Download as doc, pdf, or txt
Download as doc, pdf, or txt
You are on page 1of 40

TEHNIKI PRIRUNIK

ZA ISTRAIVANJE
SAOBRAAJNIH NEZGODA
Technical Traffic Accident Investigators Handbook,
A Level 3 Reference,
Training and Investigation Manual, R. W. Rivers,
inspektor saobraajne policije, Kanada)

ANALIZA BRZINE
SPEED ANALYSIS

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

BRZINA NA OSNOVU TRAGOVA OKRETANJA I


PROKLIZAVANJA
6.076 Kada vozilo ulazi u krivinu i prolazi kroz nju, na njega deluju dve sile:
1. Centrifugalna sila (inercija), sila koja pokuava da natera vozilo da se kree po
pravoj liniji, umesto da sledi putanju krive.
2. Centripetalna sila, suprotstavljena sila koja pokuava da odri vozilo na
normalnoj, krivoj putanji.
Da bi vozilo pratilo normalnu putanju krivine, dve sile moraju biti uravnoteene, tj. u
ekvilibrijumu. Ako je brzina prevelika, centrifugalna sila bie dominantna i vozilo e
rotirati, kliznuti (prei u skretanje) i napustiti kolovoz.
6.077 Centrifugalna sila ili inercija.Kada se vozilo kree u krivini, centrifugalna sila
tei da pomeri vozilo sa putanje i natera ga da se kree pravolinijski. Pod takvim
uslovima, potrebna je jo jedna sila koja menja brzinu ili smer kako bi vozilo ostalo na
odgovarajuoj putanji kroz krivinu. Ta druga sila, centripetalna sila, suprotstavlja se
centrifugalnoj sili, omoguavajui vozilu da savlada krivinu kreui se kroz nju
odgovarajuom putanjom.
6.078 Inercija. Prema Njutnovom prvom zakonu kretanja, svako telo ostaje u stanju
uniformnog kretanja po pravoj liniji sem ukoliko na njega ne deluje spoljnja sila
koja menja smer kretanja. Inercijalna tendencija tela da nastavi da se kree po pravoj
liniji je esta pojava. Povremeno proklizavanje motornog vozila pri savladavanju
krivine je ilustracija uticaja inercije.

slika 6-13: pod normalnim uslovima, trag zadnjih guma nalazi se unutar traga prednjih guma

Analiza brzine

6.079 Centripetalna sila je jednaka po intenzitetu, ali suprotna centrifugalnoj sili koja
deluje na objekat. Dok vozilo prolazi kroz krivinu, trenje ili adhezija izmeu guma i
povrine puta, kao i druge sile nastale kao posledica superelevacije, kreiraju otpornu
silu koje jednaka i suprotna centrifugalnoj sili koja deluje na vozilo dok se kree.
Kada vozilo proe kroz krivinu suvie brzo, centrifugalna sila moe biti vea od
centripetalne, i dolazi do obrtanja, proklizavanja i kretanja u pravoj liniji umesto po
putanji krivine, pri emu vozilo moe da napusti povrinu kolovoza.
6.080 Okretanje je termin koji se odnosi na bono-rotaciono kretanje vozila akcija
vozila koje se okree oko svog centra mase. Kada vozilo ulazi u krivinu pri normalnoj
brzini, zadnje gume ostavljaju trag koji se nalazi unutar traga prednjih guma (slika 613). Meutim, pri velikim brzinama vozilo poinje da rotira oko centra mase i zadnje
gume poinju da proklizavaju napolje u smeru kretanja, naputajui svoju normalnu
putanju. Kada doe do toga, za svrhu istraivanja, poinje okretanje i smatra se
pozitivnim u taki gde trag zadnjih guma preseca trag prednjih guma i poinje da se
javlja sa spoljanje strane traga prednjih guma.
6.083 Tokom okretanja, centrifugalna i centripetalna sila deluju na slian nain na
prednje i zadnje gume. Ove sile su naroito snane na prednjoj vodeoj gumi. U
oblasti kretanja koje vodi do pozitivnog okretanja, ali pre nego to vozilo pone da se
okree, prednja vodea guma obino ostavlja veoma tanak, taman trag kao rezultat
prenoenja teine na tu gumu prilikom ulaska vozila u krivinu. Ovaj tanak trag koji
pokazuje pomeraj teine irok je oko 5 cm, i nema pruge nastale bonim klizanjem.
Kada vozilo poinje da se okree, ovaj tanak trag postaje iri, a pruge nastale bonim
klizanjem postaju sve uoljivije jer ih izaziva proklizavanje vodee strane are na
gumi. Veoma je vano ispitati uvodni teinski trag i trag okretanja kako bi se otkrilo
gde se stapaju u jedan, kao i da se uvodni trag ne bi pomeao sa stvarnim tragom
okretanja ili proklizavanja, koji ima definitivne pruge nastale bonim klizanjem.
Takoe, na spoljanjoj ili vodeoj ivici traga okretanja i na kraju ovih pruga, trag e
esto biti tamniji.
6.084 Standardne gume imaju vei ugao klizanja od radijalnih guma, pa tako
ostavljaju jasniji trag okretanja ili proklizavanja.
6.085 Boni slabiji trag koji se pojavljuje kao veoma slian tragu okretanja moe
izazvati nedovoljno naduvana ili preoptereena guma. Ovaj trag, meutim, javlja se
kao dve odvojene linije koje ostavljaju obe strane are gume. To se deava kada ivica
are gume trpi najvee optereenje. Takoe, prilikom prolaska kroz krivinu (tj. kada
dolazi do pomeraja teine), spoljanja ivica are nedovoljno naduvane ili
preoptereene gume esto ostavlja i tanak trag koji se pojavljuje kao slaba linija. Ovaj
tip traga moe se pojaviti pri relativno niskim brzinama. Meutim, takav trag nema
pruge nastale bonim proklizavanjem. On obino prati putanju kretanja vozila i prua
se na veoj udaljenosti. Treba voditi rauna kako se ovaj trag ne bi pomeao sa tragom
proklizavanja ili okretanja pri velikoj brzini.
6.086 Kritine brzine. Postoje dve brzine koje se raunaju u krivini i koje su od
naroitog znaaja za istraitelja:
3

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

1. Kritina brzina vozila u krivini. To je brzina pri kojoj vozilo poinje da klizi sa
puta pri prolasku kroz krivinu.
2. Kritina brzina krivine. To je brzina pri kojoj vozilo poinje da klizi sa putanje pri
prolasku kroz krivinu.

slika 6-14: Ulazak u krivinu pri velikoj brzini dovodi do okretanja vozila, i tada zadnje gume prolaze sa
spoljanje strane prednjih guma. Dok vozilo prolazi kroz krivinu, prednja vodea guma ostavlja bone
pruge.

6.087 Da bi se izraunala kritina brzina, neophodno je znati:


4

Analiza brzine

1. Radijus
a. Traga okretanja ili putanje centra mase (za odreivanje kritine brzine vozila)
b. Putanje vozila (za odreivanje kritine brzine krivine)
2. Faktor koenja
3. Superelevaciju puta
6.088 Radijus luka traga okretanja (ili putanje centra mase) koristi se za raunanje
brzine, a ne njegova duina, a za merenje radijusa potrebna su specifina merenja
(slike 6-14, 6-15 i 6-17).
a. Prvo treba pronai unakrsne tragove, gde se seku trag zadnje i vodee prednje
gume sa iste strane vozila. Ako tragovi sa te strane nisu oigledni, potraiti tragove
guma sa suprotne strane kako bi se pronala taka preseka. Nakon take preseka, a
unutar prve treine traga okretanja, izmeriti pravu liniju od a do b i oznaiti
dobijenu vrednost kao tetivu C.
b. Zatim podeliti duinu tetive na pola. Oznaiti srednju taku sa c. Od take c,
izmeriti prav ugao do luka traga okretanja i oznaiti ovu taku sa d. Rastojanje od
c do d je srednja ordinata.
c. Kada se dobiju vrednosti tetive i srednje ordinate, pomou formule 6-13 rauna se
radijus.

