mjestom. U svibnju ili lipnju na svijet dolazi
jedno ili rjee dvoje mladih. Porod koute
nazivamo teljenjem. Ponekad jedno tele

Razmnoavanje
Parenje jelena u nizinskim stanitima
odigrava se u 8. i 9. mjesecu, a u planinama u 9.
i 10. mjesecu. Tek u sezoni parenja jeleni se
pribliavaju koutama. Tada mujaci dolaze na
"rikalita", tradicionalna mjesta na kojima se
vode meusobne borbe za pravo parenja.
Rikalita su u pravilu istine unutar ume ili
neke livade na kojima jeleni ve kroz itav niz
generacija riu. Tijekom sezone parenja mujaci
posveuju malu pozornost prehrani, tako da
mogu izgubiti i do 30 kg na tjelesnoj masi.
Kouta s teletom.

ugine jo kao zametak ili neto kasnije tijekom

gravidnosti. Masa novoroenog teleta je od 7 do
12 kg. Kouta ima 4 sise. Po porodu tele ostaje
skriveno u travi, a krdu se pridruuje tek kad
dostatno ojaa da moe slijediti majku. Telad
naime nema razvijene mirisne lijezde i
prikrivena u travi je najbolje zatiena od
prirodnih neprijatelja. Tele se osamostali sa 9-11
mjeseci. Spolna zrelost nastupa najranije sa 16
mjeseci.

Bolesti i neprijatelji Oboljevaju preteito

od parazitamih bolesti, a u naem podneblju to su
koni trk, metiljavost te helmintoze. Zarazne
bolesti veinom prolaze neopaeno tako da za
neke zoonoze mogu biti vektori (borelioza).
Od neprijatelja valja prvenstveno navesti vuka
i risa posebice za zima bogatih snijegom koji
oteava kretanje jelena, iznimno medvjeda. Nejaka
telad podlona je i drugim predatorima.

ivotni vijek
V

ivotni vijek jelena je 15-20 godina iznimno

25. Rast jelena zavrava sa 8-9 godina, a koute
sa 3-4 godine.

I. Tragovi: a) jelena u hodu, b) koute u hodu. 2. Otisak papaka: a) prednje i b) stranje noge. 3. Izgled izmeta.

JELEN LOPATAR

Klasifikacija
Po lovnoj klasifikaciji, utemeljenoj na
povijesnom nasljeu lopatari spadaju u divlja
visokog lova. Po tjelesnom pokrovu ubrajamo ih
u dlakavu, a prema Zakonu o lovstvu (2005.) u
krupnu divlja zatienu lovostajom. Nije
autohtona divlja. Prema zoolokoj taksonomiji
jelen lopatar (Dama dama L.) spada u koljeno
svitkovci (Chordata),
potkoljeno kraljenjaci
(Vertebrata), razred sisavci (Mammalia),
podrazred
plodvai
(Placentalia),
red
parnoprstai
(Artiodactyla), podred
preivai
(Ruminantia),
porodica
jeleni
(Cervidae), potporodica pravi jeleni {Cervinae),
rod lopatari (Dama) i vrstu jelen lopatar (Dama
dama L.).
Jelen lopatar dolazi u dvije podvrste. Na
naem podruju i u ostataku Europe prisutan je
tzv. europski jelen lopatar (Dama dama dama), a
na podruju Male Azije obitava perzijski jelen
lopatar (Dama dama mesopotamica). Razlike
izmeu ove dvije podvrste su malene, odnosno
perzijski je lopatar neto vei te mu plosnatost
rogovlja poinje blie bazi roga. Pripadnost istoj
vrsti pokazuje i injenica da meusobnim
parenjem daju plodne potomke.

Nazivlje
Mujaka nazivamo lopatar, lanjac ili
arenjak, a enku kouta. Mlado oba spola do
konca oujka druge kalendarske godine
(zavretak lovno gospodarske godine u kojoj su
se enke telile) tele ili jelene. Nakon tog perioda
mlade enke do prvog teljenja nazivamo
koutice, a mujake do ienja prvih rogova
jeleni (druga godina ivota).
Po jakosti rogova mujake nazivamo slabim,
srednjim, dobrim ili jakim lopatarom. Mlado je
jelene ili tele.

Rasprostranjenost
Domovina jelena lopatara je Mala Azija,
odnosno Istono Sredozemlje, gdje je i nastanjen
kao autohtona vrsta. Prije vie stoljea
dopremljen je iz krajeva Sredozemnog mora u
zemlje Srednje i Sjeverne Europe. Budui da
treba mali ivotni prostor, po dolasku u Europu
se prvenstveno uzgajao u ograenim lovitima
veleposjednika. Danas ga u slobodnim lovitima
kao i u ograenim prostorima ima po cijeloj
Europi, a ponajvie u Njemakoj, ekoj,
Slovakoj, Velikoj Britaniji,

Danskoj i Maarskoj. Smatra se da su

najkvalitetniji lopatari upravo u Maarskoj.
Lopatare nalazimo i u pojedinim dijelovima
Sjeverne i June Amerike, te u Junoj Africi. U
Hrvatskoj ga ima u Kunjevcima kraj Vinkovaca
(jedna od prvih slobodnih populacija u naoj
domovini). Za razliku od takvog tipa uzgoja, u
Hrvatskoj Dubici, Iloku i Kutjevu postoje uzgoji
u ograenim prostorima. Konano, na Brijunima,
Malom Loinju, Istri i nekoliko drugih otoka u
Dalmaciji i Hrvatskom primorju postoje manje
populacije jelena lopatara koje se ne uzgajaju u
gospodarske svrhe. Danas se lopatari nalaze u
veini gaterskih uzgoja diljem Republike
Hrvatske te u veini objekata takozvanog
seoskog turizma. Iako je ekonomska perspektiva
uzgoja obzirom na iskoristivost mesa, koe i
rogova te zbog drugih komparativnih prednosti
velika, u Hrvatskoj jo nije zaivio farmski uzgoj
lopatara.

Izgled i graa tijela

Jelen lopatar je po svojim dimenzijama
znatno manji od obinog jelena. Visina u grebenu
iznosi mu do 110 cm, duina tijela

Kouta s teletom u ljetnoj dlaci.

jelena prije i poslije rike moe varirati i

nekoliko desetaka kg.). enka je znatno laka i
mase je od 30 do 60 kg. Sinonimi lanjac i
arenjak potjeu od pojave da uz osnovnu boju
dlake koja je ljeti crvenkasto smea s tamnom
prugom po leima, po tijelu ima i jasno vidljive
bijele toke poredane du hrpta i po rebrima,
dok su trbuh, unutarnja i donja strana nogu, rep
odozdo i zadnjica bjelkasti. Takve bijele pjege
ne pokazuju pravilnost u rasporedu. U krdu
lopatara nisu rijetke varijante sasvim bijele ili
pak sasvim crne boje (melanizirani

Kouta i lopatar u vrijeme izmjene zimske u ljetnu dlaku.

do 140 cm, a rep je dugaak 15-20 cm. Masa

mujaka varira od 50 do 100 kg (masa pojedine
jedinke moe jako varirati ovisno o dobu godine i
stanju ivotinje npr. masa

Lopatar u zimskoj dlaci.

tip). Zimi je dlaka jednolino sivo smea, po hrptu

tamnija, prema trbuhu svjetlija, a unutranja strana
nogu, rep odozdo i zadnjica su bijeli. Jedinke
kojima je ljetna dlaka tamno obojena, imaju
zimski pokrov jo tamniji. Trbuh i unutarnji
dijelovi nogu su gotovo bijele boje. Du repa
nalazi se crna pruga, okruena svjetlijom dlakom.
Zbog specifinosti izgleda i boje dlanog
pokrivaa nepominog jelena lopatara je iznimno
teko primjetiti u umi. Mujak nosi rogovlje koje
u svom donjem dijelu slii rogu obinog jelena,
dok se u gornjem dijelu, tonije od srednjeg
paroka, rog splosni i proiri u obliku lopate. Zbog
takvog oblika roga i dolazi naziv lopatar. to se
rogovlja tie vrijede svi navodi izneseni openito o
rogovima kod obinog jelena. Iznimka je jedino u
tome to rogovi imaju lopatasti oblik. Najdonji i
najdulji

stranji paroak nazivamo "ostrugom".

Po obliku su rogovi prve godine iljci, bez
paroaka i sa vijencem. Drugi su neto dulji, a
tek trei poprimaju oblik lopate. Teina roga
moe biti do 4 kg. to je mujak zreliji i jai,
rogovi mu otpadaju ranije. Otpadanje i poetak
rasta mogu biti ve u mjesecu travnju, da bi
skidali upu u kolovozu, odnosno u rujnu imali
zrele i
oiene rogove. enke nemaju rogove. Mujake
karakterizira i izraeno grlite te veliki prepucij
koji zbog obraslosti velikim i dugim dlakama
nazivamo i etka. Prepucij se u vrijeme tjeranja
izvre i postaje tamnije pigmentiran. Zubna
formula I 0\4; P 3\3; M 3\3, to ukupno ini 32
zuba. Lanjac nema onjaka na gornjoj eljusti
(biseraka) kao obini jelen.

Mirisne lijezde
Jelen lopatar ima nekoliko mirisnih lijezda,
odnosno specijaliziranih podruja koe bogatih
raznim sekretomim lijezdanim stanicama.
Nalaze se u interdigitalnom podruju,
metatarzalnoj lijezdi i suborbitalnoj lijezdi,
koje dolaze kao parne lijezde u oba spola. Uz to
mujaci imaju i mirisne lijezde u podruju
prepucija.
Postojanje
lijezdane
aktivnosti
meupapane regije (interdigitalne) ve je dugo
poznato u jelena lopatara, tako da su u prolosti
lopatare znali opisivati kao "divlja sa znojnim
papkom". Ove solitarne lijezdice se nalaze u
koi meupapanog prostora stranjih nogu u
obliku fisure ili uskog depia. Sekret i intenzitet
mirisa ini se ostaju nepromijenjeni tijekom
cijele godine u oba spola. U novoroene teladi
lijezdice nisu aktivne, ve njihovo luenje
poinje tek kada je tele staro dva do tri tjedna.
Na taj nain pomae da tele ostane bez mirisa na
poetku svoga ivota. Na prednjim nogama na
slinom mjestu postoji depi u koi, ali nije
primjeeno luenje sekreta prepoznatljivog
mirisa.

Lopatar s razvijenim rogovljem na kojem je dobro izraena

ostruga (strelica).

Poloaj
metatarzalne
lijezde
makroskopski se lako primjeti izvana po
etkastoj nakupini vrstih dlaka, povrine
40x40 mm, odmah ispod pete. Dlake su
dijelom prekrivene kremastim votanim
sekretom koji u kombinaciji s urinom te pod
utjecajem mikrorganizama daje specifini
miris. Sve skupa ini metatarzalni organ koji
ima veliku ulogu u mirisnoj komunikaciji
jelena lopatara. Histoloki preparati lijezde
pokazuju veliku koliinu lojnih lijezda u
podruju kutisa koe, ispod kojih se nalazi sloj
jako zavijenih znojnih lijezda (klupaste
lijezde). Tarzalna etka dobro je uoljiva i u
tek roene teladi, ali ponovno, sekrecija
izostaje do 3. tjedna ivota.
Ispod kuteva oba oka nalazi se depi u
koi koji oznaava mjesto suborbitalne
mirisne lijezde. Ona se sastoji od lojnih i
znojnih lijezda koje u kombinaciji lue smei
Sekret slian vosku.
Za vrijeme rike jeleni imaju prilino
prodoran i poseban miris. Slian miris moe se
osjetiti i u udubinama to ih naprave stranjim
nogama u zemlji i u koje potom uriniraju. Taj
miris ne postoji u mokrai jelena izvan sezone
parenja. Udio u tom specifinom mirisu ima i
prepucijalna mirisna lijezda. Zadnjih 15 do
20 mm prepucija s unutranje strane je mjesto
gdje se nalaze brojne kratke papile na koi.
Neko vrijeme prije rike dolazi do eventracije
prepucija. Papile koje se tada izvrnu prema
van poveavaju se, a i cijela sluznica tog dijela
prepucija postaje tamno pigmentirana. Ubrzo
poslije rike prepucij se vraa u prvobitno
stanje. U sluznici koja se ovako mijenja
tijekom sezone parenja postoje velike
tubularne lijezde znojnice i velike lijezde
lojnice sline lijezdama u drugim dijelovima
tijela specijaliziranim za stvaranje mirisa.
Pretpostavlja se da zbog poviene razine
mukih spolnih hormona, testosterona i
androgena dolazi do hipertrofije ovih lijezda i
da one imaju

veliku ulogu u stvaranju prepoznatljivog

mirisa kojim jelen lopatar tijekom rike
oznaava svoju dominantnost nad drugim
mujacima.

Osjetila
Njuh je u lopatara kao i kod druge jelenske
divljai iznimno dobro razvijen pa je tako uz
prikupljanje mirisnih informacija iz okolia i
meusobna komunikacija mirisom takoer na
vrlo visokoj razini. Vid nije tako dobro
razvijen. Oi su smjetene postrano na lubanji,
to uz horizontalne zjenice osigurava jelenima
prilino iroko vidno polje. Usprkos tome, oi
su astigmatine pa lopatari dobro vide samo
objekte u pokretu. Ui su visoko postavljene
na glavi u vie manje vertikalnom poloaju,
dvostruko su due nego ire. Uke se mogu
pomicati skupa ili neovisno, ak za 180
stupnjeva naprijed ili natrag, dok ostatak glave
miruje. To im omoguuje da uju zvuk iz svih
smjerova, a da pri tome ne privuku panju na
sebe okreui glavu.

Izgled vegetacije na Brijunima gdje se na povrini od 3165 ha

nalazi populacija od oko 800 jedinki.

Ishrana
U ishrani je slian obinom jelenu, ali je
ipak donekle skromnijih zahtjeva. Hrani se
raznovrsnim biljkama i usjevima te moe
nanijeti dosta tete na umskim nasadima.
Potrebu za pitkom vodom moe namiriti iz
manjih vodotoka (potoci, rukavci, jezera), iako
veinu potreba za tekuinom podmiruje

kroz hranu. Jeleni lopatari se hrane uglavnom

ispaom na panjacima na kojima borave u krdima.
Cesto znaju brstiti izbojke i pupoljke na drveu,
ikari i grmlju, brstiti mladice iznikle iz zemlje ili
panjeva odrezanih drvea. Zbog toga mogu poiniti
poprilinu tetu na biljnim zajednicama ukoliko im
broj nije usklaen s veliinom i uvjetima u stanitu.
Primjer za takvo stanje je otok Badija kraj Korule
gdje je nekontroliran broj lopatara u kombinaciji s
nekontroliranom ilegalnom sjeom
ugrozio
vegetaciju cmogorine ume. Sastavni dio prehrane,
osobito na jesen, su i razni umski

plodovi poput ira, bukvice, kestena, raznih bobica,

umskog voa, gljiva i sl.
Jeleni lopatari obino na pau izlaze u zoru i u
sumrak, dok se preko dana povuku u umu na
odmor i preivanje. U stanitima gdje ih nitko ne
uznemirava ili su naviknuti na ljudsku prisutnost
lopatari se hrane tijekom cijelog dana. U
suprotnom, na ispau izlaze tek kad se uvjere da
nema nikakve opasnosti. Na primjeeni znak
opasnosti krdo se povlai u umu i to ne kasom ve
esto, to je karakteristino za lopatara, u
skokovima pri emu se sve etiri noge nalaze
istodobno u zraku. Kada procjene da je opasnost
minula, lopatari se redovito brzo vraaju na hranu.

Stanite
Ve nam injenica da je jelen lopatar
mediteranskog porijekla govori da je i skromnijih
zahtjeva pri izboru hrane. Njemu odgovaraju
umski predjeli s vie ikara i panih povrina.
Budui da je dosta nemiran, u predjelima gdje ivi
vie lopatara ne vole boraviti ostale krupne vrste
divljai (srna i jeleni obini). Ne kaljua se pa mu
nisu potrebni vodni tereni. Kompleksi uma moraju
biti primjerene veliine, ali ne tako veliki kao za
obinog jelena.

Nain ivota
Jeleni lopatari dre se u krdima koje ine
koute sa teladi te jednogodinji jeleni, dok se
stariji mujaci obino dre van krda. Oni se
pridruuju krdu tek tijekom parenja. Jedino tada
jeleni lopatari pokazuju i znakove teritorijalnog
ponaanja. Krda su obino manje veliine, ali u
raznim parkovima, ograenim lovitima ili
stanitima manje povrine (otoci) krda mogu
dosegnuti i broj od 70 jedinki. Migracije su
primijeene samo u sezoni parenja kada jaki
mujaci protjeruju slabije koji tada u potrazi za
enkama odlaze na druge lokacije. Tijekom cijele
godine lopatari ive u krdima malog radijusa

Jeleni lopatari esto znaju brstiti izbojke i pupoljke na drveu, ikari i

grmlju.

Krdo lopatara i karakteristian izgled potkresane vegetacije.

kretanja pa su prilino vjerni stanitu. Za

uzgoj su dovoljne povrine od 1000 do 2000
ha, ali bez uznemiravanja. Kree se hodom,
kasom i skokom, pri emu se istodobno
odrazi sa sve etiri noge te skae u vis i
naprijed. Jelen lanjac se nikada ne kaljua.
Po nainu ivota, ponaanju, prehrani i
socijalnoj formaciji slian je jelenu obinom.
U teritorijalnim zahtjevima je skromniji od
jelena obinog to ga ini prikladnijim i za
loija stanita.

koute s kojima e se pariti. Mujaci

trljanjem glave (suborbitalna lijezda) i
rogovlja o granje te struganjem stranjim
nogama po zemlji i uriniranjem na ta mjesta
oznaavaju svoju dominaciju nad drugim
jelenima kao i svoj socijalni i fizioloki
status. Pretpostavlja se da struganjem
stranjih nogu jelen isputa mirisnu oznaku
pritiskom na meupapanu lijezdu. Taj
miris dodatno pojaavaju urinirajui na to
mjesto, pri emu udio u mirisu potjee i od
prepucijalne lijezde. Na taj nain enke u
estrusu mogu pronai reproduktivno
najboljeg partnera.
Struganje tla nogama u jelena predstavlja
dakle nain komunikacije meu mujacima,
ali i izmeu spolova. Ovakvo ponaanje u
krdu
prvenstveno
je
uvjetovano
hijerarhijskim
poloajem,
utjecajem
testosterona i dobi ivotinje. Stoga stariji i
dominantni mujaci na taj nain objavljuju
svoju dominaciju i agresivne namjere
drugim jelenima. Urin u strugotinama, bi

Razmnoavanje
Sezona parenja za lopatare poinje u
rujnu, a vrhunac dostie sredinom listopada.
U naim stanitima rika lopatara esto
zavrava u studenom. Jeleni tijekom sezone
parenja mijenjaju svoje ponaanje, odeblja
im vrat, mijeaju se sa koutama i zauzimaju
rikalita, odnosno mjesta gdje se okupljaju

Borba lopatara u vrijeme parenja.

Lopatar za vrijeme rikanja.

mogao obzirom na sadraj metabolikih

produkata imati ulogu oglaavanja
psiholokog stanja ostalim rivalima. Dok za
trljanje grana glavom, znanstvenici smatraju
da predstavlja ostavljanje informacija o
postojanju i identitetu.
U vrijeme parenja lopatari se ponaaju
slino kao i obini jeleni, riui predveer,
ujutro i nou (ponekad i danju). No, rika u
lopatara nije toliko snana i glasna, a samim
time niti atraktivna kao kod obinog jelena.
Privuene olfaktornim podraajima i rikom
oko rikalita se skupljaju koute, ali i drugi
jeleni. U sluaju kada se sretnu jeleni
slinog statusa moe doi do borbe. Te
borbe obino ne rezultiraju teim ozljedama,
ali je mogue da se dva jelena toliko
zapetljaju rogovima da se ne mogu
razdvojiti. Bez intervencije, oba grla ugibaju
od iscrpljenosti. U vrijeme rike jeleni ne
uzimaju dostatne koliine hrane to u
kombinaciji s velikim naporima dovodi do
znatnijeg gubitka na tjelesnoj masi. To je
ujedno i glavni razlog za neprikladnost
lopatara za ivot u planinskim lovitima.
Drugim rijeima, kasni zavretak sezone
parenja ne ostavlja dovoljno vremena
iscrpljenim mujacima da se pripreme za
ulazak u teku zimu, uslijed ega esto
ugibaju.
Koute su gravidne 33 tjedna, odnosno
oko 7 i pol mjeseci, tako da teljenje pada
krajem svibnja ili poetkom lipnja. Koute u
pravilu tele jedno tele, svega 11% njih oteli
blizance. Prva dva tjedna telad je preslaba
da prati majku pa kao i kod smee divljai

1. Otisak papaka. 2. Izgled izmeta.

kouta ostavlja mlade prikrivene u logi. Mlado

moe biti mase oko 15 ili neto vie kg.
Sluajno
pronaena
telad
u takvim
situacijama ne bi smijela biti dirana niti
premjetana, u tome sluaju na njima zaostaje
ljudski miris. Lopatari spolno

Tele.

dozrijevaju sa dvije godine starosti.

ivotni vijek
Kao i veina vrsta jelenske divljai i lopatar
moe u povoljnim okolnostima doivjeti 17 pa
i vie godina, no to su ipak rijetke iznimke.
Bolesti i neprijatelji
Neprijatelji su mu isti kao i za jelena
obinog. Isto vrijedi i za bolesti, ali uz
napomenu daje poneto otporniji na bolesti, u
prvom redu parazitame.

JELEN AKSIS

Klasifikacija
Po lovnoj klasifikaciji jelen aksis pripada u
divlja visokog lova. Po tjelesnom ih pokrovu
ubrajamo u dlakavu, a prema Zakonu o lovstvu u
krupnu divlja zatienu lovostajom. Nije naa
autohtona divlja. Prema zoolokoj taksonomiji
jelen aksis (Russa axis L.; Axis axis H. Smith)
spada u koljeno svitkovaca (Chordata),
potkoljeno kraljenjaka (Vertebrata), razred
sisavaca (Mammalia), podrazred plodvaa
(Placentalia),
red
parnoprstaa
(Artiodactyla),
podred
preivaa
(Ruminantia), porodicu jelena (Cervidae),
potporodicu pravi jeleni (Cervinae), i rod aksis.

Nazivlje
Mujaka nazivamo jelen, enku kouta, a
mlado oba spola do konca oujka druge
kalendarske godine (zavretak lovno gospodarske
godine u kojoj su se enke telile) tele ili jelene.
Nakon tog perioda mlade enke do prvog teljenja
nazivamo koutice, a mujaka do ienja prvih
rogova jeleni.

Rasprostranjenost
Domovina aksisa je Azija. Kao autohtonu
divlja nalazimo ga u Pakistanu, Burmi,
Kambodi, Laosu, Vijetnamu i Tajlandu. U
Indiji ivi nekoliko vrsta aksisa. Iako su
stanovnicima europskih prostora ovi jeleni
poznati od davnina, relativno "noviji" pokuaji
introdukcije datiraju od prije 150- 200 godina.
Naime, na naem kontinentu odgovaraju im
blaga klimatska podneblja bez izraenih zima i
snijenog pokrivaa. Na podruju Hrvatske
udomljen je najprije na Brijunima, odakle je
naknadno proiren na otoka (Cres, Plavnik,
Lokrum, Jakljan, Mljet) i kontinentalna stanita
poput Macelja, Zelendvora, Lukova ili
Bojakovine. Od tih pokuaja raseljavanja po
hrvatskom tlu preostale su osim na Brijunima
samo izolirane populacije na otocima Cresu
(Punta Kria ) i Rabu (Kalifront), dok
naseljavanje aksisa u kontinentalna podruja nije
uspjelo. S brijunskog arhipelaga aksis esto
prepliva i na istarsko podruje, gdje ga pak zbog
teta

redovito progone i odstrjeljuju, tako da se

tamo ne uspijeva odrati. Uspjeno je naseljen
i u neka druga podruja diljem svijeta
(Australija, Novi Zeland, Argentina i Brazil).

nastankom nepravilnih paroaka izmeu

nadonjaka i srednjaka. Obzirom na
specifinu grau rogovlja njegova se trofeja
ocijenjuje po posebnoj, sjevernoamerikoj
formuli (Boone and Crocket Club).

Izgled i graa tijela

U tjelesnom opisu istie se crvenkasto smea
dlaka koja je po hrptu tamnije

Nain ivota
Kako potjee iz tropskih krajeva aksis se
nije uspjeno aklimatizirao u naim
stanitima tako da mu razvoj rogova, parenje
i teljenje nisu vezani za godinju dob. Naime,
obzirom na tropske uvjete izvornog stanita
ovi fizioloki ciklusi nisu uvjetovani
godinjom sezonom. Drugim rijeima, u
istom krdu se istodobno nalaze koute u
razliitoj fazi rasplodnog ciklusa, odnosno
jeleni u razliitim fazama ciklusa rasta
rogovlja. Iz tih razloga njegovo udomljavanje
i irenje na nova stanita nije uspjelo.
Socijalna struktura i hijerarhija unutar krda
kao i meu jedinkama podjednaka je onoj
opisanoj u drugih vrsta jelenske divljai.
Aksis je vrlo plaha ivotinja i ne rijetko (po
instinktu, a napose u izvornom azijskom
stanitu) u bijegu pred progoniteljem ulazi u
vodu, stoga mu odgovaraju vodotocima
bogata podruja.

Kouta.

obojena. Podvratak, trbuh i unutarnje strane

nogu su ukasto bijele boje. Sa obje strane
tijela, preko butova i zadnjice nalazi se
karakteristinih sedam redova bijelih pjega,
gue poredanih u donjim redovima.
Karakteristina obojenost dlanog pokrova ne
mijenja se s linjanjem.
Visina mu iznosi 85-95 cm, duljina 135- 150
cm, a mase do 100 kg za mujaka odnosno 5060 kg za enku. Rep mu je dulji od repa
obinog jelena i mjeri do 25 cm. Prema tim
proporcijama moemo rei da
pripada u srednje velike jelene. esterac je
uobiajeni stupanj razvoja roga, a nose ga
samo mujaci. Na svakoj grani se razlikuju
maksimalno tri paroka (nadonjak, srednjak i
vrni) tako da se na vrhu grane ne formira niti
ralja niti kruna. Odstupanja od ovog razvoja
su rijetka, a oituju se

Krdo jelena aksisa.

Progonjen, moe preskakivati prepreke do 2 m

visine.

Razmnoavanje
Kao to je prethodno izneseno, razmnoavanje
ove vrste u naem podneblju nije vezano uz
odreenu sezonu. U svojoj postojbini koute imaju
dvije sezone teljenja, odnosno prvu od studenog
do prosinca, a drugu nakon monsunskih kia, od
svibnja do lipnja. Kada bi se u otrijim uvjetima
kontinentalne klime koute telile tijekom zime, za
niskih temperatura i snijenog pokrivaa ugibali bi
oboje, i kouta i tele. Unato tome ova vrsta ima
visoki reprodukcijski potencijal pri emu kouta
najee nosi dvojke, a nerijetko i tri ploda. Kako
graviditet traje svega 7-7,5 mjeseci, a kouta
nakon teljenja ubrzo biva ponovno oploena, to
znai da se u samo 15 mjeseci moe dva puta
oteliti.

Ishrana
U ishrani je aksis skroman, odnosno odgovara
mu i hrana manje nutritivne vrijednosti, bogatija
celulozom i pektinima.

Osim pae rado i brsti, kroz obroke rasporeene

tijekom 24 sata, kao i kod veina preivaa. Rado
uzima umske plodove, ir, gljive, voe, kao i
drugu dostupnu hranu bogatu ugljikohidratima.
Meu njima su esto i povrtne kulture. Zbog tih
sklonosti ini znatne tete na vinogradima,
vonjacima i okunicama.

ivotni vijek
Jelen aksis u povoljnim okolnostima moe
doivjeti do 20 godina starosti.

Bolesti i neprijatelji
Aksis oboljeva od istih parazitamih i zaraznih
bolesti kao i ostali pripadnici porodice Cervidae u
naem podneblju. Relativno slab pobol ove vrste
rezultat je skromnog brojnog stanja i izoliranog
stanita. Stoga je prijemljiviji za oboljenja u
kohabitaciji s drugim vrstama s kojima dijeli
stanite. Iz istog razloga i broj drugih predatorskih
vrsta koje bi mu predstavljale prirodnog
neprijatelja je iznimno ogranien. Sasvim je
razumljivo da je predaciji najizloeniji
podmladak.

SRNA

Klasifikacija
Po lovnoj klasifikaciji smea divlja pripada
u divlja visokog lova. Po tjelesnom ih pokrovu
ubrajamo u dlakavu, a prema Zakonu o lovstvu
u krupnu divlja zatienu lovostajom. To je
naa autohtona divlja. Prema zoolokoj
taksonomiji, srna (Capreolus capreolus L.)
pripada u red parnoprstaa
(Artiodactyla),
preivaa (Ruminantia), nadporodicu pravih
preivaa i porodicu jelena (Cervidae), odnosno
punoroaca. Srna kao vrsta je temeljem
prethodno spomenute podiobe Jelena na prave i
neprave, svrstana u grupaciju nepravih jelena.

Nazivlje
Mujaka nazivamo srnjak ili srnda, enku
srna, a mlado od lanjenja do konca prve lovno
gospodarske godine lane. Nakon toga enku do
prvog lanjenja nazivamo dvizica ili srnica, a
mujaka do ienja prvih rogova (druga godina
ivota) srnjai.

Rasprostranjenost
Prije priblino 20.000 godina kada je zavrilo
zadnje ledeno doba, zapoeo je, topljenjem
ledenjaka (prije 15.000) godina,

prodor srna prema sjeveru u predjele gdje je

preivjela ledeno doba. U isto je vrijeme
migracija krenula i prema Sredozemlju i
Balkanu, u tri glavna smjera: u junu Europu,
ukljuivo Malu Aziju, u Armeniju i Iran te na
Bliski Istok (podruja Anura).
Nakon 1925. godine smea divlja se u
podred
nekim predjelima, prije svega poradi zatite i
lovostaja, iri prema istoku i jugoistoku.
Sadanja prostorna rairenost je dostignuta u
razdoblju izmeu 1930. i 1950. godine. Time je
podruje prvobitne rairenosti bilo ponovno
ispunjeno. Jo uvijek nije istraeno koliko su to
uvjetovali populacijsko- bioloki, a koliko
ekoloki imbenici.
Dakle, ovaj je rod rasprostranjen gotovo
itavom Europom izuzev sjevera Skandinavije i
nekih otoka (Island, Irska, otoci Sredozemlja).
U panjolskoj ivi podvrsta (Capreolus
capreolus gargantei) prije svega u sjevernim,
srednjim i junim vlanim gorskim podrujima.
Prema jugu protee se crta rairenosti uz
Sredozemno more. U prvobitan areal smee
divljai ubraja se Sicilija, gdje po nekim
podacima ivi od 60 do 70 grla apeninske
autohtone srne, na povrini od priblino 15.000
ha. Na Korzici, Sardiniji i drugim otocima srne
su

istrijebljene, dok su se u nekim drugim

junoeuropskim zemljama ouvale u teko
dostupnim visokogorskim podrujima. Na
sjeverozapadu Europe meu najbitnija
stanita srna ulaze Engleska i kotska, dok je
u Irskoj smea divlja bila ponovno naseljena
i ponovno istrijebljena jo u prolom stoljeu.
U
Skandinaviji
sjevernu
granicu
rasprostranjenosti
ini
Skandinavsko gorje i iri se prema sjeveru.
Podruje rairenosti europske srne obuhvaa
cjelokupnu Malu Aziju, sjeverne predjele
Sirije i sjevera Iraka kao i Izraela sve do jezera
Genzareth, Haife i Irana.
Uz europsku srnu (C. capreolus), na
sjevera Europe nastanjena je i velika sibirska
srna (C. capreolus pygargus) koja je neto vea
od europske srne. U Republici Hrvatskoj je
srna uz divlju svinju najrasprostranjenija
krupna divlja. Nalazimo je u gotovo svim
lovitima te zauzima najvei udio u brojnom
stanju krupne divljai u kontinentalnim
dijelovima Hrvatske (Slavonija, Baranja,
Gorski Kotar). Slabije je zastupljena u
lovitima Dalmacije i Primorja.

Kratko rogovlje ne smeta ivotinji pri

prolazu kroz gusti.
Poradi skladne grae, tijelo je vitko i
lagano pri kretanju. Obzirom da su joj kria
via od grebena, duge i vitke noge

Ustroj i graa tijela omoguavaju skok preko grmlja, ikare i visoke trave.

omoguavaju joj dugaak i visok skok te

bijeg uzbrdo, ali samo na krae udaljenosti.
Tako srne lako preskau grmlje, ikara,
visoku travu i slino, ali ne mogu dugo trati.
Duina tijela od vrha njuke do korijena
repa iznosi 130 140 cm, visina u

Izgled i graa tijela

Mujaci u pravilu jedini nose rogove,
izuzetak ine stare, jalove ili na neki dragi
nain predodreene srne (bolesti jajnika),
kod kojih se mogu pojaviti roii. Smeu
divlja odlikuje izgled tipinog stanovnika
gustia i livada. Karakteristiku grae ini
srazmjerno vrsto tijelo postavljeno na
vitkim nogama, podignuto u stranjem
dijelu i neto nie u grebenu. Prema takvom
tjelesnom ustroju, gdje lena linija pada
prema naprijed kaemo da ivotinja ima
"pregraeni" stav. Stranje noge su snanije i
razvijenije od prednjih, prikladnije za lake
probijanje kroz gusti i savladavanje
uzbrdice. eona kost se strmo sputa prema
nosnicama, tako da glava gledajui sa strane
izgleda trokutasto, naroito u srnjaka.
Kotani sustav i raspored unutranjih organa srne.

grebenu dosie oko 75 cm, dok je rep dugaak

do 5 cm. enke su neznatno manje i lake od
mujaka ( 5 - 1 0 %). Masa zrelih mujaka
kree se od 20 do 30 kg, a enki od 17 do 25 kg.
Tjelesna masa ovisi o podruju na kojem ivi,
obilju i kvaliteti hrane, godinjem dobu,
spolu i dobnom razredu, genetskim
svojstvima te nainu i ciljevima prirodnog
uzgoja. Poznata je i pozitivna korelacija
izmeu tjelesne mase smee divljai i vee
nadmorske visine. Prosjena masa naih
odraslih srnjaka sa utrobom iznosi: u
lovitima od 0 - 200 m nadmorske visine oko
28 kg; u lovitima izmeu 200 i 500 m
nadmorske visine isto oko 28 kg, dok

Jedna od
znaajki grae srna
je mali
kapacitet
plua i
razmjerno skroman
kapacitet srca. Zato se smea divlja pred
predatorima ne spaava dugotrajnim
tranjem,
ve pokuava u
velikim
skokovima zamai uzaklon gdje se primiri
kako bi sljeditelju spretno izmakla. Takoer
je i nain prehrane i probave prilagoen
ivotu u niskom raslinju. Upravo radi toga
srne se hrane na rubnim dijelovima uma i
panjaka sa mladicama i izbojcima grmlja,
trave i si.
Odrasla
smea
divlja,
pravilno
razvijenog zubala, ima 32 stalna zuba. Zubna
formula za odraslu jedinku glasi:

Srna u ljetnoj dlaci.

Srnjak u ljetnoj dlaci.

je u lovitima iznad 500 m nadmorske visine

oko 29 kg. U lovno gospodarskoj praksi ne
treba grijeiti i proglasiti lake srne iz
nizinskih predjela nekvalitetnim, imajui pri
tome na umu bioloko pravilo o s razmjernom
poveanju tjelesne mase sa porastom
nadmorske visine. To je pokusom i dokazano,
preseljenjem srna iz visinskih predjela u
nizinske i obrnuto. Ve u slijedeoj generaciji
primijeene su promjene kod mladunadi
gdje je tjelesna masa istih narasla kad su
roditelji iz nizina prevezeni u stanite vee
nadmorske visine.

I 0/4, C 0/0, P 3 /3 , M 3 / 3 . Lane ima 20

mlijenih zuba.
Tijelo srne prekriva dua pokrovna
dlaka, meu kojom je skrivena kraa
kovrava poddlaka. Poddlaka je vrlo tanka
te uinkovito titi tijelo od hladnoe.
Naddlaka je rahlo valovita, gusta i lako se
polijee prema tijelu te ga titi od hladnoe i
vlage. Ljetna dlaka smee divljai je
crvenkastosmee boje, kratka, vrsta i
priljubljena uz kou. Ljetna je naddlaka oko
0,1 mm debela valovita, u donjem dijelu
crno siva, u irem dijelu crveno uta, dok je

"zrcalo" ili "ogledalo" od bijelih dlaka

srcolikog oblika. Ovo podruje bijelih dlaka u
srnjaka je ovalnog oblika. Sukladno tome,
ogledala
mogu
donekle
posluiti
za
razlikovanje mukih od enskih jedinki tijekom
zimskog perioda. Oznake, tj. ogledala, su zimi
istog oblika kao i ljeti, samo veih dimenzija.
Srne se linjaju u proljee i jesen i to tako da se
prva linjaju najbolja mlada grla. Starija grla,
bolesne jedinke, kao i gravidne enke linjaju se
neto kasnije. Vremenski termin linjanja

Srne u zimskoj dlaci.

na kraju crna. Zimska dlaka je dua i deblja od

ljetne, kestenjastosive ili sivosmee boje. Dua
i deblja, oko 0,3 mm debela, zimska naddlaka
je izrazito valovita i krhka. Na njoj prevladava
srebrnastosiva boja sa crnim vrhom. Na
stranjici srne imaju oznaku, tzv.

Lane u livreji.

ovisi izmeu ostaloga i o vremenu i nadmorskoj

visini stanita. Tako u ranijem, toplom proljeu
smea divlja promijeni dlaku prije i bre nego
kada se otre zime polako pretvore u proljee.
Zato promjena dlake ranije poinje u nizinskim
negoli u viim predjelima. Promjena dlake je
posebno uoljiva na proljee kada zimska dlaka
otpada u velikim nakupinama, tako da se na
smeem tijelu naziru crvenkasti otoci proljetne
dlake. Najprije se dlaka promijeni u prednjem
dijelu tijela (vrat, prsa, hrbat). Jesenska
promjena dlake je bra i manje primjetna.
Srnjak u zimskoj dlaci.

U lanadi nalazimo takozvanu livreju,

kestenjastosmeu boju krzna s bijelim pjegama
koje lane zadri sve do jesenskog linjanja.
Pjegavost lanadi podlona je izrazitim varijacijama
tako da ak niti obje strane tijela jednog laneta
nemaju jednak raspored pjega. Boju dlake diktiraju
pigmenti koji se nalaze u njenom korijenu. Tako da
sa veom starou srne, uslijed slabije
pigmentiranosti i dlaka postaje sve svjetlija. Na
boju dlake kod smee divljai utjee i okolina.
Tako je primijeeno da srne koje ive u okolini u
kojoj prevladavaju ukasti tonovi su esto svjetlije
nego to je uobiajeno. Dakako, kao i kod jelena
lopatara i kod srne postoje razliite koloristike
varijante. Crna (melanistina) smea divlja se
povremeno uoava bez obzira na karakteristike
stanita. Ta je divlja potpuno crna, nema ak niti
bijelog "zrcala" na zatku. Kod melanistikih
mladunaca svijetle dlake su jedva vidljive. Poput
melanistine
(tamno-cme)
smee
divljai,
posljedica mutacije je i svijetlo obojena ili potpuno
bijela, albino srna. Kod te mutacije znaajan je
potpun ili djelomian nedostatak pigmenta. Kod
pravih, ali i polovinih albina sva je dlaka snijeno
bijela. U sluaju potpunog albinizma arenica oka
je bezbojna tako da se nazire crveni dio
unutranjosti oka. Neobojenost arenice ima
negativan odraz na osjetilo vida. Potpuni albino
zato po danu slabo vidi.

odstijelu. Posebnost koe je u tome to na

pojedinim mjestima sadri lojne i mirisne lijezde.
Lojne ljezde su vezane uz korijen dlake odakle
svojim proizvodom maste kou i dlaku.
Produkt mirisnih lijezda su specifine
mirisne izluevine. Sve mirisne lijezde imaju
posebnu ulogu pri meusobnom prepoznavanju,
otkrivanju kretanja divljai, obiljeavanja teritorija
i parenja. Interdigitalna mirisna lijezda nalazi se
meu papcima zadnjih nogu. Kod hoda,

Kone lijezde
U srednjem dijelu koe nalazi se splet ila,
vezivnog tkiva i miia, kao i masnih stanica koje
osiguravaju gibljivost koe i prehranjivanje dlaka.
Debljina koe je razliita na pojedinim dijelovima
tijela, najdeblja je na hrptu, glavi i nogama, a
neto tanja na trbuhu i pazuhu. im je gua dlaka,
koa je tanja. Ljetna koa srne je gotovo dvostruko
deblja od zimske pa samim time i prikladnija za
obradu po

Mirisne ljezde srnjaka: 1. meupapana, 2. petna, 3. prepucijska, 4.

eona.

bijega ili skoka pritiskom papaka o tlo lijezda

izluuje tekuinu koja slui kao vano
upozorenje za druge srne. U socijalnoj
komunikaciji uvelike im pomau izluevine
mirisnih lijezda (interdigitalne, tarzalne i eona
u mujaka; lijezda na zadnjici u enke) kojima
mujaci oznaavaju teritorij, a enke poetak
parenja. Predmnijeva se da je miris ranjene srne
drukiji u odnosu na zdravu. Na

vanjskoj strani zadnjih nogu, malo ispod skonog

zgloba, nalazi se slijedea, za oznaavanje tragova
znaajna mirisna lijezda. Obzirom na svoj
anatomski smjetaj ova lijezda je nazvana
metatarzalnom. Mjesto na kojem se nalazi je
obraslo duom i tamnijom dlakom. U sredini tog
posruja nalazi se bradaviasti dio s lijezdama.
Tekui Sekret ovih lijezda prenosi se tijekom
hoda na okolno raslinje i tako oznaava mjesto
prolaza.

Osjetila
Osjetila su neto slabije razvijena nego u
jelena obinog. Smea divlja ima, osim osjetila
vida, dobro razvijena osjetila sluha, njuha i okusa.
Ovakav razvoj osjetila logian je slijed prilagodbe
ivotu u gustiu branjevina. Velike tamne oi,
usaene s obje strane glave, ne mogu prepoznati
svjetlosna isijavanja u jednoj toci, ve u
rairenom vidnom polju ili u vidnoj crti. U
takvom "astigmatinom" oku nastaju samo
neotre, razvuene slike promatranog objekta.
Takvo oko nije najprikladnije za razluivanje
predmeta u mirovanju (drva), koliko premeta koji
bi se kretao (vozilo, ovjek, ...). Ukoliko srna
zamijeti bilo kakvo ne oekivano kretanje u svojoj
okolini, uslijediti e reakcija bjega (od predatora)
ukoliko je potvrde i osjetila sluha i njuha. Prema
tome ukoliko izuzmemo slabo razvijeni
astigmatini vid, osjetila njuha i sluha su dobro
razvijena.

tetne ili otrovne. Takoer hranu pronalazi i u

polju, gdje prednost daje mlaim i sonijim
biljkama.

ivotni prostor
Od psihikih odlika za smeu divlja znaajna
je tijesna povezanost na razmjerno malen ivotni
okoli osobno podruje koje ivotinja sama
nerado naputa. Stoga je nazivamo "teritorijalnom
vrstom", to znai da gotovo cijeli ivotni vijek
(ukoliko nije prisiljena drugim razlozima)
provede na
V

teritoriju promjera 10 km. tovie srna s lanetom

kree se na podruju od svega 1 km. Dakle smea
divlja vei dio godine boravi na svojem
podruju, u kojem nerado podnosi prisutnost iste
vrste, iako na granici osobnog podruja odrava
odreene kontakte s drugim srnama. Srna ne
pozna ivot u velikim, organiziranim krdima, kao
ni sezonsku seobu po odreenom podruju kakav
je sluaj kod jelenske divljai. Vrlo zanimljivo je
da se smea divlja uz tjelesnu grau koja je
primjerena za ivot u niskom raslinju, vrlo lako
prilagodi ivotu u okoliu

Ishrana
Selektivnost u izboru hrane je karakteristina
za ishranu smee divljai. Dakle, za razliku od
ostalih pripadnika porodice jelena ona paljivo
izabire hranu. Pri tome srne daju prednost mekom
liu, mladim izbojcima i pupovima umskog
podrasta, odnosno brstu. Pored brsta, smea
divlja voli i umsko voe, divlje jabuke,
borovice, jagode i razne bobice. esto uzima i
gljive pa i one koje su za ovjeka

Brst je osnovni nain ishrane kod srnee divljai.

koji se znatno razlikuje od onog koji je za nju

primjeren. Ne samo da je osim grmovitog
podruja naselila i umski dio odreenih podruja
bez podrasta, ve je poela obitavati kako u
monokulturama tako i na neeobratenom
podruju, tj golim poljima. Sve to nam govori o
velikoj prilagodbi gdje se izmeu ostaloga
mijenjaju i njene psihike znaajke. Tako
primjerice razlikujemo tzv. ekotip "poljske" srne,
koja poinje ivjeti u veim skupinama. Osnovno
stanite i ivotni prostor u kojem srna obitava su
stare ume sa gustim podrastom, mlade ume,
odnosno rubovi uma, livade i polja sa grmljem.
Sume joj osiguravaju zaklon, a livade i polja
kvalitetnu pau. Stanite je bolje ako u umi ima
dosta zeljastog bilja, divljih voaka, bukvica, ira,
kestena, gljiva i dr. Gustoa naseljenosti smee
divljai razlikuje se ovisno o godinjem dobu,
koliini hrane, stupnju iskoritavanja (lova) i
prisutnosti predatora. Smea divlja naseljava i
ume proarane istinama i livadama, gdje nalazi
potrebnu hranu i prikladan zaklon. Stanite
naputa samo za najeih zima. Kada je rije o
visinskoj ralanjenosti stanita, smea divlja
ivi u sva tri visinska vegetacijska pojasa: u
nizinskom, gorskom i visoko gorskom. U najvii
gorski pojas, iznad granice vegetacije, smea
divlja odlazi samo ljeti, nalazei tamo odlinu
pau tijekom vegetacijskog razdoblja. Nakon
veih snjenih oborina, smea se divlja sputa,
traei hranu na niim nadmorskim visinama.
Naelno se moe rei da joj najvie
odgovaraju pojasi do 600 ili 700 m nadmorske
visine. Zbog kratko trajnosti i manje dubine
snjenog pokrivaa, napuenost smee divljai u
ovom je pojasu najvea. Nasuprot tome, smea
divlja nerado obitava u prostranim umskim
kompleksima,
izbjegavajui
prije
svega
cmogorine ume. Najvie je, pak, ima u
stanitima s duom granicom izmeu polja i

ume. Stoga se u umskim stanitima najvie

nalazi upravo u graninom pojasu polja i ume, u
blizini travnjaka i umskih istina, te prosjeka
unutar ume. U dolinama rado boravi u blizini
potoka, pored mladih uma i openito u umama
s bogatim podrastom. Dakle, najvie joj
odgovaraju vegetacijski uvjeti u kojima su
raznovrsne
biljne
zajednice
mozaiki
rasporeene. Tijekom cijele godine u njima
nalaze odgovarajuu pau te dobre zaklone.
Posebice valja istaknuti stare bjelogorine ume
(100-200 god.), u kojima smea divlja takoer
nalazi pogodna stanita. Veoma je dobro
napuena
i u enklaviranim umarcima
poljoprivrednih rajona. U takvim uvjetima
umice srneoj divljai pruaju dobre zaklone
poslije skidanja poljoprivrednih kultura u polju.
Zahvaljujui sve eoj pojavi smee divljai i
njihovoj dobroj prilagodbi ivotnim uvjetima u
polju, i u strunu literaturu je uveden naziv
"poljske srne". Na taj nain ele se istaknuti
razlike u ponaanju izmeu takozvanih poljskih i
takozvanih umskih srna. Saimajui osobitosti
stanita smee divljai, moe se zakljuiti da je
ona tipini stanovnik branjevina.

Aktivnost
Najvea aktivnost srna zabiljeena je tijekom
dana, uz maksimum kretanja u popodnevne i
veernje sate (16-20 sati, ujutro 4-5 i 7-9 sati).
Ta se aktivnost moe podjeliti prema godinjem
dobu u etiri odsjeka sa po tri mjeseca. Tijekom
24 sata srna uzima hranu u 8 do 11 intervala.

Nain ivota
Ponaanje smee divljai ubrajamo u tzv.
distancijalni tip, to drugim rijeima kazuje da
izbjegavaju ivot
u veim socijalnim
formacijama. Srne se okupljaju u neto vea
krda u razdoblju od kasne jeseni do ranog
proljea ime stjeu toliko nuan osjeaj

sigurnosti tijekom zime. To udruivanje je

nagonski izazvano i opravdano utjecajem
negativnih vanjskih imbenika. Svako krdo
ima svoju unutranju organizaciju i vou. Po
broju lanova i porodinoj strukturi
razlikujemo:
porodino krdo, proireno
porodino krdo i takozvano nagomilano krdo
Najtrajnije je porodino krdo koje ima i
najbolje razvijene odnose meu jedinkama,
jer je u stvari rije o lanovima jedne
porodice (srna-lanad). Ovisno o bonitetu
lovita radij us kretanja krda je razmjerno
malen i u prosjeku moe iznositi od 1 (srna sa
lanadi do 14 dana) do 10 km.

Krdo srna na pai.

rogovima, razgrtanjem lia i zemlje nogama

i baukanjem. Granice zauzetog teritorija
redovito obilazi i brani od drugih srnjaka.
No, pri susretu starijeg i mladog srnjaka,
mlai bjei pred starijim neovisno o veliini
rogovlja. Najmanja veliina teritorija za
srnjaka iznosi 10 hektara, a moe biti i
povrina od 70-100 ha, ovisno o bonitetu
lovita tj. o miru, zaklonu i kvaliteti hrane
koju stanite prua srnjaku. Srne u pravilu
izbjegavaju zajedniki ivot u veim krdima.
Nagon za udruivanja u krda postoji samo
od kasne jeseni do ranog proljea, poglavito
radi vee sigurnosti. Voa krda je u pravilu
srna majka, koja uz ovogodinju lanad
okupi svoju lanad iz prethodne godine, a
kasnije im se pridrue i srnjaci. U proljee se
krdo raspada, pri emu ga najprije naputaju
srnjaci. U proljee srnjaci omeuju svoje
teritorije ili, kako ih jo nazivamo, stanine
prostore, a srne to ine kasnije - pred
razdoblje parenja. Smea divlja nastoji
ostati na teritoriju gdje se olanila. Nagon
seljenja je u srna izraen, ali je razliitog
intenziteta
kod
pojedinih
podvrsta.
Najizraeniji je kod sibirske srne i vezan je
sa godinim dobima te iznosi i po vie
stotina km. U europske srne taj je nagon
znatno slabiji, a izraeniji je kod planinskih
srna upravo zbog nepovoljnijih uvjeta
okolia i prisutnih predatora.

Voa krda je u pravilu srna-majka koja

uz ovogodinju lanad okupi i lanad iz
prethodne godine, a tek kasnije im se
Glasanje
pridrue i
srnjaci
koji u proljee prvi
Kada se govori o nainu glasanja smee
naputaju krdo. Kako se u proljee raspada
krdo,
tako
i
majke
naputaju divljai tada razlikujemo nekoliko tipova tj.
naina na koje se ova divlja glasa. Treba
prologodinju lanad, to je ujedno i
nagovjetaj novog ciklusa parenja. Ljeti su rei da je tip glasanja uvjetovan spolom,
zajedno samo majke s ovogodinjom lanadi dobi, fiziolokim stanjem jedinke te
nainomporodino
i stupnjem njenog uznemiravanja.
to se naziva porodinim
krdom. Proireno
krdo ine
majke, Glasanje poput piskanja tipino je za lanad
ovogodinja lanad i koja doziva majku te piskanje predstavlja
komunikaciju izmeu srne i lanadi.
prologodinjaci i neto stariji potomci.
Nagomilano krdo
predstavlja nekoliko Piskanjem se glasa i uspaljena srna (u
porodinih ili proirenih porodinih krda. U estrusu). Jauk, pla i deranje su zvukovi koje
proljee srnjak nastoji osigurati svoj proizvode preteno odrasle jedinke ovisno o
situaciji u kojoj se nalaze.
teritorij, uslijed ega ga obiljeava mirisom
eone lijezde, guljenjem mladih stabalaca

Baukanje je nain glasanja mujaka koji oglaava

opasnost, ali isto tako i u vrijeme parenja, kada
srnjak
baukanjem
oznaava
zaposjedanje
odreenog teritorija.

Razmnoavanje

U naem podneblju srne se pare od

sredine srpnja do sredine kolovoza, za lijepa
i
vrua
vremena.
Karakteristika
razmnoavanja srna je da u spolno zrelih
srnjaka nema rike i borbe za harem, to je

parenju
sudjeluju
samo
najsnaniji
mujaci, rijetko jednogodinjaci. itav tijek
parenja traje 3-4 tjedna. Srne su dakle
monoestrine ivotinje, no meutim
ukoliko nisu sparene tijekom sezone, enke
e se redovito pregoniti u kasnu jesen.
Druga znaajna
osobitost
u
razmnoavanju smee divljai je tzv.

Srnjak prati srnu koja se tjera.

Srna s lanetom.

uobiajeno za jelensku divlja. Srnjaci

tijekom mjeseca svibnja obiljeavaju svoj
teritorij, u koji su sve enke u vrijeme
parenja dobrodole. Prvo se pare dvizice
(prologodinja lanad), a potom starije srne.
Mirisom lijezda na zadnjici i piskutanjem
srna privlai srnjaka na parenje. Srnjak prati
srnu koja se tjera, tijekom 4-5 dana. Prvih
nekoliko dana tjeranja (estrusa) srna ne
dozvoljava srnjaku parenje ve naoko bjei
od njega u velikim lukovima ili krugovima.
Tada je mogue vidjeti kako srnjak prati
srnu u korak, pri emu na tlu ostaju tragovi,
poznati u narodu kao "vjetiji krugovi".
Tek kada jajna stanica postane spremna za
oplodnju, srna usporava tranje u manjim
krugovima i naposlijetku doputa parenje.
Nakon parenja srnjak naputa enku i trai
drugu unutar svog teritorija. Ako oplodi sve
enke na svom teritoriju, odlazi na tue i
tamo sukobom dobiva ili gubi pravo
parenja. Srnjak oplodi najvie 4-5 enki. U

embriotenija ili, jednostavnije, usporen

razvitak zametka. Nakon oplodnje jajna
stanica se ne uvrsti (nidira) u sluznici
maternice, ve slobodno pliva u njezinom
lumenu i iznimno se sporo, gotovo
neprimjetno, razvija. Tek se krajem godine
(prosinac) nastavlja neprekidni, intenzivni
razvoj oploene jajne stanice i ploda pa se
srne olane u mjesecu svibnju ili lipnju.
Graviditet u srna prema tome traje 150
dana, odnosno sa embriotenijom 285-290
dana. Srne koje nisu ostale bree nakon
ljetnog parenja ponovno se tjeraju i pare u
studenom ili prosincu, ali se u tom sluaju
kod njih ne javlja fenomen embriotenije.
Svrha je embriotenije, dakle, da omogui
dolazak lanadi na svijet u najboljim
vremenskim i prehrambenim uvjetima za
ivot, a srnama koje nisu gravidne da se
ponovno pare i zabreaju. Parenje u nizini
i planinama poinje istovremeno i traje
jednako dugo, dok lanjenje u planinama

dolazi neto kasnije, jer je i embriotenija dulja zbog

duljeg trajanja nepovoljnih vremenskih prilika.
Srna u pravilu olani dvoje (blinjenje), ponekad
jedno, a znatno rjee troje ili etvoro lanadi.
Prvorotke na svijet donose preteno jedno, kasnije
po dva laneta. Kod blizanaca (blinjenje) lanad
moe biti raznog ili istog spola. Lane sie sve do
poetka zime i privikava se postupno

Lane na logi, skrivenoj u bunju.

na biljnu hranu. Za vrijeme prehrane, srna lanad

ostavlja paljivo skrivenu u travi, te ukoliko
naiemo na takvu lanad ne treba misliti da je
naputena i ni u kom sluaju ju ne treba dirati.
Lane je mase 1,2-1,7 kg te sie sve do studenog.
Spolnu zrelost postie sa 14 mjeseci te prati majku
sve do dolaska nove mladunadi. Tek pred sam
porod
srnamajka
prekida
vezu
sa
prologodinjom lanadi.
V

"duboku" starost doivi rijetko koja jedinka, jer

gospodarska starost iznosi 7-8 godina.

