To su ipak prestrogi stavovi, vremenom okotali, tako da ne mogu biti prihvatljiva

polazita, naroito ne za poetak, za oznaavanje doba vojvode Vlatka Vukovia.

Zbog nedostatka podataka stvoreni su isuvie oprezni i kruti sudovi koji dalje
proizvode nejasnu negativnu liniju smjene dvojice vojvoda, odnosno mjesta i uloge
Vlatka i Sandalja u razvoju posjeda Kosaa. Naime, i na drugom kraju, posve bi
neopravdano bilo smatrati da je Sandalj dodatno stjecao, razliitom formom
angamana (u vremenu anarhije ili vremenu grabljenja krupne vlastele), ono to
mu je Vlatko Vukovi ve bio ostavio u naslijee. Iako konkretni izvorni pokazatelji o
obimu Vlatkovog posjeda i dalje izostaju, istraivanja i poznate konture posjeda
drugih bosanskih feudalnih porodica, susjeda Kosaa, pokazuju da je izvoenje
navedenog zakljuka bilo. samo jedna strana otvorenog problema. Drugi niz
problema ine postavke prema kojima je prvi spomen Sandalja povezan uz neki
posjed zapravo i vrijeme kada je on isti stekao, mada se njegov nain tog navodnog
stjecanja nije mogao do kraja izvoditi.1213 Vlatko Vukovi je meu svojim
savremenicima, Hrvatiniima, Pavloviima i Sankoviima imao svoj posjed koji je
popunjavao to okruenje. Tako je i Sandalj preuzima popunjenom i bez posebnih
dodatnih angamana. S prvim podacima o njemu nalazimo ga meu najja- im u
Bosni. To mu je omoguilo naslijee. Ouvao ga je stojei uz kralja i sabor koji su
potivali smjenu kod Kosaa. Nisu poznate Sandaljeve zasebne djelatnosti ili potezi
u nekom posebnom osvajanju ili vojnim aktivnostima popraenom preuzimanju
ranijih Vlatkovih posjeda. Poznati izvori o tome nita ne govore. Takve poteze ne
nalazimo ni kod Pavla Radinovia sa ijim posjedom je posjed Vlatka Vukovia i prije
Sandalja bio isprepleten i izmije- an. Na takvu poziciju Sandalja Hrania ne ukazuju
ni kasnija vremena, sve do 1404, do sukoba sa Sankoviima. Najprije e biti ono to
se moe i podrazumijevati, a to je da su Kosae u smjeni Vlatka Vukovia i Sandalja
Hrania imali zajedniku granicu posjeda s porodicama Pavlovia i Sankovia unutar
Bosne, a na jugoistoku, na vanjskim granicama, s Lazareviima, Brankoviima,
Crnojeviima i Baliima. Na kraju, ono to je Vlatko Vukovi Kosaama priskrbio,
Sandalj Hrani je sam potvrdio izraavajui 1419, prilikom kupoprodaje Konavala, da
je posjed naslijedio kao batinu svojih prethodnika i da je za to imao potvrdu vladara
i rusaga bosanskoga. Ako izuzmemo Sandaljev angaman prema Zeti i privremeni
posjed u Budvi i njenoj okolini koji je kratko zadrao, moemo smatrati da je batina
Vlatka Vukovia bila omeena svim onim to je Sandalj posjedovao do 1404., do
zauzimanja posjeda Sankovia. To su prostori izmijeanog posjeda s porodicom
Pavlovia u gornjem Podrinju, slivu Drine koji se nastavlja preko Jezera na Draevicu,
Vrsinje i polovinu Konavala, te povie podruja Trebinja kao posjeda porodice
Pavlovia, preko Ljubomira, Ljubinja i Fatnice koji se spajaju uz Popovo Sankovia i
Nikolia, do podruja Zagorja i Vrhbosne porodice Pavlovia. Vrijeme Sandaljevog
zrelijeg ivotnog i politikog doba u kojem vie nije bilo znaajnijih proirivanja ima
konture omeenog posjeda koji e ostaviti svome naslijeu. Sandaljevi posjedi na
sjeverozapadu i zapadu. ogranieni su rijekom Neretvom do njenog utoka u more.
Sjeverna granica ide od rijeke Neretve povie Sandaljevih gradova Foe i Gorada
na samo ue Pive i Tare u Drinu. Na istoku je obuhvaeno Polimlje s Mileevom i
Pljevljima nasuprot Brodareva i Brskova, koji su bili izvan njegovog posjeda. Pored

Brskova granica se sputa u Bokokotorski zaljev, u upu Draevicu sa gradom

Novim, zaokruujui Niki u njegovim rukama. U okviru posjeda Sandalja Hrania
bio je dio posjeda porodice Pavlovia u irem podruju Bilee, Ljubomira, Trebinja,
Vrma, Klobuka i Pive, dijelom povie Cavtata i u Konavlima. Oni su djelimino
izmijeani i nisu povezani sa ostalim posjedima Pavlovia koji su oko centra u Boru
bili na vanjskim sjevernim granicama Sandaljevog posjeda.1214 Na pitanje kada i
gdje je vojvoda Sandalj imao vlast na prostoru preko Neretve teko je sa sigurnou
odgovoriti. Sandalj je u pojedinim prilikama uspijevao ostvariti utjecaj na vlastelu
Radivojevie-Jurjevie,1215 ali taj odnos nije uspio pretoiti u forme koje je imao s
ostalom vlastelom s podruja Huma. Radivojevii su dugo vremena podnosili blizinu
i pritisak monoga Hrvoja Vukia, a s njegovim povlaenjem odravali su se u borbi
za samostalniju poziciju zahvaljujui vezama sa bosanskim vladarima. Uz Kosae,
Pavlovie, Zlatonosovie i bosanske kraljeve, Radivojevii su bili najjae bosanske
velmoe. Njihova trajnija pozicija uea u carini na Drijevima pokazatelj je njihove
opstojnosti u drutvu s najjaima, Kosaama i Pavloviima. Upravo je preko
Radivojevia Hum ostvarivao daljnju egzistenciju na desnoj strani rijeke Neretve, s
obzirom da je elemente humske posebnosti na lijevoj strani rijeke Sandalj potisnuo
od 1404. Ipak, vojvoda Sandalj je imao utjecaja na druge velikae s desne strane
rijeke Neretve upravo na raun Radivojevia. Taj utjecaj nije rezultirao znaajnijim
ekonomskim potezima Sandalja Hrania, poput carina, kojima je zaokruio svoj
preostali posjed. Izvjesno je, snaenje Radivojevia primijetno je na kraju
Sandaljevog vremena,1216 a stanje koje donosi vrijeme Stjepana Vukia
predstavlja novi zamah Kosaa preko desne strane rijeke Neretve, koje ne bi trebalo
mijeati s vremenom njegovog prethodnika. Sandalj je imao vlast na prostoru upe
Gorska, ali je njen obim teko utvrditi.1217 Pored sumnjive pozicije Vrgorca, u upi
Gorska, sela Dragljan, Kozica, Hratane, Vrhdo, Zahoane i Zahode, koja se nalaze
sjeverozapadno od Vrgorca, vojvoda Juraj Vojsali dao je Radivojeviima ( JurjeviiVlatkovi- i) 1434., kao posjede koje im je upravo Sandalj bio oduzeo.1218 Na
podruju upe Brono, zapadno od Neretve, vlastela Komlinovii priznavali su
Sandaljevu vlast. To pokazuje posmrtni epitaf kneza Pavla Komlinovia, koji je
sahranjen na svoi plemenitoi na Prozracu u dni voevode Sandal. 1219 Poetkom
augusta 1434, kada su Sandaljevi posjedi koje je imao zapadno od Neretve bili
vraeni, Komlinovii su izvan Sandaljevog dometa, u rangu humske gospode i
vezani za vojvodu Jurja Vojsalia u liku kneza Pavka Komlinovia.1220 Podruje
Ostrovice i Skradina imalo je specifinu poziciju u odnosu na ostale Sandaljeve
posjede. Oni predstavljaju batinski posjed Hrvojevog brata bana Vuka Vukia, koji
su, kao miraz, brakom Sandalja i Katarine u prvoj polovini 1405. postali zajedniki
posjed Sandalja i ranijih batinika, njegove punice i ene. Isti je 1410. prodat
Mleanima za 5.000 dukata.1221 Podruje Imotskog bez jasnih pokazatelja pripisuje
se posjedu Sandalja Hrania. Razlog za vezu Sandalja Hrania i Poljica proiziao je iz
jednog zahtjeva Mle- ana iz 1424. da se Sandalj zamoli da utjee na Poljiane kako
ne bi napadali Split.1223 To nije i ne znai da je Sandalj vladao nad tim podrujem.
Njegova uloga u Bosni i vie je nego znaajna i mletaki zahtjev je s tog stanovita
iao prema njemu. Poljice nisu bile u rukama Sandalja Hrania, a njihovo mjesto u

poveljama Stjepana Vukia 1444. i 1448. pripada politikim potezima vremena

Stjepana Vukia.1224 U odnosu na dosad poznato, neka mjesta, najee sela, koja
se veu za posjed Sandalja Hrania ili njegovu blizinu, nije lako smjestiti ni u
odgovarajuu sredinu, niti izvriti njihovu ubikaciju na terenu. Meu takve spadaju
Uzdol,1225 Obanska,1226 Vranjev Dol1227 i Korita (?).nalazio jedan neimenovan
paregium1229 i u dva navrata spominjana dohana Sandalja Hrania.1230
Istaknutom infrastrukturnom, vojnom i rezidencijalnom funkcijom na Sandaljevom
posjedu predstavljaju se Blagaj u Biu, Klju kod Cernice, Vraba i Biograd u upi
Neretva, Kozman, Sokol, Samobor i Kukanj u gornjem Podrinju i Novi u Draevici.
Njihov raspored, upotpunjen veim brojem manjih slinih centara, predstavlja
zaokruenu sliku cjeline koja je osiguravala. ne samo vojni nego i administrativni i
ekonomski prostor vojvode Sandalja Hrania.1231 Mada bogat privrednim resursima
i polazitima za razvoj poljoprivrede i ekonomski kontroliran, Sandaljev posjed nije
bio u potpunosti zatvoren niti samostalan ekonomski prostor. Blizina primorskih
gradova omoguavala je proizvodnju, razmjenu dobara i pratee drutveno
raslojavanje kojima je poboljavana domaa privredna slika. Ona je nezaustavljiva,
prihvatana i prilagoavana ekonomska raunica kojom se profitabilno koristila
vladajua feudalna hijerarhija na Sandaljevom posjedu. Nagli razvoj privrede u Bosni
krajem XIV i u prvoj polovini XV st. baziran na rudarstvu i trgovini1232 i tranzitna
pozicija posjeda Sandalja Hrania, ekonomski uokvirenog njegovim carinskim
sistemom, na razmei izmeu jadranske obale i unutranjosti, omoguila je jo jai
razvoj privrede, raanje domaih trgovaca, karavanskih stanica i trgova. Najvaniji
privredni centri Sandaljevog posjeda jesu neutvrena naselja, trgovi, meu kojima
se istiu Drijeva, Cernica, Bilea, Foa, Gorade, Prijepolje, Pljevlja i Onogot. Pored
njih kao mjesta jaeg trgova- kog razvoja istiu se podgraa vojnih i rezidencijalnih
mjesta, koja su zajedno sa njima inili sredita privredne djelatnosti irih
podruja.1233 Sandaljevi vazali Ua mrea Sandaljevih podanika predstavljena je
nekolicinom kneeva koji su pokrivali iru lepezu vlasteliia. Rod Kosaa, svi
kneevi, a uz njih i kne- evska porodica Vardia, pokrivali su gornje Podrinje i imali
najvaniju poziciju uz Sandalja. Istaknutu ulogu imali su kneevi emerovii, prije
svega knez Toma emerovi (podruje Nevesinja i Zagorja)1234 i PripiiMrenovii, sa knezom Pribcem Mrenoviem1235 i knezom Rajkom Pripiem-Mrenoviem1236 (na irem podruju oko Gacka i gatakog Samobora). U Ljubomiru
kneevi su Oliverovii,1237 a kao sitniji vlasteliii u Vrsinju se istiu Dobrovojevii i
u Draevici upan Radivoj Medoevi1238 i Vojtanovii.1239 Iako su bili njegovi
istaknuti vazali, ipak nisu dostizali razinu Sandaljevog rusaga koji je bio rezerviran
za rod Kosaa. S obzirom na predvodnitvo u razgraniavanju izmeu Sandaljevog
posjeda i Dubrovana 1428. i s obzirom da su pokrivali podruje Sandaljevog
posjeda od Podrinja do Neretve, ini se da su knezovi Toma emerovi i Rajko
Pripi-Mrenovi dvojica najjaih Sandaljevih vlastelina izvan roda Kosaa. Za
razliku od podanika porodice Sankovia (Kovilovia, Brlia, Pievia, ihoria), koji
su uli u Sandaljevu hijerarhiju, iri sklop Sandaljevih vazala na podruju Huma
predstavljen je ranijom humskom vlastelom, prije svega Komlinoviima,
Milatoviima i Nikoliima, koji su odravali elemente posebnosti, tj. ogranienu i

kontroliranu ekonomsku i politiku samostalnost uz monoga Sandalja kao seniora i

susjeda. Za Milatovie i Nikolie to se ogleda u injenici da su odravali i izgraivali
vojvodski poloaj koji osim Sandalja Hrania nijedan njegov vazal nije imao.1240
Otuda je stjecanje dijela Huma 1404. uz egzistiranje vojvodskih titula i elemenata
samobitnosti njihovih predstavnika zauzvrat omoguavalo Sandalju titulu velikog
vojvode. Poznate su itave skupine trgovaca sa Sandaljevog posjeda koji se javljaju
due vrijeme u kreditnom poslovanju sa Dubrovanima, naroito iz najrazvijenijih
centara - Foe (istaknuto Crijepovii, Ljubinovii, Novakovii, Veseokovii,
Brateljevii, pa Radoslav Zori, Radoje Dubjevi, Tvrdia Mirokovi), Gorada
(istaknuto Pribilovii, Obradovii, Rogaii, Radosalii, Pribisalii, Vukosalii,
Bogosalii, Bogotii i Zlatarii), Cernice (Pribinii, Radosalii, Radmilovii,
Radmanii, Ostoja Dabiinovi) i Pljevalja (Petkovii, Tvrtkovii, Novakovii).1241 Svi
su oni Sandaljevi ljudi, ali uprkos brojnim biljeenjima, rijetki od njih su ostali
izrijekom notirani u tom svojstvu kao Radoslav Zori iz Foe,1242 Radain Zlatari
iz Gorada,1243 Dobrovuk. Ratkovi, Ostoja Dabiinovi,1244 Vukac Boki i Mirko
Pribini1245 iz Cernice. Najvei dio prometa iz primorja u unutranjost obavljaju
vlasi. Meu poznatijim su Burmazi, Gleevii, Krajsalii, Primilovii, Vlahovii, Ugarci,
Predojevii, Bobani, Pliii, Vragovii, Nikii, Drobnjaci, Riani i Maleevci.1246
Kao posebna drutvena skupina vlasi su vazali vojvode Sandalja Hrania.1247
Prema obimu ouvanih ugovora o prijevozun najvaniju prijenosnu kariku na posjedu
Sandalja Hrania predstavljaju Stankovii, vlasi Maleevci iz katuna Stanka
Perutinia.
Ekonomski profil Sandalja Hrania kroz prizmu odnosa sa Dubrovanima
Razliiti su izvori prihoda kojima je Sandalj osiguravao poziciju samostalnog
velmoe. Najvee, osnovne feudalne namete koje je imao na svome posjedu teko
je i definirati. Neto bolja situacija je s carinama i drugim prihodima koje je
ostvarivao kroz prizmu svojih glavnih privredno-politikih veza s Mleanima,
Kotoranima, naroito Dubrovanima, kod kojih je stekao zemlju, kue, tribute i
kamate od uloenog novca na dobit. Svome nasljedstvu time je stvorio dobro
izgraenu materijalnu osnovu kroz svjea novana sredstva koja su u privrednom
razvoju srednjovjekovne Bosne razvijenog srednjeg vijeka odravala lagodna
statusna obiljeja krupnoj vlasteli. Prihodi sa posjeda nisu poznati Ekonomski profil
vojvode Sandalja nije mogue u cjelini sagledati. Skoro u potpunosti izostaju
informacije o zemljinim rentama i davanjima, kao i drugim vrstama prihoda koje je
ostvarivao na posjedu. Izvjesno je da se radilo o odreenimprihodima kojima je bio
obiljeen u cjelini feudalni sistem u Bosni, ali o njihovoj prirodi i visini ni za ira
podruja nema jasnih pokazatelja. Teko je znati koliko je iznosila osnovna feudalna
renta, od obrade oranica prije svega. Uzima se da je bila ujednaena na svim
vlastelinstvima u Bosni i da se kretala na prosjenom iznosu od jedne treine
ukupnog prinosa.1249 Takva uopena slika vrijedi i za druge obaveze a i prava
podanika, kao to su dunost snabdijevanja vlastelinovog dvora drvima, prijevoz ita
i drugih plodova, obaveza gradozidanija, kao i zasebnih poreza i prava na koritenje
stoke, mlinova, mostova, uma, panjaka i ribnjaka. Slino je i s gradskim
stanovnitvom, prije svega trgovcima, o ijim obavezama ne znamo nita. Obaveze