slika 6-15: metod crtanja radijusa tragova okretanja i putanje kretanja

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

Formula 6-13
r

C2
M

8M
2

gde je r = radijus
C = tetiva
M = srednja ordinata
Raunanje radijusa i brzine
Na primer, vozilo ulazi u krivinu velikom brzinom, i bono se okree ostavljajui trag
okretanja od 100 m. Koristei prvu treinu traga okretanja (30 m) kao obim luka,
izmerena je tetiva od 23 m sa srednjom ordinatom od 1m. Superelevacija puta je 5
procenata. Testovima koenja odreen je faktor koenja od .70.
Korak 1. Izraunavanje radijusa (primenom formule 6-13)
23 2
1

8 1 2
529 1
r

8
2
r 66.25 0.5
r

r 66.75m
r 66m

Obino e prednja vodea guma imati najtei i najuoljiviji trag. Ako je mogue, treba
koristiti ovaj trag za odreivanje radijusa koji se koristi pri raunanju brzine. Ako ovaj
trag iz nekog razloga nije adekvatan, upotrebiti bilo koji trag okretanja koji se jasno
vidi i kao takav zadovoljava potrebe merenja.
Korak 2. Raunanje brzine okretanja
Kada je vrednost superelevacije e 10 procenata ili manje, kao u ovom sluaju, brzina
na poetku traga okretanja rauna se primenom formule 6-14(a):
Formula 6-14(a)
S 11.27 r ( f e)

gde je S = brzina
r = radijus
f = faktor koenja
e = superelevacija

Analiza brzine
S 11.27 66(.75 .05)
S 11.27 66 .80
S 11.27 52.8
S 11.27 7.26
S 81.82
S 81km / h

U sluajevima kada vrednost superelevacije e prelazi 10 procenata, koristi se formula


6-14(b):
Formula 6-14(b)
S

11.27 r ( f e)
1 fe

U sluajevima kada vrednost superelevacije e prelazi 10 procenata, koristi se formula


6-14(c):
Formula 6-14(c)
S

11.27 r ( f e)
1 fe

6.090 Panja. Formula 6-14 ne koristi se za raunanje kritine brzine ako:


a. Svi tokovi nisu bili na barem slinoj povrini
b. Vozilo je otklizalo sa putanje okretanja u krivini
c. Ako su korienje konice
d. Vozilo je teko natovareni kamion, naroito kada postoji velika mogunost
pomeraja optereenja
6.091 Putanja centra mase. Pod nekim uslovima, istraitelju e moda biti pogodnije
da koristi putanju centra mase umesto traga okretanja kako bi utvrdio brzinu vozila.
Rezultati su u osnovi isti. Centar mase automobila moe se proceniti da se nalazi na
sredini izmei dve strane, u centru razmaka izmeu tokova, i na jednoj treini visine
automobila od povrine. Da bi se odredila putanja centra mase:
1. Paljivo izmeriti sve tragove guma.
2. Identifikovati koja guma je napravila koji trag.
3. Odrediti centar mase vozila u odnosu na kontaktnu povrinu svih guma, kao to je
prikazano na slici 6-16.
4. Pomou odreenog centra mase i kontaktne povrine guma iz take 3, kredom
oznaiti take na putu koje formiraju putanju centra mase. Taaka treba da bude
dosta, i da budu dovoljno blizu jedna druge kako bi tetiva C i srednja ordinata M
mogli da se dobiju (slika 6-17).

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

slika 6-16: Centar mase meri se u odnosu na kontaktnu povrinu guma, koje moraju odgovarati
tragovima guma na putu.

5.
a.
b.
c.

Alternativno:
Postaviti sve tragove okretanja na dijagram koji je spreman za skaliranje.
Napraviti skaliranu maketu vozila sa lokacijama guma i centra mase (slika 6-16).
Postaviti maketu na poetak tragova okretanja. Pomerati je preko cele duine
tragova, na nain na koji se kretalo vozilo, vodei rauna da gume na maketi
precizno prate putanju tragova okretanja na umanjenom dijagramu.
d. Dok se maketa vozila pomera po tragovima okretanja na dijagramu, oznaavati
poziciju centra mase na nekoliko mesta, kako bi se dobio luk na osnovu koga se
odreuje tetiva.
e. Nakon to se iscrta putanja centra mase, izmeriti tetivu i srednju ordinatu na
umanjenom dijagramu.
6. Izraunati radijus i brzinu na nain koji je opisan u paragrafu 6.089.
6.092 Kritina brzina krivine. Ako putanja vozila koje je otklizalo iz normalne putanje
u krivini ne moe biti ustanovljena na zadovoljavajui nain, istraitelj moe da
iskoristi kritinu brzinu krivine brzinu koja je zasnovana na normalnoj putanji po
kojoj vozila prolaze kroz krivinu. Da bi se indirektno ustanovila normalna putanja,
prvo treba pronai radijus ivice puta ili radijus centralne linije puta, a zatim dodati ili
oduzeti polovinu irine trake po kojoj se kretalo vozilo. Brzina izraunata na osnovu
tog radijusa jeste kritina brzina krivine, tj. minimalna brzina kojom vozilo treba da se
kree da bi proklizalo sa normalne putanje (slika 6-15).
6.093 Kritina brzina krivine je manja od kritine brzine vozila u istoj krivini zbog
manjeg radijusa. Takoe, ona je obino vea od preporuene brzine za tu krivinu, koju
odreuje ovlaeni organ. Dakle, upotreba kritine brzine krivine je esto dovoljna da
se dokae da se vozilo kretalo prevelikom brzinom u toj krivini.
VEZE IZMEU VREMENA I PREENOG PUTA
6.095 Da bismo mogli da stavimo vozila, peake i/ili druge objekte na odreene
lokacije u nekom vremenskom trenutku, naroito kada postoje ubrzanja i usporenja,
neophodno je izmeriti vozila i put, ukljuujui:
a. faktore ubrzanja
8

Analiza brzine

b. povrinske oznake na putu


c. lokacije ureaja za kontrolu saobraaja
d. vidna polja i druge prepreke

slika 6-17: metod za crtanje radijusa putanje centra mase

6.096 Prilikom rekonstrukcije udesa, istraitelj mora biti u stanju da prikae relativne
pozicije vozila, peaka i ostalih objekata na mestu udesa. To se najbolje radi
pripremom skaliranog (umanjenog) dijagrama. Da bi se napravio smislen dijagram,
neophodno je odrediti brzine vozila, ukljuujui njihove stepene ubrzanja i usporenja,
ako e ovi faktori biti ukljueni u bilo koje izraunavanje.
6.097 Istraitelj mora odrediti taku mogue percepcije vozaa, ili stvarnu percepciju
druge saobraajne jedinice ili objekta, a zatim povezati usporenje, na primer izazvano
koenjem, ili ubrzanje, izazvano pokuajem da se izbegne sudar, sa njima i svim
drugim dogaajima ili situacijama u nizu dogaaja.
KONSTANTNA BRZINA I VEKTORSKA BRZINA
6.098 Vozilo koje se kree konstantnom brzinom ili vektorskom brzinom, tj. nema
ubrzavanja ili usporavanja (ni promene pravca), prelazi odreeno rastojanje u zadatom
9

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

vremenu poto postoji direktna veza izmeu (a) brzine i vektorske brzine, (b)
preenog puta i (c) vremena. Ako su poznata dva faktora, mogue je izraunati trei.
1. Brzina ili vektorska brzina
Formula 6-15.1
V

d
t

gde je V = vektorska brzina (ili S kao brzina)


d = preeni put
t = vreme
Primer
Vozilo je prelo 152 m za 10 sekundi. Njegova brzina je:
152
10
V 15.2m / s
V

Za konverziju iz m/s u km/h koristi se formula 6-15.2.:


Formula 6-15.2
m/s
.277
15.2
S
.277
S 54.87
S 54km / h
S

Konstanta .277 je faktor konverzije iz m/s u km/h.