Bolesti i neprijatelji
Od vanjskih nametnika znaajniji su krpelji i
jelenska u (Lipoptena cervi). Unutarnji
nametnici su razni crijevni nametnici, pluni
vlasci te metilji. Veoma esto se javljaju nosni i
koni trkovi. Od zaraznih bolesti, mogua je
pojava bedrenice u bedreninim distriktima. Srne
su papkari te kao takve primljive i na slinavku i
ap u sluaju eventualne epizootije. U
svakodnevnim uvjetima od zaraznih bolesti
mogu se primjetiti papilomatoza i fibromatoza te
proljevi uzrokovani bakterijom E. coli. Rijetko se
dogodi da srne obole i od bjesnoe. U novije
vrijeme uestali su sluajevi trovanja kemijskim
sredstvima koja se rabe u poljoprivredi i
umarstvu kao to su pesticidi (insekticidi,
rodenticidi, limocidi, herbicidi i dr). Rije je u
pravilu o kroninim otrovanjima s reperkusijama
na pripadajuim organskim sustavima.
Vuk, ris, psi skitnice, lisica i kuna zlatica su
neprijatelji srna, a lanadi jo i sova uara, divlja
maka i velika lasica. Za srne je vrlo opasan
visoki snijeg, a jo je gore ako se na snijegu
napravi ledena pokorica pa srne zbog otrih
papaka propadaju i ozljeuju noge. U tim
prilikama ih grabeljivci lake ulove jer im ape
omoguavaju lake tranje po zaleenom snijegu
(vuk, ris, pas). Osim snijega tetu srnama nanose
poplave i poari, te promet i mehanizacija u
poljoprivredi.

ivotni vijek
Prosjena starost ove divljai iznosi 13- 15
godina, iznimno 17-18 godina. Ovako

1. Tragovi: a) srnjaka u hodu, b) srne u trku. 2. Otisak papaka: a) prednje i b) stranje noge.

UPLJOROCI - BOVIDAE

ivota. Netom po dolasku na svijet zaeci

roita u mladuneta nalaze se u koi iznad
eone kosti. Te kotane tvorbe naknadno
srastaju sa eonom kosti i izrastu u unj.
Roite raste onoliko dugo koliko raste i cijeli
kostur, odnosno u divokoze je to primjerice do
pete godine ivota. Elastinost roita
osigurana je prisutnou sinusne upljine u
njegovom veem dijelu. Takvo elastino roite
divokozi pomae i pri eventualnom padu,
ublaavajui udarce o tvrdu podlogu.
Istovremeno smanjenjem kotane mase roita
smanjuje se i teina
upljoroci su preivai, papkari iz
porodice goveda (Bovidae). Na teritoriju
Republike
Hrvatske
ovu
porodicu
predstavljaju
divokoza
(Rupicapra
rupicapra) i muflon (Ovis musimon).
Kozorog (Capra ibex) je prema izmjenama i
dopunama Zakona o lovu (NN 29/99, 76/99,
14/01, 4/02) skinut s popisa nae divljai,
V

jer ne obitava na teritoriju RH. upljoroci

se, izmeu ostaloga, razlikuju od
punoroaca i drukijom graom roga. Tako
je rog upljoroaca prekriven roinom
(produktom koe), a sastoji od 3 dijela i to:
a) roita - porozna kost eliptinog
presjeka, u mladosti meke, a kasnije sve
tvre konzistencije, ispunjava cijelu
upljinu ronatog tuljca,
b) ivca - elatinozna tvar (kolagen)
ukaste boje, a povezuje roite i roinu,
c) roine - vrsta, sjajna i crne boje,
taloi se na rog neprekidno tijekom ivota.
Rogovi upljoroaca ne pokazuju
godinje cikluse u rastu, ve neprekidno
rastu tijekom cijelog ivota. U ivotnom
vijeku upljoroaca ovisno o odreenim
imbenicima poput starosti ivotinje,
godinjeg doba, bolesti ili hranidbenih
prilika mijenja se i intenzitet rasta roga.
Tako se primjerice rast roga u divokoze
osporava sa navrenom treom godinom

lubanje te ona prilikom doskoka ne remeti

ravnoteu divokoza. Tijekom rasta roga na
roitu se napinje koa koja poinje sa
izluivanjem roine i vrlo brzo stvara ronati
unji. To je vrh roga, iz ega proizlazi da je
vrh roga ujedno i najstariji

dio roga upljoroaca. Slijedeih godina rast

roita se nastavlja, a taj rast prati i koa koja ga
obavija, izluujui svake godine novu koliinu
roine. Tako stari, prologodinji sloj roine sjedi
poput tuljca na novo-stvorenom sloju roine, a
sama roina je odvojena od roita pri njegovoj
bazi, pa kaemo da je rog "otvoren". Tek u petoj
godini ivota kada zavri rast kostura prestaje
rasti i roite. Tada se roina na bazi roga
"priljubi" uz roite, pri emu uski procijep
nestane i govorimo da je rogovlje "zatvoreno".
Ova pojava koristi se pri procjeni starosti
divokoza. Sam rog raste razliitim intenzitetom,
tako je u divokoze najbri rast zabiljeen u prve
tri godine ivota, a kasnije postupno stagnira.
Osim toga intenzitet rasta se mijenja svake
godine ovisno o godinjem dobu. Tako je uoeno
da je rast rogova u divokoze znaajno smanjen od
prosinca do oujka. Posljedice takvih promjena u
rastu oituju se kroz formiranje godinjih
prstenova-godova na rogu. Temeljem tih
prstenova-godova mogue je uz dodatak prve
dvije ili tri godine priblino odrediti dob
predmetne ivotinje. Naime prva tri prstena, a
poglavito prvi se teko uoavaju u starijih grla. U
mladih su grla navedene brazdice jasno uoljive.
Osim toga, potekou u odreivanju starosti
divljai prema

godovima na rogu mogu predstavljati | ukrasni

prstenovi koji se pojavljuju i razvijaju
neredovito.
Nepravilnosti u rastu rogova upljoroaca
susreemo znatno rjee u odnosu na punoroce.
Ukoliko doe do ozljeda spolnih organa u ranoj
mladosti ivotinje, najee se kao posljedica
javi zaostajanje rogova u rastu i taj se zaostatak
vie ne moe nadoknaditi. Od nepravilnih
oblika rogova valja napomenuti preusko
postavljene rogove, neprirodno velik raspon te
u divokoza preslabo ili prejako zavinute kuke.
U muflona ponekad nailazimo na zakrivljenost
pri kojoj rogovi urastaju u lubanju pored oiju i
sl. Ponekad moe doi u divokoza i do
izrastanja rogu sline mase na za to
neprimjerenom mjestu poput obraza, zatiljka i
sl. U tom sluaju treba dodatno napomenuti da
to nije pravi rog, ve samo rogu slina masa
obzirom da ne sadri sve dijelove roga
(nedostaje roite).
Znatno ee su ozljede i prijelomi rogova.
Takav, odlomljeni rog moe potpuno otpasti ili
srasti u razliitim, nepravilnim poloajima.
Ukoliko se divokozi odlomi dio roita sa
roinom, izluivanje roine moe se i nastaviti,
samo to ona tada uglavnom nije crne boje, ve
bijelo-ute do prozirne.

DIVOKOZA

Velebit divokoze reintroducirane 1964. odnosno

1974. godine. Danas se izmeu ostaloga divokoze
mogu nai na poluotoku Peljecu te na Risnjaku,
Snjeniku, Bukovoj gori, izvoru Kupe,
Meuvrhu, Kobiljoj glavi i dr.

Klasifikacija
Po lovnoj klasifikaciji divokoza pripada u
divlja visokog lova. Po tjelesnom ih pokrovu
ubrajamo u dlakavu, a prema Zakonu o lovstvu u
krupnu divlja zatienu lovostajom. To je naa
autohtona divlja. Prema zoolokoj taksonomiji
divokoza je divlja iz reda parnoprstaa
(Artiodactyla), podreda preivaa (Ruminantia),
porodice goveda (Bovidae), potporodice koza
(Caprinae) i roda divokoza (Rupicapra).

Izgled i graa tijela

Divokozin tjelesni ustroj odaje maksimalnu
prilagoenost ivotu na izrazito tekim terenima.
vrsta i snana graa daje joj veliku okretnost,
gipkost, elastinost i gracioznost pokreta. Ljetna
dlaka je svijetlo smea, pri emu se od zatiljka
du lea

Nazivlje
Mujaka nazivamo divojarac, enku divokoza
ili divlja koza, a mladune jare ili divojari.

Rasprostranjenost
Postojbina divokoze su planine Europe i Male
Azije, drugim rijeima njen je areal prirodnim
granicama podijeljen na vie odvojenih prostora.
Iz toga razloga neki autori govore i o vie sojeva
divokoza, poput alpske, pirenejske, balkanske,
kavkaske, maloazijske, slovake, karpatske i
francuske. U Republici Hrvatskoj divokoze
nalazimo u dijelovima Gorskog kotara i
Hrvatskog primorja. Tako su na Biokovo i
Divokoza u ljetnoj dlaci.

podlogu i samim time lake i sigurnije

kretanje po planinskom stanitu. Roina
papaka se vrlo brzo obnavlja. Divokoze imaju
po 32 stalna zuba. Zubna formula je 1 0 / 3 , C
0 / 1 , P 3 / 3 i M 3 / 3 . Stalni zubi izrastu i u
potpunosti zamijene mlijene prethodnike
tek sa 4 i pol godine.
Rogovlje nose oba spola. Zbog svog
karakteristinog izgleda rogove divokoza
esto nazivamo i kukama. Kuke rastu cijeli

Karakterisina obojenost glave divokoza.

prua po prst iroka pruga mrko kestenjaste

boje. Zimi boja dlake varira od tamno
kestenjaste do gotovo crne. Obrazi, elo i grlo
su prljavo bijele boje. Sa svake strane obraza
prua se po jedna tamna pruga od njuke,
preko oiju pa sve do uki. Hrbat je, od
grebena do sapi obrastao duom dlakom.
Ovu dlaku, neto duu u mujaka nazivamo
brada ili peraja. Vrh peraje je esto bijel pa
izgleda kao da je posuta mrazom. Divokoze
dosegnu visinu u grebenu do 80 cm, duinu
do 110 cm, a mujaci mogu dostii masu do 40
kg. enke su lake i u pravilu mase do 35 kg.
Rep je dug do 8 cm. Papci su crne boje sa
ispupenim tabanom. Ovakav ustroj papaka
omoguava bolje priljubljivanje uz
Zavinutost kuka kod: a) mujaka i b) enke.

Divojarac s izraenom bradom (perajom) na hrptu.

ivot okomito na povrinu eone kosti.

Poetkom drugog proljea ivota rogovi
narastu do 5 cm u visinu. U drugoj godini
rogovi narastu do 10 cm i ponu se savijati u
kuke. Nakon tree godine rast roga se
usporava, a nakon 5 godine roina se zatvori i
priraste uz roite. Rogove mujaka i enke
mogue je razlikovati prema debljini. Tako su
rogovi mujaka redovito deblji pri bazi pa
samim time i manje odmaknuti jedan od
drugoga. Dakako, na taj nain je

lake procijeniti spol ukoliko pred sobom imamo

rogovlje mujaka i enke podjednake starosti.
Osim prema debljini rogovi mujaka se razlikuju
i prema jaoj zavinutosti kuka, tako da bi linija
povuena smjerom vrha kuke dosegnula vrat ili
okcipitalnu regiju lubanje, a u enke greben ili
lenu liniju. Rogovi jarca mogu izrasti do 32 cm
u duljinu i do 27 cm u visinu. No, u naim se
uvjetima visina rogova od 16 cm smatra dobrom.
Nepravilnosti u rastu rogova su rijetke, obino je
rije o premalom razmaku roita, preusko
postavljenim rogovima, neprirodno razmaknutim
rogovima, a ponekad i o izrastanju rogu sline
tvorbe na krivom mjestu. Tada se ne radi o
pravom rogu jer nema sve sastavne dijelove kao
pravi rog.

lovitima koja gospodare sa divokozama treba

planirati izgradnju solita. Dnevne potrebe za
vodom divokoze namiruju uglavnom iz hrane i
rose, ali u ljetnim mjesecima rado uzimaju
ponuenu vodu. Zimi liu snijeg.

ivotni prostor
Stanita divokoza su visoke planine oko
granice uma i uz zonu klekovine. To su
uglavnom podruja na granici vegetacije i goleti,
oko 1 000 metara nad morem. U

Cesto doe do prijeloma roga ili pak do zastoja u

rastu u prvim godinama, to se pak kasnijim
rastom vie ne da nadoknaditi.

Mirisne lijezde
Iza uki mujaka i enki nalaze se mirisne
lijezde zvane zaunjaci. U sezoni parenja ove
lijezde nabreknu i izluuju tvar neugodna mirisa.
To je posebno izraeno u jaraca.

Osjetila
Sva osjetila divokoza su dobro razvijena.
Neto slabije je razvijen vid. No i kao takav, vid
je bolje razvijen negoli u jelenske divljai.

Ishrana
Divokoze su biljojedi i glavninu ishrane im
predstavljaju paa i brst. Tijekom hranjenja
redovito brste borovnice, brusnice, vrbe, johe,
jele, klekovinu i tisu. Od trava koje uzimaju,
veina su aromatine planinske trave, a neke ak i
ljekovite. Pored navedenog divokoze uzimaju
mahovinu, liajeve i gljive te razne umske
plodove. Divokoze kao pravi biljojedi oituju
potrebe za unosom soli pa u

Krdo divokoza u ljetnoj dlaci.

kasnu jesen pred zimu divokoze se povlae u

nie dijelove planina gdje nalaze povoljnije
klimatske i prehrambene uvjete. Divokoze iz
umskih predjela su jae i tee od svojih
srodnika koji stalno borave na goleti.

Aktivnost
Divokoze su izrazito dnevno aktivna divlja,
ija aktivnost zapoinje jo daleko prije svitanja,
a zavrava zalaskom sunca. Hrane se rano ujutro
i kasno poslijepodne, pri emu sredinji dio dana
provode u odmoru i preivanju. U jesen i zimi
kad je dan kratak i kada su koliine dostupne
hrane male, divokoze produuju svoju aktivnost
na cijeli dan. No uvijek provode na sigurnu i
skrovitu mjestu. Sa izabrane none loge
divokoza se ne mie cijelu no, osim ukoliko ju
u poivanju omete nekakva opasnost.

ivotni vijek

Nain ivota
enke, jarad i mladi jarci ive u krdima.
Odrasli jarci redovito ive odvojeno. Tijekom
ljeta se stari jarci sputaju u nie predjele gdje
ive vrlo skrovitim nainom ivota.

Razmnoavanje
Sezona parenja divokoza ili prsk zapoinje u
mjesecu studenom i traje do polovine prosinca. U
vrijeme parenja stari mujaci prilaze krdima i
estoko se bore za enke. Mujaci pobjednici
okupljaju krda enki s kojima se pare i brane ih od
drugih mujaka. Graviditet u divokoza traje oko
22 tjedna, tako da u mjesecu svibnju enka

U pravilu divokoze doive do 20 godina, no

zabiljeeni su sluajevi odstrjela i starijih grla.

Bolesti i neprijatelji
Najvanije bolesti divokoza su zarazna
sljepoa, papilomatoza i uga. Takoer kao i za
sve prisutna je opasnost od larvalnih stadija
trakavica ili metacestodoza.
Prirodni neprijatelji divokoza su ris, vuk, suri
orao, lisica i kune. Pri tome je ris najopasniji
prirodni neprijatelj divokoza. Razlozi za to lee u
njegovoj velikoj sposobnosti savladavanja teko
prohodnih terena i nainu lova, zasjedama.
Naime, divokoze su vrsni i ustrajni trkai pa ih je
lake uloviti iz zasjede negoli dugotrajnim
gonjenjem. Posebnu opasnost ris je predstavljao
nakon ponovnog naseljavanja na nae prostore,
kada divokoze jo nisu bile naviknute na njegovu
prisutnost. Za razliku od njega vuk je opasan
samo pri visokom snijegu kada se divokoze
oteano kreu. Suri orao predstavlja prijetnju za
jarad koju moe odnijeti, ali ponekad i za
godinjake koje naletima na glavu nastoji oboriti
u ponor. Ostali predstavljaju opasnost iskljuivo
za jarad.

Gubici
Odreeni gubici divokoza mogu nastati
uslijed snjenih lavina, dubokih nanosa snijega i
slinih nepogoda.

Divokoza s jariima u igri.

ojari jedno ili dva jareta. Jare sie sve do

kraja zime, dakle za i nakon sezone parenja.
Spolna zrelost nastupa sa navrene tri
godine ivota.

2.

1. Tragovi: a) u hodu, b) u trku. 2. Otisak papaka.

MUFLON

Izgled i graa tijela

Klasifikacija
Muflon spada u red parnoprstaa (Artiodactyla),
podred preivaa (Ruminantia) porodicu goveda
(Bovidae), rod ovaca (Ovis) i vrsta divlja ovca (Ovis
musimon). Prema zakonskoj podjeli svrstavamo ga u
lovostajom zatienu krupnu divlja, a prema
lovakoj podjeli u dlakavu divlja. Nije naa
autohtona divlja.

Nazivlje

Svojim izgledom muflon slii domaoj ovci.

Najupeatljiviju razliku predstavlja kruta dlaka koja
pokriva tijelo muflona za razliku od ovaca u kojih
nalazimo vunu. Dlaka je dua na donjem dijelu
mujakova vrata i formira grivu. Osnovna boja
dlake je tamnokestenjasta zimi, doim su glava,
Podvratak, prsa i donji dijelovi nogu crvenkaste
boje. S obje strane slabina mogu se nai podruja
drukije obojenosti, odnosno zimi bijele, a ljeti sive
boje.

Mujaka nazivamo muflon ili divlji ovan, enku

muflonka ili divlja ovca, a mlado janje.

Rasprostranjenost
Postojbina muflona su Korzika i Sardinija. Iz tih
krajeva naseljen je u vei dio europskih zemalja.
Prema tome, muflon je naa alohtona divlja. U
Republiku Hrvatsku su mufloni prvi put uneseni na
Brijune, odakle su se ljudskim radom proirili na
Biokovo, Peljeac, Senj, Hvar, Dugi otok, Psunj,
Cres, Petrovu goru, Papuk i brojne druge lokacije
gdje ih prvenstveno nalazimo u ograenim lovitima.

Muflon i muflonka.

Ovakva arena obojenost je tipina za

muflone. Mujaci dosegnu visinu u grebenu
do 75 cm i duinu do 125 cm, a masu oko 50
kg. Iste mjere u enke kreu se do 69 cm u
visinu, 100 cm u duinu, a masa do 38 kg.
Rogove nose samo mujaci. Rogovlje muflona
raste slino kao i u domaeg ovna, u obliku
zavojnice. U duinu ovi rogovi mogu narasti i
do 90 cm. Sami su rogovi trokutasta presjeka,
a opseg roga pri bazi (uz lubanju) moe
iznositi i do 25 cm. Rogovlje

Osjetila
Vid muflona je slabije razvijeno
Dobro su razvijeni njuh i sluh.

osjetilo.

Ishrana
Mufloni su biljojedi skromnih zahtjeva
u ishrani. Vole i panjake predjele i brst.
Ukoliko
je
lovite
prenapueno
muflonskom divljai mogu uzrokovati tete
na umskim sastojinama, prvenstveno
guljenjem kore. Pored svega, brojni autori
navode kako muflon esto uzima hranu
kakvu druga divlja izbjegava, poput lia
gloga, klena, jasena, lijeske, veprine,
granica i iglica jele. Prehranu rado
upotpunjuju irem, bukvicom, kestenom,
kukuruzom i zobi. Mufloni rado liu sol.
V

ivotni prostor

Rogovlje muflona raste u obliku zavojnice.

moe teiti do 6 kg. Rije je o klasinim

rogovima upljoroaca na kojima se takoer
mogu uoiti prstenovi ili godovi. Samo
ponekad moe doi do razvoja rogovlja u
enki, koji tada obino dosegnu duinu do 12
cm, znatno su tanji i manje zavinuti od onih u
mujaka. Takav rog enke je plosnat pri bazi.
Muflon ima 32 stalna zuba, uz zubnu formulu
I 0/4, C 0/0, P 3/3 i M 3 / 3 , odnosno ukoliko
tehniki inciziformne onjake u donjoj
eljusti izdvojimo u kategoriju onjaka zubna
formula glasi I 0 / 3 , C 0 / 1 , P 3 / 3 i M 3 / 3 .
Glasanje muflona je meketanje slino
glasanju domaih ovaca. Muflon se
uobiajeno kree korakom ili kasom, a u
sluaju opasnosti galopom i skokovima.

ivotni prostor muflona su visoka brda i

planine.
Najidealnije
stanite
je
mediteransko sredogoije s djelomice
kamenitim terenom. No, obzirom na
njegovu veliku prilagodljivost danas ga
nalazimo i u nizinskim lovitima. U takvim,
novim ivotnim uvjetima probleme mu
predstavlja nedovoljna tvrdoa tla uslijed
ega dolazi do prerastanja papaka i
posljedinih problema u kretanju.

Aktivnost
Mufloni su dnevno aktivna divlja. Na
pau izlaze rano ujutro, nakon ega slijedi

Krdo muflona.

odmor uz preivanje, a poslije podne novi period

pae.

Nain ivota
Muflonke, janjad i mladi mujaci formiraju
krda. Veliina krda varira ovisno o brojnosti
populacije i godinjem dobu. Krdom upravlja u
pravilu najstarija enka. Mufloni su plahe
ivotinje i cijelo vrijeme na oprezu. U jakim
zimama se i stari mujaci, koji inae ive
odvojeno znaju prikljuiti krdu. Hijerarhija u
krdu ovisi o spolu, dobi, snazi i temperamentu
jedinke. Nakon tree godine ivota mujaci se
udruuju u zasebne skupine od 3-6 lanova.
uvan krda u sluaju opasnosti upozoravaju krdo
priguenim zvidukom.

Razmnoavanje
Razdoblje parenja muflona su mjesec listopad
i studeni. U vrijeme parenja mujaci se
prikljuuju krdima. U pravilu nema borbi izmeu
mujaka osim ukoliko jedna enka dolazi na dva
ili vie mujaka. U sezoni parenja jedan mujak
obino opari do deset enki. Ovca je brea 22
tjedna, pa u oujku ili travnju ojanji 1-2 janjeta.
Neposredno pred janjenje ovce naputaju krdo,
kako bi u samoi probranog i sigurnog mjesta
donijele podmladak na svijet. Nakon

odreenog vremena enka dovodi mlade u krdo.

Ovce imaju po dvije sise, a mlado sie oko 6
mjeseci. Spolna zrelost nastupa sa 18 mjeseci.
Ukoliko mlado nastrada enka se vrlo esto
ponovno pari. Tada na svijet donosi mlado koje
u preostalom kratkom vremenu ne uspijeva
dostii eljen razvoj do kraja godine. Takva grla
kasnije zaostaju u trofejnom razvoju.
V

ivotni vijek

Mufloni mogu doivjeti 15-25 godina.

Bolesti i neprijatelji
U kontinentalnim lovitima problem mogu
predstavljati otre zime s dubokim snjenim
pokrivaem i ledenom pokoricom. Jaka
hladnoa moe uzrokovati smrznue skrotuma.
Muflon je otporniji na bolesti od divokoze, a
moe oboljeti od slinavke i apa, papilomatoze,
pastereloze, plunih vlasaca, metacestodoza i dr.
Tijekom manipulativnih zahvata na muflonima
valja imati na umu veliku podlonost muflona
stresu.
Prirodni neprijatelji muflona su vukovi, psi
skitnice, ris, a za mladunad i slabija grla i
orlovi, divlje make, lisice, agljevi, divlje
svinje te kune.

1. Tragovi: a) u hodu, b) u trku. 2. Otisak papaka: a) prednje i b) stranje noge. 3. Izgled izmeta.

ALPSKI KOZOROG

Klasifikacija
Kozorog je divlja koja spada u red
parnoprstaa (Artiodactyla), podred preivaa
(Ruminantia), porodicu goveda (Bovidae),
potporodicu (Caprinae) i rod koza (Capra).
Prema aktualnoj zakonskoj regulativi
kozorog se ne ubraja u divlja na podruju R
Hrvatske iz razloga to ne obitava na naim
stanitima.

tome doista tako nije sasvim sigurno

poznato. Naime, 18. lipnja 1996. godine
naseljeno je 5 kozoroga u lovite Snjenik.
Ali, i tamo u manje-vie kontrolirane uvjete
gatera.

Izgled i graa tijela Svojim izgledom

Nazivlje
Mujaka nazivamo kozorog ili jarac, enku
divlja koza ili koza, a mlado jare.

kozorog, je slian domaoj kozi, samo je od

nje znatno krupniji i vre grae. Ljetna je
dlaka

Rasprostranjenost
Domovina alpskog kozoroga su prvenstveno, kao
to mu i ime kae, Alpe. Tijekom 17. stoljea ivio
je po svim velikim europskim planinama, da bi se
V

danas ouvao u Italiji, Austriji, vicarskoj,

Francuskoj, Njemakoj i Sloveniji. U Hrvatskoj je
kozorog dugo svrstavan u divlja, tako da je i prema
ZOL-u iz 1994. godine bio naveden kao krupna
vrsta dlakave divljai te kao lovostajom zatiena
vrsta. Meutim, u nas ga nema niti u
zakonodavstvu, niti u stanitima. Da li je
Kozorozi u ljetnoj dlaci.

sivocrvenkaste, a dua zimska dlaka sivoute

boje. Osim ove osnovne boje, dlaka kozoroga
pokazuje i odreena odstupanja, pa je tako na
leima tamnija, a na stranjici ukaste do
bjeliaste boje. Na donjoj vilici i zatiljku dlaka je
neto dua. Mujak dosegne u visinu do 100 cm,
u duinu do 150 cm, a rep je dugaak do 15 cm.
Odrasli mujak moe teiti i do 120 kg. enke su
upola lake i tee do 55 kg. Karakteristika
kozoroga su veliki, sabljasti rogovi. Rog raste na
glavi pod kutem od 30 i u mujaka moe
dosegnuti duinu od 1 m i teinu oko

tako dvomjeseno jare ve ima roie duge do

7 cm. U drugoj godini ivota rogovi su dugi do
26 cm.

Osjetila
Od osjetila kozorozi imaju izvrsno razvijen
sluh, njuh i otar vid.

Ishrana
Na jelovniku im se nalazi raznovrsno
planinsko bilje, poput lia, mahovine, izbojaka
grmlja ili trava.

ivotni prostor
Alpski kozorog je tipini predstavnik visokoplaninske divljai. Kao takav, cijeli svoj ivotni
vijek provede iznad gornje granice uma (1200
m/Nv). Obitava na podrujima sa strmim
liticama i kamenjem. Takvi predjeli i zimi ostaju
u veem dijelu slobodni od snijega. Stoga se
kozorog niti zimi ne sputa u nie predjele. Sva
snaga i prilagodba kozoroga planinskom stanitu
vidljiva je iz podatka da kozorog moe skoiti
na stijenu visoku 2 m bez zaleta, odnosno sa
zaletom i do 4 m visine. U dubljem snijegu
kozorog se teko kree.

Aktivnost
Kozorog je izrazito dnevna ivotinja. Jutro i
veer provodi hranei se, doim se u podnevnim
satima odmara na nepristupanim liticama.

Nain ivota

Podruja sa strmim liticama i kamenjem predstavljaju prirodni ivotni

prostor kozoroga

15 kg. U mladih mujaka je presjek roga pri bazi

etverokutast, a prema vrhu trokutast, doim je u
odraslih gotovo cijelom duinom etverokutast.
Rogovi su blago povinuti unatrag, a na prednjoj
strani nose podjednako razmaknuta kvrgasta
zadebljanja. Rogovlje nose oba spola, ali ono u
enke naraste do maksimalno 30 cm. Rogovlje
mujaka poinje rasti vrlo rano,

Kozorog je drutvena ivotinja koja, s

izuzetkom starih mujaka, ivi u krdima. enke
i mladunad oba spola formiraju zasebna krda.
Ulogu predvodnika u krdu preuzima starija
koza. Srednjedobni mujaci formiraju vlastita
krda od jedinki u starosti izmeu 6 i 12 godina.

Razmnoavanje
Prosinac i sijeanj su razdoblje parenja
kozoroga. U to se vrijeme stari mujaci
prikljuuju krdima i vode estoke borbe za pravo
parenja. U borbama sudjeluju Srednjedobni i stari
mujaci. Borbe su toliko estoke da stari mujaci
imaju gotovo istroene kvrge na prednjoj strani
rogova.

na kojoj ojari jedno ili dva jareta. Mladi su pri

porodu mase oko 2 kg. Jare sie 6 mjeseci.
Spolna zrelost nastupa sa 18 mjeseci. Prirast
kozoroga je mali jer se enke jare obino svake
druge godine. No, reprodukcijska mo se
zadrava razmjerno dugo, tako da se enke mogu
jariti i nakon 18 godina starosti.

ivotni vijek

Kozorog doivi oko 20 godina.

Bolesti i neprijatelji
Kozorog u naelu moe oboljeti od istih
bolesti kao i divokoza, odnosno zarazne
sljepoe, papilomatoze i uge.
Na stanitima kozoroga uglavnom nema
predatora pa samim time niti opasnosti od njih.
Mladunad moe ugroziti suri orao.

Stradavanja

Borba kozoroga za pravo parenja.

enke su gravidne oko 22 tjedna tako da se

najvei broj enki ojari u svibnju i lipnju. enka
tada izabire neku nepristupanu liticu

Tragovi kozoroga u hodu.

Meu gubitke bismo ubrojili i parenje

kozoroga sa domaim kozama, ime se gubi
istoa
nasljednih
svojstava
populacije
kozoroga. Stradavanja takoer nastaju na
padinama pokrivenim "sipinama" tj. sitnim
kamenjem nastalim erozijom i taloenjem.
Naime, kao teka ivotinja s malom povrinom
papka kozorog propada u sipinu, tj. ne moe se
odrati na njenoj povrini. Usljed toga dolazi do
klizanja i kotrljanja nakon ega kozorog nema
mogunosti za zaustavljanje, pa tako u
svojevrsnoj lavini moe nastradati.

SVINJE - SUIDAE
Podred nepreivaa pripada redu dvopapkara
(Artiodactyla), a pripadnici su mu rasprostranjeni
diljem svijeta. Kao klasifikacijska jedinica
nastali su dodatnom podjelom reda dvopapkara s
obzirom na grau eluca i nain probavljanja
hrane. U podred nepreivaa ulaze vrste iz
porodica svinje (Suidae), vodenkonji (Hypopotamidae) i pekariji (Tayassuidae). Svi oni imaju
jednostavan eludac i nakon uzimanja hrane istu
ne vraaju u usnu upljinu na ponovno vakanje.
Od tridesetak vrsta dvopapkara nepreivaa na
svijetu u nas se pojavljuje samo divlja svinja (Sus
scrofa).

DIVLJA SVINJA

Nazivlje
Klasifikacija
Po lovnoj klasifikaciji divlja svinja pripada u
divlja visokog lova. Po tjelesnom ih pokrovu
ubrajamo u dlakavu, a prema Zakonu o lovstvu u
krupnu divlja zatienu lovostajom. To je naa
autohtona divlja. Divlje svinje ubrajaju se u red
parnoprstaa (Artiodactyla), podred nepreivaa
(Nonruminantia) i porodicu svinje (Suidae). U
Europi ivi 7 podvrsta i to:
a)

srednjo-europska divlja svinja - Sus

scrofa L.
iberijska divlja svinja - Sus scrofa
castilianus (Thomas, 1912)
c)
sardinijska divlja svinja - Sus scrofa
meridionalis (Forsyth, Major, 1882)
d)
talijanska divlja svinja - Sus scrofa
majori (Feta, 1927)
e)
poljska divlja svinja - Sus scrofa
falzfeini (Matschie, 1918)
f) jugoistona europska divlja svinja - Sus
scrofa attila (Thomas, 1912)
g)
jugoslovenska divlja svinja i Sus
scrofa reiseri (Bolkay, 1925)
b)

Mujaka divlje svinje nazivamo vepar, enku

divlja krmaa ili krmaa, a mlado do godine dana
prase. Mlade od kraja prve do kraja druge godine
ivota zovemo nazimad.

Rasprostranjenost
Divlje svinje nastanjuju gotovo sve kontinente
svijeta.
Rezultat
tako
irokog
areala
rasprostranjenosti lei u velikoj prilagodljivosti
vrste i njenim malim ivotnim zahtjevima.
Srednjo-europska divlja svinja rasprostranjena je
diljem Europe, sjeverno od Pirineja i Alpa do
zapadne Bjelorusije (izuzev Irske, Velike
Britanije i dijela skandinavskih zemalja). U
Republici Hrvatskoj areal rasprostiranja divljih
svinja je sve vei pa danas gotovo da

Kotani sustav i raspored unutranjih organa divlje svinje.

i nema lovita bez divljih svinja, a nalazimo ih i na

nekim jadranskim otocima. Razlozi za takvu
rasprostranjenost lee prvenstveno u suzbijanju
klasine svinjske kuge i ograniavanju kontakta
domaih i divljih svinja. Ovo posljednje postignuto
je sve rijeim izvoenjem domaih svinja na livade
i u ume na paarenje i irenje. Kao pomoni
momenti u eksploziji populacije divljih svinja mogu
se navesti smanjenje broja i rasprostranjenosti
prirodnih neprijatelja, uvoenje uzgojnih mjera u
lovita i promjene klime. Naime, kao prirodni
ograniavajui imbenik za irenje divljih svinja
navodi se upravo klima, odnosno niske zimske
temperature i debeli snjeni pokriva. Posljednjih
godina svjedoci smo postupnog zatopljavanja sa sve
blaim zimama.

Prasad u livreji.

i zbijeno tijelo prekriveno je gustim ekinjama

tamnosmee do crne boje. Jedna od karakteristika
ekinja je da nemaju jedinstven vrh, odnosno
svaka se rava u nekoliko dijelova. Tek oprasena
prasad je smee boje sa po dvije tamne pruge sa
svake strane tijela. Takva obojenost praseta naziva
se livreja, a gubi se ujesen prvim linjanjem. Osim
ekinja dlani pokriva

Vepa
r.

Izgled i graa tijela

U odnosu na domae svinje divlje se odlikuju
snano razvijenim prednjim dijelom tijela pa bi
postotno izraen omjer prednjeg i stranjeg dijela
tijela iznosio 70:30. Svinje mjere u visinu do
grebena i do 110 cm, a u duinu do 155 cm. Rep
moe biti dugaak 15-20 cm. Masa krmaa kree
se do 150 kg, a veprova i do 300 kg. Snano

Kod zrelih veprova rilo je dobro izraeno s visoko podignutim

usnicama i dobro vidljivim kljovama.

divljih svinja ini i kraa i meka poddlaka te

osjetilne dlake na dijelovima glave. Posebnu
karakteristiku mujaka, ujedno i sekundarnu spolnu
oznaku ini slin, vezivnotkivno zadebljanje potkoja
pleke s

najnepouzdanijih metoda je metoda po duini

brusne plohe. Prema njoj je starost vepra jednaka
duini brusne plohe u cm kojoj pribrojimo jo
jedan cm (npr. 2 cm + 1 = starost). Ukupan iznos u
crnje tada jednak broju godina dotinog vepra.
Druge, rijee koritene metode na terenu su metoda
po Brandt-u i metoda po Biegler-u. Obje metode
uzimaju u obzir odreene karakteristike sjekaa i
pouzdanije su od metode bazirane na duini brusne
plohe. Prema obliku i zatvorenosti korijena klica
mogue je priblino odrediti starost krmae.
Osnovna namjena kljova je samoobrana i borba sa
drugim svinjama te pomo pri rovanju.

Osjetila

Onjaci divlje svinje: a) sjeka, b) brusa, c) klica.

elementima hrskavice. Na glavi se nalazi dugo,

jako i miiavo rilo koje zavrava nosnicama.
Zubalo divlje svinje broji 44 zuba i prema tome se
naziva kompletnim zubalom. Zubna formula je I
3/3, C 1/1, P 4/4 i M 3/3. Prva tri pretkutnjaka
graena su slino onima u mesojeda ili
sekodontnog tipa, a posljednji pretkutnjak i svi
kutnjaci odgovaraju zubima biljojeda. Naroita
karakteristika zubala divlje svinje su trajno rastui
zubi onjaci. Onjaci u gornjoj eljusti vepra
nazivaju se brusai, a u donjoj sjekai. Brusae i
sjekae vepra zajedno nazivamo kljove, a onjake
krmae klicama. Klice ne pokazuju takvu
tendenciju rasta i ne ubrajamo ih u trofeje. Kljove
vepra su trajno rastui zubi iroko otvorenog
korijena. Rast im se ograniava meusobnim
trljanjem sjekaa o brusae pri emu se formira
brusna ploha. Vei dio kljova smjeten je unutar
eljusti (gotovo 2/3 njihove ukupne duine).
Temeljem odreenih karakteristika sjekaa mogue
je
odrediti
starost
vepra.
Jedna
od
najjednostavnijih, ali ujedno i

Najrazvijenije osjetilo u divljih svinja je njuh.

Osobe koje ih dugo vremena prouavaju tvrde da
divlje svinje prema mirisu mogu razlikovati strane
od poznatih osoba (lovouvara, raznosaa hrane,
itd.). Slijedee osjetilo po razvijenosti je sluh.
Najslabije razvijeno osjetilo je vid pa se stoga uz
povoljan vjetar i tiho prikradanje, svinjama moe
prii na veliku blizinu.

Ishrana
Divlje svinje su svejedi u punom smislu rijei.
Prvenstveno se hrane razliitom biljnom hranom,
itaricama, travom, umskim plodovima i voem.
Udio biljne

hrane u prehrani divljih svinja kree se od 80-90

%. Istraivanja u Poljskoj pokazala su da
podzemni dijelovi biljaka imaju udio u prehrani
svinja oko 56 %, zelena biljna hrana oko 24 %,
umsko voe i plodovi oko 7 %, a hrana
ivotinjskog podrijetla oko 13 %. Od itarica,
divlje svinje ne preferiraju jeam. Njega obino
samo provau i ispljunu, pri emu iskoriste
osloboeni sok. Najomiljenija prirodna biljna
hrana za divlje svinje su kesten i ir. Od hrane
ivotinjskog podrijetla glavninu pak ine
gusjenice, razliite liinke i strvine, ali i sve
ivotinje koje mogu uhvatiti i savladati,
prvenstveno sitni glodavci, mladunad i ranjena
ili bolesna divlja. U svemu tome valja naglasiti
da divlje svinje u svoju ishranu ukljuuju velik
broj razliitih za poljoprivredu tetnih kukaca i
glodavaca. tete koje divlje svinje nanose
poljoprivrednim kulturama proizlaze poglavito iz
rovanja, valjanja i gaenja, a manje od stvarnog
hranjenja. injenica da divlje svinje rado pojedu
mladunad ostale divljai osnovni je razlog iz
kojeg se divlje svinje ne dre zajedno sa ostalim
vrstama u gaterskom uzgoju. Osim naravno ako
je rije o velikim gaterima.

Aktivnost
No je razdoblje u kojem su divlje svinje
najaktivnije. Jo jednom valja naglasiti kako je
njihova aktivnost uvelike ovisna o stupnju
uznemiravanja. Tako se u mirnijim lovitima
mogu pronai aktivne divlje svinje i tijekom dana.
U veini lovita su divlje svinje preko dana obino
skrivene u udubinama na zemlji, zbijene jedna do
druge, u nekom gustiu ili trstici.

Nain ivota
Divlje svinje su drutvene ivotinje, a od
navedenog pravila odstupaju samo stari veprovi
koji ive samotnjaki. Zreli veprovi prikljuuju se
krdu tek u jesen kada se bore za pravo parenja.
Osnovu zajednice ini krdo predvoeno starom i
iskusnom

ivotni prostor
Divlje svinje pokazuju veliku prilagodljivost
stanitu. Tako ih moemo nai u umama,
otvorenim povrinama ispresijecanim umarcima
ili pak otonim stanitima. Ne treba zaboraviti da
stupanj aktivnosti i vjernosti odreenom stanitu
ovisi o uznemiravanju u tom stanitu. Za svoja
poivalita divlje svinje izabiru uglavnom gustie
u blizini uma. Aktivnost uglavnom ispoljavaju
na livadama, oranicama, umarcima i umama.
Obzirom je za rovanje neophodno meko i vlano
tlo, divlje svinje se najradije zadravaju u
vlanim podrujima. Osim toga takva podruja
bogata su sitnim ivotinjicama, koje svinje rado
uzimaju za hranu.

Krmae s nazimadi.

krmaom. Zajedno sa starijim krmaama i

prasadi u krdu se zadrava i odreeni broj
nazimadi i mladih krmaa. Takvo krdo broji
obino do 30 jedinki. Veliina krda ovisi
naravno o brojnosti divljih svinja, ali uvelike i o
stupnju uznemiravanja u lovitu. to je
uznemiravanje manje to su krda vea. Mladi
mujaci u dobi od 2 godine naputaju krdo i
eventualno formiraju male skupine od
V

3-6 lanova. enke takoer ponekad naputaju

krdo, ali samo u potrazi za novim. Iznimno se
mogu nai i skupine od 2-3 krmae. Krdo je
ureeno po strogim hijerarhijskim pravilima. U
sluaju veprova,
rang pojedinog vepra odreuje njegova.

mm

Kaljuanje divlje svinje.

snaga. Unutar krda na vlast se dolazi starou i

iskustvom, dakle odreeni "psihiki" momenti
imaju prednost nad golom snagom. To vrijedi
sve dok je ivotinja zdrava, ako oboli njen
status se znamo promijeni. Uzajamno
timarenje i eanje pospjeuje veze unutar
svakog krda. Odnos divljih svinja prema
drugim vrstama je uglavnom miran. Naime,
rije je o tome da se u pravilu druge vrste
prilagoavaju divljim svinjama i miu im se s
puta. Posebnu plaljivost pred svinjama
pokazuju srne koje pred njima uvijek bjee. U
svakom lovitu koje gospodari sa divljim
svinjama mora postojati kaljuite. Kaljuanje
predstavlja ugodu, ali slui i za hlaenje tijela i
prekrivanje koe slojem blata. U taj sloj blata
uklope se ektoparaziti koje svinja uklanja
eanjem. ealita su mjesta u umi na
kojima se divlje svinje eu o drvee i time
skidaju sloj nagomilanog blata.
Razmnoavanje
Parenje divljih svinja nazivamo bucanjem.
Poetak parenja divljih svinja ovisi
prvenstveno o prehrambenim prilikama.
Parenje traje od sredine jeseni do prosinca, a
stare krmae se pare prve. Najvei postotak
krmaa biva oploen u studenom i prosincu.
U vrijeme parenja mujaci prilaze krdu i
meusobno se bore za pravo parenja. U to
vrijeme su svi veprovi iznimno razdraljivi i
agresivni.

Predmnijeva se da slina vepra sadri za njega

karakteristian miris koji se dodatno pojaava
pjenuanjem. Upravo u vrijeme parenja vepar
izluuje vee koliine sline i njome obiljeava
stabla, ali i bokove i lea krmaa. Pored toga
vepar uestalo mokri, posebice na mjestu na
kojem je mokrila krmaa. Borbe veprova su
estoke i mogu se uti na veoj udaljenosti, no
ipak vrlo rijetko imaju ozbiljnije posljedice.
Tome je razlog dobra zatienost vepra
debelom koom i "slinom", ali i zbog toga to
veina naguravanja prolazi bez uporabe kljova.
U pravilu, odluujui imbenici za pobjedu u
borbi su tjelesna masa i veliina, kao i veliina
kljova. Ponekad se ipak zna dogoditi da mlai,
ali borbeniji vepar pobijedi veeg i starijeg.
Vepar pobjednik ostaje sa krmaama do
zavretka parenja, ukoliko taj poloaj ne izgubi
od drugog vepra. inu parenja prethodi
predigra u

Prasad sie majku.

kojoj vepar oslanja glavu na krmau, podie

joj trbuh, a vie puta joj i gricka uske. Sam in
parenja traje obino oko 5 minuta. One
krmae koje se u odreeno vrijeme ne tjeraju
preuzimaju voenje prasadi i na taj nain ih
sklanjaju od agresivnih veprova. Graviditet
krmaa traje oko 117 dana. Veina krmaa
oprasi se od oujka do travnja. Neposredno
pred prasenje, krmae

Krmaa s prasadi (bitan ritual kod sisanja predstavlja kontakt praseta

s njukom krmae).

naputaju krdo i slau gnijezdo od nakupine

granja, suhe trave, lia i vlastite dlake, u
kojem se i prase. Brlozi su razliitih izvedbi,
neki su ak i nadsvoeni. Divlja krmaa se
obino prasi stojei, a nakon izlaska ploda,
plodove ovojnice pojede. Boravak u brlogu
traje razliito dugo, ovisno o vremenskim
prilikama i produava se uslijed kie i
hladnog vremena. Nekada je broj prasadi po
krmai bio malen i iznosio od 4-6, danas je taj
broj vei i moe iznositi i do 12 prasadi po
krmai. Prasad sie oko 3 mjeseca, a
osamostaljuje se sa 6 mjeseci. Svi pripadnici
krda brinu se o praiima. Spolnu zrelost
divlje svinje danas postiu ve sa 9 mjeseci
starosti.
ivotni vijek
Divlje svinje mogu doivjeti do 25 godina.
Veliki problem za populaciju divljih svinja
predstavlja nepravilni odstrjel. Pravilni
odstrjel trebao bi obuhvatiti ak do 70 %
prasad i nazimad. Za odravanje pravilne
strukture populacije, ali i pravilne funkcije
krda treba maksimalno tedjeti odrasla grla.
Procjena starosti i spola divljih svinja u
prirodi je teka. Spol moemo procijeniti
prvenstveno prema uperku dlaka na
prepuciju. Osim toga osamljeno ive
uglavnom veprovi, ali treba biti oprezan jer
moe biti rije i o visoko gravidnoj krmai

koja se odvojila od krda radi prasenja. Kod

procjene starosti valja uzeti u obzir sve
mogue parametre, od oblika tijela, veliine,
razvijenosti ekinja na grebenu do vidljivosti
kljova. Posebno valja napomenuti da zimska
dlaka daje privid znatno vee divljai.
Bolesti i neprijatelji
Divlje svinje su poprilino otporne na
bolesti. Uglavnom mogu oboljeti od istih
bolesti kao i domae svinje. Najvee neprilike
ini im bruceloza i klasina svinjska kuga
koja u svojim epizootijama zna uzeti i do 80 %
populacije prije nego iezne. Od ostalih
oboljenja valja istaknuti trihinelozu, plune
vlasce i razvojne stadije trakavica.
Prirodni neprijatelji divljih svinja su
vukovi, doim su ris, medvjed i lisica
uglavnom opasni za slabo uvanu prasad.
Ipak, utjecaj predatora na divlje svinje ne
treba precjenjivati, obzirom su divlje svinje
vrlo nezgodan plijen logino je da se
grabeljivci ee odluuju za plijen koji je
lake savladati.
Stradavanja
Izmeu ostaloga ugibanja se mogu javiti
kod mlade prasadi uslijed loih klimatskih
prilika. U pravilu su stradavanja na svinjama
mala to pokazuje i njihova velika
populacijska eksplozija.
Posebne napomene
Danas kad je broj medvjeda i vukova
smanjen, u Hrvatskoj jedinu realnu opasnost
po ovjeka i psa mogu predstavljati divlje
svinje. Divlje svinje su u pravilu plahe
ivotinje koje se miu pred ljudima i prije
nego ih vidimo. Ipak i najmanje prase kad je
stjerano u kut postaje borbeno i napada.
Upravo stoga u susretu sa divljim svinjama, a
posebice u sezoni parenja treba ostati miran i
ukloniti im se da imaju mjesta za prolaz.
Ponaanjem valja naglasiti mirne

namjere. Jo bolje je biti dovoljno glasan kako bi nas

svinje mogle na vrijeme uti i ukloniti se. Posebnu
pozornost treba posvetiti krmaama sa mladima i
ranjenim ivotinjama. Krmaa u pravilu grize i
nastoji svog protivnika oboriti pri emu

nanosi teke ozljede, nagnjeenja i prijelome. Vepar

napada najee jednom, u prolazu, pri emu udara
kljovama sa strane. Takvi udari mogu nanijeti teke i
duboke razderotine.

1. Tragovi divlje svinje: a) u hodu, b) u tricu. 2. Otisak papaka. 3. Izgled izmeta.

ZEEVI - LEPORIDAE

Zeeve ubrajamo u red Lagomorpha (zeeva)

tj. oni su "dvojezupci" jer u gornjoj eljusti
imaju dva glodnjaka, a iza njih u jednom redu
dva sjekutia. Glodnjaci su bez korjena i rastu
stalno cijelog ivota. Samo to im je zajedniko s
pravim glodavcima, zbog ega su ponekad
pogreno ubrajani u taj red.

ZEC

Klasifikacija
Po lovnoj klasifikaciji zec pripada u divlja
niskog lova. Po tjelesnom ih pokrovu ubrajamo u
dlakavu, a prema Zakonu o lovu u sitnu divlja
zatienu lovostajom. Zec je naa autohtona
divlja. Prema zoolokoj taksonomiji zec se
ubraja u red dvojezubaca (Lagomorpha), porodica
zeeva (Leporidae), rod zec (Lepus) i vrstu zec
obini (Lepus europaeus Pallas).

Nazivlje
Mujaka nazivamo zec, enku zeica a mlade
zeii. Porod nazivamo okotom.

Rasprostranjenost
Rasprostranjen je u vie podvrsta po svim
zemljama Starog svijeta od nizine do najviih
planina. Zec obitava po cijeloj Europi, a njegovo
stanite raspostire se od Atlantika na zapadu do
Urala na istoku. Ima ga i na najjunijim
dijelovima grkih otoka,
V

ali i u nekim dijelovima vedske. Zatim u

sjevernoj Africi, Maloj Aziji, Kavkazu, Krimu i
Iranu. Zapravo naseljava svih pet kontinenata,
uglavnom kao autohtona, ali i kao alohtona vrsta.

U naoj zemlji zastupljen je posvuda, te

naseljava i sve nae vee otoke. Nalazimo ga i
na planinama kao to su Velika i Mala Kapela,
Velebit, Svilaja, Mosor, Biokovo i dr.
Nastanjuje spomenute planinske dijelove
Hrvatske sve do najveih nadmorskih visina.
Takva rasprostranjenost svjedoi o njegovoj
izvanrednoj prilagodljivosti obzirom na klimu,
razliitost geoloke podloge kao i vegetacijske
prilike.

Izgled i graa tijela

Zeje tijelo je vrsto, zbijeno, zadnje noge su
veoma duge i omoguuju mu nagle skokove i
brz bijeg. Duina tijela normalno razvijenog
zeca je 65 cm, visina oko 15 cm, a rep je dug
oko 10 cm. Tjelesna masa zeca ovisi o biotopu i
kree se od 3-6 kg. Tako su u naem priobalju
zeevi mase oko 3 kg dok se u planinskim
stanitima mogu nai zeevi mase i do 6 kg.
Zapravo poznato je da umski zec neto vei i
masivniji od poljskog zeca i to kao rezultat
specifinosti biotopa i ivotnih uvjeta. Razlika u
veliini i masi planinskog i nizinskog zeca
takoer se pripisuje teim

Zeevi u trku.

ivotnim uvjetima planinskog stanita. Tijelo

zeca prekriveno je gustom, vunastom dlakom,
koja je po leima siva do sivosmea, a po
trbuhu bijele boje. Mladi zeevi esto imaju
bijelu lisu na elu. Rep je sa gornje strane cm,
a s donje bijel.
Ui su najizraeniji dio tijela, i dulje su od
glave, za razliku od kunia i slue osim kao
sluni organ i kao organ vaan za
rashlaivanje odavanjem topline. Vrhovi
uiju su crne boje, a ostali dio sive boje.

Prednje noge su znatno krae i slabije od

stranjih, pa za nagli skok iz loge i za bijeg
prvenstveno slue stranje noge. Prilikom
skakutanja i u trku stranje noge baca ispred
prednjih i to uvijek u jednoj ravnini
okomitoj na pravac bijega. Oi su mu izrazito
velike i smee boje. Na gornjoj usni nalaze
se i taktilne dlake tzv. brkovi kojima se
nou slui prilikom kretanja i traenja hrane.
Kako morfoloki spolni dimorfizam nije
oit to razlike meu spolovima zeca nisu
izraene. Stoga se spol moe odrediti samo
pregledom spolovila. Pritiskom prstima na
okolicu spolnog organa, pojavi se organ
slian u oba spola koji se naziva 'sikilj'. U
mujaka taj organ je okrugao, duguljast sa
slabo izraenom brazdom u njegovom
donjem dijelu. Kod enke brazda je jae
izraena po cijeloj duini i taj organ se
naziva sikilj, a iznad njega je otvor stidnice.
eludac zeca je vreast, na jednoj strani je
slijepa vrea, dok na drugoj eludac prelazi u
tanko crijevo. Zapremine je oko 350 cm.
Duljina crijeva odgovara 11 duljina tijela
zeca, od toga jedna treina otpada na slijepo
crijevo dok su tanko i debelo crijevo
podjednake duljine. Ima dobro razvijen
uni mjehur. Plua i srce su u usporedbi s
tijelom snano razvijeni te takav sranopluni kapacitet omoguuje dugotrajno
bjeanje pred neprijateljima. Desno pluno
krilo ima 4 renja, a lijevo 2. Zubna formula
zeca je I 2/1 P 3/2 M 3 / 3 , odnosno zec ima
ukupno 28 zuba. U gornjoj vilici iza dva
glodnjaka nalaze se dva sjekutia, a glodnjaci
su bez korijena i stalno rastu.

Mirisne lijezde

Za razliku od kunia ui su dulje od glave i na vrhu uke se nalazi

crna pjega. Glava je vie ovalna.

Zec ima tri mirisne lijezde: na vrhu nosa

poput crne toke, potom na usnim kutovima
iji miris zec apama kod umivanja prenosi
na druge dijelove tijela te mirisne lijezde
oko anusa kojima prilikom sjedenja ostavlja
njihov miris na tlu te tako oznaava svoje
prisustvo.

Osjetila
Vid mu je vrlo slabo razvijen, dok su njuh i
sluh razvijeni vrlo dobro. Od osjetila prednjai
sluh, zatim njuh, okus i opip. Vid je dakle slabije
razvijen, zbog astigmatske grae oka, pa bolje
uoava predmete u pokretu.

Ishrana
Ljeti jede razne trave, djetelinu, kupus, kelj,
repu, mlado ito, stabljike graha i graka. Vodu
pije samo za velikih vruina, a u proljetnom i
jesenskom periodu s zeljastim biljkama dobiva
dovoljno vode.

zimi moe poiniti tete na vonjacima kada u

potrazi za vodom guli i jede koru s mladih
stabala raznog drvea i grmlja, u ijem sastavu
se nalazi dosta vode. Kao izvor vode u to doba
godine slui mu repa, krumpir, te razni plodovi
voa koje moe pronai u prirodi. Izvrsnu hranu
za zeca predstavlja biljka zejak (Spartium
scoparium), koja je i zimi zelena, te mu i u to
doba godine prua zaklon i hranu (raste u
grmovima).
Za zeca je specifina pojava cekotrofije,
odnosno uzimanje vlastitog izmeta. Naime, iz
slijepog crijeva izbacuje izmet u obliku
brabonjaka, koji je mekan i nije formiran u
obliku finalnog izmeta te ga odmah nakon
izluivanja guta bez vakanja. Taj dio
poluprobavljenog sadraja slijepog crijeva
bogat je vitaminima (naroito B- kompleksa) i
mineralima. Obzirom da zec u hrani ne dobiva
dostatne koliine spomenutih sastojaka, to on
ponovljenim uzimanjem formiranog brabonjka
kompenzira kratkou probavnog trakta za biljnu
hranu. Rauna se da zec dnevno potroi oko 1
kg svjee zelene hrane. U svoj toj hrani zec
prima znatne koliine kalija, a nedostatak
natrija upuuje ga na uzimanje soli, zbog ega
rado posjeuje solita.
V

ivotni prostor

Zeljaste biljke predstavljaju glavni izvor hrane zeevima.

Hrani se samoniklim plemenitim travama,

naroito djetelinom te kultiviranim biljem kao
to su lucerna, repa, kupus, mrkva, grah, graak i
sva mlada ita. Osobito voli voe (jabuka,
kruka), te druge plodove koje nalazi u prirodi
poput, sjemenki drvea, grmlja i gljiva. Voli i
mirisne biljke kao to su perin i celer.
Ne trai vodu u veim koliinama, ako hranom
zadovolji svoje potrebe. Meutim,

Zec je izrazito poljska tj. stepska ivotinja i

premda mu odgovara suho ocjedito i toplo tlo,
nalazimo ga u manjoj brojnosti i u umama.
Odgovara mu umjerena kontinentalna klima s
malom koliinom oborina kojih prosjek
godinje ne prelazi 600 mm. Kao optimalan
prosjek godinje temperature za zeca se smatra
9 C. Zeca ipak nalazimo i u uvjetima koji
znatno variraju od optimalnih. Prilagoen je
ivotu na sasvim otvorenim prostorima, gdje
mu zaklon ini kakav mea, brazda ili snop
nepokoene trave (boja prilagoena okoliu).
Zec je jedina vrsta divljai koja se zadrava i
mnoi na otvorenim predjelima, a zimi mu
jedini zaklon predstavljaju brazde.

Zec ponekad iskopa plitko udubljenje koje slui kao zalon.

Ponegdje se zimi povlai s oranica u obrasla polja

i u ume. Zapravo je najbrojniji u nizinama,
posebno u dolinama velikih rijeka. Optimalna
nadmorska visina za njega iznosi od 50-250 m,
dok se na veim visinama gustoa populacije
zeeva osjetno smanjuje.

Najbrojnija legla su u svibnju i lipnju. U sezoni

parenja enke se veinom kote 3-5 puta. Graviditet
zeice traje 42-44 dana, nakon ega okoti 1-5
mladih. Pri tome je u proljetnim leglima osjetno
manji broj okoenih zeia.
Zeevi se okote sa potpuno razvijenim dlanim
pokrovom, te odmah vide jer nemaju mladenako
sljepilo. Zeice ne prave nikakve loge tj. gnijezda
za koenje, ve mlade donose u prikladnom
zaklonu. Nakon toga ih rasporede na nekoliko
odvojenih mjesta, kako bi poveale vjerojatnost
njihova opstanaka.
Nakon zeenja mladi se nasiu kolostruma,
koji osim 24% masti sadri i druge visokovrijedne
sastojke. Zahvaljujui hranjivosti kolostruma
zeica mlade ne obilazi slijedea 3-5 dana. Nakon
toga poinje ih dojiti 2-3 puta dnevno. Zeica ima
6 sisa, a mladi siu 2-3 tjedna.

Nain ivota
Nije drutvena ivotinja i ivi za sebe, a
jedino u vrijeme parenja zbliava se s enkom.

Aktivnost
To je divlja kojoj aktivnost poinje u
veernjim satima i traje tijekom noi, te osvitom
dana prestaje. Rije je o ivotinji sumraka,
aktivnoj uglavnom nou, no u mirnijim
predjelima izlazi na pau i u kasnijim
poslijepodnevnim satima. Osim tada hranu trai i
ujutro kad je sunce ve osvanulo na horizontu.

Razmnoavanje
Zeevi se pare gotovo tijekom cijele godine s
izuzetkom 10-12 mjeseca. Za blage zime parenje
poinje ve u 1-2 mjesecu, a prestanak parenja
ovisi od temperature zraka to je uvjetovano
klimom podruja koje naseljuju. Prvo parenje
najee poinje u sijenju i veljai, dok u
planinskim podrujima to bude neto kasnije
odnosno u veljai i oujku te traje sve do
kolovoza.

Zei.

Nakon 3 tjedna starosti postaju samostalni, a

s 6 mjeseci ve spolno zreli, to znai da zeica
iz prvog legla ujesen iste godine moe dati 1-2
zeia. Kod zeeva je poznata pojava
superfetacije, odnosno

mogunosti da se zeica pred kraj graviditeta tj.

