I ova knjiga o Anti Paveliu, trea po

redu, bavi se djelatnou poglavnika i

njegovim reimom u drugom razdoblju
postojanja ustake drave u sjeni i pod
nadzorom Treeg Reicha Adolfa Hitlera,
kojem je Paveli ostao vjeran sve do
kraja. Dok je u prvoj knjizi, A
n
e
t P
a
v
e

il i
u
s
a
t
e
, predmet obrade bila tzv. prva
ustaka emigracija (1929-1941), u drugoj,
pod naslovom NDHz
i
m
e

uH
e
t
l
ir
ai
M
u
s
s
o
n
i
l
a
j
i, obraeni su i prikazani
odnosi tzv. NDH kao izrazite satelitske
tvorevine u razdoblju posebnog i
nesimetrinog suvlasnitva Rima i
Berlina nad kraljevinom od njezina
proglaenja 10. IV 1941. sve do pada
faistikog Ducea 1943. godine.
Trea knjiga, U
s
a
t
eiT
r
e

iR
e
c
ih
,
rastavljena u dva sveska, nastavak je
druge i s njom ini cjelinu, samo to se
poloaj ustake drave u tom razdoblju,
zbog napukle Osovine Rim-Berlin,
temeljno mijenja. U knjizi se prikazuju
diplomatsko-vojni odnosi na liniji
Zagreb-Berlin, jer prijanji trokut,
zapravo, praktino vie ne postoji.
Sredinje mjesto u prvom svesku
zauzima kapitulacija Italije i njezine
posljedice za poloaj NDH i politiku
ustakog vodstva te osovinske tvorevine.
U drugom je svesku opseno i iscrpno
obraeno razdoblje povijesti NDH od
afere Lorkovi - Voki do Pavelieva
bijega iz zemlje. italac e ovdje nai i
konani osvrt i ocjenu prikupljenih
historijskih podataka o ustakoj dravi
kao jedinoj dravi koju je u toku rata
stvorila i proglasila Osovina na
jugoslavenskom dravnom teritoriju to
ga je (privremeno) pregazila svojom
vojskom.
Bogata i pomno odabrana graa iz
domaih i stranih izvora, opsena
domaa i strana literatura kojom se
sluio autor, te nain prezentacije
pruaju itaocu autentinu sliku o
jednom od presudnih razdoblja nae i
ope povijesti, a povjesniarima
nezaobilazan predloak za daljnja
istraivanja.

P
L
A
V
AB
B
IL
O
I T
E
K
A

J. E. Persico:
PRODOR U REICH
B. Krizman - B. Petranovi:
JUGOSLAVENSKE VLADE
U IZBJEGLITVU
1941-1945, I/II
I. Jeli:
KOMUNISTIKA PARTIJA
HRVATSKE 1937-1945, I/II
A. Rupnik:
U ZNAKU D
D. Buva:
JAPAN - ANATOMIJA USPJEHA
K. tajner:
7000 DANA U SIBIRU
J. i S. Pool:
TKO JE FINANCIRAO HITLERA
K. Marx:
HISTORIJA TAJNE DIPLOMACIJE
18. STOLJEA
S. Vukmanovi-Tempo:
REVOLUCIJA KOJA TEE l/lV
M. Baleti:
POVRATAK IDOVA
U ZEMLJU IZRAELOVU
I. Maek-Matija:
SJEANJA
D. epi:
VLADA IVANA UBAIA
I. Katardiev:

1. B. Krizman: ANTE PAVELI I USTAE

(Globus, Zagreb, 1978.)
2. B. Krizman: NDH IZMEU HITLERA I
MUSSOLINIJA (Globus, Zagreb, 1980.)
3. B. Krizman: USTAE I TREI REICH
l/ll (Globus, Zagreb, 1983.)

MAKEDONSKO NACIONALNO
PITANJE
1919-1930.

G
L
O
B
U
S

Z
A
G
R
E
B

PLAVA B I B L I O T E K A

Urednik

Bogdan Krizman

USTAE
I TREI REICH

GLOBUS / ZAGREB

Predgovor

I ova knjiga, trea po redu, o Anti Paveliu bavi se, rastavljena u

dva sveska, djelatnou ustakog poglavnika i njegova reima u drugom
razdoblju postojanja ustake drave u sjeni i pod nadzorom Treeg Reicha
Adolfa Hitlera (19431945), kome je Paveli ostao vjeran sve do kraja. Dok je
u prvoj knjizi (Ante Paveli i ustae, Zagreb, 1978) predmet obrade bila tzv.
prva ustaka emigracija (od 1929. do 1941), u drugoj, pod naslovom Paveli
izmeu Hitlera i Mussolinija (Zagreb, 1980), obraeni su i prikazani vanjski
odnosi tzv. NDH kao izrazite satelitske tvorevine u razdoblju posebnog i
nesimetrinog suvlasnitva Rima i Berlina nad njom (kraljevinom!) od
njezina proglaenja 10. IV 1941. sve do pada faistikog Ducea u srpnju 1943.
godine. U njoj sam pokuao, na temelju raspoloivih arhivskih izvora, prikazati (preteno) diplomatsko-vojnu komponentu zbivanja u vezi sa NDH u
trokutu ZagrebBerlin-Rim do pada B. Mussolinija.
Trea knjiga, Ustae i Trei Reich (Paveli s Hitlerom na nizbrdici - I
svezak; Paveli Hitlerov poslednji saveznik - II svezak) samo je nastavak
druge, i s njom ini cjelinu, samo to se poloaj ustake drave u tom
razdoblju, zbog napukle osovine Rim-Berlin temeljno mijenja. U knjizi se
prikazuju diplomatsko-vojni sastojci odnosa na liniji ZagrebBerlin, jer prijanji trokut, zapravo, praktino vie ne postoji. Budui da je cjelina s drugom
knjigom, tek e u drugom svesku tree knjige italac nai na kraju osvrt i
ukupnu ocjenu prikupljenih historijskih podataka o ustakoj dravi kao
jedinoj dravi koju je u toku rata stvorila i proglasila Osovina na svojom
vojskom (privremeno) pregaenom jugoslavenskom dravnom teritoriju.
Gradivo prvog sveska podijeljeno je na est poglavlja, drugi svezak ima
etiri poglavlja, sa Zakljukom i Prilozima medu kojima se istiu tri: zavrni
izvjetaj Vladete Milievia, glavnog jugoslavenskog policijskog referenta za
pitanja ustaa, upuen ondanjem predsjedniku jugoslavenske kraljevske
vlade u izbjeglitvu Duanu T. Simoviu, elaborat o razvitku ustakog pokreta
u inozemstvu, istrani elaborat Vjekoslava Servatzyja i historijski prikaz
ustakog pokreta koji je dao in. Mimo Rosandi.
Grada ugraena u ovu knjigu potjee preteno iz domaih arhivskih
izvora. Uz mikrofilmove njemake arhivske grade iz nacistikog ministarstva
vanjskih poslova prikupljeno je i koriteno u njoj mnotvo istranih zapisnika
i izjava pojedinih istaknutih ustaa, poput M. Budaka, SI. Kvaternika, A. Mokova, M. Alajbegovia, V. Koaka, VI. Krena i drugih, naravno i njemakog
poslanika u Zagrebu Siegfrieda Kaschea koji je u zatvoru, dok je ekao da
pone suenje, uspio napisati opsean elaborat, od 269 strojem pisanih
stranica, o strukturi, personalnom sastavu i djelovanju njegova poslanstva sve

do bijega iz Zagreba. Iskoriteni su i objavljeni njemaki dokumenti vojnooperativne prirode (Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilakom
ratu naroda Jugoslavije, Dokumenti Nemakog Rajha u izdanju Vojnoistorijskog instituta u Beogradu), kao i mnogobrojni podaci iz prikladne domae i
strane (pa i ustake!) literature.
Osjeam da mi je dunost zahvaliti na ovome mjestu posebno onima koji
su najvie pripomogli da zavrim taj posao, prije svega naelniku Vojnoistorijskog instituta JNA u Beogradu general-potpukovniku Fabijanu Trgu, Arhivu
Instituta i njegovim arhivskim radnicima na susretljivosti, drugarskoj panji i
velikom strpljenju prilikom mojih estih boravaka i brojnih zahtjeva. Zahvalnost dugujem i direktoru Arhiva Jugoslavije u Beogradu dr Sidi Marjanovi i
njezinim arhivistima s kojima me vee skladna suradnja sve negdje tamo od
osnivanja Arhiva, suradnicama Arhiva Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske u Zagrebu i mnogim drugim kolegama u poslu. Zahvaljujem
recenzentu i moje tree knjige o Paveliu prof. dru Dragovanu epiu i svom
marnom izdavau direktoru Tomislavu Pueku s kojim suradnja u pripremanju rukopisa za tampu moe posluiti kao primjer susretljivosti i razumijevanja, ne zapostavljajui pri tom nikad interes i uspjeh poduzea Globus koje
tako sigurno i portvovno vodi.
Ostajui vjeran svom dosadanjem postupku da tekst i tree knjige o
Paveliu bude znanstven po pristupu i dokumentaciji a po fakturi i izlaganju
pristupaan irem krugu italaca, izraavam na kraju elju i nadu da naa
italaka publika i moju treu knjigu doeka i prihvati kao prethodne dvije.
Tada bi nemali trud uloen u nju bio mnogostruko plaen i preplaen.
B. K.

PRVI SVEZAK

PAVELI S HITLEROM NA NIZBRDICI

PRVO POGLAVLJE

Napukla

Osovina

Rim-Berlin

1. Vijesti o situaciji u faistikoj Italiji. Ustaki novinar klerikalne

prolosti i orijentacije dr Franjo Dujmovi uputio je u svojstvu ravnatelja i
glavnog urednika Nove Hrvatske ve 13. I 1943. pismo ministru vanjskih
poslova Mladenu Lorkoviu1 da bi mu u povjerenju priopio ovo:
Jedan njegov poznanik razgovarao je prije dva dana s nekim talijanskim
majorom redovite vojske i taj mu je, izmeu ostalog, budui da su dosta
intimni, saopio da je u Italiji trebalo doi do promjene vlade s obzirom na
bolest B. Mussolinija (rak na elucu), s tim da bi vodstvo preuzeo trijumvirat:
u prvom redu prestolonasljednik princ Umberto, vojvoda Aimone, maral
P. Badoglio i od nacionalista L. Federzoni. Meutim, kad su Nijemci saznali za
taj pokuaj, Hitler je strano zaprijetio Italiji, pa je talijanska strana
odustala. Major je sam priznao kako je Mussolini uvjeren da je Italija ve
izgubila rat, isto kao i sam generaltab od generala do posljednjeg vojnika. U
Italiji strano napadaju R. Farinaccija kao Hitlerovog plaenika, a izdajnika
Italije. Tenja Rima danas je spasiti Tripolis i Libiju, a ostalo su sve spremni
napustiti. Talijani su uvjereni da e budua granica izmeu NDH i Italije biti
rijeka Soa, a da bi im trebalo ostaviti samo Trst kao glavnu luku za istoni
Jadran. U Italiji se pojavljuju brojne demonstracije, pa i pred samim kraljem;
njemaki vojnici bili su tvorno napadnuti u Milanu, dok su se demonstracije
razvile u svim veim gradovima Italije protiv rata i za kruh.
Danas je u Italiji pie dalje Dujmovi efu ustake diplomacije vrlo
aktuelna pjesma Mammelieva uperena protiv stranaca, t. j. protiv Nijemaca, a
narodna stega je totalno podbacila. Sviesni su svih grieha to ih je Italija
uinila na hrvatskom ivlju i uvjereni da e to Italija morati skupo platiti.
Talijani raunaju da e doi poslije rata do stvaranja balkanske federacije
bive Jugoslavije, Bugarske, Grke i Albanije s oko 55 milijuna stanovnika.
Jedva ekaju as da Englezka i Amerika zauzmu Tunis i da Italija moe iz ovog
rata izai. Talijani dre, da e Anglosaksonci svoj pohod u Europu izvriti
preko Turske, Bugarske i Rumunjske s tim da spriee prodiranje Rusa u
Europu i to da bi imalo biti ve u toku 1943. te da izkrcavanje ni u kom
sluaju ne e biti izvreno preko Italije.
To su u glavnom navodi Dujmovi najzanimljiviji detalji ovih bojnikovih izjava. Jo je dodao da talijanski ratnici sabotiraju, da se ne e boriti i da
1 Arhiv Vojnoistorijskog instituta (skraeno A-VII), NDH, kut. 286, Br. reg. 12/5. Dujmovi
je u emigraciji objavio prilog pod naslovom: Od Narodnog vijea do Rimskih ugovora, Hrvatska
revija (Buenos Aires), god. XV (1965), sv. 1 - 2 (57-5) (oujak), str. 151-155.

njihove podmornice patroliraju u Sredozemnom moru, a da ne torpediraju

englezke brodove.
Kao da sadraj gornjeg pisma novinara Dujmovia nije utjecao na Lorkovia, jer je ubrzo potom uputio pismo (Zagreb, 21.1 1943) 2 poslaniku NDH u
Rimu Stijepi Periu proeto optimizmom. U njemu javlja Periu da u stvari
odnosa s Italijom nije nita poduzimao poslije Perieva dolaska niti je za to
vrijeme vidio ikoga od Talijana. Od Roatte3 primio je upravo pismo kao
odgovor na Lorkoviev Appunto od 24. XII koje je puno novih lai i
izmotavanja. Roatta, meu inim, tvrdi da nakon 15. X doista nije vie
nijednoga etnika naoruao, ali je ipak 3.000 etnika, koji su ve suraivali u
njegovoj miliciji, ali nisu bili formalno u nju uvrteni, preuzeo na hranu i
plau. Suvie dodaje, da e u sluaju veih operacija u Hercegovini morati
uzeti nekoje jedinice iz Crne Gore, koje meutim po njegovom shvaanju
ni jesu etnici.
Tvoj brzojav o predstojeem opozivu Roatte primio je Poglavnik sa
najveim zadovoljstvom - pie dalje Lorkovi da o sebi ne govorim. Robotti
se dodue u Ljubljani slabo slagao sa naim prijateljem Graziolijem, ali je
napose u poslednje vrieme pokazivao prema nama dosta sklonosti. Inae ini
se nije osoba naroitog znaenja, te bi njegovo imenovanje zapovjednikom II.
Armate poslije Ambrosia i Roatte znailo, da se ovoj pripisuje neto manje
znaenje. Mi svakako vjerujemo, da opoziv Roatte znai konac etnike
politike, kao to je opoziv Ambrosia doista znaio konac okupatorskoga
nastojanja.4 Mi emo sve sa svoje strane uiniti, da se s novim zapovjednikom
izravnaju pogreke prolosti i konano stvore uvjeti za onakove odnoaje,
kakovi su na poetku bili miljeni i obim stranama bez sumnje prieko
potrebni.
Juer pie dalje Lorkovi otpoela je velika njemaka ofenziva protiv
partizana s velikim snagama (jedna SS-divizija iz Karlovca, dvije daljnje
potpune i dijelovi etvrte, s tim da je peta divizija u Sarajevu u izvjesnoj
rezervi; legionarska divizija NDH, etiri bataljuna domobrana, dok Talijani
du like pruge uglavnom s defenzivnim zadatkom s 21 bataljunom, od ega
sedam hrvatskih).5 Pri tom Lorkovi moli Peria da prednje podatke smatra
najveom tajnom i nastavlja ovako: Iz njih vidi, da se radi doista o velikom
podhvatu, koji ne e prestati do konanog unitenja svih pobunjenika u
itavoj Hrvatskoj. Ovaj podhvat od koga se nadamo podpunom preokretu
unutarnjeg poloaja je posljedica Poglavnikovog posjeta kod Fiihrera,6 te
veoma odlunih koraka, koje smo poduzeli odmah poslije izkrcavanja Amerikanaca u Sjev. Africi. S njemake strane saobeno mi je povjerljivo, da su
Ciano i Cavallero kod zadnjeg posjeta u Njemakoj i sa svoje strane traili
njemaku akciju u Hrvatskoj.
A-VII, NDH, kut. 306, Br. reg. 8 / 6 - 1 .
Mario Roatta bio je prvo zapovjednik Druge (talijanske) armate, a zatim ef talijanskog
generaltaba.
4 O talijanskom generalu Ambrosiju op.: Eugen-Dido K v a t e r n i k , Talijanska politika
spram N.D.H. 1941. i 1942. Prigodom smrti generala Vittoria Ambrosija, Hrvatska revija
(Buenos Aires), god. IX (1959), sv. 2 (lipanj), str. 164-187.
5 O toj ofenzivi (tzv. etvrtoj) op.: Bogdan K r i z m a n , Paveli izmeu Hitlera i Mussolinija, Zagreb 1980, str. 471 i dalje. U vezi s njom, poslanik Kasche otposlao je u Bosnu svog
autanta na teren kod zapovjednika njemakih snaga u Hrvatskoj da bi s njim raspravio
trenutane politike poglede koji proizlaze iz poloaja nastalog najnovijom fazom operacija.
(Arhiv Jugoslavije, skraeno AJ, mikrofilm T-120, rolna 1077, Nachlass Kasche)
6 Op.: B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 545 i d.
2
3

S njemakim generalima - nastavlja Lorkovi svoj izvjetaj - bilo je neto

diskusije o preuzimanju vlasti u operacijonom podruju, ali je pitanje ubrzo
rjeeno na podpuno zadovoljavajui nain, u okviru naeg zakona o iznimnom
stanju, koji Ti prilazem te uz naroite garancije o podpuno privremenom
znaaju ovih mjera izkljuivo u svrhu vojnikih podhvata. Preuzimanje izvrne
vlasti po vojnikom zapovjedniku, u tom sluaju generalu Lthersu, uobe ne
e biti za javnost objelodanjeno, ime unaprijed gubi svaki politiki znaaj.
Muko srbsko puanstvo u pobunjenim podrujima od 15-50 godina biti e
odvedeno po Nijemcima bilo kao zarobljenici bilo na rad. Na taj nain moe
se doista oekivati temeljito smirenje.
Doskora izai e zakon o spajanju domobranstva i Ustake vojnice u
ministarstvo oruanih snaga. To ne znai njihovo potpuno stapanje i iste
uniforme, no potpuno organizaciono sjedinjenje, ime e po Lorkoviu biti
uklonjene dotadanje loe posljedice takmienja, a ostat e sauvan posebni
znaaj vojnice kao male stajae, ideoloki naroito pouzdane vojske. Moe se
oekivati da e ubrzo biti imenovan i ministar oruanih snaga.
Kako vidi - zakljuuje Lorkovi - u novu godinu ulazimo pod osobito
povoljnim predznacima. Prema tome promjenilo se je mnogo i javno miljenje
te se sada po prvi puta ire neistinite viesti u korist vlade.
U cirkularnom pismu ustakog ministarstva vanjskih poslova od 27. I7
upuenom pojedinim poslanstvima NDH u inozemstvu8 nabrojene su potekoe nastale na terenu s Talijanima poprimivi vrlo ozbiljne razmjere.
Koncentracija etnika vri se u podruju Knina sve do Graaca i Like s
A-VII, NDH, kut. 256, Br. reg. 25/6 - 2.
Ustako ministarstvo vanjskih poslova u svom dopisu poslanstvu NDH u Rimu od 18. V
1943. izvijestilo je ovako: U odgovoru na Va brzojavni upit ast je izviestiti, da se naa drava
nalazi u ratu sa Savezom sovjetskih socijal. republika obzirom na injenicu da se hrvatski
dobrovoljaki odredi bore na istonom frontu te u ratu sa USA i Engleskom na temelju proglasa
Poglavnika od 14. prosinca 1941.
U diplomatskim odnosima nalazi se naa drava sa sliedeim dravama, koje su nas priznale
de iure: 1.) Madarska, 10. travnja 1941., izjava Nj. V. Regenta Horthya, objavljena hrvatskoj
dravnoj vladi; 2.) Njemaka, 15. travnja 1941., brzojav Fhrera Poglavniku; 3.) Italija, 15.
travnja 1941., brzojav Ducea Poglavniku; 4.) Slovaka, 15. travnja 1941., odluka slovake vlade
potvrena brzojavom Predsjednika Slovake republike upravljenog Poglavniku; 5.) Bugarska, 21.
travnja 1941., brzojav Nj. V. Kralja Borisa Poglavniku; 6.) Rumunjska, 8. svibnja 1941., brzojav
generala Antonescua Poglavniku; 7.) panjolska, 27. lipnja 1941., pismo ministra vanjskih
poslova panjolske ministru vanjskih poslova Nezavisne Drave Hrvatske; 8.) Finska, 2. srpnja
1941., nota ministra vanjskih poslova Republike Finske Hrvatskoj dravnoj vladi; 9.) Danska,
10. srpnja 1941., pismo danskog ministra vanjskih poslova ministru vanjskih poslova Nezavisne
Drave Hrvatske; 10.) Japan, 7. lipnja 1941., brzojav ministra vanjskih poslova Japana Poglavniku; 11.) Nacionalna vlada u Nankingu, 5. srpnja 1941., brzojav ministra vanjskih poslova u
Nankingu ministru vanjskih poslova Nezavisne Drave Hrvatske; 12.) Mandukuo, 2. kolovoza
1941., brzojav ministra predsjednika Poglavniku i 13.) Thailand, 27. travnja 1943., brzojav
ministra vanjskih poslova Thailanda ministru vanjskih poslova Nezavisne Drave Hrvatske.
Osim ovih jo su i sliedee drave priznale Nezavisnu Dravu Hrvatsku de facto: 1.)
vicarska, trgovaki ugovor od 10. rujna 1941., vicarski konzulat u Zagrebu; Stalno hrvatsko
trgovako predstavnitvo u Ziirichu; 2.) Francuska, trgovaki ugovor od 16. oujka 1942.,
Francuski konzulat u Zagrebu; Stalno hrvatsko izaslanstvo za gospodarske poslove u Lyonu; 3.)
Vatikan; Delegat hrvatske dravne vlade kod Sv. Stolice. (A-VII, NDH, kut. 306, Br. reg. 17/5 2)
Prema Popisu predstavnitava N.D.H. u inozemstvu (radi dostave okrunica) nanizana su
ova poslanstva NDH: Berlin, Rim, Bratislava, Budimpeta, Bukuret, Sofija, Helsinki, Madrid;
generalni konzulati: Be, Milano; dokonzulati: Prag, Zadar; konzulati: Graz, Mnchen, Ljubljana, Rijeka; konzularno zastupstvo: Beograd; Stalno trgovako izaslanstvo u Ziirichu i Lyonu i
Socijalno predstavnitvo u Mariboru, Konzularna agencija u Firenci i sedam poasnih generalnih
konzulata u Njemakoj. (A-VII, NDH, kut. 275, Br. reg. 21/1 - F9)
7

tobonjom svrhom borbe protiv partizana stoji u cirkularu. Ti su etnici

pojaani s kojih 4.500 tisua novopridolih, dobro naoruanih i organiziranih
kao dio jugoslavenske vojske iz Hercegovine, a bilo je predvideno da dode
jo 4.000 iz Hercegovine i Crne Gore. etnici su pojaani i jednim odredom iz
Splita, dobrim dijelom katolika, bivih orjunaa, sokolaa i si. naoruanih od
Talijana. Zapovjednitvo nad ovim etnicima preuzeo je major Baevi, koji
se oznauje kao zamjenik Mihajlovia, a iz govora, zapoviedi i letaka ovih
etnika proizlazi sa sigurnou, da se oni smatraju kao dio 'jugoslavenske
vojske' Mihajlovia, makar su naoruani i plaeni od talijanskih vojnikih
vlasti. Ove su ih i prebacile u taj kraj, gdje oni predstavljaju veliku opasnost za
hrvatsko puanstvo. Oni su preuzeli vlast u Graacu i tvrdili su, da e je
preuzeti i u Kninu. Politiki voe Jevevi, Biranin i drugi nalaze se takoer u
Kninu, ali izgleda, da sada glavnu ulogu igraju Baevi i asnici. Nastojanje
ovih etnika ide za tim, da pravoslavno puanstvo organiziraju u veliko-srbskom duhu i da proire svoj upliv i na susjednu zonu. Vojniki je vano, da
su oni svojim dolaskom ovladali sa strateki vrlo vanim podrujem na
tromei Bosna-Lika-Dalmacija i time i sa najvanijim prielazima preko
dinarskih planina, poloaj, sa kojega bi ih danas i Talijani i da hoe teko
mogli odstraniti.
Talijanske ete, dalje, vre prilikom akcija protiv partizana i nadalje vrlo
teke represalije nad stanovnitvom ne pitajui koliko je zaista krivo i ima li
neke veze s partizanima ili nema. Kraj nedjela koja su proteklih mjeseci vrili
etnici bilo sa slinim obrazloenjem, bilo i bez toga, jednostavno s
tendencijom da se uniti hrvatski ivalj ili da se postigne da ovaj bjei iz
krajeva, primjerice, istono od Neretve ili oko Graaca, talijanske snage vre i
samo unitavanje hrvatskih sela oduzimanjem pokretne imovine, stoke i
namjetaja, pa sve do obine pljake po hrvatskim selima, im se vode borbe u
njihovoj blizini ili ako su partizani u njima neko vrijeme boravili.
Najvaniji primjeri su unitenja, izvrena na otoku Hvaru, svojedobno na
Peljecu i jedan sluaj u Lici kod Lovinca - navodi se izrijekom u cirkularu. Stanovite, koje je talijansko ministarstvo rata zauzelo u pogledu odtete u
sluajevima, gdje su spaljene kue i unitena imovina nedunih ljudi, tvrdei,
da su to ratni dogaaji i da oni ne mogu platiti nikakove odtete, pa da odtetu
moe, ako hoe, platiti hrvatska vlada, oteava jo vie ove prilike. Tu treba
spomenuti, da se radi ak i o sluajevima, gdje su spaljene kue naih boraca,
pa i takovih sa iztonog fronta ili domobrana, koji se u blizini bore zajedno sa
Talijanima. Svi do sada poduzeti prosvjedi ostali su bez uinka, a obeanja
Talijana, da e talijanske ete prilikom svojih akcija suraivati sa hrvatskim
vlastima, pa i prilikom tih represalija, nisu skoro nikada izvrena.
Drugi incidenti poput hapenja gotovo cijelog osoblja lukog zapovjednitva u Makarskoj i dranja u zatvoru u Splitu pod vrlo nepovoljnim uvjetima
punih dvadeset dana ili pomicanje granice za kilometar do dva u Konavlima
kod Dubrovnika (sela Kuna i Pridvorje) izvreno jednostrano i bez pristanka
vlasti NDH samo pridonose pogoranju meusobnih odnosa. Posebno je
ogorenje izazvala vijest da general Roatta namjerava prevesti eljeznicom est
do osam tisua crnogorskih etnika iz Nikia prema Ivan-planini. No, od te
se namjere, ini se, ipak odustalo.
General Roatta, koji je dobio razne prosvjede odgovorio je prije nekoliko
dana jednim pismom ministru vanjskih poslova9 pie na kraju cirkulara u
' A-VII, NDH, kut. 256, Br. reg. 52/6 - 1 .

12

kome je nastojato da se opravda; priznao je da su mu poznate tendencije

etnika, ali tvrdio je, da mu je glavno da se oni bore protiv partizana. Za
Crnogorce objasnio je da su to borci u slubi Italije, a ne etnici i da ih eli
upotriebiti protiv crnogorskih partizana u Hrvatskoj. Priznaje, da etnici
imaju djelomino srbske i jugoslavenske grbove, ali tvrdi, da ne nose srbsku
zastavu, iako je to nedvojbeno ustanovljeno, pa i slikopisima. Po do sada jo
tajnim viestima iz Rima, predstoji smiena generala Roatte, a na njegovo
mjesto trebao bi doi general Robotti, prijanji zapovjednik corpusa u Ljubljani.
U vrlo tajnom cirkularu ministarstva (Zagreb, 24. II 1943) 10 u kojem je
rije o opem politikom poloaju ocrtana je na uvodnom mjestu politika
situacija u obalnom pojasu i prema Italiji. Pored viesti sadranih u tjednim
izvjetajima odsjeka za romanske zemlje stoji u njemu - moe se naglasiti da
se svim sredstvima nastoji postii: a) likvidacija ili bar olakanje u etnikom
pitanju, posebno i za to to etnici predstavljaju ogromnu opasnost za
hrvatsko puanstvo, im nastupe u operacijama ili i prolaze kroz hrvatske
krajeve; b) promjenu metoda represalija kod akcija talijanskih eta prema
nedunom puanstvu (pljaka, paljenje sela, strieljanje bez procedure). Tu se
trai postupak, kao da su u vlastitoj zemlji i prisustvo hrvatskih organa kod
akcija, to je naelno ve u studenom 1942. bilo prihvaeno, ali to se veinom
ipak nije primjenilo; c) putanje interniranih, koji su dobrim dielom neduni.
Ad a) U pogledu etnika se je stvar opet pogorala savezno s pokretima
partizana, potisnutih sa sjevera i sjevero-istoka u pravcu eljeznice oko Ivan-Planine i prema Mostaru, gdje su Talijani najprije da tede svoje ete i da
pojaaju svoj odpor zvali etnike u pomo, pa ih sada ima i u Mostaru
samom oko 1.000. Njihovi voe ire tom prilikom viest da e se istona
Hercegovina pripojiti Crnoj Gori i izazvali su i inae uzbunu kod puanstva.
Sada je talijansko Comando Supremo 20. II 'za sluaj nude' dozvolilo i
dolazak 'crnogorskih dobrovoljaca' u to podruje, iji je dolazak 26. I. bio
sprieen energinim intervencijama. Nastoji se svim razpoloivim sredstvima
onemoguiti ovu mjeru i ako to ne ide, bar ograniiti je. Kao najbolja mjera
smatra se dolazak hrvatskih i njemakih eta, koje e svakako utjecati na
teku situaciju oko Mostara, koji je bio ugroen od partizana (ali ta opasnost
je sada smanjena). Hrvatske ete nadiru iz Sarajeva prema jugu i prole su ve
Konjic (te su eljeznicu oistile od partizana, koji su se povukli na planine
zapadno od eljeznice nakon to su ovu teko otetili). Novo nastala situacija
savezno s pokretima partizana pred pritiskom njemakih i hrvatskih eta
oteava dakle likvidaciju etnikog pitanja, za koju su i Niemci.
U izvjetaju se dalje navodi da e novopostavljeni opi upravni povjerenik NDH kod Druge armate veliki upan David Sini ubrzo preuzeti slubu
na Suaku i da je dobio uputu da djeluje u suradnji s poslanstvom NDH u
Rimu (koje e nadalje nastojati da kod tamonjeg ministarstva vanjskih
poslova i talijanske Comando Supremo isposluje prihvaanje zahtjeva ustake
strane). Osim toga, i opi vojniki povjerenik kod Druge armate bit e
smijenjen i za to mjesto predvien je general Rumler kao komandant snaga
NDH u Obalnom pojasu.
Glede putanja interniranih pie u cirkularu postignut je za sada
slubeni pristanak talijanske vlade da se Hrvati iz Hrvatske i anektiranih
krajeva u logoru Gonars (4.000, veinom ene i djeca) prebace u Hrvatsku.
10

A-VII, NDH, kut. 256, Br. reg. 51/6 - 1.

Ustmeno dobio je poslanik u Rimu i naelni pristanak da se svi Hrvati

internirani u Italiji oslobode i upute u Hrvatsku. Broj je navodno velik. 2
delegata Crvenog Kria i 'Udrube'11 odputovala su u Rim da urede detalje i
da prisustvuju konkretnim pregovorima poslanika s vlastima. Za smjetaj
ena i djece iz Gonarsa (to su uglavnom oni iz sada razputenog logora u
Rabu, gdje je veliki broj umro) poduzete su ovdje potrebne pripreme. Nije
razumljivo kako je moglo doi do toga, da se tako slabo postupilo s ovim
internircima, koje same talijanske vlasti u veini oznauju kao 'zatitno
internirane' (a ne 'represivne') i koji su bili odvedeni prilikom spaljenja sela,
evakuacije puanstva i si. Lo postupak izrazio se je u smjetaju (atori i si.),
slaboj prehrani, slabim higijenskim prilikama, pomanjkanju odjee, prievozu
pod slabim prilikama i si. to je izazvalo veliki mortalitet. Izgleda da je to i
posljedica slabe organizacije. Za logor u Gonarsu traena je i pomo u
liekovima od meunarodnog Crvenog Kria u vicarskoj. Naroito zanimala
se je za to pitanje i Sv. Stolica. U pogledu obeg izpranjenja logora nastojati
e se da se oni u Dalmaciji (naroito Molat) izprazne tako, da se ljudi vrate
kui i u koliko to ne, idu u Hrvatsku.
Savezno s ovim nastojanjem raditi e se i dalje na tome - zakljuuje se u
cirkularu - da se talijanska politika u Dalmaciji promjeni, jer je ova i po
priznanju mnogih Talijana - pored talijanskih metoda u Obalnom pojasu
glavni uzrok sadanjih tekih prilika u blizini granica a donekle i u Hrvatskoj
uobe. 12
Razlaui opu politiku situaciju, kao i onu na ratitima, u cirkularu se
konstatira da je teko - prema srazmjerno oskudnim vijestima kojima u
Zagrebu raspolau - stvoriti sliku, ali po svemu to se saznaje iz raznih
zemalja nema sumnje da se nalaze u razdoblju vrlo ive politike i ratne
aktivnosti. Stoga je ministar i naredio nekim poslanstvima da to ee, po
mogunosti i svakog dana, javljaju vijesti o poloaju sluei se ifriranim
brzojavom.
Opi poloaj karakteriziraju prema cirkularu - ovi glavni elementi: a)
uspjeh Crvene armije na ratitu nadiranjem u dosta vana podruja; savezno
s tim zamanim gubicima njemake vojske u ljudskom materijalu (prema
nekim berlinskim vijestima oko pola milijuna), tekoj opremi i zalihama u
skladitima u blizini fronte; zatim b) opsenim mjerama poduzetim u Reichu u
prilog totalitarnog rata i otvorenim, a moda i pretjeranim crnim prikazivanjem unutranjeg poloaja, uz izraavanje odlunosti da se rat nastavi svim
sredstvima sve do konane pobjede (govorei prvenstveno o pobjedi na
istoku); te c) propagandnim prijetnjama Anglosasa uz isticanje moi (u prvom
redu materijalne) i tvrdnje da se trai kapitulacija; d) ipak, uza sve to ivahno
pisanje neutralnog novinstva o pitanjima budueg ureenja Evrope, prvenstveno raunajui, dodue, s uspjehom Anglosasa; e) promjena vlade u Italiji
gdje su jae linosti smijenile slabije, vie administrativne, no za Ducea
pouzdanije; jaanje uloge samog Mussolinija i imenovanje grofa Ciana za
poslanika kod Vatikana a, ini se, i vrlo iv rad talijanske diplomacije; f) za
ustaki reim zanimljiva injenica da je neutralno novinstvo svakako na
poticaj a u nekim sluajevima upravo pozivom na britanske i amerike izjave
To je bilo ustako ministarstvo udrube.
M. Lorkovi je 27. II 1943. sastavio ovakav koncept ifriranog telegrama za poslanika
NDH u Rimu Stijepu Peria: Casertano pravi sve ee rekriminacije. etnici napustili Mostar
ali ostaju u okolici. Nemojte nikako otii na dopust. Pismo sliedi. (A-VII, NDH, kut. 25f, Br. reg.
43/4 - 2)
11

12

u posljednje vrijeme mnogo pisalo o Hrvatskoj, o odnosima Hrvatske prema

moguim buduim kombinacijama i si.; g) oekivanje jae vojne akcije
Anglosasa u proljee i novinarsko nagaanje o njihovim buduim velikim
potezima; h) ve dugo srazmjerno pasivno dranje Japana u ratu i dotad tako
rei pune neutralnosti Japana u njemako-sovjetskom konfliktu; i) odnosi
izmeu Anglosasa i Sovjetskog Saveza koje karakteriziraju nesuglasice.
U vezi s nabrojenim elementima - tvrdi cirkular - postoje opet glasine da
se i pored, naizgled, nepopustljivog stava glavnih protivnika priprema teren za
pregovore, osobito izmeu Osovine i anglosaksonskih sila, a moda i izmeu
Italije i njih, bilo za sebe, bilo i za sebe i Njemaku. ini se da su vatikanski
krugovi nekako zadovoljni dananjim poloajem, to bi moda moglo znaiti
da oni na tome rade. Uope se i misija amerikog biskupa Spellmana smatra
zanimljivom, iako se slubeno tvrdi da ima samo crkveno svojstvo. Svakako se
mnogo govori o posredovanju Vatikana da se zakljui mir i o nekim kontaktima u tom pravcu. S druge strane ponavljaju se i vijesti da Japan nastoji da
doe do mira izmeu Njemake i Sovjetskog Saveza (to bi svakako dobro
dolo Japanu). Pri tom cirkular ministarstva s puno vjere citira lanak
talijanskog novinara V. Gajde u kojem se s prilino tankom argumentacijom govori o neslomljivosti Osovine RimBerlinTokio budui da tripartitni narodi imaju i sredstva za odpor do skrajnosti. Odluni su kako pie
Gaj da da ne popuste ni pred rtvama, znajui da bi rtve nepravednog mira
bile okrutnije, a to poinje uviati i anglosaksonska strana. Tripartitni narodi
zakljuuje se teatralno vide sigurnost pobjede u svom otporu!
Neutralno novinstvo raspravljalo je mnogo o pitanjima ureenja prostora
bive Jugoslavije tjei se sastavlja cirkulara naelnik politikog odjela dr
V. Bai a u vezi s tim pie se mnogo i o Hrvatskoj, koja je tim nekako ula
u sredite zanimanja i za koju svi vele da treba nai povoljno rjeenje, jer da je
oigledno da hrvatski narod nije htio prije postojee odnose. Izgleda da su
velikosrpske tendencije i u Engleskoj izgubile na terrainu. Osim toga i pored
pisanja o raznim moguim rjeenjima u prostoru Podunavlja i Jugoistoka (o
'federacijama', 'restauraciji' i si.) razpravlja se mnogo i o Poljskoj, Beneovim
projektima i si.
U svakom sluaju promjena vlade u Rimu (odlazak grofa G. Ciana) dola
je i za rimske krugove iznenada i ona se smatra za znak pojaane volje u Italiji
da se rat nastavi na strani Njemake zakljuuje se u cirkularu.1
13 Zanimljivo je to je Peri, u dopisu Lorkoviu (Rim, 27. II. 1943), javljao. Prvo javlja
sadraj svog razgovora s prijateljem koji, naalost, nisu dovrili. Prijatelj mu je tom prilikom
povjerio da izmeu zapadnih saveznika i SSSR-a postoje velike opreke; unutar zapadnih saveznika postoje razilaenja u pitanju uspostave Jugoslavije uope, a njenih granica napose; Njemaka e u toku ljeta tui Rusiju, ali da li e dotui, to je neizvjesno; konzervativci u Engleskoj
protivni su Rusiji i boje se boljevike prevlasti u Evropi ako pobijedi Njemaku; nastojanja
talijanske politike idu u pravcu ujedinjenja Evrope pod vodstvom Njemake, Italije, Engleske i
Francuske u cilju da se odupru imperijalizmu SAD i boljevizaciji Evrope; rat e najvjerojatnije
zavriti s nekim kompromisom izmeu (spomenutih) velesila. U pogledu situacije u NDH rekao je
Periu da prilike u Hrvatskoj uznemiruju; zadnja dva mjeseca nastupilo je osobito pogoranje; od
akcije koja je u toku (operacija Weiss) bit e malo koristi; Hrvatska predstavlja najplodnije tlo za
komunistiku propagandu na Balkanu jer je gospodar hrvatskih masa danas VI. Maek i njegovi
najui suradnici, a srpske mase bezobzirnim pokoljem ljeta 1941. god. ne samo da su se silom
otuile od drave, nego su postale njen najvei neprijatelj. Hrvatske pak mase, koje su se u
poetku bile priklonile Ustatvu i poglavniku, ostavile su ih zbog velikih politikih greaka koje su
poinile, a jedna od glavnih je unitavanje Srba uope, a ponapose prije nego je odluka u ratu
pala; Hrvatska nije dorasla borbi koja joj je unutar zemlje nametnuta jer je seljatvo uz Maeka;
ustaka vlada mora sve uiniti da pridobije seljake, zato ne vidi razloga zato se Maeka i njegove
ne bi uvuklo u vladu ako su pripravni na suradnju.

U drugom jednom cirkularu ustakog ministarstva (Zagreb, 9. III 1943) 14

govori se opirnije o odnosima s Italijom i pri tom se navodi ovo: Razgovori
u Rimu prilikom boravka njemakog ministra vanjskih poslova bili su, to se
tie Hrvatske, vodeni u veoma povoljnom pravcu, u duhu naih tendencija i u
pravcu poboljanja od nas toliko iztaknutih nedostataka.15
Novi Obi upravni povjerenik D. Sini nastupio je svoju dunost i imao je
8. oujka prvi dui sastanak s novim zapovjednikom Superslode M. Robottiem. Ovaj je izrazio svoju najbolju namjeru da se stanje popravi, ali je
priznao da je 'teko rieiti sve probleme na jedan put' uz primjedbu da treba
neto uiniti u obim glavnim pitanjima: etnika i represalija. Iztaknuo je 'da
Duce eli bezodvlano konsolidiranje Hrvatske i prijateljstvo izmeu oba naroda'. Talijansko se vodstvo boji, da bi jake partizanske snage mogle sebi
prokriti put do Crne Gore ili do blizine mora i nikako ne ele da se s njima
vodi borba blizu mora. Poduzeti e stoga sve i upotrebiti sva sredstva (i
etnike) da se partizani dre to dalje od mora.
Na prilike u sjevernom dielu obalnog podruja i Rijeke provincije
utjecale su nepovoljno nove represalije izvrene 17. i 18. veljae u podruju
Kastavtine - nastavlja cirkular - gdje je spaljeno 110 kua i odvedeno 1500
ljudi u internaciju radi toga, to su partizani tu odveli 40 mladia. Po naim
izvjetajima su vlasti od puanstva bile upozorene na tu opasnost, ali one nisu
nita poduzele za zatitu sela, to je i kod graanstva Rijeke izazvalo veliko
Iz njegovog razlaganja nastavlja Peri svoje pismo dobio sam dojam, da im je glavni cilj
pobijanje komunistike opasnosti, pa bilo to u saradnji i sa vragom, a kamo li ne sa etnicima. On
vjeruje, da e se Hrvatska odrati i ako pobjede saveznici. Za ovaj sluaj boje se provale boljevika
- bolje Rusije - na Jadran, pa bi htjeli toj opasnosti predusresti stvaranjem i izgradnjom
graanske Hrvatske. Za ovu izgradnju potrebno je zadobiti hrvatske seljake, jer bez njih ne ide.
Peri svoje pismo zakljuuje ovako: Na koncu slobodan sam jo jednom opetovati svoje
miljenje, za koje Ti dobro zna da nije od juer. Ono je danas samo aktuelnije, jer je opasnost
vea, a Hrvatska i pokret koji je vodi, svakim danom slabiji. Ovo je, Mladene, stvarnost i sviest
odgovornosti nalae nam, da dobro otvorimo oi. Moje je miljenje, da saradnju, koju nam nude
Maekovi ljudi, prihvatimo. Hrvatska od toga ne moe nita izgubiti. Hoe li Ti u takovom
sluaju ostati na svome dosadanjem poloaju, a ja na mome, to je, gledajui sa stanovita interesa
narodnog kolektiva irelevantno. Ako su Maekovci anglofili, neka nas ta okolnost ne smeta dapae, neka nas raduje. Glavno je, da sjeverni i zapadni susjedi dadu na to pristanak, a oni bi ga,
mislim, danas rado dali, jer trebaju mir na naem podruju. Misle, to nije uspjelo nama samima,
moda nam uspije u drutvu sa Maekovcima. (A-VII, NDH, kut. 306, Br. reg. 5/5 - 1)
14 A-VII, NDH, kut. 256, Br. reg. 56/6 - 1.
Ustako ministarstvo vanjskih poslova je dopisom (Zagreb, 6. oujak 1943) javilo poslanstvu
u Rimu kao neprovjerenu vijest da je u Rim prije nekoliko mjeseci otputovao beogradski advokat
i publicist Vladislav Staki (u originalu pogreno: Vladimir); da se doznaje da je Staki otputovao
kao neslubeni delegat srpske (Nedieve) vlade sa ciljem da produbljuje odnose izmeu Italije i
Srbije, kao i da bude tumaem lojalnosti srpske vlade prema Italiji. (A-VII, NDH, kut. 256, Br.
reg. 54/6 - 1)
15 Poslanik M. Budak je 5. III 1943. ovako telegramom iz Berlina izvijestio ministarstvo: U
Rimu Ribbentrop ozbiljno govorio o ienju u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj uz razoruanje
etnika. (A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 45/4 - 2
Peri je ovako opisao, u pismu Lorkoviu (Rim, dne 1. III 1943), svoj razgovor s v. Ribbentropom u Villa Madama 28. II1943:
im smo se sjeli, pitao me je kako je Poglavnik. Odgovorio sam, da je od zdravlja dobro, ali
da mu razvoj prilika u domovini savezno akcije partizana, problema etnika i talijanske
okupacione politike zadaju mnogo briga i stvaraju mnogo potekoa. Odgovorio mi je, da e
akcija, koja je u toku protiv partizana, znatno poboljati nae unutarnje prilike, da je ostatak
partizana opkoljen (prema onim zadnjim viestima, koje je on primio) i da e biti uniteni. Na ovu
primjedbu nadovezao je pitanje, da li partizani sarauju sa Draom Mihaljeviem (sic!). Odgovorio sam mu, da mislim da ne sarauju, ali da se u pravcu saradnje sa obe strane sprema teren i vri
pritisak iz Londona i Moskve. Upopunio sam ovaj odgovor time, da sam mu razjasnio, da se mase

nezadovoljstvo. Odnosni manifest na puanstvo bio je podpisan od dosadanjeg prefekta Teste prije njegovog odlazka. Manifest govori samo o spaljenju
32 kue, dok je broj stvarno mnogo vei.
U pogledu interniranih u Italiji - navodi se dalje - dolo je prilikom prvih
dogovora u Rimu do tekoa, jer su talijanski pregovarai ustvrdili da su pod
naelnim pristankom podrazumijevali samo dravljane NDH, a ne Hrvate
uope. Primjedba, da se radi o humanosti i da su kod prve partije u pitanju
djeca i ene, nije imala uinka, a glede puanstva anektiranih krajeva, izjavio
je jedan izaslanik rimskog ministarstva unutarnjih poslova, da Italija moe s
tim ljudima raditi to hoe 'pa i staviti ih na zid'. Za sada obeano je, da e se
odmah pripremiti vraanje hrvatskih dravljana, u koliko se nisu borili protiv
talijanskih eta i da e se kod ostalih najprije izpitati, da li e se ti internirci
smatrati kao dravljani talijanski ili i dio predati Hrvatskoj. Poslanstvo voditi
e dalje o tome pregovore, pozivajui se na naelne izjave, koje je bilo dobilo.
Poloaj je u toliko ozbiljan, za internirane, jer je broj onih koji umiru u
logorima (i osobito onih koji su ve umrli) vrlo velik. Izgleda da su talijanske
vlasti poduzele razne mjere za premjetaj interniraca u druge logore i si. i da je
barem za Gonars za sada postignuto neko poboljanje takovim premjetajem
iz Gonarsa u Treviso. Vatikan zanima se i dalje jako za to pitanje i dao je
daljnju novanu pomo.
U pogledu vojnih operacija kod kue - navodi se dalje - koje utjeu i na
prilike u obalnom podruju openito se moe rei da su glavne partizanske
snage potisnute prema jugoistoku i opkoljene na irem prostoru oko Tomislavgrada i od Prozora do eljeznike pruge u dolini Neretve kod Drenice. Sa
sjevera nadiru protiv njih jake hrvatske i njemake snage, ali juni rub prema
njima dre uglavnom talijanske ete uz etnike, djelimino isto u napadu.
Operacija se je do sada odigrala povoljno a rauna se da je, to uniteno, to
zarobljeno 15.000 oruanih partizana od okupno oko 25.000. Iako su imali
tendenciju da se izvuku iz obrua, to im veim dielom nije uspjelo. Samo iz
poetka su neki odredi uspjeli izbjei iz podruja Slunj prema zapadu i ti su se
opet pojavili na Kordunu. I drugi ratrkani odredi pokazuju sada jau
djelatnost, da time olakaju poloaj glavnima. I prema njima su operacije u
toku, ukoliko to dozvoljavaju razpoloive snage.17
Iz raznih izvora - stoji dalje u cirkularu - pristie sve vie vijesti o
kontaktima da se sklopi mir ili bar primirje na zapadu i u raznim krugovima
Rima govorilo se o tim kombinacijama u vezi s boravkom biskupa Spellmana i
dolaskom njemakog ministra vanjskih poslova v. Ribbentropa, a po svemu
boraca kod partizana i etnika sastoje od pravoslavaca, da ovi ne poznaju razlike izmeu
komunistike i nacionalno srpske ideologije, da su svi protiv sila Osi, specijalno protiv Njemake,
a za Rusiju. I ovo sam mu potanje obrazloio tradicijom simpatija pravoslavnog slovenstva juga
prema Rusiji. Priznao sam mu, da voe etnika nisu komunisti, jer vjeruju u pobjedu Londona, ali
da bi svi bez iznimke radije primili pobjedu Rusije nego Njemake.
Pitao me je koliko ima etnika. Odgovorio sam mu oko 80.0001 taj broj specijalizirao ovako:
a) u II zoni 2 0 - 2 5 . 0 0 0 ; b) u ostaloj Hrvatskoj 4 - 6 . 0 0 0 ; c) u Crnoj Gori 30.000; d) ostatak u Srbiji
i Sandaku. Molio me za razjanjenje znaaja i funkcije organizacije etnika u prolosti. Kratkim
reenicama kazao sam mu, da su prvobitno to bili borci (onda da su se zvali komite) protiv turske
vlasti pa kasnije austrinske, dok konano nisu postali dio regularne jugoslovenske vojske. Odlika
im je srpski ovinistiki osjeaj i mrnja prama Turcima, Niemcima i Hrvatima, koji su im u
prolosti stajali na putu pri ostvarenju Velike Srbije. (A-VII, NDH, kut. 306, Br. reg. 6/5 - 1)
16 A-VII, NDH, kut. 256, Br. reg. 10/7 - 1.
17 Op.: Rudolf K i s z l i n g , Die Kroaten. Der Schicksalsweg eines Sdslawenvolkes, GrazKln 1956, str. 190-192.
2

Ustae i Trei Reich I

17

izgleda da je neto na stvari i da je Vatikan vrlo aktivan na tom polju. ls

tovie, primijeeno je neko dobro i optimistiko raspoloenje kod vodeih
ljudi u Vatikanu, no konkretnih informacija o tome jo nema. Zatim se u
cirkularu opirnije raspravlja o pozadini dolaska biskupa Spellmana koji je
navodno - kako se u Italiji govorka - donio u svojoj torbi neke prijedloge na
koje je, moda, odgovoreno protuprijedlozima, a da nije poznato da li je
mogue nai stvarnu bazu za pregovore i dodirne toke. ini se kao da bi se
radilo o tome da se zbog Sovjetskog Saveza - radi opasnosti koju predstavlja
za Evropu - nae put za prekid neprijateljstva na zapadu.
I prilikom razgovora s raznim linostima u pojedinim zemljama - tjei se
sastavlja cirkulara - ulo se miljenje da bi slino rjeenje bilo mogue.
Zapad se boji boljevizacije Evrope, a sistem malih dravica ili njihovih
kombinacija ne bi pruio dovoljnu garanciju u konfrontaciji sa Sovjetskim
Savezom. Kad bi Engleska i imala mogunost da svlada Njemaku, ona ne bi kako tvrde pojedine linosti - sad imala interes da se Njemaka kao sila
odstrani iz Evrope. Osim toga, ni poloaj na ratitu nije takav da Anglosasima
omoguuje lak i odluan uspjeh. Kad je navodno Rooseveltov izaslanik
M.Taylor donio prve prijedloge u Rim, poloaj za zapadne sile bio je
povoljniji. To je bilo prije pothvata u sjevernoj Africi, pa su tada Velika
Britanija i Sjedinjene Drave bile uvjerenije u svoju pobjedu. Danas je poloaj
za Britaniju izmijenjen: uvia se da nije tako lako pobijediti, a da se mora
raunati i s- tim a e daljnje ratovanje za ovjeanstvo imati strane posljedice, osobito ako bi se sredstva za ratovanje usavrila i pootrila. Anglo-Amerikanci su s Afrikom postigli izvjestan uspjeh i time bi se mogli i
zadovoljiti. Zato je sada pred novim velikim dogaajima povoljan trenutak, a
uvjeti koje je valjda donio Spellman mogli bi biti prihvatljivi. S druge strane,
tvrde neke linosti, upuene u japanska pitanja, da Japan zagovara obustavu
rata izmeu Rusije i Njemake, a uje se i miljenje da bi bio mogu i
kompromisni mir Japana sa SAD i V. Britanijom, i to stoga to ni Japan ne
moe vie mnogo postii, dok ga drugi teko mogu napasti. Zanimljiva je pri
tom i vijest prema kojoj se navodno ambasador v. Papen u Turskoj sastao s
britanskim premijerom Winstonom Churchillom!
Prelazei na vojno-strategijsku situaciju, cirkular upozorava da je na
ruskom ratitu nakon tekog poloaja prije nekoliko tjedana dolo do
povoljnog preokreta za Nijemce, osobito na jugu gdje je njemaki protuudarac bio uspjean, dok se na sjevernom dijelu fronte jo osjeaju jaki ruski
napadi i osobito tzv. Timoenkove ofenzive koja je - iako uglavnom do tada
bez veih uspjeha jo u toku. Na sjevernim dijelovima fronte provode i sami
Nijemci skraivanje fronte, to je navodno u vezi s planovima i namjerama
novih komandanata. Glavni je zapovjednik na cijelom junom dijelu feldmaral v. Mannstein.
Ostali vojniki poloaj prema anglo-saksonskim vlastima je za sada stoji dalje u njemu jo vrlo nejasan, a o tome se prave mnoge kombinacije.
18 U svom tjednom politikom izvjetaju br. 7 ministru Lorkoviu poslanik NDH u
Helsinkiju dr Ferdo Bonjakovi ovako je kratko javio o sastanku nadbiskupa Spellmana s
dravnicima Osovine: Ovdje se govori, da je sigurno, da se Ciano, a i von Ribbentrop sastali (!)
sa Spellmanom, a jedan lan tal. poslanstva to otvoreno priznaje. (A-VII, NDH, kut. 303, Br.
reg. 20/8 - 1)
Op. o njernu: Uspomene diplomatskog predstavnika N.D.H. u Finskoj. Sjeanja i svjedoanstva dra Ferde Bonjakovia. Zabiljeio: Marko ovi, Hrvatska revija (Mnchen), god. XXVII
(1977), sv. 3 (107), rujan, str. 321-335.

Za Tunis izgleda da su tu osovinske, preteno njemake snage dovoljno jake,

oko 250.000 ljudi i da je prevaanje eta i tvoriva, iako uz gubitke, uspjelo u
dovoljnoj mjeri uzprkos injenice da osovinska tonaa na Mediteranu nije
obilna. Zadnji uspjesi osovinskih eta, iako preteno lokalnog znaaja, uvrstili su taj poloaj i za sada, prema dosadanjim iskustvima, izgleda da e se
Tunis i dalje dobro drati. To je znaajno za promet na Sredozemnom Moru,
jer se vei prievozi izravno sa zapada na istok kroz Mediteran ne mogu
zamisliti za Anglosakse, dok Niemci dre Tunis. Oni bi bili teko provedivi u
masama i onda kad Tunis ne bi bio u osovinskim rukama, dok su na Siciliji
jake zrane snage Osovine.
Pretresajui mogunost anglo-amerike invazije, najavljene u Casablanki u
toku od devet mjeseci (to moe biti i izjava dana radi obmane upozorava
cirkular), valjalo bi u prvom redu znati je li takav velenapad mogu s obzirom
na poloaj na moru. Takav napad zahtijeva golemu tonau i pokret velikog
broja konvoja. Britanski i ameriki izvori, meutim, govore prilino pesimistiki o stanju rata na moru, pa je stoga mogue da do veeg napada na
Evropu i ne doe u toku godine, i to ve iz razloga to za to nema dovoljno
tonae. To se esto uje iz njemakih izvora. Ako bi se, meutim, takve
kombinacije izjalovile i ako bi zapadni saveznici ipak nali dovoljnu tonau za
prijevoz i dovoljne pomorske snage za njegovu zatitu, onda treba raunati s
raznim mogunostima, a upravo ta tema pobuuje zanimanje u evropskim
krugovima.
Tu je, dakako, kombinacija o moguem napadaju na Balkanu, to je
izazvana i nemirima u raznim zemljama kao i nadom da e ta invazija naii
na djelotvornu podrku i pomo tamonjeg stanovnitva, o emu se na primjer
u Americi govorilo otvoreno.
No, pri tom kako sada stvari stoje - ne mogu jae snage za invaziju doi
kratkim putem iz Atlantskog oceana ili sjeverne Afrike kroz Sredozemno more
do obala Balkana. One mogu doi ili s Bliskog istoka (Egipat, Sirija), gdje ih za
takvu glomaznu operaciju jo nema dovoljno, ili oko Afrike. To zahtijeva
kudikamo vie tonae nego bilo koja vea operacija bilo gdje na zapadu od
prolaza TunisSicilija. I daljnje podravanje takve operacije zahtijeva veliku
tonau zbog dugakog puta morem. Na drugoj strani, Moreja i neki drugi
dijelovi Grke mogli bi se, moda, napasti bez veih daljnjih priprema, no
rezultat takve operacije ne bi bio naroito velik, a za ozbiljniji pothvat u
pravcu sjevernog dijela Egejskog mora trebalo bi prije toga zauzeti Kretu, dok
bi sama operacija morala biti najveih dimenzija. Osim toga, politiki odnosi s
obzirom na Sovjetsku Rusiju morali bi se raistiti prije toga, a da tome nije
tako, razvidno je iz najnovijih vijesti o sovjetskom protestu protiv neke akcije
na Balkanu.
Ako se uzima u obzir razlika u tonai koju bi veliki Balkanski pedhvat
znaio za Anglo-Amerikance u odnosu prema drugim mogunostima, onda se
takav podhvat za sada mora smatrati kao manje vjerojatan. To bi potvrdile i
razne primljene viesti po kojima se u pogledu Balkana radi samo o velikoj
diverziji. Ipak saznaje se, da su razne mjere poduzete od strane Osovine, kao
utvrenje obale Egejskog Mora, osobito u Bugarskoj, druga utvrenja na
Balkanu, izvjestne mjere od strane Talijana u Boki i u podruju Dubrovnika,
meu ostalim polaganje novih minskih polja i si. Balkan bi lake mogao doi u
obzir, ako bi Angloamerikancima prije toga uspjelo da osiguraju put na
1
Sredozemnom Moru.
Zato se prave kombinacije o mogunosti napadaja na Italiju kao prvi

korak na kontinent, u koliko se Angloamerikanci ne bi odluili za vie

politiki udarac, koji bi mogao biti slino zamiljen kao u Sjevernoj Africi,
panjolskoj i Portugalu (slino kao u Napoleonskim ratovima). Kod napadaja
na Italiju mogli bi Angloamerikanci raunati i s politikim momentima (u
Italiji se esto ire glasine da se sprema uzpostava protu-vlade grofa C. Sforze
u Tripolisu). Ako bi im uspjelo iz rata eliminirati drugog partnera Osovine,
bio bi to i veliki politiki uspjeh. Mogunost takovog napadaja zavisila bi od
sposobnosti talijanske vojske, da brani Italiju i onda ako bi napadaj usliedio
uz politike parole. Vojniki bio bi za sada i pristup talijanskim obalama vrlo
riskantan, ve i radi jakog zrakoplovstva na Siciliji i Sardiniji. Razumije se, da
bi i takav podhvat morao biti najveih dimenzija i da bi provedba - u koliko bi
ona danas bila mogua - znaila i veliku neizvjesnost i riziko, ali i dobar prvi
korak za daljnje operacije u Europi. Imamo i neke viesti o tome, da se u nekim
glavnim gradovima spominje mogunost napadaja na Italiju.
Osim ovih mogunosti postoji i ona napadaja na Norveku. Ovi podatci
zakljuuje se u cirkularu - dostavljaju se za informaciju svih poslanstava i radi
obe orientacije, tim vie to meu ostalim sadre i neke viesti primljene od
naih predstavnitava.19
2. Osovinski partneri meu sobom. Mussolini, sve vie pritisnut uza zid,
stao je razmiljati o mogunosti kako da se izvue iz kripca. Zato je u pismu
Hitleru (Rim, 25. oujka 1943) 20 predloio da sa Sovjetskim Savezom poku19 U cirkularu ustakog ministarstva vanjskih poslova (Zagreb, 23. oujka 1943) stoji o
opem poloaju ovakva analiza: Nisu primljene nikakove daljnje viesti osobitog znaaja o
kontaktima radi moebitnih pregovora o miru. U Rimu je boravak nadbiskupa Spellmana
svakako izazvao mnogostruke komentare, ali u nekim zemljama se smatra da kontakti nisu uspjeli
ili da bar za sada nisu jo dali rezultata. Po jednoj verziji postoji ba kod predsjednika U.S.A.
tendencija, da doe u Europi do mira na zapadu i to savezno sa sliedeim izborima predsjednika u
Americi, do kojih sadanji predsjednik nebi mogao postii nikakove velike uspjehe u ratu. I
opasnost komunizma u Americi mogla bi tome pridonjeti isto kao i rezultati podmornikog rata tj. savezno s tim potekoama u pogledu velikih ratnih prievoza. U pogledu nastojanja da se doe
do mira bili bi dakle danas vodei s jedne strane U.S.A. a sa druge strane Italija. Po jednoj viesti iz
vedske tamonji veleobrt rauna sa mogunou skorog prekida rata i vri odnosne pripreme za
prielaz na mimodobsku proizvodnju (u vedskoj proizvaa se mnogo ratnog tvoriva).
Govori vodeih politikih linosti u zadnje vrieme su - iako i dalje u prijanjem stilu - mnogo
umjereniji nego prije i u Churchillovom govoru upada naroito u oi izjava, da se pobjeda moe
oekivati tek u sliedeoj godini ili 1945. kao i da se Rusija bori za obstanak, to sve izaziva utisak
pesimistikog prikaza poloaja.
U pogledu Turske nema novih momenata ali izgleda, da za sada nema izgleda skore promjene
u njezinom dranju.
Autor cirkulara (proelnik politikog odjela ministarstva dr Vili Bai) daje ovakvu ocjenu
vojnih operacija: U pogledu operacija hrvatsko-njemakih eta protiv partizana u Hrvatskoj
moe se zakljuno za zadnjih etrnaest dana kazati, da je glavnina partizana razbijena, da je imala
daljnje teke gubitke i da su velika podruja ba ona gdje su do nedavna imali partizani sve u
rukama, danas u hrvatskim rukama, tako podruja uz Unu, Biha, Kulen Vakuf, Bosanski
Petrovac, Glamo, Livno, Tomislav-grad, Imotski, Ljubuki i zapadno od Neretve.
Pojedine grupe ostale su jo na podruju: tako jedna ovea na Dinari, sjeverno od Sinja i
uobe najvie na rubu talijanskog okupiranog podruja, tako na Mosoru, Biokovu, kod Graaca,
na cesti Biha-Knin i ve od prie postojee grupe koje nisu do sada bile izloene snanim
podhvatima kao juno i iztono od Delnica (Gorski Kotar), jugozapadno od Samobora i preostala
grupa u Petrovoj Gori i druge. Jedna vea grupa ostatak glavnine, nekoliko tisua ljudi, kree se u
povlaenju iztono od Neretve prema Cmoj Gori, gdje je naila na etnike i zauzela Nevesinje. Jo
je teko predvidjeti da li e ova grupa biti zaustavljena ili e uspjeti proi prema Crnoj Gori. Jedna
vea akcija je zadnjih dana u toku protiv prilino jake grupe koja postoji sjeverno od Poege i
iztono od Daruvara. Hrvatske ete napreduju za sada uspjeno u tom podruju. (A-VII, NDH,
kut. 306, Br. reg. 8/5 - 1)
20 B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 528-529.

aju zakljuiti separatni mir. Istakao je pri tom da ga do toga dovodi uvjerenje
kako Rusiju nee moi nikad potpuno unititi. Nju brani njena prostranost,
njen teritorij koji je tako velik da ga nitko nee moi ni osvojiti ni drati. Ne
mogu beskonano nastavljati s ljetnim ofenzivama i zimskim uzmacima, a da
ne dodu do iscrpljenosti koja e ako i jest obostrana donijeti koristi samo
Anglosaksoncima. Dodao je i to da su trenutani odnosi izmeu Staljina i
Saveznika daleko od toga da budu dobri i da je stoga trenutak za akciju vrlo
prikladan. Uvjeren je da je nemogue unititi Rusiju zbog njenih golemih
dimenzija, a to ak tada ako i Japanci uu u rat, a ta vjerojatnost po
Mussolini j evoj ocjeni nije velika. Zbog toga treba zakljuiti to rusko
poglavlje na ovaj ili onaj nain. Postignu li to, mogu izvjesiti zastave u znak
slave, jer konana pobjeda u tom sluaju ne bi bila daleko. Kad je jednom
uklonjen kontinentalni saveznik Britanije onaj s kojim ona najvie rauna
Osovina moe pritisnuti svim svojim snagama na zapadu i tu preuzeti strategijsku ofenzivu koja je od jeseni i na kopnu i u zraku prela na stranu
neprijatelja.
Treba priznati istie Duce na kraju da je anglo-ameriko iskrcavanje
u sjevernoj Africi sretno zamiljena inicijativa koja je prouzrokovala situaciju
strategijski potpuno novu, a istodobno omoguila i ostvarenje planova, i to
planova koji su se prije inili istim apsurdom. Ne sumnjam ni najmanje u to
da takvi planovi postoje i da se neprijatelj priprema da ih ostvari.
Bila je prijeka potreba da se zabrinutom i malaksalom talijanskom partneru ubrizga pozamana injekcija ratobornosti. To je Hitler pokuao u toku
njihova sastanka u dvorcu Klessheim kod Salzburga, odranom od 7. do 10.
IV 1943. 21 Talijanska je delegacija na put ponijela nacrt zajednike izjave od
etiri toke kao neku Evropsku povelju za drave Osovine i poneku
neutralnu evropsku dravu. Okupivi ih tako u evropski front na diplomatskom planu a u njemu bi se nalazila i ustaka NDH! talijanska je delegacija
htjela da Mussolini tom prilikom privoli Hitlera bar na defenzivnu strategiju
na Istonom frontu (da ne bi svako ljeto napredovali, a zimi uzmicali!), ako
ve nije mogu separatni mir s Moskvom, a da panjolsku prinude kako bi
tako uspostavili politiku i vojnu ravnoteu na Sredozemlju - da ue u rat na
strani Osovine. Tako bi se stvorili uvjeti za otpoinjanje mirovnih pregovora
sa SSSR-om, SAD i V. Britanijom na bazi kompromisa. Ako to ne bi polo za
rukom, Njemaka bi bila duna Italiji, ugroenoj s juga, dati svaku moguu
pomo kako bi slono ojaali juni front.
U razgovorima osovinskih partnera v. Ribbentrop je isticao da e nastaviti
rat iscrpljivanja na Istoku, jer je rat dobiven onog asa kad ruskim jedinicama
ponestane daha. A Rusija je ve u dvije treine gotova! Za ratite na Sredozemlju ef njemake diplomacije je ustvrdio da ne prijeti neposredna opasnost
Italiji, Siciliji i francuskoj obali gdje e uostalom njemake jedinice sprijeiti
iskrcavanje.
Tako se Mussolini vratio s tog sastanka prazne torbe: bez Hitlerova
pristanka na promjenu stava i zaokret prema Sovjetskom Savezu i bez
pristanka na Evropsku povelju. Dobio je samojDregrt obeanja da e drati
Tunis i pruiti savezniku obilnu vojnu pomo. 22
Pojedinosti o tom sastanku: Isti izvor, str. 529 i. d.
U politikom izvjetaju ustakog ministarstva vanjskih poslova (Zagreb, 6. travnja 1943)
o Tunisu pie ovo: Glede Tunisa su prve jake borbe prole bez odlunog rezultata, iako su
osovinske snage morale izprazniti najjuniji dio tog podruja. U Italiji i Njemakoj uje se sve vie
21

22

Inteligentan i prema ustakom reimu sve kritiniji Glaise-Horstenau,

njemaki opunomoeni general u Hrvatskoj, obavijestio je 20. IV 2 ' njemakog glavnokomandujueg u Solunu gen. A. Lohra da je Hrvatska, prije
svega, politiko pitanje na koje je svakako vrlo teko odgovoriti bez razjanjenja kondominija (zajednikog vladanja) s Italijom.' 4 Talijanski poslanik R. Casertano razvija posljednjih tjedana u Zagrebu upadljivu zaposlenost. Poslije nedavnog Duceova posjeta (Salzburg) ire se intenzivno iz
talijanskog poslanstva glasine da e se sada Italija moi iznova mnogo jae
pozabaviti Hrvatskom. Nemir u svim hrvatskim krugovima, ispunjenim
uveanom mrnjom prema Italiji; daljnja zakopanost prema Nijemcima koja
ionako raste od prole jeseni (napetost zbog poloaja na ratitu). S tim je u vezi
i pitanje Druge zone. Saimajui sve, Glaise upozorava da je od odlune
vanosti suzdrljivost Talijana. Od nje zavisi hoe li njemaka strana moi siliti
Hrvatsku na, po mogunosti, primjeren doprinos cjelokupnom vodenju rata.
Poglavnikov reim - istie Glaise stoji na vrlo slabim nogama; mrnja i
otklon dopiru sve do njegove okoline. On i njegova drava ive iskljuivo od
milosti Njemake. 'Smjene strae' koje provodi' za masu naroda nisu zanimljive i liene su uinka. Saveznika naklonost NDH zbog toga je problematine
vrijednosti. Dalekoseno preureenje autoritativnog reima na politikoj bazi,
koje je prolog ljeta jo bilo mogue (zamijeniti ustae Seljakom strankom),26
uvelike je oteano zbog nesklonosti novih snaga prema dravnoj odgovornosti, sve veoj nepopularnosti talijanske hipoteke i prijeteem gubitku vlastitih
pristaa.
Zato zasad daljnje 'krparenje' (Fortwursteln) s ustakim poglavnikom,
uz naglaeno udaljavanje Njemake od posebnih izroda.27 Poglavniku se mora
da ne e biti mogue trajno drati ovaj odsjek, jer su snage napadaa velike i jer su vjerojatno i
prievozi tvoriva previe izloeni. Po jednoj verziji pokuat e se ipak uztrajnom obranom i dalje
braniti Tunis ili bar napadau nametnuti to veu cienu za njegov uspjeh. Postoji i mogunost, da
dode do postepenog evakuiranja. Kod mogueg povlaenja, mora se naravno kao kod svake
operacije ove vrsti raunati s mogunou veih gubitaka u kritinom asu, jer je ukrcavanje eta i
tvoriva kod evakuacije uviek spojeno s velikim rizikom. Mnogo bi u tom sluaju zavisilo od toga,
koliko e Osovini uspjeti da si put preko mora u kritinom asu osigura. (A-VII, NDH, kut. 306,
Br. reg. 1 2 / 5 - 1 )
U drugom izvjetaju (od 21. IV) stoji o sjevernoj Africi ovo:
Sada je momentalno poloaj neodreden, a sprema se bitka za Tunis i Bizertu (tj. veliki
napadaji). U Rimu ne gleda se optimistiki na cielu stvar, a veina tvrdi, da se Tunizija ne e moi
drati trajno. Slino i u drugim mjestima, ali ima i miljenja, da e biti mogue drati Tunis jo
dulje vremena. Svakako je stvar do sada bolje prola nego to su mnogi mislili. Sada je problem u
tome: ili e uspjeti dalje drati Tunis gdje su Arnianove snage sada ipak jake, kad je sve povueno
na srazmjerno kratku frontu, eventualno tim da se dio suvinih snaga postepeno evakuira ili e se
Tunis morati napustiti, a u tom sluaju e svakako biti najvea potekoa u tom, da se uz to
manje gubitke evakuiraju snage. Promet izmeu Sicilije i Tunizije je intenzivan; i ako se s englezke
strane i javljaju potapanja i unitenja nekih prievoza, pokazuje to ipak da se tu prievozi vre (bilo
pojaanja bilo evakuacija). (A-VII, NDH, kut. 306, Br. reg. 16/5 - 1)
23 B. K r i z m a n , nav djelo, str. 536-538.
24 O gen. Glaiseu op.: Gert F r i c k e , Kroatien 1941-1944. Der Unabhngige Staat in der
Sicht des Deutschen Bevollmchtigten Generals iri Agram, Glaise v. Horstenau, Freiburg 1972.
Usp. i recenziju te knjige iz pera Ernesta Bauera, slubenika ustakog ministarstva vanjskih
poslova: General Glaise v. Horstenau i Hrvatska 1941-1944, Hrvatska revija (Mnchen), god.
XXIII (1973), sv. 1 (89) (oujak), str. 6 6 - 7 7 .
25
Rekonstrukcije ustake vlade bile su uvijek povrinske, ograniene na istu Pavelievu
kadrovsku zalihu.
26 Maekovci su odravali dodire s Nijemcima u Zagrebu ili pak s pojedinim ustakim
ministrima: A. Kouti i I. Andres s gen. Glaiseom; I. Pernar i B. Smoljan s Artukoviem, itd.
27 Glaise je posebno zazirao od Vjekoslava-Maksa Luburia, a za nj je pak Paveli izjavljivao
da mu Luburi vie vrijedi nego sto sveuilinih profesora!

jasno staviti na znanje da je pri tekim pogrekama njegova reima u prolosti

(vidi generalove izvjetaje na koje se Glaise na ovom mjestu poziva) i pribliavanja rata hrvatski suverenitet mnogo vie mjenica za budunost nego injenica sadanjosti. To vrijedi osobito za vojno polje (organizacija, izobrazba,
upotreba i vodstvo hrvatskog vojnika); uz to za odravanje mira i reda (SS-policija). Ustaki pokret je poinjenim pogrekama, zloinima i pojavama
korupcije tako kompromitiran istie Glaise da bi dravna egzekutiva
(domobranstvo i redarstvo) morala biti od njega odijeljena, ak uz naputanje
svake vanjske povezanosti. (Osobito lo utjecaj poglavnikovih najbliih prijatelja iz emigracije iza kulisa: V. Tomi, Vj. Luburi, A. Mokov, E. Lisak.) 8 To
bi se razdvajanje moglo za poetak prostorno svrsishodno postii tako da se
Ustaka vojnica izvue iz hrvatskog prostora za okosnicu tree legionarske
divizije i prebaci u Reich, u logor za izobrazbu. Za legionarsku diviziju
nepotrebni dijelovi Ustake vojnice mogli bi se staviti na raspolaganje policijskom vodi (K. Kammerhoferu) da poslue kao pomoni andari. Time bi,
dodue, dosad postavljeni program ugraivanja ustaa u bataljune lovakih i
gorskih brigada (zdrugova), kao i u one za osiguranje, doivio izmjene, ali bi
ipak ostala sauvana prednost jedinstvene njemake izobrazbe pod vodstvom
njemakih oficira i podoficira. Slabljenje borbene moi u Hrvatskoj, koje bi
nastupilo zbog prebacivanja Ustake vojnice u Reich, moralo bi se izjednaiti
bar privremenim upuivanjem njemakih jedinica. Budui da se u sadanjem
vremenu ne moe pomiljati na istrebljenje jednog i pol milijuna Srba (pravoslavaca) to pojedini ustaki krugovi jo uvijek provode kao ni na
iseljavanja, mora se poglavnik odluiti da pravoslavnom stanovnitvu, koje je
njegov reim u 50 posto sluajeva otjerao u ume, prizna jednakost pred
zakonom, osiguranje ivota, slobode i imetka, kao i skromno sudjelovanje u
javnim slubama. U pogledu njemakih oruanih snaga poglavnik bi morao
naelno pristati na proirenje podruja nad kojim njemaki komandant ima
izvrnu vlast u smislu sporazuma od 17. sijenja 1943, pri emu bi se imalo
osigurati jedinstveno upravljanje i rjeavanje svih vojnih i vojnopolitikih
pitanja na odgovornost samog komandanta.
Ne postignu li se na tom putu upotrebljivi rezultati - upozorava Glaise
morali bismo pristupiti, kao jedinom rjeenju vremenski neodreenog trajanja, uvoenju nekoga njemakog upravnog vrha, bar za njemako okupaciono podruje, a po mogunosti za cijelo hrvatsko podruje koje Talijani nisu
28 Uznemiren vijestima o policijskoj akciji u Srijemu po nalogu velikog upana Elickera,
pouen prologodinjom krvavom akcijom Viktora Tomia na tom terenu, general Glaise je
uputio Paveliu pismo od 31. V 1943. u kojem ga, u vezi s tim vijestima, podsjea na to da se
takve policijske akcije - u skladu s promemorijom od 10. XI 1942. - imaju prethodno najaviti
njemakom opunomoenom generalu u Hrvatskoj. (AJ, T-501, rolna 268)
Paveli mu je odgovorio pismom 3. VI 1943. i upozorio Glaisea da je on (Paveli) od protekle
jeseni opetovano upozoravao na hitnu potrebu da provedu temeljito ienje slavonsko-srijemskog podruja. I to iz tri razloga: 1) Preko tog podruja prolazi eljeznika veza sa Solunom koja
je ujedno i glavna saobraajnica NDH; 2) slavonsko-srijemski prostor predstavlja itnicu Hrvatske; 3) to podruje kao uope ono izmeu Save i Drave predstavlja najnapueniji kraj Hrvatske. Prebacivanjem daleko najveeg broja njemako-hrvatskih vojnih snaga u podruja juno od Save,
u spomenutom prostoru nastala je praznina koja je uvjetovala ve mjesecima pojaanu djelatnost
neprijateljskih bandi ; situacija je takva da prijeti opasnost da hrvatska drava izgubi najvei dio
etve, ukoliko ne provedu prije prvog srpnja radikalno ienje tog slavonsko-srijemskog prostora
i ne pojaaju znatno tamonje garnizone. Stoga Paveli moli da se Glaise zauzme kod nadlenih
njemakih mjesta da dovoljne hrvatske ili umjesto njih njemake snage prije kraja lipnja pristupe
radikalnom ienju slavonsko-srijemskog podruja da bi tako u zadnji as otklonili najteu
opasnost koja im prijeti. (Isti izvor)

anektirali, pri emu bi kod vojniki osnovne usmjerenosti i tradicije Hrvata i

Bonjaka doao u obzir samo jedan (njemaki) vojni zapovjednik (slino
Srbiji). Taj bi se morao osloniti, prirodno, takoer u to je mogue irem
obujmu na domae elemente, ali bi morao imati i odreeni broj njemakih
snaga za uvrenje svoga reima.
O pitanju njemakog sudjelovanja u Hrvatskoj treba uope rei - zakljuuje Glaise - da se nipoto ne mogu odrei, ako se rauna s pojavom
neprijateljskih jedinica na Balkanu, prisutnosti minimuma njemakih, a ne
samo legionarskih jedinica, imajui pred oima zamorenost ratom hrvatskog
naroda i dnevno sve jae djelovanje neprijateljske propagande, budui da bi
njemaka strana u protivnom bila izloena svim moguim iznenaenjima.29
Dan kasnije (21. IV) 30 Glaise je obavijestio Lohra o personalnim promjenama u vrhu ustake drave koje se pripremaju u Zagrebu. Iduih dana
javlja on glavnokomandujuem bit e Lorkovi razrijeen dunosti ministra
vanjskih poslova. Ostat e u vladi kao ministar bez portfelja, pri emu e biti
nadlean, uz ostalo, za koordinaciju opih vojnopolitikih predmeta.31 Ministarstvo vanjskih poslova preuzet e dr M. Budak, dotadanji poslanik NDH u
Berlinu.32 Ministar unutranjih poslova A. Niki, koji uz svoju beznaajnost
29 Iznenaenja za Njemaku bila su mogua na vie strana, ak i na dalekom sjeveru: u
Finskoj. Tamonji poslanik F. Bonjakovi je u pismu Lorkoviu (Helsinki, dne 14. travnja 1943)
javio o pritisku SAD na finsku vladu da se to vie prikloni Washingtonu, pa je Njemaka
zaprijetila Finskoj vojnom okupacijom.
Sad sam doao sa objeda od talijanskog poslanika - pie Bonjakovi - te sam tamo uo od
madarskog poslanika, da je stanje jo uvijek vrlo napeto. Njemci su se ozbiljno zaprietili sa
okupaciom Finske. Jedno to Fince malo umiruje, jeste, da raunaju s time, da bi to Njemakoj
politiki kodilo, no unato toga su obeali sve uiniti, da svoj poloaj poprave. (A-VII, NDH,
kut. 303, Br. reg. 3/8 - 1)
3U B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 538.
Dr V. Bai je ispred ministarstva cirkularnim pismom 21. IV 1943. izvijestio sva
diplomatsko-konzularna predstavnitva NDH u inozemstvu ovako:
Po osobnom nalogu gospodina ministra vanjskih poslova izvjeujem o sliedeem:
Gospodin ministar Dr. Mladen Lorkovi imao je utisak da se njegova osoba s talijanske
strane ve izviesno vrieme smatra kao nepodesna za uzdravanje dobrih odnosa s Italijom. On je
stoga podnio ostavku Poglavniku ve prije duljeg vremena, a ova je ostavka sada uvaena. Ovih
dana, najkasnije 23. ili 24. travnja bit e stoga razrieen dunosti ministra vanjskih poslova i
upotrebljen na drugom odgovarajuem poloaju u zemlji. Za ministra vanjskih poslova bit e
imenovan Doglavnik Dr. Mile Budak. Tim se vanjska politika Poglavnika i Hrvatske ni u em ne
e mienjati.
Prednje se dostavlja za obaviest poslanika (glavara). (A-VII, NDH, kut. 256, Br. reg. 31/7 2)
32 Svojevrstan portret M. Budaka u Berlinu objavio je Luka Fertilio pod naslovom:
Poslanici Nezavisne Drave Hrvatske u Treem Reichu: Mile Budak, Hrvatska revija (Mnchen),
god. XXIV (1974), sv. 2 (94) (lipanj), str. 143-153.
33 Stijepo Peri, u opirnom pismu Lorkoviu (Rim, 3. travnja 1943), opisao je svoje korake
kod vodeih ljudi talijanskog ministarstva vanjskih poslova (Pietromarchi i Bastianini) da bi
suzbio intrige talijanskog poslanika u Zagrebu Casertana. Prilikom razgovora s Bastianinijem
2. IV Talijan je zanijekao neku filoetniku politiku talijanske strane. Osporio je postojanje
politike etnika - rekao je on - rekavi da ta ne postoji, jer oni nisu razgovarali sa Mihaljeviem
(sic!) niti se prama bilo kome od etnika politiki bilo kako obavezali. Mi smo samo izkoristili
jedno raspoloenje meu izvjesnim dielom Srba - nastavio je - naime njihovu pripravnost, da se
bore i ginu u borbi protiv partizana, organizirali smo i upotrebili u borbi. Dobacio sam mu, da su
oni malo partizana ubili, ali zato mnogo nedunih Hrvata. Gdje i kada, pitao je. Razloio sam mu,
a na to on meni, da je to valjda bilo u vezi sa borbom protiv partizana, jer da ima dobar broj
Hrvata meu partizanima.
Prilikom idueg susreta (3. VI) Bastianini je spominjao Glaisea, E. Bulata i ing. Bulia.
Potuio se Periu ovako: Da se svudje i uviek napadaju Talijanci i njihova vojska. Trai se, da
talijanska vojska ostavi Hrvatsku, a o njemakoj se ne govori, da bi trebala to isto uiniti. Kada

odrava odredene odnose s generalom Ambrosijem, postaje poslanik u Rimu

gdje se dotadanji poslanik drS. Peri zamjerio samoinicijativnim nastupom
protiv zagrebakog poslanika Casertana.33 Peri odlazi u Madrid za koje je
mjesto, dodue, malo podoban.34 Ministarstvo unutranjih poslova ima preuzeti, umjesto Nikia, dotadanji ministar pravosua A. Artukovi, linost
koja, takoer, nije jako znaajna. Talijanski poslanik sruio je Lorkovia;
Casertano se uope kako Lorkovi obavjetava Glaisea - sada ivo trudi da
u krugovima vlade izigrava jednu grupu protiv druge, pri emu se javljaju tri
grupe: prva, grupa ustakih pukovnika, a to je pet do est emigranata koji iza
kulisa imaju najmoniji utjecaj na poglavnika (rasovi); druga, grupa starih
politiara s bivim ministrom Milovanom Zaniem, oenjenim idovkom, i
drom M. Pukom, bivim ministrom pravosua i jednim od zagovaratelja
istrebljivakog kursa protiv pravoslavnih; trea, grupa mladih politiara
s Lorkoviem, VI. Koakom, V. Vraniem, itd. Prve dvije grupe odlikuju se
uim vezama s talijanskim poslanstvom, dok ono estoko pobija treu grupu.
Tako talijansko poslanstvo u Zagrebu nastoji i jednu aferu s krijumarenjem
zlata (Afera Kolak-Havranek), kojom se javno miljenje ivo bavi a koja je
dovela do justifikacije dvojice ljudi Lorkovieva i Koakova povjerenja,
izvanredno iskoristiti protiv tree grupe (mladih politiara).35
talijanska vojska u borbi sa partizanima uee koju kuu, pria se da su popaljena itava sela, a
kada Niemci to isto i gore ine, onda to nitko od Hrvata ne zamjeri itd. itd. U stvari sve ono to si
od Casertana sto puta uo. O dobrim akcijama Talijana, o uslugama uinjenim Hrvatskoj, o
njihovim rtvama itd. nitko ne govori, nitko ne ukazuje zahvalnosti. Treba poraditi na tome, da
naa javnost promjeni miljenje o njima, i o nekim njihovim navodnim neprijateljskim namjerama
prema Hrvatskoj. Italija ne e nita Hrvatskoj uzeti, ona je garant njene teritorijalne cjelovitosti i
njene nezavisnosti. Jer ili rimski ugovor nema vie vaiti, a onda smo neprijatelji, ili se on ima
sprovoditi i po slovu i po duhu onako kakav je. Ili Lorkovi ne e ili je bezpomoan da utjee na
promjenu ove atmosfere. Vodeim ljudima Hrvatske treba da Poglavnik predoi potrebu naeg
prijateljstva i obavezu naeg prijateljstva i da trai, da se njegova volja potuje. Treba putem
zborova, sastanaka itd. ovo propagirati.
Zanimljivo to Peri prognozira u vezi s talijansko-njemakim odnosom: Mislei na veliko
nepovjerenje, koje vodei Talijanci ukazuju prama Niemcima i to zadnje vrieme prilino otvoreno, izkljuujem, da e ovaj dananji talijansko-njemaki odnos biti trajnije naravi. Bude li bog
rata u toku ove godine nesklon Niemcima, ovi e u povoljnom asu, nau li razumjevanja kod
Anglosasa, izvriti podpuni okret u svojoj politici. (A-VII, NDH, kut. 306, Br. reg. 9/5 - 1)
Zanimljivo je to je jugoslavenski otpravnik poslova u Madridu Lj. Viacki o poslaniku
NDH grofu Pejaeviu javio SI. Jovanoviu, predsjedniku jugoslavenske vlade u Londonu
pismom od 1. VI 1943.
Pejaevi se pre nekoliko dana vratio iz Zagreba, gde je bio pozvat u vezi sa nameravanom
promenom hrvatskog Poslanika u Madridu - javlja Viacki. Pejaevi, koji je skoro od poetka
svoje misije u Madridu imao ambiciju da kod naih saveznika pridobija milost za ustaku
Hrvatsku, navaljivao je i ovoga puta na Pavelia da pokua da se obezbeuje i na drugoj strani.
Prema reima Pejaevia, koje su mi bile donete, Paveli mu je odgovorio: Mi padamo sa
Italijom. Iz toga je Pejaevi izveo zakljuak: 1.) Da je Paveli svestan da njegova Hrvatska nee
preiveti pobedu saveznika. 2.) Da pad Pavelieve Hrvatske nije ak vezan ni za pad Nemake,
nego za pad Italije, a to u dananjim prilikama ne izgleda neto to je vremenski mnogo udaljen.
(Aj, Emigrantska vlada kraljevine Jugoslavije - London (1941-1945), kut. 103, fasc. 59)
35 Op.: B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 5 2 4 - 5 2 5 ; 527-528.
Iz uspomena Matije Kovaia (Od Radia do Pavelia, Hrvatska u borbi za svoju samostalnost. Uspomene jednoga novinara, MnchenBarcelona 1970, str. 172) proizlazi da je zatvaranju
Kolaka i Havraneka kumovao ustaki povratnik Ante Godina, suprug lijepe plavojke iz
atentata u Marseilleu.
Kada su Kolak i Havranek uhieni - pie dalje M. Kovai - zauzeli su se kod Poglavnika za
ovu dvojicu mnogi ministri. Starevi i ja zatraili smo posebnu audijenciju radi dra Kolaka, koga
smo poznavali kao rodoljuba. Posjetio sam osobno ministra unutarnjih poslova i zaklinjao ga,
neka se zauzme za dra Kolaka i Havraneka, koji su ve bili osueni na smrt. Artukovi je samo
stavio prst na usta proaptavi triput: Mate, uti, ja ne mogu nita uiniti.

Primajui niz vodeih ljudi iz satelitskih drava Osovine, to ih je Hitler

zaredom primio u proljee 1943. godine, nalazio se i ustaki poglavnik
Paveli. Do tog sastanka dolo je takoer u dvorcu Klessheim 27. IV. Poslanik
Reicha u Zagrebu S. Kasche, nakon povratka u Zagreb, za svoj je arhiv
sastavio biljeku o tom razgovoru Hitler-Paveli.36 U njoj je Kasche pribiljeio
ovo:
1. Za vrijeme toga razgovora Fhrer je, izmeu ostalog, rekao:
Nema, zapravo, neke posebne elje; htio je mnogo vie da opet jednom
porazgovori s poglavnikom o opem poloaju. Za poetak izrazio je jo
jednom zahvalnost i priznanje za izvanredne borbe hrvatskih jedinica u
Staljingradu.37
Njemaka u Hrvatskoj nema vlastitih elja. Zelja joj je samo da prijateljski
pomae kako bi se Hrvatska to bre sredila. Tri ratna zahtjeva, dakako, ipak
ima koja - kao i prije - mora postaviti Hrvatskoj, a to su: a) osigurati
eljezniki put granica ReichaZagrebZemun; b) po mogunosti znatne
liferacije boksita za Njemaku; c) smiriti zemlju da bi mogli osloboditi, po
mogunosti, doskora njemake jedinice iz Hrvatske.
Njemake policijske snage koje su sada dodatno angairane imaju proirivati vojne mjere na terenu, povezujui se s njemakim oruanim snagama kao
neka vrsta proirene vojne andarmerije.
Ne eli se mijeati u unutranje stvari Hrvatske; to je iskljuivo pitanje
Hrvatske i njegovo uspjeno rjeenje moe poglavniku samo poeljeti.
Srbe je Fhrer oznaio kao stare smutljivce (naruitelje mira). Poznato mu
je vrlo dobro da se s tim mora raunati i u budunosti kako je to bilo i u
prolosti.38 Njemaka ne moe imati nikakav interes da opet pomae ove
smutnje i nerede. Hrvatska je oduvijek bila usko povezana s Njemakom i u
staroj Austriji bila je jedna od njenih najvjernijih zemalja. Siguran je da e to i
u budunosti omoguiti najuu povezanost Reicha s Hrvatskom.
U privrednom pogledu ima ovo gledite: da se cijela Evropa - kao to je to
Reich postigao kod kue sredi kako bi se osigurala, prije svega, egzistencija
seljacima. Njemaka je uklonila idovstvo s njegovih privrednih pozicija i
stvorila poredak koji sad ve deset godina slui na korist svima. Stoga mu pred
oima lebdi za budunost na podruju trinog poretka evropska suradnja
koja bi zajamila svim zemljama jednaku sigurnost. Njemaka nema nikakvih
eksploatatorskih namjera. Ona e pomagati radi dobrobiti svima i sudjelovati
u poslijeratnom sreivanju.
2. Poglavnik je u toku ovog razgovora izjavio da se Fhrer bezuvjetno
moe pouzdati u vjernost Hrvatske u ratu. to je od privrednih proizvoda
potrebno za rat, nee biti predmet trgovinskih pregovora, nego ratnih mjera.
Dru Mladenu Lorkoviu ostalo je tajnom zato je zapravo njegov tajnik dr. Ivo Kolak izgubio
ivot. Nije poznavao pozadinu. Nu taj dogaaj nije putao s vida, iako nije povukao konsekvencije. Tada jo nije imao jakih sumnja gledom na dra Pavelia i u njemu gledao sudbinsku linost i
velike nade za dravni ivot, premda ga je njegov prijatelj dr. Koak uvjeravao o protivnom. (Isti
izvor, str. 172-173)
36 B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 5 5 5 - 5 5 6 .
Gen. Glaise je u pismu 29. I 1943. obavijestio Pavelia da je protiv pukovnika Viktora
Paviia, zapovjednika 369. hrvatskog puka, pokrenut postupak jer je bez nareenja odletio iz
tvrave Staljingrad. Ukoliko ga uhvate, provest e se protiv njega postupak pred ratnim sudom.
(AJ, T-501, rolna 268)
38 Hitler je u ratu bio izraziti srbofob. Sjeajui se kao Austrijanac zbivanja pred rat
1914-1918. i propagande u toku rata, Srbija mu je ostala u svijesti kao balkanski osinjak, kao
zemlja zavjerenika, ubojica austrijskog nasljednika prijestolja, Crne ruke, itd. Pu gen.
Simovia 27. III 1941. samo ga je u tome uvrstio.

Hrvatski eljezniari su izvrili svoju dunost. Iz njihovih redova nisu

potekli vei akti sabotae niti su ih oni pomagali.
Kao svoju elju poglavnik je izrazio da njemake oruane snage u Hrvatskoj dou pod jedinstvenu komandu kako bi se izbjegla vietranost u
suradnji. Fhrer je uputio feldmarala Keitela da to pitanje raspravi s generalom Glaiseom.
3. Fhrer je, na kraju, pokazao poglavniku vei broj snimaka utvrenja
Atlantskog bedema.39
Za razliku od Glaisea kao opunomoenog predstavnika njemakih oruanih snaga u ustakoj dravi poslanik Kasche kao diplomatski predstavnik
Reicha sve se vie zagrijavao za ustae i njihovog poglavnika osobno. 40 U tome
je Kasche znao otii tako daleko da ga je njegovo ministarstvo u Berlinu
moralo opominjati na diplomatsku suzdrljivost ve zbog osjetljivosti talijanskog partnera.
Tako je na primjer i tih dana stigla Kascheu opomena iz Berlina. Ministar
vanjskih poslova Reicha J. v. Ribbentrop preko ambasadora K. Rittera upozorio je 29. IV 41 poslanika na smjernice i dranje u Hrvatskoj prema Italiji, i to
ovako: njemaka strana eli, s jedne strane, koristiti se za zajedniku borbu
raspoloivom ljudskom snagom hrvatskog naroda privlaenjem novaka u
njemake oruane snage i razvojem vlastitih domaih oruanih snaga, ukljuujui vojnu andarmeriju u to veem opsegu, i da tu namjeru i ministarstvo
vanjskih poslova ako bi to bilo potrebno - nasuprot eventualnim talijanskim
prigovorima podri i provede; s druge strane da se sva njemaka mjesta
moraju striktno pridravati Fhrerovih smjernica o talijanskom prvenstvu u
svim ostalim hrvatskim pitanjima i da bude osiguran prijateljski odnos Reicha
s Italijom.
I sm je Ribbentrop, 1. V, 42 u svom brzojavu upuenom osobno poslaniku
u Zagrebu ponovno upozorio Kaschea da pripazi. Iz Kascheova ranijeg
telegrama i iz Kascheu poznatih talijanskih pritubi na adresu gen. Glaisea
ministar saznaje da su se nedavno opet pojavile nesuglasice u suradnji s
Talijanima u Zagrebu. Ako pri tom bude imala udjela i osoba poslanika
Casertana, kao i ostale okolnosti na koje poslanstvo ne moe utjecati, ministar
je ipak prisiljen da jo jednom posebno upozori na to da hrvatska pitanja - u
usporedbi s vanou dobrog odnosa izmeu Njemake i njenoga osovinskog
partnera Italije - imaju za Reich drugorazrednu vanost. Poslanstvo mu je i
nadalje odgovorno - zakljuuje Ribbentrop da nipoto ne smiju iz dranja
njemakih organa u Zagrebu nastati njemako-talijanske tekoe.
General Glaise u pismu glavnokomandujuem na Jugoistoku Lhru (Zagreb, 26. svibnja 1943) 43 pie da e mu (Glaiseov) novi ef taba (generaltabni
pukovnik Kaulbach) podnijeti izvjetaj o poloaju u Hrvatskoj. Na unutranjem planu postoji u hrvatskom sektoru samo daljnje krparenje. Svi gledaju
kao kuni kobru zlog neprijatelja u Sredozemlju. to se tie saveznikog druga
(Italije), nitko ne pita da li, nego samo kada. Na alost, ini se da gore
mnogo ne razmiljaju o takvim, ipak moguim eventualnostima, nego se
39

mora.

To je bio tzv. Atlantikwall, podignut kao brana protiv invazije Anglo-Amerikanaca s

40 Paveli je znao obilato darivati poslanika Reicha u Zagrebu da bi mu pojaao simpatije za

ustaki reim i njega osobno.
41 B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 557.
42 Isti izvor, str. 557.
43 Isti izvor, str. 569.

igraju noja gurajui glavu u pijesak. U otpornost materije sad vie ne sumnjaju
ni novoiskrsli SS-ljudi (Kammerhofer i Obwurzer). Dojedrili su ovamo punim
jedrima, a zatim doivljavaju razoaranje za razoaranjem, usprkos surovosti
koju pokazuju. Premda im Glaise pomae i poputa do samozataje, tj. sve do
ugroavanja vlastitih interesa Wehrmachta, brijeg koji se rui rodio je do sada
samo malog mia. Ne bez razloga molio je Reichsfhrera SS H. Himmlera da
svim akcijama vrbovanja prethodi obeanje kako e razne nove formacije
upotrijebiti samo unutar Hrvatske. Ovako se moe razviti protupropaganda,
pozivajui se na sudbinu legije kod Staljingrada,44 protiv koje su najvei
privredni mamci SS-a bezuspjeni. Javljaju se mnogi, no kad valja pridoi, ne
pojavljuju se. Naravno da je pri tom i reosiguranje u igri, ali na kraju e se,
vjerojatno, rei da se opunomoeni general nije dovoljno zauzimao za njih.
Glaise e to, svakako, sprijeiti prikladnim izvjetavanjem samog Himmlera.45
Poslanik Kasche je u brzojavu 28. V 46 informirao Berlin o poduem
razgovoru s ustakim poglavnikom. Paveli mu je povjerio da nee provesti
promjenu na poslanikom mjestu u Madridu i da e ondje ostaviti grofa
44 Op. ali ne uvijek i tono: Dragan K l j a k i , Ustako domobranska legija pod Staljingradom, Zagreb 1979.
45 Neto ranije je general W. Warlimont, zamjenik gen. Jodla u Hitlerovu Glavnom stanu,
pismom od 20. IV 1943. upuenom ambasadoru K. Ritteru, obavijestio ministarstvo vanjskih
poslova da su predbjeno okonane operacije protiv komunista zauzimanjem boksitnog podruja
oko Mostara i dosegnuem obale Neretve. Jaim neprijateljskim snagama polo je za rukom da
izbjegnu unitenje pravodobnim pokretom prema jugu u podruje pod talijanskom okupacijom, a
prije svega prelazom preko Neretve u jugoistinom pravcu. No, smirenje zemlje moe stoga biti
trajno samo onda, ako se na mjere vojne prirode nadoveu u akciji za obnovu zemlje sve njene
snage.
Stoga je glavnokomandujui na Jugoistoku izloio u jednom memorandumu Vrhovnoj
komandi ovo:
1) Operacije vojne prirode mogu biti trajno uspjene, ako se na njih smjesta nadoveu
temeljite politike, upravne i privredne reforme. Politika situacija u Hrvatskoj pokazuje da
Hrvati nisu sposobni da sami upravljaju. Na drugoj strani seljaci prilaze komunistima koji vrlo
vjeto postupaju s narodom. Sreen privredni ivot u Hrvatskoj vie ne postoji.
2) Na temelju takvog poloaja bez radikalnih reformi stanje e se samo pogorati. Tada e
biti prisiljeni da raunaju s tim da eljezniki saobraaj zataji, djelatnost poduzea zanimljivih za
njemaku ratnu privredu zakae, a hrvatske legionarske jedinice prestanu sluiti Reichu kao
upotrebljive pomone jedinice (brauchbare Hilfstruppen).
3) Cilj reformi po Lhru mora biti: jedna vlada u Zagrebu pod upravom Njemake koja
je u stanju razumnim mjerama stvoriti povjerenje, mir i red te oivljenje privrede; oruane snage i
policija da postanu instrument drave uz solidno osoblje na eljeznici, disciplinirano radnitvo
zadovoljno ishranom, imuno za komunistiku propagandu nesklono sabotai i seljatvo koje
ponovno zadobiva povjerenje u dravu, pa se vraa iz ume i podrava borbu protiv bandi.Vrhovna komanda je ve u tom pravcu - nastavlja Warlimont poduzela ve otprije
odreene mjere, to je ministarstvu poznato. I to: reorganizaciju hrvatskih oruanih snaga;
osiguranje boksitnog podruja; proirenje njemake okupacije na podruja Druge zone koja
naputaju Talijani; pripreme za rasputanje etnikih odreda koje su Talijani naoruali. Daljnji
dio prijedloga glavnokomandujueg od bitne vanosti ostvarit e se zadatkom od 10. III 1943. to
ga je Fhrer povjerio Reichsfhreru SS Himmleru: da njemaku policiju upotrijebi u iznova
osloboenim podrujima za daljnje smirivanje i za formiranje jednog jezgra za unutranju upravu.
No, Reichsfhrer SS u tu svrhu raspolae zasad s relativno malobrojnim snagama. Vrhovna
komanda moli da ostale prijedloge glavnokomandujueg podvrgnu podrobnijem ispitivanju. Pri
tom treba, kao i ranije, poi od injenice da su obale u jugoistonom prostoru osobito ugroene
perspektivom eventualnog iskrcavanja neprijatelja, tako dugo dok pozadina (zalee) nije u
potpunosti smirena. Taj se cilj ne moe postii - zakljuuje Warlimont - samo angairanjem
oruanih snaga koje e jo k tome brojano ostati nedovoljne. ( G r i f f nach Sdost-Europa. Neue
Dokumente ber die Politik des deutschen Imperialismus und Militarismus gegenber Sdosteuropa im zweiten Weltkrieg. Herausgegeben und eingeleitet von Wolfgang Schumann, Berlin 1973,
str. 218-219)
46 B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 569-570.

Pejaevia. Napustio je plan da ga premjesti u Vichy, na elo tamonjega

trgovinskog izaslanstva NDH. 47 Zamolio je Kaschea da pribavi miljenje
ministarstva o priznanju NDH od Francuske i isposluje priznanje. Pokazao je i
pismo vicarskoga Crvenog kria kojim pozivaju djecu iz Hrvatske na oporavak. Sloili su se da je poziv prilino nevaan, a njegovo prihvaanje moglo bi,
zbog ovdanjih nepovoljnih prilika, dati mogunost za neprijateljsku propagandu. Poglavnik eli donijeti konanu odluku tek poto ga Kasche upozna sa
stavom Berlina o tome. Stoga Kasche moli upute o tom pitanju. Raspravljali
su i o daljnjoj izgradnji oruanih snaga. Poglavnik se nosi milju da iznova
postavi u Staljingradu izgubljeni puk u sastavu Wehrmachta. Kasche ga u
tome podrava, i poglavnik e to raspraviti s gen.Glaiseom i Lorkoviem i
tada, vjerojatno, podnijeti prijedlog. Kasche moli da ministarstvo u tom
pravcu jo nita ne poduzima kod Vrhovne komande. I legija izgubljena kod
talijanske armije na Istoku bit e uskoro, u skladu sa sporazumom zakljuenim s talijanskom vojnom misijom u Zagrebu, ponovno postavljena u veoj
brojanoj snazi (3700 ljudi). Kasche smatra da je to povoljno i dobro za
talijansko-hrvatski odnos. Poglavnik mu je rekao i to da e otpustiti dravnog
tajnika I. Bulia.48 Pokazao je Kascheu dokumente prema kojima je Buli
posljednjih mjeseci davao izjave koje su tetne za zajedniku ratnu politiku.
Budui da Buli vie mrzi Italiju nego to ljubi Hrvatsku, dolazi do takvih
njegovih shvaanja - rekao je Paveli. Njemu je osobno Buli savjetovao da
pripremi politiki put ako pobijede neprijateljske sile. Osobito se esto
zalagao za vodeeg pristau Maeka in. Augusta Koutia da mu posreduje
razgovor s poglavnikom. Jednom je do toga i dolo, i tu je Kouti, takoer,
naglaeno zastupao potrebu uzimanja u obzir neprijateljske pobjede.49 Kasche
je poalio Buliev odlazak, jer su s njim do sada izvrsno suraivali, ali se nije
mogao oprijeti Pavelievoj argumentaciji. Poglavnik je opirno govorio o
politikim pitanjima. Mnogi hrvatski intelektualci govorio je stekli su iz
razdoblja opozicione borbe navike i shvaanja koji nisu pogodni za upravljanje dravom. Ako bi se ovjek htio osigurati na sve strane, Hrvatska bi
izgubila potovanje sviju, a time i svoju upravo osnovanu dravu. I on
(Paveli) voli jadransko obalno podruje i suosjea s tamonjim stanovnitvom u nevolji jer je i sam, i njegova obitelj, iz onih krajeva.50 Meutim, on
nosi odgovornost za dravu i cijeli narod i ne smije je rtvovati za volju jednog
grada ili pokrajine. U politikom radu mora vladati razum, a ne osjeaji. Bio je
uvijek neprijatelj oscilirajue politike, a ta ne bi odgovarala ni njegovom
karakteru. Ostao je vjeran putu kojim se zaputio u opoziciji i toga e se
pridravati i sada na elu drave, bez obzira na to znai li to ivot ili smrt.51
Takvo poglavnikovo razmiljanje, izraeno u mirnom tonu i leerno, potvrU Ziirichu je takoer postojalo trgovinsko izaslanstvo NDH.
Ing. I. Buli sve se vie udaljavao od slubenog ustakog kursa; naglaavao je sve glasnije
svoju iskljuivo pronjemaku orijentaciju i tako dolazio u sve vei raskorak s Paveliem, pa je na
kraju i emigrirao u Njemaku (Be).
U jednoj povjerljivoj informaciji za Nijemce tvrdi se (valjda sm Buli) da je zapravo on
proveo preuzimanje vlasti u Hrvatskoj 10. IV 1941. zahvaljujui svom poznatom utjecaju! (AJ,
T-501, rolna 267)
49 Vodei maekovci u Zagrebu (Kouti, Andres, Smoljan, Pernar i Torbar) odravali su
dodir s pojedinim ustakim ministrima.
,0 A. Paveji roen je sluajno u Bradini, a to mjesto ne pripada jadranskom obalnom
podruju. Podatke o svom djetinstvu i akovanju iznio je Paveli u prvoj knjizi memoara:
Doivljaji, Madrid 1968.
51 Zato je i slavno pobjegao zapadnim saveznicima ispred Jugoslavenske armije.
47

uje iznova tvrdnju - zakljuuje Kasche - da e poglavnik u upravljanju

dravom koraati s Njemakom u dobru i zlu.
Novi dravni sekretar u berlinskom ministarstvu vanjskih poslova i nasljednik E. v. Weizsckera Gustav Adolf barun Steengracht brzojavom je, 29. V, 52
upuenim osobno poslaniku, obavijestio Kaschea o koraku talijanskog ambasadora D. Alfierija. Alfieri mu je po nalogu talijanske vlade izjavio da jo nije
osigurana suradnja izmeu njemakih i talijanskih ustanova u Hrvatskoj,
usprkos prije nekog vremena postignutom sporazumu i da uzajamnim odnosima na objema stranama ponekad nedostaju eljena srdanost, ispunjena
povjerenjem, i sloga. To naroito vrijedi za podreene njemake i talijanske
organe. Postoji namjera da se naelno razmotre ovdje (u Berlinu) u pojedinostima jo nepoznate talijanske pritube i elje i to izmeu talijanske ambasade
i ministarstva vanjskih poslova. O toku tih pregovora poslanik e biti obavijeten. Pozivajui se na telegrafsku uputu ministra v. Ribbentropa u brzojavu br.
252. od 2. III Steengracht moli Kaschea da uini sve ne samo za unapreenje
srdanih i povjerljivih odnosa, u skladu sa saveznikim odnosom izmeu
Njemake i Italije, sa svojim talijanskim kolegom i izmeu jednog i drugog
poslanstva, nego da utjee i na ostale njemake ustanove u Hrvatskoj.
Generaltabni pukovnik Schuchardt, ef odjela za ataeje u generaltabu
kopnene vojske (OKH Oberkommando des Heeres), zamolio je gen. Glaisea
pismom od 12. V 53 da mu poalje privatno-slubeno pismo o trenutanoj
unutranjoj i vojnoj situaciji u Hrvatskoj. Glaise se odazvao molbi i napisao
odgovor na trinaest gusto otkucanih stranica. U uvodu je Glaise pokuao
ocrtati unutranji poloaj NDH, dakako iz svog ugla predstavnika njemake
okupatorske vojske. Ako sad u poetku posvete panju unutranjem poloaju
mlade hrvatske drave - zapoinje Glaise svoje pismo - pokazuje se da se pri
sve veoj zategnutosti jo samo jae uoavaju njene pogreke pri porodu i
djetinje bolesti.54 Njemako-talijanski kondominij pritite je to jae to nakon
gubitka Tripolisa Talijani - koje Hrvati svakog dana sve vie mrze preko
dravnog tajnika G. Bastianinija i njegova poslanika u Zagrebu opet vrlo
snano, a ne uvijek umjeno, najavljuju svoje pravo prvoroenja; uz to,
neprestano raspiruju nepovjerenje Hrvata svojom izrazito velikosrpskom
politikom na jadranskoj obali i na jugu zemlje (pomaganje etnika DM!).
Vlada, koju podravaju elementi nakon duge emigracije vraeni kui, bez
korijena u zemlji, dijelom sumnjivi i korumpirani, kao i njen ef, nepopularniji
su nego ikad prije. Ustaki reim, dodue, postao je poneto umjereniji nakon
Glaiseove intervencije prole jeseni, ali krivnja za krvoprolia kojom se
opteretio za godinu i po dana ostaje nezaboravna, a da mu uope ni najmanje
nije polo za rukom da istrebljenjem snane pravoslavne manjine pretvori u
stvarnost fikciju hrvatske nacionalno jedinstvene drave. Situacija u vezi s
ustankom, dijelom izazvanim upravo spomenutom ustakom politikom, a
zasigurno znatno uveanim nakon poetka ruskog rata, nije zabiljeila neko
zadovoljavajue smirivanje.55 To loe stanje i privredne nevolje nedvosmisleno
B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 570-571.
Isti izvor, str. 571-575.
54 Jednom zgodom dolo je do ovakvog dijaloga izmeu gen. Glaisea i dra Edmunda
Veesenmayera koji je asistirao SI. Kvatemiku prilikom proglaenja NDH:
Glaise: Bili ste loa primalja pri proglaenju NDH.
Veesenmayer: A vi ste loa dadilja!
55 Povodom sukoba njemakog komandanta mjesta kapetana Holeczeka s jednim odredom
ustaa u Ivani-gradu zbog njihove pljake mjetana i okolnih sela 20. i 21. V 1943. dolo je do
52
53

se pripisuju na teret Nijemaca, a neprijateljska propaganda i ukupna ratna

situacija pridonose ostalo, tako da raspoloenje jo vie opada, pri emu i broj
onih koji sebi osiguravaju leda nije malen. Ne prevelik broj stanovnika rauna
s pobjedom Njemake. Pravoslavni (srpski) dio naroda usprkos hrvatskoj
(bolje-ustakoj) politici istrebljenja, jo uvijek od ukupno est milijuna milijun
i po vidi ve opet pred sobom kako nastaje u najboljem sluaju kao
Jugoslavija prikriveno velikosrpsko carstvo. Hrvati u uem smislu, najvie
njih tri milijuna, jedva da znaju to zapravo hoe. Uviavniji medu njima su
naisto da samo^ potpuna pobjeda Njemake osigurava bioloki opstanak
njihove nacije. iroki krugovi tih Hrvata u uem smislu trae opet na
ideolokom planu put povratka nekom jugoslavenstvu iji istinski nosioci nisu
nikad bili Srbi, nego od Ljudevita Gaja i Strossmayera uvijek Hrvati, no ije bi
ponovno buenje zapravo bilo - nakon krvavoga graanskog rata posljednjih
dviju godina - kraj hrvatstva. Mala grupa intelektualaca tjei se moda i time
da bi u sluaju njemakog poraza Podunavska federacija mogla jo donijeti
spas; oni pri tom upuuju na slinosti sa slovakom situacijom. Dravnopolitiki ine Hrvati u uem smislu - usprkos njihovom istinskom ili navodnom
perzijsko-gotskom porijeklu56 pogreku mnogih slavenskih naroda: nisu
dravotvorni, nego negiraju dravu i naelno su opozicionari koje svojstvo je
njihova povijest jo pojaala. Za dananju Rusiju vrlo su brojni komunisti
kojih ima mnogo i u redovima inteligencije. Poneki su od inteligencije i
anglofili. Od Muslimana (oko 800.000) veina je danas jo germanofilska.
Stariji meu njima eznu da njihova bosanska domovina stekne poloaj zemlje
Reicha (Reichsland), poput onog u staroj Austriji. Katolika crkva dri i
nadalje seljake mase hrvatskog naroda. Ona i njeni prvaci ne pokazuju,
dodue, simpatiju za nacionalsocijalizam, ali prema Njemakoj nisu naelno
neprijateljski raspoloeni zbog boljevike opasnosti.
Glaise dalje opisuje u pismu privrednu situaciju, organizaciju domobranstva i Ustake vojnice, etvrtu i petu ofenzivu te odjeke Pavelieva susreta s
Hitlerom. No prije nego to bi zavrio svoju podugaku epistolu, Glaise je
napisao i ovo:
Usprkos iznova naglaavanoj pretenziji njemakog saveznika (Italije) na
Hrvatsku, sigurno je da drava i reim jedino i iskljuivo, odmah od poetka,
poivaju na vrku njemake bajonete. Istodobno bi trebalo imati na umu da se
intervencije Pavelia kod generala Glaisea. Paveli je, naime, posredstvom efa svog Vojnog ureda
Perevia zatraio od Glaisea da sazna ime toga njemakog oficira.
Glaise je Paveliu hladno odgovorio poduljim pismom i u njemu branio postupak kapetana
Holeczeka koji je intervenirao zato da sprijei daljnje ispade ustake jedinice, kojim je teko bio
ugroen javni red i mir. Upozorio je Pavelia iznova na promemoriju od 10. X I 1 9 4 2 . i obavezu da
se s namjeravanim policijskim akcijama s hrvatske strane prethodno upozna njemaki general u
Hrvatskoj, a takoer na potrebu da raspuste Prometne zdrugove i podvedu ih pod komandu
Njemakog taba za osiguranje eljeznikog saobraaja u Hrvatskoj. (AJ, T-501, rolna 268)
I komandant njemakih jedinica u Hrvatskoj gen. Liiters, u pismu Glaiseu 6. VI 1943,
ukazao je na porast divljanja ustaa, zapaen od poetka 1943. god. a osobito poslije poglavnikove posjete u Fiihrerovu Glavnom stanu. Pri tom Liiters navodi i pojedine primjere i istie da
Wehrmacht ne moe to, ipak, mirno promatrati. Naprotiv, prisiljeni su da u operacionom
podruju sprijee, pa i orujem, da ljudi zloinake prirode poput dra Gutia zauzimaju vane
poloaje u dravi i da sistematski i svjesno sabotiraju akciju smirivanja. Njemaka vojska
zakljuuje Liiters ne prinosi iznova rtve u krvi za proeljavanje i ienje hrvatskog podruja
da bi nesavjesni ili kratkovidni elementi vladali po miloj volji. Zato Liiters moli Glaisea da
ozbiljno skrene panju vladi u Zagrebu na takve pojave jer, u protivnom, bit e prinueni da njena
rjeenja stave van snage odnosno da sprijee njihovo sprovoenje. (AJ, T-501, rolna 267)
5
To su poznate teorije Stjepana Bua i Kerubina egvia.

uloga Hrvatske u problematici rata danas ipak bitno jae ocrtava nego prije
godinu dana, i to zbog blizine neposredno ugroene Italije, zbog pripadnosti
Hrvatske Balkanu, i s obzirom na njen smjetaj neposredno pred vratima u
jugoistoni dio Njemake. Zato bi trebalo ve sada izabrati osobu koja bi
prema gore nosila najveu odgovornost, iako je ne bi trebalo odmah imenovati. Trenutano u Hrvatskoj postoje i djeluju: jedan poslanik Reicha
(Kasche), jedan opunomoeni general (Glaise-Horstenau) i jedan zapovjednik
njemakih jedinica (R. Lters). Njima su se pridruili i pojedini SS-uredi, a
neposredno nadredena komanda nalazi se u dalekom Solunu (Lohr) koji je
teko dostian ak telefonom! Zato je prijeko potrebno uvesti osobu kojoj e
osnovna zadaa biti vojnopolitike prirode.
Dravni tajnik Steengracht je u brzojavu, 3. VI, 57 namijenjenom osobno
ambasadoru u Rimu, saopio v. Mackensenu da se u dananjem prethodnom
razgovoru s ambasadorom Alfierijem o obradi otvorenih pitanja u Hrvatskoj
sloio s Alfierijem da iduih dana u Berlinu razmotre pojedina pitanja uz
sudjelovanje strunih referenata. Steengracht je tom prilikom potvrdio Alfieriju - u skladu s ve prije danim nedvosmislenim izjavama Fhrera i ministra
v. Ribbentropa da politiko vodstvo u Hrvatskoj pripada Talijanima da se
takvo njemako shvaanje nije niukoliko izmijenilo. Sve druge tvrdnje ire
neodgovorni elementi, koje vjerojatno plaa neprijatelj, kako bi naruili
bratstvo po oruju osovinskih partnera. Steengracht moli da Mackensen
drugom prilikom upozna Bastianinija s oblikom rasprave o hrvatskim pitanjima dogovorenim s Alfierijem i da ga istodobno upozori na spomenuti
njemaki stav u pogledu Hrvatske.
Ambasador Alfieri - zapisao je Steengracht u zabiljeci od 7. VI 58 - izrazio
je posebnu zahvalnost vlade u Rimu ministru v. Ribbentropu da raspravu o
pojedinim hrvatskim pitanjima umjesto u Zagrebu odre u Berlinu. Spomenuo
je sasvim openito da je rije o pitanjima politike i privredne prirode kao i o
pitanju mornarice. Steengracht ga je zamolio da mu pojedine toke navede
detaljnije kako bi ih mogli razmotriti u Berlinu. Odgovorio je da ne moe to
sada uiniti jer nije ponio sa sobom potrebne dokumente i zamolio je naelnu
suglasnost da ih donese idue srijede. elio bi da ih prethodno proui sa
svojim strunim referentom. Steengracht se sloio s predloenim i rekao
Alfieriju da e tom prilikom pozvati nadlenog referenta u berlinskom ministarstvu da bi ispitali pitanja. Alfieri je zatim spomenuo da je rije o tome kako
se na nekim stranama, izmeu ostaloga, govori da bi dalmatinska obala
kasnije morala opet doi pod vlast Njemake i da Hrvati dobiju vlastitu ratnu
mornaricu. S odgovorom dravnog tajnika kako pretpostavlja da se tako
glupoj brbljariji, koja potjee iz engleske propagandistike kuhinje, u Italiji ne
vjeruje, Alfieri se sloio. ini mu se nastavio je Steengracht da elementi
plaeni od neprijatelja ire glupe prie samo da bi naruili vjerno bratstvo po
oruju osovinskih partnera. Moe samo ponoviti da su Fhrer i ministar
vanjskih poslova jasno definirali Duceu dranje Njemake prema Italiji u
pogledu Hrvatske i da se u tome nije ama ba nita izmijenilo. Alfieri je,
potom, spomenuo da po nekim pojavama (odailjanje jednog slubenika
protokola i efa sigurnosne slube k Duceu) ima dojam kako se u sjevernoj
Italiji poduzimaju pripreme za sastanak Ducea s Fhrerom.
57
58

B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 575.

Isti izvor, str. 576.