zavisnog stanovnitva, pa i Sandaljevih podanika i dalje ostaju u tami.1250

Poredbeni primjeri iz susjedstva Bosne pomau u shvatanju opih tokova, ali se
teko dovijati o razlozima zbog ega nema adekvatnih bosanskih primjera.1251
Moglo bi biti da informacije izostaju i zahvaljujui obiajnom i uobi- ajenom
naturalnom karakteru tih odnosa. Ni dukat na kuu u Drijevima i Konavlima ne moe
biti odraz opeg stanja na Sandaljevom posjedu. Ako bi se za Drijeva moglo rei da
se radi o strancima, Dubrovanima koji su imali kue, pitanje je da li je kroz primjer
u Konavlima to bila osnovna obaveza i u zaleu. S obzirom na jaku privrednu osnovu
posjeda u razvijenom srednjem vijeku, moglo bi biti da je sitnovlasniki posjed
velikog broja Sandaljevih podanika ve preao na taj novani sistem rente. Vie
informacija vezano je za carinski sistem kojem su bili podvrgnuti stranci na
Sandaljevom posjedu. Carinski sistem doao je do izraaja nakon zauzimanja
posjeda porodice Sankovia 1404, kada je i slika Sandaljeve carinske politike postala
jasnija. U novim uvjetima Sandalj je steene zemlje uklopio u cjelinu posjeda i
izazvao revolt Dubrovana, koji su do tada imali drugaije organiziran iri ekonomski
prostor pred sobom. Poznatim carinama u Onogotu, Ledenicama, Nekranju,
Nerezima, Drijevima, Buni, Nevesinju, Konac-Polju, Vrapu, Glasincu i Olovu, koji su
zatvarali Sandaljev posjed u polukrugu od juga, preko zapada i sjevera, sasvim
sigurno je odgovarao i slian sistem koji je bio uspostavljen na istonim granicama
posjeda. Trgovci su plaali carinu do jedne desetine vrijednosti prodate robe,
prolaznu carinu na kraju posjeda, a na pojedinim mjestima morali su plaati i
prijelaz paregium preko rijekama ispresijecanog posjeda.1252 S obzirom na
tranzitne okvire svoga posjeda, preko kojih se prelazilo do odredita na kraljevom
posjedu, posjedima druge vlastele, Pavlovia i Zlatonosovia, te Zete, Brankovia i
Lazarevia (Despotovine) uspostavljeni sistem iskoritavao je cjelokupni transport
robe koji se od primorja odvijao sa zaleem. To bogatstvo Sandalj je drao i odrao
stabilnim pod svojom vlau. Moglo bi se rei da su prihodi od carina predstavljali
jedno od najvanijih izvorita Sandaljevih prihoda, naroito s obzirom na njegov
robni i novani karakter na koji su stranci, ali i domai trgovci bili prisiljeni.
Prednjaili su prihodi iz najveih jesta, Olova i Drijeva, koji su bili nekada vladarski
regal. To objanjava i Sandaljevo posjedovanje srebra. Drijevska carina Snaga
velmoa u okviru sabora bila je presudna u raspodjeli carina. Teko da bi se bez toga
drugaija forma organiziranosti mogla postaviti pred pojavnou uspostavljenog
sistema koji pratimo dvadesetih i tridesetih godina XV st. Najbolji primjer za to jesu
zajedniki dijelovi koje imaju velmoe u okviru istih carina. Obino bi se zaokrueni
prostor posjeda pojedinog velmoe mogao smatrati izvoritem instaliranja pojedinih
carina, ali ne i onih najveih koje je drao bosanski vladar. Najvee carine ne
pripadaju takvom uobiajenom shvatanju. Teko je u potpunosti razumjeti prisustvo
Sandalja s carinom u Olovu, kao i Pavlovia u Drijevima. Njihovi posjedi nemaju
dodirnih taaka s tim carinama.1255 Za njih je oito postojala dogovorena podjela
meu velmoama, koja je dobila svoje verificiranje u saboru i uz prisustvo i
odobravanje bosanskog vladara. O prisustvu dogovorene podjele carina, koja se
potivala, govori podatak iz 1422. kada su Mleani bili zainteresirani da zakupe
carinu u Drijevima.1256 U Drijevima su carinu drali bosanski vladari, Tvrtko I,

Dabia, Jelena i Ostoja. Dugi niz godina zakupnik carine za vladare bio je istaknuti
dubrovaki trgovac ore Boki.1257 Uz vladara koji je dugo vremena sam
odluivao o carini u Drijevima, sve je znaajnije prisustvo porodica Radivojevia i
Hrvatinia. U isto vrijeme, nije jasno na koji nain oni uspijevaju ostvariti i zadrati
tu svoju poziciju do prerogativa koje im daje i ustupa vladar. Poslije bosanskodubrovakog rata 1403-1404. Hrvoje Vuki postaje, naizgled, jedini gospodar
Drijeva. No, stanje stvari oitim pokazuje da je Hrvoje samo predvodio iru koaliciju
nezadovoljnih dotadanjom politikom kralja Ostoje i da je i u Drijevima, uz njegovo
prvenstvo, to udruivanje imalo svoga odraza. Novo stanje nije in uzurpacije koji
nije sankcionirao ili na neki nain prihvatio novi kralj Tvrtko II. Drijeva su svakako i
od ranije bila predmetom planirane kompenzacije raznih koalicionih snaga. Ako to
do tada i nije bilo najjasnije, s padom kralja Ostoje nestaje direktnih kraljevskih
prerogativa u drijevskoj carini. Koalicija velikaa je promjenom na prijestolju
osigurala, izmeu ostalog, i podjelu uea u Drijevima. Oito je Hrvoje imao glavni
udio. Augusta 1404. carinu na drijevskom trgu kontroliraju Hrvoje Vuki i
Radivojevii. Vojvoda Sandalj se u Drijevima s odreenim ueem u upravi prati
malo poslije, zvanino tek marta 1406, mada ta godina ne pokazuje nikakav
prijelom, iako je Sandalj ve 1404. preuzeo Radieve posjede i postao neposrednim
susjedom Drijeva.1260 Zapravo, nepoznato je na koji je nain Sandalj uao u
kompletnu kombinaciju u Drijevima. U Drijevima nije naslijedio Sankovie, jer se
njihovo prisustvo tamo uope ne prati. Ostaje otvorenim pitanje da li je od ranije na
njega raunato kao na lana opozicije Ostoji i da li je ve 1404. imao udjela u
drijevskoj carini. Iz vida ne treba gubiti injenicu da dvojica velikaa Hrvoje i Sandalj
svoje interesne sfere na Neretvi kroje i uvezuju branim vezama poetkom 1405. Od
1406, izvjesno, Sandalj ima odreeni dio carine u Drijevima u svojoj vlasti. O kojem
se dijelu carine radi, nije poznato. Ukupna uprava nad Drijevima je neto drugo.
Izvori pokazuju da je Hrvoje imao glavnu rije u Drijevima, ali da je u njima prisutan
i Sandalj. Pozicija Radivojevia tada u Drijevima nije jasna. Do nagle promjene u
Drijevima dolazi poetkom 1410. kada upravu nad Drijevima preuzima San-dalj, jer
Dubrovani stacionirani u Drijevima moraju njemu plaati dukat po kui.1261
Naredne informacije koje pokazuje stanje oko drijevske carine jesu iz 1412. U
dosadanjim elaboracijama one nisu najbolje bile iskoritene. Ve na poetku
januara 1412. kao zakupci drijevske carine pojavljuju se Brailo Tezalovi i braa
Radosav i Pribisav Muri.1262 Izgleda da je do zakupa dolo jo krajem 1411, jer je
informacija kojom raspolaemo zapravo dubrovaki odgovor na ranije upueno
Sandaljevo pismo. Sandalj je obavijestio Dubrov- ane da je spomenutima prodao
carinu te da Dubrovanima daje vrijeme da svoju so koju tamo imaju prodaju u roku
od mjesec dana. Dubrovani u odgovoru mole Sandalja da novi carinici potuju stare
obiaje, da njihovi trgovci solju, koji so ve imaju tamo, drugu ne smiju dovoziti dok
tu ne prodaju, te da se produi rok onim trgovcima koji ne uspiju prodati svoju
so.1263 Nekoliko mjeseci kasnije, Dubrovanima su se obratili i novi zakupci
drijevske carine, Brailo Tezalovi i Radosav Muri, napominjui da je s njima u poslu
i Dubrovanin Stanihna Sladenovi. I u ovom sluaju sauvan je samo dubrovaki
odgovor zakupcima, koji je iz druge polovine aprila 1412.1264 U dva dubrovaka

pisma iz juna i augusta 1413. jasno je da su Drijeva vlasnitvo bosanskog kralja, a

da su u rukama vojvode Sandalja Hrania.1265 Naravno, radilo bi se, kao i u sluaju
Konavala o kraljevoj jurisdikciji. Kako su Dubrovani braa Klement i Vito Rasti na
kraju novembra 1413. novi zakupci drijevske carine,1266 upravo bi Sandalj bio taj
koji im je dao pod zakup drijevsku carinu. Nesalomivi Radivojevii 1414. prisutni su
u drijevskoj carini. Prva informacija vezana za Radivojevie sa ueem u drijevskoj
carini u vrijeme kada je Sandalj preuzeo Drijeva bila bi iz marta 1414, kada su
spomenuti knez Pavle Radivojevi i njegova braa uz Sandalja Hrania.1267
Prisustvo Radivojevia u Drijevima evidentirano je i 1416.1268 Nije poznato na koji
su nain Sandalj i Radivojevii dijelili drijevsku carinu. U toku 1417. zakupci carina
bili su Dubrovani Stanihna Sladenovi, Matko Brajkovi i Cvjetko Gudelji. Tada nije
poznato od koga su zakupili carinu.1269 Uz Radivojevie u obzir bi mogao doi i
bosanski vladar, kralj Ostoja, ali i Pavlovii. Sandalja tada ne bi mogli povezati s
drijevskom carinom sve dok nije raistio situaciju s braom Pavloviima, koji su mu
uz Osmanlije poeli stvarati ozbiljne nevolje iza ubistva njihovog oca kneza Pavla
Radinovia. U tom svjetlu bilo bi jasno kako je bosanski kralj Ostoja poetkom marta
1418. dao u zakup za 1.900 dukata drijevsku carinu Dubrovanima, brai Marku i
Luki, sinovima Matulina Pripia, te Stjepanu Pribiniu.1270 Oito je tek u 1419.
pitanje drijevske carine dobilo epilog koji kasnije pratimo kao uhodani sistem
trodijelne podjele izmeu velmoa Kosaa, Radivojevia i Pavlovia. Pretpostavka je
da je tokom 1418. i inae iri sklop carinskog sistema razrijeio pitanje glavnih
carina za dui vremenski period. U Drijevima on je rezultirao da time polovina
drijevske carine pripadne Sandalju Hraniu, a po etvrtinu dobili su porodice
Radivojevia i Pavlovia. Iako historiografija nastoji ovaj sistem projicirati starijim,
tek tada ga pratimo u dogovorenom izdanju. Svoju polovinu carine Sandalj je davao
pod zakup Dubrovanima kao privatnim licima kroz dui vremenski period.1272
Poznato je da je oktobra 1422. zakup Sandaljevog dijela carine iznosio 1.275
dukata.1273 Kasnije je sama dubrovaka vlada drala u zakupu Sandaljev dio
carine. Putem dva trogodinja ugovora izmeu Sandalja i dubrovake vlade
regulirano je zakupnitvo od 1429. do 1435. Bio je dogovoren i trei, petogodinji
ugovor, no pregovori o njegovoj realizaciji pripadaju vremenu Stjepana Vukia.
Ugovor o trogodinjem zakupu Sandaljevog dijela drijevske carine u godinjem
iznosu od 1.600 dukata i isplatom kroz 3 termina (svaka 4 mjeseca, poevi od 1.
aprila 1429, a po sistemu 600 + 500 + 500 dukata) zakljuen je u oktobru 1428. Uz
to je Sandalj trebao dobijati i 200-300 modija soli tokom godine. Drugi ugovor je
sklopljen, prije isteka prvog ugovora, krajem februara 1431, na sljedee tri godine,
po istoj cijeni i kroz iste rokove. Njegov po- etak realiziranja bio je 1. 4. 1432.
Naredni ugovor pokazuje znaaj zakupa za oba subjekta, i za Dubrovane i za
Sandalja. Bio je malo modificiran. Do promjene je dolo i s obzirom na visinu
godinjeg zakupa i s obzirom na du- inu trajanja ugovora. On je dogovoren
sredinom 1434, bio je na 5 godina, uz iznos od 1.800 dukata godinje, a s tri
godinje isplate po sistemu 800 + 500 + 500 dukata. Ovaj ugovor trebao je poeti
1. 4. 1435, ali ga Sandalj nije doivio. Njegovo realiziranje, s peripetijama izazvanim
Sandaljevom smru, nastavio je Stjepan Vuki. Od drijevske carine Sandalj je