2. Preeni put
Kada su poznati vreme i brzina, mogue je izraunati preeni put vozila pomou
formule 6-15.3:
Formula 6-15.3
d=tV
gde je d = preeni put
t = vreme
V = brzina
10

Analiza brzine

Primer 1
Vozilo se kree 10 sekundi konstantnom brzinom od 55 km/h. Preeni put je:
d=10 x 15.2
d=152 m
Primer 2 (slika 6-18)
Vozilo 1 kree se Prvom ulicom konstantnom brzinom od 49 km/h. Voza nije video
vozilo 2 sve do trenutka udara. Taka mogue percepcije vozaa bila je u taki A, na
rastojanju od 19 m pre trenutka udara. Poznajui konstantnu brzinu vozila 1, i pomou
formule 6-15.3, mogue je nai njegovu poziciju u bilo kom vremenskom trenutku od
trenutka udara, unazad do take mogue percepcije, ili do bilo koje druge take na
putanji kretanja.
tabela 6-2
sec
t

m/s
V

.1
.2
.4
.8
1.0
1.2
1.4
1.6
1.8

13.6
13.6
13.6
13.6
13.6
13.6
13.6
13.6
13.6

m
d
0 u taki udara
1.36
2.72
5.44
10.88
13.61
16.32
19.04
21.76
24.48

3. Vreme
Vreme potrebno da se pree dati put pri konstantnoj brzini moe se izraunati pomou
formule 6-15.4:
Formula 6-15.4
t

d
V

gde je t = vreme
d = preeni put
V = vektorska brzina (ili S kao brzina)
Primer
Vozilo se kree 152 m pri brzini od 54 km/h. Vreme potrebno da pree taj put je:
152
15.2
t 10 sekundi
t

11

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

slika 6-18: primena formule 6-15.3

UBRZANJE I USPORENJE
6.099 Ubrzanje i usporenje pokazuju stepen promene brzine sa vremenom. Ubrzanje
je poveanje brzine (+) dok je usporenje (poznato i kao negativno ubrzanje)
smanjivanje () brzine.
Formula 6-16
a

V
t

gde je a = ubrzanje ()
V = vektorska brzina
t = vreme
Primer
Vozilo ubrzava iz stanja mirovanja do brzine od 13 m/s za 8 sekundi. Njegovo
ubrzanje dato je sa:
a

13
8

s 1.6

m
s2

FAKTOR UBRZANJA
12

Analiza brzine

6.100 Faktor ubrzanja. Faktor ubrzanja je faktor koji se dobija kada se dva ili vie
elemenata brzine, vremena, preenog puta i/ili koeficijenta trenja podele sa slinom
vrednou ili meusobno pomnoe. Ovaj faktor moe se koristiti kao vrednost
ubrzanja () u izraunavanjima brzine, vremena i preenog puta. Koeficijent trenja i
faktor koenja, u obliku decimalnog broja koji izraava brojnu vrednost klizanja,
takoe predstavljaju faktore ubrzanja. Meutim, upotreba faktora koenja kao faktora
ubrzanja ima neka ogranienja (paragraf 6.109).
6.101 Faktori ubrzanja mogu imati pozitivne ili negativne vrednosti. U sluaju
negativne vrednosti, radi se o negativnom ubrzanju. Meutim, negativno ubrzanje
obino se naziva usporenje, to je termin koji se lake razume i stoga emo ga koristiti
nadalje u ovom tekstu.
6.102 U velikom broju uviaja saobraajnih udesa moraju se odrediti faktori ubrzanja
() ili stepen ubrzanja () kako bi se izraunalo vreme koje je potrebno da bi neko
vozilo ili druga saobraajna jedinica prelo odreeno rastojanje, ili da bi se odredilo
rastojanje koje je mogue prei izmeu dve take u zadatom vremenu. Ova merenja se
veoma esto vre pomou toperice. Postoje i mnogi komercijalno raspoloivi ureaji
za merenje vremena pomou kojih se moe obaviti ovaj posao.
6.103 Prilikom odreivanja faktora ubrzanja ili usporenja koji e se koristiti u
odgovarajuim formulama mora se voditi rauna, jer faktori ubrzanja mogu da
variraju od vozila do vozila. Na primer, iako koeficijent trenja puta moe biti isti,
vozilo sa veoma jakim motorom moe da ubrza iz stanja mirovanja do date brzine ili
rastojanje za znatno krae vreme od slabog vozila.
6.104 Stepen ubrzanja moe se takoe odrediti merenjem vremena za koje vozilo iz
stanja mirovanja prelazi poznato rastojanje. Kada se to uradi, treba upotrebiti isto
vozilo i optereenje. Ako to nije mogue, treba upotrebiti slino vozilo i optereenje
za vrenje testova. Kada se za odreeno vozilo procenjuje ili rauna stepen ubrzanja,
treba izvriti nekoliko testova, ime se dobija skup rezultata sa gornjom i donjom
granicom. Tada se pri izraunavanju koriste ekstremne vrednosti i barem jedna
vrednost iz sredine. Na taj nain istraitelj moe da dobije predstavu o gornjoj i donjoj
granici ubrzanja, kao i o srednjoj vrednosti.
6.105 Stepen ubrzanja motornog vozila moe se dobiti i na osnovu tehnike
dokumentacije proizvoaa, kao i iz razliitih automobilskih i saobraajnih
publikacija. Ponekad i svedoci mogu da daju procenu brzine vozila na kraju ubrzanja.
6.106 Istraitelj treba da koristi simbole kako bi precizno oznaio ta se razmatra ili je
potrebno za odreenu formulu. U daljem tekstu emo faktor ubrzanja () obeleavati
malim slovom f. Pozitivan faktor ubrzanja (+) emo posebno oznaavati malim
slovom f i indeksom a, dakle fa. Negativan faktor ubrzanja (), tj. faktor usporenja,
oznaavamo malim slovom f i indeksom d, dakle fd. Faktor koenja oznaavamo
malim slovom f u kurzivu, dakle f. Koeficijent trenja oznaava se grkim slovom mi,
.
13

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

Faktor ubrzanja
6.107 Kada vozilo ubrzava iz stanja mirovanja, i ako je poznato vreme za koje dostie
odreenu brzinu, mogue je izraunati faktor ubrzanja.
Formula 6-17.1
fa

V
gt

gde je fa = faktor ubrzanja


t = vreme
g = gravitaciono ubrzanje
V = brzina
Primer
Vozilo koje se zaustavilo na znaku stop, ubrzava do 48 km/h (13.344 m/s) za 8
sekundi. Faktor ubrzanja je:
13.344
9.81 8
f a 0.17
fa

Stepen ubrzanja
6.018 Kada je poznat faktor ubrzanja, mogue je izraunati stepen ubrzanja.
Formula 6-17.2
a=fag
gde je a = stepen ubrzanja
fa = faktor ubrzanja
g = gravitaciono ubrzanje
Primer
Vozilo ubrzava od znaka za zaustavljanje sa faktorom ubrzanja .17. Stepen ubrzanja
je:
a= .17 x 9.81
a=1.66 m/s/s
Faktori i stepeni ubrzanja
6.109 Razliiti istraivaki radovi i servisna uputstva za vozila mogu da pomognu
prilikom odreivanja priblinog stepena ubrzanja vozila. Kada je poznat stepen
ubrzanja, mogue je izraunati faktor ubrzanja.
14

Analiza brzine

Formula 6-18
fa

a
g

gde je fa = faktor ubrzanja


a = stepen ubrzanja
g = gravitaciono ubrzanje
Primer
Stepen ubrzanja vozila je izraunat i iznosi 1.66 m/s/s. Njegov faktor ubrzanja je:
1.66
9.81
f a 0.17
fa

Preeni put
6.110 Kada vozilo ubrzava iz stanja mirovanja sa odreenim faktorom ubrzanja,
mogue je izraunati preeni put koji je potreban da bi vozilo dostiglu datu brzinu.
Formula 6-19
d

S2
254 f

gde je d = preeni put


f = faktor ubrzanja
S = brzina
Primer
Vozilo ubrzava iz stanja mirovanja do brzine od 48 km/h. Faktor ubrzanja je .17,
odnosno stepen ubrzanja je 1.66 m/s/s. Preeni put koje je ovo vozilo prelo do
postizanja date brzine je:
S2
254 f
2304
d
254 .17
2304
d
43.18
d 53.35m
d

6.111 Vrednosti za koeficijent trenja i faktor koenja koje su dobijene testovima ili
upotrebom sanki za koenje, obino spadaju u definiciju faktora ubrzanja. Meutim, te
vrednosti ne treba koristiti za pozivitne (+) faktore ubrzanja, sem ako primenjena
formula ne zahteva upotrebu koeficijenta trenja ili faktora koenja. Na primer, kada je
faktor koenja od .75 (pri usporenju od 7.36 m/s/s) odreen pomou testova koenja,
15