3. Potezi Davida Sinia. Vjekoslav Vrani, osoba Pavelieva povjerenja,

nagovarao je nekoliko puta kninskoga velikog upana Sinia, politiki
ambicioznog,' da preuzme dunost opega upravnog povjerenika kod Druge
armate na Suaku, jer bi Sini poznavajui talijanske smicalice i namjere
mogao s tog poloaja dosta uiniti kako bi se onemoguile talijanske namjere.
Sini je tada ve bio povezan s pojedinim maekovcima u Zagrebu (J. Torbarom i drugima), pa mu je tako doprla do uiju navodna Krnjevieva poruka iz
Londona.
Poetkom aprila rekao mi je Torbar izjavio je Sini u istrazi 1946.
godine59 - da Krnjevi poruuje aktivizaciju HSS-a u zemlji jer da e uskoro
uslijediti dogadaji koji e slomiti njemaki front u Italiji i na Balkanu. Kad su
bile u toku najuspjenije akcije saveznika u Africi, upozoravao je da e se u
Italiji desiti dogaaji koji e Italiju dovesti u stav barem neutralnosti, a tad e i
njemaki front na Balkanu biti pokoleban. U Italiju da treba poslati nekog
ovjeka koji e motriti dogaaje. On da je s Ivanom Metroviem stupio u
vezu, ali da Metrovi nije politika osoba i da Metrovi trai jednog
politikog ovjeka.60 U vezi svega ovoga oni su se bavili milju da Dr. B. Peelja poalju u Rim,61 ali on nije mogao dobiti putnice i premda si je nastojao
preko Lorkovia. Tad su bili jako zategnuti odnosi izmeu reima i HSS-a.
Peelj je prijatelj Lorkoviev i nastojao je kod njega, ali je dobio odgovor da
Lorkovi ne moe ilegalan rad, pa ni njegov poduprijeti. Rekli su mu da je
Krnjevi urgirao i da u Italiju treba nekoga poslati ne samo radi motrenja
dogaaja, ve i radi stupanja u kontakt sa talijanskom opozicijom koja tamo
postoji, radi ili e u Italiju iz inozemstva doi, t.j. pojedini voe opozicije, jer
talijanska vojska, t.j. najvii zapovjednici da opoziciju tite. Na koncu dolo se
do toga da je jedini izlaz da (ja) koji poznam talijanski jezik i kome se nudi
diplomatska sluba u Italiji tamo odem. Pogotovo jer ja dobro sam poznavao
Metrovia, koji je iz Drnia i koji sam s njime u Zagrebu prije nego je poao
kurir razgovarao jo dok sam bio veliki upan, jer se on interesirao za prilike
svog rodnog kraja, a o meni je imao najbolje miljenje. Tako je dolo do toga
da sam ja prihvatio poi za povjerenika i tako dobiti diplomatsku putnicu za
Italiju, a svoju odluku priopio sam Vraniu i koncem aprila, poetkom maja
(1943), ja sam poao na Suak.
Sini je priznao da je dva puta i to due boravio u Rimu. Tamo sam se
^ A-VII, NDH, 1.0.9 Br. reg. 6/7 - 1-87, zapisnik sasluanja Davida Sinia.
Metroviu je polo za rukom da u drutvu s Vladimirom Kirinom napusti Zagreb i
otputuje u Rim da bi se kasnije sklonio u neutralnu vicarsku.
Op.: Ivan M e t r o v i , Uspomene na politike ljude i dogaaje, Buenos Aires 1961, str. 367
i d.
Zagrebaki odvjetnik Branko Peelj, blizak VI. Maeku, pratio ga je pri bijegu iz Zagreba
u svibnju 1945. u svojstvu njegovog tajnika.
Zanimljiva je njegova polemika s pisanjem Eugena-Dide Kvaternika u emigraciji. Tu Peelj
pise i ovo: Govoriti i pisati danas - 16 godina nakon propasti Nezavisne Drave Hrvatske - da
smo mogli sauvati hrvatsku dravu osnovanu 10. travnja 1941., pravovremenim oslonom na
Zapadne Saveznike, ili uvjeravanjem Saveznika, da Hrvati ele svoju nezavisnu dravu, ili
suradnjom Maeka i HSS u Hrvatskoj vladi, ili slinim potezima, prie su za djecu, koje se
temelje na pobonim eljama i na proizvoljnim kombinacijama, a ne na stvarnim injenicama,
koje su postojale u ono vrijeme. Nezavisna Drava Hrvatska od 10. travnja 1941. djelo je
Ustakog pokreta. On ju je stvorio kao dio nastojanja Nove Evrope, koja je trebala da nikne na
razvalinama Versaillesa. Ta i takova drava nestala je i morala je nestati onim asom, kad su
" t a l e sile, ijim blagoslovom i pomoi je bila omoguena, to jest, kada su nacistika Njemaka i
faistika Italija izgubile rat. (Branko M. P e e l j , Neke opaske na pisanje Eugena Kvaternika o
dru Anti Trumbiu, Hrvatska revija (Buenos Aires), god. XII (1962), sv. 3 (rujan), str. 278.
3

Ustae i Trei Reich 1

33

sastao s Metroviem i to je bilo u mjesecu junu 1943. g. Doznao sam od

Metrovia da se u Italiji sprema pad faizma, da su aktivni talijanski
opozicioneri i da Krnjevi ve zna da ja imam doi u Italiju, a Metroviu da je
poruio da ja trebam da stupim u vezu sa Brosijem, koji je ve u Italiji i sa De
Gasperijem, koji e doi iz vicarske. Ja sam Metroviu priao o prilikama u
zemlji, a najvie o etnicima, kao opasnosti za hrvatski narod, ako njima
saveznici dadu podrku. Metrovi je traio od mene dugi pismeni elaborat
ba o tom pitanju, a kojemu ima svrha biti desavuiranje etnika pred saveznicima zbog njihove saradnje s Talijanima, o emu sam ja imao dosta podataka.
To mi je Metrovi rekao da e poslati Krnjeviu kao i pokazati prijateljima u
Rimu. Opet je traio od mene podatke o HSS-u i raspoloenju u vojsci.
Metrovi je imao vezu sa vicarskom, ali ne znam kako. On je, premda smo
se poznavali, veliku bojaljivost pokazivao u svom radu.
Vidio sam u Rimu i doznao nastavlja dalje Sini svoj iskaz da se u
Vatikanu vode pregovori talijanskih opozicionara sa Englezima, t.j. njihovim
poslanikom (engleskim poslanikom u Vatikanu), a da i pojedini faisti kao
Ciano i drugi prilaze toj akciji i pomau je. Doznao sam da neku odlunu
ulogu u dogadajima igra i neki engleski pukovnik Poili. Ja sam doao u vezu sa
Guarigliom i Gallijem, kao prvima i trojicom sveuilinih profesora, koje je
Metrovi poznavao. Ja sam ovima bio pretstavljen kao maekovac, a oni su
se interesirali za HSS. Ja sam im rekao kao i kasnije ostalima da je HSS-u
nemogu rad, ali im Nijemci koji podravaju ustatvo dodu u teak poloaj,
da e i vojska hrvatska i mnogi Hrvati prii uz Maeka. O etnicima sam
najnegativnije govorio. O NOP-u nije bilo mnogo rijei, ali zakljuak razgovora o tome bio je da je NOP preslab da sm zavri borbu i da e tek kad HSS
stupi u akciju i vojska, a u asu prvog koraka saveznika na Balkan moi
uspjeno borbu zavriti protiv Nijemaca. To su sve ali bili razgovori bez
ikakvih zakljuaka kao informativne prirode, jer ja za drugo nisam bio ni
ovlaten. Ja sam preko Guariglie, Gallija, jer sam se tuio na rad II. armate
doao do sastanka sa generalom Ambrosijem, koji je sa spomenutim suraivao. Kad sam doznao da je i Roatta u toj vezi, a od vojnikih da sa njima
rukovodi Badoglio, koji je tada bio u mirovini. Sastanak kod Ambrosija
trebao mi je radi onoga to sam traio i zahtijevao od II. armate, a ve sam to
iznio.62 Kad sam dobio odluku o onom nedavanju oruja etnicima i dobio, ali
tek naelan pristanak radi rasputanja logora. Meutim, na tome sam insistirao, a poto sam preko spomenutih doao u vezu sa biskupom Mellom, koji je
osobni tajnik pape, to sam po savjetu spomenutih i Melle napravio privatni
posjet papi. Sa spomenutim Mellom sam se kasnije par puta sastao. Uvjerenje
je postojalo u svim krugovima u kojima sam govorio da e uskoro i na
Balkanu doi do promjene, da e Jugoslavija biti uspostavljena, radi se samo o
tome kome e sada Englezi dati podrku. Mene je najvie zanimalo i u tom
pravcu sam govorio, naime, da to ne bi bili etnici.
Sini je na povratku iz Rima sastavio iscrpan izvjetaj i poslao ga dru
Josipu Torbaru (za vodstvo maekovaca oko in. Koutia) i nekoliko dana
nakon toga i sm poao u Zagreb.
Govorio sam i pisao sam ono iskazivao je Sini dalje u istrazi to sam
tamo opazio, uglavnome da e zbilja u Italiji uslijediti promjena, a po
Da talijanske komande ne naoruavaju i ne pomau etnike u prvom redu.
Op. o ponaanju Druge armate s ustakih pozicija: Dr Vjekoslav V r a n i , Urota protiv
Hrvatske, Zagreb 1943.
62

miljenju ljudi s kojima sam razgovarao, da e doi do engleske akcije ne samo

u Italiji, ve i na Balkanu. Doznao sam u Zagrebu da Krnjevi opet poruuje
da HSS mora biti pripravna za dogaaje, inae u vojsci ojaati svoje pozicije.
Doznao sam tom prilikom da su HSS-ovci u vezi sa ing. Buliem, koji je bio
dravni tajnik kod javnih radova, da on ba sa Koutiem razgovara i da se
radi na tome da se Lorkovia pridobije za pregovore. Poto me stvar interesirala, ja sam govorio i sa Buliem, ali ne o onome to ja znam, ve o tome kako
bi bilo potrebno da ustae konano dou do pameti. On mi je rekao da je u
vezi s Koutiem, a istovremeno da nagovara Lorkovia da pregovara sa HSS-om.
Nakon tih razgovora u Zagrebu Sini se vratio na Suak da dalje prati
zbivanja.
4. Kriza je na pomolu. Kasche je slutio da su talijanske strijele i prigovori
upueni i na njegovu adresu i stoga je 22. VI 63 telegrafski izvijestio svoje
ministarstvo prije nego to u Berlinu otpone talijansko-njemako razmatranje otvorenih pitanja u ustakoj dravi da je suradnja s poslanikom
Casertanom bila s njemake strane otvorena, dok je s talijanske strane bila
suzdrljiva i nepouzdana. Talijani nisu dosad nikad iznijeli da bi njemake
ustanove suraivale s takozvanim hrvatskim iredentistima. To bi i bila neistina. Izmeu talijanske i njemake strane postoji naelna razlika u svim
pitanjima: njemaka strana eli izgradnju i angairanje svih hrvatskih snaga
na strani Osovine u zajednikom ratu; talijanska strana eli kvarenje (slabljenje) hrvatskih snaga da bi pri svretku rata postigla daljnje politike koristi.
Ako njemaka strana eli naelno popustiti Talijanima, ona mora odustati od
sudjelovanja Hrvata u zajednikom voenju rata i prije ili poslije cijelu
Hrvatsku pretvoriti u neprijatelja. Ako to ne eli, Italija mora u skladu s
Rimskim ugovorima (1941), takoer, pozitivno suraivati i ukloniti elemente
kvarenja ili opet - ako joj to nije mogue postii - moraju dalje pokuavati da
laviraju. Talijanski posebni poloaj u Hrvatskoj praktino je teko ostvariti
ako njemaka strana mora osigurati da Wehrmacht pridonosi razvitku oruanih snaga Hrvatske, da hrvatska privreda bude to prilagoenija njemakom
ratnoprivrednom programu, da Volksdeutschen u Hrvatskoj zadre svoj
posebni poloaj i da njemaka ratna propaganda upravlja na temelju direktiva
hrvatskom promibom. Kasche, dakako, moe i dalje svrsishodno suraivati ovdje u Zagrebu s talijanskim poslanstvom potujui te njemake interese.
No tada mora biti misao vodilja sredinjeg dogovora angairanje svih snaga za
zajedniko voenje rata a ne bianco-punomo Italije u Hrvatskoj. Kasche
smatra da Njemaka pomae Duceu vie ako nepokolebljivo slue zajednikom voenju rata i ako uklanjaju talijanske omake protiv toga, nego da daju
bianco-punomo koju e podreeni talijanski organi samovoljno iskoristiti.
Evo nekoliko injenica:
1 Talijanska Druga armija uzela je idove iz Hrvatske pod svoje okrilje i
nije ih dosad izruila usprkos opetovanim Duceovim odlukama i obeanjima.
2. Talijanske jedinice uzimaju Njemakoj sklone manifestacije stanovnitva u Hercegovini, pri prolazu njemakih jedinica, za povod da pristupe
hapenjima. Naknadno se konstruiraju razlozi koji govore o tome kako
njemaki kontrolni organi hukaju u krugovima stanovnitva protiv Italije i
daju podrku hrvatskom iredentizmu.
63

3"

B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 5 7 9 - 5 8 0 .

35

3. Hrvatski mornari u njemakoj ratnoj mornarici na Crnom moru64

dobro su se iskazali u borbi. Mogue je pojaanje takvog angairanja.
Nerazumljiv talijanski stav protiv svakog angairanja Hrvata i protiv pjevanja
hrvatskih mornarskih pjesama mora to angairanje spreavati i onemoguavati borbenu spremnost tih mornara.
4. Tvornica eksploziva Mahino vlasnitvo je jednoga hrvatskog drutva
sa znatnim njemakim udjelom jo iz vremena mira. Talijani su s vojskom
zaposjeli tu tvornicu i putaju da posluje, a da vlasnika ne ukljuuju. Eksploziv
kojeg su se doepali pomou vojnih sredstava moi, a osloboeni dravnih
nameta za hrvatsku dravnu blagajnu, nude stoga sada jeftinije nego to mogu
Nijemci i tako naruavaju normalan privredni tok i razvoj.
Kasche vjeruje da se ta i druga pitanja moraju raistiti ako ele ovdje
njegovati zaista dobru suradnju. Uostalom, ne bi moglo sluiti politikom
prestiu osovinskih sila ako bi talijanskom politikom i nadalje bila slabljena i
razarana jedina drava koju su zajedniki stvorili za vrijeme rata. Zbog
djelovanja poslanstva Reicha nee ovdje nastati prema Italiji nikakvo optereenje. No Kasche moli da njegova, ionako teka pozicija bude ovdje takva da
ne postane neodriva prema vladi NDH.
Kasche se okrenuo i vojnicima da ih opirnije informira o svojim pogledima i ocjenama. Uputio je glavnokomandujuem na Jugoistoku opirno
pismo na 16 otkucanih stranica (Zagreb, 25. lipnja 1943) 65 i u njemu odmah
naveo kako ga dva razloga nagone poto je vie puta razgovarao s generalom Glaiseom da Lhru uputi pismo. Prvo, u vezi sa zapaanjem nedostatne
njemake suradnje u Hrvatskoj i, drugo, u vezi s izvjetajima njemakih
ustanova koje poslanstvo prima. Kasche odmah istie kako nije njegov
zadatak da se mijea u pitanja vojne prirode; njegova je dunost da promatra
politiki poloaj i paljivo prati njegov razvitak. Pri tom mora ipak konstatirati u pogledu vojnog podruja da nije osiguran jedinstven postupak njemakog Wehrmachta i policije. Poglavnik mu je, naime, jednom rekao da mu nije
lako - budui da njegove jedinice sada iskljuivo stoje pod njemakom
komandom, a oduzete su njegovoj to jednom mora pregovarati s generalom
Glaiseom, pa zatim s generalom Ltersom a sada jo i sa SS-Brigadefhrerom
Kammerhoferom. Veliki upan dr Jakob Elicker, Nijemac koji se nalazi u
posebno tekom poloaju kao veliki upan u Srijemu, ali se kako se kapetan
Hicke u Vrdniku sve vie mijea u unutranju hrvatsku upravu, izdaje odobrenja za putovanja, odreuje razdiobu cipela i prema dravnim vlastima ne
pokazuje nikakvu panju. Uz to su Kascheu pokazali letak neke njemake
zrakoplovne komande predvien za bacanje u predjelu Vrdnika kao najavu
bombardiranja pojedinih sela radi odstranjenja bandi koje ugroavaju
Vrdnik. U Sarajevu se SS-oficir von Krempler, zaduen za vrbovanje, izrazio o
unutarnjonjemakim razilaenjima i vanjskopolitikim pitanjima u pogledu
bosanskih Muslimana tako da to njemakom ugledu moe samo koditi.
Prijevremeno povlaenje dvaju bataljuna iz sastava odreda Volksdeutschem
(Einsatzstaffel), angairanih kod Poege i Virovitice, omoguilo je bandama
u tim krajevima nove uspjehe i podruje poeke kotline, naseljeno s oko 7000
64 To je bio tzv. Hrvatski pomorski sklop koji je po dijelovima bio upuivan u Varnu na
Crnom moru. Tamo je po zavretku obuke na njemakim minolovcima i podmornici uao u
sastav njemake mornarice na Crnom moru.
Op. o mornarici NDH: Elaborat o njoj u A-VII, NDH, kut. 134a, Br. reg. 6/1 - 1 7 - 2 0 ;
Mladen C o l i , Takozvana Nezavisna Drava Hrvatska, Beograd 1973, str. 247 i d.
65 B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 5 8 1 - 5 8 4 .

Volksdeutschem, a poljoprivredno izvanredno vrijedno, za neko je vrijeme

preputeno partizanima. Za operacije zapovjednika njemakih jedinica u
Hrvatskoj Kasche je odredio savjetnika poslanstva dra Khna kao oficira za
vezu. On je imao zadatak da kod zapovjednika brine brigu o svim pitanjima
suradnje, osobito onima njemakih privrednih interesa.66 Njegove radne
mogunosti nisu bile povoljne, jer je openito kod zapovjednika prevladavalo
shvaanje da je za suradnju s poslanstvom nadlean opunomoeni general u
Zagrebu (Glaise-Horstenau).
Ozbiljne brige zadaje mu injenica - nastavlja Kasche to nije osigurano
jedinstvo u vodenju svih njemakih oruanih odreda. Pri tom je prisiljen
upozoriti na posebne odnose u pogledu nadlenosti opunomoenog generala u
Zagrebu i zapovjednika njemakih jedinica na terenu; uz to, Fhrerovo
nareenje o angairanju njemake policije i andarmerije nakon okonanja
operacija koliko mu je poznato nije do sada bilo izvreno, a upravo je
nepodnoljiva zbrka na polju mobiliziranja ljudskog materijala u Hrvatskoj.
Zadovoljavaju mjere u pogledu suradnje kopnene vojske; poduzete mjere u
vezi sa zrakoplovstvom takoer, a u redu je i vrbovanje za mornaricu. Ali
vrbovanje u Bosni za Waffen-SS, esto s opasnim politikim metodama,
odgovara bar u osnovnim linijama prijanjem dogovoru. Vrbovanje u jedinice
hrvatskih oruanih snaga, a da se prije toga ne pita njemakoga opunomoenog generala, Kasche oznauje kao korak vrijedan aljenja jer ugroava moral
i povezanost (koheziju) hrvatskih oruanih snaga. Njemaka andarmerija
vrbuje slino, a k tome i paralelno; sve to unosi smutnju u redove Njemake
narodne skupine, i Kasche je prisiljen da te pojave okvalificira politiki
tetnim za interese Reicha.
Prelazei na temu privrednih odnosa izmeu Reicha i NDH i politiko
dranje u Hrvatskoj, Kasche konstatira da je sve vie njemakih ustanova i
pojedinaca koji se upleu i nastoje poveati svoj utjecaj i vanost. Naroito su
osjetljive mjere i zahvati na polju prehrane i formiranja cijena (tu Kasche
navodi kao primjer tetan postupak njemakoga vojnog intendanta u Zagrebu
koji je za nabavku stoke u Hrvatskoj odredio vie cijene nego to je uinila
drava). Konstatira dalje da je Hrvatska u pogledu ratne privrede izvanredno
vana za Reich; usuuje se tvrditi da je vlada u Zagrebu na tom polju
zabiljeila uspjehe i pobija izvjetaje onih civilnih, pa i vojnih predstavnika
Reicha koji govore o tome kako njeno stanovnitvo ivi od crne burze
(verca), jer je dravno snabdijevanje, navodno, potpuno zatajilo, to - prema
Kascheu ne stoji! Dalje Kasche kritizira sve vee koritenje u Hrvatskoj u
vojnoj i policijskoj obavjetajnoj slubi sumnjivih ljudi kao agenata koje
pogreno nazivaju povjerenicima (V-Leute). Politiku liniju Reicha i prema
Hrvatskoj odreuje Fhrer, a on je priznao Nezavisnu Dravu Hrvatsku i
njenu vladu u Zagrebu, pa time i njen dravnotvorni ustaki pokret. Fhrer je
Kascheu, kao predstavniku Reicha u njoj, povjerio dunost da se brine za
provoenje politike linije koju je on (Fhrer) odredio. No i na tom polju
posluju mnoge (njemake) ustanove i linosti koje prate zbivanja i daju ocjene,
ali to esto ine tendenciozno, nastojei da utjeu na tok zbivanja. Mnogobrojnim Hrvatima i drugim dravljanima NDH, koji se odavno bave politikim spekulacijama, polo je za rukom da se poveu s njemakim ustanovama i
linostima kako bi ih pridobili za vlastite interese, a to je uspjelo i brojnim
66 Savjetnik poslanstva dr Friedrich Khn bio je zaduen privrednim pitanjima u zagrebakom poslanstvu Reicha.

neobino spretnim Srbima koji se trude da u Hrvatskoj svoje interese poveu,

prije svega, s ustanovama Wehrmachta i policije. Imaju li te linosti veu
vanost nego one iz dravnog, od nas priznatog vodstva? - pita se Kasche.
Imaju li one pouzdanije ocjene, veu politiku pouzdanost i vie poduzetnosti
nego one u vladi? Je li sigurno da one uistinu imaju sline poglede, a ne trae li
samo veze s njemakim ustanovama da bi postigle korist za sebe? Sigurno je
samo to da bi pri promjeni dravnih datosti ponajprije nastupilo razdoblje
nesigurnosti, privikavanja i prevladavanja tekoa s dotadanjim vlastodrcima.
Njemaki prigovori - upozorava Kasche u pismu - upravljeni su, prije
svega, na adresu ustaa. Oni se odnose u biti na neobuzdana ustaka nasilja iz
1941. i 1942. godine. Njih, kao ni odgovornost vodeih hrvatskih linosti ne
moe se negirati. No isto se tako ne moe negirati da se revolucionarni ini ne
zbivanju u mirnim graanskim oblicima. Jo vie: takvim postupcima pridruuju se esto osobni i kriminalni akti za koje je potrebno odreeno vrijeme da
bi se prevladali. Kad to ne bi priznali, znailo bi da zatvaraju oi pred
politikim pojavama. injenica je da se vlada u Zagrebu potvrdila u obustavi
tih izgreda i da je to i postigla u odreeno vrijeme, i utoliko joj se to mora
priznati. Politika ustaka organizacija danas predstavlja snagu koja, zbog
unutranjopolitike orijentacije na liniji zajednikog vodenja rata, moe biti za
njemaku stranu vrijedna pomo, ako joj pristupe s povjerenjem. Neprekidno
predbacivanje, nepovjerenje i paktiranje s opozicionim elementima mogu
samo slabiti njenu volju da se bori. Daljnja je injenica, koju samo potvruju
pristigle vijesti o borbama, da Ustaka vojnica nije ve gotovo godinu dana
poinila izgrede, da se reorganizirala i razvila svoju borbenu snagu. Dananji
ef taba Vojnice ustaki pukovnik Oton u sposobna je linost kojoj nema
prigovora. Kasche je o zapovjednicima pet ustakih brigada (zdrugova) uo
posljednjih mjeseci dosta pozitivnog. U posljednjim borbama u poekom
podruju istakao se XVI ustaki bataljun i stekao zaslugu to je sudjelovao u
obrani naselja Volksdeutschera, kad ve sami njihovi odredi (Einsatzstaffel)
niu bili raspoloivi, odnosno ostaci su im bili preslabi. Razbiti tu borbenu
snagu u njenom razvitku i razmrviti tu ipak znaajnu borbenu vrijednost te
organizacije smatrao bi Kasche inom dostojnim najveeg aljenja. Ustaama
se mora priznati da ele suraivati pri novom ureenju evropskih odnosa i da
se trude da u tom pomau. Da im se prizna vrijeme za razvitak, potpuno je
prirodno. Stoga je Kasche prisiljen da s posebnim naglaskom odvraa od onih
misli kojima se ustae briu iz razmiljanja na njemakoj strani i njih nadomjetava situacijom koja ostaje nejasna. Maek nije linost na koju bi se njemaka
strana mogla osloniti. Seljaka stranka je pojam koji neto moe znaiti u
opoziciji, ali ima sumnjivu vrijednost za borbenu i konstruktivnu politiku.
Ako se tvrdi da su ustae poubijali 400.000 pravoslavaca, to je opasno
pretjerivanje i - prema Kascheu - ne odgovara injenicama. Istraga u est
istonobosanskih kotareva, osobito jako zahvaenih nemirima 1941/42. god.,
utvrdila je ovaj broj poginulih: 2.400 katolikih Hrvata; 13.400 muslimanskih Hrvata i pravoslavnih 19.300. Isto takve, no nepotpune istrage u
etiri srednjobosanska kotara utvrdile su ove brojke poginulih: 6.000 katolikih Hrvata; 11.000 muslimanskih Hrvata i 18.000 pravoslavnih. Te
su brojke dosad jedine donekle pouzdane. Izgredi su otpoeli u sluajevima
koje je Kasche ispitao zbog nasilja pojedinih pravoslavaca ili pripadnika bivih jugoslavenskih jedinica (!!!). Udarac ustaa bio je, svakako, vrlo
radikalan. Kasche pri tom napominje da ne poznaju druga naela pri subija-

nju bandi. Ne eli uljepavati esto uasne oblike borbe koje prakticiraju i
jedna i druga strana. No konstatira da ustaka djela nisu bila nikada uperena
protiv Nijemaca i njihovog vodenja rata u suprotnosti s onima bandi. Vlada je
u toku proteklih godina provela priline promjene. Kasche pri tom skree
panju na to da posebno treba voditi rauna o talijanskom utjecaju, jer je
Reich politiki priznao Italiji prvenstvo (primat) u Hrvatskoj. Za Hrvate
nastaju tako esto teke prilike, pa Kasche nije smatrao za svoju dunost da ih
jo vie oteava. U zagrebakoj vladi nalazi se niz ljudi koji vre svoju dunost
u okviru danih mogunosti i oni su njemakoj strani vrlo vrijedni kao
suradnici. Pri tom je dovoljno spomenuti dra M. Lorkovia. Razvitak vlade
mora se uvaiti i unaprijediti. Potpunom izmjenom vlade, uz prijelaz izvrne
vlasti na Reich, uklonio bi se sadanji reim hrvatske drave i razbili preduvjeti za suradnju Hrvata na njemakoj strani. Stoga je Kasche smatrao svojom
dunosti da odluno odvraa od takvih ideja. Sigurno su sposobnosti njemakih upravnih inovnika vee, no svaka zemlja i svaki narod imaju vlastito lice,
pa i na polju uprave. Da im jednostavno nameu njemaki stil znailo bi
stvoriti bolju upravu, ali i izazvati opasnost da se jo vie udalje iroki narodni
krugovi od Nijemaca. Ne bi se ovdje smjeli varati o takozvanom germanofilstvu; ono ide sve dotle dok ga mali ovjek vidi u suglasju sa svojim esto
instinktivno nasluenim narodnim interesima. Mnoge negativne pojave u tom
pravcu, koje se danas zapaaju, vuku korijen iz njemakih pogreaka u
prolosti. Nije na mjestu usporedba njemake uprave s onom u NDH.
Hrvatska uprava je primitivna i naelno drukija nego njemaka. No i u
Austro-Ugarskoj Monarhiji za vrijeme svjetskog rata u ovim krajevima mnogo
je toga bilo teko i nesavreno, kao npr. snabdijevanje ivotnim namirnicama i
pojava zelenog kader. Uredba efa civilne uprave kod njemakog zapovjednika i hrvatskih ministara kod njemakih divizija openito kao da se
dokazala. Rezultati te suradnje, koje Kasche neprekidno prati, potvruju da
razvoj ide nabolje. Zadatak je propagande i jaanje utjecaja na stanovnitvo, a
dranje njemakih jedinica dragocjen je sastavni dio te propagande. Na alost,
upravo spomenuti kontakti s mnogim krugovima opozicije i ne uvijek taktian
stav prema dravi, vladi i upravi ponekih vojnih i policijskih ustanova Reicha
nemaju takav uinak. Njemaka je strana priznala dravu (NDH) i njena je
vlada suradnica u zajednikom ratu i zato moe postojati samo jedna slubena
zadaa za njemaku stranu: najue suraivati s njom; ubrizgavati joj povjerenje i pouzdanje i jaati njen autoritet. No osobno mora se ta suradnja proiriti
njegovanjem odnosa s dravotvornim krugovima, a suzdrljivou prema
opozicionim krugovima. Stoga Kasche ali to dosad gotovo i nije postojala
tenja da se uspostavi i njeguje drugarski odnos s ustakim krugovima i da,
osim toga, nije ak ni za istaknute ustake voe bio podnesen nikakav
prijedlog za odlikovanje.
General pukovnik Lohr odgovorio je Kascheu pismom od 5. srpnja67 i
uvodno istakao da se rado s njim slae u poticaju da pokuaju ostvariti bolje
usmjerenje djelovanja raznih njemakih ustanova u Hrvatskoj, to vie to je
oduvijek zastupao miljenje da je upravo u inozemstvu prijeko potrebno
jedinstvo u akciji. Vrlo zapleteni odnosi zahtijevali bi raspravu, no Lhrova
zadaa na Jugu tako ga osobno zaokuplja da se trenutano ne moe jae
posvetiti Hrvatskoj. Stoga mu zasad odgovara pismom i sebi pridrava pravo
da cijeli predmet po mogunosti kasnije usmeno detaljnije razmotre.
57

B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 586-587.

Pojednostavljenje na vojnom polju u meuvremenu je utoliko nastupilo

pie dalje Lohr - to je nakon dovrenja pothvata u Crnoj Gori (operacija
Schwarz)69 zastupanje svih njemakih vojnih interesa prema Hrvatskoj prelo
opet iskljuivo u nadlenost opunomoenog generala (Glaisea). Jedinstveno
provoenje regrutacije moi e se provesti uz izuzetak organizacije SS koja
postupa na temelju neposredno primanih uputa. I na ostalim podrujima, koja
spominje Kasche, bit e Lhru dijelom mogue da utjee, ali dijelom i nee,
zbog centralistikog uredovanja. Ali, svakako, postoje izgledi da se poneto
priblie izjednaavanju.
Ipak, ta djelomina rjeenja ne mogu biti odluno vana sve dok nije
naelna orijentacija svih faktora koji su u pitanju usmjerena istim pravcem.
Koliko je ona sada razliita pokazuju najoitije izvjetaji koji se meusobno
razilaze, a na koje 'je Kasche upozorio u svom pismu. Ako je rije o vojnim
instancama, koje su njemu osobno (Lhru) podreene, ne mogu se njihove
vijesti oznaiti kao izrazito optimistike. No one odgovaraju ne ulazei u
pojedinosti cjelokupnom vojnom poloaju u Hrvatskoj: jer injenica jest da
je ova prijateljska drava (NDH) sve vie crpla njemake jedinice, da su
njenim oruanim snagama morali sve vie dovoziti njemako naoruanje, pa
ak i prehrambena sredstva Wehrmachta, i da sva rtvovana njemaka krv
nije mogla zaustaviti postepeno pogoravanje odnosa. Ratnoprivredni doprinosi Hrvatske, koji se tome suprotstavljaju kao protuargument, veoma zaostaju, a vojni doprinos Hrvatske na Istonom frontu pada kvantitativno ispod
svake mjere. Pri takvoj notornoj situaciji ne moe se, dakle, postii neko
poboljanje vojnog izvjetavanja.
U pogledu sporazuma Reicha s Italijom, to ih Kasche spominje u svom
pismu, jedva da treba ukazati na to da su bili zakljueni pod temeljito
drukijim pretpostavkama nego to su danas. U vojnom pogledu Njemaka je
htjela Hrvatskoj pomoi na temelju izriito izraene elje, a i tada samo
savjetom; sve ostalo bilo je preputeno Italiji. Poznato dranje Italije i razvoj u
Hrvatskoj doveli su, ipak, do toga da su njemake jedinice okupirale najvei
dio nezavisne drave i njene oruane snage uvelike uzele pod izrazito njemako okrilje. To je bilo svrsishodno, u preutnom sporazumu s Italijom, tako
da se nisu otkazivali spomenuti sporazumi.
Daleko mu je svaka pomisao - pie Lohr - da iz toga izvodi zakljuke za
njemaku politiku koju Kasche sm zastupa u Hrvatskoj. No kako Kasche
predlae - to i Lohr najtoplije zagovara - bolje usmjerenje njihovih podruja
djelovanja, Lohr je prisiljen upozoriti ne samo na faktino stanje na vojnom
polju nego i kazati da ono, prirodno, izraava Fhrerovu volju i da ga moraju
uzeti kao neizmjenjivu injenicu.
Na kraju, Lohr se kurtoazno zahvaljuje Kascheu na iscrpnom i otvorenom
pismu na koje sm jednako iskreno odgovara, u nadi da e im poi za rukom usprkos vrlo zapletenim i tekim odnosima u Hrvatskoj - uspostaviti kompaktnost njemakog fronta u Hrvatskoj koju je Kasche osobno neprekidno
unapreivao a koju su general Glaise i on (Lohr) osobno, takoer, neprekidno
eljeli.
To je tzv. Peta ofenziva.
Op. o njoj kao i o prethodnoj etvrtoj: Zbornik Neretva - Sutjeska 1943, Beograd 1969.
Vidi jo: Franz S c h r a m l , Kriegsschauplatz Kroatien. Die deutsch-kroatischen Legions-Divisionen - 369., 373., 392. Inf. Div. (kroat.) - ihre Ausbildungs- und Ersatzformationen, Neckargemnd 1962; Otto K u m m , Vorwrts Prinz Eugen!. Geschichte der 7. SS-Freiwilligen-Diirision
Prinz Eugen, Osnabrck 1978.
68

Posjetio ga je juer - javlja Kasche telegrafski, 6. VII, 69 ministarstvu u

Berlinu - novi poslanik NDH u Rimu Ante Niki nakon svoga prvog
povratka iz Italije. Kasche iz razgovora s njim izvlai ovo: Niki je bio
osobno kod talijanskog kralja, vojvode od Aoste (Tomislava II) i Bastianinija. 70 Kralj ga je obilno obasuo pitanjima o Sjedinjenim Dravama Amerike;
vojvoda od Aoste drao se, navodno, vrlo suzdrljivo i saopio Nikiu da se
moe uputati u razgovor s hrvatskom gospodom samo na temelju posebne
dozvole talijanskog ministarstva vanjskih poslova. Bastianini je na Nikia
ostavio pozitivan dojam, posebno se ini da eli potovati iskustva iz dosadanjeg razvoja odnosa s Hrvatskom. Niki je naglasio da je poloaj, dakako,
vrlo teak, to vie to je 70.000 Hrvata u talijanskim koncentracionim
logorima. Novi talijanski poslanik u Hrvatskoj Luigi Petrucci, kao linost,
ostavio je na nj vrlo dobar dojam. Petrucci je u razgovoru neprekidno isticao
svoje dobre odnose s Nijemcima za vrijeme slubovanja u Mnchenu. ini se
da je u usporedbi sa Casertanom otvoreniji i pristupaniji u pogledu politikih
pitanja.71 Razgovori s kraljem Vittoreom Emanuelom i vojvodom od Aoste
bili su voeni na njemakom; s Bastianinijem i Petruccijem na njemakom i
talijanskom jeziku. O Duceu je Niki rekao kako je ve trebalo da ga primi,
no primanje je u posljednji as otkazano. Duce je talijanskog ministra Bigginija, koji je prije nekoliko dana doao u Zagreb, prije puta mogao primiti u
krevetu. Sigurno je ozbiljno bolestan, pretpostavlja se od irova na crijevima.
Niki je o poloaju u Italiji rekao da se krugovi rimskog drutva odnose
skeptino prema ishodu rata. Bezuvjetna vjera u pobjedu postoji kod Ducea i
samo sasvim malog kruga njegovih najbliih suradnika. Generalni sekretar
stranke Carlo Scorza nesumnjivo je pun jake volje i dobar ovjek, ali faizam u
Rimu ima malo probojne snage. Jako se zapaa porast utjecaja crkve i
Vatikana. Nedavne sovjetske izjave o stvaranju hrvatsko-slovenske drave,
ukljuujui Istru i Trst, pobudile su, dakako, u Rimu veliku pozornost i kod
Talijana ojaale odlunost da se brane. Niki je izrazio svoje zadovoljstvo i
primanjem na koje je naiao kod tamonjeg ambasadora Reicha.
Kasche je u brzojavu, 8. VII, 2 za ministra v. Ribbentropa najavio da je
odnos njemakih vojnih ustanova kao i onih organizacije SS prema Hrvatskoj
u posljednje vrijeme zapao u tekoe. Postoji kriza povjerenja. Razvoj prijeti
da doe do vrhunca ako se najbre ne poduzmu odlune mjere. Pri tom
Kasche upuuje na svoj izvjetaj o suzbijanju ustanka i suradnji s njemakom
stranom od 2. VI i svoje pismo upueno dravnom sekretaru v. Steengrachtu
od 25. VI s priloenom kopijom pisma za generala Lohra. Juer je Kammerhofer po nalogu Reichsfhrera Himmlera rekao Kascheu da je od njega
(Himmlera) primio ovakvo nareenje (otprilike): 1. vrbovanje u novu SS-diviziju ne zadovoljava i da ga prema Himmlerovim informacijama
Hrvati sabotiraju; prema krivcima ima se smjesta postupiti njemakim policijskim mjerama; 2. Himmleru je poznato da se u hrvatskom koncentracionom
logoru nalaze mukarci koji su se prijavili u Waffen-SS; njemaka policija ima
B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 5 8 7 - 5 8 8 .
Op. o kralju Tomislavu II: Stevan K. P a v l o w i t c h , The King Who Never Was: An
Instance of Italian Involvement in Croatia, 1941-3, European Studies Review (Sage, London and
Beverly Hills), Vol. 8 (1978), 4 6 5 - 8 7 .
Petrucci je tih dana predao svoje vjerodajnice Paveliu.
Tekst Petruccijeva govora i Pavelieva odgovora na njemakom jeziku: AJ, T-501, rolna 267.
72 B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 588-590. Zanimljivo je da taj brzojav poslanika Kaschea
nisu predoili ministru v. Ribbentropu!

smjesta pretraiti hrvatske koncentracione logore, a krivce po potrebi

kazniti smru; 3. bosanska SS-divizija (Handar) smije brojiti deset od sto
katolika i ima se od prvog u iduem mjesecu postaviti na noge sa 26.000 ljudi;
da bi to proveli, Reichsfhrer zahtijeva da se smjesta mogu odravati u
muslimanskim dijelovima jedinica hrvatskih oruanih snaga predavanja u
prilog vrbovanja za Waffen-SS. Kammerhofer je upoznao i Lorkovia s onim
podatkom o koncentracionim logorima, a Lorkovi je na to Kascheu izjavio
kako je neistinita tvrdnja da Hrvati sabotiraju postavljanje te SS-divizije. Za
sluaj to ga spominje Reichsfhrer dokazano je da je pogreno prenesen
Berlinu. Hrvatska se strana ne moe pozivajui se na izmjenu nota - suglasiti
s takvim ogranienjem broja katolikih dobrovoljaca u bosanskoj SS-diviziji.
Vrbovanja u Hrvatskoj moraju nadalje dovesti do najgorih posljedica i stoga
nisu mogua. Krivnju za nedostatke snosi iskljuivo samovoljni postupak SS-Fhrera, zaduenog za to, a vlada NDH mora za to otkloniti svaku krivnju.
Openito, Lorkovi se sporazumio s Kammerhoferom da do daljnjeg obustave
vrbovanje i da mu hrvatske oruane snage stave na raspolaganje 16.000 do
18.000 koji jo nedostaju.
Lorkovi mu je javlja dalje Kasche - iznio usmeno i pismeno ove
prigovore hrvatske strane:
1. Odgovorni SS-oficiri nisu se obazirali pri vrbovanju za tu diviziju
odmah od poetka na zakljuene dogovore. Suraivalo se sve vie s protudravnim elementima i otklanjala hrvatska suradnja ili, ak, spreavala. Pridodanoj hrvatskoj komisiji (formiranoj na temelju dogovora) nije se omoguivao
uvid u vrbovanje i logor ve prijavljenih, tako da hrvatska vlada doivljava da
joj se u vlastitoj kui uskrauje nadzor nad njenim dravljanima. Iz Kammerhoferova ureda primio je Lorkovi sada prvi popis od 9.500 ljudi; meu njima
ima velik broj Volksdeutschera iz Einsatzstaffela, a i cijela lista privedenih
Albanaca koji se Hrvatske ne tiu.
2. Vrbovanje za Waffen-SS i policiju u redovima hrvatskih oruanih
snaga i policije dovelo je do zabrinjavajuih pojava rasula. Vrbovanje od SS
nije imalo nikakvog obzira na disciplinske odnose i angairanost jedinica,
nego su bezobzirno agitirali, ukazujui na materijalno bolju situaciju u
redovima Waffen-SS i time izazivali i pojavu dezertiranja. Ima obavijesti da se
to osobito zbilo u istonobosanskoj ustakoj brigadi (zdrugu) koja je ve,
prema poglavnikovom nalogu, bila ustupila Kammerhoferu jedan itav bataljun; njeni ljudi neprekidno primaju pozive u Waffen-SS, i to je izazvalo krizu
u redovima brigade, tako da je ta, inae dobra jedinica morala otpasti iz akcija
u tamonjem podruju, hitno potrebnih protiv pojaanih bandi.
3. Kammerhofer proiruje svoju djelatnost ne samo na pobijanje bandi
i smirivanje u operacionom podruju, nego je cijelu zemlju posuo svojim
uredima i zahvaa u policijski suverenitet Hrvatske.
Lorkovi je saeo svoju ocjenu poloaja rijeima da je posljednjih mjeseci
u njemako-hrvatskoj suradnji bilo sto puta vie okapanja i trvenja nego u
cijelom prolom razdoblju od osnivanja drave. On osobno, a i ostali ministri
izrazili su u posljednje vrijeme najveu zabrinutost u pogledu daljnjeg razvoja.
Kasche primjeuje - navodi se dalje u brzojavu - da se Kammerhoferova
policijska akcija temelji na Fhrerovoj naredbi od 10. oujka 1943. 73 Kammerhofer je stigao u Zagreb 29. III i - poto su razmotrili, u opetovanoj
73
Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom
Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha 1943, str. 155-156.

ratu

naroda Jugoslavije,

izmjeni telegrama s ministarstvom, obostrane zahtjeve, ovdanje prijedloge i

rezerve, uz intervenciju poslanika NDH u Berlinu - bila je, 24. IV, potpisana
zajednika zabiljeka Paveli-Glaise.'4 Dosad nije uslijedilo policijsko angairanje u podrujima koja su ve proeljale vojne jedinice, i Fiihrerova naredba
od 10. III nije prema tome izvrena. Suradnja poslanstva s Kammerhoferom
osobno je zadovoljavala, ali je on od viih primao nareenja, Kascheu u
pojedinostima nepoznata, koja su stvarala neprekidno novu situaciju. U
razgovorima s njim Kasche se pozivao na Fiihrerovu naredbu i u tom smislu
stavljao prijedloge. Kammerhofer uvia da e navedena direktiva Reichsfiihrera Himmlera morati izazvati najnegativnije posljedice i stoga eli razgovarati s Himmlerom.
Ministarstvo mu je naredilo da postavi jednu SS-diviziju od hrvatskih
dobrovoljakih regruta telegramom od 13. II, i Kasche ga je pozitivno rijeio
svojim izvjetajem od istog dana potrebnim dogovorima s poglavnikom.
Zatim je stigla hrvatska ponuda kojom se predlagalo bezodvlano stavljanje
na raspolaganje 6.000 ustaa, ali i otklon i posebne elje vodstva SS. Hrvatska
je strana, napokon, popustila u neposrednim pregovorima s voama SS, tako
da su na konferenciji, 5. III, bile razmotrene smjernice za formiranje bosanske
SS-divizije a utvrene (pismeno) u izmjeni nota, 30. III 5 i 17. IV. 76 U
meuvremenu je vrbovanje u Bosni ve otpoelo i oficiri SS su od poetka
javljali o velikim brojanim uspjesima, to se kasnije pokazalo netonim. Ti
njihovi podaci stvorili su kod Reichsfhrera SS vrlo optimistiku, ali, na
alost, i pogrenu procjenu poloaja. Ve potkraj oujka uslijedile su pritube
s hrvatske strane na samo provoenje vrbovanja, osobito na Hauptsturmfhrera von Kremplera, i o njima su Hrvati raspravljali ili neposredno s
vodstvom SS ili preko poslanstva Reicha i opunomoenog generala. Krempler
se i pred Hrvatima izraavao prezrivo o Kascheu, diskutirao pred njima o
suprotnostima izmeu SS i Wehrmachta i poinio grube politike promaaje,
tako da je Kasche u pismu opunomoenom generalu od 26. VI morao zatraiti
Kremplerov bezodvlani premjetaj. Kammerhofer mu je juer izjavio da je
premjetaj i uslijedio.
Kasche je u razgovorima s Obergruppenfhrerom Phlepsom i SS-Standartenfiihrerom v. Obwurzerom, zaduenim za formiranje divizije, neprekidno
upozoravao na potovanje dogovorenog. Obwurzer mu je, 16. VI, rekao da je
dosadanji rezultat vrbovanja 8000 do 9000 ljudi, no da openito ne ispunjava oekivanja. Prije svega, htio bi vrbovati u redovima hrvatskih oruanih
snaga i medu ustaama. Danas javljaju da su dosad ukupno dosegli brojku od
7000. Lorkovi i vlada NDH otklanjaju za to svaku odgovornost, jer se
njihovi prijedlozi odmah od poetka nisu prihvaali, a provodile su se posebne
elje vodstva SS. Lorkovi, Glaise i on (Kasche) sloni su u tome da je
postavljanje divizije najbrim putem potrebno, usprkos svim tekoama, a
Lorkovi je to obeao i ve naredio i mjere za to. U tom pogledu Kasche se
poziva na svoj brzojav br. 2702 od 1. srpnja.
Imajui pred oima takve postupke i u vie navrata javljane potekoe u
vezi sa stavom prema mjerama general-pukovnika Lohra, Kasche izraava
miljenje o nunoj potrebi da se postigne jednodunost izmeu berlinskog
ministarstva vanjskih poslova, Vrhovne komande i vodstva SS. Mora se pri
74
75
76

Isti izvor, str. 2 3 6 - 2 3 7 .

A-VII, NDH, kut. 256, Br. reg. 24/7 - 2.
A-VII, NDH, kut. 256, Br. reg. 24/7 - 3.

tom osigurati odluno uvaavanje politikih gledita i njihovo potovanje pri

izvravanju. Angairanje vojnih snaga u Hrvatskoj, ukljuujui SS i njemaku
policiju, smije sluiti samo suzbijanju bandi i ratnim operacijama, a ne
provoenju politikih tenji u unutarhrvatskim odnosima kao, na primjer, u
pogledu Muslimana, Njemake narodne skupine, policije i privrede. Mogue
je u skladu sa eljama generala Lohra i Reichsfiihrera Himmlera dosadanju
politiku u Hrvatskoj izmijeniti i umjesto dosadanje suradnje provesti jednostrano rjeenje pomou njemake zapovijedi. No, Kasche smatra da bi tada
nastupilo daljnje propadanje hrvatske suradnje koja je ionako ve izvanredno
oslabljena zbog talijanskog dranja. Njemaka strana morala bi sve vie
angairati svoje snage, jer bi sve vie snaga ovdje u Hrvatskoj ustajalo protiv
nje. Kascheov poloaj, kao njemakog poslanika u Zagrebu, ne bi tada vie tu
bio odriv.
Uslijedio je posjet SS-Obergruppenfhrera Gottloba Bergera Zagrebu (na
osobni poziv novog .ministra vanjskih poslova M. Budaka) - javlja Kasche
telegrafski ministarstvu, 12. srpnja.7 Negativan stav u pogledu odlikovanja
Bergera, to je Kascheu bio saopen, povjerio je Kasche vie puta ministru
Budaku i poglavnikovoj kancelariji ordena.78 Ipak, do podjele odlikovanja
Bergeru danas je dolo. Kasche je skrenuo panju Budaku da ne moe
poglavniku zanijekati pravo dodjele odlikovanja, ali za Bergera vrijedi njemaki zakon, prema kojem se za dodjelu i noenje odlikovanja predvia
Fhrerovo odobrenje. Stoga su i elja da se odlikovanje ne izvri bez tog
odobrenja i sm in predaje odlikovanja Bergeru neugodni. U strunom
pogledu Bergerov posjet bio je utoliko koristan to se sm mogao uvjeriti u
sadanje nedostatke (o emu je Kasche izvijestio ministarstvo brzojavkom br.
2769 od 7. VII i izvjetajem od 8. VII). Potpisali su dogovor (Berger i Glaise s
njemake strane a V. Begi i Lorkovi u ime NDH), u kojem su potpuno dola
do izraaja Kascheova politika gledita. Bitna zasluga za to pripada Kammerhoferu. Kasche optimistiki ocjenjuje buduu suradnju i na kraju javlja da je
Berger, zajedno s Glaiseom i Kammerhoferom, 12. VII oko podne odletio u
Berlin. Glaise i Kammerhofer vodit e razgovore s Himmlerom. Istodobno s
Bergerom boravio je u Zagrebu SS-Obergruppenfhrer von den Bach, kojemu
je u tabu Reichsfhrera SS povjerena zadaa vodenja svih operacija suzbijanja bandi da bi se na samom mjestu informirao o situaciji na terenu. Kod
Kaschea je informativno razgovarao o poloaju s Kammerhoferom i SS-Gruppenfhrerom Roessnerom iz tajerske.
Kasche je pred Bergerov odlazak, 12. VII, 79 osobno predao Bergeru krau
zabiljeku o principima njemake suradnje i njemakog nastupanja u Hrvatskoj. U njoj stoji:
1. Podrka politikoj liniji dana priznanjem drave (NDH) i sadanje
vlade. Najvea suzdrljivost prema utjecajima opozicionih krugova. Nikakva
suradnja s krugovima muslimanskih autonomista u Bosni, koja bi kod njih
mogla pobuditi nade u ostvarenje njihovih tenji. Kako je poslanstvo odgovorno za politiku liniju, u svim dogaajima povezanim s politikim pitanjima
treba zatraiti od poslanstva savjet i djelovati u skladu s njegovim politikim
smjernicama. Isto vrijedi za sve postupke njemakih ustanova koje slue
propagandi ili mogu imati politiki utjecaj.
B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 591.
Ivan pl. Perevi-Odavna bio je u NDH predstojnik Vojnog ureda poglavnika i biljenik
redova NDH (ef ureda za odlikovanja).
79 B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 591-592.
77

2. Budui da je privredna i prehrambena situacija izvanredno napeta, i u

Hrvatskoj postoji najvea opasnost inflacije zbog opravdanih zahtjeva za
hrvatskim plaevnim sredstvima vezanim za angairanje njemakog Wehrmachta i policije; stoga je potrebna tednja u svim izdacima koji nisu nuni za
izvrenje zadataka postavljenih od Fhrera. to je mogue manje postavljati i
premjetati logore i ostale vojne ureaje koji nisu neophodni za borbu;
najvea suzdrljivost u materijalnim zahtjevima.
3. Bezuvjetno jedinstvo pri nastupanju svih njemakih linosti i ustanova
prema inozemstvu. Stoga koncentracija svih pitanja njemakoga vojnog angairanja u Hrvatskoj kod njemakoga opunomoenog generala. Jasni dogovori
s vlastima NDH i njihovo pouzdano izvravanje.
4. Angairanje njemakih oruanih snaga i policije radi slamanja neprijatelja, osobito ustanikih bandi. Izvan toga, to je mogue manje zahvaanje u
unutranjohrvatske poslove. Odgovornost mora naelno ostati pri hrvatskim
vlastima, jer razvoj njihova djelovanja slui zajednikom ratnom interesu. U
operacionom podruju vrijedit e hrvatski zakon o iznimnom stanju, prema
kojem izvrna vlast prelazi u ruke njemakog zapovjednika operacija, a
kojemu je dodan ef civilne uprave. Operaciona podruja prostorno i vremenski po mogunosti malo proirivati.
Dva dana kasnije80 Kasche je brzojavno obavijestio ministarstvo kako ga
je prvi put u Zagrebu posjetio njegov talijanski kolega. Petrucci je u razgovoru
uvodno ukazao na svoj boravak u Mnchenu i pitanja vezana za to njegovo
konzularno djelovanje, a zatim se openito pozabavio prilikama u Hrvatskoj i
opirno ispitivao Kaschea o nemirima bandi. Kasche mu je o tome dao
potrebna objanjenja. Pri tom je napomenuo kako se Petrucci iznad svega udi
tome to inae tako miroljubivi Slovenci danas tako estoko vode rat bandi.
Ustvrdio je openito govorei o Hrvatskoj da se mogla odmah od poetka
voditi drukija politika, ali se Petrucci nije izjasnio o tome kakva politika. Nije
ni aludirao ni naznaio neto u vezi s talijanskim dranjem prema Hrvatskoj.
Na kraju, govorio je s nekom zabrinutou o poloaju na Siciliji. Izrazio je
miljenje da e se talijanske jedinice dobro boriti, no nisu dovoljno naoruane.
Talijansko zrakoplovstvo najveim je dijelom izgubljeno. Talijanskoj industriji nedostaju najvanije sirovine i stoga ne moe dostatno naoruati svoju
vojsku. Izrazio je miljenje da i Njemaka mora shvatiti situaciju i tako
povoljnu mogunost da se ondje sada porazi stisnuti protivnik. To bi bilo
krajnje vano i za propagandu prema protivniku i za onu u Italiji. U Italiji ne
postoji, na alost, ministar za propagandu, i Duce ne moe sve sm uiniti. U
izlaganju talijanskog poslanika osjeale su se sumnja i zabrinutost. Osobno je
Petrucci zakljuuje Kasche izraziti nacionalist. Izrazio je, na primjer,
miljenje da bi se rado poput Japanaca obruio na neki neprijateljski bojni
brod i tako ga potopio. Kascheov je prvi dojam da e suradnja s njim biti
dobra.
General Glaise je, 16. VII, 81 u telegramu generalu Foertschu (za gen.
Lohra) ovako ocrtao poloaj u Hrvatskoj: Zbivanja posljednjih dana (Sicilija,
zahvaanje pokreta bandi u neposrednoj okolici Zagreba, itd.) dovela su do
neke vrste paninog raspoloenja. Ljudi iz blie okoline efa drave (Pavelia),
meu niima jedan posebno istaknuti zagovornik dosadanjeg kursa, priznaju
da se dolo do kraja njihovog umijea i razmatraju s Glaiseom potpuno
80
81

Isti izvor, str. 592.

Isti izvor, str. 592-593.

otvoreno potrebu da ostvare proirenje baze reima i vlade, pri emu bi, prije
svega, doli u obzir prvaci Seljake stranke?2 Predsjednik vlade, o poglavniku
uvelike neovisan, imao bi odgovorno voditi poslove. Moe li se ef drave
pridobiti za takve projekte, to je, dakako, pod znakom pitanja kao i sklonost
seljakih predstavnika na drugoj strani da u ovom asu preuzmu suodgovornost na svoja lea. Openito se smatra meu svima, koji ne pripadaju
najbliem krugu bivih ustakih emigranata meu vlastodrcima, da je ustaki
kurs dotrajali glasovir s kojim se vie nita ne moe uraditi. ak i nedavno
sazvani politiki dunosnici ustakog pokreta dali su prema informaciji
jednoga mjerodavnog sudionika sastanka - najotriju kritiku vladinog kursa.
U krugovima oficira krui ve etrnaest dana anonimna spomenica u kojoj se
poloaj jednako tako oznauje neodrivim. Autora spomenice, koji se u
pojedinostima ograuje i od njemakog vodstva, treba traiti medu viim
oficirima. Sami po sebi dobro smiljeni propisi o predaji (otkupu) poljoprivrednih artikala ije bi izvrenje, dakako, pretpostavljalo jaku dravnu vlast,
izazvali su u redovima seljatva znatnu uznemirenost. Postoje dvije prihvatljive politike platforme: jedna se sastoji u borbi protiv komunizma i njegovih
nosilaca i seljatvu bliska, a druga - ako doe do neeljenog raspleta na drugoj
obali Jadrana nada u ponovno zadobivanje obale. Za obranu od britansko-amerikog iskrcavanja ne bi se vie mogle pridobiti znaajnije hrvatske snage.
Na drugoj strani, u taboru ustanika mnoe se znakovi zamorenosti, iz ega bi
kurs u pravcu unutranjeg mira, koji bi u narodu pobudio vie povjerenja,
mogao izvui prednosti. Za dranje prostora prema van morale bi se brinuti
njemake oruane snage. I legionarske su jedinice u tom pogledu - prema
Glaiseovoj ocjeni samo od izvanredno problematine vrijednosti. Najsmireniji sud, koji nije pod dojmom trenutanih dogaaja, obvezuje Glaisea na
takve ocjene za koje istodobno moli da ih Solun proslijedi Vrhovnoj komandi,
Odjelu za operacije (gen. Jodl), na ruke Jodlova zamjenika generala Warlimonta za iskljuivu orijentaciju vojnih organa. 8 '
Maarski poslanik u Berlinu saopio mu je 15. VII stoji u zabiljeci
dravnog podsekretara A. Henckea od dan kasnije84 da maarsko poslanstvo u Zagrebu javlja o odreenoj uznemirenosti u hrvatskim vladinim
krugovima koja se neugodno prima na njemakoj strani. Hrvati se pribojavaju
da bi talijanske jedinice mogle napustiti Hrvatsku zbog zbivanja u Sredozemlju. Tako bi ta podruja postala poprite djelovanja partizana. Hencke je
odgovorio maarskom poslaniku da iz Hrvatske nisu primili takve vijesti,
pogotovo ne o povlaenju talijanskih divizija. Uostalom, poloaj u Hrvatskoj
nije tako kritian kako se esto prikazuje. Da su tamo bande djelatne, to je
ope poznato, no njih suzbijaju osovinske jedinice odluno i uspjeno.
Kasche je pod najhitnije, 17. VII, 85 telegrafski obavijestio ministarstvo
da ga je Mile Budak toga dana posjetio i ispriao mu se zbog pojava koje su
pratile boravak Gottloba Bergera u Zagrebu. to se tie odlikovanja, spomenuo je poslaniku da poglavnik nije vie mogao odustati od predaje odlikovanja, jer je oito policijski atae u Berlinu Branko Buzjak Bergera ve prije bio
Istaknuti zagovornik takvog kursa u ustakoj vladi bio je Mladen Lorkovi.
Spomenica koja se tu spominje (u njemakom prijevodu): AJ, T-501, rolna 267. Warlimont je poslije rata objavio omanu i zanimljivu knjigu svojih ratnih uspomena pod naslovom: Im
Hauptquartier der deutschen Wehrmacht 19391945. Grundlagen Formen - Gestalten,
Frankfurt am Main 1962.
84 B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 593.
85 Isti izvor, str. 594.
82

83

obavijestio o namjeri ustake vlade da mu dodijeli odlikovanje. Budak ali to

tako nisu mogli prihvatiti Kascheovu elju da saekaju s dodjelom odlikovanja. O novinskoj obavijesti nije Budak nita saznao. Kascheovu primjedbu da
je atae za tampu poslanstva pravodobno i prikladno obavijestio nadlenog
referenta Budak je primio s rijeima kako mu nije bilo nita poznato i da ali
zbog objavljivanja vijesti koje meusobno nisu bile usklaene. Kasche je s
njim opirno razgovarao o tom pitanju, ko i o pitanjima uzajamnih poziva, i
Budak ga je uvjeravao da e ubudue posvetiti najveu panju tim pitanjima.
Pozabavili su se i pitanjem primanja novoga talijanskog poslanika (Petruccija)
i njegova ranga u diplomatskom koru u Zagrebu. Budui da je i sm Petrucci
suzdrljiv u tom pravcu, Budak namjerava pustiti da to pitanje zasad miruje.
Kasche je rekao kako to preputa vladi NDH i da nee stvarati tekoe
nijednom od moguih rjeenja. Sigurno je da se Budak iznad svega trudio da
stvori bolju klimu. Treba raunati s tim da e i u budunosti - s obzirom na
Budakovu udnu prirodu doi jo do takvih raznoraznih tekoa.86
Savezniko iskrcavanje na Siciliji i izvanredno rovita situacija u samoj
Italiji ponukale su Hitlera da se u sjevernoj Italiji sastane s Mussolinijem. Taj
Blitz-sastanak bio je organiziran na brzinu u vili iz XVIII stoljea kojoj je
vlasnik bio senator Gaggia, u blizini mjesta Feltre, a odran je 19. srpnja.87
Razgovoru Hitlera i Mussolinija prisustvovali su: dravni podsekretar Bastianini, ambasador Alfieri i gen. Ambrosio na talijanskoj, ambasadori Mackensen i Hewel, feldmaral Keitel i generali Warlimont i Rintelen na njemakoj
strani. Govorio je, zapravo, samo Hitler i iz petnih se ila trudio prema
Schmidtovom zapisniku88 da ohrabri svoga saveznika koji je za cijelo
vrijeme konferencije sjedio utei. Ve u poetku dugotrajnog monologa
Hitler je uinio nekoliko opih napomena o ratu, ukazujui zatim na premo
Njemake u broju industrijskih radnika u usporedbi s V.Britanijom i SAD,
koliini proizvodnje eljeza i ugljena, mangana, molibdena, kroma, nikla i
bakra (iz preteno okupiranih podruja Balkana), snabdjevenosti naftom
(Rumunjska), namirnicama (Ukrajina) i ostalom. Pri tom je istakao posebnu
vanost balkanskog prostora u pogledu liferacije bakra, kroma i molibdena.
Hitlerovo izlaganje na jednom je mjestu prekinuo dolazak Duceova tajnika
koji je Mussoliniju predao biljeku o saveznikom zranom napadu na Rim,
to je Duce u prijevodu saopio prisutnima. U tom tekom napadu stradali su
sredinji kolodvor, Corso Vittorio Emanuele, sveuilite i drugi dijelovi vjenoga grada. Kako bi to vie ohrabrio utljivog (i bolesnog!) Mussolinija,
Hitler je naveo da raspolae dvama novim orujima koja e upotrijebiti na
izmaku zime protiv Engleza, a od kojih nema obrane.89 No, nije im htio otkriti
pojedinosti. O operacijama je rekao, izmeu ostalog, da je tu rije o naelnoj
odluci ele li se boriti ili ne ele. Ako ele, treba fanatino iz toga izvui sve
konzekvence; ako ne ele, teta je svakog oveka koga bi jo poslali na Siciliju.
Tek na kraju govorio je i o Jugoistoku i naglasio da je posada na Kreti
premala i da je poredak u pozadinskom prostoru krajnje vaan. Iz kojih se
razloga razaraju eljeznike pruge, iz simpatije ili antipatije prema Osovini,
sasvim je svejedno: teta je jednaka. Zato u balkanskom prostoru ne smije biti
Do raznoraznih tekoa s Budakom je ubrzo i dolo.
Op.: F. W. D e a k i n , The Brutal Friendship. Mussolini, Hitler and the Fall of Italian
Fascism, London 1966, str. 435 i d.
88 AJ, T-129, rolna 60, Fii 34/43.
To su bile famozne rakete V, i V2 kojih djelovanje nije bilo onakvo kakvo je to Hitler
oekivao.

nikakvog pukom naoruanog pojedinca, osim njemakog i talijanskog vojnika. Balkan moraju neprekidno proeljavati, sve dok i posljednji ilegalni
naoruani pojedinac ne bude uhvaen i uniten. Vrijeme tolerancije definitivna
je prolost. Oruje smiju nositi samo Nijemci i Talijani; inae e se Englezi
iskrcati na obali, pa u Srbiji, Crnoj Gori i moda ak u Hrvatskoj kod
tamonjih komunista smjesta imati na raspolaganju vojsku koju treba samo
jo naoruati modernim orujem. Raduje vijest da su bandama u posljednje
vrijeme zadani teki udarci pod kojima su mnoge od njih unitene. A prije
nego to sve te bande ne budu unitene, nee biti mira. Stoga moraju akcije
protiv njih i dalje energino tei. Hitler je pri tom najavio da e u balkanski
prostor, posebno u Grku, biti odaslano mnogo vie njemakih divizija. Za
obranu obale nije do sada uinjeno nita ili gotovo nita.
U pismu dravnom sekretaru v. Steengrachtu (Zagreb, 22. srpnja 1943) 90
Kasche javlja, izmeu ostalog, i ovo: Sada postoje i dvije brige koje ga more i
koje Kasche pokuava ukloniti. Prva: odnos prema Talijanima ovdje u Hrvatskoj. Vjeruje da e moi suraivati s novim talijanskim poslanikom, no
talijanski vojni predstavnici vode iznova na dalmatinskoj obali politiku nevjerojatnog favoriziranja etnika. Pokazali su mu fotografiju na kojoj se vidi
talijanski general kako prije nekoliko dana sudjeluje na etnikoj proslavi u
nekom selu u okolici Knina. Pri tom je slika kralja Petra bila na poasnom
mjestu, a noene su i velikosrpske borbene zastave. Osim toga, javljaju mu
iz boksitnog podruja za izjave talijanskih oficira o tome kako je za njih rat
zavren. Druga: politike tendencije angairanja SS i policije u Hrvatskoj.
Kascheu je poznato iz sasvim pouzdanog izvora da je Reichsfhrer SS dao
Gruppenfhrern Kammerhoferu nalog da pridobije novcem vie ustake starjeine. U tu mu je svrhu, navodno, stavljena na raspolaganje svota od dva
milijuna maraka. Kascheu nisu poznati razlozi koji Reichsfhrera navode na
takve poteze. Zbog njihove orijentacije prema Reichu i zajednikom voenju
rata kod ustakih starjeina nije potrebno neko posebno pridobivanje, jer su
silom prilika, a i dosadanjom suradnjom, upueni u potrebnom smjeru.
Prema tome, takvo ulaganje novca moglo bi sluiti samo tome da se te linosti
specijalno poveu s organizacijom SS. To, meutim, ne bi nikako bilo u
suglasju s cjelokupnom njemakom politikom.91
Kasche moli dravnog sekretara da gornje navode uzme na znanje i o
njima osobno obavijesti ministra Ribbentropa. Za sada Kasche ne moe, bez
odavanja izvora, iskoristiti te injenice.
Njemake oruane snage osnivaju sada daljnje vojne komandanture irom
Hrvatske kojima se pridavaju upravni inovnici. Kasche e se potruditi da se u
postupku i nadalje uvaavaju politika gledita poslanstva. Iz odgovora
generala Lohra razabire da postoje odreene nade za uspjeh u tom pravcu.
Na kraju pisma Kasche upozorava Steengrachta na teku situaciju u kojoj
se nalazi privreda NDH, a za poloaj ustanka istie da se malo izmijenio. Ne
daje povoda za preveliku zabrinutost, ali nije ni ruiast, s obzirom na
mogunost neprijateljskog iskrcavanja. Kasche iznova izlae svoje miljenje da
bi se pitanje odvojenog postupka s Titovim partizanima politikim putem ipak
B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 5 9 5 - 5 9 7 .
Kasche nikako nije mogao zaboraviti i oprostiti Himmleru i njegovima to mu je ivot
visio o koncu prilikom krvavog obrauna s vodstvom SA god. 1934. (E. Rhm i drugovi). Vie o
tome: Hans Bernd G i s e v i u s , Bis zum bitteren Ende. Vom 30. Juni 1934 zum 20. Juli 1944,
Frankfurt am Main Berlin, 1964, str. 71 i d.
90

91

48

moralo uzeti u razmatranje, pa na taj nain pocijepati neprijateljske snage, a

vlastite ojaati. 92 O tome e Kasche im se eventualno pokau znaci - dalje
izvjetavati.
U meuvremenu zbili su se u Rimu dogaaji koji su uzdrmali same temelje
osovinske koalicije i odjeknuli cijelim svijetom. Zbog neposrednog pribliavanja operacija talijanskom poluotoku dolo je do saziva Velikoga faistikog
vijea za 24. VII. Poslije dramatine sjednice u toku koje je Duce pri glasanju
ostao u manjini, Mussolini je u audijenciji sutradan bio zamoljen da preda
ostavku i odmah zatim pred dvorom i uhapen. Duce talijanskog faizma
postao je tako zatoenik talijanskog kralja i etiopskog cara, dok je novu vladu
formirao maral Pietro Badoglio. 9 '
Dakako, taj je dogaaj imao velik odjek u Njemakoj. Hitler je ve otprije
zastupao tezu da jedini njegov oslonac u Italiji ostaje Mussolini osobno i
borbeni faistiki krugovi.
Vijesti koje su u toku noi 24./25. VII i rano ujutro 25. VII stigle u
Vrhovnu komandu i u Ribbentropovo ministarstvo vanjskih poslova prenesene su Hitleru na konferencijama koje su se kod njega odravale oko podne
25. VII i nastavile slijedee noi i sutradan.94 Prve vijesti koje je prenio Hitleru
i prisutnim generalima Walter Hewel, ambasador iz ministarstva vanjskih
poslova, bile su jo neodreene. Hewel je mogao samo upozoriti na zamrenost situacije u Italiji:
Ambasador u Rimu Mackensen poslao je depeu u kojoj stoji da bismo
trebali izjaviti kako putovanje Reichsmarschalla Gringa u Rim nije vie
sigurno zbog dogaaja. Ali oekujemo tonije informacije. Do sada je saznao
da je grupa oko Farinaccija konano uvjerila Mussolinija u potrebu da sazove
Veliko faistiko vijee. To je bilo prvobitno u programu za juer, ali je
odgoeno do danas u deset sati naveer, jer nije bila postignuta suglasnost o
dnevnom redu. Saznao je iz raznih izvora da je sastanak bio izvanredno buran.
Jo nita autentino nije saznao zato to su se uesnici zakleli da e ouvati
tajnu; kolaju samo razne glasine. Jedna od najpouzdanijih glasina to ih je uo
kae kako je bilo pokuaja da se Mussolini privoli da postavi novog efa vlade,
jednog posebnog ministra predsjednika u linosti politiara Orlanda kojemu
su 83 godine i koji je igrao istaknutu ulogu u prvom svjetskom ratu; Mussolini
bi imao postati predsjednik Velikog faistikog vijea. Ali, to su sve glasine.
Moramo jo ekati. Takoer se govori da su jutros u 10 sati Duce i izvjestan
broj generala otili kralju i da su jo tamo. On prima istaknute linosti jedne
za drugima. Izmeu ostalih tamo je i Buffarini.
Nastavljajui dalje, objanjavao je:
Buffarini je faist .*.. Takoer se govori da je Mussolini, koji je pod jakim
utjecajem sastanka u Sjevernoj Italiji, vrsto odluan da nastavi rat. To je sve
to smo do sada primili.
Naveer istoga dana situacija u Rimu jo se nije potpuno jasno vidjela u
Hitlerovu Glavnom stanu. Ipak, promjene su se nazirale utoliko da je na
osnovi njih Hitler mogao donijeti odluujue zakljuke i djelovati. Te veeri u
Prema tome, Kasche je bio i nadalje zagovornik pokuaja da uspostave most s partizanima, kao to je to bilo prilikom misije Milovana Dilasa u Zagrebu.
Vie o toj misiji: B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 539 i d.
Op.: Ive M i h o v i l o v i , Posljednja avantura Benita Mussolinija, Zagreb 1965.
Vojmir Kl j a k o v i Bogdan K r i z m a n , Ljudi i dogaaji Drugoga svjetskog rata, Zagreb
1960, str. 208 i d.
4

U s t a o i Trei Reith I

49

prisutnosti feldmarala Keitela, generala Zeitzlera, Jodla i drugih ovako se

odvijala diskusija:
Hitler: Znate li za razvoj dogaaja u Italiji?
Keitel: Ne, uo sam samo kraj vae diskusije.
Hitler: Mussolini je podnio ostavku. Jo nije potvreno. Badoglio je
preuzeo vladu.
Keitel: Je li dobrovoljno, Fhrern?
Hitler: Vjerojatno na kraljev zahtjev, pod pritiskom dvora. Juer sam vam
govorio o stavu kralja... Badoglio, na najljui neprijatelj, preuzeo je vladu.
Moramo smjesta rjeavati kako emo prebaciti nae ljude sa Sicilije na
kontinent.
Jodl: Odluujue je hoe li Talijani nastaviti borbu ili nee.
Hitler: Oni kau da e se boriti, ali to je sigurno izdaja. Moramo shvatiti
da je to otvorena izdaja. Ja samo ekam obavjetenje o tome to e rei
Mussolini... Hou da Mussolini doe ravno ovamo... Hou da doe izravno
u Njemaku. Razmiljam o tome da naredim 3. oklopnoj grenadirskoj diviziji
da okupira Rim i zarobi cijelu vladu. Tu treba uiniti samo jedno, to jest da se
vojnici koji su jo na Siciliji ukrcaju na njemake brodove, makar morali
napustiti opremu. Do vraga i oprema. To nita ne znai. Vojnici su mnogo
vaniji. ekam jo vijesti od Mackensena. Poslije toga bit emo u mogunosti
da izdamo nareenja...
I dok traje diskusija, u kojoj vodi glavnu rije, postavlja pitanja, trai
objanjenja od prisutnih generala, oficira i predstavnika ministarstva vanjskih
poslova, Hitler grozniavo razvija svoje planove i odluuje se na mjere kojima
e Italiju okupirati snagama sa sjevera, zapada i onima s juga koje e napustiti
Siciliju.
Hitler: Najvanija stvar u ovome trenutku jest da se osiguraju prijevoji
preko Alpa i da budemo spremni da uspostavimo kontakt s talijanskom 4.
armijom, tako da moemo odmah zaposjesti francuske prijevoje. To je
najvanije od svega. Radi toga moramo uputiti dolje neke jedinice, ak i 24.
oklopnu diviziju.
Keitel: To bi bilo najgore to bi se moglo desiti - da ne zaposjednemo
prijevoje.
Ponesen tom milju, Hitler pokazuje prisutnima kako treba izvesti manevar zaposjedanja alpskih tjesnaca njemakim snagama koje se nalaze u
Francuskoj. I odmah zatim razmatra problem okupacije june Italije i Rima:
Hitler: Je li 3. oklopna grenadir ska divizija kod Rima u punom sastavu?
Jodl: Ona je tamo, ali nije potpuno pokretljiva, nego samo djelomino.
Hitler: Kakvo joj je naoruanje i koliko ima jurinih topova?
Buhle: Trea oklopna grenadirska divizija ima 42 jurina topa.
Hitler: Hvala bogu. Tamo imamo jo padobransku diviziju. One borce na
Siciliji treba spasiti poto-poto. Ondje dolje nisu ni od kakve koristi. Treba ih
povui. Naroito padobrance i vojnike divizije Hermann Gring. Njihova
oprema ne igra nikakvu ulogu. Neka se potroi ili uniti, ali vojnike treba
dovesti natrag. Sada ima tamo 70.000 vojnika... Osim linog naoruanja
neka sve ostave... S Talijanima moemo izai na kraj i linim naoruanjem.
Vano je da se te jedinice izvuku i da se stavi u pokret Leibstandarte
(Hitlerova tjelesna garda).
Na te konkretne zadatke dane njemakim trupama Jodl je upozoravao da
treba ipak saekati tone izvjetaje o tome to se dogaa u Rimu. Ali je i na to
Hitler reagirao brzo:

Ipak treba unaprijed sastaviti plan. Oni e bez sumnje kao izdajnici
objaviti da e nam ostati lojalni, ali to je izdaja. Naravno, nee ostati lojalni.
Na Keitelovo pitanje, da li je netko razgovarao s Badogliom, Hitler je
obavijestio prisutne:
Juer je Mussolini prisustvovao zasjedanju Velikog faistikog vijea.
Vijeu je prisustvovao i Grandi, koga sam uvijek nazivao svinjom, pa Bottai, a
iznad svih Ciano. Na sastanku Vijea govorili su protiv Njemake, naroito
kako nema smisla nastaviti rat i da treba pokuati da se Italija na neki nain
izvue iz rata. Malo je njih meu prisutnima bilo protiv ovoga. Farinacci itd.,
bili su takoer protiv nas, ali ne tako izrazito kao oni koji su zastupali takav
potez. Te veeri Mussolini je upoznao Mackensena da e svakako primiti
bitku, ali da nee kapitulirati. Potom sam iznenada uo da je Badoglio traio
da razgovara s Mackensenom. Mackensen mu je rekao da mu nema to rei.
Na to je Badoglio jo vie inzistirao i konano mu poslao nekog ovjeka...
Na Hewelovu primjedbu da je Mackensen poslao jednoga od svojih ljudi
Badogliu, Hitler je dodao:
Rekao je da mu je kralj upravo povjerio da sastavi vladu, poto je
Mussolini predao ostavku svog kabineta. Sada je Ribbentrop naredio Mackensenu da posjeti ministarstvo vanjskih poslova. Tamo e vjerojatno dobiti
slubenu izjavu. Pretpostavljam da je sve to tono. Drugo, Ribbentrop eli da
zna slaem li se s tim da Mackensen smjesta posjeti Mussolinija. Kazao sam
mu da ga Mackensen smjesta posjeti i pokua nagovoriti Mussolinija da doe
u Njemaku. Pretpostavljam da bi on elio razgovarati sa mnom. Ako
Mussolini hoe da doe, onda je sve u redu. Ako ne htjedne doi, onda ne
znam. Ako Mussolini hoe da doe u Njemaku i da razgovara sa mnom, to e
biti dobar znak. Ako ne doe ili ne bude mogao otii, ili ako to odbije zato
to se ne osjea dobro a tome se ne bih zaudio od takve druine izdajica
onda se ne moe znati. Ako bi taj i taj smjesta izjavio da e se rat nastaviti, to
ne bi mijenjalo stvar. I ako neto kau, to e biti izdaja.
Igrat emo istu igru - zakljuio je Hitler - sve dok se ne spremimo da svu
tu bandu zgrabimo jednim potezom, da pohvatamo tu fukaru!

DRUGO POGLAVLJE

Mussolini - zatoenik talijanskog

kralja
1. Odjeci i reakcija. Poslanik Reicha Kasche brzojavom br. 3118
od 26. VII,1 iz Zagreba, javio je ministarstvu vanjskih poslova u Berlinu kako
su zbivanja u Italiji ponukala poglavnika da ga toga dana primi dva puta da bi
jednom sam, a zatim u prisutnosti Budaka, Lorkovia i gen. Glaisea otvoreno
razgovarao s Kascheom o situaciji. Pri tom kao i pri promatranju raspoloenja
ovdanjeg stanovnitva pojavila se ocjena da su dogaaji u Italiji prvi korak
separatnom miru. Stoga se ljudi djelomino raduju jer oekuju da e za
Hrvatsku otpasti talijanski pritisak u Dalmaciji. Poglavnika mui posebna
briga da bi se neprijateljske sile pri negativnom raspletu u Italiji mogle brzo
iskrcati i stvoriti nove opasnosti. Stoga je gen. Glaiseu naroito skrenuo
panju da pravodobno povedu rauna kako bi se na obali njemako-hrvatske
jedinice suprotstavile takvom razvoju. To bi stvorilo ponovno dobro raspoloenje u tamonjem stanovnitvu za njemaku stranu, dok bi se, vjerojatno, pri
prijevremenom neprijateljskom iskrcavanju vie okrenulo na stranu neprijatelja. U dranju prema stanovnitvu vlada NDH potpuno slijedi njemaku liniju.
Podredit e se pozitivnom ishodu u Italiji i time - kao dosad - daljnjem
voenju rata. No, poglavnik je naredio da se ubrzaju dogovorene mjere za
postavljanje njemakih i hrvatskih oruanih snaga. Da bi se osigurala po
mogunosti dobra veza sa stanovnitvom i upravom NDH, postojali su ve do
sada - u skladu sa sugestijama poslanstva - hrvatski ministri i sline linosti
kao ljudi za vezu, dodani pojedinim (njemakim) divizijama. To se pokazalo
dobrim i ta e se mjera smjesta protegnuti na sve njemake borbene divizije
koje se trenutano nalaze u Hrvatskoj. Uz to e se ovdanje ministarstvo
oruanih snaga reformirati u strukturi i personalnom sastavu, u skladu s
prijedlozima njemakih generala o tome. Sef generaltaba Ivan Prpi vjerojatno e otii jer je vrlo skuen u miljenju i djelovanju. Poglavnik bi rado
Lorkovia imenovao za ministra rata, ali misli a bi to izazvalo suzdranost
kod Talijana. Stoga e od toga odustati; ministarstvo e ostaviti bez ministra,
a Lorkoviu e dati ovlatenja kojima e osigurati njegov utjecaj na cjelokupne
hrvatske oruane snage.2 Ta e mjera biti korisna njemakoj strani. Ve
tjednima objavljenu opu regrutaciju godita 1908. do 1919, koju e provesti
na poetku kolovoza, poglavnik eli uzeti za povod snanoj politikoj demonstraciji za ratno angairanje na njemakoj strani. Slijedeih dana razmotrit e s
Kascheom postupak u pojedinostima i potrebne propagandne mjere. Obeaju
B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 5 9 8 - 5 9 9 .
Nakon ostavke u svojstvu efa ustake diplomacije M. Lorkovi je postao dravni ministar
u predsjednitvu vlade.
1

sebi ovdje, uz trenutani poloaj i prikladno odabrane parole, snaan i

povoljan utjecaj na raspoloenje i dranje stanovnitva, bez obzira na to hoe
li talijanski razvoj krenuti ovim ili onim pravcem. Posebnu zabrinutost
pokazuje vlada u Zagrebu zbog etnika koje su Talijani posljednjih tjedana
naroito pomagali. Isto se tako pribojava da bi se partizani, pri nepovoljnom
djelovanju talijanskih zbivanja na ovdanje talijanske jedinice, mogli u znatnim koliinama domoi oruja. Partizani i etnici bi tada ako se na
njemakoj strani ne bi pravodobno donijele dostatne mjere opreza - na obali i
u pozadini potpomogli neprijateljske okupacione mjere. Kasche izraava
miljenje da tu injenicu ne smiju nikako zanemarivati. I talijansko-slovensko
podruje, kojim gotovo u cijelosti gospodare bande i odakle u posljednje
vrijeme neprekidno upadaju u njemako podruje Reicha, izvanredno je
opasan klin za njemake saobraajne linije. Pobrinuti se da budu spremni za
svaki sluaj ini se Kascheu potrebnim i u politikom i u vojnom pogledu.
Ovdanji talijanski poslanik (Petrucci) danas rano posjetio je poglavnika i po
nalogu iz Rima izvijestio ga o promjeni vlade i saopio da poloaj Italije u
sadanjem sukobu ostaje neizmijenjen. No, nije se sloio da to njegovo
saopenje objave. Usmeno je, navodno, rekao da je do te promjene - prema
njegovu osobnom miljenju - trebalo doi ve odavno. Petrucci nije nita
rekao Kascheu, a gen. Re je obavijestio gen. Glaisea i pri tom pokazao
openito raspoloenje ispunjeno pouzdanjem. O ovdanjem izaslanstvu Faistike stranke javljaju da su njeni lanovi izvanredno zaprepateni dogaajima
u Rimu.
Prilikom ulinih manifestacija u Rimu prireenih na vijest da je Duce pao s
vlasti jedna skupina manifestanata na Trgu S. Silvestro 26. VII strgnula je
zastavu NDH sa slubenog automobila poslanstva i zgazila je nogama.
Poslanstvo je dan kasnije verbalnom notom ministarstvu3 upozorilo talijansku
stranu na to (questo disgustoso fatto) i uljudno zamolilo da je uzme na
znanje i poduzme potrebno kod nadlenih vlasti. Protokol talijanskog ministarstva u verbalnoj noti od 31. VII4 izrazio je ivo aljenje (vivo rincrescimento) povodom tog incidenta i istodobno saopio da je ministarstvo o tome
obavijestilo nadlene talijanske vlasti.5
Dakako da su njemake komande s posebnom panjom pratile zbivanja u
Italiji i oko nje. Tako je, na primjer, general-pukovnik Lohr kao glavnokomandujui na Jugoistoku u Solunu u svom strogo povjerljivom izvjetaju
19. VII6 istakao da je opa situacija u podruju Jugoistoka nepromijenjena u
odnosu na prethodni mjesec. Protivnik je sada pri napadu na Siciliju angairao
toliko snaga da zadnjih tjedana ne treba raunati s veim napadom na
podruja komandanta Jugoistoka. Meutim, situacija u unutranjosti dalje
se zaotrava. Uspesi protivnika u Sredozemlju podstakli su skoro sve stanovnitvo u Grkoj da stupi na stranu saveznika, a bande, koje se i dalje
poveavaju (pod engleskom komandom i engleskim stareinskim kadrom)
pojaavaju borbu. 7
A-VII, NDH, kut. 263, Br. reg. 51/1 - 4.
Isti izvor, kut. 263, Br. reg. 51/1 - 3.
O svemu tome je poslanstvo NDH u Rimu izvijestilo ustako ministarstvo vanjskih poslova
dopisom od 7. VIII 1943. i zakljuilo ovako: Kako se iz gornjih nota razabire ovaj je nemio
sluaj potpuno izglaen te se prednje saobuje samo radi znanja. (Isti izvor, kut. 263, Br. reg.
51/1-2)
6
Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha, str. 444 i d.
Op.: Phyllis Auty Richard C l o g g , British Policy Towards Wartime Resistance in
Yugoslavia and Greece, London 1975.
J

Ocjenjujui vlastitu situaciju, Lohr navodi kako je dobio nareenje da

iskoristi vrijeme dok se vode borbe na Siciliji da bi pojaao svoje obrambene
snage, da popuni postojee praznine i da iskustva steena pri voenju borbi za
Siciliju primijeni na svoje podruje. Pri odmeravanju naih snaga - upozorava glavnokomandujui treba uzeti u obzir to da e delatnost unutranjeg
neprijatelja znatno porasti i da e isti povezati druge svoje jake snage prilikom
daljih uspeha saveznika, a naroito pri napadu na nae podruje.
Lohr je dalje upozoravao da je borbena mo talijanskih jedinica neznatna,
a da isto tako vijesti iz talijanskih izvora moraju ocijeniti kao nepouzdane.
O situaciji u NDH javio je ovo:
Prema proceni situacije za juni - bez bitnih promena. Pasivno i delom
prema Nemcima neprijateljsko zauzimanje stava hrvatskih vojnih instanci,
koje je opisano u proceni situacije, pokazalo se na novim primerima.
Prebacivanje 100. lov. div. i 92. gren. pe. puka (mot.) u Grku poinje
krajem jula. Otprilike u isto vreme zavrie se prebacivanje 173. rez. div. u
severoisto. Hrvatsku i Srbiju. Planirano je da se komanda 69. rez. korpusa za
vreme izvoenja operacije potini komandantu nem. trupa u Hrvatskoj (Ltitersu) i da joj se ustupi rejon severno od Save. Obe rez. devizije mogu se samo
ogranieno aktivno boriti protiv bandi.
Za podizanje hrvatskih oruanih snaga nedostaje nemako nastavno
osoblje. Pre nego to se ono u predloenom broju dovede, ne mogu se jedinici
izdavati ve postojee rezerve oruja, odee, opreme, poto bi bez nemakog
nadzora za kratko vreme najvei deo opreme bio neupotrebljiv.
Ne postoji obalska odbrana izmeu Trsta i Albanije. Jedino su obezbeene
luke nedovoljnim snagama..Neke nemake divizije u Hrvatskoj, koje slue kao
rezerve za napad, ne dolaze u obzir za puno angaovanje u obalskoj odbrani
poto e ih u borbi vezati unutranji neprijatelj, ija e se delatnost umnogostruiti prilikom neprijateljskog desantnog napada.
Nastavljajui svoj izvjetaj Lohr je dao ovakvu procjenu situacije u skoroj
budunosti:
1) Moe se pretpostaviti da e protivnik posle posedanja Sicilije pre
svega nastaviti svoj napad na italijansko kopno ili posle prethodnog zauzimanja Sardinije i Korzike ili neposredno, i da se pre toga nee okrenuti jakim
snagama prema podruju Jugoistoka. Oekuje se da e protivnik posesti
italijansku jadransku obalu usled ega e se konano promeniti situacija na
Jugoistoku. Udaljenost od obale do obale bie kraa nego dosada od Afrike.
Front na obali na podruju Jugoistoka produie se za okruglo 1000 km od
jugoisto. od Valone do Transkog zaliva. Podruje Jugoistoka dobie time
za voenje opteg rata vei znaaj kao: a) duboki desni bok istonog fronta; b)
politika prepreka za eventualno ulaenje Turske u rat na strani protivnika; c)
oblast sirovina vana za vojnu privredu.
Glavnokomandujui na Jugoistoku je 25. VII8 na vijest da je Mussolini
pao i da je u Rimu novu vladu formirao Badoglio radiogramom informirao
gen. Ltersa ovako:
1) Prema tek pristiglim izvetajima maral Badoljo je preuzeo vlast u
Italiji. Due je odstupio i navodno je stavljen u pritvor. Maral Badoljo
namerava, tobo, da i dalje vodi rat na strani Nemake. Uprkos tome, treba
raunati na odvajanje italijanskih snaga.9
8
9

Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha, str. 464 i d.
Badoglio je poslije rata objavio historiografski vrlo tanke uspomene.

2) Nareenje o novom regulisanju komandovanja u Grkoj pre svega se

odlae. K-nt Jugoistoka preuzima hitno komandu nad celokupnim snagama
n e m a k o g Vermahta na teritoriji Jugoistoka.
3) Zadatak nemakog Vermahta na Jugoistoku, u sluaju ispadanja iz
stroja italijanskih jedinica, moe postati preuzimanje odbrane obale u vidu
otpornih taaka. U tu svrhu preduzeti sve pripreme i pripremiti sledee
pokrete putem prikupljanja.
Lohr, dalje, dodjeljuje pojedinane zadatke komandirajuem generalu u
Srbiji, komandantu njem. snaga u NDH i opunomoenom generalu (Glaise-Horstenauu). Liitersu je naredio da SS-diviziju Prinz Eugen dovede u rajon
Mostara radi posjedanja Dubrovnika i Splita, a 114. lov. diviziju za posjedanje ibenika i Zadra; Glaise da 100. lov. diviziju prebaci u Skoplje u roku od
est dana dok gren. puk 92 smjesta odmarira prema Skoplju, s tim da e
poduzimanje grupne obrane biti u danom sluaju posebno nareeno.
4) Naroito je vano nareuje Lohr dalje u svim zonama obezbeenje postojeih uzletita. Osim toga, zavisno od okolnosti, obezbediti sa svim
sredstvima eleznice, magistralne puteve i puteve nune za pokret ka obali,
kao u vezi obavetenja. Dosadanji vani vojnoprivredni objekti povlae se
stoga pozadi. Policijski puk 14 da se upotrebi za pojaanu zatitu eleznica u
Hrvatskoj.
5) Ove pokrete treba prikrivati od italijanskih slubenih mesta, a u
sluaju potrebe obrazlagati drugim zadacima. Organizovati neupadljivo
osmatranje dranja Italijana i takoe javiti pri pozitivnom zauzimanju stava.
6) U sluaju ispadanja italijanskih jedinica vae sledee direktive:
a) Celokupno naoruanje i zalihe svih vrsta treba odmah zapleniti, a u
sluaju potrebe unititi. Jedinice razoruati.
b) Svako iskoriavanje eleznica od strane Italijana prvenstveno spreiti.
0 eventualnoj evakuaciji odluuje komandant Jugoistoka.
c) U sluaju suprotstavljanja, bezobzirno upotrebiti oruje.
7) Svaku manifestaciju stanovnitva, u svim oblastima, uguiti najotrijim
sredstvima. Sve po ivot vane pogone koji dalje rade treba obezbediti.
Nespretni, neuravnoteeni i za diplomatsku slubu potpuno nepodobni ef
diplomacije NDH Mile Budak uputio je 27. VII 10 svim poslanstvima NDH u
inozemstvu brzojav ovog sadraja:
Savezno sa promjenama u Italiji mirno prosuujemo dogoaje i ekamo
razvoj. Nae e dranje biti u najveem skladu sa njemakim. Svakako drimo
da je Italija na putu separatnog mira. Kakov e isti biti, moe se samo
naklapati bez uporita i spremati za svaku eventualnost. Mi to inimo.
Kasche je telegramom, istog dana,11 prenio ministarstvu to je gen. Glaise
javio svojim pretpostavljenima. Kako saznaje iz apsolutno pouzdana izvora
javlja Glaise novi talijanski poslanik Luigi Petrucci izjavio je pred drugim
ovdanjim stranim poslanikom da svoju glavnu zadau u Hrvatskoj vidi u
tome da suprotno prethodniku (Casertanu) dokraji njemaki utjecaj u zemlji
1 time je potpuno prevede na talijansku liniju. Jesu li popratne okolnosti takve
politike, koja bi prirodno s vremenom pred Hrvatima otkrila suprotnost
10 A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 19/5 - 1 - 2 .
Budak je svoju nespretnost i nepodobnost za efa diplomacije i takve drave kakva je bila
NDH ubrzo manifestirao kiksom: pozivom upuenim na svoju ruku nekom Adolfu Dresleru
koji je izrazio namjeru da napie biografiju A. Pavelia. O tome: telegram S. Kaschea iz Zagreba
od 29. VIII 1943. (AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3655 od 28. VIII)
B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 599-600.

izmeu dvaju osovinskih partnera, u sadanjem trenutku i uz raspoloenje

koje vlada u unutranjosti zemlje, poeljne, ostaje otvoreno pitanje. Za
aljenje je to i novi predstavnik Italije u Zagrebu svakako polazi od predodbe da se nesklonost Hrvata prema osovinskom partneru Njemake svodi
iskljuivo na njemaki utjecaj koji se bori protiv Italije kao takmaca. Takvo
shvaanje nije samo djetinjasto, nego i uvredljivo za njemakog predstavnika
u Hrvatskoj. I poslanik i Glaise trudili su se odmah od poetka da svladavaju
izvanredno teku situaciju uistinu drugarskim djelovanjem, spremni na nagodbu. Na vojnom polju, na primjer, bili bi ve odavno neusporedivo dalje da
se nisu suzdravali u hrvatskim pitanjima do kraja 1942. god., zbog osjetljivosti (? nejasna grupa ifri) osovinskog partnera Njemake sve do odricanja
samog sebe. Svatko tko imalo poznaje prilike u Hrvatskoj zna da hrvatsko-talijanske suprotnosti nisu od juer i danas, nego da seu u daleka stoljea,
duboko u doba Venecije i da su te suprotnosti, dakako, u najnovije vrijeme
iznova snano izbile na povrinu zbog talijanskih aspiracija na istonu obalu
Jadrana, koje zaista teko pogaaju Hrvatsku, i svakodnevnog sve jasnijeg
istupanja i podrke Talijana velikosrpskih tenji na obali.
Istog je dana12 Kasche telegrafski prenio ministarstvu to policijski atae
Hans Helm javlja svojima o trenutanoj situaciji u Hrvatskoj.15 Promjena
vlade u Rimu bila je u Zagrebu javlja Helm ve poznata u nedjelju naveer
(25. VII). Vijest se proirila nevjerojatnom brzinom u svim krugovima drutva. Budui da je vijest bila proirena preko londonskog radija, mogao se
istodobno u tome vidjeti i podatak koliko hrvatsko stanovnitvo slua neprijateljske emisije vijesti. Hrvatski ef drave saznao je u 23.30 sati kako
doznaju iz njegove okoline za promjenu vlade u Rimu i posumnjao u
istinitost te vijesti. Usprkos izvjesnom pribojavanju ponedjeljak (26. VII)
protekao je u Zagrebu mirno. Redarstvo se nalazilo u poveanoj pripravnosti;
svi referenti i agenti imali su vanjsku slubu, jer se oekivalo kako e u
Zagrebu doi do protutalijanskih demonstracija. Iz razgovora s nekim policijskim referentom politikog redarstva saznalo se da bi takve demonstracije
imao osigurati Ustaki glavni stan, u ponedjeljak poslijepodne. Ipak, slika na
ulicama bila je upadljivo mirna. Do demonstracija nije dolo. Moglo se
ustanoviti da su talijanske vojne strae bile povuene ispred zgrada talijanskog
poslanstva i talijanske vojne misije i zamijenjene hrvatskim redarstvenim
straama. Bilo je upadljivo da se, 26. VII, nije pokazao nijedan uniformirani
Talijan na zagrebakim ulicama. Isto tako nije se mogao vidjeti ni Talijan s
faistikom znakom. U krugovima ustaa raspoloenje je vrlo sklono akciji.
Povjerljivo se saznaje da komandant PTS-a pukovnik A. Mokov, 26. VII od
10 sati prije podne, odrava kod poglavnika s raznim ustakim starjeinama
savjetovanje radi ulaska ustaa u Karlovac gde se nalazi 8.000 talijanskih
vojnika. U najirem obliku raspravljalo se o mogunostima ulaska hrvatskih
jedinica u Dalmaciju i ponovnom zauzimanju hrvatske obalne zone za to
postoje s obzirom na raspoloenje - povoljni preduvjeti. Saznalo se i to da se
neki krugovi u ustakom vodstvu nose milju o rekonstrukciji vlade koja bi se
imala usmjeriti potpuno na njemaku liniju.14 Pojedinci ak zagovaraju misao
Isti izvor, str. 600-601.
" O nacistikoj obavjetajnoj slubi op.: Branislav B o o v i , Nacistika obavetajna
sluba, Beograd 1963; No i magla, III, Zagreb 1977.
14 Nijemci u Zagrebu saznali su ubrzo o ideji da Paveli ostane i nadalje ef drave, a da
predsjednitvo vlade preuzme A. Artukovi. Takvom rekonstrukcijom vrha bavio se ponajvie
M. Lorkovi.
12

da proglase u odsutnosti za efa drave hrvatskog nacionalistu dra Branimira

Jelia (Jeli je kao to je poznato - bio uhapen u Gibraltaru i interniran u
Engleskoj) i njemu podrede novu vladu. Usprkos svim moguim glasinama,
moe se rei da se ustako vodstvo sada dri lojalno i dosljedno protutalijanski. U niim ustakim redovima i kod nacionalno orijentiranih Hrvata, u
suprotnosti- s dosadanjim dranjem, pojavilo se donekle jedinstveno dranje.
Smatra se da je doao as obrauna s Italijom. Postoji stoga izvjesna opasnost
da nepromiljeni elementi i ekstremni hrvatski nacionalisti mogu prije vremena otpoeti akcije koje bi dovele do politikih tekoa. Posebnu panju
treba posvetiti mogunosti da bi Komunistika partija u Zagrebu,15 koja je po
sebi jaka i djeluje s nacionalnim parolama, mogla otpoeti takve akcije pod
protutalijanskim, a istodobno i protuustakim parolama, na primjer s geslom
nacionalnog preporoda u Zagrebu i ostalim veim hrvatskim gradovima.
Stoga se i preporuilo nadlenim hrvatskim mjestima da poduzmu preventivne
mjere i na neko vrijeme zatvore prema kartoteci evidentirane i poznate
komuniste u gradu i ostale, danas opozicione elemente. Promjena vlade u
Rimu negativno je utjecala na hrvatsko domobranstvo. Ve dosad poznata
politika razilaenja u vodeem tabu ministarstva oruanih snaga veoma su
uveana. Diplomatski krugovi u Zagrebu potpuno su iznenaeni i dezinformirani. Posvuda se iz Berlina oekuju komentari kojih do sada nema; u upuenim krugovima rauna se s Fhrerovim govorom. Pokazuje se kako se
moglo utvrditi da je komunistika organizacija u Hrvatskoj potpuno dorasla
situaciji i da se stoga u hrvatskim policijskim krugovima rauna s
veim sabotanim akcijama po nalogu Moskve unutar gradskih etvrti koje su
partizani dosad potedjeli. U hrvatskom vodstvu moe se zapaziti bezglavost
koja se ne moe prikriti. Ustae su u stavu oekivanja. Stanovnitvo vidi da se
pribliava dan obrauna s Italijom i ujedinjuje se donekle u stavu protiv
talijanske izdaje. Zahtijeva ulazak u hrvatska podruja pod talijanskom
okupacijom. Valja spomenuti da pouzdanici iznose misao da se u najkrae
vrijeme na njemakoj strani, uz hrvatsku pomo, organiziraju nacionalne
naoruane grupe u hrvatskim podrujima pod okupacijom Talijana i u
hrvatskom prostoru kako bi se, u trenutano nejasnoj politikoj situaciji, bilo
spremno na sve talijanske mjere. Pa i dalje od toga: da na upute njemakih
vojnih komandi pristupe ili razoruavanju talijanskih borbenih snaga ili pak
angairanju na drugi nain.
Helm, na kraju, moli da
Reicha u Berlinu, a Kasche
pojedinostima ne eli sloiti
Branimira Jelia, razronosti
vodstvu.
,

s
je
s
u

tim upoznaju Glavnu upravu za sigurnost

pripisao da to ipak prenosi, ali da se u
Helmovim prikazom, osobito to se tie
hrvatskom domobranstvu i bezglavosti u

No, Hitler sm nije htio nita oklijevati, nego je ve dan ranije (26. VII)
potpisao direktivu br. 48. 1 6 U njoj stoji:
I. Neprijateljska akcija u istonom delu Sredozemnog mora u vezi sa
napadom na Siciliju1 daje povoda da se moe oekivati skori poetak akcije
iskrcavanja i napada na zapreni front na Jegejskom moru, a na liniji
Op.: Narcisa L e n g e l - K r i z m a n , Zagreb u NOB-u, Zagreb 1980.
Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha
str. 472477.
17 10. VII 1943.
15
16

1943,

Peloponez-Rodos i protivu grke zapadne obale kao i na jonska ostrva koja se

nalaze pred njom.

U sluaju prenosa neprijateljskih operacija na junotalijansko kopno,

mora se raunati i sa napadom na jadransku obalu severno od Otrantskog
kanala.
Neprijateljsko komandovanje, osim toga, svoje planove oslanja i na
banditske pokrete u unutranjosti Jugoistoka, kojima ono u sve veoj meri
upravlja.18
Neutralno dranje Turske je zasada izvan svake sumnje, ali i dalje iziskuje
potrebnu panju.
II. Na osnovu ovakve situacije, a u dogovoru sa saveznikom Italijom,
komandovanje na Jugoistoku je ureeno prema sledeim smernicama:
A. Vojska:
1.) K-nt Jugoistoka na dan 27. 7. 43. u 00.00 asova preuzima komandu
nad italijanskom 11. armijom.
2.) Pod taktikom komandom italijanske 11. armije bie sve nemake
jedinice koje se nalaze na njenom podruju, a na nemaki LVIII. arm. korpus
bie preneto komandovanje svim nemakim i talijanskim trupama na Peloponezu, s tim da se italijanski VIII. arm. korpus premesti na prostor severno od
Korintskog kanala.
Nemake jedinice koje su angaovane za neposrednu odbranu obale stoje
pod komandom italijanskih komandanata divizija koji dotinim odsecima
komanduju.
3.) Nemake trupe koje privremeno dolaze u Albaniju, Crnu Goru i od
strane italijanskih trupa posednuto podruje Hrvatske u blizini obale, stavljaju se pod taktiku komandu italijanske Grupe armija Istok odnosno
italijanske 2. armije.
B. Ratna mornarica i Vazduhoplovstvo.
Za uticaj Ratne mornarice i Vazduhoplovstva na saveznike i dalje vae
dosadanje smernice. Komandujui admiral Jegejskog mora osigurae sprovoenje nemakih naela u svim pitanjima odbrane obala od strane nemake
Mornarice na podruju italijanske 11. armije.
III. Najglavniji zadatak k-nta Jugoistoka je priprema odbrane grkih
obala na ostrvima i na kopnu. Kao preduslov za izvrenje ovog zadatka je
unitenje bandi u Grkoj, Srbiji i Hrvatskoj kojim bi se omoguilo osiguranje
puteva za dotur, a naroito glavnih eleznikih linija i pozadine.
Za odbranu obala, u pogledu posedanja i izgradnje istih, merodavna su
samo nemaka naela, a ovo se odnosi i na italijanske jedinice.
Za potpomaganje Italijana na najugroenijim obalskim odsecima, upotrebiti nemake tvravske bataljone, a, ukoliko ovih ne bude dovoljno, takoe i
delove nemakih divizija koje su predviene kao rezerva i koje se nalaze na
obali ili u njenoj blizini. Isto tako treba zahtevati da vane italijanske obalske
baterije i kljuni poloaji budu pojaani nemakim ljudstvom.
Ukoliko nemake jedinice kao pomone rezerve ne budu dovoljne, upotrebiti pripremljene italijanske jedinice pod nemakom komandom i proarane
nemakim jedinicama.
Aerodrome koji se nalaze u blizini obala braniti nemakim trupama.
Pri izboru i izgradnji odbrambenih postrojenja i pri izvoenju pripremnih
poloaja voditi rauna o oekivanoj neprijateljskoj nadmonosti u vazduhu.
18

To, dakako, ne vai za NOVJ!

Najhitniji zadatak k-ta Jugoistoka u pozadini je da se unite bande u Srbiji

i Hrvatskoj sa takom teita na saobraajnim linijama sa Grkom.
Uskom saradnjom sa italijanskom Grupom armija Istok odnosno italijanskom 2. armijom i eventualnim pomeranjem nemakih snaga mora se
postii da se suzbijanje bandi sprovede najveom energijom i to prvenstveno
banditskih hordi koje se nalaze u blizini obala i koje bi prilikom neprijateljskog iskrcavanja mogle da pretpostavljaju (predstavljaju) naroitu opasnost.
Osim toga, Grupa armija mora uvek da bude spremna da pri odgovarajuem
razvoju situacije priskoi u pomo sa to je mogue veim nemakim snagama
i odbrani obale u italijanskom podruju.
IV. Podela snaga koju je 26. 7. 43. predloio k-nt Jugoistoka, uglavnom je
usvojena. Pojedinosti e se posebno narediti.
O dovoenju trupa iz rezerve Kopnene vojske sleduje nareenje.
Osim toga u sledeim mesecima je predvieno prikupljanje jedne operacijske armije du prostora BeogradLarisa koja e se formirati od 2 tenkov. ili
tenkov.-grenadirske divizije, 2 brdske divizije i 2 lovake divizije a koje e
biti dovedene sa Istoka.
Dalja nareenja po ovome e se naknadno dostaviti.
V. A. 1.) Podruje koje su posele nemake trupe i bugarska 7. divizija,
ukljuivo ostrva i neutralnu zonu u Trakiji, je operacijsko podruje. K-nt
Jugoistoka na ovom podruju ima izvrnu vlast i ima pravo da svoju punomo
prenese na vojnoupravnog komandanta Grke.
Njegova ovlaenja e urediti naelnik Vrhovne komande Vermahta posebnom slubenom direktivom, prema naelu da, shodno situaciji, sve nemake komande i ustanove koje se nalaze ili koje e doi u Grku, a koje ne
pripadaju trupama pod komandom komandanta Jugoistoka, budu potinjene
vojnoupravnom k-tu Grke i pripojene njegovom tabu. Pravo strunog
upravljanja najviih vlasti Rajha, ovim potinjavanjem nee biti povreeno,
samo e slubeni put voditi preko vojnoupravnog k-ta.
2.) Od ovoga su do konanog ureenja sa Min. spoljnih poslova izuzeti
opunomoenik Rajha kod grke vlade i poslanik Nojbaher (Hermann Neubacher), ija posebna ovlaenja zasada ostaju nepromenjena. Izmeu ove
dvojice i vojnoupravnog komandanta regulisati najuu saradnju slubenom
direktivom.
3.) Komandant Jugoistoka e na italijansku vojnu upravu u oblastima
koje su posele italijanske trupe vriti uticaj samo u onoj meri koja je potrebna
nemakom vojnom vodstvu. Ako se sa italijanskim slubenim organima ne
moe da postigne sporazum, podneti odgovarajui predlog Vrhov, komandi
Vermahta.
B. 1.) Na operacijskom podruju Srbije i Hrvatske e komandant Jugoistoka koristiti svoja ovlaenja za vrenje izvrne vlasti koja ima kao 'vojnoupravni k-dant Jugoistoka', sluei se pri tome u Hrvatskoj komandantom
nemakih trupa u Hrvatskoj.
2.) Izvanredan znaaj srpskih prostora za voenje borbe na Jugoistoku
zahteva prikupljanje i sadejstvo svih nemakih komandi i ustanova. Stoga e
sva nevojna nadletva i ustanove koji se nalaze u Srbiji biti potinjeni
vojnoupravnom komandantu Jugoistoka i uvreni u njegov tab.
Ovim nee biti povreeno pravo strunog nareivanja najviih vlasti
Rajha, ali e ipak slubeni put ii preko vojnoupravnog komandanta.
Naelnik Vrhovne komande Vermahta izdae potrebnu slubenu direktivu.

3.) Komandant nemakih trupa u Hrvatskoj i nemaki opunomoeni

general u Hrvatskoj zadravaju svoja dosadanja ovlaenja i zadatke.
VI. Nareenja potrebna za preformiranje tabova i komandnih vlasti
izdae naelnik Vrhov, komande Vermahta po mome nalogu.
Sve odredbe koje stoje u suprotnosti sa ovom naredbom ukidaju se.
Kasche je, 28. VII, 19 telegrafski iz Zagreba izvijestio svoje ministarstvo da
je dan ranije u ovdanjoj kasarni ete faistike milicije dolo do demonstracija. Razbijena je kraljev-slika; odrani su govori; iskrcavanje na Siciliji
omoguila je samo izdaja; faistika milicija eli stupiti u Waffen-SS. Aklamiralo se Duceu, Fhrern i poglavniku. Kod Talijana u Zagrebu - zakljuuje
Kasche svoj telegram nervoza; velika potranja za izlaznim vizama.
Istoga dana predveer2" Kasche je poslao ministarstvu opirniji brzojav u
kojem javlja da je dan ranije u pratnji savjetnika poslanstva K. von Schuberta
imao odulju konferenciju s Budakom, M. Stareviem, M. Lorkoviem i Matijom Kovaiem, glavnim ravnateljem za promibu. Razmatrali su prije
svega pitanja vezana za propagandu vlade NDH. Ta konferencija nadovezivala se na dogovore voene posljednjih dana s poglavnikom i na pitanja vojne
suradnje, obostrano rijeena u toku proteklih tjedana. U toku jueranjeg
dogovora obje su strane bile suglasne u tome da je potrebno snano politiko
djelovanje hrvatske vlade kako bi se suprotstavili sve rairenijoj neprijateljskoj
propagandi i nepovoljnim posljedicama talijanskih zbivanja. Hrvatski su
sugovornici u tim pitanjima uglavnom zastupali ista shvaanja kao i njemaka
strana. Njima je priinjao izvjesnu brigu razvoj unutar vlade do kojeg je dolo
zbog poznatog postupka Casertana uperenog protiv Lorkovia kao ministra
vanjskih poslova. To stanje dosad jo nije sreeno, a zasigurno kodi svakoj
jaoj vladinoj aktivnosti i dobroj suradnji unutar pojedinih resora. Kasche
primjeuje da neka promjena na tom polju nije mogua prije nego to se
raiste odnosi u Italiji. Uglavnom zastupao je gledite da je potrebno da
poglavnik i vlada potpuno jasno odrede politiko stajalite hrvatskog naroda.
Nasuprot neprijateljskoj propagandi i poznatom posljednjem govoru Jurja
Krnjevia u Londonu koji nije nikada izrazio spremnost da prizna postojanje
hrvatske drave stoji injenica da Hrvatska pod Pavelievom vladom ima
dravu koju priznaje veina evropskih drava i s njima povezane izvanevropske velesile.2 Nasuprot pokuajima pojedinaca - engleskih plaenika da
hrvatski narod uine objektom politikog meetarenja mora se potaknuti
osjeaj asti i samosvijest svakog pojedinog Hrvata. Ukazivanje na prijanja i
sadanja djela i rtve u krvi hrvatskih vojnika za slobodu i ast svog naroda
mora se povezati s tvrdnjom da bi bila sramota za hrvatsko ime htjeti pozvati
hrvatski narod na izdaju i tako ga zloupotrijebiti. to bi se, uostalom, moglo
oekivati od neprijateljskih sila pokazuju ve danas bande koje se u zemlji
meusobno bore za Rusiju, odnosno Englesku i SAD. Ve ako pristae nisu
sloni, to bi trebalo tek oekivati od uspjeha njihovih velikih poslodavaca u
pozadini? Uostalom, dovoljno je osmotriti samo djela tih bandi da bi se moglo
prosuditi donose li narodu mir i izgradnju ili razaranje i propast. Tvrdnja
neprijateljskih sila da su njemaki okupatori zavili zemlju u crno moe se
pobiti na taj nain ako se ustvrdi da su njemake jedinice 1941. god. gotovo u
AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3143 od 28. VII.
Isti izvor, Nr. 3146 od 28. VII.
21 O dolasku prvih stranih diplomatskih predstavnika u Zagreb op.: B . K r i z m a n , nav.
djelo, str. 17 i d.
19

20

cijelosti bile povuene, a da su upad po Moskvi i Londonu potaknutih bandi iz

Crne Gore, Srbije i Slovenije, prebacivanje zranim putem neprijateljskih
agitatora i djelovanje malih grupa komunista doveli do jednog stanja koje se
moglo ukloniti samo akcijom saveznikih njemakih jedinica. Dakle, ne
njemaki saveznik, nego bande koje je plaao neprijatelj unijele su u zemlju rat
i nesreu. Stoga moe za svakog pojedinog Hrvata postojati samo jedno: da se
sloe, da rade i da se bore za ienje zemlje od tih bandi i za uspostavu
slobode i asti hrvatskog naroda. Kasche je izrazio miljenje da bi na temelju
takvog gledita bilo dobro iznijeti takve misli pred narod velikom manifestacijom uz sudjelovanje poglavnika, a zatim preko razliitih ministara i drugih
vodeih linosti, pa onda dalje aktivirati cjelokupno propagandistiko djelovanje u tom pravcu. Prikladan povod za takvo istupanje bila bi mobilizacija
godita od 1908. do 1919. predvidena za poetak kolovoza. Prisutna hrvatska
gospoda - javlja dalje Kasche sloila su se uglavnom s takvim gleditima.
Hrvatski ravnatelj za promibu Kovai zauzet e, osim toga, u tampi stav
protiv Krnjevieva govora. Kod hrvatskih opunomoenika koji su dodijeljeni
njemakim divizijama postavit e se inovnici ili oficiri od strane propagande
NDH da bi u podrujima operacija osigurali po mogunosti djelotvornu
propagandu u suradnji s organima Wehrmacbta.
Napokon, razgovaralo se i o daljnjoj aktivizaciji na polju drutvenih,
umjetnikih, znanstvenih i socijalnih priredaba. Pri tom je na hrvatskoj strani
pogled na Italiju imao posebnu ulogu jer se pribojavaju i nadalje sloma i kao
njegove posljedice izruenja oruja talijanskih jedinica u Dalmaciji u ruke
etnika i partizana. Vjerojatno se takoer pribojavaju da bi ostajanje Italije na
dosadanjem putu bez zaokreta moglo dovesti do toga da nova talijanska
vlada iznudi od njemake strane odlune koncesije u hrvatskom pitanju.
Okonali su razmiljanja s konstatacijom da valja saekati daljnji razvoj,
no da u svakom sluaju moraju snage naroda prikupiti u najveoj mjeri. U
pogledu tretiranja pitanja Talijana u javnosti ostaje na hrvatskoj strani na
snazi i nadalje uputa pridravanja openito njemake linije; izbjegavati da
narod bude potaknut i naveden na ispade protiv Talijana i tako nadalje izbjei
da na razvoj zbivanja u Italiji nepovoljno utjeu ovdanje pojave. Ipak, ostaje
neizgovoreno izvjesno shvaanje u vladi NDH koje dri da bi mali protutalijanski znakovi kao i najodluniji nastup hrvatskog naroda u svom zalaganju
za zajedniko voenje rata mogli povoljno utjecati na talijanski razvitak.
Paveli je na mjesto Budaka kao poslanika NDH u Berlinu - politiki
najvanije mjesto u hijerarhiji diplomatskih predstavnika ustake drave
doveo za politiku neukog i zbunjenog profesora Stjepana Ratkovia22 koji je
jednom priznao svom novinskom izaslaniku u poslanstvu (L. Fertilio) da je
oduevljeno pozdravio proglaenje NDH, jer je uvijek vjerovao da samo jaka
hrvatska drava moe ostvariti dobro susjedstvo hrvatskog i srpskog naroda i
da e NDH blagoslovljeno djelovati na preporod svih balkanskih naroda. U
tom smislu bio je jugoslavenski orijentirani ustaa!23
Poglavnik je to uradio smiljeno da bi ukopio diplomatsko predstavO Ratkoviu kao berlinskom poslaniku op.: Luka F e r t i l i o , Poslanici N.D.H. u Treem
Reichu: Stjepan Ratkovi, Hrvatska revija (Mnchen), god. X X V (1975), sv. 3 (99) (rujan),
str. 396401. Tu njegov portretist navodi da je nekoliko tjedana nakon Ratkovieva dolaska u
Berlin bio izvren atentat na Hitlera. Meutim, Ratkovi je stigao u Berlin 22. V 1943. dok je
atentat na Hitlera bio izvren dobru godinu kasnije! Za njega Fertilio navodi i to da je Ratkovi u
NDH bio prvi ministar prosvjete (a ne Mile Budak)!
23 Isti izvor, str. 397.

nitvo u Berlinu, pa da se sve odigrava i rjeava u Zagrebu preko njemu sve

sklonijeg S. Kaschea kao predstavnika njemakog ministarstva vanjskih poslova. Na drugoj strani dotadanjem berlinskom poslaniku (Budaku) povjerio
je istaknuti poloaj ministra vanjskih poslova, vrsto uvjeren da e se ubrzo
poskliznuti i zavriti u politikom autu kao ustaki doglavnik. Tako e se
rijeiti ovjeka koji bi ga jedini po svojoj ustakoj prolosti mogao ugroziti, a
svojoj supruzi Mari - vrlo utjecajnoj iza kulisa - prirediti posebno zadovoljstvo uklanjanjem ovjeka njoj nesimpatinog i mrskog jo iz razdoblja
zajednikog ivota u emigraciji.
Ratkovi je stigao u Berlin 22. V, no v. Ribbentrop je pustio da profesor
dugo eka da bude primljen. Poetkom srpnja je donio odluku - stoji u jednoj
zabiljeci protokola njemakog ministarstva vanjskih poslova od 29. VII 24
da sa slubenim primanjem ekaju dok ne bude (Ribbentrop) ponovno u
blizini Fhrera. Protokol stoga moli da saznaju je li ministar voljan da sad
primi Ratkovia i da zatim uslijedi predaja akreditivnih pisama Fhrern. Ve
svojedobno su predali ministru zabiljeku za razgovor s poslanikom, kopije
Ratkovieva kredencijala kao i one njegovih prethodnika (Benzona i Budaka,
a zabiljeka za razgovor osvjeena je novim podacima i nalazi se u prilogu.
U zabiljeci za prof. Ratkovia stoji da je roen u Glini 10. listopada 1878.
i da je dovrio studije na filozofskom fakultetu u Zagrebu i Beu; bio je
profesor na raznim srednjim kolama, profesor i rektor Pedagoke akademije
u Zagrebu a u razdoblju 1941/42. ministar nastave NDH. Oenjen je i ima
odraslu ker; supruga mu je njemakog porijekla. Ratkovi i lanovi obitelji
govore teno njemaki.
Vanjskopolitike odnose hrvatske drave pri njenom stvaranju navodi se
dalje u tom dokumentu oznauje povlaenje njenih granica raznim dravnim
ugovorima u svibnju, lipnju i srpnju 1941. god. s Reichom, Srbijom i Italijom.
Od samog poetka zapleteni odnosi s Italijom doivjeli su zaotrenje zbog
zaposjedanja jednog dijela dalmatinske obale na koji je Italija reflektirala kao i
injenice da su Hrvati smatrali kako imaju razloga vjerovati da talijanske
komande podravaju veze sa srpskim ustanicima. Nagomilani materijal za
sukob doveo je nedavno do otrog napada talijanskog poslanika Casertana
protiv hrvatskog ministra vanjskih poslova Lorkovia, to je dovelo do
Lorkovieve ostavke i do imenovanja M. Budaka za ministra vanjskih poslova.
Odnos prema Maarskoj je korektan, a odnosi NDH s Bugarskom,
Rumunjskom i Slovakom su dobri. S Njemakom povezuje Hrvatsku usko
prijateljstvo koje je dolo do izraaja prilikom nedavnog posjeta poglavnika
Fhrern.
Unutranjopolitiki poloaj mlade hrvatske drave - nastavlja se u zabiljeci - doivio je prvo optereenje u krvavim obraunima Hrvata, Srba i
Muslimana do kojih je dolo na hrvatskom podruju. Na njih su se nadovezale
borbe bandi u kojima su najveu ulogu imali srpski etnici, najveim dijelom
pod vodstvom generala Drae Mihailovia, kojega je za ministra vojske
imenovala jugoslavenska emigrantska vlada u Londonu,23 i komunistike
bande partizana najveim dijelom pod vodstvom Tita (Josipa Broza). Da bi se
AJ, T-120, rolna 212.
Op.: Bogdan K r i z m a n , Jugoslavenske vlade u izbjeglitvu 19411943. Dokumenti,
Zagreb 1981; Branko P e t r a n o v i , Jugoslovenske vlade u izbeglitvu 19431945. Dokumenti,
Zagreb 1981.
24
25

suzbila ta djelatnost bandi, koja je ozbiljno tetila hrvatskoj privredi, bila je

provedena poznata akcija njemakih, talijanskih i hrvatskih jedinica,-no ona
nije uspjela usprkos zabiljeenim uspjesima sprijeiti daljnju djelatnost
bandi/ 6
Rezultati hrvatske drave posebno su zapaeni na polju sudjelovanja u
borbi protiv boljevizma, zatim u uvaavanju elja na podruju pitanja
vezanih za njemstvo a uvjetovanih prisutnou njemakih jedinica u Hrvatskoj
i, na kraju, u gotovo potpuno rijeenom problemu idova.
Usprkos poetnim uspjesima hrvatske vlade pri izgradnji dravne organizacije nije joj polo za rukom da ostvari stvarnu konsolidaciju odnosa, koje i
nadalje karakterizira svojstvo krize.
Privredni poloaj: Ispadanje vanih poljoprivrednih podruja koja su
zauzeli ustanici, kao i znatna oteenja prometnica i proizvodnje izazvali su
nestaicu ivenih namirnica i potroakih dobara, a time izvanredno visok
porast cijena na svim sektorima. Zagreb se sada snabdijeva najveim dijelom
samo preko verca. Njemaka je strana uvelike priskoila u pomo: u tekuoj
godini otpremila je 45.000 tona krumpira, 30.000 tona krunih itarica i
12.500 tona eera da bi se dosegla nova etva, a stavljeno je na raspolaganje
sjeme za unapreivanje poljoprivrede. Sad je najvanija zadaa hrvatske vlade
da organizira novu etvu koja obeava rekordne rezultate. Vodstvo slube
snabdijevanja u rukama je Volksdeutschera dravnog tajnika Krafta koji,
dodue, ipak susree u jo mladom birokratskom aparatu mnogo tekoa.
Njemaka je strana posebno zainteresirana za dovoz boksita, tanina, drva
i voa.
Teko financijsko optereenje nastaje i proizlazi trenutano iz izdataka za
dijelove Webrmacbta koji se bore u Hrvatskoj. Mjesene potrebe iznose sada
jednu milijardu 50 milijuna Reichsmaraka (ukupni opticaj 24 milijarde;
godinji budet 16 milijardi kuna). Na njemakoj e se strani koliko je
mogue pomoi tako da se najvei dio ivenih namirnica za njemake
jedinice i druge potrebe dovozi iz Njemake, a da se kod potrebnih izdataka u
zemlji po mogunosti to vie tedi.
Kulturne veze Njemakog Reicha i Hrvatske imaju staru tradiciju. Njeguju
se brojnim predavakim putovanjima njemakih uenjaka. Njemaki znanstveni institut u Zagrebu ve je zapoeo rad i ubrzo e biti slubeno otvoren.
Institut se bavi prije svega pravnom znanou, privrednim i poljoprivrednim
pitanjima.
Njemaki jezik zajedno s talijanskim glavni je strani jezik u hrvatskim
kolama.
Vrlo je iva razmjena i na polju glazbe, kazalita i umjetnosti.
Za razgovor ministra s Ratkoviem protokol preporuuje:
podsjetiti ga za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije bio je slubenik
zemaljske vlade u Dalmaciji na njegovu djelatnost ustakog ministra nastave
i bogotovja i njegovo kasnije djelovanje u Dravnom vijeu;
upozoriti poslanika na daljnju spremnost njemake strane da prua
pomo Hrvatima koliko je mogue u njihovom tekom privrednom
poloaju, osobito na polju snabdijevanja. No, za osiguranje snabdijevanja,
vrlo je vano da se nova etva pravilno ubere;
spomenuti mu izvanredno ivu umjetniku razmjenu izmeu NDH i
Reicha. Hrvatski knjievnici esto borave u Reichu. Jedna grupa knjievnika
26

To je bila tzv. etvrta ofenziva.

koja je prole godine putovala po Njemakoj objavila je znaajno djelo pod

naslovom Vidjeli smo Njemaku. Hrvatsko pjesnitvo sada je u Reichu sve
poznatije. Drama M. Budaka, dananjeg ministra vanjskih poslova, pod naslovom Ognjite prikazuje se s izvanrednim uspjehom na njemakim kazalinim daskama. Trenutano se izvodi u Beu u njemakom Volkstheatru.
Ustako ministarstvo vanjskih poslova u Zagrebu primilo je 29. VII
ifrirani brzojav konzulata (trgovinskog izaslanstva) NDH u Ziirichu koji uzet u cijelosti nije sasvim jasan, a glasio je doslovce ovako:
Ovdje se uporno tvrdi, da Italija ve vodi pregovore za primirje. tovie,
danas je bilo govora o izvrenoj kapitulaciji. Svakako danas nisam mogao
razgovarati s Milanom radi obustave brzoglasne veze. Duce je navodno u
panjolskoj. Prema informacijama do abdikacije kralja nije dolo radi nepopularnosti i nedovoljne sposobnosti Umberta. Za daljni razvoj spominje se
mogunost da kralj abdicira u korist nasljednika prijestolja, u ime kojega bi
vladalo namjesnitvo. Ovdje se jako zanimaju za odjek u NDH i daljni pravac
nae politike. Nisam podloan uplivima, ali gledajui odavde ope razvijanje
drim, da je ve sada t. j. prije konanog sloma Italije potrebno misliti na
skretanje naeg politikog puta od onog, da bi u odlunom momentu mogli
sprovesti. Mislim na mogunost zakonske aneksije hrvatskih krajeva: S tim bi
imali pravo neureeno, ali moralno i vojniki domiljati granicu talijanske od
sadanje (neitka ifra) je svakako otvoren (neitka ifra). Na ugled bi s tim u
inozemstvu postao vei, a kod kue bi vjerojatno digli moral. Nae izloenom
obalnom obrana naih i sjeverno saveznikih snaga: Molim za najurnije
upute o hrvatskom stanovitu prema sadanjem poloaju. 27
Nadovezujui na Helmov telegram od 27. VII Kasche je dva dana kasnije28
brzojavno dostavio ministarstvu nastavak informacija policijskog ataeja.
U hrvatskim krugovima zapaa se izvjesno razoaranje - javlja Helm povodom objavljivanja komentara njemake tampe u Zagrebu, prije svega
isticanje zasluga marala Badoglia kao borca i vojnika, to Berlin ne zauzima
jasan i jednoznaan stav. U ustakom vodstvu iskristaliziralo se raspoloenje u
ideju da talijanske jedinice, po njihovu miljenju, ne smiju s orujem napustiti
hrvatski teritorij. Njihovo razoruanje mora se provesti ovako ili onako.
Dalmacija i talijanske okupacione zone moraju se osigurati pomou jedinica
hrvatskog domobranstva i ustake Vojnice, a gradove Split, ibenik i Kotor da
zauzmu njemake snage. Izdat e se i objaviti zahtjevi na Trst za Njemaku i
Rijeku za Hrvatsku kao parole za demonstracije. Osloboenjem Dalmacije
nastupit e puna rehabilitacija poglavnika misle ustaki krugovi - jer bi se
tako pruio dokaz kako je poglavnik bio prisiljen zakljuiti s Italijom ugovore
koji su u osnovi bili protiv interesa Hrvatske. Kao unutranjopolitiki uspjeh
osloboenja okupiranih podruja predstavljat e zadobivanje iroke narodne
baze okupljene oko ustakog pokreta, a za dravno vodstvo i na planu vanjske
politike istie se porast povjerenja u Njemaku. Prema miljenju vodeih
ustakih krugova postojala bi mogunost za Njemaku da ponovno pridobije
za sebe hrvatski narod ako bi jednu samostalnu hrvatsku stranu i samo
neslubeno podravala, i to tako da bi njemake snage zauzele ona podruja
koja bi primjerice hrvatske jedinice u prolazu napustile.
Slubeno njemako stajalite prema Italiji ne bi tako prema ustakom
shvaanju bilo dodirnuto i sve mjere koje bi hrvatske snage u usporedbi s
27
28

A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 21/5 - 1

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3168 od 29. VII.

dranjem Italije prema etnicima u Hrvatskoj poduzimale ne bi se mogle

oznaiti kao nelojalne. Istodobno bi se moglo rijeiti pitanje partizana na
okupiranim podrujima jer bi preostali kao protudravni elementi samo
organizirani komunisti i etnici.
Prema miljenju pouzdanika iz ustakog vodstva trenutano upravo pitanje etnika zasluuje posebnu panju, jer njihova je jedina zadaa da podre
iskrcavanje neprijatelja i svaku neprijateljsku akciju u hrvatskom prostoru.
Kao pretpostavku za namjeravane vojne akcije oznaavaju udaljavanje
dravnog tajnika u ministarstvu oruanih snaga generala Vilka Begia.
Prema izvjetaju jednog pouzdanika iz ministarstva oruanih snaga u
Zagrebu, pozitivne snage u hrvatskom domobranstvu dijele miljenje po
kojem bi Hrvatsku imala Njemaka uputiti aktivno protiv Italije, s tim da se
Berlin pri tom ne opredjeljuje javno.
U diplomatskim krugovima posebno ivo sudjeluju u diskusijama Maarska i Bugarska povodom vijesti koje neprekidno stiu. U diplomatskim i
novinarskim krugovima ivahno se raspravlja o proglasu Azione Popolare
u torinskom listu tampa (novine talijanskog generaltaba), to su ga potpisali
predstavnici pet stranaka. Proglas je sadrajem uperen protiv dvadesetogodinjeg faistikog tlaenja i protiv rata to su ga izazvali faisti. Taj proglas
pojavio se dan nakon formiranja nove vlade.
U svim hrvatskim krugovima zastupa se miljenje da je trenutano Albanija najugroenija toka gdje Talijani mogu Englezima omoguiti iskrcavanje.
Takoer se govori da dogaaji u Rimu nalikuju na one u Beogradu 27. III
1941. (pu gen. Simovia). Ustaka vlada zasjeda od ponedjeljka, a i ustaki
funkcionari stalno odravaju sjednice.
Kakvo raspoloenje vlada u vodeim klerikalnim krugovima Zagreba
razaznaje se iz izjave papinog legata Don Ramira Marconea koji je rekao
jednom vodeem hrvatskom politiaru 27. VII da e Italija kapitulirati za pet
dana, a Njemaka najkasnije za dva mjeseca.
Promjena vlade u Rimu odrazila se unutar faistike milicije u Zagrebu
krajnje revolucionarno. Prema informacijama pouzdanika, zbivanja u Rimu
djelovala su krajnje demoralizirajue na veinu pripadnika faistike milicije.
Vojnici i podoficiri bili su sasvim utueni i oajni. Prvu reakciju izrazile su
rijei: Mi smo izdani. Zato Duce prije toga nije izdao neko nareenje ili bilo
kakvo objanjenje? Potpuno je nemogue da su se stvari u Rimu odigrale kako
valja. Zna se kakav je Duce i njemu se vjeruje. Njega su zasigurno namamili u
neku zamku, jer tako Duce ne daje ostavke. Poto je bila objavljena proklamacija marala Badoglia i kralja, zavladalo je posvuda u faistikoj miliciji
uvjerenje da se ovdje radi o sramotnoj izdaji kralja i reakcionarne vojne klike.
Pripadnici milicije koji su nedavno bili na dopustu u Italiji izjavljuju da su
zapazili kako netko narod odozgo podjaruje, i to kako protiv faistike
milicije tako i protiv njemakog Wehrmachta. Talijansko radnitvo u znatnoj
je mjeri zaraeno komunizmom i radnici su okrenuli lea svojim negdanjim
prijateljima koji su pripadnici faistike milicije. Ono to se zbivalo u Rimu
prelazi sva oekivanja. Izdajice su prevarili faiste i to su bili oni isti koji su na
Siciliji pucali talijanskom artiljerijom na dva (pod komandom generala Fredericija) bataljuna crnih koulja to su se suprotstavili saveznikom iskrcavanju i
bili potpuno uniteni. Bili su to isti izdajice koji su danima zadravali
transporte namirnica i municije, samo da Italija tako izgubi rat. Takvi akti
sabotae odigravali su se svakodnevno u itavoj talijanskoj vojsci, najee po
uputama izdajnikih oficira. Samo kod crnih koulja nije se to dogaalo.
5

Ustae i T r e i Reich !