dobijao 1.600 dukata godinje kroz dva trogodinja ugovora. Preostalu, treu ratu iz
drugog ugovora u iznosu od 500 dukata podigao je Stjepan Vuki oktobra 1435.
Kroz dva ugovora o zakupu Sandalj je ostvario zaradu u ukupnom iznosu od 9.100
dukata.
Olovska carina- Mali broj pokazatelja ne daje dovoljno jasnu sliku o olovskoj carini,
ali svojom intrigantnom sadrinom zaokuplja istraivae. Olovska carina je uz
srebreniku i drijevsku bila najvanija i najprofitabilnija u Bosni. Pored rude olova,
vanost carine bila je zbog jake prometne komunikacije koja je ila preko
Olova.1275 Carina u Olovu bila je u rukama bosanskog vladara, a tokom druge i
tree decenije XV st. nalazi se u rukama Pavlovia i Kosaa.1276 Kako i na koji nain
se to desilo, nije poznato. Kralj je u odreenom trenutku ustupio svoja prava
monim velmoama. Prilike u kojima se to desilo ne moraju biti istovremene, ali
moda i jesu. Ni Pavlovie u Drijevima, ni Sandalja u Olovu u svojstvu posjednika
dijela carine ne pratimo prije 1418. Ako ne od ranije, ini se da je tadanje
smirivanje izmeu Pavlovia i Kosaa ovu podjelu ranijih carinskih kraljevskih
prerogativa zadralo stabilnim due vrieme. U svakom sluaju, prvi vlasnik olovske
carine poslije bosanskih vladara mogao je biti knez Pavle Radinovi, koji je i sam
drao u posjedu Olovo, a to je ovaj velika mogao dobiti u opoj podjeli kraljevskih
prerogativa koja se znaajno desila poslije zbacivanja kralja Ostoje 1404. I inae,
knez Pavle je tada stao uz Hrvoja i Sandalja, a nije poznato ta je dobio zauzvrat za
to saveznitvo.1277 Uzima se da je pismo upueno Sandalju poetkom novembra
1418, u kojem ga Dubrovani mole da pripomogne oko pozicije opljakanih
Olovljana, od kojih su neki i Dubrovani, sigurno poetno vrijeme od kada se on
moe pratiti sa ueem u carini u Olovu. Samo pismo aludira i na raniju prepisku
koja je o istom predmetu ve bila voena, to povlai Sandaljevo prisustvo u Olovu i
u oktobar 1418.1278 Na ovom mjestu, sa odreenim indicijama koje daje kasnije
vrijeme, tj. uvena povelja za Stjepana Vukia iz 1448, koja na samom kraju
nabrajanja spominje u njegovim rukama dominium Czaryna Olofska cum eorum
pertinentiis, ima razloga da se pretpostavi kako je i Sandaljevo prisustvo u Olovu
pripadalo i vremenu prije 1418.1279 Povelja je odraz potvrde koju je Sandalj dobio
od strane Sigismunda Luksemburkog, i po svemu sudei, 1448. takvo ponavljanje
za Stjepana Vukia ne predstavlja nikakvo posjedovanje.1280 Pitanje je, vidjeli
smo, kada je Sandalj dobio potvrdu svojih posjeda od Sigismunda, no to se svakako
desilo prije 24. juna 1419, kako je to na jednom mjestu i direktno kazano.1281
Dvadesetih godina XV st. poznato je nekoliko zakupaca olovske carine (Dubrovani
Petar Primovi, Juraj Radosali i ivko Miljenovi, te Mleani braa Jakopo i Zanin
Beltramo), ali rijetki su navodi koji bi upuivali u stanje ije dijelove carine zakupljuju
ili koliki je iznos zakupa.1282 Po svemu sudei, zakupljivali su olovsku carinu u
cjelini. Zahvaljujui odreenim problemima nastalim oko neispunjavanja pojedinih
ugovora o zakupu, saznajemo i za osobe koje su zakupljivale Sandaljev dio olovske
carine. Izvorite problema nalazi se u Konavoskom ratu (1430-1433), koji je imao
odraza u drijevskoj i olovskoj carini u odnosima Pavlovia i Kosaa. Sandalj je
blokirao dio carine Pavlovia u Drijevima, a njemu je to isto uinjeno u Olovu.

Drukije se ne mogu objasniti nastali problemi kada zakupci carine navode da svoj
dio zakupa Sandaljevog dijela olovske carine nisu mogli ispuniti u potpunosti. Zato
je dubrovaka vlada naredila 1432. pod prijetnjom kazne od 1.000 dukata da njeni
podanici ne smiju zakupljivati carinu. Naredba je demonstrirana u pismu
dubrovakim trgovcima u Podvisokom.1283 ini se da su tada, krajem 1432. i
poetkom 1433, carinu u Olovu drali ivko de Lampre1284 i Ivan de Lampre.1285
Sve je to bez konkretnijih naznaka prisustva Sandalja u olovskoj carini. Neke kasnije
informacije to upotpunjuju. ivko Brajkovi zakupljivao je Sandaljev dio carine u
Olovu na etiri godine, ali ga nije ispunio u potpunosti. Kada je ugovorio svoj zakup i
kada je on bio prekinut, to nije poznato. O tome se govori prilikom razdvajanja
poslovanja izmeu njega i njegovog brata Ratka sredinom septembra 1433. ivko
navodi da je drao Sandaljev dio olovske carine tri godine (quam eis duanam tenuit
annis tribus), a za etvrtu godinu zakup je prekinut, pa mu je Sandalj, izgleda, ostao
duan za unaprijed uplaenu visinu zakupa (ex qua duana dictis voiuoda Sandagl
debitor restat de bona quantitate denarorum). Izgleda da je razlog tome bio sukob
izmeu Tvrtka II i despota ura Brankovia (et quarto ultimo anno sibi voiuoda
Sandagl accepta fuit per regem Bosne et voiuodam Radossauum).1286 To pitanje,
prema kasnijem stanju, izgleda nije bilo rijeeno ni Sandaljevim plaanjem tog
zaostatka. Kako je isplata bila izvrena Sandalj Hrani i nije bio kriv za nastalu
situaciju. Novi zakupac Sandaljeve carine bio je Bojko Nenkovi, a kako se vidi
kasnije, s njim u drutvu bio je i Foak Radeta Crijepovi. Ni on nije ispunio itav
zakup i imao je problema da vrati preostali novac. Sve se to deavalo prije marta
1435. Polovinom marta 1435, prilikom svoga boravka u Dubrovniku Pribislav
Pohvali je, pored brojnih poslova, u ime Sandalja trebao raistiti dugovanja prema
Bojku Nenkoviu. Prilikom prvog biljeenja u odlukama Vijea umoljenih jo se ne
zna o emu se radi. Pribislav je neto traio u ime Sandalja u vezi s Bojkom
Nenkoviem.1287 U meuvremenu je Sandalj umro a neki tadanji Pribislavljevi
poslovi odgaani su i prepravljani prema novoj situaciji, pa je predvieni dubrovaki
odgovor uslijedio tek 22. marta 1435. Dubrovani su preporuili Pohvaliu da sredi
raune oko plaanja Bojka Nenkovia onako kako je to namjeravao Sandalj.1288
Nekoliko dana kasnije kroz razraeni ugovor izmeu Pribislava Pohvalia i Bojka
Nenkovia saznajemo da je Bojko zakupljivao Sandaljev dio carine u Olovu i da mu
je Sandalj ostao duan isplatiti predvieni dio zakupa koji on nije do kraja izvrio.
Sandalj je bio spreman isplatiti Bojka i u tu svrhu je Pribislav, izmeu ostalog i
dolazio u Dubrovnik. Izraunato je da se radi o 465 dukata, ali ih Pribislav nije
odmah isplatio Bojku, jer je u meuvremenu Sandalj umro. Kako nije znao da li je
njegov novi gospodar spreman prihvatiti tu raunicu, Pribislav je sklopio sporazum
po kojemu je Bojko isplaen uz ogradu da to i Stjepan Vuki prihvati. Ta rezerva nije
trebala. Bojko je isplaen poslije dva mjeseca, krajem maja 1435.1290 Na osnovu
svega ne znamo u koje vrijeme je Bojko Nenkovi zakljuio zakup Sandaljevog dijela
carine, zato ga je prekinuo, niti koliko vremena je pokrivalo navedenih 465 dukata
koje je Sandalj vratio. Krajem novembra 1435. Bojko i knez Foe Radeta Crijepovi
razdvajaju svoja poslovanja, pa i zajedniki posao u zakupu Sandaljevog dijela
olovske carine. Ni iz navedenog nemamo hronolokoga uporita za odreivanje kada

je Bojko s Radetom drao carinu u zakupu. Po svemu sudei, Bojko je tek s

dobijanjem novca od Sandalja mogao isplatiti svoga kompanjona Radeta
Crijepovia. Dalji problemi nastali su izmeu Bojka Nenkovia i ivka Brajkovia, koji
su svoj spor oko sredstava koje je isplatio Sandalj Bojku Nenkoviu rjeavali putem
posrednitva Tome Bunia.1292 Kotorski dohodak i kua u Kotoru- Za svoga ivota
Sandalj je uspio isposlovati nekoliko godinjih tributa, kua i posjeda, kojima je
dodatno osigurao svojoj porodici i rodu trajniju ekonomsku stabilnost. Meu takvima
je i kotorski tribut i kua u Kotoru, koji su kao privilegije regulirane s Mleanima
1423. Sandaljev kotorski dohodak od prodaje soli u iznosu od 600 dukata i kuu u
Kotoru naslijedio je njegov si novac. Sav posao oko ozvanienja prijenosa privilegija i
obaveza za Stjepana Vukia obavili su Pribislav Pohvali i Grupko Dobrievi u prvoj
polovini maja 1436.1293 Mleani pritom nisu propustili spomenuti da im je privilegij
o Kotoru Sandalj Hrani s braom i sinovcem izdao 16. februara 1423.1294 Kue u
Zadru i Veneciji Poetkom novembra 1411. Sandalju je od strane Mleana potvreno
vlasni- tvo nad kuom u Zadru koju je ranije dobio od zadarske opine.1295 Sandalj
je od Mleana traio kuu u Veneciji juna 1427. u zamjenu za kue u Kotoru i Zadru.
Mleani su odluili da mu kupe kuu u Veneciji za iznos od 2.000 dukata.1296
Pripreme za dobijanje kue razmatrane su aprila 1429.1297 Sredinom juna 1429.
sainjen je privilegij kojim se Sandalju, njegovom bratu Vukcu, neaku Stjepanu i
njihovim nasljednicima daje kua u kontrati Svetog Trojstva. Svoju kuu Sandalj je
zadrao do kraja ivota. Ona je prela u ruke njegovog nasljednika. Kue u
Dubrovniku Daleko vee i znaajnije prihode Sandalj je stekao u odnosima s
Dubrovnikom. Radi se o raznovrsnim izvoritima prihoda: kuama, mogoriu,
konavoskom dohotku, posjedima i ulaganju novca na dobit. Poetkom septembra
1404, kada je sudbina Radia Sankovia ve bila zapeaena i kada se vodila jaka
diplomatska akcija oko razrjeenja statusa Primorja, naroito sela Lisac, na koje je
pravo istakao vojvoda Sandalj, Dubrovani su pokrenuli konkretnu akciju kod
Sandalja kako bi vratili sporna podruja. Ponudili su Sandalju da mu daju privilegije
koje je imala porodica Sankovia, izmeu ostalog kuu u Dubrovniku koju su imali
braa Beljak i Radi Sankovi. To su ponavljali vie puta tokom jeseni 1404. i
proljea 1405. sve dok Sandalj u potpunosti nije prihvatio itav paket
privilegija.1300 Pored dobijanja dubrovakog vlastelinstva, prava azila za Kosae,
knez Vukac i Sandalj i njihovi muki potomci poetkom jula 1405. dobili su i kuu
koju je ranije Dubrovnik darovao Radiu Sankoviu.1301 Radi se o kui koju su
Sankovii dobili od Dubrovana jo 1390.1302 Slijedee, 1406, Sandalj je imao
zahtjeve da mu se na vrata postavi znamenje to su Dubrovani pristali da urade.
Nije poznato kakvo je znamenje Sandalj traio da se tada postavi na vrata njegove
kue.1303 O nekim popravkama kue u Dubrovniku Sandalj je obavjetavan preko
svoga poslanika marta 1408.1304 I poetkom 1409. Sandalj je imao neke zahtjeve u
vezi sa kuom u Dubrovniku.1305 Meu privilegijama kojima je obdaren povodom
prodaje svoga dijela Konavala juna 1419. Sandalj Hrani je, ali sada s braom
Vukcem i Vukom, te sinovcem Stjepanom, u vlasnitvo dobio jo jednu kuu.1306
Pored toga, Dubrovani su tada obeali da e obje njegove kue renovirati i ukrasiti
prema njegovom dostojanstvu.1307 Ve naredne 1420. Sandalj je bio u prilici da

dobije jo brojne privilegije od Dubrovana, meu kojima i treu kuu, ali od svega
toga nije bilo nita. Naime, Sandalj je 1420. stekao i dio Konavala Pavlovia i
nastojao ga odmah prodati. Dubrovani su zato Sandalja, izmeu ostalog, obdarili i
treom kuom, koju je isto tako trebalo dodatno sreivati.1308 Realizacija
Sandaljeve prodaje Radoslavljevog dijela Konavala je ipak propala, pa tako i ova
kombinacija oko Sandaljeve tree kue u Dubrovniku. Do kraja 1420. zavrene su
procjene radova na renoviranju i ukraavanju Sandaljevih kua, a naredne godine
poeli su i radovi koji su u cjelini potrajali jo nekoliko godina. Februara i marta
1422. Dubrovani su sagledavali posjed koji je Sandalj imao kod njih. Tada su
spomenute i njegove kue. U prateem izvjetaju za tu priliku izabranih slubenika
dat je i mali historijat ranijih vlasnika. Tako znamo pouzdano da je pored kue Sime
Gradia, koju je dobio u paketu privilegija za Konavle, Sandalj imao i kuu Radia
Sankovia, dobijenu 1405, a koja je, prije nego je dodijeljena Radiu bila vlasnitvo
Junija de Cosiza.1310 Radovi na palai Sandalja Hrania obavljani su tokom 1422. i
1423. Spominje se izrada plemikog grba vojvode Sandalja, kao i umivaonika.
Tokom aprila 1425. bilo je odlueno da se zastakli nadstrenica balkonete na
njegovoj palai. Na samom kraju istog mjeseca razgovarano je o proirivanju i
uljepavanju Sandaljeve kue. Za vrijeme svoga dolaska u Dubrovnik, na poetku
1426., Sandalj je oito bio zadovoljan uinjenim. Tada je napravljen dogovor i o
dodatnim radnjama koje su nastavljene. Krajem 1427. Dubrovani su angairali
Ivana Ugrinovia da izvri preureenje i adaptaciju Sandaljeve kue. Ovo je trajalo
sve do 1429.1314 Jedne prilike, aprila 1428, Vijee umoljenih je pitanje loe na
Sandaljevoj kui potisnulo u drugi plan.1315 U pismu svojim poslanicima Paskoju
Rastiu i Ivanu Gunduliu poetkom juna 1428. Dubrovani su dali opirna
obrazloenja toka radova i razloga preureenja, to se trebalo saop- iti Sandalju
Hraniu.1316 Ovako opirna informacija bila je proizvod Sandaljevih zahtjeva.
Odreene poslove na kui Sandalja Hrania trebalo je uraditi i 1434.1317 Sandalj
Hrani je traio jo jednu kuu od Dubrovana 1429, ali je nije dobio. Poetkom jula
1429. Sandaljevo traenje jo jedne kue u Dubrovniku prezentirao je njegov
poslanik Pribislav Pohvali.1318 Poetkom novembra 1429. Dubrovani su se
izvinjavali Pribislavu Pohvaliu za Sandaljev zahtjev za jo jednom kuom.
Meu privilegijama koje su Sandalju obeavane za ulazak u ligu protiv Radoslava
Pavlovia bila je i Sandaljeva elja za kuom u Dubrovniku. U po- etku je govoreno
o kui vojvode Radoslava Pavlovia, a onda je Sandalj tra- io kuu Hristifora Poa,
koja je bila blizu njegove. Dubrovani su prihvatili te njegove zahtjeve i dodatno
predviali 4.000 perpera za dogradnju kojom bi bilo izvreno pregraivanje i
spajanje s njegovom palaom. Do stvaranja lige nije dolo, pa su te kombinacije
otpale. Meutim, kao da je Sandalj dobio uvjeravanja i na ovoj strani, jer se u isto
vrijeme mogu pratiti njegovi zahtjevi i dubrovaki odgovori. ini se da Dubrovani
nisu htjeli pristati na Sandaljevo proirivanje ili novu kuu. Otvarane su mogunosti
traenja i kupovine, koja je esto kao odgovor prezentirana Sandalju, ali rjeenja nije
bilo. Sandalju je davana mogunost da sam pokua u razgovorima s pojedinim
Dubrovanima doi do kupovine. Poetkom 1431. dubrovaki odgovor nije bio