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

ta vrednost se jednostavno ne moe primeniti kao vrednost ubrzanja jer je faktor


ubrzanja za veinu vozila oko .30 (2.94 m/s/s). Dakle, iako termini koeficijent trenja i
faktor koenja spadaju u definiciju faktora ubrzanja, njihove izraunate vrednosti ne
treba koristiti kao faktore ubrzanja kod pozitivnog ubrzanja.
UBRZANJE
Ubrzanje iz stanja mirovanja ili poznate brzine
6.112 Kada je poznat stepen ubrzanja/usporenja za vozilo, mogue je izraunati
preeni put u toku svake sekunde tokom ubrzavanja iz stanja mirovanja ili poetne
brzine, do druge poznate brzine, ili tokom usporavanja od poetne brzine do druge
poznate brzine ili stanja mirovanja. Pri tome se koristi formula 6-20.
Formula 6-20
d = V0t .5 at2
gde je d = preeni put
V0 = poetna brzina
a = stepen ubrzanja/usporenja
t = vreme
6.113 Prilikom rutinskih uviaja, moe se smatrati da normalan stepen ubrzanja za
moderna putnika vozila iz stanja mirovanja do brzine od 32 km/h iznosi 1.2 m/s/s.
Primer (primena formule 6-20)
Vozilo ubrzava od znaka za zaustavljanje sa stepenom ubrzanja od 1.2 m/s/s i pri tome
prelazi sledea rastojanja u toku prve tri sekunde ubrzavanja.
prva sekunda
d= .5 x 1.2 x 12
d= .6 m (ukupno)
druga sekunda
d= .5 x 1.2 x 22
d= 2.4 m (ukupno)
d=2.4 .6
d= 1.8 m preenih u drugoj sekundi
trea sekunda
d= .5 x 1.2 x 32
d= 5.4 m (ukupno)
d= 5.4 2.4
d= 3 m preenih u treoj sekundi

16

Analiza brzine

6.114 Kada vozilo ubrzava iz stanja mirovanja uz poznat stepen ubrzanja, njegova
brzina u bilo kom vremenskom trenutku tokom ubrzavanja moe se izraunati
primenom formule 6-21.
Formula 6-21
S = (at) 3.6
gde je S = brzina
a = ubrzanje
t = vreme
Primer
Vozilo ubrzava iz stanja mirovanja stepenom od 1.2 m/s/s u toku 3 sekunde. Brzina na
kraju svake sekunde je:
prva sekunda
S=(1.2 x 1) 3.6
S= 1.2 x 3.6
S= 4.32 km/h
druga sekunda
S= (1.2 x 2) 3.6
S= 2.4 x 3.6
S= 8.64 km/h
trea sekunda
S=(1.2 x 3) 3.6
S=3.6 x 3.6
S= 12.96 km/h
6.115 Kada vozilo ubrzava iz stanja mirovanja poznatim stepenom ubrzanja na
poznatom preenom putu, mogue je izraunati brzinu i vektorsku brzinu nakon
izvrenog ubrzanja pomou formule 6-22 (videti i formulu 6-25):
Formula 6-22
V f V02 2ad

gde je Vf = krajnja brzina


V0 = poetna brzina
a = stepen ubrzanja
d = preeni put tokom ubrzavanja
Primer 1 (Ubrzavanje iz stanja mirovanja)
Vozilo ubrzava iz stanja mirovanja stepenom ubrzanja od 3 m/s/s na rastojanju od 12
m. Poto je vozilo bilo zaustavljeno pre poetka ubrzavanja, prvi deo formule, tj. V02
je nula i moe se zanemariti. Tako dobijamo:
17

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

Formula 6-22(a)
V

2ad

Vektorska brzina i brzina mogu se izraunati na sledei nain:


Vektorska brzina u m/s:
V

2 3 12

72

V 8.48m / s

Konverzija u brzinu u km/h:


8.48
2.77
S 29.89
S

S 29km / h

Primer 2 (Ubrzavanje od poznate brzine)


Vozila A i B kreu se jedno pored drugog brzinama od 37 km/h (ili 10 m/s). Nakon
prolaska kroz semafor, vozilo B ubrzava sa 3 m/s/s. Na kraju bloka, na rastojanju od
91m, vozilo udara peaka na prelazu.

slika 6-19

Primenom formule 6-22 imamo:


V f V02 2ad

gde je Vf = vektorska brzina vozila B nakon ubrzanja (u trenutku udara peaka)


Sf = brzina vozila B u trenutku udara
V0 = poetna vektorska brzina vozila B
a = stepen ubrzanja
d = preeni put tokom ubrzavanja

18

Analiza brzine
Vf

10 2 ( 2 3 91)

Vf

100 546

Vf

646

V f 25.41m / s

Konverzija u km/h:
25.41
.277
91.73

Sf
Sf

S f 91km / h

Vreme
Vreme za koje je vozilo B prelo put od 91 m pod ubrzanjem moe se izraunati
primenom formule 6-23:
Formula 6-23
t

V f V0
a

gde je t = vreme
Vf = krajnja brzina
V0 = poetna brzina
a = stepen ubrzanja
25.41 10
3
15.45
t
3
t 5 sekundi
t

USPORENJE
6.116 Stepen usporenja, koji je povezan sa trenjem ili klizanjem gume i povrine puta
zbog gravitacione sile, izraava se kao decimalni deo ili umnoak gravitacionog
ubrzanja. Ovaj deo ili umnoak poznat je i kao koeficijent trenja, . Prilikom uviaja
saobraajnih udesa, on se primenjuje i na faktor koenja. Vrednost koeficijenta trenja
od 1.00 jednaka je gravitacionom ubrzanju (9.81 m/s/s), to je jednako gravitacionoj
sili od jednog g.
6.117 Kada su poznati koeficijent trenja ili faktor koenja, mogue je izraunati stepen
usporenja pomou formule 6-24.
Formula 6-24
19

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

a=fg
gde je a = stepen usporenja
f = faktor koenja
g = gravitaciono ubrzanje
Primer
Vozilo je ostavilo tragove koenja na putu. Testovi su otkrili da je koeficijent trenja (ili
faktor koenja) .85. Stepen usporenja datog vozila tokom koenja je:
a= .85 x 9.81
a= 8.33 m/s/s
6.118 Ako su poznati poetna brzina i preeni put tokom koenja (ili stepen
usporenja), mogue je izraunati brzinu u bilo kojoj taki tokom koenja, upotrebom
formule 6-25 (pogledajte i formulu 6-22).
Formula 6-25
V f V02 2ad

gde je Vf = krajnja brzina


V0 = poetna brzina
a = stepen usporenja
d = preeni put tokom usporavanja
Primer
Vozilo se kree brzinom od 72.4 km/h (ili 20.12 m/s) i koi 24.38 m do zaustavljanja u
nameri da izbegne peaka koji je zakoraio na kolovoz. Nakon koenja od 13.71 m
vozilo udara peaka. Put ima faktor koenja .85 ili stepen usporenja od 8.33 m/s/s.
Brzina i vektorska brzina u trenutku udara peaka su:
Vf

20.12 2 (2 8.33 13.71)

Vf

404.81 228.4

Vf

176.41

V f 13.28m / s

Konverzija u km/h:
13.28
.277
S f 47.94
Sf

S f 47 km / h

20

Analiza brzine

slika 6-20: primer dijagrama usporavanja koji povezuje preeni put, vreme i brzinu vozila u bilo kojoj
taki putanje (pogledajte formule 6-25 i 6-26)

6.119 Vreme koje je potrebno za usporavanja od poetne brzine do bilo koje take
putanje pre zaustavljanja moe se izraunati pomou formule 6-26.
Formula 6-26
t

V0 V f
a

gde je t = vreme
a = stepen usporavanja
V0 = poetna brzina
Vf = krajnja brzina
Primer
Vozilo se kree brzinom od 72.4 km/h ili 20.12 m/s i koi 24.38 m kako bi izbeglo
peaka koji je zakoraio na put. Nakon koenja od 13.71 m vozilo udara peaka.
Faktor koenja puta je .85, dok je stepen usporavanja 8.3 m/s/s. Vektorska brzina i
brzina u momentu udara peaka su 47.94 km/h i 13.28 m/s. Vreme koje je vozilo
koilo dok nije udarilo peaka je:
20.12 13.28
8.3
6.84
t
8 .3
t .82 sec
t