65

Meutim, ako kralj i njegovo visoko drutvo (alta societ) misle da bi

faistika milicija bila spremna da izda Italiju i Ducea, grdno se varaju. Faisti
su na sve spremni, samo ne na neasnu kapitulaciju. Postepeno se u redovima
faistike milicije proirila vijest da je Duce uhapen, to je izazvalo ope
zgraanje. Maral Badoglio igosan je kao slobodni zidar, reakcionar i dinduman Ducea, a ni kralj pri tom ne prolazi bolje. Duce je bio previe lojalan,
inae bi se mogao pravodobno osloboditi tog opasnog rivala.
Jedan vojnik faistike milicije izjavio je da je dobrovoljno stupio u redove
Ducea i da mu je ostao vjeran u Etiopiji i panjolskoj, a i u ovom ratu. On i
tisue drugih podnijelo je najvee rtve i stoga ne moe vjerovati da tolike
rtve, odricanja i toliko vjere, da je sve to bilo uzalud. Duce e se vratiti, no
tada e on nainiti ist stol (tabula rasa) i cjelokupna faistika milicija
stajat e uz njega. Iz izjava razliitih pripadnika faistike milicije moe se
najbolje saznati raspoloenje u tim krugovima. Tako je neki vojnik izjavio:
Nedavno sam morao slubeno u Karlovac. U vlaku su se nalazili pripadnici
talijanske vojske. Gotovo su me popljuvali kao faista. Ti su ljudi bili
potaknuti. Psovali su u svim tonovima Njemaku, no to su priali, sve to bile
su prazne rijei i optube. Treba li se jo uditi da na Siciliji pri iskrcavanju
Anglo-Amerikanaca nije pao ni jedan hitac? Vojsku su sistematski podjarivali
protiv milicije. Oni koji su to otpoeli sjede sada u Rimu kod kralja i ekaju
kapitulaciju.
Drugi vojnik izjavio je: Uz Ducea je omladina i najmanje 70 posto
naroda. Potrebna je sad samo jedna iskra i tad zapoinje u cijeloj Italiji
revolucija protiv kralja i izdajica. Faizam nije mrtav. Badoglio treba ljude
samo zatvoriti u kue i zabraniti im da otvaraju prozore. Jednog dana nastat
e veliki koncert. Ako to ne uine faisti, uinit e 'crveni' kao u panjolskoj.
Opet jedan drugi: Nas je stid. Ne elimo da se vratimo u Italiju.
Pribojavamo se da bi nas razoruali. Mi svi, ja i moji drugovi, radije idemo u
Waffen-SS. Valjda e uskoro uslijediti odluan korak Njemake. Svi ekamo
na nj.
Dalje: Samo jo Njemaka moe spasiti nas faistike vojnike. Nemamo
nita s Badogliom. Sad se moramo nazivati 'Dobrovoljaka milicija', da se ne
smijemo! Stavili smo se na raspolaganje Duceu, ali nikada izdajicama. Ako bi
nas pozvali u Italiju, pobjei emo i prijei na njemaku stranu.
Pa zatim: Moe se stvar s kraljem okretati na koju god stranu, uvijek
ispada jednako trula. Kralj i Umberto su stari prikriveni neprijatelji Ducea.
Zasigurno su ga pozvali u Kvirinal i ondje ga na prepad uhitili. U Palazzo
Venezia to, naime, ne bi bilo mogue. Tamo sam mjesecima drao strau. Iz te
palae (slubenog sjedita Ducea u Rimu) ne moe nitko izai tko je jednom
uao i neto loe snuje. elimo se boriti skupa s Nijemcima. Pribojavam se da
je na presti i tamo kod njih po niem. to moemo mi faisti za to?
Iz svih tih izjava jasno proizlazi da su redovne talijanske jedinice sabotirale
rat prema nareenjima s vieg mjesta i da su se u oficirskom koru nalazili
izdajice, pijuni i otpadnici koji su potkopavali moral trupa i oni tako nose
glavnu krivnju za sadanji katastrofalni razvoj zajedno s rojalistima. U
garnizonu faistike milicije u Zagrebu - javlja dalje Helm Berlinu - zbio se u
noi od 26. na 27. VII ovaj dogaaj:
Ispred garnizona zauzele su mjesta hrvatske strae (policisti). Crnokouljai nisu te veeri imali izlaz. U spavaim prostorijama dolo je do guve uz
poklike ivio Duce! i Dolje izdajice!. Faisti su ili iz prostorije u
prostoriju i razbijali drkom revolvera i akama kraljeve slike koje su, pokraj

one Ducea, visjele po zidovima. Slike su kidali iz okvira i trgali na komadie, a

potom gazili nogama. Podoficiri su ili aktivno sudjelovali ili pasivno promatrali. Jedan pripadnik faistike milicije koji je opisivao ta zbivanja rekao je
doslovce ovo: Da smo znali da se meu ovdanjim talijanskim diplomatima
nalaze izdajice i pristae ove zavjere, otili bismo do njih i poubijali ih. Tako
bismo bar imali zadovoljtinu.
U noi od 27. na 28. VII demonstrirali su u Zagrebu pripadnici Faistike
stranke i faistike milicije u prilog Mussolinija s poklicima: Dolje izdajice!.
Jedan talijanski novinar, lan Faistike stranke, koji se upravo vratio iz Rima,
rekao je o raspoloenju u Italiji ovo: Vratio sam se ispunjen vrstim
pouzdanjem, iako i otrenjen i sabran u pogledu vojnih opasnosti. Vrijeme
rijei za nas je Talijane prolo. Tri godine govorilo se i pisalo previe, esto
mimo injenica. Italija je sad izgubila sedam pokrajina; u prolom ratu
izgubila je samo dvije, kad je talijansko ratno vodstvo 1917. god. prevladalo
najnii stupanj u naoruavanju. Vjerojatno e to uspjeti i ovog puta. Raspolaemo s dovoljno trupa, no s premalo ratnog materijala, prije svega nedostaju
nam avioni. Ne polaem mnogo na momente raspoloenja koje je izazvalo
bombardiranje Rima. Malo nam koriste u sadanjem poloaju. Nije tako loe
ako strada nekoliko crkava i spomenika. Takvih graevina ima u Italiji
dovoljno. Moemo ih nanovo sagraditi. Gore bi bilo razaranje nae industrije i
preoptereenih saobraajnica. Sve dotle dok se razaraju crkve, poloaj nije bez
nade. Budimo, meutim, naisto da stojimo vrlo loe. Njemaka bi morala
priskoiti s fiferacijama materijala u poveanoj mjeri. No, priznajemo i to da
velike bitke materijala na Istoku mogu takoer biti od odluujue vanosti.
Jedan faistiki vojnik straarske ete stacioniran u Zagrebu izjavio je ovo:
U redovima faistike milicije nitko ne pomilja da napusti borbu. Na alost,
tako nije u redovima kraljevske vojske. U ovom ratu bilo je mnogo izdajica u
oficirskom koru. Mnogi vide izlaz u primirju, no gorko e se razoarati. Kad
sam nedavno bio u Italiji na dopustu, morao sam sa zaprepatenjem utvrditi
da su iroki krugovi u pozadini komunistiki orijentirani, tj. domovinski front
nije, na alost, tako monolitan kako bi to danas bilo potrebno. No, ako bi s
Italijom stvari, ipak, pole nizbrdo, to svi elimo izbjei, mi smo, odnosno
nai drugovi, izjavili da emo slono prijei u redove njemakih oruanih
snaga. Borbu moramo poto-poto nastaviti, zajedno s Italijom ili bez nje.
Na kraju telegrama Helm moli da se gornje smjesta dostavi Glavnoj upravi
za sigurnost Reicha u Berlinu.
Sutradan (30. VII) ustako ministarstvo vanjskih poslova, Ured ministra,
primilo je ovu ifriranu brzojavku poslanstva NDH u Sofiji:
Odugovlaiti agoniju vrlo je opasno, jer se pokuava pokolebati bugarsku politiku. to se NDH-e tie takoer i japansko je miljenje da bi trebalo
traiti da se talijanska vojska u Dalmaciji brzo zamijeni njemakom vojskom. 29
A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 22/5 - 1.
U posebnom izvjetaju poglavniku br. 15 od 31. VII 1943. poslanik NDH u Sofiji
dr Vladimir idovec navodi opasnosti i povoljne izglede koji se kriju iza dogodaja u Italiji:
Kako sam ve izviestio, ovdje nitko ne vjeruje da bi se Italija mogla ili htjela dalje boriti. To
se jednako zakljuuje iz svih vanjskih znakova (iz proklamacije talijanskog kralja jasno se vidi to
)e na stvari), kao i na temelju poznavanja talijanskih prilika i psiholokih razloga (jasno je kad bi
se radilo o daljnjoj borbi, da onda kralj ne bi s Musolinijevih leda uzimao svu odgovornost i riziko
na sebe). Juer sam bio s prof. Oraniem kod Filova, pa je i on izrazio uvjerenje, da Italija izlazi iz
29

Oito se radi samo o uvjetima koje Talijani ele postii.

Kasche je istog dana, 30. VII, 30 obavijestio telegramom ministarstvo u

Berlinu da je proteklog dana imao razgovore redom s Edom Bulatom,
Vladimirom Koakom i M. Lorkoviem koji su ga posjetili. Bulat, u poetku
voda ustaa u Splitu, kasnije poslanik NDH u Rumunjskoj, a sad ravnatelj
ustakog Nakladnog zavoda, izjanjavao se o Italiji i dalmatinskom pitanju na
nain koji je ovdje u Zagrebu uobiajen i o kojem je poslanstvo ve izvijestilo.
Bulat se pribojava da bi talijanske jedinice u Dalmaciji mogle paktirati s
neprijateljskim snagama i pustiti ih da se iskrcaju. Ako do toga i ne dode,
moralo bi se, ipak, raunati s pojavom osipanja i opasnou predaje oruja u
ruke bandi. To zahtijeva da njemake i hrvatske jedinice budu spremne kako
bi to sprijeile. Dalje je Bulat spomenuo bojazan da bi pojedini divlji ustae
koji su sad odstranjeni mogli izazvati tekoe koje se ve spremaju. Bulat, koji
je proteklih mjeseci bio izvanredno potiten zbog situacije u njegovoj domovini, bio je sad pun elje za akcijom i proet uvjerenjem da e doi do
zadobivanja Dalmacije i pravodobnog ureenja obalne obrane od neprijateljskog iskrcavanja. No, istakao je da su Talijani toliko pokvarili raspoloenje
stanovnitva da e najvei odziv izazvati onaj tko se prvi pojavi na obali,
Hrvati i Nijemci, ili neprijateljske sile i bande. Kasche je uvjeren da Bulat i
njegovi prijatelji pod pokrivaem pripremaju sve potrebno. Poslanik mu je
ukazao samo na to da se nita ne smije dogoditi to bi povuklo za sobom
razaranje danas dane spremnosti Italije da nastavi rat. Priznao mu je da im
vrijeme namee, ipak, dunost da budu spremni na sve mogunosti. Uostalom,
Bulat je priao kako su ga tik pred odlazak pozvali Casertano i Giustiniani da
U tome razvoju imade vrlo povoljnih izgleda za Njemaku, te posebno za Hrvatsku (kao i za
Bugarsku), ali kriju se i znatne opasnosti na koje elim ukratko upozoriti.
Umeda (japanski diplomat u Sofiji - opaska B. K.) dao je 27. VII. o. g. podatke koje [je]
upravo prikupio od agenata japanske tajne slube u Berlinu. Prema tim podatcima prevrat u Italiji
bio je ve davno pripremljen od kralja i od Badoglia, a zasjedanje velikog faistikog savjeta, koje
je produilo cielu no od subote na nedjelju, te nedjelju prije podne, Badoglio je izkoristio za
posljednje pripreme. Za razliku od slubenih izvjetaja Musolini nije pao u faistikom savjetu,
nego je kasnije, kad se je vratio kui, bio zadran i prisiljen na ostavku od jedne skupine asnika.
Ve 26. VII. odrao je Hitler sa svojim najuim suradnicima nacional-socijalistikog pokreta
sastanak, na kome je zakljueno da se ipak mora priznati nova vlada, te da bi trebalo dati
vojniku pomo Italiji, radi ega je odmah njemaki vojni predstavnik stupio u vezu s novom
vladom. Japansko slubeno stanovite je u tome, da treba priznati novu vladu i da treba nastojati
da trojni pakt ostaje na snazi i u tu svrhu uiniti pritisak na Njemaku da vojniki pomogne
Italiju, te naroito da se pokua zadrati u Siciliji. Meutim unato tih slubenih stanovita, kae
Umeda, u Berlinu nitko ne vjeruje u dobru volju te u sposobnost Italije da dalje vodi rat. Hrvatska
sa svoje strane, savjetuje Umeda, trebala bi uiniti sve to je potrebno da talijanska vojska im
prije napusti cielu dalmatinsku obalu, te da dode njemaka vojska (do istog zakljuka dolazi
Yamaji, dok Beckerle, a isto tako i bugarski politiari vjeruju u takav razvoj). Iz okolnosti to
Japan uzimlje ovakovo slubeno stanovite vidi se, koliko se on boji za Evropu i koliko je Japanu
stalo da se nae neko povoljno rieenje.
Umeda (29. VII.) izrie da Italija trai najbolje ponude sa strane Niemaca i Japanaca, a onda
trguje s anglo-saksoncima.
Iz svega moe se zakljuiti da danas Italija doista nastoji postii to bolje uvjete za separatni
mir. U tom nastojanju Italija bi bila sretna kad bi na svoju stranu mogla dobiti Bugarsku,
Rumunjsku i Madarsku, jer bi onda ona time, uvjerena je, mogla odluiti u ratu, te bi pred anglo-saksoncima mnogo porasao njen ugled i njena vanost. Ovdje se uju uznemirujue viesti iz
Madarske, pa mi Plesoianu (29. VII.) kae da je poloaj tamo tako nepovoljan, da moe doi ak
do njemake okupacije te zemlje. Ovdje u Bugarskoj elja za mirom te uobe ovakova protunjemaka politika takoer imade svojih monih pristaa, pa ba ovih dana podzemno sve vrije, ali
moe se s pravom oekivati, da ovakova politika u Bugarskoj nee triumfirati. Obratno, itava
Bugarska sve vie ivi u nadi i u uvjerenju, da e novi dogodaji konano dovesti do toga, da e
izmeu Njemake, Rusije i Japana doi do suradnje. (A-VII, NDH, kut. 275, Br. reg. 19/3 F2)
30 AJ, T-120, rolna 212. Nr. 3183 od 30. VII.

bi s njim razmotrili pitanje Dalmacije. Pri tom su priznali da je stanovnitvo

hrvatsko, a ne talijansko, no u ratu se ne mogu mijenjati granice. Dalje su
izjavljivali da je dalmatinsko stanovnitvo etniki neto drugo nego hrvatsko i
da Dalmatinci u Hrvatskoj imaju zapravo vie prava da sudjeluju u vladi nego
drugi. Giustiniani je navodno rekao i to da Hrvatska, ipak, nije uope
nezavisna, jer Njemaka zapovijeda i da posebno dravni tajnik Volksdeutscher dr Kraft odreuje.
Koak koji je zatim posjetio Kaschea stigao je kao tamonji poslanik NDH
iz Budimpete prekjuer. Priao mu je da su on, Lorkovi i njihovi prijatelji
uruili poglavniku krau promemoriju o poloaju i njemu u vezi s rekonstrukcijom vlade u jesen prole godine - koju je Casertano u toku proljea uspio
dijelom osujetiti predloili da sada uini daljnji korak, da odstrani negativni
akt tog proljea i ostvari jedno proirenje vlade. Poglavnik je bez daljnjega
prihvatio to gledite. Spominjali su takoer pristup osobama oko Maeka
kojima bi se sad ponudila suradnja, a oni su se i trudili da im se to ponudi.31
Ako bi je maekovci otklonili, izgubili bi politiko pravo da se pred narodom
prikazuju kao da su iskljueni iz suradnje. Ako bi, pak, prihvatili, bili bi
spremni da im se ne staru stranku, nego linosti iz kruga Maekovih pristaa
- povjere odgovorna mjesta. Ustae treba neto povui s javne pozornice, ali ih
probrati i zaposliti u polju politikog prosvjeivanja naroda. Pojedinano,
poglavnik namjerava Lorkovia imenovati ministrom oruanih snaga i,
moda, Artukovia unaprijediti za ministra predsjednika; ministar privrede
treba, izgleda, biti uklonjen, a Koak moda imenovan za ministra unutranjih
poslova. Vrani e vjerojatno postati ministar saobraaja. Ime jo nije
definitivno utvreno, ali e odluka pasti za nekoliko dana. Neizvjesno je da li
e Budak ostati ministar vanjskih poslova ili nee; ne bi ga htjeli alostiti, ali
on nije potpuno dorastao svom sadanjem poloaju. Razgovor koji je kao
uvijek bio vrlo otvoren dodirnuo je i sadanje prilike u Italiji.32 I Koak je
uvjeren da e tamonji razvoj dovesti do sloma i da stoga valja provesti
najbre pripreme za sve mogunosti. O Maarskoj je Koak izrazio miljenje
da upravo talijanski dogaaji jaaju germanofilske krugove, jer razvoj u Italiji
oigledno naginje unutranjem neredu i boljevizaciji, to se u Maarskoj
promatra s posebnom zabrinutou. U nedjelju e se Koak zasad vratiti u
Budimpetu.
" Predvodnik te akcije bio je Lorkovi.
idovec u svom tjednom politikom izvjetaju br. 32 od 7. VIII 1943. zabiljeio je ovo:
Njemaki novinski dojavni ured Transcontinental-Press dobio je ovih dana brzojav, da su u
Hrvatskoj povedeni pregovori s Maekovcima sa svrhom da Maek ili nekoliko njegovih drugova
udu u vladu. Bugarska cenzura nije dozvolila da se ovaj brzojav objavi u novinama, i to radi toga
jer sa hrvatske strane nije bilo nikakove slubene potvrde te viesti. Tu se moe dodati, da Bugari
uviek pokazuju zanimanje za konsolidaciju unutranjih prilika u Hrvatskoj, kao i za ojaanje
hrvatske vojske. Zbog toga se ee mogu uti primjedbe u tom pravcu. (A-VII, NDH, kut. 302,
Br. re|. 30/4 - 1)
Kasche je o VI. Koaku u istrazi izjavio ovo:
Moji lini odnosi prema ministru Koaku bili su isti kao i prema ostalim ministrima. Poto
je bio pametan, kultiviran ovjek i poto je raspolagao sa obrazovanim znanjem ekonomije - to
je bila rijetkost u zemlji - ja sam se rado sa njim zabavljao. On je uinio veliku uslugu zemlji time
sto je njemakim ministrima jasno pretstavio hrvatski privredni poloaj i time mogao postii
mnoge od onih njemakih pomoi, koje su bile Hrvatskoj pruane usprkos tekog ratnog poloaja
Reicha (kao primjeri bez da hou oznaiti naroite teme pregovora ministra Koaka, mogu vaiti:
preuzimanje po Reichu plaanja i veine opskrbe njemake vojske u zemlji, preuzimanje na
snabdjevanje sa strane Reicha 40/60.000 hrvatskih vojnika, odricanje njemakih Guttmannzahtjeva. (Arhiv Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske; skraeno A-IHRPH, mikrofilm SUP, Zagreb, MF-5)

Na kraju ga je posjetio Lorkovi koji mu je slino govorio o pitanjima

promjene vlade. Sloili su se da pitanje ministra oruanih snaga, unutranjih
poslova i jednog eventualnog ministra predsjednika odgovara njihovim dotadanjim razgovorima. to se tie osobe Andrije Artukovia, bili su suglasni da
je takvo zdruenje u pomanjkanju boljeg na mjestu i opravdano, jer je
Artukovi pouzdani sljedbenik poglavnika i ima mnogo pristaa u Hercegovini i medu ustaama a da nije povezan s prijanjim ispadima. U razgovoru
Kasche je zastupao gledite da ne smiju apelirati na bivu Seljaku stranku kao
takvu, jer inae ne bi narod priveli na suradnju s vladom, nego vladu ponizili
do pasivnosti stranara HSS-a. Jedno dekorativno postavljanje Maeka,
moda u Dravnom vijeu, moglo bi, moda, biti korisno. Od odlune bi
vanosti bile sloboda djelovanja i djelotvornost vlade. Lorkovi je zastupao
gledite da razvoj sigurno vodi do ispadanja Italije, to e za Hrvatsku imati
posljedicu da okupira Dalmaciju. To e u cijelom narodu izazvati snane
nacionalne emocije, a za vladu bi s tim povezan politiki uspjeh mogao znaiti
poticaj da ga sama iskoristi za sebe. Ako sada nudi Maekovim pristaama da
surauju i sudjeluju u tom uspjehu, to dokazuje da ustae nisu uskogrudni i da
su spremni privui sve pozitivne Hrvate na suradnju. No, dunost je vlade da
se distancira od anglofilske tendencije Maekovih krugova.
Zatim sif javlja dalje Kasche razmatrali vojna pitanja, i Lorkovi ga je
usrdno molio da sve njemake mjere osiguraju sudjelovanje njemakih jedinica u zemlji radi osiguranja obale, tekue formiranje i naoruanje hrvatskih
jedinica i najbru upotrebu Hrvata u obalnom podruju koje treba osigurati.
Kasche mu je obeao podrku i sad e opirno razgovarati o tome s
generalom Glaise-Horstenauom. Lorkovieva zabrinutost nije sasvim bez
osnova, jer postupak pri vrbovanju u Waffen-SS, kao i dranje mnogih
njemakih vojnih ureda posljednjih mjeseci o emu se razliito obavjetavalo
ostajali su Kascheu esto nerazumljivi i prouzrokovali su, sa stanovita
dananjeg poloaja, neodgovorna naruavanja i zakanjavanja zajednikog razvoja. Kasche skree panju da je nesumnjivo dolo vrijeme za pripreme da iregularni hrvatski odredi dobiju oruje i pojaanja za koje akcije ne dolaze u obzir
jedinice same iz politikih ili vojnih razloga. Kasche stoga moli da ministarstvo zastupa ta gledita kod Vrhovne komande, da nita ne propuste to bi
prijeilo najbru mogunost akcije mnogih i mnogostrukih snaga. Kao vrlo
koristan doprinos utvrdili su Lorkovi i on u toku razgovora to to su
prekjuer Lorkovi i gen. Glaise potpisali zabiljeku o brojanim kontingentima pri izgradnji hrvatskih oruanih snaga i njemakih jedinica iz hrvatskih
regrutnih popisa. O tome e Kasche dostaviti ministarstvu poseban izvjetaj s
pojedinostima da bi uzmogli izmjenom nota obostrano potvrditi injenino
stanje.
Jednako tako sloili su se i u tome da je potreban oprez i briga za to da se
nita ne dogodi to bi moglo naruiti eventualno jo uvijek prisutnu spremnost
Italije da nastavi rat. Kasche je sa svoje strane istakao kao svoju dunost da
ostane prisutan u tim politikim razgovorima kako mu rasplet ne bi ispao iz
Koaka je prilikom afere Lorkovi-Voki 1944. god. zatitio Kasche:
Kada mi je Poglavnik saopio - rekao je u istrazi - opozivanje Lorkovia i Vokia,
spomenuo je namjeru da opozove i Koaka, kojeg da smatra da je povezan vrlo usko sa ovom
dvojicom, te da je nepouzdan. Ja sam naprotiv ukazao na to da je mjesto berlinskog poslanika ve
previe esto bilo mjenjano, te da stoga savjetujem da se Koaka za sada tamo ostavi. To, kao i
svaki politiki dogodaj izvjestio sam u Berlin. Na to nije uslijedio nikakav odgovor. Ali Koak nije
bio opozvan. (Isti izvor)

ruke. Osim toga, moglo bi biti od odlune vanosti radije iznositi previe
razmiljanja i mjere opreza nego doi prekasno. Na kraju Kasche eli istaknuti
da je hrvatsko dranje u pogledu sudjelovanja u borbi i ratu kod poglavnika i
vlade navlas isto Njemakoj u prilog kao i do sada. Narod se takoer nee kao
ni dosad opirati tom stavu; prije e biti privuen u vlastitu pojaanu aktivnost
zbog razvoja uzrokovanog drugim razlozima.
Kasche je 1. VIII 33 telegrafski dostavio Berlinu daljnje informacije policijskog ataeja poslanstva H. Helma. U njima stoji:
1. Kod ustakog vodstva u sreditu je panje poglavnikov posjet grupi od
oko 300 ustakih emigranata koji su boravili u Italiji s poglavnikom i
pripadnika njegove garde (PTS), posjet do kojega je dolo 28. srpnja. Poglavnik se pojavio u pratnji ustakog vodstva i tom im je prilikom rekao povodom
aktuelnih dogaaja ovo:
Zbivanja u Italiji prolazne su prirode i odvijaju se tako kako je on (Paveli)
predvidio. Nema nikakva razloga za uznemirenje, iako je poloaj ozbiljan i
ovjek mora biti spreman na sve. Prije svega, pripadnici ustake emigracije ne
smiju nita poduzeti bez njegova znanja i moraju ekati u svakom pogledu
njegove upute.
Poglavnikova izlaganja komentiraju se tako kao da on zastupa miljenje
kako je mogue da u Italiji ekstremna ljevica preuzme maha. to je poglavnik
u ovom trenutku uinio posjet grupi emigranata koja se sama po sebi
trenutano nalazi na mrtvom kolosijeku, tumai se kao znak nesigurnosti
poglavnika kao voe ustaa i kao pokuaj pribliavanja, jer je utjecaj te grupe
jo i danas najjai u ustakom pokretu. Osim toga, oni su pretrpjeli najtee
rtve prilikom borbi u Bosni. Od ukupno 500 ustakih emigranata navodno je
u Bosni do sada palo 200, odnosno bilo teko ranjeno. Openito, svi krugovi
ekaju na znak iz Berlina da bi mogli zapoeti akciju; ustaka Vojnica stoji s
pukom k nozi, ali se dri disciplinirano.
2. Jedan Helmov pouzdanik koji je zaposlen kod ministra dra Lorkovia
izjavljuje da se eka na najsitniji mig njemake strane pa da otpone razoruavanje Talijana i ponovno osloboenje okupiranih zona. Nezavisne akcije na
hrvatskoj strani nalaze kako je povjerljivo saopio jedan visoki ustaki
dunosnik u samom poglavniku najveu zapreku. Svoju neodlunost on
pokuava prikriti bezbrojnim konferencijama i svoju nesposobnost da djeluje ekanjem na inicijativu njemake strane.
Isti pouzdanik izjavljuje dalje da moraju poglavniku pripisati u sadanjem
trenutku sve mogue, jer on u najveoj dubini svoga srca nita ne mrzi tako
kao Nijemce, i ako su interesi hrvatskog naroda izjednaeni (koordinirani) s
interesima njemakog naroda, bio bi on (Paveli) spreman na svaku izdaju.
Pouzdanik se poziva na injenicu da je proveo s poglavnikom u emigraciji
deset godina i da ga stoga vrlo dobro poznaje. Kao znaajan trenutak
poglavnikova stava ispriao mu je pouzdanik ovu epizodu: Kada su na
Liparskim otocima, gdje su ustaki emigranti i poglavnik bili smjeteni,34
uslijedile prijave pripadnika ustaa kao dobrovoljaca za generala Franca u
panjolskoj, poglavnik je bio protiv tih dobrovoljnih prijava izjavivi da bi mu
bilo milije kad bi se ti dobrovoljci borili na strani Narodnog fronta.
" AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3218 od 1. VIII.
Netona je gornja tvrdnja da je Paveli poslije Marseillea bio smjeten na Liparima. O
tome opirnije u poglavlju Razdoblje velike utnje u knjizi B. K r i z m a n a : Ante Paveli i
ustae, Zagreb 1978, str. 161 i d.

3. U hrvatskim vojnim krugovima oekuje se uskoro smjenjivanje dravnog tajnika u ministarstvu oruanih snaga generala Begia. ini se da je izbor
novog efa generaltaba naiao na posebne tekoe, jer se spominje samo mali
broj kandidata. U ustakim se krugovima rauna s mogunou da na elo
hrvatskih oruanih snaga dode jedan ustaki pukovnik. Postoje i struje koje bi
na mjestu generala Begia eljele vidjeti ministra Puka. Za situaciju u hrvatskim oruanim snagama izvanredno je znaajno da je danas objavljena
poglavnikova naredba kojom se za hrvatske generale osniva poseban ratni
sud. Tom sudu mogu poglavnik i ef vojnog sudstva predavati na postupak
posebne sluajeve. Pretpostavlja se da e jedan od prvih kojima e takav sud
suditi biti sadanji ef operativnog odjela general F. Dragojlov koji je zajedno s
generalom Prpiem prije svega odgovoran za zbivanja u Lepoglavi (juri na
tamonji zatvor koji su izvrili partizani, a omoguen je izdajom jednog
m a j o r a ) . D a l j e je znaajno da je neprijateljska propaganda osobito u krugovima hrvatskih oruanih snaga uhvatila dubok korijen, pa sad ve postoji
psihoza da e Hrvatska postati ratno podruje.
4. Razvoj u faistikoj miliciji odvija se prema liniji ocrtanoj u Helmovom
izvjetaju od 29. VII. Demonstracije (do kojih je sada dolo u Zagrebu) se
pripisuju iskljuivo faistikoj miliciji. Tako su, na primjer, uvee 27. srpnja
pripadnici faistike milicije (oko 130 ljudi) pod zabranom izlaska pjevali u
kasarni kraj otvorenih prozora faistike pjesme i izvikivali parole za Mussolinija. Poto se pred kasarnom skupila ovea gomila ljudi, izvikivali su u koru
izmeu ostalog ove parole: Dolje kua savojska!, Dolje kralj!, Osveta
izdajicama!, Oslobodite Ducea! itd. Pola sata kasnije pojavio se predstavnik talijanske vojne misije i zabranio slubujuem poruniku faistike milicije
sline izjave. Jedan pripadnik faistike milicije (straarska eta Zagreb)
izjavio je jednom pouzdaniku doslovce ovo: Mi svi (130 ljudi) elimo
zajedno s naim porunikom (Roberto Rumini) sastaviti listu s naim imenima
i predati je komandi Waffen-SS. elimo prijei zajedno s naim podoficirima
na njemaku stranu i ekamo samo da Berlin neto poduzme. Komandantu
faistike milicije koji ovih dana treba da se vrati iz Italije pripadnici faistike
milicije predat e molbu za prijelaz u redove Waffen-SS, ako do tada ne stignu
druge povoljne direktive. Pripadnici faistike milicije koji su se ovih dana
vratili iz Italije priaju da ulicama vladaju najveim dijelom komunisti i lijevo
orijentirani elementi. U Firenci je plebs poto se saznalo za zbivanja u Rimu
- ubio faistike funkcionare; u Bologni je spomenik Garibaldiju bio prekriven crvenim zastavama i komunistiki su omladinci koraali gradom uklanjajui s javnih zgrada liktorske svenjeve pred oima redarstva. I u Trstu je dolo
do veih sukoba, jer su eljezniki slubenici odbili da uklone faistike
simbole. U Torinu su javno raspaavani komunistiki leci. Torinske novine*
Tribuna objavile su antifaistiki manifest pun otrih rijei osude. Vlada
miljenje da posvuda komunistiki elementi snuju osvetu i prevladava bojazan
da e doi - ako se faisti ne ponu braniti - do komunistike revolucije u
Italiji. Zabrana Faistike stranke u Zagrebu postala je poznata zahvaljujui
neprijateljskom radiju. Faistika je grupa deprimirana i ne zna smije li izraziti
svoje miljenje jer u svakom vidi izdajicu ili pijuna. Zastupa se miljenje da se
35 To je bio domobranski bojnik (major) Demeter Varda, komandant art. garnizona
Jalkovec, simpatizer NOP-a i glavni organizator jalkoveke akcije. Tom prilikom je na stranu
partizana preao artiljerijski garnizon u Jalkovcu kod Varadina, da bi zatim pomou jalkovekih
topova napali kaznionicu u Lepoglavi.

mora raunati s komunistikim nemirima u pojedinim talijanskim gradovima.

Talijanske jedinice koje su stacionirane u Hrvatskoj kriom provode pripreme
za odlazak. Treba raunati s tim da talijanski oficiri ubrzo nee vie moi
gospodariti momadi. Ve je odavna poznato da je Druga armata uvelike
proeta komunistikim elementima i da se takoer pojavljuje opasnost da se
pripadnici talijanske vojske u okupiranim podrujima i u Drugoj zoni sloe s
komunistikim snagama da zajedno nastupe.'Ve sada stiu vijesti da talijanski vojnici jeftino prodaju svoje oruje; Karlovac se spominje prvenstveno kao
centar prodaje talijanskog oruja. Openito, u Zagrebu je mirno. Slika ulica
izmijenila se samo utoliko to se ne vide uniformirani Talijani osim pojedinih
pripadnika faistike milicije. Pripadnici talijanske vojne misije izlaze u civilu.
Znaajna je s tim u vezi jo jedna povjerljiva pismena obavijest dosadanjeg
predstavnika Agencije tefani (Solari Bocci) od 8. VII 1943. koja glasi ovako:
Ne treba se brinuti za vojnu pripravnost Osovine. to meutim mene i
mnoge Talijane ispunjava zabrinutou jest okolnost da imamo raunati s
brojnim velikim i malim 'Darlanima' koji bi u odlunom asu mogli postati
opasni ustancima oficira i dravnim udarom, jer ti ljudi ekaju samo to da se
jednog dana sloe s Englezima i Amerikancima u zajednikoj borbi.
O daljnjem toku zbivanja podnosit e se izvjetaji.
Helm, na kraju, moli da prednje dostave Gl. upravi za sigurnost Reicha.
Kasche je na kraju telegrama dopisao svoje napomene:
Ad 1. Poglavnikov posjet bio mu je poznat i svrha mu je bila da sprijei
preuranjene akcije tih ustaa protiv Italije.
Ad 2. Poglavnikova suzdrljivost odgovara shvaanju njemake strane.
On sam optereuje se takvim sumnjienjima za volju osovinske politike. To
ukazuje na sloenost poloaja. Poglavnik je Hrvat koji iz uvjerenja ide s
Njemakom.
Ad 3. To su vrlo dvojbene tvrdnje. Dragojlov, na primjer, uiva danas
posebno potovanje poglavnika; uostalom, on je jedan od njemakih najpouzdanijih prijatelja. Kasche daje dalje te Helmove izvjetaje, iako zna da je
najvei dio sadraja sumnjiv i neprikladan za raiavanje situacije. U njima
se, meutim, odraava zamrenost svemoguih shvaanja, glasina, miljenja i
nastojanja koji su ovdje u opticaju, a jednako tako i veliko optereenje kao i
opasnost za Hrvatsku i zajedniku ratnu politiku; stoga pokazuju uvjerljivo
kako je ovdje potreban jedinstveno upravljan i na svaku potrebnu akciju
spreman njemaki postupak.
Kasche je istog dana, 1. VIII, 36 telegrafski obavijestio ministarstvo u
Berlinu da mu je 31. VII ministar Janko Torti, nekadanji generalni tajnik
Seljake stranke,3 govorio da Kasche podri rekonstrukciju vlade. Torti eli
da proire vladu uvrtenjem u nju bivih jugoslavenskih ministara, a dijelom
drugih koji su Kascheu poznati kao politiki pozitivni, ali su openito nedovoljno poznati ljudi. Sam Torti htio bi postati ministar unutranjih poslova.
Protivan je Budaku, Puku i aniu.
Kasnije mu je priao Budak kako ga je iznova posjetio talijanski poslanik
Petrucci da razmotre pitanje kralja. Na poslanikovo pitanje zato nije bila
pravljena nikakva propaganda za kralja (Tomislava II), Budak je odgovorio
da je to onemoguila talijanska politika u Dalmaciji. Petrucci je nato navodno
istakao da je Italija doista poinila tu pogreku.
3

A J> T-120, rolna 212, Nr. 3219 od 1. VIII.

To Janko Torti nije bio.

Poslijepodne pozvao je poglavnik Kaschea i gen. Glaisea da dou kako bi

raspravljali o sastavu vlade. Saopio im je sadraj svog razgovora s in.
Augustom Koutiem od 30. VII koji mu je savjetovao kao miljenje pristaa
VI. Maeka da formira generalsku ili inovniku vladu.38 Pri tom je poglavnik
pravio komentare u pogledu oponaanja Italije i straha od odgovornosti; to
se tie popunjavanja ministarstva oruanih snaga ima sad nove rezerve u
pogledu eventualnog imenovanja M. Lorkovia na taj poloaj. Misli.da bi
trebao radije to biti oficir. Pri tom je spomenuo ime nekog pukovnika Rubia
protiv koga predlee na njemakoj strani odreene politike rezerve, no
istakao se u akcijama iznova treba postaviti ravnatelja dravnih eljeznica.
Poglavnik namjerava odustati od preiroko razgranatih mjera prije nego
to se raisti poloaj u Italiji. Uostalom, pokazao je ivu potrebu da se
osloni na shvaanje njemake strane. To se temelji na poloaju koji je za nj
izvanredno znaajan, ali i teak. Idueg tjedna eli donijeti prve odluke.
Kasche je iznova savjetovao da izvre snaan politiki i propagandistiki
utjecaj na stanovnitvo. I na tom polju zapreka je nejasna situacija u Italiji. Na
alost, njemaki vojni i politiki uredi u suzdrljivosti prema Hrvatskoj i
hrvatsko-ustakim posebnim miljenjima prije su daljnje zapreke za ovdanje
odluke nego izvori pouzdanja i odlunog postupka zakljuuje Kasche.
Helm je 1. V I I I n a d o v e z a o na svoje prijanje informacije u novom
brzojavu Kaschea ministarstvu i javio ovo:
1.) Daljnje izvianje pokazuje da se raspoloenje zagrebakog stanovnitva okrenulo u prilog saveznika. U poetku primijeeni znaci eventualnog
obrauna s Italijom radi ponovnog zadobivanja Dalmacije - izuzevi ekstremno nacionalistike krugove u opadanju su. Mjerodavne za to imale bi biti
emisije neprijatelja. Takoer se moe zapaziti dnevno sve jae zamjetljiva
usmena propaganda anglofilski orijentiranih grupa. irenje shvaanja tih
elemenata odigrava se tako otvoreno da se to mora ocjenjivati prema dravnom autoritetu i vlasti upravo kao izazivanje.
Oni koji politiki drukije misle, a nalaze se u manjini, ne usuuju se vie
ili tek u malom omjeru nastupiti protiv tih grupa. Situaciju u pogledu
raspoloenja usporeuju s onom u Beogradu na dan pua 27. III 1941. Kao i
tada, stanovnitvo se bez otpora preputa jednoj manjini da ga pridobije za
raspoloenja i doputa da postaje zagovornik parola u koje donedavna nije ni
izdaleka ozbiljno htjelo vjerovati. Pretpostavlja se da je iskljuivi cilj zastupnika angloamerikanskih parola koji se sad iznenada upadljivo pojavljuju da se
Prethodno je s A. Koutiem pregovarao M. Lorkovi.
Tako su dr. Lorkovi i dr. Starevi iznijeli Poglavniku prijedlog, da se poradi na tome, da u
vladu udu predstavnici HSS, u prvom redu August Kouti. S tim prijedlogom moralo se doi pred
Poglavnika bez prethodnih razgovora s prvacima HSS, jer su svi bili pod paskom. Razgovori s
njima bez pristanka Poglavnika mogli bi se shvatiti kao urota. Bili smo iznenaeni, kad je
Poglavnik dao pristanak i ovlastio dra Lorkovia i dra Starevia za pregovore s ing. Augustom
Koutiem i drugovima. Dobro, ree Paveli, idite i razgovarajte s njima, ali ne doputam
razgovor s drom Maekom! Na primjedbu, da e prvaci HSS sigurno traiti, da se posavjetuju s
drom Maekom, Paveli je samo dodao: Neka oni odlue bez njega, dr. Maek ima ostati po
strani! Time je bila stvorena prva zapreka za uspjene pregovore. Ing. Kouti, unato zabrani
sastanka s drom Maekom, razgovara sa svojim zastupnikim drugovima. Dva dana kasnije
saopuje Lorkoviu, da HSS ne prihvaa ponudu za ulazak u vladu. Premda je ova akcija propala,
nije ostala bez svakog traga. To je bio prvi dodir dvojice istaknutih ljudi vlade s predstavnicima
HSS, na koje se apeliralo, da suradnjom pripomognu poboljanje poloaja u zemlji.
(M. K o v a i , nav. djelo, str. 176)
39 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3220 od 1. VIII.
18

pravodobno predstave linostima poznatim po svom anglofilstvu kako ne bi

za svaki sluaj propustili prikljuak.
Hrvatska policija ne postupa protiv tih anglofilskih proizvoaa raspoloenja. To se temelji na unutranjoj orijentaciji veine hrvatske policije protiv
ustakog reima. Hrvatska policija se ugl. bavi praenjem raspoloenja stanovnitva i doputa da je zaraze vlastita opaanja. Samo u pitanju komunistike
agitacije - ako je uope mogu primijetiti primjenjuju se metode suzbijanja.
U komunistikim se krugovima iri parola da e nakon pada Ducea
uslijediti ubrzo i odlazak Fiihrera. U Njemakoj se prema tim izjavama
imaju spremati na taj as ve etiri i pol milijuna komunistikih ili drugih
politikih protivnika reima.
Glasine koje ire anglofilski krugovi proteu se uglavnom na ove toke:
a) Njemake oruane snage pripremaju se za povlaenje njemakih jedinica iz Hrvatske da bi ih rasporedile na granici Reicha. Oekuje se skoranja
invazija saveznika, na Balkan.
b) Pripadnici njemake kolonije u Zagrebu nastoje urediti sve formalnosti
u vezi s pasoem za odlazak ako bi iznenada zatrebalo.
c) Slubenici njemakog poslanstva ve se pripremaju da prebace u Reich
dijelove svog kuanstva.
d) Poglavnik i njegova obitelj pripremaju se za odlazak u vicarsku. I
mjerodavni ustaki dunosnici bave se mogunou da odu u emigraciju.
e) Da bi pokvarili odnos izmeu Italije i Njemake, ire glasine da je
njemaka policija u Zagrebu sprovela brojna hapenja Talijana.
Sve te glasine slue jedinom cilju da pokolebaju dio hrvatskog stanovnitva koje je jo otporno u svom stavu i da ga usmjere u duhu saveznika.
2.) Krugovi zagrebakog stanovnitva koji jo vjeruju u Njemaku i njenu
pobjedu iznose uvijek iznova rezerve u pogledu budueg dranja talijanskih
oruanih snaga. Pretpostavlja se da e Talijani najkasnije za etiri tjedna
ponuditi svoju kapitulaciju. Do tada e saveznici okonati svoje pripreme za
invaziju na Jadranu i tako e doi do predaje bez borbe poloaja na Jadranu
koje dre Talijani. Sve je glasnija elja da njemake jedinice zauzmu jadransku
obalu. Povjerljivim putem saznaje se za izjavu jednog suradnika talijanskog
policijskog ataeja Verdianija koji je ovako ocrtao budue dranje Italije: Ako
Fhrer ne odri svoje obeanje o liferaciji naoruanja dano talijanskoj vladi,
Italija e najkasnije za etiri tjedna kapitulirati.
Mjere koje su bezodvlano potrebne Helm predlae:
Prvo formirati hrvatsku vladu koja moe ponovno stei povjerenje
stanovnitva (prije toga iskopati ustako vodstvo);
drugo da jadransku obalu zauzmu hrvatske ili njemake oruane snage
iz strategijskih i vojnih razloga.
Helm moli da prednje dostave Glavnoj upravi za sigurnost Reicha.
Kasche se, na kraju, poziva na svoje zavrne napomene iz ranijeg telegrama i navodi da su dojmovi pod 1. samo nove pojave raspoloenja i
shvaanja mnogih ljudi koji ire glasine. Oni su beznaajni sve dotle dok
vlada i njemaka strana ne dopuste da utjeu na njihovo djelovanje i dok
provode svoju politiku i izgradnju obostranih sredstava moi.
Sutradan, 2. VIII, 40 Kasche je telegrafski obavijestio ministarstvo o zajednikom gleditu proizalom iz razgovora s gen. Glaiseom.
40 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3226 od 2. VIII; takoer i: AJ, T-501, rolna 265; preveden u
Zborniku dokumenata ..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha 1943, str. 482-484.

Razvoj situacije u Italiji javlja on diktira da se prije svega razmisli o

svakoj mogunosti u sluaju negativnog ishoda i da se pravodobno pripremi
sve to je potrebno.
1.) U politikom pogledu: im se bar donekle pokae sigurnim da e
Talijani izai iz rata, hrvatska vlada mora ponovno istaknuti svoje neogranieno pravo na Dalmaciju i tamonju upravu. To e zahtijevati odgovarajue
mjere i jedan proglas na hrvatski narod. Svrha tog proglasa bila bi prije svega
da se objavi osloboenje obalnog podruja sa strane Hrvatske i Reicha kako
bi se predusrela jednaka mogunost neprijateljske strane i bandi. S nae strane
mora se u odgovarajuem proglasu objaviti pristanak na proglas hrvatske
vlade. to se tie slovenskog podruja Ljubljane koji je pripao Italiji ne treba
da se izdaju nikakve definitivne izjave o njegovu pripadanju kao ni dravnoj
strukturi, nego da se jednim proglasom upuenim tamonjem narodu u tom
prostoru njemu odobre sva narodska prava i ureenje prostora u skladu s
voljom naroda. S tim u vezi general Glaise-Horstenau misli da takav proglas
ne bi mogao pustiti Donju tajersku nespomenutu, pa da je stoga problematian.
U pogledu Crne Gore bila bi korisna odgovarajua izjava a da se pri tom
ne izrekne njeno definitivno priznanje kao drave. U njoj bi se istaklo
priznanje ureenja koje eli narod i kasniji razvitak dravnog ivota u skladu s
voljom naroda. Muslimanima Sandaka mora se u jednoj izjavi garantirati
njihov narodski i kulturni opstanak. U pogledu narodskog ne bi se smjelo
ulaziti u poblia izjanjavanja, jer bi Hrvati sasvim razumljivo istakli hrvatstvo, to, meutim, s obzirom na poloaj u vojnoupravnom podruju Srbije,
ne bi bilo korisno.
Moralo bi zatim uslijediti bezodvlano osnivanje jednog njemakog konzulata u crnogorskom podruju, i Kasche preporuuje da taj konzulat prema
van bude neposredno podreen ministarstvu vanjskih poslova, a prema
unutra za sada zagrebakom poslanstvu.
2.) U vojnom pogledu: njemako-hrvatska vojna i policijska suradnja
ureena je posljednjim mjerama o kojima je podnesen izvjetaj. Hrvatska bi
sad smjela formirati neregularne Organizacije za pothvate u obalnom podruju. Trebalo bi osigurati da jedinice VVehrmachta koje su tu nalaze
osiguraju tim organizacijama oruje, municiju i opskrbu. Dogovoreno je da
njemaka strana Hrvatskoj ne moe slubeno najaviti takve mjere niti ih
priznati. ini se potrebnim da Hrvati smjesta izbiju na obalu im nastupi
pretpostavljeni sluaj. Pomicanje njemakih jedinica i njima prikljuenih
priznatih odreda u blizini obale treba ve sada vriti u svim sluajevima kad je
to mogue s obzirom na dosadanju suradnju s Talijanima. Prije svega na
podruju obale izmeu ua Neretve i granice kod Splita. Ondje je osiguranje
boksitnog podruja priznata pretpostavka za njemako vojno angairanje.
Dalje treba mijenjati njemaki stav prema partizanskim bandama od sluaja
do sluaja, ovisno o spremnosti tih bandi da se povodom akcije na obali
prikljue hrvatskoj dravi. Prema etnicima bio bi potreban velik oprez zbog
njihova pristajanja uz Mihailovia, a prema tome i uz neprijateljske sile, to ne
bi smjelo iskljuiti taktine obzire u pojedinom sluaju.
Kasche je izjavio generalu Glaiseu da komandant njemakih jedinica u
Hrvatskoj mora dobiti punomoi da ovu suradnju s Hrvatima i napredovanje
radi osiguranja sektora obale podredi svim drugim vojnim mjerama. Dalje
da se dosadanja ogranienja kod te komande prema hrvatskoj dravi moraju
odmah povui, pa i onda ako bi u pojedinom sluaju mogla biti opravdana.

3.) Za njega (Kaschea) bilo bi osim toga potrebno da na vrijeme dobije

obavjetenje koje ga osposobljava da otponu mjere u pogledu ovdanjih
Talijana - zakljuuje Kasche.
2. Opet David Sini. General Glaise obavijestio je 30. VII41 telegramom
Vrhovnu komandu to mu je upravo poglavnik priopio, tj. da se David
Sini, upravni povjerenik NDH kod Druge armate, sastao u Veneciji kao
pratilac generala Robottija s generalom Roattom neposredno nakon Mussolinijeva pada.42 Roatta je bez ikakvog ustruavanja izjavio Siniu da su izjave
vjernosti Badoglia Njemakoj samo bitka da se dobije na vremenu. Italija ima
sve anse da ubrzo prijee u status neutraliteta. Anglosasi e kraljevstvo
ostaviti po strani i otprilike za mjesec i pol upustiti se u opi napad na Balkan.
Roatta je ostavljao dojam potpuno zadovoljna ovjeka.
I poslanik Kasche je istog dana43 sa svoje strane izvijestio brzojavom to
mu je upravo rekao Paveli o sastanku u Veneciji Roatta-Sini. Uvjeravanja
marala Badoglia izjavio je Roatta o nastavljanju rata samo slue
dobivanju na vremenu da zakljue primirje s neprijateljima s kojima je ve
otprije postojao kontakt.
Poglavnik mu je dalje priao kako je otposlao u Dalmaciju povjerljive
ljude sa zlatom, satovima i novcem da iskoriste priliku i pri raspadanju
talijanskih jedinica kupe oruje kako bi tako sprijeio da padnu u ruke bandi.
Dok se Kasche jo nalazio kod poglavnika, saopio je Artukovi telefonski da
su njemake jedinice zaposjele Trst, Pulu i Rijeku.
Hrvati raunaju s krajnjim posljedicama i spremni su za bilo koju akciju.
Vanjsko je dranje, uostalom, korektno, i poglavnik je jo juer podijelio
odlikovanja talijanskim vojnicima. Osigurano je da e (ustaki reim) slijediti
njemaku liniju. Lorkovi i Koak forsiraju rekonstrukciju vlade, o emu su ga
danas obavijestili, kako bi tom rekonstrukcijom proirili njenu povezanost s
narodom.
Poglavnik mu je dao javlja Kasche novim brzojavom istog dana44 pojedinosti o razgovoru Sini-Roatta u Veneciji. Roatta je tom prilikom
izjavio i to da neprijateljske sile nee okupirati Italiju, nego se samo ograniiti
na Balkan. Talijani e ponovno zadobiti Libiju, Eritreju i protektorat nad
Etiopijom. Istonu obalu Jadrana morat e iznova odstupiti, a i Albaniju.
Poglavniku preporuuje (Roatta) da proiri svoju vladu i uvede demokratske
odnose.
Poslanik Petrucci koji je danas razgovarao s poglavnikom takoer se
izjasnio o potrebi da se hrvatska vlada reformira na demokratskoj bazi.
Uostalom pozivajui se na neke torinske novine Petrucci je izjavio da e
Italija nastaviti rat i pri tom raspolagati boljim snagama zahvaljujui mnogim
dobrovoljcima. Nadalje je poglavniku izlagao kako posjeduje informaciju o
puu hrvatskih oficira pripremljenom za koji dan na poticaj njemakih
oruanih snaga. U tu bi se svrhu imale odrati u Zagrebu velike protutalijanske manifestacije u toku kojih bi imali biti odstranjeni poglavnik i vlada da bi
se dovela na vlast nova vlada i proglasio njemaki protektorat. Bez sumnje e
AJ, T-501, rolna 264, IIa Nr. 01448/43 g. Kdos.
Taj Sini bio je politiki hermafrodit i sjedio je na dvije stolice: bio je ustaki veliki
upan u Kninu i upravni povjerenik kod Druge armate a na drugoj strani izdavao se za vrlog
maekovca.
" AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3187 od 30. VII.
Isti izvor, Nr. 3182 od 30. VII.
41

se Talijani sada truditi da ovdje provode politiku zavlaenja. Velika je

opasnost u tome da neprijateljske snage mogu stvarati mogunosti za iskrcavanja na dalmatinskoj obali. Tko se prvi ondje pojavi i smijeni Talijane, toga
e narod pozdraviti kao oslobodioca i taj e zadobiti stanovnitvo za sebe.
Arthur Haeffner, vrli obavjetajac generala Glaisea, dostavio mu je kratku
informaciju od 31. VII 45 kojom ga obavjetava da je povjerenik Sini 30. VII
posjetio efa talijanske vojne misije u Zagrebu, generala Rea, i da ga je zatekao
u potpuno rastresenom stanju. Na sva pitanja koja mu je Sini postavljao
odvratio je da nita ne zna to se zbiva jer nema nikakve veze. Gen. Re ostavlja
dojam potpuno slomljena ovjeka.
U drugoj informaciji istog datuma46 Haeffner javlja Glaiseu kako su
rasporeene talijanske divizije na Jadranu: po jedna komanda divizije nalazi
se u Kotoru, Dubrovniku, Splitu, Kninu, Zadru, Senju, Suaku, Ogulinu; u
Karlovcu se nalazi detairani odjel, a u Istri su divizije podijeljene ovako:
Rijeka, Trst, Pazin i Pula. Osim toga du istarske obale rasporeena je jedna
divizija mornarike obalske zatite.
Vojni izaslanik kod poslanstva NDH u Rimu uputio je poseban izvjetaj
(Rim, 31. srpnja 1943) ministarstvu oruanih snaga u Zagrebu o situaciji u
Italiji.
Pad Mussolinia, svretak jedne velike i mone vladavine jedne stranke na
nain, kao da nije postojala 20 godina, ve 20 dana pie potpukovnik
J. Verni u svom izvjetaju vrlo je znaajan za Italiju, a i za daljni tok ovoga
rata. Ti dogaaji, kao i oni, koji e brzo sljediti vrlo su vani za nau
domovinu. Pojedinosti ovog dravnog udara doneeni su od novinstva pa ih
stoga ovdje ne navadam. Da bi se ali tok daljnih dogoaja pravilno ocienio,
potrebno (je) dublje zai u pozadinu dogoaja i poloaja sadanje Italije uzev u
obzir njezine tenje i konaan stav.
U mojim prijanjim izvjetajima nastavlja potpukovnik Verni ja sam
napose upozoravao, da Italija ne e moi ovaj rat vie nastaviti, kad e on od
nje traiti maximum napora i rtava. Ta ociena bila je izpravna, i ima se samo
jo odigrati drugi i trei in ove drame, a da bude ona u cielosti potvrena. I
ako je proglas marala Badoglia napose istaknuo rat se vodi dalje, pita se
danas taljanski narod a i protivnik to je onda trebalo ruiti faistiki reim.
Konano treba imati na umu, da je slom stranke unitio i ono malo otpornosti
ciele nacije, i da je danas nemogue pronai ovjeka ili stranku, koja bi bila u
stanju trgnuti narod na novi uspjean otpor u sluaju, da protivnik ne bi htio
pristati na uslove astnog mira, kojeg je Roosevelt onomadne prije sloma
stranke obeao. Stoga triezniji krugovi danas s pravom pitaju, zato je bilo
potrebno ruiti jedno stanje prije nego se je unapried osigurao izlaz, koji-bi
postojee stanje olakao.
Ta kritika se sve vie pootrava pie on dalje - kad se zna, da su dapae
sami faisti preuzeli ministarstva i druge visoke poloaje. Istina je, da se putem
Vatikana ve dulje vrieme sondira teren, da Italija izae astno iz ovoga
rata, po mogunosti bez gubitaka i sramote. Ta historijska sposobnost,
koja je sazriela kod samih prvaka stranke imala je u prvom redu cilj, osobne
sigurnosti pod zatitom Krune, koja je isto osjeala, da je njezin autoritet u
narodu vrlo pao, i da ga treba jednim uspjenim manevrom spasiti. Sva ta
45

46
47

AJ, T-501, rolna 265.

Isti izvor.
A-VII, NDH, kut. 81, Br. reg. 21/12 - 1.

predmjevanja polazila su sa stanovita, da se Italiji omogui primirje na nain,

Ja njezino podruje ostane izvan daljnih ratnih operacija i da ne bude
upotrebljeno od strane protivnika kao baza za budue ratne podhvate protiv
t v r a v e Europe. - Ako bi to uspjelo, onda bi Njemaka kao saveznik jo
n e k a k o mogla oprostiti drugo izdajstvo u zadnjih 25 godina, jer su vojniki
i o s t a l i uspjesi tog saveznika bili stalno u negativnom razmjeru spram materijalne i moralno-politike pomoi, koja je Njemaku jako optereivala. Protivnik to dobro zna, pa kada ve mora u sluaju kapitulacije preuzeti cieli
m a t e r i j a l n i teret, onda je prirodno, da ga mora u vojnikom pogledu izkoristiti. Tome naprotiv stoji injenica, a na ovu kartu izgleda mi vodei krugovi
dananje a veinom i prijanje Italije polau najveu vanost, da e protivnik,
ako dopusti Italiji astan izlaz primirja bez bilo kojeg daljneg sudjelovanja
pruiti svim ostalim saveznicima Njemake stvaran dokaz dobronamjernosti,
za kojim mamcem bi se onda mogle sve ostale ratujue drave opredjeliti. Taj
raun dri danas protivnika u najveoj napetosti, tim vie, to se zna da u
Europi postoje ne samo u ratujuim, ve i u neutralnim dravama jaka
strujanja naklona boljevizmu, to dokazuju zadnji dogodaji u Portugalu.
Vlada Marala Badoglia rekla je - stoji u izvjetaju iz Rima - da vodi rat
dalje i Njemaka, i ako zna, da e ta tvrdnja u praksi drugaije izgledati ne
moe za sada na podruju Italije nita drugo poduzeti, ve drati svoje
pozicije, to su mi i ovdanji najvii vojni krugovi potvrdili. Prema zadnjim
tvrdnjama protivnika, on e uskoro jo veim udarcima napasti cielu Italiju i
prisiliti je na kapitulaciju. Ja drim, da je to manevar, kako bi se vodee
krugove prisililo na daljna poputanja. Sigurno je ali da to razdoblje vremena
ekanja nee dugo potrajati. Dananja vlada prima ve od mnogo strana
pretee peticije i ona e uskoro morati, ili promjeniti svoj dosadanji stav, ili
odigrati ve unapried spremljenu komediju, dokazuju svoju dobronamjernost ali i nemogunost sprovoenja svog programa. Postoji stoga velika
vjerojatnost, da vlada prede u ruke ljeviara, koji bi onda a da spriee
nerede u zemlji otvorili vrata Anglosasima i dozvolili im uz manji otpor
zaposjednue podruja Rima, a kad padne taj grad, opredjelenje ciele Italije na
strani protivnika ne bi se dalo sprieiti. U takovom kaosu njemake ete, koje
se jo nalaze u Italiji bile bi smatrane protivnikom, i Njemaka bi imala
opravdanje zaposjesti one predjele Italije, koje smatra za vodenje rata i za
obranu svog junog sektora potrebnima.
Takav razvitak dogoaja od nedogledne je vanosti za nau domovinu zakljuuje potpukovnik Verni a napose za odluke naih Oruanih Snaga.
Treba imati na umu, da se na naem i anektiranom podruju nalazi velik broj
taljanske vojske, ije povlaenje e biti skopano sa velikim tekoama, pa
postoji opasnost, da oruje i ratna sprema doe u nezvane ruke. Treba ii i
dalje i poduzeti protumjere, da te taljanske ete ne bi u cilju vlastite
sigurnosti dopustile ulaz Anglosasa na nau obalu i otvorile dugo eljenu
treu frontu, bez da je to politika Rima sankcionirala i mogla sprieiti.
Vojni izaslanik NDH u Rimu gornjem je izvjetaju dodao i nastavak (Rim,
31. srpnja 1943) 48 i u njemu upozorio na ovo:
Ima konano jo jedna vana injenica, koju se ne smije zaboraviti pie
on. U Italiji ima mnogo naeg interniranog ivlja, koji bi doao u beznadan
poloaj, kad bi ete dole u izravnu opasnost ili bile tvorno ugroene. Teina
problema lei ba u tome, to za stvarne mjere ne predlei u ovaj as potrebna
43

Isti izvor.

legitimacija, a kad e ona postojati manjkati e potrebno vrieme. Rieenje je

potrebno ipak pronai i ponajprije sprieiti, da bi te ete mogle imati od ikoga
u naim krajevima bilo kakove pomoi. U takvom sluaju one bi mogle
pristati da i nae ete udu u anektirano podruje, tim vie, to je obrana obala
samo onome omoguena, koji razpolae sa pozadinom, kao to su to operacije
u Tuneziji dokazale. Izmjena taljanskih eta sa naim i njemakim iziskuje
urna potreba stratekog poloaja na Jadranu. Toj potrebi sljediti e i ona za
Istru. Stoje opet na naim obalama imati emo u rukama daleko iri krug
vriednosti i odluke.
Operacije na Siciliji nastavlja Verni skoro e ui u svoju zavrnu fazu.
Protivnik javlja do danas oko 75.000 zarobljenika veinom taljanskih eta.
Opet dokaz, da se taljanske ete nisu borile. Glavni otpor na bojnoj crti, koja
se danas nalazi: S. Stefano (na sjev. obali) na jug prelazei nekoliko km. sjev.
istono od grada Etne u pravcu juno Catanije daju tri ili etiri njemake
divizije. Juno i zapadno od Catanije brdovito podruje omoguuje obranu.
Namjere protivnika lee du sjeverne obale prodrijeti do Messine i odrezati
uzmak etama kod Catanije ili ih prisiliti bez borbe na uzmak. Nadopuna
Messinskim tjesnacem je svaki dan tea i skopana velikim gubitcima. Nakon
pada Sicilije Badogliova izjava izgubiti e svoju vriednost.
Na rimskoj pozornici ponovno se pojavio David Sini.
. . . polovinom jula sam ve bio u Rimu - izjavio je u istrazi49 kad je
tamo Guariglia bio ministar vanjskih poslova u Badogliovoj vladi i tad sam
doao u vezu i sa Brosijem i sa De Gasperijem, koji je u meuvremenu doao iz
vicarske i za kojeg sam utvrdio da pozna Krnjevia. Vidio sam da je pitanje
odstupa Italije iz rata sigurna stvar, a i direktan napad Italije s Englezima na
Njemce. Osim to sam obratio panju konanom likvidiranju pitanja otputanja naih interniraca, u emu sam sad odmah uspio, razgovarao sam jedamput sa Guarigliom i tom prilikom bio je prisutan Brosio. Osim njihovog
interesiranja o prilikama kod nas, na koje sam ja zauzeo stanovite kao i prije
ve u spomenutim razgovorima, bilo je rijei o pogrekama talijanske vojske u
hrvatskim krajevima, koje pogreke su izazvale neprijateljsko raspoloenje
hrvatskog naroda ne samo protiv faizma, nego protiv ope Talijanima, i
dosta sam govorio im o radu te talijanske vojske.
U kui profesora Rizi - nastavlja Sini svoj iskaz sastao sam se sa De
Gasperijem na koga sam bio upozoren. Tu je dolo do od svega vanijih i
neto konkretnijih razgovora. Doznao sam ja da je i Rumunjska i Maarska u
kontaktu sa Englezima i ba i sm Antonescu da na tome radi. Konkretno da
se vode pregovori sa Englezima kad i kako e Italija vojniki skupa sa
Englezima napasti Njemce i kako e brzo itava Italija biti oiena od
Njemaca, bilo kakvog njihovog utjecaja, te Englezi brzo preko Italije napasti i
direktno Njemaku, a tad bi imala uslijediti akcija i na Balkan. Govorei o
prilikama na teritoriji Jugoslavije, De Gasperi je zauzimao slijedee stanovite:
Englezi raunaju, kako se iz dosadanjeg vidi, u Jugoslaviji i na etnike i na
partizane. Nakon dogaaja u Italiji i pred akcijom na Balkan bit e najinteresantnije motriti za budue dranje Engleza i za sudbinu Jugoslavije. Da li e
Englezi davati pomo, koja e od tada svakako biti pojaana, u prvom redu u
oruju i slino ili partizanima ili etnicima. Ako hrvatski narod, kako ja
kaem, negativno se odnosi na etnike, potrebno je radi nje same, a i radi
hrvatskog naroda, te budue dogaaje u Jugoslaviji da HSS nastupi to bre
A-VII, NDH, I.0.9, Br. reg. 6/7 - 1 - 8 7 , zapisnik sasluanja Davida Sinia.

kao jo jedan politiki faktor na kojeg e Englezi raunati, a istovremeno da

HSS nastupi zajedno s partizanima s ciljem da time najbolje iskljui se pred
saveznicima svaka mogunost da Englezi raunaju vie na etnike, a ujedno
kad su ve iskljueni etnici preko toga i HSS to vie za sebe dobije.
Ja sam tada odobravao takovo stanovite nastavlja Sini. To je bilo
dugo vremena i u mojem kasnijem odnosu s HSS temeljem mojih naziranja, te
uzrokom mojeg kasnijeg udaljavanja od Pernara i Torbara, koji su jo uvijek
raunali na etnike, iako ne zato to bi ih voljeli, nego jer su smatrali da e
svakako Englezi njima dati podrku i moje kasnije razgovaranje s Koutiem o
mogunostima i potrebama dolaenja u kontakt s partizanima. Govorio sam o
neopravdanim zahtjevima Italije prema podrujima na kojima ive Hrvati,
kao problemu koji vjeno koi prijateljstvo izmeu jednih i drugih. Konkretno
govorei o Dalmaciji i Istri De Gasperi je iznio svoje miljenje kako on stoji na
stanovitu da je pitanje Dalmacije, Zadra i Istre neosporno rijeeno, jer da to
Italija ne moe imati i nema nikakovih prava na ta podruja, a pitanje Trsta da
se po njegovom miljenju ima rjeiti plebiscitom.
Ja sam istovremeno tad u Rimu doznao navodi Sini a to je bilo u
augustu, da je u Zagrebu dolo do kontakta izmeu Lorkovia i Koutia. Ja
sam otiao na Suak i poslao opirno pismo Torbaru o mojim zapaanjima i
savjetovao ubrzanje pregovora u Zagrebu, ako se oni vode, kako sam uo, o
predaji vlasti HSS-u. Upozorio sam da e uskoro Italija boriti se protiv
Njemaca, a Englezi napraviti invaziju na Balkan. Ja sam bio odluio oekivajui brzi tok dogaaja u Italiji, a neto produljeni tok dogaaja za rat na
Balkanu, u ovoj situaciji otii i ostati u Rimu. I spremao sam sve da familiju,
koja mi je bila tada u Iiima u Istri, odvedem u Rim.
O tome sam govorio sa Castelanijem, koji je bio savjetnik ministarstva
vanjskih poslova u kome je Guariglia bio ministar. On mi je rekao da e mi u
svemu pomoi, to se tie mog boravka i dolaska u Rim. Meutim, u toku
mojih priprema prije odreenog termina, jer stvar je imala uslijediti tek
koncem septembra, dolo je do kapitulacije Italije, prije nego li je glavno
zapovjednitvo talijanske vojske imalo po odreenom planu izvriti predvidene koncentracije talijanskih grupa u sjevernoj Italiji, a to je imalo omoguiti brzo nadiranje Engleza s juga i onemoguivanje prodora Njemaca sa
sjevera. Dolo je o kapitulacije prije nego su zapovjednici talijanskih armija
dobili instrukcije, to je prouzrokovalo nepredvieni slom talijanske vojske. Ja
sam u planu kad sam imao da odem u Italiju i ba u Rim, poslao prvih dana
septembra pismenu ostavku u Zagreb na svakom sadanjem i dalnjem poloaju, a neposredno nakon toga zatekla me je vijest o kapitulaciji i nastala je
zbrka u talijanskoj vojsci, zapravo rasulo i bjeanje.
3. General Rendulic dolazi na Balkan. Naelnik njemake Vrhovne komande feldmaral W. Keitel potpisao je specijalno nareenje uz direktivu
br. 48 od 3. VIII 50 u kojoj se nareuju pojedini zadaci njemakih snaga ako
doe do kapitulacije Italije. U pogledu Grke navodi se da e se oblasti Grke
koje su do tada zauzimale talijanske jedinice u danom sluaju pripojiti
podruju njemakoga vojnoupravnog komandanta Grke i da e se njegova
ovlatenja proiriti i na te oblasti. Za pripajanje albanskog i crnogorskog
teritorija koji se trenutano nalazi pod Talijanima treba Generaltab kopnene
vojske (OKH) da najprije izvri pripreme u skladu s odgovarajuim naree50

Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha, str. 484-485.

U s t a e i Trei Reich I

81

njem VK, a da se cjelokupni hrvatski teritorij pripoji podruju pod vlau

njemakoga opunomoenog generala u Hrvatskoj (Glaise-Horstenaua).
Ostale mere naroito reorganizacija odnosa nemakih vojnih i nevojnih
nadletava prema hrvatskoj vladi i jednih prema drugima - zavise od razvoja
politike situacije u Hrvatskoj i od direktiva koje e u sluaju potrebe biti s
personalne strane izvrenje zadataka koji bi mogli da iskrsnu prilikom te
reorganizacije.
Zanimljiva je promemorija na njemakom jeziku sa zaglavljem ustakog
ministarstva vanjskih poslova predana kao prijedlog endehake strane gen.
Glaiseu 4. VIII, a ovog je sadraja:
1.) Vojna akcija. Koje e hrvatske jedinice marirati i u kojem pravcu?
Hitna je potreba brzih pojaanja radi zatite pozadinskih veza.
2.) Pitanje etnika. Sadanje stanje: organiziranih i pod talijanskim vodstvom - ogulinska grupa 2.000 ljudi (1.000 Ogulin, 500 H. Moravice, 500
Gomirje), suaka grupa 1.500 ljudi (Suak, Selce, Crikvenica), kninska grupa
4-5.000 ljudi (Strmica, Grahovo, Zrmanja), svega 8.000-10.000 ljudi. Rasuto po Hercegovini: 7.000-8.000 ljudi, ukupno 15.000-18.000 ljudi. Potrebno je razoruanje etnikih jedinica i konfinacija voa.
3.) Uprava. Pokraj vojne uprave (njemake) treba u cijelom etniki hrvatskom obalnom podruju smjesta uvesti hrvatsku civilnu upravu. Pitanje
suvereniteta moe se rijeiti kasnije.
4.) Oruje. Zaplijenjeno oruje u obalnom podruju ima se principijelno
upotrijebiti za potrebe Hrvatske, jednako tako ratni pribor i uniforme. Na taj
e se nain moi rijeiti pitanje vojnikog materijala jedne zone koja ima vie
od 1,500.000 stanovnika, kao i hitno pitanje mjesne zatite u cijeloj Hrvatskoj.
5.) Amnestija za bande. Prilikom ulaska ima se garantirati ivot i sloboda
svima koji se predaju s orujem, a ivot i rad pod nadzorom onima koji se
predaju dobrovoljno bez oruja. Ubrzo zatim ima se, povodom osloboenja
obale, izdati odgovarajua amnestija za cijelu Hrvatsku.
6.) U Splitu i Suaku smjesta e se imenovati opunomoenik vlade NDH
za organiziranje mjesne zatite koji e - u najuoj suradnji s njemakim
vojnim komandama organizirati mjesnu zatitu obalske zone.
Kasche je istog dana, 4. VIII, 52 telegrafski obavijestio ministarstvo u
Berlinu da ga je posjetio dravni ministar Lorkovi kako bi mu jo jedanput
izloio svoju brigu u vezi s Dalmacijom. Lorkovi se pribojava da e se pri
napredovanju njemakih jedinica na obalu otkloniti sudjelovanje hrvatskih
jedinica pa bi se tako mogli kod stanovnitva obalnih podruja pobuditi i
izazvati politiki dojmovi tetni za hrvatske interese i zajedniko voenje rata.
Kasche mu je objasnio da u danom sluaju s Italijom ulazak hrvatskih jedinica
u talijansku Dalmaciju ne smije doi u pitanje. Prilikom napredovanja prema
obali hrvatske Dalmacije izgleda i njemu (Kascheu) svrsishodno da prije svega
za to upotrijebe hrvatske jedinice. Lorkovi je bio zadovoljan tim shvaanjem,
ali je naglasio svoju najveu zabrinutost ako bi njemaki vojni postupak
ostavio hrvatske politike poglede sasvim po strani. Stoga Kasche moli
ministarstvo da se ono zauzme kod VK da se to uvai. Upravo je ve zamolio
gen. Glaise-Horstenaua da kod glavnokomandujueg na Jugoistoku i komandanta njemakih jedinica u Hrvatskoj izvri odgovarajua upozorenja. Ko51
52

AJ, T-501, rolna 267.

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3263 od 4. VIII.

mandant je - prema informacijama koje je Kasche dobio od Glaisea do sada

namjeravao da hrvatske jedinice u danom sluaju ne sudjeluju u napredovanju
prema obali. Takvo shvaanje Kasche oznaava politiki neodrivim i mora ga
otkloniti.
Nakon razgovora s Lorkoviem bili su obojica kod poglavnika. I kod
njega su raspravljali o pitanju dalmatinske obale. Poglavnik je pokazao puno
razumijevanje za svaki obzir na talijansku pripravnost da nastavi rat. Saopio
je Kascheu da je tog istog dana primio mjerodavne Dalmatince i opomenuo ih
da se ponaaju razumno. Osim toga je poslaniku saopio da mu je hrvatski
povjerenik kod talijanske Druge armate danas referirao ovo: iz pouzdanoga
talijanskog izvora Siniu je poznato da su u toku pregovori Njemake s
Moskvom u kojima jo samo pitanje Finske izaziva razliite ocjene. Kako bi
Njemakoj polo za rukom - ako pregovori uspiju - da etiri milijuna vojnika
upotrijebi protiv Engleske i Amerike, Italija e, dakako, saekati da tu ansu
iskoristi za sebe. Ne uspiju li njemako-ruski pregovori, Italija bi smjesta
prela na stranii neprijatelja. Ako bi je Njemaka htjela u tome sprijeiti,
Italija bi smjesta zakljuila savez s neprijateljskim snagama. Prema Hrvatskoj
Italija e se u svakom sluaju tako drati kako to odgovara dranju (... nejasna grupa ifri) prema Italiji. To je kraj Sinieve informacije.
Kasche je prednje komentirao tako da Talijani koji su to saopili Siniu
smjeraju na to da vre jednu demonstraciju prema Hrvatskoj kako bi utjecali
na njeno politiko dranje. Poglavnik je dopunjujui ukazao na to da ima nove
vijesti prema kojima Talijani od etnika trae (... nejasna grupa ifri) angairanje i da ih naoruavaju. On je to povezivao s tendencijom koja proizlazi iz
Sinieva izvjetaja.
Zatim je poglavnik govorio o planovima formiranja nove vlade. Izgleda da
je prilino odluan da Artukovia imenuje ministrom predsjednikom i da mu
on, zatim, podnese listu ministara. Samo se Budak izjasnio protiv Artukovia.
Torti je govorio u poglavnikovo ime s I. Andresom i dr I. Pernarom koji je
svojedobno bio ranjen (1928) prilikom atentata u Narodnoj skuptini na
Stjepana Radia. Rasplet e, ini se, traiti jo nekoliko dana. U oruanim
snagama eli poglavnik imenovati jednog komandanta. Misli prije svega na
sadanjeg pukovnika Rubia. Organizaciju vodstva oruanih snaga eli
Paveli provesti prema prijedlozima njemakog generala Juppea.
Komandant njemakih snaga u Hrvatskoj gen. Liiters izdao je 6. VIII53
upute SS-diviziji Prinz Eugen u vezi s pripremama i postupkom pri razoruavanju talijanskih oruanih snaga. Nareenje za nastupanje njemakih jedinica
i za izvrenje ostalih mjera u danom sluaju izdat e se pod lozinkom:
Osovina (Achse).
U toki 2) stoji izrijekom ovo:
Kada nastupi vreme, treba zadrati na naoj strani one komandante
italijanske vojske i milicije s njihovim jedinicama koji su voljni da se sa nama
bore, a ostale razoruati. Sprovoenje ovih mera u sluaju ifre Akse
zahteva da odmah zaponu pregovori komandanata sa mesnim ital. komandama i komandantima jedinica, da bi se doznao stav stareina. Pri tome nije
merodavno samo prazno obeanje, nego stvarno dranje. To zahteva kontrolu. Pokreti jedinica koji moraju poeti sa ifrom Akse ne smeju se
odugovlaiti.
53

6*

Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha, str. 485486.

83

Pripreme za taj korak moraju se do u tanine izvriti, a nemake oficire

koji e voditi pregovore odrediti poimence.
Imena odredenih oficira treba dostaviti komandantu.
Krug osoba upoznatih sa tim merama treba svesti na neophodnu meru, da
bi se na svaki nain izbeglo opravdano podozrenje ital. komandi. Svaki
nepromiljen i preuranjen postupak niih komandi moe da dovede do
najteih posledica.
U sluaju da kod suprotne strane ne postoji spremnost za pregovore, treba
stareine odmah staviti u pritvor. U tom smislu treba takode izvriti pripreme
koje garantuju uspeh.
Prilikom pregovora treba se pozivati na vitetvo i dosadanje drugarstvo
po oruju, dok s druge strane treba jasno ukazati na novu izdaju koju sigurno
nije elela italijanska vojska. Osim toga, treba naglasiti da u sluaju odbijanja
saradnje nemake jedinice imaju nareenje da ih razoruaju i da su spremne
da to bezobzirno izvre, ve zbog njihove sopstvene bezbednosti. U tom
sluaju snage nemakog Vermahta ne bi im mogle obezbediti zatitu od
napada bandi koji se oekuju, niti organizovano povlaenje italijanskih jedinica.
Posebno je zanimljiva toka 3) koja glasi:
Da bi se spreilo da Italijani prodaju oruje bandama, divizije su ovlaene da preko odgovarajuih posrednika kupuju (!) italijansko oruje. U tu
svrhu e vojni intendant u Hrvatskoj dostaviti blagajnama 114. lov. div. i SS-div. Princ Eugen telefonski 10 miliona kuna.
Iznose koji se daju za kupovinu oruja treba posebno uvati i posle
zavretka akcije izvestiti.
U brizi zbog poloaja u Italiji i u elji da se kako-tako osigura od
iznenaenja na Jadranu, njemaka Vrhovna komanda izdavala je odreena
organizaciona nareenja i vukla pojedine kadrovske poteze izmeu kojih se
nalazilo novo zaduenje za tab Druge oklopne armije i njenog zapovjednika
gen. Lothara Rendulica.
Rendulic je bio opozvan s Istonog fronta i stigavi u Fhrerov Glavni stan
u Istonoj Pruskoj, primio ga je 6. VIII kasno poslijepodne kako to sm
opisuje u svojoj knjizi uspomena Gekmpft-gesiegt-geschlagen54 ef operativnog odjela VK general-pukovnik Alfred Jodl. Jodl koji je vaio kao
mozak Vrhovne komande uputio ga je u novo zaduenje koje mu povjeravaju: da kao komandant formira na zapadnom Balkanu armiju. U tu e svrhu
tab Druge oklopne armije biti izvuen iz sastava fronta u Rusiji i u drugoj
polovici kolovoza upuen u Beograd. U Hrvatskoj, od koje su jedan obalni
pojas i Dalmacija bili pod okupacijom Talijana, stajalo je u to vrijeme
navodi Rendulic sedam njemakih divizija pod komandom komandanta-Hrvatska. Talijani su osim toga okupirali Crnu Goru i Albaniju i ondje su
raspolagali sa svega 15 divizija. Vlada marala Badoglia u pregovorima je sa
saveznicima i treba raunati sa skorim ispadanjem Italije. Talijani se tad
moraju smatrati za neprijatelje. Dok je u Srbiji vladalo gotovo potpuno zatije
i tamo se nalazilo malo njemakih jedinica pod komandom zapovjednika-Srbija, u Hrvatskoj kojoj je pripadala i Bosna borba s Titovim partizanima bila je neprekidna. Snaga partizana cijenila se na 150.000 ljudi. Rendulic
priznaje da ga nije malo pogodio i zabrinuo nerazmjer izmeu snage postojeeg i pretpostavljenog budueg protivnika i snage u vlastitim jedinicama
54

JU

Nav. djelo, str. 155 i d.

kojima je raspolagao. Na pitanje moe li raunati na dodatne snage, Jodl mu

je odgovorio da e mu prilikom ispadanja Italije uputiti predbjeno jednu, a
vjerojatno dvije divizije. Kako su mu familijarno i savladljive izgledale njegove
dotadanje ako i najveim dijelom teke zadae u Rusiji u usporedbi sa
svim tim novim to ga je oekivalo!
Rendulic je tog 6. VIII razgovarao prvi put s Hitlerom. U Glavnom stanu
odravali su dnevno dvije konferencije o poloaju koje su trajale vie sati, od
kojih je jedna u pravilu otpoinjala u podne, druga oko 10 sati naveer.55
Najee je bilo prisutno 15 do 20 osoba. Prilikom veernje konferencije
prijavio se Hitleru. Fhrer mu je upravio nekoliko pohvalnih rijei za uspjeh u
bitki kod Orela i zatim je uao u razmatranje poloaja na Istonom frontu.
Prelo se dalje na Balkan i tu je Hitler prvenstveno govorio Rendulicu kao
buduem glavnokomandujuem na zapadnom Balkanu. Izrazio je nezadovoljstvo s hrvatskom vladom kojoj do tada nije polo za rukom da organizira
vojni potencijal zemlje na iroj osnovi. Partizanski je pokret govorio je Hitler
u porastu i njega moraju odsad to energinije suzbijati jer je on pri
eventualnom saveznikom pokuaju iskrcavanja u Dalmaciji ili Albaniji velika
opasnost. Predvidivo ispadanje Italije stvorit e na Balkanu novu situaciju
stoga to bi vrlo brojne talijanske snage stacionirane u obalnom podruju
mogle preko noi postati neprijateljske i lako formirati mostobran za iskrcavanje saveznika. Zbog toga situacija zahtijeva pri ispadanju Italije brzo
iskopavanje tih snaga. Od ivotne je vanosti da Njemaka dri i brani
Balkan, jer bi njegov gubitak znaio smrtno ugroavanje srca Reicha i
opasnost za juno krilo Istonog fronta.
Hitler je tako govorio o tim pitanjima oko pola sata i navodio kao
objanjenje svojih misli i brojne pojedinosti. Njegovo izlaganje bilo je jasno i
sigurno, iznoeno s mnogo temperamenta. Katkad se imao dojam navodi
Rendulic da je i Hitlerov brz govor prepolagano sredstvo da slijedi misao.
Svoje sudove iznosio je s razumljivou postojeih injenica o kojima nema
nikakve dvojbe i u koje osobno nikako ne sumnja.
Na kraju svojih izlaganja ovako je saeo Rendulicev zadatak: Iskoristite
vojni potencijal Hrvatske; razbijte Tita; iskopajte u sluaju potrebe Talijane
u obalnom podruju po mogunosti zarobljavanjem; zaposjednite zatim Dalmaciju, Crnu Goru i Albaniju i branite obalu.
Kasche je dan kasnije, 7. VIII, 56 telegrafski izvijestio berlinsko ministarstvo da mu Lorkovi saopava primljenu informaciju hrvatske komande u
Dubrovniku prema kojoj su Talijani pozvali tu komandu da se pripremi za
preuzimanje svih vojnih postrojenja. Talijanske e se doskora povui, a lazaret
i druge ustanove imaju se ve sada povui iz Dubrovnika. Lorkovi to ivo
pozdravlja, ali se pribojava da e etnici poduzeti ofenzivnu akciju protiv
sasvim neznatnog broja hrvatskih jedinica. Kako hrvatske oruane snage
zavise od njemakog komandanta, umolio je Lorkovi gen. Glaisea i Kaschea
da ishode kod komandanta da hrvatske jedinice za Dubrovnik stavi na
raspolaganje, a da i njemake jedinice dou tamo. Kasche zagovara taj
prijedlog i moli ministarstvo da se zaloi kod VK i isposluje da se bezodvlano
pristupi zaposjedanju Dubrovnika od strane preteno hrvatskih, ali i njemakih jedinica. Pri tom se mora Hrvatima prepustiti mogunost savjetuje
Kasche - da iz toga izvuku snaan politiki uspjeh. A to je potrebno i zbog
55
56

Prva tzv. Mittagslage; druga Abendlage.

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3326 od 7. VIII.

osipanja dalmatinskih partizanskih jedinica koje su organizirane samo protiv

Talijana! 57
Ernst Kaltenbrunner na elu Glavne uprave za sigurnost Reicha u Berlinu
uputio je istog dana58 brzojav H. Himmleru, Reichsfiihreru SS i efu njemake
policije, i ministarstvu vanjskih poslova kojim javlja ovo: Iz izvjetaja koji
pristiu u Upravu iz Hrvatske razabiru da poloaj u Zagrebu karakterizira
upravo zbunjujua gomila raznih glasina, miljenja i nastojanja svake vrsti. Iz
njih dalje proizlazi koliko je trenutano potrebna njemaka akcija u Hrvatskoj
spremna na sve to bi bilo potrebno.
Vrhovna komanda je 7. VIII s9 izdala specijalno nareenje br. 3 uz direktivu br. 48 u kojem stoji da e Fhrer prenijeti komandu u cjelokupnoj
njemakoj operacionoj zoni Jugoistoka u ruke komandanta Grupe armija F
feldmarala Freiherra v. Weichsa (Beograd). Preuzimanjem komande ograniava se djelokrug komandiranja Grupe armija E na Grku ukljuujui i
otoke, s tim da otpada dotadanji naziv komandant Jugoistoka. Grupa
armija E (Lohr) bit e potinjena Grupi armija F.
Zbog toga nastaju i promjene u organizaciji snabdijevanja i uprave na
Jugoistoku pa jedinstveno rukovoenje snabdijevanjem na cjelokupnom teritoriju Jugoistoka preuzima naelnik pozadine Grupe armija F, koji kao
ispostava naelnika pozadine Generaltaba kopnene vojske zadrava prava
to su mu prenijeta nareenjem od 2. VIII 1943. Izvrnu vlast u cjelokupnoj
njemakoj operacionoj zoni Jugoistoka provodi vojnoupravni komandant
Jugoistoka u Beogradu (gen. Felber) i komandanti koji su mu potinjeni:
vojnoupravni komandant Grke (Atena) i njemaki opunomoeni general u
Hrvatskoj (Zagreb), dok je sm vojnoupravni komandant Jugoistoka u Beogradu neposredno za Srbiju.
Kaltenbrunner je sutradan, 8. VIII, 60 telegrafski iz Berlina izvijestio Himmlera i ministarstvo vanjskih poslova da kriza vlade prema pristiglim
izvjetajima iz Zagreba - jo nije okonana. Paveli neprekidno pregovara sa
svojim najbliim suradnicima meu kojima mjerodavnu ulogu imaju komandant njegove tjelesne garde ustaki pukovnik A. Mokov, poglavnikov autant pukovnik V. Prebeg i potpukovnik Oras (?). Politiko vodstvo nove vlade
imalo bi se nalaziti u rukama grupe Lorkovi-Koak-Artukovi uz podrku
ravnatelja RAVSIGUR-a dra Crvenkovia. Oekuje se ostavka generala Prpia neposredno pred objavljivanje sastava nove vlade (najkasnije 18. kolovoza). Ministar oruanih snaga ima postati Lorkovi smatran za eksponenta
57 Ambasador K. Ritter je telegramom 11. VIII upozorio Kaschea da VK upravo javlja o
kasnijoj vijesti generala Glaisea prema kojoj nije tono da talijanske jedinice namjeravaju
napustiti Dubrovnik. Zato mole dopunski izvjetaj u suglasju s gen. Glaiseom. (AJ, T-120, rolna
212, Nr. 1208 od 11. VIII)
Kasche je odgovorio Ritteru 14. VIII 1943. i izvijestio da mu je s hrvatske strane odgovoreno
da je u Dubrovniku tehniki ured talijanske armije pozvao hrvatski tehniki ured da izvri
pripreme za preuzimanje vojnih ureaja da bi se mogla izvriti predaja prilikom eventualnog
povlaenja talijanskih jedinica. To je hrvatska strana u poetku tumaila preiroko. No, i ovdje
javljeni obujam ukazuje na razmiljanja koja bi mogla biti politiki povoljna za talijansko-hrvatske odnose. Mogunosti povlaenja nesumnjivo postoje, kako to takoer spominje i
Ritterov brzojav. Uostalom, esti armijski korpus (talijanski) u Dubrovniku nije vie podreen
Drugoj armati na Suaku nego talijanskoj komandi u Crnoj Gori. Hrvati se pribojavaju da bi tako
favoriziranje etnikog pokreta koje Talijani njeguju u Cmoj Gori moglo ojaati i u Hrvatskoj.
Kasche ne smatra da bi to bezuvjetno moralo nastupiti. (AJ, T-501, rolna 265)
5 8 AJ, T-120, rolna 212.
59 Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha, str. 4 8 7 - 4 8 9 .
60 AJ, T-120, rolna 212; takoer: AJ, T-120, rolna 1757.

njemake linije. Stvarno vodenje ministarstva namjerava se meutim povjeriti

(zloglasnim) ustakim dunosnicima V. Tomiu i V. Luburiu. Obojica se
odnedavno nalaze u Zagrebu i vida ih se neprekidno kod poglavnika. Ostavku
ministra Puka i Dumandia poglavnik nije prihvatio. Do nje je dolo u znak
protesta protiv gen. Prpia povodom partizanskog prepada na Lepoglavu.
Istog je dana6' Kasche poslao osobno dravnom sekretaru v. Steengrachtu
telegram u kojem mu javlja da Costar usrdno upozorava da treba hitno
osigurati njegovu korespondenciju, izmeu ostalog onu s Mussolinijem kao i
njegovu dokumentaciju o povezanosti talijanskih vodeih krugova sa idovstvom i slobodnim zidarima. Njezino je znaenje za politiku ocjenu i pozadinu talijanskih vojnih i politikih stavova jedinstveno, i gospoa Costar moe
dati informaciju o tome gdje se taj materijal nalazi, a vjerojatno, osim nje,
profesor Hoppenstedt i dr Prinzing. Nadalje, Costar je izvanredno zabrinut za
stanje i budunost svog imetka i osoblja.
Sutradan, 9. VIII, Kasche je telegrafski obavijestio ministarstvo kako
njemaki generalni konzul u Dubrovniku L. Aeldert brzojavlja da su svi
tamonji talijanski tabovi poslali u Italiju svoje povjerljive arhive specijalnim
avionom. Protivno glasinama koje krue, Talijani ne prazne svoje magazine
municije i ivenih namirnica.
Poglavnik mu je tog dana javlja Kasche telegramom 10. VIII 63 ministarstvu povjerio to je razgovarao D. Sini s generalom Robottijem koji se
vratio iz Rima. Robotti je Siniu u toku razgovora rekao da Englezi i
Amerikanci nisu iskoristili talijansku ansu. Talijani su uklonili faizam da bi
dobili mir. Englesko-ameriki zahtjev na kapitulaciju i okupaciju Italije od
dotadanjih neprijateljskih snaga radi voenja rata protiv Njemake iao je
suprot talijanske asti. Italija je mogla u sporazumu s narodima Balkana
otvoriti taj prostor, ali nikada pristati na to da Italija sama postane ratno
podruje. Prema tome, borit e se dalje.
Robotti je o razgovoru obojice ministara vanjskih poslova (Guariglia i
Ribbentrop) saopio kako je Italija zahtijevala da joj se i nadalje priznaju
neogranieno njeni posebni interesi u Hrvatskoj. Robotti je u tom pogledu
postavio, odnosno obnovio stari talijanski zahtjev da Hrvati imaju stupati u
mjeovite dobrovoljake odrede koje e formirati talijanska vojska. Nadalje su
Robotti i drugi Talijani, od kojih prvenstveno talijanski prefekt na Rijeci,
ispitivali Sinia o tzv. njemako-ruskim pregovorima s kojima Talijani
izvanredno raunaju. Pri tome tvrde kako je Njemaka spremna da uini
Rusiji velike koncesije na Balkanu. Poglavnik je pri tom izrazio svoje miljenje
da Talijani takvim aluzijama ele na Hrvate utjecati u pogledu Njemake.
to se tie vlade, poglavnik je oigledno rijeen da u toku iduih dana
imenuje sadanjeg vojnog ataeja u Rumunjskoj, pukovnika avijacije F.Navratila, za ministra oruanih snaga a da ga prije toga unaprijedi u generala.
Zatim je povjerio poslaniku da e ubrzo, takoer iz politikih razloga,
imenovati ministra predsjednika. Lorkovi e zasad ostati na istom mjestu
(dravnog ministra u predsjednitvu vlade). Iz ministarstva narodne privrede
imali bi se izvui poljoprivreda i snabdijevanje i okupiti u samostalno ministarstvo. Izgleda da je poglavnik voljan napustiti Balena, ali eli za volju
pariteta da ista sudbina zadesi i dravnog tajnika dra Krafta.
61
62
63

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3327 od 8. VIII.

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3329 od 9. VIII.
AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3358 od 10. VIII.

Kasche je izrazio rezervu da se u to vrijeme vri promjena u vodenju

poslova snabdijevanja. Uostalom, Kasche je sasluao poglavnikova izlaganja a
da se nije uputao u pojedinosti. Samo je istakao da mu se ini potrebnim
aktivizacija vlade i odluno usmjeravanje naroda, jer se po njegovoj osobnoj
ocjeni nita ne moe oekivati od suzdrljivosti i ekanja.
Kako su predviali da e se tab Druge oklopne armije u Beogradu
prikupiti tek izmeu 20. i 25. VIII, Rendulic je prvo skoknuo do Bea da
posjeti svoju obitelj, a potom je odletio u Solun da obie tamonjeg komandujueg generala Lohra, poznatog mu otprije iz zajednikog slubovanja u
austrijskom ministarstvu narodne obrane u Beu.
Dakako, Lohr i Rendulic u svojim su solunskim razgovorima posvetili
veliku panju partizanima i Titu, jer se partizanski pokret postepeno bio
proirio na cijelu zemlju i dopro sve do ulaza u vee gradove. Zahvatio je i
hrvatsko obalno podruje pod talijanskom okupacijom a takoer i Crnu Goru
pod Talijanima. Zimi 1942. god. i u proljee 1943. god. voene su uz
suradnju Talijana vee akcije protiv partizana koje su im nanijele teke udarce,
ali od kojih su se ubrzo opet oporavili.64
Lohr je govorio s velikim priznanjem o organizacionim i komandantskim
sposobnostima Tita. Dakako, pri tom je po Rendulicu pripomogla
malobrojnost njemakih jedinica i neraspoloenje koje je u zemlji vladalo
protiv vladajueg ustakog reima Zagrebu. Tito je takoer znao da iz
dranja Talijana izvue koristi jer su Talijani, dodue, prigodice suzbijali
partizane, ali su im na drugoj strani ipak potajice liferovali oruje i municiju.
U svakom sluaju, ne mogu se usporeivati srpski etnici DM, a ni grki
partizani s Titovom organizacijom. Tito je svoje snage da bi ih mogao
uspjeno voditi pojedinano formirao u samostalne brigade, ali masu u
divizije. Brigade i divizije sainjavale su korpuse. No, ti odredi nisu, dodue,
odgovarali uobiajenim odredima jedne vojske. Tako je jedna divizija partizana brojila 3.000 do 5.000 ljudi naoruanih pukama i mitraljezima. Tu ili
tamo raspolagali su i pojedinim topovima i bacaima mina. U to vrijeme bilo
je tridesetak (34) divizija i, kao najveih jedinica, osam korpusa.
Partizani su predstavljali prvi problem na Balkanu; Talijani su bili drugi
od trenutka kad se raunalo s njihovim ispadanjem. Na Balkanu je u to
vrijeme stajala talijanska Grupa armija Est kojoj se glavni stan nalazio u
Tirani, glavnom gradu Albanije. Njoj je pripadala 11. armija u Grkoj koja se
Rendulica nije ticala. No, u Albaniji, Crnoj Gori i hrvatskom obalnom
podruju leala je talijanska Deveta armata s glavnim stanom takoer u
Tirani. Njena jakost (brojana) iznosila je 5 do 6 armijskih korpusa, 15
divizija i vie tenkovskih odjela i bataljuna crnih koulja. To su bile snage s
kojima je Rendulic imao raunati.
Dranje Talijana - pie Rendulic65 - bilo je krajem 1942. god. vrlo hladno.
To je bilo u vezi s otklanjajuim dranjem visokih vojnih krugova prema
Mussoliniju i s nevoljkou da snose teret partizanskog ratovanja. Nakon
Mussolinijeva pada dolo je do oite napetosti izmeu njemakih i talijanskih
jedinica na Balkanu. To se imalo u prvom redu pripisati glavnokomandujuem Grupe armija Est u Tirani, no kad je za nj kucnuo jedinstveni trenutak
da se pokae, zatajio je potpuno.
64
65

I.. R e n d u l i c , nav. djelo, str. 166 i d.

Isti izvor, str. 167 i d.

Nekoliko dana kasnije Rendulic je odletio u Zagreb da uspostavi kontakt

kako pie s tamonjim efom drave (Paveliem) i vojnim ustanovama.
Priredili su mu pria Rendulic veliko vojno primanje a zatim i sveani
doruak kojom su prilikom bila upotrijebljena sva sredstva reprezentacije.
Paveli je na Rendulica ostavio dojam mirnog i sabranog ovjeka usprkos
uzburkanom ivotu to ga je vodio. U toku razgovora je smijeei se
povjerio Rendulicu da je prvih godina emigracije u Italiji ivio pod Rendulievim imenom. Veliku mu je brigu zadavala rairenost partizana. Bilo mu je u
svakom sluaju jasno da se njegov reim lien podrke njemakih jedinica ne
bi mogao odrati. Njegove dotadanje vladine mjere nisu bile prikladne da taj
reim uvrste u narodu. Kod njega Rendulic nije naao nikakvu konstruktivnu
misao da se takvo stanje pobolja. Moda se u tom reimu koji je Hrvatima
donio talijanskog kralja ona i nije mogla nai. U svakom sluaju Rendulicu je
tom prilikom postalo jasno da s te (Pavelieve) strane ne moe oekivati
nikakvu podrku, i to ne iz zle volje, nego zbog nedovoljne sposobnosti.
Kasnije su tome pridola teka razilaenja zbog politike hrvatske vlade prema
pravoslavnima. Tako je tadanji Rendulicev posjet Zagrebu bio prvi i
posljednji u deset mjeseci njegova komandiranja na Balkanu. To mu je
pribavilo srdbu njemakog poslanika u Zagrebu i ministra vanjskih poslova
Reicha i vodilo s njihove strane mnogim uzaludnim intervencijama protiv
njega kod Hitlera.
LTZagrebu je Rendulic zatekao i generala v. Glaise-Horstenaua koji je bio
proizaao iz k. u. k. generaltaba stare Monarhije, bio je kolovan kao
generaltabac i priznati vojni historiar. Rendulic mu je bio zahvalan kad mu
je Glaise bez okolianja priopio svoje poglede na odnose na Balkanu. Njihova
ispravnost pokazala se kasnije u vie navrata.
Komandantu njemakih jedinica u Hrvatskoj navodi Rendulic bile su
podredene i jedinice hrvatskih oruanih snaga u jaini oko osam brigada.
Njihova borbena vrijednost bila je mala jer se na njih prenijelo raspoloenje
naroda. Takoer su se pripadnici u vojsci pribojavali represalija partizana nad
lanovima njihovih obitelji. Stoga je dolazilo do brojnog dezertiranja. Drugi
dio hrvatskih oruanih snaga predstavljali su ustae. Sastojali su se od jedne
divizije stacionirane u Zagrebu i pojedinih brigada (zdrugova) i bataljuna.
Ustae su iskljuivo bili podreeni hrvatskoj vladi, a divizija stacionirana u
Zagrebu bila je poglavnikova tjelesna garda (PTS). Pripadnici ustakih jedinica bili su smrtni neprijatelji partizana i njihove borbe s partizanima karakterizira najvea okrutnost po Rendulicu u skladu s balkanskom tradicijom.
Vrlo je zanimljivo opirno pismo (Zagreb, 13. kolovoza 1943) 66 to ga je
gen. Glaise uputio efu odjela za ataeje Vrhovne komande kopnene vojske
(OKH) u Berlinu, generaltabnom pukovniku Schuchardtu.
Nakon podue pauze Glaise eli da obavijesti Schuchardta o poloaju u
Hrvatskoj. Nakon posljednjeg Glaiseova pisma doao je Orel, dola Sicilija,
doao pad Mussolinija i svi ti dogaaji vie su stanovnitvo iznutra uzbunili
nego to se to primjeuje izvana.
Najvei dojam ostavila je promjena u Italiji. Ne moe se rei da je ovdje u
Hrvatskoj pobudila alost. Svi su se nadali da e ubrzo zatim oekivani slom
Osovine Hrvatima ili Jugoslavenima ovjek moe sebi izabrati to od toga
hoe vratiti od Talijana otetu a tako arko ljubljenu obalu, ukljuujui
talijansku Dalmaciju, Suak, Rijeku, istonu Istru nastanjenu Hrvatima i
"" AJ, T-501, rolna 264.

otoke. Uzbuenje je veliko i kako se stvar sad odvija mnogo polaganije nego
to se predmnijevalo, to djeluje kao teko razoaranje.
Pri tom valja zasigurno uzeti u obzir pie dalje Glaise da Nijemci
moraju, ako ele uope neto izvui za sebe iz unutranjeg poloaja Hrvatske
(o kojem e jo u pismu biti rijei), najveu panju posvetiti pitanju obale. Sve
dotle dok na njemakoj strani Talijani ostanu, ele, moraju i mogu, sve dotle
nema se, prirodno, na tome nita dirati. Ako dode do promjene (ega se na
krai ili dulji rok treba pribojavati), onda mora njemaka strana - u utrci za
predaju obale Hrvatima izmeu Nijemaca, partizana i Anglosasa - bezuvjetno
biti pobjednik. Ne poe li joj to za rukom, onda je profukala svoj posljednji
adut u Hrvatskoj. Nijemci bi tada postali u oima sviju samo mrski okupatori. ak i samo prijevremena proklamacija Anglosasa o buduim posjedovnim odnosima na jadranskoj obali mogla bi to imati za posljedicu. U protivnom mogu raunati s promjenom raspoloenja u prilog njemake strane, to
bi joj pomoglo da prevlada poneke tekoe. To nije samo politiko, nego po
svojim posljedicama i izrazito vojno pitanje. U predodbama koje katkad
vladaju u berlinskom ministarstvu vanjskih poslova bilo bi dobro na to
pravodobno upozoriti.
,
Trenutano stoje u Hrvatskoj stvari tako da su Nijemci kao pobjednici
u tom rvanju uvelike otpisani. Nikakva propaganda to ne moe popraviti.
Paralelno s tim nazaduje ako je to uope jo mogue - u oima javnog
miljenja pozicija poglavnika i njegova ustakog reima. I sm poglavnik
pomilja u trenucima kad se trijezni od iluzije nekog boanskog poslanja
na potrebu da proiri vladinu platformu. Za to bi uglavnom mogle doi u
obzir samo linosti iz bive Seljake stranke koju je emigrantsko drutvo
poglavnika prilikom proglaenja drave ukljuujui i stranaku militantnu
organizaciju Zatitu budalasto u cijelosti iskopalo. Zajednika baza za
suradnju mogla bi se nai na terenu suzbijanja komunista. Takoer ele obje
grupe prilino jednoduno pristae Seljake stranke bar uz dalekoseno
odmicanje od jugoslavenske ideologije nacionalno hrvatsku dravu kao
takvu. U tom pogledu dolo je upravo posljednjih dana do vane odluke.
Emigrantska vlada Srbina M. Trifunovia sruena je istupom hrvatskih ministara pristaa Seljake stranke J. Krnjevia i J. uteja, jer Srbi ne ele priznati
ni Sporazum hrvatsko-srpsku Nagodbu iz 1939. god.67 U novoj inovnikoj vladi Boidara Puria nije zastupljen ni jedan lan bive Seljake stranke.68
Koliko su iza kulisa ove glavne i dravne akcije zastupljene Engleska i Rusija
ne moe se razaznati. U svakom je sluaju Velika Srbija u moskovskom i
londonskom kabinetu adut koji igra, i siromani Hrvati bez razlike opredjeljenja vide se za sluaj pobjede protivnika Njemake - pri dubokom jazu koji ih
neprispodobivo vie nego prije dijeli od Srba - izvrgnuti biolokom unitenju.
Iz tog najnovijeg razvoja - nastavlja Glaise - mogla bi jedna manje
omrznuta vlada od sadanje Pavelieve mnogo toga izvui to bi koristilo i
njemakom vodenju rata. Ali s poglavnikom i ustaama ne ele drugi apsolutno nita zapoinjati. Tako su razgovori do sada voeni protekli bez
rezultata. Pri tom se zasigurno ne moe sasvim zanijekati da bi bivi pripadnici
HSS-a sudjelujui u vladi mogli imati ulogu trojanskog konja. No, to pomae
ako je sadanja vlada u Zagrebu ve sada jedna raga (mrcina) na kojoj se
67 Op.: Kota St. P a v l o v i , Pad Trifunovieve vlade prema britanskim dokumentima,
Glasnik srpskog istorijsko-kulturnog drutva Njego, sv. 42 - juni 1979, str. 3 - 1 7 .
68 Netono: lan Puneve vlade bio je i Milan Martinovi (HSS).

doskora nee vie uope moi jahati. Izlaz bi se moda mogao nai u
neutralnom kabinetu linosti pri istovremenom ogranienju poglavnika na
d u n o s t i efa drave. I za takvo rjeenje ne moe se pridobiti poglavnik koji
jednostavno ne eli vidjeti kakvo je stvarno stanje u zemlji. Sva mogua
rjeenja mogla bi se sigurno lake provesti prije odrona zemlje u Italiji.
S provoenjem hrvatskog vojnog programa to ga je propisala Vrhovna
komanda organizaciono se djelomino napreduje. Trea legionarska divizija
prikupit e se u Dllersheimu. etiri lovake brigade (zdrugova) postoje i
popunjavanje etiriju gorskih brigada (zdrugova) na po est bataljuna svaka je
u toku. Znaajno je ipak da se ni komandant njemakih jedinica (u Hrvatskoj)
ni on sam (Glaise) ne mogu pravo odluiti da izdaju lovakim brigadama
(zdrugovima) njemako oruje koje ve pristie jer se pribojavaju stvoriti tako
partizanima nove liferante oruja.
Sada postoji kod Hrvata vrlo mala sklonost da zadovolje apetite SS-formacija. Muslimani nazvani Muslogermani odlaze kap po kap u
junu Francusku gdje se ima formirati hrvatska dobrovoljaka SS-divizija.69 I
sami njemaki zapovjednici izrazili su sumnju o svrsishodnosti izvlaenja
Muslimana ve poneto upuenih u upotrebu oruja u sadanjem trenutku iz
zemlje i odailjanju u inozemstvo. Reichsfhrer SS je odbacio takve sugestije iz
vanih politikih razloga.
I priliv policijskoj organizaciji Kammerhofer je opao, tako da e njena
izgradnja potrajati due nego to je bilo planirano. Svim pritiscima s njemake
strane - sve do najvieg mjesta - Hrvati pruaju u najmanju ruku pasivnu
rezistenciju u emu su oduvijek bili majstori.
Ope raspoloenje pie dalje on odraava se svuda i na borbene
jedinice. Osobito su voe svih vrsta postali vrlo letargini i putaju da stvari
teku onako kako upravo teku. Da se izloe za Njemaku ponekad je opasno za
egzistenciju.
Povjerenje u njemaku vojsku takoer je mnogostruko opalo, no ono jo
uvijek postoji. Na alost, nije uvijek lako dijelovima jedinica (njemakih), koje
se vide uvuene u graanski rat, snai se u posebno zapletenim politikim
odnosima. Po sebi neizbjene i potrebne mjere kazne i odmazde vre se katkad
nad krivo odabranima pa one tako ne pridonose smanjenju, nego porastu
ustanikog pokreta. U prostoru izmeu Kirkenesa i Kap Matapana ne moe se
sve raditi prema istom kalupu.
Ustaniki pokret vie je raspren (rasut) nakon akcije Weiss i Schwarz, no i
dalje buja i to tako da podruja koja pokret nije bio zahvatio sve vie nestaju.
U neposrednoj blizini Zagreba partizani po planu posjeuju sva mjesta, pri
cemu se na primjer radi za njih samo o tome da tamonjim legionarima na
dopustu oduzmu njihove njemake uniforme i po mogunosti ih sprijee da se
vrate u jedinicu. Na sarajevskom aerodromu ustanici su u jednoj od posljednjih noi unitili vie nego tucet preteno hrvatskih aviona po svim pravilima, a da pri tom nisu brojne objekte ni dirnuli. Izmeu Splita i ua Neretve
partizani gospodare najveim dijelom obale dok u drugima sjede nacionalistiki etnici koje Talijani putaju i pomau. Politika Velikosrba Drae
Mihailovia, imenovanog ponovno za jugoslavenskog ministra vojske, i nada_
To su bili pripadnici SS-divizije Handar stacionirani u gradu Villefranche de Rouergue u
junoj Francuskoj. U noi izmeu 16. i 17. rujna 1943. dolo je do pobune koju su Nijemci krvavo
uguili. O tome je pisala Hrvatska revija u vie brojeva, a na francuskom jeziku izala je 1980.
god. o tome i knjiga Louisa Erignaca: La Revolte des Croates.

lje je otro antikomunistika, to stvara mnoge neugodnosti Britancima koji se

nalaze i u glavnom tabu partizanskog vode Tita. Sto bi jedno neprijateljsko
iskrcavanje na Balkanu ili ba na dalmatinskoj obali predstavljalo ne treba
poblie opisivati.
Ponaanje Talijana na njemakom podruju nije jednoznano. Mussolinijev pad nisu pozdravile samo crne koulje. U vojsci je izazvao razne provale
radosti. I ef zagrebake talijanske vojne misije gen. Re vidi u tome vie
poboljanje nego pogoranje poloaja. S druge strane, razabiru se pojave
osipanja na brojnim tokama, to se prije svega oituje u cvatuoj trgovini
orujem u kojoj sudjeluju sve mogue stranke. Da se armiji gen. Robottija
(Drugoj armati) pripie neka posebna borbena mo, bilo bi zaista vrlo
pogreno. ini se, prirodno, na njemakoj strani sve da Hrvate uzdre od
nepromiljenih ina za koje bi bilo podloge. Zasad im je to polazilo za rukom.
Ovdanji talijanski poslanik Petrucci, nasljednik stopostotnog faista Casertana, nije skrivao svoje zadovoljstvo kad je 25. srpnja uvee u kui svoga
maarskog kolege saznao za pad B. Mussolinija...
Na taj je nain pie na kraju Glaise naveo sve bitno o hrvatskom
pitanju kako se ono trenutano postavlja. U tim njegovim izvodima sadrano
je mnogo politikog, no to se nije moglo izbjei, jer ako igdje, to su sada u
njemakom prostoru najue povezani politika i vodenje rata i njih moraju s
posebnom panjom usklaivati. A kao ispriku za svoje opet tako dugako
pismo Glaise navodi to to je Hrvatska sve donedavno ruica koja skriveno
cvate sada snano zakoraila u svjetlost razmatranja kao boni dio njemake
pozicije na Balkanu i bedem (glacis) njemakog Jugoistoka.
Glaise se 17. VIII sastao s Paveliem i tom su prilikom prema sauvanoj
zabiljeci o tom razgovoru 0 raspravljali o vie pitanja, na primjer: o
reorganizaciji ministarstva oruanih snaga (na temelju prijedloga general-pukovnika Juppea)' 1 ; o glasinama o namjeravanom penzioniranju generala
Lemeia i generaltabnog potpukovnika I. Babia; o smjenjivanju dravnog
tajnika Markovia (koje je postalo hitno potrebno); eventualno novom popunjavanju mjesta ravnatelja ravnateljstva za javni mir i sigurnost na mjestu
dosadanjeg Filipa (Crvenkovia) koji u poslu ne pokazuje dovoljno spremnosti da surauje s njemakim organima; o unapreivanju hrvatskih oficira
dodijeljenih organizaciji SS; o snabdijevanju nekadanjih legionara (boraca
za Staljingrad); popravku mostova u Bos. Krupi i Otoku; o poloaju u
Bjelovaru gdje novi ef policije Imper vri brojna strijeljanja u kojima ak i
osobno sudjeluje (to je poglavnik negirao Glaiseu!); o kaznenim istragama
protiv oficira hrvatskih oruanih snaga.
U Zagreb je dan kasnije (18. VIII) stigla brzojavka Thakin Nua, burmanskog ministra vanjskih poslova, upuena iz Rangoona 17. VIII Mili Budaku,
ministru vanjskih poslova NDH, koja u slubenom prijevodu s engleskog glasi
ovako:

ast mi je s dubokom zahvalnou potvrditi primitak Vae brzojavke,

kojom obavjeujete, da je hrvatska vlada priznala Dravu Burmu. Uvjeren
sam, da e se normalni i prijateljski odnosi izmeu naih zemalja zauviek
nastaviti, te se vrsto nadam, da e veze izmeu nas biti u budue ojaane i da
" AJ, T-501, rolna 267. Za taj razgovor pripremili su kod Glaisea i shemu (gen. Juppe) kako
sebi njemaka strana u Zagrebu predstavlja kadrovski raspored vodeih mjesta u ministarstvu
oruanih snaga na elu s generalom Friedrichom Navratilom! (Isti izvor)
71 To je bila ta shema (iz bilj. 70) od 14. VIII 1943.

e pridonieti poveanju napredka iztono-azijskog prostora. Primite, Preuzvienosti, ponovno izraze mog najvieg tovanja.
Toj slubenoj obavijesti prethodila je obavijest istog burmanskog ministra
o formiranju (satelitske) drave Burme. Upuena ministru vanjskih poslova
NDH Budaku, glasila je u prijevodu ovako:
Gospodine Ministre,
Kako Vam je poznato iz proglaenja nezavisnosti Burme, ast mi je
obaviestiti Vau Preuzvienost, da je Burma voljom naroda sastavila samostalnu vladu i podpuno prekinula veze s Englezkom i Britanskim Carstvom, te
stvorila Dravu Burmu prvoga dana rastueg mjeseca po Waggaungu 1305.
(burmanska godina, to odgovara prvome danu mjeseca kolovoza 1943.
kranske ere). Zatim je ustavotvorna skuptina Burme to sveano proglasila
u ime cielog burmanskog naroda. Ovom prilikom izrazujem Vam ivu elju,
da se osnuju prijateljski odnosi izmeu Vae zemlje i Drave Burme. Izvolite
primiti, gospodine Ministre, izraze moga najodlinijeg potovanja.73
Naelnik njemake VK feldmaral W. Keitel potpisao je nareenje komandantu Jugoistoka od 18. VIII 4 u kojem stoji, izmeu ostaloga, i ovo:
Komandant Jugoistoka (Grupa armija F) s glavnim stanom u Beogradu
(Weichs) preuzima komandu na cijelom njemakom operacionom podruju
na Balkanu, s tim da je granica prema Grupi armija B sjeverozapadna
granica Hrvatske; njemu su potinjene Grupa armija E s glavnim stanom u
Solunu (Lohr) i komanda Druge oklopne armije s glavnim stanom u Kragujevcu (Rendulic), s tim da je linija razgranienja izmeu Grupe armija E i
komande Druge oklopne armije sjeverna granica Grke.
Ustako ministarstvo vanjskih poslova u Zagrebu primilo je 20. VIII
brzojav svog poslanstva u Bratislavi koje je brzopleto javilo ovo:
Autentina viest: Hitler, Goering, Ribentrop i Keitel sastali su se izmeu
Trevisa i Udina s Badogliom. Raspravljana su iskljuivo vojnika pitanja
savezno s dalnjim dranjem Italije. Tvrdi se da je Badoglio dao zadovoljavajuu izjavu. Hrvatska takoer bila je predmetom razgovora u toliko da bi se
talijanska vojska na hrvatskom podruju zamijenila njemakom koja bi
zaposjela i Kvarner.75
Kaltenbrunner je istog dana, 20. VIII, 76 obavijestio svog vrhovnog efa
(Himmlera) i ministarstvo vanjskih poslova da i u Hrvatskoj postoji openito
nada uvjetovana zbivanjima u Italiji da se sada nae mogunost kako bi se
ponovno zadobila Dalmacija. Sada i slubena mjesta nastoje pripremiti takav
razvoj. Ministar unutranjih poslova Artukovi organizira kupnju talijanskog
oruja u velikim koliinama i takoer pokuava pripremiti eventualni ulazak
njemakih i hrvatskih jedinica u obalnu zonu. No, i niz drugih visokih
hrvatskih dunosnika djelatni su u tom pravcu i ve su dobili takva zaduenja.
Tako, na primjer, stalni zastupnik predsjednika vlade dravni tajnik Vj. Vrani, koji ve neko vrijeme boravi u obalnoj zoni. Dalje, bivi ministri Marijan
Simi, in. Ivica Frkovi i admiral Jakin, za koje se u upuenim krugovima
ve govori da su predvieni za upravitelje obalnih pokrajina. Za slinu zadau
bio je predvien i poslanik dr Edo Bulat koji meutim pokuava drugim
72
73
75
76

A-VII, NDH, kut. 310 b , Br. reg. 5 1 / 3 - 1 .

A-VII, NDH, kut. 260, Br. reg. 23/5 - 1.
Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha, str. 504-506.
A-VII, kut. 257, Br. reg. 29/5 - 1.
AJ, T-102, rolna 212; takoer: T-120, rolna 1757.

putem postii isti cilj. Bulat je u Zagrebu formirao jedan odbor za ponovno
pripojenje Dalmacije i Primorja u kojem se nalazi oko 50 istaknutih hrvatskih
nacionalista. Meu njima nema ni polovica ustaa. Seljaku stranku zastupa
samo jedan, ali zato vrlo utjecajan predstavnik: narodni zastupnik Ivanko
Farolfi.77 Staru Stranku prava zastupa u odboru dr Bu. 78 Program te akcije
formulira dr Bulat u reenici: Cjelokupna Hrvatska i rat na strani Njemake
do konane pobjede.
Bulat, osim toga, ide i za jednim unutranjopolitikim ciljem koji se ve
nadaje iz sastava odbora, naime proirenje baze vlade. Iako ta nastojanja
zasad jo nisu naila na slubeni odjek u vladinim krugovima, ipak se
primjeuje da se ovdje radi o jednoj vrlo znaajnoj akciji iza koje prvi put
ideoloki stoje narod i vlada.
Kasche je 19. VIII 1943. 7 9 izvijestio ministarstvo vanjskih poslova u
Berlinu da je novi armijski zapovjednik gen. Rendulic bio kod njega prola dva
dana kako bi se temeljito porazgovorili. Izjavio je poslaniku da mu je Fhrer
povjerio ovakav zadatak: da smiri Hrvatsku, dri Srbiju u pokornosti i sprijei
iskrcavanje neprijatelja na jadranskoj obali. 80 Njegov se sektor protee sve do
Albanije (ukljuujui i nju). Iz razgovora vodenih u Zagrebu i osobnih
razmiljanja proizlazi namjera da mora u bilo kojem obliku hrvatsku upravu
zamijeniti njemakom vojnom upravom. Priznaje pri tom optike obzire
prema hrvatskoj dravi. U razgovorima s njim Kasche mu je predloio da
nastave s dotadanjom suradnjom, ali se suprotstavio preuzimanju odgovornosti za upravu iz poznatih razloga. Razgovore nisu okonali. Kasche mu je
dao napismeno svoje stajalite i stav prema Rendulicevim prijedlozima, a
daljnji razgovor predvien je za to krai rok. Kasche pozdravlja to su
Rendulicu oigledno po Fhrerovoj odluci podreene sve njemake
oruane snage. Izjednaivanje njemakih ratnih mjera u ovdanjem prostoru i
jasno unapreivanje suradnje s Hrvatima bit e ini se mogue. Kasche se
nada da e Rendulic moi djelotvorno pomagati na liniji koja uvaava gledita
jedne i druge strane. Meutim, morao je generalu kazati da je za njega
(Kaschea) velika tekoa uzimanje u obzir talijanske hipoteke, to mu je
zadano kao direktiva. Preinaka zahtijeva u vlastitom interesu oprezno krmanjenje. Kasche moli da ministarstvo gornje uzme, zasad, samo na znanje. U
danom trenutku Kasche e dalje izvjetavati.
Ministarstvo vanjskih poslova Reicha (ambasador K. Ritter) odgovorilo je
poslaniku Kascheu telegramom od 21. VIII81 da su izjave generala Rendulica o
eventualnom uvoenju vojne uprave u Hrvatskoj nepravilne. Prvo: Vrhovna
komanda saopava s tim u vezi da je gen. Rendulic izriito zaduen samo
zadacima vojnog vodstva jedinica i da bilo kakva pitanja vojnoupravne
prirode u podruju podreenom mu za njegovo vojno vodstvo jedinica ne
ulaze u krug njegovih nadlenosti. Ve iz tih razloga nema se gen. Rendulic
baviti pitanjima vojne uprave u Hrvatskoj ili kojem drugom podruju. Drugo:
Osim ovog osobnog razloga VK je potpuno naisto da su za Hrvatsku
pretpostavke eventualnog uvoenja njemake vojne uprave sasvim drukije
nego u drugim podrujima Jugoistoka u kojima je njemaka vojna uprava ve
77
8
79
80
81

Ivanko Farolfi vrio je za vrijeme NDH u Zagrebu dunost tajnika seljake stranke.
Stranku prava predstavljao je u odboru dr Stjepan Bu, hrvatski nacionalsocijalist.
AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3508 od 19. VIII.
L. R e n d u l i c , nav. djelo, str. 156.
AJ, T-120, rolna 212, Nr. 1257 od 21. VIII.

uvedena ili treba ubrzo da iznova bude uvedena. Ako bi se kasnije u vezi s
eventualnim vojnim razvojem postavilo pitanje uvoenja njemake vojne
uprave i za dijelove Hrvatske, razumije se samo po sebi da bi se to moglo
izvesti samo u sporazumu s hrvatskom vladom.
Ambasador Ritter, na kraju, upozorava Kaschea da gornje saopava u
sporazumu s Vrhovnom komandom. Povjerava poslaniku da pri predvienim
daljnjim pregovorima s gen. Rendulicem obavijeste generala u gornjem smislu
na prikladan nain.
Sam Rendulic je 24. VIII kako pie u svojim memoarima82 - odletio u
Beograd gdje se skupio tab Druge oklopne armije doavi iz Rusije. Tu se
nalazio i pukovnik, kasnije general v. Grolman, novoimenovani ef taba
Druge oklopne armije koji mu je bio dragocjeni suradnik pri rjeavanju tekih
politikih i vojnih problema Balkana. U Beogradu je primio i naredbeno pismo
o rasporedu vojnog vodstva na Balkanu koji je imao stupiti na snagu.
Cjelokupne borbene snage bile su njime podreene Grupi armija F pod
komandom feldmarala M. v. Weichsa. Grupa armija dijelila se u Drugu
oklopnu armiju, kojoj je podruje bilo u poetku Hrvatska, kasnije i Dalmacija, Crna Gora i Albanija, te u Grupu armija E u Solunu ogranienu na
Grku. Srbijom je upravljao vojni zapovjednik podreen neposredno Vrhovnoj komandi kopnene vojske (OKH), a samo u isto vojnim pitanjima i
komandantu Grupe armija F. Rendulic je odabrao za sjedite svog taba
Kragujevac i 26. VIII tab se uputio onamo, no brzo je odluio da promijeni
sjedite i tab preseli u Vrnjaku Banju gdje su smjetajne prilike bile mnogo
povoljnije. Osim toga, kraj oblinjeg Kraljeva nalazio se veliki aerodrom.
Hitler je potpisao nareenje od 24. VIII83 o imenovanju posebnog opunomoenika ministarstva vanjskih poslova na Jugoistoku. U tom se nareenju,
osim ostalog, navodi da se ukazala potreba poto je direktivom br. 48 od 26.
VII bilo jedinstveno ureeno vojno vodstvo i uprava na Jugoistoku, odreuje
se specijalni opunomoenik ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok sa
sjeditem u Beogradu. Zadatak mu je da se brine - prema uputama ministra
vanjskih poslova Reicha - za jedinstvenu obradu vanjskopolitikih pitanja u
tom prostoru. Specijalni opunomoenik obavjetavat e vojne organe na
Jugoistoku o vanjskopolitikim namjerama i mjerama Reicha kao i uputama
ministarstva vanjskih poslova koji su od vanosti za vojno vodstvo ili upravu
na Jugoistoku. Jednako tako imaju nadlene vojne komande na Jugoistoku
obavjetavati specijalnog opunomoenika O' namjerama vojnog vodstva i
uprave koje su vanjskopolitiki vane. Nareuje se specijalnom opunomoeniku i vojnim komandama Jugoistoka kao dunost da meusobno usko
surauju proeti uzajamnim povjerenjem. Za specijalnog opunomoenika
imenuje se poslanik Hermann Neubacher, s tim da se u njegove dosadanje
zadatke ne zadire ovim imenovanjem.84 Hitler, na kraju, pridrava sebi pravo
drukijeg rjeenja ako bi na Jugoistoku dolo do ratnih operacija veih
razmjera.
L. R e n d u l i c , nav. djelo, str. 171 i d.
AJ, T-501, rolna 267. Op.: Hermann N e u b a c h e r , Sonderauftrag Sdost 1940-1945.
Bericht eines fliegeAden Diplomaten, Gttingen 1957; o Neubacherovom planu velikosrpske
federacije vidi raspravu prof. Jovana M a r j a n o v i a : The Neubacher Plan and Practical Schemes
for the Establishment of a Greater Serbian Federation (1943-1944) u zborniku radova The Third
Reich and Yugoslavia 1933-1945, Beograd 1977, str. 486-501.
Neubacher je do tada ve imao vie zaduenja na Balkanu, posebno u vezi s rumunjskim
petrolejom.