3-4 dana prije okotnje moe ponovno pariti i
ostati skotna. To je mogue jer ima dvoronu
maternicu pa se gravidnost odvija naizmjenino
u oba roga bez 'praznog hoda'. Osim takove
grae maternice to joj omoguuje i specifino
funkcioniranje reproduktivnog hormonalnog
sustava. Pojava superfetacije nije redovita za
svaki graviditet u slobodnoivue populacije ali
je opaeno da je znatno uestalija u uvjetima
farmskog uzgoja, vjerojatno zbog stalne blizine
mujaka. Tu pojavu kod zeeva primijetili su
ve stari grci, a povjesniari Herodot i Aristotel
opisali.

prema natrag, kako bi savila kraljenicu. Ako

enka nije spremna nastoji se osloboditi mujaka te
nakon oslobaanja uspravlja se na stranje noge te
ga poinje silovito brzo tui prednjim apama.
Obzirom da mujak uzvraa udarce, posljedino
pramenovi dlake lete na sve strane. Ta faza traje
obino oko pola minute, nakon ega zamoreni
naglo prekinu borbu. Nakon toga slijedi
natjeravanje te se enka nakon odreenog vremena
smiri, upre na sve etiri noge, uspravljajui zadnji
kraj i savijajui lea, dopusti skok. Time
pramenovi dlake u polju zapravo otkrivaju parenje
zeeva. Sama faza parenja traje najdue 20-30
sekundi, pri emu su zeji pokreti vrlo brzi i slijede
jedan za drugim. Obino u roku 6-7 minuta dogodi
se jo jedan in parenja, nakon ega se vidljivo
izmoreni raziu.
Samo relativno visoka plodnost zeca
omoguuje odravanje vrste jer postotak
preivjelih prosjeno iznosi svega 10-15 %.
Stvarni prirast po zeici iznosi svega oko 1.8
mladih, to naravno ovisi o bonitetu lovita te
drugim negativnim imbenicima koji prate zeju
godinu.

ivotni vijek

Ljubavna igra koja predhodi samom inu

parenja.

Samom inu parenja prethodi svojevrsna

ljubavna igra. Ona zapoinje susretom dviju
jedinki razliitog spola, pri emu zec moe
prijei i vee udaljenosti u potrazi za enkom
ako je napuenost lovita slaba. Ako enka jo
nije potpuno spremna, odbija mujaka nizom
ivih i brzih pokreta, katkad i vrlo grubih, koji
mogu ii od skokova s naglim promjenama
smjera, sve do udaraca stranjim nogama u
njegovu njuku.
U odreenom trenutku zec se nastoji brzo
popeti na nju obuhvaajui ju prednjim nogama
u nastojanju da ju primora da ostane mirna,
ponekad ju uhvati glodnjacima za kou potiljka,
vukui je

Zec moe doivjeti starost 10-12 godina, ali u

prirodi tu starost ne doivi ni jedan od tisuu
zeeva. Znanstveno je dokazano da oko 3% zeeva
ipak doivi starost preko 4 godina, a da mladi
zeevi starosti do 6 mjeseci, u jesenskoj populaciji
ine oko 50% ukupnog jesenskog fonda.

Bolesti i neprijatelji
Zeevi ponajvie Oboljevaju od sljedeih
bakterijskih bolesti: tularemija,
bruceloza,
pseudotuberkuloza,
pastereloza,
Q-groznica,
listerioza, klamidioza, spirohetoza i stafilokokoza.
Od virusnih to su: EBHS (sindrom europskog
smeeg zeca - akutna nekrotina upala jetre
zeeva), miksomatoza, bjesnoa te infekcije rota i

korona virusima. Od parazitoza su najuestalije

kokcidioza,
toksoplazmoza,
protostrongiloza,
trihostrongiloza,
trihocefaloza, metiljavost, trakaviavost, uga i
krpeljivost.
Toliko prirodnih neprijatelja vjerojatno nema ni
jedna druga divlja poput zeca. Stradava od lisice,
vuka, risa, divlje make, kune, lasica, jazavca, jea,
orla, jastreba, sove, vrane, svrake, kanjca, pasa i
maaka lutalica. Primjerice poznato je da u lisijem
jelovniku zec sudjeluje sa 15% za trajanja
vegetacije, a ak 37% ishrane zimi.

Gubici
Nijedna vrsta osim jarebice nije tako bogata
neprijateljima kao zec. Unato velike plodnosti (12
i vie mladih tokom godine) na ivotu ostaje tek
15% potomstva. Stvarni prirast po jednom spolno
zrelom zecu je o,9 kom., a to je vrlo malo.
Takoer je malo divljai koju u stanitu prati
toliko negativnih imbenika. Meu najvanijim
negativnim abiotskim faktorima treba istaknuti
oborine od kie i tue do kasnih proljetnih snjegova
koji mogu desetkovati prva proljetna legla. Naime,
mladi zeevi su jako osjetljivi na kiu i vlagu,
pogotovo u prvim danima svojeg ivota.
Daljnji negativni abiotski imbenici su
poljoprivredna mehanizacija, promet, upotreba
raznih pesticida i herbicida odnosno intetnzivna
kemizacija stanita, zatim proljetna i jesenska
paljenja korova koja su se naalost nametnula kao
sve ea agrotehnika mjera tijekom koje osim
mladih zeeva stradava i stanite.

Odreivanje starosti
Starost zeca se moe u grubo procijeniti na
uhvaenom ivom ili mrtvom zecu jednom od
empirijskih metoda.
Pomou Strohovog znaka, odnosno na zapeu
prednje noge s vanjske strane, u mladog zeca,
opipavanjem moemo osjetiti malu izboinu
(epifiznu kost), koja u dobi od oko 10 mjeseci
nestaje okotavanjem.
U polovici crne pjege na uhu mladog zeca
moe se uka prstima lako zaderati.
Mladi zec ima na elu lisu bijelih dlaka koja se
u stara zeca izgubi.
Suzna kost u unutarnjem kutu one upljine u
mladog se zeca pritiskom nokta povija, dok je u
starog okotala pa je ne moemo povinuti.
Odreivanjem teine one lee. Naime nakon
laboratorijske obrade oiju te suenja lea, one se
vau te na osnovu teine lee odreuje starost
zeeva.

STAROST

MASA LEE

do 3 mjeseca

do 100 mg

3-6 mjeseca

100-200 mg

6 mjeseci-1 godine
1 -2 godine
3-4 godine
| vie od 4 godine

200-280 mg
280-310 mg
310-370 mg
vie od 370 mg

1. Tragovi zeca: a) u hodu, b) u trku. 2. Otisak ape.

KUNI DIVLJI

vrsta. U novije vrijeme putanjem domaih kunia

dolo je do krianja s divljima te se ne zna kakvog je
obima pretapanje divljih i domaih kunia.

Klasifikacija
Po lovnoj klasifikaciji divlji kuni pripada u
divlja niskog lova. Po tjelesnom ih pokrovu
ubrajamo u dlakavu, a prema Zakonu o lovstvu u
sitnu divlja zatienu lovostajom. Nije naa
autohtona vrsta. Prema zoolokoj taksonomiji ubraja
se u red dvozubaca (Lagomorpha), porodica zeeva
(Leporidae), rod kunia (Oryctolagus) i vrstu kuni
divlji (Oryctolagus cuniculus).

Izgled i graa tijela

Po obliku i boji veoma je slian zecu, ali je od
njega znatno manji obzirom u duljinu naraste do 45
cm i mase do 2 kg. Glava mu je vie okrugla i ui su
mu krae od glave. Na gornjem rubu uiju nalazimo
uski crni rub, stranje su mu noge duge, a prednje su
krae ali mnogo snanije. Spolni dimorfizam nije
izraen kao ni kod zeca.

Nazivlje
Mujaka nazivamo divlji kuni ili kuni, a enku
kunika.

Rasprostranjenost
Domovina mu je Sredozemlje, a preseljen je u
zemlje Srednje i Sjeverne Europe. Na naem tlu prva
kolonija je osnovana u Zelendvora kod Opeke
(Varadin). Ta kolonija premda nije mnogobrojna
odrala se sve do danas. Neobino je da se tijekom
vremena njen teritorijalni i populacijski obim nije
poveao. Divljeg kunia nalazimo i po otocima
Jadrana, premda nije poznato da li su oni tu
autohtona ili naknadno naseljena

Kuni na ulazu u podzemni rov.

Razmnoavanje
Parenje od 2 -1 0 mjeseca, enka nosi 28- 31
dan, okoti 5 -1 0 (izuzetno 12) mladunaca, koji
dolaze na svijet goliavi i slijepi, a progledaju
tek za 10 dana. Moe imati 4-6 legla godinje.
Okot ostavlja na jednome mjestu u posebnom
podzemnom gnijezdu Mladi siu 3 tjedna i
osamostale se za 4-5 tjedana dok spolnu zrelost
postiu sa 8 -1 0 mjeseci. Neprijatelji su mu kao
i zecu ali su kunii mnogo bolje zatieni u
sigurnom rovu.
Mladi kunii.

ivi u kolonijama tj. u skupini koja kopa i

nastanjuje podzemne rovove. Odgovaraju mu
suha i propusna tla, stabilizirani pijesci i slino
tlo koje mu omoguava lagano kopanje rovova
koji se ne smiju zaruavati.
Ne tri brzo, krivuda, svaki as mjenja smjer
i ini zaskoke. Hrani se kao i zec ali kako ivi u
kolonijama tj. zbog brojnosti moe initi znatne
tete na usjevima. I kod kunia je pojava
cekotrofije specifinost fiziologije probave, kao i
u zeca.
Osjetila
Ima dobro razvijen sluh i njuh, a vid mu je
najslabije razvijen.

ivotni vijek
Procijenjena fizioloka dob za divljeg
kunia iznosi u povoljnim prilikama do 8
godina.
Bolesti i neprijatelji
Od bolesti od kojih povremeno stradava
treba istaknuti miksomatozu, kokcidiozu te
invazije razliitim trakavicama. Osim toga vrlo
su prijemivi za infekciju calici virusom koji
uzrokuje hemoraginu bolest kunia. Prirodni
neprijatelji su mu kao i zecu razliiti dlakavi i
pernati predatori, od kojih su moda
najopasniji oni iz porodice kuna jer se zavlae u
njihove nastambe. Dakako da su kolonije na
otocima u tom pogledu znatno sigurnije.

GLODAVCI - RODENTIA

Red glodavaca (Rodentia) je jedan od najveih

unutar razreda sisavaca (Mammalia). Rije rodent
je izvedena od lat. rijei rodere to znai glodati.
Red glodavaca broji oko 1 700 vrsta. Veina
glodavaca je malih dimenzija, uglavnom su manji
od 30 cm u duinu i tee manje od 0,5 kg. Neki od
njih spadaju ak meu najmanje ivue sisavce.
Na suprotnoj strani se nalazi najvei danas ivui
glodavac kapibara koji moe postii masu do 50
kg. Karakteristiku glodavaca ine ukasto do
naranasto obojeni stalno rastui zubi sjekutii.
Rast sjekutia ograniava se stalnim glodanjem.

Upravo iz tog razloga glodavci moraju imati na

raspolaganju tvrdu hranu (orasi, ljenjaci, bademi i
si.) ili pak neke predmete za glodanje (npr. drvo).
U suprotnom dolazi do prekomjernog rasta
sjekutia i posljedine nemogunosti uzimanja
hrane
i smrti.
Sjekutii su prekriveni caklinom samo sa vanjske
strane, odnosno one okrenute prema usnama.
Strana okrenuta prema usnoj upljini ima samo
dentin. Slijedea karakteristika glodavaca su
nepostojanje drugih sjekutia, onjaka i prednjih
pretkutnjaka. Ukupan broj zuba ne prelazi 22. Kod
nas su zastupljene
slijedee
porodice glodavaca:
Muridae
(mievi,
voluharice, takori), Muscardinidae (puhovi),
Sciuridae (vjeverica obina - Sciurus vulgaris),
Castoridae (dabrovi), Cricetidae (hrak obini Cricetus
cricetus), Microtinae (ondatra - Ondatra zibethica,
vodeni voluhar
Arvicola
terrestris). Od svih glodavaca koji dolaze na
teritoriju Republike Hrvatske u divlja spadaju sivi
puh (Glis glis) i dabar (Castor fiber).

SIVI PUH

Klasifikacija
Sivi puh je naa autohtona divlja koja
spada u Red Glodavaca (Rodentia), Porodicu
Puhova (Muscardinidae) i Rod Puh (Glis). Prema
lovakoj podjeli svrstan je u dlakavu divlja, a
prema zakonskoj u lovostajom zatienu sitnu
divlja. Prema zakonu ima specifian status divlja je samo juno od rijeke Save dok je
sjeverno od nje trajno zatiena ivotinjska vrsta.

Nazivlje

znatno povea tjelesnu masu, pa od uobiajenih

100-tinjak grama dosegne i do 400 g. Fino krzno
je odozgo pepeljastosivo, a odozdo bijelo. Donja
usna, grlo, obrazi i apice su bijeli. Posebno
izraajne su velike, tamne oi obrubljene tamnim
pojasom uslijed ega se doimaju jo veima.

Osjetila
Od osjetila su dobro razvijeni njuh i sluh, dok
je vid prilagoen nono-aktivnoj ivotinji.

Ishrana
U pogledu ishrane, sivog puha moemo
svrstati meu svejede. Kao hrana mu

Mujaka nazivamo puh, enku puhica a mladi

su puhii. Nastamba se naziva puina.

Rasprostranjenost
Sivi puh je prvenstveno rasprostranjen na
podruju Gorskog Kotara, Like i Hrvatskog
primorja, ali ga moemo nai i u drugim
podrujima. Lovostajom je zatien od 01.
studenog do 15. rujna.

Izgled i graa tijela

Sivi puh u duljinu mjeri oko 30 cm, pri emu
na kitnjasti rep otpada do 15 cm. Obzirom je sivi
puh pravi prezimar u jesen
Duina repa sivoga puha iznosi polovinu duine tijela.

prvenstveno slue raznovrsni umski plodovi

poput bukvice, ira, oraha, ljenjaka, badema i sl.
Pored njih voli voe i to naroito jabuke i kruke,
zatim razliito umsko voe i bobice. Uoeno je
da jede mladice drvea i to cvjetne pupoljke
bukve i hrasta. Istraivai koji su se dugo bavili
puhovima zakljuili su kako ovi pupoljci sadre
prijeko potrebne sastojke za pokretanje spolnog
ciklusa u puhova, ali isto tako i da puhovi
odreuju svoje daljnje ponaanje u godini upravo
prema

mladih ptica i malih sisavaca. Velika prodrljivost

omoguava mu da u kratkom razdoblju izmeu
dva zimska sna povea vlastitu teinu za ak 90
%. Nakon postizanja zadovoljavajue teine slijedi
ienje i priprema probavnog sustava za zimu. U
tom periodu puh se hrani iskljuivo odreenim
travama i iglicama zimzelenog drvea. Ipak,
ovakva prehrana nije sasvim neophodna za zimski
san, na to upuuju primjeri puhova u zatoenitvu
koji su odlazili na zimski san i bez nje.

ivotni prostor
ivotni prostor puhova su mijeane ume
starijih sastojina. Veinu vremena provede na
drveu, uz samo povremene silaske na zemlju jer
se na njoj ipak ne osjeaju sigurno. Puhovi vrlo
rado naseljavaju ljudske nastambe poput lovakih
kua i domova te vikendica. Oni koji su imali
priliku doivjeti takvo neto opisuju puhove kao
ivotinje izrazite energije i pokretljivosti, a uz to i
vrlo bune. Na ljudsku blizinu se vrlo brzo
naviknu.

Aktivnost
Sivi puh je uglavnom nono aktivan. Iz
dnevnog poivalita izlazi za ranog sumraka i
ostaje vani do zore. Iznimno ga se moe nai van
poivalita i danju.

Nain ivota

Od voa sivi puh naroito voli kruke, a rado jede i jabuke.

dostupnosti tih pupova. Nadalje, velik problem

stvaraju na nasadima smreke gdje na tono
odreenoj visini guli koru sa drvea uslijed ega
se ono sui i propada. Pored pobrojane
raznovrsne biljne hrane, puh ne preza niti od
kukaca, pueva, jaja,

Puhovi u veini sluajeva ive pojedinano, no

na visokim stablima i pri velikoj napuenosti
mogu se nai i u malim skupinama. Dan provode u
skrovitu koje moe biti duplja starog stabla, jama
pod zemljom, pukotine u stijeni ili pak potkrovlje i
podrumi kua. Valja znati da u nizinskim
podrujima rijetko naseljavaju podzemne jame,
vjerojatni razlog tome je vlaga i mogue poplave
tijekom jaih kia. Nou su iznimno aktivni i pri
tome buni. Tako je njihovu nazonost
prvenstveno mogue otkriti po ukanju, skakanju,

prevrtanju, puhanju, frktanju i cviljenju. Pred zimu

se puhovi spremaju na spavanje. Odlazak na zimski
poinak nije fiksno odreen datum, ve ovisi o
brojnim, a prvenstveno klimatskim i hranidbenim
prilikama. Uglavnom do 01. prosinca svi puhovi bi
trebali biti u zimskom poivalitu, i to na nain da
posljednji ulaze mladi puhovi. Tada se puhovi
skupljaju u vee skupine, pri emu ih se moe nai i
100 u jednoj nastambi. Puhovi preteito spavaju u
puinama, podzemnim nastambama koje mogu biti
dugake i 1 metar. No, osim toga mogu se nai i u
dupljama starih stabala i ljudskim nastambama.
Tako je poznato da

sna. Izlaskom iz nastambe aktivnost puha je u

strelovitom porastu, a obzirom je dostupna koliina
hrane mala, mast se sada ubrzano troi. Poznate su
varijacije u brojnosti sivog puha na odreenom
prostoru. Te varijacije povezane su sa urodom
bukve i ira. Tako u

Duplja u stablu je idealno skrovite.

Sivi puh je pravi prezimar.

se u lovakim kuama uredno zavlae u krevete i

ormare. Svaki puh je sklupan u kuglicu i prekriven
repom. Na taj nain izlae najmanju povrinu
vanjskim utjecajima. Sivi puh je pravi prezimar pa
mu se tijekom sna tjelesna temperatura sputa na ak
3 C (za razliku od fiziolokih 35 C), odnosno broj
otkucaja srca svede na svega 35 u minuti doim ista
osobina u stanju van zimskog sna iznosi oko 450 u
minuti. Ponekad zna proi i po nekoliko minuta
izmeu dva udisaja. Obzirom su sve tjelesne
funkcije svedene na minimum puh znatno utedi na
hranjivim tvarima. Tako u proljee (svibanj) izlaze
iz nastambi jo uvijek debeli. To upuuje da puhova
mast ima prvenstveno izolatorsku ulogu tijekom

godinama kad ovih plodova nema, nema niti puhova.

Do danas nije poznato da li ti puhovi migriraju pa se
vrate ili provode pauzu do nove godine dobrog uroda
u tzv. stanju ekanja. Tako naime starija lovaka
literatura objanjava varijacije u brojnosti puhova od
godine do godine. Prema njima puh moe prespavati
ove nepovoljne godine pa se njemaki naziv za puha
"Siebenschlfer" prevodi i kao onaj koji spava
sedam godina, iako mu je dodue puno blie
spavanje od sedam mjeseci.

Razmnoavanje
Puhovi se pare u srpnju. Graviditet traje 30-32
dana, tako da od kolovoza do rujna okoti u pravilu 34 mlada. Mladi su slijepi 21 dan i siu 28 dana.
Samostalni postaju sa 2 mjeseca starosti, a spolno
zreli sa 12 mjeseci. Smatra se da u godinama kad
cvjetanje bukve i hrasta zakae, ne dolazi do
razmnoavanja puhova.

ivotni vijek
Sivi puh moe doivjeti oko 9 godina u
prirodi.

Bolesti i neprijatelji
O bolestima puhova danas je malo toga
poznato. Glavni neprijatelji puha su kune i sove.
Puh se tradicionalno lovi na podruju Gorskog
Kotara. Jedino dozvoljeno sredstvo za lov su
posebne klopke, a nipoto vatreno oruje ili ak
eksplozivna sredstva. Meso puha cijenjeno je kao
vrhunska poslastica.

Pored toga, puhova mast jednom otopljena

ostaje u tekuem stanju i kao takva slui za
tretiranje rana i opekotina.

Ostali pripadnici porodice puhova:

Na naim prostorima pored sivog puha
obitavaju jo umski puh (Dryomys nitedula),
gorski puh kao podvrsta vrtnog puha (Elyomys
quercinus dalmaticus) i
puh
ljenikar
(Muscardinus avellanarius). Svi su manji od
sivog puha i trajno zatieni te ne spadaju u
divlja.

DABAR

Rasprostranjenost

Klasifikacija
Dabar je glodavac (Rodentia) iz podreda
Sciuromorpha i porodice Castoridae. Prema
zakonskoj podjeli dabar spada u sitnu divlja,
a prema lovakoj u dlakavu. Danas je dabar
prema Zakonu o lovstvu i Pravilniku o
lovostaji trajno zatiena divlja.

Nazivlje
Mujak je dabar, enka dabrica, a mladi
dabrii.

Lubanja dabra.

U prolosti je dabar naseljavao prostore

gotovo cijele sjeverne polutke. Nakon to je
doveden na rub izumiranja, provedene su
odreene zatitne mjere i danas je prisutan u
Norvekoj, vedskoj, Finskoj, Francuskoj,
V

vicarskoj, Austriji, Njemakoj i nekim

drugim zemljama. Sve do kraja 19. stoljea
dabar je ivio u Hrvatskoj. Godine 1996.
pokrenut je projekt povratka dabra i prvi
V

primjerci su naseljeni u umu utica pored

Ivani Grada. Nakon toga naseljeni su i na
stare rukavce Drave pored Legrada.

Izgled i graa tijela

Dabar je na najvei glodavac. U duljinu
moe mjeriti do 90 cm plus rep od 30 cm.
Visina dabra kree se oko 30 cm. Dabrovi
mogu postii masu do 30 kg. Odozgo je
smee-kestenjaste boje, a odozdo je svjetliji.
Samo krzno sainjavaju vrste, otre
pokrovne dlake i fina vrlo gusta poddlaka.
Krzno europskog dabra je kvalitetno, ali nije
tako cijenjeno kao u njegovog amerikog
srodnika. Dabar je zbijene i snane grae, s
jae razvijenim stranjim krajem. Glava se
iri od njuke prema natrag, njuka je tupa, a
ui skrivene ispod dlake. Savijanjem uki
moe u potpunosti zatvoriti uni kanal, to
mu koristi pri ronjenju. Na kraim prednjim
nogama nalaze se otre i velike pande
kojima se koristi za kopanje rovova. Na

stranjim nogama ima plivae koice. Rep je plosnat

i bez dlaka. Zubna formula dabra je I 1/1, C 0/0, M
4/4, to ukupno ini 20 zuba.

Za zimu slau granje potapajui ga u mulj. Jakim

glodnjacima obara tanja stabla listaa (vrba, topola,
breza) te ih dijelom koriste kao graevni materijal,
a dio granja za ishranu.

Osjetila
Posebno dobro razvijeni su sluh i njuh, a potom i
osjet opipa. Vid je slabije razvijen od ostalih osjetila.

Mirisne lijezde

ivotni prostor
Movarne i svijetle ume stanite su dabra.
Njegov ivotni prostor mora imati dosta vode i
bjelogorinog drvea za hranu i graevni materijal.

U blizini anusa nalaze se dvije lijezde kojih je

sekret tamnocrveno-smee boje te izrazito snana
mirisa. Predmnijeva se da im je uloga obiljeavanje
teritorija, a zasigurno imaju stanovitu ulogu u
razdoblju parenja obzirom da je izluivanje lijezda
tada pojaano. Nekada se ta tvar rabila za
ublaavanje bolova i smirivanje.

Ishrana
Dabrovi su biljojedi. Hrane se liem, travom,
mladim izbojima i korom drvea.

Prilikom plivanja iz vode mu vire njuka, oi, lea i rep.

Aktivnost
Dabrovi su aktivni tijekom cijelog dana
ukoliko je uznemiravanja u lovitu malo. U
protivnom veina aktivnost im se odvija nou.

Nain ivota
Dabrovi ive u parovima. ivot dabra vezan je
uz
vodu.
Pregradnjom
vodotoka
gradi
akumulacijska
jezerca
iji
nivo
odrava
konstantnim. Kao graevni materijal koristi
oborena stabla, pri emu tanja odvlai izravno do
vode, a deblja ili okree od granja ili pregriza na
krae dijelove. Deblji komadi slue kao potpornji
izmeu kojih dabrovi isprepliu granje. Brane
mogu biti duge do 200 m, u temelju iroke do 6 m,
a pri vrhu 1-2 m. Nagon za gradnjom mijenja se
tijekom godine, a najjae je izraen ujesen.
Izgradnjom jezera dabar miienia ekosustav i kroz
odreeni

Jakim glodnjacim dabar vrlo lako obara stabla listaa.

vremenski period (sukcesija jezera) doprinosi

nastajanju plodnih livada i uma. Na tlu je
dabar nespretan, ali u vodi je vrlo okretan. Pod
vodom moe ostati i do 2 minute, a prilikom
plivanja iz vode mu vire samo njuka, oi i elo.
Razmnoavanje
Rano proljee je razdoblje u kojem se
dabrovi pare. Graviditet traje 56 dana, pa enka
u travnju ili svibnju okoti do 5 mladih. Mladi
ostaju uz majku 2-2.5 godine
Nastamba dabra.

travom, a nalazi se iznad nivoa vode.

Nastamba je oblijepljena blatom i osim
glavnih hodnika ima i otvore za zrak. Glavni
graditelj nastambe je enka, dok je uloga
mujaka dovlaenje materijala za gradnju.
ivotni vijek
Dabrovi mogu doivjeti do 20 godina.

Mladunad dabra.

starosti kada ujedno i postiu spolnu zrelost.

Nastambe
Nastamba dabra nalazi se u neposrednoj
blizini vode i u odreenoj mjeri slii vidrinoj.
Iz vode u nastambu dabar ulazi kroz jedan ili
dva hodnika. Najvea komora za stanovanje
prekrivena je iverjem i suhom

1. Trag dabra u hodu. 2. Otisak ape: a) prednje i b) stranje noge.

Bolesti i neprijatelji
Leptospiroza se u prirodnim uvjetima ne
pojavljuje kao kliniki vidljivo oboljenje.
Osim nje mogue su jersinioza i bjesnoa, a od
parazitamih
bolesti
metiljavost
i
metacestodoze.
Prirodni neprijatelji dabra su vuk i ris.
Danas je izravni negativni utjecaj ovjeka
smanjen zatitom dabra. Upravo stoga danas
znatno veu opasnost predstavlja neizravan
utjecaj ovjeka kroz introdukciju amerikog
dabra,
koji
se
odlikuje
veom
konkurentnou.

ZVIJERI - CARNIVORA

Odlika ovog reda je velika raznolikost vrsta.

Karakteristike su im:
zubalo
specijalizirano za kidanje i usitnjavanje mesa,
dobro razvijena i usavrena osjetila, skladni
udovi, 4 ili 5 prstiju koji zavravaju pandama,
jednostavan eludac i kratka do srednje duga
crijeva te kratko slijepo crijevo. Glavninu ishrane
mesodera ini hrana animalnog podrijetla, a
samo iznimno, uglavnom kao nadopuna i biljna
hrana.

Mesoderi mogu biti dnevno ili nono aktivni,

mogu ivjeti samotnjaki, ali i u oporima.
Tehnike lova su im razliite, tako da neki love
skupno, u oporu, a drugi pojedinano, u tom
sluaju uglavnom iz zasjeda. Mujaci veine
vrsta uglavnom nemaju udjela u odgoju mladih.

PSI - CANIDAE

Porodica pasa je vrlo brojna i diljem svijeta

je predstavljena velikim brojem vrsta i podvrsta.
U naim stanitima je ova porodica
tradicionalno zastupljena s tri vrste divljai. To
su lisica, agalj i vuk. Meu njima samo je vuk
izraziti mesojed. Preostali, lisica i agalj, se
mogu vie okarakterizirati kao oportunisti koji
uzimaju i biljnu hranu, poput razliitih plodova.
Sva su im osjetila dobro razvijena. Pripadnici
porodice pasa imaju skladno graena tijela,
otro sekodontno zubalo te na nogama 4-5
prstiju s pandama koje ne mogu uvui u apu.
Imaju jednostavan ljezdani eludac te relativno
kratka crijeva. Stoga im u ishrani

odgovaraju strvine i ostala ve dijelom

fermentirana hrana. Premda pripadaju istoj
porodici i stoga imaju brojne anatomske
slinosti, meu njima postoje i znatne razlike ne
samo u izgledu i grai, ve i u ponaanju,
odnosno karakternim osobinama. Primjerice,
paljivim je promatranjem mogue razlikovati
tragove spomenutih vrsta. Tako je trag vuka
poneto izdueniji tj. ovalniji za razliku od traga
psa. Vrlo slian trag aglja je mogue
razlikovati od pseeg i vujeg prema sratenosti
prsnih jastuia drugog i treeg prsta. Kada je o
izgledu rije, aglja od lisice razlikujemo po
duljim nogama i kraem repu, a od vuka po
znatno manjim tjelesnim proporcijama i
karakteristinom obliku linog i obraznog dijela
glave. aglja je najlake opisati kao vrstu koja
je negdje izmeu vuka, odnosno psa i lisice.
Meutim kako se radi o istoj porodici tako u
prirodi ne samo da su mogua nego se
predpostavlja i uestala krianja izmeu vuka i
psa ili psa i aglja. Kao posljedica toga esto
nastaju potekoe u determinaciji odreene
vrste divljai. Tako primjerice krianci izmeu
vuka i psa u grai i izgledu imaju osobine i
jedne i druge vrste. Isto tako krianjem aglja i
psa nastaju psoliki potomci koji u daljnjem

parenju daju potomstvo koje nije mogue pravilno

razvrstati.
Naalost u naim stanitima
(uslijed velike brojnosti
podivljalih pasa) takvi sluajevi su
razmjerno esti. Premda pripadaju istom redu, ovi
mesojedi pokazuju izrazitu
kompeticiju za hranom, to ih odrava u
stalnom sukobu. Dakle, jai predator e iskoristiti
svaku priliku da ubije pa ak i pojede pripadnika
slabije vrste. U tome naravno prednjai vuk, koji
je i na najizrazitiji predator. To znai da e vuk
bez razmiljanja pojesti bilo podivljala psa, bilo
psa na lancu, lisicu ili aglja. Sto vie i kada moe
birati izmeu razliite ponuene mu

hrane, vuk vrlo rado uzima psa. U prilog tome

govore i brojni opisani sluajevi nestanka pasa
tijekom lova, poput primjerice posavskih gonia
nestalih u lovitima Gorskog kotara 2003. godine.
Dijelom i zbog takvog priroenog ponaanja
mesojeda, psi imaju uroeni strah od vuka koji
ispoljavaju im osjete njegov miris. Podjednaku
brutalnost pokazuju i psi prema lisici ili aglju pa
tako za njih susret s lovakim ili podivljalim
psom zavrava tragino.

LISICA

Klasifikacija
Lisice bez obzira to su svejedi pripadaju u red
zvijeri (Carnivora), porodicu pasa (Canidae), rod
pasa (Canis), a vrsta je crvena lisica (Vulpes vulpes
L.). Sa 40 podvrsta najbrojniji je predstavnik
porodice pasa. Dijele se na prave i neprave lisice,
odnosno lisicama sline ivotinje (eng. foxlike
animals). U prave lisice ubrajaju se crvena lisica,
arktika ili polama lisica te siva lisica. U neprave
lisice ubraja se primjerice kunopas, juno-amerika
lisica itd. Lisica je naa autohtona divlja, te je od
davnina predmetom narodne predaje, pria,
anegdota i poslovica. Prema Zakonu o lovstvu
lisica spada u sitnu, a prema lovakoj podjeli u
krupnu divlja. Izuzev moralne obveze lovca da
potedi visokogravidnu enku ili one koje
othranjuju mladunad, lisice nisu posebno zatiene
lovostajom.

Nazivlje
Mujaka nazivamo lisac ili lisjak, enku lisica,
a mlade lisiii ili tenci.

Rasprostranjenost
Lisice su rasprostranjene diljem svijeta, s
izuzetkom Antartika, jugoistoka Azije te

nekih otoka. Crvena lisica, kao najbrojnija

podvrsta, nastanjuje sjevernu hemisferu tj. cijelu
Europu, sjeverni dio Afrike, sjeverne dijelove Azije
i Sjevernu Ameriku. U Australiju je naseljena iz
Engleske sredinom 19 stoljea. U Republici
Hrvatskoj lisica je rasprostranjena po cijeloj
unutranjosti, kao i na nekim otocima (Krk, Rab).
Rjea je na nadmorskim visinama preko 700 m
zbog relativno oskudnih populacija voluharica kao
osnovnog izvora hrane te posljedino, teeg odgoja
mladih.

Izgled i graa tijela

Lisica je veliine osrednjeg psa, visine 45-50
cm i duljine oko 120 cm. Od ukupne duljine tijela,
oko 40 cm otpada na kitnjasti rep. Tjelesna masa
joj je 6 do 8 kg premda moe biti i 10-ak
kilograma. Tijekom zime su, iako lake, lisice
naizgled vrlo krupne. Razlog tome je bujno zimsko
krzno. Tjelesne proporcije i boja dlanog pokrivaa
ovise o geografskoj irini i nadmorskoj visini. Tako
su lisice koje nastanjuju

podruja, kao i podruja na veoj

Zapravo temeljna boja dlake je u svih ista,
nadmorskoj visini neto krupnije.
U
doim navedeni koloristiki varijeteti ovise
europske lisice razlikujemo dvije osnovne
samo o boji dlanih zavretaka. tovie, svi ti
obojenosti tjelesnog pokrova s nekoliko nijansi.
oblici mogu biti podrijetlom iz istog legla,
To je crvena boja dlake, koja se nalazi po cijelojgornjoj
straniod istih
sa roditelja u isto vrijeme.
odnosno
svojevrsnim prijelazima u uto crvene ili
Graom tijela lisica je prilagoena svome
sjevernija

nainu ivota. Zahvaljujui tome lisica se jako

dobro prikrada plijenu, stalno se priljubljujui
uz tlo.
Ima nepotpuno zubalo sa 42 zuba, pri emu
zubna formula glasi I 3 /3 ; C 1 /1 ; P 4 /4 ; M
2 / 3 . Lisica hoda na nain da stranjim nogama
staje u trag prednjih nogu, uslijed ega se trag
nie u pravilan i neprekinut n i z , bilo da se
kree hodom ili kasom. Na nogama ima po 4
prsta s pandama koje ne mogu uvui pa su
uvijek prisutne u tragu.

Lisica u zimskoj dlaci.

utoraste nijanse. Dlaka u podruju ela,

ramena i stranjeg dijela lea u odrasle lisice
ima bijele vrhove pa stoga ta podruja
izgledaju srebrna. Donji dio obraza i vrata
(grlite), kao i prsa su bijele boje. Ui i ape su
crni. Kako u osnovnoj boji krzna mogu
postojati razliite varijante, tako i mi
razlikujemo srebrnu lisicu, crnu lisicu i tzv.
lisicu s kriem (na hrptu izmeu pleki
nakupina tamnih dlaka u obliku kria).

Lubanja lisice.

Osjetila
Od osjetila ima vrlo dobro razvijen njuh i
sluh, dok joj je vid slabije razvijen. Sluh joj je
tako dobro razvijen da uje mia na udaljenost
od 30 m. Vidom slabije uoava nepokretne
predmete, ali zato odmah uoava kretnje ili
pokret te na njih hitro reagira. Ovakva
kombinacija osjetila i nepogreiv sluh
omoguuju i slijepoj lisici da uspjeno preivi, a
ujedno su i razlog zato se u lovu pri gonom
lisica meu prvom divljai pojavljuje pred
lovcima, kad se nastoji spasiti bijegom.
Mirisne lijezde
Lisice imaju mirisne lijezde na apama
odnosno mekuima (tabani), koje ostavljaju
miris u tragu kojim je lisica prola. Zahvaljujui
tome ona se i u mraku moe vratiti istim putem.
Takoer ima analne lijezde koje su zajednika
osobina pripadnika porodice pasa. Njima se
slui u obiljeavanju teritorija. Naime, prilikom
defeciranja, pritiskom izmeta na lijezde dolazi
do nihova pranjenja, ime se izmet dodatno
mirisno obiljeava. Tim mirisom lisica
obiljeava granice teritorija,

defecirajui na istaknuta mjesta poput humka

zemlje, veeg kamena ili stijene. U preriji ili
tundri, kao stanitima bez takvih detalja lisice
opisano obiljeavanje ine primjerice na
odbaenim jelenskim rogovima. U formiranju
mirisnih mjesta slui se i mokrenjem. Tako vodi
svojevrsno knjigovodstvo, obzirom da mjesto na
kojem zakopa hranu, obiljei mokraom. Svaki
slijedei puta kada dolazi po tu hranu, nakon
zakapanja onoga to joj preostane, dodaje jo
mokrae. To znai da na mjestima koja jako odiu
njenom mokraom hrane zapravo vie i nema pa
ih stoga vie i ne posjeuje. Pomalo je slino i
ponaanje mujaka u vrijeme parenja. Tada
mujak obilazi jame u potrazi za enkom
spremnom za parenje, te uz jame urinira. Svojom
mokraom istovremeno objavljuje enkama svoju
nazonost i spremnost, a ujedno i "biljei" jame
koje je posjetio. S gornje strane repa uz sam
korijen, oba spola posjeduju lijezdu zvanu
"viola" (viola odorata), koja je izrazito aktivna u
vrijeme parenja. Ta lijezda proizvodi supstancu
iji miris podsjea na ljubiice, zbog ega je i
dobila takav naziv. Miris joj je toliko intenzivan
da ga i ovjek moe osjetiti.
Ishrana
Lisica se hrani biljnom i ivotinjskom hranom
pa je moemo smatrati oportunistom. Hrani se
raznim vrstama ivotinja, od kukaca i gujavica do
laneta.

Osobito voli mieve, voluharice i druge sitne

glodavce koje nalazi u polju, a koji joj ujedno i
predstavljaju glavnu hranu. U nedostatku boljega,
hrani se i abama, guterima, skakavcima i drugim
insektima. Povremeno u prehrani ima ptice tj.
mlade umske i poljske koke te domau perad. U
zimskom periodu lake ulovi zeca, kunia ili
iznemoglu srnu pa joj tada i oni sudjeluju u

Mievi, voluharice, drugi sitni glodavci i ptice predstavljaju glavnu

hranu lisice.

prehrani vie nego inae. Promatrajui njenu

prehranu tijekom cijele godine, osnovni joj plijen
ine mievi, voluharice i strvine. Meutim, u
naseljenom podruju lisica za ishranu koristi i
razne otpatke koje ovjek odbacuje. Te otpatke
lisica rado koristi, poglavito zato jer ih redovito
nalazi na istom mjestu (smetlitu), a nerijetko
predstavljaju i koncentriran, tj. bogat hranidbeni
izvor. Kao i svi ostali kanidi, lisica voli strvine,
odnosno prethodno fermentirano meso. Stoga
plijen zakapa kako bi ga kasnije jela ili ga, naroito
u vrijeme othrane legla, odvlai u svoju jamu. U
ishrani lisice izraena je sezonost pa je

tako meso divljai zapravo rijetko zastupljeno.

To je ee u proljee za vrijeme othrane mlade
sitne divljai. U zimsko vrijeme na jelovniku
joj se takoer nalazi sitna (mahom zec) ili krupna
dlakava divlja (srne), bilo da se radi o strvinama
uginule ili u lovu ranjene divljai ili pak o
njenom vlastitom plijenu. Od biljne hrane lisica
voli voe, poput groa i ljiva, umskih plodova,
malina, jagoda i
V

borovnica. tovie, u kasno ljeto groe joj moe

biti i glavna hrana. Dakako da e sastav hrane
ovisiti o podruju na kojem boravi. Odrasla lisica
dnevno treba od 330 do 550 grama hrane, to je
otprilike oko 15 do 20 mieva. Na naem
podruju od svibnja do kolovoza najee se
hrani, mievima, gujavicama i voem, a od
studenog do travnja mesom sisavaca i otpacima.
Tijekom jeseni kada stvara masne zalihe za zimu
lisica ima i najvee potrebe za hranom.

ivotni prostor
ivotni prostor lisice moe povrinski jako
varirati i iznositi od 10 do 5 000 ha. U Engleskoj,
gdje je vrlo velika gustoa lisica (1,7 lisica na
jedan kvadratni kilometar), stanite je od 10 do
250 ha, dok u Kanadskim prostranstvima moe
biti i do 5000 ha. U stvaranju svojeg stanita
lisica nastoji ukljuiti to raznovrsnija podruja s
razliitim izvorima hrane. To ini kako bi tijekom
godine bez obzira na sezonost prehrambenih
izvora ipak imala osiguranu kontinuiranu ishranu.
U tzv. suburbanih lisica koje ive uz gradska
predgraa, unato velikim razlikama u stanitu
sve lisice nastoje u svoj areal "ukljuiti"
podjednak broj kua i vrtova. Ljudska naselja i
inae predstavljaju rubna podruja lisijeg
stanita. Obzirom da lisice vole groe esto se u
sreditu stanita nalaze vinogradi. U odabiru
stanita lisica posebnu panju poklanja tzv.
dnevnim odmoritima, gdje provodi dobar dio
dana. U naem

podneblju dnevna odmorita se nalaze na

povienim mjestima i preteno su zaklonjena
gustom vegetacijom. Po smrti lisice, njeno stanite
zauzima druga, susjedna lisica.

Aktivnost

Lisica je preteito nona ivotinja. Pa premda

joj se glavna aktivnost odvija nou, prema potrebi
moe biti aktivna i danju. Naime, za lijepa
vremena dan provodi izvan jame, na dnevnim
odmoritima, promatrajui okolinu. U vrijeme dok
ima leglo, mladune izvodi u igru pred jamu i
paljivo ih nadgleda. U lov kree u sumrak, a
zavrava ga kad se razdani. U vrijeme prije
parenja, odnosno pred povlaenje lisica u jame,
ona je uglavnom nono aktivna. Meutim kad ima
mlade najvei dio njene aktivnosti odvija se
tijekom dana. U to vrijeme tijekom noi prelazi
tek 40 posto svojih uobiajenih nonih ruta.
Naime, kada podie mlade noni joj je lov
prekratak za osiguravanje potrebne koliine hrane
te ju je stoga u proljee mogue vidjeti i u
jutarnjim satima. Tijekom noi lisica prelazi od
4,4 do 12,7 km i u pravilu svaku no prolazi
drugom rutom. U ruralnim podrujima (s
izraenom poljoprivrednom aktivnou, sjeom
stabala itd), odnosno gdje postoji stalno
uznemiravanje u lisijem stanitu, ona provodi 85
posto svoje aktivnosti nou. Za razliku od toga, u
podruju gustih uma u kojima nema
uznemiravanja lisica svega polovicu svoje
aktivnosti obavlja tijekom noi. To znai da se
preteno nou kree samo kada je na to iz opreza
prisiljena. Dnevnu aktivnost lisici omoguava
gusti umski podrast te obilna livadna vegetacija.
Slabo zaklonjena podruja siromana biljnim
pokrovom lisica obilazi iskljuivo nou. U
dnevnoj aktivnosti veliku vanost imaju
odmorita, koja e u sluaju uznemiravanja u
stanitu biti smjetena uz njegove rubove. Takva
odmorita, lisica bira na povienim mjestima radi
bolje

preglednosti. Upravo iz tog razloga lisice

tijekom dana veu panju poklanjaju izboru
odmorita negoli izboru podruja za lov. U tom
je smislu u naim uvjetima vana prisutnost
velikih predatora, vuka i risa. U takvim
podrujima lisice nastoje svojim ivotnim
prostorom "popuniti" preostale meuprostore
koje nisu zaposjeli njeni neprijatelji. Stoga u
neprikladnim uvjetima stanita do izraaja dolazi
sva prilagodljivost lisice. Naime, tada ona
zatomljuje kruta socijalna i prostorna pravila,
prema kojima odreuje stanite i njegove
granice. Lisice su sposobne pomicati svoj ivotni
prostor, odnosno znaju ga premjetati, iriti i
preklapati s drugim lisicama. Tu su osobinu
razvile tijekom vremena, upravo kao svojevrsnu
prilagodbu na nestalnost stanita uzrokovanu
nepredvidivim
prostornim
kretanjima
i
ponaanjem vuka i risa. Zato navedeni predatori,
kao njeni prirodni neprijatelji, predstavljaju
konicu za razvijanje pune, normalne
teritorijalnosti lisica. Zbog toga zatita velikih
predatora u naim stanitima ima duboki utjecaj
ne samo na ponaanje u prostoru, teritorijalnost,
gustou populacije i migracije, ve i na ukupnu
socijalnu organiziranost pa ak i na model
parenja lisica. U tom je smislu poput
obrambenog mehanizma lisica razvila odreenu
socijalnu fleksibilnost. Navedeno se kree do te
mjere da pokazuju trpeljivost, odnosno podnose
druge lisice na vlastitom teritoriju. U podrujima
slobodnim od velikih predatora nain formiranja
stanita i opseg njegova koritenja odreuje
iskljuivo raspored hrane na njemu.

Nain ivota, socijalna struktura i

raseljavanje
Za vrijeme parenja i podizanja mladih, lisice
ive u obiteljskoj zajednici premda to nije strogo
pravilo. Izvan perioda parenja lisice ive
samostalno ili tek ponekad u paru, drugim
rijeima ne formiraju opore

poput vukova. Socijalni sistem lisica je ve

djelomino opisan kao "sistem iroke meusobne
tolerancije". Vanu ulogu u povezivanju obiteljske
skupine ima meusobno timarenje unutar legla,
koje prvenstveno iskazuje sklonost drugoj jedinki i
meusobnu povezanost. U dobi od 3 do 9 tjedana,
kao i svi pripadnici porodice pasa, lisice
uspostavljaju meusobne odnose. Mlade lisice ve
u dobi od 25 dana zapoinju meusobne borbe,
kako bi u iduih 10 dana uspostavile tonu
hijerarhijsku strukturu. Jednom kada se ta
struktura uspostavi njihova se meusobna
agresivnost gubi te postaju drutveniji i skloniji
igri. U meusobnom timarenju, pri iskazivanju
sklonosti, posebnu panju pokazuju za podruja
glave, uiju, vrata i lea druge lisice. Nasuprot
tome pri iskazivnju netrpeljivosti i agresivnosti
ugrizi su usmjereni prema obrazima, donjoj vilici,
ramenima ili prednjim nogama.
Lisice iz svih dobnih kategorija, u oba spola, s
izuzetkom dominantnih enki, krajem ljeta i
poetkom jeseni kreu u svojevrsnu "seobu".
Mladi mujaci koji kreu u potragu za teritorijem i
enkom, u kasnu jesen, a pred sezonu parenja,
prevaljuju posebno velike udaljenosti. Kao
posljedica takve seobe, starijim se mujacima koji
ostaju na svom podruju poveava stanite. Nakon
te sveope migracije i potrage za novim ivotnim
prostorom, lisice koje u tome nisu uspjele vraaju
se u svoja stara stanita. One koje se nisu vratile u
poetno stanite smatraju se raseljenima.
Openito u krznaa raseljavanje se odvija na
nain da poveanim ispoljavanjem agresivnosti
dominantna jedinka rastjeruje potinjene joj
lanove. Meutim, u doba raseljavanja mladi
mujaci prvi naputaju leglo iako prema njima nije
bilo nikakvog ispoljavanja agresivnost. To nije ni
potrebno iz razloga to mladi mujaci u leglu
stvaraju slabije meusobne veze, kroz manju

sklonost ka igranju ili odreivanju hijerarhijskog

poloaja. tovie znano je da tjelesno slabiji
mujaci, koji potjeu iz brojnijih okota u kojima su
ujedno i bili na najpodreenijem mjestu te prema
kojima je shodno tome ispoljeno najmanje
obiteljskog timarenje prvi poinju raseljavanje.
Tako e u vrijeme raseljavanja oni prvi napustiti
leglo. Slijedei imbenik koji mlade lisice potie na
raseljavanje je prestanak roditeljskog ponaanja
prema njima, ime se one takoer potiu na
samostalnost.
Kod enki je meutim manje jasna razlika izmeu
onih koje se raseljuju i onih koje ostaju na
prvotnom stanitu kao rezidentne enke. Naime
kod enki, za razliku od mujaka, opisano
obiteljsko ponaanje i pruena panja dok su bile u
leglu ni po kvaliteti ni po obujmu nisu kriterij ni
razlog za raseljavanje. Stoga se njihovi kriteriji
raseljavanja uspostavljaju kasnije negoli u mujaka
pa ak i kada samo raseljavanje ve zapone. Za
raseljavanje enki vaniju ulogu ima bonitet
stanita negoli socijalne veze obiteljske skupine.
Naime ukoliko stanite obiluje prostornim i
prehrambenim
potencijalima,
oni
e
uz
hijerarhijsku potinjenost, uvjetovati ostanak
dodatnog broja mladih enki na njemu. Takvo
zadravanje u poetnoj socijalnoj skupini esto
rezultira u pomaganju podizanja novog legla
njihovih majki, a tek potom i u podizanju vlastita
potomstva. Kasna jesen je stoga kritino doba u
ivotu mladih lisica, posebice mujaka. Naime, u to
vrijeme kada dosegnu spolnu zrelost te zaponu
raseljavanje i potragu za ivotnim prostorom velik
broj lisica nastrada. U pravilu vie mujaka nego
enki. Bioloki znaaj razlaza obitelji je
sprjeavanje parenja u srodstvu i prostorno sirenje
vrste. To znai da se na podrujima vee
naseljenosti lisica, osim ugibanjem od bjesnoe ili
odstrjelom brojnost populacije smanjuje i na druge
naine, odnosno da se broj uravnoteava i putem
raseljavanja.

Razmnoavanje
enka crvene lisice je monoestrina, to znai
da se pari samo sezonski, odnosno jednom
godinje. Trajanje spolnog ara u enke je
relativno kratko i iznosi 2 do 3 dana. Stoga su
lisice samo naelno monogamne ivotinje, jer
kratkoa spolnog ara jedne, potie mujake na
traenje druge enke. Tako se poligamnost
mujaka ogleda u traenju vie enki spremnih na
parenje. U toj potrazi mujaci obilaze i
obiljeavaju jame, te laveom pozivaju enke u
estrusu na parenje. Najee se mujak pari s
dvije enke nakon ega prisvaja njihov teritorij.
Nain parenja, odnosno broj partnera prema tome
ovisit e o socijalnim imbenicima kao

Lisii ispred nastambe.

to su gustoa naseljenosti i dinamika populacije.

Lisice se u naem podruju u pravilu pare tijekom
sijenja i veljae, premda za toplijih zima parenje
poinje ve u prosincu (pa ak i ranije).
Uglavnom se lisice pare u jami, a ponekad,
poglavito ukoliko nema uznemiravanja u stanitu,
i izvan jame. Za parenja glasaju se razliito
glasno, slino laveu manjeg psa. Mujaci se u
vrijeme borbi za enku glasaju kretavo. Ukoliko
su zbog velike brojnosti

Lisica je vrlo brina majka.

na nekom podruju enke grupirane u obiteljske

zajednice pari se samo dominantna enka, dok se
druge njoj socijalno podreene enke uope ne
pare. Graviditet traje 52 3 dana nakon ega
okoti od 4 do 7 mladih, od kojih je svaki
prosjeku teak oko 110 grama. Za razliku od
polarne lisice koja moe okotiti i do 25 mladih,
enka crvene lisice koti maksimalno desetak
mladih (i to iznimno). Sposobnost da na svijet
donese vei broj mladih izravna je posljedica, ali
i pokazatelj hijerarhijskog statusa enke.
Veliina legla takoer e utjecati na kasnije
raseljavanje mladih lisica. enka ima 6 sisa, s
kojih radi lakeg sisanja, skida dlaku pred okot i
pravi od nje i lia prostirku za mladunad.
Mladi su po porodu slijepi te progledaju tek u
dobi od 12 do 14 dana. Premda laktacija traje 8
tjedana, mladi siu tek neto vie od mjesec
dana, nakon ega im izbijaju zubi te postupno
prelaze na krutu hranu. tovie majka im donosi
ive mieve na kojima ih vjeba kako uloviti i
usmrtiti plijen. U zajednikim lisijim jamama,
gdje borave dvije ili vie obitelji,

postoji pomaganje u othrani mladih. Primjerice

potomstvo dominantne enke dojit e i druge
enke u laktaciji, dok e enke koje nemaju
podmladak prihvaati lisiie kojima je majka
uginula (opaeno i u prirodi i u zatoenitvu). U
najveem broju sluajeva za leglo se brine samo
majka. Meutim redovita je pojava kako u prirodi
tako i u zatoenitvu da enke ponekad pobiju
mladunad. Ova pojava je izmeu ostaloga usko
vezana uz socijalnom strukturu. Ukoliko
istovremeno na malom prostoru leglo imaju i
dominantna i njoj podreena enka, podreena e
pomoriti svoju mladunad i staviti se na
raspolaganje za pripomo u othrani mladunadi
koju je okotila dominantna lisica. Uobiajeno je
da se ovakav odnos razvija izmeu majke i keri
iz prologodinjeg legla. Zanimljivo da to je vii
rang enke u odnosu na njoj susjednu enku ona u
leglu koti vie mladih. Ukoliko su obje susjedne
lisice hijerarhijski podjednako rangirane tada e
imati i podjednak broj mladih.
Mladi se osamostaljuju sa 4 mjeseca, a s 40
tjedana mujaci postiu spolnu zrelost. U vrijeme
parenja i othrane mladih enka reducira svoj
teritorij i njegovo obilaenje.

Lisiii u igri.

Takvim smanjenjem teritorija gravidna enka

ostvaruje veliku energetsku utedu. Time se
energija potrebna za kretanje preusmjerava na
razvoj plodova i kasnije othranu mladunaca.
Premda nije pravilo, mujak potpomae
othranu mladih lovei i donosei hranu koju
ostavlja pred jamom. Zanimljivo je da takvu
ispomo moe pruati i podreena neplodna
enka, odnosno keri koje se nisu parile.
Naime, na podrujima guste naseljenosti
formiraju se obiteljske skupine u kojima se tjera
i pari samo dominantna enka. Istovremeno
se u podruju oko jame poveava njena
netrpeljivost i agresivnost prema drugim
lisicama, tako da i mujak i enka taj prostor
brane uestalim nasrtanjem na uljeze. Time se
dodatno zatiuju mladunci i smanjuje se
njihovo uznemiravanje.
Nastambe
Lisice biraju suha ocjedita, laporasta ili
ljunkovita tla s proloj cima pjeenjaka za
kopanje jame u kojoj e podizati mlade.
Ispred otvora jame koju nastanjuje lisica
nerijetko se nalaze otpaci perja, kostiju, koe

ureuju postojee, prvenstveno tako da ih malo

proiruju. Glavni kopai jama su jazavci. Lisice
to uvelike koriste te nerijetko nastanjuju
jazaveve jazbine i svojim neurednim ivotom
tj. mnotvom otpadaka koji trunu i
posljedinim smradom prisile jazavca da
napusti jazbinu. Prema tome, lisija jama
svojim oblikom uvelike podsjea na jazavevu.
Takoer je est sluaj u starih jama koje imaju
vie grotla da u njima istovremeno obitavaju i
jazavci i lisice sa svojim leglom dulje vremena.
Takve jame u kojima se podiu mladi nazivaju
se matinim jamama, esto su stare preko
stotinu godina, a u njima mogu biti dva ili vie
lisijih legala, jer lisice mogu biti dobri
sustanari. Osim matinih, postoje i priuvne
jame (koje su u blizini matinih), a slue kao
sklonite u sluaju opasnosti. U nekim
podrujima postoji pravilna rasprostranjenost
matinih jama, dok drugdje u podrujima s
malo pogodnih lokaliteta za osnivanje
matinih jama, one bivaju nasumino
rasporeene. U podrujima nepogodnim za
kopanje (kraki teren, tanki sloj zemlje) lisice
se koriste prirodno nastalim jamama i otvorima
u tlu. Otvori jama nalaze se u oko 60 %
sluajeva na padinama iji nagib iznosi od 40
do 65 %. Takvim poloajem otvora jame
sprijeen je ulaz oborinskih voda u nastambu.
ivotni vijek
ivotni vijek lisice moe biti do 12 godina,
meutim u srednjoj Europi 61 % lisica je u
dobi do godinu dana, 28 % u dobi do 2
godine, a tek ih je 14 % starije od 2 godine.

Lisije jazbine.

i dlaka. U pravilu lisice vie obilaze jame

nego li ih nastanjuju pa su tako u ljetnom
periodu jame naputene, dok su nastanjene
zimi za podizanja mladih. Lisice vrlo rijetko
potpunosti kopaju jazbine. Veinom

Bolesti i neprijatelji
Osim vuka i risa manja lisica moe
nastradati i od orla ili sove uare. Meutim,
najvaniji neprijatelj lisice svakako je ovjek.
Najee i najvanije parazitame bolesti su
ugavost, te premda neutvrena u naem
podruju, potencijalno vrlo opasna,

lisija
trakavica
(Echinococus
multilocularis). injenica
da je ova
trakavica razmjerno rijetka u nas je najvjerojatnije
posljedica
nedovoljnog
istraivanja. Od zaraznih bolesti najznaajniji je
silvatini oblik bjesnoe.

Stradavanja
Podaci iz 60-tih godina govore da se godinje
unitavalo (odstijel, trovanje) oko 60 % populacije
lisica u naem podruju.

Danas je ovaj utjecaj uvelike smanjen, odreenim

etikim i lovnim odredbama, a prvenstveno
zabranom trovanja. Tome treba dodati da
bjesnoa takoer moe smanjiti populaciju lisica
ak za 60 %. Sve to zapravo ukazuje na veliku
otpornost i snalaljivost lisice u preivljavanju.
Zahvaljujui tome, kao i svojstvenoj lukavosti,
lisici se nije smanjila niti brojnost niti podruje
rasprostiranja.

1. Tragovi lisice: a) u hodu, b) u kasu, c) u trku. 2. Otisak ape. 3. Izgled izmeta.

AGALJ
V

Sipanu i drugim junim otocima Jadrana nalazimo

i u kontinentalnom stanitu. U priobalju je agalj
migracijom proirio svoje stanite tijekom
osamdesetih godina te je nastanio Hrvatsko
primorje, Gorski kotar i Istru. Premda je
svojevremeno nestao iz istone Slavonije
posljednjih godina ponovno je napuio stanita
gotovo cjelokupne kontinentalne Hrvatske.

Izgled i graa tijela

Klasifikacija
agalj se ubraja u mesojede, red zvijeri
(Carnivora), porodicu pasa (Canidae), rod pasa
(Canis), a vrsta je agalj obini (Canis aureus L.
1758).
V

agalj je naa autohtona sitna dlakava divlja.

Lovidba aglja traje tijekom cijele godine izuzev
u vrijeme dok enka nosi i vodi mlade. Smatra se
da na naem podruju obitavaju dvije od poznate
etiri podvrste aglja. U podruju Dalmacije to je
Canis aureus dalmatinus te u primorju i
kontinentalnim stanitima Canis aureus aureus.