6.126 Kada su poznati preeni put koenja i faktor koenja, mogue je izraunati
vreme koje je potrebno za zaustavljanje vozila pomou formule 6-27.
Formula 6-27
21

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

t .45

d
f

gde je t = vreme
f = faktor koenja
d = preeni put
Primer
Vozilo se kree brzinom od 72.4 km/h i koi 24.38 m do zaustavljanja na putu koji
ima faktor koenja .85. Vreme koenja na duini od 24.38 metara je:
t .45

24.38
.85

t .45 28.68
t .45 5.36
t 2.4 sec

Alternativno, ako poznajemo brzinu i stepen usporavanja, moemo primeniti formulu


6-26:
20.12
8.33
t 2.4 sec
t

6.127 Kada su poznati preeni put koenja i faktor koenja, mogue je izraunati
preeni put u svakoj sekundi usporavanja pomou formule 6-28:
Formula 6-28
d = (V0t) (.5at2)
gde je d = preeni put
V = brzina
t = vreme
Primer
Vozilo se kree brzinom od 72.4 km/h (ili 20.12 m/s) i koi 24.38 metara do
zaustavljanja. Put ima faktor koenja od .85 i stepen usporavanja od 8.33 m/s/s.
Preeni put u svakoj sekundi usporavanja je:
prva sekunda
d = (20.12 x 1) (.5 x 8.33 x 12)
d = 20.12 4.165
d = 15.955 m preenih u prvoj sekundi
druga sekunda
d = (20.12 x 2) (.5 x 8.33 x 22)
d = 40.24 16.66
22

Analiza brzine

d = 23.58 m (ukupno)
d = 23.58 15.955 m
d = 7.625 m preenih u dugoj sekundi
2.4 sekunde
d = (20.12 x 2.4) (.5 x 8.33 x 2.42)
d = 48.288 23.99
d = 24.298 m (ukupno)
d = 24.298 23.58
d = 0.718 m preenih u 0.4 sekunde
PADOVI, SKOKOVI I PREVRTANJA I SKOKOVI
Definicije
6.131 Taka poletanja. Taka poletanja je lokacija centra mase u trenutku kada vozilo
poinje da pada, skae ili se okree.
6.132 Ugao poletanja. Ugao poletanja definie se kao ugao izmeu horizontalne ravni
i nagiba vozila u momentu poletanja. Povrina koja vodi do take poletanja moe
imati pozitivan (+) ili negativan () nagib. Pozitivan nagib e dati i pozitivan ugao
poletanja; negativan nagib e dati negativan ugao poletanja. Pri skakanju, ugao e
uvek biti pozitivan. Ovaj nagib (nula ili ) ne mora biti obavezno nagib samog puta,
ve nagib putanja vozila koja dovodi do take poletanja. Rastojanje koje se koristi za
odreivanje ugla poletanja treba da bude barem jednake duine rastojanja izmeu
tokova.
6.133 Pad. Pad predstavlja propadanje pod dejstvom gravitacione sile sa vieg na nie
mesto ili poziciju. To se odnosi na vozilo koje pada sa puta i slee na nekom rastojanju
koje se nalazi ispod take poletanja.

slika 6-21: Primer dobijanja vrednosti za nagib take poletanja, horizontalno i vertikalno rastojanje.
Nagib poletanja moe biti pozitivan, negativan, ili nula. Taka sletanja, meutim, mora uvek biti ispod
take poletanja.

6.134 Prevrtanje. Prevrtanje se deava kada iznenadni impuls dovodi to toga da se


vozilo okrene u vazduhu. To se deava kada vozilo udari u veliki objekat u taki koja
se nalazi ispod centra mase (slike 6-24 do 6-28).
23

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

slika 6-22: Primer pada. U ovom primeru, vozilo je lansirano sa ravne povrine i prelo je kratko
horizontalno rastojanje (d) zbog pukotine. Taka sletanja (h) nalazi se ispod take poletanja.

slika 6-23: Primer uslova pod kojima se formula za pad moe primeniti na odreivanje brzine vozila
nakon to je udarilo u vei objekat i naglo se zaustavilo. U ovom primeru, brzina vozila u trenutku
udara u banderu izraunava se na osnovu putanje delova. Ugao poletanja za delove isti je kao i nagib
pod kojim se kretalo vozilo u trenutku udara.

slika 6-24: Dijagram koji prikazuje ugao poletanja, vrh putanje i take sletanja prilikom skoka i
okretanja. Kao to se vidi, poletanje mora biti sa pozitivnim uglom, to lansira vozilo u taku viu od
take poletanja (vrh putanje). Nakon toga vozilo pada u taku koja moe biti via, na istom nivou ili
nia od take poletanja. Vertikalna komponenta brzine vozila, Vsin, pomae pri odreivanju vrha
putanje. Ova komponenta kontinualno opada, jer je suprotna gravitacionoj sili. Formula 6-36 je opta
formula koja uzima u obzir vrh putanje i ukupnu daljinu pada.

24

Analiza brzine

6.135 Skok. Skok predstavlja odskakanje ili preskakanje nekog objekta. U sluaju
vozila u pokretu, skok se deava kada vozilo napusti povrinu puta pod pozitivnim (+)
uglom, a zatim, bez prevrtanja, sleti na nekom rastojanju. Taka sletanja moe biti
ravna, ili via ili nia od take poletanja (slika 6-24).
6.136 Prevrtanje i skok. Prevrtanje i skok je situacija u kojoj vozilo u pokretu udara u
neki vei objekat ija visina je nia od centra mase vozila, i zatim se prevre oko take
udara, podie u vazduh i slee na nekoj udaljenosti. Ovakva situacija prevrtanja i
skoka moe se desiti kada vozilo udari objekat direktno ili bono. Ugao poletanja je
uvek pozitivan, dok taka sletanja moe biti na istoj, manjoj ili veoj visini (slike 6-25
do 6-28).

slika 6-25: Primer prevrtanja kao rezultat eonog udarca vozila u ivicu (ili neki drugi vei objekat). U
ovom primeru, taka poletanja i sletanja su na istom nivou.

slika 6-26: Primer prevrtanja kao posledice udara o ivicu. U ovom primeru, taka poletanja i sletanja su
na istom nivou.

slika 6-27: Primer skoka i prevrtanja kada je taka sletanja ispod take poletanja. U ovom sluaju se u
formulu dodaje i vertikalno rastojanje.

25

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

6.137 Kada vozilo napusti put pri padu, skoku ili prevrtanju i skoku, postoje etiri
merenja koje je neophodno obaviti radi izraunavanja brzine:
1. Horizontalno rastojanje putanje centra mase
2. Vertikalno rastojanje () putanje centra mase
3. Ugao poletanja (kada ga je mogue odrediti) na osnovu nagiba ili strmine oblasti u
kojoj se desilo poletanje
4. Lokaciju centra mase vozila
(Za svrhe procenjivanja, moe se smatrati da se centar mase vozila nalazi na sredini, u
centru razmaka izmeu tokova i na jednoj treini visine).

slika 6-28: Primer skoka i prevrtanja gde je taka sletanja iznad take poletanja. U ovom sluaju,
vertikalno rastojanje (h) se oduzima u formuli.