pozitivan u pravom smislu rijei.1321 Sandalj je biranim razlozima i rijeima odbijen

februara i marta 1431. To mu nije polo za rukom ni februara 1433, aprila 1434, ni
novembra 1434.1324 Izgled Sandaljeve kue utjecao je na savremenike. Na zahtjev
Ivana Markovia marta 1427. klesar Nikola Radinovi trebao mu je izraditi onakav
zdenac kakav je imao Sandalj.1325 Kao i za konavoski dohodak na osmanskom
dvoru se znalo da Sandalj ima i kuu u Dubrovniku.1326 Nisu poznati podaci o
iznajmljivanju Sandaljevih kua, kao to je to poznato za Hrvoja Vukia, Pavlovie i
bosanske vladare. Tvrtko II je naplatio najam za svoju kuu 1405-1408.1327 Ostoja
je davao svoje kue pod godi- nji zakup Dubrovanima. O tome sam daje vie
informacija u pismu Dubrovanima iz poetka aprila 1411,1328 kao i prema isplati
najamnine iz kraja 1414.1329 Svoju kuu Hrvoje je dao svojoj eni Jeleni 1412. Njeni
nasljednici su uzimali najam od Dubrovana.1330 Slina situacija je i s Pavloviima,
to se vidi po primjeru iz 1450.1331 Kao i sve drugo, Stjepan Vuki i njegovi sinovi
naslijedili su i Sandaljevu palau u Dubrovniku. Podrum Sandalj je u krilu svoje kue
imao i pogodan podrum za skladitenje koji je bio i predmetom zakupljivanja. Visina
godinjeg zakupa iznosila je 20 perpera, a ini se da je svake godine podrum bio
zakupljen.1333 Kao i sve drugo, Stjepan Vuki je naslijedio i podrum koji je izdavao
u zakup kao i njegov stric. Carinik Stjepana Vukia Mladien Medulinovi januara
1437. napravio je dogovor o godinjem zakupu podruma sa Milatom Radosaliem uz
cijenu od 25 perpera. Mladien je odmah primio dio novca od zakupa.1334 Zemlja,
posjedi na podruju Dubrovake republike Kao privilegirani susjed od strane
Dubrovana, u razliitim prilikama Sandalj je stjecao zemlju na podruju Dubrovake
republike. Svaki put to je bilo u odreenom politikom kontekstu. Sandalj je tako
dobio zemlju u Slanskom primorju, upi dubrovakoj i Konavlima. Ugledni
predstavnici iz zalea, bosanski vladar i njegove velmoe, kao Dubrovanima
zasluni pomagai, obino su dobijali onoliko zemlje koliko bi dobijao jedan
dubrovaki vlastelin. S obzirom na osnovu nagraivanja koja je ila najveom,
dravnom razinom, takvi posjedi se lako mogu uoiti u izvornim pokazateljima. Ima
primjera koji mogu davati i osnova za zakljuak o priblinoj vrijednosti do bivenog
posjeda. Dobivena zemlja, koja je bila u sastavu Dubrovake republike u tom
svojstvu je podrazumijevala i drugaiju, dubrovaku posjedovnu obavezu. Kao
takvu, Sandalj je svoju tekovinu, poput ostalih privilegiranih vlasnika iz zalea na
podruju Dubrovake republike davao u zakup, kako i neki podaci pokazuju za ostale
velikae. Takvo svojstvo uvjetovalo je privatnopravne ugovore koji se najveim
dijelom nisu sauvali ili ih je teko uoiti u neobjavljenoj arhivskoj grai, pa je stoga
oteano praenje sudbine zemlje Sandalja Hrania na podruju Dubrovake
republike. Poneki ouvani sitni pokazatelj ipak omoguuje opi zakljuak. Poslije
istiskivanja Sankovia, postajui time najmoniji dubrovaki susjed, Dubrovani su
vojvodi Sandalju i knezu Vukcu 1405. darovali u Primorju (Slanskom primorju) dio
zemlje koji je ranije bio darovan Radiu Sankoviu.1335 Radiev posjed u Primorju,
dobijen 1399. prilikom podjele Primorja meu Dubrovanima, bio je sadrinskim
predmetom dugotrajnijeg diplomatskog nagovaranja Sandalja krajem 1404. i
poetkom 1405.1336 Radi je imao jedan dio i etvrtinu u 27. desetini Mihaila
Bobaljevia.1337 To je podruje oko naselja Osojnik.1338 S obzirom da je kvalitet

zemlje presuivao veliinu pojedinih dijelova teko je sa sigurno- u procjenjivati

koliko je tano zemlje to iznosilo u kvadratnim metrima.1339 Postoji osnov da se za
posjed koji je Sandalj Hrani dobio 1405, tj. jedan dio i etvrtina, premjeri iznosom
od blizu 70.000 metara kvadratnih.1340 Njegova tadanja vrijednost bila je 250
perpera dubrovakih dinara, ili oko 83 mleta- ka zlatna dukata.1341 Prilikom
prodaje svoga dijela Konavala 1419. Sandalj je dobio dio zemlje u upi dubrovakoj
koji se mogao kupiti za vrijednost od 3.000 perpera.1342 Krajem jula ovaj dio posla
je operacionaliziran na taj nain to je novac za kupovinu te batine dat uz
obrazloenje da se posjed mora kupiti u roku jedne godine.1343 Godinu dana
kasnije, krajem juna 1420, Dubrovani su bili pred odreenim traenjima oko
vinograda od strane Sandalja.1344 Prema onom to se da upratiti, mjesec dana
kasnije ini se da je Sandalj traio da kupi svoju batinu s vinogradom. Ispostavilo se
da je na kraju izbor pao na posjed na otoku ipanu. Dubrovani su izili pred
Sandalja s prijedlogom koji je spojio, kao uvjetnu i drugu njegovu privilegiju. Za
Sandaljevu batinu je odreen posjed na ipanu, ranije vlasnitvo Jakova
Sorkoevia, ali samo pod uvjetom da Sandalj svoju imovinu uloenu na dobit dri u
Dubrovniku i ne podie do kraja ivota.1345 Prijedlog je izgleda naao prihvatljivog
odjeka kod Sandalja i nekoliko dana kasnije prati se odobrenje razgovora sa
Sandaljevim poslanikom i zastupnikom (agente) Pribislavom Pohvaliem.1346 S
obzirom da Sandalj svoj ulog na dobit nije za ivota dizao i s obzirom da je dobio
posjed na ipanu, ini se da su obje strane bile zadovoljne dogovorenim. Posjed na
ipanu i druge Sandaljeve privilegije bile su izvoritem i drugih prilika. Kada je
Sandalj zatraio svoje prihode proizile iz kupoprodaje Konavala, konavoski tribut u
iznosu od 500 perpera i godinju dobit od uloenih novaca u iznosu od 900 perpera
Dubrovani su krajem oktobra 1420. napravili kombinaciju da primljenih 3.000
perpera za kupovinu batine postane ishodite odakle e se uzimati ti tributi, a da
mu se posjed na ipanu rauna kao kupljen.1347 To je uinjeno i oktobra naredne,
1421, pa je od predvienih 3.000 bilo preostalo 200 perpera.1348 Neto prije toga,
augusta 1421. procjenjivano je koliko iznosi zakup vinograda koji pripada Sandalju
na ipanu.1349 O posjedu Sandalja raspravljano je i poetkom 1422, kada je
odreivana procjena visina zakupa za kue i vinograde na ipanu. Tako znamo
zasigurno da je Sandalj na ipanu uao u posjed koji je ranije drao Jakov Sorkoevi
i da je pristao na dubrovake uvjete.
Stjepan Vuki sa sinovima naslijedio je kue i sve dijelove zemlje koje je Sandalj na
razliite naine stjecao na podruju Dubrovnika, a prilikom jednog nabrajanja jedino
je posjed na ipanu izrijekom naveden.1351 No, da ga je posjedovao herceg
Stjepan, na to ukazuje njegova nabavka vina sa ipana o kojoj ima informacija iz
septembra 1450. No iako je vino bilo iz njegovih vinograda, on ga je, kao
Dubrovanin, izvozio izvan okvira Dubrovake republike i morao je zato regulirati
prateu carinu.1352 Ovome u prilog moe se pridodati i informacija o krijumarenju
vina Sandaljevog ovjeka Rajka (knez Rajko Prpi Mrenovi) o kojoj se govori na
samom kraju 1424, to je najvjerovatnije odraz prijenosa vina sa ipana preko
Dubrovnika, koji je bez carine smatran nedozvoljenim.1353 Sandaljev posjed na

ipanu bio je spominjan i jula 1428. kada su poslanici trebali napomenuti Sandalju
koje je sve privilegije i tekovine dobio od njih.1354 Daleko vei broj informacija o
posjedu na ipanu koji je Kosaama bio i prebjeite, te o dohocima koji su imali sa
toga posjeda daje doba nasljednika Stjepana Vukia Kosae.1355 I prilikom prodaje
Pavlovievog dijela 1420. batina u upi dubrovakoj iste vrijednosti bila je
planirana za Sandalja Hrania.1356 Kao i sa drugim privilegijama iz ove neuspjene
kupoprodaje 1420, ni ova kombinacija sa dobijenom drugom batinom u upi
dubrovakoj nije bila realizirana. Trei komad zemlje na podruju Dubrovake
republike Sandalj je dobio prilikom podjele Konavala meu Dubrovanima. Prema
jednom planu iz poetka maja 1423, spominjani su neki dijelovi Konavala koji bi
trebali pripadati Kosaama. Izgleda da je raniji posjed upana Bogete Ruia bio
najprivlaniji.1357 Poslije izvrene cjelokupne kupoprodaje, u prodatim Konavlima
poetkom 1427. Sandalj, njegov brat Vukac i sinovac Stjepan dobili su 33 etvrtine,
tj. u koliini kao i svaki drugi dubrovaki vlastelin.1358 Nije nam poznato u kojem je
dijelu Konavala Sandalj dobio svoj dio zemlje. Zna se da je kao i bosanski kralj
Tvrtko II dobio dodatak (ontu) na podruju Uskopja.1359 Poetkom juna 1429.
spominjano je da je Sandaljeva desetina na podruju Povri.1360 Na jednom mjestu
1421, izmeu ostalih potraivanja, Sandalj je traio od Mleana i da mu potvrde
njegove posjede, kao i posjede koje je imao u Dubrovniku i na otocima i da se
slobodno moe kretati po mletakom prostoru, ukljuujui i Veneciju. Mleani mu
nisu izili u susret, zadravajui se u odgovoru na konstatiranju da mu to nije ni
potrebno jer je mletaki gra- anin i plemi.1361 Ipak, isticani posjedi na podruju
Dubrovnika i otoka to nisu ni mogli podrazumijevati u potpunosti. Za razliku od
slobode kretanja koju su mletaki graani i plemii imali i koja se mogla razumjeti
kao plod sporazumijevanja i meusobnih privilegija izmeu Mleana i Dubrovana,
Mleani ipak nisu mogli biti meritorni za Sandaljeve posjede na podruju
Dubrovake republike. Svu naprijed dodijeljenu zemlju, uvjetno nazivanu u literaturi
batinom, Sandalj je uivao pod odreenim uvjetima. Mogao ih je davati pod zakup
ali ih nije mogao prodati nikom drugom do samim Dubrovanima. U cjelini nisu
poznati detalji o iznajmljivanju zemlje i ostvarivanju dobiti od posjeda koje je Sandalj
imao na podruju Dubrovnika. Jedan podatak iz 1413. pokazuje da je Sandalj te
svoje posjede davao u zakup Dubrovanima pod uvjetom da mu se daje dio
proizvoda. Svoju zemlju u Primorju, u Osojniku, preuzetu od Sankovia, davao je u
zakup dubrovakom vlastelinu Teodoru Prodaneliu.1362 S Teodorom je Sandalj
napravio i kombinacije oko kupovine batine na ipanu. Vjerovatno je preko njega i
ubirao godinji zakup. Podaci o procjeni komisije za prihode od vinograda na ipanu
pokazuju da je godi- nji zakup od njih iznosio okruglih 100 perpera (preko 33
dukata). Pored Sandalja, i drugi predstavnici zalea, kao Radi Sankovi, bosanski
vladari, Hrvoje Vuki, Radoslav Pavlovi i drugi, dobijali su zemlju u posjed na
podruju Dubrovnika. Radoslav Pavlovi je svoju batinu u upi dubrovakoj odmah
po prijemu te privilegije dao za iznos u novcu od predvienih 3.000 perpera ili 1.000
dukata. Za dobijeni posjed u Konavlima Radoslav je drugaije postupio. Davao ga je
u zakup i primao ito i vino od zakupnika Tome Bunia. Njegovi nasljednici Ivani,
Petar i Nikola davali su kuu u Dubrovniku i zemlju u Konavlima pod zakup Petru