Nazivlje
Mujaka nazivamo agalj, enku agljica ili
kuja, a mladi tenci.

Rasprostranjenost
agalj obitava na jugu Azije te krajnjem jugu
Europe i Balkanskom poluotoku. Izvorno stanite
u Hrvatskoj mu je podruje Dalmacije i veini
otoka junog Jadrana. Tijekom vremena se
njegova rasprostranjenost mijenjala pa ga danas
osim na Hvaru, Mljetu, Peljecu, Koruli,

U opisu izgleda i vanjtine aglja prevladavaju

tjelesne karakteristike svojstvene lisici i vuku.
Upravo se iz tog razloga esto govori kako je
agalj oblikom i veliinom izmeu lisice i vuka,
odnosno psa. Duljina trupa iznosi mu od 90 do
100 centimetara. Rep je dug oko 25 cm. Visina u
grebenu mu je od 45 do 50 cm. Tjelesna masa mu
veinom varira od 10 do 15 kilograma mada
najvei primjerci mujaka mogu znatno premaiti
tu kilau. Glava je slina lisijoj te ima uspravne i
neto vee ui zaobljena vrha, krupne okrugle oi
i dugu zailjenu njuku, to zajedno daje lisiji
profil glave. Oblikom tijela agalj takoer
podsjea na lisicu, ali visinom nogu, duljinom i
oblikom repa te bojom dlanog pokrova vie slii
vuku, odnosno psu. Za razlikovanje lubanje aglja
od lubanje vuka potrebno je paljivo promotriti
nosnu kost te zubalo. Obje nosne kosti u vuka
tvore svojim prednjim rubom konkavnu liniju,
dakle uleknue u prostoru njuke, to je
svojstveno i psu i lisici. Meutim kod aglja je
obratno, odnosno prednji rub nosnih kostiju tvori
konveksnu liniju tako da luk nosnih kostiju ulazi u
prostor njuke. Takoer je u aglja vanjski rub
krune prvog kutnjaka izrazito naglaen.
Noge su mu duge i graom prilagoene za
tranje. Trag mu je vrlo slian lisijem premda je
vei. U tragu osim otiska ape ostaju i tragovi
noktiju etiri prsta. U odnosu na psa njegov je trag
mogue razluiti prema otiscima jastuia,
naravno

ako se vide u tragu. Naime, u aglja su jastuii

sredinjih prstiju (drugi i trei prst) u svom
stranjem dijelu esto srateni tako da formiraju
jedinstven jastui koji ima oblik slova U. Tijelo
mu je relativno zbijeno, podjednako razvijeno u
pleima i u slabinama te nije odve snano
graeno. Rep mu je kitnjast i dosee do skonog
zgloba. Boja dlake na leima mu je svijetla tj.
zlatnouta do hrasta te je po hrptu, gornjoj strani
vrata, vanjskoj strani nogu i repu protkana crnim
dlakama. Dlani pokrov prema trbuhu postaje
svjetliji te je na samom trbuhu, donjoj strani vrata
i unutarnjoj strani nogu gotovo bijel.
Karakteristian oblik glavi aglja daju duge dlake
na obrazima. Na kitnjastom repu dlaka nije tako
duga kao u lisice pa je u usporedbi s lisijim,
agljev rep znatno skromniji. Odrasli agalj ima
42 zuba rasporeena po formuli: I 3/3; C 1/1; P
4/4; M 2/3. Glasaju se zavijanjem poput psa koje
je posebice za nenaviklo uho neugodno, jer
podsjea na ljudski jauk.

Osjetila
Sva osjetila aglja su vrlo dobro razvijena.
Osobito se istiu njuh i sluh. Upravo ga je zbog
tako dobrih osjetila teko uloviti jer ve izdaleka
uje i osjeti lovca.

Nain ivota
agalj je nono aktivan. To znai da u sumrak
izlazi u lov, a zorom ga zavrava. Meutim, postoje
i odstupanja od ovog pravila pa ga je mogue
vidjeti pred sumrak kao i tijekom jutra. Tada je to
najee enka koja je primorana prikupiti
dovoljno lovine za podmladak i sebe. Tijekom lova
do izraaja dolaze agljeva izvrsna osjetila.

Ishrana
agalj je zapravo prodrljivi svejed, te se na
njegovu jelovniku nalaze i biljna i ivotinjska
hrana. Pri tom dolazi do izraaja njegova
prilagodljivost, tako da najprije jede

ono to mu je i najdostupnije. Od divljai, agalj

jede svu dlakavu i pernatu divlja koju moe
savladati. Lov se najee, ako je lovina krupna
divlja ili domaa stoka, vri u oporu koji ima
predvodnika. Takav nain lova popraen je
zavijanjem, kojim se agljevi meusobno
dozivaju. Plijen jedu naizmjence, odnosno dok
jedni jedu drugi straare. Uz plijen zavijaju, a u
opasnosti se razbjee tako da svaki ponese komad
plijena. Po prestanku opasnosti ponovo se
okupljaju dozivanjem. Ukoliko je plijen sitniji
agalj ga lovi individualno. rtvi najprije ispija
krv, a potom jede iznutricu. Ostatak plijena
zakapa. Osim divljai napada i stoku, posebno
janjce, kozlie i ovce. Stoga nije neobino da u
potrazi za hranom dolazi u blizinu ljudskih
naselja. Tome nije razlog samo stoka, ve i
potraga za otpacima i strvinama po smetlitima.
Stoga je, to zbog teta koje ini, a to zbog
neugodna zavijanja o njemu stvoreno loe
miljenje, uslijed ega je esto proganjan. Lovi i
sitne glodavce, a u nudi jede pueve, gutere,
vodozemce, zmije pa i kukce. Kao i svi pripadnici
porodice pasa agalj se hrani i strvinom, bilo da
iskapa strvinu koju je ostavila druga divlja
(zahvaljujui razvijenom njuhu) ili da sakuplja
ribu koju je more izbacilo na obalu.
Od biljne hrane rado uzima groe, smokve i
mladi kukuruz inei pritom razmjerno velike
tete. Pored nabrojanog, posee i za ostalim
dostupnim voem, uzgojenim ili divljim odnosno
raznim bobicama, borovicama i ostalim
plodovima koje nalazi u makiji.
Razmnoavanje
Parenje agljeva protjee koncem zime i
poetkom ranog proljea, odnosno tijekom
veljae i oujka. Samom parenju prethodi
karakteristino dozivanje zavijanjem. Kao i u
ostalih kanida graviditet traje oko dva mjeseca,
preciznije 60 do 63 dana, tako da tijekom travnja
odnosno svibnja enka okoti

5 do 8 mladih. enka se koti uglavnom u jami,

jazbini ili nekom drugom skrovitom mjestu.
Leglo zna biti i puno brojnije, ali u tom sluaju
pojedini tenci zaostaju u razvoju ili ugibaju.
Prvih 12 do 14 dana po koenju tenci su slijepi,
a sisanje traje do dva mjeseca starosti. Ve
tijekom tog perioda majka poinje mladima
donositi lovinu i privikavati ih na krutu hranu. U
poetku je to lovina koju nalazi u blizini jazbine,
a kasnije kako potrebe postaju vee u lov ide sve
dalje. Osim to hrani i uva tence majka ih
izvodi u etnju i poduava lovu. Za to vrijeme
mujak je na strai, u blizini loge. U sluaju
opasnosti mujak bjei nastojei progonitelja
povesti na svoj
trag. enka istovremeno tjera mlade u brlog i
ostaje braniti njegov ulaz. U jesen mladi su
dovoljno stasali da se mogu osamostaliti pa se
obitelj razilazi. Spolnu zrelost dosiu poetkom
slijedee godine pa ve u prvoj sezoni parenja
mogu imati i podmladak.

ivotni vijek
ivotni vijek agljeva je oko 12 do 15
godina.

Neprijatelji i bolesti
Najopasniji prirodni neprijatelji aglja su pas,
vuk i ris. Zanimljivo je da su pritom pripadnici
iste
porodice
(vuk
i
pas)
zapravo
najnemilosrdniji progonitelji aglja. Podivljali
pas, kao i lovaki rado e progoniti i dokrajiti
aglja, poput bilo koje druge divljai. Danas vuk
i ris uglavnom ne dijele stanite s agljem pa su i
njihovi sukobi minimalizirani. U suprotnom
sluaju, irenja vuje populacije, vuk ubrzo
istrijebi aglja.
Bolesti od kojih agalj obolijeva su
karakteristine za porodicu pasa. U prvom redu,
od zaraznih bolesti zajednikih s ovjekom to je
bjesnoa, a od invazijskih razni crijevni
nametnici te buhe, krpelji i ugarci.

SIVI VUK

Klasifikacija
Sivi vuk (u daljnjem tekstu vuk) je mesojed
pripadnik reda zvijeri (Carnivora), porodice pasa
(Canidae) i roda pas (Canis) te vrsta (Canis lupus
L.). Prema Zakonu o lovu iz 1994. godine vuk se
vie ne navodikao divlja, pa je prema tome
zatien tijekom cijele godine. Tradicionalnom
lovakom podjelom vuk je ubrajan u krupnu,
lovostajom ne zatienu dlakavu divlja. Od 2005.
godine prema zakonu, a u skladu s Planom
upravljanja vukom i risom u Hrvatskoj predviena
je mogunost odreivanja i realiziranja godinje
odstrelne kvote za pojedina podruja.

Nazivlje
Mujaka nazivamo vuk, enku vuica a mlade
vuii.

Rasprostranjenost
Dananji areal rasprostranjenosti vuka u Europi
iznosi manje od jedne treine nekadanjeg. Danas
se tako u Europi vuk moe nai u veem broju u
Rumunjskoj,
panjolskoj i na podruju Balkana. U manjoj
brojnosti u Poljskoj i njenim

susjednim istonim dravama, a ponovnim

naseljavanjem i prirodnim irenjem opet ga ima i
u Francuskoj, Njemakoj, vedskoj i Norvekoj.
Najvei problem dananje rasprostranjenosti je
prvenstveno u rascjepkanosti populacija. Tako,
iako je prosjean broj vukova u Europi
srazmjemo velik, ipak svega nekoliko drava ima
populaciju ija veliina premauje 1000 jedinki.
Veina drava raspolae sa populacijom vukova
manjom od 50 jedinki. Na teritoriju Republike
Hrvatske vuka moemo nai u Hrvatskom
primorju, Gorskom kotaru, Lici i Dalmatinskoj
zagori. Ponekad se vuk moe nai pojedinano i
u drugim dijelovima Hrvatske poput Slavonije ili
primjerice u okolici Zagreba. Posljednji takav
primjer zbio se 2002. godine kada je odstrijeljen
vuk u lovitu LD "Lane" u

predjelu Velike Rosulje (Obreki Lug). Predmetni

vuk odstrijeljen je zabunom, jer je lovac

pretpostavio da se radi o psu lutalici.
Izgled i graa tijela
Mogunost
pogrene
identifikacije
razumljiva je ako se uzme u obzir velika
slinost izmeu vuka i psa tj. da vuk jako slii
psu pasmine njemaki ovar. U Europi je vuk
drugi predator po veliini, odmah iza
medvjeda. Odrasli vuk naraste u visinu do 85
cm, mjereno do grebena, a u duinu do 150 cm,
pri emu na rep otpada do 45 cm. Masa
odraslog mujaka uobiajeno iznosi 25-50 kg,
dok su enke lake. U Hrvatskoj je prosjena
masa mujaka oko 30 kg, a enke 24 kg. Glava
mu je duguljasta, neto ira nego u psa, sa
streim uima i koso poloenim oima. Snaan
vrat i iroka prsa

Lubanja sivog vuka.

je naroito duga na vratu gdje oblikuje tzv.

grivu. Boja krzna je uglavnom uto-siva do
svijetlo smea, pri emu su prsa, trbuh i noge
donekle svjetliji. U kutovima usana nalazi se
dlaka bijele boje, zbog koje je nastao dojam da
vuk naizgled ima osmijeh. Stalno zubalo vuka
broji 42 zuba, uz formulu I 3 / 3 , C 1 / 1 , P 4 / 4
i M 2 / 3 . Veliinom se posebno istiu onjaci i
etvrti pretkutnjak u gornjoj eljusti. Zadnji
kutnjak u donjoj eljusti je zakrljao.
Navedeno je ujedno i karakteristika pravog
mesojednog zubala.
Osjetila
Sva osjetila su mu odlino razvijena. Vid
mu je primjerice bolje razvijen od lisijeg pa
raspoznaje i nepokretne predmete.

Sivi
vuk.

pojaavaju dojam o visini prednjeg kraja tijela.

Noge su duge i vrste te omoguavaju vuku
brzi, ali i dug i ustrajan trk ili kas. Dlani
pokrov vuka ine duge pokrovne dlake i vrlo
gusta poddlaka ili malje. Dlaka

Ishrana
Vuk je tipini mesojed. Hrani se razliitim
plijenom, od glodavaca pa do krupnih
biljojeda, kao i strvinama. Vrlo lako se
odluuju na lov na stoku, koja im predstavlja
laki plijen od divljai. Prema veini izvjetaja
sa terena, pas predstavlja posebnu poslasticu za
vukove. Vukovi uglavnom love u oporu. Tada
love takozvanim prigonom kada jedan vuk
tjera divlja prema ostalima koji ju ekaju u
zasjedi, ili tako da izmore plijen na nain da ga
jedna skupina progoni izravno, doim druga
ide preacem, znatno sporijim trkom.

Tada se nakon odreenog vremena ove dvije grupe

zamjene. U svojim lovovima vuk nije kako se
esto smatra izraziti selektor odnosno nee
iskljuivo progoniti slabije ili bolesne jedinke. U
posljednje vrijeme sve ee se sreu vukovi na
hranilitima za medvjede (meilitima). Ponekad
vuk uzima i slatko umsko voe, ali i travu koja
mu pomae u probavi.

ivotni prostor

Stanita vukova su veliki umski

V

kompleksi. ivotni prostor jednog opora u

optimalnim uvjetima stanita iznosi oko 150 km2.

ponekad to moe biti i starija enka. U oporu

se vukovi kreu jedan za drugim, po istom tragu.
Mlade ivotinje ostaju u oporu do 2 godine
starosti, kada obino odlaze u potragu za novim
teritorijem i novim oporom. Vuk je oprezna
ivotinja koja sve dok je zdrava uzmie pred
ovjekom. Strah, dodue izgubi ukoliko je
ogladnio.

Razmnoavanje
Sezona parenja za vukove je sijeanj i
veljaa. Estrus se javlja jednom godinje i traje 57 dana. Graviditet traje 63 dana, a vuica okoti 48, iznimno i vie tenaca. U

Aktivnost
No je glavno razdoblje u kojem su vukovi
aktivni. Od toga pravila djelomice odstupaju za
jake zime, kada i danju nastoje uhvatiti plijen i
zadovoljiti potrebe za hranom. U samo jednoj noi
vuk moe prevaliti i nekoliko desetaka kilometara.

Nain ivota
Vuk je tipian predstavnik drutvenih ivotinja
i ivi u oporu koji broji oko 10- tak vukova
(moe i manje ili vie ovisno o brojnosti
populacije, teritoriju i dostupnom plijenu). opor
je izvorno nastavak obiteljskog para, mujaka i
enke. Obino je voa takvog opora stari mujak,
ali

Vui.

leglu prevladavaju mladi mujaci. Mladi su

slijepi 10-12 dana po porodu. enke se kote u
brlogu, koji pripremaju u upljoj stijeni, u jami
ispod korijenja stabla, u jazavevoj jami ili
upljom drvetu. Ukoliko je leglo iz bilo kojeg
razloga ugroeno majka e ga premjestiti na
sigurnije mjesto. Mladi siu 2 mjeseca, a
samostalni su sa pola godine.
enka je spolno zrela sa 2 godine ivota.
V

ivotni vijek
opor vukova.

Vuk moe doivjeti do 16 godina no u

prirodnom stanitu veinom doivi do 8 godina.

Bolesti i neprijatelji
Europi vukovi nemaju prirodnog neprijatelja.
Mogue je da pokoji strada u lovu na druge
ivotinje, posebice u napadu na medvjeda, divlje
svinje ili krupne domae biljojede. Od bolesti za
vukove je znaajna bjesnoa, iako se javlja znatno
rjee negoli u lisica. Od invazijskih bolesti javljaju
se iste kao i u pasa.
U

Stradavanja
Danas je vuk zakonom zatien te se za jednog
odstrijeljenog vuka plaa kazna do 40,000 kuna.
Probleme predstavljaju napadi vukova na stoku i
slaba reakcija drave koja je duna nadoknaivati
nastale tete. Takav odnos dovodi do porasta
otpora javnog mnijenja prema vuku i posljedinih,

neodgovornih i protuzakonitih trovanja vukova,

postavljanja zamki pa i odstrjela. Stoga su
predloena rjeenja u smislu uvoenja odreenih
odstrjelnih kvota za pojedinu godinu, ovisno o
brojnosti vukova. Na temelju toga kao i rezultata
prouavanja kretanja brojnosti vuje populacije
donesen je plan gospodarenja vukom koji na
ogranienom podruju podrazumijeva odstrijel
odreenog broja jedinki. Prema dostupnim
spoznajama, u razdoblju od 1996. do 2001. u RH
je zabiljeena smrt ukupno 92 vuka. Pri tome je
ak 60 odstrijeljeno, 18 je nastradalo u prometu, 5
je imalo bjesnou, a ostatak je ubijen sjekirom,
vilama (pretpostavljamo u obrani stoke) ili od
drugih vukova. Za 6 vukova je uzrok smrti ostao
nepoznat.

1. Tragovi vuka: a) u hodu, b) u trku. 2. Otisak ape. 3. Izgled izmeta.

97

RAZLIKE VUK - PAS (U TIPU NJEMAKOG OVARA)

U prolom stoljeu kada su naknade za

svakog odstrijeljenog vuka bile znatne, vrlo esto
se pokuavalo podvaliti leinu ili krzno vuku
slinog psa pod vuka. Tada je bilo nuno dobro
razlikovati vuka od psa. Danas je pak vuk
zatiena vrsta i treba ga razlikovati od psa
lutalice, ali i znati da li je odstrijeljena ivotinja
pas ili vuk. Vuka je vanjskim pregledom mogue
razlikovati od psa temeljem slijedeih osobina:
1.
Oi vuka su koso poloene.
2.
Nos je uvijek crne boje.
3.
Vuk nikada nema bijelih pjega na
krznu, samo nakupinu bijelih dlaka oko usana.
4.
Ui su trokutaste, stree, poloene
vie postrano i uvijek stoje uspravno.
5.
Dlaka na vratu je dua, strea i
oblikuje grivu.
6.
Malje (poddlaka) su toliko guste da
ih niti puhanjem niti razmicanjem prstima ne
moemo toliko razmaknuti da vidimo kou.
7.
Rep je dug do 45 cm.
8.
S prednje strane, neto postrano od
sredine podlaktice prednjih nogu nalazi se crna
linija (razliito razvijena).
9.
Sape vukova su duguljastog oblika
pa ostavljaju na tlu ovalni trag (poput lice), u
njemakog ovara je trag vie okrugao.
10.
Nokti postranih prstiju nikada ne
doseu do korijena noktiju srednjih prstiju, a
obino doseu samo do poetka jagodica
srednjih prstiju, kod psa su pak uvijek preko
poetka navedenih jagodica.
11.
Na stranjim nogama vuk nikada
nema aporak ili rudimentirani peti prst, koji
pak ima oko 50 % pasa.
12.
Koa vuka ima karakteristian miris
na koji nepriviknuti psi reagiraju sa strahom. Ta
se injenica koristi za bioloki pokus.

13.
Anatomski utemeljena razlika u
grai lubanje ogleda se u orbitalnom kutu koji
je u vuka izmeu 40 i 45 dok je u psa od 53
do 60. To je kut koji zatvaraju poprena linija
koja ide preko vrha lubanje te linija koja ide
preko gornjeg i donjeg ruba orbite.
14.
Bubnjini mjehur (bulla timpanica)
je u vuka dobro izraena okruglasta tvorba, dok
je u psa znatno manji te izgleda nepravilno tj.
"zguvano".
Sve navedene osobine su varijabilne i
poneke mogu nedostajati ili biti razliito
naglaene. Primjerice razdaljina izmeu
onjaka u gornjoj vilici vuka nije pouzdan
parametar jer je ovisan o starosti ivotinje.
Uzrok nepouzdanosti odreenih izmjera
(kraniometrije) dijelom lei i u injenici da
dolazi do meusobnog sparivanja vukova i pasa
njemakog ovara. Premda su o uestalosti te
pojave miljenja oprena (tj. da se radi samo o
izuzecima) u determinaciji treba iskoristiti to
je vie mogue poznatih razlika i na temelju
rezultata donjeti konaan sud. Dakako jedina
pouzdana i konana pretraga je DNA analiza. U
tradicionalnalnom postupku utvrivanja radi li
se o odstrijeljenom vuku ili psu pasmine
njemaki ovar lovci su esto pribjegavali i
"biolokom pokusu". Naime pred lovakog psa
bi poloili predmetnu leinu i promatrali
reakciju. Ukoliko bi pas pokazao reakciju
straha tj. uznemirenost, poeo cviliti, uzmicati i
sl., bez dvojbe bi to znailo da je osjetio miris
vuka koji bi provocirao iskonski strah koji psi
imaju pred vukovima. U pogledu biolokog
pokusa napominjemo da se pas s vremenom
naui na injenicu da mu leina vuka ne
predstavlja opasnost te da takvi psi nisu
poeljni za bioloki pokus jer daju krivi
rezultat.

SMEI MEDVJED

znatno manjem broju uglavnom u dravama koje

mu mogu osigurati razmjerno velike i
neuznemiravane umske komplekse. Tako
V

Klasifikacija
Medvjedi se prema znanstvenoj klasifikaciji
svrstavaju u red zvijeri (Carnivora), porodicu
medvjeda (Ursidae), i rod medvjed (Ursus). Porodica
medvjeda dijeli se na dvije potporodice,
Tremarctinae i Ursinae te na sedam rodova. Neki
pripadnici ove porodice, poput medvjeda kodijaka
(Ursus arctos middendorfi) i sjevernog medvjeda
(Ursus maritimus), predstavljaju najkrupnije kopnene
zvijeri dananjice. Prema Zakonu o lovstvu
medvjeda ubrajamo u lovostajem zatienu krupnu
divlja. Od 2005. godine prema zakonu, a u skladu s
Planom gospodarenja medvjedom u Hrvatskoj
predviena je obveza utvrivanja godinje odstrelne
kvote za cijelu Hrvatsku.

Nazivlje
Mujaka nazivamo medvjed, enku medvjedica,
a mlade medvjedii.

Rasprostranjenost
Smei medvjed je nekada naseljavao gotovo
cijelu Europu i vei dio Azije i Sjeverne Amerike.
Danas ga se moe nai u

se u veem broju odrao u vedskoj, Finskoj,

Poljskoj, Rusiji i Rumunjskoj te u manjem broju
u Slovakoj, ekoj, Bugarskoj, Hrvatskoj, Bosni
i Hercegovini, Sloveniji i dr. Brojnost medvjeda
za Alpsko-Dinarsko podruje (koje obuhvaa
Italiju, Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Cmu
Goru, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju,
Albaniju i Grku) procijenjena je 2000. godine na
2.800 jedinki. U Republici Hrvatskoj medvjeda
nalazimo u solidnom broju na podruju Gorskog
kotara, Like i Hrvatskog primorja. Prema
trenutnim pokazateljima kretanja brojnosti
populacije medvjeda, moe se zakljuiti kako je
medvjea populacija u Hrvatskoj stabilna.

Izgled i graa tijela

Smei medvjed je na najvei predstavnik
zvijeri. Odrasli medvjedi mogu narasti do visine
od 130 cm, mjereno do grebena, odnosno u
duinu od 220 cm do kraja repa. Pri tome je rep
dugaak svega 10-tak cm. Prije nego to se uputi
na zimski poinak, dobro uhranjeni mujak moe
dosegnuti masu i do 350 kg. enke su lake i
najvee mase se kreu do 200 kg. Iako se
medvjedi preteito nalaze u etverononom
poloaju, graa tijela i zavidna snaga
omoguavaju im uspravljanje na stranje

noge i kretanje u tom poloaju. Tijelo mu je

krupno i zbijeno, glava krupna sa irokim elom i
malim zaobljenim uima. U odnosu prema glavi
oi izgledaju male. Stranje noge su neto due
od prednjih. Medvjedi

gotovo crne. Broj zuba u medvjeda moe varirati

od jedinke do jedinke, s tim da u najveem broju
iznosi 42. Tada je zubna formula I 3/3, C 1/1, P
4/4 i M 3/3. Izgled zuba, a posebice kutnjaka
upuuje na medvjeda kao svejeda.

Osjetila
Najrazvijenija medvjedova osjetila
njuh. Vid je slabije razvijen i
karakteristike astigmatinog vida,
medvjed slabije vidi nepomine i
predmete.

su sluh i
pokazuje
odnosno
udaljene

Ishrana
Medvjedi su svejedi. U pogledu ishrane su
izrazito prilagodljivi te uspijevaju podmiriti
vlastite potrebe iz najraznovrsnijih izvora hrane.
Hranu mu tako predstavlja razliito umsko voe
poput jagoda, malina, kupina, borovnica, brusnica,
kruaka, jabuka, treanja, zatim ir, bukvica,
itarice, korijenje, trave, med, liinke razliitih
kukaca, leine, ali i sve ivotinje koje moe
uhvatiti. Pri tome mu od krupnijih ivotinja hranu
uglavnom predstavljaju lanad, telad, bolesne
jedinke ili stoka. Medvjedi redovito posjeuju
mrcinita.

ivotni prostor
hodaju na kompletnom stopalu pa se nazivaju
i stopalohodnim ivotinjama.
Prilikom kretanja podie istodobno obje lijeve ili
obje desne noge. Poradi spomenute grae i
naina hoda medvjed djeluje
nezgrapno, no to je samo povran dojam. Naime,
medvjed je vrlo dobro prilagoen terenu na kojem
obitava te sa lakoom savladava sve njegove
oblike. Osim toga, medvjed se moe pohvaliti
brzim i
razmjerno izdrljivim trkom. I konano, medvjed
je dobar pliva, a vjet je i u penjanju na stabla.
Medvjee krzno ine duge dlake ili osi i krae
dlake ili malje, koje su posebno guste zimi.
Pokrovna dlaka je najdua na hrptu, a najkraa na
glavi. Obojenost krzna varira od smee pa do

Stanite medvjeda su veliki umski kompleksi

sa niskim stupnjem uznemiravanja. Da bi stanite
bilo prikladno za medvjeda, ono mu mora
osigurati dostatne koliine hrane. Obzirom da je
rije o krupnoj ivotinji te koliine su znatne.

Aktivnost
U pravilu je medvjed podjednako aktivan
tijekom dana i noi. Sama aktivnost ovisi o
stupnju uznemiravanja u stanitu te o godinjem
dobu. Mrcinita u pravilu posjeuje nou.

Nain ivota
Medvjedi ive samotnjakim nainom ivota.
Od ovog pravila odstupaju majke s mladima, koji
uz njih ostaju 2-3 godine, ponekad, kad je hrane
u izobilju mogue je vidjeti nekoliko medvjeda
kako se hrane na istom mjestu. Inae slabiji
medvjedi uzmiu pred jaima. Tijekom godine
medvjed se intenzivno hrani kako bi jesen i
ulazak u brlog doekao u to je mogue boljem
gojnom stanju. Tek nekoliko dana pred san
medvjed se ne hrani, kako bi u san uao praznih
crijeva. Naime, medvjedi spavaju nepravim
zimskim snom. U takvom stanju dakle, medvjed
primjeuje dogaaje (glasnije kretanje ili
glasanje) u okolici brloga. Tijekom zime, u
brlogu, medvjedica omei mlade. Iz brloga
medvjedi uglavnom izlaze
do oujka.
Uspravljanje medvjeda na stranje noge ne znai
istodobno i pripremu za napad, ve u veini
sluajeva medvjed na taj nain pokuava bolje
osmotriti situaciju u kojoj se nalazi.

nastiru brlog suhim i svjeim granicama

crnogorice, travom i mahovinom pa se ponekad
u okolici brloga mogu nai i tragovi njegova
pripremanja. Ulaz u brlog ne mora biti izrazito
velik pa prema tome mali ulaz nije pouzdan
znak da se u brlogu ne nalazi medvjed.

ivotni vijek
Medvjed u zatoenitvu moe doivjeti do
35 godina.

Bolesti i neprijatelji
Jedini prirodni neprijatelj medvjeda je vuk,
ali samo u oporu i ako je u pitanju slab,
bolestan ili stari medvjed. Od napada, medvjed
se brani bacanjem raznih predmeta (kamenje,
drvee, i sl.). Takve predmete baca prednjim
nogama i to esto na nain da se okrene leima
i kroz stranje noge baca kamenje ili drva. Od
bolesti posebnu pozornost valja obratiti na
trihinelozu, s obzirom da se meso medvjeda
koristi i u prehrani ljudi.

Razmnoavanje
Parenje medvjeda odigrava se u svibnju i
lipnju. U tom razdoblju mujaci prilaze
enkama. enke se pare svake druge godine.
Graviditet traje 7-8 mjeseci te ukljuuje
razdoblje embriotenije. Od prosinca do sijenja
medvjedica omei jednog do tri medvjedia,
prekrivena kratkom, polegnutom dlakom. Mladi
su slijepi, a progledaju tek sa nekih 5 tjedana.
Medvjedii iskljuivo siu u prva 4 mjeseca, a
spolno sazriju do 4-te godine starosti. Mladunci
ostaju sa majkom 2-3 godine i od nje ue sve
tajne preivljavanja. Sto su mladunci stariji
majka ih ee brani.
Nastambe
Tijekom zime medvjedi se povlae u brloge
na zimski poinak. Brlog se moe nalaziti u
jami, upljoj stijeni, upljem drvetu, sruenom
stablu, a ponekad ak i pod veom nakupinom
granja. Medvjedi

Posebne napomene
Naroit problem moe predstavljati
nauenost pojedinih medvjeda na prehranu
stokom. U tom sluaju medvjedi mogu priiniti
velike tete i to ne samo na panjacima, ve i u
nastambama koje otvara vlastitom snagom
kako bi doao do stoke. Osim za stoku,
medvjedi mogu predstavljati problem i za
poljoprivredne usjeve. Pored navedenog,
posebnu pozornost valja posvetiti eventualnom
susretu sa medvjedom u prirodi. Reeno je da
je vid medvjedu slabije osjetilo. Stoga ukoliko
smo mirni, a vjetar povoljan mogue je da nam
se medvjed priblii na veliku blizinu, a da nas
nije primijetio. Pri tome treba imati na umu da
je medvjed ipak zvijer i to iznimne snage te da
nam njegova reakcija nije poznata. Posebice
ako je iznenaen ili uplaen. Upravo iz
navedenih razloga pri kretanju umom treba
biti dovoljno glasan.

Ukoliko i poplaimo medvjeda te on pobjegne,

preporuljivo je se udaljiti sa tog mjesta jer se
medvjed obiava vratiti kako bi bolje promotrio
ono to ga je nagnalo na bijeg. U svakom
sluaju prilikom bliskog susreta sa medvjedom
treba zadrati prisebnost, ne bjeati, ve se
lagano ukloniti i omoguiti medvjedu prostor
za uzmak. Pri tome je poeljno umirujuim
tonom priati
V

medvjedu. ak i ako krene prema nama bijeg

nije izlaz iz nezgodne situacije jer je

medvjed puno bri od nas, a u tom sluaju

dodatno dobiva na sigurnosti. U takvom sluaju
pomae lagani uzmak i kratko povienje tona,
primjerice lagano podviknuti STANI!. Dodatna
napomena na koju treba paziti pri kretanju
medvjeim stanitem su brlozi. Zimi nije uputno
navirivati se u otvore moguih brloga, jer u
njima moe biti medvjed, a rekli smo da
medvjedi ne spavaju pravim zimskim snom.

MAKE -FELIDAE

Od cjelokupne porodice maaka u naim

stanitima obitavaju dva divlja predstavnika. To
su divlja maka i ris. Divlja maka je naa
autohtona divlja, dok je status dananjeg risa jo
uvijek upitan. Naime, nakon naseljavanja
karpatskog risa u slovenska stanita, on je
prirodnom migracijom doselio u podruje
Republike Hrvatske. Autohtoni ris naih stanita,
koji je poetkom 20 stoljea istrijebljen, po
izgledu, grai i nainu ivota bio je sliniji kako
neki smatraju manjem iberijskom risu. Do danas
jo uvijek nije sa sigurnou zakljueno da li je
rije o razliitoj ili istoj podvrsti risa. Prema
tradicijskoj podjeli oba pripadnika porodice
maaka su svrstana u sitnu dlakavu divlja, i
unato zakonskom pomodarstvu, od davnina su
tradicionalna lovina naih stanita. Prema
znanstvenoj klasifikaciji spadaju u red zvijeri
(Carnivora), porodicu maaka (Felidae),

rod make (Felis) te vrstu divlja maka (Felis

silvestris) odnosno vrstu ris (Lynx lynx L.). Svi
pripadnici ove porodice su skladno i snano
graeni, a osim po tjelesnom ustroju slini su i po
karakternim osobinama. Veina tih osobnih
karakteristika istovjetna je i u domaih maaka.
Tijelo im je dugo, a glava zaokruena. Imaju
kratko snano zubalo s 30 otrih zuba. Vjeti su
lovci, na apama imaju vrlo otre nokte pa se
brzo penju na stabla, brzo tre, a raspon skoka im
je desetak puta vei od tjelesne duine. Imaju
odline reflekse i izrazit osjeaj za ravnoteu te
mogu dugo hodati po vrlo uskoj podlozi ili grani.
Samo najkrupniji pripadnici ove porodice, koji ne
obitavaju u naim stanitima, nisu uspjeni
penjai. U kretanju su vrlo graciozne. Hodaju
paljivo, "mekano", pa su stoga neujne.
Cjelokupnoj porodici maaka je zajedniko da
nokte mogu uvlaiti u apu. Protivno
uobiajenom miljenju, make su dobri plivai,
samo nerado ulaze u vodu.
Sva osjetila su im izvrsno razvijena, ali se
posebno istie vid. Make vrlo dobro vide i u
gotovo potpunom mraku. Njuh i okus su im
najslabije razvijeni. Kote vie mladunaca, leglo
moe biti brojno, a o njemu brinu samo enke.
Mujaci se ponekad prema podmlatku ponaaju
neprijateljski. Kao izraziti predatori, takvo
agresivno ponaanje pokazuju i prema ostalim
pripadnicima ivotinjskog svijeta.

DIVLJA MAKA

Klasifikacija Divlju maku ubrajamo u red

zvijeri (Carnivora), porodicu maaka (Felidae),
rod make (Felis), vrsta divlja maka (Felis
silvestris).
Divlja maka je autohtona, sitna dlakava
divlja svih naih stanita. Na odreenim
podrujima (Lika i Gorski kotar) divlja maka se
prema lovnom zakonodavstvu ne smatra divljai te
u tom sluaju uiva zatitu posebnih zakona i
propisa. Na ostalim prostorima je lovostajom
zatiena divlja. Nije zgorega napomenuti da su u
veini naih stanita prisutni krianci izmeu
domae i divlje make, to ne samo da je naruilo
genetsku istou ove vrste ve i iznimno oteava
njihovu determinaciju. Danas se smatra da je ova
vrsta svoj izvorni genom, bez pretapanja s
domaom makom zadrala jedino u stanitima
Like i Gorskog kotara.

Nazivlje
Mujaka nazivamo maak, enku maka, a
mlade maii.

Rasprostranjenost
Divlja maka je rasprostranjena, premda u
razliitom intenzitetu na gotovo cijelom
europskom prostoru. Brojnija je u sredinjem i
junom dijelu europskog kontinenta, dok je na
sjeveru rjea, a u skandinavskim zemljama i Rusiji
je nema. Drugim rijeima u brojnim europskim
stanitima uslijed intenzivne ljudske aktivnosti ona
je jako prorijeena ili gotovo istrijebljena.
Na teritoriju Republike Hrvatske nalazimo je u
gotovo u svim stanitima, bez obzira na
nadmorsku visinu. Izuzetak su jadranski otoci gdje
ih nema.

Stanite
Starije visoke ume su iznimno pogodno
stanite za divlju maku. Meutim bez obzira na
njenu prisutnost u naim stanitima kao i
potencijalno
raznolikoj
prehrani,
uslijed
predatorske naravi, njena brojnost je u opadanju.
Vjerojatan razlog tome je plaha i samosvojna
narav koja

odreuje malu sposobnost prilagodbe na uvjete

biotopa koje je danas velikim dijelom definirala
ljudska aktivnost.

blii vrhu repa, a on sam je cm. Mujak je vei od

enke.
Zubalo divlje make ima grau karakteristinu
za predatora tj. mesojeda s 30 zubi, rasporeenih

Izgled i graa tijela

po formuli I 3/3; C 1/1; P 3/2; M 1 / 1 .

Divlja maka je naizgled vrlo slina obinoj

domaoj maki i po grai tijela i po obojenosti
dlanog pokrivaa. Za razliku od domae, divlja
maka je krupnija ivotinja snanije grae.
Krzno joj je neujednaene, tamno sive boje
proarano s tamnom linijom du hrpta te
poprenim prugama po leima i trbuhu. Na
podbratku pa i vratu dlaka je

Lubanja divlje
make.

Osjetila
Sva osjetila su joj vrlo dobro razvijena, a
posebice vid. Zahvaljujui tome dobro se snalazi i
u gotovo potpunom mraku. U pozadini oka ima
Divlja maka s uhvaenim plijenom.

svjetlija tj. ukasto bijela, dok je sam trbuh

zagasito sivout. Mladi primjerci imaju na elu
bijelu mrlju koja se kasnijim linjanjem izgubi.
Tijelo joj je zbijenije i dugo 80 - 90 cm te visoko 35
- 45 cm. Tjelesne mase je do 10 kilograma, a
iznimno i vie. Ima veu i zaobljeniju glavu sa
snanim vratom te jake noge. Stranje noge su
dulje i jae od prednjih pa omoguuju dugi skok.
Na apama ima pet prstiju s otrim pandama,
koje pri hodu uvlai meu jastuie na prstima.
Rep je kitnjast, duljine 40, pa i neto vie cm.
Jednakomjerno je obrastao dlakom cijelom
svojom duljinom, a na kraju zavrava tupo. Uzdu
repa nalazi se 6 do 8 tamnih kolutova, koji su to
tamniji to su

povrinu, tapetum lucidum, koja reflektira svjetlost

koja ulazi u oko. Stoga u tami, kada je obasjana
izvorom svjetla, makine oi zasvijetle. Sluh joj je
takoer dobro razvijen tako da na veoj udaljenosti
uje kretanje mia. Zahvaljujui dugim taktilnim
dlakama u gornjoj usni ima izvrsno razvijeno
osjetilo opipa. Od svih osjetila moda je najslabije
razvijen osjet njuha.

Nain ivota
Divlja maka je nono aktivna. U lov kree u
sumrak, a okonava ga pred zoru. Premda lovi sve
ivotinje koje moe savladati, odnosno od divljai
zeca, poljske i umske koke te poneko lane, njena
su osnovna hrana sitni glodavci tj. mievi i
voluharice. Takoer lovi predstavnike

porodice kuna, tj. obje kune, lasicu malu i

veliku kao i tvora. Osim mieva rado lovi i
poljskog takora. Zbog plahe naravi ne dolazi u
blizinu ljudskih naselja pa stoga i ne ini tete
na domaoj peradi. Lovi prikradanjem i
zaskokom ili doekom i zaskokom plijena na
njegovim premetima, stazama ili uz nastambe.
Oskudna hranom ili izlovljena stanita maka
naputa, a pri izboru novoga nastoji da to budu
podruja bez ljudske prisutnosti. Za dana se
povlai u sklonite koje nalazi u naputenim
jazbinama, a u umskom stanitu u upljim
deblima, raspuklinama u stijeni ili se odmara u
kronji stabla. ivi asocijalno, samotnjaki sve
do vremena parenja.

Razmnoavanje
Premda se divlje make pare jednom
godinje, u vremenu od veljae do oujka,
postoje i odstupanja od tog razdoblja pa parenje
moe biti i kasnije. Spolni dimorfizam nije
izraen, osim kako je prije

Iznimno, u to je vrijeme mogue u blizini sela ili

grada primijetiti divljeg maka, koji tu zaluta
privuen zovom domae make, jer se ljubavni
zov domae i divlje make ne razlikuju. Stoga nije
neobino da dolazi do krianja. Kao i kod
domaih, sam in parenja divljih maaka se odvija
nou. Nakon njega maak i maka ostaju krae
vrijeme vezani. enka nosi 63 dana te u vremenu
od travnja do svibnja omaci 4-5 maia. Za
macenje trai sigurno sklonite pod ili nad
zemljom (jazbine, pilje, duplje itd.). Maii su
slijepi prvih 12 dana, a
majku siu oko 6 tjedana. enka ima 8 sisa.
Nakon perioda sisanja, majka mladima poinje
donositi ivi plijen na kojem ue vjetinu lova. U
sluaju uznemiravanja ili opasnosti majka maie
prenosi u drugo sklonite. Brigu o leglu vodi
iskljuivo enka, jer ju mujak po parenju
naputa. Pred zimu se leglo razilazi. Mladi postiu
spolnu zrelost s 9 mjeseci starosti, to znai da e
tijekom slijedeeg proljea imati vlastiti
podmladak.
V

ivotni vijek
ivotni vijek divlje make iznosi od 12 do 15
godina.

Neprijatelji i bolesti

Maka s maiem.

spomenuto u krupnoi tijela, ali to nije dovoljno

da bismo naizgled razlikovali mujaka od
enke. U doba parenja oba se spola javljaju
odnosno dozivaju prodornim mijaukanjem.
Takvim glasanjem enke spremne za parenje
dozivaju mujake, a oni pak suparnicima
najavljuju svoju prisutnost.

Najopasniji prirodni neprijatelj divlje make je

ris i on je kao znatno snaniji lako savlada.
Ukoliko ne moe pobjei psu i lisici, divlja maka
im se suprotstavlja, te predstavlja dostojnog
protivnika. Ako je ranjenu ugroava ovjek, da bi
se obranila, napada i njega. Kako je i uvodno ve
reeno u smanjenju areala i brojnosti ove vrste
ovjek je odigrao znaajnu ulogu.
Obzirom da ulazi u lisije jame, oboljeva od
uge i bjesnoe, ali u irenju bjesnoe uslijed male
brojnosti, nema niti priblian znaaj kao lisica.
Osim toga redovito ima parazite u krznu i koi
poput buha i krpelja, a od endoparazita brojne
crijevne nametnike.

RAZLIKOVANJE DIVLJE I DOMAE MAKE

Zbog velike slinosti razlikovanje ove dvije

make nije nimalo jednostavno. Stoga se razlike
mogu utvrditi tek na odstreljenoj ili uginuloj
ivotinji. Za razlikovanje u prirodi potrebnan je
dobar vid i veliko iskustvo, jer u prirodi postoje
brojni krianci nastali mijeanjem domaih i
divljih maaka. Stoga ni anatomski detalji u
grai, kao i karakteristike krzna nisu jasno
izdiferencirani, to dodatno oteava razlikovanje
samo letiminim pregledom. Razlike je
najuputnije utvrditi prema:
1. Izgled i veliina
Divlja maka je puno krupnija od domae, te
joj je i graa tijela robusnija. Pri tom se posebno
istie krupnoa glave.
2. Glava
Na glavi divlje make treba obratiti
pozornost na boju usana. Zapravo u nje su usne
(kao i stopala) tamno pigmentirane te se ine
crnima, za razliku od domae make gdje su
svjetlije.
Nadalje unutarnja strana une koljke je u
divlje make jako obrasla dlakom, dok je u
domae, gornji unutarnji rub uke gol.
3. Lubanja
Na kostima lubanje divlje make spoj nosne i
eone kosti je zaobljen dok se u domae make
nosne kosti klinasto

meusobno spajaju te ulaze u spoj s eonom

kosti tvorei otri kut.

4. Zubi
U zubalu divlje make u gornjoj vilici prvi
stalni pretkutnjak je manji nego u domae
make. Ukoliko se radi o starijem primjerku
divlje make tada esto taj zub nedostaje, jer
uslijed starosti ispadne.
5. Rep
Rep je vjerojatno najzahvalniji dio tijela za
procjenu o kojoj se maki radi, jer je lako
uoljiv i karakteristian za divlju maku.
Zapravo, u nje je on kitnjast, cijelom duljinom
cirkulamo obrastao dlakom, to ga ini krupnim,
jednako debelim i punim, a zavrava tupo.
Nasuprot tome u domae make rep prema kraju
postaje sve tanji, tako da iljasto zavrava. U
divlje make na repu se nalazi 6 do 8
meusobno odijeljenih kolutova, koji su prema
kraju rapa gledano sve tamniji, a sam kraj je
uvijek pokriven dlakom crne boje.
6. Duljina probavnog trakta
Divlja maka ima crijeva kraa od domae
make. U divlje make duljina crijeva odgovara
za tri duljine tijela dok u domae make ona
iznosi oko pet duljina tijela.

EUROAZIJSKI RIS

Klasifikacija
Ris je naa najvea zvijer iz porodice maaka
(Felidae), potporodice pravih maaka (Felinae),
roda make (Felis) te podreda ris (Lynx). I danas
je broj podvrsta risova u svijetu nerjeiv
problem. Upravo iz tih nedoumica i proizlaze
rasprave o tome koja je podvrsta risa danas
naseljena na teritoriju Republike Hrvatske. Tako
se tvrdi da je naa podruja nekada naseljavala
manja, takozvana balkanska ili dinarska podvrsta
(Lynx lynx martinoi), koja je inila i manje tete
na divljai. Danas je pak prema istim izvorima
naseljena neto krupnija karpatska podvrsta risa
(Lynx lynx carpathia). U aktualnom Zakonu o
lovstvu ris nije naveden kao divlja, te se i dalje,
od 1982. godine tretira kao zatiena vrsta. Od
2005. godine prema zakonu, a u skladu s Planom
upravljanja risom u Hrvatskoj predviena je
mogunost odreivanja i realiziranja godinje
odstrelne kvote za pojedina podruja.

Nazivlje
Mujaka nazivamo ris, enku risovica, a
mlade risii ili maii.

Rasprostranjenost
Euroazijski ris je jedan od pripadnika porodice
maaka sa najirim arealom rasprostiranja.
Uglavnom je brojan na podruju Rusije i centralne
Azije, dok mu je danas broj u Europi znatno
smanjen. Izvorni ris nastanjivao je vee dijelove
Hrvatske, a prema Alojziju Frkoviu je 1901.
godine u Hrvatskoj i potpuno istrijebljen. Naime,
V

Josip op, abarski lovac, je podno Snjenika

1901. godine posljednji put sluao risa i ujedno je
to i posljednji podatak o risu u Hrvatskoj. Dodue
postoje i neki podaci d a j e 1903. godine uhvaen
posljednji ris u tzv. gvoe. U svakom sluaju od
tada je izvorni ris naih podruja i slubeno nestao
iz popisa faune nae drave. Do obrata je dolo 70tih godina prolog stoljea kada je poelo
naseljavanje risova u odreenim podrujima
sredinje Europe (Njemaka, vicarska, Slovenija,
Austrija, Italija,

Francuska). Upravo je naseljavanje risova u

Koevlju (Slovenija) 1973. godine dovelo do
nenamjernog irenja risa i na teritorij
Republike Hrvatske. U lipnju 1974. pristigli
su prvi podaci o prisutnosti risa u Gorskom
kotaru. Nakon toga ris se proirio na vei dio
Gorskog kotara, Hrvatskog primorja te na
sjeverni Velebit. Danas se brojnost risa u
Hrvatskoj procjenjuje na 60 - 80 jedinki.
Izgled i graa tijela
Ris je naa najvea maka. U duinu
dosie do 155 cm, a rep mu je dugaak do 20
cm. Odrasli primjerci narastu do 75 cm u
visinu mjereno u kriima i tjelesne mase do
25 kg. Svojim izgledom ris odaje dojam
snane i lijepe ivotinje, neto vie u

vrhu uperak crnih dlaka dug do 5 cm. Osim

njih duu dlaku nalazimo i na postranim
dijelovima glave, to nazivamo zalisci ili
brada. Kao i sve prave make ris moe uvui
pande u apu, tako da se iste ne vide u
otiscima nogu. Pande ris koristi u hvatanju i
deranju plijena, obiljeavanju stabala i
penjanju. Ris ima 28 zuba uz zubnu formulu
I 3 / 3 , C 1 / 1 , P 2 / 2 , M 1 / 1 . Ponekad ris
moe imati jo dva zuba, lijevi i/ili desni
pretkutnjak, ali oni obino u starijih jedinki
ispadnu. Zubalo je graom karakteristino za
mesojede.

Osjetila
Ris ima dobro razvijena osjetila vida,
sluha i opipa (duge osjetne dlake). Pored
njih primjereno je razvijeno i osjetilo njuha.

Ishrana

Risovica i ris.

stranjem kraju. Tako su mu stranje noge

due od prednjih za oko 20%, to mu
omoguava brz i snaan odraz. Odrasli ris
moe skoiti u duinu i do 8 metara. Zbog
specifine grae tijela (duge noge) ris se
nerado penje na vie dijelove stabala pa
uglavnom na stablu hoda po niim granama.
Dlani pokriva risa je crvenkasto kestenaste
boje, posut brojnim tamnim pjegama. Grlite,
prsa i trbuh su bijeli. Pokrovna dlaka je dua
na trbuhu negoli na leima. Ui su kratke,
uspravne i nose na

Ris je tipini predstavnik zvijeri. Hrani

se iskljuivo drugim ivotinjama koje moe
savladati. Ris nije lovac dugog i izdrljivog
trka. Stoga plijen ne progoni, ve postavlja
zasjede te lovi prikradanjem i uljanjem.
Nakon skoka na rtvina lea, istu nastoji
oboriti i ubiti ugrizom u podruju grkljana.
Na veem plijenu pored ugriznih rana uvijek
je mogue uoiti i ozljede nastale pandama.
Osnovni plijen ine mu smea i jelenska
divlja, uz naglasak na srne, zatim mufloni,
ptice i mali glodavci (puh). Pored njih ris ne
proputa ubiti i lisice, manje pse, domae i
divlje make. Upravo zbog karakteristinog
naina lova ris nema toliku pozitivnu ulogu
u selekciji divljai. Naime, injenica da ris
lovi iz zasjede ukazuje i na to da mu je
odabir slabije i bolesne jedinke tei tako da
rjee lovi manji, dostupniji i laki plijen. U
tome pokazuje veliku prilagodljivost pa je
tako zimi, po veem snijegu u stanju ubiti i
krupnije primjerke jelenske divljai. Ris
treba dnevno do 1 kg mesa, tako da se na
plijen vraa i nekoliko puta. Omiljeni dio
mesa su mu butovi koje jede prve.

ivotni prostor
U Europi se ris ne moe smatrati
specijalistom glede odabira stanita. Glavne
kriterije u izboru stanita predstavljaju
dostupnost hrane, mir i postojanje zaklonita. U
Republici Hrvatskoj stanitem risa smatraju se
umovita, brdsko-gorska podruja Dinarida. Ris
je teritorijalna ivotinja.
Aktivnost
Ris je preteito aktivan u sumrak i nou. U
lov kree obino rano ujutro i kasno uveer.
Teritorij obilazi na nain da dnevno prijee do
20 km te se kroz odreeno vrijeme vraa na
polazite.
Nain ivota
Karakteristika risa je samotarski i
teritorijalni nain ivota. Osim u vrijeme
parenja, na svom teritoriju ne podnosi druge
pripadnike svoje vrste, ali umjesto da se
meusobno bore, uglavnom jednostavno
izbjegavaju jedni druge. Veliina teritorija, kao
i mjesto zadravanja na njemu ovisi o miru i
dostupnosti plijena. Uglavnom ne lijee na isti
leaj dva dana uzastopce. Svoje podruje risovi
obiljeavaju prvenstveno mokraom i izmetom.
Razmnoavanje
Tijekom sezone parenja (sredina veljae do
kraja oujka) mujaci prilaze enkama i tada se
glasno javljaju i ponekad bore za enke. Pare se
samo jednom godinje, graviditet traje oko 73
dana, tako da enka u svibnju ili lipnju okoti
ponajee 2-3 mlada. Za koenje enka bira
skrovita mjesta poput upljina u stijenama,
jama u zemlji i sl. Mladi se raaju slijepi, a
progledaju nakon 2 tjedna. Risii siu oko 6
mjeseci, a uz majku ostaju do njezina slijedeeg
koenja (onjaci im izrastu do

kraja prve godine, pa u prehrani ovise o majci).

Ukoliko majka osjeti da joj je leglo ugroeno
redovito ih prenosi na drugo mjesto. Primami
spolni omjer je 1:1. Mladi su spolno zreli sa 1
godinom ivota.

ivotni vijek

Ris moe doivjeti oko 14 godina.

Bolesti i neprijatelji
U prirodi ris nema puno neprijatelja. Veliki
predatori (medvjed i vuk) mogli bi usmrtiti risa,
ali on pred njima lagano uzmie na stabla. Osim
toga vuk ga moe savladati jedino u oporu.
Znatno jai utjecaj vuk pokazuje putem
konkurencije u ishrani, tako da je porastom broja
vukova danas primjetan i pad brojnosti risova na
istim podrujima. Bolesti (zarazne i invazijske)
rijetko su dokazivane u risova. Uglavnom
predstavljaju pojedinaan nalaz. Tako je
primjerice bjesnoa dokazana u samo dva risa na
naem podruju (Veterinarski zavod u Rijeci),
leptospire u razdoblju od 1985-1988. samo u
jednom od 46 pretraenih uzoraka, i sl. Rijedak
nalaz bjesnoe je razumljiv ukoliko znamo da se
na jelovniku risa samo iznimno nalaze i lisice i
manji psi.

Posebne napomene
Ris kao samotnjak i ivotinja vjerna teritoriju
ne uzrokuje velike tete na stoci. Na plemenitoj
divljai moe uzrokovati znatne tete obzirom se
prehrana odraslih gotovo u 100% iznosu bazira na
jelenskoj i srneoj divljai. Uglavnom je ris bolje
prihvaen meu naim lovcima od vuka. Danas
kada je ris zatien opasnost po njegov opstanak
predstavljaju krivolov i prenamnoenost vukova,
obzirom na raspoloivu populaciju prirodnog
plijena.

KUNE - MUSTELIDAE

Prema znanstvenoj klasifikaciji cjelokupna

porodica kuna (Mustelidae) proizlazi iz reda
zvijeri (Carnivora), te tvori podporodicu kuna
(Mustelinae) s rodom kuna (Martes), rodom lasica
(Mustela), jazavaca (Meles) i vidri (Lutra), u koje
ulaze brojne vrste. Rod kuna evolucijski se poeo
formirati prije vie od 30 milijuna godina. Taj
proces zavren je u mlaem pliocenu tj. dananje
kune zavrile su svoj razvoj prije gotovo 7
milijuna godina. Od cjelokupne porodice kuna, u
tradicionalnu divlja naih stanita ubrajaju se
kuna zlatica, kuna bjelica, lasica mala, lasica
velika, vidra, tvor i jazavac. Od pobrojenih vrsta
prema aktualnom lovnom zakonodavstvu u
divlja vie ne ubrajamo veliku lasicu ili
hermelina te vidru. Danas su to trajno zatiene
vrste. Za razliku od njih, kuna zlatica i mala lasica
su trajno zatiena divlja, dok za tvora i kunu
bjelicu nema lovostaje. To znai da su od ove
porodice samo jazavac i kuna zlatica lovostajom
zatiena divlja. Sve

spomenute vrste ubrajamo u sitnu dlakavu

divlja. Premda imaju zajednikih karakteristika
pripadnici ove porodice imaju razvijene razlike u
grai i veliini tijela te nainu ivota i ishrani.
Zajednike karakteristike ove porodice su
duguljasto vitko tijelo, koje nose kratke noge. Na
nogama imaju 4-5 prstiju s jakim pandama koje
ne mogu uvui izmeu jastuia prstiju, te se oni
uvijek ocrtavaju u tragu. Pojedini pripadnici ove
porodice su krvoedni mesojedi dok drugi
(jazavac) koriste i biljnu hranu. Imaju jako zubalo
s izraenim onjacima, uz ukupan broj od 38
zuba. U blizini anusa imaju razvijene perianalne
lijezde kojima obiljeavaju teritorij (jazavac) ili
im izbacivanjem sadraja slue za samoobranu
(tvor). Po dolasku na svijet mladi su slijepi oko
dva tjedna.
Svi pripadnici ove porodice osim jazavca
imaju finu dlaku pa su stoga vrijedni krznai. Za
ovu je porodicu karakteristina i pojava
embriotenije. Embriotenija nije, kako se esto
misli, prekid u razvoju zametka ve njegov
izrazito usporen razvoj do trenutka nidacije.
Nastupom odreenog godinjeg doba ili povoljnih
vremenskih uvjeta razvoj zametka se nidacijom
ubrzava, odnosno odvija normalnom dinamikom.
Ovisno o vrsti divljai, ali i nekim jo
nerazjanjenim imbenicima, embriotenija traje
razliito dugo, tako da svaka vrsta divljai u
najpovoljnije vrijeme donosi mlade na svijet. U
ovoj porodici ne postoje uvrijeeni hrvatski
termini kojima bi se specifino nazivao mujak,
enka ili mlado. Dakle i kod kuna i kod lasica i
kod jazavaca donoenje mladih na svijet
nazivamo okotom, a odrasle prema spolu
jednostavno nazivamo mujakom ili enkom.

KUNA ZLATICA

mogue vidjeti u blizini urbanih cjelina primjerice

u Maksimirskom parku u Zagrebu.

Klasifikacija
Kuna zlatica se ubraja u red zvijeri
(Carnivora), porodicu kuna
(Mustelidae),
potporodicu kune (Mustelinae), rod kuna
(Martes), a vrsta je kuna zlatica (Martes martes
L.).
Kuna zlatica je naa autohtona divlja i
premda nije brojna, nalazimo je u veini stanita
Republike Hrvatske. Ubraja se u sitnu dlakavu
divlja zatienu lovostajom.

Rasprostranjenost
Kuna zlatica nastanjuje gotovo cijelu Europu
ukljuujui Englesku, Irsku i
V

kotsku, a nalazimo ju i na sjeveru, odnosno u

Skandinaviji.