6.138 Merenja horizontalnog i vertikalnog rastojanja vazdune putanje vozila moraju


se odrediti od take poletanja do prve take sletanja ili dodira sa drugom povrinom.
To moe biti ponovni udar u povrinu puta, kao na slici 6-22, ili udarac u povrinu na
nekoj udaljenosti od puta, kao to je bandera, drvo i slino. Ta vozila treba meriti to
je preciznije mogue u odnosu na lokaciju centra mase vozila. To se moe uraditi (a)
dovoenjem u vezu visine centra mase u taki poletanja sa (b) njegovom pozicijom u
taki gde je vozilo prvi put udarilo drugu povrinu.U tom sluaju, dodir vozila sa
drugom povrinom obino se vri nekim delom vozila u odnosu na koji se moe
odrediti centar mase. Bilo koje rastojanje koje vozilo proklizi ili se otkotrlja nakon
prvog dodira sa povrinom treba zanemariti prilikom izraunavanja brzine pre
naputanja puta. Takoe, pri izraunavanju brzine, zbog veoma kratkog vremena i
preenog puta, moe se zanemariti otpor vetra.
6.139 Nije teko izvriti ova merenja koja su potrebna za izraunavanje brzine.
Meutim, ona moraju biti precizna. U veini sluajeva, istraitelj moe da radi sa
minimalnom opremom, koja predstavlja standardan inventar na uviajima
saobraajnih udesa. U zavisnosti od tipa merenja, potrebno je imati sledeu opremu:
1. traku za merenje rastojanja
2. tesarsku ili linijsku libelu
3. ravnu plou
4. icu
5. klinometar
26

Analiza brzine

6. tablu
7. IPTM blueBlitz saobraajni ablon
PADOVI
6.143 Pri prelaska prevelikom brzinom preko udubljenja u putu, vozilo moe za
trenutak poleteti (slika 6-22) i zatim se ponovo spustiti na povrinu puta. Takoe, iz
mnogo razloga vozilo moe napustiti put i pasti preko njegove ivice.
6.144 Za svrhe izraunavanja brzine, postoje etiri skupa okolnosti koje treba
razmotriti, a za svaki postoji posebna formula. U svim sluajevima, taka sletanja
mora biti nia od take poletanja.
1. Povrina poletanja je ravna
Formula 6-29
S

7.97 d
h

2. Povrina poletanja ima pozitivan nagib (+) koji nije vei od 10 procenata.
Formula 6-30
S

7.97 d
h de

3. Povrina poletanja ima negativan nagib () manji od 10 procenata.


Formula 6-31
S

7.97 d
h de

4. Povrina poletanja ima negativan nagib () vei od 10 procenata.


Formula 6-32
S cos

7.97 d
h d tan

gde je S = brzina
d = horizontalno rastojanje
h = vertikalno rastojanje
e = nagib
= ugao poletanja u stepenima

27

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

6.145 Ravna povrina poletanja. Kada vozilo napusti put i udari u udaljenu povrinu,
pri emu je povrina poletanja ravna, brzina vozila u trentku naputanja puta moe se
izraunati primenom formule 6-29:
Formula 6-29
S

7.97 d
h

gde je S = brzina
d = horizontalno rastojanje
h = vertikalno rastojanje
Primer 1 (ravna povrina poletanja)
Vozilo je napustilo put u krivini. Povrina koja je vodila do take poletanja bila je
ravna ili bez nagiba. Vozilo je prvo dodirnulo povrinu na horizontalnom rastojanju
(d) od 12 m i vertikalnom rastojanju (h) od 3 m ispod take poletanja. Merenja su
vrena u odnosu na poziciju centra mase.
S

7.97 12

3
95.64
S
1.732
S 55.21
S 55km / h

Primer 2 (pozitivan nagib u oblasti poletanja)


Isti uslovi kao u primeru 1, sem to povrina poletanja ima nagib (e) od +8 procenata.
Primena formule 6-30:
S
S
S
S

7.97 d
h de
7.97 12
3 (12 .08)
95.64
3 .96
95.64

3.96
95.64
S
1.98
S 48.28
S 48km / h

Primer 3 (negativan nagib u oblasti poletanja)


Isti uslovi kao u primeru 1, sem to povrina poletanja ima negativan nagib (e) od 8
procenata.
Primena formule 6-31
28

Analiza brzine

S
S
S
S

7.97 d
h de
7.97 12
3 (12 .08)
95.64
3 .96
95.64

2.04
95.64
S
1.428
S 66.97
S 66km / h

Primer 4 (brzina na osnovu delova)


Vozilo je direktno udarilo banderu i naglo se zaustavilo. Delovi vozila koji su se
nalazili na visini od 1 m u odnosu na nivo puta su odbaeni 7 m unapred, gde su pali
na zemlju. Priblina brzina vozila u trenutku udara u banderu moe se izraunati
primenom formule 6-29.
Formula 6-29
S
S

7.97 d
h
7.97 7

1
55.79
S
1
S 55.79
S 55km / h

6.146 Negativan nagib vei od 10 procenata. Kada vozilo pada sa puta, bez obzira na
veliinu negativnog nagiba (moe biti vei od 10 procenata), mogue je izraunati
brzinu u trenutku poletanja pomou formule 6-32.
Formula 6-32
S cos

7.97 d
h d tan

gde je S = brzina
d = horizontalno rastojanje od take poletanja do prve take dodira sa
povrinom (mereno u odnosu na centar mase vozila)
h = vertikalno rastojanje pada (mereno u odnosu na centar mase vozila)
= ugao poletanja u stepenima
Primer
29

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

Vozilo nije uspelo da proe kroz krivinu. Taka u kojoj je napustilo put ima negativan
nagib od 20 stepeni. Nakon naputanja puta, vozilo je prelo horizontalno rastojanje
od 9 m i sletelo 4.5 m ispod take poletanja. Brzina vozila u taki poletanja je:
kosinus od 20 stepeni = .9307
sinus od 20 stepeni = .3640
S
S

7.97 9
.9397 4.5 9 .3640
71.73

.9397 1.224
71.73
S
.9397 1.106
71.73
S
1.039
S 69km / h

PREVRTANJA I SKOKOVI
6.149 Ako je brzina vozila pri udaru u vei objekat dovoljno visoka, a taka udara
nalazi se ispod centra mase vozila, ono e se okrenuti oko take udara i prevrnuti se
i/ili skoiti kroz vazduh, obino padajui na krov. Takvi sluajevi najee se deavaju
kada vozilo bono ili direktno udari u ogradu.
6.150 Pri upotrebi formule za skok, povrina poletanja mora imati pozitivan nagib.
Ove formule se obino koriste kada je ugao poletanja vei od 6 stepeni (10% nagiba).
Tada e vozilo biti lansirano u vazduh i dostii e vrhunac leta u taki koja je via od
take poletanja. Od te take, vozilo moe pasti u bilo koju taku koja je u nivou, via
ili nia od take poletanja.
6.151 Odreivanjem pozicije centra mase vozila u trenutku udara u objekat i prvog
pada na drugu povrinu, kada na primer vozilo pada van puta ili udara u drvo, mogue
je izraunati brzinu vozila u trenutku udara.
6.152 Prilikom raunanja brzine pri poletanju kada je dolo do prevrtanja, ako je taka
sletanja nia od take poletanja, u potkorenoj veliini treba koristiti znak plus (+), a u
suprotnom znak minus ().
Primer 1 (ravno poletanje i sletanje)
Vozilo je ulo u raskrnicu, udarilo u ivinjak, prevrnulo se i poletelo u vazduh, da bi
palo na krov na oblinjem travnjaku. Pozicije centra mase vozila pri poletanju i
sletanju su na istom nivou, na horizontalnom rastojanju od 14m. Pri raunanju brzine
kada su taka poletanja i taka sletanja na istom nivou koristimo formulu 6-33
(pogledajte i slike 6-25 i 6-26):
Formula 6-33
30

Analiza brzine
S 11.27 d

gde je S = brzina
d = rastojanje
S
S
S
S

11 .27 14
11 .27 3.742
42.17
42km / h

Primer 2 (taka sletanja je ispod take poletanja)


U ovom primeru, uslovi su isti kao u primeru 1, sem to je vozilo sletelo 3 m ispod
take poletanja, mereno u odnosu na centar mase. Kada je taka sletanja pri prevrtanju
ispod take poletanja, vertikalno rastojanje (h) se dodaje (+) u formuli. U takvim
sluajevima, moe se koristiti formula 6-34 (slika 6-27).
Formula 6-34
S

11.27 d
d h

gde je S = brzina
d = horizontalno rastojanje
h = vertikalno rastojanje
S
S

11.27 14
14 3
157.78

17
157.78
S
4.123
S 38.27
S 38km / h

Primer 3 (taka sletanja je iznad take poletanja)


U ovom primeru uslovi su isti kao u primeru 1, sem to je vozilo sletelo 3 m iznad
take poletanja, mereno u odnosu na centar mase. Kada je taka sletanja pri prevrtanju
iznad take poletanja, vertikalno rastojanje (h) se oduzima u formuli. U takvim
sluajevima koristi se formula 6-35, koja je identina formuli 6-34, sem to se u
potkorenoj veliini koristi simbol minus. (slika 6-28)
Formula 6-35
S

11.27 d
d h

gde je S = brzina
d = horizontalno rastojanje
h = vertikalno rastojanje
31

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

S
S

11.27 14
14 3
157.78

11
157.78
S
3.31
S 47.66
S 47 km / h

Formule 6-34 i 6-35 podrazumevaju ugao poletanja od 45 stepeni.