Glaise je telegrafski, 24. VIII, 85 obavijestio Vrhovnu komandu i glavnokomandujueg na Jugoistoku da mu je M. Lorkovi dan ranije saopio po nalogu
poglavnika kako je general Robotti 20. VIII priopio hrvatskom opunomoeniku u njegovu tabu na Suaku D. Siniu da e biti prisiljen - suoen s
opasnostima jednog anglosaksonskog iskrcavanja da svoje jedinice ue
prikupi. Pri tom je ukazivao na to da e, ipak, zasad jo pokuati da podruje
koje je Italija bila stvarno anektirala (Suak, sjevernu Dalmaciju, otoke) dri
pod kontrolom. to se tie ulaenja njemakih i hrvatskih jedinica u Drugu
zonu ukljuivi obalu i otoke preputene Hrvatskoj ne postoji, prema tome,
vie nikakva zapreka. Kao toke koje bi Talijani ponajprije napustili Robotti
je oznaio Sinj, Omi, Knin i Drni, a za njima e doskora slijediti i druge.
Glaise, na kraju, skree panju da odailje prednju vijest sa svim potrebnim rezervama.
Istog je dana86 Glaise telegramom informirao Vrhovnu komandu da je 23.
VIII u 20 sati izvren na generala I. Prpia. efa hrvatskog generaltaba, na
stepenitu njegova stana pokuaj atentata revolverom."' Poinitelji atentata
Prpiu su nepoznati. Prpi se branio tako vjeto da je samo lako ranjen.
Hrvatska javnost nagaa openito da se radi o politikom atentatu. Poinitelji
koje se uspjelo uhvatiti jesu, ini se, ustae i u istrazi su izjavili da su radili po
viem nalogu. Atentat je u hrvatskim oruanim snagama i ire pobudio
najveu panju.
Dravni poglavar (Paveli) poduzeo je kod poslanika Kaschea korak
(demar) - javlja gen. Glaise telegrafski 26. VIII8S Vrhovnoj komandi i
komandantima u Beogradu - kojim eli postii da se, u duhu prijanjih
dogovora, postigne jae ukopavanje hrvatske vlade i njenog vojnog vodstva u
vojno planiranje. Posljednji poticaj tom koraku dalo je iznenadno naputanje
podruja JajceTravnik-Livno to ga je naredio komandant njemakih jedinica u Hrvatskoj a s posljedicom da je taj prostor bio preputen partizanima,
te akcija Treeg SS-oklopnog korpusa u politiki i vojno vrlo osjetljivom
podruju Zagreba do koje je dolo bez prethodne najave i upoznavanja
zagrebake vlade. Pri svim rezervama koje ve vie od dvije godine ima prema
toj vladi istie Glaise u telegramu osobno zagovara ispunjenje te Pavelieve
elje u granicama mogueg. Njemaka vanjska politika usmjerena je i nadalje
prema ideji hrvatskog suvereniteta i toj ideji proturjei ako njemaka strana
toliko iskopava Hrvate u vojnom pogledu, kako se to faktino zbivalo od
poetka 1943. godine. Jo vie: vodenje rata,"politika i uprava povezani su
meusobno tako usko da je nemogue Hrvate na jednom od tih podruja
potpuno razrijeiti odgovornosti. Ako njemaka strana, na primjer, nedavno
naputa velika podruja hrvatskog teritorija a da o tome prije toga ne
obavjetava vladu u Zagrebu, Hrvati nee propustiti priliku da iz toga ne
izvuku korist: da njemaku stranu ine odgovornom za upravne tekoe koje
iz takvog koraka nastaju, za smanjenje meusobnog povjerenja i posljedice
takvih primjera, koliko god takav korak bio neizbjeiv. Takoer bi hrvatska
vlada radije vidjela da Trei SS-oklopni korpus nije bio predvien za zagreAJ, T-501, rolna 264, Nr. 01639/43 g. Kdos.
Isti izvor, Nr. A 3452/43 geh.
8
Kod Glaisea nalazi se i zabiljeka o Gen. P,- iz koje proizlazi da su se ustaki pukovnik
I. Hereni i kapetan (satnik) I. Kirin nalazili u blizini stana gen. Prpia u kritino vrijeme. (AJ,
T-501, rolna 267)
Prpi je u to vrijeme oijukao s maekovcima.
88 AJ, T-501, rolna 264, Nr. 01652/43 g. Kdos.
85

86

bako podruje, nego da su ga uputili u Srijem i sjeveroistonu Bosnu, u

podruja s vie nacionalnosti.
' Postoje samo dva rjeenja: ili uope likvidirati hrvatski suverenitet (za to
na njemakoj strani nedostaje politika volja a tehniki bi aparat tek morao
biti stvoren), ili hrvatsku vladu u jednom neopasnom omjeru uiniti suodgovornom. Hrvati bi eljeli prema predanom pismenom demaru da na
vojnom sektoru tu minimalnu mjeru postignu postavljanjem jednoga njemakog komandanta u Zagrebu, pri emu misle - kako je to bilo prilikom
poglavnikovih posjeta Fiihreru u rujnu mjesecu 1942. i krajem travnja 1943.
godine - na njemakoga opunomoenog generala (Glaisea). Takvo je rjeenje
u danim uvjetima iz mnogostrukih razloga zamiljeno laiki (amaterski). No,
Glaise zato predlae da ga kao opunomoenog generala u Hrvatskoj opet vie
ukopavaju (ukljuuju) u formuliranje odluka i njemu, u okviru njegovih
odgovornosti, prepuste odluku u kojoj bi mjeri mogli i smjeli privui i
upoznavati hrvatsku vladu uz uvaavanje potrebnog uvanja tajne. Pri ponavljanju rezervi podignutih protiv te vlade u Zagrebu, smatra Glaise ipak
korisnim imajui u vidu vojnu iscrpljenost hrvatskog naroda odravati
mjerodavne linosti NDH donekle dobro raspoloene i ne davati im u ruke
argumente za izgovor pri vlastitim promaajima.
Dva dana kasnije
Glaise je telegrafski saopio komandantu Grupe
armija F v. Weichsu i generalu Rendulicu da su ga Budak i gen. Re
obavijestili o tome da su njemake jedinice ule u Ljubljanu. Ne bi bilo za
ispunjavanje njegovih zadataka u Zagrebu nevano ako bi on (Glaise) s
njemake strane primao najnunije informacije o zbivanjima u susjednoj
Kranjskoj (talijanska Slovenija). To bi bilo utoliko poeljnije to bi dogadaji
na tom avnom mjestu (toki) mogli biti usko povezani s razvojem u prostoru
Karlovac-OgulinSuak koji je jo uvijek pod talijanskom okupacijom a
kojim prolazi s onu stranu Ogulina izvanredno osjetljiva, naikana raznim
objektima eljeznika pruga prema obali. Taj se prostor moe najbolje nadzirati iz Zagreba. Kako se iz Karlovca i Ogulina iz ovog posljednjeg od
tamonjega velikog upana neprekidno javlja, Talijani su u svakom sluaju
ustro zaposleni s transportom dobara kojih se mogu odrei. Oko Ogulina
eka nekoliko tisua etnika da preuzmu od njih nasljedstvo, pri emu bi
Hrvati trpjeli. Sjeveroistono od Karlovca protee se talijanska zona sve do
pred vrata Zagreba. Zumberako gorje kod Samobora slui hrvatskim kao i
slovenskim ustanicima za omiljeno sklonite. Glaise jo, na kraju, primjeuje
da Hrvati smatraju Suak, Rijeku i istoni dio istarskog poluotoka etniki za
svoje interesno podruje.
Ustako ministarstvo vanjskih poslova primilo je 30. VIII iz Berlina od
svog poslanstva, ifriranu brzojavku ovog sadraja:
Poslanika (Ratkovia) juer poslie podne (29. VIII) primio u Glavnom
stanu najprije ministar vanjskih poslova. Govoreno mnogo o prilikama u
Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Ministar vanjskih poslova dva puta tvrdio da je
od koga (kada?) oruje ustupljeno Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj dolo
100.000 puaka u ruke partizana. Molim za brzojavni odgovor koliko njemakog oruja dosada dobili smo i koliko je dolo u ruke partizana da se
mogu eventualno ispraviti obarati podatke. Fhrer poslie predaje zadrao me
na razgovoru u prisutnosti ministra vanjskih poslova, efa odjela protokola i
upravitelja ureda predsjednitva vlade. Fhrer vrsto uvjeren u snagu Nje89

AJ, T-501, rolna 264, Nr. 01668/43 g. Kdos.

Ustae i T r e i R e i c h I

97

make. Zrana obrana ve sada rui 20 do 25% neprijateljskih zrakoplova, a s

novim sredstvima ruit e 30, 50 i 60% to e onemoguiti dalnje napadaje.
Novi uredaj podmornica ve gotov i skoro e se ponovno javiti njihovo
djelovanje. Novo oruje koje se sprema uiniti e svoje. Treba samo strpljenja
i jakost za prebroditi asovitu seriju nedaa. Za poglavnika rekao da zna da
otvoreno i vjerno sliedi utvreni smjer te da ni aska nije odstranio od ravne
crte. Podrobni izvietaj sliedi po kuriru. Poslanik.90
Glaise je telegramom, 30. VIII, 91 informirao Vrhovnu komandu, Berlin i
Beograd u svojstvu vojnog ataeja u Zagrebu da je poloaj u Hrvatskoj i
njenim oruanim snagama ispunjen napetostima koje rastu. Atentat na gen.
Prpia izazvao je u krugovima viih oficira prilinu paniku jer se i sami
osjeaju ugroenima zbog tajnovitih okolnosti pod kojima se odvijao atentat.
Mnogo toga govori u prilog tvrdnji da su bili na djelu pojedinci kao orue
jedne mafije koja se na neki nain prua do emigrantske kamarile tajanstvenih
ustakih pukovnika (rasova) koji okruuju poglavnika a koje i bolji ustae
otklanjaju. 92 Oni su, meutim, sebi stvorili svi znaci na to ukazuju jedan
sistem terora pomou kojeg ele da se odre na vlasti, to je meutim mjereno ukupnom igrom snaga preslabo i stoga mnogo vie slui poveavanju protivnikih snaga. Broj onih koji se u toj nudi nadaju da e ih ponovno
Njemaka spasiti u novom je porastu, usprkos inae i nadalje nepovoljnom
raspoloenju prema Nijemcima. Samo bitno pojaano angairanje za borbu
sposobnih njemakih jedinica u Hrvatskoj moglo bi ga znatno poboljati. S
druge strane, teko je zadrati propadanje vojnikog duha u redovima hrvatskih oruanih snaga. Poveava se broj prebjega, pa i kod oficira. Neprijateljska propaganda uperena protiv vojne izobrazbe u Njemakoj dobiva na
terenu. Prilikom izdavanja njemakih uniformi odjelima lovakih brigada
oklijevali su hrvatski oficiri da ih oznaene hrvatskim oznakama inova
obuku, jer su se pribojavali da e kasnije biti poslani na Istoni front.
Pritjecanje Muslimana za dobrovoljaku SS-diviziju u junoj Francuskoj
uvelike zaostaje za oekivanjima. Vlada se po svim znacima upinje da prema
Nijemcima posvjedoi svoju lojalnost, no u nju mnoga njemaka mjesta
sumnjaju. Pasivna i aktivna rezistencija protiv suradnje s njemakom stranom
u svakom je sluaju u porastu. Isto tako, snaga ustanika je u porastu. Oni
teroriziranjem uspjeno ometaju ak i u Zagrebu pokret novaenja. Podruje
djelovanja dravne uprave sve se vie smanjuje. Kritika na njenu adresu
izraena je na uvjerljiv nain, primjerice, u cenzuriranim pismima iz cijele
zemlje. Poglavnik - ubrzo najomrznutiji ovjek u cijelom narodu bavi se
svim moguim mislima o smjeni strae, kojima se pri planiranom izvoenju
- ako do njega uope i doe mora osporiti svaki uinak. U danima koji
slijede avijatiki general F. Navratil, dotadanji vojni atae u Bukuretu, ima
biti imenovan za ministra oruanih snaga. To je zasigurno jedan od najboljih
oficira koji je - 50 mu je godina - zapoeo svoju oficirsku karijeru u austrougarskoj vojsci, zatim slubovao u Jugoslaviji, ali se raziao s vladom godinu
dana prije izbijanja rata zbog prevelikih simpatija za Nijemce i ubrzo ga je nakon proglaenja drave - vojskovoa Kvaternik stavio na led kao konkurenta, postavivi ga za vojnog ataeja u Bukuretu. Njemako ga zrakoplovstvo posebno cijeni, a i general-pukovnik Lohr sjea ga se u povoljnom smislu
90
91
92

A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 32/5 - 1.

AJ, T-501, rolna 264, Nr. 01683/43 g. Kdos.
M. Kovai je ovako nanizao rasove: Lisak, Mokov, Servatzy, Hereni i Luburi.

iz austrijskog razdoblja. Sve je ovdje eksperiment i od odluujue vanosti

ostaje prije svega hoe li se Navratil kao novi ovjek moi nametnuti zloj
tajnoj vladi oko poglavnika.
Otpravnik poslova u Zagrebu savjetnik v. Schubert istog je dana 93 telegrafski obavijestio ministarstvo u Berlinu (da prenesu poslaniku Kascheu
pozvanom u meuvremenu u Fhrerov Glavni stan) kako mu je ministar
Lorkovi preko Standartenfiihrera Requarda dostavio izvod iz pisma hrvatskog opunomoenika kod Druge armate D. Sinia o razgovoru s gen. Robot tijem. General mu je tom prilikom rekao da njegove jedinice moraju provesti
potrebne i odgovarajue pregrupacije, jer postoji i mogunost i opasnost
iskrcavanja neprijateljskih snaga na istonoj obali Jadrana. Njegove (Robottijeve) jedinice ne smiju vie biti rasute, i general je prisiljen da male rasute
garnizone spaja u velike jedinice prikladne za pokrete i akcije veeg stila protiv
neprijatelja, kako u pozadini tako i s morske strane. Iz svih tih razloga general
e morati povui posade iz pojedinih mjesta Druge zone bez ikakve daljnje
obaveze, niti u vezi s podrujem iz kojeg e se jedinice povui niti s obzirom na
vrijeme kad budu povuene. Vjerojatno e biti naputena mjesta: Sinj, Omi,
Knin, Drni kao i mnoga druga iz Druge zone i cijela Druga armata bit e
iskljuivo koncentrirana u velike jedinice. Predbjeno nee napustiti anektiranu Dalmaciju. Usprkos Sinievim nastojanjima da dokae tetnost naprijed
spomenutih mjera, talijanski je general ostajao pri svome i rekao da se ovdje
radi o jednom nareenju iz Rima. Obeao je Siniu da e ga rano obavijestiti
0 naputanju vanih mjesta. Prvo e napustiti Sinj. Zatim mu je general rekao
da sada mogu njegove hrvatske a i njemake jedinice doi na podruje Druge
zone i tako s jedne strane osigurati pojedina mjesta prije nego to Talijani odu,
a s druge pomoi Talijanima u obrani istone obale Jadrana. Rekao je Siniu
1 to da je o svemu tome istog dana obavijestio Nijemce. Ako postoji bilo kakva
mogunost da njemake i hrvatske jedinice uu u Drugu zonu, hitno je da
njeno zaposjedanje provedu odmah i bilo bi potrebno da se gen. Lohr i
Robotti dogovore da talijanske posade ne napuste Drugu zonu prije nego to
je zaposjednu njemake ili hrvatske snage. Koliko je poznato zavrava
v.Schubert svoj brzojav ve se vode odgovarajui dogovori izmeu gen.
Lohra i gen. Robottija.
Hrvati-ga obavjetavaju danas javlja v.Schubert 30. VIII 94 telegramom
ministarstvu da su im Talijani ponudili prije tri dana preuzimanje luke Ploe,
93 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3657 od 30. VIII.
O v. Schubertu izjavio je u istrazi VI. Koak ovo:
Schubert je negdje poetkom 1943. godine bio imenovan prvim savjetnikom njemakog
poslanstva u Zagrebu. Na tom je poloaju njegova referada morala biti prvenstveno politikog
karaktera, a obuhvaati takoer i sve druge poslove poslanstva. Schubert je na tom poloaju bio i
prvim pomonikom njemakog poslanika Kaschea, a u sluaju njegove otsutnosti i Kascheovim
zamjenikom u svakom pogledu, te ujedno i otpravnikom poslova njemakog poslanstva. Kako
|e, meutim, Schubert nastupio svoje mjesto u Zagrebu upravo u vrijeme, kada sam ja Zagreb
naputao, to mi iz njegovog rada neto konkretno nije poznato. (AJ, Dravna komisija za
utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa; skraeno DK, Dos. Br. 4849, K24300; iz
sasluanja VI. Koaka 5. V 1947)
94 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3665 od 30. VIII.
Na taj telegram nadovezuje se drugi istog datuma u kojem v. Schubert javlja da je savjetnik
detaljno razgovarao s poslanikom V. Baiem poto su saznali da je zagrebako
ministarstvo vanjskih poslova vodilo neke pregovore s Talijanima. Bai je tom prilikom saopio
da je poslanstvo NDH u Rimu prije oko tri dana primilo usmeno a zatim i pismeno talijansku
ponudu da preuzmu luku Ploe u suradnji s tamonjim mjesnim talijanskim vlastima. Pitanje su
raspravili s dravnim tajnikom za javne radove I. Buliem, pri emu je Bai izrazio svoje uenje

7*

99

no to su otklonili sve dok im Talijani ne vrate dva plivajua bagera i ne

osiguraju vojnu zatitu za daljnju izgradnju luke. Poslanstvo e s Hrvatima u
zajednici s opunomoenikom ui u pregovore o tom pitanju.
4. Kasche u Fhreroim Glavnom stanu. Kasche je u meuvremenu bio
pozvan na referat Ribbentropu i naveer 30. VIII bio je na raportu kod
Hitlera u Vujoj jami.95 Hitlera je zanimalo pitanje o sve brojnijim pojavama
raspadanja unutar hrvatskih jedinica, o emu su u Vrhovnoj komandi primali
vie vijesti. Nasuprot nepovoljnim vijestima koje su u VK pristizale iz vojnih
izvora, Kasche je i tom prilikom u razgovoru zastupao i nadalje gledite da je
ustaka drava ivotno sposobna i da joj vojne vlasti (njemake) moraju dati
podrku veim obzirom i uvaavanjem psiholoki razumljivih tenji za samostalnou. Moebitno ispadanje Italije dalo bi, osim toga, dravnoj svijesti koja je ustupanjem Dalmacije Italiji odmah na poetku pretrpjela teak udarac
- velik poticaj. Vojne mjere, osobito regrutacija za najrazliitije njemake
ciljeve, moraju se saeti otrije. Fhrer je ovako saeo rezultat razgovora:
poglavnikova vlada jedino je mogua i nju stoga treba jaati. Pri tom opasnost
koja prijeti izvana zahtijeva da se to bre likvidira kaos. Hrvatskoj dravi kao
takvoj oigledno nedostaje potrebna kima; stoga su njemaki vodei elementi, osobito na vojnom polju i nadalje prijeko potrebni. No, oni moraju
postupati s mnogo takta i traiti - prema rijeima Bismarcka - samo ono to
se mora traiti. Ustae moraju i nadalje ostati sauvani kao jedini dravotvorni
pokret.
Kasche je iskoristio priliku boravka kod Hitlera u Vujoj jami da
dogovorno 31. VIII posjeti generala Jodla kako bi s njim nadovezujui na
razgovor s Fhrerom od dan ranije razmotrio pojedinosti.96 Kasche je tom
prilikom obrazlagao Jodlu ovako:
1. Na podruju njemako-hrvatske suradnje na vojnom polju treba prije
svega drugog i smjesta uspostaviti za suradnju nuno povjerenje i djelovanje
razvijati iskljuivo po politikoj liniji zacrtanoj za Hrvatsku. Kasche osobno
misli da se ne moe nita oekivati od shvaanja koja svjedoe principijelno
nepovjerenje i omalovaavanje Hrvata. Do sada je iz toga izviralo mnotvo
zakanjavanja pri vojnoj izgradnji. A potrebno je, meutim, ubrzano i sa svom
energijom provoditi njenu izgradnju. Ako se ne mogu odluiti u prilog
povjerenja, mora se uope odustati od Hrvata, to je, ipak, bolje od polovinih
i zakasnjelih mjera uvjetovanih suzdri j ivou i rezervama.
General Jodl se sloio s tim pogledima.
2. O izgradnji hrvatskih oruanih snaga Kasche je naglasio da bi bila
to ministar Budak nije kako je navodno namjeravao obavijestio o tome njemako poslanstvo.
U toku dotadanjih neobaveznih razgovora u Rimu hrvatska je strana ukazivala na potrebu da im
predaju dva plutajua bagera koji su hrvatsko vlasnitvo. Na hrvatskoj strani razmiljaju o tome
da razgovaraju s Talijanima o zatiti. Njihov generaltab u Zagrebu izjavljuje da nije u mogunosti preuzeti zatitu luke Ploe. Hrvatska je strana u tom pitanju vrlo suzdrana, ako ne i negativno
opredijeljena budui da su je Talijani teko povrijedili u cjelokupnom pitanju pomorske plovidbe,
a osobito u pitanju luke Ploe. Skloni su da uu u pregovore s njemakom stranom o luci, no trae
obavezne izjave o njenoj zatiti. Uviajui vanost tog pitanja, v. Schubert moli da mu ministarstvo dostavi uputstva. (AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3675 od 30. VIII)
95 Kriegstagebuch
des Oberkommandos der Wehrmacht (Wehrmachtfhrungsstab), Band
III: 1. Januar 1943 31. Dezember 1943, Zusammengestellt und erlutert von Walter Hubatsch,
Zweiter Halbband, Frankfurt am Main 1963, str. 1035; G. F r i c k e , nav. djelo, str. 131.
96 AJ, T-120, rolna 212, Aufzeichnung betreffend Besprechung mit General Jodl, OKW, dn.
Wolf schanze am 31. August 1943.

potrebna najira odgovorna suradnja hrvatskoga oficirskog kora. Prijanja

ostvarenja Hrvata kao oficira a takoer velik broj dokazivih uspjenih djela
posljednje tri godine opravdavaju takvo povjerenje. eli li se njemake oficire
u k l j u i t i u izgradnju hrvatskih oruanih snaga, to mora biti uinjeno u obliku
koji njeguje unutranju spremnost svih hrvatskih vojnika da surauju. Kasche
je u tu svrhu predloio oblik razmjene oficira u kojoj bi hrvatski oficiri dolazili
u njemake oruane snage gdje bi ih mogli prilagoditi Wehrmachtu struno i
duhovno. Trokove takve razmjene treba preuzeti njemaka strana zbog
financijske slabosti Hrvatske.
Dalje je Kasche predloio da njemakom armijskom zapovjedniku (Rendulicu) dodijele hrvatski tab za vezu u dobrom sastavu koji bi se bavio
obraivanjem pitanja u vezi s upotrebom hrvatskih jedinica u okviru te armije
i elja hrvatske vlade u pogledu voenja operacija u Hrvatskoj.
Za izgradnju gorskih i lovakih divizija hrvatskih oruanih snaga molio je
usrdno Jodla da bez daljnjeg otezanja postupe to bre kako bi se osiguralo
povjerenje i vjera u njemaka obeanja i uspostavila puna pripravnost za
akciju.
Kasche je o temi: ustae opirno izlagao Jodlu i ocrtao mu dananju
vrijednost Ustake vojnice; njenih pet brigada (zdrugova) istaklo se posljednjih mjeseci. Molio je da VK prihvati ve zakljueni dogovor s gen. Glaiseom o
formiranju jedne kompletne divizije iz Ustake vojnice i da joj prue istu
podrku kao i lovakim brigadama.
Gen. Jodl primio je prednje s razumijevanjem i nije niemu prigovorio.
3. Prikazao je Jodlu i situaciju u vezi s regrutacijom. Pri tom je Kasche
ukazao na to da su utvrdili u toku konferencije s ministrom Lorkoviem i
oficirima jedne i druge strane sazvanu na inicijativu poslanika plan o
brojanoj podjeli hrvatskih vojnih obveznika. Kasche je zamolio da taj plan ne
preokrenu novim mjerama. Postojanost bila bi sada jednako tako potrebna
kao energino i ubrzano promicanje provedbenih mjera.
Kasche je u razgovoru zastupao i poglavnikovu elju da bosanska SS-divizija ima obzira s tekoama u regrutaciji. No, budui da je Fhrer
otklonio da tu diviziju u formiranju prebace u Hrvatsku, Kasche je zamolio da
je izobraze s onoliko regruta koliko ih sada ima a da njeno proirenje odn.
dopunu prema danim mogunostima vremenski neto odgode.
Gen. Jodl se s tim sloio. Pitanje bosanske SS-divizije rijeit e s Reichsfhrerom Himmlerom.
4. Kasche je ukazao na potrebu formiranja hrvatskih trajfkora koje bi
mogli izvjebati i upotrijebiti osobito za borbu s bandama. Pri tom je naglasio
da dosad nije bilo ostvareno potrebno jedinstvo u voenju, kao ni planska
izobrazba a ni koritenje iskustava u borbi protiv bandi. S njemake strane
osigurat e se planska usmjerenost pri izobrazbi i naoruanju.
Gen. Jodl je za to pokazao razumijevanje i obeao podrku.
5. Kasche je predloio da prebace jednu malu jedinicu hrvatske legije
njemake ratne mornarice, makar samo privremeno, na dalmatinsku obalu,
ako bi razvoj omoguio pozitivno tretiranje dalmatinskog pitanja. To bi bilo
politiki od najvee vanosti i korisno za regrutaciju u svrhe ratne i trgovake
mornarice, a isto tako za izgradnju osiguranja obale.
Gen. Jodl priznao je utemeljenost tog razmiljanja i pribiljeio ga.
6. Kasche je saopio da se trenutano reorganizira hrvatsko ministarstvo
oruanih snaga prema prijedlozima njemakog generala Juppea. Pri tom je
Kasche istakao da je gen. Juppe dosad imao sretnu ruku u tretiranju

hrvatskih pitanja i tako naiao na najbolji prijem i uvaavanje kod hrvatske

vlade i poglavnika. Izrazio je uvjerenje da bi gen. Juppe kao savjetnik i
nadglednik pri izgradnji hrvatskih oruanih snaga mogao biti dragocjen.
7. Prikazao je odnose u hrvatskoj upravi, osobito ustanovu efa civilne
uprave. Pri tom je naglasio da mu je gen. Liiters na pitanja uvijek odgovarao
da je zadovoljan suradnjom. Kasche je izrazio uvjerenje da e dosad zapoete
razgovore s gen. Rendulicem u tom pogledu moi uspjeno nastaviti. To vie
to je Fhrerova odluka na tom planu stvorila jasnu situaciju; naime, da za
Hrvatsku ne dolazi u obzir njemaka vojna uprava. Uvjeren je osobno da je
mogue ostvariti hrvatsku suradnju preko ustanove efa civilne uprave. Ne bi
se - po njemu - takoer moglo prigovoriti formiranju njemakih Feld- i
Ortskommandantura u Hrvatskoj, no one se moraju, ipak, suzdravati od
mijeanja u hrvatsku upravu i privredu. Kasche je tu iznio primjer njemake
Feldkommandanture u Zagrebu koja ondje postoji od 1941. god. i potpuno se
dokazala.
Gen. Jodl se s tim sloio i dijelio Kascheovo miljenje i nadu da e moi
okonati s gen. Rendulicem daljnje razgovore radi uspostave potpune suglasnosti i sloge. Tu je Jodl izrazio i svoje razmiljanje o tome da opunomoenoga
njemakog generala u Hrvatskoj (Glaisea) odsad podrede glavnokomandujuem na Jugoistoku generalfeldmaralu Freiherru v. Weichsu a da komandant
Jugoistoka ne bude nadlean za Hrvatsku.
Kasche je to Jodlovo razmiljanje ocijenio kao korisno.
8. Na kraju je Kasche prikazao smetnje nastale u suradnji izmeu vojnih
instanca i poslanstva u Zagrebu izazvane suzdrljivou general-pukovnika
Lohra.
Gen. Jodl opravdavao je ranije mjere gen. Lohra utoliko to je za operaciju
Weiss postojalo specijalno nareenje Fiihrera o uvanju tajne. Sad je, meutim, nastala druga situacija i drugi odnos i samo se po sebi razumije da moraju
uspostaviti to bolju suradnju izmeu slubenih instanca Webrmachta i
zagrebakog poslanstva. Koncentracija svih njemakih operativnih snaga u
armiji gen. Rendulica i cjelokupnih teritorijalnih naredbodavnih ovlatenja u
rukama njemakoga opunomoenog generala u Hrvatskoj olakat e tu
suradnju.
Kasche se s tim sloio.
Gen. Jodl je u zakljuku izjavio da mu Kascheov razgovor kod Fiihrera i
sve to su obojica sad rijeili izvanredno koristi. Sve potrebno sabrat e u
opseno nareenje to bi ga izdali kao nareenje Fiihrera da tako povedu
rauna o zajednikim spoznajama proizalim iz netom voenih razgovora.
Jedan primjerak tog nareenja dostavit e Kascheu.
Kasche se zahvalio generalu na razumijevanju i njegovim obeanjima.
Na kraju zabiljeke Kasche je dopisao da su razgovori bili dragocjeni za
raiavanje obostranih odnosa. Ako se obeano nareenje izda i njegovo
provoenje ubrzo postane djelotvorno, Kasche se nada da e ono znatno
pridonijeti unapreenju suradnje. No, i bez toga Kasche je sad u mogunosti
da na temelju Fiihrerovih odluka i vodenih dogovora s Jodlom odmah
uspjeno okona pregovore s gen. Rendulicem i Glaiseom.
Kasche je u Vujoj jami sluajno sreo Himmlera9 i Reichsfhrer SS odmah
mu je spomenuo pitanje regrutacije za Waffen-SS u Hrvatskoj. Bio je oigl'e97 AJ, T-120, rolna 212, Aufzeichnung betreffend Besprechung mit fyeichsfhrer SS Himmler in Wolfschanze am 31. August 1943.

dno povrno upoznat s Kascheovim razgovorima kod Hitlera 30. VIII i

odbrusio je poslaniku da e nastaviti s regrutacijom bez obzira na to kakva se
shvaanja tome protive.
Kasche mu je prvo tumaio poglavnikovu elju koju je Kasche ovdje u
Vujoj jami zastupao da produe rokove za regrutaciju u Waffen-SS zbog
tekoa koje su u meuvremenu nastupile i da po mogunosti bosansku SS-diviziju koja se sad nalazi u stadiju izobrazbe prebace u Hrvatsku. Prema
tome, nije se radilo o otklanjanju regrutacije, nego samo o uzimanju u obzir da
do tada zadane termine nije mogue odrati.
Himmler je jednako kao i Fhrer otklonio prebacivanje jedinice koja je u
fazi izobrazbe, ali je obeao dovrenje etne obuke do 1. XI 1943. uz kasnije
to bre njeno prebacivanje u Hrvatsku. U pogledu broja regruta rekao je
Kascheu da ve imaju 16.000 ljudi, a da e uspjeti da taj broj povise na
18-19.000 u dogovorenom vremenu. to se tie preostalog broja, rado e
uzeti u obzir hrvatske tekoe. Kad jednom divizija bude u Hrvatskoj, bit e
mu bez tekoa mogue ostvariti da dobije novih 10.000 regruta.
Kasche se s tim sloio.
Razgovarali su zatim o operacijama u Crnoj Gori, pri emu je Himmler
izrazio nepovoljnu ocjenu o borbenoj vrijednosti hrvatskih legionarskih divizija u sastavu njemake vojske s kojom se Kasche, meutim, nije mogao sloiti
na temelju danih injenica. Himmler je pak izrazio miljenje da moe na
temelju izvjetaja SS-Obergruppenfhrera Phlepsa (komandanta SS-divizije
Prinz Eugen) dokazati kako su zatajile spomenute legionarske jedinice.
Na kraju su razgovarali i o opunomoeniku Reichsfhrera SS u Hrvatskoj
Gruppenfhrern Kammerhoferu. Sloili su se u pozitivnoj ocjeni osobe i
njenog djelovanja.
Kasche dodaje, kao zakljunu primjedbu, da je razgovor s Reichsfhrerom
stvarno razjasnio tekoe oko regrutacije. Himmler je nastupio odluno u
prilog svojih namjera u pogledu formiranja jedinica, ali je inae u svakom
pogledu bio susretljiv.
Kasche se vratio u Zagreb, a gen. Glaise je 2. IX radi daljnjeg razjanjavanja svih elemenata situacije u Hrvatskoj i nastojanja da to bolje iskoriste
borbenu snagu NDH bio pozvan u Fhrerov Glavni stan na referat.
Prije nego to je gen. Glaise napustio Zagreb - odazivajui se nareenju
pretpostavljenih - razgovarao je 1. IX 1943. s poglavnikom o vie otvorenih
pitanja.98 Pozivajui se na svoj prethodni razgovor s Paveliem (od 17. VIII
1943), Glaise je ponovio molbu da to hitnije smijene glavnog ravnatelja
Ravnateljstva za javni red i sigurnost (RAVSIGUR) Filipa Crvenkovia. Sve
nadlene instance posebno preporuuju za Crvenkovieva nasljednika referenta u RAVSIGURU dra Benaka. Njegovo imenovanje osiguralo bi uspjenu
suradnju hrvatskih i njemakih nadletava na tom polju. Zatim su nasjekli
pitanje pregovora o razmjeni za potpukovnika Pokaya koji je kod Lupoglava
pao u ruke partizana. Partizani su za njega u zamjenu traili profesora Ivu
Marinkovia koji se navodno nalazi u nekom hrvatskom zatvoru pod imenom
Franjo ulenti. Kao i kod ranijih traenja, s ustake se strane nijee da taj
ovjek postoji. Stoga se u zabiljeci izrie molba da ga na temelju priloenih
fotografija pronau i kao uhiena za razmjenu najhitnije predaju Feldkom98 AJ, T-501, rolna 267, Vorsprache des Deutschen Bevollmchtigten Generals in Kroatien
beim Poglavnik am 1. september 1943.

mandanturi 725 Zagreb." Raspravili su i pitanje podreivanja ustakih

prometnih zdrugova (eljeznike ustake vojnice) (njemakom) tabu za
osiguranje saobraaja odnosno komandi njemakoga divizijskog komandanta
zaduenog za osiguranje eljeznikih pruga. Taj su zahtjev 15. V 1943. bili
uputili komandi spomenute Vojnice i njen odgovor (28. V 1943) bio je
pozitivan, samo to je rok izvrenja odgoen na neodreeno vrijeme. Prema
primljenim vijestima odredi te Vojnice jo uvijek vre akcije za svoj raun to
se protivi cjelokupnoj zadai osiguranja eljeznikih pruga, kod najavljene
reorganizacije mlaa se godita Vojnice imaju uvrstiti u borbene jedinice, a
starija dodijeliti andarmeriji. Pozabavili su se i onim sluajem kad je odred
ustaa 26. VIII 1943. poduzeo policijsku akciju kod Vrapa o kojoj njemaki
organi protivno obavezi iz promemorije od 10. XI 1942. nisu bili
prethodno obavijeteni. Stoga se izraava molba da sve ustake instance
upozore na potrebu da ubudue blagovremeno obavjetavaju o svojim akcijama. Na kraju je njemaka strana izrazila elju da o svakom tretiranom
pitanju dobije s ustake strane i pismeno rjeenje.

99 Predstojnik Poglavnikova Vojnog ureda general I. pl. Perevi odgovorio je - ovlaten

po Paveliu - Glaiseu pismom od 8. IX 1943. da se dotad ne pojavljuje u evidencijama policijskih
uhienika ime prot. Ive Marinkovia a ni Franje Sulentica. Prema predanoj fotografiji - koja bi
navodno imala predstavljati Marinkovia ili ulentia - ustanovili su u RAVSIGUR-u da se ovdje
radi o uhieniku vodenom u evidenciji pod imenom Franjo Golik, rod. 13. XII 1905. u Sutivanu
na otoku Brau. Taj Golik bio je u znak odmazde zbog komunistikih atentata strijeljan 14. IV
1943. Stoga ne stoji vie na raspolaganju - ali Perevi - za razmjenu s potpukovnikom
Pokayem. Prema tome, Ivo Marinkovi bio je strijeljan 14. IV 1943. o emu dosad nisu bili
pronaeni izvori. Usp. biografiju I.Marinkovia ure Z a t e z a l a i Tomislava M a j e t i a , Karlovac 1975, str. 143 i d.
Povodom pitanja podreivanja prometnih zdrugova pod njemaku komandu Perevi istie
da vie nita ne stoji na putu izvrenju. Neka njemaka strana to prije poalje opunomoenika
komandantu Ustake eljeznike vojnice puk. Hereniu da se dogovore o konkretnom izvrenju.
Za policijsku akciju u blizini Vrapa navodi Perevi da su njemaku stranu blagovremeno o njoj
obavijestili dan ranije (25. VIII). (AJ, T-501, rolna 267)

TREE POGLAVLJE

Lozinka:

Osovina

(Achse)

1. Novi ustaki foteljerosi. Ve neko vrijeme bili su vodeni u

krugu ustakih ministara u Zagrebu razgovori o eventualnom sastavu nove
vlade s predsjednikom vlade na elu. Inicijator tih neformalnih razgovora i
dogovora bio je Mladen Lorkovi koji je tragao za prikladnom linosti
ministra predsjednika. Razmiljalo se da bi to, ipak, mogao biti Andrija
Artukovi u pomanjkanju boljega.
Zanimljivo je to o tome pie tadanji glavni ravnatelj za promibu Matija
Kovai, blizak Lorkoviu, u knjizi svojih uspomena Od Radia do Pavelia:
Poslije neuspjelog pokuaja uvlaenja HSS u dravnu vladu, dr. Lorkovi
i dr. Starevi, ministar prosvjete, poduzimlju odlunu akciju, da se imenuje
predsjednik vlade i dokraji onaj interregnum, za vrijeme kojeg je vlada
postojala, ali nije odluivala. Tako su u Lorkovievom stanu zapoele konferencije, na kojima se raspravljalo o svim viseim pitanjima dravnog ivota,
medu ostalim i nekim kaotinim pojavama gledom na kompetencije. Bilo je,
primjerice, sluajeva, kada su pojedini ustaki pukovnici i generali zaustavljali
i zapljenjivali vlakove s hranom, koja je imala drugo .odredite. Kada bi
odgovorni ministar prosvjedovao, dobio bi odgovor: Sto se nas tie vlada.1
Zbog toga su na sastanke u Lorkovievom stanu bili pozivani ne samo
ministri, nego i neki domobranski generali. Te neslubene konferencije slubenih osoba, koje su trebale donijeti kao rezultat imenovanje predsjednika vlade
i jednu djelotvornu vladu, bile su u Banskim dvorima gledane sa srdbom.
Poglavniku su ti sastanci, kojima sam i ja prisustvovao, izgledali kao neka
urota, kojoj se ne vidi zamaaj, unato tome, to su na sastanke namjerno i
1 Neposredno nakon pada Mussolinija sazvao je Poglavnik na sjednicu nekoliko ministara,
meu njima dra Milu Budaka, draDafera Kulenovia, dra Milu Starevia, dra Mladena Lorkovia, i, ako se dobro sjeam, postrojnika dra Lovru Suia. Prisustvovao je takoer Ivan Orani i
ja kao ravnatelj za promibu. Odmah na poetku sjednice Poglavnik je rekao da eli uti miljenje
prisutnih, to je sve nuno uiniti da se poboljaju prilike u NDH i osujeti negativni utjecaj pada
Mussolinija. Time je ograniio predmet vijeanja na unutarnjo-politike probleme.
Obrativi se dru Mili Budaku rijeima: to Ti veli?, dobio je odgovor: Ja sam ministar
vanjskih poslova i ne elim dati moje miljenje o pitanjima unutarnje politike. Svi smo se,
dakako, zgledali, ali smo shvatili razlog ovakvog odgovora. U raspravi su sudjelovali samo
Lorkovi, Starevi, Kulenovi i Sui, takoer i ja. Potpredsjednik vlade Kulenovi govorio je na
njemu svojstven nain, mirno, vaui svaku rije. Ipak je iznio niz istina, razne pojave, koje su
smetale dravnom ivotu. Odlunije su govorili Lorkovi i Starevi. Sve je to bilo, meutim,
samo ponavljanje naih nevolja, za koje nije bilo rjeenja radi Poglavnikove politike. (Nav. djelo,
str. 187)
Novi poslanik NDH u Rimu Ante Niki je pismom od 18. VIII 1943. dostavio Budaku
opiran izvjetaj o promjeni od 25. srpnja u Italiji i daljnjem razvitku. (A-VII, NDH, kut. 306,
Br. reg. 15/6 - 2)

smiljeno, bila pozivana i dvojica ministara, koji su Poglavniku bili odani na

ivot i smrt, i sve togod bi on rekao, bila je svetinja za njih. Lorkoviu i nama
bilo je pred oima samo to, da se dokraji pogubni interregnum. Treeg dana
vijeanja kod Lorkovia dolazi jedan ministar i saopuje, da mu je Poglavnik
rekao: Kakvi se to konventikli dre u Lorkovievom stanu? Vi se svi igrate
glavama! Dotini ministar, ije ime ne spominjem, nije se igrao glavom!
Nakon ovog saopenja, sastanci kod Lorkovia bili su prekinuti. Lorkovi je
zatraio audijenciju i objasnio, da se ne radi o nikakvim konventiklima sa
sumnjivom svrhom, nego o potrebi, da se imenuje predsjednik vlade. Kako je
to pitanje visjelo u zraku ve due vremena i postalo predmetom rasprave
ministara, Poglavnik je bio prisiljen na odluku.
Tih dana pie M. Kovai - posjeivao sam potpredsjednika vlade dra
Kulenovia i s njime razgovarao o istom predmetu.2 On nije dolazio na
sastanke kod Lorkovia, samo je preporuivao puni oprez, jer bi akcija mogla
biti krivo shvaena.3
Otpravnik poslova njemakog poslanstva u Zagrebu v. Schubert informirao je Berlin brzojavom, 2. IX, 4 da je poglavnik tog istog dana imenovao dra
Nikolu Mandia za predsjednika vlade. Mandi je negdanji lan bosansko-hercegovakog Sabora, a poslije civilni guverner u bosansko-hercegovakoj
vladi i ef Raunskog suda; poslije svretka rata 1918. god. nije vie nastupao
u javnosti. Nacionalni je Hrvat i klerikalac - saopava Schubert kao prvu
informaciju o Mandin.

U istrazi je sam Mandi 28. V 1945. 1 izjavio o sebi i svom imenovanju

ovo:
Poetkom 1943. godine traio sam od tadanje N. D. H. da mi se radi
slabog materijalnog stanja i zbog toga, to sam imao pravo jo iz vremena
Austro-Ugarske na penziju guvernera, odobri penzija. Ta mi je penzija po
vladi NDH odobrena, pa sam dobio plau III. in. razreda kao dravni tajnik
18.000 Kuna mjeseno.
Augusta 1943. god. stigla mi je u Sarajevo poruka da se primim mjesta
pretsjednika Vlade N.D.H. Prije nego to sam stvorio odluku o tome, odluio
sam da se posavjetujem sa bivim pomonikom Ministra Stjepana Radia,
profesorom Jankovi Stjepanom, istaknutim prvakom HSS, koji je odrao
jednu konferenciju sa tri Srba, 3 Muslimana, par Hrvata i jednog idova i on
mi je poruio, da su oni odluili da mi preporue, da se primim tog poloaja
kako bi na taj nain pomogao narodu u koliko je to mogue.
1 Dafer Kulenovi bio je ve prije 1941. god. kao kraljevski ministar u Beogradu zakleti
ustaa!
3 M. K o v a i , nav. djelo, str. 178.
4 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3720 od 2. IX.
Gen. Glaise je brzojavno 2. IX u svojstvu vojnog ataeja javio svojim nadreenima da je
poglavnik imenovao bosanskog Hrvata dr Mandia za predsjednika vlade. Pri tom je izrazio
skepsu i istakao da to imenovanje ne e ispuniti oekivanja koja hrvatski narod povezuje s
imenovanjem jednog predsjednika vlade, a ini se - po Glaiseu - da ni Paveli ne uzima to
imenovanje previe ozbiljno.
Glaise je istovremeno javio da je general Navratil imenovan za ministra oruanih snaga.
Uivao je jo u vrijeme Jugoslavije izvanredno dobar glas kod pripadnika njemakih zranih
snaga sluio je sasvim mlad u austrijskom zrakoplovstvu gdje ga je upoznao generalpukovnik
Lohr - a treba vidjeti da li e se Navratil u vrlo zapletenim odnosima moi snai. (AJ, T-501,
rolna 264, Nr. 3921/43 geh.)
ini se da je Pavelia upozorio na Mandia kao vjernog suradnika zemaljskog poglavara
Bosne i Hercegovine gen. Sarkotia pripadnik Sarkotieva kruga u Beu u meuratnom razdoblju
I. pl. Perevi.
5 A-VII, SUP - Zagreb. MF-23.

Ja sam tada poao u Zagreb i poglavnik me je primio. Njemu sam odmah

predloio da se ustaki pokret ne mijea u politiku, da se ukinu razni zakoni,
da se ne ine represalije za one koji su odbjegli i da se donese ustavna Uredba
kako bi se Drava zasnovala na opim principima slobode naroda. Na predlog
poglavnika da poloim ustaku zakletvu ja sam se tome usprotivio i tako ja
nikada ustake zakletve poloio nisam. Naglaujem da nikada ustaama nisam
pripadao.
No, ostavimo ove Mandieve prie za malu djecu bez komentara i
saznajmo kako su pojedini lanovi ustake vlade saznali tko im je iz Bosne
doao za predsjednika vlade.
Ne znam, da li je od Lorkovieve audijencije prolo tjedan dana - pie
Paveliev ef propagande6 kada sam ujutro rano bio pozvan u audijenciju. U
salonu za primanje nasuprot Poglavniku sjedi jedan stariji, stasit gospodin.
Pribliivi se, prepoznah dra Nikolu Mandia.
Poglavnik: Predstavljam ti predsjednika vlade dra Nikolu Mandia. On
e sada s Tobom ii u Glavno ravnateljstvo. Uzmi sve potrebne podatke o
njegovom ivotu, napose o njegovom politikom predivotii u Bosni i Hercegovini.
Nakon to sam izvrio nalog, nazvao sam dra Lorkovia i dra Starevia i
priopio im veliku novost. Odmah smo se sastali i bili sloni u tome, da
Poglavnikov izbor ne unosi nikakve bitne promjene u situaciju, jer linost dra
Mandia, uza svu njegovu politiku kulturu, ne e na poloaju predsjednika
vlade znaiti nita ili vrlo malo, i samo izvravati naloge Poglavnika. A i sm
znaaj dra Mandia, kraj sveg rodoljublja, nije u onakvim vremenima mogao
sluiti potrebi asa. On je bio ve u poodmakloj dobi ivota, politiar staroga
kova, za ona vremena previe uglaen, i za onakvu sredinu potpuno nedorastao.
Na odgovor na Mandievo imenovanje pie dalje Kovai bile su
ostavke. Lorkovi ju je podnio usmeno, Starevi i ja pismeno. Dr. Starevi je
osobno uruio obrazloenu ostavku. Poglavnik mu je odgovorio, da se
njegova ostavka prima, a za mene ne ree nita. Tako sam jo dva mjeseca,
premda u ostavci, ostao na poloaju glavnog ravnatelja, bez mogunosti
ikakvog telefonskog ili usmenog dodira s Poglavnikom.
Starevi i ja, kako ostavka dra Lorkovia nije bila primljena, savjetovali
smo mu, neka ne inzistira na ostavci. Dali smo mu neke vrsti moralno
odreenje, takoer i s namjerom, da u vladi ostane barem jedna osoba, koja
ispravno uouje probleme onog kritinog vremena.
Istog dana (2. IX),' ali kasno u noi, v. Schubert je telegrafski obavijestio
svoje ministarstvo u Berlinu da je poglavnik dotadanjeg vojnog ataeja u
Bukuretu pukovnika F. Navratila tog istog dana imenovao za novog ministra
oruanih snaga uz istovremeno Navratilovo unapreenje u in generala.
Miroslav Navratil - koji se odjednom u NDH pretvorio u Friedricha
Navratila! bio je bez sumnje kandidat Nijemaca (Glaisea) i njegovo imenovanje nije zasigurno izazvalo takvu reakciju kao ono Nikole Mandia, bliskog
suradnika gen. Stjepana Sarkotia, zemaljskog poglavara Bosne i Hercegovine
za vrijeme rata 1 9 1 4 - 1 8 .
Sm Navratil izjavio je u istrazi 7. II 1947. 8 da je u Rumunjskoj u svojstvu
6
7
8

M. K o v a i , nav. djelo, str. 179-180.

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3722 od 2. IX.
A-VII, SUP - Zagreb, MF-23.

vojnog ataeja ostao sve do konca kolovoza 1943. dok ga nije pozvao dravni
tajnik gen. V. Begi da odmah dode u Zagreb i da se javi poglavniku. Na
pitanje isljednika kako je dolo do toga da je postao ministar oruanih snaga
NDH, Navratil je odgovorio ovako:
Mislim da je tome mnogo uvjetovala sama politika situacija u Hrvatskoj, a naroito stanje posije pada Musolinija i kapitulacije Italije, kada je
Paveli trebao novih ljudi, koji bi ojaali povjerenje ustakih vlasti pred
narodom, a koji nisu bili kompromitovani. Takoer mislim da su i Njemci
forsirali ulazak novih ljudi u vladu, pa je tada uao u vladu Dr. Mandi,
Dr. Hefer, Dr. Toth i Cabas. Pored toga i u samom ministarstvu oruanih
snaga vladale su haotine prilike. Odravanje primljenih obaveza prema
Njemcima postajale su sve tee, obzirom na velike koncesije date u tom
pogledu Njemcima. Dalje jaanje samih ustakih snaga moglo se je vriti samo
na tetu domobranstva, a to je Paveli elio, ali da to od sada uradi neko
drugi. Paveli je nastojao da pojaa ustaku vojnicu sa novim snagama.
Njemci su traili da se obaveze izvravaju, da se pored toga popunjuju gorski
zdrugovi i da se hrvatska oruana snaga pojaa. Poto su nastupale sve vee i
tee komplikacije u odravanju obaveza prema Njemcima, zatim sam poloaj
Hrvatske po odstupanju Musolinija, a i samom ministarstvu oruanih
snaga sve je ilo nizbrdo, to mislim da su i Njemci forsirali da se jednom
uvede red u to ministarstvo i da to preuzme jedno struno vojno lice. Tako
su svi ti faktori uvjetovali da ja postanem ministar.
Navratil se osjeao tako siguran obasjan podrkom Nijemaca da je
Paveliu postavljao uvjete pod kojima je voljan preuzeti ministarstvo. U aktu
(U Zagrebu dana 9. kolovoza 1943) 9 pod naslovom: Uslovi prema kojima
bih se po svojoj savjesti i svom uvjerenju prema dananjim prilikama mogao
primiti dunosti ministra oruanih snaga a ' s vlastorunim potpisom u
svojstvu pukovnika, Navratil zahtijeva potpunu slobodu i nezavisnost u
donoenju odluka u svim osobnim pitanjima; potpuno iskljuenje svakoga
stranog utjecaja bilo kojih osoba ili ustanova ustakog pokreta na rad ministra
oruanih snaga; reformu ustakih vojnih postrojbi osim PTS-a; puno i bezuvjetno poglavnikovo povjerenje; osobno unapreenje u in generala s rangom
od 10. IV 1941. kao priznanje za moju borbu i stradanje pod jugoslavenskim
reimom10; punomoi i ovlatenja prema prednjim tokama uvjeta da mu se
izdaju pismeno.11
Paveli je na Navratilove uslove pristao ili, bolje, morao pristati. Od
Pa velia iskazao je dalje Navratil u istrazi 17. II 1947 1 2 dobio sam pri
preuzimanju ministarstva oruanih snaga obavjetenje, da on smatra domobranstvo nesigurnim i nepouzdanim, da ono nee da se bori, da mnogi oficiri i
vojnici prelaze u umu k partizanima, te da je naroito nesiguran i nepouzdan
generaltab, iz kojeg bi trebao izvjestan broj lica odstraniti, kao i uope
provjeriti ispravnost i povjerljivost oficira u domobranstvu. Dalje mi je rekao
da nema discipline i da bi po svim tim pitanjima trebalo preduzeti neke mjere,
koje bi to stanje poboljale. Jo da bi trebalo pomagati jaanje ustakih
A-VII, SUP - Zagreb, MF-23.
To stradanje Navratila sastojalo se u ovome: god. 1939. bio je premjeten u Zemun za
drugog pomonika komandanta zrakoplovstva, a u srpnju 1940. bio penzioniran zbog izrazitog
germanof ilstva!
11 Nesumnjivo su iza tog imenovanja stajali Nijemci jer se u shemi generala Juppea o
kadrovskim promjenama u ministarstvu oruanih snaga Navratil spominje na prvom mjestu.
12 A-VII, SUP - Zagreb, MF-23.
9

lu

jedinica, koje su pouzdane i sigurne. Sa njemake strane preko taba njemakog generala Horstenau-a bio je odreden njemaki general Juppe da se stara o
spremi i obskrbi i naoruanju hrvatske vojske. On je neto poslije mene
imenovan na tom mjestu i kazao mi je da mora da se najprije uputi i obide
izvjestan broj hrvatskih jedinica, da bi mi podnio prijedloge, koji bi sa
njemake strane bili postavljeni da se popravi stanje kod hrvatskog domobranstva. Njegovi prijedlozi koji su kasnije dostavljeni svodili su se u glavnom
na jednu reorganizaciju ministarstva oruanih snaga, na nain preoruanja
hrvatskih gorskih i lovakih zdrugova, kao i smanjenje osoblja u Minorsu.
Osim toga, poto je bio nadlean da se kontrolie prema primljenim obavezama hrvatski lovaki i gorski zdrugovi (ukupno njih 8 na broju) odravaju
popunjeni sa potrebnim ljudstvom, a to nije bio sluaj, to je predlagao da se
ukine ustaka vojnica i sa time ljudstvom da se popunu gorski i lovaki
zdrugovi. Njemaki inspektor kod hrvatske vojske general Juppe zahtjevao je
od mene da se obaveze koje je hrvatska vlada ranije primila u pogledu popune
legijskih i drugih jedinica koje su stajale pod njemakom komandom da se
moraju bezuslovno izvriti.
Ministarstvo vanjskih poslova Reicha uputilo je poslanstvu u Zagrebu 4.
I X " brzojav za osobnu informaciju poslanika. Na temelju Fhrerova
nareenja od 26. VII o jedinstvenom ureenju komande i obrane u jugoslavenskom prostoru14 VK je izdala novo nareenje o ureenju operativne komande
i voenja uprave i intendanture u tom prostoru.15 Za zadatke uprave i
snabdijevanja Jugoistoka imenovan je vojnoupravni komandant Jugoistoka sa
sjeditem u Beogradu koji vri izvrnu vlast u njemakoj operacionoj zoni u
Grkoj, Srbiji i Hrvatskoj, s tim da za Hrvatsku vrijede svojevremena ogranienja. U tom cilju su mu podreeni: za Grku komandant Grke, a za
Hrvatsku njemaki opunomoeni general (Glaise). Pored komandanta Jugoistoka a na taj je poloaj postavljen general Felber stoji, u skladu s
Fhrerovim nareenjem, poslanik H. Neubacher kao specijalni opunomoenik ministarstva vanjskih poslova za Jugoistok sa sjeditem u Beogradu.
Neubacherov je zadatak da se brine za jedinstveno obraivanje vanjskopolitikih pitanja u vezi s Jugoistokom. tab komandanta Jugoistoka prema jednoj
slubenoj uputi koja se priprema sastojat e se od naelnika taba, komandnog taba i upravnog taba s upravnim i privrednim odjelom, kao i komandanta SS i policije.
Kasche se vratio u Zagreb, preuzeo od savjetnika v. Schuberta u ruke
voenje poslova poslanstva i telegramom, 7. IX, 16 obavijestio ministarstvo u
Berlinu da je, nakon povratka s puta, razgovarao s poglavnikom, novim
predsjednikom vlade Mandiem, VI. Koakom i vie puta s Lorkoviem. Iz tih
razgovora kao i iz onih to su ih vodili njegovi (Kascheovi) suradnici izlazi
ovakva slika:
Pozivanje Mandia izazvalo je otar otklon Lorkovia, Koaka, Starevia
13 Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha
1943, str.
533-534.
14 To je
bila Fhrerova direktiva br. 48 (Hitlers Weisungen fr die Kriegfhrung
'9391945. Dokumente des Oberkommandos der Wehrmacht; herausgegeben von Walther
Hubatsch, Mnchen 1965, str. 253-258. Imala je dvije dopune: 2 i 3 (od 3. VIII i 7. VIII 1943)
(isti izvor, str. 2 5 8 - 2 5 9 ; str. 259-262). Prevedeno: Zbornik dokumenata ..., Tom XII, knjiga 3,
Dokumenti Nemakog Rajha 1943, str. 4 7 2 - 4 7 7 ; str. 4 8 4 - 4 8 5 ; str. 4 8 7 - 4 8 9 .
15 Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha
1943, str.
504-506.
16 A-VII, T-120, rolna 212, Nr. 3788 od 7. IX.

ma

i M. Kovaia. Oni su eljeli snaniju linost za predsjednika vlade i politiki

izvanredno aktivnu vladu. ele takoer privoljeti i grupu oko Augusta
Koutia koja se poziva na Maeka da u vladi sudjeluje, a s njom je Lorkovi
imao opetovano razgovore.1 Poglavnik je miljenja da velika politika aktivnost jo nije mogua, imajui pred oima labilnost poloaja u Italiji, a da je
mnogo potrebnije organizirati vladu za u punoj mjeri vrijedan stvarni rad pri
smirivanju unutarhrvatskih odnosa. Pozvat e dosadanju vladu da da
ostavku; sutradan (8. IX) odrat e sjednicu ministarskog savjeta i idua dva
dana iskoristiti da razgovara sa svim linostima i grupama koje dolaze u obzir.
Do kraja tjedna eli sastaviti novu vladu. Mandi je za svoje godine tjelesno
jo krepak, duevno znaajno iv. Naglaava svoju namjeru da nastavi politiku u bezuvjetnom naslonu na Reich, da nametne sreen i u pogledu uprave u
punoj mjeri vrijedan rad vlade te rjeavanje vladinih poslova na sjednicama
vlade da tako uvelike rasterete poglavnika. Zamolio je Kaschea - navodei pri
tom pojedinane primjere da se uklone neskladni odnosi izmeu njemakih
oruanih snaga, SS-a i policije na jednoj, a hrvatskog stanovnitva na drugoj
strani kako bi tako ponovno uspostavili dobre odnose hrvatskog naroda s
Reichom. to se tie voenja rata, Mandi je Kascheu obeao podrku ustake
vlade bez ikakvog obzira na birokratske zapreke. Mogue je da Mandi, ipak,
bude politiki djelotvorniji nego to se pretpostavljalo. Grupa oko Koaka kao
da je postala poneto nesigurna zbog snane propagande Titovih partizana
protiv Maeka. Maekovci su pred Lorkoviem posvjedoili relativno dalekoseno otvaranje u pogledu njihove (eventualne) suradnje. Dakako, sr njihovih
elja sastoji se u sazivanju Sabora i uvoenju izvjesnih metoda vladanja koje
imaju demokratski prizvuk. Takoer trae da mogu jednom razgovarati s
Maekom (u Kupincu) s kojim ve dvije godine nemaju dodira. Sto se tie
sudjelovanja u vladi, ova gospoda pokazala su se zasad suzdrljiva javlja
Kasche.
Jednom rijeju stvari su u pokretu. Shvaanja u redovima stanovnitva
kao i ona njemakih linosti najraznolikija su. Sam Kasche je u pogledu
njemake vojne aktivnosti u ovdanjem prostoru izjavio poglavniku da njemaka strana mora inzistirati na tome da dobije to bre za partnera jedinstvenu, snanu i u punoj mjeri djelotvornu vladu. Poglavnik e ga sutradan
dalje izvijestiti o tome. Pred Lorkoviem je Kasche zauzeo stav protiv njegove
ostavke. Za suradnju s njemakim oruanim snagama Kasche je preporuio
organiziranje Lorkovieva dotadanjeg ureda s veim ovlatenjima i izgradnju
pozicija vladinih opunomoenika na terenu i kod njemakih komandi. Poglavnik, Lorkovi i Glaise-Horstenau suglasni su s tim; Lorkovi takoer, izuzimajui sebe kao osobu koja e taj poloaj preuzeti.
Pri pozivanju Mandia iz Sarajeva zakljuuje Kasche ini se da je
predstojnik Pavelieva Vojnog kabineta gen. pl. Perevi imao posebnu ulogu.
Perevi je bio bliski suradnik generala St. Sarkotia koji je 1918. god. bio ef
zemaljske uprave u Bosni, a kod njega je Mandi bio ef civilne uprave.
Perevi u srodstvu sa idovskim roacima preko supruge (rod. Vest) koji
ive u Maarskoj; njezin brat (Fedor) je ovdje u Zagrebu vrlo aktivan na
privrednom planu i kao ovjek povjerenja maarskog poslanika18 nije bez
17 O djelatnosti maekovaca u tom razdoblju! Fikreta J e l i - B u t i , Ustae i Nezavisna
Drava Hrvatska 1941-1945, Zagreb 1977, str. 278 i d.
18 Prema Popisu lanova diplomatskog zbora u Zagrebu protokola ustakog ministarstva
vanjskih poslova za 1943. god. Njemaku, Maarsku, Rumunjsku, Italiju, Bugarsku, panjolsku i
Slovaku predstavljali su u Zagrebu izvanredni poslanici i opunomoeni ministri; Finsku i Japan

veze u toj stvari. Meutim, ne postoje znaci koji bi upuivali na to da bi

Mandievo pozivanje bilo u vezi s nekim nastojanjem ovdanjega maarskog
poslanika.
Kasche je istog dana (7. IX) 19 brzojavno javio u Berlin da ga gen. Glaise
obavjetava: Talijani su zagrebakoj vladi saopili da e ubrzo napustiti
prostor oko Karlovca i Ogulina, svoje jedinice povui s onu stranu talijansko-hrvatske granice u prostoru Ljubljane i osiguranja pruge drati samo na
sektoru od Suaka do Vrbovskog. General Re je to priupitan od Glaisea o
tome potvrdio i izjavio da Talijani slubeno saopenje o tome upuuju samo
Hrvatima. Na Glaiseovo pitanje o putanju njemakih jedinica u slobodan
prostor odvratio je Re da se o tome Nijemci moraju dogovoriti s Hrvatima.
Kasche se slae s Glaiseom u tome da se njemake i hrvatske jedinice prilikom
povlaenja Talijana imaju smjesta uputiti onamo. Budui da se momentano u
okolici Zagreba nalazi jedan oklopni korpus SS-a, mogao bi se on proiriti u
tom pravcu zajedno s hrvatskim jedinicama. Bilo bi preporuljivo premjestiti
njegovu generalkomandu u Karlovac gdje se dosad nalazila komanda talijanske divizije. Kasche, na kraju, moli da ministarstvo taj prijedlog zagovori kod
Vrhovne komande.
Kao rezultat razgovora i izlaganja Kaschea i Glaisea u Fiihrerovu Glavnom stanu i imajui u vidu veliku vanost teritorija NDH pri ispadanju Italije
iz rata, Hitler je izdao 7. IX nareenje o podizanju hrvatske borbene moi.20 U
njemu se uvodno istie:
I. Da je njemaka strana pri cjelokupnom poloaju, posebno poloaju na
jugoistonom prostoru u poveanoj mjeri upuena na usku suradnju s hrvatskom dravom i na dalekoseno ukljuivanje hrvatske^borbene moi. To,
meutim, trai jedinstvenu, pozitivnu orijentaciju svih njemakih nadletava
prema hrvatskoj dravi. Politiki temelj za to jest priznanje Hrvatske kao
samostalne drave pod vodstvom poglavnika s vlastitom hrvatskom upravom,
dakle bez njemake vojne uprave. Priznanje suvereniteta Hrvatske i namjera
njemake strane da borbenu mo tog naroda ubudue vie nego dosad ukljui
u zajedniku borbu, zahtijeva energinu i pozitivnu suradnju hrvatske vlade
pri izgradnji njenih oruanih snaga i svih vojnih mjera koje se odnose na tu
zemlju.
II. Hrvatsko vojno vodstvo imaju - koliko to pri namjerama na vojnom
polju doputaju obziri prema uvanju tajne - vie nego dosad obavjetavati o
vojnim akcijama u hrvatskom prostoru, a povrh toga i potaknuti uveanu mu
aktivnost pri izgradnji hrvatskih oruanih snaga.
Ti zadaci u nadlenosti su njemakoga opunomoenog generala u Hrvatskoj koji po vlastitoj odgovornosti preuzima orijentaciju hrvatskog vodstva
oruanih snaga o pitanjima voenja i jako utjee na izgradnju, izobrazbu i
snabdijevanje hrvatskih oruanih snaga. U vezi s prednjim izriito se objavljuje da e hrvatske jedinice - ukljuujui tu i legionarske divizije i bosansku
SS-diviziju - biti upotrijebljene samo za obranu Hrvatske. Ne postoji namjera
da ih upotrijebe ni na istoku ni na zapadu.
III. Te dodatne mjere treba koliko je potrebno - provesti u sporazumu s
hrvatskom vladom: 1. mjere za ue povezivanje i jedinstveno meusobno
obavjetavanje; 2. mjere za poveanje samopouzdanja hrvatskih oruanih
otpravnici poslova; pored njih nalazila se i delegacija Apostolske stolice: dr Giuseppe Ramiro
Marcone, delegat Apostolske stolice. (A-VII, NDH, kut. 269, Br. reg. 4/5 - 1)
,9 A-VII, T-120, rolna 212, Nr. 3789 od 7. IX.
KTB, Band 111, Zweiter Halbband, str. 1456-1459; vidi i str. 1071-72.
Ill

snaga; 3. mjere za ubrzanu izgradnju hrvatskih oruanih snaga uveanjem

njemakog utjecaja na njihovu organizaciju i izobrazbu.Iz Vuje jame bio je 7. IX preko Ribbentropova ureda (kompozicija vlaka
Westfalen) i Berlina otposlan brzojav21 osobno poslaniku Kascheu u kojem
ministar v. Ribbentrop trai od poslanika stav i komentar vijesti agencije
Transkontinentpress iz Zagreba o rekonstrukciji vlade NDH. Prema navedenoj vijesti te agencije jedna grupa lanova zagrebake vlade pod vodstvom
prijanjeg ministra vanjskih poslova, a sada dravnog ministra u predsjednitvu vlade predala je poglavniku kao prvo ostavke usmeno, a zatim kad nisu
bile uvaene i pismeno. Lorkovi je u savjetovanjima koja su prethodila
Mandievom imenovanju za predsjednika vlade zastupao gledite da se mora
formirati radno sposobna i odgovorna vlada. Budui da poglavnik nije
Mandiu povjerio mandat da sastavi vladu, nego ga je jednostavno postavio
za ministra predsjednika, taj Lorkoviev zahtjev nije bio ispunjen, nego se
mora pretpostaviti da e se ustrajati pri dosadanjoj praksi koja kako se
pokazalo - spreava konstruktivan rad. Novoimenovani predsjednik vlade
slabo je poznata linost u zemlji i, posebno, kod mlade generacije. Mandi je
imao u vrijeme Habsburga izvjesnu politiku ulogu i bio je tada blizak dvoru.
Pokuaj da ga upravo u dananje vrijeme politiki aktiviraju izazvao je ope
udenje. I za pripadnike Seljake stranke jedan je od prvih preduvjeta za
sudjelovanje u vladi formiranje jedne odgovorne vlade.
2. Nakon objave o kapitulaciji. U Rimu je politiki predstavnik Fhrera
dr Rudolf Rahn nakon svog dolaska u vjeni grad 3. IX 2 2 u trenutku
potpisa na Siciliji (mjesto Cassibile) instrumenata o kapitulaciji! primio
usmena uvjeravanja marala Badoglia o tome kako njegova vlada ostaje
lojalna svom osovinskom partneru i zatraio od Rahna da zahtijeva od
njemakih vojnih vlasti da odustanu od provokativne akcije. Ja sam
maral Badoglio - maral Badoglio, govorio je on njemakom diplomatu. Ja
sam jedan od trojice najstarijih marala u Evropi: Mackensen, Petain i j a . . .
Nepovjerenje njemake vlade prema meni nerazumljivo je. Dao sam rije i
ostajem pri njoj. Molim vas, vjerujte mi!
Obostrano njemako-talijansko obmanjivanje potrajalo je do 8. rujna.
Vijest o predaji vlade marala Badoglia saveznicima poslanik Rahn je uo na
amerikom radiju tog dana poslije podne (u 17,45 sati). Jo toga istog dana
primio ga je u audijenciju talijanski kralj koji ga je takoer uvjeravao da se
Italija nee nikada predati. Na kraju razgovora javlja Rahn - kralj je
naglasio odluku da nastave borbu do kraja na strani Njemake s kojom je
Italija vezana na ivot i smrt.
uvi tu vijest o kapitulaciji na radiju, Rahn je telefonski nazvao generala
Roattu, efa talijanskog generaltaba, i Roatta mu je rekao da je taj izvjetaj iz
New Yorka drska la britanske propagande koju on (Roatta) odbacuje s
indignacijom!
U 19 sati Rahn je posjetio talijansko ministarstvo vanjskih poslova na
traenje ministra Guariglie, i Talijan mu je iznebuha rekao: Imam Vam
saopiti da je maral Badoglio suoen s oajnom vojnom situacijom bio
' AJ, T-120, rolna 212, Nr. 1328 od 8. IX.
Op. o tim danima: F. W. D e a k i n , The Last Days of Mussolini, London 1966, str. 15 i
d.: B. H. L i d d e 11 H a r t , History of the Second World War, London - Sydney 1974, str. 467 i d.;
Raffaele G u a r i g l i a , Kicordi 1922-1946, Napoli 1949, str. 571 i d.
2

22

prisiljen zatraiti primirje. Rahn mu je na to odbrusio da je to izdaja zadane

rijei, dodavi da je vidio marala 3. rujna, na dan potpisa instrumenata o
kapitulaciji, i da ga je Badoglio uvjeravao, na asnu rije jednog marala, da
nee biti nikakve kapitulacije.
Vijesti o talijanskom primirju stigle su u Berlin na slian nain, preko
londonskog radija, i njemaka je strana reagirala spremno, brzo i odluno.
Kako je to bilo u Zagrebu?
Saznavi iz vijesti britansko-amerikog radija sino u 20 sati o zakljuenju
primirja s Italijom i primivi potvrdu te vijesti od ministarstva javlja Kasche
iz Zagreba telegramom ministarstvu vanjskih poslova 9. IX 2 J odran je u
poslanstvu u 21.30 dogovor uz sudjelovanje ministra Lorkovia, SS-Gruppenfiihrera Kammerhofera, majora Freiherra v. Potta kao zastupnika opunomoenog generala (koji se tog asa nalazio u Beogradu na konferenciji) i lanova
poslanstva. Na tom sastanku bile su dogovorene pojedinosti zaposjedanja
talijanskih nadletava i internacija talijanskih linosti. Mjere su bile provedene
do ponoi. Istodobno je njemaka andarmerija u Zagrebu razoruala bez
borbe oko 500 talijanskih vojnika. U toku noi Hrvati su razoruali u
Karlovcu i Jastrebarskom usprkos malobrojnosti a brojane premoi talijanske strane tamonju talijansku diviziju ukljuujui tu njenog komandanta i
tab. Razgovori s gen.Glaiseom upoznali su njega i Grupu armija u Beogradu
da u toku kasne veeri narede potrebne mjere. S komandantom ovdanjega
oklopnog korpusa SS, Obergruppenfhrerom Steinerom koji se danas (9. IX)
upuuje u Karlovac i Ogulin dogovorio je Kasche da uzmu u obzir politika
gledita pri svom napredovanju. Njegove jedinice trenutano mariraju prema
Karlovcu. Generalni konzul Aeldert (Dubrovnik) izvijestio je u pono da su
Talijani u Dubrovniku obeali Nijemcima zatitu, dok etnici mariraju prema
gradu. U gradovima unutranje Hrvatske talijanski su uredi zaposjednuti i
linosti internirane. Sino u 22.30 sati razmatrao je s poglavnikom u prisutnosti Budaka, Lorkovia, Navratila i Bulata nastalu situaciju. Na to je poglavnik
poslije ponoi u jedan sat izdao proglas preko radija o osloboenju Dalmacije.
Proglas je ve predan. Danas rano ovdanji su Dalmatinci odrali ovee
skupove i objavili osnivanje dalmatinske legije. U toku dana eli poglavnik
govoriti i dati najira saopenja u pogledu unutranje politike da bi tako
ostvario slogu i spajanje svih snaga. I vladu eli formirati na irokoj osnovi to
je bre mogue, a pismeni izvjetaj ministarstvu o toku zbivanja poslat e
Kasche po kuriru.
Kasche je istog dana (9. IX) 25 sastavio zabiljeku o tome da je u 10.30 sati
poao poglavniku na Markov trg. Ondje su ve bili: poglavnik i ministar
Budak. Predao je Paveliu izjavu Fhrera i ministra vanjskih poslova, prema
kojoj Njemaki Reich jami neogranienu nezavisnost Hrvatske ukljuujui tu
23 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3817 od 9. IX; isti brzojav: Politisches Archiv (skraeno PA),
Bonn, Nachlass S. Kasche, paket 10.
Pred nama je originalni zapisnik none sjednice u Pavelievu kabinetu, kojoj pored
Pavelia, prisustvuju Budak, Lorkovi, Navratil i njemaki poslanik u Zagrebu Siegfrid Kasche.
Datum: 8. septembra 1943., vrijeme 23 sata. Atmosfera - svaki opis suvian.
Talijanska kapitulacija: Kasche saopava, da po nalogu Ribbentropa izlae odluku Fhrera,
da Hrvatska imade pravo povratiti izgubljena podruja na Jadranu. Poglavnik zahvaljuje. Kasche
iznce nadu, da e doi do proirenja baze vladavine, napose u pravcu Maekove grupe, i to to
k' se u tom povijesnom asu povezale sve snage. Poglavnik kae, da na tom radi i da e
uiniti sve mogue. (Mato R a j k o v i , Prolost na optuenikoj klupi (peti nastavak), Vjesnik u
srijedu, 1. X. 1958).
u AJ, T-501, rolna 265; isti tekst: PA Bonn, Nachlass S. Kasche, paket 10.

Ustae i Trei Reich I

113

cijelu hrvatsku jadransku obalu. Raspravili su o daljnjim mjerama u odsutnosti ministra Lorkovia koji je u meuvremenu stigao i Kasche je predloio
bezodvlaan proglas preko radija upuen hrvatskom narodu i za drugi dan
veliki govor samog poglavnika. Zamolio je Pavelia da u najirem obliku prui
ruku svim hrvatskim grupama, pa osobno i VI. Maeku i njegovim prijateljima
i da brzo i na najiroj osnovi formira vladu. Preporuio je takoer poziv i
ustupke Hrvatima koji su zbog Talijana prebjegli bandama. Lorkovi je
sastavio proglas to ga je poglavnik sam 9. IX u jedan sat proitao na radiju.
Pripreme za skuptinu i govor drugog dana ve se vre. Kasche je sugerirao
dalje da poglavnik izda nareenje oruanim snagama koje je sastavio on
zajedno s pridolim ministrom oruanih snaga Navratilom i ministrom Lorkoviem. U meuvremenu je doao glavni ravnatelj F. Crvenkovi (RAVSIGUR)
kome je oko 11 sati bio izdan nalog da zaposjedne talijansko poslanstvo i
ostale talijanske urede. Od hrvatskog ministarstva vanjskih poslova bio je
odreen da surauje dr VI. Mintas, a od njemakog poslanstva dr Zoller. Oko
11.30 pojavio se pukovnik Mokov. S njim i s generalom Navratilom Kasche
je razmotrio vojne mjere na taj nain da se ministar Navratil smjesta povezao s
uredom opunomoenog generala u Hrvatskoj kako bi se hrvatske jedinice pod
komandom generala I. Tomaevia kod Karlovca u posjedu nareenja da
razoruaju talijanske jedinice povezale s oklopnim korpusom SS-a. Predvidjeli su i dopunsku akciju eta PTS-a. DrBulat koji je stigao kasnije dobio je
od poglavnika zadatak da sutradan u 10 sati predvede poglavniku ovdanje
Dalmatince kojima bi poglavnik htio odrati govor. A zatim bi se Bulat imao
uputiti jedinicama koje se nalaze na maru prema Splitu. Kasche je preporuio
Bulatu da kod njemakih jedinica razgovara s ministrom I. Frkoviem koji se
kod njih nalazi kao opunomoenik kako bi se dogovorili o jedinstvenom
postupku.
Objavljeno je'da su cijelu Dalmaciju zaposjeli Hrvati nakon poglavnikova
proglasa prole noi javlja Kasche ministarstvu 9. IX brzojavom.26 Poslaniku je bilo upueno pitanje o proirenju tog akta na Istru. Kasche je to
otklonio da tako izbjegnu dalekosene postupke koje, uostalom, kasnije jo
mogu provesti. Hrvatska se akcija, dakle, odnosi na cijeli obalski prostor
ukljuujui otoke pred obalom, i to izmeu granice juno od Dubrovnika i
ukljuivi Suak. Sto se tie slovenskog podruja Ljubljane, Kasche dri
potrebnim poseban postupak. Hrvati nemaju nikakav interes za to podruje
zbog moguih sukoba sa Slovencima. Pripajanje tog podruja ne bi dolo u
pitanje; ostaje da ga ostave pod izrazito vojnom upravom ili da mu dadu
autonomiju. Stavljanje pod vojnu upravu uinilo bi tamonje stanovnitvo jo
veim neprijateljem Reicha. Stoga Kasche predlae da u naelu priznaju za to
podruje slovensku autonomiju. U privatnim razgovorima sa tajerskim Gauleiterom S. Uiberreitherom utvrdio je nedavno da i on misli tako. Ne pribojava
se reakcije za njegovo podruje uprave (Gau tajerska plus anektirana Spodnja tajerska). Naprotiv, smatra da bi Njemaka imala na tom podruju velike
mogunosti da iznova pridobije Slovence za sebe. Budui da Kascheu nisu
poznate vodee linosti koje bi dole u obzir za ostvarenje te autonomije,
Kasche preporuuje da radi toga (pronalaenja prikladnih linosti) angairaju
njem. konzulat u Ljubljani. No, usrdno preporuuje da se ne plae ulaenja u
suradnju i s dotadanjim partizanskim grupama iz Slovenije. I one su velikim
dijelom pole u umu iz nacionalnih razloga zbog talijanskog tlaenja. Pri
26

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3816 od 9. IX; isti tekst: PA Bonn, Nachlass S. Kasche, paket 10.

brzom i vjetom postupku Kasche dri da moe prorei povoljan razvoj za

Njepiaku. to se tie Crne Gore i Albanije, Armijska grupa F v. Weichsa
priznala je autonomiju i dala da se proglasi. Njemake jedinice momentano
ulaze u ta podruja. Budui da u Crnoj Gori nemaju predstavnitvo, Kasche
preporuuje ministarstvu bezodvlano osnivanje konzulata. Ako nema boljeg
kandidata,~Kasche predlae da predbjeno i smjesta povjere vodenje konzularnih poslova dru Viktoru Krenneru, bivem austrijskom vicekonzulu. Krenner
je ovdje obraivao crnogorsko pitanje, govori jezike i smjesta je na raspolaganju. Pitanje suradnje s politikim grupama koje se nalaze u Crnoj Gori trebalo
bi takoer predbjeno oprezno ispitivati i razvijati a da se ne opredjeljuju
unaprijed ni za jednu od njih. Tek nakon razjanjavanja i ocjene snage imala
bi biti mogua odluka. Dr Krenner mogao bi iz Zagreba otii njemakim
jedinicama i s njima se uputiti u Crnu Goru.
Na kraju Kasche javlja ministarstvu kako mu je gen. Glaise iz Beograda
saopio da e Wehrmacht objaviti prikljuenje Dalmacije Hrvatskoj. Za to je
potrebno Fiihrerovo nareenje. Grupa armija je od toga odustala jer im je
Kasche ukazao na postupak koji je ovdje u Zagrebu dogovoren.
Ured ministra Ribbentropa obavijestio je Zagreb brzojavom, 9. IX popodne,2 da je Vrhovna komanda (OKW) naredila s tim da ta odredba stupa
smjesta na snagu - zatvaranje osobnog saobraaja na talijansko-hrvatskoj
granici od toke gdje se sijeku njemako-hrvatska i talijansko-hrvatska granica do Rijeke. Provedba te odredbe povjerena je glavnokomandujuem na
Jugoistoku dok osiguranje te granice ne preuzme carinska granina sluba.
Osim toga, bit e prolazno zatvorena njemako-hrvatska granica sve dok ne
osiguraju hrvatsko-talijansku granicu. Mole stoga poslanika da o tome obavijesti hrvatsku vladu i zamoli je da znatno pojaa broj hrvatskih graninih
organa kako bi se podrale njemake mjere. Osim toga, sav promet i protok
informacija izmeu Italije i Hrvatske obustavljeni su do daljnjega.
Kasche je istog dana sastavio zabiljeku2S koju je neto kasnije iskoristio i
za idui svoj brzojav ministarstvu. Posjetio ga je pie on general Giancarlo
Re u pratnji njemakih oficira (Selchowa i v. Brauchitscha) i uruio mu protest
prije toga predan Gruppenfhrern Kammerhoferu protestnu zabiljeku
zbog okupacije njegove vojne misije i hapenja kako njega osobno tako i
njegovih oficira. Kasche mu je odvratio da ali to mora s njim u takvoj
situaciji raspravljati o potrebnim stvarima. Objava primirja od Italije, injenica da je primirje 3. IX 1943. bilo ve zakljueno, a da od talijanske strane
nije bilo saopeno Njemakom Reichu, daljnja injenica da britansko-amerike objave na radiju govore o stavljanju talijanskih jedinica na Balkanu pod
komandu neprijateljskih snaga, sve to prisiljava ga na takve mjere. General Re
nije htio priznati saopenja preko radija kao zadovoljavajuu podlogu.
Kasche, opet, ukazivao mu je na osobnu dunost da poduzima mjere opreza.
Uvjeravao ga je da e njemu i njegovim oficirima biti zajamen primjeren
postupak u granicama mogueg i potovanja diplomatskih privilegija.
General Re je zatim na Kascheovu telefonu razgovarao s talijanskim
poslanikom Petruccijem koji je govorio iz talijanskog poslanstva. Petrucci je
tom prilikom rekao generalu da e ulaenje u talijansko poslanstvo sprijeiti
poto-poto. Nakon razgovora Kaschea s ministrom v. Ribbentropom mogao
je Kasche prenijeti Talijanima ovu odluku Berlina: talijansko poslanstvo
27
28

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 1331 od 9. IX.

AJ, T-501, rolna 265.

ostaje zasad blokirano; nitko ne smije ni ui ni izai; Petrucci moe pod

njemakom policijskom straom u svoj stan da ondje i ostane; daljnje odluke
donijet e se kasnije. Petrucci je izrazio zahvalnost njemakoj strani to mu je
izila u susret.
U svoj idui brzojav ministarstvu (9. IX) 29 Kasche je unio pojedinosti iz
svoje zabiljeke i naveo da su talijansku vojnu misiju zatvorili sino u 23.30
sati odredi vojske i policije, a talijansko poslanstvo hrvatski odredi oko 24
sata. General Re doao je u noi 8. na 9. IX Kascheu da uloi protest protiv
takvog postupka. Re je iz njemakog poslanstva govorio s Petruccijem koji je
takoer odluno protestirao. Kasche je tim povodom razgovarao telefonski sa
svojim efom. S hrvatskom je stranom dogovorio jedinstveni postupak u vezi s
talijanskim poslanstvom i prikljuenim mu ureajima. Prema tome: 1. talijanska vojna misija ostaje zaposjednuta od njemake vojske; daljnje odluke o u
njoj interniranim oficirima donosit e gen. Glaise; ako oficiri imaju svojstvo
diplomatskih predstavnika, tretirat e se kao osoblje poslanstva; 2. talijansko
poslanstvo i njemu prikljuena zgrada ostaju zatvoreni i pod straom hrvatske
policije; nitko nema pravo izlaza i ulaza; odustaje se zasad od pretrage; 3.
diplomatsko i kancelarijsko osoblje talijanskog poslanstva i prikljuenih
ureda ostaje zasad internirano; sa svakim pojedinim postupat e se sa to je
mogua veim obzirom. im ga sastave, Kasche e dostaviti ministarstvu
popis osoba ovako interniranih. Istodobno nastoji saznati koliko je mogua
suradnja pojedinaca s vladom Farinaccija. Na kraju moli upute, a posebno
obavjetenje o tome koliko Berlin zna o postupku s poslanstvom NDH u
Rimu.
U novom telegramu tog dana30 kad je oko Kaschea bilo vrlo ivo
Kasche je upozorio ministarstvo na potrebu da ono preispita tretiranje Titovih
partizana. Hrvati e u proglasima jamiti amnestiju svima onima koji su poli
u umu iz nacionalnih razloga. Njemake oruane snage (Wehrmacht) prikljuit e se tom postupku. Osim toga, bilo bi potrebno da i za Sloveniju i Crnu
Goru postupe jednako uz najire tumaenje pojma iz nacionalnih razloga.
Ako bi se povrh toga ukazala mogunost uspostave dodira s Titom, Kasche je
za to da se iskoristi svaka mogunost koja bi mogla dovesti do obustave
njegove borbe s Nijemcima." to se tie etnika, postupit e jednako velikoduno, pri emu nisu iskljueni manji incidenti. Ipak, Kasche smatra da je i
nadalje potreban najvei oprez s etnicima s obzirom na poznate postupke u
radu Drae Mihailovia i neprijateljsku taktiku. Prema hrvatskim obavjetenjima imao bi boraviti u Ljubljani etniki voa D. Jevevi. Jevevi je u
posljednje vrijeme traio dodir s Nijemcima i Hrvatima. Kasche dri da bi ga
mogli privui dok bi u sumnjivim sluajevima etnike razoruali.
U posebnom brzojavu32 prezaposleni Kasche prenio je tekst poglavnikove
poruke Fhrern koja glasi ovako:
Fhrern, dvije i pol godine su protekle otkada je hrvatski narod, u
trenutku pobjedonosnog napredovanja Vaih junakih jedinica, vidio svoju
teku borbu za slobodu okrunjenu osnivanjem Nezavisne Drave Hrvatske.
Danas Vam iznova hrvatski narod izraava svoju zahvalnost, duboko
uzbuen, za ponovno dobivanje svojih arko voljenih obalnih zemalja i
29
30
32

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3818 od 9. IX.

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3827 od 9. IX.
Poslanika ne naputa ta ideja eventualnog dodira s Titom poput neke njegove fiks-ideje!
AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3832 od 9. IX.

velikoduno priznanje prava hrvatskog naroda na ponovno pripojenje izgubljenih hrvatskih zemalja na Jadranskom moru.
Ujedinjena Hrvatska stoji u obrani svojih najviih nacionalnih dobara u
zahvalnosti i legendarnoj hrvatskoj vjernosti nepokolebivo uz Vas, Fhrern, i
Vae nepobjedive oruane snage. Ante Paveli.
Kasche, dalje, moli da u Fhrerov odgovor ude izjava kako Reich preuzima zatitu Hrvatske. Budui da ne postoji neki formalni dogovor o tome,
njemu takoer ne izgleda da je taj trenutano svrsishodan i najbolje bi
odgovarala jednostavna formulacija u spomenutom smislu. Hrvati namjeravaju sutra objaviti u tampi gornji telegram Pavelievu poruku Fhrern.
Meutim, tih prvih dana ispadanja Italije iz kola nije bilo ivo samo oko
njemakog poslanstva, nego i u Pavelievoj rezidenciji na Trgu Stjepana
Radia. Evo to o tome pie M. Kovai, ustaki J. Goebbels u to vrijeme:
Puna dva mjeseca - pie Kovai33 bio sam nakon neprimljene ostavke
kao odrezan od Banskih dvora. Nisam bio pozivan u audijencije, niti me je
Poglavnik nazivao telefonski. Bio sam iznenaen, kada sam na dan stupanja
Badogliove Italije na stranu zapadnih saveznika bio oko 10 sati naveer
pozvan u audijenciju. U Poglavnikovom radnom kabinetu nadoh Poglavnika u
razgovoru s poslanikom Kascheom. Poglavnik mi ree: Pozvao sam Te, jer se
nalazimo pred novim stanjem odnosa s Italijom. Nastupio je as, da ponitimo
Rimske ugovore i ponudu savojskom princu, da bude kralj Hrvatske. Ja u
odmah preko radija obavijestiti narod, da se Rimski ugovori i izbor kralja
proglauju neobvezatnim za Hrvatsku, a Ti e iza toga odrati govor na
radiju. Moglo je biti oko 10 i pol sati nou. Nisam znao, da li Poglavnik ima
ve sastavljen proglas. Bio sam u neprilici, trebalo je odrati govor bez ikakve
pripreme, a radilo se o tako krupnom dogaaju i svaka rije mora biti na svom
mjestu. Zamolio sam Poglavnika, da mi dade uvid u svoj proglas, ako ga ve
ima pripremljenog. Nato e Poglavnik: Zna, bit e bolje da Ti govori
sutra! Kod toga je i ostalo. 34
Paveli je te noi u jedan sat po ponoi odrao na radiju ovaj govor:
Hrvatski narode!
Hinbeni saveznik bio je nametnuo hrvatskom narodu u asu uzkrsnua
Nezavisne Drave Hrvatske ugovore i granice, kojima je velik dio hrvatske
jadranske obale bio odtrgnut od tiela Hrvatske.
Kroz dvie i pol godine hrvatski je narod sa najdubljom boli u dui trpio to
nasilje, a napose Hrvati tih krajeva pretrpili su na slobodi, na ivotima i na
imovini najvee patnje.
Dananjim danom sama je talijanska vlada svojim postupkom rieila
hrvatski narod i hrvatsku dravu svake obveze proiztekle iz nametnutih
ugovora.
Veliki voa Reicha Adolf Hitler izjavio mi je veeras, da priznaje Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj granice, u kojima su ukljuene odciepljene hrvatske
zemlje na Jadranu.
Hrvatski narode!
U ovome poviestnom asu okupimo se svi poput jednog ovjeka oko
svojih oruanih snaga, koje e u zajednici sa saveznikim njemakim oruanim
snagama osloboditi hrvatske zemlje na Jadranu!
M. K o v a i , nav. djelo, str. 191.
Kovai je bio razrijeen dunosti glavnog ravnatelja Glavnog ravnateljstva za promibu tek 21, sijenja 1944, i na njegovo mjesto bio je istog dana imenovan Ivo Bogdan.
33

14

U ovome asu u ljubavi prema Domovini i prema nesretnoj brai, koju

emo osloboditi i prigrliti, ujedinimo se svi imajui na umu samo sreu i
slobodu hrvatskoga naroda te svoju vlastitu Nezavisnu Dravu Hrvatsku.
Hrvatskim oruanim snagama izdao sam zapovied, da izvre svoju hrvatsku i vojniku dunost.
Hrvati!
Poduprite svi hrvatsku vojsku u izvrenju te njezine poviestne dunosti.
Hrvati Primorja i Dalmacije, koji ste napustili svoje domove radi talijanskih nasilja na vama izvrenih, pridruujte se hrvatskim oruanim snagama,
da vam domovi budu opet vai!
Od dananjeg dana sloboda i nezavisnost Hrvatske nije vie niim ograniena! 35
Poslije Pavelia ministar i zapovjednik oruanih snaga gen. Navratil
proitao je na radiju ovu poglavnikovu dnevnu zapovijed:
Hrvati vojnici!
Domobrani, ustae, zrakoplovci i mornari!
Postupak Italije razrieio je hrvatsku dravu svih nametnutih obveza, koje
su sputavale razvoj Nezavisne Drave Hrvatske, a napose razvoj hrvatskih
oruanih snaga.
Uslied toga Nezavisna Drava Hrvatska ima dunost i pravo, da s orujem
u ruci zauzme i brani one hrvatske zemlje, koje su joj bile oduzete.
Hrvatski vojnici!
Pod vodstvom vaega zapovjednitva zapada vas ast i dunost, da u
najveoj stezi i sa poviestnim junatvom hrvatskih vojnika oslobodite odciepljene hrvatske zemlje i da razvijete slavnu hrvatsku zastavu na Jadranu, pod
kojom e na naem moru-svanuti sretniji dani hrvatskome narodu. U tom
podhvatu pomoi e vas bratski oruane snage saveznike Njemake.
Hrvatski vojnici!
U ovom poviestnom asu siguran sam, da ete izvriti svoju vojniku i
hrvatsku dunost, a time e biti izpunjena i vaa najvruija elja, da povratite
svojoj domovini i svome narodu ono, to nam je bilo oduzeto i za im je
krvarilo vae srdce.
Hrvatski vojnici, hrvatski mornari!
Doao je davno ueni i tekim mukama oekivani as. Hrvatskoj se vraa
njezino more! Vi ete ga braniti!
Zivile hrvatske oruane snage!
ivila cielokupna Nezavisna Drava Hrvatska!
Poglavnik
Ante Paveli. 3 6
Sutradan, 10. IX, bio je prireen manifestacioni zbor na Trgu Stjepana
Radia u Gornjem gradu. Opunomoeni ministar drEdo Bulat pozdravio je
poglavnika kao dravnog poglavara u ime jadranskih Hrvata, i to ne samo
kao obnovitelja Nezavisne Drave Hrvatske, nego i kao njena ujedinitelja.
Uzeo je rije poglavnik i u svom govoru rekao, izmeu ostalog, i ovo:
Brao! Da se to (pripojenje Dalmacije napomena B. K.) i im prije
izvri, da se to im prije i stvarno u djelo provede, a ve smo na poslu,
potrebno je, da u ovom velikom asu, poviestnom asu hrvatskog naroda, svi
" Hrvatski narod, god. V, bi*. 829 od 9. rujna 1943.
Isti izvor.

56

oni Hrvati, da svi oni hrvatski sinovi, koji su na bilo koji nain a najvie od
pritiska osobito na obalama Jadrana i u onom kraju od pritiska uljeza bili
izagnani iz svojih domova, a mnogi otili i u umu, a mnogi i u najboljoj vjeri,
najboljoj namjeri otili krivim putem, da se vrate i da se prikljue hrvatskim
oruanim snagama, da njima zajedno povrate svoju zemlju sebi i Hrvatskoj.
U Dalmaciji i u ostalim zemljama hrvatskog Jadrana uskoro e se vijati
hrvatska zastava, uskoro e hrvatska vojska zaposjesti gradove i sela i onda
hrvatska Dalmacija ne moe i ne smije biti u umi, nego mora biti u svojoj
vlastitoj kui, u svojim domovima na svom braniku, pod hrvatskom zastavom
na obalama, da ih titi, da ih brani.
Brao! Tkogod pokae volju u svome srdcu, tko se god zaloi za hrvatsku
Dalmaciju, za hrvatsku obalu i za hrvatski Jadran, tko god pristupi hrvatskim
oruanim snagama, tko je za borbu sposoban, a tko se vrati domu na posao, i
na rad, ako za oruje nije sposoban, nema nikoga, tko e ga na odgovornost
pozvati za ono, to je bilo, jer u ovom asu, svi Hrvati, svi vojnici, svi oni koji
puku imaju, imaju samo jednu dunost, zajedniki osvajati i zajedniki
braniti svoje more. Hrvatska je mati a nema matere, koja svome sinu ne bi
oprostila zablude, koja ga ne bi prigrlila na svoje grudi u asu, kad njoj prilazi,
kad njoj dolazi, i kad se pod njezino okrilje stavlja.
Hrvatski dravni zakoni, hrvatske oruane snage, hrvatska vlada, hrvatska drava zajamuje ivot, slobodu i povratak natrag svakome onome, tko
ostavi ume i poe da brani i titi Hrvatsku, da brani i titi hrvatsko more,
hrvatski Jadran! Svakome tko se povrati u normalni ivot.
Brao i prijatelji! To je, to se tie onih nastavio je Paveli koji imaju
oruje u ruci, ili ga mogu nositi. Nu, rei u i glede svih, ne samo na polju
oruanom, nego i na polju politikom.
U ovom velikom asu, u vrieme ujedinjenja svih hrvatskih zemalja u
hrvatsku dravu i u vrieme, kada u to itav svoj narod mora uloiti itav svoj
trud, ima samo jedna politika, a ta je hrvatska i narodna. U tom asu ne moe
biti nikakve razlike shvaanja, i svaki ovjek, svaki Hrvat dobre volje, dobre
misli ima mogunost i dunost da svoje snage, svoje sile uloi i u politikom
radu za hrvatsku dravu i za hrvatski narod.
Stoga svaki Hrvat u tom asu, siguran sam, gledat e na najvii probitak, a
to je probitak drave i naroda. Svaki politiar neka od srdca, neka s duom
prione u zajedniki rad za ovo veliko narodno dobro, a ja kao poglavar
Nezavisne Drave Hrvatske kaem, neka se ujedine i sve politike snage
hrvatskog naroda u asu, kad se hrvatska drava ujedinjuje i obnavlja, da sa
svim hrvatskim snagama tu dravu hrvatskom narodu osiguramo, da ga
obranimo i da stvorimo sretnu i dobru budunost svim hrvatskim pokoljenjima u svim krajevima i u svim narodnim slojevima.
Brao! uskliknuo je Paveli. U ovom asu smatram upravo svojom
dunou, da ovdje pred vama izreem hvalu i zahvalnost Fhrern Velikog
Njemakog Reicha koji nije ni asa asio, nije niti na na glas ekao, nego je
odmah noas meni poruio, po svom velevriednom predstavniku njemakom
poslaniku Kascheu, da on i njemaki Reich i veliki njemaki narod priznaju
hrvatskoj dravi granice, u koje se ima ukljuiti svaka hrvatska zemlja, koja
nam je oduzeta.
Paveli je istog dana (10. IX) potpisao izjavu o nitavosti oznaenja
kralja Tomislava II. Ta je izjava glasila ovako:
37

Hrvatski narod, god. V, br. 830 od 10. IX 1943.

Budui dne 18. svibnja 1941. godine oznaeni Kralj Hrvatske nije sve do
danas od toga oznaivanja uinio nikakove porabe, to izjavljujem, da su za
Nezavisnu Dravu Hrvatsku kako ponuda tako i samo oznaenje postali
bezobvezatni i nitetni.38
Potpisao je i drugu izjavu: o razrjeenju Rimskih ugovora, a glasila je
ovako:
Dne 18. svibnja 1941. godine sklopljeni su izmeu hrvatske vlade i
talijanske vlade Rimski ugovori, i to: Ugovor o odreivanju granica izmeu
Nezavisne Drave Hrvatske i Kraljevine Italije, Ugovor o jamstvu i suradnji
izmeu Nezavisne Drave Hrvatske i Kraljevine Italije, Sporazum o pitanjima
vojnikog znaaja, koji se odnose na jadransko-primorsko podruje te izmjena
pisama glede upravnog ureenja obine Split i otoka Korule.
Ni jedne obveze iz ovih Rimskih ugovora nije talijanska vlada sa svoje
strane izvrila, napose ne u pitanju granica, jamstva za politiku nezavisnost i
teritorijalnu cjelovitost te upravnog ureenja obine Split i otoka Korule, pa
uslied toga ovi ugovori nisu nikada ni stupili u ivot. Naprotiv svi oni probitci
Nezavisne Drave Hrvatske, koji su gornjim ugovorima imali biti zatieni,
bili su sa strane Kraljevine Italije trajno povrieivani.
Ovi su ugovori bili sklopljeni uz izriitu napomenu o lanstvu ugovarajuih stranaka u novom evropskom poredku.
Nakon to je Kraljevina Italija bez znanja i pristanka svojih saveznika
utanaila primirje sa neprijateljskom ratujuom strankom, i time se izdvojila
od dosadanjih saveznika, nema nikakove stvarne ni pravne mogunosti, da bi i
unapred sa strane Kraljevine Italije ti ugovori bili u ivot privedeni.
S tih razloga kao podpisnik tih ugovora izjavljujem, da oni nemaju
nikakove obvezatnosti ni za Nezavisnu Dravu Hrvatsku.39
I ef ustake diplomacije nije tih dana bio bez posla. Budak je u dosluhu s
Nijemcima 10. IX 4 " potpisao ovu odredbu o postupku s talijanskom imovinom:
Ministarstvo vanjskih poslova dogovorilo je sa Njemakim poslanstvom
iz Zagreba sliedea privremena naela u pogledu postupka prema Talijanima i
njihovoj imovini:
1. Temelj za postupak prema Talijanima daje injenica, da je Kraljevina
Italija primirjem sa neprijateljem jednostrano prekrila svoje ugovorne obveze. Okolnosti, pod kojima je primirje zatraeno i neprijateljske viesti koje su
tim povodom izdane sile nas na primjenu potrebnih mjera opreza.
Sadanji odnos sa Kraljevinom Italijom nije vie savezniki odnos, no ne
predlei niti ratno stanje, a niti stanje neutralnosti. Do razbistrenja ovog
odnosa provode se potrebne mjere opreza.
Isti izvor, br. 831 od 11. IX 1943.
Isti izvor. Tekst tih dekreta Kasche je dostavio svom ministarstvu brzojavom 11. rujna
1943. (AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3859 od 11. IX)
Gen. Oiaise je na zagrebakom radiju 10. IX 1943. odrao govor u kome je u ime njemakih
oruanih snaga pozvao hrvatske voinike da slijede poziv svoje domovine i da podu izvjesiti
zastave Hrvatske, ne samo u Senju i Dubrovniku, nego i na Rijeci i Suaku, u Zadru, ibeniku i
Splitu da svoju brau oslobode jarma koji su teko podnosili. (Hrvatski narod, god. V, br. 831 od
11. DC 1943)
Op. o svemu tome s ustakih pozicija: Tihomil D r e z g a , Razrjeenje Rimskih ugovora,
Spremnost, rujan 1943, br. 83. Drezga je bio naelnik pravnog odjeljenja ustakog ministarstva
vanjskih poslova. Zanimljive su njegove pribiljeke o tome: A-VII, NDH, kut. 310 b , Br. reg. 44/3
- l ^ t i Br. reg. 55/3 - 16-17.
40 A-VII, NDH, kut. 91, Br. reg. 49/22 - 2 - 4 .
38
39

2. Mjere opreza, koje se poduzimaju, ravnaju se izkljuivo prema politikim obzirima i vode se na podruju Nezavisne Drave Hrvatske sa strane
hrvatskih oblasti, u koliko vojnike vlasti nisu prisiljene primieniti osobito
vojnike mjere opreza. Suradnja Njemakog poslanstva u Zagrebu kod primjene ovih mjera posljedica je samo potreba, da se i sa strane Njemakog
Reicha u ovom asu osiguravaju njemaki politiki interesi.
Primienjene mjere ravnaju se prema dranju talijanskih slubenih mjesta u
odgovarajuim sluajevima na podruju na kojemu Kraljevska Talijanska
vlada jo vri vlast, a primienjuju se samo po potrebi i nunim oprezom, ve
obzirom na novo stvorenu talijansku nacionalnofaistiku vladu (Farinacci).
3. Mjere internacije primienjuju se prema Talijanima samo u sluajevima
kada se radi o slubenim osobama, kojima treba do daljnjega oduzeti mogunost obavljanja legalnih ili ilegalnih slubenih ina. Posebnici Talijani se stoga
u naelu nemaju dirati. Podreenom osoblju talijanskih slubenih mjesta, kod
kojega ne postoji bojazan u pogledu obavljanja kakovih slubenih ina, moe
se narediti, da se dnevno prijavi redarstvu.
U pogledu talijanskih diplomata treba primieniti uobiajene naroite
obzire, tako da se i mjere internacije, - tamo gdje su potrebne, imadu
primieniti u najblaem obliku i uz najvee osobne obzire.
4. Kod pravnih odnosa u pogledu talijanskog vlasnitva i talijanskih
ureaja ne nastupa do daljnjega nikakova promjena. Treba najpomnije izbjegavati bilo kakove povrede u tom smislu.
Talijanski uredi imadu se staviti pod strau, a promet u njima imade se
ograniiti na najpotrebnije uzdravanje prostorija. Zapliena ureaja, spisa i
drugih sastavnih dielova naastara, ne smije se uobe vriti.
Posebniki stanovi, u koliko su u njima internirani Talijani, imadu se
takoer staviti pod strau, kako internirani ne bi mogli pobjei i kako k njima
ne bi imale pristup nepozvane osobe. Brzoglasn'i i drugi dojavni ureaji imadu
se prekinuti, a interniranima onemoguiti svaki saobraaj dojavnog znaaja.
Talijanski stanovi ne mogu se do daljnjega uobe zaplieniti, a niti se ne
mogu iz njih ukloniti bilo kakovi predmeti.
Umoljavate se - stoji na kraju da podreenim slubenicima izdate
najstroi nalog, da se gornjih naela izvole bezuvjetno pridravati, kako bi se
onemoguio svaki prigovor u pogledu postupka sa hrvatske strane u ovim
poviestnim asovima.
Taj Budakov akt bio je u obliku okrunice preko predsjednitva vlade
dostavljen ministarstvu oruanih snaga, unutranjih poslova, dravne riznice,
narodnog gospodarstva i Glavnom ustakom stanu (GUS).
1 Budakovo ministarstvo je sa svoje strane posebnim aktom protokola (dr
V. Mintas)41 nakon tri dana dostavilo ministarstvu oruanih snaga spomenutu
okrunicu i u popratnom dopisu upozorilo da sve mjere u pogledu talijanskih
dravljana i talijanske imovine vre iskljuivo vlasti NDH^a njemake vojne i
redarstvene vlasti stoje im na raspolaganju radi zatite, odnosno pomoi.
Graanske i vojne vlasti NDH snose odgovornost za provoenje odnosnih
mjera, kao i za sam nain provoenja. Talijanski dravljani ako protiv njih
ne postoji nita u politikim i kaznenim evidencijama imaju se pustiti na
slobodu, ali im upravne vlasti trebaju oduzeti njihove putnice i moraju se svaki
dan prijavljivati tim vlastima, a zabranjuje im se i da naputaju mjesto u kojem
borave.
41

Isti izvor, kut. 91, Br. reg. 49/32 - 6.

Noen euforijom tih prvih dana koja je, meutim, bila kratkog vijeka
Paveli je pokuao baciti most - u duhu svog govora i njemakih sugestija baciti most na dvije strane. Pozvao je na razgovor potpredsjednika Hrvatske
seljake stranke in. Augusta Koutia, a neto kasnije Miroslava Krleu!
Nije bilo prvi put da se njih dvojica (Kouti i Paveli) sastanu, jer je na
Pavelievu dozvolu kontakt s Koutiem kao najvienijim iz grupe maekovaca, koji se nisu javno htjeli opredijeliti za ustaku stranu a zazirali su od
lijeve orijentacije i eventualne suradnje s NOB-om, odravao Mladen Lorkovi. Lorkovi je u to vrijeme bio veliki zagovornik zbliavanja s maekovcima,
ali u tome - sredinom 1943. godine nije uspio.
Nekoliko mjeseci nakon ovog neuspjelog pokuaja ulaska HSS u vladu
bio sam pozvan u Banske dvore - pie M. Kovai u svojoj knjizi uspomena.42
- Nisam slutio, da u biti prisutan jednom sastanku i razgovoru, koji treba
pripasti povijesti. Uavi u Poglavnikov radni kabinet, odmah primijetih, da
suelice Poglavniku sjedi potpredsjednik HSS, ing. August Kouti. Kasnije
saznah, da je do ovog sastanka dolo na Poglavnikov poticaj.
Pribliivi se stolu, Poglavnik je ustao i rekao:
Vi se vjerojatno poznajete? Pozdravio sam se s ing. Koutiem. Poznavao sam ga dobro jo iz vremena, kada sam bio aktivni lan HSS-a, a viao
sam ga i kasnije u svojstvu novinara. Nato e Poglavnik: Gospodin Kouti u
razgovoru sa mnom iznio je slijedee miljenje o sadanjoj situaciji: On
smatra, da e Njemaka, Italija i Japan izgubiti rat. To da e kobno utjecati na
sudbinu Hrvatske. On dri, da e Sovjetska Unija u ovome ratu biti meu
pobjednicima, i to e odluno utjecati na jaanje komunistikih snaga na
podruju Srbije i Hrvatske, odnosno na itavom podruju bive Jugoslavije.
Poloaj Hrvatske, po miljenju g. Koutia, moe se poboljati, ako bude
sree, samo na taj nain, da sve hrvatske protukomunistike snage stupe u
vezu s prvacima protukomunistikih snaga Srbije i na jednoj zajednikoj
platformi borbe pokuaju sprijeiti, da Hrvatska i Srbija padnu pod komunistike reime i u politiku zonu Moskve. Da bi se omoguila takva suradnja,
trebalo bi pitanje Jugoslavija ili ne ostaviti za nakon rata, pa neka zainteresirani sami odlue, da li su za Jugoslaviju ili protiv nje. to Ti veli na to?
Bio sam svijestan, da u audijenciju nisam pozvan, da sudjelujem u razgovoru s ing. Augustom Koutiem. Nisam bio pregovara, kada se radilo o
Koutievom ulasku u vladu. Da je Poglavnik trebao jo neke sudionike,
trebao je u prvom redu pozvati dra. Mladena Lorkovia. Postavljeno pitanje u
onom asu nije imalo druge svrhe, osim da Poglavnik po mom dranju vidi, da
li se dr. Lorkovi i dr. Starevi slau s gledanjem ing. Koutia i ne postoji li
ve kakva tajna suradnja izmeu njih. Zato sam na pitanje odgovorio ovako:
Mislim, da miljenje i prijedlog g. ing. Koutia nisu realistiki. Ne verujem,
da bi se u ovom asu, poslije svega, to se odigralo izmeu Hrvatske i Srbije,
moglo nai utjecajnih prvaka glavnih srpskih politikih stranaka, koje su
uvijek vodile protuhrvatsku politiku, a sada bi prihvatile takvu suradnju s
nama i Slovencima protiv partizana. Nedievci, Ljotievci i etnici, takoer su
nepouzdani. Mislim, da Srbi ne bi pristali na to, da se plebiscitima pod
meunarodnom kontrolom odlui, tko je za Jugoslaviju, a tko protiv nje, jer
Srbi znadu, da bi takvi plebisciti ispali loe za Srbiju. Nato e ing. Kouti:
Ali se moe pokuati, jer i oni znadu, to ih eka, ako se u Srbiji uspostavi
komunistika vlast.
42

M. K o v a i , nav. djelo, str. 177-178.

Nisam se mogao solidarizirati s miljenjem ing. Koutia takoer iz

razloga, jer bi neizravno bio priznao potrebu mijenjanja vlade u Hrvatskoj.
Ova audijencija bila je posljedica sumnjiavosti, koja je kod Poglavnika
vladala gledom na HSS, i injenice, da bi njemaki politiki i vojniki krugovi
dobro primili promjenu vlade u Hrvatskoj radi provedbe politike, koju je
predlagao August Kouti.
Drugi sastanak je sam Kouti opisao ovako:
Odmah drugog dana nakon kapitulacije Italije pozvao je Paveli mene i
Pernara da ga posjetimo.43 Odmah na poetku tog posjeta on nam je rekao da
je kapitulacijom Italije Dalmacija vraena Hrvatskoj, to predstavlja veliki
uspjeh za NDH. Zatim nas je upitao: 'Ne mislite li da je sada doao as da
idemo zajedno i da tako taj uspjeh bude zajedniki?' On je sam predloio da
porazgovaramo s Maekom. Pernar je odmah prihvatio njegov prijedlog i ini
mi se da je jo iste noi ili sutradan posjetio dra. Maeka. Voa nae stranke
traio je u stvari isto ono to smo traili i mi prijelaznu vladu. ini se da se
Paveli s time zadovoljio i da je mislio da je time postavljena baza za daljnje
kontakte i razgovore koje e nastaviti predsjednik vlade dr. Mandi. Tako je i
bilo.44
Marija Kovai je 12. IX odrao preko radija svoje predavanje.45 Odmah
na samom poetku istakao je oduevljenje kojim su hrvatska braa na Jadranu
doekala hrvatsku vojsku i saveznike njemake ete. Spomenuo je primorske
gradove i nije zaboravio - pored Splita, ibenika i drugih spomenuti Zadar i
Rijeku, a prorekao je i to kako je sigurno da e i onaj dio Istre koji nam
pripada etniki i historijski doskora biti na! Prorekao je dalekovidno i to da
daljnji tok rata nee zavriti pobjedom ni Moskve ni idovstva ni angloamerikih plutokrata, pa da nee moi unititi, a ni okrnjiti ostvareno pravo
hrvatskog naroda!
O partizanstvu, o partizanskoj djelatnosti, njezinim ciljevima nastavio
je Kovai mi smo ve sve rekli i nemamo vie to dodati. Nakon to su cielo
vrieme iz shvatljivih razloga upravo bjesomuno napadali Hrvate ustae,
nakon to su se ne manje estoko poeli obarati na one Hrvate, koji nisu bili ili
sada nisu formalno pripadnici ustakog pokreta, nakon to su se oborili i na
one prvake Hrvatske Seljake Stranke, koji su bili izvan javnih funkcija u
hrvatskom dravnom ivotu, nakon to su se dakle oborili na sve Hrvate, jer
su u ogromnoj veini, u jezgri hrvatskoga naroda naili na nesavladiv odpor,
sjedinjuju se sada ponovno sa etnicima Drae Mihajlovia, da bi Hrvatskoj i
hrvatskome narodu zaboli no u lea u asu njegove najvee radosti i
njegovog najveeg uspjeha. Nu tu su se grdno preraunali. Prikupljaju se silne
vojnike snage, koje e taj bode okrenuti na one, koji ga diu na Hrvatsku.
Spomenuo je onaj na nevoljni sviet u Gorskom Kotaru, u Hrvatskom
Primorju, te u Dalmatinskoj Hrvatskoj, koji je pod tuinskim terorom morao
napustiti svoje domove i potraiti utoita u umi i rekao ovo: Poglavnik je
dao svima amnestiju. Ona je javno proglaena i za nju znade $vatko. Domovina oprata svojim sinovima, koji su pod sticajem raznih okolnosti bili po
J Pernar je esto vidan na Markovom trgu, obilazei nadletva i obavljajui odvjetnike
intervencije. Posebno je dobro bio viden kod Artukovia.
Pernar je kod ustaa bio dobro viden kao rtva atentata Punie Raia u Narodnoj
skuptini 1928. godine. Nosio je Puniin metak nad srcem budui da su se lijenici ustruavali
operativno ga odstraniti.
45 Hrvatski narod, god. V, br. 833 od 14. IX 1943. M. K o v a i (nav. djelo, str. 192)
navodi da je govorio na radiju 11. IX 1943.

umama. Ona ih prima u svoje krilo. Nu tkogod za raun Moskve ili drugog
neprijateljskog tabora bude i dalje ustajao protiv svoje drave i naroda, mora
raunati s time, da e ga u narodnom ustanku nestati s ove zemlje. Ni jedan
Hrvat ne smije i ne e vie sluiti velikosrbskoj partizansko-etnikoj uroti
protiv hrvatskoga naroda i drave,46 nego e, ako u njemu imade jo hrvatske
due, hrvatskog srdca, ako u njemu jo imade uobe nekog osjeaja o
domovinskoj i narodnoj- pripadnosti, smjesta poduzeti sve, da u protuhrvatskoj uroti vie ne sudjeluje, nego da ustane protiv nje!
Ako pobijedi razum, uvjereni smo, da e se ovih dana vratiti svojim
kuama i svi pravoslavni, koji se ne osjeaju Hrvatima, a kojima je hrvatska
domovina ne od juer, i kojima e hrvatska biti sretna domovina, ako se oni
prema njoj budu odnosili kao vjerni sinovi, koji vre svoje dunosti. U
umama e ostati samo provalnici sa Balkana, plaenici neprijatelja, razbojnike nepopravljive rulje, za koje su liek bili uviek jedino tane ili vjeala. Neka
medu svim prevlada onaj zdravi osjeaj, koji smo s radou to ustanovljujemo primietili kod svih onih, bivih partizana Hrvata, koji su se vratili iz
uma, te mole i zaklinju, da irri se omogui, a to im se i ne e uzkratiti, da s
pukom u ruci budu na strai nae osloboene jadranske obale. Progovorila je
krv, hrvatska krv, koju su lukavi velikosrbski urotnici pokuali otrovati, ali ne
sa eljenim uspjehom.
Kovai je svoj govor zavrio ovako:
Oko 600.000 tvojih sinova, hrvatski narode, sa jadranskih ala i sa obala
nae Istre, vraa se u krilo hrvatske drave. Vraaju se materi zemlji, da pod
njezinim okriljem uivaju sreu slobode i napredka. S njima se veoma jaa i
snaga, koja e naoj narodnoj dravi dati jo vie ivotne vrstoe, a napose
odpornosti prema neprijatelju.
Hrvati!
Od sada ima za sve nas samo jedan jedini najvei i najljepi program:
Ouvati ovu nau Hrvatsku, ovu nau domovinu, jednu od najljepih zemalja
na svietu, ovu nau dragu i vjenu zemlju, koja ima sve uvjete za veliki i sretan
ivot! Kroz stoljetne Scylle i Charybde doveli smo na narodni brod u luku
spasa. Imajmo vjeno r)a umu silne nevolje i patnje, koje smo podnesli, dok
smo stigli do ovog cilja. Neka nam sviest o tome bude poticaj za razvijanje
svih stvaralakih snaga, s kojima razpolae na hrvatski narod! Kroz bure i
oluje suvremenog doba izniet emo ovu nau veliku Hrvatsku vrstu i neokrnjenu, a onda dolazi ivot u slobodi, radi kojeg e nas blagoslivljati sva
budua pokoljenja narodna!
Kasche je ve 10. IX 4 ' javio svom ministarstvu kako postoji mogunost da
pripadnici ovdanjega talijanskog poslanstva, a i oficiri, ele doi u dodir s
nacionalnofaistikom vladom Farinaccija i pridruiti se borbenim jedinicama. Stoga predlae da jednog ili dva Talijana puste da otputuje iz Zagreba
kako bi to ostvarili. Bilo bi najvanije kad bi to vei broj ovdanjih Talijana
suraivao s tom vladom.
46 Na liniji etnike urote protiv hrvatskog naroda i drave je knjiga Ive O m r a n i n a :
Istina o Drai Mihailoviu, Mnchen - New York 1957.
O etnicima znanstveno i objektivno: Joo T o m a s e v i c h , War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945. The Chetniks, Stanford 1975; prijevod: etnici u Drugom svjetskom ratu
1941-1945, Zagreb 1979.
47 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3851 od 10. IX.
Kasche je takoer 10. IX izdao upute o dranju prema Talijanima (poput Budaka): AJ, T501, 265.

Meutim, pozdravio bi tek u kasnijem roku osnivanje poslanstva nacionalfaistike vlade ovdje, u Zagrebu. Za poetak dostajalo bi primanje
konzularnih predstavnika nacionalfaistike vlade. Pitanje povlai za sobom i
problem priznanja od ovdanjeg reima, a to bi trebalo tek pripremiti. Stoga
moli hitno ministarstvo da mu to prije jave odluku da li, kada i kamo da
putuju radi uspostave kontakta.
Razgovarao je danas s poglavnikom, Budakom i Lorkoviem javlja
Kasche sutradan ministarstvu o granici Hrvatske na Jadranu. Razmatrali
su namjeru da povuku granice Hrvatske i da ih njemakoj strani naznae u
jednoj noti radi priznanja. Namjera hrvatske strane da zahvate cijelo obalno
podruje ukljuujui Zadar i sve otoke, poevi od dosadanje granice
izmeu . . . (nedostaje tekst u deifriranom telegramu) i talijanskog podruja
Kotora juno od Dubrovnika sve do (ukljuivi) Suaka. Povrh toga, elja im
je da uvuku hrvatsko zalee Surmana i jedan mali dio istone obale Istre. To
su isto hrvatski krajevi. Granina linija prolazila bi od Rake drage preko
Barbana, Picana, Boljuna, Klane prema Gerovu na sadanju talijansko-hrvatsku granicu. Kasche je ostao rezerviran i izjavio svojim sugovornicima da
mora pribaviti upute. Njegovo je osobno gledite o tome da je zahvaanje
cijeloga obalnog pojasa, ukljuujui sve otoke, u skladu s Fhrerovom odlukom o priznanju Dalmacije Hrvatskoj. Podruje oko Suaka pripadalo je
takoer u Jugoslaviji hrvatskom upravnom teritoriju. Istra je prema austrougarskim statistikama iz 1910. god. bila u veoj polovici nastanjena hrvatskim
ivljem. Snana propaganda za Istru sadrana je u propagandi doaptavanjem
posljednjih godina koju je dijelom pothranjivao i neprijatelj. Priznanje tog
podruja Hrvatskoj bez sumnje bi vrlo snano istaknulo dojam zauzimanja
stava u prilog Hrvatske i razvoju u zemlji izvanredno bi koristilo.
Ve postoje izvjetaji - javlja dalje on - da se ljudi vraaju iz ume i da
naputaju bande. Nastavljanje zapoetog razvoja pomognutog poglavnikovim
mjerama u pravcu sad otpoete izgradnje vlade pojaat e ulog i angairanje
snaga Hrvatske u ratu na njemakoj strani. Stoga Kasche predlae da se
njemaka strana suglasi s hrvatskim namjerama. Nakon saopenja Kascheova
stava utvrivanje granine linije od drave i njena notifikacija Reichu i drugim
silama bila bi odgovarajui postupak.
Pitanje preuzimanja zatite nasjekao je Budak, no u razgovoru s Paveliem
i Lorkoviem primjeuje Kasche obojica su to pitanje tretirala vrlo
oprezno. Razmiljanja o njemu moraju se upravljati prema ovdanjim datostima. Sad je izazvan snaan impuls uspostavom pune dravne nezavisnosti
Hrvatske, to je i njemaka strana naglasila. Ako bi izjava o zatitnikom
odnosu taj dojam suzila, to bi nepovoljno djelovalo na zalaganje hrvatskih
snaga na njemakoj strani. Preduvjet su za takvu izjavu i uspjenost u
borbenim akcijama i zaposjedanje cijeloga obalnog pojasa. Poloaj bi se
slijedeih dana u tom pogledu imao raistiti, a u krugovima stanovnitva
vlada suzdrljivost, jer je u posljednje vrijeme niz njemakih mjera provedenih
suprotno onome to je Kasche savjetovao pokazao vie bezobzirnosti i prema
AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3853 od 10. IX.
Glaise je istog dana (10. IX) telegrafski obavijestio komandu Druge oklopne armije i zamolio
je - pozivajui se pri tom na odobrenje Grupe armija F - da izda uputstva komandama jedinica
koje operiraju u hrvatskom prostoru da najotrije istupe protiv eventualnih presezanja pojedinih
ustakih formacija i odgovorne uhapse. Pri tom valjalo je posebno - po Glaiseu pripaziti da se
negdje ne bi pojavili zloglasni ustaki dunosnici Luburi i V. Tomi. (AJ, T-501, rolna 264, Nr.
01769/43 g. Kdos.)
48

ovdanjim odnosima i stoga izazvao otklon irokih slojeva vie nego to to

koristi Reichu. Posebice su to izazvali izvanredno nesretno vrbovanje za
Waffen-SS, provedba niza kaznenih mjera njemakih jedinica i vie ili manje
potpuno iskopavanje hrvatskog sudjelovanja u pitanjima koja se odnose na
hrvatske oruane snage. Tako je nastala psihoza protiv slube u jedinicama
Waffen-SS i izobrazbe u Reichu, kao i nepovjerenje u njemake namjere u
pogledu dravnosti Hrvatske. Ako bi njemaka strana eljela da za ljubav
jedne formalne demonstracije istakne te dojmove, morala bi primiti i daljnje
nedostatke za njenu politiku. Stoga Kasche moli suglasnost ministarstva za
ovakav prijedlog:
Kad se donese odluka o naprijed iznijetoj graninoj liniji i kad se u
Zagrebu sastavi nota o utvrivanju i povlaenju granice, Kasche e predloiti
da toj noti prikljue hrvatsku molbu da se hrvatskoj dravi u tako oznaenim
granicama odobri zatita Reicha. Kao odgovor bi se s njemake strane imala
objaviti potvrda hrvatskih granica i dravna nezavisnost Hrvatske. Objavu
preuzimanja zatite Hrvatske sa strane Reicha trebalo bi tada formulirati
otprilike ovako: Budui da je ovim Njemaki Reich udijelio priznanje
stoljetnih tenji hrvatskog naroda, a obje e zemlje ubudue zajedno ivjeti u
najuoj susjedskoj povezanosti, Reich preuzima za budunost zatitu nad
nezavisnom dravom Hrvatskom!
Moramo pri tom' biti naistu da je od odlune vanosti za povezanost
Hrvatske s Reichom razvoj zbiljskih odnosa. Mi emo ovdje to uspjenije
Hrvatsku povezati s Reichom na privrednom, vojnom, kulturnom i politikom polju, to Hrvati budu u sebi imali svijest o svom vlastitom dravnom
ivotu zakljuuje Kasche svoj brzojav.
Istog dana49 Kasche je telegrafski poslao Berlinu raspoloive podatke o
pokretima jedinica za koje i sam priznaje da su vrlo nepotpuni. Zasad je
sigurno da su hrvatske jedinice razoruale talijansku diviziju Lombardia u
Karlovcu, o emu je Kasche ve bio izvijestio. Iz Ogulina su se Talijani povukli
prema Suaku ponijevi sa sobom oruje. Njemake su jedinice zaposjele
Ogulin. Zadar i Split, prema talijanskim vijestima, zaposjele su navodno
njemake (114. divizija) i hrvatske jedinice; aerodrom kod Zadra preuzelo je
njemako zrakoplovstvo. Kod Dubrovnika je divizija Prinz Eugen pozvala
Talijane na kapitulaciju pod prijetnjom upotrebe tuka. Izgleda da u tome nisu
uspjeli i tako su ondje borbe. Izbjegavanjem takvih slubenih najava brzo
stvaranje gotovih injenica vjerojatno bi bilo uspjeno. Hrvate brine akcija
mornarice na obali jer sami imaju jo samo nekoliko stotina mornara i
nepripravljenih na raspolaganju, a ini se da i vozila nedostaju. Kod Bjelovara
i Krievaca ve su se prijavili pripadnici partizanskih bandi iz ume da bi se
stavili na raspolaganje vladi u Zagrebu.
General Glaise obavijestio je 11. IX 5 0 nadlene komande Jugoistoka o
potrebi - pozivajui se na Fhrerovu odluku od 9. IX 1943 - da stave izvan
snage prijanju odluku iz sijenja 1943. o prenoenju izvrne vlasti na zapovjednika njemakih jedinica u Hrvatskoj. Na to e Glaise o tom koraku obavijestiti poglavnika koji je - uz sudjelovanje poslanika Kaschea - izvrio ovakvu
podjelu na polju hrvatske uprave:
A. Za povjerenike hrvatske vlade u vrenju djelatnosti kao efovi civilne
uprave imenovani su dravni tajnik dr Oskar Turina za velika upanstva
49
50

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3854 od 10. IX.