Prokuliu.1364 Vojvoda Sandalj se nije olako odricao posjeda svojih batina-poklona

ste- enih na podruju Dubrovnika. Drao ih je pod zakupom kod Dubrovana i
uivao dijelove plodova. To je ostavio u naslijee svojim potomcima. O kakvim
prihodima se radi, moe se vidjeti iz kasnijeg vremena. Godine 1478, jedan od
trojice nasljednika, herceg Vlatko prima od batina o imamo u Konavlahj j ltine
itne i vine svoj trei dio.1365 Mogori U XIV i XV st. mogori je isplaivan
bosanskim vladarima ili gospodarima Popovog polja.1366 U bosanskim vladarima
Dubrovani su prepoznali garanta stabilnosti, pa je vremenom postao obiaj da se
tek sa odobrenjem bosanskog vladara moe prepoznati pravi vlasnik prava na
mogori. Time je mogori, na interesantan nain, bio i politiko sredstvo u rukama
Dubrovana i bosanskih vladara, kao neka vrsta korektiva neposrednih
meususjedskih odnosa Dubrovana, bosanskih vladara i vlastele, gospodara
Popova. Iako pritom njegov skroman iznos nije bio dovoljno uvjerljivim orujem,
principijelnost u njegovom isplaivanju ipak daje osnova za praenje odnosa snaga
u zaleu. Prije Sandalja mogori su uz suglasnost vladara primali Sankovii.
Potinjavanjem njihovog posjeda, postajui i gospodar Popovog polja, Sandalj je
postao i pretendentom na mogori. Uz saglasnost kralja, kao odraz svoje izrasle
moi ili planiranog odobravanja, Sandalj je, znakovito, postao vlasnikom mogoria
od 1404. Kao Sandaljev poslanik, upan Tolia je 1406. primio mogori za dvije
prethodne godine, za 1404. i 1405. u iznosu od 120 perpera.1367 Sandaljev zahtjev
za mogori tekue 1406, koji je traio usmeno preko upana Tolie, novembra te
godine, nije bio validan,1368 pa mu stoga Dubrovani alju formular kako bi se to
ostvarilo na ispravan i zadovoljavajui nain. U formularu se jasno istie pozicija
bosanskog vladara kao faktora koji odreuje ko prima mogori.1369 Svoje pravo
Sandalj je vjerovatno uspje- no iskoristio za 1406, kao i kasnije za 1407.1370
Poslije je mogori kasnio sa isplatom ak 6 godina i bio konano reguliran 1414.
Prilike u odnosima Dubrovnika, kralja i Sandalja nisu bile zadovoljavajue, pa se ni
mogori nije isplaivao. Tokom 1413. situacija oko isplate je ponovo aktualizirana.
Dolo je do odluke da se Sandalju isplati zaostalih ak 6 dohodaka mogoria, ali do
toga ipak nije dolo.1371 Tek naredne godine stekli su se uvjeti za isplatu mogoria
Sandalju Hraniu. Dubrovani su isplatili Sandalju mogori za 6 godina u iznosu od
360 perpera dubrovakih dinara krajem maja 1414. Tom prilikom su za uobiajeno
uzdarje dobili kravu.1372 Novac za Sandalja primio je Obrad Sedlari iz
Popova.1373 Vrijeme isplate poklopilo se s pokuajima Dubrovana da povrate
dobre odnose sa Sandaljem, znaajno naruene usljed neuspjeha ugarske misije
koja je aprila 1414. pokuala rijeiti pitanje Konavala u dubrovaku korist. Pitanje
prava na mogori, kao i 1404, tako je izgleda i kasnije regulirano u odnosima izmeu
bosanskog vladara i ostalih velikaa i rijeeno je da od 1413. pripada Nikoliima,
vlasteli Popovog polja.1374 Teko da bi se Sandalj ovog prihoda, mada nevelikog,
odrekao u drugaijoj no dogovorenoj situaciji s kraljem i ostalim velikaima. Sandalj
je naplatio mogori za period 1404- 1413, u 10 godina, u ukupnom iznosu od 600
perpera (200 dukata). Konavoski dohodak Konavoski dohodak je dubrovaki tribut
koji je proistekao iz kupoprodaje Konavala izmeu vojvode Sandalja i Dubrovana.
On predstavlja godinju obavezu isplate 500 perpera koju su Dubrovani preuzeli da

isplauju Sandalju prilikom kupoprodaje njegovog dijela Konavala 1419. Rok za

godinju isplatu bio je 3. august, na dan Sv. Stjepana. Svoju obavezu Dubrovani su
redovno izvravali.1375 Oni su traili od kralja Stjepana Ostojia da potvrdi akt
kupoprodaje, to je on i uinio krajem 1419. Tada je kralj s vlastelom potvrdio
cjelokupnu prodaju Konavala, raunajui tu i dio Pavlovia, koji na to jo nisu bili
pristali. U to ime Dubrovani su mu obeali poetkom 1420. godinji tribut u iznosu
od 500 perpera. Najvjerovatnije su Dubrovani raunali da je bosanski vladar u
mogunosti izvrenu potvrdu kompletne kupoprodaje Konavala i regulirati. Od
isplate konavoskog dohotka za kralja nije bilo nita. Bez stvarnog posjedovanja
dijela Konavala Pavlovia to niko nije mogao uraditi, pa ni bosanski vladar. Pavlovii
nisu pristali na prodaju svoga dijela Konavala, a nisu uinili ni nevjeru bosanskom
vladaru.1376 Tokom 1420. slino je pokuao i Sandalj kada je uz pomo Osmanlija
stekao dio Konavala Pavlovia i prodao ga Dubrovanima. Time je Sandalj bio u
kombinaciji da ostvari jo 500 perpera tributa. Ipak, do realiziranja ove prodaje nije
dolo.1377 Svoj dio Konavala Pavlovii su prodali krajem 1426. Njihov konavoski
tribut bio je u visini od 600 perpera.1378 Sandalj je od juna 1419. do smrti, marta
1435, bio u prilici da ostvari 15 puta konavoski dohodak u iznosu od 500 perpera
dubrovakih dinara, tj. 7.500 perpera dubrovakih dinara, ili 1.500 dukata. Za ovaj
Sandaljev tribut i njegov iznos znalo se i na osmanskom dvoru. Tek kada je Stjepan
Vuki uredio svoje odnose s Dubrovanima, potvrdivi im ranije privilegije, prije
svega prodaju Konavala njegovog strica Sandalja, oktobra 1435. Dubrovani su mu
izili u susret i poeo je dobivati, izmeu ostalog, i konavoski tribut.1380 Ulaganje
novca na dobit Za stjecanje Konavala 1419. Dubrovani su Sandalja obdarili
privilegijom da moe ulagati novac na dobit do visine od 18.000 perpera i uivati
prateu godinju kamatnu oplodnju od 5%.1381 Ulaganje novca na dobit bilo je
zamrznuto za period 1419-1420. Poslije sporazuma Sandalja s Dubrovanima, zbog
njegovog potraivanja posjeda na ipanu, svoju glavnicu nije mogao dizati za svoga
ivota. Prihodi od dobiti poeli su tei tek od 1421. Drugu glavnicu u iznosu od 6.000
dukata Sandalj je osigurao poetkom 1431. U vrijeme Konavoskog rata. S
pokuajima stvaranja lige izmeu Dubrovana, Sandalja i Tvrtka II, Sandalj je ovu
privilegiju stavljao meu uvjete svoje participacije.1382 Liga nije zaivjela, ali su
Dubrovani ipak omoguili Sandalju da uiva ovu privilegiju. Razgovori o njoj
intenzivirani su u drugoj polovini i krajem januara, da bi poetkom februara 1431.
dobili istu formu kao i u sluaju njegovog prvog uloga, sa istim parametrima
oporuke.1383 S godinjim kamatama od dvije glavnice u iznosu od 600 dukata
Sandalj je osigurao svoje nasljednike, suprugu Jelenu, sinovca Stjepana Vukia i
njegove nasljednike.

Kancelarija, kultura, vjera

Kancelarija i diplomatska sluba Kao i kod svih ostalih subjekata, dugog i brojnog
niza vladara i velikaa u Bosni, i iza vojvode Sandalja malo je ostalo sauvanih
originalnih dokumenata. Nekoliko usputnih spominjanja, sitnih ali izuzetno

znaajnih, pokazuju da je Sandaljev dvor u svojoj kancelariji imao prateu arhivu, tj.
da su se dokumenti uvali radi njihove vrijednosti i tekuih, svakodnevnih potreba. U
vrijeme pregovaranja oko sela Lisac, u namjeri da prezentiraju nepreciznosti u
nabrajanju, u kojima pojedine donacije podrazumijevaju detalje ali ih ne navode,
Dubrovani su isticali Sandalju da velmoe imaju veliki broj privilegija dobijenih od
bosanskih vladara (de Bossina) i da i on ima takvih privilegija punu kuu (voyuoda
zaschuno nobel homo ha priuilegii de Bossina et vuy ne hauete plena la chaza de
essi).1384 Prema ono malo ouvanih donacija bosanske vlastele, nagradama za
izvrenu vjernu slubu od strane bosanskih vladara, zaista bi se i moglo govoriti o
tome da je Sandalj morao imati veliki broj privilegija i potvrda ranijih tekovina svojih
prethodnika, prije svega strica Vlatka Vkovia. Naalost, od svega toga malo ta se
sauvalo. Pored privilegija koje je dobijao, ne samo od bosanskih vladara nego i od
Dubrovana, Zadrana, Mle- ana, ugarskih vladara i Osmanlija,1385 radilo bi se i o
dokumentaciji koju je proizvodila Sandaljeva kancelarija za svoje podanike, ali i za
brojne subjekte izvan posjeda sa kojima je Sandalj dolazio u razliite kontakte. Uvid
u prepisku izmeu Sandalja i Dubrovana pokazuje da je njegova kancelarija bila
izuzetno aktivna, produktivna i u skladu s dinaminom administrativnom i
politikom pojavnou brojnih Sandaljevih veza. Naprotiv, Sandaljeva djelatnost
ostavila je iza sebe tragove koji govore o najobimnijoj kancelariji koju je imao jedan
bosanski velmoa njegovog vremena.1386 Brojna ekonomskopolitika poslovanja
koja je imao s Dubrovanima, Kotoranima, Mleanima i Osmanlijama (privilegije i
potvrde posjeda, depoziti, ulaganje novca na dobit, graanstva, plemstva, azili,
zakupi, kue, carine, posjedi, dohoci, tributi), pokazuju da se radilo o raznovrsnom
tekuem arhivskom bogatstvu za koje je trebalo imati i zasebne prostore i
spremita, kao i osobe koje su sve to trebale uvati kao statusne dokumente sa
elementima trajne vrijednosti i samobitnosti Sandalja Hrania. Na Sandaljevu
pismenost ili brigu za nabavku sredstava za njegovu kancelariju upuuje informacija
iz poetka jula 1430. Dubrovani izvjetavaju svoga poslanika kod Sandalja
Benedikta Gundulia o nabavci kancelarijskog pribora za vojvodu Sandalja.
Sandaljev poslanik Grupko dobio je od Dubrovana jednu posudu mastila (uno
fiascho de inchiostro), koje se upotrebljavalo i u dubrovakoj kancelariji.1387 Kao i
kod ostalih bosanskih velmoa i vladara, ni Sandaljeva kancelarija nije bila na
jednom mjestu. Nalazila se u nekoliko najvanijih Sandaljevih rezidencija koje su
uvale proizvode nastale prema Sandaljevim potrebama i naredbama. Poetkom
1423. zabiljeeno je da Sandaljev poslanik nije donio ispravan dokument o depozitu
kada je podizao aspre, a da se isti nalazio u Kljuu, to je jasan pokazatelj da se,
izmeu ostalih mjesta, upravo i tu nalazio dio Sandaljeve arhive.1388 Prema
sadraju depozita, ini se da je vrjednije dijelove svoje arhive, najvjerovatnije stare
privilegije svojih prethodnika, Sandalj pohranjivao i u Dubrovniku. Poetkom maja
1406. u Sandaljev depozit su uloeni jedan kofanc i dvije katule sa poveljama,
zapisima i knjigama.1389 Sandalj je imao dva peata u obliku osmorokuta i elipse,
koji su ouvani na est isprava (jedna u Veneciji, a pet u Dubrovniku). Sandaljevi
peati imali su samo monogram s poetnim slovima Sandaljevog imena u sredini
(SA), a na rubu peata je irilina legenda koja pokazuje da se radi o Sandaljevom

peatu (SI PEAT SANDALEV). I Sandaljeva braa Vukac i Vuk imali su svoje peate,
sa slinim sadrajem. Nije poznato da li je Sandalj imao peat s latinikim
slovima.1390 Iako je uee u diplomatskim misijama sastavni dio vjerne slube
vazala prema senioru, u XV st. dvorovi velikaa imaju svoju profesionalnu
kancelariju i profesionalne diplomate, tj. osobe koje su se aktivno bavile samo tim
poslom kao slubom kod velmoe. Kao i kod vladara, njihova kancelarija je stalna sa
uposlenima i osobama kojima je diplomatska sluba osnovni poziv. Meu
najvanijim poslanicima, diplomatama, izdvajaju se Pribisav Pohvali i Grupko
Popovi. Njihova uestalost ukazuje na profesionalne dugogodinje Sandaljeve
diplomate. Pored njih, u diplomatskoj slubi i kancelariji Sandalja nalazili su se
skadarski arhiakon Teodor, sin Pribislava Pohvalia Vlatko Pohvali, dijak Brajan,
dijak Bogave Radosali, Pribisav dijak - sin popa Milija, Radoslav Boginovi i
Radinac. Prema potrebama, odnosno jasno odreenoj situaciji u kojoj se radi o
elementima dravnopravnih odnosa (pitanje zemlje, vjerne slube i vjere
gospodske), u misijama se nalaze i predstavnici Crkve bosanske, najvjerovatnije sa
Sandaljevog posjeda. To su starac Dmitar i krstjanin Divac. Od istaknute vlastele u
misijama za svoga seniora susreu se knez Rajko Prpi Mrenovi, braa knez
Vukac i knez Radovan Vardi, knez Dragi, upan Tolia, upan Bogeta Rui, Toma
Kopi, Bogin Korjeni, Obrad Sedlari. U poslanikim misijama za Sandalja
uestvuju i vlasi Maleevci iz katuna Stanka Perutinia, braa Klapac i Stanoje
Stankovi. O ivotu i djelatnosti Teodora, skadarskog arhiakona malo ta nam je
poznato. Oito je Sandaljev angaman u Zeti, koji je juna 1396. krunisan brakom s
Jelenom Crnojevi i posjedom Budve, zaokruio i dio ljudi ranije vjernih
Crnojeviima. Meu njima se mogao nalaziti i skadarski arhiakon Teodor. On je bio
Sandaljev poslanik u Veneciji kada je Sandalj traio i dobio mletako graanstvo u
drugoj polovici jula 1396. Na Teodora se odnose i informacije iz prve polovine aprila
1398. On je naveden meu svjedocima, prema obiaju u Dubrovniku kada su isplate
u pitanju, kada je poslanik kraljice Jelene primao Stonski dohodak.1393 Oito su
Dubrovani za ovo svjedoenje iskoristili njegovo prisustvo koje je imalo svoju
osnovu u poslanstvu za Sandalja Hrania. Naime, tada su Dubrovani odbili
Sandaljev zahtjev da prevezu Teodora i njegovog ovjeka Radinca u Budvu. Oito je
to bio pokuaj Sandalja da dodatno osigura spaavanje svoje ene. Teodora dalje
nalazimo desetak godina kasnije. Ni to ne bi moglo znaiti da u meuvremenu nije
obavljao jo koju misiju za svoga gospodara, za koje mi danas nemamo dovoljno
informacija. Preko Dubrovnika iao je kao Sandaljev poslanik u Zadar krajem juna
1409.1395 Kao da je Zadar bio samo jedna od stanica te njegove misije. Naime,
poetkom augusta 1409, komentira se njegovo izvreno poslanstvo za Sandalja u
Napulju.1396 Ta Teodorova misija u Napulj i napadi napuljskih lai na dubrovake
bili su povezani priom koja se Sandalju nije svidjela. Do Sandalja su preko njegovih
ljudi doprle informacije da je on nahukao napuljske lae da ine tetu
Dubrovanima. Zbog toga je on poslao jedno poslanstvo u Dubrovnik koje je imalo
namjeru da se razjasne navedene glasine povezane sa misijom arhiakona Teodora
u Napulj.1397 Uvjetno reeno, da je arhiakon Teodor postao i bio Sandaljev
zastupnik za pitanja istone jadranske obale u odnosima s napuljskim dvorom i