6.153 Formula 6-36 moe se koristiti za izraunavanje minimalne brzine poletanja bez
obzira na to da li je taka sletanja ispod ili iznad (u odnosu na centar mase) take
poletanja. Ova formula zahteva da se nagib meri u stepeni. Ne podrazumeva se ugao
poletanja.
Formula 6-36
S

7.97d
d sin cos [ h (cos ) 2 ]

gde je S = brzina u km/h


d = horizontalno rastojanje
h = vertikalno rastojanje
= ugao poletanja u stepenima
kada vozilo slee ispod take poletanja koristi se +[h x (cos)2]
kada vozilo slee iznad taek poletanja koristi se [h x (cos)2]
Primer
Vozilo se kree putem velikom brzinom. Nakon prelaska preko rupe, vozilo u trenutku
polee i pada nazad na put. Merenje od take poletanja do take sletanja (u odnosu na
centar mase) daju sledee rezultate:
a. horizontalno rastojanje = 25 m
b. vertikalno rastojanje (nie) = 1 m
Utvreno je da je ugao poletanja () bio 6 stepeni.
kosinus od 6 stepeni = 0.9945
sinus od 6 stepeni = 0.1045
Formula 6-36

32

Analiza brzine

S
S
S
S

7.97 d
d sin cos [ h (cos ) 2 ]
7.97 25
25.0 .104 .994 [1.0 (.994) 2 ]
199.25
2.58 (1.0 .988)
199.25

3.568
199.25
S
1.89
S 105.4
S 105km / h

HIDROPLANSKI EFEKAT
6.156 Na brzinu pri hidroplanskom efektu direktno utiu:
(a) tip povrine puta
(b) dubina vode na putu
(c) pritisak u gumama
Povrina puta mora biti dovoljno glatka kako bi se voda formirala i zadrala na
povrini. Dubina vode mora biti izmeu 5.08 i 7,62 mm. to se tie pritiska u
gumama, nii pritisak dovodi do pojave hidroplanskog efekta pri manjim brzinama.
Uobiajen pritisak u gumama putnikih i ostalih manjih vozila je izmeu 110 i 206
kPa, dok su kritine brzine za pojavu hidroplanskog efekta pri ovim pritiscima izmeu
65 i 91 km/h. Komercijalna vozila, kao to su veliki kamioni, imaju pritisak u gumama
izmeu 344 i 620 kPa. Kod njih nee doi do hidroplanskog efekta sve dok se brzina
ne popne izmeu 117 i 157 km/h.
6.157 Sledea formula 6-37 je pojednostavljena formula za hidroplanski efekat koja
se moe koristiti kao pomo pri odreivanju kojom brzinom bi vozilo moralo da se
kree da bi dolo do hidroplanskog efekta. Moe se primeniti na glatke gume koje ne
odvode vodu, kao i na rebraste gume kod kojih dubina vode prelazi dubinu are.
Formula 6-37
S h 6.36 p

gde je Sh = brzina pri hidroplanskom efektu


p = pritisak vazduha u gumama (kPa)
Primer
Vozilo se kree po glatkom putu na kome postoji vodeni film debljine 7.62mm.
Prednje gume su glatke i imaju pritisak od 144.79 kPa. Voza gubi kontrolu i
33

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

mogunost koenja na prednjim tokovima zbog pojave hidroplanskog efekta.


Priblina brzina potrebna da bi se javio hidroplanski efekat je:
S h 6.36 144.79
S h 6.36 12.03
S h 76.51
S h 76km / h

OKRETANJE I PREVRTANJE
6.166 Kada prolazi kroz krivinu prevelikom brzinom, vozilo se moe okrenuti na
stranu i prevrnuti. Da li e se vozilo okrenuti i prevrnuti zavisi od faktora koenja,
radijusa krivine, irine trake i lokacije centra mase (slika 6-29). to se tie faktora
koenja, da bi se vozilo okrenulo i prevrnulo, faktor mora biti dovoljno veliki da bi
spreio proklizavanje i skretanje vozila. Meutim, sam faktor koenja ne koristi se u
formulama za okretanje i prevrtanje. To je zato to radijus koji vozilo moe da savlada
ve odreen faktorom koenja.
6.167 Formule za okretanje i prevrtanje ne odnose se na situacije u kojima vozilo
bono udara u vei objekat, ili na druge situacije u kojima se iznenada zaustavlja i
zatim prevre. U takvim sluajevima treba koristiti odgovarajuu formulu za
prevrtanja i skokove (6.149).
6.168 Ravna povrina puta. Brzina vozila u momentu prevrtanja ili poetka okretanja
(rotiranja oko centra mase) koje dovodi do prevrtanja moe se za ravan put izraunati
primenom formule 6-38:
Formula 6-38 (ravan put)
V

rgt w
2h

gde je V = brzina
r = radijus u metrima
g = gravitaciono ubrzanje
tw = irina trake vozila u cm
h = visina centra mase u cm
Primer
Vozilo se kree u krivini velikom brzinom i prevre se. Istraga je pokazala da put bio
ravan, tj. nije bilo ivica niti superelevacija. Merenjem su dobijeni sledei rezultati:
radijus krivine (r) = 91.44 m
irina trake (tw) = 259 cm
visina u cm (h) = 228.6 cm
34

Analiza brzine
V

91.44 9.81 259


2 228.6

232329.8376
457.2

V 508.158
V 22.54m / s
V 81km / h

slika 6-29

6.169 Put sa ivicom ili superelevacijom. Brzina vozila u momentu prevrtanja ili
poetka okretanja (rotiranja oko centra mase) koje dovodi do prevrtanja moe se za
put sa ivicom ili superelevacijom izraunati primenom formule 6-39:
Formula 6-39 (put sa ivicom ili superelevacijom)
V

rg (.5t w he)
(h .5t w )e

gde je V = brzina
h = visina centra mase (cm)
tw = irini trake (cm)
r = radijus (m)
g = gravitaciono ubrzanje
e = superelevacija ili ivica
Primer
Vozilo se kree u krivini velikom brzinom i prevre se. Uviaj je otkrio sledee
informacije:
35

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

radijus krivine (r) = 91.44m


irina trake (tw) = 259cm
visina centra mase (h) = 228.6cm
superelevacija (e) = .03
V

91.44 9.81[(.5 259) ( 228.6 .03)]


228.6 (.5 259 .03)

91.44 9.81 136.35


228.6 3.885

122309.549
224.715
V 23.329m / s
V 84km / h
V

MOMENAT I BRZINA
6.172 Ovo su prihvatljivi metodi za raunanje brzine upotrebom momenta:
1. metod 360 stepeni
2. metod kvadranata
U narednom tekstu detaljno emo objasniti procedure upotrebe momenta u analizi
brzine, a daemo i primere situacija koje se najee sreu. Kako bi ispravno razumeo
momenat i njegovu primenu na analizu brzine, preporuuje se itaocu da ponovo
pree poglavlje 3.
Metod 360 stepeni
a. Ovaj metod odreuje brzinu na osnovu momenta pomou dvodimenzionalnog
koordinatnog sistema, koji je poznat kao Dekartov koordinatni sistem i jednim
oblikom vektorske analize (slike 6-30 i 6-34).
b. Svi uglovi se mere kao otri ili tupi od pozitivne X ose, u smeru suprotnom
kretanju kazaljke na satu u odnosu na putanju kretanja vozila. Ugao moe imati
veliine od 0 do 360 stepeni (slike 6-34 i 6-36).
c. Dovoljne su samo dve formule za sva potrebna izraunavanja.
d. Vrednostima sinusa i kosinusa u formulama ne treba dodeljivati znakove plus i
minus. Njihove vrednosti diktiraju sami uglovi.
e. Ovaj metod nije pogodan za reavanje linijskih problema brzine.
Metod kvadranata
a. Slino metodu 360 stepeni, ovaj metod odreuje brzinu na osnovu momenta
koristei dvo-dimenzionalni koordinatni sistem, poznat kao Dekartov koordinatni
sistem i jedan oblik vektorske analize (slike 6-30 i 6-34).
b. Za razliku od metoda 360 stepeni, uglovi se mere u smeru kazaljke na satu ili u
suprotnom smeru u odnosu na X osu, ali se unutar svakog kvadranta mere samo
36