AJ, T-501, rolna 264, Nr. 01780/43 g. Kdos.

Ogulin, Senj i Gospi kao i za novopridola podruja oko Suaka; opunomoeni ministar dr Bulat za velika upanstva Omi i Knin, kao i za dosadanju
talijansku Dalmaciju sa sjeditem u Splitu; ministar I. Frkovi za velika
upanstva Sarajevo, Tuzla, Travnik i Brod sa sjeditem u Sarajevu; opunomoeni ministar A. Benak za velika upanstva Banja Luka, Biha, Jajce, Mostar i
Dubrovnik sa sjeditem u Banjoj Luci.
B. Za opunomoenike hrvatske vlade kod njemakih komandi postavljeni
su opun. ministar Benak kod XV. gorske annijske komande; dravni tajnik
Markovi kod III. oklopnog korpusa SS; ministar Frkovi kod 369. pje.
divizije (zvane Vraja); pukovnik Rukavina kod 373. pje. divizije; potpukovnik Govedi kod 114. lovake divizije; admiral Duro Jakin kod SS-divizije Prinz Eugen.
Svi opunomoenici pod A. i B. podredeni su sredinjoj upravi preko
ministra M. Lorkovia koji je zaduen da u naelnim pitanjima civilne uprave
dri vezu s njem. opunomoenim generalom u Hrvatskoj. Uskom suradnjom
opunomoenika s vojnim komandantima i min. Lorkovia s opunomoenim
generalom treba se osigurati uspjeno djelovanje.
Hrvatska je vlada odobrila amnestiju za sve one ustanike koji bi se u toku
trenutanih operacija njemakih i hrvatskih jedinica predali. Ta bi odluka
mogla dobiti na vanosti, jer su upravo stanovnici obalnog podruja esto
prilazili ustanicima zbog nevolja koje su im nanosili Talijani.
Provedba te akcije smirivanja zadatak je ministra Lorkovia i opunomoenika pod A. i B. i Glaise moli nadlene da upoznaju svoje podreene komande
s prednjim.
Kasche je iz Vrhovne komande 12. IX s ' primio telegrafsku obavijest da je
VK uputila ovu uputu glavnokomandujuem na Jugoistoku, vojnom zapovjedniku Jugoistoka i njemakom opunomoenom generalu u Hrvatskoj:
Fhrer je donio odluku da nije doputeno naruavanje suvereniteta poglavnika. Otklanja se prijedlog o prenoenju izvrne vlasti u Hrvatskoj na
zapovjednika Druge oklopne armije i podvrgavanje hrvatskih oruanih snaga
preko dosadanjeg okvira.
Kasche je istog dana (12. IX) 5 2 telegrafski dostavio ovakav izvjetaj o
trenutanoj situaciji:
Pregovori u Dubrovniku 11. IX okonani i njemake jedinice su umarirale onamo. Sjeverno od Karlobaga hrvatske su jedinice stigle do Senja i
razoruale Talijane. Tako je sve do prostora oko Rijeke gotovo cijela obala u
njemako-hrvatskim rukama. Poloaj Hrvata na sektoru Gospi-Karlobag-Senj - usprkos uspjenom napredovanju - trai podrku jer su hrvatske
snage slabe i svuda opkoljene bandama. Talijanska Druga armata s najmanje
dvije kompletne divizije u prostoru Rijeka-Suak. Oklopni korpus SS kod
Karlovca i Ogulina nije prikladan za velike operativne zadatke jer je samo
ogranieno naoruan. Po hrvatskim vijestima Talijani su kod Metlike 25 km
sjeverozapadno od Karlovca predali bandama oruje ukljuujui devet haubica i sad, ini se, provode izobrazbu. Izgleda da njemake jedinice nisu ni
dirnule prostor juno i jugoistono od Ljubljane. Treba istiti to podruje i
zaposjesti Rijeku. Pri tom Kasche podsjea na ve iznijete prijedloge o Ljubljani.
Titovi partizani posljednjih su dana manje aktivni. Snana i uspjena
akcija hrvatske vlade i hrvatskih jedinica u vezi s njemakima, kao i politiki
51 AJ, T-120, rolna 212.
' 52 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3864 od 12. IX.

uspjesi prilikom zaposjedanja obalnog podruja uz suglasnost Reicha kao da

su u partizana izazvali snano politiko previranje. Zato su vijesti o prebjezima ve ee, a Hrvati i njemake vojne komande to uvaavaju. Propagandna akcija je meusobno dogovorena i pojaat e se idueg tjedna.53
Istog dana ustako ministarstvo vanjskih poslova primilo je ovakav brzojav poslanstva u Madridu:
Na primanju 9. rujna kod Caudila isti je pokazao iv interes za pitanje
Dalmacije. U privatnom razgovoru sloio se je sa postupkom Nezavisne
Drave Hrvatske i izrazio miljenje da Nezavisna Drava Hrvatska ne moe
bez Dalmacije, a Dalmacija... (nejasan tekst u ifri) jer je Dalmacija pogodio
radi poduzetog u pitanje Dalmacije. Viest o kapitulaciji Italie ovdje primljena prezirno. Viest o Dalmaciji nije za javnost.54
Dva dana kasnije55 poslanstvo je dalo dopunu prednjem brzojavu pa
nejasnu reenicu ispravilo ovako: . . . a Dalmacija bez Hrvatske, jer su
Dalmacija plua Hrvatske. Glavar ministarstva vanjskih poslova estitao je
radi poduzetog u pitanju Dalmacije.
Arthur Haeffner, agilni i dobro postavljeni obavjetajac njemakoga opunomoenog generala u Hrvatskoj, poslao je Glaiseu 12. IX svoj povjerljivi
izvjetaj o razgovoru to ga je tog istog dana vodio s istaknutim prvakom HSS
dr Ivanom Pernarom.
Otiao je dru Pernaru izvjetava Haeffner - da provjeri je li tono da je
Pernarov jueranji dvosatni posjet dru Maeku na njegovu imanju u Kupincu
uslijedio na poticaj poglavnika kako bi se razmotrile mogunosti politike
suradnje Seljake stranke s ustaama. Dr Pernar je priznao da je posjetio dra
Maeka, ali je odluno zanijekao da mu je poglavnik povjerio bilo kakav
politiki mandat. Do tog posjeta dolo je tako to je Pernara jednom prilikom
upitao njegov dobar znanac, ministar unutranjih poslova A. Artukovi, eli li
posjetiti dra Maeka. Pernar mu je odgovorio da se samo po sebi razumije da
bi ga veselilo da nakon tako dugog vremena ponovno vidi svoga nekadanjeg
stranakog vou i prijatelja, na to je Artukovi odvratio da e o tome govoriti
s poglavnikom. (Haeffnerova napomena: Gotovo je sigurno da su s tim bile
povezane izvjesne politike namjere ustaa, odnosno samog poglavnika.) S tim
u vezi bio je Pernar dva puta pozvan poglavniku, no pri tom nisu dodirnuli
nikakvo politiko pitanje, nego samo razmotrili modalitete pod kojima e
zapovjednik PTS-a, ustaki pukovnik Mokov, pripremiti posjet. Razgovor s
drom Maekom Pernar je mogao voditi u etiri oka. Zatekao je Maeka vrlo
ostarjelog i potitenog. Koliko god se dr Maek silno radovao vienju s
Pernarom, zamolio ga je a i sve ostale prijatelje da odustanu od posjeta kako
ne bi pobudili dojam kao da se vode politiki pregovori koje on (Maek)
beskompromisno otklanja sve dotle dok je lien ne samo svoje slobode
djelovanja nego i slobode kretanja.
Pod uvjetom najstroe diskrecije (a to ve i zbog vlastite osobne sigurnosti)
nastavlja Haeffner svoj izvjetaj Pernar mu je povjerio jo i ovo: Maek je
od 15. listopada 1941. do 15. oujka 1942, dakle punih pet mjeseci, proveo u
koncentracionom logoru Jasenovac; bio je smjeten u nekoj jadnoj upi i to
53

d.

Akcija gen. L. Rendulica u vezi s kapitulacijom Italije: L. Ren du 1 ic, nav. djelo, str. 173 i

A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 34/5 - 1.

Isti izvor.
AJ, T-501, rolna 265. Zanimljivo da je Glaise na izvjetaj pribiljeio ovo: Gut! (dobro) i
Schade, dass das nicht geschehen ist (teta to se to nije dogodilo).
54
55

56

vrijeme oznaio je kao najstranije razdoblje svog ivota, iako je za vrijeme

Jugoslavije u zatvorima beogradskog reima bio naviknut da svata podnosi.5
Dovoljno je upozoriti na to da je Maek s normalnom tjelesnom teinom od
7 0 - 7 2 kilograma napustio Jasenovac nakon pet mjeseci potpuno iscrpljen s
teinom od s a m a 4 2 kilograma. Morali su ga nositi jer nije bio u stanju stajati
na vlastitim nogama. Iako je sve vrijeme teko bolovao, ustae mu nisu ni
jednom dopustili zamoljenu ljeniku pomo. Uope je udo da je dr Maek
mogao preivjeti to vrijeme.
I sadanja internacija dra Maeka na njegovom imanju u Kupincu vrlo je
muna i poniavajua, jer ga nadziru na nesnosan nain i prisiljen je da
podnosi ustaku strau takorei na vratima, to je bolno i za njegovu obitelj.
Maeka uva ustaka straa od 200 ljudi. To je - kako misli Maek - nagrada
za to to se on 1941. god. kao lan jugoslavenske vlade Dragie Cvetkovia
usprotivio zahtjevu srpskih kolega da pristup Jugoslavije Trojnom paktu veu
za uvjet izruenja A. Pavelia i njegovih ustaa. Dr Maek se tada, navodno,
zalagao u vladi za to da sprijee daljnje teroristike akte ustaa iz emigracije
tako da im stvore u novom svijetu preko mora mogunost egzistencije.58
U istrazi je Ljubo Milo izjavio o Maeku ovo:
Oko jedanaestog mjeseca 1941. (to je bilo 15. X 1941 opaska B. K.) Maeka su u Kupincu
uhapsili ustae (V. Luburi iz Ureda III). Bio je odveden u Jasenovac (barutanu), a ta se nalazi
pored ceste koja vodi iz Jasenovca u Novsku. Tu je ostao dvadesetak dana. U meuvremenu
obiao ga je Dido Kvaternik u pratnji Luburia. Zatim je bio premjeten u zgradu zapovjednitva
radne slube logora Jasenovac (ciglana). Poslije nekog vremena Luburi je doveo Vladu Singera u
istu sobu s Maekom. Nitko Maeka nije posjeivao osim Luburia. Iz Jasenovca Maek je bio
premjeten na imanje u Kupinec (16. III 1942 opaska B. K.) gdje je bio interniran sa itavom
svojom obitelji. To je uslijedilo poslije Pavelieva govora u Saboru (i interpelacije saborskih
maekovaca! opaska B. K.), a Ured III je nadalje osiguravao Maeka (ustaka jedinica od
300-400 momaka iz Ustake obrane kojoj je zapovjednik bio bojnik Mate Mandui). Zapovjednik unutranjeg osiguranja bio je zastavnik Boo Naletili koji je na toj dunosti ostao do bijega
iz Zagreba u svibnju 1945. pred ulazak jedinica JA. Ured III vrio je samo osiguranje, dok sve
ostalo (postupak, dolazak lijenika ili rodbine, sloboda kretanja za pojedine lanove obitelji, itd.)
ulazilo je u nadlenost generala Mokova. Krajem 1943. ili poetkom 1944. god. (pogreno: 9. I
1943 - opaska B. K.) bio je prebaen u Zagreb u stan Vjek. Luburia (Bulieva ul. 10 - opaska
B. K.) do 9. III 1943. kad je opet bio premjeten u Kupinec gdje je ostao sve do 9. XII 1943.
(opaska B. K.). Tad su ga prebacili u zagrebaki stan (Prilaz br. 9) gdje je ostao sve do odlaska u
emigraciju. (A-VII, SUP-Zagreb, MF-25)
Op.: Vladko M a e k , In the Struggle for Freedom, New York 1957, str. 240 i d.
58 Poslije kapitulacije Italije i razoruanja Talijana Mokov je posjetio Maeka u Kupincu.
Tada smo priali o svojim uspomenama a ja sam se inae interesirao o njegovom miljenju i o
pogledima njegovima na sve skupa iskazao je Mokov u istrazi. Njemu su prilike bile, vidio sam
odmah, dosta dobro poznate. Primao je i novine a imao je i radio. Sluao je koliko nae vijesti
toliko i partizanske. Njegova najkarakteristinija izjava tada je bila: Bilo bi najidealnije kada bi
Hrvatska ostala nezavisna i kako ju vi zamiljate (ja), ali bojim se ne bu tak bilo. Englezi su ve
duboko u Italiji, a oni to zauzmu dre vrsto, tu se fronta ne bu menjala. A sa kapitulacijom
Italije brzo e doi i do naih obala. I prije nego to se nadate mogli bi Englezi biti u Dalmaciji.
Onda se je bojati, da Srbi ne dodu u Zagreb jer onda bu svata. Ja sam tada rekao a ta mislite
ako pobjede partizani a on je doslovce odgovorio onda bu zlo po sve nas, ali ja ne vjerujem u
njihovu pobjedu. On mi se tada tuio na strau koja ga je uvala da mu gdjekad ne dozvoljavaju
ii djeci ni izvan dvorita iako da je rekao Luburi da obitelj moe izlaziti. Isto tako tuio se da je
on osobno i njegova kerka bolesni te da je molio da mu kerka bude pregledana po njegovom
kunom lijeniku, ali da jo nikakvoga odgovora da nije na tu molbu dobio. Ja sam obeao da u
0 tome govoriti Paveliu. Priao je mnogo o svojim uspomenama sa veera sa knezom Pavlom kao
1 njegovom suprugom. A isto tako mi je priao i momenata prilikom bijega vlade iz Beograda
Poetkom marta. On je tada tvrdio da je samo Kmjevi dobrovoljno pobjegao iz zemlje i to
govorei da on ne eli dopasti u njemake ake jer da on (Kmjevi) mrzi Njemce. Ostali Hrvati da
su bili od strane Srba primorani, da bi se i to isto i njemu dogodilo da nije pobjegao od njih.
Mislim da mi je govorio da je pobjegao od vlade iz Vrnjake Banje. Ne sjeam se da li tom
prilikom ili u kasnijim razgovorima s njim priao mi je kako mu je njemaki poslanik u Beogradu
57

Ustae i Trei R e i t h I

129

I dr Pernar zamjera poglavniku - s kojim je prije bio sprijateljen - to je

prekrio zadanu rije jer je od Pavelia prilikom njegova povratka 17. IV
1941. dobio pismenu izjavu da nee politiki progoniti nijednog pristau
Hrvatske seljake stranke. To Pavelia, meutim, nije omelo da dra Maeka
lii slobode bez nekog posebnog povoda, da kasnije pohapsi gotovo sve bive
prvake Seljake stranke i stavi ih onkraj brave.59
Kako je dr Pernar ispriao, dr Maek je odmah nakon ulaska njemakih
jedinica u Zagreb bio odveden komandirajuem generalu (vjerojatno je to bio
komandant oklopne divizije gen. Khne napominje Haeffner). Upitan,
izjavio je generalu da bi za obje strane, po njegovu miljenju, bilo najkorisnije
ako bi sauvali teritorijalnu cjelovitost Jugoslavije i u Hrvatskoj takoer uveli
vojnu upravu (njemaku), s tim da joj pomae inovnika vlada sastavljena od
domaih ljudi.60
U svom brzojavu (13. IX) 61 Vrhovnoj komandi i nadlenima u Beogradu
dao je gen. Glaise ovakvu sliku poloaja u Hrvatskoj:
Vraanje obale Hrvatima javlja on kao posljedica talijanskog sloma
dovelo je u zemlji bez sumnje do porasta raspoloenja, koji je dodue umanjen
time to se ponovno stjecanje tih dijelova odvija u znaku jedne tako omrznute
linosti kao to je ustaki poglavnik. Taj se, ipak, upinje da iz tog dogaaja
izvue to vie _kapitala za sebe i ustaki pokret, koliko god on u dosadanjim
manifestacijama ne na posljednjem mjestu zahvaljujui Glaiseovu savjetu
stavlja u prvi plan cjelokupne hrvatske interese nasuprot stranakih. Sadrajno su te manifestacije usklaene sa eljama berlinskog ministarstva vanjili njemaki konzul u Zagrebu nudio da preuzme vlast u Hrvatskoj, ali da je on to odbio. Takoer
mi je u jednom od razgovora priajui o danima raspada Jugoslavije rekao da je pozvao narod da
bude miran, da je dao onu poznatu izjavu pozvavi narod na mir i sluanje prilikom uspostave
NDH. Mislim da mi je tada rekao da je stari Kvaternik doao k njemu i da je putem njega to
objavio. Iz svega sam mogao vidjeti da on nije vjerovao u njemaku pobjedu to je i otvoreno
govorio, te da je mislio da e Englezi i Amerikanci okupirati Hrvatsku. Tada smo razgovarali i o
pojedinim ljudima koliko ustaama toliko i HSS-ovcima, koji su nam bili zajedniki poznanici. O
Paveliu osobno mi nije nita govorio, samo da njegova politika nije dobra. Za Luburia je
govorio da je inteligentan i od prirode nadaren, ali da izgleda kao razbojnik. Za Talijane je
govorio da su prema njemu bili vrlo pristojni kada su" prve dane doli u Kupinec. Tuio se i na
seljake tamonje da mu nisu htjeli obraditi zemlju, da mu trae vrlo skupo za obradu, i molio me
ako bi bio koji od izbjeglica da bi ga on unajmio da mu obraduje zemlju.
Iz svega njegovog razgovora sam mogao zakljuiti da je smatrao jednim od najveih uspjeha
svoje politike zadnji sporazum sa Beogradom - sa Cvetkoviem. Od partizana se je bojao i doao
je sa mnom u Zagreb. (A-VII, NDH, Zapisnik sasluanja Ante Mokova, I. O. 9 1/4 (1-117)
59 Paveli je u ljeto 1942. dao pohapsiti grupu maekovaca i otpremiti ih u Lepoglavu.
Kasnije su bili puteni na slobodu.
U razgovoru sa Pernarom - iskazao je Mokov u istrazi - ovaj mi je otvoreno govorio da
su oni svi za hrvatsku dravu a nekada je spomenuo doslovno za Nezavisnu Dravu Hrvatsku,
samo da treba provesti izbore. Isto tako mi je govorio i [Boo] Vukovi, a jedan i drugi su isticali
da treba neke ustake postrojbe razoruati. Vukovi mi je govorio da e doi njihovo vrijeme te
da sa Jugoslavijom vie nitko ne rauna, pa ni HSS. Vukovi je osobno, kako mi je priao,
prilino pretrpio od strane nekih istaknutih ustaa koji su mu se ne samo zaprijetili nego i istukli
ga, a onda mu ivot toboe poklonili ali pod obavezom da ima sve dojavljivati to se kod njih
dogaa. To mi je on sve priao nakon svretka rata u Austriji.
Znam za Pernara da je iao ee kod Artukovia dok je bio Artukovi ministar unutranjih
poslova.
Negativnog stava, koliko se moglo razumjeti po njihovom prianju, prema dravi Hrvatskoj
nije bilo, naprotiv, ali o pojedinim ljudima na istaknutim poloajima imali su dosta slabo
miljenje. Pernar mi o Paveliu do poslije rata nije nikada nita loe priao. Doim Vukovi kada
bi bili sami, uvijek se znao aliti na raun Pavelia i ne ba laskavo se o njemu izraavati. (A-VII,
NDH, Zapisnik sasluanja Ante Mokova, I. O. 9 1/4 1 - 1 1 7 )
61 AJ, T-501, rolna 264, Nr. 01800/43 g. Kdos.

skih poslova. U teritorijalnom pogledu ministarstvo se suglasilo da Hrvatska

protegne svoju teritorijalnu vlast na cijelu obalu od Rijeke (ukljuivo) dd
Bokokotorskog zaljeva (iskljuivo). O sudbini ovog posljednjeg kao i istonog
istarskoga obalnog pojasa preteno naseljenog Hrvatima jo je u toku izmjena
miljenja izmeu Berlina i Zagreba. Vojni poloaj u vanom uglu Opatija-RijekaSuak gdje se nalaze ne ba neznatne talijanske snage pod komandom
gen. Robottija jo je sasvim nerazjanjen, ier njemake jedinice jo nisu pole
tim pravcem. Meutim, dalmatinsku su obalu uglavnom zauzele njemake
snage, dok je sudbina otoka, gdje su djelomino Hrvati razoruali talijanske
strae, jo neizvjesna. Hrvati domobrani, ustae i dobrovoljci sudjeluju u
akciji s oduevljenjem. Partizani pokazuju suzdrljivost djelomino i zbog
nepopularnosti koju bi, ipak, pobudilo suprotno dranje. Nije neznatan, ini
se, ni broj ustanika koji bi se htjeli vratiti kuama, pogotovo meu onima koji
su otili u umu zbog stvarno vrlo velikog terora Talijana. Vlada se trudi da
izae u susret takvim raspoloenjima. I sam Glaise izrazio je iste misli u
jednom svom predavanju na radiju upuenom hrvatskim vojnicima koje je
prilino dobro odjeknulo. Na alost, uska baza poglavnikova reima ne prua
masama takvo jamstvo kakvo bi pruala vlada koja je bolje utemeljena.
Upravo netom pozvani sijedi predsjednik vlade dr Mandi sigurno ovjek
koji pobuuje potovanje, proet najboljim namjerama, ali lien ikakva
oslonca na bilo kojoj strani - potpuno je bez utjecaja. Od mjerodavnih faktora
- poglavnika na jednoj i prvaka Seljake stranke na drugoj strani nitko nije
ozbiljno voljan da s drugim surauje. Tako se na dulju etapu nee moi
iskoristiti polet duhova u eljenom obujmu.
Zasad nije dolo do slubenog raskida izmeu Hrvatske i Italije zahvaljujui politici Njemake. Njemaka je strana upravljala akcijama protiv talijanskih misija u Zagrebu. Na svojim skupovima poglavnik je proklamirao punu
nezavisnost hrvatske drave, nitavost Rimskih ugovora od 18. svibnja 1941. i
ponitenje kandidature vojvode od Aoste-Spoleta.
Prolazno preuzimanje izvrne vlasti u novoposjednutim krajevima Hrvatske od njemakog zapovjednika stornirano je po Fhrerovom nareenju.
Hrvatska je vlada povjerila pojedinim hrvatskim linostima da regionalno
ponovno organiziraju hrvatsku upravu. Dr Bulat imenovan je dravnim
ministrom za Dalmaciju; formalno vodstvo u rukama je dra Lorkovia.
Tako je gen. Glaise javljao svojima 13. IX, a ve dan ranije 12. IX
Skorzeny po direktnom Hitlerovom nareenju oslobaa Mussolinija iz kraljevskog zatoenitva na Gran Sassu. Pojavom Ducea na sceni nastaje nova
situacija.
3. Novi koraci i potezi. Poslanik Kasche je u brzojavu 13. IX 6 2 upuenom
ministru v. Ribbentropu opirno izvijestio o dotadanjem toku ustako-maekovskih pregovora. Razgovori posljednjih dana, vodeni uz izvjesno
sudjelovanje samog Maeka izmeu poglavnika i Lorkovia na jednoj a
Koutia, Pernara i Andresa iz bive HSS na drugoj strani, daju ovakvu sliku:
Poglavnik je izjavama od 9. IX pozvao na suradnju sve hrvatske krugove.
Zapravo, vrata vlade stoje otvorena. No, u toku razgovora pokazalo se da
Koutieva grupa nije dosad imala vezu s Maekom, pa nije ni djelovala u
njegovo ime niti namjerava sudjelovati u jednom odlunom kursu vlade.
Kouti i njegovi prijatelji uvijek su iznova izraavali elju da bi im se pruila
62

9*

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3865 od 13. IX.

131

prilika da uspostave dodir s narodom na terenu kako bi mogli donijeti odluke.

Takav postupak je poglavnik morao otkloniti da ne bi dopustio uvoz demokratskih metoda i nanovo zbunjivanje naroda. Uz to su Kouti i njegovi
prijatelji na sve mogue naine pokuavali uspostaviti vezu s (njemakim)
poslanstvom. Pri tom su izraavali proturjena shvaanja. Jednom su htjeli
suraivati s poglavnikom; drugi put su pak traili prethodno da Paveli
odstupi. Znaajno je bilo i to da se Pernar - navodno po Maekovom nalogu prije tjedan dana obratio Kascheu s jednom intervencijom za trojicu pravoslavaca s kojima je Pernar u prijateljstvu. Kad ga je Kasche pozvao da doe u
poslanstvo kako bi s jednim slubenikom poslanstva razmotrio to pitanje,
Pernar je predloio da se sastanu na drugom mjestu. Budui da je Kasche
morao otkloniti takav prijedlog, Pernar nije doao u poslanstvo. Njegov
posrednik je naveo kako Pernar misli da se na jednoj strani mora zabrinuti jer
bi ga ustae uhapsili ako bi ustanovili vezu s poslanstvom; na drugoj da
otklanja da razgovara s drugim slubenicima poslanstva osim s Kascheom. Na
to je Kasche odbio svaki daljnji razgovor.
Sm Kasche je izbjegavao nastavlja dalje on razgovarati s ljudima oko
Koutia da tako ne potpomae njihove demokratske i za njemako vodenje
rata nejasne interese. Kasche je Koutieva urjaka Kreu Devia, zeta Stj.
Radia, primio ovih dana poto je Devi imao razne razgovore sa slubenicima poslanstva. Pokazalo se da je Devi pozitivno orijentiran za suradnju u
vladi. Kasche je pred njim zastupao otprilike ovakva shvaanja: Koliko mu je
poznato, poglavnik je spreman uvrstiti u vladu odgovornosti svjesne i za
zajedniko voenje rata pozitivno orijentirane ljude iz kruga prijatelja dra
Maeka. eli li se taj korak povezati s beskrajnim diskusijama o pitanjima
koja su dijelom sporedna, to se ne bi moglo ostvariti. Takve bi probleme
otvarali u toku vladinog djelovanja i njih, prema razvoju rata, ve sada, ili pak
u miru rijeili. Od odlune je vanosti, dakle, da se nau na bazi potvrde
drave i dane ratne politike u zajednikoj suradnji i radu u rjeavanju
mnogostrukih zadataka. Zbivanja na Jadranu i koncesije od strane Reicha u
pogledu Hrvatske omoguili su da je za hrvatsku dravu kucnuo veliki as.
Sad je na hrvatskom narodu da dokae kako shvaa vanost tog asa i da
suradnju u svojoj dravi stavi ispred dosadanje razronosti i nesloge. Reich
otklanja da se mijea u unutranje poslove prijateljskih naroda, jer oni svoju
sudbinu mogu samo sami rijeiti. Devi je ta razmatranja openito primio
pozitivno.
Istog dana bio je Pernar - na poglavnikov zahtjev - kod Maeka. Maek je
tjelesno oslabio i u ostalom ogoren. Sve dotle dok je interniran u svom
zaviajnom mjestu, ne eli razgovarati o politici. Iz tog posjeta proizali su
razgovori 10. i 11. rujna izmeu Koutia, Pernara i Andresa kod poglavnika i
Lorkovia. Kouti je 10. IX takoer posjetio privatno i generala Glaisea.
Glaise je informirao o tome Kaschea i rekao da je iz razgovora s Koutiem
stekao dojam kako se pribojava odgovornosti i da je nesklon da je prihvati.
Meutim, izgleda da je u toku jueranjeg razgovora kod Lorkovia nastupilo
izvjesno bistrenje. Lorkovi je Kascheu odmah nakon razgovora ovako prikazao njegov tok: Pernar se trudio da istakne Maekov otklanjajui stav uza sva
priznanja danih velikih mogunosti za Hrvatsku. Dakako, Kouti i Pernar
izrazili su miljenje da Hrvatska mora sada traiti i cijelu Istru i dio Bake koji
je bio pripao Maarskoj, kao i Meimurje. Lorkovi je to oznaio kao
demagogiju to je, ini se, i tono. Na to im je sm rekao ovo: Ako Vi i Vai
prijatelji sada ne elite prihvatiti velikodune ponude poglavnika koji je ak

spreman da Kolutia imenuje za predsjednika vlade, Lorkovi ocjenjuje

poloaj tako da e gospoda oko Maeka, kao to je to bilo uvijek, preuzeti
odgovornost samo u nevolji. Budui da se, meutim, moe oekivati na terenu
snano psiholoko djelovanje njihova ulaska u vladu, moraju se baviti guranjem u tom pravcu. Pri radu u vladi oni e spoznati stvarne tekoe, tako e
zahvaljujui suodgovornosti biti ukopani da ponesu i zajednike terete. ak i
ako bi prepustili poloaj predsjednika vlade Koutiu ili kojem od njegovih
prijatelja, zabrinutost za vanjskopolitiku liniju vlade ne bi bila umjesna, jer
poloaj poglavnika i njegovih ljudi moe jamiti za nju. Kasche smatra da je
sve to pravilno, no istodobno upozorava da, po njemu, ne treba previe
oekivati od ulaska tih ljudi oko Koutia u vladu.
Formiranje vlade s Mandiem kao predsjednikom bilo je u toku prije 8.
rujna. Lorkovi, Koak, Starevi i Kovai izjasnili su se protiv Mandieve
kandidature i namjeravali su predati ostavke. To je, meutim, sreeno.
Lorkovi se i sada dokazuje kao najjaa linost i najodlunija glava u
hrvatskoj vladi. Pri tom pokazuje jednu za Hrvata znaajnu samozatajnost.
Poglavnik je manje brz u svom razmiljanju i dri se radije rezervirano. No
kao uvijek posjeduje u velikoj mjeri jasnou u svojoj politikoj liniji i snagu
ivaca, to mu valja posebno priznati pri optereenju koje-lei na njemu.63
Ostalim lanovima vlade pripada samo drugorazredna uloga.
Kasche je o Paveliu u istrazi izjavio ovo:
Poglavnika sam prvi puta vidio 21. aprila 1941, a posljednji puta 8. maja 1945. Slubene
razgovore sam sa njim vodio u njegovoj radnoj sobi, veinom kod njegovog pisaeg stola; samo
kada je bio prisutan vei krug osoba sjelo se je k stolu za pregovore. ee sam bio sm ili sa
mojom enom pozivan k njemu na veeru. Tada su samo rijetko bila razmatrana slubena pitanja.
Nakon jela je obino bio prikazivan tjedni pregled i filmski igrokaz, te smo se nakon predstave
opratali. Prilikom veih i velikih priredbi Poglavnika jedva da je dolazilo do slubenih razgovora
sa njim, jer je bio previe zauzet kao domain. Ljeti sam vie puta bio kod njega preko nedelje u
Novim Dvorima ili sm ili sa mojom enom ili sa jednim od naih generala. Ti posjeti su esto
sluili razgovorima kojima je trebalo posvetiti dulje vremena i mira. U tim prilikama obiavao je
Poglavnik sa mnom i manjom pratnjom jaiti po poljima i susjednim mjestima. Pri tome smo esto
razgovarali o poljoprivrednim pitanjima, lovu, konjima i upravi imanja.
Bilo je teko stupiti sa Poglavnikom u unutarnju vezu. On je uvijek ostajao jednako miran,
suzdrljiv i samosavladljiv. On je govorio o stvari, ali ne o svojim unutarnjim poticajima,
namjerama, planovima, osjeajima. Samo nakon prvog pregovora sa Talijanima o granici, doivio
sam sa njegove strane estoki osjeajni pokret, kada mi je kazao da e radije otii sa svojim
pristaama u umu, nego da prizna takovo traenje. 1944. stavljao mi je zgodimice ogorene
primjedbe radi stava njemakih generala u prolim godinama - koji su dodue u dobroj vjeri u
ispravnost svojih shvaanja - bili protiv jedinstvene hrvatske vojske, a prema tome i protiv njenog
jakog razvitka. Ali i te primjedbe bile su samo kratke, vie nagovjetavanje nego izraz njegovih
osjeaja.
Izgledalo mi da je njegov politiki stav prije svega historijski uslovljen. Rado je govorio o
pitanjima hrvatske povijesti. Bio je bezuslovni hrvatski nacionalista, koji je htio ponovno
uspostaviti nezavisnost svog naroda, po uzoru na srednjevjekovno hrvatsko kraljevstvo. Naprama
bivoj austrijskoj tvorevini imao je isto tako otklanjajui stav kao i prema jugoslavenskoj. Tako je
upravna podjela zemlje na velike upanije bila njegovo vlastito djelo po povjesnom uzoru. Stoga
mi je izgledalo - ne samo zbog taktike prema Italiji - da je u prvim godinama isticao i hrvatsku
kraljevsku ideologiju. Stoga je esto u razgovorima naglaavao osobenosti hrvatskih vladinih
ustanova (sabor, dravni prabiljenik i ost.). Njegova misao je bila da se kasnije glavni grad
premjesti u Banja Luku, dakle u srce zemlje. Moj utisak je bio da mu Zagreb kao glavni grad iz
austro-ugarskog vremena ne odgovara za tu svrhu u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj (NDH).
Privrednom znaaju grada nije u tom pogledu pridavao osobitu vanost.
Njegova lina uzdrljivost, a vjerojatno i dugogodinje vrijeme emigracije uslovljavali su
hladno i odbojno dranje prema njegovim suradnicima, ukoliko nisu sa njim bili u emigraciji, to
je mogao primjetiti i onaj koji je stajao po strani. Mislim da to njegovo dranje nije bilo uslovljeno
obzirom na njegov uzvieni poloaj poglavara drave. Pri tome mora da su veliku ulogu igrale i
ljudske smetnje. Vjerojatno je bila posljedica dugog vremena emigracije da se jae razvila
63

Ministarstvo oruanih snaga pod generalom F.Navratilom nastavlja

Kasche djeluje pozitivno, i to u suradnji s njemakim generalom Juppeom
koji je sad Kascheu iznio dogotovljen plan izgradnje hrvatskih oruanih snaga.
Uspjesi hrvatskih jedinica u akciji protiv Talijana pruili su za to vrijednu
moralnu podrku. Najzad, Kasche bi htio obavijestiti ministra v. Ribbentropa
da je Lorkovia pogodila vijest o osloboenju Ducea. Smjesta je upitao nee li
to sad opet utjecati na izmjenu danih njemakih obeanja Hrvatskoj u pogledu
suzdrljivost i nepovjerenje prema ljudskim i strunim datostima, i izvjesna stranost prema
vlastitoj zemlji. Manjkala je prevlaujua snaga u dui osnovanog uvjerenja, koju duga, naporna i
portvovna borba za vlastitu ideju unutar vlastitog naroda daje onima koji su je konano doveli
do uspjeha. U krugu svojih sudbinskih pratioca bio je Poglavnik otvoren, mogao je pokazivati
veselje i rado je sa njima pjevao. Na svaki nain to je radio i onda kada se je nevezano mogao
pokazati u krugu svojih vojnika. Povezanost sa starim pratiocima iz borbe i emigracije imala je
bez sumnje lijepu crtu vjernosti vode sljedbeniku. Naalost je zbog toga veoma teko mogao da
dode do odluke da neto poduzme protiv zlih elemenata u tim krugovima. Tu nije mogao u
dovoljnoj mjeri nai razvitak koji vodi od poglavice jedne politike borbene grupe, koji je usko
povezan sa svojim ljudima, do poglavara drave, koji je sada prije svega obavezan prema narodu i
dravi. Nikada mi nije bilo sasvim jasno, da li je tu imalo neki uticaj i nepoznavanje ljudi. S jedne
strane imao je u ovoj najuoj okolini lino i karakterno punovrijedne ljude kao Wernera,
Lisaka, Mokova i ost. s druge strane sasvim bezvrijedne kao Tomia i ost. Izloenom manjku
bio je bez sumnje uvijek nanovo uzrok talijanski postupak 1941/1943. Imao sam utisak da
Poglavnik prije svega trpi od toga to su ga usta naroda i neprijateljska propaganda, prije svega
unutarnje-politika, prikazivali kao izdajicu. Meni je jednom izjavio da on nema nikakovih
obaveza koje ga bi vezale uz Italiju. Meutim poto je Italija tako postupala, a on nije imao protiv
toga nikakovih sredstava, vodio je u tom pravcu prikrivenu, konspirativnu politiku, koja je
primjenjivala stare metode borbe i kroz to drala u opozicionalnoj ideologiji koja im je bila
poznata, mnoge od njegovih uih saradnika. To je meutim dovelo njegovo vodstvo drave u
nove potekoe, kojima bi jedva bile dorasle i vee linosti. Kao poglavar drave morao je svoj
narod otvoreno predobiti i voditi; meutim u onoj ideologiji bilo je utemeljeno da ju je morao
prikrivati zbog okoline pred svojim narodom i nositi sumnju izdajice, bez da ju je svojim
nastojanjima mogao odkloniti. Meutim one snage koje su djelovale u takovoj prikrivenoj politici
morale su ostati nestalni revolucionari, strani urednom dravnom i narodnom ivotu. Nije mogao
postupiti protiv ne glasnih, loih elemenata meu njima, jer ih se je, prvo, teko moglo prepoznati,
drugo, jer se konspirativna djelatnost mjeri drugom mjerom nego uredna politika djelatnost i
tree jer je pri tom bila oita opasnost izdaje.
Bio je vjeran posvjedouje i Kasche u svojoj saveznikoj politici prema Njemakoj. Zbog
toga se je esto u njega sumnjalo, sa mnogih strana podmetale su mu se tajne veze sa
neprijateljskim silama. Ja sam uvijek zastupao miljenje da on nee prekriti savez. Ne zbog toga
to mi je dva puta izjavio da e do zadnjega ustrajati na njemakoj strani. Takove izjave mogu u
politici sluiti i u suprotne svrhe. Moj sud osnivao se je na mojim osjeajima a bio je pojaan i
slijedeim zapaanjima i saznanjima: hrvatski narod bio je u sva vremena neudobna i kritian, ali
vjeran; u protivnosti prema nevjernoj Italiji poticala je sve Hrvate koji su bili povezani sa NDH
skrajnja vjernost; biu Poglavnika vie je odgovarala postojana vjernost nego promjenljivost
velikih, ali bezskrupuloznih dravnika; vlastita hrvatska drava bila je dana samo putem NDH, a
ne na strani Anglo-Amerikanaca niti na strani Sovjetske Unije. Imao sam pravo. Ali gorki ishod i
tragedija vlade i vojske NDH, koju Njemaka nije mogla zatititi i koju je morala predati, su mi
teki duevni teret...
Iako je uvijek samnom razgovarao mirno i struno, ipak je bilo vidljivo da u Srbima gleda
naslijeenog neprijatelja. Sa godinama je izgledalo da izvlai sve vie pouka iz razvitka. Konano
je pozitivnije ocijenjivao pravoslavnu crkvu te mi je vie puta izjavio da ima namjeru da kod
konanog ureenja u miru, izvjesna podruja odstupi Srbiji i Crnoj Gori. Svakako mi je u nekim
prilikama objanjavao da pravoslavci iz zapadne Bosne i neki iz istone Bosne nisu Srbi nego da su
Vlasi, a drugi da su dio naroda kojeg su doveli Turci, te da su se zbog svoje pravoslavne
vjeroispovjesti prikljuili Srbima. Pri tome je ukazivao i na tetno djelovanje takovih preseljavanja
kakova su u Bosni vrili Turci, a u Vojnoj krajini Austro-Ugarska prolih stoljea. On je izjavio i
svoje miljenje da e nakon rata - nakon spomenutog ureenja granice u korist Srbije i Crne Gore
zamijeniti pravoslavno i muslimansko stanovnitvo izmeu Hrvatske i Srbije (iz pograninih
podruja i Sandaka), da bi na taj nain odstranio arita napetosti. Neznam ukoliko je on imao
uticaja na radikalne mjere progona Srba. U razgovorima o tome ukazivao je na postupke etnika,
te je vlastite sluajeve terora prikazivao vie kao osvetu nego kao plansko djelovanje. (A-VII,
SUP-Zagreb, MF-5)

jadranske obale. Kasche ga je primirio i uvjeravao da e zasigurno ostati na

snazi izjava Fhrera kojom se Hrvatima priznaje neogranieno dalmatinska i
hrvatska obala Jadrana. Lorkovi je zamolio Kaschea da to bre pribavi
odgovor o odredivanju granice kako bi se granica mogla i zakonski odrediti i
povui. Stoga Kasche moli svog ministra da mu dostave upute.
Za njemaku stranu neeljeno zakanjavanje pri formiranju vlade nema
odlunu vanost. Kasche je s vladom razmotrio pitanje uvoenja hrvatskih
efova civilne uprave u Sarajevu, Banjoj Luci, Splitu i Suaku i oni posjeduju
dostatne punomoi da njemakim vojnim komandantima osiguraju suradnju
hrvatske uprave pri ratnim zadacima. Osim toga, kod njemakih armijskih
korpusa i divizija nalaze se opunomoenici vlade koji stoje na raspolaganju za
suradnju i ospkrbljeni svim ovlatenjima poglavnika da u danom sluaju
provedu kod hrvatskih vlasti zahtjeve koje namee rat. efovi civilne uprave i
opunomoenici kod njemakih komandi podreeni su do daljnjeg ministru
Lorkoviu koji, opet, surauje s generalom Glaiseom.
Kasche je u noi istog dana (13. IX) 64 telegrafski poslao ministarstvu tekst
poruke to je poglavnik alje Fhreru. Taj Paveliev brzojav koji Kasche
prenosi glasio je ovako:
Fhreru,
Njemaki poslanik upoznao me je s Vaom velikodunom odlukom da se
Hrvatskoj vraaju odstupljena podruja na istonoj jadranskoj obali.
Izraavajui jo jednom najdublju zahvalnost itavoga hrvatskog naroda,
osobito osloboenih sunarodnjaka na Jadranu, koji su doekali i pozdravili
njemake i hrvatske jedinice s najveim ovacijama, uzimam slobodu da
izloim svoje miljenje o graninim pitanjima na istonom Jadranu na ovaj
nain: Cjelokupno obalno podruje od Istone Istre do Kotora sa svim
otocima pred njim etniki je izrazito hrvatsko i do godine 1918. ga je tadanja
uprava takvim priznavala i s njim postupala. Dijelovi te hrvatske obale bili su
odijeljeni od hrvatskoga narodnog tijela u dvije etape. Prvo ga je otrgnuo
rapallski ugovor (1920) kao dio versajskih mirovnih ugovora (istonu obalu
Istre s njenim hrvatskim zaleem, Rijeku i pojedine otoke), a zatim su Rimski
ugovori (1941) prikljuili Italiji itavu sjevernu i srednju Dalmaciju, Kotor,
sjeverno zalee Rijeke i gotovo sve jadranske otoke. Na temelju saopenja
prenesenog mi od strane njemakog poslanika uvee 8. IX objavio sam
prikljuenje Hrvatskoj itave Dalmacije, Rijeke s njenim sjevernim zaleem i
istonojadranskih otoka. Istovremeno sam njemakom poslaniku saopio
svoje gledite u pogledu istone Istre koje sam slobodan da Vam, Fhreru,
ovdje izloim.
Istona i srednja Istra etniki su isto hrvatski nacionalni teritorij, dok su
zapadna i sjeverna Istra mjeovito talijansko-hrvatsko, odnosno slovensko-hrvatsko podruje. Povrh toga, istona Istra predstavlja privredno i saobraajno (morem) jednu cjelinu s Rijekom i hrvatskim otocima koji se nalaze pred
Rijekom, dok su zapadna i sjeverna Istra privredno i saobraajno povezane s
Trstom i Pulom. Istona Istra pripadala je i historijski hrvatskoj dravi.
Stanovnitvo istone Istre kao i itav hrvatski narod nadaju se vrsto
uvjereni da e istona Istra ne dirajui u eljezniku prugu TrstPula biti
prikljuena Hrvatskoj. Izraavajui ove osjeaje hrvatskog naroda, kojima
nije narueno nijedno tue pravo, molim Vas, Fhreru, da se dobrostivo
sloite s prikljuenjem istone Istre Hrvatskoj. Tono odreivanje granine
64

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3883 od 13. IX.

linije moe to je mogue bre utvrditi odgovarajua granina komisija

uvaavajui etnike, privredne i saobraajne kriterije.
Hrvatski e narod duhovno i materijalno ojaan osloboenjem svojih
najdraih i najvrednijih zemalja na Vaoj strani, Fhrern, dati sve od sebe za
pobjedu i za sva vremena osjeati se sudbinski povezan sa sudbinom njemakog naroda.
Kasche, na kraju, moli da se prednje dostavi na najbri mogui nain.
Sutradan, 14. IX, 65 bio je iz Hitlerova Glavnog stana otposlan telegram
upuen osobno zagrebakom poslaniku. U njemu mu poruuju da e 1. ubrzo
primiti obavijest o tome kako u Glavnom stanu gledaju na rjeenje pitanja
granice; 2. ministar v. Ribbentrop moli poslanika da dalje ne forsira pitanje
preuzimanja zatite Hrvatske, nego da ga napusti, jer takvo preuzimanje
zatite kako to proizlazi iz Kascheovih izvjetaja ne odgovara tamonjim
eljama. Kasche stoga neka se ne bavi vie tim pitanjem.
Ustako poslanstvo u Berlinu poslalo je 15. IX 6 6 ministarstvu u Zagrebu
ovaj ifrirani telegram poslanika Ratkovia:
Danas sam podtajniku Heinekeu [Henkeu] notificirao poglavnikoveodredbe i zapoviedi u vezi s osloboenjem jadranskih krajeva. Ujedno sam
izrazio Ducea zahvalnost poglavnika, vlade i cijelog hrvatskog naroda. Tekst
svog govora aljem po kuriru. Iz razgovora stekao uvjerenje, da je osloboenje
Ducea samo osobna stvar i da nee nita utjecati na sadanji smjer politikog
zbivanja.67
Njemaka je tampa objavila vijest da je B.Mussolini 15. rujna ponovno
preuzeo vrhovnu upravu faizma u Italiji. Tog dana izdao je pet dnevnih
zapovijedi i u drugoj imenovao Alessandra Pavolinija privremenim tajnikom
Faistike nacionalne stranke.
U brzojavu sutradan (16. IX) 68 upuenom osobno ministru v. Ribbentropu
Kasche je izvijestio da mu je poglavnik ponovno spomenuo pitanje granice.
Kasche stoga daje krai pregled zbivanja: Ministar v. Ribbentrop ga je 8. rujna
uvee telefonski nazvao i zaduio da obavijesti poglavnika da Hrvati mogu
uzeti obalno podruje. Prilikom jednog drugog telefonskog naziva upitao je
ministar Kaschea ne bi li Hrvati htjeli uzeti i Sloveniju, to je Kasche
zanijekao, a kad je hrvatska strana pokazala elju da povuku graninu liniju
(novu) preko stare jugoslavenske granice, uslijedio je na Kascheov savjet upit
preko telegrafskog izvjetaja. Pri tom je poslanik izjavio kako pretpostavlja da
se Fhrerovo obeanje odnosi na sve nekadanje jugoslavenske teritorije, no
nije sigurno da li i dalje od toga, izuzevi Zadar i otoje srednje Dalmacije, to
bi Hrvati mogli zahvatiti. Tako bi pripali Hrvatskoj svi otoci ukljuujui Krk i
Lastovo.
Istraiti bi se dakle trebalo zahvaanje grada Rijeke, otoka Cresa i Loinja
AJ, T-120, rolna 212.
A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 36/5 - 1.
67 Kasche je telegramom 15. IX 1943. izvijestio ministarstvo da su raspravili pitanje sudbine
plijena nakon razoruavanja Talijana, kao i talijanskog tranzitnog dobra u Hrvatskoj. Ovdanje
tumaenje je ovo: naelno plijen (oprema, oruje, municija) pripada onim oruanim snagama koje
su provele razoruavanje Talijana. U pogledu pripadnosti veih koliina namirnica postoji
dogovor izmeu gen. Glaisea i ministra Lorkovia da one pripadaju njemakoj strani za snabdijevanje u Njemaku otposlanih talijanskih interniranih vojnika. U pitanju pripadnosti tranzitnog
dobra valja ga naelno po ocjeni poslanika priznati hrvatskoj strani. Ostaje otvoreno pitanje
poiljki petroleja iz Rumunjske za koje je posebno zainteresirana Vrhovna komanda, pa Kasche
stoga moli o tome to hitnija uputstva. (A-VII, T-120, rolna 212, Nr. 3930 od 15. IX)
68 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3932 od 16. IX.
65

66

te istarskog sjeveroistonog krajika. Rijeka je jedan grad sa Suakom koji

pripada Hrvatskoj. Zalede bi i tako dolo u sastav Hrvatske. Gradski dio
Rijeke sm teko bi mogao postojati. Razlog koji je Italiju vezao za taj grad,
presti D'Annunzija, otpada za njemaku stranu. Uostalom hrvatska je
tampa u posebnim izdanjima oznaila grad, kao hrvatski pod njegovim
hrvatskim imenom Rijeka i objavila da postaje sjedite novoga hrvatskog
civilnog komesara. Na taj poloaj ve je imenovan dr Oskar Turina, jedan
dobar, vrlo pozitivan ovjek. Kasche zagovara dalje da se Hrvatskoj prepuste i
otoci pred istarskom istonom obalom. Ostajanje pri izvorno tako velikodunoj izjavi politiki je ovdje (u Zagrebu) od odlune vanosti. I mala razoaranja nakon proteklih dana tetna su. Trebaju cijelu hrvatsku snagu sada,
osobito na obali. Njihova je akcija ionako optereena neprijateljskom propagandom i pretjeranim zahtjevima ljudi oko Maeka koji trae cijelu Istru i
dijelove danas maarske Bake. Povlaenje od teritorijalnog proirenja objavljenog u tampi moralo bi djelovati nepovoljno. Kasche moli to hitniju
odluku.
ef ustake diplomacije Budak uputio je 16. IX 69 svim poslanstvima NDH
i Stalnom trgovinskom izaslanstvu u Ziirichu brzojav ovog sadraja:
Osloboenje Musolinijevo znai bravurozni uzpjeh njemakog podhvatnog duha i dokaz kako Fhrer shvaa prijateljstvo. Politiki taj dogaaj
vjerojatno nee imati velikog znaenja, a nikakova za naa nacionalna teritorialna prava, koja je Fhrer ve u glavnom priznao. Jo se samo radi o pitanju
Istre u veem ili manjem obsegu.
Stanje na naem primorju nije jasno. Senj je u naim rukama, Crikvenica u
partizanskim a oko SuakRijeke jo velika zbrka. Meu partizanima Hrvatima veliko previranje kao i meu etnicima. Srbstvo se grupira, no ini se da
Srbi partizani ipak nee Drai.
Poslanik Kasche je tog istog dana 0 odrao predavanje za domae i strane
novinare, posvetivi najveu panju pitanju sudbine jadranske obale. Spomenuo je, dakako, izdaju vlade marala Badoglia i rekao: U tome trenutku
Fhrer je ponovno pokazao svoje prijateljstvo prema hrvatskom narodu i
njegovu neeljenom poloaju u pogledu njegove drave, te je odmah i bez
ikakva pitanja priznao obalu Jadrana Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Da je ta
rie i taj dokaz prijateljstva Fhrerova pred povieu za hrvatski narod od
odlune vriednosti, pokazuje dosadanji odnos Reicha prema Hrvatskoj. Da
Fhrer uviek stoji uz svoje prijatelje, dokazuje i junako osloboenje Ducea iz
panda njegovih dumana.
Velikosrbski etnici generala Mihajlovia govorio je dalje Kasche
nisu, ini se, tako uvjereni i pouzdani u vojniku pobjedu svojih englezkih i
amerikih gospodara. O ogromnoj pomoi velikoj ofenzivi protiv Italije nisu
vidjeli nita. Izgleda, da je u toj skupini izezlo povjerenje u emigrantsku vladu
u Londonu, jer je ta emigracija tako neslona i nejedinstvena, te je doivjela do
sada mnogobrojne obrate i promjene. Kako e onda tek biti s tom vladom,
kad sa svojom vladom doe u kakvu zemlju, te se sukobi s ogromnim
potekoama?
Drugije je sa Titovim partizanima. Oni su sebe nazvali oslobodilakom
vojskom i govore, da se bore protiv t.zv. okupatora. S ponosom se nazivaju
antifaistima. Oni su htjeli iztjerati talijanske ete iz Hrvatske. Sada pak
69
70

A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 37/5 - 1.

Hrvatski narod, god. V, br. 837 od 18. IX 1943.

ujemo, kako su oni sami u jednome proglasu od 12. IX. 1943. proglasili ovo:
Dalmatinci, ujedinite se s talijanskim vojnicima i vodite s njima zajedniku
borbu protiv okupatora i ustaa.
To je dakle oita la - nastavljao je on kada se Titovi partizani
izjanjuju, da vode borbu protiv okupatora. Oni su ljudi, koji pripravljaju put
okupatorima, oni su se udruili s etama talijanske Badogliove vojske, da do
kraja zarobe hrvatsko podruje na Jadranu, oni ele uvesti u Hrvatsku
englezke i amerike okupatore i tako opustoiti groznim ratom itavu hrvatsku zemlju.
Osvrnuo se diskretno i na maekovce i rekao: Idealne drave nema, isto
tako kao to nema niti nepogrjeive vlade. U ratnim vremenima ne moe se
odrati mirnodobski mir. A kad se bori za ivot, ne moe se udobno smjestiti.
To mogu zakljuiti svi, koji si pokuavaju u dananje vrieme stvoriti sud. Jer,
kad bi u dananje vrieme sve razmiljanje i svi razgovori bili usmjereni na
pitanje, kako da pomognem dravi, kako da koristim svojoj zemlji i kako
sluim njezinoj budunosti, onda bi svaki vladin rad traio zajedniki napor
snaga, da se uini neto veliko za budunost. Sa stanovitim aljenjem gledam
ponekad da se esto puta vie misli i govori o tome, kako bi se kritiziralo vladu
i kako bi se uinilo druge ljude ministrima. To gledajui iz povjestne perspektive predstavlja teak grieh prema budunosti.
Hitler je u meuvremenu pozvao gen. Rendulica na referat u Glavni stan i
tako je 16. IX naveer Rendulic po drugi put razgovarao s njim. 1 Tu je sreo i
Mussolinija koji je doao Hitleru da mu se zahvali za osloboenje iz zatoenitva. U toku veernje konferencije o poloaju na ratitima (tzv. Abendlage)
Hitler je izrazio svoje zadovoljstvo povodom brzog uklanjanja opasnosti koja
je prijetila s talijanske strane i ukazao na vanost tog ina za poloaj na
Balkanu i za voenje rata uope. Podsjetio je prisutne oficire na bitku kod
Orela i uruio Rendulicu u znak priznanja visoko, odlikovanje (Eichenlaub
zum Ritterkreuz). Govorio je zapazio je Rendulic prijateljski i slobodno,
ali je iz njega zraio autoritet. To, meutim, nije ponukalo Rendulica da sve
to Hitler kae uzme pod gotov gro za razliku od servilne najblie
Hitlerove okoline (Keitel, Jodl i drugi).
Prvo su razmatrali prema tradiciji poloaj na Istonom frontu i tom je
prilikom Rendulic primijetio da su Hitlerove ocjene pravilne, samo to se
uputa u pojedinosti kojima se Vrhovna komanda ne bi uope trebala baviti.
Zatim su preli na Balkan i Hitler je, dakako, najvie govorio, ali zatim je i
Rendulic doao do rijei. Stao je na desnu Hitlerovu stranu i prikazao razvoj
od trenutka objave kapitulacije Italije do jutra 16. IX. Kad je Rendulic
ustvrdio da su njegovim mjerama zahvaene sve talijanske snage osim jedne
divizije na sjeveru, kod Senja, juno od Rijeke i za koju mu nedostaju jedinice,
pa da e vjerojatno divizija nastojati da se ospe i probije u Italiju, s tim da
jedan dio njenog naoruanja doe u ruke partizana, Hitler ga je prekinuo. To
je, meutim, neugodno. Tu se mora neto poduzeti - rekao je on. Rendulic je
odvratio da nema za to snaga i da ne vidi put kako bi to mogli sprijeiti. Hitler
je smjesta reagirao rekavi: Uzmite jedan bataljun iz puka upuenog prema
Splitu i poaljite ga na Senj. Mi emo takoer iz Rijeke neto poslati onamo.
Okrenuvi se gen. Jodlu, upitao je: to moemo osloboditi na Rijeci? Jodl
mu je odgovorio da trenutano nemaju nita na raspolaganju, a Hitler se na to
obratio Rendulicu: Tada morate vi to uiniti vlastitim snagama. Rendulic je
71

L. R e n d u l i c , nav. djelo, str. 182 i d.

shvatio Hitlera da i tu diviziju-moraju zarobiti s njenim naoruanjem, ali je

uvidio i to da Hitler nema uvid u pojedinosti poloaja. Zato je ovako
odvratio: Prema Senju upuene jedinice morale bi proi kroz jedno podruje
koje su partizani posebno dobro organizirali, a koje je dosad lealo u
talijanskom sektoru, a nisu ga ni stalno najveim dijelom drali pod okupacijom. Nijedan njemaki vojnik nije na nj dosad zakoraio. Prolaz preko tog
podruja sa slabim snagama ne bi se mogao izvriti. Oduzeti jedinicama
upuenima prema Splitu jedan bataljun znailo bi tamonju akciju u najveoj
mjeri ugroziti, a taj bataljun bio bi za Senj i preslaba snaga. Morao bi izvriti
velik i dugotrajan obilazan put kroz Hrvatsku i doao bi u svakom sluaju
prekasno. Zato, moj Fhreru, ostajem pri svojoj odluci.
Za vrijeme tog suprotstavljanja ulo se mrmljanje i aputanje prisutnih
kao to je uvijek bilo na takvim konferencijama. No, poto je Rendulic
zavrio, nastala je mrtva tiina. Hitler koji je za vrijeme Renduliceva tumaenja poloaja bio nagnut nad karte, polako se uspravio, promatrao je generala
nekoliko sekunda zaudeno i rekao mu priguenim glasom: Ako tako mislite,
onda molim. Rendulic je zatim mirno nastavio .svoj referat.
General Glaise je 17. IX 72 brzojavno obavijestio feldmarala v. Weichsa da
prikljuenje jadranske obale hrvatskoj dravi po njegovoj osobnoj ocjeni
nije ni kod hrvatskih oruanih snaga ni kod stanovnitva postiglo ono
djelovanje koje se oekivalo. Sigurno se prvih dana moglo zapaziti izvjesno
povieno raspoloenje, no to je kasnije, relativno brzo, uvelike splasnulo.
Glavni razlog lei u opem razoaranju to uz ponovno zadobivanje vrue
eljenih obalnih krajeva nije bila izvrena temeljita rekonstrukcija vlade u
Zagrebu koju prieljkuju i kojoj se nadaju ve mjesecima a koju su upravo
oekivali u vezi s prikljuenjem obalnog podruja, to je, meutim, izostalo
zaslugom Nijemaca jer odluno podravaju poglavnika i njegovu kliku.
Hrvati ne ele jednostavno priutiti svom efu drave, koji je zakljuio teke
ugovore od 18. V 1941, slavu da je uveavatelj carstva. K tome pridolazi i
nepovoljna ocjena koju u svim hrvatskim krugovima doivljava poloaj na
ratitima openito, a nade u pobjedu Njemake posebno, pa se ljudi pribojavaju da e njene darove morati opet vratiti. Ovdanji njemaki poslanik
napominje Glaise na kraju - ne dijeli, dakako, ovo miljenje, nego, ipak,
vjeruje da zapaa brojne znakove povienog raspoloenja.
Zanimljivo je kakvu je ocjenu dao gen. R. Lters, komandant njemakih
jedinica u Hrvatskoj, u svom mjesenom izvjetaju od 19: IX 7 3 za razdoblje od
16. VIII do 15. IX 1943.
Politika situacija je nepromenjena. Dravno rukovodstvo je pokualo da
ojaa vladu. Poglavnik je naimenovao za predsednika vlade dr Mandia, a za
ministra rata, ijim je resorom on do sada istovremeno upravljao, generala
Navratila. Prema miljenju Hrvata, novi, vrlo stari predsednik vlade nee
moi, i pored svog bogatog iskustva, da promeni korumpirane i haotine
odnose, kao to ni ministar rata nee moi da zadri rasulo hrvatskih
domobrana.
Uticaj vlade se danas, uglavnom, ograniava samo na vee gradove koji su
posednuti nemakim jedinicama. Seosko stanovnitvo u poljoprivredno siroAJ, T-501, rolna 264, Nr. 1832/43 g. Kdos.
73 Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha 1943, str.
557-562.
72

manoj Bosni, Hercegovini i Dalmaciji sve vie pada pod uticaj komunistike
propagande, kao i radno stanovnitvo gradova.
Izgleda da je u Hrvatskoj seljakoj stranci dolo do rascepa. Dok se jedan
deo pod dr Maekom dri starog programa stranke, vodei ljudi stranke u
Dalmaciji idu uz narodnooslobodilaki pokret.
Firerovo dodeljivanje Dalmacije Hrvatskoj, koje je usledilo posle Badoljove vlade, izazvalo je samo lokalna oduevljenja. Ipak, treba saekati da se
vidi da li e se to odraziti u stavu stanovnitva i vojske prema Nemakoj. U
tom pogledu se za sada ne vide promene.
Glavni ravnatelj ustake promibe odrao je 19. IX 4 govor na radiju i u
uvodu igosao djela i nedjela talijanskih generala (Ambrosija, Roatte i Amica),
a zatim se pozabavio pitanjem Pavelieve amnestije nastojei da za nju
pridobije i pravoslavne u redovima partizana.
Hrvati partizani Primorske Hrvatske, partizani Zumberka, Gorskog
Kotara, Like i Dalmatinske Hrvatske! Vi u ogromnoj veini niste komunisti ustvrdio je M. Kovai. Ne dajte se dalje zavoditi od aice plaenika
Moskve, nepopravljivih komunista i zloinaca. Imajte u vi.du, koliko je ve
opustoenih domova u primorskoj Hrvatskoj, koliko je izginulih naih ljudi.
Ne dopustite, inae e vas pratiti prokletstvo, da i jedan Hrvat iz vaih redova
pogiba dalje u meusobnoj borbi za volju neke tobonje ideologije, iza koje se
krije urota protiv hrvatskog naroda i drave. Nalae vam pamet, nalae vam
odranje hrvatskoga naroda na Jadranu, da se smjesta pridruite svome
narodu, da ostavite drutvo neprijatelja hrvatskoga naroda. Jer, ako bi
protivno radili, nestat e vas, morat e vas nestati u borbi, u kojoj, jer se radi o
neizmjernim vriednostima, nema i ne moe biti pardona!
Sjetite se, da je ve oko 80 tisua partizana, 80 tisua nesretnika, izgubilo
svoje ivote u slubi velikosrbskog partizanskog vodstva ne doekavi obeavanog im asa pobjede Moskve, odnosno Anglosasa, koju je ovo najavljivalo
od prije dvie godine pa do danas. Sprieite da vas zadesi ista sudbina. Pamet i
srdce, ako u vama jo imade, a sigurno imade rodoljublja i ovjeanskih
osjeaja, nalau vam, da posluate glas Poglavnika, da posluate glas svoje
drave, da posluate glas svoga naroda. teta za svaki hrvatski ivot. teta za
svakog dravljanina Hrvatske bio Hrvat ili ne! Dosta je i predosta u crninu
zavijenih hrvatskih i pravoslavnih majka, otaca, sestara, brae i djece za volju
tuina.
Vratite se svojoj, sada podpuno slobodnoj velikoj Hrvatskoj, koja premda
s mnogo rana neunitive ivotne snage ide k danima mira, kada ju vie nitko
ne e uznemiriti ni na Jadranu ni sa iztoka ni sa juga. Nestat e i Tita, nestat e
i Drae Mihajlovia, kao to je nestalo i protuhrvatskih i protueuropskih
talijanskih generala iz primorske Hrvatske, a Hrvatska, vaa domovina, ostat
e neokrnjena i velika kakva je sada! Ne zadavajte joj vie nikakvih neprilika i
nikakvih boli. Ona vas zove na rad, na stvaranje, na ljeenje rana, koje su joj
zadali velikosrbi i talijanski urotnici.
Sutradan (20. IX) 5 stigao je Kascheu brzojav min. Ribbentropa kao
odgovor na njegova tri telegrama (br. 3865, 3883 i 3932 od 13. i 16. IX). U
njemu Ribbentrop saopava ovo:
I. Ribbentrop moli poslanika da Kasche usmeno saopi poglavniku kao
odgovor na telegram upuen Fiihreru 13. IX ovo:
74
75

Hrvatski narod, god. V, br. 839 od 21. IX 1943.

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 1468 od 19. IX.

Fhrer i vlada Reicha pozdravili su to je nedavni politiki razvoj omoguio ponovno sjedinjenje jadranskih krajeva s Hrvatskom. Fhrer je estitao
poglavniku osobno, posebno zato to je ta elja hrvatskog naroda bila
ispunjena, jer je taj uspjeh (ispunjenje elje) ujedno i ispunjenje politike koju je
poglavnik osobno vodio s toliko energije i mudrosti.
Fhrer je uzeo na znanje poglavnikove poglede na pojedinosti graninih
pitanja na istonoj obali Jadrana, osobito u pogledu istone Istre, Rijeke i
z a l e a , kao i sjeverne otone grupe. Za Fhrera su, ipak, sada, u sadanjem
poloaju vojne nunosti u sreditu svih ocjena. Spomenuta podruja predstavljaju strategijske toke prvog reda i stoga su se morale proglasiti operacionim
podrujem njemakih oruanih snaga. Izjave koje je Kasche bio prenio
poglavniku odnosile su se stoga samo na podruja Dalmacije koja su zbog
teritorijalnih zahtjeva Italije u god. 1941. bila odvojena od Hrvatske. Na
istonu Istru, Rijeku i spomenutu grupu otoka izjava njemake strane nije se
odnosila. Osiguranje tih podruja kako od vojnog zahvata Engleza i
Amerikanaca tako i od ustanika uinilo je nunim da ta podruja zauzmu
njemake oruane snage, da ih brane i da njima upravljaju. Samo mo
njemakog oruja u tim podrujima moe hrvatskom narodu zajamiti i
pouzdanje da su sadanja velika teritorijalna dostignua Hrvatske konana.
Njemaka strana zna pouzdano da e poglavnik i hrvatski narod uoiti te
vojne nunosti i da e razumjeti ako se Fhrer eli u tome ograditi od bilo
kakvih teritorijalnih odredenja. Fhrer je s posebnim zadovoljstvom primio na
znanje poglavnikova uvjeravanja o tome da e hrvatski narod, duhovno i
materijalno ojaan osloboenjem novopridolih podruja Hrvatskoj, uiniti
sve to je u njegovoj moi za pobjedu. Svretak usmenog saopenja.
II. Za osobnu informaciju Kaschea ministar jo napominje ovo:
Obalno podruje i cijelo alpsko podruje Italije proglaeni su za operacionu zonu. Ta podruja bit e zaposjednuta i njima e se upravljati preteno s
vojnog gledita. Komandantu njemakih jedinica generalfeldmaralu E. Rommelu dodani su, za odreene dijelove operacionih zona, njemaki visoki
komesari kao najvii upravni organi. Glavna je zadaa visokih komesara
da vojne jedinice oslobode svih zadataka nevojne prirode kako bi tako
sauvali punu akcionu sposobnost za borbu s neprijateljem. Za talijansku
operacionu zonu koja granii s Korukom postavljen je za visokog komesara koruki Gauleiter Friedrich Rainer. Podruje operacione zone njemu
povjereno nosi oznaku: jadransko primorje (Adriatisches Kstenland) i sastoji
se od talijanskih pokrajina Friul, Gorica, Trst, Istra, Rijeka, Kvarner i
Ljubljana. Iz takvog ureenja proizlazi zato se ne moe pristati na poglavnikove elje u pogledu istone Istre, Rijeke i zalea, kao i one o sjevernoj grupi
otoka ukljuujui otok Krk. Ovim zasad po vojnim kriterijima provedenim
ureenjem nije jo nita definitivno odlueno o buduoj sudbini tih krajeva.
Jednako tako nije namjera njemake strane da u poglavniku i hrvatskom
narodu pobude nadu u budue prikljuenje tih krajeva Hrvatskoj. To bi
vodilo samo razoaranjima. Stoga Ribbentrop moli poslanika da se suzdri od
svake formulacije koja bi mogla probuditi takve nade. Ministar moli da
Kasche uputi svoje suradnike na odgovarajui nain, a da u istom pravcu
obavijesti i one oficire koji dolaze u obzir. Poglavniku pak moe Kasche
openito spomenuti kad za to bude imao priliku naprijed priopeno
ureenje operacionih zona i postavljanje njemakih visokih komesara u tim
operacionim zonama naglaavajui vojne potrebe.
Pri takvom stanju stvari manje je vano razjasniti pitanje kako je kod

poglavnika mogao nastati nesporazum, kao da mu je njemaka strana ponudila Rijeku i sjevernu grupu otoka ili, ak, istonu Istru. U Ribbentropovim
telefonskim razgovorima s Kascheom bilo je rijei samo o dalmatinskoj obali.
U telefonskom razgovoru spomenuo je, dodue, i Sloveniju, no to se tie
Slovenije odnosi su sasvim drukiji nego za Rijeku, istonu Istru i otoke. Pri
spomenu Slovenije nije se moglo pomiljati na te druge krajeve.76
Juer ga je posjetio ministar oruanih snaga gen. Navratil - javlja Kasche
ministarstvu telegrafski 20. IX 7 - i raspravljao s Kascheom o pitanju resora.
Nakon detaljnog opisa unutranjih tekoa nastalih zbog zlosretnog djelovanja vojskovoe SI. Kvaternika za ije uklanjanje Navratil ima i ovlasti poglavnika i vlastita, u meuvremenu steena potrebna saznanja i odlunu volju,
Navratil se prije svega izjasnio pozitivno o djelovanju generala Juppea.
Pojedinosti ope suradnje s njemakim oruanim snagama razmotrit e Navratil s generalfeldmaralom v. Weichsom u toku posjeta predvienog za
nekoliko dana. Jedno je pitanje ministar naroito naglasio: povratak hrvatske
mornarske legije s Crnoga mora (Hrvatski pomorski sklop).7* Navratil kao i
poglavnik ivo pozdravljaju tu Fhrerovu odluku jer ona predstavlja bitnu
pomo za brzu izgradnju hrvatske mornarice na obali. Ipak ga je Navratil
upozorio da mora zamoliti, i to iz vie razloga, da ponovno uvrste hrvatsku
mornarsku legiju u hrvatske oruane snage, to Kasche, sa svoje strane,
zduno podrava.79
Kasche je istog dana (20. IX) 80 brzojavno odgovorio Ribbentropu na
njegov telegram od istog dana i upozorio ministra da e predaja saopenja
poglavniku u obliku kakav je Kascheu zadan izazvati najsnanije psiholoke
reakcije.
Kao to je izvjetavao ministarstvo, izjavio je openito poglavniku u toku
razgovora o graninoj liniji da je njemaka strana odobrila pripojenje nekadanjega jugoslavenskog podruja koje je kasnije Italija prisvojila, no da bi se
76 Kasche je u jednom katalogu nanizao sluajeve kad njegovo ministarstvo u Berlinu nije
marilo za njegove politike ocjene s lica mjesta. U toki 6. tog kataloga naveo je da njegovo
cjelokupno politiko izvjetavanja proima gledite da njemaka strana mora pomagati Pavelievu i ustaku vladu u njenom razvitku da bi postepeno postigli njeno proirenje i poboljanje.
Uvaavajui datosti rata, zastupao je miljenje da bi se pri radikalnoj izmjeni kursa mogli suoiti
samo s novim nesigurnostima, a ne s boljim sigurnostima. Meutim, prilikom svoga posljednjeg
boravka u Fhrerovu Glavnom stanu ustanovio je da se tamo nalazi jedna zabiljeka politikog
odjela ministarstva u kojoj se govori u prilog formiranja nove vlade u Zagrebu na elu s
drom Maekom - bez obzira na Kascheove izvjetaje iz Zagreba. Dalje je Kasche utvrdio i to da
njegovi najvaniji izvjetaji ministru v. Ribbentropu nisu ministru uope poznati dok mu se
podnose na uvid izvjetaji sumnjivih agenata u veem broju. Prema tome, Kasche je prisiljen da iz
toga zakljui kako u ministarstvu izvjetaji sumnjivih agenata imaju viu cijenu od onih poslanika.
(AJ, T-120, rolna 1077)
77 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3989 od 20. IX.
78 Sklop je u studenom 1943. bio prebaen u Trst i tu je ljudstvo bilo rasporeeno kao
posada na njemake ratne brodove. Po dolasku u Rijeku jedan broj oficira s tih brodova
prebjegao je saveznicima. (M. C o l i , nav. djelo, str. 261)
Kasche je telegramom 20. IX izvijestio berlinsko ministarstvo o nezgodi ministra za
osloboene krajeve dr Ede Bulata koji je sa svojim tabom 13. IX odletio u Split. S njim se nalazio,
pored ostalih, i Ivo Bogdan, direktor Hrvatskog naroda. Bulat je imao namjeru da pokrene
izlaenje novina (dnevnika) u Rijeci, Zadru, Splitu i Dubrovniku. Bulat je pokuao da se s
aerodroma kod Sinja probije u Split s jednim bataljunom divizije Prinz Eugen, ali su tamo pali u
zasjedu i pri tom je Bulat bio teko ranjen, a bataljun uniten. Vojno zavijalite na kojem se Bulat
nalazio palo je u ruke partizana 16. IX i o Bulatovoj sudbini jo nije nita poznato. Direktor
Bogdan pokuao je s ostalim novinarima bjeati i vjerojatno je poginuo ili pao u partizansko
zarobljenitvo. Jo se o njima nita ne zna. (AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3993 od 20. IX)
80 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 3991 od 20. IX.

o zahvaanju nekadanjih talijanskih krajeva izuzev Zadra i Lastova

moralo, ipak, prije toga izjasniti. (Slovenska podruja bive Jugoslavije nisu za
Hrvate uope ulazila u diskusiju.) Kasche je to htio izvui iz primljene upute
ministra i zakljuivao je u skladu s tim da Fhrerova izjava o historijskim
granicama iz godine 1941. jo i sada vrijedi. Bez sumnje, hrvatskom su
podruju oduvijek pripadali Rijeka, Suak i zalede. Za Rijeku je Kasche iznio
rezervu, jer je to do 1941. god. bio takoer talijanski teritorij; otoci Krk i Rab
pripadali su Hrvatskoj u doba Jugoslavije. Ako Hrvatima ne daju Rijeku,
istonu Istru s pripadajuim otocima, Cres i Loinj, njih e to boljeti, ali e
razumjeti. Ako im ne dadu Rijeku, to nee ostati bez utjecaja na njihovu
unutranju opredijeljenost. Ako bi sad izuzeli iz vraanja zalee Rijeke sa
Suakom, otoke Krk i Rab, moralo bi se raunati s najsnanijim reakcijama
Hrvata. Neprijateljska propaganda to e uvelike iskoristiti. Izjava o organiziranju operacionih zona ovdje (u Zagrebu) shvatit e se kao gest da se odgodi
konano odbijanje, jer je i cjelokupno hrvatsko obalno podruje operaciona
zona. Za samog Kaschea nastala bi situacija da bi morao izjaviti ili da je u noi
od 8. na 9. rujna previe rekao, ili da se pri prenoenju upute ministra
Ribbentropa zabunio. Trea mogunost kojom bi odgovornost svalio na
ministra Ribbentropa ne dolazi u obzir. U oba sluaja, meutim, Kasche ne bi
mogao ovdje dalje dobro djelovati kao poslanik. To bi mu za budunost
razorilo mogunost djelovanja kad bi mu Hrvati mogli podmetnuti da njegove
rijei nemaju vie nikakvu teinu. Ako je, meutim, krivo primio i shvatio
ministrove upute, tada ne bi mogao dalje biti ovdje zbog nepodobnosti.
Ovdanji poloaj s obzirom na raspoloenja jo je otean time to borbe za
Split dosad ne teku povoljno. Ondje su angairani dijelovi divizije Prinz Eugen
naili na jak otpor koji jo ne mogu slomiti. Prema danas pristiglim hrvatskim
vijestima, hrvatski ministar E. Bulat, kojemu je bila povjerena uprava iznova
pripojenih podruja, nalazi se sa suradnicima u jednome njemakom bataljunu i navodno je s njima teko ranjen ili, ak, poginuo. Kasche ne moe
razumjeti njemaku akciju kod Splita. Zadar i ibenik osvojeni su na prepad
bez posebnih borbi; Dubrovnik se nakon neto borbe konano predao.
Poloaj kod Splita je stoga u nepovoljnom smislu to uvjerljiviji. Kasche moli
da donesu odluku i njemu poalju upute.
Poslanik NDH u Berlinu Ratkovi prema zabiljeci dravnog sekretara
Steengrachta od 20. IX 81 posjetio ga je tog dana da mu se javi nakon predaje
poslanikih vjerodajnica. Istakao je u razgovoru da je osloboenje Hrvatske
od obaveza Rimskih ugovora dalo njegovom narodu snaan nacionalni polet.
Italiju su Hrvati oduvijek prezirali. injenicu da se hrvatskom narodu brani
da se bavi pomorstvom i da vjea hrvatsku zastavu na Jadranu svi su patrioti
osjeali kao nacionalnu sramotu. Poslanik pozna osobno iskrene nacionalne
Hrvate koji su stupili u redove partizana samo zato da bi se borili protiv
Talijana. 82 Postepeno e se ti ljudi vratiti kui, i Ratkovi mnogo oekuje od
novog poloaja. Nada se da povratak Ducea nee unijeti nikakvu izmjenu u
jednom stvorenu sretnu situaciju.
Steengracht je uzvratio poslaniku da ga veseli obavjetenje o tome kako
opada partizanski pokret. Uvjeren je da e izjave koje je dao poslanik Kasche
po Fhrerovu nalogu bitno pridonijeti tome da se hrvatska drava nadalje
sredi i uvrsti.
81
82

AJ, T-120, rolna 212, St.S. Nr. 419.

Tu Ratkovi misli na svoga nekadanjeg prijatelja Vladimira Nazora.

Sutradan je Kasche - u brzojavu 21. IX 83 - dao Ribbentropu daljnje

obrazloenje svog postupka. Zamolio je Ribbentropa da prilikom rjeavanja
pitanja granice u sjevernom obalnom podruju Hrvatske vode rauna da se, za
ovdanje odnose, radi o izvanredno ozbiljnoj stvari. Hrvati zastupaju ovakvo
gledite: Otoci Krk i Rab, Suak i rijeko zalede pripadali su Hrvatskoj za
vrijeme Jugoslavije. Rijeka i rijeko zalede oduvijek se smatralo da pripadaju
hrvatskom podruju. Svi ti krajevi nastanjeni su izrazito hrvatskim stanovnitvom (brojano). Pri poloaju stanovnitva u Hrvatskoj Hrvati polau najveu
vanost na svako poveanje broja roenih Hrvata. U tim krajevima postojale
su grupe partizana protiv Talijana koje su se s hrvatskim zastavama iz isto
nacionalnih pobuda borile protiv talijanskih jedinica. Partizani sada pokuavaju te Hrvate zadrati u svojim redovima propagandom da je njemaka
izjava o predaji obalnog podruja Hrvatskoj samo obmana, jer poglavnik ta
podruja prodaje Njemakoj kao to ih je svojedobno bio prepustio Talijanima kao plijen. Hrvatska propaganda istie u poveanoj mjeri velikodunost
Reicha i Fhrera koji su suprotno od talijanskog postupka hrvatsko obalno
podruje sada vratili hrvatskom narodu i hrvatskoj dravi. Ako bi sada to
prostorno zamano, naprijed spomenuto podruje imalo biti zadrano, hrvatskoj bi propagandi protiv partizana nanijeli tetu. Povjerenje u Reich i Fhrera
pretrpjelo bi teak udarac. Ako njemaka strana tome nasuprot navodi
izvjesne razloge uvjetovane voenjem rata, Hrvati e ustanoviti da su im cijelo
njihovo obalno podruje i zemlja operaciono podruje. U operativnom znaenju imala bi se vea vrijednost pripisati srednjodalmatinskom podruju nego
spomenutom sjevernom obalnom dijelu. Ljudi e, prema tome, u navoenju
toga vojnog razloga vidjeti samo izgovor. Daljnja razmiljanja koja bi na to
nadovezali pri tako izrazito kritikom duhu kod Hrvata, kolovanom u
opoziciji bila bi vrlo tetna za unutranju njihovu spremnost da sudjeluju u
ratu na strani Njemake. Kascheu nisu poznata razmiljanja koja su dovela do
odluke saopene mu citiranom uputom ministarstva (brzojav br. 1320 od 20.
IX). Ipak misli da moe ustvrditi da e i pri najvelikodunijem rjeenju o
pitanju granice u prilog Hrvatima ostati otvorene u ovdanjem prostoru za
Njemaku i njemaku buduu politiku samo najpovoljnije mogunosti.
Odnosi napetosti, koji izviru iz poloaja u kojem se nalazi Hrvatska, prema
svim njenim susjedima veu zemlju u njenoj buduoj politici za Reich u svim
okolnostima. to vie bude tih politikih vezanja, to e vie postojati i
unutranje psiholoke povezanosti u hrvatskom narodu koji ne bi nikada
zanijekao svijest o tome da svoje prostrane granice ima zahvaliti Njemakom
Reichu i Fhreru. Kako za dananje sudjelovanje u ratu, tako i za buduu
politiku i sve mogunosti izmeu Reicha i Hrvatske bit e stvoreni najbolji
mogui temelji. Tog dana imao je (Kasche) priliku da o tom pitanju razgovara
s feldmaralom Weichsom i on zastupa miljenje da su potrebni radi podrke
njemakoj vojnoj akciji najire politiko ponaanje i propaganda koja iz
toga izvire. Kakva bi se god razmiljanja mogla imati i za njemaki sadanji
poloaj i budue mogunosti, u svakom sluaju Kascheu se ini da je najpovoljnije i za interese njemake strane tretiranje pitanja granice u sjevernom
obalnom podruju kako ga je on predloio. Stoga je slobodan - pozivajui
se i na svoj prethodni telegram o tome da jo jednom, s najusrdnijim upozorenjem na ozbiljnost poloaja, zamoli da ispitaju tamonje rjeenje ministarstva.
83

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4027 od 21. IX.

Ponovno se javio obavjetajac A. Haeffner s novim izvjetajem84 generalu

Glaiseu o razgovoru s drom Ivanom Pernarom. Razgovarao je ponovno s njim
21. IX jer kolaju glasine usprkos onome to je saznao u prethodnom
razgovoru vodenom 12. IX da se oekuje ulazak voda bive Hrvatske
seljake stranke u sadanju hrvatsku vladu, a saznao je, osim toga, i to iz
ozbiljnog izvora da su ve rasporeeni i ministarski resori. Upitao ga je
smjesta izravno to ima na stvari. Pernar mu je priznao da su pregovori u toku,
no da se u njegovom stavu, koji dijele i ostali stranaki prvaci, nije nita
izmijenilo. Naveo je da je nedavno uputio pitanje pojedinim politikim
pouzdanicima iz provincije kako bi se drao narod kad bi pojedini stranaki
prvaci imajui pred oima jadne prilike u kojima se zemlja nalazi uli u
vladu da tako sprijee jo vee zlo. Odgovor je glasio: Narod e svakoga,
kako dra Pernara tako svakog drugog Hrvata koji s ustakim reimom
zakljui kompromis, smatrati ustaom i tako i s njim postupati.
Kako je Pernar tvrdio, nastojanja voa bive Hrvatske seljake stranke idu
za tim da se sasvim odstrani ustaki reim ukljuujui poglavnika i da
njemaka strana formira vladu strunjaka. Takvo rjeenje pozdravili su i
politiki stranaki povjerenici iz provincije i uvjeravali da bi se najmanje 50
posto, ako ne i 80 posto partizana vratilo svojim kuama na temelju amnestije
koju bi njemake oruane snage objavile i za koju bi jamile. Haeffner je iz
daljnjeg izlaganja dra Pernara saznao i to da voe HSS otklanjaju da sami
direktno sudjeluju u takvoj vladi, ali bi uinili sve kako bi joj pomogli da
zabiljei uspjeh. To se objanjava time to je vodstvo HSS zainteresirano da
djeluje protiv irenja partizantine jer je spoznalo da to vodi u potpunu
anarhiju i napokon u boljevizam. S druge bi strane htjeli poto-poto izbjei da
sudjeluju u hrvatskoj vladi kojom upravlja Njemaka kako se ne bi tako
politiki vezali, jer openito prevladava miljenje da e Njemaka na kraju
izgubiti rat. Dr Pernar je bez okolianja priznao da vodstvo HSS s velikom
zabrinutou prati brzo narastanje partizanskog pokreta jer se pribojava da e
potpuno izgubiti utjecaj na seljake mase.
Na Haeffnerovu namjerno izgovorenu napomenu da rat u Evropi moe
zavriti samo pobjedom Njemake ili Moskve, Pernar je odgovorio da misli
drukije. No, nije bio voljan da se o toj temi upusti u diskusiju. Uostalom,
poznato je da i dr Pernar pripada onom krugu ljudi koji pekuliraju kako e
rat na Istoku dovesti do toga da obje strane (Njemaka i Sovjetski Savez)
iskrvare i da tako pobjeda pripadne Anglo-Amerikancima, emu se nadaju
gotovo svi ovdanji intelektualci.
Pernar je zatim otrim rijeima kritizirao djelatnost njemakog poslanika
Kaschea za kojega je tvrdio da je dvije i pol godine poklanjao panju
Pavelievim ljudima a da se nije ni pokuavao obavijestiti o istinskom poloaju i miljenju stanovnitva ove zemlje. Poslanik je kako izgleda smatrao
svrsishodnijim pustiti da ga pozivaju s imanja na imanje kako bi u krugu u
svakom pogledu problematinih ljudi razgovarao, onako usput, i o politikim
pitanjima ove zemlje. Poslanik bi bio mnogo bolje sluio Reichu i utedio
mnogo njemake krvi da je posjeivao stanovnike hrvatskih sela i s njima
neposredno razgovarao, to je potpuno mogue, jer nema hrvatskog sela u
kojem nema ljudi koji govore njemaki. Ipak, ini se da poslaniku nije do
objektivnog suda o ovoj zemlji. Posljedice takvog propusta imat e snositi i
hrvatski i njemaki narod.
84

AJ, T-501, rolna 265.

Na Haeffnerovu primjedbu da je poslanik Kasche - koliko je Haeffneru

poznato - preko posrednika poput irne Debelia bio u dodiru s Hrvatskom
seljakom strankom, Pernar je napomenuo: Debeli i njemu slini imaju s
Hrvatskom seljakom strankom toliko zajednikog koliko Ivan Pernar sa
angkajekom. Na pitanje je li istina da je dr Pernar posljednjih dana
posjetio poslanika Kaschea, odgovorio je da to nije bio on, nego jedan drugi iz
kruga politikih prijatelja.85
Iz Pernarova obavjetenja proizlazi da se pregovorima sa Seljakom
strankom koje forsira poglavnik i nadalje ne smije pridavati nikakva vanost.
ak je vjerojatno da je toga potpuno svjestan i sam Paveli i da puta da
pregovori idu kako bi kod Nijemaca pobudio privid da za ustaki reim jo
postoje mogunosti kompromisa. Kako to stvarno nije istina, a partizanska
poast prijeti da i za njemaku stranu postane nepodnoljiva, ne bi njemaka
strana smjela vie oklijevati da iz potpunog zatajenja ustakog reima ne
izvue odgovarajue zakljuke (konzekvence) dok je jo vrijeme.
Ustae su sasvim pogreno shvatili strpljenje njemake strane i protumaili
ga kao slabost - zakljuuje Haeffner svoj izvjetaj. Prema Njemakoj su danas
neprijateljski raspoloeni jednako kao i ostalo stanovnitvo ove zemlje. Prijatelje bi njemaka strana ovdje jo mogla zadobiti ako odstrani ustaki reim
prije nego to ga druge sile ne zbriu.
Doista, Paveli nije prekidao nit pregovora s vodstvom Hrvatske seljake
stranke-u Zagrebu, samo to je taj zadatak prepustio novom predsjedniku
ustake vlade dru Nikoli Mandiu.
Evo to je Mandi o tome iskazao pred naim istranim organima:
Zamolio sam inenjera Koutia da dode k meni. Pitao sam ga ne bi li
moglo da dode do zbliavanja njegove stranke i vlade NDH? Razgovarali smo
dosta dugo i prijateljski. Naa su se stanovita ipak u jednom bitno razlikovala. Opazio sam da su maekovci za anglofilsko stanovite. Kouti je traio
da raspustimo ustaki pokret, da se formira nova vlada u koju on osobno ne bi
uao, ali bi je pomagao. Ja sam ovo saopio Paveliu koji je shvatio da ne
moe ispuniti ni jedan od bitnih uvjeta koje trai Kouti, pa su pregovori
ostali bez rezultata.86
A Kouti je ovako opisao taj razgovor s Mandiem:
Nakon kratkog vremena Mandi me pozvao da ga posjetim s jednim
svojim drugom, tj. s jednim zastupnikom HSS-a. Ja sam prethodno sazvao
kratak sastanak desetorice narodnih zastupnika koji su se tog asa nalazili u
Zagrebu. Molio sam ih da odrede ljude koji e ii na ove pregovore. Odreeno
je da idemo dr Torbar i ja. 87
Sastanku zastupnika HSS-a, na kojemu je trebalo odrediti stav prema
pozivu ustakog predsjednika vlade dra Mandia, prisustvovali su: dr Torbar,
profesor Roko Mieti, dr Ivo Andres, dr Ivan Pernar, dr Josip Reberski, Ivan
Robi, Ivanko Farolfi, prof. Ljudevit Tomai, dr Baria Smoljan, Mijo Ipa i
dr Karlo unjevi.
Sam Kouti ovako je opisao taj sastanak kasnije pred sudom:
Torbar i ja otili smo u Mandiev ured i ondje nali jo Mladena
Lorkovia. Razgovor se dakle vodio u etvero. Njih dvojica su ponovo isticali
kako je situacija teka i kako je potrebno da se osnuje zajednika vlada. Tri se
85
86
87

To je vjerojatno bio Ivan Andres.

I. H o r vat J. R u i , Posljednji manevri, Veernji list, 14. II 1963. (nastavak 39).
Isti izvor.

stvari ne mogu mijenjati: Paveli, NDH i savez s Nijemcima. Sve drugo je stvar
dogovora. 'Dovoljno je da se Maek pojavi na prozoru s Paveliem, pa e
nestati partizanstva', rekao je stari Mandi. Ako ne bude te suradnje, govorili
su ustaki funkcionari, partizani e ugroziti i NDH i Nijemce. Torbar je s
formalnopravne strane obrazlagao naim sugovornicima da nas dvojica nemamo pravo donoenja konanih odluka. Uostalom, nau su stranku oni,
ustae, raspustili i zabranili. Bilo bi potrebno sazvati nae ljude i s njima o
tome razgovarati. Mandi i Lorkovi su uzvratili da je to opasno, da bi nae
odbijanje samo pogoralo situaciju. Ali ako ba elimo, moemo da razgovaramo sa zastupnicima koji se nalaze u Zagrebu. Mi smo im rekli da bi bilo
najbolje da odstupe kad nisu u stanju da dre vlast. Neka stvore jednu
nestranaku vladu, ili neka vrate vlast onima od kojih su je i primili. Nakon
toga smo se razili, bez odluke dakako, ali i s obeanjem da emo ih izvjestiti o
naem stavu.88
Mnogo kasnije Kouti je ovako prikazao taj susret s Mandiem:
Ustaki predsjednik dr Nikola Mandi pozvao je HSS-a na razgovor.
Doao je Kouti u predsjednitvo vlade gdje su ga doekali Mandi i
Lorkovi. Mandi je razlagao kako je situacija vrlo teka jer partizani sve se
vie ire i zauzimaju sve vee teritorije. Ali, kad bi se na prozoru uz Pavelia
pojavio i Maek, stvar bi bila obratna, narod bi vidio, da je HSS uz Pavelia i
partizana bi u hrvatskim krajevima nestalo. Kouti je tumaio Mandiu da
ustaka vlada oito ne pozna situacije, a osim toga da je ona zabranila
djelovanje HSS-a, da stoga nije nitko ovlaten u ime HSS-a davati bilo kakove
izjave i da logino da ne rasputena HSS-a postane najednom nekim partnerom i suradnikom sa ustaama. Kouti je zatim rekao da u Zagrebu ima jo
nekoliko narodnih zastupnika s kojima bi se on morao najprije savjetovati,
kako bi mogao dati konanu odluku. Tako su ti razgovori bili prekinuti.
Kouti je zaista drugi dan sazvao sve zastupnike HSS-a ukupno desetak
njih, koji su se na poslu ili inae tada nalazili u Zagrebu. Na zajednikoj
sjednici Kouti je iznio prikaz razgovora i ponuda ustaa i traio da se
zastupnici izjasne i da izaberu jo jednoga koji e s Koutiem otii i zavriti
razgovore s ustaama. Zastupnici su jednoduno odbili i samu pomisao za
suradnju, a ujedno su odobrili sadraj pisma kojim se prekida svaki daljnji
razgovor o tom predmetu.89
Operativni odjel Renduliceve Druge oklopne armije dao je 22. IX 90
ovakvu procjenu situacije (zakljuno s 15. IX):
Isti izvor.
To je objavljeno pod imenom Milana Martinovia, ali mu je pisac zasigurno A. Kouti.
Taj lanak nosi naslov: Moje uspomene iz velikog doba. ivot i rad podpredsjednika HSS ing.
Augusta Koutia, Kalendar Hrvatski Glas za 1956, (Winnipeg, Canada), vol. XXVI, str. 35-59.
Mandi je u istrazi 26. V 1945. o svemu tome izjavio ovo:
U pogledu odnosa vlade NDH sa H.S.S. napomenuti mi je slijedee: im sam doao na
mjesto ministra predsjednika pozvao sam Ing. Koutia Augusta i mislim Pernara ili Torbara, pa
smo nastojali, da Maek ue u vladu, kao pretsjednik t.j. na moje mjesto. Oni su stavili uslov,
ispravljam da je Kouti postavio uslov, da treba da se stane na anglofilsku liniju a ne, kako je do
sada bilo, da se ostane u savezu sa Njemakom. Voeni su razgovori u vie navrata, mislim tri
puta u jeseni 1943. god., a poglavnik je razgovarao sa njima jo prije. Pregovori nijesu uspjeli.
Inae smo prema uputama poglavnika pretstavnicima H.S.S. i to kao najvanijem pretstavniku
Ing. Koutiu Augustu ili kod raznih intervencija na ruku, a naroito se to inilo Vlatku Radiu.
Te intervencije bile su materijalne i line prirode, no ne sjeam se pojedinosti. Na moju
intervenciju poglavnik je pustio na slobodu enu Ing. Koutia. (A-VII, SUP-Zagreb, MF-23)
90 Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha
1943, str.
572-580.
88

89

I Politika situacija
a) Od spoljnopolitikih dogadaja, najvei odjek je imao na Balkanu brzi
slom italijanske vojske, koji je usledio bre nego to se u poetku oekivalo.
Toj okolnosti treba pripisati sve vee potovanje nemakog oruja, to dolazi
do izraaja u poveanom oprezu etnika.
1.) S obzirom da je due ponovo preuzeo politiko vodstvo u Italiji,
splasnulo je u Hrvatskoj raspoloenje koje je bilo izazvano izgledima na
samostalnost.
2.) Crnogorsko podruje je pod jakim uticajem komunista i etnikih
bandi. Nije sigurno da eljama veine naroda odgovara obrazovanje nacionalne autonomije, emu trenutno tee vodei Crnogorci. Ovde, takoe, politiki pravac odreuje oekivanje saveznikog iskrcavanja.
3.) U Albaniji vlada ravnodunost. Postoji tenja da se u svakom sluaju
nau u trenutku odluke u lageru jaeg, to se veinom trai kod saveznika.
Zbog toga nailazi na slab odjek kod veine stanovnitva pokuaj da se
obrazuje nacionalni komitet. ak iako uspe pokret koji se iri meu Albancima na Kosovu, treba svakako raunati s tim da e se u sluaju iskrcavanja
brzo promeniti raspoloenje.
b) Unutranja politika situacija
U strukturi drava koje stoje pod nemakom komandom nema nikakvih
promena. Treba saekati na uspeh podrke Nediu (poseta fireru).91 Verovatno e njega podrati samo intelektualni krugovi, dok veina naroda vidi,
kao i ranije, svog pravog vou u Drai Mihailoviu.
S obzirom na poboljanu spoljnopolitiku situaciju Hrvatske, vie je nego
sumnjivo da e se uspeti u tome da se jae prodre u poglavnikov reim, kao i
da e novonaimenovani ministar rata Marali (?) moi jo da zaustavi potpuni
raspad hrvatske vojske. Zahtevi koje je za Hrvatsku ponovo postavila 2.
oklopna armija ne menjaju se ni posle novih politikih dogaaja.
Ribbentrop je tog istog dana9 poslao brzojav u Zagreb osobno Kascheu u
kojem potvruje ono te mu je ve telefonski bio saopio, tj. da su njegove
(Ribbentropove) instrukcije iz telegrama br. 1320 od 19. IX zastarjele. Mjesto
njih nova uputa glasi ovako: ministar moli da Kasche usmeno saopi poglav91 Glavar konzularnog predstavnitva NDH u Beogradu drlvan Gligo, u izvjetaju ministarstvu vanjskih poslova (Beograd, dne 16. 9. 1943), ovako je izvijestio o Nedievu putu u Fiihrerov
Glavni stan:
Juer je otputovao za Berlin gen. Nedi. Otputovao je zrakoplovom u drutvu novog
poslanika Njemake g. Neubachera, dosadanjega poslanika g. Benzlera, direktora Tt Schencker g.
Kronholz-a, biveg gen. konzula austrijskog. (Ovaj navodno kao tuma).
Gen. Nedi je jo od prole jeseni nastojao, da bude primljen od t-iihrera. Tek je sada dobio
pristanak i to iza kako je u drugoj polovini kolovoza predao memorandum u kojem su iznesene
srpske elje i spremnost Srbije, da bude na strani Njemake. Predlagalo se da se Nediu prizna
neku suverenost u Srbiji, da se dozvoli pojaanje srpskog korpusa dobrovoljakog na 15 bataljona
i da se neki teritoriji pripoje Srbiji (Crna Gora i neki nai).
Od posjete gen. Nedia u Beogradu se mnogo oekuje. Rauna se da e ostati u Berlinu ili u
glavnom stanu do 18. tek. mj. (A-VII, NDH, kut. 263, Br. reg. 40/5 - 1)
Hitler je Nedia primio 18. IX 1943. u Glavnom stanu, a prethodno ga je primio v. Ribbentrop. Susret sa efom njemake diplomacije bio je tako tvrd da je Nedi, potpuno rastrojen,
otklonio da odobri predloeni komunike o sastanku. Situaciju je spasio Neubacher i ishodio da
Nedia odmah primi Hitler koji mu je podario samo prazna obeanja. Ipak, Nediu je godila
Hitlerova (hinjena) ljubaznost. Meutim, sm izlet u Vuju jamu bio je za nj neuspjeh.
Op. o tome: H. N e u b a c h e r , nav. djelo, str. 134-136; osobito drMilan B o r k o v i ,
Kontrarevolucija u Srbiji. Kvislinka uprava 1941-1944. Knjiga druga (1943-1944.), Beograd
1979, poglavlje: Poseta Milana Nedia Ribentropu i Hitleru (18. septembra 1943.), str. 160-186.
' 2 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 1480 od 22. IX.

niku, kao odgovor na Paveliev brzojav Fhrern od 13. IX, da se Fhrer

zahvaljuje na telegramu i da je sa zadovoljstvom uzeo na znanje da je hrvatski
narod rijeen uloiti sve svoje sile za pobjedu i da osjea da mu je sudbina
povezana sa sudbinom njemakog naroda. to se sad tie novih teritorijalnih
zahtjeva, sadranih u poglavnikovu brzojavu, to se ovdje radi o izrazito
ustanikom podruju, to je poglavniku dobro poznato. Njemake jedinice
imaju ondje izvanredno teke borbe. Cijelo je podruje njemako operaciono
podruje. Fhrer se sad stoga mora iskljuivo baviti time da suzbije ustaniki
pokret i sprijei iskrcavanje Engleza i Amerikanaca. S dravnopravnim graninim pitanjima u tim podrujima ne moe se sad baviti dok traju borbe.
4. M. Krlea u audijenciji kod Pavelia. Odjel ifre ustakog ministarstva
vanjskih poslova primio je 23. IX 93 ovakvu brzojavku poslanika NDH u
Berlinu Ratkovia:
Ponedjeljak 20. rujna javlja Ratkovi - bip sam kod dravnog tajnika
ministarstva vanjskih poslova. U razgovoru koji je trajao pola sata izloio sam
vrlo povoljan utjecaj na nae unutarnje prilike osloboenje od okova nametnutih rimskih ugovora. Jer je poglavnik to izvrio pobudom Fhrera sigurni
smo da u tom nee nastati nikakova promjena ni povratkom Ducea u politiki
ivot i . . . radi toga nikakovog straha. Ipak nas zanima njemako gledite (na)
stvar pa ga molim za obaviest. Odgovorio je bitno ovo: Znali smo da e biti
osloboen jo prije nego je Fhrer priznao hrvatsko pravo na jadransku
zemlju. Rekao osloboenje Ducea ne e u tom donieti nikakovih promjena.
Zahvalili smo njemu na ovoj izjavi koja samo potvruje nae uvjerenje.
Zamolio sam onda obaviest i o posjetu Nedia Fhrern. Rekao je da se
raspravljalo samo unutarnje pitanje Srbije, napose podjela na . . . okruge,
ureenje patrijarhalne samouprave i poveanje milicije na 12 bataljona.
Pitanje granica ostavljeno za poslije rata. Isti dan posjetio sam i dravnog
ministra Meissnera. On mi izrazio radost svoju i njemakih prijatelja radi
osloboenja talijanskog pritiska koji su i oni teko osjeali na svojoj savjesti.
Glede povratka Ducea govorio u istom smislu kao i dravni tajnik. Potanji
izvietaj sliedi po kuriru.
Tog dana uputio je Ribbentrop pod najhitnije brzojav u Zagreb
iskljuivo za poslanika Kaschea u kojem mu javlja:
1) U nadopunu upute dostavljene poslaniku telegramom br. 1337 od
22. gog eli mu u vezi s raspravljanjem o teritorijalnim pitanjima vezanim uz
istoni Jadran saopiti kao (zasad) osobnu informaciju da se Ribbentropova
telefonska uputa od 8. IX o pripajanju obalnog podruja Hrvatskoj mogla
odnositi samo na podruje Dalmacije. Koliko se Ribbentrop sjea, spominjao
je pri tom i izriito Dalmaciju. Tek u drugom telefonskom razgovoru iste
veeri postavio je pitanje da li su Hrvati zainteresirani i za Sloveniju to je
Kasche zanijekao. Da se je tadanja instrukcija odnosila na sva nekadanja
jugoslavenska podruja, bilo bi nepotrebno naknadno pitanje u vezi sa
Slovenijom. Prirodno da je tada njemaka strana pri talijanskom slomu - a to
je i bila svrha Ribbentropovog telefonskog naziva da Hrvati podu to je
mogue bre prema jadranskoj obali da bi zaposjeli ta podruja pri oekivanom raspadu talijanske vojske. ini se da je Kasche Ribbentropovo pitanje o
Sloveniji tako razumio kao da bi Hrvati mogli za sebe osigurati i u toj zoni
93
94

A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 39/5 - 1.

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 1487 od 23. IX.

eljena podruja. Ako i ne eli negirati izvjesnu utemeljenost takve pretpostavke u pogledu ope tendencije Ribbentropova telefonskog razgovora, bilo
bi - po ministrovoj ocjeni - bez sumnje pravilnije da je to Kasche prije nego
to se upustio u diskusiju s poglavnikom o pojedinostima -r jo jednom
provjerio kod Ribbentropa. Budui da su Hrvati, meutim, sad -zaposjeli
itavu dalmatinsku obalu, a da podruja iz poglavnikova pisma poput istone
Istre, Krka, itd. nisu nikada pripadala Hrvatskoj, a Kasche uinio rezervu u
pogledu posjeda Rijeke, moe se u pitanju koje je iskrslo izmeu poglavnika i
Kaschea raditi uope samo o zaleu Rijeke, to mu praktino izgleda - imajui
pred oima injenicu da njemaka strana trenutano vodi borbu na ivot i
smrt za itavu Evropu kao borba za carsku bradu.
2) Kako je Kasche inae razumio i protumaio tadanju Ribbentropovu
instrukciju i kako je njen sadraj izloio hrvatskoj vladi - nastavlja Ribbentrop - to se potpuno tono ne moe razaznati iz njegovih raznih telegrama.
Kasche govori na jednoj strani o tome kako je izjavio Hrvatima da se obeanje
njemake strane odnosi, po njemu, na sva nekadanja jugoslavenska podruja.
Na drugoj spominje da je rekao Hrvatima da mogu takoer zahvatiti Zadar i
otoke srednje Dalmacije. U tome lei utoliko protuslovlje to Zadar i Lastovo
nisu pripadali Jugoslaviji, nego (od 1919. god.) Italiji. No, Kascheove primjedbe o tome potvruju ipak to da se prilikom obeanja saopenog Kascheu 8.
rujna nije radilo o utvrivanju svih moguih pojedinosti hrvatskih graninih
pitanja u cijelom istonojadranskom obalnom podruju. Obeanje se mnogo
vie odnosilo na podruje koje je neprekidno bilo sr svih hrvatskih prituaba,
naime na podruje to ga je anektirala Italija pomou kojeg je Hrvatska uope
bila odrezana od Jadrana, iako je to podruje oduvijek pripadalo Hrvatskoj,
dakle na Dalmaciju.
3) Uostalom, sad uope nije vano raspravljati o tome to se pri ovakvom
ili onakvom tumaenju tadanjega njemakog obeanja eventualno moglo
razumjeti. Od odlune je vanosti samo to to Fhrer eli da se sad pod tim
razumije. Hrvati ne mogu u tom pravcu, ni politiki ni moralno, dokazivati
prema njemakoj strani opravdanost bilo kakvih zahtjeva. Jedino je njemaka
oruana sila koja se bori u svim podrujima o kojima se radi i koja tek stvara
pretpostavku da se tamo uope mogu s hrvatske strane postaviti pitanja
granice. Stoga Fhrer nije bio osobito ugodno dirnut to Hrvati - kad su zbog
talijanske izdaje dobili obeanje 8. rujna nisu nita drugo uradili nego bre-bolje postavili sva mogua teritorijalna pojedinana pitanja i uznastojali da
Fhrera usred borbi koju vodi uz cijenu njemake krvi navedu da se vee
na sve mogue granine linije. Fhrer je izriito odluio da se Hrvatima na ta
traenja samo odgovori onako kako je to i saopeno u prethodnom telegramu
Zagrebu (br. 1337).
4) Ako Kasche u svom brzojavu br. 3991 od 20. IX jo ukazuje na to da
e za njega osobno iz provoenja upuenih mu instrukcija nastati
posljedice za njegov osobni poloaj poslanika, polazi se od pogrenih pretpostavki ako se stvari tako promatraju. Njemaki efovi misija ne smiju ni pod
kojim uvjetima zaboraviti da imaju, jedino i iskljuivo, i to subjektivno,
zastupati interese Reicha. Razmiljanja o tome bi li neka instrukcija koju neki
predstavnik Reicha ima provesti objektivno mogla izgledati nekoj vladi kao
opravdana ili neopravdana, ne smiju ovdje imati nikakvu ulogu. Osobni
momenti pri tom prirodno ionako potpuno otpadaju. Od odlune je vanosti
uvijek samo politika svrsishodnost polazei od njemakog gledanja. Ribbentrop ne sumnja u to da Kasche nema uvijek neogranieno pred oima to

naelno gledite. Upute dostavljene efovima misija u inozemstvu radi zatite

interesa Reicha moraju se provesti bez obzira na to slau li se te upute u
dlaku s prethodnima i hoe li utjecati na raspoloenje strane vlade u ovom ili
onom pravcu. O pitanju da li bi osobni poloaj jednog efa misije pri
provoenju odreenih mjera vanjske politike Reicha bio tako otean da se od
njegove daljnje djelatnosti na odreenom mjestu vie ne moe oekivati neka
korist za Reich, o tome odluuju Fhrer i on (Ribbentrop).
U pitanju o kojem se radi ne postavlja se uope tako neto, jer hrvatska
vlada kako je ve reeno ni u kojem pogledu nema pravo postavljati
odreene zahtjeve ni njemakoj strani prenositi i samo opravdana oekivanja i
nade zbog kojih bi mogla biti oaloena ako ne bi bila ispunjena. Poloaj je,
tovie, takav da hrvatska vlada mora biti zahvalna za sve to postie samo
snazi njemakog oruja.
Paveli je kao to je to ve bilo reeno pokuao baciti most na dvije
strane. Na jednoj su strani bili maekovci okupljeni oko potpredsjednika
Hrvatske seljake stranke in. A. Koutia, na drugoj se sasvim neoekivano
nalazio hrvatski knjievnik Miroslav Krlea koji svojim knjievnim stvaranjem nije zasigurno bio nimalo simpatian ustakom poglavniku.
Krlea je tok svoje neoekivane audijencije kod Pavelia ispriao crnogorskom knjievnom kritiaru Vasiliju Kaleziu 7. XII 1979.
Tano 23. septembra 1943. godine zapisao je Kalezi95 - dola su
dvojica poznatih ustaa po Krleu da ga odvedu. Bili su to zloglasne ustae,
koje je poznavao itav Zagreb.96 Krlea se iznenadio tom posjetom. On pria
da se nije bio ni obukao kako je trebalo, i kad je krenuo da uzme neto sa
iviluka, kaput, ta li, ustae su mu rekli da 'nita ne treba'. On je mislio da je
sve gotovo: odvode ga u logor ili na strijeljanje, to mu se inilo vjerojatnijim.
Napolju je stajao automobil, i Krlea detaljno opisuje kako su sjedjeli unutra,
pa je i prema tom 'rasporedu' pomislio da se vozi u posljednjoj pratnji:
naprijed, naravno, ofer, do njega jedan poznati ustaa, pozadi Krlea sa
drugim poznatim ustaom, opkoljen i stegnut, nemoan, sa najcrnjim mislima.
Ne zna ni kud ni koliko su se vozili. Trajala je opasna neizvjesnost. Na
kraju, dogodilo se veliko iznenaenje: Krleu su odveli pravo u poglavnikovu
kancelariju.
Krlea je posebno ukazivao na vrijeme kad se sve to deava: rat je,
kapitulirala je Italija, u zemlji se vode borbe, partizani su tu, traje veliki ruski
front.
95 Ovdje koristim tekst to mi ga je ljubazno ustupio V. Kalezi u Beogradu 23. VII 1981.
Kasnije je Kalezi to objavio u svojoj knjizi U Krleinom sazvjeu, Zagreb 1982, str. 288 i d.
Koristim i ovu priliku da se drugu Kaleziu zahvalim na ljubaznoj panji. Meutim, o tomu je
Krlea priao i novinaru Bori Krivokapiu. (Pitao satu Krleu. 13 razgovora 1973-1981, Beograd
1982, str. 32)
90 U poetku se za Krleu zauzeo Slavko Kvaternik, a itavo vrijeme NDH zauzimali su se za
nj Mile Budak i dr Jure Vranei koji ga je neko vrijeme uvao u svom sanatoriju. Otpravnik
poslova jugoslavenskoga kraljevskog poslanstva u Madridu Lj. Viacki je 11. III 1942. izvijestio
ministarstvo vanjskih poslova Jugoslavije u Londonu ovako:
Prema obavetenjima dobivenim od naih dravljana izbeglih iz zemlje, izgleda da je
Sanatorijum za nervne bolesti g. Dr. Vraneia u Zagrebu utoite za one, koje uticajne linosti
dananjeg reima ele da sklone i zatite od ustakog zuluma. Sanatorijum se i danas nalazi pod
vostvom g. Dr. Vraneia.
U tom Sanatorijumu nalazi se i na uveni knjievnik g. Miroslav Krlea, koji nije u volji
Pavelievog reima, a koga, kao knjievnika, titi dr. Mile Budak. O drugim linostima koje se
nalaze sklonjene u tom Sanatorijumu za sada nisam mogao dobiti obavetenja. (AJ, Emigrantska
vlada kraljevine Jugoslavije - London (1941-1945), kut. 103, fasc. 28)

Poglavnik se uljudno pozdravio sa Krleom. Oni su se rukovali i razgovarali pristojno. Krlea se sjea da je taj susret bio, ako ne prijateljski i
neposredan, u svakom sluaju pristojan i obian.
'Mi smo lijepo razgovarali', rekao je Krlea. 'Nije bilo rijei ni o kakvoj
ustakoj ideologiji...'
Paveli je govorio o tome da e Njemci moda dobiti rat, a moda i nee,
da se jo ne zna kako e dogadaji ii, ali 'mi treba da branimo i uvamo ovo
to imamo'. Krlea je hrvatski knjievnik, on treba da zna ta je sad vano.
Eto, tu je, nije u partizanima. Na ovo pominjanje partizana, Krlea je uzvratio
da je to sluaj 'tako se desilo', da je to moda i Krleina zasluga.
Na to je Paveli reagovao: da to to Krlea nije u partizanima, to je ovdje i
iv je, zasluga je jo i nekog drugog...
U prianju, Krlea je napomenuo da je to Paveli, svakako, htio da kae da
je i njegova, Pavelieva, zasluga to je tako kako je. 9
Dakle, sve u svemu od Krlee se, kao od hrvatskog knjievnika, trailo da
pie i radi 'u tom duhu'. Nikakvo ustatvo Paveli nije pominjao. Krlei je
ponueno da 'u tom duhu' pie i djeluje sa jednog od ova tri mogua mjesta:
dekan Filozofskog fakulteta, intendant Hrvatskog narodnog kazalita i upravnik Sveuiline biblioteke. Krlei je ostavljeno na raspolaganju izvjesno vrijeme da razmisli i odlui...
Poslanik NDH u Bratislavi Bla Lorkovi uputio je 24. IX 98 ministru
Budaku ovakvo pismo.
Nakon kapitulacije Italije pie on znatno je porasao interes za
Hrvatsku u svim politikim i diplomatskim krugovima. Biljee se i komentiraju i manji vani dogoaji, iz kojih se onda prave razliite kombinacije, ve
prema sklonostima i eljama. Naravno da i lanovi poslanstva dolaze sada
ee u priliku, da odgovaraju na razna pitanja u vezi s proirenim glasinama o
bilo kakvom dogodaju ili politikoj kombinaciji. No samo riedko mogu dati
neki autentini odgovor, budui da pouzdane viesti iz domovine dolaze ili
kasno ili nikako. Tako se na primjer mnogi zanimaju za Bulatovu i Bogdanovu
sudbinu. O njima su doniele i ovdanje novine biljeku, ali se iz nje ne moe
jo nita pouzdana razabrati. Jednako nam nedostaju viesti o poloaju u
Jadranskom pojasu kao i o uobe vanijim unutarno- i vanjskopolitikim
dogodajima. esto se dogodi, da nas slovako ministarstvo vanjskih poslova
informira o naim dogodajima, o kojima bi mi morali njega informirati.
Molim stoga gospodina Ministra - zakljuuje Lorkovi svoje pismo da
izda nalog politikom odjelu, da se sva poslanstva urno putem ifre obavjeuju o svim vanijim dogodajima u Hrvatskoj i da se po mogunosti istima
dnevno alju kratka izvjea o poloaju.
General Glaise je 24. IX 9 telegrafski obavijestio Vrhovnu komandu i
ostale svoje nadredene da se poloaj u Hrvatskoj u posljednja dva tjedna
ponovno znatno pogorao. Zadobivanje obale nije nikako kao to je Glaise
ve bio izvijestio dovelo do trajnijeg poboljanja raspoloenja. Partizanski se
pokret danomice iri i postaje sve intenzivniji. Njegovo snanije ugraivanje u
planove neprijatelja, to je, dakako, povezano s anglosasko-ruskim odnosima,
Neto kasnije (14. VI 1942) javio je Viacki ministarstvu:
Moj informator iz Barcelone mi kae da je poznati pisac Krlea napustio sanatorium
dr. Vraneia, da se sada nalazi u slobodi i slobodno kree, ali da pie knjigu o Anti Stareviu.
(Isti izvor)
98 A-VII, NDH, kut. 256, Br. reg. 4/3.
99 AJ, T-501, rolna 264, Nr. 01888/43 g.Kdos.
91

uoljivo je, iako se general Tito dosad odbojno odnosio upravo prema
britanskim utjecajima. Suprotnosti izmeu partizana i ustrajno antikomunistiki orijentiranog D. Mihailovia postoje naelno i nadalje, ali Titova pozicija u Hrvatskoj nepobitno dominira u odnosu na srpsko-nacionalistika
strujanja (tenje). Partizani su uvelike zaokruili glavni grad Zagreb; snabdijevanje grada iz blie i dalje okolice prestalo je, tako da ponestaje svih ivenih
namirnica i ne moe se iskljuiti opasnost od nereda zbog gladi 400.000
stanovnika ovog grada. Potreba da se radi zatite uvijek prekidane glavne
eljeznike pruge (prema Beogradu i dalje) plodni predjeli Slavonije liavaju
njemakih jedinica, pretvorit e nuno Hrvatsku sve vie u zemlju koja ivi od
pripomoi Njemake. Tekoa zahvaanja ivenih namirnica i potekoa u
transportu jednako su krive za to. Poloaj na dalmatinskoj obali zasigurno se
moe raistiti, ali je pitanje hoe li Nijemci posvuda biti pozdravljeni kao
oslobodioci. Pogubno po raspoloenje prema Nijemcima bilo je - prema
svim pristiglim izvjetajima - to to su mogli nastupiti s tako (brojano)
slabim snagama. Na Balkanu upozorava Glaise ulijeva potovanje samo
snaga.
I u redovima oruanih snaga (NDH) zapaa se stalno opadanje raspoloenja. Prebjegavanje cijelih odjela na protivnu stranu u porastu je, pri emu se
gotovo uvijek iznova moe utvrditi poguban utjecaj oficira koji kre svoju
dunost. Odmazde (retorzije) nad njihovim obiteljima ne mogu se nikako
provoditi u svim sluajevima jer nisu dijelom zbog fizike neuhvatljivosti
uope nadohvat dravnim organima. Poboljanje materijalnog poloaja oficira koliko god ono bilo samo po sebi korisno ne moe se provesti na
zadovoljavajui nain zbog skokovitog smanjivanja vrijednosti novca; s druge
strane, poboljanje njihova standarda dodatnim snadbijevanjem ivenim
namirnicama nije mogue iz naprijed opisanih razloga. Briga za invalide i
obitelji palih vojnika izvanredno je nedostatna i manjkava usprkos stalnim
upozorenjima upuivanim poglavniku. I kod sposobnosti i dobre volje dravnog aparata bila bi djelotvornost takvih mjera ograniena zbog ustanka. U
redovima oficira i oni najbolji meu njima sumnjaju u dravu i njeno politiko
vodstvo. Njima pripada i novi ministar oruanih snaga (Navratil) koliko god
on ozbiljno pristupao svom zadatku.
Ceterum censeo najboljih Hrvata tvrdi Glaise jest zov za novom
vladom, pri emu nema nikoga koji pri tom ne misli na bivu Hrvatsku
seljaku stranku. Slobodan povratak Maeka u Zagreb koji bi imao uslijediti
iduih dana 100 dosad je jedini rezultat razgovora poglavnika s nekadanjim
voom seljaka Koutiem. Jesu li maekovci - za razliku od prije uope jo
skloni da uu pod krov vladine sjenice pod znakom je pitanja zbog
pribliavanja ratnih zbivanja, jer cijena ne bi bila mala. Njihova (Maekovih
pristaa) osnovna zamisao jest: neutralna inovnika vlada kojoj bi ukazali
podrku. Kako god bi se te mogunosti ocjenjivale, svaki ozbiljan razgovor
razbio se na nepremostivom unutranjem opiranju poglavnika koji - prema
100 Sm Maek navodi da su ga ustae dopremili iz Kupinca u Zagreb 9. prosinca 1943.
(VI. M a e k , nav. djelo, str. 248)
Partizanski obavjetajci javljali su iz Zagreba ve 10. XII 1943. da je Maek dopremljen u
Zagreb i da sad boravi u svojoj kui na Prilazu. Od Mihovilovia (Ive) saznaju da je Maek pod
jakom straom a povuen je u Zagreb zbog opasnosti partizanskog napada na Kupinec. Prof.
I. Krbek poruuje da HSS nema nikakve veze s Maekom uslijed jakih straa. Krbek je istodobno
izjavio da je osobno voljan kao i A. Kouti prii partizanima. (Arhiv Instituta za historiju
radnikog pokreta Hrvatske u Zagrebu; skraeno A-IHRPH, KP - 70/1655)

shvaanju najbliih suradnika vidi u oivljavanju ustakog terora jedini lijek

za budunost. Pokuaj takvog terora u boljim vremenima doivio je neuspjeh; pri nedovoljnim sredstvima kojima Paveli raspolae nasuprot takvim
protivnicima snage Titovih ljudi mora dravu baciti u potpuno rasulo. Gotovo
je zajedniko dobro i onog dijela javnog miljenja koji dri njemaku stranu
da bi se moralo pokuati s predstavnicima Hrvatske seljake stranke poteno i
ozbiljno, pa ak samo i zato da se masi hrvatskog naroda dade dokaz dobre
volje.
Sigurno je poglavnik njemakoj strani nastavlja Glaise na neki nain
odan, jer nema nikakav drugi oslonac, ali je u svojoj sadanjoj fazoni kao
saveznik vrlo malo vrijedan.
Od vanjskopolitikih dogaaja oslobaanje Mussolinija i formiranje faistike protuvlade pobudili su u Hrvata izvjesnu nelagodnost, jer se pribojavaju
reakcije na polju jadranske politike, a povratak u prijanje stanje u hrvatskom
prostoru liio bi njemaku stranu posljednjih prijatelja. Isto je tako i naglaeniji, nastup Nedia izazvao uznemirenost hrvatskih nacionalista, jer oni svjesno ne uvaavaju datosti ovog prostora. Tako se upravo u posljednje vrijeme
zamjeuje kod poglavnika i njegove ue okoline jae naglaavanje suverenih
prava i ondje gdje se bez sumnje radi o izrazito vojnim zajednikim interesima.
U zakljuku Glaise istie da mu je dunost naglasiti kko se pred optereenjima izvana ne smiju zanositi nikakvim nadama u akcionu sposobnost
hrvatskog vojnika. Meu hrvatskim prijateljima Njemake vrlo je, vrlo malo
onih koji oekuju neto drugo. Uspomene na stoljeima dokazane vojnike
vrline nisu na mjestu jer su historijske pretpostavke tada bile drukije. Da u
zemlji imaju samo jednu jedinu, potpuno akciono sposobnu njemaku diviziju
iz Reicha (114. diviziju), ne treba to s tim u vezi ostati nespomenuto. Potrebne
su jedinice iz Reicha koje su jedine sposobne da Hrvatima povrate potovanje i
vjeru u mo Njemake, kao i povjerenje u nju, to je kod njih uvelike
nagrizeno.
U njemake je ruke tog dana101 stiglo pismo dravnog ministra Milovana
Zania, upueno N. Mandiu. U njemu ani kritizira injenicu to vlada nije
obavijetena o tako sudbonosnim dogaajima kao to su oni u Dalmaciji.
Odgovorni ministri pie ani nemaju osjeaj odgovornosti da vladu
obavjetavaju o svim stvarima i zbivanjima. Na taj se nain nastavlja ona
opasna praksa koja je postojala prije nego to je Mandi preuzeo dunost
predsjednika vlade i koja je dovela do dananje fatalne situacije. Tako nose
ministri odgovornost za djela i propuste svojih ministarskih kolega, iako o
njima nisu nita znali, ak nisu mogli znati. Moda Mandiu nije poznato da
od dana formiranja prve (ustake) vlade pa do dananjeg dana nije vladi stigao
ni jedan opirniji izvjetaj bilo kojeg ministra koji bi prikazao i ocrtao stvarnu
sliku stanja oruanih snaga, uprave i sigurnosti u zemlji, odnosno djelatnosti
ustanika i stanja dravnih financija. Stoga je ani u prosincu 1942. god.
predloio vladi da predstavnici oruanih snaga podnesu vladi izvjetaj o tome
kolike su brojem, u kakvom su stanju i kakva im je vrijednost; dalje, kakvo je
raspoloenje u njoj, kakvi su oficiri, gdje se sve nalaze, itd. Bilo je reeno da e
se to izvriti, no u meuvremenu - u rasponu od sijenja do konca lipnja vlada nije odrala ni jednu sjednicu, a ni poslije se nije izalo u susret
Zanievoj molbi sve do danas. Zato je oruana sila drave, njena brojana
snaga i borbena vrijednost za vladu jo uvijek knjiga sa sedam peata!
101

AJ, T-501, rolna 267.