Venecijom, pokazala je i njegova misija iz aprila 1411. U Zadru u ime vojvode

Sandalja, njegove punice banice Anke i supruge Katarine, arhiakon Teodor je uinio
pogodbu s Mleanima o kupoprodaji Ostrovice i Skradina.1398 Teodorove
prekomorske misije pokazuju da je on bio i ostao povjerljiva osoba vojvode Sandalja.
Najvaniji Sandaljev diplomata je Pribislav Pohvali. Njegovo dugogodinje
slubovanje kod Kosaa ostavilo je vidnoga traga u izvorima a znaajno i u
literaturnoj obradi. Uprkos zapaenim dosad ponuenim pristupima kojima se
njegovo mjesto i uloga prepoznaju i valoriziraju na zavidnom nivou,1399 uz
ostvareni uvid u izvorne pokazatelje i kroz ovdje ponueno pokazalo se da
objavljena i neobjavljana graa o njemu jo uvijek nije u potpunosti iskoritena. To
naroito dolazi do izraaja kada se hronologija njegova kretanja i obavljani poslovi
za Sandalja, ali i za druge osobe, pa i njegove vlastite, dovedu u zajedniki kontekst.
irina njegovih misija time postaje daleko vea i znaajnija nego se to do sada
poznavalo. S obzirom da je njegov poslani- ki itinerar prepun ponekad i viekratnih
godinjih dolazaka u Dubrovnik, s brojnim redovnim i drugim poslovima, te
odlascima u Veneciju, te injenica da je Sandaljev itinerar zapravo uglavnom i
njegov itinerar u unutranjosti, dimenzija njegovog kretanja, nije neskromno rei,
upuuje nas na jednog od najpokretljivijih likova u historiji srednjovjekovne Bosne.
To dobija na vanosti kada premjerimo duinu njegovog prisustva u misijama i na
kraju utvrdimo da je kroz tri decenije ovaj neumorni Sandaljev savremenik i vrijedni
oslonac, figurativno reeno, do posljednjeg daha bio aktivno ukljuen u diplomatiju.
Historiografija Pribislavu Pohvaliu osporava prisustvo u najuem krugu Sandaljeve
vlastele, no pojavne dimenzije njegovih aktivnosti ukazuju da je na dvoru bio njegov
glavni zastupnik i savjetnik i da profil bosanskog dru- tva XV st. kroz njegove
poznate aktivnosti ne treba ni vezivati za zemljini posjed.1400 Njegova
profesionalna orijentacija, diplomatija i njegova plemenitost nije vezana za zemlju.
iri spektar misija u kojima uestvuje pokazuje da je Pribislav kurir, pisar, poslanik,
ambasador i zastupnik vojvode Sandalja. Njegov izvorima zasvjedoen ivotni vijek
ujedno je pojavni historijat njegovog uea u razliitim misijama za Sandalja i
njegovog nasljednika Stjepana Vukia. Te misije obuhvataju irok vremenski period
od 32 godine, tj. najpreciznije reeno, od poetka maja 1406. do juna 1436. Brojni
su pokazatelji iz Sandaljevih raznovrsnih politikih djelovanja i ekonomskih
poslovanja u Dubrovniku i Veneciji u kojima uestvuje Pribislav, prije svega vezanih
za razliite politike prilike, poslaniko prenoenje informacija i stavova, pokuaja
diplomatskog posrednitva i manevriranja u interesima svoga gospodara, razliitih
nabavki, od soli do oruja i brodova, te majstora, brojnih djelatnosti oko Sandaljevih
kua i zemlje na podruju Dubrovnika, imovine u Veneciji, te finansijskih transakcija
vezanih za depozite, ulaganje novca na dobit, podizanje konavoskog tributa, zakup
drijevske carine i druge znane a ponekad i nepoznate slube i poslove. Djelatnosti
kojima je prepletena njegova historijska pojava pokazuju da je u svome poslu
upoznavao i poznavao kulturu i manire svoga i evropskog feudalnog i civilizacijskog
doba XV st. U svemu tome, pokuaji prepoznavanja novog plemstva, kao drutvenom prostoru koji razvija ekonomija i podrazumijeva vlastiti kapital, u njegovom
sluaju, i inae meu diplomatama srednjeg vijeka, ne moe biti govora. Dok se o

tome uvjetno moe govoriti u sluaju trgovaca, feudalni okovi veza nekih zanimanja
ipak nisu doputali klice raanja novog graanskog drutva kroz prizmu feudalne
diplomatije.1401 O slojevitosti plemstva kroz prizmu poasnog plemstva potenog
viteza Pribislava moe se govoriti. Uprkos relativno veoj koliini grae koja ga
spominje i koja govori o njegovoj sposobnosti, mnoga pitanja o ivotu Pribislava
Pohvalia, pa i ona najosnovnija biografska, ipak nisu jasno spominjana. Nije
poznato ni kojoj porodici je pripadao niti za koji prostor bi se mogao vezivati po
svome porijeklu. Novim podacima mogue je rekonstruirati njegovo potomstvo.
Pribislav je imao etiri sina Vlatka, Radoja, Stjepana i Radia, od kojih su prva
dvojica ila njegovim stopama i bila u diplomatskoj slubi Kosaa.1403 Podaci o
Grupku Dobrieviu (Popovi, Grubacium Debreavig, Dobreavig, Dobranichi)1404,
pokazuju sliku jednog od vanijih Sandaljevih poslanika i lanova njegovog dvorskog
aparata. Izvjesno je uz Pribislava Pohvalia dugo vremena bio najvanijim
Sandaljevim poslanikom i zastupnikom. Uzimalo se da se Grupko prvi put u izvorima
pojavljuje maja 1420.1405 U znaajnim misijama, Grupka nalazimo i ranije. On je
Sandaljev poslanik u Veneciji novembra 1412. Radi odlaska u Veneciju Sandalj je
traio za Grupkovo poslanstvo od Dubrovana lau u drugoj polovini oktobra 1412.
U Veneciju je putovao s Radoslavom, koji je predstavljao banicu Anku i njenu
kerku Katarinu.1406 On je u Sandaljevo ime zastupao i Balu III Balia pri
sklapanju sporazuma s Mleanima.1407 Razrjeavao je pitanje podjele uloene
imovine na dobit i njenoj podjeli izmeu Sandalja, Anke i Sandaljeve bive ene
Katarine.1408 Kako se to u njegovom povratku pokazalo, u Veneciji je Grupko
kupovao i odreenu robu za Sandalja. Ova dugotrajna misija ostavila je iza sebe jo
pokazatelja koji joj u cjelini zatvaraju zanimljive okvire. Iz Venecije Grupko je stigao
u Dubrovnik 14.12. 1412. Na povratku iz Venecije brod s poslanicima je zahvatilo
nevrijeme iz kojeg se jedva uspio izvui. O tome Dubrovani piu Sandalju 15.12.
1412.1409 Da bi se izvukli iz nevremena i spasili morali su olakati teinu broda.
Zato su dio robe koja je tada prevoena bili primorani baciti u more. S tim u vezi
Dubrovani dalje obavjetavaju Sandalja, prema ustaljenim obiajima u takvim
situacijama, da se na kraju plovidbe baena roba nadoknauje vlasniku od preostale
robe. Poslije izvrene procjene tete i od Sandaljeve robe koja je tada prevoena
trebalo je uzeti jedan dio za nadoknadu. Umjesto da zadre dio Sandaljeve robe,
Dubrovani su od Sandalja zatraili 12 dukata kao procijenjeni iznos nastale
tete.1410 Nije poznato o kakvoj se robi radi. Poetkom naredne, 1413. godine
Bala III potvruje poslove sklapanja primirja koje je u njegovo ime obavio Grupko
Dobrievi.1411 Spomenuti Radoslav u ovoj misiji je Radoslav Stipkovi koji zajedno
sa Radancem Koiiem vri za banicu Anku i njenu kerku Katarinu zadnje njihove
transakcije u depozitu u Dubrovniku 1413.1412 Novembra 1415. Grupko je iao po
oruje u Dubrovnik za Sandalja.1413 Teko je znati odakle je Grupko porijeklom, a
prijedlog da bi se on mogao povezati s podrujem Trebinja ne bi se mogao uzeti za
polazite, s obzirom da ga pratimo u slubi Sandalja u ono vrijeme kada Trebinje nije
bilo pod vlau Kosaa.1414 Grupkove misije tokom druge i tree decenije za
Sandalja i Stjepana Vukia daleko su poznatije. Pored diplomatskih aktivnosti
Grupko je bio i carinik vojvode Sandalja Hrania.1415 Pitanje je da li su Radosav i

Radi Grupkovi srodnici Grupka Popovia. Radi Grupkovi je poznat kroz vie
pokazatelja u misijama Stjepana Vukia. Radosav je u misiji Stjepana Vuk- ia iz
septembra 1450. Ista je dilema vezana i za Pribislava Popovia, spominjanog u
misijama kod istog gospodara 1463. i 1464, te Grgura Popovia spominjanog u misiji
iz 1462.1416 Pored Pribislava Pohvalia i Grupka Dobrievia (Popovia) niz je
drugih osoba ukljueno u poslanike misije ili u Sandaljevu kancelariju. Dok je u
glavnom pravcu jedna Sandaljeva misija boravila u Dubrovniku sredinom februara
1423. radi razrjeavanja pitanja grada Sokola, iskoritena je prilika i za obavljanje
drugih poslova, prije svega pitanja Sandaljevog depozita. Meu lanovima tog
poslanstva bio je i dijak Brajan.1417 On je, kao Sandaljev kancelar, boravio u
Dubrovniku i sredinom maja 1424.1418 uvena Sandaljeva povelja o preputanju
Kotora Mleanima iz poetka novembra 1423. nema zabiljeenog pisara. Latinski
prijevod ovog dokumenta je izriit da je tada pisar bio izvjesni Bogave
Radosali.1419 Poetkom naredne godine u Veneciji je naveden u iskrivljenom
obliku kao Bogati Radosalich.1420 Druge informacije o ovom lanu Sandaljeve
kancelarije nisu poznate. Drugu ratu zakupa drijevske carine za Sandalja oktobra
1429. podigli su Grupko (Dobrievi) i Radi Medulinovi. Za Radia je navedeno da
je poslanik vojvode Sandalja i kneza Rajka.1421 Bez prezimena spominjani Pribislav
napisao je ekspeditoriju (priznanicu) za Sandaljevu dobit (kamate) od uloenih
novaca i konavoski tribut za 1430. U dvije zbirke irilske grae ime oca dijaka
Pribisava je razliito napisano, kao Milij, odnosno kao Milaj.1422 Ekspeditorija koju je
ovaj dijak napisao jedini je dokument koji ga izrijekom vezuje za Sandaljevu dvorsku
kancelariju. O njemu, kao i o njegovom ocu popu Miliju (Milaju) ne znamo nita.
Izvjesno je da se u doba Stjepana Vukia pojavljuje u diplomatskoj slubi, naroito
tokom 1437.1423 Da se ne radi o Pribislavu Pohvaliu, ve je uoeno kroz njihove
razliite rukopise,1424 a demonstrirano je kroz njegovo navoenje, koje je redovno
bez prezimena, to nije sluaj kada je Pribislav Pohvali u pitanju i dodatno to uz
njegovo ime nije pridodat izraz dominus, kojim je od strane Dubrovana popraeno
spominjanje potenog viteza Pribislava Pohvalia od 1429. U nekoliko navrata tokom
Konavoskog rata kao poslanik Sandalja Hrania spomenut je izvjesni Radoslav
Boginovi. Nekih posebnih detalja o njemu nema. Prvi put je spomenut maja 1430.
u prepisci izmeu Dubrovana i njihovog poslanika Benedikta Gundulia kod
Sandalja. Pribiljeeno je da je bio u poslanstvu koje je Sandalj slao vojvodi Radoslavu
ukazujui mu na neodrivost postupaka koje je inio protiv Dubrovana.1425
Augusta 1430. i jula 1431. boravio je u Dubrovniku u misijama u nepoznatim
poslovima koje je obavljao za Sandalja. Teko je razluiti ko su pojedini neimenovani
dijaci, oratori, nunciji i osobe koje u pojedinim prilikama izvori navode i povezuju uz
Sandalja Hrania. Blia kontekstualizacija mogla bi voditi pretpostavci da se radi o
ve navedenim Sandaljevim profesionalnim poslanicima, ali i osobama koje usputno
obavljaju poslaniku misiju za svoga gospodara.1427 Tudroje Baveli bio je
Dubrovanin. Na nekoliko dodirnih mjesta izmeu njega i Sandalja Hrania vidljiva je
poslovna vezanost i povjerenje. Krajem oktobra 1411. Sandaljev upan Bogeta Rui
donio je Sandaljev novac u Dubrovnik koji je radi nekog posla predao Tudroju
Baveliu. Nije uope navedeno o kakvom se poslu radi.1428 U svakom sluaju,

Baveli je ve tada predstavljao osobu na koju se Sandalj s povjerenjem mogao

osloniti. Odreena vezanost Tudroja za Sandalja Hrania bila je ishoditem i za
dubrovake interese. Za izvrenu prodaju Konavala juna 1419. pred Tudrojem su se
zakleli Sandalj i njegova dvorska svita.1429 Naredne godine, kada je Sandalj
prodavao i dio Konavala Pavlovia pratimo Tudroja Bavelia u direktnoj misiji za
Sandalja kod dubrovake vlade. Tudroje je lan Sandaljevog poslanstva u
Dubrovniku od maja 1420. zajedno sa Grubaem (Grupkom Popoviem) u vezi sa
prodajom dijela Konavala Pavlovia od strane Sandalja. injenicu da je Tudroje u
Sandaljevom poslanstvu ak je i dubrovaki pisar posebno istakao.1430 I inae, da
se primijetiti da su za odreene poslove Dubrovani znali da koriste za poslanike
one osobe koje su uspjeno obavljale misije kod pojedinih linosti. No, nije to samo
bila dubrovaka elja. Ponekad je i Sandalj bio izriit u zahtjevima da ga dubrovako
poslanstvo posjeti, odnosno da ga posjeti poslanik kojeg je upravo on traio. Radi se
o pitanju povjerenja koje su svojom djelatnou prezentirali pojedini poslanici. Pored
Tudroja interese Sandalja zastupao je i uveni dubrovaki vlastelin Teodor
Prodaneli, Benedikt Gunduli, a broj Dubrovana koji su bili u posebno dobrim
odnosima sa Sandaljem svakako je vei, to se vidi i po orijentiranju trgovine sa
Sandaljevim podanicima. U nekoliko navrata u misijama za Sandalja angairani su i
predstavnici Crkve bosanske. To su krstjanin Divac i krstjanin i kasnije starac
Dmitar.1431 Njihovo prisustvo moglo bi se vezati za posebna pitanja u kojima je do
izra- aja dolazila odreena garancija koju je Sandalj Hrani trebao ispotovati.
Dmitar krstjanin pojavljuje se u poslanstvu Sandalja Hrania koje je dolazilo da
pregovara s Dubrovanima oko kupoprodaje Konavala i da napravi izmjene u
Sandaljevom depozitu poetkom 1419. Mada je krstjanin Dmitar imenom spomenut
samo u vezi sa ovim drugim poslom, ini se da je njegovo prisustvo bilo vie vezano
za kupoprodaju kojoj se sa Sandaljeve strane davala vra garancija rijeenosti da
se taj in izvri.1432 Sljedea misija u kojoj se pojavljuje pokazuje da je njegov rang
u hijerarhiji Crkve bosanske bio vii, jer je naveden kao starac Dmitar. Zajedno s
Radovanom Vardiem i dijakom Brajanom starac Dmitar bio je lan Sandaljevog
poslanstva u Dubrovniku sredinom februara 1423, koje je zajedno s poslanstvom
Radoslava Pavlovia izvijestilo Dubrovane o sporazumnom rjeavanju spornih
pitanja i miru izmeu vojvoda Sandalja i Radoslava. Tada je pitanje tvrave Sokol
bilo rijeeno i ovo poslanstvo je trebalo Dubrovane uvesti u posjed. Pored toga, ono
je reguliralo i izmjene u depozitima.1433 Starac Dmitar spomenut je i u jednom
dubrovakom pismu iz maja 1430, ali kao Dmitar crestianin.1434 U Sandaljevoj
namjeri da doe do grada trebinjske Bijele kneza Alekse Patrovia, kao lan
poslanstva u Dubrovniku decembra 1419. bio je Divac krstjanin. On je bio pred
dubrovakim knezom, lanovima Malog vijea i Aleksom Patrovi- em i iznio je
garanciju za sve ono to je obeao Sandalj Aleksi Patroviu, a na taj sporazum
zakleli su se svi prisutni kao svjedoci.1435 Malo vijee odluilo je da se Divac i drugi
lan ambasade nagrade.1436 Dvorovi, rezidencije Sandalja Hrania Sandaljeve
omiljene rezidencije, mjesta u kojima se najdue zadravao i iz kojih je upravljao
posjedom, ali i primao strana poslanstva, bile su u Blagaju, Kljuu, Novom,
Samoboru, Kuknju i Kozmanu. S obzirom na vremenske prilike, sluile su mu kao