Stanite
Na podruju Republike Hrvatske kuna zlatica
obitava preteno u brdskim i brdsko planinskim
stanitima kao i u veim umskim kompleksima
na nioj nadmorskoj visini. Veliina stanita
kune zlatice podosta varira te za parenja moe
iznositi i do 1000 hektara. Preferira ume starijih
sastojina, ali bez gustog podrasta. U remizama,
poljskim terenima, parkovima i u blizini ljudskih
naselja se rijetko nalazi. Ipak ponekad ju je

Izgled i graa tijela

Kuna zlatica je duga 70 - 80 centimetara, a od
te duljine na rep otpada 20 - 25 centimetara.
Visine je oko 25 centimetara, a mase 1,5 do 2
kilograma. Tijelo joj je izdueno i gipko. Lubanja
joj je graena tako da glavu moe provui kroz
male otvore, pretraujui rupe u tlu i otvore na
deblima. Gdje uspije uvui glavu uspijeva provui
i cijelo tijelo. Na glavi su uoljive kratke, vie
trokutaste ui (u usporedbi s bjelicom), krupne oi
i crna njuka. Na glavi ima rasporeene taktilne
dlake, najvie na gornjoj usni, ali i iznad oiju te
neto ispod brade i po grlu. Donja strana vrata i
djelomice prsiju je zlatnoute boje pa je po toj
svjetlijoj malji kuna i dobila ime na naim
prostorima. Ova malja svjetlije dlake uglavnom je
zaokruena oblika i rijetko kada zahvaa prednje
noge. Kuna zlatica ima snane i relativno kratke
noge te se zahvaljujui tome vrlo spretno penje i
kree po drveu. Meutim zbog takve grae je
manje prikladna za kretanje po tlu pa se slui
skokovima pri emu uvija tijelo i zabacuje stranje
noge ispred prednjih.

Kuna zlatica osmatra svoju okolinu.

Osnovna boja dlanog pokrivaa kune zlatice je

kestenjasto do tamnosmea, a poddlaka je
gusta sa ukastim vrhovima. Dlaka na trbuhu
je neto svjetlije nijanse negoli na leima, dok
je na nogama tamnosmea do skoro crna. Rep
joj je kitnjast, a dlaka na njemu je tamnija od
one na tijelu. Osijasta dlaka je mekana i
svilenkasta, to njeno krzno ini atraktivnim za
preradu. Na nogama ima duge i otre nokte koji
joj pomau u penjanju i hvatanju plijena.
Nokte, kao i ostali pripadnici porodice kuna, ne
moe uvlaenjem sakriti u ape. Na apama ima
pet prstiju, a prostor izmeu njih kao i sami
jastuii su obrasli dlakom. Ta je obraslost u
tolikoj mjeri izrazita da trag kune nije detaljan,
odnosno u njemu se ne oitavaju otisci jastuia
prstiju.
Nain ivota
Kuna zlatica je nono aktivna ivotinja koja
u lov polazi u sumrak. Povrina podruja na
kojem lovi kree se od pet do dvadeset
etvornih kilometara. Tijekom lova kuna se
koristi poznatim stazama koje iznova
obiljeava mirisom analnih lijezda,

izmetom pa i mokraom. Zahvaljujui

mokrenju, po snijegu je mogue razlikovati da
li trag pripada mujaku ili enki. U enke e
mrlja mokrae biti u samom tragu izmeu
otisaka stranjih nogu a u mujaka e se mrlja
nalaziti postrance od traga apa, tj. mokraom
e biti uprskano iblje, stablo ili kakav
predmet. Dan provodi u skrovitu, koje ne
gradi i ne ureuje ve preuzima od svog
plijena. Vrlo je spretan penja pa ju je mogue
nai u ptijem ili vjeverijem gnjezdu te u
dupljama stabala. Najbolja sklonita nalazi
upravo
u brojnim
dupljama
stabala
bjelogorinih i mjeovitih uma. Iznimno od
toga u jelovim umama, koje oskudjevaju
dupljama boravi u gnjezdima. Niti u duplji
niti u gnijezdu kuna zlatica ne boravi cijele
godine. Tijekom zime s puno snijega i mraza
dan provodi u nadzemnim sklonitima koja
pronalazi u dnu debla, ispod sloja granja, u
upljinama oborenih debala te upljinama u
snijegu. Takve snjene rupe esto posjeuje pa
je u njima, i metar pod snijegom, uz kakav
panj mogue nai ostatke kunina plijena u
vidu letnih i krilnih pera, kostiju s tetivama
itd. Takve rupe s ostacima prijanjih obroka
kuna posjeuje radi odmora. Zahvaljujui
svojoj grai i spretnosti kuna zlatica se kroz
umu, u traenju plijena i u bijegu, kree s
kronje na kronju. Teritorijalna je ivotinja i
svoj areal uva od ostalih kuna nedajui im da
love na njemu. Stoga se u njenom stanitu
pronalazi ostavljeni izmet na markantnim
mjestima poput panja, mravinjaka, oborene
klade ili u tragu koji je ostavila, a sa svrhom
obiljeavanja granica teritorija. Granice
teritorija obiljeava i sekretom perianalnih
lijezda koji polae zajedno s izmetom. Taj
sekret ima jak i postojan miris koji se dugo
zadrava.
Ishrana
Kuna zlatica je predator i hrani se ivim
plijenom. Osnovna lovina su joj sitni
glodavci, mievi i voluharice, jaja ili ptii u

gnijezdu, poneka (umska) koka, vjeverica, a

napada i krupniju dlakavu divlja poput zeca,
laneta i sl. Pored toga povremeno se hrani i
umskim voem poput jagoda, malina ili kupina.
Pri lovu, plijen hvataju zubima za vrat lomei ga ili
ako je plijen manji (primjerice voluharica) za
glavu, drobei lubanju. Ne pojedene ostatke plijena
skrivaju u duplje stabala ili u naputena gnijezda.
Dok lovi i prikrada se plijenu kuna zlatica se kree
sitnim koracima, dok u trku za zecom ili u bijegu
od neprijatelja bjei skokovima. U pravilu se hrani
samo na zemlji, a na drvo se penje zbog odmora ili
u potjeri za vjevericom. Osnovna hrana su joj
voluharice pa u godinama kada ih ima u izobilju
kuna zlatica se hrani gotovo iskljuivo samo njima.
U tom smislu je kuna korisna divlja u lovitu jer
smanjuje brojnu populaciju glodavaca, to ima i
preventivni znaaj u sprjeavanju irenja brojnih
bolesti kojima su glodavci rezervoar.

Parenje
Parenje se odvija za najtoplijeg dijela godine,
ve od lipnja pa do kolovoza, po monogamnom
naelu. Mujak sa mora sa suparnicima izboriti za
enku i pravo parenja. Kod kuna je prisutna
embriotenija pa zametak miruje sve do veljae
kada njegov razvoj zapoinje normalnom brzinom.
Tako od ukupnog graviditeta koji u kune zlatice
iznosi 270 - 300 dana na razvoj ploda otpada svega
oko 45 dana.
V

enke koje su parene tijekom ljeta, ponovo se

pare u veljai tako da mlade donose na svijet
kada i ostale enke. U oujku ili travnju enka, u
meko nastrtim sklonitima, okoti tri do pet
mladih. Oni su slijepi, pokriveni njenom
dlakom, slabo razvijeni i tee svaki oko 30
grama. Sve dok im se ne uspostavi
termoregulacija osjetljivi su na hladnou i ovisni
o tjelesnoj toplini majke.
enka ima 4 sise na kojima mladi siu 7-8
tjedana. Mladi progledaju tek nakon 5 tjedana, a
spolno dozrijevaju izmeu dvije i

Kuna zlatica se vrlo spretno penje i kree po drveu.

tri godine starosti. Roditelje poinju naputati ve

sa 45 dana starosti da bi im ve sa 60 dana starosti
mirisne lijezde poele izluivati sekret potreban
za obiljeavanje teritorija. Razlaz obitelji dogaa
se krajem ljeta odnosno poetkom jeseni.

Neprijatelji i bolesti
Prirodni neprijatelji kune zlatice su lisica,
divlja maka i ris od dlakavih predatora te orao,
sova uara i jastreb od pernatih predatora. Unato
tome zahvaljujui svojoj spretnosti i sranosti kuna
zlatica im nije est plijen. Od invazijskih bolesti
najee su ugavost, krpeljivost i one uzrokovane
crijevnim nametnicima. Od zaraznih bolesti,
obzirom na uestali kontakt sa voluharicama i
mievima u prvi plan iskae silvatina bjesnoa.
Meutim ona uslijed teritorijalnog i asocijalnog
ponaanja te male gustoe populacije i nije tako
esta te kuna zlatica i nema vei epizotioloki
znaaj u irenju bjesnoe.
V

ivotni vijek
ivotni vijek kune zlatice
uvjetima iznosi 10 do 12 godina.

prirodnim

KUNA BJELICA

Klasifikacija
Kunu bjelicu ubrajamo u red zvijeri
(Carnivora), porodicu kuna (Mustelidae),
potporodicu kune (Mustelinae), rod kuna
(Martes) i vrstu kuna bjelica (Martes foina
Erx.).
Kuna bjelica je naa autohtona divlja i neto
je brojnija od kune zlatice. Nalazimo je u brojnim
stanitima Republike Hrvatske. Ubraja se u sitnu
dlakavu divlja zatienu lovostajom.

Rasprostranjenost
Premda se ire gledano areal kune bjelice i
kune zlatice u velikoj mjeri preklapa, stanovite
razlike u rasprostranjenosti ipak postoje. Naime,
kuna bjelica ne nastanjuje sam sjever Europe ve
vie gravitira prema njenom jugu. Tako je
nalazimo na jugu panjolske i u Grkoj s
izuzetkom Sredozemlja (Sicilija, Korzika,
Sardinija i Cipar). U naoj zemlji, osim to
naseljava kontinentalni i sredinji dio Hrvatske
izraziti je stanovnik i njenog juga te je nalazimo
u priobalju i na otocima. tovie, u krakim
stanitima je brojnija. U brdskim i brdsko
planinskim podrujima nalazi se tijekom ljeta, a
poetkom zime migrira u nie

predjele. To znai da je i na naim prostorima

areal kune bjelice u velikoj mjeri zajedniki s
kunom zlaticom.

Stanite
Vrlo esto se nastanjuje u blizini ljudskih
naselja, ponajvie uz gospodarske zgrade,
okunice, ispod hrpa kamenja i granja itd. Kuna
bjelica je tipian stanovnik otvorenih podruja,
a voli rubove uma, kamenite terene te
naputene kamenolome.

Izgled i graa tijela

Kuna bjelica je tjelesno neto manja od
srodne joj zlatice, ali je zato robusnije graena.
Sukladno tome ima i krae noge. Na grlitu,
vratu i prsima ima malju bijele dlake po kojoj je
i dobila naziv i po emu ju prvenstveno
razlikujemo od zlatice. Ta malja je uzduno
podijeljena na dva kraka iji se vrci proteu do
prednjih nogu pa i prelaze na njih. Zbog bijele
poddlake
krzno
kune
bjelice
izgleda
sivkastosmee jer takva poddlaka odaje dojam
svijetlije boje dlanog pokrivaa. Dlaka je neto
grublja i rjea negoli u zlatice te se ini kao da
ne

parkovima, predgrau pa i ponekoj

gradskoj etvrti. Za penjanje po glatkim
kamenini povrinama ili zidovima slue joj
otri nokti kojima se upire u vrlo male
pukotine. Obrnuto od zlatice, kuna bjelica
poveava svoj teritorij u zimsko doba, jer u to
vrijeme u svome stanitu pronalazi manje
hrane to nastoji kompenzirati poveanjem
povrine.
Drugi
razlog
je
zavreno
osamostaljivanje podmlatka i prestanak
obiteljskog ivota pa prestanak roditeljskih
obveza
omoguava
poveanje
radijusa
kretanja. Gustoa populacije u stanitu kune
bjelice bitno je vea nego u zlatice. I premda su
obje kune asocijalnog ponaanja, ini se da
bjelica lake podnosi pripadnike iste vrste na
svom stanitu. Svoj teritorij takoer obiljeava
izmetom i sekretom analnih lijezda, ali je on
prodorniji nego u kune zlatice. Njen izmet je
crne boje i nalazi se oko gospodarskih ili
naputenih zgrada, staja, uz ograde itd.

Kuna bjelica s lijepo i karakteristino izraenom lisom.

pokriva kunino tijelo u potpunosti. Obraslost

apa dlakom nije toliko izrazita te se u tragu
uoavaju jastuii prstiju. Njuka u bjelice nije
pigmentirana pa ima ruiastu boju mesa. Ima
38 zubi rasporeenih po formuli I 3/3 C 1/1 M
4/4 i P 1 / 1 . Ostali detalji vanjtine podjednaki
su onima opisanim kod kune zlatice.
Anatomski
detalji
na
temelju
kojih
razlikujemo ove dvije kune bit e navedeni u
zasebnom dijelu.
Nain ivota
Iako je kuna bjelica spretna i okretna
divlja, ipak nije tako dobar penja kao zlatica.
Stoga su njena skrovita preteito na tlu u
razliitim pukotinama, oborenim stablima,
rupama, stijenama i naputenim zdanjima. Zato
je ee viamo u naseljima,

Ishrana
Lovina su joj sitni glodavci, ptice i njihova
jaja, puhovi, vjeverice, mladi zeevi te insekti i
njihove liinke. Od biljne hrane uzima umsko
voe. esto se, u nedostatku lovine uvlai u
peradnjake i kokoinjce gdje napravi veliku
tetu koljui perad. Kuna lovi tijekom noi, na
veoj udaljenosti od

Jaja predstavljaju osobitu poslasticu kunama pa ih esto

kradu iz gnijezda..

pukotine. Zbog blizine naselja posjeuje

vonjake i vrtove pravei tetu na plodovima.
Parenje
Razmnoavanje je podjednako kao u zlatice
te ima jedno leglo godinje. Sezona parenja
poinje u srpnju i traje do konca rujna.
Graviditet s embriotenijom je neto krai no u
zlatice i traje od 250 do 280 dana. Mladi dolaze
na svijet u travnju i svibnju, a rijetko ih je vie
od pet. Majka ih nakon dojenja od 7 do 8 tjedana
navikava na hranu animalnog podrijetla. Nakon
tri mjeseca mladi se osamostaljuju i porodica se
razilazi.
Ostale
karakteristike
razmnoavanja jednake su onima u kune zlatice.
ivotni vijek
ivotni vijek kune zlatice u prirodnim
uvjetima iznosi 10 do 12 godina.

Ukoliko joj se prui prilika uvlai se u peradnjake i

kokoinjce gdje napravi veliku tetu koljui perad.

nastambe, kako bi u proganjanju smanjila

rizik od pronalaenja legla i nastambe. Nain
lova podjednak je kao u zlatice. Po nainu
ivota i ponaanju vrlo je slina kuni zlatici,
podjednako je okretna i agresivna. Vjeto
skae, pliva i provlai se kroz uske

Neprijatelji i bolesti
Neprijatelji su joj kao i zlatici, orlovi, sove
uare, lisice i divlje make. Bolesti su takoer
zajednike ali je razlika u tome to bjelica puno
ee zavri pod kotaima automobila, jer joj je i
stanite blie ljudskim naseljima.

RAZLIKE IZMEU KUNE BJELICE I KUNE ZLATICE

Obzirom na velike slinosti u izgledu i grai

ove dvije kune, potrebno je navesti i odreene
anatomske i druge detalje na osnovu kojih ih je
mogue pouzdanije razlikovati.

1. Oblik i boja malje na vratu

Premda je lake uoiti razliku u boji lise,
bijelu u bjelice i zlatnoutu u zlatice, ona ipak
lako moe zavarati i paljivijeg promatraa te
ukoliko je dlaka neuredna njena prava nijansa
moe biti prikrivena. Stoga je pouzdanije
procijeniti oblik te malje. U zlatice je malja
zaokruena oblika i cjelovita te u pravilu ne
dopire do prednjih nogu. Za razliku od toga u
bjelice je ona podijeljena na dva kraka izmeu
kojih je uzdu prsiju i dijela vrata tamnosmea
dlaka. Vrhovi oba kraka dopiru do prednjih
nogu te s prednje strane prelaze na njih. Ovakav
oblik malje nije genetski ustaljen te moe imati
razliite varijacije, ali osnovne karakteristike
ostaju i ogledaju se barem u trakama bijele
dlake na prednjim nogama.

2. Boja njuke
Boja njuke u kune zlatice je izrazito tamna
gotovo crna, dok je u bjelice usljed nedostatka
pigmenta svjetla, ruiaste boje poput boje
mesa.

3. Oblik nosnih otvora

Oblik otvora nosne upljine na ogoljenoj
lubanji zlatice je ovalan dok je u bjelice
okrugao.

4. Oblik glave
U kune zlatice je izrazit lini dio glave, pri
emu je lice izduljeno pa glava izgleda
zailjena, dua i ua. Nasuprot tome glava kune
bjelice je kraa te izgleda ira i zdepastija.

5. Oblik i razmak uiju

Premda obje kune imaju trokutaste ui njihov
se oblik ipak poneto razlikuje. U bjelice su ui
krae i ire te zaobljenijih vrhova, a meusobni
razmak na bazi uke iznosi preko 5 centimetara. U
kune zlatice uke su dulje i iljatije uz meusobni
razmak do 5 centimetara.

6. Razlike u obliku zuba

U pedantnijoj determinaciji kuna slui i
usporedba oblika treeg pretkutnjaka i prvog
kutnjaka gornje vilice. Naime u bjelice je
pretkutnjak s vidljive, vanjske strane zaobljen, dok
je kutnjak udubljen. U kune zlatice je suprotno
tome trei pretkutnjak je udubljen dok je kutnjak
malo zaobljen ili ravan.

7. Duljina os penis
Os penis ili tzv. spolna kost, je koica koju
mujaci odreenih vrsta pa tako i kuna imaju u
spolovilu. U mujaka kune bjelice ta je kost dulja i
iznosi 5,5 do 6 centimetara. Obrnuto, u mujaka
kune zlatice spolna kost je kraa i mjeri 3,5 do 4,5
centimetara.

8. Obraslost stopala dlakom

U kune zlatice stopala, prsti, prostor izmeu
njih i jastuii prstiju izrazito su obrasli dlakom. U
kune bjelice je to poneto drukije. Naime, ne
moe se rei da u nje nema obraslosti dlakom jer je
i u nje prostor izmeu prstiju dlakav, ali u cjelini
uzevi njena su stopala izloenija i ogoljenija od
stopala kune zlatice. Ta razlika se moe oitati i u
njihovom tragu.

9. Boja krzna i kvaliteta dlake

Kuna zlatica ima tamnije krzno, odnosno
tamnosmee sa svjetlijom dlakom na trbuhu. Njeno
krzno je gue i bogatije

dlakom koja je svilenkasta i meka, to ga ini

vrlo cijenjenim. U kune bjelice nijansa dlake je
drukija, odnosno sivosmea pa njeno krzno
openito izgleda svjetlije. To krzno je slabije
kvalitete jer je dlaka tvra i grublja te znatno
rjea u odnosu na
zlatiinu.

Pored navedenih detalja postoji jo

pokazatelja koji mogu biti od znaaja za tonu
determinaciju kuna. Ti pokazatelji sami za sebe
nisu dovoljni niti pouzdani, jer nisu
neposredni, a to su mjesto ulova i nalaza izmeta.

Prema mjestu ulova ili nalaza kune

ukoliko je ono u blizini ljudskog naselja, u
priobalju ili na otoku moe se pretpostaviti da
se radi o kuni bjelici.
Po izgledu i boji izmeta ne moe se
odrediti kojoj kuni pripada, ali je ve reeno
da izmet kune bjelice ima znatno prodorniji
vonj. To moe usporediti tek iskusniji lovac.
Nalaz pak jednog izmeta dublje u umi na
istaknutom mjestu poput panja ili mravinjaka
upuuje na kunu zlaticu. Obratno nalaz hrpice
izmeta uz naselje, zgrade ili ograde upuuje na
kunu bjelicu.

MALA LASICA

Mala lasica Mustela nivalis L.

Klasifikacija
Mala lasica je svrstana u red zvijeri
(Carnivora), porodicu kuna (Mustelidae), rod
lasica (Mustela). Mala lasica je autohtona vrsta,
a veliinom naa najmanja zvijer. Mala je lasica
divlja zatiena lovostajom tijekom cijele
godine.

Rasprostranjenost
U Europi i Aziji mala lasica je uestala
divlja. Manje je brojna u Sjevernoj Americi,a
ima je poneto i na sjeveru Afrike. Autohtona je
divlja naih stanita i rasprostranjena je po
cijelom teritoriju Republike Hrvatske. Vrlo je
prilagodljiva raznovrsnom stanitu te ju
nalazimo u umarcima, uz hrpe kamenja,
sakupljeno sijeno, ivice i ograde, uz okunice i
gospodarske zgrade, odnosno svugdje gdje se
zadravaju voluharice i mievi.
Izgled i graa tijela
Lasica je vrlo okretna i spretna ivotinja.
Ima usko vretenasto tijelo duljine oko 20 do 25
cm. Od ukupne duljine tijela na sam rep otpada
posljednjih 3-5 cm. Tjelesna masa joj je oko
desetak dekagrama. Spolni dimorfizam je
naglaen u veliini pa je

enka vidno manja od mujaka. Krzno je u

veini sluajeva zagasito crvene do tamno
smee boje, ali se mogu nai i primjerci sa
poneto sivkaste dlake. Po trbuhu, donjoj
strani vrata i apama ima dlaku bijele boje.
Boja krzna se ne mijenja, tako da je i u zimsko i
ljetno doba jednaka. Ima dva para jakih
onjaka. Donji onjaci usmjereni su neto
ukoso prema naprijed, tako da u zagrizu s
gornjima reu kou plijena poput kara. Na
svim apama ima po pet prstiju s otrim
pandama, koji se ocrtavaju i u tragu.
Kree se u skokovima, odrazujui se
stranjim nogama, koje u doskoku, zabacujui
se, dotiu tlo ispred prednjih apa. Kao i svi
pripadnici porodice kuna ima razvijene
mirisne analne lijezde. Uloga ovih lijezda je
dvojaka, jer slue za obiljeavanje i obranu
teritorija,
odlaganjem
manje
koliine
ljezdanog sekreta intenzivnog mirisa po
granicama
teritorija
Istovremeno
ima
mogunost poput tvora, da u svrhu obrane
naglo izbaci njihov smrdljivi sadraj,
usmjerujui ga na napadaa.

Osjetila
Lasica ima izvrsno razvijena sva osjetila, od
kojih je moda ponajbolje razvijen sluh. Osim
odlino razvijenih osjetila, mala lasica ima
izuzetnu brzinu te tjelesnu izdrljivost i snagu.
Stoga moe uporno i daleko nositi

plijen koji je vei od nje. Pored toga krasi je

znatielja i neustraivost.

Nain ivota i aktivnost

Najvei dio aktivnosti odvija se tijekom
noi, ali esto puta lovi i tijekom dana,
posebno ako se osjea sigurnom za tmurna i
maglovita vremena. Kroz no prelazi 2-3
kilometra, rijetko kada vie. Njeno stanite u
pravilu nije veliko te iznosi svega par
hektara. Na veliinu stanita najvie utjee
hranidbeni potencijal, ali i brojnost
populacije, veliina legla itd. U odabiru
stanita izabire suha, ocjedita tla raznovrsne
konfiguracije. Stanite joj se esto preklapa
sa stanitem velike lasice.

Mala lasica ispred ulaza u brlog.

esto lasice love u grupama kad

organiziraju hajke. Manji plijen poput
mieva ubija ugrizom za vrat u podruju
zatiljka te ga prodire u cijelosti izuzev
trbunih organa i repa. Vei plijen, poput
peradi usmruje pregrizanjem vratne vene, te
potom samo lie krv. Od ulovljenih sitnih
glodavaca stvara zimske zalihe tako da ih
pojedinano zakapa u pijesak i na taj ih nain
sauva od kvarenja. Ponekad te zalihe potraju
sve do proljea. Stoga je tijekom zime mala
lasica neaktivna. Dane provodi u spavanju, a
brlog naputa samo u potrazi za vodom.
Kao
podzemnu
nastambu
koristi
nastambu svoje rtve, bilo da je to kuni,

hrak ili drugi podzemni glodavac. Pored

toga nalazimo ju u dupljama drvea, ispod
hrpe kamenja ili naslaganih drva.

Glasanje
Glasa se frktanjem, ime izraava
zadovoljstvo napose u igri s drugim
lasicama. Ljutnju i prijetnju izraava
puhanjem, a poetak napada najavljuje
cikom.

Ishrana
Lasica je mesojed, koji se kao izvorni
predator najradije hrani samo svjee
ulovljenim pljenom. Vrlo rado lovi, ak i
kada nije gladna, jer lov joj je i razonoda.
Obzirom na svoju okretnost, brzinu, dobro
zapaanje, veliki skok i vjeto penjanje,
uspjeno lovi ptice zaskokom na zemlji, u
gnjezdu ili u kronji. Pod zemljom,
zahvaljujui grai tijela (gdje proe glava
prolazi i ostatak tijela) i ustrajnosti, lovi i
ubija mieve, voluharice, takore i ponekad
divljeg kunia. Obzirom je dobar pliva
dobro se snalazi i pod vodom. Hrani se
ribom i ponekim rakom. Ne pree ni od
napada na zmije, otrovne i neotrovne, a u
nudi se hrani abama, guterima i
puevima. Obzirom da joj vie od 80 posto
ukupne lovine ine mievi, voluharice i
takori, lasica je prirodni regulator njihove
populacije, jer jedna lasica moe poloviti do
3000 glodavaca godinje te je s gledita
poljoprivrednika ona korisna divlja.
Naprotiv, zbog krvolone naravi ulazi u
peradnjake te zna napraviti velike tete
tamanei pilie i kokoi.

Parenje
Parenje se moe dogaati u razliito doba
godine, odnosno nije sezonski odreeno. U
lasica je izraena embriotenija. Najee u
lipnju enka okoti 4-7 mladih, a iznimno i
do 10. Mladi su prva tri tjedna slijepi i hrane
se sisanjem, a nakon toga kada progledaju
majka im oko 25-tog dana

poinje donositi ivi plijen, na kojem ih

poduava lovu i usmrivanju. Spolno
sazrijevaju s 10 - 12 mjeseci starosti. Svoje
leglo hrabro brani od svake opasnosti
zeljetanjem na uljeza, pa makar to bio i ovjek.

ivotni vijek
V

ivotni vijek male lasice iznosi do 8 godina.

Neprijatelji
Mala lasica, zbog svoje brzine, okretnosti i
otrih zuba gotovo da i nema neprijatelja. Najvea
prijetnja joj je ovjek. Osim toga esto biva
rtvom vlastite znatielje pa lako zavri i u
primitivnijim klopkama

VELIKA LASICA - Hermelin

Klasifikacija
Velika lasica je svrstana u red zvijeri
(Carnivora), porodicu kuna (Mustelidae) i rod
lasica (Mustela). Velika lasica po aktualnom
lovnom zakonodavstvu nije divlja te je
zatiena propisima Zakona o zatiti prirode. To
je naa autohtona vrsta.

Rasprostranjenost i stanite
Velika lasica prilino je prorijeen stanovnik
naih stanita te je stoga zatiena i ne ubraja se
u divlja. Voli vlana podruja gustih uma.
Viamo je i u planinama gdje se penje do 3000
metara nadmorske visine. Ona je rijedak
predstavnik nae faune, a na mnogim
podrujima nije potvrena njena prisutnost.

mijenja boju uvijek te da stoga, iako vrlo

rijetko, moemo naii na smee pripadnike i
zimi. I tada je vrh repa uvijek crne boje. Kod
velike lasice izraen je spolni dimorfizam u
veliini, tako da je mujak vei od enke.
Duina hermelinke je do 25 cm, a repa oko 10
cm. Mujak je dug do 30 cm i ima rep duljine
do 13 cm. Masa mujaka iznosi do 350 grama,
a enke do 200 grama. Navedene mjere
pokazuju da duina hermelinova repa odgovara
priblino polovici duine njegova tijela.
Jesensko linjanje moe zapoeti ve u rujnu i
zavrava krajem listopada ili u studenom.
Promjene poinju sa repom koji prvi pobijeli, a
zatim se bjelina iri od trbuha preko bokova
prema leima. Temperatura okoline, duina
perioda dnevne svjetlosti i

Izgled i graa tijela

Veliku lasicu jo zovemo hermelin ili obini
zerdav. Dlaka na leima je smee boje, a po
trbuhu i ispod vrata bijele boje s graninim
ukastim linijama. Oko uki ima bijeli obrub.
Zadnja treina repa je kod hermelina uvijek
crna, u svim godinjim dobima, dok zimi smea
dlaka djelomino ili potpuno prelazi u bijelu
boju. Unato tome postoje i navodi da velika
lasica ne
Zimska boja dlake.

hormonsko djelovanje odluuju o poetku

jesenske promjene dlake. Proljetno linjanje
odvija se u drugoj polovici travnja i traje do
konca svibnja. Mijenjanje dlake u proljee ide u
obrnutom smijeru tako da prvo glava postaje
crvenkasto-smea, a zatim ramena, lea i bokovi
te naposlijetku potamni i rep. Crna treina repa
linja se mjesec dana prije poetka i jesenskog i
proljetnog linjanja. Od ovog uobiajenog ciklusa
postoje i odreena odstupanja. U promjenjenim
okolnostima, kao to je zatoenitvo, linjanje
moe izostati ili biti nepotpuno. Ponekad
hermelini iz istog legla normalno mijenjaju
dlaku, dok neki primjerci ostaju smei. Ima 34
otra zuba rasporeena po formuli I 3/3; C 1/1; P
2/3; M 1/2.

Nain ivota
Velika lasica je izrazito okretna i brza
ivotinja. Iako je preteno nono aktivna, esto
ju se i danju moe zapaziti u lovu. Vjeto se
penje po drveu, a dobar je i pliva. Kao i za
malu, i za veliku lasicu je karakteristina velika
znatielja. Time si esto znade ugroziti ivot.
Opasne situacije kao i susrete sa svojim
neprijateljima nadilazi hrabrou. Zahvaljujui
tome zna se oteti i jaem protivniku te tako od
plijena postati predator.
Za visokog snjenog pokrivaa lovi ispod
njega provlaei se tunelima koje su u snijegu
napravili glodavci. Tada samo

povremeno izlazi na povrinu. Obzirom na

bjelinu svog krzna u zimsko vrijeme, vrlo dobro
se stapa s okolinom, a u sluaju opasnosti brzo se
uvlai pod snjeni pokrov.

Ishrana
Premda je velika lasica tipian mesojed, u
odreenim prilikama posee i za biljnom hranom.
Samo iznimno ukoliko nije ulovila dovoljno
plijena glad e utaiti razliitim plodovima tj.
umskim bobicama i voem. Jelovnik joj je
raznovrstan, ali uglavnom ga ine mioliki
glodavci koje lovi po njihovim podzemnim
nastambama. To znai da e glavninu hrane, i do
90%, velikoj lasici initi mievi, takori,
voluharice, krtice, vodene voluharice i sl.
Nerijetko posegne za pokojom pticom ili iz
gnijezda odnese jaja. U nudi se hrani guterima,
abama i drugim vodozemcima. Zahvaljujui
svojoj spretnosti i vjetom plivanju ulovi i
poneku ribu. Zbog grabeljive naravi napada i
znatno krupniji plijen pa nije rijetkost da u
podzemnim hodnicima savlada kunia. Napada i
zeca, uporno se drei zubima za njegov vrat, sve
dok ga iscrpljenost ne obori. Zeca lovi rijetko i u
pravilu samo u zimskim mjesecima. Dnevna
potreba za hranom iznosi i do 60 posto njene
tjelesne teine. To jasno govori koliko je u
stanitu korisna jer regulira populaciju malih
glodavaca. Brojnost populacije velike lasice
uvelike ovisi o brojnosti plijena tj. mieva i
voluharica pa stoga u mijim godinama znatno
poraste i brojnost lasica. Grabeljivost velike
lasice velikim dijelom je utvrena i njenim
metabolizmom, tako da brzi prijetvor hranjivih
materija nalae potrebu za hranjenjem svakih 12
sati tijekom zime. U suprotnom je ugroen sam
ivot ove zvjerke.

Razmnoavanje
Parenje lasica nastupa tijekom proljetnog
(veljaa i oujak) i ljetnog razdoblja (lipanj i
srpanj).

Velika lasica ispred ulaza u brlog.

ivotni vijek

Kao i kod ostalih pripadnika porodice

kuna, graviditet je karakteriziran
embriotenijom, koja prema nekima moe

Velika lasica moe u prirodi moe doivjeti i

10 godina.

trajati i do 10 mjeseci. tovie smatra se da je ovaj

period mirovanja dui u uvjetima oskudnih izvora
hrane, odnosno krai u mijim godinama. U
povoljnim uvjetima enke mogu imati dva legla
godinje. Mladi dolaze na svijet ve u svibnju.
enka u pripremljenom gnijezdu okoti do 10
mladih koji su teki svega par grama i slijepi
gotovo mjesec dana. enka ima 10 sisa kojima
doji mlade prvih mjesec i pol dana ivota. Prije
negoli mladi progledaju majka im ve poinje
donositi mesnu hranu.

Neprijatelji
Prirodni neprijatelji velike lasice su lisica,
divlja maka, ris, kuna zlatica i kuna bjelica, a od
pernatih predatora sova i jastreb. U stanitu veliku
prijetnju hermelinu predstavljaju podivljali psi i
make. Takoer treba istai opasnost koja velikoj
lasici prijeti nastalim promjenama u biotopu
uzrokovanim ljudskom djelatnou. Posredno,
primjena pesticida i smanjivanje populacije
mieva i voluharica uvjetovalo je smanjenje
brojnosti hermelina.

RAZLIKE IZMEU VELIKE I MALE LASICE

Razlikovanje ove dvije lasice problematino je

tijekom ljeta te dijelom proljea i jeseni. Tijekom
zime krzno velike lasice je u najveem broju
sluaja snjeno bijelo s redovnim izuzetkom
posljednje treine repa koja je crna.
Ljetna je boja dlake i male i velike lasice ista,
ponovno uz izuzetak repa. Na gornjem dijelu
tijela, oko glave, vrata, lea i bokova dlaka je
smee do crvenkasto-rie boje. Donji dio vrata,
prsa i trbuha su bijeli. Rep je kod hermelina
uvijek cm. Tako je tee razlikovanje ljeti jer
kontrast u odnosu prema boji tijela nije tako
izraen kao zimi. To je ujedno i glavni orijentir
kod razlikovanja ove dvije vrste, to nije uvijek

lako uoiti u prirodi jer se obje ivotinje kreu

iznimno brzo.
Veliina je takoer kriterij razlikovanja. No,
iako su male lasice manje i lake, treba biti
oprezan jer postoji oko 7 podvrsta u Europi koje
bitno variraju u dimenzijama te moe doi do
zamjene manje podvrste hermelina veim
podvrstama male lasice. Kao posljedica spolnog
dimorfizma postoji vjerojatnost da se zamijeni
enka zerdava s mujakom male lasice. Razlike
su zato uoljivije u duini repa, to pokazuju
neka mjerenja, odnosno duina hermelinova repa
odgovara priblino polovici duine njegova
tijela. Kod male lasice, koja ima krai rep,
njegova duljina dosee treinu ili etvrtinu
duljine tijela.

EUROPSKI OBINI TVOR

selima pa i gradovima jer na njihovom podruju

lake pronalazi hranu.

Klasifikacija
Tvor je svrstan u red zvijeri (Carnivora),
porodicu kuna (Mustelidae), rod lasica (Mustela) i
podrod tvorova (Putorius).
Tvor je naa autohtona, nezatiena sitna,
dlakava divlja.

Rasprostranjenost
Tvor je ire gledano rasprostranjen na gotovo
cjelokupnom Euroazijskom, klimatski umjerenom
prostoru. Nastanjen je i sjevernije osim na rubnim
sjevernim podrujima. Tako ga nalazimo u Rusiji,
dijelu Skandinavije i ostatku Europe. U naoj zemlji
tvor obitava na na veem dijelu njena
kontinentalnog teritorija.

Izgled i graa tijela

Odrasli tvor mjeri u duljinu oko 40 cm s repom
dugim oko 15 cm. Tjelesna masa mu varira od pola
do jednog kilograma, premda nerijetko u bogatom
stanitu iznosi i vie. Tijelo mu je pokriveno tamno
kestenjastom do gotovo crnom dlakom. Na leima i
bokovima dlaka mu je kestenjasta pa ta podruja
izgledaju svjetlija. Ispod osjaste dlake vidi se finija
uta vunasta poddlaka. Iza oiju i preko ela ima
traku uto bijele dlake koja se prua obostrano malo
ispod i iza uiju, a podsjea na masku. Jednako
svijetla dlaka u vidu malje nalazi se oko njuke.
Krzno mu je gusto i kvalitetno, ali i

Stanite
Pogoduju mu stanita koja obiluju hranom, bez
obzira da li je to ravnica, planina, uma ili polje. U
pravilu ee nastanjuje podruja uz ljudska naselja
posebno sela i seoska gospodarstva. Zapravo
tijekom ljetnog perioda obitava u poljima
umarcima i umama, da bi se dolaskom zime
preselio blie naseljima,

Tvor u skoku.

Lubanja europskog obinog tvora.

poslije stavljena moe zadrati neugodni

prirodni miris. Preparatori, prema kvaliteti,
svrstavaju krzno tvora znatno ispod krzna
ostalih kuna te jedino iznad krzna jazavca. Ima
kratke noge, a uz anus parne analne lijezde
koje izluuju sekret izrazito neugodna i
prodorna vonja. Stiskanjem analnih lijezda
ima sposobnost pricanja njihova sadraja,
ime se slui u obrambene svrhe.
Nain ivota
Nono je aktivna ivotinja pa u sumrak
kree u pohode. Dan provodi preteno u
skrovitu, koje mu nije trajno te ga posebno ne
ureuje. U otvorenom stanitu zaklon
pronalazi u hrpi kamenja, jazbinama i rupama
drugih ivotinja na koje naie te

dupljama stabala. U polju se skriva u visokoj

vegetaciji, monokulturama, itaricama, gustim
ivicama itd. U blizini naselja nalazimo ga u
posloenim drvima, ispod mostova, u
ruevinama i raspucanim zidovima. Ukoliko
ne pronae niti jedno pogodno sklonite
iskopat e sam dovoljno prikladnu jamu.
Tijekom noi pohodi kokoinjce, golubarnike i
kuninjake gdje, ukoliko uspije ui, ubija sve
ivo te na taj nain priinja velike tete.
Izrazito je izdrljiv i otporan, pa redovito
preivljava i tee ozljede. Od napada i
proganjanja brani se izbacivanjem smrdljivog
sadraja svojih lijezda.
Ishrana
Osnovna lovina tvorova su sitni glodavci,
mievi, voluharice i takori. Pored njih lovi i
brojne druge ivotinje poput hrka, krtica,
jeeva, zmija, vodozemaca, a posebno aba
koje odvlai u sklonite. Zahvaljujui injenici
da dobro pliva i roni ulovi i poneku ribu.
Posebno voli loviti ptice, koke, golubove te
poneku patku, kao i sakupljati njihova jaja.
Kako je reeno, rado se zalijee po domau
perad, jer su peradnjaci siguran izvor hrane pa
ih tijekom noi obilazi u nekoliko navrata, a
lovinu svaki puta odvlai u skrovite. Moe
savladati i krupniji plijen poput zeca, a
zabiljeeni su i sluajevi kanibalizma meu

Specifina obojenost dlake u obliku maske je jedna od Lovina tvorova su sitni glodavci, mievi, voluharice i takori, karakteristika
tvorova.

tvorovima. Sklon je sakupljanju lovine pa u

njegovim rupama zna biti naslaganih mieva, aba,
jaja, ptica itd. Pri tome abe ne usmrti ve ih
ugrizom za kraljenicu i pregrizanjem ivaca
imobilizira. U nedostatku bolje hrane jede insekte,
skakavce i pueve, a zimi nerijetko i strvine. Osim
svoje lovine rado jede raznoliko voe, a voli
posegnuti i u pelinjak za medom.

Razmnoavanje
Pari se jedan do dva puta godinje, a sezona je
od oujka do srpnja. Breost traje oko 40 dana,
enka okoti 4-8 mladunaca.
enka ima 8 sisa. Mladi dolaze na svijet od travnja
do kolovoza i slijepi su prvih 4 do 5 tjedana. U isto
vrijeme kada progledaju enka ih prestaje dojiti i
donosi im lovinu. Spolnu zrelost postiu s 9
mjeseci starosti, nakon ega se obitelj raseljava.
V

ivotni vijek
Tvor u uvjetima prirodnog stanita
moe doivjeti 8 do 10 godina.

1. Tragovi tvora u trku. 2. Otisak ape: a) prednje i b) stranje noge.

Neprijatelji i bolesti
Isti kao i za druge kune. U pojedinim se
podrujima javlja i parazitoza metiljem
Troglotrema acutum i nematodom Slojabingulus
nasicola, koji parazitiraju u sinusima glave.

Posebne napomene
injenica da tvor esto obitava uz ljudske
nastambe dovodi ga i u posljedian sukob sa
uzgajivaima peradi i kunia, ali ga i izlae
razliitim, neprimjerenim nainima izlaganja
otrova za glodavce. Uslijed toga tvor je danas na
nekim podrujima Republike Hrvatske rijedak te
treba porazmisliti o nainima oporavka njegove
populacije.

JAZAVAC

Klasifikacija
Jazavac je svrstan u red zvijeri (Carnivora),
porodicu kuna (Mustelidae), potporodicu kune
(Mustelinae), rod jazavac (Meles) i vrstu jazavac
obini (Meles meles L.). Razliite vrste jazavaca
dijele se na prave i neprave, a rasprostranjeni su
diljem svijeta. To je naa autohtona vrsta koja
obitava u naim stanitima, a pripada s jo osam
drugih vrsta u tzv. prave jazavce.

Rasprostranjenost
Osim u naim i veini europskih stanita, s
izuzetkom zapadnog i sjevernog dijela
Skandinavije, nalazimo ga i u sjevernim
podrujima Azije. Naa je autohtona divlja,
prisutna u svim stanitima, kako u nizinama i
rijenim dolinama, tako i u brdsko planinskim
podrujima. Izuzetak su samo jadranski otoci.
Prema aktualnom lovnom zakonodavstvu
ubrajamo ga u sitnu dlakavu divlja zatienu
lovostajom.

Stanite
Iako je ova divlja prisutna u velikoj veini
naih stanita, jazavac ipak nije neprobirljiv
glede podruja za nastambe.

Naime, u ravniarskim podrujima pri odabiru

mikrolokacije za gradnju nastambe bira suho i
ocjedito tlo, koje nije izloeno poplavama. U
brdskom podruju nastoji odabrati osojne
padine hrastove, grabove, bukove ili mjeane
ume i to ne daleko od obradivih povrina.

Izgled i graa tijela

Dugaak je 60 do 70 cm, a visok 30 cm.
Rep mu duljinom dosee 20 cm. Masa mu u
prosjeku iznosi oko desetak, dok izrazito krupni
primjerci mogu biti i preko 15 kilograma. Dlaka
po leima je sivocma, a glava je bijela s dvije
crne pruge to se pruaju od usta preko oiju i
ela pa sve do iza tjemena. Prsa noge i trbuh su
crni. Prednji udovi su mu bolje razvijeni i
snaniji od stranjih s jakim i dugim pandama.
Raspored i graa miia prednjih nogu
prilagoeni su kopanju. Tijelo mu je zbijeno i
snano, prilagoeno ivotu pod zemljom. Kao
daljnju prilagodbu ima malene ui i oi, dok su
mu noge kratke i snane. Dugim i povijenim
pandama ostavlja otisak u tragu. Pod repom
ima

Ishrana
Jazavac je sveder i hranu trai uglavnom
njuhom u sumrak i nou. Hrani se umskim
plodovima, gomoljima, kukuruzom, voem, jajima,
kukcima, puevima te sitnom divljai koju moe
V

savladati. ini tete na poljoprivredi i u lovnom

gospodarenju (na divljai). Obzirom da sprema
potkone masne zalihe tijekom jeseni, kako bi lake
prezimio, jazavac ne dovlai i ne sprema u svoju
jamu hranu za zimu. Dobro se prolagoava ljudskoj
djelatnosti.

Nain ivota
Jazavac.

veliku mirisnu perianalnu lijezdu, koja obilno

lui sekret tipinog i prodornog vonja.
Ima 34-38 zubi, a zubna formula mu glasi I
3/3; C 1/1; P 4/4; M 1/2. Zubnu formulu jazavca
potrebno je malo pojasniti jer je prebrojavanjem
mogue ustanoviti samo 34 zuba rasporeenih u
formuli: I 3/3; C 1 / 1 ; P 3/3; M 1/2. Razlika
nastaje u tome to su etvrti pretkutnjak i prvi
kutnjak u donjoj vilici srateni u svojoj kruni u
jedan zub. Istovjetna je situacija i u gornjoj vilici.
Tu je etvrti pretkutnjak sraten sa jedinim
kutnjakom u vrlo masivan zub. Zbog toga
brojanjem nedostaju 4 zuba.

Lubanja jazavca.

Jazavac je izrazito teritorijalna ivotinja, to

znai da redovito obilazi i brani svoje stanite. S
njega se seli samo u sluaju nude tj. nedostatka
hrane, uznemiravanja ili prevelike brojnosti.
Hoda cijelim stopalom poput medvjeda i
ovjeka te se ubraja u stopalohodne ivotinje.
Uzevi u obzir njegovu veliinu moe se rei da su
izvrsni i vrlo brzi kopai. Osim u svrhu izrade
jazbine, kopaju i pri gradnji tunela i u potrazi za
hranom kao i u sluaju opasnosti ukoliko ne mogu
pobjei pred progoniteljem. Ako niti na taj nain ne
uspiju umaknuti, brane se vrlo estoko i teko ih je
savladati. Za takav boj vrlo su dobro opremljeni
dugim i otrim onjacima i pandama, kao orujem
te istovremeno zatieni dugom i grubom
ekinjastom dlakom i vrstom koom. Parenje, okot
i odgoj mladih odvijaju se u jazbini.
Jazavac je ivotinja sumraka i mraka. To znai
da dan provodi u jazbini te da izlazi iz nje tek u
sumrak. Vrhunac aktivnosti odvija se u ranim
veernjim kao i ranim jutarnjim satima. Najhladniji
zimski period provodi u snu u sigurnosti jazbine.
Meutim jazavac nije pravi prezimar, jer mu se
tijekom sna tjelesna temperatura, uestalost disanja
i rada srca ne sputaju na razinu istih funkcija u
pravih spavaa. Dakle, zimski san ne provodi u
hibernaciji poput primjerice sivog

puha. Upravo zato to u nepravom zimskom snu

samo drijema, lako ga je probuditi te ponekad kada
su sunani i relativno topli zimski dani izlazi iz
jazbine, u potrazi za
V

vodom. ini se da se pored jame nalazi i jazavev

grob. Premda nije potpuno jasno gdje jazavac
ugiba, ini se da se to najee dogaa u jami, nakon
ega drugi jazavci obave pokop. Zato se dogaa da
se prilikom naknadnih aktivnosti na ureenju i
produbljenju rovova i kotlova s izbaenom
svjeom zemljom, nae iskopanog izmeta te dijelova
lubanje i drugih kostiju jazavaca.

ivotni prostor

Obino se nalaze na rubovima ume, a u

brdovitim predjelima na toplijim junim
ekspozicijama. Za lociranje jame jazavac bira i
padine grebena, rijene terase, umjetne breuljke,
nasipe naputenih cesta i tome slino. Izbjegava
movarna tla i mjesta s visokom razinom
podzemnih voda, kao i vododerine. Za jazbinu su
dobra duboka zemljita premda mogu posluiti i
plitka. Na stjenovitim predjelima jazavac koristi
prirodne upljine i pukotine. Takva jama, premda
nije jako razgranata i duboka ipak je vrlo
sigurna. Jazbine su ee na junim stranama
gdje u proljee prije kopni snijeg. Mjesto na kom
se nalazi jazbina moe se

ivotni prostor jazavca varira veliinom, ali

preteito dosee do 5 kilometara promjera. Jazbina
se najee nalazi u sreditu njegove prehrambene i
ivotne povrine. Svoj teritorij jazavac obiljeava na
nain da uz granice podruja kopa plitke jamice i u
njih odlae izmet. U takve nunike on odlae
preko 90 posto svoga izmeta, a s njim i sekret
analnih (podrepnih) lijezda, kako bi eventualni
uljezi im prije osjetili da se nalaze na tuem
teritoriju. Takve nunike najee posjeuje
tijekom kasne jeseni, te krajem zime i poetkom
proljea. Ovakav redosljed i intenzitet posjeivanja
obiljeenih mjesta predstavlja mirisnu obnovu
granica prije povlaenja na zimski san te isto tako
nakon njega. Proljetno utvrivanje granica, osim
to treba obraniti izvore hrane koji se nalaze na
njemu, isto tako treba obraniti enku odabranu za
proljetno parenje od drugih mujaka. U tu svrhu
jazavac svoju enku natrlja sekretom podrepne
lijezde, kako bi svaki uljez usporeujui miris
granice i miris enke, odmah znao da se radi o
tuem vlasnitvu.

Nastambe
Jazbine se nalaze u tlima koja su pjeskovita,
ocjedita i dobro drenirana.

Jazavac na izlazu iz jazbine.

otkriti po vegetaciji uz koju, tj. iza koje jazavac

skriva otvor jame. To je u prvom redu bazga,
kopriva te ostale biljke koje vole duik, a kojim
je bogat izmet jazavca koji podrava njihov rast.
Na drveu tj. kori u blizini jazbine mogu se
primjetiti ogrebotine jazavevih pani.
Jazavac je izvrstan kopa i moe se ukopati u
zemlju za svega nekoliko minuta.

Prednje noge s jakim pandama slue za kopanje,

a stranje kao oslonac i za izbacivanje iskopane
zemlje i kamenja. Jazavac moe izbaciti kamen
tei od 4 kg. Kada kopajui ue dublje pod
zemlju, iskopani materijal jazavac izbacuje
gurajui ga tijelom na povrinu, kreui se
pritom unatrake. Iskopanu zemlju izbacuje pred
ulaz, a tek neto zemlje ostavlja u ulaznom
hodniku odravajui tako stalno podjednaku
V

irinu tog hodnika. irina i visina hodnika varira

od 25 - 30 cm. Sam ulaz u jazbinu ima oblik
ljevka te to se jazbinom vie koristi to je ulazni
lijevak iri. Pred ulazom se nalazi humka od
izbaene i nabijene zemlje, neobrasla travom, jer
jazavac najmanje dva puta godinje isti jazbinu i
izbacuje svjeu zemlju, stelju od suhe trave, lia
mahovine i slinog. Ukoliko se osjea potpuno
sigurno jazavac ne maskira jazbinu. Od ulaza u
raznim pravcima idu primjetno utabane staze
kojima se stalno koristi. Krajem zime uz ulaz u
jazbinu primjeuje se ugaeni snijeg pomijean s
zemljom gdje jazavac isti uleanu dlaku
prevrtanjem na bok.
Veliina jazbine ne ovisi samo o mogunosti
kopanja ve i o njenoj starosti. Zapravo stare
razgranate jame postoje desetljeima i mnogi ih
jazavevi narataji obnavljaju, iste i proiruju.
Takve jazbine imaju mnogo ulaza i izlaza,
ventilaciskih otvora, hodnika, katova i kotlova za
podizanje i boravak mladunaca. U njima esto
bude 5 - 1 2 jazavaca, odnosno u proljee se
nau i tri generacije zajedno. Za ulaz i izlaz
redovito je u upotrebi nekoliko hodnika, dok su
ostali preteno za prozraivanje i izlaz u sluaju
opasnosti. Glavni dio jazbine je centralno
smjeteni prostrani i udobni kotao. On se
obino nalazi 1,5 - 2 m ispod povrine zemlje, a
ukoliko je jazbina na padini moe biti i znatno
dublje. Kotao je nastrt mekom prostirkom,
sainjenom preteno od suhog lia, mahovine,
granica, suhog bilja i

slinog materijala kojeg jazavac uspije nai u

blizini jazbine. Stelju jazavac neprestano obnavlja,
a povremeno i mijenja. Smatra se da zahvaljujui
redovnom ienju jame, odravanju krzna, i
openito potrebi za ienjem, jazavac u usporedbi
s lisicom rijee oboljeva od nekih bolesti poput
primjerice uge. Pored jame koju nastanjuje
jazavac nema ostataka hrane niti izmeta. Uz
utabane staze koje vode ka jami jazavac pravi ve
spomenute nunike, odnosno jame u koje odlae
izmet. Zimi izmet zakopava u hodnike, a ukoliko
nastanjuje staru i razgranatu jazbinu to ini i u
drugo doba godine. U veoj jazbini jazavac moe
imati sustanara. Kao sustanar najee mu se
namee lisica koja je slabiji kopa. Pri tom se ona
koristi gornjim, a on donjim dijelovima jame te
svatko od njih ima svoje ulaze. Osim lisice
jazavev sustanar mogu biti agalj, divlja maka ili
neka sitnija ivotinja koja ivi pod zemljom.
Zabiljeeno je da se u njegovoj jazbini ponekad
oteni i vuica.
Razmnoavanje
Pari se jednom godinje i to od travnja do
kolovoza. Ukoliko nakon toga preostane
nesparenih ili neoploenih enki one se ponovo
pare tijekom jeseni. U enki je redovna pojava
embriotenije te ona nosi 7-8 mjeseci breosti.
Mladi dolaze na svijet od

Obitelj jazavaca.

sijenja do travnja. Okoti 3-5 mladih, koji su

prvih 28-35 dana slijepi. enka ima 6 sisa i
mladi je siu 8 tjedana. Spolno dozriju
s 20 do 24 mjeseca. ive kao samotnjaci do
vremena parenja kada pronalaze enke i s
njima se zavlae u jazbine.
V

ivotni vijek
Jazavac moe u prirodnim uvijetima
doivjeti maksimalno do 15 godina starosti.

Neprijatelji i bolesti Jazavac razmjerno

rijetko oboljeva, no mogua je prvenstveno
pojava bjesnoe, uge i trihineloze. Pri tome
je trihineloza od iznimna znaaja obzirom da
se jazavci u pojedinim podrujima Hrvatske
koriste i u prehrani ljudi, te je u takvim
sluajevima nuna pretraga na prisutnost
ovog parazita

1. Tragovi jazavca: a) u trku i b) u hodu. 2. Otisak ape: a) prednje i b) stranje noge.

VIDRA

podruju Krke, Neretve i Krbave. Zbog sve manjeg

brojnog stanja, ova ivotinja je trajno zatiena.

Klasifikacija
Vidra je svrstana u red zvijeri (Carnivora),
porodicu kuna (Mustelidae), podporodicu vidri
(Lutrinae) i rod vidra (Lutra). Ne pripada u divlja,
ve je ona naa trajno zatiena autohtona vrsta.

Rasprostranjenost
Rasprostranjena je po svim kontinentima, osim
sjevernih polarnih podruja, na velikom dijelu
sjeverne i srednje Azije te u Africi. U Europi
obitava obina vidra (Lutra lutra L.). U naim
krajevima vidra je danas rijetka ivotinja koja je
gotovo u potpunosti nestala, poglavito zbog
promjenjenih ekolokih uvjeta, ali i poradi
osvetoljubive prirode ovjeka potaknute tetama
koje je nanosila ribnjaarstvima. Pored navedenoga,
uzrok prorijeenju bilo je i kvalitetno i vrlo
cijenjeno krzno. Vidra je vaan dio ekosustava, ona
je prirodni pokazatelj oneienja voda obzirom da
je njihova istoa uvjet za njen opstanak. Zato je
danas vie nema u blizini urbanih naselja. U
Hrvatskoj jo obitava u gornjem toku rijeke Kupe,
Lonjskom polju, potocima Gorskog kotara, kraj
ponornica Gacke i Like, u

Izgled i graa
Prepoznatljiva je i karakteristina oblika tj. duga i
plosnata tijela (do 120 cm) na kratkim nogama s
otrim pandama te izrazito dugom, na kraju suenom
repu (na rep otpada do 43 cm ukupne duine). Glava
je spljotena oblika, s tupom crnom njukom
ukraenom s gornje strane dugim brkovima. Oi su
isturene i male, a uke kratke. Tijelo je pokriveno
gustom i kratkom smeom dlakom, prilegnutom uz
tijelo, koja je pri korjenu svjetlija i meka. Kod nekih
primjeraka boja dlake na leima

Vidra.

se mijenja, i od tamno smee postupno prelazi u

bjelo-sivu na trbuhu. Ona je polustopalohodna
ivotinja, odnosno pri kretanju ne staje na petu.
Na prednjim i stranjim nogama ima po pet
prstiju, spojenih vrstom i golom plivajuom
opnom. Na prednjim apama s donje strane ima
iroke nepravilne jastuie. Tjelesna masa vidre
kree se od 6 do 10 kg, a izmjereni su i vei
primjerci mase do 14 kg. Premda su mujaci
krupniji od enki, veliina tijela je ipak
nepouzdana za razlikovanje spola. Poput ostalih
kuna i vidre imaju dvije podrepne mirisne
lijezde s otvorima uz anus, koje koriste za
oznaavanje svog teritorija. Vidrina osjetila su
dobro razvijena, tako da podjednako dobro vidi,
uje i osjeti razne mirise. U nosu i uima
posjeduje nabore kojima spreava ulazak vode
prilikom ronjenja. Ima jako

Lubanja vidre.

zubalo s 36 zubi. Dok se kree po kopnu vie

gmie nego li hoda, povijajui tijelo prilikom
svakog skoka. Lako se uspravlja na zadnje noge i
stoji mimo poput kipa osmatrajui teritorij.
Pritom joj rep slui kao vrst oslonac.