U meuvremenu su oruane snage u stanju raspadanja i prijeti potpuna

anarhija. Stoga ani iznova trai da ministar oruanih snaga, unutranjih
poslova i svi dravni ministri koji su u vezi s njemakim oruanim snagama
podnesu vijeu ministara opirne izvjetaje o stanju oruane sile, o javnoj
sigurnosti, o akcijama i pokretima ustanika, o dravnoj upravi i drugom, a ne
na posljednjem mjestu o zbivanjima u Dalmaciji. Tok rasprave na posljednjoj
sjednici vlade 20. IX dovoljno je jasno pokazao koliko je to potrebno.
Rasprava je - prema aniu - bjelodano pokazala da vlada u sadanjem
sastavu nije sposobna da popravi stanje i smiri duhove.
ani, na kraju, predlae Mandiu da to prije sazove sjednicu vlade na
kojoj bi ministar oruanih snaga, unutranjih poslova i dravni ministar u vezi
s njemakim oruanim snagama (M. Lorkovi) podnijeli izvjetaje o oruanoj
sili drave, njenoj snazi, naoruanju i borbenoj vrijednosti, ustanicima, upravi
i podruju nad kojim se prostire i vri upravne poslove drave, pa i o prilikama
i zbivanjima u Dalmaciji. Osim toga, vlada bi trebala razmotriti pitanje da li u
sadanjem sastavu moe obavljati svoje zadatke, u prvom redu da uvede red u
zemlji i smiri duhove.
Kasche je brzojavom 25. IX 1 0 2 obavijestio Berlin da ga je poglavnik tog
dana zajedno s gen. Glaiseom pozvao na razgovor u prisutnosti Mandia,
Budaka, Lorkovia, Balena i Navratila. Predmet razgovora bile su bande i
njihov utjecaj na ubiranje etve. Navratil je zatraio 10 bataljuna da ih stave
na raspolaganje hrvatskim oruanim snagama kako bi ubrali vrlo bogatu
etvu i tako je mogli iskoristiti za opskrbu zemlje i oruanih snaga. General
Glaise je to pitanje prihvatio i voljan je da o njemu dalje raspravljaju. Kasche
je zastupao stav da se ne bi smjelo apelirati na Reich zbog potrebnih vojnilv
snaga i liferacije ivenih namirnica, nego da se moraju vlastite snage u zemlji
odluno ukljuiti do krajnih granica. Sve je to - prema ocjeni poslanika - vie
pitanje dobrog i jedinstvenog vodstva i energinog djelovanja. Sporazumjeli su
se da gen. Navratil raspravi o tome s hrvatskim organima, smjesta formira
potreban tab i utvrdi plan to treba poduzeti. Gen. Glaise e nastojati da
potakne njemako vojno vodstvo da stavi potrebne hrvatske jedinice ministru
Navratilu na raspolaganje. Zasad je to 3.000 ljudi talijanske legije iz Italije i
jedan bataljun.koji se nalazi ovdje, zasad svega tri bataljuna. Gen. Glaise mu je
saopio (kasnije) da se Wehrmacht hoe sjeverno od Save ograniiti na
osiguranje eljeznike pruge, a ostalo podruje napustiti. Dakako, ne ele
Hrvatima za taj prostor prepustiti nikakve hrvatske jedinice. Protiv toga
morao bi Kasche izraziti najozbiljnije rezerve i neslaganje. Moglo bi se
pozdraviti kad bi se njemaka strana ograniila na osiguranje pruge, a
Hrvatima povjerila provoenje suzbijanja bandi sjeverno od Save. Tada bi im
njemaka strana morala i od njihovih vlastitih snaga (snaga NDH) prepustiti i
staviti na raspolaganje dovoljno jedinica. Kasche je gen. Glaiseu iznio prigovor zbog nedovoljnog jedinstva u akciji izmeu njemakih oruanih snaga i
policije pri suzbijanju bandi i obojica su zakazali dogovor o tome. 101
AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4099 od 25. IX.
Glaiseov obavjetajac A. Haeffner dostavio je generalu informaciju (Zagreb, 27. IX
1943) da je gen. Navratil, na sjednici dravnog privrednog vijea 24. IX u prisutnosti dra Mandia, ministra dra Balena, saborskog predsjednika M. Doena i drugih, saopio kako moraju
shvatiti da on sm ne raspolae ni s jednim jedinim hrvatskim vojnikom. Ta njegova izjava
odnosila se na molbu ministra dra Balena da mu za osiguranje etve stave na raspolaganje
potrebnu oruanu asistenciju. O tome je ve ranije dolo do otrog objanjavanja Balena s
Navratilom. Dravni tajnik dr Kraft izjavio je 27. IX u toku sjednice u ministarstvu narodnog
102

103

Ustaka je tampa104 donijela tri zakljuka dravne vlade:

I. Kralj Viktor Emanuel i njegova vlada marala Badoglia su sklopila dne
3. rujna 1943. primirje s neprijateljem bez sporazuma, pa i bez predhodne
obaviesti svojim dotadanjim saveznicima;
vlada Viktora Emanuela po ugovorenim tokama o primirju prela je na
stranu neprijatelja i stavila pod neprijateljsko zapovjednitvo oruane snage
kraljevine Italije;
do tada saveznike oruane snage Italije, koje su se nalazile'na hrvatskom
tlu, zauzele su djelotvorno neprijateljsko dranje prema naoj zemlji;
uslied toga vlada Nezavisne-Drave Hrvatske zakljuuje prekid diplomatskih odnoaja sa kraljevskom vladom marala Badoglia. (Zakljuak vlade
donesen na sjednici od 20. rujna 1943)
II. Dne 3. rujna 1943. Kraljevska Vlada marala Badoglia prela je na
stranu neprijatelja i time jednostrano ponitila sve postojee ugovore sa
dotadanjim saveznicima, pa tako i ugovore sa Nezavisnom Dravom Hrvatskom.
Na temelju toga Poglavnik je Nezavisne Drave Hrvatske dne 9. rujna
1943. proglasio pripojenje Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj onih hrvatskih zemalja na Jadranu, koje su bile odciepljene od Hrvatske, a dravnopravnom
izjavom od 10. rujna 1943. ustanovio, da su inima talijanske kraljevske vlade
poniteni i za hrvatsku dravu neobvezatnim postali rimski ugovori od 18.
svibnja 1941., kojima je bila postavljena granica izmeu Italije i Hrvatske u
pogledu na hrvatske zemlje, bez razlike, da li su prije pripadale bivoj
Jugoslaviji ili Italiji.
Hrvatska dravna vlada sliedom toga zakljuuje, da se donese zakonska
odredba o protegnuu dravne uprave na pripojene krajeve.
Tom zakonskom odredbom, a na temelju zakona o unutarnjoj upravi,
ukljuit e se jedni dielovi pripojenih krajeva ve postojeim upama, kao
podruje Splita i Kotora, a za druge dielove osnovat e se nove velike upe,
kao za podruje Ravnih kotara sa Zadrom, te za podruje Rijeke i hrvatskog
diela Istre. (Zakljuak vlade donesen na sjednici od 20. rujna 1943)
III. Vlada Nezavisne Drave Hrvatske uzimlje na znanje, da je Benito
Mussolini imenovao talijansku republikansku faistiku vladu i priznaje ju od
dananjeg dana kao jedinu zakonitu predstavnicu talijanske drave. (Zakljuak vlade donesen na sjednici od 26. rujna 1943)' 0 5
Prigodom tree godinjice Trojnog pakta ustaki ministar vanjskih poslova M. Budak odrao je 27. IX 1 0 6 na radiju govor u kojem je veliao taj
ugovor zakljuen sa svrhom uzpostave trajnog mira i uvoenja novog
poredka u svietu. Za njega je Trojni pakt Svjetska preporodna organizacija!
gospodarstva da je prisiljen otkloniti svaku odgovornost za prikupljanje etve ako mu u tu svrhu
ne stave na raspolaganje najmanje 10.000 vojnika. Kako Haeffner saznaje, na svim sastancima
referenti istiu kako nisu odgovorni za sadanju situaciju, pri emu se nedvoumno aludira na to da
odgovornost za takvo stanje pada na leda Nijemaca. (AJ, T-501, rolna 265)
104 Hrvatski narod, god. V, br. 845 od 28. IX 1943.
O tome je Kasche odmah izvijestio telegramom ministarstvo u Berlinu. (AJ, T-120, rolna
212, Nr. 4164 od 28. IX)
105 Mile Budak je 29. IX ifrom brzojavio poslanstvu NDH u Rimu:
Stupite odmah u vezu i suradnju sa novom faistikom vladom u Rimu i saopite joj da je
vlada N.D.H. priznaje kao jedinog predstavnika Italije. (A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 40/5 1)
106
Hrvatski narod, god. V, br. 846 od 29. IX 1943.

Budak je u uvodnom dijelu otro kritizirao mirovne ugovore zakljuene

poslije rata 1914 18. nazvavi ih nasilnikim diktatima. Narodi su bili
svrstani u skupine, bili su trgani i rezani, bili su lomljeni i stezani u zajednice
posve neprirodne i neeljene kao u luake koulje, te je svakom normalnom
ovjeku bilo posve jasno ve na samom poetku, da e svaki od nezadovoljnih
a to su bili svi upotriebiti prvu dobru zgodu, da zbaci sa sebe okove, koje
mu nametnue i kukaviki i prevarno starci, koji su svaki za sebe predstavljali
Metuzalemove godine; a svi skupa predpotopno shvaanje i naziranje o
ureenju ljudske zajednice.
Mi Hrvati doivjesmo svoju Golgotu time nastavio je Budak to smo
bili i proti svojoj volji i proti cieloj svojoj prolosti strpani u zajednicu s
narodom, koji je na susjed, koji govori i jezik naem slian u svom rjeniku,
ali koji je i po svojoj prolosti i po svojoj sadanjosti i po svojim tenjama za
budunost a napose, koji je nama duhovno posve stran, pa bio i ne znam
koliko vriedan u svojoj unutarnjoj sadrini, ali - koja je samo za njega i za
njegovu budunost vrednota, a za nas u svakom sluaju ili posve nevana ili
posve daleka bezvriednost, jer s njom nemamo nikako duhovne veze.
Oruani sukob izmeu versailleskih diktatora, slubenika vjenog glavniarsko-masonskog Jude i sila trojnog pakta nije bilo nego pitanje samo
vremena. I do njega je dolo, a ve se je na poetku pokazalo, da je duh jai od
tvari, da je ideja nadmona raunima. Sile su trojnog pakta napredovale
munjevitom brzinom, pobjede su se sustizavale kao striele na kopnu, na
vodama i u zraku.
I glavniari (kapitalisti) se zamislie. Opazie, da im ne dostaje ni duha ni
snage, da pobiede izravnim putem, otvorenom borbom. Latie se prokuanog
oruja prevare i podvaljivanja. Moda im posao niti nije bio preteak, jer su
neki koji su neopravdano u sklopu nacije doli u zajednicu, koja hoe, koja
moe i koja mora dovesti i uvesti novi poredak - poeli raditi kao da niti ne
ele novog poredka.
Hrvatska je pristupila trojnom paktu dana 15. lipnja 1941., vjerujui u
njegove zasade kao i u mueve, koji su toj svjetskoj preporodnoj organizaciji
stajali na elu.
Ili smo od pobjede do pobjede munjevitom brzinom, kakova u poviesti
ovjeanstva uobe nije poznata. Posve je naravno, da to nij moglo biti
ugodno naim neprijateljima, versailleskim gojencima, otevima i djeci. Kad
vidjee, da ne mogu snagom svog oruja i duha razoriti neprobojne falange
novog ovjeanstva, latie se svog prokuanog sredstva - prevare i podvala.
Pokuae, da zavedu one, koji su se sveano obvezali, da e pod svaku cierai
stvoriti i provesti novi, pravedni poredak u Europi i u svietu. I ne prevarie
se!
igosao je u nastavku izdaju talijanskog kralja i svoj govor ovako
zakljuio:
Mi znademo kako e ovaj rat zavriti: sigurnom pobjedom nu ne
znamo kako e se dogaaji do tada razvijati, pa moramo biti spremni na
najvee rtve i napore, jer su ti isti zajedniki generali, pod vidom saveznika,
na naem zemljitu naoruali nae vjekovne neprijatelje, a djelomino se sa
svojim etama i prikljuili njima, da zajedno rue nau dravu.
Privatnim putem saznaje javlja Kasche Berlinu telegramom 29. IX 1 0 7
da Gauleiter Rainer u svojstvu visokog komesara uvlai Rijeku u podruje
107

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4168 od 29. IX.

njegove uprave i eli ondje postaviti guvernera. Pozivajui se na svoje dotadanje izvjetaje ministarstvu, Kasche eli da upozori na ozbiljne tekoe koje bi
time nastale. Politikim tekoama pridruuju se sad i one praktine prirode, i
to:
1) Privredna poduzea na podruju Rijeka-Suak pripadala su najveim
dijelom Hrvatima. Osobito i brodarska poduzea. Talijanske mjere revizije
uzimane su ovdje kao samovoljni ini iji se ispravak smatra pravno sam po
sebi razumljivim.
2) Sjevernohrvatsko obalno podruje i sjevernodalmatinski otoci moraju
se snabdijevati obalnom plovidbom polazei od Rijeke-Suaka.
3) eljezniki put od Zagreba prema RijeciSuaku najkrai je put i
jedina neposredna veza s morem i za dovoz snabdijevanja.
4) Koliko je Kasche obavijeten, i linija razgranienja grupa armija (B i
F) bit e povuena tako da bi sektor Rijeka-Suak pripao odsjeku grupe
armija Freiherra v. Weichsa. To se namee i iz geografskog poloaja, a i
uzimajui u obzir potrebu snabdijevanja jedinica du obale. Upute kojima
ovdje raspolae Wehrmacht ne brane djelovanje hrvatskoga dravnog tajnika
dra Turine kao efa civilne uprave za sjevernohrvatske krajeve sa sjeditem u
Rijeci. Njegov skoranji nastup slube bio bi, tovie, u interesu hrvatsko-njemake suradnje. Dalje Kasche saznaje iz krugova Wehrmachta i to da se
namjerava upotrijebiti 3.000 Hrvata, koji se nalaze u Italiji, u borbama kod
Udina protivno onome to je Kascheu bilo saopeno.
Sutradan, 30. IX, 1 0 8 Budak je naredio ifri ustakog ministarstva vanjskih
poslova da svim diplomatskim predstavnitvima NDH i S.talnom trgovakom
izaslanstvu u Zrichu otpoalje ovu brzojavku:
Partizanska aktivnost pojaana. Glavnine (glavne snage) nalaze se na
sliedeim podrujima: podruje od Suaka obalom do Jablanca, pa izpod
Otoca i iznad Peruia i Gospia do Lovinca, te preko Udbine sjevernim
pravcem do Vrginmosta, pa natrag izpod pruge i Ogulina preko Vrbovskog na
bivu talijansku granicu; podruje oko Splita, koje zauzimanjem Splita podieljeno na vei zapadni i manji iztoni dio; podruje juno Banjaluke preko
Kljua na Gornji i Donji Vakuf, pa izpod Travnika sjeverno preko Teslia do
Prnjavora i natrag iznad Kotor-Varoa; podruje Papuka; manje skupine
posvuda.
Zauzimanje obalnih krajeva napreduje, ali polagano, jer nemamo jo
dovoljnih snaga, no stiu pojaanja.
Razgovori sa Maekovcima radi vlade u krizi zbog njihovih spekulacija.
Imade se rieiti koncem tjedna, ali vjerojatno nepovoljno.
Mussolinijev povratak nema upliva na nae prilike i teritorijalna proirenja.
Razgovori s maekovcima bili su doista tog dana privremeno okonani, jer
su Kouti i Torbar uputili ovakvo pismo (Zagreb, 30. IX. 1943) 109 predsjedniku ustake vlade N. Mandiu:
Gospodine pretsjednie!
Va gosp. tajnik saopio nam je juer, da dodemo danas dne 30. IX. 1943.
u 5 sati poslije podne u Pretsjednitvo vlade.
Predmijevajui da bi i kod toga razgovora bila u glavnom rije o vaem ve
108
109

A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 4 1 / 5 - 1 .

A-VII, SUP-Zagreb, MF-4.

izneenom prijedlogu, da lanovi HSS idu u sastav koalicione vlade, ast nam
je da Vam i ovim putem saopim slijedee:
Stvaranje koalicione vlade izmeu pretstavnika ustakoga pokreta i Radieve HSS pravno je i logiki neprovedivo, jer je HSS po sadanjoj vladi
rasputen, pak dosljedno tome nitko od nas ne moe biti ovlaten da u ime
jednog formalno-upravnog (!) nepostojee stranke da je provoenje politike
stranke ili ikako politiki iztupa.
Svoje slobodno miljenje iznjeli smo na zasjedanju zajednikog sastanka u
pretstavnitvu (!) vlade i tom prilikom potanko obrazloili, iz kojih razloga
drimo ulazak pojedinaca iz HSS u sastav koalicione vlade naelno nemoguim i u dananjim prilikama bezkorisnim.
Prema na zadnjem sastanku sporazumnom izreenom gleditu da se u tom
pravcu konzultiraju i ostali lanovi HSS ast nam je obavijestiti Vas da nam je
i u ovom kratkom roku ipak uspjelo utvrditi, da izmeu naeg na zadnjem
sastanku izneenog stanovita i stanovita naih do sada konzultiranih drugova, postoji potpuna saglasnost.
Nau pobudu po sastaim nadstranake vlade sa ciljem, da dravna vlast,
prije svega povrati povjerenje narodu i njegove vjene ideale u ovjenost,
zakonitost, potenje, slobodu i pravicu, te tako stvori preduvjete za duhovno
smirenje i ozdravljenje naih javnih prilika, odobrili su tako kao najzgodnije
rjeenje, u dananjim prilikama, i spomenuti sasluani nai drugovi.
Vi ste tu nau pobudu otklonili, premda lojalno priznamo da ste izjavili,
da nai 'razlozi i razloenja u cjelosti stoje i podnose najteu kritiku'.
Prema ovoj Vaoj izjavi, dalo bi se prije zakljuiti, na puni prihvat, nego li
na otklon nae dokumentarno obrazloene pobude, koja je bila diktirana
jedino brigom i osjeajem odgovornosti za dobrobit hrvatskog naroda i
njegove drave.
Treba poaliti da se u ovoj situaciji, koju ste vi oznaili veoma tekom,
daje s vae strane prednost optikim, ili kako na narod kae - prividnim,
umjesto stvarnim rjeenjima, koja bi prema naem najdubljem shvaanju
zahvatila sam problem u njegovu sr.
Iz svih gore navedenih razloga, ast nam je ovim staviti vam do znanja da
ne vidimo mogunosti, da bi se naa tako oprena stanovita mogla daljnjim
razgovorima ikako zbliiti. Dosljedno tome, otpada i potreba daljnjeg i
usmenog raspravljanja.
Izvolite gosp. pretsjednie, primiti izraz naeg odlinog potovanja.
Ing. A. Kouti
Dr. J. Torbar.
Tih je dana Budak zasigurno otposlao poslanstvu NDH u Berlinu ovaj
brzojav110 pod najurnije:
Molim vas posjetite urno sve nae vane i vanije prijatelje napose
Funka i Steengrachta i rastumaite im najhitniju potrebu promjene vojnikog
rada kod nas. Dvjestadvadeset tisua naih vojnika se bori u sklopu njemake
vojske a ipak nam je zemlja u plamenu jer su Talijani naoruali etnike i
partizane proti naem golorukom narodu, kojeg mi ne moemo braniti -jer
vojska ide posve nuno za velikim strategijskim ciljevima a pozadina prazna.
Partizani i etnici harae i narod uvjeravaju da su i Niemci neprijatelji kao i
Talijani. Narod goloruk vjeruje onom tko je naoruan pred njim.
1,0

A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 42/5 - 2.

Stoga je nuno da od talijanskog naoruanja dobijemo najurnije potpunu

spremu barem za pedeset tisua ljudi koje emo kao dobrovoljce naoruati i
razdieliti u male letee jedinice. Tako emo i partizane raspriti i pobrati etvu
koja je ove godine vanredna. Ako to ne uinimo, ne samo da e kaos biti sve
vei nego emo ubrzo i gladovati.
Prilikama nije kriv ni narod ni loa uprava koliko injenica da su Talijani
hajdukovali doputenjem Niemaca a mi bili i razoruani i bez potpore. Sad
nam'treba urno pomoi orujem da osiguramo i narod i prehranu.

Paveli u Veneciji 1941. godine.

Paveli s Mussolinijem u Veneciji 1941.
godine.

Paveli u drutvu s poslanicima Njemake, Italije i NDH 1941. godine.

Paveli u etnji po Veneciji 1941. godine.

Paveli s grofom
1941. godine.

Cianom

Veneciji

Paveli sa Slavkom Kvaternikom

1942. godine.
Paveli u drutvu ustakih ministara.

Paveli sa Stepincem 1942. godine.

Paveli s vojskovoom Kvaternikom razgledava izlobu 1942. godine.

Paveli u etnji ulicama Zagreba 1942. godine.

Paveli vri smotru vojnih jedinica 1942. godine.

Pavelic sa lanovima uprave drutva Hrvatski zmaj 1942. godine.

Paveli u drutvu jednog izaslanstva na Trgu Stjepana Radia 1942. godine.

Paveli prima izaslanike Njemake Narodne Skupine u NDH 1943. godine.

Paveli prima novogodinje estitke predsjednika Sabora Marka Doena.

Ministar oruanih snaga NDH, general Navratil, estita Paveliu novu godinu, 1944.
godine.

Paveli prima izaslanstvo Bugara, vjerojatno 1943. godine.

Ministar unutranjih poslova dr Andrija Artukovie u ustakom Saboru 1942. godine.

Predsjednik ustake vlade dr Nikola Mandi kod Hitlera 1944. godine.

Vladko Maek kao voa Graanske i Seljake Zatite.

Reichsfhrer SS H. Himmler u inspekciji SS divizije Handar 1944.
godine.

Izaslanik svete Stolice opat M a r a m e i

njegov tajnik Masucci.
Maekovi zatitari.

Paveli u drutvu izaslanika Svete Stolice i njegova tajnika Masuccija.

Poslanik Treeg Reicha, Siegfried Kasche.

Paveli prima maarske diplomatske i vojne izaslanike u Zagrebu.

Paveli u razgovoru sa panjolskim poslanikom u Zagrebu.

Novi talijanski poslanik u Zagrebu, Petrucci, u audijenciji kod Pavelia 1943. godine.

ETVRTO POGLAVLJE

U traenju puta
1. Nov a ustaka vlada. Zanimljiv je, iako ne uvijek i precizan
izvjetaj vojnoupravnom komandantu Jugoistoka od 1. X1 za proteklo tromjeseje. U njemu se za to vremensko razdoblje (srpanj, kolovoz i rujan) navodi o
politikoj situaciji ovo:
Politika situacija se jo vie pogorala, neto zbog politike i vojne
situacije u Italiji i Rusiji, a poneto zbog pojaane aktivnosti bandi u zemlji.
Celo podruje, izuzev veih gradova, treba smatrati banditskim. Na stanovnitvo je veoma deprimirajue delovalo to to su bandama ponovo preputeni
delovi zemlje koje je napustila nemaka vojska (to je bilo neophodno zbog
oslobaanja snaga za jadransku obalu). Ranije oduevljenje stanovnitva
pretvorilo se u odbojno a delimino i neprijateljsko dranje prema nemakom
Vermahtu. Nemo nemakih okupacionih trupa da ugroenom stanovnitvu
prue najneophodniju zatitu od bandi poljuljala je ugled i poetno oduevljenje prema nemakim jedinicama. One imaju iskljuivo zadatak da obezbeuju
prugu BrodSarajevoMostar u pravcu obale i SunjaBihaobala. Za greke
i propuste vlade (ustake), kao i za nepravilnosti, optuuje se Nemaka kao
tvorac i pomaga hrvatske drave. Poto Nemci nisu preduzeli energine i
efikasne mere za smirivanje zemlje, polau se poslednje nade u Engleze i
Amerikance. Veliki deo stanovnitva praktino nema ta da izgubi i ne vidi
vie nikakvu mogunost na koji bi nain trebalo doprineti temeljitoj promeni
sadanje ili neke druge hrvatske vlade. Osim toga je znatno oteano izvrenje
zadataka koji su postavljeni nemakom Vermahtu jer je ukinuto prenoenje
izvrne vlasti u Hrvatskoj i ne moe se uticati na suverenitet poglavnika.
Danas se ne moe Hrvatska smiriti samo vojnim sredstvima. Katastrofalne
politike, upravne i privredne prilike u zemlji mogu se izmeniti samo energinim merama, a naroito temeljitom politikom reformom.
Loim ekonomisanjem i ustakim kursom, vlada je izgubila svaki oslonac
ne samo kod pravoslavaca i Muslimana nego i kod hrvatskog stanovnitva.
Vlada ima stvarni uticaj jo samo u nekim veim gradovima. Vlast i autoritet
drave vie ne postoji. Komunisti nesmetano ubiraju porez, u poljoprivrednim
oblastima u itu, odravaju analfabetske kurseve. U oblasti koja im je preputena, a koja se protee preko cele zapadne i srednje Bosne, oni sada imaju
svoju upravu preko narodnooslobodilakib odbora. To su civilni odbori u selu
i gradu koji su preuzeli poslove optinskih i sreskih uprava (i vojnu privredu).
Pored njih postoje i komunistike vojne vlasti u pozadini koje se sastoje od
1
Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha 1943, str.
583-593.

11

Ustae i Trei Reich I

161

komandi oblasti za jedan ili vie hrvatskih okruga, i komandi mesta, za vea
mesta i vane vorove. Ti organi vode policijske i privredne poslove i vre
kontrolu u pozadini, kao i regrutovanje za bande. Danas praktino postoji na
velikim podrujima - kako u selima tako i u gradovima - sovjetska drava. U
svim selima odravaju se priredbe sa ciljem vrbovanja i stanovnici su izloeni
stalnom pritisku, tako da se oseaju nezatieni. Pasivno dranje vladinih
organa veoma ide naruku komunistikoj delatnosti. Pravna nesigurnost,
bespravnost i haotine prilike u velikim delovima zemlje karakteriu stvarnu
situaciju. Vie nisu zagarantovani ivot i imovina.
Vei deo inovnitva je zatrovan, korumpiran, podmitljiv, nepravedan i
nesposoban. Plate su tako nedovoljne da su inovnici direktno upueni na
mito. Dodatak na skupou koji je vlada dodelila svim slubenicima i nametenicima u javnim slubama (od 10.000 do 20.000 kuna) nema nikakvog
znaaja, s obzirom na pad vrednosti novca. Sposobni inovnici koji ele da
rade ne mogu se probiti, jer iza njih ne stoji nikakva v last koja bi ih titila.
Nedostaje nacionalne svesti i ideja vodilja. Kada iza sposobnih i vrednih
slubenika stoji jako mono rukovodstvo koje ima korena u narodu, oni su
onda u mogunosti da ispunjavaju svoje dunosti. Stanovnitvo je raspoloeno
ako ima odgovarajue rukovodstvo. iroki krugovi naroda imaju jedino elju
da ive u miru, redu i pravdi.
Meutim, hrvatska vlada nije u stanju da potpuno sredi prilike sopstvenim
snagama i da se stara za mir i red. Ta nesposobnost dravne uprave u
pojaanoj meri utie i na snabdevanje stanovnitva. Potpuno je opala poljoprivredna proizvodnja, nedostaje dobra organizacija u prikupljanju i podeli
namirnica. Stalno rastu cene i inflacija.
Prilike u zemlji utiu na zabrinjavajui nain i na vojno snabdevanje
(eleznike pruge i putevi), kao i na industriju naoruanja i sirovina.
Zato su iroki krugovi stanovnitva do sada videli poslednji spas u
nemakoj upravi. Od nje se oekivalo pravedno upravljanje zemljom, obezbeenje ishrane, sigurnosti, mira i reda. Posle uzaludnog iekivanja, sada je
izgubljena nada u vladu koju bi usmeravala i kontrolisala Nemaka, koja se
naroito razume u to da ponovo oivi privredu.
Ekonomska beda i siromatvo, nepravilno poslovanje, pomanjkanje brige
za ishranu, nezadovoljstvo sa postojeim prilikama gone ljude iz dana u dan u
redove bandita. To koriste neprijateljske radio-stanice za hukanje naroda.
Muslimani se ni na koji nain ne zalau za hrvatsku dravu jer im nije
ostvarila njihove nade u agrarnu reformu, a oni moraju i dalje sluiti kao
gromobran u sukobima Srba i Hrvata. Zato krugovi muslimanskih intelektualaca ele ili nezavisnu dravu Bosnu i Hercegovinu, u kojoj bi odgovarajue
narodnosti drale teritorijalnu upravu, a Muslimani bi u odgovarajuem
procentu uestvovali u vladi i ne bi kao do sada zavisili od samovolje vlade u
Zagrebu, ili ele protektorat pod ijom bi vojnom upravom imali odgovarajue mogunosti za razvoj i delatnosti. Za sve jae tenje Muslimana za
nezavisnou karakteristino je izmeu ostalog i formiranje Muslimanskog
odreda pod komandom biveg banditskog komandanta Huske Miljkovia.
Pod parolom: 'Muslimani, ne idite u hrvatsku vojsku ili partizane, nego
branite svoju imovinu od svih napadaa, bez obzira s koje strane bi doli',
veto je iskorien veiti san Muslimana za autonomijom.
Reorganizovanje vlade naimenovanjem politiara Mandia za predsednika hrvatske vlade nailo je na slabo interesovanje kod stanovnitva.
Mandi sa svoje 74 godine moe malo uticati na poslove vlade. U irokim

krugovima na selu postojala je nada da bi bivi voda hrvatskih seljaka Maek

mogao da smeni poglavnika. Pregovori koji su ve due vremena voeni sa
umerenijim lanovima bive Hrvatske seljake stranke, naroito sa Koutiem,
Maekovim zetom (!),2 imali su za cilj da pozitivne snage te, nekada najvee i
godinama jedine, hrvatske partije pridobiju za saradnju sa vladom.
General Begi, dosadanji dravni sekretar u Ministarstvu rata, naimenovan je za ustakog doglavnika - to je najvii poloaj posle samog efa drave.
General Navratil je postao ministar rata i komandant hrvatskih oruanih
snaga.
Meu katolikim stanovnitvom je prijem predsednika srpske vlade Nedia u firerovom Glavnom stanu pobudio strahovanja da je firer dao Nediu
posebna obeanja za Srbiju. Za stav izvesnih hrvatskih krugova je karakteristino irenje glasina odnosno pretnji da bi srpski krugovi koji se oslanjaju na
Nemce mogli posle rata svata da oekuju, da e 'folksdojeri biti iseljeni i
tako e se vriti odmazda za sve'.
Kasche je u Zagrebu 1. X3 primio telegrafsko obavjetenje o novoj odluci
Vrhovne komande. Naredila je da general Glaise u svojstvu opunomoenoga
njemakog generala u Hrvatskoj obavlja teritorijalne zadae koje - prema
tome ispadaju iz kruga nadlenosti glavnokomandujueg na Jugoistoku.
Opunomoeni general podreen je u tom pogledu komandirajuem generalu
Jugoistoka. Njegov je zadatak da vri izvrnu vlast u onim dijelovima Hrvatske koji su, u suglasnosti s vladom u Zagrebu a na temelju zakonske odredbe o
izvanrednom stanju od 18. sijenja 1943, proglaeni operacionim podrujem.
Doe li do borbi veeg domaaja, osobito ako neprijatelj pokua iskrcavanje,
a doe li i do ispadanja djelotvorne hrvatske vlade, ima se opunomoenom
generalu povjeriti vrenje izvrne vlasti na cijelom hrvatskom teritoriju pod
okupacijom njemakih jedinica, a k tome i u onim podrujima koja bi pored
toga dodatno odredio glavnokomandujui na Jugoistoku. Odnos njemakih
civilnih organa u Hrvatskoj prema opunomoenom generalu treba se u tom
sluaju posebno regulirati. S Vrhovnom komandom je dogovoreno da e to
uslijediti tek nakon dogovora s ministarstvom vanjskih poslova. Ako doe do
iskrcavanja, moe glavnokomandujui na Jugoistoku formirati na obali borbenu zonu u kojoj bi teritorijalna ovlatenja u cijelosti ili djelomino prela na
angairane zapovjednike jedinica u toj zoni.
Dotadanji predstavnik NDH pri Vatikanu knez Erwein Lobkowitz koji
nije znao hrvatski! - posjetio je Kaschea - javlja poslanik Berlinu sa zakanjenjem, telegramom 1. X. 4 Lobkovvitzu, koji je imao titulu papinog tajnog
komornika, Vatikan je preporuio da se vrati kui jer Vatikan pred moguom
perspektivom da neprijateljske snage zauzmu Rim ne eli preuzeti odgovornost za njegov ostanak poto Lobkowitz nema svojstvo diplomatskog predstavnika.
Lobkowitz je imao - ispriao je Kascheu izmeu ostalog odulju oprotajnu audijenciju kod pape u prisutnosti kardinala-dravnog sekretara. Lobkowitz tvrdi da je sv. otac suprotno od kardinala-dravnog sekretara izrazito germanofilski orijentiran. Knez se vrlo pohvalno izraavao o dranju
Netono. Supruga ing. Koutia mlada je kerka Stjepana Radia Mira.
AJ, T-120, rolna 212.
4 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4211 od 1. X.
5 Dakle, predstavniku NDH u Vatikanu Sveta Stolica - odravajui i nadalje diplomatske
odnose s kraljevinom Jugoslavijom nije priznavala knezu Lobkovvitzu svojstvo diplomatskog
predstavnika.
2
3

njemakih jedinica prema Vatikanu jer su se u najveoj mjeri ponaale

korektno, to je i papa pred njim istakao. Vatikan se samo pribojava komunistikih nemira i razaranja prilikom naputanja Rima. O njemakom se
ambasadoru pri Vatikanu6 Lobkowitz izraavao s osobito visokim potovanjem i naglasio kako on (ambasador) i kod Vatikana zauzima izvanredno
dobre pozicije.
O zbivanjima u Rimu priao je Kascheu da je izdaja marala Badoglia u
rimskom drutvu izazvala iznenaenje i otru osudu zbog okolnosti koje su je
pratile. Budui da je Badoglio smjesta strugnuo avionom, njegov dotadanji
ugled pretrpio je ozbiljan udarac. Kad su njemake jedinice zaposjedale Rim,
dolo je do okraja koji nisu izazvali neka vea razaranja. Njemake jedinice
drale su se openito dobro i sam grad Rim nisu drale pod okupacijom.
Pogled na njemake jedinice u prolazu pobudio je divljenje zbog njihove
brojne snage i naoruanja. Osnovna orijentacija stanovnitva i rimskog drutva zapravo je protunjemaka.
Faistika vlada naila je dosad na malo odjeka. U pokuanim demonstracijama sudjelovalo je nekoliko desetaka omladinaca i demonstracije su kod
stanovnitva pobudile smijeh i odbijanje. Talijanska divizija pod komandom
kraljeva zeta bila je u poetku iskoritena za straarsku slubu, ali je zatim bila
razoruana. Straarenje su potom njemake jedinice povjerile dvjema stotinama hrvatskih orunika koji se ondje nalaze na izobrazbi i ti su andari
zadatak izvrili dobro i na zadovoljstvo komande.
Glasine o navodno zamoljenoj audijenciji Kesselringa kod pape besmislene
su, jer je sam papa izjavio Lobkowitzu da to Kesselring nije nikada traio, za
to i nema razloga uz prisutnog njemakog ambasadora u Vatikanu. Samo se
po sebi razumije da bi papa udovoljio takvoj molbi. Lobkowitz je razgovarao i
s predstavnikom Jugoslavije koji se jo nalazi kod Vatikana. Taj mu je izjavio
da e Hrvatsku svesti na najmanji prostor oko Zagreba. Srbija e dobiti
Bosnu, Srijem, Hercegovinu i Dalmaciju koliko su pravoslavne i pravoslavna e se crkva znatno proiriti. U razgovoru s papom, u vezi s tim
(jugoslavenskim) poslanikom, Lobkowitzu su priznali da Vatikan nema mogunosti da se oslobodi takvog predstavnika.
Na talijanski razvoj ne daje Lobkowitz mnogo nastavlja Kasche svoj
izvjetaj Berlinu. - Knez smatra i jedan i drugi rasplet u Italiji (i onaj po
Mussolinijem i onaj pod Badogliom) bez perspektive. Raspoloenje Talijana je
loe, iako narod po svom temperamentu uzima stvari na laku ruku. Iz
razgovora s Talijanima razabrao je da o sadanjoj situaciji imaju upravo
djetinjasto shvaanje.
Glaise je u svojstvu vojnog ataeja brzojavom 2. X8 obavijestio VK i ostale
svoje nadreene o poloaju u Hrvatskoj koji se - prema njegovoj ocjeni - u
proteklom tjednu iznova bitno pogorao. Predsjednik vlade Mandi i ministar
narodnog gospodarstva Josip Balen pozvali su poslanika i Glaisea 1. X uvee
na razgovor da bi im saopili kako se sada vie ne radi samo o pitanju etve u
Slavoniji nego malo-pomalo i o cijelom problemu (ustake) drave. Snaga
ustanika iza jedinica koje nadiru prema obali poprima zabrinjavajue oblike.
Dovedeno je u pitanje iskoritavanje prirodnih bogatstava sjeverne Bosne.
6 Do 31. III 1943. bio je njemaki ambasador pri Vatikanu Carl-Ludwig Diego v. Bergen, a
zatim bivi dravni sekretar Ernst Freiherr v. Weizsacker.
Otpravnikom poslova Nikolom Moscatellom, dok se poslanik Niko Miroevi-Sorgo
povukao u Portugal.
8 AJ, T-501, rolna 264, Nr. 01955/43 g.Kdos.

Lukavac i Kreka kod Tuzle zauzeti su; njihov je gubitak poetak jednog niza.
Prirodno da je prikupljanje prebogate etve u Slavoniji, za to ne stoji
dovoljno jedinica na raspolaganju, i nadalje prvenstveni zadatak. Titovi
ustanici prisiljavaju brojne gradonaelnike koje je imenovala vlada da daju
ostavke. Privredna blokada Zagreba postaje sve djelotvornija. eljeznika
pruga prema Reichu dosad razmjerno nedirnuta slui ustanicima kao novi
cilj za napade. Ustanak u istonoj Kranjskoj prelazi granicu i spaja se s
ustankom u Lici. Ministar Balen, ne naroito sklon Nijemcima, izjavio je vrlo
agresivno da se ne radi vie o 3.000 zadranih hrvatskih legionara iz Italije,
nego o njemakoj pomoi od 30.000 do 40.000 ljudi koji jedini mogu spasiti
situaciju. Upozorio je pri tom na okolnost da bi Nijemci od samog poetka po njemu snosili odgovornost za sigurnost zemlje.
Ocjena situacije obojice ministara slae se uvelike s onom svih lokalnih
njemakih komandi, a i s onom novog ministra oruanih snaga Navratila.
Predstavnici nekadanje Hrvatske seljake stranke otklonili su nakon poduih
pregovora na zadovoljstvo poglavnika, dakako da surauju s ustakim
reimom, pri emu su se u svom pismu upuenom predsjedniku vlade Mandiu iznova vratili na potrebu formiranja neutralne vlade koja bi uspostavila
povjerenje. Izvanredno teki razvitak povezan je mjerodavno pri naelnom
pesimizmu i pacifizmu hrvatskog naroda - s poloajem na istonom ratitu i
onim u Italiji. A da se to izriito ne kae, poglavnik vrlo vjerojatno vidi jedini
izlaz u iznova pootrenom ustakom kursu koji ve jednom dodue, u
godinu i pol nakon osnivanja drave pod neusporedivo povoljnijim okolnostima ne samo da nije zakazao nego je sadanju unutranjopolitiku
napetost tek izazvao, i to ne malo. Pode li se tim putem, spast e nade da se iz
dijelova hrvatskih oruanih snaga, ipak, stvori upotrebljiva jedinica na niticu,
a tako (pesimistiki) misli i hrvatski ministar oruanih snaga Navratil. Narod
je umoran od stalnog terora i ezne za redom i mirom to raspoloive,
brojano nedovoljne hrvatske i njemake jedinice, dakako, ne mogu uspostaviti, ne uzimajui pri tom uope u obzir politike pretpostavke koje nedostaju.
Jedno stvarno perspektivno sredstvo koje bi moglo zaustaviti krizu to ide
svom vrhuncu Glaise vidi samo u dovodenju dostatnih njemakih jedinica za
osiguranje njemake pozadine. Ne bi mogli ponijeti odgovornost za preputanje etve partizanima u slavonskom prostoru.
General Glaise primio je 5. X prijepis patetinog brzojava ustakog
ministra Ede Bulata upuenog poglavniku koji, meutim, njemaka divizija
nije htjela proslijediti. Bulat - na putu u Split pod zatitom Nijemaca u
njemu tvrdi da su ostavljeni na cjedilu! Gotovo svakog dana javlja preplaeno - gine jedan iz njegove pratnje i sve njih oekuje ista sudbina. Stoga Bulat
ini odgovornim sve dravne faktore NDH pred historijom, narodom i
obiteljima. Bande imaju mnogo tekog naoruanja i municije. Bulatu je
nerazumljivo to ne poduzimaju nikakve ozbiljne korake, iako su samo
dvanaest kilometara udaljeni od Sinja. Jedinica SS-a bori se junaki danonono i prua natovjeanski otpor masovnim juriima bande. Brzojav nosi
potpis: dravnik Bulat. Dodan mu je i jedan post scriptum komandanta
Petersena u kojem stoji da je dravniku dao uliti hrabrosti i odredio da se
takve poruke zbog preoptereenosti linije ne alju dalje.
Glaise je sa zakanjenjem (15. X) proitao izvjetaj vieg voe Njemake
radne slube (Reichsarbeitsdienst, skraeno RAD) kod njemakog poslanstva
9

AJ, T-501, rolna 267.

u Zagrebu od 4. X 1943. 10 u kojem se tvrdi da se unutranjopolitika situacija

u Hrvatskoj poslije 25. VII (ostavka B. Mussolinija) nije bitno izmijenila, nego
se u razvoju samo dalje pogorala. Ako je se eli pravilno razumjeti, onda
ovjek mora biti naistu da hrvatska vlada s kojom njemaka strana slubeno
saobraa i hrvatski narod nisu jedno. Pri tom ne treba nikako sumnjati u to da
kod vlade u Zagrebu ne postoji volja da uini sve potrebno za ope vodenje
rata. No, na alost vlada je od samog poetka poinila teke pogreke,
odnosno ih trpjela, pa je tako sve vie gubila povjerenje irokih masa stanovnitva. Svaka je vlada, meutim, nemona ako pretena veina naroda ne
surauje. Tako se danas u Hrvatskoj dolo tako daleko da veina naroda bez
zatite izvrgnuta utjecaju partizanskog pokreta i neprijateljskoj propagandi
nema vie nikakvog povjerenja u vladu i sve vie pomae partizanski pokret.
Njegova je propaganda narodu bliska i vrlo djelotvorna; ona vlade gotovo bez
uinka, iako zainteresirana mjesta tvrde protivno. Disciplina i borbeni duh
partizana preteno su vrlo znaajni.
Ponovno stjecanje jadranskoga obalnog podruja stoji dalje u tom
njemakom izvjetaju nije na alost nita izmijenilo u tom nepovoljnom
razvoju. Poloaj se time ak i pogorao, jer jedinice marala Badoglia nisu
svuda i pravodobno mogle biti razoruane, tako da je partizanima polo za
rukom da prisvoje ne ba beznaajne zalihe oruja i municije, pri tom i
artiljerije, ne uzimajui u obzir oekivanje da pod osobito povoljnim prilikama sudjeluju u mjerama njihovih prijatelja po oruju od odlune vanosti za
ishod rata. To je i uzrokovalo da hrvatski partizani preteno iz podruja
jugozapadno od Zagreba pa do jadranske obale sudjeluju u ustanikom
pokretu to ga neprijatelj organizira u prostoru Gorica jugozapadno od
Ljubljane i u Istri.
Prelaenje partizana na stranu vlade u Zagrebu o kojem izvjetava tampa
ako je do njega i stvarno dolazilo beznaajno je. Partizanski pokret nije ni
u posljednje vrijeme nipoto nazadovao u hrvatskom prostoru; naprotiv, on
sve vie jaa. Pri njegovoj vojnoj ocjeni mora se uzeti u raun i to da izmeu
anglo-amerikoga i sovjetskoga politikog utjecaja praktino nema razlike.
Neprijatelj je Njemaka!
Njemaka policija u Hrvatskoj koja se organizira iz hrvatskog ljudstva
razvija se na alost - kako izgleda - polaganije nego partizanski pokret, tako
da on sve vie vee njemake jedinice koje su zabavljene znaajnim dijelom
odravanjem neometanog prometa i ureaja. U Hrvatskoj danas nema podruja koje nije zahvaeno partizanskim pokretom. I Zagorje, u kojem su
najveim dijelom podignuti logori drvenih baraka hrvatske Radne slube i u
kojima se nalaze smjeteni doknadni dijelovi, ugroavaju partizani neprekidno
ve tjednima. Vie baraka u jednom takvom logoru izgorjelo je prilikom
jednog partizanskog prepada. Vea teta izbjegnuta je samo tako to su
onamo prebacili jedinice Wehrmachta, a kasnije i Waffen-SS te ih porazmjestili u neiskoritene i nezaposjednute drvene barake koje tako zatiuju susjedna
konaita. I u odjelima koji su u akciji na terenu mnoe se u posljednje vrijeme
prepadi partizana koji, meutim, uglavnom ostaju bezuspjeni zahvaljujui
osiguranju to ga organiziraju jedinice VVehrmachta. Svakako da zbog takvih
prilika nastaje izvjesno uznemirenje kod pripadnika Radne slube, kako onih
iz doknadnih odjela u Zagorju tako i kod odjela u akciji na terenu, to bi se sve
lako moglo prevladati kad ne bi bilo drugih okolnosti.
10

AJ, T-501, rolna 267.

Partizanski je pokret naiao na takav odjek irokih masa naroda da je

izvrnu vlast vlade u Zagrebu gotovo potpuno iskljuio. No, pri prosuivanju
opeg poloaja ne smije se zaboraviti opi ratni poloaj. Velik dio hrvatskog
naroda, ukljuujui dio oficirskog kora hrvatske vojske, vjeruje danas u
pobjedu neprijatelja Njemake. Nije svojstveno karakteru hrvatskog naroda
da se poto-poto dosljedno i portvovno zalae za jednom eljeni cilj: nezavisnost. To svojstvo mora se tek probuditi i razvijati odgojnim mjerama, kao to
je na primjer Radna sluba. iroke mase hrvatskog naroda, ukljuujui i
inteligenciju, preputajui se sebi i neprijateljskom utjecaju i previe su spremne da se osiguraju na sve strane, za sve mogunosti. Kako su sada izgledi
protivnika vrlo dobri (prema hrvatskom javnom miljenju), ne eli se vie
gotovo nitko opteretiti akcijom u prilog hrvatske vlade koja stoji na njemakoj, dakle neprijateljskoj strani.
Pod takvim uvjetima - zakljuuje se u izvjetaju vieg voe njemake
Radne slube moraju Hrvatsku smatrati za neprijateljsku zemlju u kojoj su
vladini politiari prestali odluujue utjecati na razvoj prilika. To moe u
Hrvatskoj odsad samo njemaki vojnik uz pomo malobrojnih pouzdanih
jedinica hrvatskih oruanih snaga.
Poslanik Kasche je 5. X 1 1 javio brzojavom sadraj svojih razgovora s
Navratilom, Lorkoviem i poglavnikom. U njima, voenim posljednja tri dana
javlja on Berlinu pruila mu se prilika da razmotri pitanje hrvatskog
(ustakog) stava prema suzbijanju bandi te -stanje u kojem se sad nalazi
formiranje nove vlade. O tome mu je poglavnik juer (4. X) dao ova
razjanjenja:
Mandi ostaje predsjednik vlade; ministarstvo narodne privrede (gospodarstva) ponovno e podijeliti i dosadanji ministar Balen zadrat e kako
izgleda ministarstvo uma i ruda; za ministra trgovine predvien je J. Cabas,
za ministra seljakog gospodarstva Stj.Hefer, dotadanji veliki upan; ministarstvo vanjskih poslova eli Paveli ponovno povjeriti Lorkoviu jer Budaka
mora - kako je poglavnik priznao ve pri svakom Budakovom govoru prije
toga cenzurirati. Posebno formiranje socijalnog ministarstva s tim da obuhvati
i zdravstvo takoer je u planu. Kasche je nabacio misao da povjere Lorkoviu
ministarstvo unutranjih poslova s A. Benakom kao dravnim tajnikom zbog
Lorkovieve dosadanje (uspjene) suradnje s njemakom vojskom. to se tie
budueg ministra vanjskih poslova, ukazao je poglavniku na Koaka. O njemu
je poglavnik napomenuo da je za Koaka bolje da jo neko vrijeme ostane u
Budimpeti zbog neprijateljstva koja pobuuje na unutranjem planu. Lorkovia ne bi poglavnik oigledno volio imati kao ministra unutranjih poslova.
Dosadanji ministar Janko Torti, prije glavni tajnik Hrvatske seljake
stranke,12 trebao bi zadobiti veu teinu u vladi. Ministarstvo riznice imao bi
preuzeti A. Hondl, prijanji komesarski predsjednik Narodne banke ili neki
profesor V. Lunaek koji vai za financijskog strunjaka. Poglavnik je Kascheu izjavio da e formiranje vlade okonati za nekoliko dana. On, a prije ve
Lorkovi, saopili su Kascheu da je Kouti pismeno potvrdio, u svoje ime i u
ime svojih prijatelja, otklon da uu u vladu. Obrazloili su to tako da ne ele
suraivati s ustaama i da ele imati i demokratske forme vladanja. Ivan
Andres se pred generalom Glaiseom prije nekoliko dana usmeno slino
AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4255 od 5. X.
Prije je glavni tajnik HSS bio dr Juraj Krnjevi, a za vrijeme rata tajnike poslove
otpravljao je u Zagrebu Ivanko Farolfi.
11
12

izrazio. Time su okonane pekulacije u tom pravcu. Suradnja s tim ljudima

znaila bi i za njemaku stranu izvanredno optereenje u otpravljanju poslova.
U pogledu suzbijanja bandi poglavnik i oba ministra su izvanredno
zabrinuta i ogorena nastavlja Kasche. Poglavnik mu je proli dan iznio
tvrdnje prema kojima se 170.000 hrvatskih vojnika nalazi u njemakoj vojsci,
odredima Waffen-SS i policiji ili pak pod njihovom (njemakom) komandom,
a svi zajedno lieni su bilo kakvog vodstvenog utjecaja s hrvatske strane.
Hrvati sami imaju 92.000 ljudi koji izuzevi poglavnikovu tjelesnu gardu
(PTS), straarske jedinice, formacije osiguranja i andarmeriju pripadaju
samo kolama, tehnikim ureajima, uredima, tabovima i radnim jedinicama. Za suzbijanje bandi te su snage i stoga nedovoljne, jer su same preslabe
a, uostalom, u raznim prostorima i opet zajedno surauju s njemakom
vojskom ili policijom. Ipak, poglavnik je ustvrdio da e se s njemake strane u
prostoru oko Zagreba zahvatiti i njegova tjelesna garda radi suzbijanja
partizana i da je ona stvarno raspoloiva rezerva za njemake komande. U
biti, korijen (ustakog) nezadovoljstva je u tome to izostaje uspjeh pri
suzbijanju bandi, to nije mogu utjecaj hrvatske vlade kad se radi o hrvatskim
interesima i to se ti interesi ne uzimaju u obzir pri operacijama.
Kasche je imao priliku da razgovara s velikim upanom drom Jakobom
Elickerom iz Vukovara o situaciji u Srijemu. Ondje je upravo okonana
policijska akcija Gruppenfhrera Kammerhofera. Osim sluajnog hvatanja
partizanske skupine od dvadesetak ljudi nije postigla nita bitno. Elicker mu je
izjavio da je u proloj godini s jednim ustakim bataljunom postigao vie nego
to je dananje stanje. U Srijemu je stacionirano vie tisua ljudi u sastavu
andarmerije pod njemakom komandom koja praktino ne ostvaruje suradnju s hrvatskim vlastima. Osim toga, ondje se nalaze i jedna njemaka
generalkomanda, dvije njemake divizijske komande i velik broj dodue
najveim dijelom jedinica na izobrazbi. Kozake divizije smjestile su se u
konaita po selima bez prethodnog sporazuma s Elickerom, i to preteno u
ve nastanjenim mjestima Volksdeutscher a, dok pravoslavna mjesta u kojima
nemiri djeluju ostaju nezaposjednuta.
Svi razgovori pokazuju iznova zakljuuje Kasche - da postoji nejedinstvo u suzbijanju bandi i time bande postiu prednost. Mislio je o tome
razgovarati s gen. Glaise-Horstenauom, koji nema zadatak voenja operacija,
ali e general o tome obavijestiti svoje nadlene. Tog istog dana (5. X) Kasche
leti komandi Drugog oklopnog korpusa da ondje razmotri pojedina pitanja. S
Gruppenfhrerom Kammerhoferom govorit e iduih dana. Meutim, Kasche
je uvjeren da e malo postii, jer jaka zavisnost ovdanjih ureda od raznih
centralnih mjesta oteava suradnju a presti se, na alost, postavlja na viu
razinu nego stvarne potrebe. Kasche moli da njegova izlaganja o voenju
akcija protiv partizana iskoriste samo za vlastitu internu informaciju, a da
odustanu da o njima raspravljaju s Vrhovnom komandom i Reichsfhrerom
SS.
Glaise je istog dana13 telegrafski izvijestio Grupu armija F da mu je
vlada NDH izrazila ove svoje elje, odnosno sugestije:
1) Mole da na obali, osobito u Splitu, ibeniku, u okolici Zadra i u
Suaku upotrijebe hrvatske odrede. Hrvatska strana ne eli time samo demonstrirati vlastite pretenzije nego - kako kau - i namjeru da suzbija parolu
ustanika: jedan okupator smijenio je drugoga. Glaise zagovara da se
13

AJ, T-501, rolna 264, Nr. 61980/43 g.Kdos.

openito na obali pokazuju manji hrvatski odredi, ali ne ustaki. Za Zadar

koji je sam Glaise posjetio 4. X predlae svakako da do daljnjeg ostane pod
njemakim vojnim reimom bez sudjelovanja Hrvata.
2) U upotrebi faistikih talijanskih jedinica izvan gradova Zadra i Rijeke
vlada u Zagrebu vidi teko ugroavanje njenih nacionalnih interesa. Jednako
tako moli da prevlada najvea suzdrljivost pri uspostavljanju politikih
faistikih organizacija izvan ova dva grada. Glaise se slae s tim.
3) Istonu bi Istru trebalo prepustiti iskljuivo njemakim jedinicama i,
po mogunosti, talijansko-hrvatskoj legiji. Aktiviranje faistikih talijanskih
odreda zasigurno bi tjeralo Hrvate koji nastanjuju istonu Istru u naruje
partizana. Izvanredno je pogoena hrvatska vlada time to je njemaki
zapovjednik u Rijeci navodno objavio da e Rijeka ostati talijanski grad.
4) Konano vlada u Zagrebu izraava zabrinutost zbog prostora Karlovac-OgulinRijeka (ugroenost sa zapada) i elju da u Boki kotorskoj smije
uvesti hrvatsku upravu. Ako odluka o tome ne lei u nadlenosti Grupe armija
F napominje Glaise neka to proslijede Vrhovnoj komandi.14
ifra ustakog ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu primila je 7. X 1 5
brzojavku poslanika Ratkovia iz Berlina koja glasi ovako:
Na S 950 i pismo ministra od 28. rujna juer posjetio sam s Juriniem
dravnog tajnika za vanjske poslove uz koga su bila dva glavna strunjaka
gospodarskog odjela. Prikazao sam tekoe zbog djelatnosti partizana koje
osobito sprieavaju prikupljanje etve i nau nemo jer ne raspolaemo
svojom vojskom i nemamo oruja za naoruanje dobrovoljakih leteih
jedinica. Iznio sam najnuniju potrebu hrane za gradove, inovnitvo, radnitvo te novo osloboene krajeve i nepredvidive posljedice kobne, koje bi
nastale u sluaju gladi. Upozorio sam na malen obrok kruha kod nas, koji je
vei u mnogim zemljama a (drei?) uzrok nezgode u Njemakoj, te na
mogunost iskorienja tog od neprijateljskih promiba. Na kraju izlaganja
iznio sam tri molbe: da se 12 naih bataljona stavi na raspolaganje naim
vojnim vlastima za osiguranje reda i etve; da se nama dade talijansko oruje
za 50.000 dobrovoljnih uvara reda; da nam se odmah poalje dvije tisue
petstotina vagona penice i rai. Dravni tajnik pozorno sasluao izlaganje i
rekao da uvia teinu poloaja i razumie nae zahtjeve obeao ih poduprieti.
Za bataljone ne moe nita sigurno rei, ali vjerojatno da emo dobiti oruje
za letee ete i ako moda ne za 50.000 ljudi. Zauzet e se, da se traena hrana
to prije odpremi dolje. Ministar narodnog gospodarstva nije ovdje. Posjetit
u ga im se vrati. Sutra idem dravnom tajniku Backeu i jo drugima. 6
14 Vrhovna komanda obavijestila je ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu da je miljenje
glavnokomandujueg na Jugoistoku - povodom elje vlade u Zagrebu da uvedu hrvatsku upravu
u podruju Boke kotorske - negativno. Ratna luka Kotor je, po njegovom miljenju, tako vana
za obranu obale da je njeno ustupanje Hrvatskoj ili Crnoj Gori do daljnjega nesvrsishodno.
Podruje Kotora mora ostati isto njemako vojno-upravno podruje s obrazloenjem da su tu do
svretka rata samo vojni interesi od vanosti. (AJ, T-120, rolna 212)
Poslanik Neubacher sloio se s miljenjem glavnokomandujueg iz politikih i privrednih
razloga. Unoenje sadanjeg neizljeivog hrvatskog nereda u prostor Boke kotorske je politiki
nepoeljno i s obzirom na razvitak u Crnoj Gori, budui da Hrvatska postavlja zahtjeve i na tom
podruju. Ktome, Boka kotorska od najvee je vanosti za snabdijevanje Crne Gore i stoga mora
ostati dok traje rat stopostotno njemako vojno-upravno podruje, i to ne samo iz vojnih razloga.
(AJ, T-120, rolna 212, Nr. 1155 od 9. X)
15 A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 43/5 - 2.
Postoji i njemaka zabiljeka u berlinskom ministarstvu vanjskih poslova od 4. X 1943. o
tom koraku poslanika Ratkovia: AJ, T-120, rolna 212, Ges. Schnurre Nr. 52.
16 Ustaka je tampa donijela ovu vijest:

Ministar v. Ribbentrop je 7. X1 telegrafski obavijestio Kaschea da mu je

VK predala dva dokumenta: 1) telegram gen.Glaisea od 1. X o tekoama
koje se javljaju pri izgradnji hrvatske vojske; 2) drugi telegram istog generala
kao vojnog ataeja u Zagrebu od 2. X o trenutanom poloaju u Hrvatskoj.
Ministar pretpostavlja da je Kascheu poznat sadraj ovog drugog telegrama
generala Glaisea kao izvjetaj vojnog ataeja. Moli da Kasche zatrai da mu
dostave i onaj prvi ako mu nije poznat pa da zatim zauzme stav o njima i
formulira konkretne prijedloge o tome to se moe uiniti kako bi se poboljao
poloaj u Hrvatskoj.
Poglavnik mu je govorio o svojoj tjelesnoj gardi (PTS) u vezi s pitanjima
osiguranja prostora oko Zagreba stoji u Kascheovoj zabiljeci od 8. listopada.18 Rekao je da garda raspolae s dovoljno izvjebanih regruta i oruja iz
talijanskog plijena da bi se mogao formirati novi puk (bojna). Meutim,
nedostaje odgovarajua municija, osobito za talijanske karabinke i mitraljeze.
Zamolio je poslanika da se zauzme kod nadlenih da dobiju tu municiju.
Kasche usrdno zagovara hitno izdavanje te municije i njeno tekue dopunjavanje. Tjelesna garda poglavara drave zasluuje ve iz politikih razloga
uvaenje i podrku. Njeno izvrenje zadataka u raznim borbama bilo je
zadovoljavajue prema izvjetajima kojima Kasche raspolae. Njen razvitak
bio je do sada povoljan u svakom pogledu.
Prema promemoriji od 29. VI 1943. koju su potpisali M. Lorkovi i
general Glaise predvia se brojana jakost poglavnikove tjelesne garde od
10.000 ljudi. Prema drugom dokumentu od 23. Vll 1943. s istim potpisnicima
predvien je za nju kontingent od 3.000 ljudi iz regrutskog godita 1925.
Fhrerovo nareenje od 7. IX 1943. propisuje: . . . Priznanje suvereniteta
Hrvatske i naa namjera da ukljuimo borbenu snagu tog naroda ubudue vie
nego dosad u zajedniku borbu zahtijevaju energinu i pozitivnu suradnju
hrvatske vlade pri izgradnji njenih oruanih snaga i svih vojnih mjera koje se
tiu njene zemlje...; ...hrvatsko vojno vodstvo ima s e . . . pozvati na
poveanu aktivnost pri izgradnji hrvatskih oruanih snaga...; . . . Ukoliko
je to bilo kako mogue, mora se nastojati da se hrvatskim odredima...
prepuste vlastiti odsjeci osiguranja i njima takoer u danom sluaju podrede
njemake snage koje se nalaze u tim sektorima...
Ove toke Fhrerova nareenja - zakljuuje Kasche - daju odluujuu
U glavnom ustakom stanu, u zgradi Starevieva doma, odrana je juer poslije podne
sjednica, kojoj su prisustvovali lanovi Doglavnikog viea s najviim dunostnicima Ustakog
pokreta s ministrom postrojnikom dromLovrom Suiem na elu, lanovi dravne vlade s
predsjednikom drom Nikolom Mandiem, lanovi Dravnog viea na elu s prabiljenikom
drom Mirkom Pukom, Predsjednik Hrvatskog dravnog sabora, Marko Doen, te ostali najvii
predstavnici dravne uprave i vei broj drugih iztaknutih hrvatskih javnih radnika.
Na sjednicu je u etiri sata poslije podne doao i sam Poglavnik, toplo pozdravljen od svih
prisutnih.
Poglavnik je na ovoj sjednici odrao veliki govor o suvremenim unutarnjo-politikim
pitanjima s osobitim obzirom na Njegova nastojanja, da se na radu oko obrane i izgradnje drave
okupe i oni iztaknutiji politiki i javni ljudi, koji su do sada stajali postrance od dravnog ivota,
te izloio posljedak tih svojih nastojanja. Napose je ocrtao znaenje Ustakog pokreta u dravnom
ivotu, davi smjernice za usklaeni rad dravne uprave u duhu osnovnih naela Ustakog
pokreta.
Poglavnikova izlaganja primljena su s jednodunim odobravanjima. (Hrvatski narod, god.
V, br. 853 od 7. X 1943)
17 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 1610 od 7. X.
18 AJ, T-501, rolna 265.

pretpostavku za podrku izgradnji i izobrazbi jedinice koja poput poglavnikove tjelesne garde ve danas posjeduje jaku borbenu vrijednost.
Ustaki ministar Budak naredio je 9. X 2 da se poalje u Mnchen
generalnom konzulu dru N. Ruinoviu ovakva ifrirana brzojavka:
Pozdravi Werlina i zahvali na prijateljskoj spremnosti. Molim ga da
izhodi kod Fhrera obu odredbu svim njemakim astnicima na naem
podruju, da su Kotor, svi otoci, Zadar i Rieka pripojeni Hrvatskoj i da nema
ni govora da bi tu mogla imati posla bilo kakova italija. Najmanje pak smiju
njemaki astnici na svoju ruku govoriti, da e Zadar ili Rieka ostati Italiji, a
Kotor biti pripojen Crnoj Gori. Takav postupak tjera nae ljude, da iz straha
pred Talijanima skupa sa partizanima stupaju u borbu protiv njemakih i
hrvatskih oslobodilakih eta. Veliki dio krivnje je na neupuenosti njemakih
astnika.
Drugi telegram gotovo istog sadraja21 imao je biti otposlan poslaniku
Ratkoviu i uvodno je glasio ovako:
Recite Funku, Steengrachtu i ostalim prijateljima, da je najurnija potreba da izhode kod Fhrera obu odredbu itd. (kao i u telegramu Ruinoviu
sve do kraja).
Istog dana22 ifra ustakog ministarstva primila je ovakvu Ratkovievu
brzojavku:
Juer mi je u razgovoru rekao poslanik Finske da je uo u jednoj stranoj
misiji miljenje da Angloamerikanci ne e osvajati cijelu Italiju, nego da e
prijei na zapadnu obalu Balkana i preko Hrvatske u Maarsku, jer da
zapadno aseptino (?) ide u njihovu sferu, a istono u rusku.
Poglavnik je na Mandiev prijedlog formirao novu vladu - javlja Kasche
Berlinu brzojavom 9. listopada.23 Tog e dana stara vlada odstupiti, a sutra kako se predvia - sastav nove bit e objavljen. Znaajno je da u njemu ne
sudjeluju istaknuti pripadnici Seljake stranke okupljeni oko in. Koutia, ali
je zato ukljuen u vladu jedan pravoslavac kao dravni ministar (S.Besarovi). Sastav vlade je ovakav: predsjednik vlade drMandi; potpredsjednik
drKulenovi (Musliman); ministar vanjskih poslova drB. Benzon (prije poslanik u Berlinu); ministar unutranjih poslova drM. Lorkovi; ministar oruanih snaga gen. Navratil; ministar socijalne politike J. Torti (prije generalni
tajnik HSS); ministar trgovine J. Cabas; ministar financija prof. Lunaek;
ministar poljoprivrede drHefer (dotadanji veliki upan u Osijeku); ministar
nastave prof. Makanec; ministar saobraaja drCanki; ministar uma i ruda
prof. Baien; ministar pravosua vjerojatno M. Budak, dravni prabiljenik
drArtukovi, ministar obnove M. Alajbegovi (Musliman) koji je donedavno
bio generalni konzul u Mnchenu; ministar za osloboene krajeve dr Bulat,
dravni ministar dr Vrani, dodijeljen ministarstvu unutranjih poslova, ministar dr Besarovi (pravoslavac iz Sarajeva), ministar . Kuvedi (ugledni
seljak iz Srijema), dr ani za Crveni kri, a ministar L. Sui ostaje ustaki
postrojnik.
Mora se uzeti - upozorava Kasche - da je vlada dobro sastavljena
19 U drugoj zabiljeci poslanika Kaschea od 8. X 1 9 4 3 . navode se podaci o razmjetaju
pojedinih dijelova PTS-a, o dodatnom naoruanju iz talijanskog plijena i drugom. (AJ, T-501,
rolna 265)
20 A-VI1, NDH, kut. 257, Br. reg. 45/5 - 2.
21 Isti izvor.
22 A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 44/5 - 2.
23 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4352 od 9. X.

(uglavnom). Ministri su politiki velikim dijelom uvjereni pristae Njemake i

zajednikog voenja rata. Balena valja uzeti s oprezom; Budak kao ministar
pravosua nije potpuno rjeenje. Ministarstvo unutranjih poslova je s Lorkoviem i Vraniem vrlo jako zaposjednuto (pokriveno), to je korisno i u
interesu suradnje s Wehrmachtom. O linostima u pojedinostima slijedi
pismeni izvjetaj - zakljuuje Kasche svoj brzojav.
Ribbentrop je 9. X 2 4 uputio u Zagreb brzojav namijenjen osobno poslaniku i u njemu skrenuo panju na propagiranje rijekog podruja kao hrvatskog razliitim hrvatskim javnim izjavama poput one u posljednjem govoru
hrvatskoga ministra vanjskih poslova (Budaka). Zamolio je poslanika da u
iduoj prilici razgovora s poglavnikom, upozori Pavelia na to pitanje, pa da
mu ponovi (ve poznato) njemako gledite: da je cijelo to podruje ustaniko
podruje i da njemake snage moraju na njemu voditi izvanredno teke borbe;
cijelo je to podruje njemako operaciono podruje, i Fhrer se sada mora
iskljuivo baviti time da ustanak suzbije i sprijei iskrcavanje Engleza i
Amerikanaca. Dravnopravnim pitanjima u tim krajevima Fhrer se sada ne
moe baviti dok traju borbe. S tim je u vezi nedavno u Berlinu bilo primijeeno
da je prema stanju stvari svrsishodnije usredsrediti cjelokupnu hrvatsku snagu
radi ponovnog zadobivanja izrazito hrvatskog podruja, nego propagirati
precizne teritorijalne zahtjeve u jadranskom prostoru.25
Ribbentrop je dva dana ranije26 bio zamolio ambasadora K. Rittera da
povodom koraka poslanika Ratkovia i njegovih elja razjasni vojnu stranu
pitanja, i to tako da se interna konstatacija s vojnog aspekta ne moe tumaiti
kao podrka hrvatske elje ili ak kao elja ministarstva vanjskih poslova. Isto
je tako ministar zatraio da se u Berlinu razjasne privredna pitanja, i to
takoer na isti nain (da drugi resori ne protumae ta tumaenja kao elje
Ribbentropova ministarstva).
Kasche je 11. X 2 7 telegrafski obavijestio Berlin da je dosadanja hrvatska
vlada tog dana odstupila. Lorkovi mu je saopio da su pri formiranju nove
vlade protivno ve najavljenom sastavu nastupile jo ove promjene: budui
da bi se M. Budak rado vratio u Berlin u svojstvu poslanika, a poglavnik se s
tim slae, ima za sada ostati u vladi kao ministar vanjskih poslova sve dok kao
poslanik ne dobije agreman Berlina. Ministar pravosua bit e Canki; ministarstvo prometa preuzima Ante Voki, dosadanji direktor eljeznike direkAJ, T-120, rolna 212, Nr. 1628 od 9. X.
Poslanik Neubacher je iz Beograda 9. X 1943. telegrafski izvijestio Berlin da je otvaranje
nove politike u Srbiji vrlo polagano. Uslijed specijalnog angairanja dobrovoljaca moe ministar
predsjednik Nedi eljeni zatitni garnizon postepeno stavljati na raspolaganje tek poevi s
lO.tim listopadom. Stav Vrhovne komande saopen vojnom zapovjedniku prema kojem podreivanje dobrovoljaca Nediu moe biti samo prividno ne slae se, ovako formuliran, s koncesijom
uinjenom Nediu. Samo se po sebi razumije da potpuna kontrola izgradnje pripada Wehrmachtu, no Nedi mora imati mogunost da smjesta intervenira ako je to nuno; u protivnom, nitko
nee uzeti za ozbiljno egzekutivu koja mu je odobrena. Neubacher dalje predlae podreivanje
Dravne strae (SDS) - koja se nalazi u jako sumnjivom (rovitom) stanju - ministarstvu
unutranjih poslova; dakako, pod punim nadzorom provoenja njene potrebne reorganizacije i
angairanje vieg voe SS i policije. ini se da je neophodno potrebno jedno Fhrerovo nareenje
o najstroim ogranienjima njemakih civilnih slubi u stvarnom i osobnom pogledu uz odgovornost vojnog zapovjednika Jugoistoka. U protivnom, nee im poi za rukom da izau iz rune
organizacione nadgradnje, protuslovnih uputa i upravnog uplitanja u sitnice. Upravo na tom
podruju mogue su koncesije Nediu koje njemaku stranu nita ne stoje, nego samo poboljavaju njen presti i red u srpskom prostoru. (AJ, T-120, rolna 1757, Nr. 1145 od 9. X)
2<r AJ, T-120, rolna 212.
2 7 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4387 od 11. X.
24

25

cije Sarajevo; ministar Toth preuzima ministarstvo riznice umjesto profesora

Lunaeka.28
Opirnim brzojavom otposlatim 13. X 2 9 namijenjenim osobno ministru
v. Ribbentropu Kasche je dostavio svoje odgovore na ministrovo telegrafsko
traenje od 7. listopada. Dao je da proita oba brzojava gen. Glaisea. Brzojav
od 1. X odgovora na Fiihrerovo nareenje koje se nadovezuje na Kascheov
referat u Glavnom stanu, prema kojem se takvi izvjetaji imaju slati svakog
prvog u mjesecu. Obavijest generala kao ataeja nisu mu pri odailjanju
grekom predoili. O postupku obavijestio ga je usmeno general Glaise-Horstenau. Stav Kaschea o pojedinim pitanjima je ovaj:
1. Ima pojava rastrojstva u hrvatskim oruanim snagama. One su posljedica dosadanjeg razvoja. Njihov obujam ne smije se precjenjivati. Odgovarajue pojave u Ustakoj vojnici ne postoje. Izvjesna suzrljivost prema njemakoj vojsci nije na posljednjem mjestu posljedica pogreaka njemake strane.
injenica vrbovanja za Waffen-SS i policiju unutar hrvatskih oruanih snaga i
redova ustaa kao i pritisak na hrvatsku vladu u tom pravcu od odlunog su
utjecaja i glavni izvori krivnje. Dalje Hrvati opetovano izraavaju miljenje da
se dranje njemake vojske sada ne razlikuje mnogo od onog talijanske Druge
armate.
Kasche stoga predlae: Najradikalnije provoenje naprijed spomenutog
Fiihrerovog nareenja kod ovdanjih ureda i komandi Wehrmachta, WaffenSS i policije, osobito u njihovu dranju prema Hrvatima. Nikakvo daljnje
regrutiranje Hrvata u Wehrmacht, Waffen-SS ili policiju izuzevi plansku
dopunu iz mlaih godita. Na drugoj strani, najdjelotvornija pomo pri
izgradnji, izobrazbi i vodstvu cjelokupnih hrvatskih oruanih snaga ukljuujui Ustaku vojnicu. Kasche pri tom napominje da protivno jasnoj Fiihrerovoj odluci prilikom poslanikovog referata Ustaka vojnica nije uope spomenuta u naprijed navedenom Fiihrerovom nareenju. Treba narediti naknadno
proirenje svih mjera pomoi i na Ustaku vojnicu. S hrvatske strane dao je
novi ministar oruanih snaga pretpostavke za izgradnju i preureenje oruanih snaga.
2. Postoje tekoe pri opskrbi cjelokupnih hrvatskih oruanih snaga s
obzirom na bande, nemire i prilike u saobraaju. Budui da to u biti zavisi od
suzbijanja bandi, koje gotovo godinu dana provodi iskljuivo njemaka
strana, ne mogu Hrvati jedini snositi krivicu za nedostatke.
28 Pripremajui rekonstrukciju vlade Paveli je osnovao nova ministarstva: ministarstvo
zdravstva i udrube, ministarstvo obrta, veleobrta i trgovine, ministarstvo seljakog gospodarstva
i prehrane i ministarstvo uma i ruda. (Hrvatski narod, god. V, br. 857 od 12. X 1943)
Ustaka je tampa donijela vijest (pod 12. X) da je poglavnik razrijeio dotadanju Mandievu vladu i na prijedlog predsjednika vlade dra N. Mandia imenovao novu, u sastavu:
predsjednik vlade Mandi; potpredsjednik dr Dafer Kulenovi; prabiljenik dr Andrija Artukovi; ministar vanjskih poslova dr M. Budak; ministar unutranjih poslova M. Lorkovi; ministar
pravosua i bogotovlja dr Pavao Canki; ministar prosvjete dr Julije Makanec; ministar oruanih
snaga gen. F. Navratil; ministar prometa Ante Voki; ministar dravne riznice Dragutin Toth;
ministar obrta, veleobrta i trgovine dr Josip Cabas; ministar seljakog gospodarstva i prehrane dr
Stjepan Hefer; ministar uma i ruda dr J. Balen; ministar zdravstva i udrube Janko Torti;
ministar skrbi za postradale krajeve Mehmed Alajbegovi; ministar za osloboene krajeve dr Edo
Bulat; ministar-postrojnik dr Lovro Sui; dravni ministri dr Milovan ani, dr Savo Besarovi,
dr Vjekoslav Vrani i ivan Kuvedi. (Hrvatski narod, god. V, br. 857 od 12. X 1943)
lanovi nove ustake vlade su 12. X 1943. pred Paveliem poloili zakletvu. (Hrvatski narod,
god. V, br. 858 od 13. X 1943)
Matija Kovai objavio je tim povodom u Hrvatskom narodu od 13. X 1943. podui lanak
o zadaama nove vlade i njegov prijevod na njemaki nalazi se u: AJ, T-501, rolna 267.
29 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4418 od 12. X.

Kasche predlae: da snabdijevanje cjelokupnih hrvatskih oruanih snaga,

ukljuujui i Ustaku vojnicu, do idue etve preuzme njemaka vojska.
3. Uniforme i oprema hrvatskih oruanih snaga vrlo su razliiti. Djelomino vlada velika oskudica. Donekle pozitivno djeluju poduzete hrvatske
mjere na polju uniformiranja. to se tie naoruanja njemaka se strana nije
opetovano drala obeanja i termina. Razdioba oruja talijanske Druge
armate obavlja se polagano i birokratski.
Kasche predlae: da njemaka strana u danom sluaju liferuje preko
dotadanje granice materijal za uniforme. Iz zaplijenjenih zaliha talijanske
Druge armate izvriti hitno i to je mogue velikoduno opremanje hrvatskih
oruanih snaga. Bude li pri tom Wehrmacht ukazivao na to da su njemake
jedinice zaplijenile veinu oruja, to je proizalo samo zahvaljujui rasporedu
jedinica za tu akciju. Budui da hrvatske jedinice nisu bile upuene prema
obali, nisu ni mogle prikupiti neki plijen. Budui da su sudjelovale u akciji
uzeto u globalu, trebalo bi im priznati i odgovarajui udio u plijenu to su ga
zadobile njemake jedinice. Obratno, njemake jedinice SS kod Karlovca su
poneto primile iz talijanskog plijena koji su sami Hrvati zaplijenili.
4. Opskrba novcem hrvatskih oruanih snaga gora je od one njemakih
jedinica. To je tako silom prilika, jer nijedna manja zemlja ne moe sebi
priutiti isto ono to i Reich. Kasche opominje ozbiljno na oprez pri zahtjevima za savrenom uravnilovkom koja bi morala dovesti financijski i onako
preoptereu zemlju (NDH) do ozbiljnih tekoa.
Kasche predlae: Hrvati su u posljednje vrijeme poduzeli mnoge poboljice
koje bi trebalo donekle dalje poticati uz suzdrljivo savjetovanje. Jo bi vie
trebalo poticati da Hrvati vojnicima za doba poslije rata u izjavama i
zakonima osiguraju privilegirano naseljavanje, te povlateno upoljavanje na
inovnika mjesta i u privredi.
5. Zahtjev za jednim dravnim vodstvom koje uiva povjerenje veine
stanovnitva ne vodi rauna o politikim datostima. Pri ranijim ovdanjim
pojavama i danoj situaciji na ratitu prema van i prema unutra nee nijedna
vlada zadobiti pristanak veine. Dakako, moglo bi se zamisliti da bi neka
vlada mogla iskoristiti slabosti naroda i teze opozicije da ih prisvoji kako bi
pridobila iroke mase. No, ta ista vlada morala bi otpasti u daljnjoj suradnji u
zajednikom vodenju rata tada vie ne bi mogla odgovarati zahtjevima koje
namee rat. Potrebna je jaka i radno sposobna vlada koja nastavlja dosadanju suradnju s Reichom u neprekidnom poboljavanju svojih metoda, vodenju
poslova i u propagandi i nadalje stavlja na koritenje snage vlastite zemlje i
naroda radi zajednikog vodenja rata. Tome uvelike odgovara novoformirana
vlada u Zagrebu.
Ustaki kurs to ga general Glaise-Horstenau otklanja general pogreno
shvaa. Svaka vlada treba podrku. To su ovdje u Zagrebu ustae. Hrvatska
seljaka stranka ne bi mogla predstavljati takvu podrku ni redu na unutranjem planu ni zajednikom vodenju rata. Ako su ustae potrebni, mora ih se i
priznati, pomagati i davati im podrku. Razvoj ustaa potvruje da ih se moe
uiniti takvima. Pola po pola igrati se s ustaama i HSS-om znai prijatelje
obmanuti, kritiarima koji stoje po strani dati nove materijale, a neprijatelje
jaati, jer pitanje od presudne vanosti u Hrvatskoj nije vie Paveli ili
Maek, nego Paveli ili Tito.
Kasche stoga predlae: poslanstvo moe poveati utjecaj na vladu vie
nego dosad radi unapreenja njenog djelovanja i propagande; unapreivanje i
pomone mjere u prilog ustakog pokreta uspostavljanjem uzajamnih veza s

NSDAP (Nacionalsocijalistikom strankom) i njenim organizacijama, i to pod

vodstvom inozemne organizacije stranke (Auslandsorganisation, skraeno
AO) uz posredovanje poslanstva. Najsnanije forsiranje i podrka izgradnji i
izobrazbi Ustake vojnice na isti nain kako to provodi general Juppe prema
hrvatskim oruanim snagama. Zapovijed kojom se obustavlja svaki politiki
razgovor s krugovima opozicije koja u Hrvatskoj stoji po strani svim nadletvima njemake vojske, Waffen-SS i policije. Nareenje s vieg mjesta da se
poduzima sve to unapreuje rad vlade (NDH) i jaa njen autoritet. Odgovarajua suradnja na polju narodnog prosvjeivanja, propagande i informativne
slube ide od poslanstva prema Hrvatima uz uvlaenje odgovarajuih organa
njemake vojske, Waffen-SS i policije.
6. Stoji injenica a borbe bandi utjeu na prikupljanje etve i koritenje
ratnoprivredno vanih sirovinskih izvora. Uska suradnja njemake vojske s
privrednim odjelom poslanstva radi uvaavanja ratnoprivrenih mjera osiguranja ne zadovoljava od poetka godine (1943). Postoji, na alost, tendencija
njemake vojske da pri tom ne uzima u obzir hrvatsku suradnju.
Kascheov prijedlog: najsnanija podrka svim mjerama hrvatske strane
koje tee osiguranju vojne privrede. Odgovornost i nadlenost moraju ostati
kod Hrvata. Ostavljanje odgovarajuih hrvatskih jedinica radi postizanja
takve podjele posla pod komandom hrvatskog ministarstva oruanih snaga.
Zapovijed ovdanjoj njemakoj vojsci, Waffen-SS i policiji da je i poslanstvo
uz druge sunadleno u svakom pojedinom sluaju za sva takva privredna
pitanja i da ga treba privui na sudjelovanje pri odgovarajuoj vojnoj akciji.
7. Izvjetaj generala kao ataeja ukazuje na to da njemaka strana nije
zabiljeila dovoljno uspjeha pri suzbijanju bandi. Pri tom se ne smije zaboraviti da Hrvati ve godinu dana nisu imali nikakav odluujui utjecaj ni
komandna ovlatenja, pa ak ni nad svim njihovim jedinicama. Prema tome,
oni mogu zakljuiti da im se ne smije u tom pogledu uputiti nikakav prigovor
za razvoj zbivanja posljednje godine. Kasche misli da suzbijanje bandi u
prvom redu nije pitanje trenutanog broja jedinica, nego pitanje jedinstvenog
komandiranja i svrsishodne primjene svih raspoloivih oruanih snaga. Nemogue je da njemaka strana sebi jo i dalje priuti dosadanje prilike u
interesu vlastitog ugleda-i uspjeha, poto njemaka policija djeluje nezavisno
od Wehrmachta i da su povrh toga najrazliitije nadlenosti podijeljene tako
da u nekom prostoru ponajvie razliite snage operiraju nezavisno jedna od
druge, vjebaju ili miruju.
Stoga Kasche predlae: izuzevi snage koje se nalaze pod komandom
njemakoga Drugog oklopnog korpusa komandu nad upotrebom svih ostalih
njemakih i hrvatskih oruanih snaga u Hrvatskoj povjeriti njemakom
opunomoenom generalu ili nekoj drugoj centralnoj komandi. U pojedinim
podrujima prenijeti u tom danom okviru samostalnu komandu i na hrvatske
zapovjednike. Njemaki opunomoeni general ili netko drugi mora odreivati
jedinstveno akciju svih njemakih i hrvatskih snaga. Imat e voditi rauna o
potrebama hrvatske drave i eljama poglavnika. Bit e mu ukazano da u
suradnji s poslanstvom i vladom u Zagrebu osigura suradnju svih civilnih
faktora i da prikupi sve snage za suzbijanje nemira. Iskustvo ui da postoje
izgledi na uspjeh u suzbijanju bandi samo u zahvaanju i spajanju svih vojnih i
policijskih snaga s organima uprave, dravne propagande i ustakog pokreta.
Stoga je potrebno da se uz bok svakog pojedinog komandanta u takvoj jednoj
operaciji postavi hrvatski opunomoenik za civilnu upravu i da se ve u toku
priprema ukopa u posao. Zbog toga je ostvareno ope propagandno djelova-

nje u unutranjosti Hrvatske protiv bandi gore spomenutom suradnjom s

Hrvatima i njemakim oruanim snagama."1
Na kraju, Kasche zakljuuje ovako: od odlune vanosti za negativan
razvoj u Hrvatskoj bili su talijanski postupci i obzirnost prema njima s
njemake strane; jednako tako od odlune vanosti za uspavljivanje tog
nepovoljnog razvoja i otvaranje pozitivnog jest jasna, jednoznana i postojana
politika Reicha prema Hrvatima. Ako Hrvati na taj nain zadobiju povjerenje
30 U zabiljeci poslanika Kaschea (Zagreb, 13. X 1943) o razgovoru ministra Lorkovia i
poslanika Neubachera istog dana navode se brige hrvatske strane, kao i pojedine njene elje:
1) Da uspostave jedinstvenu njemaku komandu nad svim oruanim snagama u Hrvatskoj
sa sjeditem u Zagrebu, da bi se tako osiguralo najracionalnije iskoritenje svih raspoloivih snaga
i jedinstveno vodenje borbi na obali i protiv bandi. Poslanik Neubacher izrazio je miljenje da je
raspored komandi bez sumnje ovisan i od cjelokupnih odnosa na Jugoistoku; obeao je da to
pitanje, ipak, pretrese s Kascheom. (Kasche predlae da podre tu hrvatsku molbu - kako je to ve
navodio u svojim izvjetajima - osobito u pogledu jedinstvenog rukovoenja svim oruanim
snagama ukljuujui i andarmeriju).

2) Ojaanje partizanskih i etnikih bandi uslijed prilaenja Talijana i predaje talijanskog

naoruanja dovest e u toku zime do proirenja podruja njihove djelatnosti. Hrvatska vlada
posebno ukazuje na to i predlae da se po mogunosti ve prije nove godine s jaim snagama
provedu protiv bandi temeljite mjere ienja. (Planovi o takvim mjerama ve se pripremaju.
Dovedenom kozakom divizijom ve je otpoeo vei pothvat. Kasche zastupa gledite da moraju
neprekidno provoditi borbu protiv bandi angairajui na najsvrsishodniji nain sve njemake i
hrvatske oruane snage pod (uvijek) jedinstvenom komandom.)
3) U itavom obalnom podruju nije njemako vodstvo angairalo hrvatske jedinice. Na taj
nain a kako Hrvati nemaju nikakvu ovlast da zapovijedaju, hrvatske jedinice nisu se dosad
pojavile na obalnom podruju. Nasuprot tome, na vie mjesta su Talijani i etnici bili angairani
zajedno s njemakim jedinicama to Hrvati priznaju da je privremeno potrebno. Zelja je
hrvatske strane da se to je mogue bre, ma i mali hrvatski odredi angairaju u obalnom
podruju da bi stanovnitvu pokazali da su i oni tu. (Kasche predlae da zamole Grupu armija da
izae u susret toj elji hrvatske strane.)
4) Za Hrvatsku predstavljaju etnike bande u obalnom podruju, po Talijanima naoruane
i uzdravane, ozbiljnu brigu. I u kontinentalnoj Hrvatskoj ima etnika koji, dodue, imaju
sporazume s dravom (NDH) i stoga ih valja ocjenjivati prema pojedinanom dranju. U obalnom
podruju radi se o grupaciji od priblino 25.000 ljudi koji kao zastupnici idejne orijentacije
jugoslavenske emigrantske vlade predstavljaju opasnost za Hrvatsku i Reich. Hrvatska vlada
stoga moli da njemaka strana etnike u Hrvatskoj samo utoliko upotrijebi koliko je to vremenski
ogranieno neophodno potrebno. Pored toga, da etnike ne bi dalje naoruavali i uzdravali nego
postepeno rasputali. (Kasche predlae da zamole Grupu armija da izae u susret hrvatskoj elji.
Postupak njemakih komandi posredstvom hrvatskih vladinih povjerenika koji se kod njih nalaze
svrsishodno uskladiti s hrvatskim efom civilne uprave.)
5) Hrvate brine neraieni granini odnosi kod Rijeke i Kotora. (U pogledu Kotora
predlei posebna zabiljeka.)
Poslanik Neubacher izloio je gledite da trenutana ratna situacija ne doputa pojedinano
utvrivanje granine linije u oba podruja, to je ministar Lorkovi priznao kao tono.
Kasche je pak ustvrdio da bi angairanje hrvatske civilne uprave u podruju Rijeke bilo
dopustivo prema nareenju koje se nalazi kod gen. Glaisea. Dravni tajnik Turina mogao bi to
skorije da tamo, u sporazumu s generalom Glaiseom, organizira svoje upravne organe. (AJ, T501, rolna 265)
U drugoj zabiljeci istog datuma Kasche istie da hrvatska strana smatra Kotorski zaljev kao
podruje njenih teritorijalnih zahtjeva zbog njegove ranije pripadnosti Dalmaciji. Hrvati priznaju
da je ue podruje zaljeva od posebne vanosti za rat i da stoga ostane pod njemakom vojnom
upravom. Ipak, mole da ve sada dobiju opinu Gruda na podruju kotara Dubrovnik. Aerodrom
koji se tamo nalazi pripada Dubrovniku i njega njemaka strana moe - kao i sve ostale
aerodrome u Hrvatskoj - neogranieno koristiti i nakon pripojenja Grude Hrvatskoj. U razgovoru s feldmaralom Freiherom v. Weichsom i poslanikom Neubacherom utvreno je da ne
postoje prigovori od odlune vanosti protiv eventualnog pripojenja opine Gruda Hrvatskoj.
Kasche stoga predlae da tu opinu pripoje Hrvatskoj, a da ostali dio Kotorskog zaljeva
predbjeno ostane pod njemakom vojnom upravom, ne dirajui pri tom u konano rjeenje
pitanja granice. (Isti izvor)

u nju a opozicione grupe izgube nadu da mogu pridobiti bilo koju njemaku
organizaciju ili linost za njihove poslove, nee biti mogue samo prikupljanje
snaga i njihova akcija na polju zajednikog vodenja rata umjesto sadanjeg
rasapa snaga, nego e se sve to moi i povisiti. Tretiranje graninih pitanja na
jadranskoj obali dio je ove njemake politike. Njegovo osobno zalaganje za
razjanjavanje tog kompleksa - i ako samo izvjesno izvreno je iz tog
razloga.31
Kasche je preko ureda Abwebra u Zagrebu 14. X 1943. u tom smislu instruirao savjetnika
poslanstva dra Kiihna, koji se tih dana nalazio u Dubrovniku, i dodao da se prema etnicima
imaju odnositi elastino. Njihovo angairanje - samo ukoliko je to vojno hitno potrebno. Oprez
pri njihovom naoruavanju i snabdijevanju. Sada nikakvih hapenja. Utjecati na njih s obzirom na
zaokret neprijateljskih sila prema Titu, da bi se razrijeile njihove veze s emigrantskom vladom i
uspostavio razuman odnos etnika s hrvatskom dravom. (Isti izvor)
31 Mandi je 13. X 1943. odrao programatski govor preko zagrebakog radija i odmah u
uvodu istakao historijsku zaslugu A. Pavelia to su se u kratkom razdoblju od dvije i po
godine ispunile hrvatske tenje i oba narodna ideala: dravna nezavisnost i teritorijalna cjelokupnost.
Stari neprijatelji hrvatskog naroda, koji su ga do nedavno drali u robstvu, a sada su
nenavidni, da je Hrvatska stekla svoju samostalnost, urotie se odmah po stvaranju nae drave
proti njenog obstanka i njene izgradnje, organizirajui odmetnike bande sa zadaom, da od
samoga poetka ometaju dravnu izgradnju i narue javni red i mir.
Djelatnosti tih neprijatelja kao i naa borba protiv njih - ustvrdio je on - dio su ovoga
svjetskog rata. Njihovo vodstvo i njihova vojnika i politika jezgra ubaeni su u Hrvatsku iz
inozemstva i odatle su podpomagani. Njihov je zadatak u jednu ruku, da ometu izgradnju nae
drave, koja je dio novog europskog poredka, a u drugu ruku da na naem podruju veu to vei
broj saveznikih snaga, koje bi inae bile upotriebljene na drugim bojitima. Njihov je cilj da
Hrvatsku, nad kojom je rat g. 1941. prohujao ne nanesavi joj nikakvih materialnih teta, sada
ipak pretvore u pravom smislu riei u razbojite.
Vodei rauna o tome hrvatska dravna vlada usredotoiti e sva svoja nastojanja prema
vrhovnom zadatku: uzpostavi javnog reda i sigurnosti. Ona e kod toga poduzeti sve, da naa
vlastita nastojanja uskladi s nastojanjima i potrebama naih saveznika, koji vode rauna o
sigurnosti itave Europe. Odluna da zakonskim sredstvima brani vrhovne probitke naroda i
drave, vlada e u svojim naporima za uzpostavu mira i spokoja u naoj zemlji biti nadahnuta
duhom pravednosti i ovjenosti i zakonitosti, koji je od pamtivieka tako duboko ukorienjen u
srdcu i u dui hrvatskoga naroda. Dosljedno e hrvatska dravna vlada poduzeti sve, da odvoji
zavedene od zavoditelja te da zavedenima prui mogunost da se vrate redovitom ivotu. No
rema onima, koji se velikodunou Poglavnika i dravne vlade ni u ovoj posljednjoj prilici ne e
tjeti posluiti ve e i dalje oruanom rukom nastaviti borbu protiv Nezavisne Drave Hrvatske,
protiv sigurnosti naih gradova i sela, protiv ivota i imetka dravljana i protiv naeg svagdanjeg
kruha, hrvatska dravna vlada nastupit e putem svojih oblasti i silom oruja nemilosrdnom
strogou, imajui pred oima da ni jedna ciena nije previsoka, da se sauva sloboda i nezavisnost
hrvatskog naroda i da mu se vrati nutarnji mir.
Prema shvaanju o suvremenoj nacionalistikoj dravi moe u dravi postojati samo jedna
politika organizacija. Oslobodilaki ustaki pokret proien i tako moralno ojaan, svojim
naelima, koja sadre sr i Starevieve i Radieve nauke te su povrh toga obe ljudska i moralna,
neka obuhvati cio hrvatski narod, da tako najbolje poslui najviim hrvatskim narodnim i
dravnim probitcima.
Sretan sam - naglasio je Mandi - to mogu utvrditj, da se hrvatska dravna vlada moe u
punoj mjeri oslanjati na razumievanje i djelotvornu podporu Njemakog Reicha i njemake
oruane snage.
Od asa uzkrsnua nae drave pa do danas Fhrer i njegova vlada podupirali su sva
nastojanja za jaanjem Nezavisne Drave Hrvatske, te e tek poviest moi pravo ocieniti svu
veliinu te podpore. Dravna vlada poduzet e potrebno, da se na svim podrujima usklade
vojnike potrebe Njemakog Reicha s naim dravnim vrhovnitvom i naim narodnim potrebama. Rame uz rame s vojskom i svim saveznikim narodima, s kojima smo vezani najiskrenijim
prijateljstvom u monom sklopu Trojnog pakta.
Hrvatska e nastaviti borbu - zakljuio je Mandi - protiv neprijatelja Europe do konane
pobjede, koja e europskim narodima dati pravedan mir i novo razdoblje napredka i blagostanja,
a hrvatskom narodu zajamiti pun i slobodan razvoj u svojoj sjedinjenoj narodnoj dravi.
(Hrvatski narod, god. V, br. 859 od 14. X 1943)
'2

Ustae i Trei Reith I

177

2. Konferencija u Zagrebu. Kasche je telegrafski, 15. X, 3 2 odgovorio

Berlinu na njihov brzojav od 13. X i rekao da je ve spomenuo u pismenim
izvjetajima i osobnom pismu upuenom ministru v. Ribbentropu kako je kod
poglavnika zastupao gledite da se sad mogu iznova zadobiti oni krajevi koji
su 1941. god. pripadali Jugoslaviji i predstavljali hrvatsko upravno podruje,
a zatim ih je Italija prisvojila Rimskim ugovorima. Tim podrujima koja se
priznaju Hrvatskoj pripadaju: Suak i rijeko podruje, otoci Krk i Rab, a
takoer otok Prvi. Granina linija u pojedinostima odgovara onoj iz jugoslavenskog razdoblja do 1941. godine.
Njemaki poslanik u Bratislavi Hans Ludin telegrafski je istog dana (15.
X) 33 izvijestio svog kolegu v. Erdmannsdorffa, poslanika u Budimpeti, da ga
je proteklog dana (14. X) posjetio ef generaltaba hrvatskih oruanih snaga
gen. Ivan Prpi s kojim je jo iste veeri bio pozvan k jednom od zajednikih
znanaca. Prpi je koliko je Ludinu poznato - roen u Bosni, oenjen jednom
pravoslavkom, ostavlja dojam vrlo okretnog, inteligentnog, ako ne ba
simpatinog ovjeka. Po onome to je govorio ne ini se da je Prpi bezuvjetni
pristaa hrvatske misli, mnogo prije jedan Jugoslaven i zasigurno ne poglavnikov prijatelj. U toj ocjeni bio je Ludin jo vie utvren onim to mu je saopio
pouzdanik kod poslanstva NDH u Bratislavi koji je Prpia, povrh toga,
oznaio kao ne presklona Nijemcima. No, Prpieva vrlo iroka, dobrim
poznavanjem balkanskih odnosa proeta i inteligentna izlaganja impresionirala su, ipak, poslanika, tako pa misli a da pri tom ne presie u nadlenost
poslanstva u Zagrebu da bi politiki odjel ministarstva trebao tog ovjeka
jednom temeljito sasluati.
Kako Ludin pretpostavlja da Prpi u Slovakoj boravi pod slinim okolnostima kao svojedobno vojskovoa SI. Kvaternik - Prpi ima etveromjeseni
dopust zbog bolesti i namjerava se smjestiti s cijelom obitelji u ljeilitu
Pistyan - razgovarao je tog istog dana (15. X) s hrvatskim poslanikom u
Bratislavi (Blaom Lorkoviem), koji ga je sluajno posjetio, da bi Prpia
oprezno spomenuo u razgovoru. Na Ludinovo iznenaenje, Lorkovi je o
njemu openito govorio pozitivno i u toku razgovora saopio Ludinu da mu je
pri nedavnom boravku u Budimpeti tamonji poslanik VI. Koak povjerio
kako zna iz pouzdana izvora da je ministar vanjskih poslova Reicha voljan da
izvjesna podruja Dalmacije koja su Hrvati sad zauzeli protivno Fiihrerovu
shvaanju ponovno obea Talijanima; da se, meutim, samo intervenciji
njemakih oruanih snaga ima zahvaliti to do toga nije dolo, do poteza koji
bi na hrvatskoj strani izazvao najvee iznenaenje i poloaj poglavnika uinio
neodrivim. Ludin saopava te Lorkovieve primjedbe jer mu izgleda moda
potrebnim da se s njemake strane suprotstave takvim glasinama. Dalje ga je
Lorkovi zamolio da se Ludin, sa svoje strane, zauzme u Berlinu da njegova
brata Mladena, sadanjeg ministra unutranjih poslova, podre u njegovom
tekom zadatku. Ludin mu je odvratio da to sigurno nije potrebno i ukazao je
na povoljne komentare njemake tampe povodom imenovanja novoga hrvatskog ministra unutranjih poslova.
Dravni sekretar u njemakom ministarstvu vanjskih poslova barun Steengracht zabiljeio je 15. X 3 4 da ga je posjetio poslanik Ratkovi i prenio mu
elju svoje vlade da poue sve njemake oficire u Hrvatskoj kako su ne samo
32
33
34

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4462 od 15. X.

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 1930 od 15. X.
AJ, T-120, rolna 212, St. S. Nr. 471.

hrvatska obala sa svim otocima, nego i gradovi Rijeka i Zadar, kao i

Boka kotorska definitivno pripojeni Hrvatskoj i da e tu i ostati. Da bi
obrazloio svoj prijedlog, poslanik je opirnije izlagao problematiku pojedinih
k r a j e v a , to je sadrano i u promemoriji koju je tom prilikom predao
Steengrachtu.
U Ratkovievoj promemoriji (Berlin, 14. listopada 1943) 35 spominje se
velikoduna odluka Fhrera o preputanju hrvatskih krajeva na Jadranu i
povoljan odjek na koji je naila u Hrvatskoj i koji e se jo i dalje iriti ako ne
pridodu nepovoljni momenti. Takav su momenat - prema Ratkoviu - na
alost, izjave njemakih oficira koji govore da e Boka kotorska pripasti Crnoj
Gori, a Rijeka i Zadar da e se vratiti Italiji. Ratkovi, zatim, pojedinano
tumai situaciju Boke, Zadra i Rijeke i upozorava na injenicu da takve izjave
njemakih oficira unose kod hrvatskog stanovnitva, osobito onog u obalnom
podruju, nemir, a kod ustanika jaaju odluku da se ne predaju vladi. Stoga
vlada u Zagrebu smatra hitno potrebnim da se pripadnici njemakih oruanih
snaga u Hrvatskoj s najvieg mjesta poue kako su ne samo obalna jadranska
podruja sa svim otocima nego i gradovi Rijeka i Zadar, i Boka kotorska
definitivno pripijeni Hrvatskoj i da e tako ostati.
Meutim, to je bio diplomatski udarac po vodi, jer je ministar v. Ribbentrop donio odluku 19. X 3 6 da se po prednjem nema to postupiti i da
ministarstvo ostaje pri svom prijanjem stavu poznatom iz upute poslaniku
Kascheu.
Taj Kasche je 15. X1 obavijestio telegrafski Berlin da je juer (14. X),
posjetivi Mandia, sreo kod njega i M. Lorkovia i obojica su mu tom
prilikom izjavili da e nova vlada u skladu s vladinim proglasom38 svom
energijom zgrabiti teka pitanja zemlje. Ipak, postoji niz pitanja izmeu njih i
njemake strane koja bi valjalo raistiti da bi tako stvorili preduvjete za
vladina nastojanja. Stoga je Kasche predloio otvoreno i obuhvatno razmatranje svih viseih njemako-hrvatskih pitanja. Nato su dogovorili da se kod
Kaschea odri takva konferencija na kojoj bi sudjelovali Mandi, Lorkovi,
Navratil, Glaise-Horstenau i Kammerhofer. Ostali uesnici u meuvremenu
su dali svoj pristanak.
U nastavku su obojica (Mandi i Lorkovi) izjavili da je jednoduno
miljenje vlade kako bi bilo posebno poeljno da Fhrer primi poglavnika u
Glavnom stanu. Kasche je obeao da e proslijediti prijedlog o savjetovanju
kao i pitanje eventualnog primanja, s tim da e pri tom formulirati i svoj stav.
Poto su predstavnici Hrvatske seljake stranke, kako je ve to bilo
nedavno javljeno, otklonili da sudjeluju u ustakoj vladi javlja Glaise
telegrafski svojim nadreenima 15. X 3 9 formirana je 11. X nova vlada koju
sainjavaju predstavnici umjerenog kursa, no koja u cijelosti ne pokazuje neko
novo lice. Dok su predsjednitvo i oruane snage zadrali isti (Mandi i
Navratil), uznapredovao je M. Lorkovi kojega su svojedobno sruili Talijani kao ministra vanjskih poslova dotad samo dravni ministar do ministarstva unutranjih poslova, za koji vaniji resor posjeduje vie dobrih preduvjeta, no ostaje ipak otvoreno pitanje koliko e se u danom sluaju moi
nametnuti i samom poglavniku. Financije je preuzeo nekadanji ministar
cijela

35
37
39

Isti izvor.
Isti izvor.
AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4435 od 15. X.
Tj. Mandieva govora na radiju 13. X 1943.
AJ, T-501, rolna 264, Nr. 7034/43 geh.

privrede a poslije predsjednik Narodne banke dr Toth, jedan zasigurno sposoban, ali karakterno ne jednoznano ocjenjivan ovjek, kome je prije svega
povjerena gotovo nerjeiva zadaa da zaustavi daljnji pad vrijednosti novca
(kune). Novog ministra trgovine dr Cabasa prati dobar glas; ministar poljoprivrede bit e dosadanji osjeki veliki upan drHefer koji - kao i ministar
socijalne politike Torti - dolazi iz redova HSS, a saobraaj prelazi u ruke
direktora eljeznike direkcije u Sarajevu A. Vokia koga cijene njemaki
transportni uredi i istodobno se istakao u suzbijanju ustanika. S posebnim se
naglaskom ukazuje na imenovanje pravoslavca dra S. Besarovia za dravnog ministra bez portfelja. Dosadanji dravni tajnik dr V. Vrani preuzet e,
takoer u svojstvu dravnog ministra, poslove javnog reda i sigurnosti,
poloaj to ga je u posljednje vrijeme imao za njemaku stranu neupotrebljivi
dr Filip Crvenkovi. Sposobni dosadanji ministar prosvjete dr M. Starevi
zbog svog opozicionog stava prema poglavniku zamijenjen je jednim
sveuilinim profesorom. Dr Budak fungira na listi ministara jo kao ministar
vanjskih poslova, no njega e uskoro zamijeniti drB. Benzon, poslanik u
Bukuretu i prvi predstavnik ustake Hrvatske u Berlinu, a Budak e se vratiti
u Berlin na svoje prijanje poslaniko mjesto. U Bukuret bi imao doi admiral
. Jakin, prije vojni atae u Berlinu. Jedanaest od dvadeset i jednog ministra
porijeklom je iz Bosne i Hercegovine. Hrvatska javnost zakljuuje Glaise
svoj telegram primila je novu vladu ravnoduno i bez izraza nekog naroitog
pouzdanja.
Sutradan, 16. X, objavljena je vijest o izmjeni brzojava o priznanju NDH
od jo jedne satelitske drave: Republike Filipina.
Predsjednik te republike uputio je ustakom ministru vanjskih poslova
M. Budaku ovakav brzojav (u prijevodu):
ast mi je obaviestiti Vau Preuzvienost, da su dne etrnaestog listopada
tisuu devet sto etrdeset tree Filipini objavili svoju nezavisnost i proglasili se
suverenim narodom, te sastavili vladu, koja je po obliku republikanska.
Saobujui ovo Vaoj Preuzvienosti, elim izkoristiti priliku, da izrazim svoju
izkrenu elju, da bi izmeu obje zemlje obstojali najsrdaniji odnosi prijateljstva.40
Budak je ovako odgovorio:
ast mi je saobiti Vaoj Preuzvienosti, da sam obaviestio vladu Nezavisne Drave Hrvatske o sadraju (brzojava?), kojom mi je Vaa Preuzvienost
stavila do znanja stvaranje Republike Filipini. S velikim veseljem saobujem
Vaoj Preuzvienosti, da je hrvatska vlada odluila priznati de iure Republiku
Filipini danom 16. listopada 1943. U ime hrvatske vlade ast mi je saobiti, da
se Republika Filipini i Nezavisna Drava Hrvatska poveu odnosima srdanog
prijateljstva.41
U Zagreb je 20. X stigao odgovor predsjednika Republike Filipina ovog
sadraja (u slubenom prijevodu):
U ime filipinskog naroda kao i u moje vlastito ime zahvaljujem najsrdanije Vaoj Preuzvienosti na brzojavci od sedamnaestoga listopada, koja me
obavieuje da je hrvatska vlada s danom 16. listopada 1943. priznala 'de
iure' Republiku Filipine.42
40
41
42

A-VII, NDH, kut. 264, Br. reg. 9/5 - 2.

Isti izvor.
Isti izvor.

U zakazano vrijeme (18. X) odrana je u Zagrebu njemako-endehaka

konferencija43 na kojoj su se razmatrala trenutano najvanija pitanja i to:
I. Policijska suradnja. Ministar Lorkovi ukazao je na to da ondje gdje
postoji, hrvatska policija koja funkcionira bude ukopana u hapenja. Ondje
gdje je nema, imala bi njemaka policija po mogunosti prethodno, a inae
naknadno obavijestiti hrvatske policijske vlasti o izvrenom. O ishodu istrage
imala bi njemaka policija u svakom sluaju obavijestiti hrvatske policijske
vlasti. O zatvorenicima koji se alju u logore njemake policije imala bi
hrvatska policija biti obavijetena preko popisa uhapenika i, osim toga,
trebalo bi joj omoguiti uvid u logore preko jednoga njenog opunomoenika.
Naelno, trebalo bi osigurati hrvatskim vlastima pravo prigovora u pogledu
odluke o logorskim zatvorenicima.
Gruppenfhrer Kammerhofer naelno se sloio s tim Lorkovievim eljama uz ogradu da dana situacija ne doputa ire pojedinane akcije. S obje
strane postignut je sporazum o tome da trenutano stanje razvitka hrvatske
policije ne omoguuje zasad njeno potpuno ukopavanje, ali e se hrvatskim
eljama izlaziti u susret prema razvoju policije i njenih snaga. S tim u vezi
hrvatsko ministarstvo unutranjih poslova ostat e u dodiru s Gruppenfhrerom Kammerhoferom u toku zajednikog djelovanja.
Lorkovi je u pogledu suradnje u akcijama zatraio da prilikom akcija
njemake policije nadleni obavijeste hrvatske policijske organe i upravne
vlasti o akciji i pozovu ih na suradnju. Gruppenfhrer Kammerhofer potpuno
se s tim sloio.
Lorkovi i Navratil ukazali su na potrebu da hrvatske upravne vlasti i
policija na jednoj, a oruane snage na drugoj strani budu obavijetene o tome
gdje se osnivaju sjedita njemake policije. Uz sudjelovanje gen. Glaisea utvrdili su da hrvatske upravne vlasti i policiju obavjetava Gruppenfhrer
Kammerhofer, a hrvatske oruane snage obavjetavat e njemaki opunomoeni general. Posebno se pri tom upozoravalo da je prijeko potrebno uvati
tajne.
II. Regrutacije. - Gen. Navratil je iznio da hrvatske jedinice nisu mogli
potpuno popuniti zbog dosadanjega nezadovoljavajueg uspjeha pri posljednjim regrutacijama. Stoga je prisiljen zamoliti da se na odgovarajui nain o
tome vodi rauna pri pozivima u odrede njemakih oruanih snaga.
Poslanik Kasche je izjavio da se to stvarno ve i provodi; nakon referata
kod Fhrera njegovu izjavu i izjave Reichsfhrera SS i gen. Jodla usmeno je
prenio hrvatskoj vladi; prema tim izjavama uzimat e se s njemake strane u
obzir hrvatske tekoe pri pozivanju u vojsku u pogledu broja i vremena.
Dogovoreno je da se to pitanje uskoro opirno razmotri povodom namjeravane izmjene nota o toj problematici.
III. Odmazde. - General Navratil rekao je da je Druga njemaka oklopna
armija izdala jedno nareenje o odmazdama u kojem je rije o srpsko-hrvatskom prostoru. Ministar misli da je takva formulacija politiki nezgodna. Stoga je prisiljen moliti da Druga oklopna armija izda posebno nareenje
za hrvatsko podruje koje bi se slagalo i s odredbama hrvatskog zakona.
U duoj diskusiji u kojoj su sudjelovali ministri Lorkovi i Navratil,
general Glaise i Gruppenfhrer Kammerhofer utvrdili su da e iduih dana biti
objavljen zakon o odmazdama o kojemu su se dogovorili Lorkovi i Glaise.
Kammerhofer je zamolio da ga upoznaju s njegovim sadrajem.
43

A-VII, NDH, kut. 233", Br. reg. 11/1 - 5.

Poslanik Kasche je sa svoje strane predloio da hrvatska vlada opunomoi

svoje opunomoenike pri njemakim komandama da zastupaju prava hrvatske strane pri donoenju odluka o odmazdama. U tome su uesnici konferencije postigli suglasnost.
Sloili su se i u tome da hrvatska vlada ovlasti velike upane da prava
hrvatske strane tite i vre pri provoenju mjera odmazde.
Lorkovi je zatraio da njemake oruane snage potuju nadlenost hrvatskih velikih upana i opunomoenika vlade. Gruppenfhrer Kammerhofer je
izjavio da e se to potovati na podruju za koje je on nadlean. Poslanik
Kasche e poduzeti potrebne korake u Drugoj oklopnoj armiji odnosno Grupi
armija.44
IV. Put generala Navratila u Glavni stan. Ministar Navratil je rekao da
eli u suglasnosti sa stavom vlade da posjeti feldmarala Keitela, naelnika
VK. Tom prilikom elio bi razmotriti obostrana nerijeena pitanja vojne
suradnje. Misli da je likvidacija talijanskih tekoa u Hrvatskoj stvorila novu
situaciju o kojoj moraju voditi rauna. Njegova je namjera da za sve njemake
i hrvatske snage koje ne pripadaju operativnim snagama obalnog podruja
predloi jedinstvenu komandu sa sjeditem u Zagrebu. To isto predlagao je i
prilikom posjeta feldmarala Freih. v. Weichsa.
Kasche je obeao da e smjesta prenijeti ministru v. Ribbentropu pitanje
tog posjeta ministra Navratila.
General Glaise mu je prije nekoliko dana rekao javlja Kasche brzojavno
18. X 4 6 svom ministarstvu - da je Grupa armija B poslala upute da se
Hrvatima odobrava postavljanje dravnog tajnika Turine u svojstvu efa
civilne uprave u Rijeci u skladu s poglavnikovom odlukom. Prekjuer je
telefonirao Gauleiter Rainer gen.Glaiseu da mu kae da je preuzeo civilnu
upravnu vlast na sjevernom obalnom odsjeku na temelju Fhrerove odluke od
12. rujna. U Rijeci su Talijani ve postavljeni; u Suaku e pod talijanskim
prefektom namjestiti domae Hrvate. S druge strane, Hrvatima koji su po
nalogu dra Turine na putu prema Suaku Rainer nee dopustiti da iz Trsta
nastave putovanje.
Tako je nastupilo ono nastavlja Kasche - to se moglo oekivati na
temelju odluke koju su propustili donijeti. Hrvatska strana moe tvrditi da joj
je bilo priznato na temelju Kascheova saopenja od 8. IX pripojenje
rijekog podruja sa Suakom, otoka Krka i Raba. Rainer svojata upravu tih
podruja za sebe i stavlja je ponovno u. ruke Talijana. Izmeu ostalog, tako
nastaju ove tekoe: 1) spreavaju se hitno potrebne, pripremne mjere s
44 Hitler je u razgovoru sa lanovima bugarskog namjesnitva (knezom irilom i Filovom) u
Vujoj jami 18. X 1943. otvoreno priznao da je poloaj na Balkanu teak. Tamo je voa
komunistikih bandi Tito najjai protivnik. Znatno je opasniji od Mihailovia i izmakao je
jednom - kad se na njemakoj strani jo nije u potpunosti shvaala njegova vanost - iz
okruenja. No, sada je ve jasno da bi cjelokupno balkansko podruje - pri jednoj krizi na
Balkanu - u najkrae vrijeme pod njegovim (Titovim) utjecajem postalo komunistiko. (AJ, T120, rolna 60)
45 Ustaka tampa donijela je vijest da je ministar za osloboene krajeve dr Edo Bulat 18. X
1943. stigao u Zagreb, obavivi u Splitu najvanije poslove iz podruja svoje djelatnosti. Zajedno
s njim vratio se direktor Hrvatskog naroda Ivo Bogdan. Isto tako je javila o imenovanju dra
Vjekoslava Vrania za pomonika ministra Lorkovia, dra Milutina Juria, stoernika u
Glavnom ustakom stanu (GUS) za novog glavnog ravnatelja RAVSIGUR-a na mjesto Filipa
Crvenkovia. Javila je i to da je 16. IX 1943. poginuo u borbi s odmetnicima kod sela Butige
nedaleko Klisa ustaki satnik o. Dionizije Juriev, vrei do kraja portvovno i hrabro svoju
sveeniku (!) i ustaku dunost. (Hrvatski narod, god. V, br. 863 od 19. X 1943)
46 AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4488 od 18. X; isti tekst: AJ, T-501, rolna 267.

hrvatske strane za opskrbu obalnog podruja koje je mogue samo sa suake

strane; 2) poglavnik mora povui imenovanje draTurine kao efa civilne
uprave; 3) u tom prostoru osobito snani partizani imaju novu podrku za
propagandu jer sad mogu ukazivati na to da su im - takozvanoj narodnooslobodilakoj vojsci Talijani marala Badoglia prepustili oruje i time im
priznali i vlast nad tim podrujem, dok njemaka strana s faistikim Talijanima iznova oduzima krajeve iz ruku tamonjeg stanovnitva i tako dokazuje
odgovornost za prijanji talijanski postupak. Njemako vodenje operacija u
borbama iznova e doivjeti tekoe. Kasche, na kraju, moli da ministarstvo
to sve razmotri i poalje mu svoje upute.
General Juppe ga je obavijestio - javlja Kasche telegrafski ministarstvu 18.
X 4 7 o planu reorganizacije hrvatskih oruanih snaga. Planom su obuhvaene
u nastavku rada na temelju dosadanjih organizatorskih smjernica i ranije
njemake upute o podrci hrvatskim oruanim snagama - etiri planinske
brigade (gorska zdruga), etiri lovake brigade (lovaka zdruga), jedna
lagana brigada i u tri hrvatska armijska korpusa po jedna brigada za izobrazbu kao i vie odsjeka osiguranja. Ministar oruanih snaga Navratil i poglavnik dali su svoj pristanak; takoer i feldmaral v. Weichs. Plan alju Vrhovnoj
komandi da bi ga konano odobrila. Budui da su ovdje mjere ve u toku i
urba je potrebna, bilo bi poeljno kad bi VK brzo dala svoj pristanak. Kako
ne postoji neka zapovijed o tome, Ustaka vojnica nije obuhvaena planom.
Zasigurno je tu prisutna poglavnikova elja da osigura svoj osobni utjecaj i
komandu. Meutim, ve je Paveli zamolio gen. Juppea da mu pomogne pri
izgradnji tjelesne garde (PTS) u jedinicu snage jedne divizije. To mu je Juppe
ne samo obeao nego i udovoljio formiranjem jedne komande za izobrazbu.
Kasche ocjenjuje korisnim odgovarajuu podrku pri izgradnji Ustake vojnice. Isto tako smatra hitno potrebnim da podre ve tako esto spominjanu
plansku izgradnju i isto takvu izobrazbu izvidnikog odreda {Streifkorps)
hrvatskih oruanih snaga.
Nadovezujui na svoj prethodni brzojav od dan ranije (br. 4488), Kasche
je 19. X 4 8 javio Berlinu telegramom da ima vijesti prema kojima su dravnom
tajniku Turini dopustili da sa svojim upravnim slubenicima otputuje u
Rijeku. Preko Trsta je pod vodstvom njegova zamjenika Kamenarovia otputovala skupina da izvri zadatak draTurine, i to 180 policijskih inovnika, 30
policijskih agenata, 117 carinika, 40 policijskih oficira, 2 ispitivaa u rangu
oficira za policijske agente, 3 oficira financijske strae, 34 policijska i upravna
inovnika, 70 mornara, 4 mornarika oficira i jedan voa transporta. Prema
tome, s hrvatske strane stoje na raspolaganju organi za bezodvlano preuzimanje upravnog djelovanja. Nezavisno od konanog rjeenja pitanja granice
morao bi otpoeti upravni rad u tom podruju i utvrditi jednu graninu liniju
za upravu, ne na posljednjem mjestu iz privrednih razloga i utvrenja valute.
Predsjednik vlade Mandi i ministar Lorkovi javili su poslaniku juer poslijepodne da je primljen iz Trsta ovaj brzojav,dra Kamenarovia: Stigao sam sa
svojim transportom u Trst i ustanovio da je podruje Suaka koje je 1941.
godine pripalo Italiji ulo u njemaku operacionu zonu Adriatisches Kstenland kojom upravlja Gauleiter dr Rainer kao njen vrhovni komesar. Podruje
je ve preneseno pod njemaku upravu. Njemu pripada i otok Krk. Kao
granica meu otocima vrijedi za operacionu zonu stara zemaljska granica
47
48

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4490 od 18. X.

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4497 od 19. X.

Austro-Ugarske Monarhije izmeu Dalmacije i Istre. Stoga ne mogu izvriti

svoj zadatak u spomenutom podruju. Zato sam pred nadlenim njemakim
organima izrazio elju da vrate u Zagreb cijeli transport ukljuujui i mornare
kako bismo ondje raistili pitanje. Budui da osim za podruje o kojem se
radi isto vrijedi i za hrvatska podruja u koja mogu doi samo preko Rijeke,
zamolio sam Gauleitera Rainera da transport smije ostati u Trstu sve dotle
dok hrvatska vlada ne izrazi elju da pokrije ovo zadnje spomenuto podruje
hrvatskom civilnom upravom preko Rijeke. Takvoj bi molbi Gauleiter Rainer
udovoljio uz pretpostavku da nadleni njemaki komandant smatra kako je
ulazak transporta ve mogu. Molim povratno obavjetenje istim putem
preko Geheime Staatspolizei na Reichsstatthalterei u Celovcu (Klagenfurt).
Kamenarovi.
U razgovoru o tom sluaju Lorkovi je rekao Kascheu da je poslanikovo
saopenje preneseno hrvatskoj strani 8. IX sadravalo predaju podruja koje
je Italija 1941. godine otela Hrvatima. Ako se sad i ti krajevi, dakle Suak s
rijekim zaleem i otok Krk, nemaju dati Hrvatskoj, bio bi to prijelaz od
talijanske aneksije u njemaku. U toku rasprave o tome meu njima pale su sa
strane inae uvijek mirnog i bezuvjetno pozitivnog ministra Lorkovia izvanredno otre rijei. Stvarno govorili su Mandi i on Kascheu da ni hrvatska
uprava nikako ne spreava vrenje vojne vlasti njemakog Wehrmachta, nego
da e ona samo pomagati njemakoj vojsci. Kasche je zamolio svoje sugovornike da transport ostane u Trstu sve dok ne padne odluka. Rekao je to s
razlogom, jer bi povratak tih inovnika i vojnika u Zagreb izazvao najnepovoljniji odjek meu stanovnitvom. Bez sumnje stoji injenica da je njegova
izjava Hrvatima od 8. IX sadravala predaju Hrvatskoj otoka Raba i Krka,
grada Suaka i rijekog zalea.
Kasche, na kraju, moli da njemaka strana u tim krajevima odobri
uvoenje organa hrvatske uprave i omogui to bri nastavak putovanja
transporta od Trsta do Suaka. S izjavom da se time ne utvruje neko konano
rjeenje mogla bi granica iz 1941. godine postati upravno-novano-privredna
granica -izmeu Gauleitera Rainera i dravnog tajnika dra Turine. Kasche moli
da ne potcjenjuju ozbiljnost situacije. Istodobno moli za to bru odluku.49
3. Plan generala Glaisea. Kasche je u brzojavu ministru v. Ribbentropu
19. X 5 0 javio o elji ministra Navratila da to prije posjeti feldmarala Keitela.
U toku tog susreta s naelnikom VK htio bi razmotriti aktualna pitanja vojne
suradnje. Misli da je nakon odstranjenja talijanskih tekoa u Hrvatskoj
nastala nova situacija o kojoj moraju voditi rauna. Budui da se Navratila
mora ocjenjivati bezuvjetno pozitivno a sam se zalae za izgradnju hrvatskih
49 Kasche je 12. X 1943. obavijestio ministarstvo telegramom da plovidba Jadranom prema izvjetajima dra Kiihna - ovisi jedino o osiguranju. Saobraaj izmeu Dubrovnika i Splita
je trenutano obustavljen budui da su partizani na otocima. Ulazak u ibensku luku je zasad
zatvoren, a u dubrovakoj luci ima neto brodova (za prijevoz ita i obalnu plovidbu) i vie
motornih jedrenjaka. U splitskoj i ibenskoj luci ima ih, ini se, mnogo manje. (AJ, T-120, rolna
212, Nr. 4417 od 12. X)
Nekoliko dana kasnije (19. X) izvijestio je Kasche telegrafski Berlin da su hrvatski obalni
brodovi, kao i motorni jedrenjaci sluili prije povlaenja talijanske vojske najveim dijelom za
prevoenje u Italiju. Uslijed mjera Wehrmachta potisnuti su bili u pravcu Pule, Venecije i Trsta i
trebali bi se nalaziti u tamonjim lukama ili u Anconi. Poslanik Bai moli da ih to prije prevezu u
dalmatinske luke, iako su nosili ponajvema talijanske nazive: Cattaro (ranije Jugoslavija), Veglia
(ranije Kosovo), Bajamonti (ranije Sarajevo), itd. (AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4494 od 18. X)
50 AJ, T-501, rolna 267; isti tekst: AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4498 od 19. X.

oruanih snaga, Kasche moli da mu to bre omogue put u Glavni stan.