Analiza brzine

otri uglovi. Dakle, uglovi ne mogu biti vei od 90 stepeni (slike 6-30, 6-34 i 637).
c. Brzina se moe proceniti bez obzira na ugao prilaska, ukljuujui linijske sudare.
d. Jedna formula je opta za sva izraunavanja. Meutim, za razliku od metoda 360
stepeni, za svaki skup uslova iz ove formule potrebno je izvesti barem jo jednu.
e. Za razliku od metoda 360 stepeni, vrednostima sinusa i kosinusa moraju se
dodeliti pozitivne i negativne vrednosti, u zavisnosti od kvadranta u kome se
uglovi mere.
DEKARTOV KOORDINATNI SISTEM
6.173 Dvo-dimenzionalni koordinatni sistem poznati kao Dekartov koordinati sistem i
vektorska analiza koriste se za reavanje problema brzine na osnovu momenta. Slika
6-30 prikazuje takav sistem.

slika 6-30: Dekartov koordinatni sistem, korisi se za lociranje take P, definisanjem njenog
horizontalnog i vertikalnog rastojanja od take 0, koja se naziva koordinatni poetak.

6.174 Kao to je prikazano na slikama 6-30 i 6-31, X i Y ose formiraju etiri


kvadranta. Kada gledamo sliku 6-31 u smeru suprotnom kretanju kazaljke na satu, od
nule do 360 stepeni, moemo videti da je nula stepeni na desnom kraju X ose; 90
stepeni je na vrhu Y ose; 180 stepeni je na levom kraju X ose, 270 stepeni je na dnu Y
ose, dok je 360 stepeni ponovo na desnom kraju X ose. Vrednosti na X osi levo od Y
ose su negativne, kao i vrednosti na Y osi ispod X ose. Vrednosti na Y osi iznad X ose
su pozitivne, kao i vrednosti na X osi desno od Y ose. Dakle, kretanje po X osi sleva
na desno je kretanje u pozitivnom ili +X smeru, dok je kretanje sa desne u levu stranu
u negativnom ili X smeru. Kretanje nagore po Y osi je u pozitivnom ili +Y smeru,
37

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

dok je kretanju niz Y osu u negativnom ili Y smeru. Kretanje po X osi je uvek
odreeno vrednou kosinusa, a po Y osi vrednou sinusa (tabela 6-3).

tabela 6-3
osa
X osa
X osa
Y osa
Y osa

kretanje
sa leve na desnu
sa desne na levu
na gore
na dole

sinus/kosinus
kosinus
kosinus
sinus
sinus

slika 6-31: Dekartov koordinatni sistem sa etiri kvadranta koje formiraju X i Y ose, sa prikazanim
vrednostima za X i Y u svakom kvadrantu.

6.175 Princip po kome funkcionie formula za moment je da je momenat vozila koja


su uestvovala u sudaru pre samog udara jednak momentu celog sistema nakon udara.
Primer je kada se dve saobraajne jedinice (ili delovi sistema) sudare, i jedna se
prelomi na pola, to rezultuje pojavom tri razliita dela u sistemu. U takvom sluaju,
iako svaki deo sistema ima svoj momenat, ukupan momenat dva dela pre udara jednak
38

Analiza brzine

je ukupnom momentu tri dela nakon udara. Poto ovo nije energetska formula, u
analizi brzine ne razmatramo sam udar.
6.176 Da bismo izraunali ukupan momenat prilikom sudara dva vozila, moramo
sabrati momenat vozila 1 i momenat vozila 2. Meutim, to nije dovoljno za
izraunavanje brzine, jer jo uvek imamo previe nepoznatih. Sa druge strane, ako
vrednosti momenata za oba vozila pre i nakon udara rastavimo na horizontalne i
vertikalne kompomente, tada moemo dodati iste komponente i moemo koristiti
uglove prilaza i odlaska. Momenat se definie kao proizvod mase i brzine. U formuli
za momenat, masa se pojavljuje kao W a brzina kao S. S se moe razdvojiti od W, to
je vrednost koju moemo utvrditi. Tada poznati podaci postaju dovoljni za raunanje.
S e biti izolovano na jednoj strani jednaine.
6.177 Na slici 6-32 prikazan je pravougli trougao dobijen crtanjem momenta vozila 1
nakon udara. Momenat (prikazan kao hipotenuza) je rastavljen na horizontalnu
kompomentu i vertikalnu komponentu (prikazane kao katete), na dvo-dimenzionalnom
dijagramu sa X i Y osama. Rastavljanjem momenta vozila 2 takoe bismo dobili
pravougli trougao. U sluaju bilo kog vozila, veliina momenta (hipotenuza), mora
biti umanjena za svaku komponentu u skladu sa uglom koji hipotenuza formira sa X
osom. (Nema ugla pri dolasku vozila 1). Ovo se radi pomou dve trigonometrijske
funkcije sinus i kosinus, za odgovarajue katete (za X komponentu kosinus, a za Y
komponentu sinus). Veliina hipotenuze jednaka je vrednosti komponente pomnoenoj
odgovarajuom trigonometrijskom funkcijom (sinus ili kosinus).

slika 6-32: Vektorska analiza koja pokazuje momenat vozila 2 pri odlasku pod uglom od 25 stepeni,
projektovan na obe ose.

39

Tehniki prirunik za istraitelje saobraajnih nesrea

6.178 U situaciji koja je prikazana na slici 6-32, vozilo 1 prilazi sa leve strane du X
ose i odlazi na gore, pod uglom od 25 stepeni. Kosinus ugla od 25 stepeni je .906, to
znai da je momenat nakon udara po X osi jednak 90.6 procenata momenta koji
predstavlja hipotenuza. Sinus ugla od 25 stepeni je .422, to znai da je momenat po Y
osi jednak 42 procenta momenta koji predstavlja hipotenuza. Iz tabele 6-3 moemo
videti da su u ovom sluaju obe vrednosti (sinus i kosinus) pozitivni. Dijagram sa slike
6-32 naziva se vektorska analiza. Vektor je koliina koje ima i vrednost i pravac.
Momenat je vektorska veliina. Pravac momenta vozila 1 nakon udara definisan je
uglom izmeu X ose i pravca odlaska vozila. Vektorske veliine prikazuju se kao
linije sa strelicama koje pokazuju smer.
6.179 Isprekidane linije na slici 6-33 predstavljaju komponente vektora koje su
paralelne X i Y osama. Tabela 6-4 prikazuje pozitivne i negativne vrednosti kosinusa i
sinusa za ove komponente. Grafiki, one nam govore koje formule za brzinu treba da
koristimo.
tabela 6-4
vektor
W1S1
W2S2
W1S3
W2S4

X vrednost
W1S1
W2S2cos
W1S3cos
W2S4cos

+ ili
+

Y vrednost
0
W2S2sin
W1S3sin
W2S4sin

+ ili

Kao to se moe videti iz tabele 6-4, kada se prilazna putanja vozila 1 (W1S1) nalazi na
X osi, ona nema vrednost po Y osi.
6.180 Slika 6-34 prikazuje upotrebu Dekartovog koordinatnog sistema za prikaz
uglova pod kojim vozila prilaze taki sudara i uglova pod kojim ona odlaze nakon
sudara. Uglovi prilaska i udaljavanja su obeleeni simbolima i , respektivno, za
vozilo 1. Za vozilo 2, to su simboli i . Kod metoda 360 stepeni, ugao prilaska
vozila 2, , meri se u smeru suprotnom kretanju kazaljke na satu, od +X ose do
imaginarne linije koja se prua iza take sudara koja pokazuje koja bi bila putanja
vozila da do sudara nije ni dolo ponekad se to naziva i nameravana putanja
kretanja. Kod metoda 360 stepeni, uglovi se nikada ne mere u odnosu na stvarnu
prilaznu putanju (punu liniju koja oznaava vektor). Merenje prilaznih uglova se tako
razlikuje od merenja odlaznih uglova, koji se uvek mere u odnosu na odlaznu putanju.
Pri upotrebi metoda kvadranata, prilazni ugao vozila 2, , meri se od prilazne putanje
do najblieg dela X ose u ovom sluaju to je +X osa.

40

You might also like