Nain ivota
ivotni prostor bira pored strmih obala potoka
i umskih rijeka, uz naplavine grmlja i drvea.
Sama gradi podzemne, kose

hodnike koji vode u njenu nastambu (jamukotao). Ulaz u jazbinu je uvijek oko pola metra
ispod povrine vode. Od ulaza hodnik se
uspinje strmo prema gore do prostranog brloga
obloenog travom. Ovaj je pak iznad razine
vode te je potpuno suh i siguran od ulaska
vode. Osim glavnog, vidra gradi i ui hodnik sa
skrivenim vanjskim otvorom. Ovaj hodnik je
zapravo ventilacijski kanal te slui za dovod
svjeeg zraka. Osim to je sposobna sama
iskopati jamu,
vidra
e
iskoristiti i razne prirodne upljine ili peine uz
korijenje na obali, kao i naputene lisije ili
dabrove brloge koje e preurediti po vlastitoj
mjeri.
Nerijetko ima nekoliko
nastambi, pogotovo u loim prehrambenim
uvjetima, kada se privremeno preseli u tada
povoljnije podruje. Priuvne nastambe koristi i
u sluaju vee opasnosti, primjerice poplava.
Stalno
mjesto boravka ima za
vrijeme podizanja mladunadi. Zimi koristi
boravita koja nastaju smanjenjem vodostaja po
zaleivanju, i tada rijetko izlazi i ostavlja malo
tragova. Iako je vidra kopneni stanovnik, njen
pravi element je voda, u kojoj pokazuje svo
majstorstvo plivanja i pregrt naina hvatanja
plijena. Sve te
karakteristike spojene s njenom zaigranou
dovode do toga da vidru prepoznajemo kao
privlanu i neobinu ivotinju. Povrnim
promatanjem stie se dojam kako je vidra u
neprekidnoj igri, izvodei akrobacije. Zapravo
je vidra po naravi prava kuna te je stalno na
oprezu, vrebajui plijen tj. ribe. Moe plivati u
svim smjerovima, bono i na leima, drei
glavu iznad vode koristei rep i prednje ape
kao kormilo. Upravo ta njena osobita graa
tijela prilagoena kretanju u vodi ini je
izvrsnim roniocem. Vidra moe plivati brzinom
od 10 do 12 km na sat. Pod vodom moe
izdrati est do sedam minuta i pri tome prijei
oko 400 metara. Ronjenje prekida radi udisanja
zraka, to je jedina prigoda njenom plijenu da
izmakne. Kad jednom uhvati plijen, dri ga
vrsto otrim i snanim zubima, ak i kad

je plijen vrlo sklizak. Kad lovi u mutnim

vodama slui se dugim ekinjastim brkovima na
njuci i vratu, primajui preko njih mehanike
podraaje. Zimi lovi ispod leda, nepogreivo
pronalazei otvor na povrini prilikom
izranjanja. Glatko i sklisko krzno proeto je
mjehuriima zraka tako da ostaje suho nakon
ronjenja ne gubei izolacijsku ulogu. Zbog vrlo
razvijenih osjetila vidra na vrijeme i brzo
uoava svaku opasnost. Ve na velikoj
udaljenosti osjetit e ovjeka ili psa i odmah
kliznuti u vodu traei zaklon. Oprezna i
bojaljiva, nadmudrit e i najvjetijeg lovca
poput lisice, a u krajnjoj nudi penje se i na drvo
uz pomo snanih pandi. Obiljeavanje
teritorija ini mokraom i izmetom koji imaju
jaki mousni miris. Sam izmet ostavlja dalje od
nastambe, uz korijenje drvea te uz kamenje i
panjeve. Posebno je oprezna za podizanja
mladih te ne ostavlja ostatke hrane i izmeta u
blizini nastambe, kako bi okot bio to sigurniji.

mogunosti da se plijen sakrije. enke se pak

ponekad udruuju u lovu, lupajui repom po
povrini vode i tjerajui ribu u pliak i rupe uz
obalu. Tamo im riba postaje lak plijen. U vrijeme
parenja ovim zajednikim akcijama pridruuju se
i mujaci.
Razmnoavanj e
U vrijeme parenja iji datum nije tono
definiran, udruuju se enke i mujaci te vei dio
vremena provode u igri i lovu. Dozivaju se
neobinim zvukovima slinim zvidanju. Kad se
nau, mujak lovi enku koja vjeto uzmie, da bi
ga u igri zavoenja ponovo mamila. Pri tom znaju
preplivavati i velike udaljenosti, a parenje se
odvija nou. Nakon devet tjedana enka okoti 2-3
mladunca, koji su prvih deset dana slijepi. Mladi
siu od sedam do osam tjedana, a

Ishrana
Ako je dobra godina, s puno riblje mlai,
vidra ostaje na odabranom stanitu, rijetko ga
naputajui da bi upotpunila svoju prehranu.
Ponekad joj je lovni teritorij i do tridesetak
kilometara vodenog toka. Osim najmilije ribe,
pastrve te drugih riba, na jelovniku joj se nau i
abe, rakovi, vodeni takori, a posebna
poslastica joj je vodena voluharica. U vodi lovi
sve to se mie, a na kopnu e ponekad pojesti
manjeg mia, krticu ili neku pticu ukoliko ju
nuda natjera na lutanje i skitanje. Kako je noni
lovac, vidra kree u lov u suton te lovi do
svitanja, a najradije po mjeseini. Tiha je i
oprezna, ne podie valove dok pliva, a rtvi
prilazi odozdo i hvata ju u hipu. Manje rtve
jede odmah, a najee na nekakvom veem
kamenu koji viri iz vode, ili drveu palom u
pliak, a rjee na obali gdje se ne osjea
sigurno. Mlade vidre i mujaci love sami, u
dubljim vodama, gdje ima manje raslinja i

Mladunci vidre.

zatim dolazi vrijeme kad ih majka prvi put vodi u

lov. Prvi je lov obvezno u blizini jazbine.
Mladunci se osamostaljuju tek sa est mjeseci.
Tada naputaju roditeljsko gnijezdo i kreu u
potragu za vlastitim teritorijem. Mlade vidre tada
znaju prijei ak i brda, dok ne pronau pogodno
mjesto s dostatnom hranom. Spolno su zrele u
treoj godini ivota.

ivotni vijek

ivotni vijek vidre traje 15 do 18 godina.

Neprijatelji
Ova najvea lanica porodice kuna u nas,
svoj opstanak zahvaljuje prvenstveno
velikoj otpornosti na bolesti i zimu. Od
prirodnih neprijatelja znaajni su ris i vuk te

pas ukoliko se previe priblii

naselju.
Najvei i najgori neprijatelj, protiv
kojeg se
sama ne moe boriti, je oneienje njenih
prirodnih stanita, rijeka i potoka.
Stoga je
vidra u Europi najvie ugroena.

1. Tragovi vidre: a) u hodu i b)u trku. 2. Otisak ape: a) prednje i b) stranje noge.

MUNGOS

mungos se ne samo odrao nego i vrlo brzo

namnoio. Nakon Mljeta prenesen je na Korulu i
potom na Hvar, a danas obitavaju i na Peljecu.

Klasifikacija
Svrstan je u red zvijeri (Carnivora), porodicu
cibetki (Viverridae), rod mungos (Mungos) i vrstu
egipatski mungos (.Herpestes ichneumon L.).
Meutim postoje indicije da naa populacija
zapravo pripada vrsti mali azijski mungos
(Herpestes auropunctatus L.). Prema zakonu
svrstan je u sitnu divlja, a prema tradicionalnoj
lovakoj podjeli u sitnu dlakavu divlja. Mungos
nije naa autohtona vrsta.

Rasprostranjenost

Stanite
Stanite mu u pradomovini predstavljaju
razliiti gustii uz rijene obale kao i nizine gusto
obrasle trskom i aem. Iz toga slijedi da su mu
ikare i makija na naim otocima idealno stanite.

Izgled i graa
Mungos ima izduljeno, vretenasto tijelo duljine
40-50 cm, s repom duljine oko 15 cm. Mungos je
visok oko 20 cm. U usporedbi s tijelom noge su
mu relativno

Mungos izvorno obitava na prostorima

sredinje Azije, poneto u Africi, a posebno je
rairen i brojan u Indiji gdje se nalazi vie vrsta.
Kako nije naa autohtona divlja mungos u
Republici Hrvatskoj obitava samo na prostorima u
koje je unesen poevi od 1910. godine, a to su
juno-dalmatinski otoci Mljet, Korula i Hvar.
Naalost nije poznato odakle je tono donesen pa
otuda potjeu i dvojbe vezane uz toan naziv vrste
kojoj pripada. Pomorci su ga prvotno donijeli na
otok Mljet s namjerom da mungos na otoku
iskorijeni brojne zmije. Meutim kako su
donesena oba spola,
Mungos.

kratke. Na nogama ima pet prstiju obraslih dugim

i jakim pandama. Tabani su goli, a meu prstima
se nazire koica koja spaja prste. Cijelo tijelo i rep
dobro su obrasli dlakom, jedino su prsti na apama
te njuka i podruje oko oiju slabije dlakavi. Na
glavi ima kratke ovalne uke. Rep mu zavrava
uperkom dlaka poput kista. Boja je dlake po
cijelom tijelu ujednaena. Osnovna boja dlake je
siva sa srebrnim preljevom, dok su glava i noge
bez odsjaja pa izgledaju tamnije. Ima osjastu
dlaku do 7 cm duljine Na obrazima i podbratku
nalazi se crvenkasta dlaka pa to mungosu daje
prepoznatljiv izgled. U mungosa su uobiajeni
razni koloristiki varijeteti tako da je teko nai
potpuno iste primjerke. Stoga se dani opis moe
smatrati naelnim.

gipkosti, mungos je vjet lovac. U lovu na zmije

uspjeno izbjegava njen napad te ju nastoji primiti
za vrat i usmrtiti. O spomenutoj spretnosti i
refleksima u lovu na zmije ovisi mu ivot jer nije
otporan na zmijski otrov. Dakle osnovna hrana
mungosa su zmije. Meutim ukoliko njih nema,
kao to je sluaj na spomenutim jadranskim
otocima na kojima su otrovnice istrijebili, preli su
na drugu hranu. Tamo se hrane domaom peradi i
pernatom divljai, njihovim jajima, a napadaju ak
i janjad. Osim mesne hrane uzima i voe, posebice
groe. Openito reeno mungosa smatramo
prodrljivom ivotinjom koja jede sve ega se
domogne, od sisavaca poput zeeva, janjadi,
mieva i takora preko gmazova (zmije i guteri),
pa sve do peradi (kokoi, patke, guske i razliita
pernata divlja). Takoer jede veinu kukaca,
crve, pa i pueve. Zbog svoje velike prodrljivosti
i spretnosti u savladavanju plijena, jasno je da
svojim nainom prehrane ini velike tete i
probleme otonom stanovnitvu.

ivotni vijek
ivotni vijek mungosa u naim stanitimaje do
10 godina.

Neprijatelji i bolesti

Lubanja mungosa.

Nain ivota
Najtopliji dio dana provodi u sklonitu, a
ostatak je vremena u lovu. enka tijekom
proljetnih mjeseci donosi okot na svijet. Obino
izlee dva do etiri mlada koje dugo doji. Oba
roditelja vode brigu o mladima.

Ishrana
Zahvaljujui izuzetnoj okretnosti, izvanrednim
refleksima te opoj spretnosti i

Niti u svojoj domovini, a niti na naim

otocima nema prirodnih neprijatelja, to je
potpomoglo njegovo brzo razmnaanje. Nisu
poznate bolesti od kojih mungos oboljeva ili
ugiba u naim podrujima. Unos mungosa u
Republiku Hrvatsku popraen je brojnim
pogrekama. Prva je svakako injenica da je
nedopustivo potpuno iskorijenjenje neke
ivotinjske vrste. U svrhu zbog koje je unesen
uputnije bi bilo daje donesen samo jedan spol.

tice (Aves) predstavljaju jedini razred

kraljenjaka kod kojih je veina vrsta
(ukupno je poznato oko 8.600 ptica)
prilagoena ivotu u zraku, odnosno ima
sposobnost letenja. Razred ptica razliiti
autori taksonomski dijele na razliite naine.
Mi smo se u ovom udbeniku odluili za
podjelu koja sve ptice razvrstava u dva
velika podrazreda. Spomenuta podjela
izvedena je s obzirom na grau i izgled
prsne kosti (sternuma) pojedinih vrsta ptica,
pa tako razlikujemo podrazred bezgrebenki
(Paleognathae) - koje nemaju izboenje
(greben) na prsnoj kosti i podrazred
grebenki (Neognathae)
- koje imaju
izboenje na prsnoj kosti.

prsne kosti (stemuma).

U podrazred bezgrebenki ubrajamo sve one vrste

ptica koje na prsnoj kosti nemaju izraen greben, pa
shodno tomu nemaju niti hvatita za koje bi se
prihvaali miii koji omoguavaju polijetanje i
zadravanje u zraku. Upravo iz spomenutog razloga
niti jedna vrsta ptica iz podrazreda bezgrebenki ne
moe letjeti. Ove ptice odlino tre (nojevi postiu
brzinu i do 80 km/h), no zbog svoje veliine i teine
te nerazvijene letne muskulature nemaju izraenu
sposobnost letenja. Sve ptice koje ubrajamo u
bezgrebenke ive u krajevima sa suptropskom
klimom, tako da niti jedna vrsta iz ovog podrazreda
ne obitava na

submediteranskim prostorima, to znai da

ih nema niti na teritoriju nae drave.
Za razliku od bezgrebenki, ptice koje
posjeduju izraslinu (greben) na prsnoj kosti
spadaju u podrazred grebenki (Neognathae).
Vrste iz ove skupine na sternumu imaju izraeno
grebenasto izboenje koje slui za prihvaanje
snane letne muskulature, pa shodno tome
veina ovih ptica moe letjeti (iznimka su
pingvini koji ne lete, no zato izvrsno plivaju i
rone). Sve ptice koje obitavaju u naim
krajevima pripadaju podrazredu grebenki, no
samo manji broj ptijih vrsta na teritoriju RH-a
spada u lovno gospodarski znaajne vrste. Prema
Zakonu o lovu (NN 29/99, 140/05) u pernatu
divlja uvrteno je ukupno dvadeset i sedam
vrsta ptica.
Meu spomenutih dvadeset i sedam vrsta
postoje znaajne razlike kako u brojnosti,
rasprostranjenosti i gospodarskom tretmanu
pojedinih ptica, tako i u zakonskoj regulativi.
Kao primjer moemo spomenuti avku, sivu
vranu, vranu gaac, ojku i svraku koje spadaju
u lovostajem nezatienu pernatu divlja te se
mogu loviti itave godine ili pak malog tetrijeba
(ruevca) kojeg zakon navodi u popisu divljai,
iako ove vrste u Hrvatskoj trenutano nema. One
vrste ptica kojima se gospodari i koje su tijekom
godine zatiene lovostajem (u naim krajevima
sezona parenja i gnijeenja za veinu vrsta je
tijekom proljea i ljeta, pa upravo tada traje i
lovostaj) struka je podijelila u etiri osnovne
skupine. To su: koke, ljuke, movarice i
golubovi.
Prije nego to opiemo vanije predstavnike
ovih redova, spomenuti emo osnovne osobitosti
ptica po kojima se one razlikuju od veine
ostalih ivotinjskih vrsta. Poto ptice
predstavljaju jedinu skupinu ivotinja s
razvijenom sposobnou letenja, njihov tjelesni
ustroj prilagoen je upravo takvom specifinom
nainu kretanja. Tako ptice imaju uplje, zrakom
ispunjene

Kotani sustav ptica.

("pneumatizirane") kosti, koje im smanjuju

specifinu teinu, posjeduju dobro razvijenu
letnu muskulaturu te dugaka letna pera na
krilima. Od ostalih anatomskih osobitosti
probavni sustav ptica zapoinje kljunom u kojem
nema zubi, tako da ptice ne usitnjavaju hranu u
ustima ve je odmah gutaju. Na usnu upljinu
nastavlja se drijelo, koje prelazi u jednjak ija
stjenka formira vreasto proirenje koje
nazivamo volj(k)a. U voljci se hrana vlai
(macerira), a zatim prelazi u eludac. U ptica
morfoloki razlikujemo dva eluca - miini i
ljezdani. U miinom elucu se hrana (uz
pomo sitnih kamenia ili pijeska kojeg ptice
gutaju) usitnjava i melje pa se stoga esto za ovaj
dio probavnog trakta koristi naziv "mlin".
Neprobavljivi dijelovi hrane ne prelaze iz eluca
u crijevo, ve te dijelove ptice vraaju kroz
jednjak i drijelo u usnu upljinu te ih izbacuju
van (tzv. "gvale", naroito esto se javljaju kod
ptica grabljivica koje ovim putem izbacuju
neprobavljene dijelove svojih rtava - dlake,
perje, kosti, zube). Probavljivi dio hrane iz
ljezdanog eluca prelazi u tanko crijevo koje je
relativno kratko, a na prijelazu izmeu tankog i
debelog crijeva

postoji jo jedna anatomska osobitost svojstvena

pernatim ivotinjama. Naime, ptice za razliku od
ostalih kraljenjaka imaju dva slijepa crijeva, a samo
jedan zajedniki izlazni otvor - tzv. neisnicu ili
kloaku u koju se otvaraju zavrni dijelovi probavnog,
mokranog i spolnog trakta. Isto tako ptice nemaju
mokrani mjehur, kao ni oit, a ne posjeduju niti
lijezde znojnice. Iz spomenutih razloga ptice se ne
znoje, a tjelesnu temperaturu reguliraju pomou
zranih vreica, koje im jo slue i pri letenju te pri
disanju. Ptice najee jednom godinje mijenjaju
svoj pernati pokrov i taj proces nazivamo
mitarenjem. Samo mitarenje moe biti potpuno - s
promjenom svog perja ili djelomino - kada se letno
i repno peije ne zamjenjuje. Vrste koje se mitare dva
puta godinje potpuno mitarenje obavljaju samo
jednom, a itav proces reguliran je tiroksinskim
hormonima titne lijezde.
Sve ptice imaju jedan par nogu, no dok nojevi
imaju samo dva, a nandui tri prsta, veina ptica na
svakoj nozi ima etiri prsta. Najee su tri prsta
okrenuta prema naprijed, dok je jedan usmjeren
prema natrag, pa ga stoga nazivamo stranjim
prstom. U nekih vrsta ptica neposredno iznad
stranjeg prsta vidljiv je zakrljali (rudimentirani)
peti prst koji se u lovnoj praksi naziva ostruga. Ovaj
prst najee je bolje razvijen kod mujaka pa se
stoga esto spominje kao sekundama spolna oznaka,
a iskusni terenski strunjaci (najee kod fazana)
prilino precizno odreuju starost jedinke na osnovu
izgleda (duine i godova) ostruge.
S obzirom na izraenu osobinu seljenja (seobe)
ptice dijelimo u dvije velike skupine. Postoji veliki
broj ptijih vrsta koje tijekom cijele godine
obitavaju na istom prostoru, a sele se jedino u
potrazi za hranom i uglavnom prelaze manje
relacije, zadravajui se praktino itav svoj ivot
na istom stanitu. Takve vrste nazivamo

pticama stanaricama, dok vrste koje iskazuju

migratorne osobine nazivamo pticama selicama.
Meu selicama razlikujemo:
1. gnjezdarice - ptice koje u nae krajeve
dolaze u proljee, kod nas se gnijezde i
othranjuju potomstvo, a zatim na jesen ponovo
odlaze u junije krajeve gdje prezime (npr.
prepelica pupura).
2. zimovke - ptice koje u naim krajevima
borave samo tijekom zimskih mjeseci te nakon
to kod nas prezime na proljee odlijeu u
sjevernije krajeve (npr. divlje guske).
3. prolaznice ptice koje na svom
migratornom putu samo prolaze preko naih
krajeva, zadravajui se kod nas tek kratko radi
odmora i prikupljanja hrane (npr. ljuke).
Kao to je ve ranije spomenuto, veina
ptijih vrsta koje obitavaju u naim krajevima ne
spada u kategoriju divljai, ve se Zakonom o
lovu (NN 10/94) te njegovim nadopunama i
izmjenama (NN 5/95, 25/96, 33/97, 44/98 i
29/99) tono odreuju one vrste ptica koje
spadaju u pernatu divlja. Zakonskim propisima
(NN 140/05) odreene su dvije kategorije
pernate
divljai,
pa
tako
razlikujemo
lovostajem zatiene i nezatiene vrste
ptica.
Prema Pravilniku o lovostaji (NN 123/99) sve
lovno gospodarski znaajne vrste ptica koje se
odreeni period u godini ne smiju loviti spadaju
u lovostajem zatienu pernatu divlja. Osnovna
svrha

zabrane lova oituje se u praksi na nain da se

divljai omogui nesmetano razmnoavanje i
podizanje potomstva. Poto je veina ptijih vrsta
na teritoriju Hrvatske reproduktivno aktivna u
sezoni proljee/ljeto, tako je i lovostaj za veliku
veinu pernate divljai postavljen upravo u tom
dijelu godine. Toan datum zabrane lova za
svaku pojedinu vrstu propisuje zakonodavac, a
trenutno vaei pravni akt je Pravilnik o lovostaji
(NN 123/99) te Pravilnik o izmjeni pravilnika o
lovostaji (NN 65/01) po ijim se odredbama na
terenu provodi lov pernate divljai.
U lovostajem nezatienu pernatu divlja
prema sadanjem zakonu (NN 140/05) spadaju
samo vrste iz porodice vrana i to: vrana siva,
vrana gaac, avka zlogodnjaa, svraka i ojka
kretalica. Spomenute vrste doputeno je loviti
tijekom cijele godine, osim kada sjede na jajima i
dok hrane mladunad. Zakonodavac nije odredio
lovostaj za ovih pet vrsta pernate divljai iz
razloga to su navedene vrste brojano dobro
zastupljene u naim stanitima, a istovremeno
vrlo esto ine tete na poljoprivrednim
kulturama, unitavaju jaja drugih ptica i sklone
su tzv. parazitizmu gnijeenja, jer polau svoja
jaja u gnijezda ostalih pernatih vrsta.
Struna podjela lovostajem zatiene pernate
divljai prikazana je u donjoj tablici, a one vrste
kojima se kod nas gospodari rasporeene su u
etiri osnovne skupine, kako slijedi:

1. KOKOI - GALIIFORMES

U red kokoi ubrajamo vrste koje imaju

neto masivnije i tee kosti nego veina drugih
ptica. Stoga veina pripadnika ove skupine
openito iskazuje neto loije letake
sposobnosti, a gotovo niti jedna ptija vrsta iz
skupine kokoi nije sposobna za dugotrajan let
(iznimka su prepelice). Zbog spomenutog
razloga sve ptice iz ovog reda na osnovu
migratornih svojstava ubrajamo u stanarice,
jedino prepelica spada u selice, nae
gnjezdarice.
Sistematika dijeli red kokoi na porodicu
koka (Phasianidae) koja se dalje razvrstava na
dvije potporodice. S obzirom na stanite i nain
ivota sve pripadnike ove familije moemo
svrstati u dvije velike podskupine, a to su
poljske koke (Phasianinae) i umske koke
(Tetraoninae). Zajednike osobine ptijih vrsta
koje ubrajamo u koke su:

prehrana biljnom i ivotinjskom hranom

(svejedi), dnevna aktivnost povezana sa
sunevom svjetlou (sve koke su aktivne danju,
a nou spavaju na tlu ili na granama drvea),
sezona parenja tijekom proljetnih i ljetnih
mjeseci, nakon oplodnje enke svih koka gnijezde
se na zemlji, a pilii su im odmah nakon valjenja
iz jaja prekriveni perjem, vide i sposobni su za
samostalno kretanje, pa ih stoga nazivamo
potrkucima.
Na osnovu izgleda i grae tijela razlikovanje
pojedinih pripadnika razliitih dobnih skupina
poljskih i umskih koka poprilino je nezahvalan
posao, no postoji jedna razlika pomou koje sa
sigurnou moemo ustvrditi o kojoj je
podskupini rije. Dok predstavnici poljskih koka
na donjem dijelu nogu nemaju perja, dotle sve
umske koke imaju donji (distalni) dio nogu
obrastao perjem. Ovakav izgled nogu, odnosno
pojavu perja na distalnim dijelovima nogu
umskih koka pojedini autori nazivaju pisak ili
pisk, dok se u "Lovakom priruniku" (skupina
autora, 1967) pod pojmom pisak podrazumijeva
donji dio nogu koka, koji je kod umskih koka
obrastao perjem, a kod poljskih koka je bez perja,
odnosno gol. Osim po pisku koke moemo
razlikovati i po veliini (umske koke su
krupnije) te po pojavi crvene ronate tvorbe iznad
oka, koja je naroito izraena u mujaka umskih
koka tijekom sezone parenja, dok poljske koke
(osim fazana) takovih tvorbi nemaju. Tijekom
zimskih mjeseci umskim kokama izmeu tri
prednja prsta izrastu ronate rese, koje im
olakavaju kretanje kroz snijeg, jer sprjeavaju
dublje propadanje nogu kroz snjenu pokoricu.
Rese se u umskih koka pojavljuju tijekom
jesenskog mitarenja, a otpadnu u vrijeme
proljetnog mitarenja, dok poljske koke uope
nemaju ronatih resa na nogama.

1.1.1. POLJSKE KOKE (PHASIANINAE)

\

U poljske koke naih krajeva prema

ZOL-u (NN 140/05) spadaju slijedee vrste:
fazan, trka, jarebica kamenjarka, jarebica
ukar, prepelica pupura i virinijska
prepelica. Kao to im i
sam naziv
podskupine ili subfamilije
govori, svi
pripadnici poljskih koka veinom obitavaju
u predjelima na kojima je razvijena
poljoprivredna proizvodnja. Najveim
dijelom ivota vezane su njive, oranice i
oblinje umarke iz jednostavnog razloga
to su im sve ivotne navike vezane upravo
uz poljsko stanite. Sve vrste iz ove skupine
iskazuju dnevnu aktivnost,
jer se pri
traenju hrane koriste prvenstveno ulom
vida, koje je u svih poljskih koka dobro
razvijeno. Veinu vremena poljske koke
provode na zemlji, trkarajui u potrazi za
hranom. Polijeu samo u sluaju nude ili
neposredne opasnosti, pa ak i u takvim
sluajevima let im ne traje dugo, tek koliko
je potrebno da dostignu sigurnu razdaljinu
od mjesta opasnosti. Po migratornim

osobinama gotovo sve poljske koke spadaju u

nae stanarice. Vrsta koja ini iznimku je
ve ranije spomenuta prepelica pupura,
jedina selica meu kokama, ptica koja u
jednom danu
moe preletjeti velike
udaljenosti. Sve
poljske koke noe na
zemlji, jedino odrasli fazani spavaju na
granama drvea. Spolnu zrelost mujaci i
enke poljskih koka dostiu u drugoj godini
ivota, kada su oba spola sposobna za
oplodnju, no uobiajeno je da prva legla
imaju manji broj jaja, a izlegli pilii
iskazuju neto slabiji postotak
preivljavanja.
Najbolja nesivost i
preivljavanje podmlatka zabiljeena je u
srednjedobnih koka. Sezona parenja u
veine poljskih koka poklapa se sa
zavretkom hladnog vremenskog razdoblja
te pada u rano proljee. Nakon parenja
tijekom travnja i svibnja gnijezde se gotovo
sve poljske koke (iznimka je prepelica
pupura koja se gnijezdi tijekom lipnja i
srpnja).

FAZAN, GNIJETAO

Rasprostranjenost

Fazan, svakako najpoznatiji i daleko

najzastupljeniji predstavnik poljskih koka naih
krajeva, u stvari nije hrvatska autohtona vrsta.
Iako je ve dugi niz godina rasprostranjen po
gotovo itavom europskom kontinentu, a u
nekim zemljama (Grka, Italija) poznat ve
dvadesetak stoljea, fazan korijene svog
porijekla vue iz Azije. Prapostojbina fazana je
podruje izmeu Kavkaza, Crnog mora i
Kaspijskog jezera, oko rijeke Fazis (Phasis) po
kojoj je i izvedeno latinsko ime ove ptice
(Phasianus). Iz prvobitnog stanita fazan je
najprije svoj areal proirio na istok - preko
kaspijske nizine, Afganistana, Mongolije, Kine i
Koreje, sve do japanskog otoja. Na zapad se
poeo iriti negdje tijekom 5. stoljea prije nae
ere.
Prema povijesnoj predaji fazan je u Grku
stigao brodom Argo, istim onim kojim su
mitoloki moreplovci Argonauti krenuli u
potragu za zlatnim runom. U svakom sluaju ova
politipska ptica - vrsta s velikim brojem
morfoloki razliitih podvrsta (do sada je opisano
preko 30 podvrsta fazana) obitava u Europi ve
vrlo

dugo vremena. U Hrvatsku je fazan po prvi puta

stigao poetkom 19. stoljea kao uzgojna i ukrasna
ptica, a prvi pisani trag o danas naoj
najrasprostranjenijoj poljskoj koki datira iz 1870.
godine, kada je grof Marko Bombelles udomio
fazana u lovitu Opeka pokraj Varadina.
Kao klasian predstavnik poljskih koka fazan
preferira nizinska stanita pa se najee zadrava
na predjelima do 500 metara nadmorske visine, u
podrujima s izraenim osobitostima kontinentalne
klime. U Hrvatskoj trenutano najvie fazana ima
uz velike vodene tokove Podravine, Meimurja i
Slavonije, a najvee fazansko lovite nalazi se u
Zelendvoru pokraj Varadina. Zbog svoje izuzetne
prilagodljivosti i stalnog unoenja novih
genotipskih oblika, u naim krajevima danas
obitava itav niz fazanskih podvrsta. Spomenuti
emo samo tri najvanije, koje razlikujemo po
bijeloj boji perja na jednom dijelu vrata - tzv.
ogrlici te pernatim ukrasima na glavi, tzv. pernatim
ukama. To su: obini fazan - koji ima pernate
uke, no nema bijele ogrlice na vratu; kineski fazan
- ima pernate uke i bijelu ogrlicu na vratu;
mongolski fazan - nema pernate uke, a oko vrata
ima bijelu ogrlicu. U otvorenim lovitima najee
se pojavljuju spomenute

Mujak fazana.

Kineski fazan ima pernate uke i bijelu ogrlicu na vratu.

tri podvrste, no u terenskim uvjetima esto je

vrlo teko tono utvrditi kojoj podvrsti
promatrana jedinka pripada. Po ljepoti svog
perja poznati su jo kraljevski, dijamantni i
zlatni fazan, a kao tamna, zeleno-crna
varijanta pojavljuje se takozvani 'kovni fazan'
(P. colchicus var. tenebrosus).

spolova po boji i veliini tijela, mujaka

razlikujemo od enke i po izgledu donjeg
dijela nogu, odnosno po tzv. petom prstu
(ostruzi) koji izrasta na stranjoj strani donje
polovine nogu u mujaka. Po obliku i izgledu
ostruge mogue je procijeniti starost
fazanskih mujaka (dulje i iljatije ostruge
nalazimo u starijih mujaka), a dob enki
odreujemo
ispitivanjem mekoe
i
savitljivosti donjeg kljuna, od sredine prema
korijenu (u mlaih jedinki kljun je
savitljiviji).

Izgled i graa tijela

Kod svih fazanskih podvrsta postoji jasna
razlika izmeu spolova (spolni dimorfizam)
tako da je mujak krupniji, prekriven perjem
prekrasnih boja, dok se enka odlikuje manje
lijepim perjem uglavnom smee-sivih nijansi,
pogodnih za uspjeno prikrivanje u prirodi
(slika ). Mujak (pijevac) je dugaak do 60 cm,
a rep mu moe narasti jo toliko, raspon krila
odrasle muke jedinke je oko 75 cm, a masa
mu se kree izmeu 1,2 i 1,6 kg. enka je
manja od mujaka, naraste u duinu do 50tak centimetara, rep joj je dugaak oko 30 cm,
a prosjena masa odraslih koka iznosi oko 900
grama. Uz jasno razlikovanje

Fazanka.

Nain ivota
Fazani se veinu svog ivota zadravaju u
poljskim stanitima koja se izmjenjuju s

umarcima, ikarama i branjevinama. Poto imaju

znaajne potrebe za vodom, esto se dre uz
rijeke, rjeice i potoke. Zbog vrlo dobro
razvijenih osjetila vida i sluha fazan je ptica ija
je aktivnost usko povezana s dnevnom svjetlou,
iz razloga to se u potrazi za hranom koristi
prvenstveno ulom vida. S obzirom na spomenutu
injenicu fazani su izrazito dnevno aktivne
ivotinje, ija je najvea aktivnost zabiljeena u
ranim
prijepodnevnim
te
kasnim
poslijepodnevnim satima. Kad je

Svadbeni ples fazana.

sunce oko podneva u zenitu fazani obino

odmaraju u kakvom umarku, ponekad se
prpoei u pijesku ili drijemajui. Noni odmor
odrasli fazani provode spavajui na granama
drvea, dok mladi fazani spavaju na zemlji.
Fazani nisu u potpunosti vjerni svom ivotnom
podruju, ve esto lutaju na irem prostoru
traei to bolje stanine
uvjete. Cesto se na manjem podruju zadrava
vie fazana zajedno, poetkom jeseni skupljaju se
mujaci (3-4) i enke (10-30) u jata koja nisu
strogo ograniena, a u rano proljee pred sezonu
parenja jata se rasformiraju te zapoinju pripreme
za parenje i borbe mujaka za teritorij.

Ishrana
U prehrambenim navikama fazan iskazuje
sezonske osobitosti prehrane, no u principu
moemo rei da konzumira hranu biljnog i
ivotinjskog podrijetla te da

koliinski odnos spomenutih komponenti tijekom

godine u odraslih jedinki varira u zavisnosti od
godinjeg doba (u toplijem periodu godine
zastupljenija je hrana ivotinjskog podrijetla, dok
u zimskim mjesecima prevladava biljna hrana).
Dnevne potrebe za hranom odraslih fazana iznose
70 do 90 grama, a u spomenutoj koliini hrana
ivotinjskog podrijetla teinski ini 25 %, hrana
biljnog podrijetla 64 %, a ostatak od 11 % otpada
na kamenie i pijesak. Iskazujui godinju
potronju hrane po jedinki moemo rei da jedan
fazan u prosjeku godinje pojede od 7,1 do 9,1 kg
hrane ivotinjskog podrijetla; 3,3 do 4,2 kg
sjemenki umskog drvea; 3,5 do 4,6 kg sjemenki
i gomolja razliitih poljoprivrednih kultura; 2,6 do
3,4 kg sjemenja korova i umskog bunja te 9,0 do
11,5 kg vegetativnih dijelova raznih biljaka.
Svojim nainom ishrane fazan priinjava odreene
tete na poljoprivrednim kulturama, prvenstveno
na kukuruzu i penici poslije sjetve, te eventualno
na povru i vinogradima prilikom dugotrajne sue,
no isto tako ostvaruje i odreene koristi. Korisnost
fazana potvruje injenica da odrasli fazan
godinje uniti 4,6 kg tetoina (sitni insekti,
gusjenice, jajaca i larve razliitih nametnika) i
oko 3,5 kg sjemena korovskog bilja. Posebno su
korisni mladi fazani jer u prva etiri tjedna ivota
u njihovoj ishrani prevladava hrana ivotinjskog
porijekla ( 60 - 80%), s tim to 50 do 60% ukupne
prehrane fazania ine ivotinjske i biljne vrste
koje su ekonomski tetne, 35 do 45% je
indiferentne hrane, a samo 5% prehrane otpada na
ekonomski korisne vrste. U starijih dobnih
kategorija fazana udio ivotinjske hrane se
smanjuje, tako da u odraslih ptica unos hrane
biljnog i ivotinjskog porijekla varira tijekom
godine, no uglavnom se kree u omjeru 60 % : 40
% u korist biljne hrane. Sve navedene injenice o
ivotnim navikama, ponaanju i prehrambenim
osobitostima fazana moramo

imati na umu kako bi u kontroliranim uvjetima

dranja uzgajanim pticama pruili to bolju njegu,
opskrbili ih s dostatnim koliinama kvalitetne
hrane te stvorili najoptimalnije zoohigijenske
prilike na prostoru uzgajalita.

Razmnoavanje
U prirodi odnos spolova varira i openito se
smatra da je fazan vieenac (poligamna vrsta)
tako da jedan mujak oplodi vie enki (najee
etiri). Detaljnijim istraivanjima utvreno je da se
omjer spolno zrelih jedinki u prirodnim uvjetima
kada populacija nije uznemiravana s vremenom
ujednaava, pribliavajui se omjeru dvije spolno
zrele koke : jedan spolno zreli pijevac. Ovaj omjer
moe se odravati izvan sezone parenja, no tijekom
reproduktivnog perioda preporua se odnos

Koke tijekom mjeseca travnja snesu u prosjeku od 10 do 18 jaja

na kojima sjede 23 do 24 dana.

jedan mujak na 3 do 4 enke. Dakako, u

sluajevima kontroliranog uzgoja fazana omjer
spolova se mijenja, pa tada jedan mujak
najee oplouje do est enki, a rezultati
provedenih uzgojnih pokusa ruskih znanstvenika
pokazuju da spolni omjer moe biti i vei u
korist enki, a da oploenost jaja i dalje ostane
zadovoljavajua (1 M : 15 - oploenost 71%; 1
M : 20 i oploenost 60%). U lovitima
optimalni odnos spolova je jedan mujak
naprema etiri enke, jer u tom sluaju mujaci
ne ometaju enke pri nesenju jaja (u mujaka
spolni nagon traje znatno due nego kod enki).
Spolnu zrelost i pijevci i kokice dostiu krajem
prve godine ivota, a sezona parenja zapoinje u
rano proljee, sredinom mjeseca oujka te traje
nekoliko tjedana. U prirodnim uvjetima u
spomenuto vrijeme fazan se specifino glasa i
izvodi svadbeni ples, tijekom kojeg poskakuje i
lamae krilima pokuavajui na taj nain privui
enke i otjerati ostale konkurente. Nisu rijetke ni
borbe mujaka za enku, a poznato je da su
fazanski mujaci loi roditelji, koji ne sudjeluju u
gradnji gnijezda, ne pomau piliima pri
valjenju, niti se brinu o potomstvu nakon to

Borba pijevaca u vrijeme parenja.

podmladak prokljuca ljusku jaja i zapone

samostalni ivot.
Oploene enke tijekom mjeseca travnja snesu
u prosjeku od 10 do 18 jaja na kojima sjede 23 do
24 dana. Koke prave gnijezdo na zemlji, s tim da
stare i mlade enke nesu manji broj jaja, dok
najbolju nesivost iskazuju srednje dobne enke.
Ako prvo leglo propadne ili bude uniteno od
predatora fazanske koke naprave novo gnijezdo,
no u njemu je uvijek znaajno manji broj jaja,
maksimalno do osam komada. Prvi pilii
pojavljuju se u prirodi obino krajem svibnja i
poetkom lipnja. Fazanski pilii su potrkuci opemaeni su i vide, tako da se vrlo brzo nakon
valjenja poinju sami kretati. Prvi pokuaji
polijetanja zabiljeeni su krajem prvog tjedna
ivota, a mladi fazani normalno lete sa sedam
tjedana starosti. O majinskoj brizi ovise do
desetog tjedna ivota, a nakon toga se postupno
osamostaljuju, tako da mladi fazani koji se izlegu
u lipnju postaju samostalni tijekom mjeseca rujna
iste godine.

Neprijatelji i bolesti
Od imbenika koji ne spadaju u biotske
faktore fazani najvie stradaju od nepovoljnih
vremenskih uvjeta, naroito u prvim tjednima
ivota. Niske temperature i jake kie, u uvjetima
visoke vlanosti zraka mogu desetkovati broj
mladih fazana u prvim tjednima njihova ivota.
Na svu sreu ovakvi vremenski uvjeti poprilino
se rijetko javljaju u doba godine kada mladi fazani
dolaze na svijet (svibanj i lipanj).
Od prirodnih neprijatelja fazani su najvie
izloeni stradavanju od razliitih dlakavih i
pernatih predatora. Od dlakavih grabeljivaca
spomenuti emo lisicu, kunu

zlaticu i bjelicu te tvora. Od pernatih predatora

fazane najee napadaju jastrebovi, kanjci, kobci
te neto rjee sivi sokol. Fazanska jaja unitavaju
ptice iz porodice vrana, kao i tvor, jazavac,
tekunica, takor, je te zmije.
Bolesti fazanske divljai moemo razvrstati u
dvije velike skupine, odnosno u zarazna i
parazitarna oboljenja. Od zaraznih bolesti fazani u
prirodi rijetko ugibaju, no u uvjetima intenzivne
proizvodnje najee se od bakterijskih oboljenja
javljaju klostridioza, streptokokoza, kolibaciloza i
salmoneloza, a od virusnih oboljenja bolest
mramoraste slezene. Od parazitamih oboljenja u
fazana se najee javlja singamoza, a znatno rjee
toksoplazmoza. U uvjetima intenzivnog uzgoja jo
se javljaju kronina respiratorna bolest, kokcidioza
i klamidioza.
Da bi tete od ove divljai bile to manje
moemo si pomoi tako da fazane zadrimo u
ivicama i branjevinama. To postiemo na nain da
sve slobodne prostore u lovitu zasijemo
itaricama, suncokretom, heljdom i drugim
poljoprivrednim kulturama. Te povrine ne kosimo,
niti anjemo i na taj nain formiramo jednogodinje
remize.
Rijetko e zdravi i dobro uhranjeni fazani u
naim prilikama tijekom zime stradati. Ipak je
potrebno za otrijih zima provoditi prihranu na
zimskim hranilitima, da fazani lake prezime i da
ostanu u lovitu kojim gospodarimo. Fazani koji
dobro prezime poeti e s parenjem na vrijeme,
legla e im biti vea, a pilii otporniji. Sa
prihranom treba zapoeti ujesen, ali nije uputno
hranu izloiti odjednom u velikim koliinama, nego
se fazani prihranjuju s manjim koliinama zrnate
hrane, koje prema potrebi treba obnavljati.

TRKA, POLJSKA JAREBICA, KRA,

SKVRULJA

Rasprostranjenost
Postojbina trke je prostrana stepa Euro- Azije,
s umjerenim klimatskim obiljejima te s
propusnim, krupno zrnatim pjeanim tlom, na
kojem uglavnom raste grmolika vegetacija.
Optimalne uvjete s obzirom na stanite danas joj
pruaju nizinska podruja Srednje Evrope. U
Hrvatskoj su trke najbrojnije zastupljene u
nizinskim
kontinentalnim
predjelima,
u
podrujima intenzivne agrarne proizvodnje, s
veim brojem poljoprivrednih kultura na manjem
prostoru (npr. polikulture kukuruza, jema,
penice, heljde, djeteline ili repe). Kao to nam i
sam drugi naziv - 'poljska jarebica', koji je u
nekim naim krajevima uobiajen za trku kazuje,
ova naa autohtona koka najradije prebiva na
polju. Najee se jata traka zadravaju na
suhom, dobro propusnom pjeskovito-ilovastim tlu
na kojem ima i razliitih poljskih usjeva i gustia
u kojima se trke tijekom dana mogu skloniti.

dugaak od 7 do 10 cm. Jedinke oba spola vagnu

od 300 do 400 grama, pa tako izmeu mujaka i
enki nema veih razlika. Spolni dimorfizam nije
tako dobro izraen kao kod fazana, no ipak je kod
ulovljenih primjeraka mogue razlikovanje
spolova. Mujaka moemo raspoznati na osnovu
specifine obojenosti krilnog perja, jer na svakom
peru du centralne osi postoji uzduna svijetla
pruga, dok se kod enki pored uzdune pojavljuju i
poprene okomite pruge bijele boje. Temeljna je
boja perja zagasito smea, mjestimino sivkasta s
bjelkastim uzdunim

Izgled i graa tijela

Odrasle trke u duinu narastu do 30 cm, a
raskriljene mjere oko 50 cm. Rep im je

Pijevac.

vrhovi iljati, a kod starijih primjeraka letna

pera zavravaju tupo i stoga su oblija. Repno
perje je uvijek parnog broja (najee 18 pera)
sivkaste boje s hrasto-crvenkasti preljevom. Dva
srednja repna pera su izrazito hrasto-crvenkasta,
a ostala su sivkasto hrasto-crvenkasta. Vano je
napomenuti da su u mujaka repna pera
tamnija nego u enki. Sto se tie obojenosti nogu,
u mladih trki su noge ute, u starijih su svjetlije,
a u starih jedinki prevladava sivo-plava nijansa.

Nain ivota i ishrana

Koka.

i poprenim arama. Kljun mladih jedinki je sivo

modar, u starijih siv, a u posve starih trki sivo
bijel. Oko oiju nalazi se uska, jarko crveno
obojena, pruga gole koe. U enki je pruga
slabije izraena, manje jarkih boja, a u mujaka
je pruga izrazitije obojena te iza oka oblikuje
trokut. Glava i vrat sa prednje strane i bono
obojeni su smee hrasto crvenkasto, a tjeme je
smee sa sitnim bijelim prugama i tokicama,
Lea su sivkasto-smee boje s bjelkastim arama
po perima, koje mogu biti uzdune i poprene.
Prsa su pepeljasto modra, a trbuh i gnjatovi
svjetlo sivo-bijeli. Na prsima je smee peije
poredano u obliku potkove. Ova tamno smea
potkova uvijek se pojavljuje u mujaka, no mogu
je imati i starije enke, pa stoga smatramo da
ovaj znak raspoznavanja spolova nije pouzdan te
ga je uputno upotpuniti s pregledom krilnog
perja, oblika i boje kljuna, boje tjemena te
izgleda i obojenosti koe oko oiju.
Krilno peije s gornje strane je u nijansama
hrasto-smee s uzdunim do poprenim
prugama. Velika letna pera su hrasto-smee
boje s zemljastom nijansom i karakteristinim
poprenim bjelkastim prugama. Na osnovu
zaobljenosti vrhova prvih dvaju letnih pera
mogue je odrediti starost trki, jer su kod
mladih jedinki

Trke najradije ive i prebivaju u poljima te

slinim nizinskim predjelima. Osobito vole mjestagdje se poljski
izmjenjuju, jer tu lagano dolaze do zaklona. Isto
tako trke preferiraju i ivice te manje gustie kojise izmjenjuju s
neobraenim
povrinama, kao
is
poljoprivrednim zemljitem na kojem su zasijane
polikulture. Velike povrine uma trke
izbjegavaju. Za vrijeme jeseni i zime kada nestaje
sklonita u polju, jata trki povlae se u mlade
branjevine, vonjake i vinograde. Trke rijetko
noe u gustiu i branjevinama, ve najradije trae
prenoite u polju, poljskim usjevima ili
livadama. Kada se pone mraiti dozivaju se
poznatim 'iri - iri' i formiraju grupu. Sve trke iz
jednog jata okupljaju se te zajedno prelijeu dio
polja i tamo gdje slete obino i noivaju. Javljaju
se rano ujutro, a potom prelijeu poznati teren
jedan do dva puta, nakon ega zaute i pou u
potragu za hranom.
Po prehrambenim navikama trka kao i ostale
poljske koke spada u svejede, to znai da uzima i
biljnu i ivotinjsku hranu. Dnevne potrebe
odraslih trki iznose oko 30 do 40 grama hrane, a
odnos biljne i ivotinjske hrane varira u zavisnosti
od starosti trke, kao i od godinjeg doba. U tek
izleglih pilia udio hrane ivotinjskog podrijetla je
vrlo visok (do 7 dana starosti 95% hrane je
animalnog podrijetla), a

usjevi
veim

kasnije se taj postotak postupno smanjuje u korist

hrane biljnog podrijetla, tako da udio biljne hrane
u prehrani odraslih trki iznosi u prosjeku 65%, sa
znaajnim sezonskim varijacijama.
Do sada je mnogim istraivanjima dokazano da
trke ne prave na poljskim usjevima tete. One su
naprotiv za poljske usjeve od velike koristi. Hrane
se kukcima, crvima, liinkama, paucima,
leptirima, muhama, skakavcima, a istraivanja su
pokazala da trke prvenstveno tamane tetne
insekte, a najkorisnije su se pokazale u
smanjivanju broja krumpirovih zlatica. Kada
ivotinjske hrane prirodno ponestane, tijekom
jeseni i zime trke trae razno sjemenje i to
ponajvie ono od raznih trava i korova. Gdje toga
nema u izobilju trae i zrnje raznih itarica i to
proso, ito, jeam te zob. Poznato je da trka
uzima samo ono zrnje koje lei na tlu, nikada ga
ne skida s klasa, no znade eprkati po zimskim
usjevima cupkajui zelene vrhove. Kraj toplih
izvora i potoka hrani se takoer travom. Zimi po
snijegu, ukoliko nema zaleene kore rado se
ukopava u rupe, a pravi i hodnike pod snijegom da
doe do zemlje u potrazi za hranom. Tako se i na
velikim snjenim povrinama sakriva od
neprijatelja. Ukoliko se stvori smrznuta pokorica
koja onemoguava trkama ukopavanje javljaju se
gubici koji mogu biti vrlo veliki.
Za zime trke slino kao i fazani ne stradavaju
od studeni, nego od gladi. Da se to ne dogodi
treba ih za vrijeme nepovoljnih atmosferskih
prilika izdano hraniti, u posebno izgraenim
hranilitima. Praenjem jata i njihova obitavanja
tokom zime utvreno je da se trke rado
zadravaju pokraj putova, uz ivice i grmove, kao
i na kukuruzitima u potrazi za hranom. Na
takvim mjestima treba posipati hranu uz koju je
dobro nasuti i pijeska, trinja i otpadaka od vridbe.
Kukuruz ne zadovoljava sve energetske potrebe
trki,

stoga je uputno provoditi zimsku prihranu s

prosom i itom. Ne treba davati istovrsnu hranu,
ve je bolje kombinirati vie vrsta itarica.

Razmnoavanje
Trka je monogamna vrsta u koje se mujak
pari s jednom enkom - kokom, kojoj ostaje
vjeran do kraja ivota. Isto tako i cijelo leglo
jednog para ivi zajedno, sve do idue sezone
parenja. Tako se koncem sijenja ili u veljai
trke razdjele u parove, a za dugih zima ostaju
due u jatu. Nastupi li ponovno zima parovi se
zdruuju u kite i ekaju bolje vrijeme. U vrijeme
parenja mujaci se natjeu za naklonost enki, a
uvijek biraju druice iz susjednog jata i na taj
nain izbjegavaju parenje u srodstvu. Odmah
nakon sparivanja mujak i enka naputaju jato i
odlaze u potragu za povoljnim terenom za
gnijeenje. Obino

Koka s piliima.

za gnijezdo odabiru mimo i skrovito mjesto na

ocjeditom tlu, u ijoj blizini ima dovoljno izvora
hrane. Gnijezdo trke radi na zemlji, to je
najee udubina u tlu promjera 12 do 15 cm,
koju enka oblae suhom travom i perjem. Nakon
parenja u travnju i svibnju snese starija trka od 7
do 10 jaja, a srednje dobna od 15 do 22 jaja
(najei prosjek je 18 jaja). Svaki dan enka nese
po jedno jaje. Jaja su jednobojna, svijetlosmea
sa blagom maslinastom nijansom, dugaka oko
35 mm, iroka 25 mm i teka oko 15 g. U

normalnim prilikama enka snese sva jaja tijekom

21 dana. Jaja nese najradije na djetelitima,
livadama i itnim poljima gdje nalazi dosta
zaklona. Ra izbjegava. Najradije se gnijezdi u
penici, jer se ona kasnije i anje. Nakon to
snese sva jaja enka zapoinje sjediti na jajima, a
mujak u blizini budno pazi na sve vrste
opasnosti. Koka e u prvih 10-15 dana sjedenja
lako pobjei s gnijezda ukoliko je zastraena, ali
pri koncu sjedenja ne bjei i tada moe lagano
stradati. Preporua se prije kosidbe pretraiti
teren, pa ukoliko se pronae trkino gnijezdo
valja pokupiti jaja te ih nasaditi pod domae
kokoi. Nije korisno za vrijeme konje ostavljati
oaze s gnijezdima jer to brzo otkrivaju
grabeljivci i unitavaju ih.

Koke snesu u travnju i svibnju od 7 do 22 jaja na kojima sjede 21 dan.

Pilii se izlegnu za 23 dana. Na jajima kao i u

fazana sjedi samo koka, ali se za pilie brinu oba
roditelja. Strada li koka, pijevac preuzima brigu o
potomstvu. Ukoliko pronaemo naputeno
gnijezdo s netom izvaljenim piliima dobro je
znati da malene potrkuce ne smijemo hraniti u
prvih 12 sati, a kasnije im se ukoliko postoje
mogunosti preporua prehrana s mravljim
jajima, zdrobljenom riom ili penicom, prije
nakvaenom i pomijeanom s mladim liem
koprive i kuhanim bjelanjkom. Izgubi li prvo
leglo koka pravi drugo gnijezdo, no ono je uvijek
slabije i sa manjim brojem jaja (10 do 12 jaja).

Kod osvjeavanja krvi treba unositi u lovite

samo zdrave ptice, bilo samo koke ili parove. Prije
isputanja, novonabavljene enke drimo u
volijerama sve do parenja, a predveer ih
donosimo u lovite te kada se mujaci jave
specifinim zovom, postupno ih putamo. Tako
emo spariti i one pijevce koji nisu nali svoj par u
prirodi. Parove putamo pomou duge page
kojom otvaramo kavez-koaru. Isputanje
obavljamo na mjestima koja pticama pruaju
dovoljno zaklona. Isputanje trki obino se radi u
proljetnim mjesecima, no i jesensko obnavljanje
populacije moe biti uspjeno ako isputamo po
nekoliko parova zajedno, jer e oni tijekom zime
ostati u jatu.

Neprijatelji i bolesti
Prirodni gubitci koji nastaju za vrijeme zime
najvei su ukoliko je zima duga, sa mnogo duboka
snijega. U takvim sluajevima dolazi tijekom
noenja do hvatanja mokrog snijega, koji se poput
gruda hvata za rep trki. Za trke je tetna i visoka
vlanost, naroito kada je povezana s hladnoom.
U proljee hladno i vlano vrijeme ometa i
prekida parenje, a kasnije oteava gnijeenje
(potapanje gnijezda i propadanje jaja). U prvim
danima ivota pilia, najee u lipnju hladno i
vlano vrijeme moe uzrokovati slabije
preivljavanje pilia i shodno tomu slabiji prirast.
Veliki gubici takoer nastaju uslijed veeg grada
ili tue, kao i od grabeljivaca. Predatori koji
najee napadaju trke su kobci, jastrebovi,
kanjci, vrane, svrake, lisice, divlje make, obje
lasice, jazavci, kune bjelice i zlatice, tvorovi, a jaja
trki unitavaju jeevi, takori i zmije.
Trke stradavaju od unutarnjih (crijevni i
pluni paraziti) te vanjskih nametnika (grinje,
krpelji), a od bolesti najee se pojavljuju
boginje, kolera i kuga peradi te tifus.

JAREBICA KAMENJARKA, GRIVNA,

KOTORNA

Rasprostranjenost
Jarebica kamenjarka, ptica prekrasnih boja i
skladnog tijela od davnina nastanjuje iroka
prostranstva dalmatinske zagore. Sve do sredine
ezdesetih godina dvadesetog stoljea ova naa
stanarica i gnjezdarica bila je uz zeca najbrojnija
vrsta sitne divljai u naem priobalju i njegovom
zaleu. Glavni ivotni prostori grivne su kraki
kameniti predjeli obrasli niskom travom i
grmljem, s nadmorskim visinama od 300 do 1000
metara. Najbolje joj odgovaraju podruja sa
strmim obroncima i liticama te preteno
skromnom vegetacijom, u ijoj blizini ipak mora
biti tragova ovjekove nazonosti. Naime, ivotne
navike kamenjarke usko su povezane sa ljudskim
djelovanjem, odnosno sa gajenjem stoke,
uzdravanjem panjaka i obraivanjem zemlje. U
Hrvatskoj obitava po itavom priobalju,
ukljuujui i otoke, od Istre do Cavtata, a
najbrojnija je u Dalmatinskoj zagori.

Izgled i graa tijela

Poznata po svojoj ljepoti i arobnim bojama
perja grivna svojim vanjskim izgledom plijeni
panju svakog promatraa.

Tjeme, gornji dio tijela i prsa jarebice su

pepeljasto-sive boje. Grlite i prednji dio vrata su
bijeli, obrubljeni crnom prugom, koja prelazi
preko oiju i korijena kljuna te tako formira
ogrlicu ili grivnju (od tuda potjee naziv grivna).
Peije na trbuhu je ukasto-raste boje, a krilna
pera su sivkasto smea. Na bonim stranama
tijela peije je plavkasto sivo s poprenim tamnim i
svijetlim prugama. Kljun, prsten oko oiju i noge
kod odraslih primjeraka su jarke koraljno-crvene
boje, dok kod mladih jedinki prevladava siva
nijansa.
Mujak naraste do 36 cm u duinu i
V

masa mu je od 550 do 700 g. enke su neto

manje, dugake su do 34 cm, a tjelesne mase od
530 do 550 g. Izmeu pijevaca (mujaci) i koka
(enke) nema veih razlika u vanjskom izgledu.
Pijevci imaju neto veu glavu i tijelo, neto iru
crnu ogrlicu i snanije istaknutu ostrugu (etvrti
prst) na nogama. Takoer se kod mujaka na
stranjoj strani nogu, neto iznad ostruge, mogu
uoiti sitne kvrice kojih kod enki

ne traje dugo, pa grivne brzo slete i posjedaju na

zemlju, najee na neko zaklonjeno mjesto, izvan
domaaja pogleda onoga tko ih prati. Grivne se
hrane ivotinjskom i biljnom hranom, stoga veinu
svog ivotnog vijeka provode uz obradive povrine
na krtim krakim poljima, vrtaama i brdskim
visoravnima. ivotinjska hrana sastoji se od raznih
sitnih kukaca, crva, liinki i gusjenica, a biljna od
mlade trave, pupova, sjemenki raznih trava i korova,
maginja, jagoda i ostalog sitnog voa, bobica te
irova esvine i hrasta.
Pijevac.

nema. Raspon krila odraslih jedinki kree se od 50

do 56 cm. Rep je dugaak od 7 do 9 cm i sastoji se
od esnaest pera 4
sredinja pepeljastosiva pera i 12 postranih pera
koja su tamnocrvene boje.

Nain ivota i ishrana

Jarebica kamenjarka ivi u obiteljskim jatima i
vjerna je svom stanitu, no u potrazi za hranom
moe se seliti na susjedna podruja. U proljee
odlazi u vie predjele, gdje se gnijezdi i podie
mlade, a na jesen se ponovo vraa u nie predjele
na zimovanje. Grivne koje ive u primorju zimi
esto prelete na oblinje otoke i tu ostaju do
proljea. Kamenjarke imaju vrlo dobro razvijena
osjetila, pomou kojih na vrijeme otkrivaju sve
opasnosti koje im u divljini prijete. Najrazvijenija
su im osjetila vida i sluha, dok su okus i njuh neto
slabije razvijeni. Glasaju se karakteristinim
metalnim glasom, bitno razliitim od ostalih
srodnih vrsta. Premda je jarebiino glasanje teko
rijeima opisati njena jednostavna pijevna melodija
zvui neto kao "a-ri-i, a-ri-i". Na zemlji su
jarebice izvanredno spretne i brze, a na let se
odluuju uglavnom kad su izloene nekoj
opasnosti. Polijeu uz jak i karakteristian tropot
krila, letei najee nizbrdo i to vrlo brzo i vrlo
nisko iznad zemlje. U svom vrtoglavom poniranju,
kada se obrue s neke litice postiu brzinu i preko
100 km/h. Let obino

Razmnoavanje
im se zima primakne kraju u kamenjarki se
budi spolni nagon tako da se jata razbijaju u parove i
spolno zreli mujaci i enke iz susjednih jata
zapoinju svoju ljubavnu igru. Mujak zavodi enku
svadbenim zranim plesom izvodei lupinge i ostale
zrane bravure. Grivne su monogamne ptice
(jednoenci), to znai da mujak jarebice nakon to
odabere druicu, ne mari vie za ostale enke. Za
razliku od fazana koji je vieenac i koji ne pokazuje
brigu za potomstvo, mujak grivne je vrlo vjeran
partner, a isto tako i portvovani roditelj.