Preporuuje ujedno da Navratila primi i ministar vanjskih poslova i da zatim
bude predstavljen Fhrern. General Glaise je o tome obavijeten; sa svoje
strane preporuuje posjet i on e na odgovarajui nain obavijestiti Vrhovnu
komandu. 1
Istoga dana52 Kasche je u brzojavu ministarstvu dao dopunske podatke o
protekloj njemako-endehakoj konferenciji u kojoj su kod poslanika sudjelovali i Mandi, Lorkovi, Navratil, gen. Glaise i Gruppenfhrer Kammerhofer.
Zbog nenajavljenog dolaska generala Rendulica general Glaise nije mogao
prisustvovati cijeloj konferenciji. Kasche, dalje, reproducira tok konferencije
na temelju zapisnika (policijska suradnja, suradnja pri akcijama na terenu i
obavjetavanje o organizaciji njemakih policijskih stanica; regrutacije; odmazde; put gen. Navratila). Osim nabrojenog razmotrili su i pitanje glavne
komande i podreivanje hrvatskih jedinica njemakoj komandi. Ministar
Navratil od njemakih oficira predloen s dobrim preduvjetima da izgradi
svoj resor u svojstvu ministra i bezuvjetno Njemakoj sklon ovjek nesretan
je oigledno zbog sadanjih prilika. Dao je nekoliko pojedinanih primjera
koji pokazuju koliko su trenutane prilike nepovoljne i izlagao je panje
vrijedna i vrlo pozitivna zapaanja o svojim planovima u pogledu reorganizacije hrvatske vojske. O njegovim namjerama da posjeti naelnika VK ministarstvo je ve izvijeteno.
Mandi i oba ministra nastavlja Kasche govorili su zatim o etnicima.
Spomenuli su da njemaka komanda, dodue, nije upotrijebila hrvatske
jedinice za zaposjedanje obalnog podruja, ali je zato u obalnim krajevima
upotrijebila Talijane i etnike. Ko Dubrovnika i Metkovia, kod ibenika i
danas e se jo mimoilaziti Hrvati, ali e se etnici zato koristiti. To stvara
uznemirenost u stanovnitvu i dovodi do shvaanja da njemako obeanje
Hrvatskoj o vraanju obalnog podruja ne treba uzeti ozbiljno. Ministri su
upozoravali na posebnu opasnost koja prijeti od nepouzdane etnike ideologije. Lorkovi je pri tom spomenuo i srpsku propagandu ustanovljenu u
istonoj Bosni i Slavoniji koja iri glasine o vraanju glavnih krajeva hrvatske
drave Srbiji povodom posjeta predsjednika vlade Nedia Fhrern.
Kako se savjetnik poslanstva Khn upravo nalazi u Dubrovniku i Splitu u
odgovarajuoj posebnoj misiji, dogovorili su se da iduih dana nastave
razgovor o etnicima nakon savjetnikova povratka. Sveukupna konferencija
pokazala je na hrvatskoj strani ozbiljnu zabrinutost na temelju opravdanih
prituaba. Konferencija je, ini se, pridonijela razrjeenju jednog broja tih
prituaba. Meutim, njemaka strana ne smije nipoto potcjenjivati zbivanja
koja dovode do zabrinutosti na hrvatskoj strani. To nije zla volja kod vlade u
Zagrebu, nego odjek stvarnih utjecaja u raspoloenju hrvatskog naroda u
redovima vlade, to opravdava tube (albe) i stvara zabrinutost. Hrvatski
partneri pokazivali su povrh toga bezuvjetno pozitivnu orijentaciju i dokazali
volju da surauju i provedu sve potrebne mjere izgradnje. O daljnjem toku
Kasche e i nadalje izvjetavati.
Glaise je istog dana (19. X) 5 3 brzojavom obavijestio VK da iz raznih
razgovora to ih je imao s ministrom Navratilom proizlazi elja hrvatske
strane da se Hrvatska podijeli na jednu operacionu zonu i jedno pozadinsko
51
52
53

To je Glaise uinio brzojavom 19. X 1943. (AJ, T-501, rolna 264, Nr. 02109/43 g. Kdos)
AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4500 od 19. X.
AJ, T-501, rolna 264, Nr. 021010/43 g. Kdos.

vojno podruje koje bi zapoinjalo u bivoj Treoj zoni i protezalo se do

Drave. Dok bi operaciona zona potpuno (i u pogledu izvrne vlasti) bila
podredena njemakoj komandi, u pozadinskom vojnom podruju formirala
bi se jedinstvena komanda. Takav je prijedlog ve bio uinjen Freih. v.
Weichsu i njemaki general koji bi imao komandu nad tim pozadinskim
vojnim podrujem bio bi nominalno podreen poglavniku. Poslanik Kasche
se slae s tim prijedlogom, iako inicijativa za nj nije potekla od njega. Glaise je
osobno ve u prisutnosti feldmarala v. Weichsa rekao da se o takvim
odnosima podreenosti ne moe uope diskutirati. U svakom sluaju ministar
Navratil ako njemaka strana ne bi izrazila neko suprotno miljenje i elju
nasjei e tu temu. Sadrajno slinu informaciju alje poslanik Kasche ministarstvu vanjskih poslova. Glaise moli VK da s ministarstvom vanjskih
poslova zapone razmatrati pojedinosti tek poto ministarstvo to otpone na
temelju telegrama poslanika iz Zagreba. General Navratil, slavohlepan, ali
njemakoj strani po svim znacima stvarno odan ovjek, elio bi na svaki nain
zadobiti izvjestan utjecaj na hrvatske jedinice i njihovo vodstvo. Da li bi se i
kako mogla ispuniti ta njegova elja, ovisit e mjerodavno od kursa koji se
namjerava povesti iduih mjeseci prema dravnom vodstvu u Hrvatskoj. Bilo
bi moda svrsishodno da meusobno vie nego dosad usklade njemaki stav
prema dravnom vodstvu na jednoj, a hrvatskom upravljanju vojskom na
drugoj strani.
Glaise je istog dana54 telegramom obavijestio komandu Grupe armija F
da danomice pristiu vijesti i glasine o bezdunim (navodnim ili stvarnim)
krvolonostima kozakih jedinica, a s tim u vezi i albe maarskog i slovakog
poslanika u Zagrebu o ugroenosti njihovih zemljaka naseljenih u Srijemu.
General najozbiljnije skree panju na te pojave i opominje na opasnosti koje
sadri takva vrsta pacifikacije. Pri tom upozorava i na injenicu da je
Gruppenfhrer Kammerhofer u toku jednog slubenog savjetovanja izjavio na
temelju vlastite provjere na samom mjestu da se sad unutar 14 dana moe amo
i tamo voziti izmeu najvanijih mjesta Srijema zaista skroman rezultat
nasuprot angairanim snagama, konstatira Glaise. Slovaki poslanik koji
sigurno dobro pozna slavensku duu izrazio je miljenje da e sad i zadnji
ovjek poi u umu. Ako se i nadalje prepiru o djelovanju ustaa i ako su
vijesti o zlodjelima kozaka samo djelomice istinite, onda time njemaka strana
gubi dobar dio prava na kritiku pretorijanske garde poglavnika. Glaise se,
ipak, nada da je netona slika koja se ovdje u Zagrebu stvara o njihovoj
srijemskoj akciji. U svakom sluaju predlae a se iz Beograda povede istraga
o ponaanju kozaka i da mu dadu priliku da ispravi pogrene ocjene i netone
vijesti, a da pri tom naravno ne treba zatomiti upozorenje na surove uvjete
ratovanja i na poloaj jedinica trajno ugroenih od podmuklog neprijatelja.
Glaise je sutradan, 20. IX, 5 ^ telegrafski obavijestio Reichsfhrera SS
H. Himmlera kako se slae da se jedinice j komande opunomoenika Reichsfhrera SS u Hrvatskoj teritorijalno podvrgnu pod komandu njemakoga
opunomoenog generala u Hrvatskoj, to je predloio vojni zapovjednik
Jugoistoka jer je takva mjera svrsishodna i u interesu svih odreda angairanih
na hrvatskom prostoru. Ve pri smjetaju jedinica nastaju primjerice tekoe
zbog nejedinstvenog vodstva.
AJ, T-501, rolna 264, Nr. 02115/43 g. Kdos.
AJ, T-501, rolna 264, Nr. 7280/43 geh.
56 Telegramom ministarstvu 20. X 1943. Kasche je izvijestio o prepadima partizana na
Zenicu i njena postrojenja. (AJ, T-120, rolna 212, Nr. 4533 od 20. X)
54

55

Budui ef ustake diplomacije Stijepo Peri preao je iz Rima u Sofiju i u

svom prvom izvjetaju izvijestio Milu Budaka o prvim sofijskim susretima i
dojmovima.
Zadnjih desetak dana zapoinje Peri svoje pismo M. Budaku5 posietio sam skoro sve dravne ministre i znatan broj bugarskih politikih i
javnih radnika. Megju ostalim Cankova, Muanova, vogju ratnika Kantardova, sofijskoga metropolitu tefana, Krapeva, atrova i druge. Razgovori,
koje sam vodio sa ovim vodeim ljudima bugarskog politikog ivota za mene
su bili veoma interesantni, jer sam se u glavnom upoznao sa raznim politikim
strujanjima i pogledima pojedinaca u ovoj zemlji. Oni mi danas omoguuju,
da ispravnije, stvarnosti blie ocjenjujem tok politikoga ivota ove zemlje i
mogunosti politikih gibanja pa i dogogjaje u budunosti.
Moji utisci, bolje utvrgjenja, koja sam iz ovih razgovora dobio, bili bi
sljedei:
1. Nisam sreo 2 Bugarina, koji bi se potpunoma slagali u politiko-ideolokome pravcu, u pitanjima vanjsko-politike dielatnosti zemlje, pa ni u
pitanjima unutarnje politike.
2. Obiljeje je svih njih blaa ili otrija kritika drugih (taman kao kod
nas).
3. Svi oni, koji su izvan vlade dosta otro osugjuju vladu, prebacujui joj
pomanjkanje jedne odregjene linije, nesposobnost politikoga upravljanja
zemljom, istodobno dodvorivanje Londonu, Moskvi i Berlinu. Skoro svim
lanovima vlade nieu politiku intuiciju i sposobnost inicjative. U glavnome
kau, posije smrti cara - kojega ba svi nisu voljeli - zemljom ne upravlja ni
vlada ni regentstvo, nego je administrira. A i ovo potonje je loije ovdje ima
mnogo istine nego je to ikada u ivotu Bugarske bilo.
4. lanovi vlade u razgovoru sa mnom bili su dosta suzdrljivi. Malo su
se ili nimalo interesirali za prilike u Hrvatskoj. Samo Hristov, novi ministar
unutarnjih poslova uinio je na mene jai dojam. Ostali ine dojam obinoga
inovnikoga prosieka, bez vlastitoga jaega individualiteta.
5. Vanu Mihajlova (neki ga dapae zovu Ivan Mihalovi) i Makedonce
njegova pravca ne vole. Neki mu prebacuju, da nije Bugarin, da tei za
slobodnom Makedonijom. Veina ih se slae u miljenju, da nije znao
evolucionirati u konstruktivnome smislu, da je destruktivan, da poznaje samo
jedno sredstvo politike borbe: kurum u glavu, da je tvrdoglavi dogmatiar
itd. Neki su dapae ili tako daleko, pa su mi rekli, da je vrio na Poglavnika
destruktivni utjecaj, da se haotine prilike, koje danas vladaju u Hrvatskoj,
imaju dobrim dielom pripisati njegovu utjecaju. Tvrde, da sa sobom ima malo
Makedonaca.
6. Neki su mi davali upute za moj rad istiui, da u Sofiji ne mogu ja biti
ministar Makedonaca ni nae poslanstvo, poslanstvo Vane Mihajlova, kako
da se je to javno tvrdilo za idoveca. Dapae su mi neki rekli, da oni vjeruju,
da je tako idovec radio po uputama Poglavnika. Kazao sam im, da ja ne
vjerujem, da je takove upute imao idovec od Poglavnika. Kazao sam im, da
)a, pa ni ostali Hrvati, ne razlikujemo Bugare po podruju gdje su se rodili,
kao to u vlastitoj domovini ne inimo razlike izmegju Bosanaca, starih
Banovaca i Dalmatinaca, ako su Hrvati itd.
57 A-VII, NDH, kut. 302, Br. reg. 35/4 - 1. Poslanstvo NDH u Sofiji je 26. VII 1943. primilo
slubenu obavijest o agremanu za novog poslanika (Stijepu Peria); poslanik VI. idovec je 18.
VIII 1943. napustio Sofiju. Do Perieva dolaska ostao je tamo kao otpravnik poslova a. i. Stipe
Mosner.

7. Prebacuju mome predastniku upadnu zakopanost, pomanjkanje

takta, pa kao primjer navode, da je vodio razgovore sa politikim ljudima
poput istranog suca sa osumnjienikom, vrei pri tome u njihovoj prisutnosti biljeke na bloku papira, koji je uviek uza se imao. Tvrde da je bio i krt
(nisu ni oni ba dareljivi) itd.
8. Razgovor sa sofijskim metropolitom tefanom bio je za mene nastavlja Peri sat osobite senzacije. Da budem u formi bugarske religiozne
konvencionalnosti, poljubio sam mu na dolasku ruku, a on mene u obraze i
usta. Jednako sam uinio na odlasku. Izgleda, da ga je moj nastup osvojio, jer
me je na odlasku zagrlio i 56 puta poljubio, a kasnije u nekome drutvu o
meni u superlativima priao. Metropolit Stefan je oviek neobine otmenosti u
formi, koji pri tome veoma upadno i briljivo pazi na svoju vanjtinu. On
posieduje najkrasniju rieitost to sam ju u ivotu sreo. On je neizmjerna
riznica znanja. Zna sve, kao to poznaje jedno mnotvo stranih, ivih i mrtvih
jezika. Uio je u Kievu a promovirao u Petrogradu. Za dizertacionu radnju
posluili su mu dokumenti, koji se nalaze u dubrovakom arhivu. Jedan mi je
dokumenat iz ovoga arhiva citirao na pamet na latinskome jeziku, a sadri
predstavku dubrovakoga klera iz srednjega vieka papi, kojom se ovaj moli,
da ne upuuje misionare u Bugarsku, da svojim radom obrata na katolicizam
ne bi razdvojili jedinstveni bugarski narod.
On je Bugarin slavenskoga duha, kao to je bio trosmajer. Ovoga
oboava. On je za ljubav i bratstvo svih junih Slavena u jednoj zajednici
drava (bio je neobino iskren). Usprkos njegova jugoslavenstva u irem
smislu, on ima i riei osude za Srbe. On je i Anglofil i Francofil. Posieduje u
Americi, Engleskoj i Francuskoj izvanredne veze. Bugarska ga javnost ne voli,
ali mu svi priznaju velike sposobnosti. Dosta je uplivan.
9. Muanov je otmeni salonski diplomata. Liepa staraka pojava, krasna
rieitost, iskrenost i otvorenost osebine su mu, koje ga ine svakome simpatinim pa i ogorenim politikim protivnicima. Svi o njemu ljepo se izraavaju.
On je po odgoju, mentalitetu i osieaju demo-liberalni frankofil, a u bugarskoj
politici zastupa zadnje vrieme potpunoma otvoreno rusofilsku lineu. On je
jedini oviek Bugarske sa kojim sovjetski poslanik podrava privatne veze. On
je danas rusofil iz ovako shvaenog bugarskog interesa. Ako pobiede neprijatelji Europe, te Amerikanci i Englezi dogju do odluujueg utjecaja na
Balkanu, oni e uspostaviti Jugoslaviju u svojim starim a moda i proirenim
granicama na tetu Bugarske. Dapae po njegovome uvierenju postoji opasnost, da Angloamerikanci ne prisile Bugarsku, da ugje u Jugoslaviju kao
federativni socius, to bi stvarno znailo, kao bugarska banovina u Vel. Srbiji.
Bude li pak u sluaju poraza Europe jai utjecaj Rusije na Balkanu od
Angloamerikog, onda se ne e nikada uspostaviti Jugoslavija u njenim
predratnim granicama. Cankov ini takogjer dobar dojam iako mi se ini, da
je nedovoljno realan, vie dogmatiar u politici. On veoma dobro ocienjuje
zajednicu bugarsko-hrvatskih interesa. Inae tvrde za njega da nema odregjenoga pravca, da koleba, da je premek i predobar.
10. Vlada nastavlja sa svojom politikom dodvorivanja svima. Od politike
cara razlikuje se to joj zato fali potrebne spretnosti, koju je car imao i to joj
fali onaj auktoritet, koji je car posiedovao. Na 1. listopada pustili su iz
koncentracionih logora oko 800 odreitih i odvanih komunista, za da se
dodvore Moskvi tvrde jedni. To su isto uinili neto ranije sa idovima, da se
dodvore Washingtonu i Londonu, tvrde isti. Neki dan zaveli su neke nove
mjere sa idovskom imovinom sa istim ciljem. Ovaj postupak prema komuni-

stima i idovima nacijonalni krugovi teko osugjuju i napadaju Filova kao

inicjatora tih mjera, koji da upravlja vladom preko nesposobnog Boilova.
ujem iz pouzdanoga izvora, da se partizanski pokret sve vie iri. U Makedoniji, da nema kotara u kojemu nema partizanske bande. Prema statistici
ministarstva unutarnjih poslova ima danas u Bugarskoj 240 partizanskih
banda, jaine od 5 - 5 0 ljudi, a ima ih i jaih. Statistika rauna samo one bande,
sa kojima su se sukobile redovite oruane snage. Na jesen prei e ove bande
uz pomo na slobodu putenih komunista na izvagjanje individualnoga terora,
a na promaljee 1944 ii e u ume i iru akciju, vjeruju mnogi. Na 15
kolovoza proglasila je komunistika partija opu mobilizaciju svojih lanova.
Na sam dan proglaenja ove mobilizacije otilo je iz samoga plovdivskoga
kraja nekoliko hiljada ljudi u ume. Pojava sve to jaega irenja komunizma i
sve jae njihove aktivnosti potakla je nacionalna drutva: savez ratnika, savez
legionara, Branik i Pasievce, da se ujedine to je i uinjeno. Ovo ujedinjenje
objavljeno je javnosti u jednome ilegalnome proglasu u kojem se vladi veoma
blagim rieima prebacuje neodlunost. Obrazovan je i odbor za pobijanje
komunistike dielatnosti na poticaj vojske. Ovaj odbor takogjer nije za
javnost, a sastoji se od ministra unutarnjih poslova Hristova, ministra Partova
i predsjednika ratnika Kantardulova. Vojska i nacionalni krugovi nastoje u
regentstvu sve jae potisnuti utjecaj Filova, to izgleda da im uspjeva, jer su za
sebe dobili princa Kirila i regenta Mihova.
Neto kasnije (21. X) Peri je dopisao ovo:
U unutarnjoj politici Bugarske zapaa se zadnje vrieme jaka aktivnost
vlade, specijalno ministra unutarnjih poslova Hristova, da se zapriei irenje
partizanskoga pokreta i da se po mogunosti oni, koji su u umama vrate
svojim kuama. Svakoga blagdana odlaze lanovi vlade u provinciju gdje na
javnim zborovima pozivlju 'umice', da se nekanjeno vrate svojim domovima. U ovim govorima najavljuju se otre mjere prama onima, koji se ovome
pozivu ne odazovu. Iz koncentracionih logora putaju se na slobodu internirani komunisti uz jamstvo dvaju lojalnih gragjana Bugara. Mnogi ovu mjeru
smatraju politiki mudrom, mnogi opasnom i znakom slabosti vlade i reima.
U pitanju idovskoga problema donoena je nedavno odredba sa kojom se
ovlauju idovi, da mogu otugjiti svoju pokretnu imovinu. Neki dan bio sam
sa nekim bugarskim drutvom u Ihtimanu, 60 km od Sofije. itav taj mali
gradi prepun je idova, koji tamo rade na cestama. Oni se slobodno kreu
gradom i izgledaju veoma dobro,pristojno i isto su odjeveni. Bugari se ne ele
zamjeriti nikome a mjere protiv idova i komunista, koje su nota bene blage,
opravdavaju i opravdavat e pritiskom Niemaca, kojemu se nisu mogli
oduprieti.
Uporno se tvrdi i vjeruje, da nastojanja bugarske vlade idu u pravcu
proglaenja neutralnosti ili praktinoga sprovagjanja neutralnosti. Ista nastojanja pripisuju se i magjarskoj vladi. Zapaa se sve vea aktivnost promicanja i
produbivanja bugarsko-magjarskih veza. Sklon sam miljenju, da se to ini
zato, da jednoga dana skupno istupe u pravcu emancipacije svoje politike od
politike Reicha. Interesi su im slini, a poloaj isti: sa Angloamerikancima su
stvarno samo u formalnom ratu, a svoja podruja su proirili na tetu
saveznika ovih.
Ministar vanjskih poslova Kirov odstupio je. Glavni je razlog njegovo
ozbiljno oboljenje na angini pectoris, a podredni, neke neumjesne izjave
njegove supruge u Ankari pred odlazak u Sofiju i pritisak Niemaca. Imenovanje Kirova ministrom vanj. posl. strana je tampa, ponadasve neutralna

preopseno komentirala. Njegovome imenovanju pripisivala se namjera zadobivanja vie slobode u vanjskoj politici i skretanje prama Angloamerikancima
proglaenjem sutranje neutralnosti, to Niemci nisu mogli pozdraviti. Da se
to zapriei iskoristila se ozbiljna bolest Kirova i njegova elja za odstupom te
se dovelo na njegov poloaj imanova, izrazitog inovnika bez vlastitih
vanjsko-politikih ambicija. Bugari su, ne elei draiti saveznike i Tursku,
odbili ponudu Niemaca, bolje odloili, da okupiraju i aneksiraju zapadno
podruje Makedonije (Tetovo, Struga, Kievo).
Ratna situacija openito se ocijenjuje nepovoljno po Njemaku. Jo nisam
uo od nijednoga Bugarina, da e Njemaka pobiediti. Oni su u svemu oprezni
pa i u razgovoru o eventualnoj pobiedi. Izraavaju se uviek: ako Njemaka
pobiedi.
Vei interes zadnje dane ukazuju prama razvoju prilika u Hrvatskoj i
prama Maeku. Skoro me svatko pita, to radi Maek, gdje je Maek.
Bugarska slubena Presseschau, koja izlazi na njemakome jeziku u popodnevnome izdanju od 14 tek. mj. nazivlje Maeka 'der Patriot Maek', dok
tako ne nazivlje Kulenovia, kojega u istoj izreci spominje.
Prehrambene prilike zemlje veoma su dobre - zakljuuje Peri. - Na tritima ima jo svega i ako ciene namirnicama dnevno rastu. Jedino se sve to
vie zapaa pojava da seljaci nerado prodaju svoje proizvode, ponadasve one,
koje nisu izloene kvaru. Kako svugje u ovome ratu tako i u Bugarskoj ima
ljudi, koji veoma mnogo zaragjuju i dobro ive, kao i onih koji teku biedu
mue. Ova pojava ovgje rodila je jaom mrnjom na gospodu, kojoj dobro
ide, nego li je to inae u drugim zemljama.
Budak je uputio opirno pismo poslaniku Kascheu na njemakom jeziku
(Zagreb, 21. listopada 1943) S8 i u njemu se opirno pozabavio pitanjem
preuzimanja uprave na podruju sjevernog Jadrana. Poto je Kasche 8. rujna u
23 sata slubeno saopio poglavniku da Fhrer Velikonjemakog Reicha
priznaje Hrvatskoj sve one krajeve koje su im Talijani oduzeli na Jadranu,
poglavnik je s Kascheovim znanjem imenovao dravnog tajnika dra Turinu za
efa civilne uprave u sjevernom podruju sa sjeditem u Rijeci-Suaku. Bile su
izvrene sve pripreme i 12. X otiao je u suglasnosti s njemakim uredima transport od 400 ljudi preko Trsta pod vodstvom zamjenika dra Turine
dra Kamenarovia. Iz govora to ga je odrao gen. Glaise Hrvatima 10. rujna
proizlazilo je i to da se Hrvati pozivaju da i Suak, Rijeku, Zadar itd. oslobode
od Talijana.
Vlada je, meutim, primila (ve poznati) telegrafski izvjetaj dra Kamenarovia o tome kako njemaki organi ne doputaju da transport proslijedi put,
na to je pala odluka da transport saeka u Trstu daljnje odluke. Istodobno
bilo je javljeno da je s njemake strane formirano operaciono podruje
(Adriatisches Kstenland) pod upravom dra Rainera. Tom podruju imaju
pripadati ne samo Rijeka i njeno podruje ukljuujui otoke, nego i Suak i
otok Krk, dakle podruja koja je Italija anektirala 1941. godine. U Suaku je
bio, dodue, postavljen jedan hrvatski potpukovnik za komandanta mjesta, a
zatim i privremeni ef tamonje uprave uz isticanje hrvatske zastave, ali zato u
Rijeci djeluje izrazito talijanska uprava sa senatorom Giganteom na elu koji
sam izjavljuje da je pozvan da brani talijanstvo Rijeke, dok njemaki kotarski
predstojnik Pachnek nadzire upravu u Rijeci i Suaku. Koliko se zna, sa
sigurnou se moe pretpostaviti kako postoji namjera da se upravlja rijekim
58

A-VII, NDH, kut. 233', Br. reg. 91/1 - 1.

podrujem sa Suakom, Bakrom i Krkom kao jedinstvenim prostorom i stoga

privremeno ne pripajati ni Suak s Krkom hrvatskoj dravi, nego ak - osim
kotarskog predstojnika postaviti zajednikog efa uprave u osobi jednog
Talijana iz Rijeke na podruje provincije Kvarnero iz razdoblja 194143.
Time bi se uspostavilo tako rei dosadanje stanje talijanskog utjecaja ak i na
podruju koje je do 1941. godine bilo uvijek povezano s Hrvatskom. Takav
poloaj potvruje slubena vijest o formiranju i teritorijalnom sastavu operacione zone objavljena u rijekim novinama 16. listopada u koju ulaze pokrajine Trst, Ljubljana, Gorica, Friul, Istra i Kvarner, ukljuujui teritorij Suaka,
Bakra, abra, Kastva i Krka.
Budak skree panju Kascheu da je Hrvatska bila esto sakaena i da to
hrvatski narod vie ne moe podnositi. Hrvatska je ve jednom bila rtva
politike obzira prema Italiji i morala je podnositi mnoga zlodjela Talijana na
obali samo zato da ne bi remetila Osovinu. Ako bi se ak hrvatska vlada i
sloila s takvim mjerama, hrvatski narod ne bi nikada bio zadovoljan takvim
rjeenjem. Vlada stoga ne moe preuzeti nikakvu odgovornost za posljedice
koje bi iz toga mogle nastati. Izvan svake je sumnje da hrvatski narod gleda u
Nijemcima svoje oslobodioce, ali mjere poput onih spomenutih prikladne su
da slabe takvu kvalifikaciju.
Stoga nije samo u interesu Hrvatske nego i u interesu Njemakog Reicha tvrdi Budak u pismu da mjerodavna njemaka mjesta razmotre kako je teko
- nakon svega to se dogodilo iznova imati povjerenje u Talijane i odobriti
im utjecaj na hrvatskom podruju kao i to da se naoko planiranim mjerama
mora pojaviti veliko razoaranje u redovima hrvatskog naroda, razoaranje
koje moe imati najtee posljedice. Budak zato moli da Kasche to prije
poduzme potrebne korake kod vlade Reicha kako bi joj prenio stav hrvatske
vlade o tome da prenesu upravu u Rijeci i Suaku u ruke hrvatskih organa, a
tako isto i na hrvatskim otocima, u uvjerenju da e dobra suradnja hrvatskih
organa s njemakim vojnim vlastima biti najbolje jamstvo za miran razvitak u
tim podrujima.
Budak istodobno preporuuje poslaniku da njemake jedinice u obalnom
podruju prilikom operacija protiv partizana treba da postupaju obzirno, pri
emu se Budak poziva na verbalnu notu ministarstva vanjskih poslova od
18. listopada o istom predmetu. Moraju pri tom imati pred oima da je dio
stanovnitva napustio svoje domove samo zato da bi umakli Talijanima zbog
njihovih postupaka, da su partizani gotovo sve mukarce nasilno regrutirali na
podruju koje su drali pod svojom okupacijom i da se najvei dio njih hoe
predati ako se to moe obaviti bez opasnosti.
Na kraju pisma Budak izraava uvjerenje da e Kasche kao osvjedoeni
prijatelj Hrvatske i hrvatskog naroda poduzeti potrebne ozbiljne korake da se
za Hrvatsku nae povoljno i prihvatljivo rjeenje u duhu Fiihrerove izjave od
8. rujna. Poslanik Ratkovi u Berlinu primio je uputu da u istom smislu uini
korak u tamonjem ministarstvu vanjskih poslova.59
Posjetio ga je savjetnik poslanstva NDH Weissenberger stoji u zabiljeci
savjetnika G. Feinea u berlinskom ministarstvu vanjskih poslova od 21. X - i
skrenuo mu panju na (ve poznatu) obavijest o formiranju operacione zone
59 U Glavnom Uftakvm stanu u Zagrebu odrana su 18., 19. i 20. X 1943. vijeanja
stoernika Ustakog pokreta, a na kraju (21. X) primio ih je sm poglavnik i u svom govoru stavio
im na srce da se trijezno i mudro dogovore o svemu to je potrebno za dobrobit naroda. (Hrvatski
narod, god. V., br. 866 od 22. X 1943)
6 0 AJ, T-120, rolna 212.

(Adriatisches Kstenland). Naveo je pri tom i Kascheovu izjavu od 8. IX,

govor gen. Glaisea na radiju i imenovanje dra Turine i njegovo zadravanje,
odnosno zadravanje njegovih inovnika. Sve to, prema Weissenbergeru, vrlo
je neugodno hrvatskoj vladi i ostavlja u redovima stanovnitva nepovoljan
dojam. Poslanik Ratkovi eli sutra razgovarati o tom predmetu s dravnim
sekretarom, a zatim e posjetiti poslanika v. Erdmannsdorffa.
Feine mu je odvratio da je poslanik Ratkovi prije nekoliko dana raspravljao o tim pitanjima s dravnim sekretarom, a da je i poslanik u Zagrebu
(Kasche) tretirao to pitanje s hrvatskom vladom. Imajui pred oima perspektivu susreta poslanika Ratkovia s dravnim sekretarom, Feine dri pravilnim
da se s Weissenbergerom ne uputa u blie razmatranje pitanja. Bilo bi,
meutim, dobro ako bi ministarstvu dostavio novinski materijal koji spominje
kako bi ga mogli prouiti. Uostalom, podruje o kojem se radi - kao to je
Weissenbergeru poznato ustaniki je kraj i u ovom je trenutku najvanija i
najhitnija zadaa ondje da suzbiju partizane i podruje tite oruanom silom
od eventualnog iskrcavanja neprijatelja.
Ambasador K. Ritter je tog istog dana61 a u vezi s Kascheovim telegramom
br. 4418 od 12. X telegrafski obavijestio poslanika Kaschea da ministar
v. Ribbentrop eli uskoro razmotriti situaciju u Hrvatskoj s njim i s poslanikom Neubacherom. Dan sastanka jo nije odreen; zavisi od Neubacherova
povratka iz Berlina u Ribbentropovo sjedite (u blizini Hitlerova Glavnog
stana). Ritter e o tonom datumu po mogunosti rano obavijestiti Kaschea.
U ruke poslanika Kaschea i generala Glaisea doao je poetkom studenoga
memorandum prvaka hrvatskih nacionalsocijalista dra Stjepana Bua od 22.
listopada upuen predsjedniku vlade dru Mandiu.62 U njemu Bu u uvodu
spominje Mandiev programatski govor u kojem je istakao politiku poetnicu: da e vlada imati onoliko uspjeha koliko je narod bude podupirao.
Dalje nastavlja ovako:
Hrvatski narod u 95% smatrao je dosadanju vladavinu i dosadanju
politiku kao sebi protivno i neprijateljsko. Da li je imao pravo neu u to
ulaziti. No poam od monstruoznog i izazovnog eksperimenta s neprijateljskom i degeneriranom talijanskom dinastijom, pa do rada u bilo kojem
dravnom uredu, narod je kroz itave dvije i po godine osjeao i podnosio
jedan neprijateljski, tetni i tui duh u sveukupnom djelovanju dravne
uprave, koju je zamrzio i koja mu se potpuno otuila. Na koncu je posumnjao
ne samo u svoju dravu nego u sve pozitivne vrijednosti, ak i u samoga sebe.
On lei danas slomljen na zemlji poput tekog bolesnika a neprijateljske
'brigade' po njemu gaze, nastojei, da ga potpuno unite. Neprijateljska
propaganda pljuti pojaanim salvama, nastojei mu ubiti duu, dok on tako
rei, ne pokazuje vie nikakovog otpora, nego lei skroz bespomoan.
Dok se dnevno istie papirnata deviza, probitak zajednice stoji pred
probitkom pojedinca, u praksi se to nigdje ne provodi, nego obratno! Da li su
vani interesi reima ili pojedinaca ili su vani ideali naroda i narodne
PA Bonn, Nachlass Kasche, Pol. 2, telegram Nr. 1528 od 21. X.
A-VII, NDH, kut. 86, Br. reg. 12/20 - 1.
Voda zemaljske grupe u Hrvatskoj nacionalsocijalistike Auslands-Organisation (AO) Empfing dostavio je dopisom od 5. X I 1 9 4 3 . memorandum dra Bua, preveden na njemaki, poslaniku
Kascheu i generalu Glaiseu. (AJ, T-501, rolna 265)
U prilogu nalazila se pojedinano ocjena politike fizionomije VI. Maeka, A. Pavelia i
Stjepana Bua, od kojih je ona St. Bua najobilnija i najpozitivnija kao vode hrvatskih nacionalsocijalista. (Isti izvor)
61

62

zajednice? Drim da ste vi sami odgovorili na to pitanje, kada ste, zabacujui

'totalitarno' stanovite, ponudili pretstavnicima nae 'puke Fronte', da sa
vama osnuju 'koalicionu vladu'. Dodue, va je prijedlog odbijen, no iz toga
proizlazi da ste i sami uvidjeli da se kod nas Hrvata bez naroda i protiv naroda
nita ne moe.
Bu zatim nabraja katalog svojih prijedloga: 1. Nakon sloma talijanskog
jarma krajnje je vrijeme da se koncentracijom sviju narodnih konstruktivnih
snaga pristupi izgradnji naeg narodnog i dravnog ivota; 2. Hrvatska drava
mora, kad to do sada nije bilo mogue, bezodvlano dobiti svoju dravnu
formu: Hrvatska se mora proglasiti republikom; 3. Hrvatska mora to prije
dobiti svoj dravni ustav; 4. Hrvatski sabor mora biti to prije ozbiljno
uspostavljen; taj sabor mora donijeti ustav izabran i ustavom odreene organe
drave i to najdulje u roku od mjesec dana; 5. Ruku o ruku s time, treba
odmah pristupiti ienju i reorganizaciji vojske i orunitva prema vrhovnom
imperativu: da ona ne bude paradno parazitska ustanova, nego iskljuivo
terenska borbena organizacija sa zadatkom uvanja dravnih granica i unutarnjeg reda i pokreta; 6. Istodobno mora se odmah pristupiti totalnoj mobilizaciji svih borbenih snaga; 7. Ima se smjesta pristupiti redukciji upravnog
aparata i svesti ga na ono najnunije, organizirati i osloboditi mlade ljude i sve
te sile poslije vojnike izobrazbe uvrstiti u terenske formacije; 8. Treba odmah
pristupiti ienju i reorganizaciji dravnih financija, ustaliti i podii vrijednost dravnih financija, istodobno se mora radikalno odstraniti upliv ido-masonerije u naim financijalnim ustanovama; 9. Javna tampa mora se iz
temelja reorganizovati, dosadanji nain monopoliziranja i potpune sputanosti ukinuti; 10. Isto tako treba hitno organizirati propagandu i od nje
napraviti jedno efektno oruje narodne borbe.
Gospodine predsjednie, danas u Hrvatskoj naalost zakljuuje Bu
svoju epistolu - najbolji hrvatski javni radnici nemaju nikakove mogunosti
upozoriti na ono, to je prijeka nuda u interesu opstanka naroda. Nema ni
sabora ni javne tampe, ni mogunosti izmjene misli ni iega onoga, to bi
trebalo, to bi bilo nuno, da se diagnoza ustanovi i stvore preduvjeti terapije.
Najodlunije se mora zanijekati, da ovakova Hrvatska ima ita novoga,
revolucionarnoga. Ovo je grobnica, a ne nova Hrvatska. To potvruje dananje njezino stanje.
Nema drugoga izlaza, nema drugoga lijeka, nego oslon na narod. Ne
frazama i izazovima, nego pozitivnim djelom.
I poslanik Ratkovi izvrio je najavljeni demar - prema zabiljeci dravnog sekretara Steengrachta od 22. listopada.63 Nijemac mu je tom prilikom
(Ratkoviu) izjavio da pritube njegove vlade smatra neumjesnim. Hrvatska je
ustaniko podruje i stoga ima vaiti kao operaciono podruje. Zato se ondje
mogu donositi i doputati samo takve mjere koje su unaprijed, prikladno
zadacima, dogovorene s njemakim organima vodei rauna o vojnim aspektima i koje po njihovoj prirodi ulaze u okvire njemake uprave. Ratkovi je na
to odvratio kako je poslanik Kasche obeao da e inovnikom transportu
omoguiti da nastavi put, a Steengracht mu je replicirao, upozoravajui ga
iznova da je neumjesno potezati pitanje granica jednog podruja u kojem se
Wehrmacht upravo trudi da tek uspostavi mir i red. Zamolio ga je da prenese
svojoj vladi kako je poslanik Kasche ve poetkom listopada dobio zadatak da
saopi poglavniku kako je cijelo traeno podruje ustaniko pa se stoga moe
63

13

AJ, T-120, rolna 212, St. S. Nr. 497.

Ustae i T r e i Reith I

193

smatrati njemakim operacionim podrujem. Fhrer se stoga sad mora iskljuivo baviti time da suzbije pobunu i sprijei iskrcavanje Engleza i Amerikanaca. On se ne moe trenutano baviti dravnopravnim pitanjima granica dok
traju borbe. Bilo bi zakljuio je Steengracht - bolje ako bi se cijela hrvatska
snaga koncentrirala na ponovno zadobivanje vlastitih krajeva nego da tjeraju
propagandu za precizno utvrivanje granine linije. Na tom (njemakom)
stavu nije se do danas nita izmijenilo.
Prilikom posjeta poslanik Ratkovi predao je Steengrachtu i opirnu
promemoriju o pitanjima koje sadri i Budakovo pismo Kascheu. Posebno je
opirnije u njoj bio obraen historijat Rijeke i okolice.
General Glaise je primio brzojav Vrhovne komande od 22. X 6 3 o politikim prilikama u Hrvatskoj. U njemu VK javlja generalu u Zagrebu da postoji
namjera skrenuti posebnu panju ministarstva vanjskih poslova na neodrive
prilike u Hrvatskoj. Pri tom treba predloiti uvoenje vojnog izvanrednog
stanja na cijelom podruju Hrvatske kako bi osigurali uspostavu sreenih
prilika i to bru izgradnju hrvatskih oruanih snaga. Glavnokomandujui na
Jugoistoku i opunomoeni general u Hrvatskoj (Glaise) zamoljeni su da
dostave VK svoje miljenje o tome, osobito o broju njemakih snaga potrebnih
da bi se planirane mjere, s izgledom na uspjeh, mogle provesti. Vrhovna
komanda moli da je izvijeste kakvo bi bilo dranje hrvatske vlade povodom
objave izvanrednog stanja. O namjeravanom koraku ne smiju zasad nita
saopavati drugim uredima.
Pod istim nadnevkom (Zagreb, 22. listopada)66 datirano je opirno pismo
poslanika Kaschea feldmaralu v. Weichsu u kojem se Kasche dotie dvaju
pitanja dodue vojne prirode, ali i od presudne politike vanosti nadovezujui se na njihov razgovor prilikom feldmaralova boravka u Zagrebu. Ta
pitanja su bila: Ustaka vojnica i njena planska izgradnja te izobrazba i
voenje dobrovoljakih odreda (Freischaren).
Iz politikog stava izvire povjerena mu linija misije u Hrvatskoj zapoinje Kasche svoje izlaganje a ta jest: poraditi na tome da bi se po mogunosti
mnoge snage zemlje (Hrvatske) privele u korisnu akciju u okviru zajednikog
voenja rata. Pri tom mora nuno uvijek iznova naglaavati da su snage ove
zemlje hrvatske i da one posjeduju odgovarajue osobine koje Nijemcima
mogu odgovarati ili ne, no koje moraju priznavati i uvaavati ele li s njima
suraivati i na svojoj ih strani jaati. Kasche zna da im takva obzirnost (prema
Hrvatima) ne pada lako. Koliko god je Nijemcima jasno da moraju postupati
sa stvarima prikladno, na odgovarajui nain, da svaki motor i svako vozilo
moraju tretirati prema njegovoj vrsti i svojstvima, da uzimaju u obzir rasu i
ostale osobine konja, kod ljudi su, meutim, openito shvaanja da ih mogu
promatrati s njemakog gledita i s njima shematski postupati na njemaki
nain. Tako je to i ovdje prema Hrvatima i to je imalo najnepovoljnije
posljedice. To Kaschea, meutim, nuka da uvijek iznova na to upozorava i
moli da Hrvate uzimaju kao Hrvate, da tako s njima postupaju i njih
upotrijebe, unapreujui uzajamno povjerenje i dovodei u suradnju sve snage
istosmjerno u akciju na zajedniku korist.
to se tie ustaa, njegova osobna gledita nisu uvijek u skladu s onima
gen. Glaisea, no obojica su nastojala da u tome nekako usklauju svoje
postupke. Njegovo (Kascheovo) shvaanje proizlazi iz iskustva proteklih
64
65
66

AJ, T-120, rolna 212, VT. 164/43 od 21. X 1943.

AJ, T-501, rolna 267.
AJ, T-501, rolna 265, Pol. 3 Nr. 3 - A 664/43.

godina. Razvoj Ustake vojnice u toku godina pokazao je da Vojnica raspolae dobrim ljudskim materijalom, da je pretenim dijelom proeta pozitivnim
duhom i da posjeduje borbenu vrijednost. Ono to ona jest to je postala
vlastitom snagom, jer joj s njemake strane do sada nije davana ni materijalna
ni duhovna pomo. Stoga je esto pod najnepovoljnijim materijalnim uvjetima
morala obavljati svoju slubu i voditi borbu. Ponekad je pomanjkanje veze
izmeu Vojnice i Nijemaca sprijeilo moguu podrku s njemake strane.
Openito neprijateljskom propagandom ali i, na alost, ogovaranjem bez
razumijevanja na njemakoj strani irena nesklonost (odbojnost) prema ustaama kao rezultat i ispada ponekih bandi djelatnih pod imenom ustaa u
1941. godini ne smije prijeiti njemaku stranu da ne uvai snagu koja poiva
u Vojnici i ne pomae joj radi zajednikoga ratnog angairanja na njenoj
strani. Ne smiju ostavljati na ugaru snage u upotrebljive za zajednike ratne
ciljeve. Kako se Ustaka vojnica, u meuvremenu, takoer poboljala u svom
duhu, ponaanju i njegovanju muevnosti kao i u borbama, moralo bi se - po
poslanikovoj ocjeni - radi suradnje odmai od bilo kakve veze s neprijateljskom propagandom u pogledu dogaaja iz 1941. godine. Jer, ne mogu
pretpostaviti da e se snage Ustake vojnice neprekidno boriti na njemakoj
strani ako im ne daju nikakvu podrku ili priznanje, a da ogovaranje neprijateljske propagande bude s njemake strane prije podravano nego radikalno
presjeeno.
Zato Kasche moli i predlae da odrede Ustake vojnice pomau materijalno i duhovno svim sredstvima. Materijalno: ukljuivanjem Ustake vojnice
uz potovanje posebnosti njene organizacije u oruane snage, u skladu s
mjerama u pogledu opreme i izobrazbe kojima rukovodi general Juppe.
Duhovno: tako da se u njemakim krugovima ne spominje vie kritika
Ustake vojnice zbog dogaaja iz 1941. godine, nego da se priznaju njihove
borbene akcije, da se ustakim oficirima, podoficirima i vojniarima vie nego
dosad dodjeljuju njemaka odlikovanja i da im njemake jedinice u zajednikoj borbi ukazuju najdrugarskiju panju. to tako predlae, osjea se Kasche
to vie obvezatan to se Fhrer prilikom Kascheova referata kod njega
30. VIII 1943 jednoznano izjasnio u prilog najue suradnje s ustaama.
Nije po Kascheu odrivo gledite da bi se time pogorali dobri odnosi s
hrvatskom vojskom (domobranstvom). Kasche ima priliku da vrlo esto
dolazi u dodir s mladim oficirima kao i s onima srednje dobi, i to s ustakim i s
onima iz domobranstva. Stvarno, i tu dolazi s vremenom do povezivanja.
Povrh toga, zasigurno bi pribliavanjem obaju dijelova hrvatske vojske ako
bi to njemaka strana potpomagala - moglo uroditi plodom i to da se bolji
borbeni duh ustaa povoljno odrazi nasuprot poznatom razornom djelovanju
neprijateljske propagande na domobranski oficirski kor.
Druga molba poslanika Kaschea odnosi se na voenje rauna o posebnom
svojstvu hrvatskog naroda poznatom iz hrvatske vojne historije: sklonosti
Hrvata za mali rat, za borbu kao arkar. Osobito je iz sedmogodinjeg rata
poznato da se hrvatska laka pjeadija istaknula u borbi u sastavu austrijske
vojske. Borba protiv partizana ui isto. Iako je mnogo manji dio partizana
sastavljen od Hrvata, to ipak iskustva iz borbi potvruju taj fenomen. I o tom
pitanju referirao je Fhrern i zatim opirno razgovarao s gen. Jodlom. Pri tom
su se sloili da se u tom cilju mogu upotrijebiti samo Hrvati kao dio hrvatskih
oruanih snaga. Kascheov prijedlog ide za tim da pomognu Hrvatima priznavajui takve dobrovoljake odrede i pomaui im u njihovom naoruanju i
metodikoj izobrazbi za borbu i iskoritavanje iskustava iz borbe kojom bi
13

195

izobrazbom rukovodili Nijemci. Kako su Fhrer i general Jodl priznali

utemeljenost takvih gledita, Kasche je nakon povratka u Zagreb razgovarao
o tome s gen. Glaiseom i Juppeom kao i s poglavnikom i hrvatskim ministrom
oruanih snaga Navratilom. Tu bi prema Kascheovoj ocjeni mogao dobro
doi jedan njemaki oficir iz divizije Brandenburg koji je prije vie mjeseci
dobio oko stotinu Hrvata to ih je odabrao poglavnik za njegov (njemaki)
bataljun u Grkoj. Zato i predlae da ga premjeste u Hrvatsku zajedno s
njegovim Hrvatima iz bataljuna kako bi osnovao jedinicu za izobrazbu i kolu
za borbu pod komandom generala Juppea. Ime i potanski znak tog oficira:
potpukovnik Fritz Bckl, Feldpost Nr. 35.302.
Na kraju, Kasche napominje da prijepis pisma alje i gen. Glaiseu67 a
istovremeno moli feldmarala da mu dostavi svoju odluku.
Glaise je 23. X 6 8 u svojstvu ataeja izvijestio telegrafski svoje nadredene da
je kao budui faistiki poslanik u Zagrebu naznaen bivi prefekt u Trstu
Tamburini. Njegov dolazak u Zagreb prima hrvatska vlada s izvjesnom
nelagodnou s obzirom na talijansko etniko iverje na dalmatinskoj obali i na
uspomenu biveg poslanika Casertana. Teko poiva na njoj i na Hrvatima i
to to jo nije stiglo nikakvo slubeno obavjetenje o upravnom uvrtenju ne
samo Rijeke nego ni izrazito hrvatskog Suaka. Nadaju se, bar u pogledu
Suaka, da e ondje smjeti sami preuzeti upravu u svoje ruke. Upravo Glaise
saznaje da je rimski radio objavio vijest o imenovanju talijanskog prefekta za
Zadar koji iduih dana ima preuzeti svoju dunost, iako je Zadar ve bio
obean Hrvatima. Ta razdvojenost u obalnom pitanju - zakljuuje Glaise stvara znatne potekoe.
Njemaka prisluna i tajna sluba itala je diplomatsku ifru ustakog
ministarstva vanjskih poslova i tako proitala i Ratkoviev brzojav Zagrebu o
razgovoru s dravnim sekretarom Steengrachtom o sjevernojadranskom pitanju od 22. X. U posebnom komentaru upuenom ministru v. Ribbentropu
(Berlin, 23. X) 6y Steengracht konstatira da Ratkoviev prikaz razgovora ne
odgovara stvarnom toku. Pri tom dravni sekretar upuuje ministra na svoju
zabiljeku o razgovoru Nr. St. S. 497. Upozorio je da je Ratkoviu nedvosmisleno skrenuo panju kako ne moe razumjeti da hrvatska vlada iako joj je
dobro poznat stav Reicha o tom pitanju iznova potee to pitanje; osim toga,
kako su mogli uputiti transport od 400 ljudi a da se prije toga s nadlenima
nisu sporazumjeli o tehnikim pojedinostima. Ratkovi je na to odvratio da je
pojedincima iz transporta vize izdalo njemako poslanstvo u Zagrebu i da se
stoga pretpostavljalo da je sve u redu. Steengracht mu je protuslovio da nije
vana injenica izdavanja viza, nego je prije toga trebalo srediti pitanje
ukljuivanja pojedinih funkcionara. Primjedba poslanika Ratkovia da je
hrvatskoj vladi nepoznato da Gauleiter Rainer ondje ve odavno vri upravnu
vlast pokazuje, po Steengrachtovoj ocjeni, samo na to kako se malo vodi briga
o stvarnim odnosima u podruju kojim bi sad htjeli samostalno upravljati.
Steengracht sebi ne moe protumaiti da se putuje u neko podruje a da se ne
zna koje su vojne i civilne vlasti ondje zaduene da se zasad brinu samo za
odranje mira i reda. Poslanik mora biti naisto da zasad ne vladaju sreeni
odnosi u tom rajonu i da e tamo upotrijebiti oruane snage da uspostave
sreene odnose. Neuvaavanje tog prvenstvenog gledita da bi se sredila
67
68
69

To je Kasche uinio pismom Glaiseu 23. X 1943. (Isti izvor)

AJ, T-501, rolna 264, Nr. 02150/43 g. Kdos.
AJ, T-120, rolna 212.

pitanja granica ostavlja dojam kao da se ele zatvarati oi pred stvarnim

odnosima. Osobno moe samo dati hitan savjet da uine sve kako bi pomogli
njemakim snagama koje se bore za odranje i stvaranje sreenih odnosa.
Pobudilo bi zasigurno vrlo dobar dojam da se cijela grupa od 400 pridruila
njemakim snagama. Poslanik se sloio s tim, ali je pokuao dokazivati da bi
vraanje transporta neobavljena posla imalo neugodne posljedice za poglavnika. Eventualno moglo bi uzdrmati njegovu poziciju. Steengracht mu je
uzvratio napomenom da je za aljenje ako se tako kasno razmilja o posljedicama i tako u svakom pogledu stvaraju nepoeljne posljedice. Na kraju je
Steengracht rekao poslaniku da moe sve to mu je rekao saeti u nekoliko
rijei: sada valja u prvom redu uspostaviti mir i red i u tu svrhu moraju biti
upotrijebljene sve snage. Kasnije se pitanja granica mogu urediti u skladu s
danim izjavama.
Zanimljiva je zabiljeka o razgovoru (telefonskom) vodenom 23. X 7 0
izmeu generala Hermanna Frtscha i gen. Glaisea. Zabiljeka glasi ovako:
1. 3 Divizije - prostor ne samo smiriti nego drati pod okupacijom.
2. Munjevita akcija. P.(avelia) iskopati. Njemaki komesari.
3. Njemako pravo. Iskljuenje sudske vlasti. Odstranjenje U.(staa).
4. Vrhovni komesar (Opunomoenik - 1 general) sva njemaka mjesta
civilne i politike prirode pod mojom komandom.
5. Drugi komesari kod komandnih mjesta u cilju sprovoenja mjera.
Feldkomandanti.
6. Rasputanje svih jedinica koje zatajuju.
7. Bezodvlano upuivanje na dopust K.(aschea).
8. Pod reimom izvanrednog stanja: vlastita policija hrvatska uprava
prijelaz u novu dravu.
9. Prehrana.
10. U proljee dovriti Ultimatio.
Vrhovna komanda je uputila gen. Glaiseu u Zagreb brzojav od 24. X 7 1 u
kojem ga obavjetava da je ministarstvu vanjskih poslova saopeno kako je
naelnik VK generalfeldmaral Keitel spreman primiti hrvatskog ministra
oruanih snaga generala Navratila. U skladu s dogovorom izmeu ambasadora Rittera i viceadmirala Brknera od 22. X poziv e se ministru uputiti
preko zagrebakog poslanstva. Namjera je da se vrijeme posjeta sporazumno
utvrdi izmeu VK i opunomoenog generala u Hrvatskoj. Prednje slui samo
za osobnu informaciju.
General Glaise je u telegramu VK 24. X 7 2 ovako saeo svoje telefonsko
saopenje od dan ranije:
Posjedovni odnosi u razliitim dijelovima nekadanje jugoslavenske obale
Jadrana moraju konano biti razjanjeni Hrvatima a u jednom pitanju i
Nijemcima, ako ve ne politiki, a ono ipak u pogledu uprave. Izmeu 8. i
12. rujna prevladavao je utisak kod Hrvata a time i njemakih oruanih snaga
kao da je Hrvatskoj obeana obala od Rijeke do juno od Dubrovnika i
predana joj na upravljanje. Zatim je dolo do prvih sumnja o prostoru Rijeka-Suak. Dok je feldmaral E. Rommel u telegramu Glaiseu izdao dozvolu za
put u Trst i Rijeku jednom transportu hrvatskih upravnih vlasti za to
podruje, Glaiseu je telefonirao Gauleiter Rainer i rekao da je prefektura
70
71
72

AJ, T-501, rolna 267.

AJ, T-501, rolna 267.
AJ, T-501, rolna 264, Nr. 02144/43 g. Kdos.; isto: AJ, T-501, rolna 267.

Rijeke zajedno sa Suakom dodana njegovom vojnom podruju, da je ve

ondje uveo upravu koja vodi rauna o izrazito hrvatskom karakteru Suaka i
da je stoga prisiljen taj transport vratiti iz Trsta u Zagreb. Glaise se u svom
svojstvu opunomoenog generala proglasio nenadlenim; smjesta je obavijestio poslanika Kaschea o svemu i daljnje telefonske razgovore s Gauleiterom i
njegovim zamjenikom vodio iskljuivo po Kascheovom ovlatenju. Glaise je
sasvim na miru pomislio da ipak nije svrsishodno prvo buditi kod Hrvata
nade, a zatim ih razarati. Ako je Rijeka ve talijanska, to Suak sasvim sigurno
nije. Razgranienje u tom prostoru, dakle, uslijedilo je prema Rimskom
ugovoru od 18. V 1941. koji je Hrvatima ostao u posebno neugodnoj uspomeni. Meutim, danas je dolo novo iznenaenje. Ako je pripadnost Rijeke
bila sporna, to je ipak postojala jednodunost da e Zadar, koji je Rapallskim
ugovorom iz 1920. godine konano bio pripao Italiji, smjesta zajedno s
ostalom Dalmacijom prijei pod hrvatsku upravu. No, danas stie iznenada
vijest rimskog radija da je faistika vlada imenovala prefekta za Zadar koji e
iduih dana stii onamo, a da je ve stigao jedan hidroavion sa 20 milijuna
lira, to je pobudilo veu radost nego vijest o imenovanju prefekta. U svakom
sluaju ne mogu ni Hrvati ni Nijemci, ni vojna ni civilna lica sebi nita
protumaiti za novu situaciju i oni kojima je ao mogu, ipak, nai utjehu u
injenici da je talijanski prefekt imenovan samo za Zadar (Rapallski ugovor iz
1920. godine), a ne za Dalmaciju (Rimski ugovor od 18. svibnja 1941), jer
u posljednjem sluaju koji bi se slagao s provincijom Fiume morali bi jadni
Hrvati vratiti i ibenik i Split, to se politiki vie ne bi moglo podnijeti.
Faktino, uprava u Zadru jo je danas u rukama njemakih jedinica i protivno
od pitanja Rijeke-Suaka, koje je u vojnom pogledu za njemaku stranu
rijeeno, postoje za nju u Zadru vojni i vojnoprivredni interesi (npr. pitanje
novca). Sam Glaise bio je prije 14 dana u Zadru i prije nego to su s
aerodroma poli u grad morali su cestu oistiti od partizana. Sadanja iznova
komplicirana situacija - zakljuuje Glaise - trai razjanjenje i za vojne
jedinice.
Glaise je telegramom od 26. X 1 odgovorio Vrhovnoj komandi na njeno
telegrafsko traenje od 22. listopada. Odmah na poetku upozorio je VK da
slubeno uvoenje izvanrednog stanja nad cijelom Hrvatskom nije spojivo sa
sadanjim sistemom vladanja, jer se moe oekivati najotrije protivljenje
sadanje vlade u Zagrebu i zatim njena aktivna opozicija. Reich bi jedino
preuzeo punu odgovornost i na unutranjopolitikom polju i morao bi, bar u
poetku bez praktike hrvatske podrke pod najteim uvjetima uvoditi njemaku vojnu upravu s jakim angairanjem vojnih jedinica i, posebno, njemakoga upravnog aparata.
Nasuprot tome, Glaise sa svoje strane predlae da istovremenim mjerama
na politikom i vojnom planu nastoje nametnuti smirenje i iznova zadobiti
povjerenje hrvatskog stanovnitva.
Na politikom polju Glaise predlae:
1. Hrvatska ostaje samostalna drava, ali se stavlja pod njemako tutorstvo. Naelo za njemako djelovanje: po mogunosti ne vladati, nego nadziravati; ipak najodluniji osobni i materijalni zahvat ondje gdje je potrebno.
2. Poglavnik ostaje kao reprezentativni ef drave lien sudjelovanja u
otpravljanju poslova vlade ili pak odlazi to bi vanjskopolitiki bilo moda
73

AJ, T-501, rolna 264, Nr. 02133/43 g. Kdos.; isto: AJ, T-501, rolna 267.

manje ugodno, ali unutranjopolitiki neusporedivo bolje zbog bolesti na

dopust u Njemaku, s tim da ga zamjenjuje regentsko vijee.
3. Jedan general u svojstvu opunomoenika Reicha za Hrvatsku kome
su podreena sva njemaka, politika, policijska i civilna nadletva preuzima
nadzor nad djelatnou hrvatske vlade. Opunomoenik Reicha predstavlja
jedinstvenu zaokruenu volju Reicha pred hrvatskom dravom i narodom i,
povrh toga, teritorijalni je komandant u Hrvatskoj. Njemu uz bok stoje
njemaki opunomoenici za pojedina struna podruja koji vre kontrolu i
savjetniku funkciju po pojedinim hrvatskim ministarstvima.
4. Sadanja hrvatska vlada podnosi ostavku. ef drave, odnosno regentsko vijee objavljuje sastav nove vlade koju e predloiti opunomoenik
Reicha, s tim da bude sastavljena na irokoj bazi.
5. Izvrna vlast prelazi u poetku na opunomoenika Reicha na temelju
odluke hrvatske vlade koju on moe prenijeti na komandujue generale.
Postoji namjera da izvrnu vlast u smirenim dijelovima zemlje ponovno
povjere hrvatskoj vladi.
6. Zakonodavna vlast ostaje u nadlenosti hrvatske vlade; za zakonske
odredbe potreban je potpis opunomoenika Reicha.
7. Politiki ustaki pokret liava se pomoi drave i polako odumire.
Ustaki zakon stavlja se izvan snage. Ustaki funkcionari na upravnim poloajima ostaju do daljnjega u slubi i bit e - ako nisu podobni - postepeno
smjenjivani.
8. Pravosue ostaje u hrvatskim rukama, ali e njemaki opunomoenik
za pravosue vriti nad njim opsean nadzor da bi se tako osigurao bar
minimum osobne pravne sigurnosti.
9. Hrvatska policija sigurnosti i andarmerija podreene su njemakom
policijskom opunomoeniku. Policija za odravanje reda ostaje izvrni organ
hrvatskog ministra unutranjih poslova.
Na vojnom polju pak:
10. Prije nego to provedu politike mjere, treba staviti na raspolaganje
otprilike tri isto njemake, disciplinirane, u punoj mjeri djelatne divizije.
11. Vojno vodstvo mora, u suradnji s opunomoenikom Reicha, u najkraem roku po podrujima osigurati sistematsko ienje pojedinih dijelova
zemlje, pri emu njemake jedinice trebaju postupati disciplinirano izbjegavajui teroristike metode. Na oruanu akciju neposredno se nadovezuje akcija
domaeg orunitva i posadnih jedinica.
12. Pojaano angairanje Feld- i Platzkomandantura s upravnim inovnicima radi nadzora nad efikasnou hrvatskih vlasti prvog i drugog stupnja.
13. Ustaka vojnica, ukljuujui i poglavnikovu tjelesnu gardu (PTS),
postaje sastavni dio hrvatske vojske i u poetku pod njemakim vodstvom bit
ce uvelike spojena s ostalim dijelovima hrvatskih oruanih snaga. Otpustiti iz
vojne slube ostarjela godita.
Prijedlog koji se predlae posljednji je pokuaj - zakljuuje Glaise - da se
stvore, izbjegavajui polovine mjere a usklaujui nune politike i vojne
mjere do idueg proljea, operativnom vodstvu preduvjeti za voenje borbe
protiv vanjskog neprijatelja. Prijedlog iziskuje u pojedinostima jo dopune i
njime se treba stvoriti sistem koji je prilagoen radnoj sposobnosti nove
hrvatske vlade a proizaao iz kontrole podloan elastinoj primjeni sve do
dalekosenog preuzimanja vlasti. No, kako bi pregradnja Hrvatske, ipak,
potrajala mjesecima, treba da se pone provoditi u ivot to prije.

Ribbentrop je podnio Fhrern ovakvu Zabiljeku za Fhrera (Westfalen, 26. listopada 1943): 7 4
1. Kad se saznalo za izdaju vlade P. Badoglia, povjerio mu je Fhrer
zadatak da vodi brigu kako bi Hrvati brzo zaposjeli Dalmaciju i prodrli na
obalu. Ribbentrop je na to telefonski dao poslaniku Kascheu odgovarajue
upute i rekao mu kako njemaka strana pretpostavlja da e poglavnik sad
umarirati u Dalmaciju. Razgovor je bio voden tako da je poslanik Kasche iz
njega mogao razabrati u izvjesnoj mjeri da se Hrvatima pri njihovu zaposjedanju Dalmacije ne odreuju tona teritorijalna ogranienja, nego da im se daju
donekle slobodne ruke. Svakako nisu pri tom bile spominjane bilo kakve
pojedinosti; Ribbentrop je samo upitao poslanika ele li Hrvati zaposjesti
slovensko podruje, to je Kasche, meutim, zanijekao.
2. Poslanik Kasche je prednje saopio poglavniku, i Hrvati su poli prema
dalmatinskoj obali. U razgovoru je Kasche izjavio poglavniku da je Njemaka
suglasna da Hrvati zaposjednu ona podruja na dalmatinskoj obali koja su do
1941. godine bila jugoslavenska, dok o Rijeci mora priupitati svoje nadlene.
Kasche dodue nije imao upute da se tako precizno izraava, ali je na temelju
telefonskog razgovora pretpostavio da je s njemake strane uzeto u obzir tako
irokogrudno ureenje pitanja granice.
3. U meuvremenu je poglavnik dao javne izjave o Rijeci i otocima koji
lee pred njom, osobito Krk.
4. Nato je Ribbentrop o tome referirao Fhrern i iz kratkog razgovora
tako shvatio Fhrera da Kasche ima poglavniku saopiti ovo: Fhrer je uzeo
na znanje poglavnikovo miljenje o pojedinostima pitanja granice na istonoj
obali Jadrana, posebno istone Istre, Rijeke sa zaleem i sjeverne otone
grupe. Meutim, za Fhrera stoje pri sadanjem poloaju vojne nunosti u
sreditu svih razmatranja. Spomenuti krajevi strategijske su toke prvog reda i
stoga su ih morali proglasiti operacionim podrujem Wehrmachta. Izjave koje
je Kasche prenio poglavniku odnosile su se stoga samo na podruja Dalmacije
koja je Hrvatska odstupila Italiji povodom talijanskih zahtjeva 1941. godine.
Izjava njemake strane nije se odnosila na istonu Istru, Rijeku i spomenutu
grupu otoka. Osiguranje tih podruja kako od oruanog zahvata Engleza i
Amerikanaca tako i njeno osiguranje od ustanika izazvalo je potrebu da ih
Wehrmacht zaposjedne, brani i njima upravlja. Samo snaga njemakog oruja
u tim krajevima moe hrvatskom narodu zajamiti sigurnost da su sadanje
velike teritorijalne tekovine Hrvatske konane. Njemaka je strana sigurna da
e poglavnik i hrvatski narod spoznati i uvidjeti te vojne nunosti i razumjeti
ako Fhrer ne eli da se u tom pogledu vee nekim teritorijalnim razgranienjima. Ribbentrop je pri tom mislio da se poglavniku povodom rijekog
podruja i otone grupe jasno kae kako ti krajevi ne bi smjeli pripasti
Hrvatima, jer bi inae s obzirom na javne izjave mogle nastati tekoe i
nejasnoe pri zaposjedanju i preuzimanju uprave nad njima.
5. U toku jedne konferencije o poloaju (tzv. Lagebesprechung) Ribbentrop je predoio Fhrern telegram upuen Kascheu, a Fhrer je toj instrukciji
prigovorio. Stoga je Ribbentrop telefonski upitao Kaschea je li uputa ve
izvrena i poto se to nije zbilo, opozvao je prvu i u Zagreb uputio novu ovog
sadraja: Fhrer se zahvaljuje poglavniku na brzojavu i sa zadovoljstvom je
uzeo na znanje da je hrvatski narod rijeen da se do krajnjih granica zaloi za
pobjedu, i da se osjea sudbinski povezan s njemakim narodom. to se sad
74

PA Bonn, Nachlass S. Kasche, paket 10.

tie novih teritorijalnih zahtjeva iz poglavnikova telegrama, to je podruje

koje dolazi u obzir kao to je poglavniku poznato - izrazito ustaniko
podruje. Njemake jedinice ondje vode izvanredno teke borbe. Cijelo je
podruje njemako operaciono podruje. Fhrer je prisiljen da se sada bavi
iskljuivo time da suzbije pobunu i sprijei iskrcavanja Engleza i Amerikanaca. S dravnopravnim pitanjima granice u tim podrujima ne moe se,
meutim, sad baviti dok traju borbe.
6. Kako je pitanje o pripadnosti rijekog podruja i otoka koji mu
pripadaju ostavljeno otvorenim, to je, ini se, pobudilo Hrvate da pretpostave
kako im te krajeve u suglasnosti s njihovim navodnim etnikim i historijskim
zahtjevima jednog dana njemaka strana ipak prepusti. Stoga su poduzeli
daljnje publikacije u tom smjeru, a osim toga htjeli su otposlati jednu upravnu
komisiju u Rijeku koju je, meutim, Gauleiter Rainer zaustavio u Trstu i
vratio iznova u Zagreb. Takav korak doveo je do note hrvatske vlade koja je
podastrijeta Fhrern.
7. Tako su se odvijale stvari koje Ribbentrop eli ovime jo jednom
prikazati u vezi s notom to su je poslali Hrvati.
Ribbentrop je u telegramu 26. X 7 5 poslanom osobno Kascheu iznova
upozorio poslanika i pozvao da poglavniku i hrvatskim ministrima jo jedanput - u smislu telegrama ministarstva br. 1457 od 8. tekueg mjeseca i upute
koju sadri objasni stav Reicha i argumente koje citirani telegram sadri u
svojim razgovorima s Hrvatima.
Da bi ubudue izbjegli takvu situaciju, Ribbentrop moli neka Kasche
povede brigu - ako sazna za sline namjere putovanja da uope ne doe do
takvog putovanja poput onog transporta za Rijeku.
Njemaka prisluna tajna sluba deifrirala je Budakov brzojav poslaniku
Ratkoviu od 26. listopada.76 U njemu ef ustake diplomacije na odlasku jer je takav tekst izazvao ne samo njegovu ostavku u resoru nego mu
onemoguio i agreman za poslanika zahtijeva od poslanika Ratkovia da
osobno i smjesta saopi Funku, Schwerin-Krosigku, Meissneru, Steengrachtu i
Bergeru kako je novi kurs njemake srbofilske politike katastrofalan ne samo
za Hrvatsku nego i za Njemaku. Osim toga, jedan takav zaokret smrtni je
udarac zauvijek politikom moralu'i hrvatsko-njemakim odnosima. Postupak protiv nas u pogledu... (tako u originalu), Rijekp i okolice teko e nai
primjera u politikoj povijesti... (nedostaje tekst) sve je bilo priznato u ime
Fhrera, a poglavnik je to objavio javnosti. Nakon toga oduzeti s u . . .
(nedostaje tekst) i abar oruanom silom i bez dogovora i stavljeni pod
talijanski suverenitet. Zaprepatenje i (pitanja?) kod prijatelja, slavlje kod
neprijatelja. Pozdravite prijatelje i recite im da n a m . . . (nedostaje tekst) nije
bio slavna ni pobjeda. To im poruuje njihov zbilja vjeran prijatelj.
U telegramu 28. X 7 ' upuenom Grupi armija F Glaise se ali to nema
odgovora na njegov brzojav od 24. X koji bi mu omoguio da hrvatskim
mjestima koja interveniraju dade mjerodavan odgovor. Ministar oruanih
snaga Navratil ovjek koji je preuzeo svoj resor s najboljim namjerama da
djeluje u duhu uske njemako-hrvatske suradnje ve mu je saopio da pri
takvom ponaanju njemakih jedinica (kozaka!) ne moe vie snositi odgovornost za opstanak hrvatske vojske.
75
76
77

AJ, T-120, rolna 212, Nr. 1707 od 26. X.

AJ, T-120, rolna 212.
AJ, T-501, rolna 264, Nr. 02190/43 g. Kdos.

Ne uputajui se sam u kritiziranje i u raspravljanje o tome je li takvo

ponaanje neizbjeivo, Glaise eli jo jednom skrenuti panju po slubenoj
dunosti da e morati raunati produe li s metodom zapoetom prije
nekoliko tjedana ili ako je moraju i dalje provoditi u praksi - ne samo s
potpunim osipanjem istih hrvatskih dijelova jedinica, nego i s potpunom
demoralizacijom legionarskih divizija.
Tome se pridruuje dananja hrvatska vijest da su kozaci u selu Bonjaci
kraj Vinkovaca uhvatili i silovali 120 mladih hrvatskih ena. Provjera toga
ini se vrlo hitnom, ali se moe zapovjediti i provesti samo odande (iz
Beograda). Rezultat istrage umoljava se hitno dostaviti.
Takve metode nisu nikako prikladne da ostvare namjeru koja tako
uvjerljivo proizlazi iz Fhrerove naredbe od 7. IX 1943. o uskoj suradnji s
Hrvatima. Ne moe se ni pomisliti da e hrvatski vojnici i legionari zalagati
svoj ivot za Veliku Njemaku, ako saveznika njemaka vojska razara
njihove kue i siluje njihove ene i zarunice.
Ispadi i pretjerivanja na polju preventivnih mjera i mjera odmazde mogu
biti objanjivi u jedno doba kad mrnjom ispunjeni neprijatelj sravnjuje sa
zemljom njemake velegradove i kad ovdje vojnik radije prvi puca nego da
bude ubijen, to su zloini poput ovih upravo ocrtanih kao i sve ee pljake,
krade i razbojstva apsolutno neoprostivi.
Nastave li se takvi postupci - zakljuuje Glaise - ne moe se vie oekivati
neko poboljanje odnosa u Hrvatskoj na politikom polju.
ef grupe za ataeje u Vrhovnoj komandi kopnene vojske (Oberkommando des Heeres, skraeno OKH) izvijestio je 29. X 1943. 78 i generala
Glaisea da su ga 28. X posjetili hrvatski vojni atae u Berlinu, pukovnik pl.
Desovi i njegov pomonik kapetan fregate Mahek. Desovi se upravo vratio s
kraeg boravka u Zagrebu u kojem nije bio vie od etiri mjeseca. Prvo je
ustvrdio da se poloaj bitno pogorao; ocrtao je prilike u Hrvatskoj bez
uljepavanja. Usprkos tome, ni on ni njegov pomonik nisu ostavljali dojam
da pripadaju onom soju ljudi koji samo kritiziraju, nego da se iskreno trude da
nau put i nain da stvari prevedu na jedan kolosijek povoljniji za Njemaku i
Hrvatsku. Njihov prikaz slae se u bitnim crtama s izvjetajima njemakoga
opunomoenog generala u Zagrebu i s materijalom pristiglim Vrhovnoj
komandi Wehrmachta.
Toka na kojoj su oba hrvatska oficira inzistirala jest ova: Oigledno je na
temelju jednoga navodnog telefonskog razgovora Fhrera s poglavnikom, kao
i izjave poslanika Kaschea kod Hrvata nastao dojam da je Njemaka obeala
Hrvatskoj cijelu dalmatinsku obalu, a s njom i Rijeku, Suak, istoni obalni
pojas Istre i otoke Cres i Krk te, posebno, podruje Zadra. U meuvremenu je
u spomenutim krajevima bila uvedena njemaka uprava koja se oslanja na
talijanske faistike savjetnike, a u Zadru namjeta iznova talijanskog prefekta. Jedno odgovarajue saopenje za njemako ministarstvo vanjskih poslova pristiglo je iznova u hrvatsko poslanstvo u Berlinu. Oba spomenuta
hrvatska oficira misle da se te mjere moraju odraziti krajnje nepovoljno na
raspoloenje hrvatske vojske prema Njemakoj, i to je razlog njihovoj zabrinutosti u vojnom pogledu, pa je zato i izraavaju u osobnom razgovoru bez
slubenog naloga.
Negdanja pripadnost spomenutih krajeva 4o Rijeke, Suaka i Zadra
staroj Istri ovdje (u Berlinu) je poznata, ali nije poznato jesu li Hrvatima
78

AJ, T-501, rolna 267.

davana obeanja u tom pogledu. Koliko je utemeljeno pribojavanje tih oficira

da nastupe nepovoljne posljedice za vojni poloaj u Hrvatskoj ne moe se
odavde (iz Berlina) utvrditi.
Kako je ve bilo najavljeno iz kabineta ministra v. Ribbentropa, odrali su
u Fiihrerovu Glavnom stanu 29. X podue savjetovanje s Hitlerom i v.
Ribbentropom. Savjetovanju su prisustvovali, osim njih, ambasadori Ritter i

Hewel, poslanik Neubacher, dr E. Veesenmayer i Kasche.

U zanimljivoj zabiljeci poslanika Kaschea o razgovoru koji se nadovezao
na samo savjetovanje stoji da se taj razgovor vodio stojeki, no da se malo
toga odnosilo na Hitlerovo nareenje (uputu) o suzbijanju komunizma na
Jugoistoku to ga je Hitler u toku razgovora bio potpisao. 80 Znaajna je pri
tom bila jaka suzdrljivost, ak i Fhrerova skepsa u pogledu Hrvatske.
Oigledno je to nastalo kao posljedica izvjetavanja vojnih inilaca i onog
vodstva SS. to se tie hrvatskih jedinica, Fhrer je izjavio sasvim openito da
one protiv Engleza ne predstavljaju uope nikakvu borbenu vrijednost, a da
im je ona i inae neznatna. Ustaku vojnicu ocjenjivao je neto bolje, no u
njenu pouzdanost izrazio je izvjesnu sumnju, jer Vojnica zastupa izrazito
nacionalistiko-hrvatsku tendenciju. Otklanjao je sposobnost Hrvata da
upravljaju; bez njemake podrke nee nikada moi uvesti red. S tim u vezi
Fhrer je izrazio uvjerenje a e jednog dana, ipak, morati doi do ueg oslona
Hrvatske na Reich. Nijemci e tada morati u est mjeseci uvesti red svim
sredstvima, prije nego to bi oekivali razumniji i mirniji razvitak. Pri toj
ocjeni Hitler se pozvao i na sud generala Rendulica i Obergruppenfhrera
Phlepsa.
Ribbentrop - zapisao je dalje Kasche zauzeo se za podrku hrvatske
vlade i Ustake vojnice. Izrazio je miljenje da je to danas potrebno, pa kad bi i
postojale rezerve koje je izrazio Fhrer. Hitler je potvrdio takvo miljenje.
Poslanik Neubacher je pri spomenu ueg oslona (Hrvatske) na Reich
spomenuo ideju Reicha kod Hrvata, ustvrdivi da su Hrvati bili uvijek
ponosni na svoju pripadnost Reichu i da ne ele nita usrdnije nego da postanu
pripadnici (graani) Reicha.
Ribbentrop se pozabavio s generalom Glaiseom ije je neprijateljstvo
prema ustaama optereenje za politiku Reicha.
Hitleru je, meutim, Glaiseova orijentacija kao nekadanjeg austrijskog
oficira bila razumljiva. Izrazio je namjeru da s njim jo jednom razgovara.
Kasche se krae osvrnuo na podrku (ustakoj) vladi, borbenoj vrijednosti
ustaa i mogunosti da se hrvatsko domobranstvo iznova uredi planom
generala Juppea. Osobu novog ministra oruanih snaga spomenuo je pri tom
PA Bonn, Nachlass S. Kasche, paket 10.
Neubacher je razgovarao tog dana (29. X) s Hitlerom i podnio mu opiran izvjetaj o
politikim i privrednim pitanjima Jugoistoka, osobito o utjecaju Tita, koji je u porastu, nato je
)os istog dana bilo izdano nareenje VK o jedinstvenom voenju borbe protiv komunizma na
Jugoistoku. U njemu se Neubacheru povjerava politiko vodstvo akcije protiv komunizma i
organizacija nacionalnih antikomunistikih snaga na Jugoistoku. Trebao je brinuti brigu da
pnvrednopolitike mjere budu usmjerene na protukomunistiku akciju. Nareivanje mjera
odmazde ima se vriti u dogovoru s njim, a vojno vodstvo koncentrira se vre u rukama
glavnokomandujueg Grupe armija F. Neubacher je dobio posebnu punomo da moe otpoeti
pregovore s nacionalnim bandama ukoliko se ukae za to mogunost. Sutradan je Neubacher
(30. X) razgovarao s gen. Warlimontom i dao pozitivnu ocjenu balkanskim zemljama, izuzevi
Hrvatsku gdje - uslijed nedostatka snaga - jo dalje raste pogoranje. (KTB, III) 2, str. 1233; op.
o stavu VK i Hitlera u vezi s Balkanom: H. N e u b a c h e r , nav. djelo.
Glaise je ostajao nepopravljiv u osobnom otklonu ustaa i Pavelia, dok je Hitler obeao
Neubacheru u proljee 1944. da e ve jednom ukloniti ustaki reim, no da jo nije vrijeme za to!
79

pozitivno. U pogledu odnosa u Bosni ukazao je na proglas Pane koji je prije

toga vrbovao za Waffen-SS, ali se zatim okrenuo i otiao u umu. Fhrer je to
ispriavao primjedbom da Muslimani ne mogu sebi osigurati nikakvu pomo.
Kasche je ukazao na mogue pogreke pri vrbovanju u Waffen-SS u Bosni i
naglasio da su se austrougarski pukovi Bonjaka sastojali od pripadnika svih
vjeroispovijedi od kojih su Muslimani predstavljali oko jedne treine. Fhrer
je izrazio sumnju u to i zastupao miljenje da su se pukovi sastojali samo od
Muslimana, jer pripadnici drugih konfesija ne bi ni nosili fes. Kasche je
podupro svoju tvrdnju pozivajui se na izvore kojima raspolae. Fhrer je
izrazio miljenje o bosanskoj SS-diviziji u kojoj su se katolici pobunili, dok su
Muslimani bili jedini pouzdani vojnici. Na kraju je Fhrer potpisao spomenutu naredbu o suzbijanju komunizma na Jugoistoku.
Vrhovna komanda je 31. X 8 2 telegrafski zatraila pismenu suglasnost
ministarstva vanjskih poslova za nove upute njemakom opunomoenom
generalu u Hrvatskoj. Njihov tekst glasio je ovako:
1. Njemaki opunomoeni general u Hrvatskoj podreden je a) u teritorijalnom pogledu vojnom zapovjedniku Jugoistoka; b) u pogledu svih drugih
zadataka glavnokomandujuem na Jugoistoku. Njegovo slubeno sjedite jest
Zagreb.
2. Njemaki opunomoeni general u Hrvatskoj ima poloaj jednoga
komandirajueg generala i vri prema svim odredima i nadletvima njemakog
Wehrmachta koji se nalaze u hrvatskom prostoru zadatke i ovlatenja jednog
zapovjednika vojnog okruga. U tom svojstvu podreden je vojnom zapovjedniku Jugoistoka.
Zauzima se kod hrvatskih nadletava da potrebne mjere za smirenje zemlje
na podruju uprave budu u skladu s interesima vodenja rata i zadaama koje
su prenesene na njemake okupacione jedinice. Osnovne zahtjeve takve
prirode postavlja u sporazumu s njemakim poslanikom u Zagrebu ijom se
suradnjom koristi i inae pri vanim vojnopolitikim i upravnotehnikim
predmetima. Djeluje takoer u uskoj povezanosti s opunomoenikom Reichsfhrera SS za Hrvatsku.
3. Najistaknutiji (prvenstveni) zadatak njemakoga opunomoenog generala u Hrvatskoj jest zastupanje interesa njemakog Wehrmachta i potreba
voenja rata pred hrvatskim ministrom oruanih snaga i najviom komandnom instancom hrvatskih oruanih snaga. Taj zadatak vri iskljuivo u
skladu s uputama glavnokomandujueg na Jugoistoku u pogledu kopnene
vojske, a u pogledu ratne mornarice vezan je za upute vrhovnog komandanta
ratne mornarice.
Meu njegove zadatke spada izmeu ostalog:
a) General upravlja novom organizacijom hrvatskih oruanih snaga
prema posebnim uputama glavnokomandujueg na Jugoistoku. Radi provoenja tog zadatka podreeni su mu inspektor kopnene vojske kod hrvatskih
oruanih snaga (gen. Juppe) i ef mornarikog taba za vezu u Hrvatskoj.
Struno potinjavanje mornarikog taba za vezu prima stoga za izgradnju
hrvatske mornarice i ukljuivanje njenih materijalnih i ljudskih snaga u
njemako voenje rata na moru upute direktno od mornarike grupe Jug.
Njemakoga opunomoenog generala o tome treba neprekidno obavjetavati.
b) General prenosi hrvatskom vodstvu kopnene vojske zahtjeve njemakog vodstva za angairanje hrvatskih odreda. Svi zahtjevi o podreivanju
82

AJ, T-120, rolna 1757.

hrvatskih dijelova jedinica pod komandu Drugoga oklopnog korpusa upuivani hrvatskom vodstvu kopnene vojske imaju se upuivati preko njega.
c) General jedinstveno zastupa njemaka vojna nadletva u Hrvatskoj
pred hrvatskim ministrom oruanih snaga. U tom su smislu sva nadletva a
da se na njihovom strunom podreivanju nita ne mijenja pridruena tabu
njemakoga opunomoenog generala u Hrvatskoj i njemu disciplinski podreena: transportna komandantura Zagreb, intendant Wehrmachta, vojnoprivredni oficir Zagreb i njemaki WBO u Hrvatskoj.
Vojni izaslanik poslanstva NDH u Italiji Janko Verni javio se Glaiseu
pismom (Venecija, 31. listopada)83 da bi mu prenio pozdrave nekoga zajednikog znanca kojeg je sreo u tabu za vezu kod Ducea na jezeru Garda. Koliko je
lijepo na jezeru, toliko mu se alosna i zamagljena ini pie Verni daljnja
suradnja s vitekim narodom (Talijanima). Jo jedno iznenaenje prevrilo
bi svaku mjeru. Vederemo kau dobri politiari i takvih im je dragi
Gospod Bog dao napretek. Posla ima dosta ako ga ovjek sm trai i tako
Verni rijetko kad spava u vlastitom krevetu koji im jo i nije odreen. Zelje o
kojima mu je Verni priao ljetos stavio je ad acta. U punom je pogonu u
novoj jednoj zemlji i stoga moli da ga titi od iznenaenja od strane vlastitog
mu K. M. (Kriegsminister ministra rata Navratila). Avijatiari su sada u
Vemievoj domovini tako aktualni, dre sokola u ruci i trae plijen u
inozemstvu!
4. Ministar Navratil kod Fhrera. Feldmaral Freih. v. Weichs dao je
ovakvu procjenu 1. XI 1943. 84 o vojno-politikoj situaciji na podruju Jugoistoka:
I.
Za iskrcavanje neprijatelja na kopno jugoistone Evrope, koje bi trebalo
uskoro da usledi, nema dovoljno znakova.
Tok borbi na Dodekanezu ukazuje da se zasad ne radi o uvodu u ofanzivu,
nego o pokuaju da sa novostvorenih pomorskih i vazdunih baza blokiraju
Rodos i Krit. Protivmere koje su usledile odmah posle naeg uspeha iznenadnom akcijom na Kos, otkrile su nadmonost neprijatelja na moru i u
vazduhu, koja e due vremena ozbiljno uticati na snabdevanje naih snaga,
angaovanih u egejskoj zaprenoj zoni a time i na otpornost egejskog fronta.
Zbog toga je od naroitog znaaja akcija radi zauzimanja Lerosa i Samosa,
koja je u toku priprema.
Razlozi koji govore protiv iskrcavanja neprijatelja na Peloponez ili zapadnu obalu Grke, zadravaju i dalje nesmanjenu vanost. Pregrupisavanjem
snaga, koje je veim delom zavreno, voeno je rauna o njima u dovoljnoj
meri. Meutim, sigurno je da e neprijatelj nastaviti sa napadima na aerodrome koji se nalaze na kopnu Grke, a moda e upuivati i komandose radi
prepada na vane objekte kao to je, npr., Korintski kanal.
U Albaniji predstoji kini period, te se smatra da nema verovatnoe za
iskrcavanje na irem frontu, kao i zima, koja znatno pogorava prohodnost na
Aj, T-501, rolna 268.
Za vrijeme Mussolinijeve faistike socijalne republike sjedite poslanstva NDH nalazilo se u
Veneciji.
84 Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha
1943, str.
619-630.
83

visokoplaninskom zemljitu. Baza koja je dosad zadobijena u Italiji, jo nije

dovoljna za invaziju u Dalmaciji.
Ukoliko Moskovska konferencija ili neoekivani uspesi neprijatelja u
junoj Italiji ne dovedu do potpuno novih odluka, operacija prema podruju
Jugoistoka mogla bi se oekivati tek u prolee 1944. g. To vreme mora se
iskoristiti za izgradnju odbrane obale i raiavanje unutranje situacije.
II.
Situacija u unutranjosti Balkanskog poluostrva, u neposrednoj vezi sa
zamiljenim, odnosno stvarnim tokom dogadaja na podruju Sredozemnog
mora, znatno se zaotrila. U oekivanju, da e kombinovani vojno-politiki
udar od 8. 9. (43.) dovesti do brzog sloma nemakog junog i jugoistonog
fronta, ustaniki pokreti prerasli su u aktivna borbena dejstva. Delimino su
vrene pripreme da bi se pruila ruka anglo-amerikom iskrcavanju.
Borbene akcije, koje su se otuda razvile izgubile su karakter gerilskog rata.
U stvarnosti, u borbama sa posadnim trupama na odluujuim mestima
pojavljuju se brojno jake, planski vodene i bar za planinsko ratovanje
dobro naoruane i opremljene jedinice. U sadejstvu sa anglo-amerikim
vazduhoplovstvom, koje ponovo napada eleznika vorita i sa neprijateljskim lakim pomorskim snagama koje nastoje da paraliu pomorski saobraaj i
na Jadranu, one oteavaju dotur u zabrinjavajuim razmerama. Osim toga,
one spreavaju privredno iskoriavanje zemlje tako to dre u rukama vane
industrijske oblasti i podruja sa poljoprivrednim vikovima ili ih dre u ahu.
Prema tome, nepravilno bi bilo da se i dalje govori o 'gerilstvu' ili da se
suzbijanje bandi smatra kao policijska stvar. Radi se o tome da se uoi da je
neprijatelj stao nogom na Balkan i da ga treba unititi pre nego to e vei deo
trupa biti prisiljen da krene u odbranu obale.
III.
Pretpostavka za organizaciju i odravanje velikih jedinica bandi lei u
dobrovoljnoj suradnji stanovnitva, dakle u duhovnoj predispoziciji unutar
stanovnitva okupiranih zemalja. ta se je u tom pogledu odigralo na Balkanu
i ta e se odigrati, moe se shvatiti i pravilno oceniti samo onim to je u zaleu
celokupne ratne situacije. Novi poredak na jugoistonom podruju pod
nemakim rukovodstvom nailazi na tekoe kod velikog dela stanovnitva.
Veta engleska propaganda i komunistika i nacionalna ideologija poklapaju
se sa nezadovoljstvom zbog materijalnih nevolja, izazvanih dugim ratovanjem.
Prema tome, masovan odlazak bandama, tajno potpomaganje bandi, esto
i zbog straha od ovih, potrajae sve dotle dok jugoistoni Evropljani vide spas
u iskrcavanju Engleza ili pobedi Sovjeta. Ova konstatacija mora da igra vanu
ulogu pri procenjivanju neprijatelja i svih domorodakih snaga koje se bore u
naim redovima.
IV.
Pored iste ove osnove, ustaniki pokreti u pojedinim zemljama pokazuju
velike razlike u pogledu ciljeva, organizacije i udarne snage.
1. U Grkoj uporedo postoje nacionalne grke i komunistike bande.
Ukupna jaina od 1215.000 naoruanih lica verovatno je preuveliana. U
oba lagera prisutni su britanski saveznici, ali do ujedinjenja, kome su oni teili,
dosad nije dolo.

Razoruavanjem Italijana, nacionalnim delovima mnogo je oduzeto od

njihovog unutranjeg podstreka. I politike razlike u miljenjima u pogledu
s a r a d n j e sa Engleskom znatno su oslabile meusobnu vezu. Komunistima jo
nedostaje stroa organizacija, ali ne moe se porei, da e sve vee osiromaenje i oskudica u ivotnim namirnicama postepeno znatno doprineti poveanju
njihove moi.
Saobrazno tome, moe se rei da je znaaj grkih bandi jo uvek sraz m e r n o mali. Uz pojaanu kontrolu za ivot vanih objekata, jedva bi se
primeivala njihova razbojnitva i pokuaji uznemiravanja. Prilikom ruenja
eleznike pruge SolunAtina, koje je istovremeno izvedeno na 130 mesta,
prvi put se pokazalo jedinstveno rukovoenje, koje se nalazi verovatno izvan
Grke.85
Mora se raunati sa stavljanjem svih komunistikih snaga pod komandu
Tita. Postoje znaci za takav razvoj. Time e ove snage i u Grkoj dobiti vei
znaaj.
2. U Albaniji razlikuju se tri glavne grupe:
a) Plemenske i rodbinske jedinice, koje na svoju ruku sprovode nasilniku
politiku, koja je u obiaju u ovoj zemlji; ostaju u svom zaviaju, njihov vojni
znaaj je neznatan.
b) Grupe bandi seljakog porekla, dobro naoruane, sa kojima rukovode
engleski oficiri. Sposobne za voenje ilavog gerilskog rata.
c) Komunistike bande, koje su u stalnom porastu, usudile su se da 18.10,
sa udaljenja od 5 km, artiljerijom gaaju Narodnu skuptinu koja je zasedala
u Tirani.
Dranje nacionalno orijentisanih Albanaca moe se okategorisati kao da je
u stavu iekivanja. Izgleda da niko nee da se kompromituje lojalnim
saraivanjem sa nemakim komandama i ustanovama. U pogledu milicije,
koja je u toku formiranja, iz istih razloga ne treba mnogo oekivati ako se
upotrebi izvan njihovog mesta formiranja. Situacija se moe dalje odvijati na
potpuno slian nain kao u Hrvatskoj, ukoliko jae nemake policijske snage
blagovremeno ne zavedu red. Tito je ve uspostavio vezu sa komunistikim
bandama Albanije i sada se radi na jedinstvenom delovanju. Takoe i u
graninoj Makedoniji pre kraeg vremena Tito deluje u smislu boljevikih
odluka. Njegove pristalice ovde su ga priznale za svog vrhovnog komandanta.
3. Situaciju u Crnoj Gori karakterie potpuno proterivanje srpskih ustanika u sev. Crnoj Gori od strane komunistikih bandi.
4. U Srbiji Draa Mihailovi pokuava da mobilizacijom ubrza izgradnju
nacionalne srpske armije.
U tom smislu apeluje na Srbe koji su ostali verni kralju i na iskonsku
nacionalnu svest Srba. Sa aktivnim inovnitvom veu ga mnogi stari i novi
odnosi. Otuda bi se moglo predvideti da bi u sluaju neprijateljskog napada
koji bi imao sigurnog izgleda na uspeh dravna mo prela u njegove ruke.
Dosad postoje: u Srbiji kadrovi i tabovi za 22 potvrena korpusa i 13
verovatnih; u Bosni kadrovi i tabovi za 7 potvrenih i 2 verovatna korpusa.
U poreenju sa ovako visokim brojevima bande D. M. retko se pojavljuju,
poto korpus raspolae samo sa 5001.000 puaka i neto automatskog
oruja. Zato im je nareeno da se uzdravaju od akcija. Sem toga, Mihailoviu
je pre svega stalo samo da zadri u rukama podruja koja su mu potrebna za
regrutovanje i snabdevanje i da u povoljnim prilikama zapleni to vie oruja
85

Op.: Phyllis Auty - Richard C l o g g , nav. djelo.

itd., ali da se izbegavaju mere odmazde. Inicijativu za prelaz na dela, on

oekuje spolja. Poto preti opasnost da do toga nee doi ove godine, to se
pokret pribliava krizi. Jakog udela u tome ima sve vea zabrinutost zbog
boljevike opasnosti i saznanja da sa engleske strane ne treba oekivati ni
spoljnopolitiku ni unutarpolitiku podrku.
Nasuprot tome, komunizam u Srbiji ima sve vei uticaj. Veliki deo
sabotaa pada na njihov teret. Propusti organizacijske prirode, a pre svega
nedostatak vojne organizacije komandovanja potinjenim jedinicama, jo ne
doputaju ispoljavanje u veem obimu. Prema pouzdanom izvoru, u toku su
mere koje treba da doprinesu poboljanju stanja.
Krvava obraunavanja izmeu grupa D. M. i komunistikih bandi sve su
ea i ea, naroito u istonoj i centralnoj Srbiji.
U ovom trenutku glavna opasnost preti iz Hrvatske. Crvene snage nameravaju da prodru u Srbiju preko Drine. Mihailovi vri pripreme da ih odbije.
On verovatno precenjuje borbenu sposobnost i gotovost svoje trupe isto
onako kao i ivotnu snagu konzervativne ideje nasuprot revolucionarnim
elementima.
Zbog toga Mihailovi ve trai vezu sa nemakim komandama, da ne bi
potpao pod komunistiku vlast. Pri tome igra ulogu takoe i nada da se
njegove jedinice odre do dana osloboenja. Cilj uspostavljanja veze sa
D. M. mora u prvom redu da bude u tome da se on u svojoj daljoj borbi
odvrati od borbi protiv nemakih trupa. Borba D.M. na nemakoj strani
protiv Tita krije u sebi veliku opasnost od metoda ucenjivanja, kakve su
primenjivane prema Italijanima. Sem toga, pod velikim znakom pitanja je
pouzdanost njegovih stareina i boraca u antikomunistikom smislu. Komunizam u velikoj meri unosi rastrojstvo u njegove redove. Pripadnici D. M. i
pojedini dobrovoljci moda bi se mogli korisno upotrebiti za mesnu odbranu.
5. U Hrvatskoj trenutno postoje etiri delokruga vlasti:
a) podruje posednuto nemakim trupama,
b) podruje na kome je hrvatska dravna vlast,
c) podruje srpske autonomije,
d) podruje sa vladavinom komunista, kojim rukovodi Tito.
Pod a) Nemake trupe nalaze se u otpornim takama du morske obale i
najvanijih puteva i eleznikih pruga. Njihove bone i pozadnje veze stalno
su ugroavane. Sva kretanja trupa su pod kontrolom i registruju se. Na
udaljenijim podrujima Hrvatske nema nemakih trupa.
Pod b) Izuzev u Zagrebu, gde su se pod zatitom Poglavnikove tjelesne
garde povukle hrvatske dravne ustanove, ne postoji vie nikakav hrvatski
dravni autoritet, ak ni na onim delovima zemlje koje jo dre hrvatske trupe.
Narod i vojska, a u poslednje vreme i ustaka milicija, nezadrivo poputaju
pod zahtevima ustanika za hranom, odeom, orujem, informacijama itd.
Pod c) Ovde se radi o grupama srpskog naroda, koje su se posle preuzimanja vlasti od strane ustaa, na podrujima na kojima ive, zabarikadirale u
obliku jea. Obrazovane su samozatite osrednje jaine, koje ne dozvoljavaju
prilaz ni organima hrvatske drave ni bandama i odravaju red u unutranjosti. Prema D. Mihailoviu ne postoji postojan odnos. Prema Nemcima, ve
prema vremenu i prilikama, smenjuje se neprijateljska uzdrljivost sa spremnou za pomaganjem.
Pod d) Voa bandi Tito, koji radi po uputstvima Staljina, stvorio je
sovjetsku dravu unutar Hrvatske i raspolae sa dobrom civilnom upravom.
Ceni se da su oruane snage jaine 100.000 ljudi i da su zasad formirane u

20 divizija i 14 samostalnih brigada. U pogledu naoruanja, iako se ono

sastoji uglavnom iz lakog pead. oruja, smatra se da zadovoljava, s obzirom
na planinski karakter bojita. Preuzimanjem materijalne opreme iz najmanje 2
italijanske divizije i delova razbijenih hrvatskih jedinica, te su oruane snage
sve vie upotpunjavane tekim naoruanjem, motornim vozilima itd.
Organizacija i komandovanje lei u rukama ruskih oficira. Britanski
oficiri, koji su takode prisutni, prema njima imaju samo savetodavnu ulogu.
Snabdevanje se vri sa terena na licu mesta. Specijalno naoruanje i
specijalna oprema, zatim novac, lekovi i skupe ivotne namirnice ve mesecima dopremaju se vazdunim putem. U toku je ubrzana isporuka prekomorskih putem; s obzirom na velike potrebe, ovaj nain postao je nezamenjiv.
Moe se pretpostaviti da e pitanje snabdevanja imati odluujui uticaj i
na voenje zimskih operacija Titovih snaga, poto se taj problem moe reiti
samo u sluaju ako one budu preko zime razmetene u ekonomski bogate
predele ili ako budu imale prilaz ka moru.
Operacijski ciljevi do kraja septembra nalazili su se na obali. Posle pada
Splita a naroito od kada je postalo jasno da anglo-amerika invazija u Italiji
nije napredovala kako se to oekivalo, teite je oito premeteno u unutranjost zemlje. Izvetajima koji govore o namerama da se izvri napad na Srbiju
treba pokloniti veru. Pokuaji da se dre neka ostrva (Bra i Peljeac) i plansko
zauzimanje puta LivnoTravnik, ukazuju na docnije namere, odnosno na
potrebu da se obezbedi snabdevanje s mora.
injenica da Tito eli lino da rukovodi operacijama u istonoj Bosni
pokazuje kolika se vanost istima pridaje. Verovatno se radi o odluci: ko treba
da zauzme Srbiju? Tito ili Mihailovi? Time bi borba Rusije protiv Engleske za
prevlast i ovde ula u vidljiv stadijum.
V.
U celini uzevi, nacionalne snage su u opadanju a komunistiki pokret u
usponu. Otuda proizlazi i pravac angaovanja naih snaga i formulisanje
zadataka, kao to sledi:
Najopasniji neprijatelj je Tito.
Ako se u predstojeim mesecima ne uspe da se odluno oslabe njegove
snage dobijene usled propasti hrvatske drave, onda e:
a) doi do organskog spajanja svih komunistikih ustanika na celokupnom podruju Jugoistoka;
b) odbrana jadranske obale od napada velikog stila, koji se oekuje
spolja, biti neizvodljiva.
U narednim zimskim mesecima nee se vie raditi o opstanku Hrvatske,
Crne Gore i Albanije, nego o stvaranju ili spreavanju stvaranja boljevikog
bojita na celokupnom podruju Jugoistoka, u neposrednoj blizini granice
Rajha. Polazna taka ove opasnosti, koja je presudna za rat a time i polazna
taka za angaovanje protiv mera, bila je i ostaje Hrvatska. Samo politikim
sredstvima ova se opasnost vie ne moe savladati. Vojne mere same po sebi sa
sadanjim snagama nee dovesti do reenja, one bi donele samo prolazna i
ograniena olakanja. Jedini spas lei u saradnji oba sredstva u obliku uticaja
nemake moi na Hrvatsku. Ako se ova mogunost u toku zime 1943/44. ne
bude iskoristila, onda u prolee 1944. g. nee biti spreman za odbranu ni front
na morskoj obali ni u pozadini, koji bi omoguavao snabdevanje obalskog
fronta i dovodenje pojaanja.
Za takav uticaj nemake moi potrebne su energine i radikalne politike
H

U s t a e i Trei R e i t h 1

209

mere sa ciljem da se stvori nova dravna struktura. Ovo bi se moda moglo jo

uvek postii u obliku nemakog sistema kontrole. Ali pretpostavka za to lei u
unitenju Titovih snaga obimnim vojnim sredstvima i privremeno posedanje
cele zemlje nemakim trupama. ienje, ukoliko se ne nadovee na njega
trajno posedanje, ne bi dovelo do konanog uspeha. Pregled potrebnih snaga
vidi se iz odeljka VIII. Hrvatsku armiju ne uzimati u obzir, jer se sve vie
raspada. Ovaj raspad ne moe se vie zadrati ni organizacijskim merama ni
obeanjima. Hrvatski vojnik vie nema vere u hrvatsku dravu. Poboljanje
situacije moe se oekivati tek onda kada se uspostavi nov hrvatski dravni
autoritet, tj. kada se slomi Titova vladavina i stvori novi poredak pod
nemakom zatitom.
Komunistikim bandama koje se pojavljuju u Grkoj i Albaniji, u vezi sa
napred iznetim, treba da se posveti vea panja. Dokle god one operiu bez
uzajamne veze i bez veze sa Titom, dovoljno je ako se prema njima upotrebe u
aktivnoj odbrani i teritorijalne posadne jedinice. Ako ih uzme Tito, predstavljae pojaanje opte boljevike opasnosti na podruju Jugoistoka.
ifra. ustakog ministarstva vanjskih poslova primila je 2. XI brzojav
poslanstva NDH u Berlinu ovog sadraja:
Zamjeniku... (tako u originalu) rekao sam upotrebljeno i pismeno svoje
osobno miljenje da bi za bezkoristno najtee ublaenje tekih posljedica
dogaaj tamo na sjevernom Jadranu u nau upravu trebalo bi odmah predati
barem krajeve otete naknadni zahtjev Rimskim ugovorima, to jest Krk otok,
Suak, Bakar i zalede s abrom uz zadravanje prava i na ostale hrvatske
krajeve.
Feldmaral Freih. v. Weichs odgovorio je poslaniku Kascheu pismom od 3.
studenog8 i potvrdio primitak Kascheova pisma od 22. listopada o prijedlozima kojima se Kasche upleo u izrazito vojna pitanja. U potpunosti se slae
pie feldmaral s Kascheovim naelom da privedu po mogunosti to vie
snaga Hrvatske radi jedinstvenog angairanja u zajednikom voenju rata.
Neka Kasche bude uvjeren da on (v. Weichs) kao na koncu konca odgovorni
glavnokomandujui nita toliko ne eli koliko da njemake jedinice koje se
ve gotovo dvije godine teko bore za smirenje Hrvatske - dobiju iz zemlje
same najdjelotvorniju podrku kako bi mogle stvarno ve jednom poboljati
unutranje prilike te zemlje koje postaju sve nepodnoljivije. O sredstvima i
putovima tom cilju ne bi se elio uputati u podua izlaganja. Idui e mjeseci
pokazati jesu li dostatne mjere koje su sad uzeli u obzir da bi izazvali
promjenu. To vrijedi i za prvo pitanje koje je Kasche nasjekao u svom pismu,
pitanje ukljuivanja Ustake vojnice u hrvatske oruane snage. Ono je u
meuvremenu rijeeno. Bit e u prvom redu zadatak same Ustake vojnice da
dokae svoju sposobnost. Na temelju iskustava posljednjih tjedana Weichs se,
meutim, ne bi mogao potpuno sloiti s Kascheovom ocjenom o ustaama, tj.
da se Ustaka vojnica poboljala u svom duhu, dranju i muevnom ponaanju i u borbama uglavnom potvrdila. U hrvatskim oruanim snagama Ustaka
vojnica uivat e istu podrku kako svaki drugi dio hrvatskih jedinica koji se
dobro bori. U vezi s drugom poslanikovom molbom feldmaral mu saopava
da e bataljun kojem pripada natporunik Bckl biti, vjerojatno u najkraem
roku, premjeten u Hrvatsku i ondje e se u skladu s njegovim nainom
borbe i najire osloniti na hrvatske dobrovoljce. Te pokuaje valja saekati.
86
87

A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 50/5 - 2.

AJ, T-501, rolna 265, Br. B. Nr. 873/43 g. Kdos.

Na organiziranje vlastitoga hrvatskog dobrovoljakog odreda po uzoru na

ovaj njemaki bataljun moi e se ako uope do toga doe pristupiti samo
u okviru te njemake jedinice. Generalu Glaiseu - pie Weichs na kraju
poslao je prijepis svog pisma.
Zanimljivo je da taj prijepis nosi jedan dodatak. Naime, u njemu se
konstatira da iz pisma poslanika Kaschea proizlazi (strana 4) da je vrbovanje
za nekih 100 izabranih Hrvata za bataljun divizije Brandenburg obraivao
njemaki poslanik u Zagrebu. Stoga glavnokomandujui moli za obavjetenje
odgovara li to injenicama i zato nije tamonja komanda, odnosno tab gen.
Glaisea bio ukljuen u to izrazito vojno pitanje.
Kasche je na povratku iz Glavnog stana posjetio u Celovcu (Klagenfurt)
tamonjeg Gauleitera dra Rainera i o tome izvijestio ministra Ribbentropa
telegramom od 3. studenog.88 Razgovarao je s Rainerom i s njim zakljuio i
potpisao ovakvu promemoriju o pitanjima koja izviru iz formiranja operacione zone Adriatisches Kstenland:
1. Administrativna granica izmeu operacione zone Adriatisches Kstenland i efa susjedne civilne uprave na Hrvatskom primorju utvrena je. Na
kopnu je ini hrvatsko-talijanska granica iz 1941. godine, dok na otocima ide
du stare granice zemalja Istre i Dalmacije Austro-Ugarske Monarhije. Pitanja
koja se budu pojavljivala iz ovako povuene granice bit e sporazumno
rjeavana izmeu visokog komesara i efa hrvatske civilne uprave. U tu e
svrhu ef hrvatske civilne uprave uputiti jednog slubenika za vezu u nadletvo
visokog komesara u Trstu.
2. Posebne hrvatske interese na podruju SuakKrk visoki e komesar
uzeti u obzir posebnim reguliranjem za tu oblast i to tako da se ta oblast, koja
se sastoji od velikih opina Suak, Kastav, Bakar, abar i Krk, objedini u
jedan samostalni komesarijat. On e, dodue, sainjavati s Kvarnerskom
provincijom jednu upravnu jedinicu, ali e se o posebnim hrvatskim interesima starati njihov izvanredni komesar. Tom komesaru dodijeljen je advokat
dr pehar, po narodnosti Hrvat sa Suaka. Sva pitanja koja se neposredno tiu
hrvatskih interesa, kao to su posebice policijska sluba, sudstvo, kolstvo i
kultura ureivat e za to podruje izvanredni komesar, dok e prefektura
obavljati samo ope zadatke koji ne zadiru u narodnopolitike interese.
Slubeni jezik u ovoj oblasti je hrvatski.
Visoki komesar je dalje spreman da za formiranje komesarijata upotrijebi i
oficire i slubenike iz Hrvatske, ako su porijeklom s podruja SuakKrk i ako
je mogue njihovo iskljuivo potinjavanje visokom komesaru. Trebovanje
takvog osoblja dostavit e visoki komesar preko hrvatskog slubenika za vezu.
3. Ureivanje svih privrednih pitanja koja proizlaze iz formiranja operacione zone Adriatisches Kstenland prema NDH bit e preneseno na posebnu
mjeovitu komisiju. Za staranje o pitanjima koja se odnose na ministarstvo
vanjskih poslova predlae se da u ovu komisiju upute jednog predstavnika
njemakog poslanstva u Zagrebu.
4. O tekuim lokalnim privrednim interesima koji proistjeu iz tranzitnog
saobraaja Hrvatske preko Suaka vodio bi rauna hrvatski konzulat u Rijeci
u sporazumu sa slubenikom za vezu hrvatske vlade kod visokog komesara.
5. Budui da je snabdijevanje irih oblasti Dalmacije na sektoru prehrane
zbog razorenih komunikacija mogue samo preko operacione zone Adriati88
AJ, T-501, rolna 265; prevedeno: Zbornik dokumenata..., Torn XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha 1943, str. 6 3 2 - 6 3 5 .

14*

211

sches Kstenland, hrvatska e vlada odmah uputiti jednoga svog predstavnika

visokom komesaru radi ureenja daljeg transportiranja hrvatskih zaliha penice uskladitenih u Suaku i Trstu. Visoki komesar suglasan je s tim.
6. Visoki komesar obeao je svoju podrku ako bi ulazak hrvatskih
organa na hrvatski dravni teritorij zbog razorenih saobraajnica bio mogu
samo preko operacione zone Adriatisches Kstenland.
Promemorija nosi potpise Kaschea i Rainera i datirana je s 31. X 1943.
Vrativi se u Zagreb, razgovarao je s poglavnikom o toj stvari javlja dalje
Kasche. Poglavnik je izjavio da se slae s postignutim dogovorom. Zatim e dr
Turina doi u kontakt s Rainerom da bi se uredilo pitanje slubenika za vezu i
tekue suradnje. Prije toga Kasche moli odobrenje za formiranje njemako-hrvatske komisije u skladu s tokom 3. promemorije. Komisija e se, izmeu
ostaloga, baviti: pitanjima carinske granice, hrvatskog tranzitnog prometa
radi snabdijevanja sjevernohrvatskih i dalmatinskih obalnih podruja, pitanjima pomorskog saobraaja, graninog prometa, suradnje graninih organa
u borbi protiv bandi. lanove komisije s njemake strane odredio bi Gauleiter
Rainer, a s hrvatske strane vlada u Zagrebu. Za predstavnika ministarstva
vanjskih poslova predlae Kasche privrednog ataeja u Zagrebu dra Kiihna,
savjetnika poslanstva, uz istovremeno ovlatenje Kaschea da mu odredi
zamjenika ako bi Khn bio sprijeen. U interesu to breg odvijanja praktinog rada koji bi takoer trebao biti koristan da se svladaju i postojee
politike tekoe Kasche moli da mu i Gauleiteru to hitnije dostave odluku
ministarstva. Hrvati su suglasni da mjesto zasjedanja komisije bude Trst, to je
Rainer predloio.
Prilikom razgovora s poglavnikom Kasche je iznova ukazao na Fhrerovu
odluku da sad ne moe donositi konane odluke o granici. Naglasio je da sada
danu granicu treba stoga smatrati kao administrativnu. Poglavnik mu je rekao
da je prije tjedan dana govorio vladi i vodeim ljudima ustaa o tim pitanjima i
savjetovao im suzdrljivo postupanje. Upitao je Kaschea ne bi li Turina bar u
Suaku mogao organizirati svoj ured. Kasche je to zanijekao i predloio da
Turina a da se ne ukazuje na njegovu javnu djelatnost prema vlastitom
nahoenju za prvo vrijeme ureduje na nekom drugom prikladnom mjestu, na
primjer u Kraljevici. Poglavnik se s tim suglasio. Kasche je dalje molio da se
poduzmu mjere kojima bi se obustavila javna diskusija o tim pitanjima.
Poglavnik je to naelno obeao, ali je ukazao na potrebu jasnog obavjetavanja javnosti. Razmotrili su, no bez definitivnog zakljuka da se u sklopu
jednoga strunog kraeg izvjetaja o radu privredne komisije, prema toki 3.
promemorije, objavi da je iz ratnih razloga bilo zasad nuno odrediti administrativnu granicu. S Turinom e istog dana razmotriti pojedinosti u vezi s
postupkom kako bi se trenutano nepoeljno stanje na najbri nain prevladalo pospjeivanjem praktinog rada.
Samo pitanje i nadalje izvanredno zaokuplja najiru javnost. ak i krugovi
u najveoj mjeri skloni Njemakoj ispoljavaju znakove srdbe. Posvuda se
govori o Jadranskom gau. Vlada pokazuje potpuno razumijevanje, ali zastupa
openito gledite da joj je to podruje priznato, no da joj ga zbog posebnih
ratnih okolnosti ne mogu za sada vratiti. Dakle, ona rauna vrsto s kasnijim
preuzimanjem tog podruja u njenu upravu. Gauleiter Rainer je osobno imao
obzira prema hrvatskim osjetljivostima i uinio je ponajbolje u okviru svog
zadatka. Kasche pretpostavlja da e se tekoe koje se pojave moi zajednikom suradnjom struno odstraniti i da e doi i do znaajnog ublaavanja
politike napetosti.

Glaise je u svojstvu vojnog ataeja telegrafski 4. XI 8 9 izvijestio Vrhovnu

komandu da se poloaj na obali utoliko razjasnio to podruje Rijeka-Suak i
otoci koji su u staroj Austriji bili istarski ostaje pod upravom pozadinskoga
vojnog podruja Kstenland (Grupa armija B, civilna uprava Gauleiter
Rainer), dok Zadar moe preuzeti u svoje ruke hrvatska uprava.
Maarska je Hrvatima uputila prijedlog javlja dalje Glaise - da vaan
eljezniki most kod Gyekenyesa (na Dravi sjeverno od Koprivnice) maarski
vojnici uvaju i na hrvatskoj strani. Dosad Hrvati nisu nita odgovorili.
Savjetovanja u Fhre rovom Glavnom stanu rezultirala su u zakljuku da
njemake oruane snage ubudue imaju vie brige posvetiti i Ustakoj vojnici.
Poslanik Kasche je pismom 5. XI 9 0 obavijestio ministra Navratila da ga
naelnik Vrhovne komande Wehrmachta generalfeldmaral Keitel poziva da
ga posjeti u Fhrerovom Glavnom stanu od 10. do 20. studenog 1943. O
pojedinostima o terminu Navratilova puta i samom njegovom ostvarenju
dogovorit e se s Navratilom general pjeadije Glaise v. Horstenau.
Kasche je prijepis tog pisma Navratilu poslao i Glaiseu91 i zamolio
generala da se s Navratilom dogovori o terminu i pojedinostima samog puta u
Fhrerov Glavni stan.
Ve dan ranije (4.XI) 92 Budak je koncipirao brzojav poslanstvu NDH u
Berlinu ovog sadraja:
Saopite odmah verbalnom notom talijanskom poklisaru, da on saopi
svojoj vladi sliedee:
Hrvatska dravna vlada oekuje, da e faistika republikanska vlada
nama saopiti, prije dolaska ovamo njena poslanika Tamburinia, da vlada
priznaje ponitenje rimskih ugovora i nae pripojenje svih hrvatskih zemalja,
koje su nam Talijani oduzeli tim ugovorima i ranije. U koliko to ne uine prije,
svakako je potrebno, da on sa sobom donese takovu slubenu izjavu, jer bez
toga ne bi mogla postojati nikakova suradnja, pa bi njegovo prisustvo samo
negativno djelovalo.
Saopujemo ovim putom, jer nije mogua izravna veza sa faistikom
vladom. Obaviestite o uinjenom.
O tom svom nediplomatskom, nesmotrenom i za faistikog Ducea apsolutno neprihvatljivom koraku Budak je u istrazi izjavio ovo:
Nakon nekoliko tjedana su javili Talijani, da e poslati ovamo svojega
poslanika, na to sam ja ifriranom brzojavkom javio naem poslanstvu u
Berlin, da umoli tamonjeg talijanskog poslanika, da javi svojoj vladi, da je
potrebno, da njihov poslanik u Zagrebu donese sa sobom njihovo priznanje
novog teritorijalnog stanja nastalog njihovom kapitulacijom, jer da inae
njegova saradnja ne bi bila plodonosna. Mussolinijeva vlada je otklonila
nakon toga, da uope poalje poslanika u Zagreb, a poto se meni ovo
zamjeralo kao moj samovoljni in, imalo je svoje posljedice.93
Paveli je jedva doekao ovaj kiks efa diplomacije koji je ionako bio pri
odlasku na novu dunost poslanika NDH u Berlinu - ako dobije agreman
Berlina. To su, meutim, Nijemci uskratili zbog rukoveta Budakovih nesmotrenih telegrama Berlinu (koje su potajice deifrirali i itali!), pa se tako
doglavnik Budak naao potpuno u politikom autu u NDH sve do svog bijega
89
90
91
92
93

AJ, T-501, rolna 264, Nr. 02242/43 g. Kdos.

AJ, T-501, rolna 267.
Isti izvor.
A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 51/5 - 3.
A-VII, SUP-Zagreb, MF-19, Zapisnik sasluanja M. Budaka 26: V 1945.

iz Zagreba u svibnju 1945. Na njegovo mjesto efa diplomacije doao je

(kratkotrajni) poslanik NDH u Sofiji Stijepo Peri.
Kasche je Ribbentropu uputio opirno pismo (Zagreb, 5. studenog 1943) 94
u kojem se detaljno pozabavio stavom Hrvatske prema Reichu, potaknut
kraim razgovorom kod Fhrera kao i poduim kod ministra v. Ribbentropa.
Poslanik Neubacher - pie Kasche - izjavio je kod Fhrera da bi Hrvati
pozdravili put u Reich, jer nita ne ele vie od toga da postanu graani Reicha
(Reichsbrger). Te injenice i zapaanja raznolike vrste pokazuju evoluciju
jednog shvaanja prema kojem Kasche mora zauzeti stav imajui pred oima
injenice koje ovdje u Hrvatskoj postoje. Jer: niti je Hrvatska ikada bila
sastavni dio Svetoga rimskog carstva njemake nacije, niti postoji i u samo
znaajnijim krugovima ovdje enja da postanu graani Reicha.
Krugovi koji zastupaju to shvaanje o Reichu ne podrazumijevaju pod tim
Njemaki Reich, nego jednu iznadnacionalnu tvorevinu nalik na onu iz
srednjeg vijeka. Oni pretpostavljaju pri tom da je
1. politika srednjovjekovnog i kasnije Austro-Ugarskog Carstva u ovdanjem prostoru bila naprosto uzorna;
2. da Hrvatska i ostali narodi Jugoistoka u dui ele i eznu da se vrati
isto ureenje;
3. da u budunosti moraju dravnopravni odnosi na Jugoistoku biti
ureeni po uzoru na habsburko carstvo.
Mogue je prepirati se o tvrdnji iz toke 1. Zajednika ugroenost od
Turaka bez sumnje je mnogo toga spojila, to bi se inae razilo. Nakon
uklanjanja turske opasnosti pojavila se i tenja da se raziu. Slom u prvom
svjetskom ratu stavio je zakljunu crtu historije ispod takvog razvitka.
Stav Hrvatske i ostalih naroda Jugoistoka nije tako jednostavno ocrtan
kako je to naznaeno u toki 2. U Hrvatskoj s izuzetkom malobrojnih
nekadanjih inovnika Podunavske monarhije nema irokih narodnih slojeva koji eznu za tim da se vrati prijanji poredak. Upravo iz usta bivih
austrijskih oficira postoje izjave o tome da bi pedeset posto Hrvata prelo na
stranu partizana kad bi se Hrvatska pokuala pripojiti Reichu, protivno svim
moguim izjavama. Nacionalna svijest naroda razvijala se u protivnosti s
idejom Reicha i ta svijest snaan je faktor koji se ne smije previdjeti. Ona se
moe iskopati samo silom. Njemaka strana mora znati kojim sredstvima
vlada u ovom prostoru i koliko sebi Nijemci mogu priutiti da svaki prostor
kojim vladaju zadre uz znatnu upotrebu vojnih i policijskih snaga. Kascheu
se ini potrebnim da razmisle o tome kako postoje i drugi oblici najue
povezanosti drava Jugoistoka s Njemakim Reichom uz vrenje vodee uloge
Reicha nad svakom od njih. Prije svega, izgleda potrebnim utvrditi i to da nije
mogue okrenuti toak povijesti natrag niti jednostavno starim metodama
naturiti drugima vlastitu volju. Mnogo vie treba razmisliti o tome da njemaka strana govori o novom poretku u Evropi isto toliko koliko i tvrdi da je
prijanji razvitak Evropi upravo stoga toliko kodio to je prijeio irenje
evropskoga ivotnog prostora. Ako njemaka strana eli da se u Evropi proiri
i uvrsti vjera u mo Njemakog Reicha koja poiva u nacionalsocijalizmu,
moraju evropskim narodima ukazivati na nove putove i nove ciljeve. ak kad
bi se koristili to se samo po sebi razumije iskustvom prolosti, morali bi
najpaljivije izbjegavati da se pozivaju na prolost u vezi s novim ureenjem
Evrope. Narodi koji su prijateljski skloni Njemakoj drat e joj stranu samo
94

PA Bonn, Nachlass S. Kasche, paket 10, D Pol 1 - A 484/43.

onda ako im njemaka strana osigura na novim putovima uvaavanje njihovih

nacionalnih osobina i materijalni napredak.
Ako sad usmjeri svoj pogled na Hrvatsku. nastavlja Kasche svoje
izlaganje namijenjeno osobno ministru v. Ribbentropu to bi odustajanje
Njemake da je prizna kao nezavisnu dravu dovelo narodne mase do toga da
Njemakoj okrenu leda. Tada bi njemaka strana morala provoditi i ostvarivati svoje namjere prisilom. ele li, meutim, raditi politikim sredstvima - da
bi vlastita sredstva mogli sauvati i imati na raspolaganju za druge prilike a
ona Hrvatske i nadalje iskoritavali za sebe moraju principijelno zadrati
naslov i pravno stanje Nezavisne Drave Hrvatske. Upravljanje s njemake
strane imalo bi tada uslijediti diplomatskim sredstvima. Vezanost za Njemaku morala bi uslijediti ugovorom i praktino unapreivanom sve veom
suradnjom. Ve danas postoje na privrednom, kulturnom i vojnom polju
najue veze koje bi mogle postati trajne pri pametnom prilagoavanju hrvatskim nacionalnim svojstvima. Isto to moglo bi biti mogue i na policijskom
polju. Kasche odustaje da tu ukae ministru na pojedine dane injenice, jer je
neprestano i opirno izvjetavao i u danom asu dat e jo jednom sintetiki
prikaz o tome. Razvitak tehnike onemoguuje malim dravama da u privredi i
na vojnom planu, planu oruanih snaga idu vlastitim putem. Njima je
potreban oslon na jednu velesilu. To omoguuje najiri utjecaj u njenom
interesu i onda ako su u nekoj maloj dravi vojne i privredne datosti s vanjske
strane potpuno prilagoene osobinama te drave, i kadrovski i struno. Ako
se smatra, naprotiv, da pri uvrtenju nekoga malog naroda u Reich sm Reich
moe mnogo neposrednije djelovati, onda se mora razmiljati i o tome da bi se
tada brojne snage toga malog naroda ujedinile u stavu odbijanja i umjesto
vanjskih napetosti nastupile bi unutranje koje su ispunjavale tako sudbonosno cijelu srednjovjekovnu povijest Njemakog Reicha. Pretpostavi li se da u
sadanjem trenutku Njemaki Reich nema dovoljno prikladnih ljudi da zadovolji izgradnju diplomatskog vodstva, onda se mora pretpostaviti da e se
odabirom, odgojem i organizacijom stvoriti preduvjeti kako bi se taj nedostatak uklonio. Ako posjeduju volju da postanu svjetska sila, onda moraju imati
povjerenje u sebe same da mogu za to potrebne snage razvijati i angairati.
No, pri tom im mora biti jasno - pie dalje Kasche da diplomatsko
voenje drugih naroda i drava pri najuem oslonu na Reich mora davati
prednost nevidljivim vezama pred vidljivim. Pri tom je nuno da se Nijemci po
mogunosti to manje angairaju u Hrvatskoj, a da, naprotiv, Hrvate u toj
meusobnoj suradnji to vie aktiviziraju, da ih, dakle, privuku na suradnju i
omogue im osobnu korist. Ne to vie Hrvata u njemakim uniformama,
nego svi Hrvati u hrvatskim uniformama pod konano njemakom rukom i
upravom, to je na vojnom polju isti taj zahtjev. Na privrednom polju znailo
bi to da se dalje nastavlja usko njemako-hrvatsko privredno isprepletanje pri
emu da se u Hrvatskoj po mogunosti angairaju neizostavno Hrvati i da
tako nau u suradnji s Reichom dobre uvjete za ivot.
Kasche pie ove retke iz najozbiljnije zabrinutosti za njemako-hrvatski
odnos koji je blizu sloma. Obzir prema Italiji, nedostatno uvaavanje hrvatskih osobina na njemakoj strani, zasad jo nepostignut uspjeh pri suzbijanju
partizana, njemako naizmjenino paktiranje sa etnicima i esto dvosmisleno
dranje prema Srbima, zakasnjelo, odnosno izostalo potovanje i ispunjavanje
danih obeanja, nesretno sadanje stanje u odnosima njemake s hrvatskom
policijom i mnogo toga drugog uvjetovalo je takav razvoj. Pitanje granice kod
Rijeke dodalo je tome jo jedno optereenje koje e Hrvati teko podnositi.