ljetna i zimska boravita. Njihova infrastruktura, dijelom naslijeena od njegovih

prethodnika, u njegovo doba dola je do punog izraaja dograivanjima. Radi se o
tvravskim mjestima, zamkovima koji su strateki bili izabrani na uzvienim
mjestima, dobro utvreni i teko osvojivi. Po svojoj izgraenosti, kao i sa
Sandaljevim ugledom, mogli su se takmiiti s kraljevskim dvorovima.1437 Oko njih
su stvarana podgraa u kojima se odvijala privredna djelatnost. Iako izvori biljee
boravak Sandalja i u Nevesinju, Cernici, Ljubomiru, Fatnici, oito je da se u tim
mjestima manje zadravao.1438 Nije poznato gdje i ta je radio majstor Ivan
Ugrinovi za Sandalja na njegovom posjedu juna 1429. Zabiljeeno je samo da ga u
Dubrovniku ekaju poslovi na koje se ranije obavezao.1439 Po svemu sudei,
Sandalj je bio zadovoljan Ugrinovievim radom na njegovoj kui u Dubrovniku i
unajmio ga je da radi i na njegovim dvorovima u unutranjosti. Na Sandaljevom
dvoru u Sokolu na sastavu Pive i Tare raene su cisterne i crkva, to je pokazatelj
fortifikacijskih radova na funkcionalnom osmiljavanju rezidencija za dugotrajniji i
lagodniji ivot velmoa.1440 Poetkom maja 1421. Miho Klapoti, dubrovaki
kamenar, obavezao se da e sa egrtom ii u Sokol kod Sandalja da mu sazida crkvu
(murarli una ghiesia).1441 Kasnije su izgraivane cisterne za vodu na Sokolu u toku
1424. i 1426. Poetkom aprila 1424. klesar Novak Pribisali obavezao se da e
izgraditi cisternu i izvesti druge radove koje Sandalj bude htio u Sokolu za mjesenu
platu od 14 perpera i hranu. Novac e Novaku isplatiti Teodor Prodaneli i Sandaljev
carinik Grupko, a hranu e mu davati vojvoda.1442 Na poetku aprila 1426.
kamenar Radia Bogeti obavezao se Teodoru Prodaneliu i Sandaljevom cariniku
Grupku da e ii u Sokol i tu izgraditi jo jednu cisternu za koju e mu materijal dati
Sandalj, te hranu, pie i 8 groa dnevno, raunajui od dana kada stigne u Sokol sve
dok se ne vrati u Dubrovnik. Posao je zavren oktobra 1426.1443 Tvrave i dvorce
trebalo je uvati i osiguravati. Njihova gradnja podrazumijevala je koritenje
prirodnih pogodnosti na terenu, ali je vremenom sa usavravanjem oruja i ratnih
sprava to bilo nedostatno. Sandalj se isticao i na tom polju. Orujem se snabdijevao
preko Dubrovnika. Oktobra 1412. Dubrovani su pisali Sandalju da imaju maistore
od oru koji mogu oru prodati vsakomu i iznti na dvor, a Dubrovnik otvoren
bil grad za takove rabote vsakomu, pa i u ratu Bonjana s njihovim seniorom
Sigismundom. S pojavom vatrenog oruja, pored samostrela, oklopa sa ljemovima i
bacaa kamena (balista), Dubrovnik je bio za Sandalja i zna- ajno izvorite za
nabavku topova (bombardi). Na Sandaljevom dvoru u Samoboru pronaen je top
koji pokazuje mjere osiguravanja za odbranu grada. U vrijeme Konavoskog rata,
Dubrovani su za Sandalja namjeravali nabaviti sumpor i alitru, koji su uz drveni
ugljen bili neophodni za pravljenje eksploziva, u Apuliji i Markama, ali su ga, izgleda,
uspjeli dobaviti od trgovaca koji su dolazili u Dubrovnik. To se deavalo u vrijeme
aktivnog angamana Sandalja u pomaganju Dubrovana, pa mu stoga traene
sastojke oni daju na poklon.1447 Koliko je Sandalj pridavao znaaja odbrambenom
sistemu na svome posjedu pokazuje izvreni raun o nabavci vojne opreme. Tokom
tridesetak godina na posjed Sandalja uvezeno je 7 bombardi, 4 oklopa, 16
samostrela, jedna ratna sprava, oko 20 kg baruta, 384 kg alitre i 400 kg
sumpora.1448 O ivotu na Sandaljevom dvoru nema narativnih opisa, a ni ouvani

materijalni ostaci, osim monumentalnosti koja je podrazumijevala aroliko bogatstvo

a iza sebe ostavila samo suhoparne okvire bedema, ne odaju i pratee detalje
svakodnevnice. Izvjesno je, radilo se o dvorovima kao jakim kulturnim aritima i
centrima aristokratske elite. Dvor je predstavljao dom, kuu, pa je imao brojno
osoblje koje je bilo funkcionalno i hijerarhijski organizirano. To su i oni koji su
obavljali teke fizike poslove, ali i oni koji su obavljali javne funkcije, koji su brinuli
o gospodaru i koji su mu uljepavali i zabavljali njegovu okolinu. Na dvoru su bili
sabrani oni koji su najbolje poznavali svijet i koji su, u isto vrijeme, bili dovoljno
moni i bogati da su se mogli truditi da svoju okolinu preobraze u skladu sa onim to
su u svijetu upoznali.1449 Po ugledu na najrazvijenije feudalne evropske krugove, i
Sandalj je demonstrirao vanjske znake bogatstva i moi, heraldiku simboliku,
skupocjenu odjeu, posue i raznovrsni nakit kao cjelovit stil ivljenja.1450 Uz
bogate sadraje njegovih depozita, koji pokazuju afinitete prema lijepom,
plemenitim metalima, ukraenom posuu, nakitu, te predmetima ire upotrebe
kojima se i sam sluio,1451 moe se rei da je njegov svakodnevni ivot bio
ispunjen najuzoritijim odrazima procvale feudalne dvorske kulture i da su njegove
rezidencije bile meu najluksuznijim sreditima u Bosni.1452 Razliita iskustva u
susretu s razliitim sredinama i kulturama, primorskom, bizantskom i
srednjoevropskom, pa i ona ivotna, kroz tri braka, sasvim sigurno su utjecala na
njegov profil i tenju da ivot uini lagodnijim, po mjeri i ukusu probranih
najprikladnijih utjecaja kojima je mogao biti izloen. Nije poznato kako je izgledao,
no njegov grb je krasio njegovu palau u sred Dubrovnika.1453 Tragovi njegovog
grba vidljivi su i na drugim mjestima. U njegovom depozitu nalazio se jedan bokal i
velike ae s njegovim grbom.1454 Sandaljevom kontuu sainjenom u Dubrovniku
divio se njegov prijatelj Hrvoje Vuki, a konjska oprema, pozlaena, ukraena
svilom i biserima, koju je imao u depozitu, pokazuje da je mogao nastupati u
potpunom sjaju evropskog viteza kao njegov istinski predstavnik i reprezent.1455 U
njegovom depozitu, pored konjske opreme, meu dragocjenostima nalazilo se jo 75
predmeta sa teinom od preko 72 kg, u zlatu, srebru, biserima i draguljima. Pored
posua (zdjele, bokali, ae, krigle, kupe, lice, ladice), ukrasnih i odjevnih
predmeta (figura lava od pozlaenog srebra, ukrasni pojasevi, meu kojima jedan
nevjerovatne teine od skoro 7,5 kg) tu su se nalazile i dvije pozlaene ikonice od
kojih je jedna bila poklon iz Napulja Iskazana vrijednost i raznovrsnost Sandaljevih
depozita u potpunosti demonstrira njegovu sredinu, po raskoi i utjecaju ravnu
vladarskoj. Nije samo Sandalj primao poklone od svojih savremenika. Maja 1422.
zbog odlaska na stanak Sandalj je sa sobom ponio dva srebrena kabla i dva
pehara.1457 Teko je znati, no najvjerovatnije su to bili pokloni za bosanskog kralja
Tvrtka II Tvrtkovia. Na tragove zabave i razonode na dvorovima Sandalja Hrania
upuuju informacije o muziarima i zabavljaima koje je on imao ili koji su mu
dolazili iz Dubrovnika, kao to se to desilo 1411. Da je tome posveivana znaajna
panja, pokazuju injenice da je i sam Sandalj imao svoje grupe zabavljaa koje su
odlazile u Dubrovnik. Tako je 1410. zabiljeeno da su esterica frulaa i igraa
Sandalja Hrania bili nagraeni sa 30 perpera za svoje uee u proslavi Sv. Vlahe u
Dubrovniku. Sandaljevi zabavljai su u Dubrovniku i 1428, 1430. i 1434.1458

Smatralo se da je Sandalj za svoje potrebe trebao dva Grka, dravna dubrovaka

sviraa i zabavljaa jula 1428. Radilo se o Sandaljevom doprinosu za svadbene
sveanosti kralja Tvrtka II. Dvojica navedenih Grka bili su braa Teodor i Jovan, inae
angairani u Dubrovniku od 1424, a koji su ili i na despotov dvor 1426.1459
Njihova veza sa Sandaljem pokazuje poznavanje njihovih sposobnosti i znaajan
interes i u tom segmentu. Na interesantan nain, jedna druina zabavljaa, oito
poznata u tom svojstvu, zabiljeena je poetkom 1459. pod imenom Sandalja
Hrania.1460 Pored toga to je uvao pojedine dragocjenosti u Dubrovniku, Sandalj
je koristio umijea dubrovakih zanatlija i majstora i kod njih naruivao da mu izrade
odreene predmete. Informacije o tim porudbinama pokazuju da se radi o posuu,
da je Sandaljev interes bio ei i da je bio zadovoljan djelatno- u dubrovakih
zlatara. Krajem 1424. Sandalj je preuzeo porudbinu za dvije ukraene krigle sa
poklopcima ukraenih sa dva safina, teine od skoro 2,5 kg (bez safina, 2,473
g).1461 Krajem maja 1425. Sandalj je preko poslanstva vlaha Stanoja Stankovia
primio od Dubrovana u ime njihovog duga dvije plitice skovane u finome zlatu
teine oko 5,2 kg (15 libara i 10 una).1462 Augusta 1425. Sandalj je od novca za
dobit i konavoski dohodak traio da mu se napravi jedna zlatna posuda (vasa
aurea).1463 Zlatari Marin Adamovi i Dabiiv Stanii izraivali su Sandalju okrugle
ae vjerovatno, od dukatnog zlata (ocruglas de auro de ducato). Oito su mu se
svidjele, jer je oktobra 1427. poruio da mu izrade jo dvije po uzoru na ranije
izraivane.1464 Dubrova- ki poslanik Benedikt Gunduli, koji je dugo vremena
boravio kod Sandalja, po svom povratku u Dubrovnik, za njega je aprila 1431. kod
zlatara ivka Gojkovia naruio srebreni vr (fiaschum unum argenti), za iju izradu
mu je Benedikt predao 12 libara finog srebra.1465 Kasnije je Sandalj poruio da mu
se izrade dvije zlatne kupe (pehari) u dubrovakoj carinarnici, ali njihovu izradu nije
doekao, pa je iste preuzeo njegov nasljednik Stjepan Vuki.1466 U raznim
prilikama Sandalj je demonstrirao svoju statusnu poziciju raskonim vanjskim
imidom kojim se obiljeavalo krupno evropsko plemstvo. Boravak u Budimu 1412.
koji je od strane Bosanaca ostavio upeatljiv utisak meu evropskim plemstvom,
njegova palaa u Dubrovniku kojoj su se divili mnogobrojni prolaznici, trgovci i
hodoasnici i doek koji su mu Dubrov- ani priredili 1426, pokazuju to u potpunosti.
Njegovoj sredini, prilino izmijeanoj po razini razliitih privrednih, politikih, ali i
vjerskih i kulturnih strujanja kojima je bila izloena, nije strana bila pismenost i
knjievnost, o emu je sauvano i svjedoanstvo meu dragocjenostima koje je
ostavljao na uvanje u Dubrovniku (sanduci sa poveljama, zapisima i knjigama).
Teko je znati, no najvjerovatnije se radi o knjievnosti proetoj vjerskim
sadrajima.1467 Sandalj se puno kretao unutar svoga posjeda koji je graniio s
razliitim politikim, ali i civilizacijskim odlikama. Tako je i lino mogao ostvariti uvid
u brojne mijene koje je vrijeme nosilo sa sobom meu ljude i njihove obiaje, a i da
osjeti ivotni prostor u kome se kretao. Zahvaljujui estim misijama njegovih
poslanika, te privrednih kretanja ljudi s njegovog posjeda sa jedne strane, te
zahvaljujui kretanjima stranaca do njegovog i preko njegovog posjeda s druge
strane, Sandalj je bio dobro informiran o glavnim procesima i deavanjima u
ondanjem svijetu. Pored vlastitih izvora spoznaje, svojih poslanika i stranaca koji su

dolazili u njegov vidokrug, upeatljivim se ine informacije koje su odlino

obavijeteni Dubrovani slali svojim poslanicima kod njega. Sandalj je tako ponekad
dobro znao ono to znaju i Dubrovani o kretanjima meu Osmanlijama, kretanju
Sigismunda Luksemburkog, o situaciji u talijanskim gradovima i ire, u Francuskoj,
paniji, ali i na Istoku. Mada je to bila uobiajena praksa koju su Dubrovani
provodili u svojoj diplomatskoj slubi, demonstrirajui da je znanje o kretanjim u
svijetu osnovni temelj napretka, ali i uvanja vlastite neovisnosti, to je po broju
ouvanih pokazatelja povezanih sa informiranjem Sandalja naroito dolo do
izraaja u toku Konavoskog rata. Uveliko i s razlogom se istie da je Sandalj znao
ak i za Jovanku Orleanku (una manioleta virgine) i njeno djelovanje (la qual rege et
guida lo suo exercito).1468 Zapravo, upravo je ilustrativan primjer iz maja 1430.
koliko je Sandalj bio obavijeten o kretanjima u tadanjoj Evropi i na Istoku
(Francuska, Engleska, Venecija, Milan, Napulj, panija i Osmanlije).1469 Naviknut na
takve okvire sam Sandalj se znao poaliti Dubrovanima to mu ne alju nove
informacije.1470 Posebno ne bi isticali podruje Italije, Veneciju, Milano, Luku,
Napulj, enovu i druge, koje je Sandalj dobro poznavao i preko svojih poslanstava
koji su odlazili u Veneciju i Napulj. Mimo Italije, preko Dubrovana, Sandalj je
poznavao i razvoj prilika u paniji 30-ih godina XV st., uo je za Valenciju i Barselonu
u sukobu Kastilje i Aragona.1471 Preko informacija o kretanju Sigismundda
Luksemburkog, Sandalj je znao i za Njemaku, Austriju, Bohemiju i za tamonje
prilike.1472 uo je za sabor u Konstanci.1473 Znao je i za kretanja na istoku i veze
istoka i zapada.1474 Ne moemo zamisliti kakvu je predstavu Sandalj imao o
vaseljeni, jer je ona po ouvanim kartografskim izrazima XV st. jo uvijek
neprecizna, ali je izvjesno da je pored osnovnih politikih i vojnih kretanja bio u
prilici da ispuni radoznalost i u drugim sferama ivota o udaljenim krajevima. To je
preko dobro upuenih Dubrovana u osnovnim crtama mogao saznati. Preko
Dubrovana dobijao je i informacije iz svoga blieg susjedstva za koje je vjerovatno i
sam znao, ali su dubrovaki detalji vjerovatno bili ona informacija vie,1475 ili
pogled vie koji je uvijek rado primao i sluao, o Zeti1476 ili Despotovini,1477
naroito ako se radilo o opasnostima koje su stalno vrebale u srednjem vijeku, mimo
politike i oruja, kao kuga koja se pojavila u Kotoru,1478 ali i u Dubrovniku
1430.1479 Ne smijemo biti iznenaeni, jer Dubrovani su ponekad pokazivali i
praktino neznanje koje je bilo u slubi diplomacije, kao kada navode Sandalju da
nisu znali gdje se nalazi Jajce.1480 Sandaljev posjed je bio prometan i u uvijek
zainteresiranom okruenju. Svjee i pravovremene informacije zato su mu stalno
bile potrebne. Na taj nain je mogao sagledati svoju poziciju i lake procjenjivati
svoje mogunosti pri preduzimanju buduih poteza. Sve je to imalo odraza u
njegovom linom i karakternom profiliranju, poznavanju vremena u kojem je ivio,
ali i u njegovoj politici koju je znao voditi, ne samo orujem nego i korisnijim,
diplomatskim sredstvima.
Vjerski ivot