Dio jata.

Parenje kod jarebica kamenjarki traje tijekom

travnja, a poetkom svibnja enke zapoinju s
nesenjem jaja. Gnijezdo ja

najee smjeteno na zemlji, okruglastog je

oblika i jednostavne grae, izraeno od suhe trave
i granica te obloeno mahovinom i perjem.
Gnijezdo najee pravi enka sama, na suhom i
sigurnom mjestu, u udubini na zemlji koja je u
veini sluajeva zaklonjena grmom (glog, dra ili
divlja kruka) ili kamenim zidom. Obino grivna
snese 10 do 18 jaja krukolikog oblika, boje
bjelokosti, prosjene teine oko 22 grama. U
poetku sezone koka nese jedno jaje dnevno,
kasnije nese svaki drugi dan da bi pri kraju
ciklusa snijela jedno jaje svaki trei dan. enka
jaja nese najee u jutarnjim satima, pri emu u
gnijezdu ostaje od pola do sat vremena. Tek kad
je nesenje u potpunosti zavreno enka zapoinje
sjediti na jajima i to traje od 23 do 25 dana.
Tijekom sjedenja na jajima grivne su vrlo mirne i
naputaju gnijezdo samo jednom dnevno kad
odlaze u potragu za hranom. Za vrijeme sjedenja
na jajima enka je vrlo plaljiva i u sluaju
uznemiravanja moe napustiti gnijezdo, to za
posljedicu ima propadanje jaja. Stoga je vrlo
bitno osigurati posvemanji mir u podrujima
gnijeenja tijekom mjeseca svibnja. Stradaju li
jaja u gnijezdu od nekog grabeljivca, enka
pravi novo gnijezdo na nekom drugom,
sigurnijem mjestu i ponovo nese jaja. No u tom
sluaju enka snese znatno manje jaja (5-8).
Roditeljski nagon dobro je izraen kod oba
spola i roditelji se zajedniki brinu o potomstvu.
Dok enka sjedi na jajima mujak je neprestano u
blizini gnijezda te oprezno motri okolinu uvajui
enku i jaja od brojnih opasnosti kojem im
prijete. Priblii li se gnijezdu neki dlakavi
grabeljivac mujak se poslui varkom, nastojei
uljeza odvui to dalje. Tako mujak izae pred
nezvanog gosta pravei se da je ranjen i da ne
moe poletjeti. Neprijatelj najee nasjedne na
prijevaru i potri za njim nastojei ga uhvatiti.
Kad odmami grabeljivca dovoljno daleko,

pijevac uzleti i tek se nakon prestanka opasnosti

vraa gnijezdu. Na isti nain mujak uva i enku s
piliima. Pilii grivne koji dolaze na svijet tijekom
lipnja su potrkuci (vide i mogu se sami kretati).
Nakon valjenja pilii su teki od 12 do 16 grama,
prekriveni su mekim perjem, sivkasto-smee boje,
veoma dobro prilagoeni okolini i teko primjetni
na tlu. Odmah nakon valjenja i suenja pilii
poinju uzimati hranu. U gnijezdu ostaju samo
jedan dan, a ve drugi dan brzo tre i u stopu prate
majku, eprkajui po zemlji i traei hranu. Prva tri
tjedna hrane se iskljuivo ivotinjskom hranom, a
kasnije poinju uzimati i sve vie biljne hrane. U
treem tjednu ve su sposobni za polijetanje, a s
mjesec dana ve su potpuno prekriveni tvrdim
perjem. Premda su im polete sposobni za
samostalni ivot mladi ostaju s roditeljima u
zajednikom obiteljskom jatu sve do idueg
proljea. U obiteljskim jatima vlada strogi
patrijarhat, tako da svi lanovi jata sluaju
najstarijeg mujaka. On je taj koji predvodi jato i
donosi sve vanije odluke. Dok se jato odmara ili
hrani, dominantni mujak motri okolinu s neke
poviene stijene ili kamena te upozorava jato na
moebitnu opasnost. Ako se pojavi pogibelj
mujak predvodnik prvi polijee sa zemlje, a
potom ga slijedi itavo jato. U sluaju da mujak
strada, ulogu predvodnika preuzima najsnaniji
mladi pijevac koji onda vodi jato do idueg
proljea.

Neprijatelji i bolesti
Najvei neprijatelji kamenjarki svakako su
lisice, a u posljednje vrijeme i mungosi. Tu su jo
i kune, lasica, agalj, jazavac, divlja maka, tvor i
ostali dlakavi i pernati predatori. Na udaru
grabeljivaca najee su koke koje sjede na
jajima i mladi pilii potrkuci, a zanimljivo je da
se ak i jeevi vole poastiti grivninim jajima.
Veliki gubici takoer nastaju zbog vremenskih

nepogoda, uslijed veeg grada ili tue, kao i od

parazitamih oboljenja (unutarnji i vanjski
nametnici) te zaraznih bolesti (boginje, kolera,
kuga, tifus itd.) Osim prirodnih neprijatelja jarebice
su ugroene i prevelikom upotrebom herbicida,
fungicida, pesticida te ostalih kemijskih sredstava.
umski poari koji su opustoili vea prostranstva
zagore doveli su do nicanja nove guste vegetacije,
neprohodne i

beskorisne za jarebicu kamenjarku. Nekadanji

maslinici, vinogradi i oranice vie se ne obrauju,
a migracijom seoskog stanovnitva u velike
gradove smanjio se broj stoke, pa su shodno tome
zaputeni i panjaci.
Svi spomenuti imbenici utjecali su na
znaajno smanjenje grivnine populacije i drastian
pad brojnosti jarebica kamenjarki na teritoriju
Hrvatske.

KAMENJARKA UKAR

Ova vrsta kamenjarki obitava na podruju Male

Azije, od kuda je unesena u nae krajeve. Na
Balkanu je ima u Istonoj Bugarskoj i Trakiji. Kod
nas se umjetno uzgaja, a u svrhu komercijalnog lova
je naseljena na otoke sjevernog Jadrana. Moemo
rei da je kamenjarka ukar naa alohtona vrsta koja
naseljava Brijune, Cres, Loinj i jo nekoliko
sjevernijih otoka. Manji broj ukara obitava na
Istarskom poluotoku.

Po veliini i vanjskom obiljeju veoma nalii

grivni, ali se paljivim promatranjem moe uoiti
razlika.
Naime grivna ima bijelo grlite i okomite bone
pruge ispod krila su joj neto ue, dok kamenjarka
ukar ima ukasto grlite, a okomite bone pruge
pod krilima su joj ire.
Po nainu ivota, stanitu i ishrani vrlo je slina
grivni, no velika oekivanja po kojima je
kamenjarka ukar morala zamijeniti grivnu u praksi
nisu ostvarena.
Kamenjarka ukar ne pari se s grivnom.

PREPELICA PUPURA

Rasprostranjenost
Prepelica je najmanji lan poljskih koka i
ujedno jedina selica meu njima. K nama dolazi sa
juga u mjesecu travnju ili poetkom svibnja, a
odlazi koncem kolovoza i poetkom rujna.
Prezimiti moe u Primorju ili dalje u Italiji, Grkoj,
Africi i Maloj Aziji. Putuje nou u jatima. Preletom
preko mora mnoge mogu od umora nastradati,
naroito za nevremena. Pupura je rasprostranjena
po gotovo itavoj Europi te nastanjuje veinu
europskih zemalja, a iznimke su Island,
Skandinavija i sjever Rusije, koje prepelice
izbjegavaju zbog nepovoljnih vremenskih prilika.
U Aziji su prepelice proirene sve do sjevera Kine,
a na afrikom kontinentu seu do ekvatorijalnog
pojasa. U naim krajevima moe se prepelice
pronai gotovo posvuda, osim na viim brdovitim i
planinskim stanitima, koja pupure izbjegavaju
zbog hladnoe i manjka hrane.

smee siva. Odozgo je ukasto bijelo i crno

prugasta. Po vanjskom izgledu vrlo je slina mladoj
trki, no pomnijim promatranjem moemo uoiti
odreene razlike. Pupura je s trbune strane
svjetlija, takoer sa svjetlijim i tamnijim bonim
prugama. Tjeme je tamno smee, a po sredini prolazi
ukasto bijela pruga, kao i iznad oiju. Mujak ima
na podbratku crnu prugu.
enke nemaju te pruge kao niti pruge iznad oiju.
Prepelica se glasa sa specifinim
pjevom PU-PU-RU te je onomatopejom njena
glasanja i nastalo njeno narodno ime.

Izgled i graa tijela

Odrasla prepelica dugaka je oko 17 cm, a
prosjena duina repa je oko 3 cm. Krila u rasponu
mjere 35 cm. Tei od 12 do 15 dekagrama. Glavna
je boja perja svjetlo

Koke.

Nain ivota i ishrana

Prebivalite su joj livade i polja. Prepelice
preferiraju suha i propusna tla, sastavljena od
ljunka i pijeska, sa dosta korovaste vegetacije.
Cesto se zadravaju i na djetelitima, krumpiritima
ili strnitima. Uglavnom izbjegavaju zaputena,
neprohodna polja na kojima ne mogu pronai
dovoljno hrane. Pupure se hrane sjemenjem trava,
korova i itarica, a kao i ostale poljske koke jedu i
razne kukce, liinke, mravlja jaja te ostalu hranu
ivotinjskog podrijetla. Mladi pilii se uglavnom
hrane ivotinjskom hranom, a kako bivaju stariji
tako udio hrane ivotinjskog podrijetla opada, pa
postupno u prehrani poinje prevladavati hrana
biljnog podrijetla.
Prepelice su najaktivnije u zoru, neposredno
prije izlaska sunca kada kreu u potragu za hranom,
te predveer u vrijeme zalaska sunca. Tijekom
najintenzivnijeg
perioda
suneve
svjetlosti
prepelice se odmaraju, grijui se na suncu ili
prpoei se u pijesku. Hranu trae trkarajui, a u
sluaju opasnosti skrivaju se u zaklon ili ubrzavaju
trk. Polijeu samo u iznimnim sluajevima
neposredne opasnosti, a let im je kratak i
pravocrtan, pa se ve nakon pedesetak metara
sputaju i pronalaze sigurno sklonite. Tragovi
prepelica su po obliku vrlo slini tragovima trki,
jedino to su neto manji i krai (duine oko 3,5
cm).

Razmnoavanje
Prepelice ive u jednoenstvu, a pare se u
tijekom lipnja mjeseca ili kasnije, to ovisi o
temperaturi i klimi. Gnijezdi se na zemlji, najee
u itnim poljima, gustoj travi ili

Koke snesu od 8 do 16 jaja na kojima sjede 17 do 18 dana.

djetelini. Gnijezdo je manja udubina na tlu, koju

enka obloi perjem i suhom travom. Prepelica
snese 8 do 16 jaja, na kojima sjedi 17 do 18 dana.
Nakon tog perioda izlegu se pilii koji su kao i kod
ostalih poljskih koka potrkuci. Pilii odmah po
izvaljivanju vide i prekriveni su perjem, to znai
da su sposobni za samostalan ivot, no bez obzira
na to oni ostaju u jatu zajedno s roditeljima sve do
trenutka jesenske seobe u june krajeve.

Neprijatelji i bolesti
Pored predatora prepelice najvie stradavaju
tijekom seobe. Za vrijeme seljenja mnogo ih strada
u susjednoj Italiji gdje ih love mreama i drugim
nedozvoljenim sredstvima. Brojnost prepelica se
smanjuje i zbog intenziviranja poljoprivrede,
upotrebe velikih koliina herbicida, poljoprivredne
mehanizacije i zasijavanja velikih povrina monokulturama.
Od nametnikih bolesti u prepelica se najee
pojavljuju grinje, a od zaraznih bolesti kuga i ptije
boginje.

VIRDINIJSKA PREPELICA,
KOLINKA

Ime ove prepelice dolazi od panjolske rijei

colin, koja je izvedenica od srednjeamerikog
izraza zolin to znai jarebica. Pridjev
virginianus u latinskom se prevodi kao 'iz
Virdinije'. Domovina joj je dakle Sjeverna
Amerika, a kod nas je naseljena u Istri i
priobalju, prvenstveno zbog lovnog turizma
(alohtona vrsta).
Vea je od prepelice pupure. U duinu
odrasle jedinke narastu do 25 cm, rep im je

Pijevac.

dugaak oko 7 cm, a raskriljene mjere do 40 cm.

Odraslima je tjelesna masa oko 250 g. Osnovna boja
perja je smea, a pojavljuje se u vie nijansi i
kombinacija. Po leima je crveno smea s crnim
pjegama, a na trbunoj strani je ukasto bijela,
takoer s crnim pjegama. Na glavi ima uzdunu bijelu
prugu koja se protee od baze kljuna, iznad oiju do
stranje strane vrata. U mujaka je podbradak bijel, a
u enki je ukast. Openito moemo rei da je u
enki perje na glavi vie ukasto, dok je u mujaka
svijetlo perje potpuno bijelo. Na glavi u podruju
tjemena istie se pernata kukmica, koja je bolje
uoljiva u mujaka. Prema repu prevladavaju sivkaste
nijanse, a samo repno perje je sivkasto-smee.
Voli toplu klimu i obitava na terenima slinima
kao i trka, uglavnom u podruju sa mediteranskom
klimom. Gnijezdi se u ikarama a ponekad polijee i
na drvee, no gnijezdo je uvijek na zemlji.
Monogamna je vrsta te itav ivot ivi u
jednoenstvu. Sve do proljea kolinka ivi u jatima, a
na poetku sezone parenja jata se razbijaju u parove.
Parenje poinje u travnju, a gnijeenje je najee u
lipnju. Ovakva sezona razmnoavanja uobiajena je
za kolinkina prirodna stanita, a u naim krajevima
poetak sezone parenja varira i u mnogome ovisi o
klimatskim prilikama.

Nakon oplodnje enka snese od 6 do 28 jaja,

prosjeno oko 18 jaja, na kojima sjedi 23 do 24
dana. Mujak pomae enki pri inkubiranju jaja, a
u sluajevima kada enka nastrada uspjeno je
zamjenjuje i pri valjenju te uzgoju pilia. Pilii su
potrkuci, koji ve nakon dva tjedna pokazuju
sposobnosti letenja na krae udaljenosti. Kao i sve
ostale poljske koke kolinka se hrani ivotinjskom
i biljnom hranom. ivotinjska hrana prevladava u
prvim tjednima ivota, a ine je mravlja jaja,
razliiti kukci, liinke i crvii. Od hrane biljnog
podrijetla preferiraju sjemenje razliitog bilja,
sitnozrne itarice, lie i biljne izbojke korova i
ozimih itarica.
Kolinke su dnevno aktivne ptice, koje se pri
traenju hrane koriste prvenstveno ulom vida.
Dan provode u potrazi za hranom tijekom
jutarnjih i kasnopopodnevnih sati, a tijekom
podneva se odmaraju, prpoe se u pijesku ili
skrivaju u gustiu. Kao i prepelice pupure
kolinke nerado lete, uglavnom pretrauju teren

Razlike u boji perja glave izmeu a) mujaka i b) enke.

trkarajui, bre potre u sluaju opasnosti, a

polijeu samo kad moraju, odnosno kad ih
neposredna opasnost natjera na polijetanje. Lete
brzo i nisko iznad zemlje, a let ne traje dugo.
Tragovi kolinki slini su tragu trke i pupure te
su po veliini negdje izmeu ove dvije vrste,
veliine oko 4 do 4,5 cm.
Bolesti i neprijatelji isti su kao i kod
prepelice pupure.

1.2. UMSKE KOKE ( TETRAONINAE)

umske koke naih krajeva trenutano imaju

pomalo jedinstven status u lovnom gospodarenju.
Naime, u ranije vaeim propisima zakonodavac
je u umske koke uvrstio malog tetrijeba
(Lyrurus tetrix) kojeg u Hrvatskoj nema ve dui
niz godina te snjenicu alpsku (Lagopus mutus)
koja na tlu RH-a nije nikada ni obitavala. Veliki
tetrijeb brisan je s popisa divljai prije desetak
godina (NN 43/95), a istovremeno je i ljetarka
prestala biti divlja (Pravilnik o zatiti pojedinih
vrsta ptica). Poto novi Zakon o lovustvu (NN
140/05) u popisu sitne divljai ne spominje niti
malog tetrijeba niti snjenicu alpsku, to znai da
su trenutano u Hrvatskoj sve umske koke
kojima se nekad lovno gospodarilo promijenile
svoj zakonski status i na taj nain se pridruile
velikoj skupini zatienih ptijih vrsta, kojih u
Hrvatskoj trenutano ima preko 280.
Slino kao to su poljske koke dobile ime po
svom stanitu, tako i sve vrste iz ove skupine
preteno obitavaju u umskom stanitu po kojem
su i dobile ime (iznimka je snjenica alpska koja
ivi u visokim

Veliki tetrijeb u uobiajenom stanitu.

planinama, iznad 1000 metara nadmorske

visine, u podruju klekovine i planinskih
V

rudina). umske koke su ptice dana, ija je

aktivnost povezana sa sunevom svjetlosti. Nou
spavaju na granama drvea (snjenica noi na
zemlji), a danju se sputaju na tlo u potrazi za
hranom. Vrste iz ove skupine nisu dugotrajni
letai, a zbog snanog i zbijenog tijela te
nesrazmjerne veliine krila, let im je uobiajeno
kratak i buan. Donji dijelovi nogu obrasli su im
perjem, a u zimskom periodu izmeu prstiju
izrastu im ronate rese. Spolni dimorfizam dobro
je izraen kod velikog i malog tetrijeba, a neto
slabije kod ljetarke i snjenice. Sezona parenja u
umskih koka zapoinje neto kasnije nego kod
poljskih, to znai da se pijevci i koke sparuju u
travnju, a gnijeenje je obino u svibnju. Dok su
tetrijebovi poput fazana vieenci, ljetarka i
snjenica su
V

monogamne vrste (jednoenci). umske koke se

gnijezde u kasno proljee, gnijezdo prave na
zemlji, pilii su im potrkuci, a u prirodi se
pojavljuju uglavnom poetkom ljeta.

Mali terijeb u letu.

VELIKI TETRIJEB, GLUHAN

Rasprostranjenost
Ova vrlo plaha i oprezna ptica nastanjuje
planinske predjele iznad 1000 metara nadmorske
visine, zadravajui se na prostorima gdje nema
nikakve ljudske aktivnosti, obitava u mijeanim
umama smreke, jele i bukve u kojima vlada
apsolutni mir. Tetrijeb gluhan rasprostranjen je na
sjeveru Europe i Azije, dok se junije pojavljuje
na izoliranim planinskim podrujima kao to su
Pirineji, Alpe, Dinarske planine i Karpati.
Nalazimo ga u Sloveniji, planinskom dijelu
Hrvatske, po BiH i dijelu Makedonije. Na tlu
nae zemlje veliki tetrijeb obitava u planinskim
umama, redovito iznad 1000 metara nadmorske
visine. umski kompleksi smreke, jele, smreke-j
ele-bukve,
smreke-aria
i
jelebukve
predstavljaju njegovo uobiajeno stanite. Ljeti
odlazi u vie predjele, iznad granice uma,
pogotovo u doba kada dozrijevaju jagode te tada
zalazi u podruje klekovine i planinskih rudina. U
zimskim mjesecima ga duboki snijeg moe
potisnuti u znatno nie predjele.

Izgled i graa tijela

Veliki tetrijeb ili kako se jo naziva tetrijeb
gluhan najvea je naa umska koka koja moe
narasti u duinu od 65 do 75 cm, dok mu duina
repa iznosi 25 do 35 cm, tako da se ukupna
duina tijela kree od 90 do 110 cm. Dugaka
repna pera su crne boje s bijelim tokama na
gornjoj treini, a broj pera u repu tetrijeba je
uvijek paran (16, 18, katkada i 20). Prosjena
masa tijela odraslih ptica je 3,5 do 5,0 kg a
osnovna boja perja je crna s vie kriljevastosivih nijansi, dok su krilna pera tamnosmee
boje.
Raskriljen mjeri od 100 do 130 cm. Nai su
tetrijebi neto laganiji i mujaci su u prosjeku
teki od 3,5 do 4 kg. Prema podacima iz
literature drugdje u svijetu tetrijebi mogu teiti i
vie od 7 kg. Tjelesne mase su im uglavnom
mjerene u doba parenja, a ne u jesen kada se
vjeruje da mogu biti i tei. Masa tijela ovisi o
stanitu, hrani i starosti. Glava pijevca je crne
boje, a iznad oka je podruje bez perja, s golom
jasno crvenom koom u obliku polumjeseca koje
nazivamo 'ruom'. Na podbratku nalazimo
podugako crno peije koje oblikuje 'bradu', koja
se u vrijeme parenja pri pjevanju nakostrijei.
Boja perja prema

Osnovna boja perja im je smee-ukasta s crnim

poprenim prugama. Rep im je cm i hrasto uto
iaran. Noge su sve do prstiju obrasle tvrdim perjem,
a sa strane svakog od tri naprijed okrenuta prsta
tetrijebima se u zimskom periodu pojave resaste
ronate izrasline, koje se nakon proljetnog mitarenja
osue i otpadnu. Starost mujaka se moe procijeniti
po boji kljuna i uzdunim brazdama na njemu, pa je
tako mladim pijevcima kljun taman, maslinasto
zelene boje, a brazda od oka prema vrhu kljuna je
plitka. Kod starijih je pak kljun svijetao i kotano ut,
a brazda je duboka. Ova brazda nastaje kod mitarenja
kad se s nje ljute sitne ploice.

Nain ivota

Pijevac.

vratu prelazi u sivu, a s donje strane vrata, prema

prsima je irok zeleni ovratnik. Lea su tamno
smea s svjetlijim tokicama. Peije u repu je crno s
bijelim tokicama. Prsa i trbuh su sivi s
pojedinanim bijelim pjegama, naroito po trbuhu.
Na ramenima je bijela pjega. Kljun je sivo
plavkast, a prsti su sivo smei. Noge su gaaste tj.
obrasle
V

perjem. enke su manje od pijevca i za treinu

laganije. Peije im je jednostavnije boje,
prilagoeno okoliu, tako da ih grabeljivci tee
uoe dok sjede na jajima.

Ugroenost tetrijeba uoena je jo krajem 19 st., a

najstariji hrvatski zoolog Josip Ettinger 1857. godine
pisao je da "je tetrieb rijetka ptica, rietko vidjena u nas". U
Gorskom Kotaru tetrijeb je preko 30 godina trajno
zatiena vrsta, a od 1994. godine prema ZOL-u i
Pravilniku o lovostaji zatien je i na itavom
podruju RH-a. No, bez obzira na trajnu zabranu lova
brojnost tetrijeba iz godine u godinu opada. Ova po
mnogo emu neobina i jedna od najveih
suhozemnih ptica krupna tijela i vrste grae, ali po
prirodi plahe naravi, u svom stanitu prvenstveno
treba potpuni mir. Naalost ljudsko djelovanje kree
se u upravo obrnutom smjeru - intenzivno
gospodarenje u umarstvu, gradnja prometnica,
miniranje, primjena snane mehanizacije te upotreba
motornih pila ugroavaju opstanak ove vrste (1961.
godine na podruju umarije 'Gerovo izbrojeno je
155 tetrijeba, a itava umarija imala je 68 motornih
pila, u iduem razdoblju broj pila popeo se na 494, a
broj tetrijeba se smanjio za 3,8 puta - 1970. godine
izbrojeno je samo 40 tetrijeba). Unato svemu
tetrijebi i dalje trae nenarueni umski sklad te se
vrlo teko ili

gotovo nikako ne mogu priviknuti na promjene u

svom prirodnom stanitu. To tvrdoglavo
neprihvaanje bunih tekovina civilizacije otjeralo
je gluhana visoko u brda, tamo gdje ljudska noga
jo uvijek ne kroi esto i gdje se rijetko ili nikako
ne uje reski zvuk motornih pila. Vana injenica
za sve ljubitelje prirode pa tako i lovce je da se
svako ljudsko djelovanje moe uz malo truda i
pozitivno usmjeriti, pa je tako ve petu godinu u
tijeku akcija prebrojavanja aktivnih pjevalita
tetrijeba. Akciju je potaknula Sluba za ekologiju i
lovstvo JP Hrvatske ume te uprave nacionalnih
parkova - NP Risnjak, NP Plitvika Jezera i NP
Paklenica, tako da su prebrojavanjem obuhvaena
sva podruja na kojima se tetrijeb gluhan vodi kao
stalna ptica gnjezdarica. Svako aktivno pjevalite
ima svoj poseban list (s podacima o brojnosti,
vremenskim
prilikama,
zateenom
stanju
pjevalita, npr. baeni otpad, nazonost predatora,
umski radovi, itd.) na temelju kojeg se nakon
okonanja akcije prebrojavanja sastavlja zbirni
prikaz ukupnog broja pjevalita i broja tetrijeba
(posebno mujaci, posebno enke) za svako
zatieno podruje zasebno. U prebrojavanje
tetrijeba poeljno je da se ukljui to vei broj
ljubitelja prirode kako bi se stvorio to precizniji
fond podataka i omoguilo ouvanje posljednjih
prirodnih stanita ove prekrasne ptice.

pauke, puie, crve te ostalu hranu ivotinjskog

podrijetla. Podmladak se hrani preteno
ivotinjskom hranom, dok u odraslih jedinki
prevladava hrana biljnog podrijetla.

Razmnoavanje
Birajui najskrovitija mjesta tetrijebi samo
jednom godinje gube svoju priroenu plahost i
opreznost, kada u sezoni parenja potaknuti
nagonom za produenjem vrste pjevaju svoj
poznati ljubavni pjev. Svadbeni pjev kojim snube
svoje druice mujaci tetrijeba izvode od kraja
oujka pa do svibnja i to je jedina prilika za rijetke

Pijevac izvodi svadbeni pjev.

Ishrana
Hrani se pupovima, iglicama i sjemenjem
crnogorice, te pupovima, liem, sjemenjem i
plodovima bjelogorinog drvea i raznog grmlja i
korova. Tetrijebi biraju stanita sa dosta grmolikog
bilja te rado jedu plodove bazge, maline, brusnice,
ogrozda, a vole i jagode, borovnice, kupine te
ostale umske plodove. Osim biljne u povoljno
doba godine tetrijeb pronalazi i ivotinjsku hranu.
U zemlji i kori drvea trai i jede razne kukce,
liinke, gusjenice,

sretnike da uju i vide tu inae gotovo nevidljivu

pticu. U doba parenja tetrijebi ne pjevaju bilo gdje
u planini, nego na tono odreenim mjestima koja
se nazivaju pjevalitima. Svako pjevalite aktivno
je ve desetljeima i obino je smjeteno na
planinskim kosama, vrnim kotama ili grebenima,
uvijek je okrenuto istoku ili sjeveroistoku i
obraslo je starijom mijeanom umskom
vegetacijom. Tetrijebi se bore za to bolji poloaj
i obino najsnaniji pijevac pokuava zauzeti
itavo pjevalite. Ponekad, kada je vei broj
mujaka prisutan na istom pjevalitu vie njih
pjeva istovremeno, svaki na svom stablu najee staroj bukvi ili jeli.

ispruen) tetrijebi slabije uoavaju kretanje u

svojoj okolini, naroito ispod i ispred sebe, a
slabije i uju zbog zaglune pjesme i slabijeg
prodiranja zvuka kroz sluni kanal. Parenje
poinje u mjesecu travnju i traje oko etiri
tjedna. Poetak parenja zavisi od vremenskih
prilika kao i starosti pijevaca. Mladi mujaci se
pare od 8 do 14 dana kasnije. U to vrijeme se
pijevci estoko bore. Na jednoga dolazi 4 do 8
koka, ali je u novije vrijeme primijeena i
manja brojnost koka. Nakon parenja koka u
udubinu na zemlji snese od 8 do 16 jaja, na
kojima sjedi 26 do 28 dana. Mladi su potrkuci,
prvi pokuaji polijetanja zabiljeeni su nakon
dva tjedna, a za dva mjeseca pilii su poletarci
koji mogu samostalno letjeti.

Koka snese od 8 do 16 jaja na kojima sjedi 26 do 28 dana.

Tako esto spominjan tetrijebov pjev

zapravo i nije pjesma. To je niz sasvim
jednostavnih tonova
koji se cikliki
ponavljaju, no svakom uhu ljubitelja prirode ti
tonovi zvue poput najljepeg napjeva. Prva
faza tipinog pjeva jest rijetko kljocanje koje
zvui kao dvoglas, postupno se ubrzava da bi
nakon 10 do 15 sekundi preraslo u jai tupi
zvuk, neto kao plonk. Ovaj glas podsjea na
Pili tetrijeba.
zvuk vaenja plutenog epa iz boce i smatra se
dugom fazom pjeva. Odmah nakon plonka
bez stanke slijedi trea faza pjesme, za koju je
Najvei dio godine koke ive odvojeno od
uvrijeen naziv bruenje jer podsjea na zvuk
pijevaca, a odrasli mujaci ive sasvim
koji se uje kad se brusom otri kosa. Za vrijeme
pojedinano ili u ratrkanim grupama.
bruenja koje traje u prosjeku od tri do pet
sekundi kae se da tetrijeb ne vidi i ne uje
Neprijatelji i bolesti Neprijatelji su mu
(otud i naziv gluhan),
pa upravo
tu
kune, divlje make, lisice, sova, orao, a mladima i
njegovu
osobinu koristelovci da mu
se
druge grabljivice. Jaja tetrijeba gluhana
prikradu na pukomet. Jasno je da tetrijeb ne
unitavaju ptice iz porodice vrana, zatim tvor,
izgubi u potpunosti ulo sluha i vida, ve pijevcizaneseni
pjevomje te
zaboravljaju
na
kuna zlatica,
zmije.
priroenu opreznost. Zbog specifinog poloaja
Tetrijebi rijetko obolijevaju od zaraznih
glave
(kljun podignut, vrat
bolesti, od parazitamih oboljenja mogu se javiti
grinje, a od unutarnjih nametnika zabiljeen je
Syngamus trachea.

MALI TETRIJEB, RUEVAC,

KALJAK, RUEVAC

Rasprostranjenost
Mali tetrijeb ivi u viim planinskim predjelima,
a u dananje doba najbrojniji je na sjeveru Europe,
u Skandinaviji i Rusiji. U Hrvatskoj ga trenutano
nema, a u najbliem susjedstvu nalazimo ga u
dijelu slovenskih Alpa, te na nekoliko stanita u

Bosni i Hercegovini. Ruevac je nekada obitavao

na naim podrujima, no izumro je jo potkraj 19.
stoljea. Pojedinani pokuaji reintrodukcije za
sada nisu dali rezultata, a planira se ponovno
unoenje malog tetrijeba u Gorski Kotar, na
podruje Snjenika.

Izgled i graa tijela Od vrha kljuna do

kraja repa dugaak je od 45 do 55 cm, a raskriljen
mjeri manje od 100 cm (najee 70 do 80 cm).
Masa tijela mu je od 1 do 2 kg (prosjek 1,5 kg).
Pijevac ima glavu, vrat i prsa crne boje s plavkasto
crnim, kovnim preljevom. Rep mu je takoer cm,
a krajnja repna pera srpoliko su zavinuta prema
van. Podrepno perje mu je sjajno bijele boje. Krila
su tamnosmea s dvije poprene bijele pruge.
Iznad oiju nalazi se mesnata crvena 'rua'.

Koke su manje od pijevaca. Peije im je

zemljano-ukaste boje, s mnogim smeim
prugama i pjegama. Rep je takoer
'kamuflane' boje, a krajnja repna pera su tek
neznatno zavinuta prema van.
Nain ivota i ishrana
Mali tetrijeb je stanovnik viih planina, no
zime provodi i u niim predjelima, naroito u
periodima
s
dugotrajnim
niskim
temperaturama te obilatim i dubokim
snijegom. Zadrava se na granici uma i
planinskih rudina, kao i u podruju klekovine.
Voli skitati, a poto je vrlo plaha ptica nadasve
mu je u stanitu potreban mir. Od osjetila u
ruevca su najbolje razvijeni sluh i vid, a
najslabije okus i opip.
Mali tetrijeb se kao i veina koka hrani
biljnom i ivotinjskom hranom. Od biljne
hrane najdrai su mu pupovi crnogorice i
bjelogorice te rese breze, a od ivotinjske hrane
voli razliite crve, gusjenice, kukce i njihove
liinke te pauke i puie. Poto u svom stanitu
gotovo pola godine zbog nepovoljnih
klimatskih prilika ne moe pronai hranu
animalnog podrijetla, prisiljen je vei dio
godine jesti hranu biljnog podrijetla, koja
uglavnom potjee od zimzelenog drvea.
Razmnoavanje
Ruevac ivi u mnogoenstvu. Priprema za
parenje poinju koncem mjeseca oujka, a
parenje se odigrava u travnju i svibnju.
Svadbenu igru mujaci uvijek izvode na
zemlji, a njihovo meusobno odmjeravanje
snaga dogaa se svake godine na tono
odreenim mjestima, koja nazivamo bojine
(izvedenica od boja, borbe). Pijevac poskakuje,
nadima se, naklanja, oputa krila i kostrijei
peije, a tijekom plesa se specifino glasa,
isputajui reske zvuke 'u - u'. Svadbeni
pjev najee je u zoru,

Borba pijevaca za pravo parenja.

za tihog i hladnog vremena. Ukoliko je

vjetrovito, maglovito ili sumorno vrijeme,
pijevci ne pjevaju ili tek tu i tamo pokoji. Na
jednom popritu (bojini) pjeva ih po nekoliko i
za to vrijeme sva osjetila su mu aktivna (za
razliku od velikog tetrijeba). Jedan mujak pari
od 4 do 6 enki, a nakon oplodnje koka u
gnijezdo na zemlji snese od 6 do 12 jaja i na
njima sjedi 26 dana. Nakon tog vremena izlegu
se pilii koji su potrkuci.

Koka snese od 6 do 12 jaja i na njima sjedi 26 dana.

Neprijatelji i bolesti Neprijatelji i bolesti

isti su kao i kod velikog tetrijeba.

LJETARKA (GLUHA), UMSKA

JAREBICA

Rasprostranjenost
Nastanjuje vei dio kontinentalnog podruja
Europe, a pojavljuje se i u junijim gorskim
predjelima kao to su Alpe i Dinaridi. Na naim
prostorima uglavnom je rasprostranjena u centralnom
podruju Hrvatske, gdje obitava na prijelazu nizinskih
u prigorske ume, a jo ee se moe nai u brdskoplaninskim umama, na slinim stanitima kao i veliki
tetrijeb. Izmijenjene ivotne prilike u stanitima
potiskuju je sve dalje od ovjekova djelokruga, no
poto je

Hrvatska teritorijalno malena zemlja, vie joj ne

preostaje puno . Zbog gubitka stanita ljetarka je
uvrtena u nae ugroene gnjezdarice te je prije
desetak godina skinuta s popisa divljai i proglaena
je zatienom vrstom.

Izgled i graa tijela

Ljetarka izraste do 40 cm duine, a raskriljena
mjeri oko 50 cm. Rep je dugaak od 12 do 15 cm.
Masa odrasle jedinke je oko 450 grama i moemo
rei da je ljetarka koju jo nazivamo i umska
jarebica tjelesno tek neto vea od poljske jarebice,
odnosno trke.
U pijevaca je peije sivo smee s hrasta crnim
bijelim poprenim prugama na pojedinim perima.
Vrat je svijetlosmei sa sivkasto bijelim preljevima i
tamnosmeim do crnim pjegama. Prsa su bjelkasto
hrasta s izraenim crno smeim poprenim

Koka.

pjegama. Trbuh je sivkasto sme, a repna pera su

crnkasto siva, sa crnim poprenim prugama i
bijelim obrubom. Na grlitu mujaci imaju
poveliku crnu pjegu bijelo obrubljenu. Iznad oba
oka im je gola crvena koa koju nazivamo 'rua',
a na vrh glave je mala 'kukmica', koju
nakostrijee u uzbuenju. U enke su 'kukmica' i
'rua' znatno slabije izraene nego u mujaka, a
na grlitu nema tamno pigmentiranog perja. Koke
su i manje od pijevaca, a peije im je
jednostavnijih boja. Noge su ljetarkama skoro
do prstiju obrasle perjem, a na prstima tijekom
zime nalazimo resaste ronate izrasline.
Mitarenje poinje koncem svibnja.

drugo umsko voe. Jako voli jesti pupove i

plodove lijeske po emu je i dobila ime.

Razmnoavanj e
umske jarebice ive u parovima, mujak je u
principu monogaman, no dok koka sjedi na jajima
znade je ponekad i iznevjeriti. Vrijeme parenja
zavisi od vremenskih prilika kao i o nadmorskoj

Nain ivota i ishrana

Ljetarka je vrlo oprezna i izrazito plaha
umska koka koja preferira ume sa mnogo
gustog podrasta - niskog drvea i grmlja. Voli se
zadravati u ljeskovim umama po breuljcima,
naroito gdje ima istina obraslih travom i
grmljem. Noi na drveu, vrlo rijetko na zemlji.
Ne naputa svoje prebivalite osim u nudi ili
radi uestalog uznemiravanja. Rado se prpoi. Za
velikih zima ljetarke se skupljaju u vea jata.
Korisna je ptica i ne pravi tete. Uzima
ivotinjsku hranu kukce, crve, liinke, puie i
gusjenice eprkajui po zemlji. Osim toga trai
sjemenje raznog drvea (gloga, jarebika) i grmlja
te plodove kao to su borovice, brusnice, jagode,
maline i

Koke snese od 8 do 15 jaja na kojima sjedi 22 dana.

visini na kojoj ljetarke ive. Parenje poinje

obino koncem travnja i poetkom svibnja. Nakon
oplodnje enka se gnijezdi na zemlji, najee
snese od 8 do 15 jaja, dok koke u najboljoj
kondiciji mogu snijeti
V

do 20 jaja. enka sjedi na jajima 22 dana, nakon

ega se izvale pilii koji su potrkuci. Sporno je
da li pijevac ivi s kokom i piliima.

SNJENICA ALPSKA,
PLANINSKA JAREBICA

Snjenica ili alpska koka ivi samo u visokim

gorama na granici snijega i leda. Nalazimo je u
najviim dijelovima Slovenskih Alpa, na granici
vegetacije.

Velika je kao ljetarka. Proljetno odnosno

ljetno ruho pijevca je po glavi, vratu, prsima,
potkrilju i sa strane crnkasto. Podbradak mu je
bijel, a rep odozdo cm sa smeim valovitim
prugama. Prsa, trbuh i podrepna pera su bijela.
Koke su vie hrasto ute, manje su i
jednostavnije obojene. Zimi dakle u zimskom
ruhu, posve su bijeli osim gornjih glavnih pera
koja su crna. U pijevca nalazimo crnu prugu koja
ide od korijena kljuna preko oiju i okruuje
crvenu kou (ruu). Duga je od 30-36 cm a raspon
krila iznosi 60-65 cm. Tjelesna masa je oko 450
grama. Na glavi nalazimo kukmicu, koja se kod
uzbuenosti
V

nakostrijei. ivi u jatima i to vie jata zajedno.

Hrani se pupovima, sjemenjem, jagodama,
crvima, liinkama, kukcima i slinim.
Monogamna je vrsta kod koje parenje poinje
koncem travnja i traje otprilike mjesec dana, do
kraja svibnja. Gnijezdo enke naprave na zemlji,
meu kamenjem i u njega snesu u prosjeku 6 do
14 jaja, na kojima sjede 24 dana. Pilii su
potrkuci, a i je uto s smeim pjegama po
leima.
Neprijatelji su joj lisice, kune, lasice, vrane,
svrake, kopci, jastrebovi itd.
Pijevac.

2. LJUKE - SCOLOPACINAE

Porodica ljukarica se zajedno s familijama

njorki i galebova ubraja u red Vivarica
(Charadriiformes), kojeg ini 18 porodica sa 343
vrste ptica. Porodica ljukarica dijeli se u etiri
potporodice, od kojih je jedna i subfamilija ljuka
(Scolopacinae). Potporodica ljuka ima devet rodova
od kojih su vaniji alari, prutke, muljae,
pozvidai i ljuke.

ljuka bena.

Ptice iz ovog reda preteno borave uz obale voda

i po movarnim terenima, a samo manji broj vrsta
boravi u suhim umskim predjelima. Tijelo im je
vretenasto, noge su im dosta dugake i nisu
prekrivene perjem, a snana krila su
zavinutog oblika i iljato zavravaju. Kljun je
vitak, ravan ili blago zavinut, no uvijek dobro
izraen te razliite duljine. Razlikovanje mujaka i
enki na osnovu vanjskog izgleda nije mogue. Izvan
sezone parenja i nesenja jaja ove ptice u pravilu ive
u jatima. Uglavnom su selice, od kojih se neke u
manjem broju gnijezde u naim krajevima, dok se
velika veina gnijezdi znatno sjevernije, uobiajeno
iznad 45.-og stupnja sjeverne zemljopisne irine.
Prema vaeem zakonu samo ljuka bena (Scolopax
rusticola) i ljuka kokoica (Gallinago gallinago)
spadaju u pernatu divlja, dok su sve ostale vrste iz
potporodice Scolopacinae zatiene zakonom.

ljuka kokoica.

LJUKA BENA,
UMSKA LJUKA, KULIK

Rasprostranjenost
V

ljuka bena, zvana jo i umska ljuka ili

kulik je najvea od svih ljuka koje se kod nas
pojavljuju. Bena je klasina selica koja se u
naim krajevima u pravilu ne zadrava, nego je
zamjeujemo u vrijeme proljetne i jesenske
seobe kada prolazi preko teritorija RH-a. Stoga
moemo rei da po migratomim svojstvima
ljuke ubrajamo u
V

skupinu selica, naih prolaznica. ljuke dva

puta godinje prelijeu nau zemlju - u proljee
(tzv. proljetni prelet) kada odlaze na sjever gdje
se gnijezde. Tijekom proljetnog preleta ljuke
se sparuju i esto

ljuke bene.

izvode svoj poznati svadbeni ples. Podruje

gnijeenja ljuka je vrlo iroko, od Velike
Britanije na zapadu pa sve do japanskih otoka
na istoku. Ponekad se znade dogoditi da
pokoja ljuka napravi gnijezdo i na naem tlu,
a ako se ljuke i odlue na takvu iznimku
uvijek za gnijeenje biraju gorske predjele.
Kada najtopliji dio godine zavri ljuke kreu
u svoj jesenski prelet, kada se sa sjevera
vraaju u june krajeve gdje prezime. Najee
za prezimljavanje biraju podruja uz
Sredozemno i Crno more, a tijekom zime
mnoge ostaju u naim junim primorskim
krajevima. Seoba ljuka prvenstveno ovisi o
klimatskim prilikama te
o otrini i duini zime.
Izgled i graa tijela
Odrasle jedinke ljuke bene narastu u
duinu u prosjeku 26 do 28 cm, a kapitalni
primjerci mogu biti dugaki i preko 30 cm. Od
ukupne duine tijela na rep otpada oko 8 cm, a
otprilike jednake duine je i kljun, koji je
ravan, tanak te pri vrhu blago zailjen
i neto tamnije pigmentiran. Raskriljena
ljuka mjeri u prosjeku 6o cm, a raspon moe
biti i vei (maksimalno 70 cm). Dok su joj krila
priljubljena uz tijelo ne odaju svoju pravu
veliinu i snagu, no tek kada se raire postaje
jasno zato je ljuka tako vjet i ustrajan leta,
koji moe u tijeku jednog

Svojim perjem nalikuje umskoj zemjji i suhom liu.

dana prevaliti vrlo velike razdaljine. Bena u

prosjeku tei 300 do 350 grama, a teina odrasli
jedinki varira od 220 do 450 grama. Upravo zbog
znaajnih razlika u teini i veliini postojale su
teorije o razliitim podvrstama, no spomenute
varijacije pojavljuju se prvenstveno zbog razliitih
uvjeta stanita, klimatskih prilika, duine seobe,
nemogunosti kvalitetne prehrane, a svakako ne
zbog genetskih razlika.
ljuka je po leima hrasto-kestenaste, a po
trbuhu pepeljasto-hrave boje, s tamnijim
nepravilno rasporeenim pjegama i prugama.
Svojim perjem nalikuje umskoj zemlji i suhom
liu i zbog te 'prirodne kamuflae' na tlu ju je
vrlo teko opaziti. Perje glave s prednje strane je
neto svjetlije, dok je tjemenski dio tamniji sa
izraenim poprenim tamnosmeim prugama koje
se proteu do zatiljka. Pored

dugakog kljuna na glavi se dobro

uoavaju dva krupna i crna oka, iji boni
poloaj omoguava ljukama vrlo dobar
pregled okoline.
Nain ivota i ishrana Seli se u pravcu
sjever-jug. Velika su kolebanja u brojnosti po
pojedinim godinama. Dolazi u oujku i
travnju a, vraa se u studenom, zavisno o
vremenu nastupa zime.
Hrani se iskljuivo ivotinjskom hranom:
gliste, crvi, liinke, kukci a iznimno bobice i
jagode raznog bilja. Zbog hrane koju trai
duboko u zemlji najradije se zdraava na
vlanim terenima.

Razmnoavanje
Pari se prvi put u oujku i travnju a drugi
puta u lipnju. U proljee ih razvijena jaja
prisile na leenje u nas. U vrijeme parenja

Koka snese 4-5 jaja na kojima sjedi 18 dana.

izvode svadbeni let, a pri tome se glasaju

glasnim kvorkanjem i piskanjem. Taj let vre
pred sumrak i zovemo ga veernjim
preletom. Gnijezdi se na zemlji i snese 4-5
jaja na kojima sjedi 18 dana (17-21). ive u
sezonskom jednoenstvu. Za opasnosti
enke prenose nejake mlade na sigurnije
mjesto.

Neprijatelji i bolesti
Pili potrkuac umske ljuke.

Neprijatelji su joj lasica, tvor, lisica, jastreb

kokoar, kobac, sove i drugo.

LJUKA KOKOICA,
BARSKA LJUKA

Rasprostranjenost

ljuka kokoica (Gallinago gallinago) bliski je

srodnik ljuke bene (Scolopax rusticola) i spada u
porodicu ljuka (Scolopacidae).

Izgled i graa tijela

U duinu naraste do 27 cm, a odrasli primjerci
vagnu tek neto vie od 100 grama (mujaci su neto
tei od enki). Spolni dimorfizam kod ove vrste nije
izraen tako da na osnovu vanjskih osobitosti ne

moemo razlikovati mujaka od enke. Kokoicu

nazivaju jo i barska ili ritska ljuka, to je ptica
arenog perja, po leima crno-smee boje sa
irokim utim prugama. Vanjski rub srednje
dugakog repa obrubljen je uskom bijelom prugom,
dok su po glavi pravilno rasporeene ue svijetle
uzdune pruge. Kljun koji se istie kod svih
pripadnika ove porodice, kod kokoice je izrazito
dug i vitak te ona pomou njega pretrauje
movarna i vodena stanita u potrazi za hranom.

Nain ivota i ishrana

Barska ljuka je selica, koja k nama dolazi
preko zime (naa zimovka) i u rano proljee
naputa nae krajeve i odlazi na sjever gdje se
gnijezdi. Najee se pojavljuje u dolini rijeke
Neretve, ije joj stanite u potpunosti odgovara. U
kontinentalnom dijelu Hrvatske doputeno ju je
loviti od 16. listopada do 30. studenog, a na
jadranskom podruju od 01. studenog do 31.
prosinca. U proljetnom preletu ljuke je doputeno
loviti od 01. do 31. oujka, no

ljuka kokoica.

da bi se zatitile od prelova predlae se zabrana

lova ljuka sa psom (tzv. buiranje) u proljetnom
preletu.
Razmnoavanje

Pari se u oujku i travnju. U vrijeme parenja

izvode svadbeni let, a pri tome se glasaju zvukom
koji slii na kozje meketanje. Svadbeni ples
izvode pred sumrak, slino kao i bene, koje se u
veernjem proljetnom preletu sparuju.

Koka snese 4-5 jaja.

Nakon oplodnje enke prave gnijezdo na zemlji i u

njega tijekom travnja i svibnja polau 4 do 5
ovalnih, smekasto- maslinasto zelenih jaja, koja
su nepravilno tamnije tokasto pigmentirana. Na
jajima enka sjedi dvadesetak dana i nakon toga
vremena izlegu se pilii koji su potrkuci. Ve
nakon tri tjedna sposobni su za let, pomladak ostaje
u porodinom jatu sve do jesenje seobe, a za
potomstvo se brinu oba roditelja.

Pili.

3. MOVARICE - ANSERIFORMES

Red ptica movarica (.Anseriformes) ine dvije

porodice sa 149 vrsta. Svi predstavnici movarica
naih krajeva
spadaju u veliku zajedniku porodicu pataka,
labudova i gusaka (Anatidae), od koji emo
opirnije opisati samo najvanije vrste kojima se u
nas gospodari (osam vrsta divljih pataka i dvije
vrste gusaka).
Zajednika osobitost svih ptica iz ove porodice je
obitavanje
u movarnom

stanitu. Poto je ivotni ciklus movarica usko

povezan sa vodenim povrinama, u njihovoj
tjelesnoj grai uoavamo posebne prilagodbe
okolini. Spomenuti emo samo najvanije, a to su
plivae opne izmeu nonih prstiju, te
specijalizirane trtine lijezde koje izluuju masni
vodonepropusni sadraj (ekskret) za premazivanje
i impregnaciju perja. Sve movarice su
monogamne vrste koje ive u jednoenstvu, pare
se jednom godinje tijekom proljea, a mladi su im
potrkuci. Na tlu Hrvatske obitava jo jedna vrsta
pernate divljai kojoj je movarno stanite
primaran biotop, no ona se taksonomski razvrstava
u red dralovki (Gruiformes). To je crna liska
(Fulicaatra) koja spada u porodicu vodenih kokoi
(Rallidae) te e biti zasebno opisana pri kraju ovog
poglavlja.

Specifian izgled perja movarica.

179

3.1. DIVLJE PATKE - ANATIDAE

Razliiti autori izvode sistematiku porodice
pataka na razliite naine. Poto se familija
Anatidae najee prikazuje kao zajednika
porodica pataka, gusaka i labudova(pojedini
autori u prikazivanju sistematike movarica
rabe termin guarice - Anseriformes), paje
vrste razliito se grupiraju i prikazuju kao
potporodice ili rodovi. Dva najvanija roda
divljih pataka koje obitavaju na naim
prostorima su Anas i Aythya (neki autori
prikazuju ove rodove kao potporodice Anatinae
i Aythynae).
Divlja patke su najbrojnije movarica na
teritoriju Hrvatske, te uz poljske koke
predstavljaju najvaniju skupinu pernate
divljai. Veina pataka trajno je zatiena
zakonom, a one vrste kojima se gospodari
zatiene su lovostajem (uglavnom tijekom
sezone parenja i gnijeenja). Patke su selice,
kod kojih su migratome osobine razliito
izraene tako da su neke vrste nae gnjezdarice,
neke samo zimuju u naim krajevima, a poneke
samo preleu na teritorij pa ih smatramo
prolaznicama. Postoje patke koje kod nas stalno
obitavaju, pa moemo uvjetno rei da su nae
stanarice.
Po prehrambenim navikama patke spadaju u
svejede. Hrane se biljnom i ivotinjskom
hranom, a omjer biljnih i animalnih komponenti
varira u zavisnosti od godinjeg doba. Zimi je
udio ivotinjske hrane malen, dok se s porastom
temperature poveava i udio ivotinjske hrane u

prehrani. Tako se esto zna dogoditi da tijekom

najpovoljnijeg doba godine udio hrane
animalnog podrijetla ini 60 do 90 % ukupnog
dnevnog obroka. Krajem ljeta postupno se
smanjuje udio ivotinjske hrane (kukci, muice,
mekuci, razliite liinke, punoglavci, abe) te
se ponovno u prehrani poinje poveavati udio
biljne hrane (sjemenke i dijelovi raznog bilja,
heljda, graak, soja, itarice).
Tijekom embrionalnog razvitka zametak se u
jajetu patke prehranjuje iz umanjane vreice,
a nakon valjenja umanjane rezerve
osiguravaju malim paiima dovoljno hrane za
prva tri dana ivota. Prvih nekoliko tjedana
ivota mladi paii uglavnom konzumiraju
hranu ivotinjskog podrijetla, a kasnije poinju
uzimati i biljnu hranu, prvenstveno zeljaste
biljke i razno sjemenje.
Osjetila su u pataka odlino razvijena,
posebice vid, sluh i opip. Najvei dio hrane
nalaze opipom (osjetilna tjeleca smjetena u
zavrnom dijelu kljuna). Za boravak na
odreenom prostoru trae obilje hrane i mir, a
preferiraju uglavnom movarna stanita s
dovoljno vodenih povrina. Dobro razlikuju
uznemiravanje od ugroavanja i mogu se u
relativno kratkom vremenu (mjesec do dva
dana) priviknuti na blizinu ovjeka.
Na
osnovu
morfolokih
osobina,
specifinosti u naina ivota i odabiru ivotne
sredine djelimo ih na plivaice i ronilice.

PATKE PLIVAICE

Sve patke iz ove skupine spadaju u roda Anas

(neki autori prikazuju ovaj rod kao potporodicu
Anatinae). Pivaice su patke iji je kostur graen
od laganih kostiju ispunjenih zrakom, tako da sve
vrste iz ove skupine imaju malenu teinu (0,8 1,4 kg) koja im omoguuje nesmetano dugotrajno
odravanje na vodi. Zbog spomenute male

Polijetanje patke plivaice.

Zaranjanje pataka plivaica.

specifine teine ak niti uginule ne tonu, no iz

istog razloga niti ne zaranjaju, pa hranu trae na
povrini i neposredno ispod povrine, na dubini
do koje mogu dosegnuti zagnjurivanjem glave,
vrata i prednjeg dijela trapa (slika). Poto teko
zaranjaju, u sluaju opasnosti odmah polijeu s
vode, a kod polijetanja odmah se strmo uzdiu u
vis (slika), bez prethodnog 'zaleta' koji je
karakteristian za patke ronilice. Plivaice nisu
vezane samo za vodeno stanite, nego hranu trae
i na kopnu, gdje se najee i gnijezde. Mitare se
dva puta godinje a, velika letna pera izmjenjuju
samo jednom. Izmjena letnih pera dogaa se
tijekom ljetnog razdoblja, kada patke naglo gube
peije u kratkom periodu i stoga ne mogu letjeti
neko vrijeme, dok im ne naraste novo letno peije.
Smatra se da period

nemogunosti letenja u pataka plivaica traje oko

mjesec dana. Spolni dimorfizam je relativno
dobro izraen, pa su mujaci veine vrsta iz ove
skupine intenzivnijih boja perja, dok su enke
kolorirane tako da se to bolje uklapaju u okolinu
(tzv. kamuflane boje). U mujaka je i bolje
izraeno 'zrcalo' - podruje na stranjem dijelu
krila izrazito jarkih boja, koje je specifino za
svaku pojedinu vrstu. Od vrsta s kojima se
gospodari u divlja iz skupine plivaica spadaju
patka gluhara, kreketaljka, krulja, pupanica,
lastarka i patka liarka. Brojnost svih
nabrojenih vrsta osim gluhare je u stalnom
smanjenju, te stoga valja voditi rauna o
provoenju mjera zatite za veinu pajih
populacija koje obitavaju na naim prostorima

PATKA GLUHARA, patka divlja,

sivka, plovka markua

Rasprostranjenost
Nazivaju je jo i divlja patka, jer od nje
potie veina domaih vrsta pataka, a upravo
zbog njene rasprostranjenosti i brojnosti
neupueni pogreno smatraju da je gluhara
jedini predstavnik divljih pataka u nas.
Procjenjuje se da populacija pataka gluhara
koja se gnijezdi na naim prostorima varira u
brojnosti, zavisno od godine do godine, tako
da se u prosjeku u nas gnijezdi od 30 do 50
tisua parova. Gluhara je svakako naa
najpoznatija divlja patka, rasprostranjena
gotovo po itavom naem teritoriju, koja
svojom brojnou viestruko premauje ostale
vrste divljih pataka. Najvei dio pataka
gluhara se zadrava u nizinskim stanitima
bogatim vodom, pa ih u Hrvatskoj nalazimo u
velikom broju na prirodnim jezerima
(Vransko jezero), umjetnim akumulacijama i
ribnjacima (Velika Mlaka), movarnim
podrujima (Kopaki rit), kao i u mirnijim
vodotocima - rijenim rukavcima, potocima i
odteretnim kanalima, a znaju se zadravati i u
deltama rijeka (dolina Neretve) te po veim ili
manjim barama. Premda gluhare po
migratomim osobinama ubrajamo u selice,
one su kod nas zastupljene u sve tri kategorije
ptica selica, pa tako u Hrvatskoj imamo
gluhare zimovke koje u naim krajevima
prezimljavaju, gluhare prolaznice koje preko
naih krajeva prolaze na putu prema jugu i
gluhare gnijezdarice koje se kod nas gnijezde.
Odreeni broj pataka gluhara stalno u nas
obitava pa se taj dio divljih pataka ubraja u
nae stanarice. Najvea brojnost gluhara
zabiljeena je u jesenskom periodu, kada
velika jata pataka (ponekad i vie od tisuu
jedinki u grupi) prelijeu na teritorij na putu
prema toplijim krajevima. Veina pataka
produi put, no

poneke ostaju sve dok ih ledom pokrivene

vode ne prisile na odlazak. Teritorij zimovanja
divlje patke odreuju u zavisnosti od
vremenskih prilika, pa ako je blaga zima dosta
gluhara moe ostati u naim junim
predjelima. U proljee se patke vraaju prema
stanitima na kojima su se izlegle.

Izgled i graa tijela

Divlja patka (gluhara) je najkrupnija od
svih plivarica koje obitavaju u naim
krajevima. Tijelo joj je dugako oko 60 cm, a
raskriljena mjeri oko 95 cm. Odrasli patak tei
od 0,9 do 1,4 kg u prosjeku oko jednog
kilograma, a odrasle patke su neto lake.
Spolni dimorfizam je dobro izraen, tako da
ve na prvi pogled moemo na osnovu
vanjskog izgleda razlikovati patka od patke. U
mujaka su glava i vrat sjajno zelene

Patak u letu.

boje, a na prijelazu vrata i tijela nalazi se tanka

bijela ogrlica. Prsa su kestenasto tamnosmea, a
donja strana im je svjetlo siva. Lea su tamno siva s
hravo zagasitom nijansom te sa uoljivim crnim i
bijelim prugama, a prema repu boja perja prelazi u

Mujak.

tamnu. Repna pera su crna s bijelim vrhovima te

imaju i etiri crne kovrice. Na krilima ima perje
ljubiasto-plave boje tzv. 'ogledalo' ili 'zrcalo' koje
je obrubljeno sa dvije bijele pruge. Kljun je zeleno
ut sa crnom kukicom na vrhu, a noge su naranasto
crvene. Patka je svijetlo smee osnovne boje s
kestenjavo smeim prugama i pjegama. Kljun je
sivo zelen sa crnom kukicom na vrhu a, noge su
ukasto crvene. Ogledalo je ljubiasto-plavo kao i
u patka, no znatno manje povrine. U enke tamnija
pruga prelazi preko oka, a svjetlija

enka.

pruga se moe uoiti iznad oka. Zjenica je u

pataka smea. Za vrijeme mirovanja boja patke
slina je njenoj okolini, a dobra 'kamuflaa' slui
patkama u doba gnijeenja kada moraju dugo
leati na jajima i pri tom ostati neprimjeene od
svih vrsta grabeljivaca. Patak se glasa sa paak i
fthhb, a patka pakanjem. Mlade patke razlikuju se
od odraslih po neto svijetlijoj boji perja ta
ukasto-rastim obrubom na krilnim i pokrovnim
perima, a nakon navrene prve godine ivota
gotovo su istovjetne odraslim jedinkama, tako da
je nakon ljetnog mitarenja nemogue daljnje
razlikovanje starijih i mlaih pataka. Patke u
prirodi mogu poivjeti i do dvadeset godina, no
obino im je ivotni vijek krai jer najee
stradaju od mnogobrojnih opasnosti, grabeljivaca
ili ovjeka.

Nain ivota i ishrana

Patke tijekom veeg dijela godine ive u
jatima, a samo se tijekom sezone parenja izdvajaju
u parove. Nakon to zavri sezona gnijeenja u
gluhara se ponovo javlja socijalni nagon
grupiranja te se one okupljaju u jata i tako u
zajednici provode veinu vremena. Jata divljih
pataka tijekom dana obino miruju na veim ili
manjim vodenim povrinama, a gluhare se
uglavnom bave ureenjem perja, traenjem hrane
i poduavanjem podmlatka. Najveu aktivnost
pokazuju patke prije izlaska i zalaska sunca, pa se
upravo u to vrijeme razbijaju u manja jata i
prelijeu okolinu u potrazi za hranom (obino se
zadravaju na manjim rukavcima rijeka,
potocima, barama i lokvama, razliitim kanalima,
a slijeu i na poplavljena polja, movare, kao i na
sve vrste vodenih akumulacija). Na poinak
(obino noe na vodi) se vraaju sa zalaskom
sunca. Veoma su prodrljive i ivotni prostor koji
im ne moe osigurati dovoljno hrane vrlo esto
naputaju, u potrazi za kvalitetnijim stanitem
koje im prua bolje uvjete opstanka. Patke gluhare

su svejedi koji svoje prehrambene navike

prilagoavaju godinjim dobima i klimatskim
prilikama koje prevladavaju u stanitu. Tijekom
toplijih mjeseci kada u izobilju ima hrane
ivotinjskog podrijetla hrane se uglavnom
puevima, glistama, vodenim muicama i ostalim
kukcima, a ponekad znaju pojesti i pokoju manju
ribu ili vodozemca. U hladnijim mjesecima kada
nedostaje ivotinjske hrane, uglavnom biraju
biljnu hranu (konzumiraju razliite vrste vodenog
bilja te slatkovodne alge, no znaju se hraniti i
razliitim vrstama kopnenih trava, zeljastim
biljkama, itaricama pa ak i gomoljima). Paii
se u prvim tjednima ivota hrane uglavnom
hranom animalnog podrijetla, a u kasnijim
fazama razvitka poinju konzumirati i biljnu
hranu, tako da je konani odnos biljne i
ivotinjske hrane u odraslih jedinki 60:40 % u
korist biljne hrane.

u prirodi zamjetiti i u srpnju, a ponekad ak i u

kolovozu. Gluhare spadaju u neagresivne vrste
pataka, no poto mujaci mogu spariti vei broj
enki esto se u sezoni razmnoavanja znaju
voditi borbe vie mujaka za jednu enku.
Agresivnost mujaka jae je izraena prema
kraju sezone parenja, kada su gotovo sve enke
sparene i pripremaju se za gnijeenje, pa
mujaci koji nisu pronali enku postaju
ratoborni,

Razmnoavanje
Sparivanje divljih pataka zapoinje krajem
zime i najintenzivnije je tijekom oujka, a
gnijeenje zapoinje u oujku (poneko gnijezdo
moe se u zavisnosti od vremenskih prilika
pronai ve u veljai) i traje tijekom travnja i
svibnja mjeseca. Veina paia dolazi na svijet
tijekom svibnja i lipnja, no paji podmladak
moe se

Patka snese 8 do 12 jaja na kojima sjedi oko 26 dana.

Patka s paiima.

to moe dovesti i do toga da napadaju oploene

enke te na taj nain ometaju normalan tijek
gnijeenja. Stoga je uvijek bolje ako na
odreenom podruju obitava neto vei broj enki
nego mujaka. Nakon oplodnje odrasla patka
snese
u
prosjeku
osam do
dvanaest
sivkastozelenih jaja (minimalno 4, maksimalno
19) i na njima sjedi oko 26 do 28 dana (najmanji
zabiljeeni period inkubacije je 23, a najvei 32
dana). Patka gluhara pravi gnijezdo na zemlji u
blizini vode - u au, travi, trsci, grmlju ili u
upljim deblima i na panjevima, no ponekad se
dogodi da je gnijezdo daleko od vode, pa ak
moe biti smjeteno i u kronjama drvea. Patke
bez problema prihvaaju i gotova gnijezda (npr.
pletene koare ili umjetna gnijezda od prua) tako
da jaja polau postepeno (dnevno po jedno) u
unutranjost gnijezda koju oblau s vlatima trave i
paperjem koje upkaju s

brojem jaja, a mladi mujaci esto ne pare tijekom

prve sezone razmnoavanja jer im stariji i snaniji
mujaci preotmu enke.

Neprijatelji i bolesti

Paii
.

trbuha i prsiju. Dok su patke brine majke koje

uvelike skrbe o svojim paiima, mujaci
naputaju enke jo u doba gnijeenja ne
pokazujui preveliku brigu za potomstvo, to
znai da uope ne pomau patkama u
prehranjivanju i uvanju podmlatka. Paii na
svijet dolaze opemaeni tako da vrlo rano poinju
slijediti majku i uglavnom se samostalno hrane, a
osamostaljuju se vrlo brzo - sa nepuna dva
mjeseca starosti (50 do 60 dana nakon valjenja).
Spolno zreli postaju nakon jedanaest mjeseci
ivota, s tim da mlade patke uvijek imaju gnijezda
s manjim

Razliiti grabeljivci napadaju gluhare, no

najvee tete prvenstveno na paiima mogu
prouzroiti lisice i vidre, dok kune, tvor i velika
lasica unitavaju paja jaja. Od pernatih predatora
gluhare prvenstveno stradaju od krupnijih
grabljivica kao to su tekavac, sokol i jastreb, dok
manje grabljivice napadaju paie i unitavaju jaja.
Od bakterijskih bolesti patke rijetko Oboljevaju, no
moe se sporadino pojaviti salmoneloza te neke
druge uvjetno patogene bakterijske bolesti, a od
virusnih oboljenja u posljednje vrijeme se pojavila
ptija gripa koja dosta esto napada movarice, no
za razliku od labudova nalaz ptije gripe u pataka
gluhara je dosta rijedak.

PATKA KREKETALJKA egrtua,

popovka, ukavica

Kreketaljka je patka koja u naim

krajevima ponekad zimuje, no uglavnom samo
prelijee nae krajeve u potrazi za povoljnijim
zimovalitima na jugu (jesenski prelet),
odnosno povoljnim gnijezditima na sjeveru
(proljetni prelet). Manji broj pataka kreketaljki
se gnijezdi u nas, no brojnost gnijezdee
populacije je vrlo mala i procjenjuje se na
svega sedamdesetak parova. Kreketaljke se
zadravaju uglavnom na vodama stajaicama,
odnosno na sporotekuim vodotocima, ije
vode obino obiluju organskim tvarima, a
uzobalno podruje je prekriveno gustom
vegetacijom (najee su to razliite vrste trske
ili aa). Patka kreketaljka je manja i vitkija od
gluhare, tako da odrasle jedinke tee oko
jednog kilograma, narastu do 50 cm u duljinu,
a raskriljene mjere oko 85 cm. Mujaci su neto
krupniji od enki, a spolni dimorfizam je
izraen, iako je za razlikovanje spolova
potrebno neto vee iskustvo nego to je to
sluaj u gluhara, kod kojih je ve na prvi
pogled jasno radi li se o mujaku ili enki. U
patka je glava siva s crvenkastim preljevom, a
vrat je proaran svijetlo smeim prugama. Prsa
su omamentalnog izgleda, a trbuh je potpuno
svijetao. Rep je odozgo cm a, krilna pera su
kestenasto-smee boje. Ogledalo oba spola je
bjelkasto. Kljun i plivae opne su tamni, a noge
su naranasto ute. Boja perja enki je
prilagoena okolini, tako da su patke slabije
kolorirane od pataka i po svojoj 'kamuflanoj'
boji perja najvie nalikuju gluharama.
Socijalni nagon je kod kreketaljki izraen
vei dio ivota, tako da se ove patke skupljaju
u jata tijekom itave godine, s iznimkom
tijekom sezone parenja kada se jata razbijaju u
parove. Jata kreketaljki

obino nisu velika i broje najee oko

dvadesetak jedinki. Ove patke se uglavnom
hrane biljnom hranom (vodeno bilje, sjemenke,
zeljaste biljke) dok je hrana ivotinjskog
podrijetla slabije zastupljena u svakodnevnom
obroku kreketaljki. Reproduktivna sezona u
kreketaljki zapoinje neto kasnije, tako da
sparivanje poinje u rano prolijee, a prva
gnijezda se mogu pronai u travnju. Sezona
gnijeenja protee se na svibanj i lipanj, a
enke snesu do 14 jaja i na njima sjede u
prosjeku 24 dana. U prirodi najee poive
desetak godina, ako prije ne stradaju od
dlakavih ili pernatih predatora.

Patka snese 14 jaja na kojima sjedi oko 24 dana.

PATKA KRULJA, skra,

krgaljca, zimi, kerlica

Patka krulja je jedna od najmanjih europskih

patka, svakako najmanja paja vrsta koja obitava
na naim prostorima. U Hrvatskoj se ne gnijezdi,
no dosta je esta prolaznica, a ponekad i zimuje u
naima krajevima. Uglavnom obitava na veim
vodenim povrinama, a pogoduje joj movarno
stanite, kao i jezera, vee bare, iroki rukavci
rijeka, lagune te rijene delte bogate muljem.
Odrasle patke narastu u duinu do 36 cm, a
raskriljene mjere do 60 cm. Tee u prosjeku
izmeu 250 do 450 grama, s tim da su mujaci
neto krupniji od enki. Lako se uoavaju zbog
specifine obojenosti perja, a spolni dimorfizam
dobro je izraen, pa ve na prvi pogled moemo
razlikovati mujaka od enke. U patka je glava
tamno kestenjasta s zavrnutom zelenom prugom,
koja se protee od korijena kljuna preko oiju ka
vratu. Ova iroka pruga zelenog peija omeena je
tankom ukastoblijedom prugom koja ini otru
granicu prema smeem perju ostatka glave. Prsa
su svjetlo smee-sivkasta s tamnim pjegama,
trbuh je potpuno svijetao (bijel), a lea su neto
tamnije isprugana
V

smee-sivim nijansama. enke su znatno

neuglednijih boja, uglavnom su smee sa
tamnoukastim pjegama, gotovo maskirnih boja
koje ih dobro prikrivaju u prirodnom ambijentu
(sline su enkama gluhare, ali su znatno manje i
lake). Donja strana tijela im je svjetlija. Oba
spola imaju sjajno zeleno- crno zrcalo na krilima,
a noge su im sive.

Kljun je tamniji, moe se rei sivo-crnkast, to je

izraenije u mujaka nego u enke.
Krulje ive u jatima, no dok kod gluhara
takva jata brojimo i u tisuama, kod krulja se
jato sastoji maksimalno od par stotina jedinki.
Jata se pri letu tee uoavaju, a karakteristino je
za krulje da lete kratkim i brzim zamasima krila,
ustro i gusto zbijene jedna do druge. Krulje ne
vole uznemiravanje i izbjegavaju ljudsku blizinu,
tako da su preko dana gotovo neprimjetne,
najee skrivene u vodenoj vegetaciji - au,
trsci, ili slinom priobalnom raslinju. Aktivnost
im raste s zalaskom sunca, tako da se hrane
uglavnom u veernjim satima i nou. Po
prehrambenim navikama spadaju u svejede, kao i
sve ostale patke, a zastupljenost biljne i
ivotinjske hrane tijekom ivota je uglavnom
podjednaka. Parenje zapoinje krajem zime, a
enke se gnijezde u oujku i travnju te snesu 8 do
12 jaja, na kojima sjede u prosjeku 26 dana.
Mogu poivjeti oko 15 godina, no uobiajeno je
da im je ivotni vijek krai, u prosjeku doive 10
do 12 godina.

PATKA PUPANICA kra, kaun,

proljetna krga, grotovac

Pupanice su tek neto vee od krulja, a po

migratomim osobitostima ubrajamo ih u selice,
nae prolaznice i gnjezdarice. U Hrvatskoj se po
trenutanim procjenama gnijezdi oko 650 do 700
parova pupanica, a slino kao i krulje te
kreketaljke ove patke vrlo rijetko zimuju kod nas,
no relativno su este prolaznice koje preko naih
krajeva prelijeu u proljee i jesen. Tijekom
proljetne seobe pupanice se mijeaju s ostalim
patkama, a naroito ih je teko razlikovati od
krulja. Tijekom preleta zadravaju se uglavnom
uz vodene tokove, movarna stanita te ua
rijeka. Odrasle jedinke narastu do veliine od 38
cm (mjereno u duinu) dok im je raspon krila
neto vei nego u krulja i iznosi oko 65 cm.
Teina im se u prosjeku kree od 250 do 550
grama, a kao i u ostalih pataka plivaica mujaci
su neto krupniji od enki. U patka je tjeme
tamnije smee, a od oiju do na vrat protee se
jasno izraena bijela pruga. Podruje oko kljuna i
poetni dio vrata su smei (ornamentalnog
izgleda), dok su donji dio vrata i prsa tamnije
smee boje s izraenim poprenim prugama.
Trbuh je bjelkast, a u podruju ramena nalazimo
dugako crno-bijelo perje. Zrcalo je kovnozelene boje s bijelim obrubom. Determinaciju
vrste i razlikovanje od krulja provodimo po
izgledu krila i zrcala - u krulja je gornji bijeli
obrub zrcala znatno deblji i bolje izraen, dok je
donji rub vrlo tanak i obino se pri kretanju patke
niti ne moe uoiti. U krulja je prednji dio krilnih
pera izraenije smee boje kao i tijelo patke,

dok je kod pupanica peije prednjeg dijela krila

uglavnom plavo-sive boje.
Socijalni nagon je kod pupanica izraen, no
jata pataka su obino mala, s maksimalnim brojem
od stotinjak jedinki u jatu. Hrane se kako biljnom
tako i ivotinjskom hranom, a zastupljenost
pojedinih prehrambenih komponenti ovisi o dobu
godine i klimatskim prilikama. U principu mlae
dobne kategorije preferiraju hranu animalnog
porijekla, dok odrasle patke vie koriste razliitu
hranu biljnog porijekla. Sezona parenja podudara
se s ostalim plivaicama, tako da sparivanje
poinje u rano proljee, a sezona gnijeenja
obuhvaa drugu polovinu
V

travanja te svibanj. enka snese do 10 jaja na

kojima sjedi u prosjeku 21 do 22 dana, nakon ega
se izlegu paii koji su
V

potrkuci. enka se brine o podmlatku koji se

osamostaljuje vrlo brzo, ve nakon 40 dana od
valjenja paii su sposobni brinuti se o sebi i
samostalno pronalaziti hranu. Prosjean ivotni
vijek pupanica iznosi oko desetak godina, dok se
maksimalna starost kree oko 16 godina, no samo
rijetki primjerci doive tako duboku starost.

PATKA LASTARKA repa, vrbar,

vrb, patka, dugorepa, striorep

Patka lastarka je prvenstveno naa prolaznica i

zimovka. Nekada se kod nas i gnijezdila, no ve
due vrijeme nije naa gnjezdarica (u Kopakom
ritu, poetkom 20. stoljea zabiljeena je
posljednji put na gnijeenju). Na naim
prostorima je malobrojna, tako da se razmilja o
zatiivanju ove vrste (slino kao to su zatiene
njorka, batoglavica i zvidara). Po veliini
lastarke su tek neto sitnije od gluhara, odrasle
jedinke u duinu narastu do 60 cm, a raskriljene
mjere 90 cm. Mujaci su neto tei od enki i u
prosjeku tee oko jednog kilograma, dok su enke
obino neto lake i najee vagnu do 900
grama. Lastarke su patke vrlo lijepe vanjtine, to
se posebice odnosi na mujake. U patka su glava i
vrat zagasito smee boje, a dobro je uoljiva
bijela pruga to se prua od bijelih prsiju sa svake
strane vrata. Lea i bokovi su sivi. Repna pera su
dugaka a sam rep je zailjen (podsjea na lastin
rep po emu je ova patka i dobila ime). Tijelo
enki je mozaino obojeno - prevladavaju tamne i
svjetlije nijanse smee boje, dok je glava
jednobojna crvenkasto-smea. Oba spola imaju
specifino obojeno zrcalo, koje je tamno bronane
boje.
Lastarke su poput veine pataka plivaica
druevne ptice koje se organiziraju

u manja jata, najee od dvadesetak do trideset

pataka. U letu se lako prepoznaju zahvaljujui
vitkoj silueti i dobro uoljivom iljatom repu.
Zadravaju se na razliitim vodenim stanitima, a
ponekad se mogu vidjeti i u priobalju u blizini
ua gdje prevladava boata voda. Aktivne su
tijekom dana, vie u ranim jutarnjim te kasnijim
popodnevnim satima. Prehrana im se sastoji od
biljne i ivotinjske hrane, a poto imaju neto dui
i vitkiji vrat sposobne su pronalaziti hranu na
veim dubinama od ostalih pataka plivaica.
Sezona reprodukcije slina je kao i u ostalih
plivaica, sparivanje zapoinje tijekom oujka, a
enke se najee gnijezde tijekom travnja i
svibnja. Patka snese od 8 do 12 jaja na kojima u
prosjeku sjedi 26 dana. Paii su opemaeni i vide
te su sposobni za samostalno kretanje. Lastarke
spadaju u patke s neto duim ivotnim vijekom
tako da mogu poivjeti i dvadesetak godina
(maksimalni ivotni vijek je 25 godina).

PATKA LIARKA, kaikara,

upljaa

Slino kao i patke lastarke liarke su se

nekada gnijezdile u nas, no danas su samo nae
prolaznice i zimovke. Posljednji put su kao
gnjezdarice na teritoriju RH-a zabiljeene
poetkom 20. stoljea na prostoru Kopakog
rita. Njihova brojnost varira u ovisnosti o
klimatskim prilikama i dobu godine, no svakako
se moe rei da je ova patka kod nas
malobrojna, to se najvie odnosi na dio
populacije koji u naim krajevima zimuje.
Razmilja se i o zatiti ove vrste, odnosno
produenju lovostaja na gotovo itavu godinu.
Po tjelesnim proporcijama liarke su tek neto
manje od lastarki, tako da odrasle jedinke
narastu u duinu oko 50 cm, a raskriljene mjere
oko 80 cm. Obiljeje ovih pataka je specifino
spljoten kljun, na vrhu proiren poput lice. U
patka je glava kovno-zelena sa sjajnim
preljevom, lea su gotovo crna proarana
rijetkim bijelim prugama, prsa su snjeno bijela,
dok su trbuh i bokovi smekasto obojeni. Na
prednjem dijelu krila ima svjetlo plavu mrlju.
Osnovna boja perja pataka je smea sa tamnim
pjegama (slino kao u gluhare).
Socijalni nagon je kod liarki izraen
gotovo tijekom cijelog ivota (izuzev sezone
parenja kad se patke uparuju) tako da

190

formiraju manja jata (20 do 30 jedinki u

V

jednom jatu). liarke se uglavnom zadravaju uz

stajaice, pa ih tako najee nalazimo uz mrtve
kanale Drave, uz vea jezera i openito uz vodene
povrine kod kojih je organska produkcija jae
izraena. liarke su svejedi, no poto im je kljun
prilagoen za filtriranje vode uglavnom se hrane
planktonom biljnog i ivotinjskog podrijetla, kao i
liinkama insekta, sitnim mekucima te svim
ostalim
sastojcima
koje
pronalaze
'procjeivanjem' rijene ili jezerske vode. U
liarki sparivanje zapoinje tijekom oujka, a
enka u svibnju mjesecu snese 7 do 14 (u prosjeku
12) jaja, na kojima sjedi 26 dana. Paii su
potrkuci, dakle opemaeni su i vide. ivotni
vijek liarki kree se od deset do maksimalno
petnaest godina starosti, a primjerci pronaeni u
prirodi rijetko poive vie od dvanaest godina.

PATKE RONILICE

Sve ronilice spadaju u rod Aythya (neki autori

prikazuju ovaj rod kao potporodicu Aythynae).
Ronilice su za razliku od plivaica robusnije grae,
teih kostiju i snanije konstitucije. Njihovo tijelo
je zbijeno, a noge su im postavljene vie prema
stranjem dijelu trupa tako da ove patke bez
problema zaranjaju, no kod polijetanja s povrine
vode moraju uzeti

vrstama ronilica. Ovakvo ponaanje pataka

ronilica ima za posljedicu poveanje broja
krianaca, kod kojih je vrlo teko tono odrediti
od kojih roditelja potjeu. Prema najnovijem
Zakonu o lovstvu (NN 140/05) u divlja se iz ove
skupine ubrajaju samo dvije vrste - patka glavata i
patka krunata, dok su ostale predstavnice ronilica
zatiene iz razloga smanjene brojnosti na tlu
Hrvatske.

Izgled pataka ronilica na povrini vode.

zalet. Hranu trae na vodi i ispod povrine

te na samom dnu, a smatra se da mogu
zaroniti i do 4 metra duboko. Za razliku od
plivaica patke ronilice nemaju izraeno
krilno 'zrcalo', ve im se na krilima umjesto
zrcala moe uoiti takozvana 'krilna pruga'
bijele ili sive boje. Veina ronilica iskazuje
sklonost ka polaganju jaja u gnijezda drugih
vrsta pataka (tzv. 'parazitizam gnijeenja'),
a esta je i pojava parenja meu razliitim
Zaranjanje patake ronilice..

Polijetanje patke ronilice.

PATKA GLAVATA
slezenjak, riak

turkinja,

golubak,

Vrsta koja je zbog neto izraenije glave dobila

ime
patka
glavata,
je
najbrojnija
i
najrasprostranjenija ronilica naih krajeva.
U Hrvatskoj obitava itave godine, no
najzastupljenija je tijekom proljetne te naroito
jesenje selidbe, kada u nas pristie i vei broj pataka
kontinenta. Odreeni broj ovih pataka se na
teritoriju RH-a i gnijezdi, pa se tako procjenjuje da
glavatih pataka broji oko etiri tisue jedinki. Kao i
ostale ronilice glavate patke odlikuje zbijena i vrsta
graa tijela. Odrasle jedinke dostignu duinu od oko
45 cm, a raskriljene mjere oko 75 cm. Zbog
robusnije grae i teih kostiju bez obzira to su
znatno
manje od gluhara,
gotovo su
jednake teine, tako da odrasli primjerci vagnu od
0,8 do 1,3 kg. U mujaka glava i vrat su sjajno
kestenasto-crvenkaste boje, prsa su tamna, dok je
ostatak tijela svjetlo sive boje. Kljun je
tamno
sive boje s
irokom plavkastom poprenom prugom po sredini,
a spomenuta pruga dobro se uoava
V

kod odraslih mujaka. enke su jednostavnijih boja,

uglavnom smee sivih nijansi, sprijeda prevladava
smea boja peija, a stranji dio tijela je sivosme.
Oba spola nemaju krilno zrcalo, ve im se na krilima
pojavljuje svijetlo siva krilna pruga,

sa

sjevera

europskog

gnijezdea populacija

po kojoj ove patke moemo prepoznati tijekom

niskog preleta.
Kod patke glavate izraen je socijalni nagon, pa
se ove patke uglavnom udruuju u manja jata koja
broje do dvadesetak jedinki, a tijekom zime se
obino znatno poveaju te broje i do nekoliko
stotina pataka. Glavate patke se obino zadravaju
uz vee stajaice i jezera, a preferiraju dublje vode
(preko 1,5 m dubine) jer hranu preteno trae
ronjenjem. Kao i veina ostalih vrsta pataka i
glavate patke se razmnoavaju tijekom proljetnih
mjeseci, s tim da enke zapoinju s gnijeenjem
neto kasnije - u svibnju mjesecu, tako da se paii
pojavljuju tijekom lipnja i srpnja. ivotni vijek ovih
pataka je do deset godina.

PATKA KRUNATA, apljarka, krunata

norva, kikaica

Krunata patka je jedna od rijetkih pataka u

Hrvatskoj iji se broj ne smanjuje, ak to vie
njena brojnost se postupno poveava, a posljednjih
dvadesetak godina uoena je i tendencija
gnijeenja. Prve enke krunastih pataka
primijeene su kod nas na gnijeenju tijekom
osamdesetih godina prolog stoljea, a danas se
ve gnijezde u veini nizinskih stanita RH-a i
njihov brojnost iskazuje blagu tendenciju rasta,
tako da se rauna da trenutana populacija
krunastih pataka na gnijeenju kod nas broji oko
300 parova. Zbijene grae tijela ova patka naraste
u duinu do 43 cm, a raskriljena mjeri oko 70 cm.
Odrasli primjerci tee oko 1 kg, s tim da su
mujaci neto tei od enki. Znaajna oznaka
krunastih pataka je perjanica od uskih do 6 cm
dugakih pera na glavi. Ova vitica dueg perja
(nazivaju je i kukma ili kruna) bolje je izraena u
mujaka, koji su uglavnom crne boje peija s
bijelim bokovima i trbuhom. Dok su u mujaka
glava, vrat i prsa crni s ljubiastim preljevom, u
enke je osnovna boja peija smea sa tamnijim
nijansama i zagasitom, gotovo crnom glavom. Kao
i kod ostalih ronilica na krilima je izraena pruga
koja je bijele boje.
Krunaste se patke udruuju u manja jata,
veliine od desetak do petnaest pataka.

Brojnost jata se rijetko mijenja i nikada ne

dostie veu brojnost kao to je to sluaj s
glavatim patkama. Slino kao i glavate patke
krunaice se zadravaju uz vee vodene
povrine, s tim to se krunaste patke nalaze i na
znatno dubljim vodama (10 do 15 m dubine).
Hranu pronalaze uglavnom ronjenjem i po
prehrambenim navikama spadaju u svejede,
osnovna hrana su im razne sjemenke, vodeni
raii, sitni kukci, njihove larve i drugi razvojni
oblici te plankton ivotinjskog i biljnog
podrijetla. Sezona parenja poklapa se sa
razmnoavanjem glavate patke, a osobitost kod
krunastih pataka je pojava skupnog gnijeenja,
kada se na odreenom prostom gnijezdi vei broj
enki, to nazivamo kolonijalnim gnijeenjem.
Krunaice mogu poivjeti neto due nego
glavate patke, najdui u prirodi zabiljeen
ivotni vijek iznosio je oko 15 godina.

3.2. GUSKE - ANSERIDAE

Guske predstavljaju skupinu krupnih ptica

movarica. Sve europske vrste gusaka spadaju u
red ptica movarica (Anseriformes) te u veliku
porodicu pataka, labudova i gusaka (Anatidae).
Djelimo ih u dva osnovna roda s obzirom na boju
peija, a to su sive guske (rod Anser) i crne guske
(rod Branata). One su prave selice, pa zimi odlaze
prema jugu toliko daleko koliko to trae klimatske
prilike za pojedinih zima. Gotovo uvijek u veem
ili manjem broju ostaju u naim krajevima tijekom
zime, a ljeti odlaze na sjever, pa ih stoga nazivamo
naim zimovkama (redovitim ili neredovitim).
Hranu trae uglavnom na kopnu. Vrat im je dulji
nego u pataka te je

Polijetanje guske s vode.

Guska s podmlatkom.

razmjerno deblji. Korijen kljuna je debeo, a rubovi

kljuna su sitno nazubljeni poput turpije. Guske su
prekrivene gustim perjem, a izmeu prstiju razapeta
im je plivaa koica. Pojedine vrste za vrijeme
ljetnog mitarenja izgube toliko peija da ne mogu
neko vrijeme letjeti. Za razliku od pataka u gusaka
spolni dimorfizam nije izraen, tako da po vanjskom
izgledu ne moemo razlikovati spolove. Guske nisu
poligamne ptice, ive u jednoenstvu i mujak je
vjeran partner enki. U divlja prema vaeem ZOLu ubrajamo samo dvije vrste - gusku glogovnjau i
gusku lisastu, dok su sve ostale guske (poput sive,
kratkokljune, crvenovrate, bjeloglave i grivaste
guske) zatiene zakonom i nije ih dozvoljeno loviti.

GUSKA

LISASTA

guska bjeloela

ivi na dalekom sjeveru, obitava na Grenlandu,

Islandu, Finskoj, Rusiji i u sjevernoj Aziji, a gnijezdi
se uglavnom unutar arktikog kruga. Po migratomim
osobitostima spada u ptice selice i na je redoviti
zimski gost. Uglavnom zimuje u nizinskim predjelima
nae zemlje, te se prvenstveno zadrava na movarnim
stanitima, no moe ju se pronai i na vlanim
livadama, nizinskim naplavnim panjacima pa
ponekad ak i na poljoprivrednim povrinama. Lisaste
guske su krupne, u duinu narastu preko jednog metra,
a raskriljene mogu mjeriti i preko metar i pol. Odrasle
jedinke u prosjeku tee oko dva do dva i pol kilograma
(teinski raspon kree se od 1,5 do 3,3 kg). Ove guske
spadaju u rod Anser tako da im je osnovna boja peija
siva, no prepoznatljive

su po tome to na elu te oko korijena kljuna ima

bijelu lisu, tamnijim rubom odvojenu od ostalog
uglavnom sivo-smeeg perja. Donji dio trupa
prekriven je bijelim perjem, nepravilno posutim
velikim tamnim pjegama. Kljun ovih gusaka je
naranasto- crvenkast, a noge su arko naranaste
boje.
Lisaste guske iskazuju socijalni nagon od ranog
djetinjstva, te tijekom ivota formiraju razliito
velike skupine ili jata. Osnovnu skupinu u ovih
gusaka ini porodino jato, a kada se vie ovakvih
jata ujedinjuje u vee grupe uglavnom tijekom seobe,
tono se utvruje hijerarhija unutar formirane grupe.
Obino skupinu predvode najvea i najjaa
porodina jata, koja dominiraju nad manjim jatima,
parovima i usamljenim jedinkama. Tijekom dalekih
putovanja na jug i natrag, esto se zna dogoditi da
lisaste guske formiraju zajednika jata s
glogovnjaama. Sezona parenja kod gusaka
zapoinje neto kasnije nego u pataka, tako da
sezona gnijeenja zapoinje krajem svibnja i
protee se na
V

lipanj. ivotni vijek ovih gusaka iznosi petnaestak

godina (najdui zabiljeeni u prirodi je 17 godina).

Gnijezdo.

GUSKA GLOGOVNJAA

Glogovnjae slino kao i lisaste guske

obitavaju na krajnjem sjeveru, te se uglavnom
gnijezde u Skandinaviji i sjeveroistonoj Europi.
Kao i ostale guske spadaju u selice, a kod nas
redovito zimuju, s tim to im brojnost varira u
zavisnosti od klimatskih prilika i duine trajanja
perioda loeg vremena (za jakih zima brojnost
glogovnjaa se poveava). U Hrvatskoj se
glogovnjae zadravaju u nizinskim predjelima te
najee dijele stanite s lisastim guskama, tako da
ih uglavnom nalazimo uz vee vodene povrine,
vlane livade i panjake. Po tjelesnoj grai ova
vrsta spada u krupne guske, tako da odrasli
primjerci mogu teinski premaiti lisaste guske i u
prosjeku dostiu teinu od 2 do 4 kg. Osnovna
boja peija im je siva, Odozgor su zagasito sive, a
odozdo sivkasto bijele. Glava, vrat, prsa, trbuh i
lea su podjednakih nijansi sive boje, dok su
podrepak i trtica bijele boje. Kljun im je pri
korijenu taman, a od sredine prema vrhu je
naranasto-crvenkast. Noge su blago ruiaste,
bez naranaste nijanse, a vrat im je u gornjoj
treini tanak, pa odaje dojam elegancije koji je u
glogovnjaa izraeniji nego u veine ostalih vrsta
gusaka.
Glogovnjae se udruuju u vea jata, koja
mogu brojiti i po nekoliko tisua gusaka. Tijekom
seobe obino u letu stvaraju lako prepoznatljivu
"klinastu formaciju" oblikovanu kao poloeno
slovo

V. Na mjestima na kojim zimuju stvore tono

odreenu hijerarhiju jata te se slino kao i domae
guske od neprijatelja brane zajednikim snagama,
uz glasno gakanje i lepetanje krilima. Glogovnjae
se prehranjuju uglavnom biljnom hranom - pasu
travu, otkidaju zeljaste biljke, grickaju itarice te
pronalaze razliite sjemenke. Kljun im je
prilagoen za takav nain hranidbe, tako da je
znatno ui nego u pataka, nije toliko spljoten i
ima veu snagu zagriza. Tijekom hranjenja (ispae)
glogovnjae se razbijaju u manja dnevna jata, da bi
se predveer ponovno okupile u velika veernja
jata koja obino prenoe na veim vodenim
povrinama. Slino kao i lisaste guske i
glogovnjae znaju oformiti zajednika jata s
drugim vrstama gusaka i to najee sa sivom i
malom guskom (u HR zatienim vrstama). Sezona
parenja ista je kao i u lisaste guske, a ivotni vijek
je neto dui - najdui zabiljeen u prirodi iznosi
22 godine.

3.3. VODENE KOKOI

CRNA LISKA

Crna liska spada u skupinu vodenih

kokoki, ptica koje su skroviti stanovnici
movarnih predjela tako da ih ee ujemo
nego vidimo. Naraste do 38 cm u duinu, a
raskriljena mjeri do 75 cm, odrasli primjerci
dostignu masu od 700 do 1000 g, a na osnovu
vanjskog izgleda vrlo je teko razlikovati
mujaka od enke. Osnovna boja peija je
kriljasto crna s vrlo uoljivim bijelim eonim
titom koji podsjea na lisu, po emu je ova
ptica i dobila ime. Tijelo joj je plosnato, vie
nego ire, a krila su kraa i zaobljena, dok je
rep kratak sa manjim brojem pera. Noge su
dugake, sa irokim plivaim obrubom na
prstima, zelenkaste boje, a kada liske lete ne
uvlae noge pod tijelo, nego ih dre ovjeene
tako da se vrlo dobro uoavaju, jer stre iza
repa. Ova movarica boravi po jezerima,
kanalima rijeka, movarama i deltama, a u
Hrvatskoj je najzastupljenija u donjem dijelu
sliva

Karakteristian eoni tit.

Neretve. Zimi ive u veim jatima, a u proljee se

razbijaju u parove i tako doekuju ljeto. Po
migratomim svojstvima spada u selice, nae
gnjezdarice, to znai da kod nas dolazi u proljee,
na naim prostorima se pari i gnijezdi, a zatim na
jesen odlazi u toplije krajeve. Ako je zima blaga
pojedina jata prezime kod nas, naroito je to esta
pojava u Dalmaciji. Gnijezdi se u au i ostaloj
vodenoj vegetaciji, a u mjesecu svibnju enka snese
od 7 do 12 prilino krupnih jaja, na kojima sjedi 21
dan. Nakon tog perioda iz jaja se izlegu mladi koji
su odmah sposobni za samostalan ivot (vide i
opemaeni su). Osnovna hrana crne liske su sitne
ribice, riblja ikra, crvi, gliste, neke vrste vodenog
bilja, a poznato je da liske ispijaju i jaja drugih
vodenih ptica. Vrlo su ratoborne, pa sa svog
podruja protjeraju najvei dio ostalih movarica,
prvenstveno divlje patke, ronce i vivke. Meso liske
ima specifian okus i u delti Neretve cijenjeno je kao
veliki specijalitet. Crna liska zatien je lovostajom
vei dio lovne sezone, naroito ju je zabranjeno
loviti tijekom sezone parenja i gnjeenja, a lovidba
je doputena od 16. kolovoza tekue godine do 31.
sijenja idue godine.

4. GOLUBOVI

Sve vrste iz ove skupine spadaju u red

golubovki
(Columbiformes)
i
porodicu golubova (Columbidae). Golubovi su
ptice zbijenog oblog tijela, malene glave i sitnog
kljuna te kratkog vrata, a po vanjskim obiljejima
ne moemo razlikovati mujake od enki.
Golubovi su vjeti u zraku, brzi su i po potrebi
ustrajni letai, dobro vide i imaju zvonak pjev, a
glasaju se karakteristinim gukanjem. Hrane se
preteno hranom biljnog podrijetla, tek ponekad
pojedu sitnije kukce ili beskraljenjake tako da ih
ubrajamo u biljojede i uvjetne svejede. Golubovi
su

Gnijezdo.

monogami koji ive u jednoenstvu, enka dva

puta godinje snese svega dva jaja na kojima u
prosjeku sjedi 17 dana. Mladi su tzv. uavci,
izlegu se bez perja i slijepi, pa u potpunosti ovise o
roditeljskoj brizi i panji. U divlja prema
najnovijim odredbama ZOL-a spadaju samo golub
peinar i golub grivnja, dok su ostale vrste iz ove
porodice zatiene i njima se ne gospodari.

Mladi golubovi ovise o roditeljskoj brizi.

GOLUB DIVLJI peinar, sivi golub,

modrulj, morski golub

Peinar ili kako ga jo nazivaju divlji golub

najpoznatija je
vrsta goluba u
Hrvatskoj. Smatra se
da je ova vrsta
svojevrsni praroditelj
svih podvrsta
domaeg goluba, od kojeg je nastao i tzv. gradski
golub, kojeg svakodnevno viamo po gradskim
ulicama
i trgovima. Po
migratomim osobinama ubrajamo ga u nae
stanarice, to znai da nema izraenu seobu u
smjeru sjever-jug, ve itav svoj ivotni vijek
provodi na jednom te istom stanitu, gdje se i
gnijezdi. Pogoduje mu toplija klima, pa se
uglavnom zadrava u priobalnom pojasu s
obiljejima mediteranske klime, a kod nas ga
najvie ima du obale mora
te na podruju
kopnenog dijela jadranskog kra. U divljeg goluba
spolni dimorfizam nije izraen, pa po vanjskim
obiljejima ne moemo razlikovati goluba od
golubice. Peije peinara je modro-sive boje.
Glava je zagasito siva sa svjetlijim kljunom, koji
je na korijenu odvojen od ostatka glave tankom
bijelom linijom (debljina varira u ovisnosti od
spola, dobi i nasljea). Vrat je temeljno sive boje,
no vrhovi pera prelijevaju se kovno-zelenkastim
ili ljubiasto-purpumim sjajem. Na donjem dijelu
hrpta peije je svjetlije boje, a na krilima su dvije
dobro uoljive horizontalne tamne pruge. Po
tjelesnim proporcijama peinar je neznatno manji
od goluba dupljaa koji je u nas trajno zatien.
Odrasli primjerci tee izmeu 220 i 350 g, u
duinu narastu do tridesetak centimetara, a
raskriljeni mjere oko 40 cm.
Golub peinar gnijezdi se u rupama klisura,
dubokim piljama (tzv. golubnjae), starim
tomjevima i razvalinama. Osobit je

po tome to u ume uglavnom ne zalazi i gotovo

nikad se ne zadrava na granama drvea. Danju
u potrazi za hranom prevali vee udaljenosti. Po
prehrambenim navikama ubrajamo ga u
biljojede, jer mu osnovnu hranu predstavljaju
dijelovi zeljastih biljaka, mahunarki te korova.
Jede i razne sjemenke, pupove te mlade listove i
vlati trave, a tek u rjeim sluajevima posee za
sitnim kukcima te beskraljenjacima. Peinari
su jednoenci, ive zajedno tijekom itave
godine, a enka se gnijezdi dva puta u godini i
to u travnju i lipnju. Golubica snese dva jaja, na
kojima u prosjeku sjedi 17 dana. Golubii su
prva dva tjedna nakon valjenja nesposobni za
samostalan ivot, jer na svijet dolaze goli i
slijepi. Roditelji se brinu o podmlatku dok ptii
ne opernate i progledaju, a mladi golubovi
ostaju s roditeljima i obino formiraju tzv.
proireno roditeljsko jato.
ivotni vijek divljeg goluba je relativno kratak,
najdui zabiljeen u prirodi iznosi sedam
godina.

GOLUB GRIVNJA, gluac, rinka,

grana

Golub grivnja je za razliku od peinara

ptica selica, naa prolaznica i gnjezdarica.
Zadrava se preteno u kontinentalnim
dijelovima nae zemlje, a ponekad u manjem
broju zna prezimiti u priobalju. Za gnijeenje
bira nizinske i gorske predjele, obino
prekrivene umskim sastojinama, no zna se
ugnijezditi i u blizini naselja, vonjaka,
ureenih zelenih povrina ta podruja na
kojima se poljoprivredno zemljite izmjenjuje s
umarcima i manjim umama. Trenutano se u
Hrvatskoj gnijezdea populacija grivnjaa
procjenjuje na 30 do 50 tisua parova. Grivnja
je jedan od najveih divljih golubova, svakako
najkrupniji od svih vrsta golubova koje kod nas
obitavaju. Odrasli primjerci narastu do duine
od 40 cm, a na rep im otpada 15 cm. U
prosjeku su teki oko 400 do 450 g (teinski
raspon kree se od 300 do 700 g). Spolovi se
teko mogu razluiti po vanjskim obiljejima,
no od drugih vrsta golubova lako ga
razlikujemo po tome to s obje strane vrata ima
bijelu pjegu, koja izgleda poput ogrlice
(grivne). Glava je sivo-plava sa zelenkastim
preljevom na stranjem (dorzalnom) dijelu
vrata, prsa su grimizno- ljubiasta, a krila su
uglavnom siva. Na krilima se dobro uoava
svjetlija linija (krilna pruga) koje se naroito
istie tijekom leta. Mlae jedinke razlikujemo
od starijih po tome to jo nemaju svijetlih
podruja na vratu, te im vrhovi pera na
prijelazu vrata u lea jo uvijek nisu dobili
zeleno-kovni sjaj.
Grivnjai su druevne ptice koje se
ujedinjuju u manja jata, koja obino broje

oko pedesetak jedinki. Kada to vremenske prilike

zahtijevaju ovi golubovi mogu formirati i vea
jata od po nekoliko stotina primjeraka. Tijekom
sezone parenja jata se razbijaju u parove. Golubi
grivnjai su godinji jednoenci, mujak snubi
enku specifinim svadbenim plesom, a golubica
nakon parenja zapoinje s gnijeenjem u
travnju mjesecu. enke goluba grivnjaa prave
gnijezdo u umi, najee na visokim stablima te
snesu dva jaja na kojima u prosjeku sjede 17
dana. Mladi su uavci, koji u potpunosti ovise o
roditeljskoj skrbi (o potomstvu brinu oba
roditelja), prvi tjedan ne izlaze iz gnijezda, a
osamostaljuju se nakon 35 do 40 dana od
valjenja. Golub grivnja se hrani uglavnom
biljnom hranom - dijelovima zeljastih biljki,
sjemenkama, pupovima, listovima i plodovima, a
ponekad i cvjetovima. Rijetko uzima manje
koliine hrane ivotinjskog podrijetla, pa ga po
prehrambenim navikama svrstavamo u biljojede,
uvjetne svejede. Prosjeni ivotni vijek grivnjaa
je oko 12 godina, a najdui zabiljeen u prirodi
iznosi 16 godina.

NEZATIENA PERNATA DIVLJA

U nezatienu pernatu divlja spadaju ptice

iz porodice vrana (Corvidae) i to su prema ZOLu: avka zlogodnjaa, siva vrana, vrana gaac,
svraka marua i ojka kretalica. Sve nabrojene
vrste ubrajamo u najbrojniji red ptica pjevica ili
vraparki (Passeriformes), a meu mnotvom
pjevica vrane se istiu svojom veliinom i
snagom. Karakterizira ih krupno tijelo, snana i
iroka krila te masivan i jak kljun. Dobro vide i
jo bolje lete, pa hranu uglavnom pronalaze
izvianjem iz zraka. Posjeduju uroenu
inteligenciju, tako da vrlo brzo ue i vrlo su
snalaljive, to posebice dolazi do izraaja u
situacijama kada trebaju pronai novi izvor
hrane
ili se doepati nekog
slasnog zalogaja. Po prehrambenim navikama
izraziti
su svejedi, koji se
prehranjuju svim
dostupnim hranjivim
sastojcima, biljnom i ivotinjskom hranom te
organskim otpadom. U vrana spolni dimorfizam
nije izraen te na osnovu vanjskih obiljeja ne
moemo razlikovati mujake od enki. Ove
ptice ive u jednoenstvu, a nakon parenja
gnijezda grade uglavnom
na nepristupanim
mjestima - visokim stablima, telefonskim i
elektrinim stupovima, pa ak i na
dalekovodima. enke nesu manji broj jaja (do
osam), ija inkubacija u prosjeku traje oko 20
dana. Podmladak ovisi o brizi roditelja i
osamostaljuje se nakon 30 do 40 dana nakon
valjenja.

Sve nabrojene vrste vrana smiju se loviti

tijekom itave godine, a nepostojanje lovostaja
opravdava se injenicom to ove ptice ine tetu
na sitnoj divljai, unitavaju jaja drugih ptica,
oteuju poljoprivredne kulture, te ponekad
znaju biti i agresivne prema domaoj peradi. Za
sada je njihova brojnost zadovoljavajua, no
prilikom odstijela treba voditi rauna da
ostavimo podnoljiv broj svake vrste, jer u
takvom broju mogu biti i korisne pri odravanju
prirodne ravnotee. U veoj ili manjoj mjeri sve
vrane vole drutveni ivot te ih u prirodi
nalazimo u razliito velikim jatima ili pak
manjim grupama.

Kraa jaja drugih vrsta ptica.

AVKA ZLOGODNJAA

avka je naa stanarica koja obitava po

itavom Hrvatskom teritoriju, a najbrojnija je u
nizinskim
predjelima.
Zadrava
se
na
poljoprivrednom zemljitu, u rjeim visokim
umama, naseljima i parkovima. Gnijezdea
populacija procjenjuje se na 45 tisua parova. Po
tjelesnim
proporcijama
spada
u
manje
predstavnike porodice vrana, moe se rei da po
veliini odgovara omanjem golubu. Odrasli
primjerci vagnu izmeu 180 i 280 grama, a u
duinu narastu do tridesetak centimetara. Peije je
specifino obojeno, osnovna je tamnosiva boja
trupa, dok je podruje oko kljuna i oka gotovo
crno, a zatiljak je znatno svjetliji.

Krila su prema vrhu sve tamnija, tako d a je peije

posljednje treina krila i repa gotovo crno. Oi su joj
izrazito svijetle, a kljun je sme i kratak. Tijekom
itavog ivota socijalni nagon je izraen, pa avke
formiraju srednje velika jata (obino do stotinjak
jedinki) koja se znaju udruiti s ostalim vranama, a
najee se avke u nizinama udruuju u zajednika
jata s gacima. Gnijezdi se u dupljama drvea,
kamenim pukotinama, mostovima i razliitim
visokim graevinama. Svejed je i hrani se svime to
pronae, no valja naglasiti da je kod ove vrste nagon
za spremanjem hrane za zimu slabije izraen.
Neprijatelji su joj jastreb, kobac, sokol, sova lunja i
kuna bjelica. ivotni vijek avke iznosi od 10 do 12
godina, a najdui zabiljeeni u prirodi je 14 godina.

VRANA SIVA

Siva vrana najbrojniji je predstavnik porodice

vrana u nas i rasprostranjena je po itavom
teritoriju RH-a. S obzirom na stanite razlikujemo
dvije podvrste: kontinentalnu (Corvus corone
comix) koja nastanjuje nizinski i gorsku Hrvatsku,
te mediteransku sivu vranu (Corvus corone
sardonius) koja obitava u priobalju. Naa je
stanarica i gnjezdarica, a zadrava se na svim
vrstama terena - poljima, livadama, umarcima,
rijetkim
umama,
zaputenom
zemljitu,
prigradskim i gradskim prostorima te parkovima.
Izbjegava jedino planinske prostore i vee
komplekse gustih uma. Tjelesno je znatno vea i
snanija od avke, odrasli primjerci tee oko pola
kilograma (teinski raspon varira od 0,4 do 0,7
kg). Lea i donji dio tijela su sivi, a glava, vrat,
krila i rep su crne boje (Corvus corone corone).
Kljun je snaan, ravan i tamno pigmentiran, kao i
oi koje su gotovo crne. Pored sive u Hrvatskoj se
pojavljuje i crna vrana koja je zatiena zakonom,
razlikujemo ih bez problema, jer kao to joj i samo
ime kae crna vrana se odlikuje potpuno crnom
bojom perja. Socijalni nagon u sive vrane nije
znatnije izraen tako da se ove ptice pojavljuju
pojedinano, u parovima ili manjim grupama.
Jedino u sluajevima kada sive vrane pronau
bogate izvore hrane npr. polja nakon etve ili
odlagalita otpada, udruuju se u velika jata koja
mogu brojiti i nekoliko stotina jedinki. Gnijezde
se uglavnom u izdvojenim parovima, a gnijezdea
populacija procjenjuje se na stotinjak tisua
parova. Gnijezdo grade visoko u kronjama
drvea,

na dalekovodima, tomjevima i ostalim

V

visokim objektima. enka poloi 3 do 6 jaja na

kojima sjedi oko 18 dana. Nakon tog perioda iz
jaja se izlegu pilii koji ovise o skrbi roditelja,
obino se osamostaljuju nakon 30 do 40 dana. Po
prehrambenim navikama sive vrane su izraziti
svejedi kod kojih je nagon za spremanjem hrane u
"priruna skladita" dobro izraen, pa u
sluajevima suvika hrane sive vrane istu skrivaju
u rupe na tlu, upljine u stablima, nepristupani
dobro zatieni dijelovi mostova i dalekovoda). U
potrazi za hranom izvianjem iz zraka pretrauju
vee povrine, a prehranjuju se raznolikom
hranom

dijelovima
biljaka,
itom,
sjemenkama, pupovima i plodovima, jajima i
piliima drugih ptica, gusjenicama, kukcima i
ostalim beskraljenjacima, sitnim kraljenjacima
te strvinama. Agresivna su vrsta tako da esto
napadaju druge ptice, pa ak i grabljivice, otimaju
im hranu, uznemiravaju ih te ih pokuavaju
protjerati sa svog teritorija. Neprijatelji su im
jastrebovi, sokolovi, orlovi, sova uara, obje kune
te divlja maka. Sive vrane mogu poivjeti i do
19 godina, a prosjean ivotni vijek je petnaestak
godina.

VRANA GAAC

Ova vrana nastanjuje prvenstveno nizinske

predjele nae zemlje, dok gorska i priobalna
stanita izbjegava. Smatramo je naom
stanaricom i gnjezdaricom, a matina
populacija gaaca koja obitava i gnijezdi se u
Hrvatskoj procjenjuje se na desetak tisua
parova. Pored gaaca koji su nae stanarice,
zimi u nae krajeve pristiu i gaci selice sa
sjevera Europe, tako da se brojnost ovih ptica
poveava i esto se po poljima ili livadama
mogu uoiti velika, nepregledna jata gaaca
koja mogu brojiti i po nekoliko tisua jedinki.
Odrasli gaci narastu u duinu do 45 cm, a u
zavisnosti od spola i dobi tee od 350 do 600 g.
Odlikuju se crnom bojom peija, a spolno zreli
primjerci

istiu se po golom bjelkastom podruju oko

kljuna (izgledaju kao da imaju bradu i brkove),
po emu ih razlikujemo od podmlatka. Od
drugih vrana lako ih razlikujemo jer na nogama
imaju znatno vie peija koje oblikuje tzv. gae,
po kojima je ova vrsta i dobila ime. Gaci
borave na otvorenom itavu godinu, druevne su
ptice koje itav ivot provode u veim ili
manjim jatima. Gnijezde se u kolonijama
uglavnom u poljskim umarcima, drvoredima i
parkovima, a gnijezda grade u kronjama drvea.
enke u travnju snesu od 4 do 5 jaja, na kojima
sjede 20 dana. Gaci su svejedi koji se hrane
glistama, kukcima, strvinom, biljnom hranom,
sjemenkama itarica i kukuruza te mogu priiniti
znatne tete u poljoprivredi, jer ive u velikim
jatima koja mogu s lakoom opustoiti vea
poljoprivredna zemljita. U prirodi mogu
poivjeti i do dvadeset godina, no obino im
ivotni vijek iznosi petnaestak godina.

SVRAKA

Svraka ili kako je jo nazivaju i marua je naa

stanarica i gnjezdarica iroko rasprostranjena po
itavoj Hrvatskoj. Slabije je zastupljena u
priobalju, no moe se pronai u dolinama i deltama
veih rijeka poput Neretve, Cetine i Zrmanje.
Gnijezdea populacija procjenjuje se na
sedamdesetak tisua parova. Svraka se istie vrlo
atraktivnom bojom perja, a posebice ju je lijepo
vidjeti u letu. Ramena, bokovi i trbuh su bijeli, dok
su glava, vrat, prsa, lea, krila i rep crni s kovnomodrim i zelenkastim odsjajem. Vrna krilna pera
su bijela s crnim obrubom i zbog posebnog
poloaja vidljiva su tek prilikom leta, a rep

je dugaak i stepeniasto oblikovan. Odrasli

primjerci vagnu od 150 do 300 g, u zavisnosti od
spola i dobi. Nisu posebno drueljubive i
uglavnom ive samotnjaki, u izdvojenim
parovima ili manjim grupama, Svrake se gnijezde
na drveu, a gnijezdo je
V

natkrito s posebnim ulazom sa strane. enke snesu

5 do 7 jaja na kojima sjede dvadesetak dana.
Nakon tog perioda iz jaja se izlegu pilii koji se
osamostaljuju nakon mjesec dana. Kao i ostale
vrane svrake su svejedi koji se hrane svim vrstama
hrane, no za razliku od drugih ptica iz ove skupine
svrake spremaju hranu na krai rok, obino tjedan
ili dva. Kratkorono spremanje hrane u svraka je
izraeno tijekom itave godine, dok ostale vrane
intenzivno skladite hranu u jesen, pripremajui se
za prezimljavanje. ivotni vijek svraka je 10 do 12
godina, a najdui zabiljeen u prirodi iznosi 15
godina.

OJKA KRETALICA

Ova ptica kretava glasa po kojem je i dobila

opisno ime obitava na veini naih stanita, a
brojnija je u kontinentalnom nego u priobalnom
dijelu zemlje. Naa je stanarica i gnjezdarica, a
brojnost gnijezdee populacije procjenjuje se na
oko 100 tisua parova. Po veliini tijela tek je neto
sitnija od avki, odrasli primjerci narastu u duinu
oko 25 do 30 cm, a tee izmeu 150 i 200 g. ojke
su jedini predstavnici porodice vrana u nas kod
kojih osnovna boja tijela nije siva ili crna. Njihova
temeljna boja peija je smee- crvenkasta, sa
svjetlijim podrujima oko kljuna, na prsima i
podrepku, dok je sam vrh repa cm. Na krilima
postoje bijele pjege, a bono na glavi s obje strane
kljuna uoava se linija crnog perja. Osobitost ojki
je specifino cmo-plavo-bijelo krilno perje, koje su
nekada lovci koristili za ukras na

eiru. Poput svraka i ojke ne iskazuju jai socijalni

nagon, tako da uglavnom ive samotnjaki, samo
povremeno se okupljajui u manja jata. Po
prehrambenim navikama ojke su svejedi, a poznate
su po odlinom voenju "skladine evidencije".
Naime, ove ptice kao i ostale vrane prave zalihe
hrane za zimu te uglavnom skrivaju ireve i
ljenjake, a mjesto skladitenja oznaavaju
granicom ili kameniem. Posjeduju odlinu
vizualnu memoriju, tako da oznaeno mjesto
pronalaze bez problema i nekoliko tjedana pa i
mjeseci nakon to su uskladitili hranu. Gnijezde u
izdvojenim parovima, enka snese 5 do 7 jaja na
kojima sjedi u prosjeku 17 dana. Mladi se
osamostaljuju ve nakon dvadesetak dana od
valjenja. U prirodi poivi prosjeno petnaestak
godina.

IZVORI ILUSTRACIJA:
1.

Bauer, E. A. (1995): Antlers The Antlered Animals of Europe and North America, Swan Hill
Press, Shrewsbury, U K.
2. Blchel, K. G. (1997): Game and Hunting - volume 1. Knemann Verlagsgesellschaft mbH,
Kln, Deutschland.
3. Blchel, K. G. (1997): Game and Hunting - volume 2. Knemann Verlagsgesellschaft mbH,
Kln, Germany.
4. Georgia Wildlife Web Site http://naturalhistorv.uga.edu/gawildlife
5. http://www.bibermanagement.de (Foto: Gerhard Schwab)
6. http://www.hlasek.com (Foto: Josef Hlasek)
7. http://personal.inet.fi (Foto: Pertti Turunen)
8. http://www.naturfoto-schiersmann.com (Foto: Jrgen Schiersmann)
9. Mihal, I., M. Michelcik (1999): Kamziky v Tatrch. Knizne Centrum, Zilina.
10. Niederschsischer Jger. Deutscher Landwirtschaftsverlag GmbH, Hannover, Deutschland.
11. Sterry, P. (1998): Deer, Elk & Mountain Goats, Todtri, New York, USA.
12. Wagenknecht, E. (1984): Antiers - bestimmung des erlegten Wildes, Neumann, Berlin,
Deutschland.