Sandaljeva upeatljiva pojava ostavila je traga i u ocjenama historiografije. Kada je

bio u prilici, Lajo Thallczy je poredio dvojicu monika Hrvoja I Sandalja, koji su,
nerijetko, odreivali politiku klimu u Bosni svoga vremena. Ravnajui se prema
pokazateljima i utiscima koji su iz njih zraili, u odnosu na Hrvoja koji je bez sumnje
surovija, samosvojnija pojava, za Sandalja je procijenio da je lukaviji,
prevejaniji.1481 Tim kvalifikacijama smatrao je njegovu sposobnost da istraje na
historijskoj pozornici. Obraujui Konavoski rat, iro Truhelka je Sandaljevom
ponaanju dao osobinu potenog meetara,1482 ocjenjujui ga time kao osobu
koja je sasvim dobro razumijevala opa i trenutna kretanja u svojoj blizini i koja je
nastojala da tu svoju sposobnost iskoristi u potpunosti. Jo stariji, a po vremenskoj
distanci dosta blii Sandalju, Junije Rasti u svojoj hronici brojnim epitetima
zabiljeio je lik Sandalja Hrania, istiui ga kao ovjeka ivahna duha, umnog i
pronicljivog, obzirnog, koji je s lakoom sve razumijevao, ali i koji je bio u krilu Crkve
bosanske u kojoj se rodio i u kojoj je umro.1483 Za razliku od Rastia Jakov
Lukarevi nalazio je da su Sandalj, bosanski kralj Tvrtko (I ili II?), Radoslav Pavlovi i
despot ura bili u nestorijanskoj herezi.1484 Obilje informacija o raznoraznim
segmentima ivota u vrijeme Sandalja Hrania i u vjerskom segmentu ukazuje na
raznovrsnost i arolikost. Kao i u sveukupnom izrazu historiografije srednjovjekovne
Bosne, pred nedostatkom jasnih izvornih pokazatelja ona je blijeda i nestvarna slika
naspram savremenih koncipiranja i shvatanja nacionalnih i vjerskih istih prostora,
koji su tek u osmanskom periodu bili pretvoreni u bosanskohercegovaku
mjeavinu. Srednjovjekovna Bosna batinila je vjersku arolikost. Posjed Kosaa
razvijan je na tradicionalnim bosanskim polazitima u kojima je prevlast imala Crkva
bosanska i koja su se susretala s pravoslavnim i katolikim sredinama. Sandaljev
posjed egzistirao je u njihovoj srednjovjekovnoj etnikoj i vjerskoj sveukupnosti.
Ipak, za razliku od drugih podruja srednjovjekovne Bosne, elementi crkvene
hijerarhije nisu poznati na posjedima Sandalja Hrania u jasnim okvirima i vezama
sa svjetovnom vlau, sa Sandaljem, osim okvira koje je imala Crkva bosanska.
Dodatno, ni Crkva bosanska se u doba Sandalja Hrania u izvornim pokazateljima
kroz povezivanja sa Sandaljem ne demonstrira toliko vjerskim ve ukupnim
drutvenim, dravnopravnim okvirima, kao element zatite i garancije ustaljenih
vrijednosti koje ispoljava moralni osnov zadate vjere, vjerne slube i vjere
gospodske. Nije bez osnova kazano da su pripadnici Crkve bosanske imali veoma
visoko i veoma po- tovano mjesto u bosanskoj dravi i drutvu, a njihova najjaa
snaga da je bila u ogromnom moralnom autoritetu. Oni su bili izvan ustaljenih
sistema izdvajanja samostalnih velmoa, i iznad sistema vlasti. Imali su imunitet i
njima niko nije zapovijedao. Mjesto i ulogu Crkve bosanske u javnom ivotu Sandalj
Hrani je potivao.1485 To ne iskljuuje mogunost razvijanja drugih, prije svega
religioznih aspekata na posjedima samostalnih velmoa, pa i Sandalja Hrania, ali
treba istai da se oni kao takvi ipak ne pojavljuju sa svojim preciznim okvirima i
formama. Pitanje je koliko je svjetovna sredina, Sandaljevo prisustvo, moglo utjecati
na predstavnike Crkve bosanske, naroito u njihovom organizacionom i prostornom
izrazu.1486 Aprila i maja 1405, kada se razrjeavalo pitanje spornih sela (prije
svega sela Lisac) u odnosima Sandalja i Dubrovana, pred sklapanje sporazuma o

miru izmeu Bosne i Dubrovnika, uz Sandalja Dubrovani su povezivali sam vrh

Crkve bosanske kao izvor garancije koji je oekivan, shvatan kao mjerodavan,
uobiajen i za Dubrovane.1487 I u njemu se nalaze okviri koji drutvenoj poziciji
Crkve bosanske daju upeatljiv znaaj pred Sandaljem. Krajem aprila 1405.
Dubrovani su predlagali Sandalju da okvire sporazuma ozvanie tri osobe, lo diedo
che e signore et padre spirituale dela glexia vostra de Bosna, Sandaljev brat knez
Vukac Hrani i jedan Dubrovanin.1488 Sandaljeve interese predstavljao je njegov
brat. Mjesec dana kasnije iznesena je javno Sandaljeva elja da povelja sporazuma o
miru prije konanice bude ostavljena in man del diedo. 1489 Prisustvo djeda Crkve
bosanske kod Sandalja u toku Konavoskog rata potvruje Sandaljevo povjerenje koje
je iskazivao i do kojega je drao prema mjestu i ulozi Crkve bosanske u
srednjovjekovnoj Bosni, ali i na svome posjedu kao sastavnom dijelu Bosanskog
kraljevstva. Na Sandaljevu inicijativu, Dubrovani su darovali slatkiima i tkaninama,
ovo najvie izaslanstvo Crkve bosanske koje je zabiljeeno da je dolo kod jednog
samostalnog velmoe, kod Sandalja Hrania oktobra 1430.1490 I bez tih najviih
okvira Sandalj je u vie navrata ostvarivao direktne kontakte s predstavnicima
Crkve bosanske koji su redovno imali u svojim osnovama elemente posrednitva i
zatite, da kaemo, ustaljenih vrijednosti jake garancije u izvravanju odreenih
dogovorenih ili dogovaranih radnji meu vlastelom (1423. s gostom Miaom i 1430.
s vie predstavnika Crkve bosanske, koji su boravili kod Sandalja ispred vojvode
Radoslava Pavlovia).1491 Na slian nain, bez dovoljno jasnih naznaka o mjestu i
ulozi organizirane veze izmeu posjeda Sandalja Hrania, Sandalja i predstavnika
Crkve bosanske, stoje i informacije o predstavnicima Crkve bosanske u njegovoj
slubi. U spominjanim misijama krstjanina Divca, krstjanina i starca Dmitra, koja se
prezentira kupoprodajom Konavala, predajom grada Sokola i davanjem vjere knezu
Aleksi Patroviu jasna je pozadina Sandaljevog izraza i potrebe Dubrovana da
svim tim poslovima upravo predstavnici Crkve bosanske daju element garancije da
e Sandalj sve to ispotovati. Po svemu sude- i, i Divac i Dmitar nisu Sandalju
podloni, a bez obzira gdje se oni nalazili, moda i na Sandaljevom posjedu, da im
Sandalj nije suveren to izvjesno znaju i Dubrovani i knez Aleksa Patrovi, kada
prihvataju okvire Crkve bosanske kao elemenat garancije. Ni jedno mjesto,
spominjanja Sandaljevog patarena, februara 1432. ne mora znaiti da je u pitanja
planirana i strateka hijerarhijska vezanost na terenu u odnosu izmeu hijerarhije
Crkve bosanske i posjeda samostalnog velmoe Sandalja Hrania.1492 Na drugoj
strani, utisak je da su sva spominjanja prisustva i veza bosanskih krstjana sa
Sandaljem, u svom bogatom odrazu garancija pravnog ina i opem siromatvu
prikazivanja religijskog rada na terenu, odraz mogueg redovnikog prisustva Crkve
bosanske, s djelimino zatvorenim okvirima pred pokazateljima svakodnevnog
ivota na Sandaljevom posjedu. U oba sluaja nedostaju pokazatelji kojima bi se,
naroito u vjerskom pogledu, moglo zaokruiti organizirano poimanje mjesta i uloge
Crkve bosanske na njegovom posjedu. Slina je situacija i sa oitim utjecajima
katolianstva i pravoslavlja, naroito u isto vjerskom pogledu, a koji takoer,
nemaju ni jasne ni organizirane forme na posjedu Sandalja Hrania. Pravoslavni
svijet, s potisnutom crkvenom organizacijom iz Huma i Polimlja bio je izloen

utjecajima Crkve bosanske i Katolike crkve, ali nije doivio formu njihovog
ekskluzivizma ili potiskivanja koja bi proteirao i predvodio Sandalj Hrani. Vei broj
pravoslavnih vjerskih sredita (Mileeva, Dabar, Grlica) ne ukazuju na ivotnost u
Sandaljevo doba. Nisu onakve kakvim ih je batinila ranija historija kao znaajna
crkvena, manastirska i ak mitropolitska sredita. Po svemu sudei, u tom pravcu se
razumiju i rijei grkog pisca Halkokondila, da su svi stanovnici Sandaljeve zemlje
kudugeri (ustvari, zemlje Stjepana Vukia Kosae), tj. da su izvan zakona grke
crkve.1493 Katolianstvo, sa organiziranim formama egzistirajuim u graninom
pojasu Sandaljevog posjeda, preteno preko franjevaca u Stonu, jaeg centra
katolianstva u Drijevima1494 i franjevcima koji su u organiziranoj, ali nedovoljno
jasnoj postavci egzistirali u Biu (Novi u Biu),1495 jakom formom djelatnosti u
Olovu i Srebrenici,1496 djeluju kao organizirani bedem u luku Sandaljevog posjeda,
ali ipak nemaju jai i organiziraniji izraz u cjelini Sandaljevog posjeda. Bez jasnijih
pokazatelja i ideja o kontekstualiziranju poznatih pokazatelja, ostaje se na utisku.
Jedinstvene, od strane Sandalja proteirane vjerske sebinosti nije bilo. Po svemu,
feudalni okviri bez elemenata vjerske iskljuivosti ili favoriziranja i tranzitni karakter
posjeda koji je sa ekonomske i politike strane uvezivao i odravao Sandalj,
injenino, i nije mogao opstati bez takvih tolerantnijih okvira. Pitanje organiziranih
crkvenih formi na posjedu Sandalja Hrania u sjeni je aktualnog poimanja
rasprostranjenosti predstavnika Crkve bosanske koji nisu dozvoljavali drugima da se
u jaoj mjeri instaliraju kao glavni nosioci opedrutvenih normi povezanih za lik
Sandalja Hrania. No, isto tako, za takvo poimanje, jo uvijek nema dovoljno jasnih
pokazatelja. Sandaljevo kransko odreivanje sastavnica je srednjovjekovnog
izraza koji je temeljila srednjovjekovna Bosna njegovog vremena. Iskriavi
pokazatelji odaju utisak potivanja tradicionalnih vrijednosti u kojima je egzistirala
Bosna, sa elementima simpatija prema praktinim vrijednostima koje je pru- alo
okrilje vie ivotne i javne, dakle drutvene, a manje poznate teorijske i religijske
prakse pripadnika Crkve bosanske meu velmoama XV st. Poput Hrvoja Vukia i
Pavlovia, i Sandalj je bio najue povezan s filozofijom i moralnom politologijom
svoga vremena, koju su prezentirali krstjani iz sjene, pripadnici Crkve bosanske, ija
se organizirana forma povezala sa elementima zatite prava, morala i elemenata
dravotvornosti svoga vremena. Njegovo bosansko porijeklo i bosansko okrilje nije
izvorite za pojedina- no razumijevanje pripadnitva, niti bi se u liku samostalnog
velmoe vjerski ekskluzivizam kao trajna orijentacija moglo smatrati bitnom
polugom u njegovim glavnim politikim potezima, naspram jakih stvarnih svjetovnih
blagodati kojima se politiki izraz oitog kranina zanosno zaokruivao. Kroz tri
svoja braka izvjesno se povezivao i kroz vjersku orijentaciju svojih supruga i za
pravoslavlje i za katolianstvo.1497 Ipak, u svim tim brakovima s pravom je
prepoznavana njihova politika pozadina, a ne promjena vjerskih uvjerenja monoga
vojvode.1498 Naprotiv, fizika geografija i linija tranzitno- sti njegovog posjeda, iako
bez izgraenih i jakih hijerarhija, pokazuje da se njegov posjed i on sam u njemu
nalazio na razmeu brojnih utjecaja i u borbi s razliitim politikim okvirima i
koncepcijama, to mu je omoguilo da se upozna i snosi sa svima kao prepoznatljiv i
tolerantan velmoa.1499 Bit e da su tradicionalne vrijednosti praktine pojavnosti

Crkve bosanske bili prepoznatljivi okviri u kojima je rjeavao kljuna pitanja u

odnosima s lanovima i podanicima svoje i lanovima hijerarhije srednjovjekovne
bosanske drave. Tu poziciju priznavali su njegovi najblii susjedi Dubrovani, koji su
i inae sa svim vanijim imbenicima iz Bosne u Crkvi bosanskoj priznavali garanta
koji je mogao pokriti njegovu vjeru gospodsku