Njemaka je strana stvarno izgubila u najiroj masi povjerenje hrvatskog

naroda a i hrvatskih vladinih krugova. Mogu ukazivati sa svoje strane na sve
ono to su inae uvijek inili za Hrvatsku, kritiko kolovanje Hrvata iz
njihove prolosti upuuje im pogled, na alost, vie na negativne nego na
pozitivne injenice. Ako ele spasiti situaciju, moraju povjerenje Hrvata
uvrstiti tako to e obeanja brzo i jednoznano ispunjavati, odnosno izvravati i to nee htjeti sve i svuda neto poduzimati u vojnom i policijskom
pogledu, nego neke zadatke zadrati za sebe u sporazumu s Hrvatima i zatim
ih ostvariti s uspjehom. Preduvjet za to jest da ministarstvo vanjskih poslova
neprekidno obavjetava i objanjava sredinja njemaka mjesta. Odgovarajue mjere u ovdanjem prostoru u nadlenosti su poslanika. I nadalje treba
izostavljati iz njemake jezine upotrebe citiranja Habsburke monarhije sa
svim njenim oznakama, kao i konkretan prikaz njemakih ideja o putovima i
ciljevima nove Evrope.
U borbi, meutim, za proirenje i osiguranje ivotnog prostora bilo bi
nepotrebno vezati njemake snage i time smanjiti njemake mogunosti ako bi
htjeli ovdje stvoriti odnose za ije bi provoenje i odravanje morali troiti
vlastita sredstva moi u uveanom obujmu.
Zanimljiv je izvjetaj Vladimira Jonia, povjerenika u Glavnom ustakom stanu i biveg v.d. glavara graanske uprave osloboene Dalmacije od
8. XI 1943. 95 o prilikama u Dalmaciji. O vojnikim prilikama taj ustaa pie
ovo: Dalmacija je krevita zemlja i nema pogodnih mjesta za uspjeno
neprijateljsko izkrcavanje. Iz stratekih razloga takvo izkrcavanje ne e vjerojatno skoro ni usliediti, tim vie, to sigurno ni samim Englezima ne odgovara
injenica da su na tom podruju jo uviek jake partizanske skupine. Imade
meutim drugi razlog radi kojeg bi Englezi mogli izvriti demonstrativni
napadaj. Poznato je da su svi otoci u partizanskim rukama. Tko imade otoke
tome i ne treba osvajati Dalmaciju. Ona je ve samim time osvojena. Radi toga
je ve sada Dalmacija sputana, jer se s otoka onemoguuje svaki promet s
brodovima. Englezi se mogu svakog asa izkrcati na bilo kojem otoku iz
promibenih razloga. Ne elim ovdje iznositi mogunosti, predpostavke i
predvianja ve elim upozoriti na injenicu da narod oekuje Engleze i
vjeruje da e mu oni donieti hrane. Ve takovo razpoloenje je opasno, jer bi
za sluaj izkrcavanja nae i njemake snage imale protiv sebe i neprijatelju
naklonjeno stanovnitvo, skroz neutvrenu obalu, iza lea partizane, a u
samom Splitu prilian broj partizana i etnika ili njima naklonjenih elemenata.
Njemaka vojska imade izvjestnih snaga na podruju srednje Dalmacije,
no ona nije zaposjela ui obalni pojas ukljuivi otoke, ve se dielom dri po
gorskim lancima, a dielom je jo u pokretu.
Nae vojne snage uobe se ne opaaju. Ono malo posada u Sinju, Omiu i
Makarskoj jedva dostaje za uspjenu obranu tih mjesta. Narod se udi i pita
zato niti jedan vojnik nije doao u osloboenu Dalmaciju premda je Poglavnik dao nalog da nae jedinice krenu na more! Ono malo vojnika, koje smo
skupili s brda i dola i doveli u Split, te oko sto mornara ne moe narod uvjeriti
u nau vriednost, a najmanje u sigttrnost.
REDARSTVO
U Splitu imade oko tri stotine straara i ostalih redarstvenih slubenika.
Neto od tog broja odreeno je za Zadar i ibenik, ali jo uviek nema
95

A-VII, NDH, kut. 283, Br. reg. 7/1 -6

mogunosti da ih se preveze. Redarstvo je sastavljeno veim dielom od vrlo

straara, koji jo ne poznaju dobro ni propise, jer su ubrzano svrili
kolu redarstvenika. No, pored svega toga slubu vre na zadovoljstvo, barem
u ovim relativno mirnim prilikama, a kakvi e se pokazati kod moebitnih
teih prilika to je otvoreno pitanje. Vrlo loa hrana i jo gorja nastanba loe
utjee na njihovo dranje i vrenje slube, te je ve do sada bilo sluajeva
padanja od iznemoglosti od gladi.
Potrebno je bezuvjetno poslati u Split, kao sredite Dalmacije, to vie
starijih redarstvenika, po mogunosti one koji su bili u Splitu, kako je ve bilo
obeano sa strane Ravnateljstva za javni red i sigurnost.
mladih

ORUNICI
Orunitvo sainjava pouzdan organ sigurnosti, ali ih naalost imade
malen broj i moraju se boriti s istim potekoama kao i redarstvo.
KOMUNISTI,

ETNICI,

IDOVI,

TALIJANI

U Splitu se dodue ne vidi etnika u odorama, niti partizana sa zvjezdama,

ni idova na ulicama, a ni oboruanih Talijana, ali se njihovo prisustvo
osjea. Split je jo uviek pun takvih elemenata jer nije bilo mogunosti
ienja. Dok se ne osigura vojnika sigurnost zauzimanjem otoka i obalnog
pojasa te osiguranjem prehrane vojske, redarstva i orunitva ne moe se
provesti ienje grada. Tim vie to se takve elemente ne moe prevesti ni
jednim putem, a nema ih se ime ni hraniti. etnici su pod zatitom Niemaca
(zadnje vrieme ih nema u odorama u Splitu), a isto tako svi oni Talijani, koji se
izjave faistima. Takav odnos prema spomenutima ulieva uvelike nepovjerenje
prema Niemcima i u isto vrieme smanjuje ugled nae drave i naih vlasti. Nije
potrebno naglaavati kakva je opasnost od tih komunista i etnika, kojih
imade u gradu prilian broj, makar su prividno lojalni graani.
PREHRANA
Najosjetljivije i ujedno najtee pitanje je prehrana u Dalmaciji, jer ne
postoji ni jedan siguran put kojim bi se hrana mogla dovesti. U Splitu ve oko
15 dana nema kruha, a niti bilo kakve druge hrane te se ve osjea glad.
Pitanje prehrane usko je povezano s pitanjem vojske. Dok se ne oiste otoci
nema ni govora o redovitoj obskrbi. Put preko Bihaa sa samovozima je skup i
nesiguran.
U koliko se ne uspije osigurati prehranu Dalmacije svaka politika djelatnost bit e nemogua, a i upravna vlast iluzorna. Ovo pitanje ne samo da ne
trpi odlaganja nego je ve sada zabrinjavajue.
ZDRAVSTVENE
PRILIKE
Za vrieme partizanske vladavine odnoseno je iz mjestnih bolnica i drugih
zdravstvenih ustanova mnogo tvoriva pa se ve sada osjea nestaica liekova.
Dodue jo nema poasti, ali slaba ishrana te ranjenici u borbama, iziskuju
potrebu da se im prije posveti to vea panja zdravstvenim prilikama na
podruju Dalmacije.
PROSVJETNE

PRILIKE

Italija je sustavno u svim kolama, a posebice u pukim kolama, izvodila

odnaroivanje nae mladei. Ona dodue nije uspjela uguiti rodoljubne
osjeaje nae mladei, ali je uspjela u velikoj mjeri prikazati dravu u runom

svietlu. Kod mladei jo nema onog mladei svojstvenog zanosa, jer vrlo malo
znadu o Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, odnosno ono to znadu to je smiljeno
iskrivljeno i prikazano drugaijim.
Profesori i puki uitelji na podruju Dalmacije nisu nacionalno na visini
pa je urna potreba poslati im prije vei broj uitelja i profesora. Premjetanje
profesora i uitelja treba izvriti sustavno prema potrebi a nikako prema
molbama.
NOVARSKI

OSIGURAVAJUI

ZAVODI

TE

VELEOBRT

Uslied pljake sa strane partizana zamrla je svaka djelatnost novanih

zavoda i osiguravajuih drutava a time u vezi i veleobrta.
Sada kad je izvrena izmjena novca i kad je poslana vea koliina novca na
podruje Dalmacije te imenovanjem povjerenika u novarskim i osiguravajuim zavodima rad tih zavoda je oivio te se opaa polagano pridizanje i
veleobrta. U vezi s pridizanjem veleobrta rjeava se dobrim dielom i problem
nezaposlenosti radnitva.
POMORSKI,

ELJEZNIKI

SAMOVOZNI

PROMET

Dok se ne izvri ienje otoka i obalnog pojasa ne moe se ni pomiljati na

ozbiljniji pomorski promet. Kad bi bio uzpostavljen eljezniki promet ne bi
ga bilo lahko osigurati, a sada, kad toga prometa uobe nema, teite je
izkljuivo na pomorskom prometu. Mi nemamo parobroda ve manji broj
motornih jedrenjaka, koji ne mogu saobraati uslied neprijateljske vatre s
otoka. Moda bi i ovi manji brodovi mogli olakati u velikoj mjeri prehranu
kad bi se provelo ienje otoka. U nadi, da e to prije biti provedeno ienje
ve su sa strane naih vlasti poduzete mjere za osposobljenje motornih
jedrenjaka za prievoz.
eljezniki saobraaj jo ne postoji osim izmeu Knina, Drnia i ibenika.
Jedini za sada relativno siguran put za samovozni promet je cesta Split
-Sinj. Meutim uslied blizine odmetnikih skupina postoji mogunost povremenih napadaja.
NA ODNOS PREMA

SAVEZNIKOJ NJEMAKOJ

VOJSCI

Niemci su u Dalmaciji prvi as susretani s nepovjerenjem radi znatnog

utjecaja neprijateljske promibe. Prvih dana zaista su pojedini zapovjednici i
vojnici svojatali (vjerujemo na svoju ruku) prava koja im ne pripadaju,
odnosno koja im pripadaju u osvojenim neprijateljskim zemljama. Naroito u
pogledu ratnog pliena postojala su esto razmimoilaenja, jer su Niemci
smatrali ratnim plienom, osim cielog ratnog tvoriva, i sav novac, idovsku i
talijansku imovinu, cigarete, sol, igice i t.d. Sada je meutim u tom pogledu
situacija mnogo istija, jer su Niemci uvidjeli da su preiroko shvatili svoja
prava ratnog pliena.
Meutim ima jedna druga zabrinjavajua injenica. Njemaka vojska vri
ienje bez naroitog sudjelovanja naih snaga. Od tuda i dranje Niemaca
kao oslobodioca i s druge strane negativni stav naroda i nepovjerenje u nau
dravu. Osim toga njemake jedinice radi nepoznavanja prilika poduzimlju
kadkada preotre mjere ili pak izvre represalije prema stanovnitvu koje je
malo ili nimalo krivo. Partizanske naime skupine kod dolaska njemake
vojske u veini sluajeva pripucaju iz sela gdje pobjegnu, a ostane samo mirno
stanovnitvo. Niemci vjerujui da su i oni sukrivci zapale selo i tako na ivalj
ostaje bez krova nad glavom.

Da bi se to izbjeglo potrebna je jaa suradnja naih vojnih vlasti kod

podhvata koje vre njemake jedinice te djelovanje kod njemakih vojnih
vlasti da bi kod ienja uviek traili podatke od mjestnih vojnih, graanskih i
politikih vlasti.
Neprijateljska promiba je usmjerena na to, da dokae, da je jedan
okupator otiao, a drugi doao. Njemci kao da nisu sviestni loeg utjecaja te
p r o m i b e , ne poduzimlju nita, odnosno esto i nehotice svojim postupkom
daju neprijatelju razlog da dri tako.
Radi toga je jo urnija potreba odailjanja naih vojnih postrojba, koje bi
preuzele sigurnost i zavele red. Naravno a to trebaju biti nae najbolje
jedinice i u pogledu opreme i u pogledu stege.
ZAKLJUAK:
1) Potrebno je odmah djelovati na operativno vodstvo saveznike njemake vojske da pone s temeljitim ienjem obalnog pojasa, u prvom redu
otoka.
2) Prikazati saveznikom njemakom vodstvu vanost dolazka naih
borbenih jedinica na Jadran radi suzbijanja neprijateljske promibe i to bolje
sigurnosti.
3) Poduzeti sve kako bi odmah nae vojne postrojbe u jaini jedne divizije
krenule na obalu i zauzele Split, ibenik, Zadar i t.d., te sainjavale posade na
otocima i vanijim tokama na obalnom pojasu.
4) Ustrojiti pokretne brze borbene jedinice koje bi u stalnom pokretu sa
saveznikom njemakom vojskom progonile odmetnike skupine u zaleu
Dalmacije.
5) U isto vrieme potrebno je sa ienjem dopremati hranu preko Metkovia i Suaka koliko za vojsku, toliko za civilno puanstvo.
6) Poslati im prije to vie najboljih profesora i uitelja u Split, ibenik,
Zadar i t.d. Profesore i uitelje koji se tamo nalaze dielom ostaviti, a dielom
premjestiti u druga mjesta.
U koliko se nije u stanju odmah poeti s predloenim mjerama puanstvo
e teko stradati, drava e izgubiti mogunost afirmacije na naim obalama,
narod e prigrliti i Engleze i partizane, a ponovno povjerenje u dravu
puanstvo e teko stei. Svi nai kasniji napori bit e uzaludni i sva naa
nastojanja bit e bez posljedaka, jer je skrajnji as.
U punktacijama za razgovor gen. Glaisea s ustakim poglavnikom 8. XI
1943 9b nanizane su tri toke:
1. Ustaki prometni zdrugovi. U skladu sa svojedobnim dogovorom bit e
zamoljeno da se izda zapovijed po kojoj bi svi prometni zdrugovi, nekih 6.000
ljudi ukupne jaine, doli pod komandu njemakog taba za osiguranje
eljeznikih pruga. Prijepis te zapovijedi da se dostavi njemakom opunomoenom generalu u Hrvatskoj.
2. Osiguranje eljeznikih i cestovnih mostova preko Drave. Potreba
pouzdanog osiguranja mostova od Varadina, Gyekenyesa, Bara i Osijeka s
jedne, a nedostatak njemakih i hrvatskih snaga potrebnih u tu svrhu s druge
strane potakli su komandu Grupe armije F da razmotri kako bi dunost
uvanja mostova povjerila maarskim jedinicama. Za to bi bio potreban
naelni pristanak hrvatske vlade po kojem bi se mogli formirati mali mosto96

AJ, T-501, rolna 267.

brani povjereni maarskim jedinicama na junoj obali Drave kod Varadina,

Gyekenyesa i Bara. Kod Osijeka ostala bi zasad hrvatska posada na junom
mostobranu koji bi dobio pojaanje maarskih jedinica ako bi dolo do jaih
neprijateljskih napadaja.
3. Predaja jednog voda oklopnih kola tjelesne garde poglavnika (PTS)
Drugoj ustakoj brigadi. Drugi oklopni korpus (njemaki) zamolio je da
isposluju ustupanje jednog voda oklopnih kola PTS-a Drugoj ustakoj brigadi
(zdrugu) jer inae ne bi mogli drati otvorenim veze i putove snabdijevanja na
sektoru te brigade.
Sutradan (9. XI) 97 Glaise je napisao pismo svom prijatelju poslaniku
H. Neubacheru, specijalnom opunomoeniku za Jugoistok, i priloio pismu
dva priloga: izvjetaj o Crnoj Gori gdje su Nijemci tih dana uveli u dunost
crnogorski Narodni upravni odbor (Narodna uprava) s predsjednikom Ljubom Vuksanoviem na elu98 i iskljuivo za Neubacherovu informaciju prijepis Glaiseova pisma naelniku taba feldmarala v. Weichsa general-potpukovniku Foertschu. Tom prilikom skree panju Neubacheru na injenicu da njemaka strana ve due vremena pregovara s Titovim ljudima o
razmjeni zatvorenika (zarobljenika).99 Upravo razmatraju jedan prijedlog
protivne strane koji e zatim podnijeti Neubacheru na odobrenje. Da bi te
pregovore legalizirali, Glaise bi bio zahvalan Neubacheru ako bi ga u duhu
posljednje Fhrerove upute - naelno za to opunomoio. Bit e preporuljivo
te pregovore s partizanima dalje nastavljati ne samo u interesu razmjene
ranjenika i zarobljenika nego i zato to kontakt s istaknutim ljudima na
protivnoj strani moe omoguiti zanimljiv uvid u odnose u protivnikom
taboru i zadobivanje korisnog materijala u pitanju zahvaanja i privlaenja
onih pripadnika partizanskih snaga koji misle nacionalno i nisu zaraeni
komunizmom.
U pismu generalu Foertschu od 8. XI 1 0 0 Glaise saopava rezultat istrage u
Bonjacima u povodu zlodjela kozakih odreda u sastavu Wehrmachta. Pri
AJ, T-501, rolna 264.
Govor komandanta feldkomandanture 1040 u Crnoj Gori od 8. XI 1943. povodom
formiranja Narodne uprave u Crnoj Gori: Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha 1943, str. 641-642. Op. o Narodnoj upravi: Dr Radoje P a j o v i ,
Kontrarevolucija u Crnoj Gori. etniki i federalistiki pokret 1941-1945, Cetinje 1977, str. 420
i d.
99
O razmjeni zarobljenika u novembru 1942. i martu 1943. pregovaralo se u ime
Vrhovnog taba NOV i POJ. Dr Vladimir Velebit i Marijan Stilinovi pregovarali su u novembarskoj razmjeni, a Velebit, ilas i Popovi u martu 1943. Negdje kasno 1943. pregovaralo se o
novim razmjenama i otad pa do kraja rata vrile su se redovite razmjene. Pregovore je sada
nastavio Glavni tab Hrvatske - neko vrijeme Marijan Stilinovi, zatim kratko dr Josip Brni, a
od marta 1944, pa dalje Boris Bakra. Izmeu marta 1944. i maja 1945. Bakra je imao oko
etrdeset sastanaka s njemakim predstavnicima (od toga 25 u Zagrebu, uz salvus conductus) i
osigurao je razmjenu nekih 600 do 800 partizana. Od poetka ovih razmjena ulogu na njemakoj
strani imao je njemaki rudarski inenjer Hans Ott, koji je i sm bio zamijenjen u novembru 1942.
Informaciju o tome dao mi je dr Vladimir Bakari u pismu od 6. juna 1 9 6 6 . . . (Jozo
T o m a s e v i c h , etnici u drugom svjetskom ratu 1941-1945, Zagreb 1979, str. 222, bilj. 133;
engleski original: The Chetniks, Stanford University Press, Stanford, California 1975, str. 246,
bilj. 133).
Valja ispraviti J. Tomaevia: Ott nije bio zamijenjen u novembru 1942 nego ranije.
O razmjeni vie u literaturi: B. K r i z m a n , nav. djelo, str. 373 i d.; J. T o m a e v i , nav.
djelo; Boris B a k r a , Razmjena ratnih zarobljenika i uhapenika na podruju Pisarovine,
Zbornik: Trea godina Narodnooslobodilakog rata na podruju Karlovca, Korduna, Like,
Pokuplja i umberka, Karlovac 1977, str. 845-863. Bakraeva rasprava sadri dragocjene
podatke o razmjeni, i to iz prve ruke.
1 0 0 AJ, T-501, rolna 264.
97

98

tom skree panju generalu da ima s obzirom na zadatak smirivanja

povjeren njemakoj vojsci - najozbiljnije rezerve prema daljnjem ostajanju
kozaka na hrvatskom podruju. Ve danas - pie Glaise - ne moe se nijekati
da se ponaanje kozaka pri njihovoj odanosti alkoholu, pljaki i silovanju kao
i preziru svakog drugog ivota osim vlastitog moe usporediti samo jo sa
zbivanjem u tridesetogodinjem ratu. Jedan partizanski voda javlja Titu o
ponaanju kozaka u Srijemu ovako: Neprijatelj pali, ubija, pljaka i poinja
neuvene bestijalnosti.!01 Zato Glaise i upozorava: ele li uope jo pomiljati na politika rjeenja u Hrvatskoj, moraju eksperimenti poput ovog s
kozacima biti likvidirani to bre. Oklijevaju li i izgube li i posljednje pristae
u ovoj zemlji, preostaju im kao ultima ratio samo izrazito vojne metode
prisile. Bi li u tom sluaju mogli raspolagati potrebnim snagama, to Glaise ne
zna. Meutim, ako bi se postavili ispred takvih pojava, sramotili bi ast
njemakih vojnika. Bio bi zahvalan generalu pie Glaise na kraju - ako bi to
pismo predoio feldmaralu Freih. v. Weichsu.
Poslanik Kasche je sastavio i potpisao internu uputu (Zagreb, 10. studenoga 1943) 102 o dranju prema Talijanima. Kao izmjena uputa izdanih 10. IX
1943. vrijedi ovo odreuje Kasche o dranju prema Talijanima:
1. Kao naelo vrijedi da je samo hrvatska drava nadlena u odnosu s
Talijanima za pitanja njihovih osoba, ureaja, vlasnitva i pravnih odnosa.
Mjere od vanosti za rat imaju se provoditi u sporazumu s hrvatskim vlastima
uvaavajui pri tom danu pravnu situaciju.
2. Postoji razlika izmeu pristaa kralja i pristaa Mussolinija. Prve treba
smatrati neprijateljima i s njima ima izostati svaki osobni saobraaj. Ako je
potreban slubeni kontakt s njima, ima se to uiniti u takvom obliku u kojem
je izbjegnuta svaka osobna nota. U sluaju dvojbe ima se prije toga priupitati
Njemako poslanstvo (politiki odjel).
Postupak sa lanovima talijanskog poslanstva i njihovom imovinom u
nadlenosti je hrvatske drave. Kad se neto u tom pogledu mora poduzeti, to
je onda stvar poslanstva. elje u tom pogledu i pravcu imaju se priopiti
politikom odjelu.
3. Talijane, koji su se izjasnili u prilog faistike republikanske stranke,
ima se tretirati dobrohotno i s njima je osobni saobraaj poeljan.
Njemaka strana nee utjecati na talijansko-hrvatske odnose, nego se oni
trebaju neposredno formirati izmeu Hrvata i Talijana. Ako bi u tom pogledu
bile potrebne mjere s njemake strane, poduzet e ih poslanstvo, a i elje u tom
pogledu treba upuivati politikom odjelu.
im stigne novi talijanski poslanik u Zagreb, brigu za hrvatsko-talijanske
odnose preuzet e novi poslanik.
Interesi voenja rata u prvom su planu pri tretiranju ovih pitanja. Sve to
je za kralja i Badogliovu stranku njemaka strana otklanja i pobija. Simpatija i
podrka njemake strane pripada razvitku snaga faistike Italije.
Kasche se u pismu njemakom diplomatu v. Hentingu (Zagreb, 11. studenoga 1943) 103 opet pozabavio hrvatskim pitanjem i otvorio svoje proustako
srce osvrui se kritiki na Hentingovu zabiljeku o ustakoj Hrvatskoj. Za
zabiljeku je odmah ustvrdio da dijeli sudbinu svih onih ocjena koje se
101 L. Rendulic
drugih partizanskih
1 0 2 AJ, T-501,
1 0 3 AJ, T-120,

u svojim memoarima tvrdi da su Nijemci itali depee Vrhovnog taba i

komandi. (Nav. djelo, str. 196)
rolna 267.
rolna 1077.

stvaraju na temelju relativno kraeg boravka u ovdanjem podruju. U biti,

temelji se na dojmovina iz jednog odreenog vremenskog raspona, a da se ne
uvaavaju pravci razvoja.
Kasche ne eli da se uputa u pojedinosti, jer o tome postoji u ministarstvu
mnotvo izvjetaja poslanstva. eli se takoer ograditi i o toga da brige
vojnika garnizoniranih i angairanih u borbama promatra iz ugla mjesta
njihova garnizona. Konstatira samo to a je on (Kasche) zajedno sa svojim
suradnicima ovdje u Zagrebu vrlo paljivo pratio zbivanja i da pojedinosti
zapaa na temelju vlastitog promatranja, izvjetaja suradnika i estog kontakta s vojnicima s terena. Dalje, smije za sebe osobno ustvrditi da posjeduje
neto obilniji sud o politikom razvoju na temelju prilino opsene ranije
politike djelatnosti i aktivnog doivljavanja vie revolucija i viestrukih
prevrata.
Preduvjeti za njegovo djelovanje (u Zagrebu) istie Kasche - bili su: da je
njemaka strana 1941. god. priznala hrvatsku dravu i da su njemake
oruane snage i njemako ministarstvo vanjskih poslova ustoliili ustaku
vladu. Nadalje, bilo je bitno i to da su Hrvati imali zasluge od odlune
vanosti pri osnivanju drave pomaui njemakom vojnom vodstvu, a i
odlunu volju i rijeenost da dobiju vlastitu dravu. Da se VI. Maek i
Hrvatska seljaka stranka 10. IV 1941. nisu nedvosmisleno izjasnili za
njemaku stranu, a Maek sm tovie drao stranu Simovievoj vladi, vie je
nego naelna oznaka osobina ove politike organizacije koja je, dodue, u
vrijeme opozicije predstavljala brojnu organizaciju u Hrvatskoj. Budui da se
istodobno ne moe dobro raditi sa svima, morali su se u tom smislu na
odgovarajui nain jednoznano zaloiti u prilog Hrvata. Bilo je zlo daljnjeg
razvitka to tu spoznaju nisu htjeli priznati, nego se tovie pokuavalo iz
Beograda, osobito preko nadletava njemakih oruanih snaga takoer jako
potpomagati Srbe. To je ilo sve do izjave etnicima da im se namjerava
povjeriti uprava nad istonobosanskim podrujem obeanim Hrvatskoj.
Druga nadletva Wehrmachta nisu razumjela elementarni razvoj ustaa, nego
su vidjela samo njihove krvave uinke. Tako je nastala aktivnost uperena
protiv ustaa tjerana svim sredstvima. Ako joj je rezultat otuenje Hrvata od
Nijemaca, to se moe ocijeniti samo kao sasvim prirodno. U politici se ne
moe igrati i ljudske snage nisu mrtav graevinski materijal koji se moe
premjetati amo i tamo.
Ako bi sebi mogli priutiti da Nijemci imaju svaki narod protiv sebe, ne bi
trebali voditi nikakva rauna o tim hrvatskim datostima. Ako njemaka
strana, meutim, eli angairati snage na svojoj strani, mora ve uvaavati
osobine tih snaga. Oni su na drugo brdo tkani nego Nijemci i ele pri
angairanju na njemakoj strani vidjeti na koncu konca i svoju vlastitu korist.
No, ako im se ve u vlastitoj zemlji usprkos priznanju drave sve vie kreu
suverena prava, teko e se postii takvo gledanje i uoavanje vlastite koristi.
Da pojedini prikazi iz Hentingenove zabiljeke nisu struno toni, pokazat
e Kasche na dva primjera: Paveli je ve pri svom izlasku iz zemlje u
emigraciju, to ga je izazvala jugoslavenska vlada zbivanjima nakon umorstva
Stj. Radia, bio u politikom ivotu ovjek od imena, narodni zastupnik
Hrvatske stranke prava i njen priznati voa.104 U inozemstvu je proveo 12, a
ne 20 godina, svakako najveim dijelom u Italiji. Ondje je esto bio u zatvoru,
1 0 4 O Pavelievu odlasku u emigraciju op.: B. K r i z m a n , Ante Paveli i ustae, Zagreb
1978, str. 43 i d.

pune tri godine. Pavelia nije Italija uzdravala financijski onako kako
v. Henting prikazuje u svojoj zabiljeci i on se od samog poetka izjasnio
protiv Italije, a za Njemaku. U redovima njegove dananje tjelesne garde
(PTS), koja ima oko 6.000 ljudi, bilo je najvie 300 ljudi iz Italije. No, ti
p o v r a t n i c i velikim dijelom nemaju vie neke vodee poloaje i pripadaju
jedinici uglavnom zbog tradicije a da praktino ne obavljaju nikakvu slubu.
Ostali dio tjelesne garde, prema izjavi njemakog inspektora kopnenih snaga
kod hrvatskih oruanih snaga (Juppe), po njemakim mjerilima dobra je i
besprijekorna jedinica.
Na kraju, Kasche bi htio da se osvrne i zauzme stav prema Hentingovim
tvrdnjama o takozvanim (!) ustakim nedjelima. Ovdje ne predlei samo izraz
jednog humanog miljenja na njemakoj strani, nego jedna smiljenost koju
Kasche mora u interesu njemake politike okvalificirati kao tetnu. Sve ono,
naime, to Henting opisuje kao svoj dojam iz ovdanje zemlje kao plod
razgovora s njemakim vojnicima, moe uvijek iznova uti u neprijateljskoj
propagandi. Nije istina - tvrdi Kasche da su ustae zapoeli krvavo
razraunavanje a ni to da su ubijali bez ikakva cilja. Ovdje u toj zemlji
meusobna je borba u toku i traje ve stoljeima. Njeni oblici bili su oduvijek
divlji, i na austrijskoj Vojnoj granici. Da su ustae pri tom inili pogreke i
razularenosti, to stoji. No, takoer stoji i to da su drugi postupali na isti nain
i u irenju jo i vie. Dokazano je, meutim, da su se ustae u dvije godine
odluno izmijenili. No, politiki je ludost ako Nijemci uvijek nanovo predbacuju ustaama - koji se bore na njemakoj strani njihove prijanje slabosti, a
da pri tom samo podupiru argumente njemakih neprijatelja. Za to Kasche
nema nikakvo razumijevanje i suprotstavi j at e se tome svim silama, jer je
takav pogrean politiki stav ono to protivnika ovdje jaa i staje krvi
njemakih vojnika, a da se time ne dobiva nikakva korist za Reich.
Kasche, na kraju pisma, moli v. Hentinga da primi s razumijevanjem ovaj
njegov otvoreni i snani osvrt i tretiranje pojedinih pitanja iz zabiljeke. Moli
istovremeno da bi v. Henting zajedno sa zabiljekom upoznao sa sadrajem pisma baruna Steengrachta i Henckea iz ministarstva. Ako bi ga uskoro
put nanio u Berlin, povezat e se s Hentingom da bi nastavili razgovor.
General Glaise, u pismu naelniku taba generala L. Rendulica od 15.
XI, 105 daje dopune jueranjem telefonskom razgovoru s Vrnjakom banjom.
Odmah na poetku je istakao da ne pozna Renduliceve planove u Hrvatskoj
jer je Rendulic u tome vrlo zakopan. to se tie nesretnih kozaka, zatraio
je nedavno da te jedinice povuku iz Hrvatske jer su podobni da im oduzmu i
zadnje ostatke simpatija hrvatskog stanovnitva, a koriste samo neprijateljskoj propagandi. Sve bi se to jo moglo podnijeti kad bi u suzbijanju partizana
mogli zabiljeiti trajniji uspjeh. Dobri poznavaoci prilika, naprotiv, misle da
ce se na podruju kojim su proli kozaci, u duljoj etapi, uveati a ne smanjiti
broj ustanika, to dakako i nije bila svrha tog poteza. Zanimljivo je s druge
strane i to da je i sam izvanredan zapovjednik divizije zabrinut zbog trajnog
angairanja njegove divizije u kojoj su kozaci u slavenskim i pravoslavnim
krajevima. Sve to, meutim, ne govori protiv jednoga privremenog operativnog angairanja.
jednom

to

105 AJ, T-501, rolna 264.

Obavjetajac Haeffner je tog dana (15. XI 1943) dostavio Glaiseu jedan po ustae i ustaki
reim upravo porazan izvjetaj. (AJ, T-501, rolna 265, Chaos in Rcken unserer Wacht an der
Ostkste der Adria)

Jo bi Glaise htio dodati nekoliko napomena:

Njemaka strana sve se vie stavlja u Hrvatskoj pred alternativu da
odravanje poloaja postigne ili terorom ili, pak, daljnjim politikim pokuajima. Bezuvjetna primjena terora pogotovo u sadanjem opem poloaju
koji se u cjelokupnom javnom miljenju zemlje isto mehaniki prosuuje za
Njemaku negativno iskljuuje za dogledno vrijeme ponovnu upotrebu
politikih metoda. Stvarno provoenje terora zahtijevalo bi vie snaga nego
to im sada i za dulje vrijeme stoji na raspolaganju. Ako misli da su metode s
Istonog fronta pravilne, to se ne moe zakljuiti iz injenice da se partizanski
rat uvelike proirio u donedavna mirnu Ukrajinu ili, pak, iz opeg razvoja
ratnog poloaja na istoku. Da je, uostalom, i sm Fhrer to se tie cijelog
Balkana jae nego prije zaokupljen pokuajem politikih rjeenja, pokazuju
Neubacherove misije i mnogi drugi znakovi, a i u odnosu na Hrvatsku
najnovije Fhrerovo nareenje koje su Neubacher i Kasche donijeli iz Fhrerova Glavnog stana, pri emu ostaje otvoreno pitanje za Glaisea je li reim
poglavnika i njegovih ustaa ono to im treba. U svakom sluaju neka vjeruje
Glaiseu da pri njegovim ocjenama nije nikada voen brigom za zagrebake
trbuhe, nego samo uvjerenjem da njemaka strana mora sebi u petoj godini
rata sauvati ostatak simpatija i potovanja hrvatskog naroda i da se moraju
potruditi da ljude izmame iz uma, a ne da ih jo vie u njih tjeraju.
eljeznike pruge u Slavoniji pie dalje Glaise garnirane su ve
nekoliko tjedana objeenim ljudima. Broj atentata na eljeznici nije se smanjio. 106 K tome ovakvo protuslovlje: dok objeeni nisu, ipak, uvijek neposredni poinitelji atentata, glavne krivce to su oni koji se zateknu s orujem u
ruci ima se, u skladu s Fhrerovim nareenjem, tretirati kao ratne
zarobljenike. Pripada, svakako, u red pojava pete godine rata da jedinica
samo djelomino slua i izvrava i Fhrerove zapovijedi.
Na kraju, Glaise najavljuje da e 21. poi s ministrom Navratilom u
Fhrerov Glavni stan. Glaise ne vjeruje, da Navratil bilo to eli rei o
kozacima, ali je zato vlada u Zagrebu uinila politiki korak da bi kozake
povukli iz Hrvatske.
U Zagrebu je Glaise primio telegrafsko obavjetenje od 18. XI 1 0 7 da je
odlazak ministra Navratila vlakom predvien za 20. XI navee, i to preko
Bea, a sm Glaise u svojstvu ataeja obavijestio je telegramom 19. XI 1 0 8
Vrhovnu komandu da 20. XI putuje u pratnji ministra oruanih snaga
Fridriha Navratila u Fhrerov Glavni stan. Osobe koje u tom jo sudjeluju
jesu savjetnik poslanstva v. Schubert kao zastupnik poslanika Kaschea, pukovnik v. Selchow i generaltabni potpukovnik Helbich. Prema Fhrerovom
nareenju ne lete, nego putuju vlakom u malim salonskim kolima hrvatskih
eljeznica.
Na drugoj strani, morao je poslanik NDH u Berlinu Ratkovi nakon svog
povratka iz Zagreba da nekako isprave brzopletost i poestu neuravnoteenost Mile Budaka uputiti diplomatsku isprinicu tamonjem talijanskom
ambasadoru Filippu Anfusu, bivem efu kabineta grofa Ciana.
U njoj
Ratkovi pie da su verbalnu notu poslanstva dostavljenu ambasadi radi
106 O svemu tome pojedinano: Ivan H a r i - G r o r n o v n i k , Dnevnik diverzantskih akcija u
Hrvatskoj, Zagreb s. a.
1 0 7 AJ, T-501, rolna 267.
108 AJ, T-501, rolna 264, Nr. 02360/43 g. Kdos.
1 0 9 AJ, NDH, kut. 257, Br. reg. 51/5 - 2.

daljnjeg upuivanja vladi sastavili i predali dok je bio odsutan iz Berlina, i to

na temelju nepotpunog i dijelom iskrivljenog teksta ifriranog brzojava ministarstva iz Zagreba. Taj brzojav, povrh toga, nije bio uope namijenjen
daljnjem upuivanju, nego je imao posluiti samo za unutranju informaciju
kao to je to poslanik mogao osobno provjeriti uvidom u original prilikom
svoga nedavnog boravka u Zagrebu odakle se juer vratio. Ratkovi moli
Anfusa da uzme kao da nota nije bila uope predana i da o tome izvijesti i
nadlena mjesta u Italiji!
Istog dana (18. X I ) " " odjel protokola ustakog ministarstva vanjskih
poslova cirkularno je obavijestio i njemakoga opunomoenog generala u
Hrvatskoj da je drStijepo Peri, ministar vanjskih poslova, nastupio svoju
novu dunost. 11
ifra ustakog ministarstva vanjskih poslova primila je 21. XI 1 1 2 ifriranu
brzojavku berlinskog poslanstva NDH (otpravnika poslova a.i.) ovog sadraja:
Talijansko poslanstvo dostavlja notu datiranu 17 studena kojom prema
dobivenom nalogu javlja da talijanska vlada nau notu od 6 studena radi
forme i sadraja dri naprihvatljivom te je odluno odbija. Nota vraena
poslanstvu NDH u Berlinu. Pod ovakvim okolnostima ratna situacija (sic!)
talijanska vlada razumije se odustaje poslati svojega poslanika u Zagreb i
bude li hrvatska dravna vlada pri tome stanovitu ostala, smatrat e talijanska vlada dalnji boravak poslanstva NDH u Italiji nepoeljan.
Novi ministar vanjskih poslova u Zagrebu dr Peri dao je ovakve upute za
Berlin: Da se u usmenoj formi saobi poklisaru Anfuzu u Berlinu, da bi
poslanik Tamburini donio sa sobom slubenu izjavu o kojoj se u noti govori.
Drugog diela da se poslanik uobe ne dotie. 1
Navratil je - po planu - otputovao sa svojom pratnjom u Fiihrerov Glavni
stan (Vuju jamu) kod Rastenburga u Istonoj Pruskoj. Njemu su se pridruili
kasnije pukovnik pl. Desovi, vojni atae u Berlinu, viceadmiral Brkner i
natporunik Kerkorn. Dana 22. XI doekao ga je i pozdravio u Glavnom
stanu u specijalnoj kompoziciji Braunschweig viceadmiral Brkner u ime
feldmarala W. Keitela; u 14 sati bilo je primanje kod naelnika VK Keitela, a
zatim ruak uz sudjelovanje gen. Glaisea, viceadmirala Brknera i zamjenika
operativnog odjela VK generaltabnog pukovnika v. Butlara. U 16 sati Navratila je primio Hitler; u 17 sati nastavio je Navratil svoj razgovor s Keitelom, a
zatim veera i noenje u kompoziciji Braunschweig. Sutradan su Navratilu
predali orden kojim ga je odlikovao Fhrer i na to se Keitel od njega oprostio,
a Navratil je otiao da posjeti Reichsfhrera SS Himmlera, na to se nadovezala kraa veera u Braunschweigu i odlazak u Berlin. Dan kasnije (24. XI) u
Berlinu, vonja Berlinom bombardiranim protekle noi do hotela Adlon,
primanje kod ministra vanjskih poslova v. Ribbentropa i zatim odlazak vlakom preko Bea u Zagreb. Meutim, nisu ostvarili planirano primanje
Navratila kod Reichsmarala Gringa zbog njegova navodnog puta na
front. Po Navratilovoj elji pri povratku se 25. XI zadrao u Beu incognito
cijeli dan. 114
"u O dolasku novog efa ustake diplomacije Peria u Zagreb izvijestila je ustaka tampa.
(Hrvatski narod, god. V, br. 889 od 19. XI 1943)
1 1 1 AJ, T-501, rolna 267, Prot. Nr. 3719/43.
1 1 2 A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 53/5 - 2.
113 Isti izvor.
1 1 4 AJ, T-501, rolna 267.
Ustae i Trei R e i t h I

225

Sm Navratil ispriao je u istrazi 1947. god. da je odluku ustake vlade o

odailjanju nekog u Glavni stan izazvalo pitanje prikupljanja hrane. Hrvatska vlada je na to zauzela gledite - izjavio je u istrazi 18. II 1947 115 da
Njemci ili stave na raspoloenje dovoljan broj trupa da bi se ta hrana mogla
prikupiti i prevesti ili da se Njemaka stara i uputi potrebnu koliinu hrane za
prehranu hrvatskih vojnih jedinica i hrvatskog puanstva i da je potrebno da
neko ode u Glavni stan vode Reicha i po ovome pitanju uini potrebne
predstavke. Hrvatska vlada je na sjednici donijela odluku da se po ovome
pitanju ja uputim u stan vode Reicha. Savezno sa ovime iskrsla su jo druga
pitanja, koja bi se tom prilikom trebala raspraviti odnosno iznijeti potrebna
traenja. To su bila u glavnom: 1.) Da se njemako vrhovno zapovjednitvo
nad njemakim i hrvatskim trupama na teritoriji NDH uspostavi na teritoriji
NDH, a ne kako je to do tada bilo u Srbiji u Vrnjakoj Banji od kuda je svim
tim trupama zapovjedao njemaki general Renduli. Hrvatska vlada je smatrala da je ovo potrebno kako bi bre i neposredno mogla izraziti sve svoje
elje i potrebe. Do tada kako sam ve napomenuo u tabu generala Rendulia
nije bilo nikakvih predstavnika NDH. 2.) Da se hrvatskoj vladi stave na
raspoloenje i pod komandu Minorsa (ministarstva oruanih snaga) hrvatske
jedinice na prostoriji NDH. 3.) Da se neodlono izvue ruski korpus generala
Panvica (Panwitz) sa teritorije NDH, koji su u Hrvatskoj vrili veliki teror,
pljakanje, silovanje i ubijanje. Hrvatska vlada donijela je odluku da se o
ovome zakljuku izvijesti Poglavnik i stupi u vezu sa mjerodavnim njemakim
faktorima da se pripremi ovaj moj put u glavni stan vode Reicha. Poglavnik je
usvojio prijedlog hrvatske vlade i osim prednjih toaka izdao je u prisustvu
predsjednika vlade Mandia i ministra Lorkovia nalog, koji mi je izdat
pismeno, da postavim u glavnom stanu voe Reicha jo slijedee zahtjeve: 1.)
da se pogoduju Poglavnikovi tjelesni zdrugovi i od Nijemaca da dobijem za te
jedinice potrebno naoruanje; 2.) da se hrvatski gorski i lovaki zdrugovi sa
svojim dopunskim jedinicama odre u predvienom sastavu, obskrbu u
naoruanju od Njemaca; 3.) da se Ustaka vojnica povea od 5 na 7 zdrugova
i za to izda potrebno naoruanje; 4.) da se za obrazovanje seljakih straa
izdade 20.000 puaka. To su bili u glavnom zahtjevi, koje sam ja podnio u
glavnom stanu voe Reicha.
Da ne bi traenje poglavnika po pitanju poveanja ustakih jedinica
uspjelo - nastavio je Navratil svoj iskaz u istrazi 19. II 1947. 116 - ja sam
postavio izriiti zahtjev kao ministar oruanih snaga NDH uvjet kao taku
2. poglavnikova naloga za pregovore, da se hrvatski lovaki i gorski zdrugovi
potpunu, zatim otpreme i naoruaju od Njemaca. Poto su zdrugovi bili
popunjeni za neto vie od polovine predvienog brojnog stanja, bilo je
oigledno da Njemci e postaviti pitanje od kuda da uzmem ljudstvo za
poveanje ustakih jedinica kad nismo u stanju da izvrimo obaveze primljene
u pogledu gorskih i lovakih zdrugova. Ustaki pukovnik Rolf koji je bio
odreen za moju pratnju, dobio je od poglavnika nalog da vodi pregovore sa
njemakim prestavnicima po pitanju naoruanja ustakih jedinica i traenja
oruja za 'seljake strae'. Nisam elio da me kao kontrola prati ustaki
pukovnik Rolf i pod mojom firmom i suodgovornou radi na poveanju
ustakih vojnih snaga, pa da to spreim uputio sam anonimno preko domobranskog pukovnika Dragievia njemakom generalu Horstenau prepis oc115
116

A-VII, SUP-Zagreb, MF-23.

Isti izvor.

jene puk. Rolfa koju je dobio od hrvatske legije kod Staljingrada u kojoj je
prikazan kao nizak i pokvaren tip. Ova ocjena bila'je popraena sa upitnikom,
dali nema drugih prestavnika koji bi se uputili na pregovore sa Njemcima.
Nekoliko dana posije ovog saopio mi je Poglavnik da je odustao od namjere
da uputi pukovnika Rolfa u Hitlerov glavni stan, a sve pregovore da imam
voditi ja. Na ovaj nain jo prije nego sam krenuo na put pripremio sam
preduslove da se pregovori po pitanju poveanja ustakih jedinica i seljake
strae svre sa neuspjehom. Samnom je putovao generaltabni pukovnik
Helbih. Voda puta bio je njemaki general Horstenau.
Sa Hitlerom razgovarao sam oko pola sata i u optim potezima izloio sam
mu stanje i ishranu hrvatske vojske i puanstva, zatim da bi trebalo vrhovnu
njemaku komandu za trupe u NDH, da se premjesti iz Vrnjake Banje u
Hrvatsku. Jo da se hrvatski vojnici koji se nalaze u raznim njemakim
jedinicama vrate u sastav i pod komandu hrvatskog domobranstva. Primjetio
sam da je ovu posljednju taku hladno primio. Na to je Hitler izjavio da mu je
stanje u NDH poznato. Saoptio mi je da e po svim pitanjima maral Keitel
samnom raspravljati i da e mi po svim pitanjima izai u susret.
Na konferenciji sa maralom Keitelom prisustvovali su njemaki generaltabni oficiri i od nae strane jo pukovnik Helbih. Konferencija je trajala oko
3 sata. Sva su pitanja detaljno raspravljana. Rezultat je bio slijedei: po
pitanju ishrane obeana je hitna pomo u hrani, odbijeno je traenje da se
hrvatskoj vladi stavi na raspolaganje hrvatske jedinice koje su do tada bile pod
njemakom komandom, da sa njima se vri prikupljanje hrane sa prostora
kojeg je drala NOV. Za 'kozaki korpus' bilo je reeno da e on biti povuen
sa hrvatskog teritorija, a to nije to uraeno. Po pitanju poveanja ustakih
vojnih jedinica stavljena je primjedba da se ovo ne moe primiti poto
'ministarstvo oruanih snaga' nije izvrilo svoje obaveze po pitanjima hrvatskih lovakih i gorskih zdrugova, to treba prvenstveno uraditi. U pogledu da
se ojaa i naorua poglavnikovi tjelesni zdrugovi, dali su jedno obeanje da
e se tokom vremena to moi urediti. Zahtjevi da se izdade 20.000 puaka za
'seljake strae' odbijeni su.
Na pitanje istraitelja: Jeste li vi Hitlera i marala Keitela informirali o
politikoj i vojnoj situaciji u NDH i u kakyom se poloaju nalazi hrv. vojska i
Pavelieva vlast?, Navratil je odgovorio ovako: Prema nalogu poglavnika i
hrvatske vlade raspravljene su sa Hitlerom i Keitelom sve take koje su bile
predviene za pregovore i traeno je njihovo tehniko rjeenje. U sklopu
napred navedenih taaka pregovora izmjenjena su gledita u vojnoj situaciji u
NDH i stanju u kome se nalazi hrvatska vojska.
Na drugo istraiteljevo pitanje zato je inzistirao kod Nijemaca da se snage
izvan obalnog podruja podrede zajednikoj komandi sa sjeditem u Zagrebu,
Navratil je odgovorio: Ovaj predlog uputio sam po elji hrvatske vlade, jer
sam smatrao da bi tada hrvatska vlada mogla bolje zastupati svoje interese na
hrvatskom prostoru, to do tada nije bio sluaj, jer se njemaka komanda
nalazila tada u Vrnjakoj Banji. Sa podreivanjem vojnih jedinica zajednikoj
komandi ojaao bi se utjecaj 'ministarstva oruanih snaga NDH'.
Sam Navratil ovako je u svom dnevniku11 zabiljeio audijenciju kod
Hitlera:
Dana 23. XI 1943. u 16.50 sati bio sam - u pratnji Nj.E. feldmarala
1 1 7 AJ, T-501, rolna 267. Zanimljivo je da su Nijemci odmah imali izvod iz tog dnevnika na
njemakom jeziku!

Keitela, generala pjeadije Glaise von Horstenaua i admirala Buercknera primljen u audijenciju kod Fhrera Velikonjemakog Reicha Adolfa Hitlera.
Poslije prvog pozdrava izruio sam Fhrern pozdrave poglavnika s rijeima: 'Moj Fhrern, imam nalog da Vam izruim najodanije pozdrave poglavnika.'
Fhrer mi je pruio ruku, nasmijao se, zahvalio na isporuenim pozdravima poglavnika i ponudio mi je mjesto.
Razgovor s Fhrerom:
Poslije uvodnog izlaganja s moje strane da Italija uglavnom snosi krivicu
za sadanju situaciju u prostoru Hrvatske, budui da je svim sredstvima
nastojala da dode do takvog stanja stvari - ako je mogue i do jo teeg odgovorio je Fhrer da je 1941. god. bio protiv toga da Hrvatsku prepuste
ivotnom prostoru Italije. Rekao je: 'Apsurdno je da jedan nacionalni reim
svoju vladavinu otpone preputajui jedan dio svoje zemlje i naroda drugoj
dravi. To je upravo tako kad bih nacionalsocijalistiku vladavinu u Njemakoj zapoeo prepustivi Englezima Hamburg, Bremen, Kiel itd. Ali... pri
tom je odmahnuo rukom upozoravao sam na to meutim usijane glave...'
'I sada sam im ponudio jednu diviziju za izobrazbu koja bi trebala posluiti
kao temelj za formiranje novih talijanskih oruanih snaga. To su odbili, ali
zahtijevaju da se otpusti 400.000 talijanskih vojnika iz zarobljenitva da bi se
formirale kopnene snage s njemakim naoruanjem.' Fhrer je pri tom iznova
odmahnuo rukom.
Fhrer je zatim izjavio da je Njemaki Reich imao s bivom Jugoslavijom
vrlo iroku trgovinsku razmjenu dobara zbog ega je on bio apsolutno
zainteresiran za opstanak te drave za to je bio i potpisan pakt.
Fhrer je jako zabrinut za saobraajnice s Grkom, koje idu preko
teritorija Hrvatske. Posebno naglaava da su sve njemake jedinice koje sada
brane balkanski prostor upuene na te saobraajnice. Stoga moraju ostati
otvorene pod svaku cijenu. 'Pitanje partizana' i 'partizanski problem' u
svakom su sluaju ozbiljni i pobuuju zabrinutost. Za jedan pothvat u
prostoru oko Sarajeva koji se sad priprema moraju doi u obzir i biti
privuene ak snage iz Crne Gore, Grke i Albanije.
Fhrer veli zatim da je vidio jednu fotografiju Tita u novinama i pri tom
kae: ' . . . sasvim prvoklasna glava...' U svom prostoru Tito u svakom sluaju
dri inicijativu u svojim rukama.
Fhrern je jako teko da rijei nae sadanje probleme s Italijom. Kae, vie
razgovarajui sa samim sobom:
.. Mussolini mi je pomogao u tekim
trenucima; imam prema njemu izvjesne obaveze.'118
Pria zatim i uzbuuje se pri tom kako je morao odbiti najavljeni posjet
predstavnika faistike republikanske vlade i istie da bi danas pojava jednoga
talijanskog predstavnika u upadljivom sjaju faistike uniforme izazvala samo
bijes njemakih posmatraa. Kae da je uope vrlo nezahvalno biti sudac
izmeu dvije strane, budui da sudac uvijek ostaje duan objema stranama.
Ukazuje na rjeenje rumunjsko-maarskog pitanja pri emu se vrlo pohvalno izraava o Rumunjima.
Oprezno je Navratil napomenuo da su naa prava u pitanju Dalmacije i
jadranske obale mnogo jasnija i razgovjetnija.
118 U travnju 1945. Hitler je rekao da njegova privrenost Mussoliniju ostaje neizmijenjena . . . ali ali to nije posluao razum koji mu je nametao brutalno prijateljstvo u pogledu
Italije.

Fhrer se nasmijad i rekao na to: ' . . . da, da sve mi je jasno, mi moramo

ipak i to pitanje rijeiti suoeni s dananjim zapletenim odnosima.' Iz tih rijei
kako ih je izgovorio moglo se, ipak, razaznati da u tom pitanju stoji na naoj
strani.
Za Zadar je rekao da e tamo Nijemci - ako se to pitanje ne moe rijeiti
drukije privremeno preuzeti vodstvo u svoje ruke.
Primijetio sam ponovno da Talijani u prvom redu snose krivicu za
sadanju teku situaciju u naoj zemlji, jer su planski spreavali svako smirivanje, nato je Fhrer smjesta s puno temperamenta dodao da su oni sistematski
sabotirali i ono to je s njemake strane bilo poduzeto i uinjeno. U tom smislu
je i Nijemcima teko polo za rukom, i to pod krinkom pripremanja naih
legija za Istoni front, da se u hrvatskom prostoru angairaju aktivnije i
intenzivnije.
Na to sam zamolio Fhrera da razmotri mogunost imenovanja jednoga
njemakog zapovjednika, po mogunosti sa sjeditem u Zagrebu, na kojega bi
prenio pored operativnih pitanja i odgovornost za interes hrvatskog naroda i
prostora. Nadopunjujui to, spomenuo sam da bi u cilju ideolokog kolovanja i skrbi bilo neizostavno potrebno da se naoruan hrvatski narod prikupi
pod hrvatskom komandom ime bi se na najbolji nain sprijeile i odstranile
dananje negativne pojave koje proizlaze iz sadanjega nesreenog stanja u
vezi s neprijateljskom propagandom. Na ovaj bi nain sve hrvatske jedinice u
sastavu Wehrmachta (legionarske divizije, divizija SS, policija SS i protuavionska obrana) gledale u tome svoj korijen i nacionalnu jezgru koja bi sa svojim
hrvatskim nacionalizmom duhovno jaala i njegovala i one dijelove koji stoje
po strani. Fhrer je potvrdio ovakve ocjene klimajui glavom i rekao: ' . . . da,
meni je sve potpuno jasno, mi moramo samo vidjeti kako e se sve to moi
rijeiti u praksi.'
Fhrer se na to obratio feldmaralu Keitelu s rijeima da to pitanje treba
pretudirati.
Nakon audijencije u trajanju od jednog sata Fhrer se die, smjeka se vrlo
prijateljski i kae mi: 'Pozdravite mi vrlo srdano poglavnika.' Prua mi ruku
za oprotaj ime je audijencija bila zavrena.119
U slubenoj njemakoj zabiljeci od 26. XI 1 2 0 stoji zapisano da je Navratil
u toku posjeta, pa i u razgovorima s naelnikom VK teite stavljao oigledno
na to da vojno vodstvo (NDH) bar dijelove hrvatskih oruanih snaga dobije
pod svoju komandu kako bi im dalo jedan idealni cilj. Takav cilj smatrao je
Navratil od odlune vanosti za unutranju izgradnju hrvatskih oruanih
snaga i time same drave.
Ministar Navratil je prilikom susreta s Reichsfhrerom SS Himmlerom
molio Himmlera da ga podri da se snage Ustake vojnice i one oruanih
snaga poveu u vrst odnos kako se ne bi, kad zatreba, tedjelo na ljudstvu na
troak hrvatskih oruanih snaga. Himmler se s tim sloio. Sloio se i s tim da je
svrsishodno da ustake odrede ne poveavaju preko mjere, nego da ih naprotiv
u kvaliteti poboljavaju i pribave im u stvarnoj borbi potovanje u redovima
hrvatskog stanovnitva. Flimmler mu je obeao da e podrati Navratila pri
izobrazbi onih odreda koji su mu podreeni, no to se mora zbivati u
Njemakoj. Tom je prilikom Reichsfhrer SS ukazao na sve bolja iskustva
Waffen-SS s divizijom Bonjaka.
19
120

Njemaki tekst izvoda iz dnevnilja donosi G. F r i c k e , nav. djelo, str. 190-192.

AJ, T-501, rolna 267.

Zanimljiva je karakteristika koju su Nijemci u VK dali o Navratilu u

spomenutoj zabiljeci. Navratil je izraziti vojnik koji se svojom energijom u
svim ranijim zaduenjima oigledno uvijek isticao, i to ne samo na vojnom
planu. Vrlo je naitan (proitao je - po vlastitom priznanju - Hitlerovu knjigu
Mein Kampf sedam puta; proitao je gotovo sve spise Reichsleitera
A. Rosenberga i drugo). Proet je idejom o hrvatskoj nacionalnoj zadai u
Evropi koju vodi Njemaka. Na svoj posao ii e bistre glave i s vrstom
voljom. Naglaavao je opetovano kako je za njega vano da ga podrava
Reich da bi tako stajao na betonu. Izvanredno je upuen u unutranje
odnose svoje zemlje i balkanskog prostora. Zastupa izrazito liniju suradnje s
Njemakom. kolovane misli i vrlo dobrog pamenja. U dugim i otvorenim
razgovorima s admiralom Brcknerom izraavao je, poslije audijencije, svoje
divljenje Fhrerom. Govorio je, osim toga, s velikim potovanjem o naelniku
Vrhovne komande (Keitelu) i Reichsfhreru SS (Himmleru). Sve vojno i ostalo
to je na putu - i onako usput zapazio promatrao je otvorenim oima i nije
tedio rijei neogranienog priznanja, osobito o redu i disciplini u netom
bombardiranom Berlinu (24. XI).
. Saimajui sve, tri su toke na koje ministar Navratil, ini se, polae
vanost i to 1. da se Hrvatima odobri mogunost komandnog voenja
hrvatskih oruanih snaga; 2. da se stvori brojano vrst odnos izmeu Ustake
vojnice i hrvatskih oruanih snaga (domobranstva); 3. da mu Njemaka ojaa
osobni poloaj u Zagrebu.121
Nakon povratka u Zagreb Glaise je 27. XI 1 2 2 uputio brzojav feldmaralu
W. Keitelu u kojem mu se poalio na netaktino ponaanje ministra
v. Ribbentropa prema njemu osobno. Naime, prilikom posjeta ministra Navratila u berlinskoj Ribbentropovoj rezidenciji pustio je Glaisea iako je
izriito bio pozvan k njemu da jednostavno eka u predsoblju dok je
Ribbentrop razgovarao s Navratilom. To je bilo neumjesno istie ozlovoljeni
general prema jednom generalu Njemakog Reicha i prema ovjeku njegove
(Glaiseove) ne ba sasvim neasne njemake prolosti. No, posebno neugodno
bilo je to da se tako postupa s jednim generalom njemakih oruanih snaga
pred oima hrvatskog ministra vojske. Ne uputajui se u to da donosi sud o
uzrocima ili razlozima takvog postupka, Glaise, ipak, misli da se to ubudue
bezuvjetno mora izbjei, jer bi inae rad njemakih opunomoenika u inozemstvu bio izvanredno otean, ako ne bi postao i nemogu.
Glaiseov obavjetajac A. Haeffner kratkom je biljekom od
30. XI 1943. 123 obavijestio svog efa kako saznaje iz pouzdana izvora da je
poglavnik odluio da Ustaku vojnicu izlui ponovno iz sastava oruanih
snaga NDH. To se opravdava tako .da u praksi samo njemake komande
stvarno raspolau hrvatskim oruanim snagama. Zbog toga poglavnik eli da
bar jedinice PTS-a i Ustake vojnice izvue ispod nadlenosti njemakih
komandi. Takav prijedlog imao je podnijeti ustaki pukovnik Tomislav Rolf
prilikom posjeta gen. Navratila Fhrerovom Glavnom stanu, do ega - kao
to je poznato nije dolo, jer je taj ustaki pukovnik ispao iz pratnje ministra
Navratila. Sad izgleda da je poglavnik rijeen da to uini i bez pristanka
njemake strane.
121 Ustaka tampa donijela je opirniji izvjetaj o Navratilovu putu u Glavni stan i povratku
u Zagreb. (Hrvatski narod, god. V, br. 898 od 30. XI 1943)
m AJ, T-501, rolna 264, Nr. 02408/43 g. Kdos.
Taj brzojav donosi i G. F r i c k e : nav. djelo, str. 193-194.
1 2 3 AJ, T-501, rolna 265.

Haeffner je dostavio Glaiseu i memorandum to ga je pukovnik Rolf - u

rrazumu s poglavnikom - trebao ponijeti sa sobom na put u Glavni stan i
ondje predati. U popratnom pismu124 Haeffner upozorava da nije tona
tvrdnja da Ustaku vojnicu sainjavaju dobrovoljci, jer u praksi stvari izgledaju drukije. Postavljeni pred alternativu da u domobranstvu budu gladni i u
o t r c a n i m uniformama, mnogi se vojnici odluuju na prijelaz u Ustaku
vojnicu. Dalje, Ustaka vojnica koju sastavlja memoranduma naziva gerilskom organizacijom raspolae pojedincima ornim za borbu, ali to nisu borci
- primjeuje Haeffner - u pravom smislu rijei, nego razni tipovi pljakakog i
razbojnikog instinkta, tako da se mogu mirne due oznaiti gusarima.
Priznaje, meutim, da je istinit navod iz memoranduma kad se u njemu tvrdi
da Ustakoj vojnici nedostaju mnogi kolovani oficiri.
U samom Rolfovom memorandumu istiu se ovi zahtjevi, odnosno prijedlozi: 1. da se Ustaka vojnica snabdije najpotrebnijim nedostajuim materijalom i naoruanjem; 2. da joj se omogui razvoj i povisi njeno brojno stanje na
50.000 ljudi; 3. da se dopusti prijelaz iz sastava domobranstva stotini odabranih, provjerenih i kolovanih oficira koji bi se dobrovoljno javili i koje bi
Ustaka vojnica odabrala; 4. da se Ustaka vojnica osamostali uz pretpostavku da e se ispuniti prednji zahtjevi, odnosno prijedlozi.
U arhivu ustakog ministarstva vanjskih poslova postoji ovakav koncept
brzojava od 29. XI 1943:
G. Dr. tajnik Dr Turina osobno izdiktirao sliedee brzojavke Poslanstvima: Madrid, Sofija, Helsinki i Bukuret.
Sporazum Nedi Draa protiv partizana vjerojatan, pouzdano se
nezna. Problem Fiume Istre odloen radi vojnikih razloga. Dok se ne rijei,
Hrvati uivaju kulturnu i lokalnu samoupravu. Odnosi izmeu Njemake i
N. D. H. najsrdaniji kao uvjek. Poloaj u domovini obenito poboljan,
prehrana bolja nego lani.
Zgb. 29. Studenog 43.
Vanjski 125
5. Prijedlozi poslanika Kaschea. Poslanik Kasche sastavio je vrlo opiran
elaborat (Zagreb, 3. prosinca 1943) 126 namijenjen ministru v. Ribbentropu o
poloaju u Hrvatskoj i prijedlozima o daljnjem razvitku njemako-hrvatskih
odnosa. Pod pojam jugoistone Evrope raunaju se ovdje zapoinje Kasche
svoje izlaganje Slovaka, Maarska, Hrvatska, Rumunjska, Srbija, Crna
Gora, Bugarska, Albanija i Grka. U ovom prostoru povijest nam je pokazala
prije svega najraznovrsniju rascjepkanost i bezbroj zapletaja koji su najvema
dodirivali cijelu Evropu, pa ih se stoga moe initi odgovornima to Evropa
usprkos tako premonim sredstvima - nije mogla izboriti za sebe potreban
ivotni prostor na zemlji.
Rascjepkanost bila je dijelom uvjetovana narodnosno, dijelom religiozno.
Na taj prostor bila je usmjerena borba za vlast velikih evropskih naroda od
vremena Rima pa dalje. U nj su nadirali u historijsko vrijeme uvijek novi
narodi, preteno iz Azije, dijelom preko ruskog prostora, dijelom preko Male
Azije. Borba izmeu pravoslavnog i katolikog kranstva odigravala se prije
svega u ovom prostoru. Tako su naj raznorodnije rase, kulture i religije u tom
Isti izvor.
A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 54/5 - 2.
AJ, T-501, rolna 265; PA Bonn, Nachlass S. Kasche, paket 10; uz obilna skraivanja kod
Slavka F. O d i a , Neostvareni planom, Zagreb 1961, str. 2 9 3 - 3 0 0 . Odi donosi dokumente bez
naznake izvora.
124
125

126

prostoru bile suprotstavljane i dovodene u sudare i zbrke; nikada na put

razvoja jedinstvene narodne i dravne tvorevine, nego uvijek iznova na put
previranja i razraunavanja. I sadanje vrijeme pokazuje elementarna previranja koja Evropi strani utjecaji iskoriuju vie protiv Evrope nego u prilog
razbistrenja za Evropu.
Rimsko Carstvo nije u doba svog procvata u tom prostoru trajno dospjelo
do nekoga irokolinijskog razvitka kao ni Bizant, Osmansko ili Habsburko
Carstvo. Povezanost pojedinih naroda s Habsburgom bila je na koncu konca
uvjetovana zajednikom ivotnom borbom protiv Turaka. Neka velika unutranja sloga nije postojala; habsburka monarhija nije taj prostor privela
nekom jedinstvenom razvoju. Nakon otpadanja turske opasnosti oivjele su
smjesta snage koje su na kraju dovele Austro-Ugarsku do raspada. Iz takvog
razvitka mogu se stoga izvui pouke, no takav razvitak ne moe posluiti kao
uzor.
ele li danas otpoetu borbu za ivotni prostor njemakog naroda i
Evrope dovesti do uspjenog zavretka, moraju ozbiljno prouiti poloaj koji
je nastao iz tog razvoja i teiti velikom novom cilju na novim putovima. Takvo
prosuivanje poloaja- i mogunosti koje se otvaraju za njemaku stranu ima
pokazati izlaganje koje slijedi:
I. Njemaki ciljevi i zahtjein. ele li stvoriti preduvjete za ocjenu poloaja
i daljnjeg razvoja, moraju sebi jasno predoiti cilj i namjere njemake strane.
Pri tom moraju razlikovati dane odnose uvjetovane ratom od razvoja nakon
njegova zavretka.
a) U dananjem ratu od presudne je vanosti da za njemaku stranu
pridobiju i angairaju to vie snaga, a da time ne poremete budui razvoj. Te
snage trebaju im za sva podruja djelovanja: jednako radnike kao i vojnike,
duhovni razvoj kao i struna ostvarenja, prostor kao i sirovine. Naruavali bi
budui razvitak neplanskim pretjeranim iskoritavanjem ljudskih i materijalnih vrijednosti, jedino naglaavanjem asovite propagande, bez obzira na
njeno mogue prebacivanje i u idue razdoblje - da se samo navedu neki
primjeri.
b) Poslije rata Nijemci moraju voditi jugoistoni prostor Evrope kao i
cijelu Evropu, a da pri tom ne veu svoje snage tako jako da im ponestanu za
njihovo svjetskopolitiko angairanje. Njemako bi vodstvo moralo, dakle, u
velikoj mjeri odustajati od angairanja vlastitih snaga u tom sektoru, a snage
tog prostora u najveoj mjeri prilagoditi tako da ih upotrijebe zajedno s
vlastitim (njemakim) snagama. To bi znailo da narodi tog prostora po
mogunosti potpuno priznaju njemaku predvodniku ulogu, za to bi pak bio
preduvjet da se dobro osjeaju pod njemakim vodstvom i da imaju osjeaj
zastupljenosti pri zatiti vlastitih interesa.
II. Poloaj u Hrvatskoj. Hrvatski je narod trenutano najusklaeniji s
njemakim ratnim ciljem. Od svih zemalja evropskog Jugoistoka kod Hrvata
biljee relativno najvee borbeno angairanje u prilog njemakog voenja
rata. Njihov poloaj daje stoga dobro uporite za njemaki postupak.
a) Pitanje vlastite drave i njenih granica. To pitanje zaokuplja osobito
misao u Hrvata kao i ostalih naroda evropskog Jugoistoka. Mnogostruka
povezanost s cijelom Evropom uvelike se priznaje, pa ipak se eli ukljuivanje
u nju preko vlastite dravne tvorevine i njenih temelja. Pri tom je narodu
najvie do toga da drava postoji kao formalna injenica i da s njom tako
postupaju drugi narodi. Ve danas priznat e se bez tekoa da se preko
granice stvaraju ue kulturne, privredne i vojnopolitike veze. No, ele se pri

tom vidjeti jednopravna ansa za vodstvo u donjim i srednjim slojevima,

vlastite uniforme i oznake, vlastiti naslovi i firme, vlastiti jezik.
Volksdeutscherima se priznaje u istom obujmu njegovanje i uvanje
n j i h o v i h etnikih znaajki. U grupama drugih narodnosti oituju se slini
o b z i r i , samo kad se radi o Slovacima. Prema drugima pokazuje se vie
sklonosti da ih asimiliraju.
to se tie granica nastavlja Kasche - Hrvati su osobito osjetljivi kad se
pri povlaenju granice radi o iskljuivanju njihovih sunarodnjaka. Stoga je sve
Hrvate najtee pogodilo kad im nisu prepustili Meimurje, podruje Suaka i
otoke koji pripadaju tom podruju. Na drugoj strani postoje potpuno ozbiljne
izjave da su spremni na teritorijalne ustupke, prije svega u korist Crne Gore,
ali i Srbije u interesu obostranog mirenja. Bitna zapreka za to jest injenica to
je Srijem kao itnica drave njoj prijeko potreban. Taj kraj, koji ve geografski
ne lei povoljno, pogorao bi svoj poloaj odstupanjem drugih dijelova
teritorija. Jadransku granicu smatraju ivotnim pitanjem zemlje. Predlee
ozbiljne izjave o tome da bi ta hrvatska obalna pozicija u uskoj suradnji
Njemake i Hrvatske - mogla postati i za Reich strategijska toka od velike
vanosti na Sredozemnom moru.
b) Pitanje unutranjeg ureenja drave veoma zabrinjava Hrvate. Teko
bi se moglo utvrditi i prikazati koliko su pojave koje se ovdje oituju
posljedica uvodno ocrtane prolosti, sadanjeg rata, dravnopolitike neobrazovanosti vlastitog naroda ili nesposobnosti vlade. Svaki promatra je sklon
da uzrok ne trai kod sebei u svom dvoritu nego kod drugih. Openito,
njemaki i hrvatski krugovi uzimaju najjednostavniji put da objasne te pojave
kad na brzu ruku optuuju vladu za nesposobnost i nju ine odgovornom za
sve.
Velik dio odgovornosti za sadanje stanje po Kascheovoj ocjeni moraju
pripisati prolosti. No, povrh toga moraju priznati da rat, ipak, od naroda
zahtijeva umjesto da mu daje. Stoga nije vlada mogla - ak uz najbolju volju i
najvee sposobnosti narodu initi koncesije i davati poklone; bila je prisiljena da narod optereuje za volju rata i da zauzvrat dobije narodno raspoloenje protiv sebe.
Bez sumnje su misli najveeg broja Hrvata usmjerene na nekadanju
Hrvatsku seljaku stranku, kojoj je polo za rukom da u opoziciji prema
dravi okupi u svoje redove veinu uz fantastino obmanjivanje mase u vezi s
razdobljem budue vlastite drave. Kad bi danas vladali ljudi Hrvatske
seljake stranke, morali bi u najkraem roku navui na sebe takoer razoaranje i stoga i neprijateljstvo narodnih masa ako bi jednako tako jednoznano
stajali na njemakoj strani u voenju rata kao sadanja (ustaka) vlada.
Vjerojatno e tek prvo iznutra, a zatim korak po korak i izvana istupiti iz
zajednikog fronta i Nijemcima pripisati svu krivicu za sve da bi se opravdali
pred narodom. U tome lei velika opasnost svih pekulacija s Hrvatskom
seljakom
strankom.
Meu sljedbenicima Tita nalaze se veinom Srbi, Crnogorci i Slovenci;
samo manjina Hrvata pristaje uz njega; u redovima njegovih vodeih suradnika Hrvati su iezavajua manjina. Stoga se narodne mase, dodue, uvijaju
pod Titovom silom, ali joj ne pruaju nikakvu bitnu aktivnu pomo. No,
vlada u Zagrebu i njeni pristae vide u Titu neprijatelja vlastite drave i
predstavnika onih jugoslavenskih tenji koje su Hrvatima mrske ve zato to
se pribojavaju da pri njihovom ostvarenju ponovno ne dou pod velikosrpsku
hegemoniju. Vlada se, meutim, sa svoje strane trudi da hrvatski dio Titovih

pristaa izlui. Pri smirenju ostavilo bi se na miru ostale Titove pristae u

njihovim domovima. No, u tom se pravcu pribojavaju da se ne bi prilikom tih
promjena iznova oformila velikosrpska opasnost.
Dostignua Hrvata na polju unutranje uprave - tvrdi Kasche - s nepravom se oznauju negativno. Stoji injenica da bande, dodue, ugroavaju i
uznemiruju cijelu zemlju, ali ne vladaju njome. Stoji takoer injenica da bi
Hrvati planskom podrkom izgradnji hrvatskih sredstava moi od osnivanja
drave nadalje to su sprijeile, kao to je poznato, koncesije injene Italiji
sami, uglavnom, obraunali s bandama. Tako sada postoji u zemlji uznemirenost i ugroenost, uprava funkcionira u srednjim i donjim instancama uz
izuzetak vrlo malog broja mjesta koja su prolazno zauzeli partizani. Privreda
proizvodi, radnici jo nikad nisu trajkali. Gdje su partizani razorili pogone,
vlada ih je energino i esto brzo ponovno obnovila. Mnogi nedostaci
sredinjih vlasti koji izviru iz prolosti i jo organizaciono nezavrenog ustakog reima priznaju se otvoreno i nastoje se ukloniti u granicama mogunosti. Razvoj djelovanja vlade mora se struno okvalificirati da je uznapredovao.
Zadobivanje podmlatka za dravno i politiko vodstvo zemlje i naroda nije jo
zabiljeilo neki naroit napredak, najveim dijelom zbog opsenih mjera
regrutacije i nedostatka novca.
Potekoe na polju novca i cijena ne moe odstraniti sama zemlja, jer im je
izvor u ratnim prilikama i ratnoprivrednim zahtjevima kojih ima i s onu
stranu granice. Isplate trokova voenja rata dosegle su neobino visoku
razinu. Ni pojava inflacije ne moe se ublaiti zbog nedovoljnog za to
raspoloivog kolovanog upravnog aparata. Samo se u zajednikom nastupanju s Reichom moe na tom polju nai ovdje jedno rjeenje, u skladu s
istovrsnim mjerama u drugim dravama Jugoistoka.
c) Pitanje Muslimana takoer jako optereuje Reich. Muslimana ima oko
700.000, dakle jedva deset posto cjelokupnog stanovnitva. Njihov gornji sloj
postavlja mnoge zahtjeve, dijelom zahvaljujui sjeanju na privilegiran poloaj
u Austro-Ugarskoj, dijelom da bi ponovno izjednaili materijalnu tetu koju
im je nanijela - po sehi potrebna - jugoslavenska agrarna reforma.
Muslimani su vrlo religiozni. Zastupaju gledite da Islamu pripada onakvo
uvaavanje u dravi kako je to bilo u tursko vrijeme. Tome nasuprot vladajuifti krugovima Hrvatske poznato je da su Turci u najveoj mjeri s mnogo
razloga iskljuili Islam iz dravnih nadlenosti. To se, dodue, danas ne moe
rei, a jo se manje time baviti. Prilikom raspravljanja o statutu za Muslimane
pojavljuje se ovo politiki pravo stanje samo na rubu. Ono potie Muslimane
da nastoje osigurati svoj posebni poloaj bilo kakvom vrstom autonomije.
Muslimanski ministri upravljaju mnogo manje svojim resorima, a mnogo se
vie smatraju za zastupnike interesa svog privjeska.
Pri tom su Muslimani vrlo podijeljeni meu sobom. Prilikom raspravljanja
o statutu za Muslimane bore se meusobno dvije velike grupe oko pitanja
uprave nad vakufskim dobrima. Jedna bi grupa htjela da upravu povjere
sveenstvu, a druga zagovara da je povjere i gornjem socijalnom sloju. Osim
toga, postoje i razne grupe autonomista, zatim pristae zajednikog nastupanja sa Srbima, Muslimani koji se smatraju Turcima, itd. Oni Muslimani koji
se osjeaju Hrvatima ine bez sumnje veinu. Oni medu njima koji se aktivno
zalau za novu dravu i djeluju i u redovima ustaa predstavljaju manjinu,
dodue znaajnu, ali ipak manjinu.
d) Srpsko pitanje u hrvatskom narodu pobuuje i burka najjae strasti.
To ne moe biti samo posljedica tlaenja Hrvata u Jugoslaviji ili razliitosti

v j e r o i s p o v i j e d i na terenu. Tu se moraju oitovati stoljeima stare protivtine

koje lee u krvi.
Nesumnjivo su Srbi kao narod u prednosti. Kao narod predstavljaju,
osobito zaslugom crkve, zatvoreniju cjelinu. Pri tom su politiki neusporedivo
okretniji te znaju i najljuem protivniku svojih politikih ciljeva prii i nuditi
najuu suradnju i najkrvaviju mrnju. Hrvati oznaavaju Srbe kao Bizantince.i
ukazuju uvijek iznova na to da su Srbi bili glavni podstrekai nemira na
evropskom Jugoistoku i da su to i danas, to dokazuju godine 1914. i 1941.
Stoga Hrvati osjeaju prema Srbima kao da imaju neto poput evropske
misije.
Tendencija koja se kod ustaa razvila 1941. god, da na male pojave
neprijateljstva etnika odgovore radikalnim unitenjem uzmakla je ispred
razvoja injenica. Danas se nastoji potpuno primiriti pravoslavne dravljane i
ukljuiti ih u dravu. Osnivanje pravoslavne crkve u Hrvatskoj, pozivanje
pravoslavaca u dravnu slubu, imenovanje ministra Besarovia, jednog pravoslavca, i mnogi sporazumi s pravoslavnim etnikim odredima slue za
dokaz.
Momentano su Hrvati osobito uznemireni vijestima i glasinama iz Srbije o
njemakoj podrci srpskom razvitku. Budui da se Srbi s velikom spretnou
koriste njemakom susreti j ivou za svoju propagandu, postoji mnotvo
srpskih izjava u Hrvatskoj o granicama i o njemako-srpskim odnosima koje u
Hrvata pobuuju nepovjerenje i zabrinutost.

e) Talijansko pitanje ne smatraju Hrvati ni danas ni za idue godine

ugroavajuim. Nasuprot pojedinim histerinim izjavama, poput onih biveg
ministra M. Budaka, postoji mnotvo glasova koji ele mirne i razumne
odnose s Italijom. Njemaka strana ne smije previdjeti da bi pri njenom
dananjom postupku prema Hrvatskoj spretnoj talijanskoj politici moglo poi
za rukom da prekrije platom zaborava talijansko tlaenje i uspostavi uvijek
sve ue odnose s Hrvatima.
f) Sovjetsko-rusko pitanje ima za Hrvate utoliko neku vanost kad se radi
o suprotstavljanju Titu. Neka izrazita sklonost Hrvata prema ruskom openito ne postoji. Rusko po sebi djeluje ovdje vie odbojno nego privlano.
g) Drukije stoje stvari s anglo-amerikim pitanjem. Obje drave uivaju
ovdje mnogo prijateljskih simpatija na temelju ugodnih uspomena. Englezi i
Amerikanci donosili su ovamo novac i mnogo unapreenja uredbama zemlje.
Krugovi hrvatskog brodarstva imali su oduvijek dobre osobne i drutvene
odnose s Engleskom i s njima su Englezi postupali najspretnije. Englezi i
Amerikanci nisu se nikada ovdje pojavljivali kao konkurenti u ivotnom
prostoru malog ovjeka i srednjeg sloja.
Zato anglo-amerika propaganda ima sama po sebi prikladan teren
djelovanja. Mnogi tereti rata koji se dovode u vezu s njemakom stranom
potpomau i uveavaju pristupanost za njene tvrdnje. Nada da e jednog
dana Anglo-Amerikanci usreiti narod novanom pomoi i raznim dobrima
narod koji je ratom najtee pogoen postoji bez svake sumnje, i to u irokim
krugovima naroda.
h) Relativno podreenu ulogu ima francusko pitanje u Hrvatskoj. Protiv
Italije osjealo se izvjesno zajednitvo interesa s Francuskom. Nakon izdaje
Badoglia taj dojam je bitno smanjen. Francuzi su k tome zauzeli prema
Hrvatima u pregovorima o privrednim odnosima odbojno dranje.
Meutim, ne smije se potcjenjivati injenica da postoje stanovite kulturne

veze koje jo i danas odjekuju i koje bi mogle izazvati pri nespretnom

postupku s njemake strane i politike odjeke u Hrvatskoj.
i) Stav Hrvata prema ideji o jednoj novoj Evropi po sebi je pozitivan.
Hrvati se osjeaju kao predstavnici Evrope i njene kulture. ele u Novoj
Evropi svakako ivjeti kao Hrvati u hrvatskoj dravi. Priznaju da se narodi u
Evropi moraju ue povezivati kako bi se mogli u budunosti odrati u svom
ivotnom prostoru. Hrvati e priznati i mjere pri vjetom zastupanju takvih
gledita koje e vie ili manje ukinuti privredne granice i ostvariti uske
policijske i vojne veze u zajednikom interesu. Jednako e se tako priznati da
se saobraajne veze u Evropi moraju izgraivati prema jedinstvenim gleditima.
Iskopavanje snaga tuih Evropi priznaje se potrebnim. idovi i slobodni
zidari (masoni) ve su odstranjeni u Hrvatskoj; Roma ovdje vie nema osim
nekoliko Muslimana.
U Hrvatskoj se gleda na vodeu ulogu Velikonjemakog Reicha u Evropi
kao na neto to se razumije samo po sebi. Oni e potpomoi to priznanje
svojom suradnjom samo onda ako se sami njome ne bi osjeali potlaeni i
oteeni.
Fhrer i njegova rije uivaju u hrvatskom narodu ugled i vrijednost vieg
ranga.
III. Prijedlozi za njemako dranje i njemake mjere. Poto je hrvatski
narod 1941. god. oduevljeno pozdravio njemake jedinice i povjerio se
Reichu i Fhrern s najpotpunijim povjerenjem, daljnji razvoj unio je promjene
u te osjeaje. U poetku su to bili talijanski postupci ovdje u Hrvatskoj i obziri
njemake strane, to je u Hrvata pobudilo sumnje djelomice u njemaku
dobru volju djelomice u njemaku mo. Razvoj ratnih zbivanja u protekloj
godini poveao je sumnje u njemaku mo. Nejedinstvenost u politikom
dranju i politikom postupku razliitih njemakih nadletava prema vanjsko-politikim i unutranjo-politikim pojavama u Hrvatskoj samo su jo poveali sumnje u dobn,i volju njemake strane. Porast sumnji koristi takoer
neprijateljskoj propagandi kao to je slabe snage koje im ovdje u Hrvatskoj
stoje na raspolaganju. U posljednje vrijeme priznanje obalnog podruja nakon
izdaje Badoglia pruilo je politiku mogunost ponovne uspostave boljih
uzajamnih odnosa; tu je mogunost ojaalo odstranjenje talijanskog ugnjetavanja. Ta se mogunost nije mogla izraziti u prilog njemake strane, jer su
rezerve u pogledu granice sjevernog jadranskog podruja (Jadransko primorje), postupak Drugoga oklopnog korpusa i srpska propaganda koja je na
odgovarajui nain iskoristila pozitivan stav Nijemaca prema Srbiji razvili
protuteu koja je najvie pogodila Hrvate.
Tako dananja politika situacija na terenu njemako-hrvatskih odnosa
nije povoljna. to Hrvati uprkos tome dalje pomau i vojna i privredna
ostvarenja za zajedniko voenje rata, pokazuje da postoje dobri unutranji
preduvjeti za bolju izgradnju uzajamnih odnosa.
Stoga treba razmisliti o tome kakvo dranje da zauzmu danas, kakve mjere
moraju donijeti za danas i za sutra da ne bi bez potrebe izgubili snage i pomo
to bi mogli napokon zamijeniti samo iz vlastitih (njemakih) zaliha a koje bi
im morale nedostajati na drugim mjestima.
Kasche podnosi ovdje ovakve prijedloge u vezi s pitanjima obraenim u
odjelku II od toke a) do toke i).
a) O pitanju hrvatske drave i njenih granica.
Dok traje rat, moraju izbjegavati podravanje graninih pitanja koja samo

optereuju, a ne koriste, kao na primjer ono u sjevernom obalnom podruju

(Jadransko primorje) i kod Zadra. Do daljnjega moraju izbjegavati da govore
o nekoj nadnjemakoj ideji Reicha koja u Hrvata izaziva vie negativna
sjeanja na prolost nego priznanje.
Na polju vojne i policijske suradnje moraju pomagati izgradnju hrvatskih
oruanih snaga, pa kako se ve vie od 70.000 Hrvata nalazi u redovima
Wehrmachta i njemake policije, moraju izbjegavati dojam kao da bi hrvatsku
dravu s njenim oruanim snagama likvidirali u prilog iste regrutacije u
redove njemakih oruanih snaga i policije. U dranju prema Hrvatima
moraju radije naglaavati opstojnost njihove vlastite drave i potovanje
njenog suvereniteta nego nepromiljeno dranjem i postupkom te injenice
otklanjati kao nevane, sporedne stvari, kako je to uobiajeno kod mnogih
njemakih nadletava. Nijemci mogu time, takvim vanjskim dranjem stvarati
bolje unutranje preduvjete za najdalekoseniju suradnju.
Za poslijeratno vrijeme morali bi stvoriti oblik evropskoga zajednikog
ivota koji je dravama u neku ruku nadreen, u kojem narodi prema van ne
gube vlastitu dravu, ali u kojem e drave i narodi biti s Njemakim Reichom
najue povezani u okviru Evrope. U Hrvatskoj bi za to imali najprikladnije
sredstvo biti vojni, policijski i privredni ugovori kojima bi najdalekosenije
bile povezane obostrane ustanove uz ouvanje vanjske forme dravnosti.
Kulturnopolitiki morala bi se izgraivati oduvijek postojea i danas opet vrlo
uska suradnja i dalje je najodlunije njegovati.
to se tie granica Hrvatske, nije mogue neko rjeenje koje bi etniki bilo
besprijekorno; zato se moraju posebno uvaavati historijske i geografske
datosti. Kasche pri tom zagovara da se Meimurje vrati Hrvatskoj, jednako
kao i sjevernohrvatsko obalno podruje pod upravom operacione zone Adriatisches Kstenland, ukljuujui tu istonu Istru i sve otoke. Tako bi na
maarskoj i talijanskoj strani nastala trajna tendencija protiv Hrvatske koja bi
morala jaati naslon Hrvatske na Velikonjemaki Reich. U pogledu Rijeke na
hrvatskoj se strani priznaje nunost da se uzmu u obzir maarske elje za
slobodnom lukom u Rijeci. Ipak, samim Hrvatima je potrebna ta luka. Prema
Srbima imala bi openito ostati dosadanja granica na Drini. Srpsko nadiranje
prema sjeveru i sjeverozapadu samo bi ojaalo stvaranje jednog nucleusa moi
pod velikosrpskom zastavom na. tetu njemakih interesa. Izvjesno izbalansiranje hrvatskih i srpskih snaga moralo bi se sauvati i pri povlaenju granice,
tako da bi odnos proet napetostima Hrvate takoer vie prikljuivao njemakoj strani, ali bi joj u svako doba davao mogunost da Njemaka bude arbitar.
S druge bi strane izvjesno preputanje terena Srbiji i Crnoj Gori smanjilo
dananje prevelike napetosti do podnoljive mjere. S obzirom na muslimansko
stanovnitvo u tim graninim podrujima koje esto pokazuje da je veina,
takva podruja ne dolaze u obzir da budu ustupljena. U obzir dolaze naprotiv
podruja hrvatske drave koja lee istono od Drine iz kotareva Viegrad,
ajnie, Foa te kotari Bilea i Trebinje. Kotar Gacko geografski bi takoer
doao u obzir da bude ustupljen kao neki umetak. U njemu ivi, meutim,
tako jako i dobro muslimansko stanovnitvo koje bi Crnogorci bez sumnje
istrijebili te se za takvo preputanje ne bi mogla preuzeti odgovornost.
Odranje bokokotorskog zaljeva kao njemakog vojnog uporita ne bi u
Hrvata moglo izazvati odluno protivljenje.
Hrvatska e tako ostati znaajna dravna tvorevina koja ivi po vlastitoj
odgovornosti. Ona bi se morala najue oslanjati na Velikonjemaki Reich da
bi bila dorasla napetostima sa svih strana. inila bi jedan prostor koji u

nekoliko desetaka godina moe potpuno urasti u evropski kulturni krug i

formirati jedan bedem (Glacis) nasuprot balkanskih podruja koja se ne mogu
tako brzo prilagoditi evropskim odnosima.
b) O pitanju unutranjeg ureenja Hrvatske.
Danas se kod snaga koje vode borbu protiv Nijemaca i (ustake) drave
(NDH) moraju razlikovati dvije grupacije: jedna, brojano vea, koja je
prodrla u Hrvatsku iz Srbije, Crne Gore i Slovenije i koja je angairana u
prvom redu u borbi protiv Reicha, a tek u drugom redu protiv Hrvatske;
druga, koja se iz hrvatskoga dravnog teritorija, preteno od pravoslavaca,
prikljuila borbi prvenstveno protiv hrvatske drave, a zatim i protiv Reicha.
Obje grupe zastupane su kako u redovima Titovih pristaa tako i meu
etnicima. Prva e se moi razbiti samo vojnim sredstvima, ako se ne moe
jamiti smirenje i povratak u kraj odakle su doli. Za drugu je zajedno s
oruanom borbom preduvjet za njeno smirenje dranje hrvatske drave.
Prema tome, danas bi na to dranje trebalo odgovarajue utjecati. To su i
postigli u daljnjem razvoju vlade u stvarnom i personalnom odnosu, u pogledu
osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve (HPC)127 i blaeg stava ustakih krugova u njihovom odnosu prema pravoslavcima. No, uspjeh zavisi i od toga
da njemaka strana tu grupu u njenoj borbi protiv hrvatske drave uvijek
iznova ne jaa pregovorima pojedinih njemakih nadletava s njom, jer njima
bude nadu da e ustrajui u borbi protiv Hrvatske jednog dana zadobiti
priznanje njemake strane i za sebe stei hrvatska podruja. To isto vrijedi za
njemako dranje prema krugovima oko Maeka i drugim manjim opozicionim grupama. Ni jedna od njih ne nudi njemakoj strani nita od snaga i
uinka, no razgovori s njima jaaju uvijek iznova njihovu opoziciju, umanjuju
momentano hrvatsko angairanje snaga na njemakoj strani i pojaavaju kod
hrvatske vlade i ustaa nepovjerenje i rezerve toliko da Njemaka i njeno
voenje rata trpe samo tetu. Ako su izvjesni dodiri i razgovori sa spomenutim
grupama i u interesu vlastite politike orijentacije i osiguranja mogunosti
vrenja utjecaja korisni, njih mora planski voditi samo jedno njemako
nadletvo, a to mjesto moe biti samo predstavnitvo Njemakog Reicha:
poslanstvo u Zagrebu.
Isto tako moraju izbjegavati - savjetuje brino Kasche - da se mijeaju
svojim vojnim i policijskim mjerama u unutranje stvari Hrvata u opsegu
kojim stvaraju samo zbrku i preuzimaju odgovornost, ime se moe u oima
Hrvata prebaciti krivica za svaki nepovoljan razvoj na njemaka lea. Mora
im biti naelo da se upleu samo onda kad su posrijedi ratni interesi od bitne
vanosti za njemaku stranu, inae da prepuste Hrvatima nadlenost i odgovornost. Tada ih mogu i drati u obavezi. Iz toga slijedi da smiju po
mogunosti to manje Nijemaca angairati ovdje u Hrvatskoj. Ako je samo
organizacija SD (Sicherheitsdienst - Sigurnosna sluba) ovdje u Hrvatskoj
angairala oko 500 ljudi, to je rasipanje snaga i nanosi vie tete nego koristi.
Nasuprot tome, hrvatski dravni ured za propagandu (Glavno ravnateljstvo
za promibu) vodi hrvatsku propagandu potpuno u skladu s njemakim
gleditima i njime upravljaju samo dva gospodina iz ovdanjeg poslanstva
suraujui neupadljivo.
1 2 7 O HPC op. Milo O b r k n e i , Razvoj pravoslavlja u Hrvatskoj i Hrvatska pravoslavna crkva, Hrvatska revija, Mnchen - Barcelona 1979 god. X X I X , sv. 2 (114), str. 229-267.
Obrknei je aktivno sudjelovao pri Pavelievoj uspostavi HPC kao autor teksta crkvenog Ustava
i kao tajnik Germogena.

to Se tie novca i cijena, potreban je zajedniki postupak. U pomnoj

kontroli izdataka mogu zasigurno smanjiti financijske zahtjeve za njemake
snage stacionirane u Hrvatskoj. Odgovarajuim vodenjem i izobrazbom jedinica morali bi postii da verc i nabijanje cijena ne dobiju s njemake strane
uvijek nove poticaje.
Sami Nijemci moraju biti naisto o velikoj liniji evropske monetarne
politike za razdoblje nakon rata kako bi ve danas planski na tome radili. Pod
tim preduvjetima morali bi po mogunosti to skorije otpoeti razgovori o
ureenju monetarnih odnosa i odnosa cijena. Pri tom injenica velike aktive u
markama na raunima naroda Jugoistoka prua njemakoj strani neuobiajen
preduvjet da uine Berlin sredinjom tokom evropskoga obraunskog prometa, a s druge strane da brisanjem te aktive liferacijom robe razvijaju uske
privredne veze i na dulji rok stvaraju trite za njemaku industriju.
c) O muslimanskom pitanju.
Povjerenje Muslimana u Reich zavisi od njemakih vojnih uspjeha u
suzbijanju bandi i jednoj jedinstvenoj njemakoj liniji prema Muslimanima.
Pri tom moraju iskazivati potovanje njihovoj vjeri i samim Muslimanima, ali
ne smiju nipoto nadalje pokazivati onaj nejedinstveni stav prema njima kako
je to bilo do sada. Trebalo bi tu potvrditi Muslimanima interes njemake
strane za osiguranje njihove vjerske posebnosti, ali ne podrku njihovih
nastojanja uperenih protiv drave koju su priznali Fhrer i Reich. Ve
osnovani vanjski ured Njemakoga znanstvenog instituta u Sarajevu i njegovanje dobrih osobnih veza s Muslimanima pozitivne su mjere koje su potekle
iz ovdanjeg poslanstva. Jedne novine takoer voene iz poslanstva, i to na
turskom jeziku koriste suradnji i njemakoj vanjskoj politici.128 Njemaka
strana potie uvlaenje Muslimana u hrvatsku dravnu upravu.
Moraju uzeti u obzir da su sadanje dranje Muslimana, njihov fatalizam i
pasivnost prema privrednim zamislima tetni za zahtjeve koje namee rat. Bilo
bi korisno Muslimane zainteresirati za privredne i tehnike stvari u okviru
njihove drave i u suradnji s Njemakim Reichom.
Kasche je prisiljen opomenuti da uope ne precjenjuju mogunost proizalu iz suradnje s ovdanjim Muslimanima u pogledu dalekosenog utjecaja
na svijet Islama.
d) Srpsko pitanje.
Iskustvo je pokazalo da su Srbi politiki najspretniji meu ovdanjim
narodima. Doe li neka njemaka jedinica u hrvatsko mjesto, muslimanski
Hrvati putaju da stvari idu kako iu. Katoliki Hrvati su ljubazni, ali ubrzo
izraavaju kritike primjedbe; pravoslavci smjesta prilaze jedinici i nude
svoje usluge kao tumai, poznavaoci mjesta, itd. Idua je etapa da pravoslavci svoje interese tako spretno zastupaju da im njemaka jedinica iroko
izlazi u susret i tako sebi stvara tekoe s ostalim hrvatskim stanovnitvom.
Cesto je to dovelo do toga da su Hrvati bili izgurani gotovo na neprijateljsku
stranu. Pojedini sluajevi su pokazali da su se Srbi, usprkos njihovoj uskoj
suradnji, u prikladnom trenutku okrenuli kao ogoreni neprijatelji protiv
jedinica s kojima su do tada suraivali.
To ne smiju jednako tako zaboraviti, kao ni krivnju iz 1914. i 1941.
godine.
Dakle, gdje Nijemci danas, za volju smirenja u ovdanjem prostoru,
128 Tu je ideju potakao novinar Mahmud Konjhodi u pismenom podnesku tadanjem efu
ustake diplomacije M. Budaku.

postupaju susretljivo sa srpskim snagama, moraju izbjegavati da ih Srbi

iskoriste samo za vlastite srpske interese. Izjave Srba da se ne ele boriti protiv
Nijemaca, nego samo protiv ustaa mora njemaka strana s jednako velikom
odlunou otkloniti, kao to to ini ovdje u pogledu njihova dranja prema
Srbima.
Kasche je naredio da pravoslavne u Hrvatskoj ne nazivaju vie Srbima,
nego samo kao pravoslavne ili ortodoksne dravljane Hrvatske. To mu je
izgledalo potrebno da ne bi njemakim priznanjem potpomogli velikosrpsku
ideju. To mora ostati princip za njemaki postupak u hrvatskom dravnom
podruju.
e) O talijanskom pitanju. Za vrijeme rata, a prije svega odmah od bitne je
vanosti da iz Hrvatske premjeste talijanske jedinice koje se tu nalaze. Zahtjev
niih njemakih vojnih nadletava da umjesto toga dobiju konano hrvatske
jedinice na raspolaganje, osjeaju Hrvati to tako dugo kao porugu kad
njemako vie vodstvo kojem su podreene sve hrvatske jedinice zato ne
oslobaa hrvatske snage.
Poto je masa talijanskih diplomatskih i konzularnih predstavnitava
napustila Hrvatsku, morala bi njemaka strana pripaziti da odgovarajua
predstavnitva Mussolinijeve vlade budu po mogunosti to manja i malobrojnija. Za poslijeratno vrijeme imao bi postojati isti (njemaki) interes. Nasuprot talijanskom nastojanju ponovnog politikog putanja korijena u ovdanjem prostoru - to bez sumnje treba oekivati njemaka e strana
naglaenim pozitivnim dranjem prema Hrvatima upotrijebiti prikladne, odgovarajue protumjere. Posebice, trebat e zaustavljati talijansku kulturnu
propagandu. Brisanje talijanskog jezika kao obaveznog predmeta u hrvatskim
kolama bio je takoer korak od bitne vanosti u tom pravcu, kao i praktino
rasputanje ovdanjega talijanskog kulturnog instituta.
Pri tom bi moralo vrijediti pravilo diplomatskog govora o Talijanima u
pozitivnom smislu da bi hrvatske rezerve (prema Talijanima) i dalje postojale.
f) O sovjetsko-ruskom pitanju. Proturusku propagandu uvjerljivo provode kozaci svojim ponaanjem. Propaganda doaptavanjem istie s tim u vezi
kako ovjek sebi moe stvoriti sliku o Crvenoj armiji ako gleda ponaanje tih
(ruskih) kozaka koji su po sebi ve pod stegom njemake disciplinirane vojske.
U ostaloj proturuskoj propagandi ovdje je bez efekta prikazivanje strahota; zapaanja po vlastitoj zemlji pokazuju da njih nema samo kod Rusa.
Naprotiv, na ljude djeluje kad se prikazuje unitavanje slobodnog seljatva,
religije i obitelji. Takoer djeluje i isticanje da je ruski prostor potreban kao
ivotni prostor Evrope, dakle da se s njim ne smije upravljati protuevropski.
Protivno pojavi ko Srba i Slovenaca, Hrvati sa svoje strane nikada ne
pokazuju neko znaajno prijateljstvo za Ruse i otklanjaju panslavizam. Zadaa Nijemaca imala bi biti da Hrvate podravaju u tom stavu svim politikim
i znanstvenim sredstvima. Stoga je Kasche za ovdanje (njemake) slube
izdao uputu da potpomau i unapreuju sve one tendencije kojima se naglaava neslavensko porijeklo hrvatskog naroda.129 Bilo bi vrijedno kad bi se u
plan rada Njemakoga znanstvenog instituta uvrstili zadaci zajednike obrade
historijskog prikaza ovdanjeg prostora i povijesti hrvatskog naroda. Na
alost, do sada nisu uspjeli u tu svrhu angairati prikladnoga njemakog
znanstvenika. Isto tako mogla bi se uspostaviti suradnja sa Srbima i Bugarima
u pogledu njihova porijekla.
129

Famozne teorije o gotskom porijeklu Hrvata.

g) O anglo-amerikom pitanju.
Trenutano Hrvate najdjelotvornije pouava anglo-ameriko dranje
prema malim dravama i u onim evropskim dravama koje su okupirali angloa m e r i k i vojnici. Da Hrvatima ne priznaju vlastitu dravu i da je emigrantska
vlada kralja Petra jednako tako slabo sklona Hrvatima kao to je jugoslavenski plan Tita, to njemaka strana iznosi u javnost s uspjehom.
Teite neprijateljske propagande upravljeno je protiv vlade u Zagrebu i
ustaa. To bi njemaku stranu trebalo ponukati da i vladu i ustae jo vie
privuku k sebi. Na alost, este izjave brojnih njemakih nadletava, prije
svega vojnih, pokazuju da se na raun (ustake) vlade i ustaa iznose isti
argumenti kakve upotrebljava anglo-amerika propaganda. Ovdje kao da
djeluju linije neprijateljske propagande preko srpskih etnikih voa sve do
njemakih krugova. To je potrebnija to hitnija obustava i uklanjanje te
izvanredno pogibeljne politike pogreke na njemakoj strani opominje
zabrinuti Kasche.
Trajno e se samo onda moi uspjeno suprotstaviti anglo-amerikom
utjecaju ako organizacionim mjerama protiv njega dodaju njemako dranje
koje na Hrvate moe povoljno utjecati i biti im od koristi. Tome e pripadati i
to da povuku iz Hrvatske sve takve Nijemce koji se nalaze na podreenim,
zavisnim pozicijama i koji konkuriraju hrvatskom donjem i srednjem sloju u
njihovom ivotnom prostoru. Tome e dalje pripadati i to da ve planirane
poticajne mjere na znanstvenom, medicinskom, socijalnom i drugim podrujima otponu i dalje razvijaju, to e prije svega ne samo otkloniti amerike
zaklade, nego e morati biljeiti i mnogo uvjerljivije djelovanje. Tome pripada
i to da e se i ivotni stil ovdanjih Nijemaca iz Reicha formirati snano i
irokopotezno kako bi se moglo po sebi uvrstiti potovanje prema Nijemcima.
h) O francuskom pitanju.
Hrvatsko-francuska suradnja na privrednom planu imala bi donekle biti u
njemakom interesu. Budui da je zapadni privatni ekspert za takvu suradnju
ovdje G. Desbons, 130 ovjek kojeg treba izvanredno ocijeniti u pozitivnom
smislu za Njemaku, mogli bi tu i tamo vriti utjecaj od politike koristi za
njemaku stranu.
Uska povezanost izmeu Nijemaca na jednoj strani te Hrvata u Francuskoj i Francuza u Hrvatskoj na drugoj bit e potrebna za to.
Daljnji razvitak tih odnosa moraju paljivo motriti i zasad tretirati suzdrljivo. Za daljnju budunost morat e saekati da se razjasni poloaj Francuske.
i) O pitanju Nove Evrope.
Ako je i danas potrebna izvjesna suzdranost u objavljivanju planova o
Novoj Evropi, ipak bi moglo biti od koristi voenje razgovora o toj temi na
raznim sektorima. Osobito ono to se odnosi na zajednika pitanja privrede,
novca, saobraaja i kulturne suradnje mogla bi lako podnijeti jedna slubena
uputa Berlina o nainu voenja razgovora kojima se ire ideje o Novoj Evropi.
Mogli bi i iz postojeih meduevropskih privrednih i prometnih organizacija svake vrste organizirati razmah pripremnih radova na ureajima koji bi
poslije kao organi djelomice ili u cijelosti evropski sluili upravljanju zajednikom sudbinom Evrope.
dra.

130

Francuski odvjetnik Georges Desbons, branitelj marsejskih atentatora na kralja Aleksan-

Slina mogunost mogla bi postojati na podruju policijske suradnje za

koju ve postoje bitne pretpostavke na sektoru kriminalne policije.
U svakom sluaju plansko bavljenje tim pitanjima gledano iz ovdanjeg
prostora na temelju steenih iskustava - moglo bi otvoriti putove kojima bi
mogli probuditi mnoge neiskoritene energije kod njemakih saveznika, a i
kod evropskih naroda i uiniti ih korisnima, pri spretnom rukovoenju, za
interese njemakog voenja rata danas, a sutra novog ureenja Evrope.
Ovdje Kasche predlae da stvore jednu zajedniku evropsku organizaciju
koja bi dijelila odlikovanja u obliku ordenja, povelja i nagrada svima onima
koji bi se istakli svojim zaslugama u prilog sudbinske borbe za evropsku
budunost.
Poslaniku Kascheu je jasno da njegova razmatranja i prijedlozi koji iz njih
izviru ne ine neki obuhvatni, konzistentni prikaz, nego, naprotiv, sadre
nedostatke i mogunosti koje treba tek ispitati. Da tome udovolji, dri da mu
je to bezuvjetna dunost.
esto se uje tvrdnja da njemakoj strani nedostaju dovoljno prikladne
linosti koje bi mogle preuzeti u svoje ruke stvaranje meudravnih odnosa.
Ako postoji takav manjak, postoji i potreba da ga uklone, ako ne ele da njime
trpe trajno tetu. Dananje doba daje im mogunost najireg djelovanja i
dokazivanja za vanjskopolitiko djelovanje, tj. za zastupanje njemake politike prema svijetu i za suradnju, odnosno upravljanje drugim narodima.
Primjena tako steenih iskustava dragocjen je temelj za odgoj i obrazovanje
svih Nijemaca koji se nalaze na zadacima u inozemstvu.
to se sada tie pogreaka u njemakom dranju prema svijetu, moraju se
na kraju ovih razmatranja pojedine od njih ukratko prikazati:
1. Moraju nauiti da druge narode i onda susreu s potovanjem ako ih
smatraju zavisnima, a da se s njima iznutra previe ne povezuju. Takvim
iskazivanjem ljubaznosti pridobivaju pristae mnogo lake nego nekim nespretno pokazivanim, namjetenim i lanim gospodstvom. Njemaku nadmonost ne smiju drugi bolno osjeati i stoga moraju uznastojati suprotno
zbrci kod drugih - da svojim promiljenim dranjem i dostignuima zadobiju
njihovo potovanje i pristajanje, te da ih u tome i odre dosljednim pridravanjem osnovnim politikim linijama.
2. Svaki Nijemac treba da bude odgojen tako da poput vojnika iskazuje
istu disciplinu na polju vanjske politike. To vrijedi jednako za vojnike (vojne
osobe) kao i za civile. Danas, kad milijuni Nijemaca dolaze u dodir sa stranim
narodima, ne moe svako nastojanje njemake vanjske politike biti najozbiljnije ugroeno openitom nespretnou u razgovoru. Mora se postii da svi, sve
do posljednjeg ovjeka dolje, potuju i provode vaee naelne upute za
razliita podruja.
Svaki Nijemac treba da postupa sa saveznikom kao saveznikom i onda
ako mu se on ne svia i ako ga ne shvaa i razumije. Zatita vlastitog
dostojanstva nee se time naruiti.
3. Njemaka privredna sudjelovanja moraju biti usmjerena na to da
osiguraju suradnju i da slue njemakom privrednom rukovoenju. Sudjelovanja iz kojih saveznici izvlae kajmak nee trajno odgovarati njemakom
poimanju privrede niti e Njemakoj koristiti. I pri sudjelovanju u inozemstvu
moraju se izabrati odnosi koji odgovaraju pojedinoj zemlji i u njih ugraditi po
mogunosti to vie pripadnika pojedinog naroda. to vie stranci budu
zasluivali u suradnji s njemakom stranom, to e vea biti korist za njemaku
politiku. Njemake snage angairati po mogunosti u malom broju bit e u

dostatnoga njemakog angairanja u izvanevropskom svijetu i propodlonim Njemakoj.

4. Politika opasnost ovdje su agenti. Jednom dre osim Abwehra i SD i
brojna druga njemaka nadletva takve agente koji se pogreno nazivaju V-Leute (Vertrauensleute - povjerljivi ljudi). Drugom prilikom postaju sve vie i
vie veze preko takvih agenata vanije nego one preko ozbiljnih slubenih
linosti. Tako agenti stjeu utjecaj sa svojim sudom i svojim namjerama.
Zadobivi ga, vre ga i koriste se njime viestruko, ne da bi sluili nadletvu
koje im je povjerilo zadatak, nego da ga iskoriste odgovarajuim izvjetavanjem za svoje interese. Sm Kasche mogao je zapaziti da se i najnevjerojatnije
informacije alju dalje i da jednom utvrene ljude kao loe agente uvijek
nanovo zapoljavaju druga njemaka nadletva.
Koji put se ini da se neka vijest i kod najviih mjesta Reicha posebno
uvaava i cijeni samo onda ako joj je kao izvor oznaen neki V-Mann.
Njemaki obavjetajni uredi imaju esto i tendenciju da takve agente upotrebljavaju za aktivne politike poteze veeg stila. Ovdje su na tom putu bili
osnovali hrvatsku nacionalsocijalistiku stranku. Na taj se nain unizuje Reich
i naruava svaka dobra politika.
Moraju meusobno razlikovati agente od ozbiljnih politikih osoba i
razliito s njima postupati. Reich mora pretrpjeti tetu ako njegove politike
linije idu previe preko agenata sumnjive egzistencije a premalo preko uvaenih politikih linosti.
5. Pokazalo se korisnim zapoljavati Hrvate u Reichu ne samo u opoj
radnikoj masi, nego i na, boljim mjestima, na primjer kao znanstvene
asistente. Takav postupak, mogao bi biti koristan za svaki savezniki narod.
Angairanje znanstvenika, inenjera, trgovaca, ekonoma, itd. u prosvjetnoj
slubi, ali i u dobro plaenim radnim poloajima u Reichu slui ovog asa
njemakim ratnim interesima i povezuje takve strance i njihove osobne
interese s Reichom. to Nijemci budu vie na tom putu u svim vrstama zvanja
pridobivali stranaca, to e vra biti meusobna povezanost, to korisnija
suradnja.
6. Njemaka pomo pri upravljanju unutranjim odnosima u saveznikim
zemljama iziskivat e posebno umjene linosti i spretne metode. I ovdje bi
bilo potrebno da se sa to manjim snagama postie mnogo. Oznaka savjetnik nije uvijek korisna. Oznake poput ovjek za vezu ili akcija radi
studija, prouavanja, ali i druge prikladne oznake mogle bi se upotrijebiti ve
prema situaciji. esto bi bilo korisno poi putem obostrane razmjene, ime bi
njemaka strana mogla vriti svoj rukovodei utjecaj, a istovremeno strance
angairane u Njemakoj prilagoditi njemakoj sredini i njenim interesima.
Pri upotrebi takvih Nijemaca u inozemstvu moraju se izbjegavati pretjerano velika, razgranata nadletva i nespretni naslovi. Poznavanje jezika i
njegova primjena u neposrednom saobraaju sa strancima imali bi biti od
koristi za uspjean rad.
Za pokorene narode morala bi u tom pogledu vrijediti druga gledita.
7. O ivotnom stilu Nijemaca iz Reicha koji borave u inozemstvu ve je
bjlo reeno potrebno. S tim u vezi treba traiti da njemake kue, domovi i
kulturni ureaji budu izgraeni iroko i impozantno, tako da za svakog
stranca bude eljeno odlikovanje ako ga u njih pozovu.
8. Trenutano nema dovoljno ustanova u kojima bi se obrazovali Nijemci
predvieni za slubu u inozemstvu. Kascheu se ini potrebnim da moda
oslanjajui se na Auslandsunssenschaftliches Institut (doslovce: Institut za
interesu

storima

16*

243

znanost o inozemstvu) stvore ustanove koje ne bi davale samo potrebno

znanje za boravak i djelovanje u inozemstvu, nego bi obavljale potreban
obrazovni rad da Nijemce osposobe za vodeu ulogu u svijetu i da s uspjehom
postupaju sa stranim narodima. Tu bi imala pripasti zadaa od odluujue
vanosti ministarstvu vanjskih poslova, zadaa koja iziskuje brojne snage i
velika sredstva.
Velika opasnost lei u tome zakljuuje Kasche to se mnogi Nijemci
zaposleni u inozemstvu igraju vanjskom politikom. Ako i diplomaciji pripada
djelovanje s podijeljenim ulogama, kao i pridravanje i vodenje jedinstvene
politike linije, diplomacija se mora jo vie nego druge slube odvijati pod
jedinstvenim vodstvom svjesnim konanog cilja. Ne moe se svuda ili samo za
volju naela primjenjivati igra s podijeljenim ulogama. Jo se manje moe
takva igra primjenjivati da bi se ometalo ili rastvaralo. O primjeni takvih
diplomatskih sredstava treba dobro razmisliti i planski je provoditi. Openito,
moglo bi se upotrijebiti sredstvo politikog ometanja ili rastvaranja protiv
velikih drava koje su za vlastitu dravu opasne. Prema malim dravama, koje
sve pruaju preduvjete za suradnju, ali pokazuju i unutranje slabosti, morala
bi njemaka politika biti konstruktivna, jer pri jednoj politici koja ometa ili
rastvara razbili bi samo snage ili sprijeili razvitak koji bi za njemaku stranu
mogao biti koristan. Meutim, ne moe se jedna konstruktivna politika
povezati s radom bez vodstva radi politikog rastvaranja, kvarenja, rastakanja.
Potrebno je politiku odluku u pogledu Hrvatske donijeti da bi je jedinstveno provodila sva njemaka nadletva.131
General Glaise je 3. XII 1943. 132 obavijestio ministra Lorkovia i, dakako,
poslanika Kaschea da je glavnokomandujui na Jugoistoku naredio da u
Kotoru do daljnjega bude njemaka vojna uprava, ime se ni na koji nain ne
prejudicira dravna pripadnost tog podruja.
Kasche je sutradan (4. XII) 133 nabrueno odgovorio Glaiseu pismom i u
njemu potvrdio primitak gornje informacije zamolivi istovremeno uputu
kako da u razgovorima tretiraju njemako-hrvatske odnose, to bi bilo u
interesu zajednikog vodenja rata.
To je obrazlagao ovako: moraju uzeti u obzir da su drava poput ustake
NDH i hrvatski narod u njoj koji je izvrgnut izvanrednim optereenjima vrlo
osjetljivi. Njemaka strana stoga nema interesa da djelovanje na njegove
osjeaje bude tetno za njene interese i da slabi unutranja spremnost na
suradnju i uinak u zajednikom vodenju rata. Stoga bi trebalo u meusobnom saobraanju pripisivati vanost uzimanju obzira na hrvatsku dravnost.
Nadalje bilo bi korisno da donose rjeenja koja se odnose na hrvatski dravni
teritorij u obliku obostranoga slobodnog sporazuma.
Na alost, dogaa mu se da upiti Hrvata upuivani neposredno ili preko
Kaschea ostaju bez odgovora. Obratno, ponekad njemaka strana zahtijeva
odgovor na ultimativan nain. U predmetu o kojem se sada radi (Boka
kotorska) razmatrali su ga svojedobno kod Kaschea, i rezultat tog dogovora
Kasche je unio u jednu zabiljeku. Zabiljeku su dostavili i Grupi armija i
131 Na Glaiseovom primjerku elaborata poslanika Kaschea nalazi se niz njegovih (Glaiseovih) upitnika na marginama.
132
Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 3, Dokumenti Nemakog Rajha 1943, str.
688-689.
1 3 3 AJ, T-501, rolna 267.

tamonjem nadletvu. Preostalo je da saekaju odgovarajuu potvrdu Grupe

artriija. Njena komanda morala je saopiti hrvatskoj vladi u predusretljivoj
formi rjeenje u pogledu Kotora, pozivajui se na odgovarajue izdavanje
K E p o v i j e d i z a n i e m a k e jedinice. To, meutim, na alost nije uinjeno. Tako
nisu ni upute hrvatske vlade njenim upravnim vlastima dosad mogle biti
izdane na nedvosmislen nain. Sadanje saopenje slui se takoer jednim
tonom koji se, po Kascheu, ne moe ocijeniti kao sretno odabran. Ne
u m a n j u j e konano njemaki ugled ni najmanje ako se u ophoenju izaberu
oblici izraavanja koji su, meutim, kako je to uobiajeno u saobraaju
izmeu drava, i uljudni.
Na kraju, Kasche moli da se uvae njegova gledita jer su ona vano
sredstvo njemake politike u ovdanjem prostoru.
Ustako ministarstvo vanjskih poslova (odjel ifre) primilo je 5. XII
1943. 134 ovakvu ifriranu brzojavku poslanstva NDH u Madridu:
Saznajem iz privatnog izvora da su namjere Engleza stvoriti dvie konfederacije:
A) Dunavsku u koju ulaze Hrvatska, Maarska i biva Austrija;
B) Balkansku u koju ulaze Srbija, Bugarska, Albanija i Crna Gora - pod
vrhovnitvom Grke.
Otpravnik poslova poslanstva NDH u Italiji uputio je novom ministru
vanjskih poslova Stijepu Periu pismo (Mleci, 7. prosinca 1943) 135 i pohitao
da mu iz sveg srca estita na imenovanju. Izvijestio je zatim ministra o
opstanku ustake konzularne agencije u Firenci (ga Zanoni), a onda o
poslovanju poslanstva ovako:
U pogledu poslovanja poslanstva nakon mojeg povratka iz Zagreba
pisao je Pavlovi zapoeo sam odmah djelatnost oko repatriacije naih
interniraca te oko ispranjenja logora uobe kao i za oslobogjenje zatvorenika. Dok sam bio u Zagrebu prikazao sam prof. Periniu situaciju u pogledu
naih interniraca te smo se sloili, da e se iz Zagreba uputiti jedna grupa ljudi
t. j. izaslanika Crvenog Kria sa jaom svotom novca, koji bi se razili po
Italiji, prikupljali nae internirce i skupa sa poslanstvom ih otpremali u
domovinu. Kad sam se vratio u Mletke otpremio sam u tu svrhu u Zagreb
prof. Lendia. Poto sam znao, da e do dolaska tih izaslanika proi dulje
vremena a da se ne smije gubiti vrijeme to sam ja odmah poduzeo korake, da
repatriram internirce iz logora Monigo, gdje ih je bilo 1.500. Uspio sam, da
pribavim vagone i otpremio ih u etiri transporta neto u Rijeku t. j. one, koji
gravitiraju prema Rijeci a ostale preko Trsta i Ljubljane u Zagreb. U tom
pravcu sam se sporazumio predhodno sa naim konsulom na Rijeci.
K
Logor u Monigu mi je uspjelo savreno i br?o izprazniti pomou njemakih vojnikih vlasti a osobito pomou jednog njemakog astnika, koji mi je i
preko mjere pomagao gdjegod je mogao, tako da se samo njemu moe
zahvaliti, da se nai internirci iz Moniga nalaze danas ve u domovini. U doba,
kad sam primio brzojavku od Ministarstva, da poduzmem korake za oslobogjenje interniraca iz Moniga, ovi su ve bili u domovini.
f

Istodobno sam poduzeo korake za oslobogjenje zatvorenika tj. onih

sugjenih po talijanskim sudovima. Posjetio sam glavara njemake policije,
najprije onog u Veneciji, pak u Padovi i napokon Befehlshaber-a der Sicherheitspolizei und des SD in Italien u Veroni. Sa svima ovima sam detaljno
134
135

A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 57/5 - 2.

A-VII, NDH, kut. 306, Br. reg. 15/6 - 12.

protresao itavu stvar i ugovorio sve potrebno, da se prikupe obavijesti u

kojim se sve zatvorima u Italiji nalaze nai zatvorenici a potom da se pristupi
njihovom oslobogjenju i otpremi u Hrvatsku. Kod svih sam naiao na puno
shvaanje i susretljivost te se nadam, da emo kroz kratko vrijeme moi tu
stvar likvidirati.
Prema njemakim uputama otiao sam i u Chiesanovu ali sam tu ustanovio, da se taj logor raspustio sam od sebe drugog dana po talijanskoj
kapitulaciji i internirci se razili. Prema obavijestima, koje imam a tane su,
ve je repatriran i logor u Gonarsu.
Kod prolaza interniraca kroz Veneciju (a ovdje svi moraju proi) organizirao sam na kolodvoru, da svi dobiju topli obrok i to pomou naelnika
Venecije sa kojim sam u veoma dobrim odnosima i koji ini sve to moe, da
nam izagje u susret. O prolazu sam obavijetavao Trst, da im se i tamo prui
pomo.
Prekojuer je megjutim stigao u Veneciju gosp. ministar Dr. Petri sa
pomonicima nastavlja Pavlovi te smo odmah sastavili plan za dalnji rad.
Njihov dolazak je veoma dobro doao te e se rad odvijati brzo i uspjeno, jer
smo itavu stvar dobro postavili. Trebalo bi nam samo jo nekoliko vrijednih
mladih ljudi, koje bi odailjali u razna mjesta. O tome e gosp. ministar Petri
detaljno izvijestiti. Svakako e sada rad u tom pravcu ii bre. Do sada sam taj
posao obavljao sm sa jednim tajnikom.
Ostali posao poslanstva se sastoji od izdavanja propustnica i posredovanja. Svaki dan se pojavljuje na poslanstvu sve to vei broj osoba, koji trae
pomo i zatitu.
Poslanstvo se i nadalje nalazi u Hotel Luna. Uzeo sam tu mali apartman
od dvije sobe. Kako sam ve izvijestio u izvijetaju od 3 studenog stavljeni su
svim poslanstvima na raspolaganju apartmani u Grande Albergu (pet soba) ali
to zapada oko 30.000 Lira mjeseno. Do sada nije bila potreba za tako veliki i
skupi apartman (ovaj me zapada oko 6.000 Lira) pak sam uinio kao i druga
poslanstva t. j. saopio sam, da ekam upute mojeg ministarstva. Neka
poslanstva su ve dobila upute svojih vlada, da uzmu te apartmane, dok ja jo
nijesam nita odgovorio, jer nemam jo nikakovih uputa. Osim toga nijesam
se mogao odluiti do sada na tako visoku cijenu, jer do dolaska Dra. Petria
morao sam osobito tediti sredstva, da ih upotrebim za svrhe repatriacije
interniraca, poto sam prije dolaska u Veneciju dobio novaca koliko je
potrebno za poslanstvo.
Od osoblja se nalaze ovdje osim mene jo tajnik Niziteo u pogledu kojeg
jo nijesam dobio odgovor zatraen po meni od ministarstva, te pristav
Peninik, koji je ovih dana doao u Veneciju i radi na poslanstvu.
Osim osoblja potrebnog za repatriaciju interniraca za sm rad poslanstva
dovoljna su dva tajnika, samo mi je potreban jedan inovnik, koji dobro pie
na stroju, pozna njemaki i talijanski i da je pouzdan. Vozaa samovoza
nemam nego za potrebe puta u Veronu, Padovu i Monigo uzmem prigodnog
vozaa. Podvornika nemam do sada a prema potrebi bi ga uzeo.
Poto nemam potrebne veze sa ministarstvom a trebam rijeiti mnoga
pitanja veoma vana, to u biti slobodan ovih dana doi u Zagreb, kojom
prilikom u podnijeti i politiki izvjetaj. Znadem, da je pravilo, da moram
prethodno zatraiti odobrenje, ali poto nemamo mogunosti, da niti brzojavno moemo obiti, a poto su pitanja, koja imam rijeiti vana, uvjeren
sam, da e mi gosp. Ministar dati naknadno odobrenje. Razumije se, da e
moje putovanje ovisiti o radu u poslanstvu.

A. Haeffner je dostavio generalu Glaiseu zabiljeku od 10. XII 1943. 136 u

kojoj javlja da je VI. Maek 9. XII u 17 sati bio sproveden sa svog imanja u
Kupincu u zagrebaki stan u Deelievoj 9. Povod za to preseljenje, po
H a e f f n e r u , lei u injenici da su se partizani ve pojavili u neposrednoj blizini
Kupinca. Iako ga uva odred ustaa od oko 300 vojniara, poglavnik je
s m a t r a o da je bolje ako Maeka prebaci u Zagreb. Kako izvjetavaju, nadzor
nad Maekom sve je nepodnoljiviji jer ustae nou ne naputaju, navodno, ni
n j e g o v u spavau sobu. Njegov sadanji tamniar je neki nekadanji radnik
i m e n o m Boo Naletili koji se odlikuje posebnom grubou. Maekova
rodbina pretpostavlja da se eli takvim postupkom Maeka dovesti da poini
samoubojstvo.137
Ministar Peri naredio je ifri 13. X I I 1 3 8 da svim poslanstvima N D H i
Stalnoj trgovakoj agenciji u Ziirichu otpoalje ovakvu brzojavku:

U borbama protiv partizana koji su u toku zadani su njima teki udarci.

Kod mladog svieta koji su partizani rekrutirali opaa se osjetljiva demoralizacija. Novi odlomak. Objelodanjenje obrazovanja Titove vlade koja zapravo
postoji ve nekoliko mjeseci ima jedinu svrhu da u sluaju invazije izigra
odluku Anglo-Amerikanaca o vojnikoj upravi okupiranih zemalja. Na tri
vea otoka Jadrana partizani su od Engleza koji su im nudili pomo prihvatili
je uz uslov da graanska vlast ostaje u partizanskim rukama. Novi odlomak.
Izmeu partizana izrazito komunistikog smjera i Anglo-Amerikanaca ne
postoji puna saglasnost. Optiranje predstavnika nekih graanskih stranaka u
vladu Tita ima privremeni znaaj i prividnu svrhu da se prikrije komunistiki
znaaj ove vlade.
Privremeni otpravnik poslova NDH u Sofiji Stipe Mosner u svom politikom izvjetaju (Sofija, 17. prosinca 1943) 139 ovako je izvijestio Zagreb:
Unutranje prilike u Bugarskoj pie Mosner razvijaju se u znaku
organiziranja dviju veih skupina: ilegalne t. zv. 'domovinske fronte' koja bi
obuhvatala sve ljeviare ukljuivo komuniste a kojoj kao legalni pokriva
slui Muanov (to on meutim javno porie, no u stvari je tono) i drugo
legalnog t. zv. nacionalnog bloka, koji bi obuhvatio razne nacionalistike
organizacije legalne (priuvnih asnika i doasnika, Pajsijevaca i dr) kao i
ilegalne (legionara). Osim toga bi u ovom bloku suraivali desno krilo
zemljodjelske stranke na elu s bivim ministrom Gievom (dok vei dio
zemljodjelaca jest ljeviarski orijentiran i surauje u 'domovinskom frontu').
Izvan bloka ostali bi samo ilegalni Ratnici na elu s Kantardievom.
'Domovinski front' trai prekidanje odnosa s Njemakom, saziv Velikog
Narodnog Sobranja, koje bi izabralo 'zakonite regente'. Nadalje pod pokroviteljstvom Rusije ele da se doe do sporazuma sa susjedima Srbima i Grcima.
Prilaemo jedan od posljednjih letaka ove 'fronte' koji sadri gornje ideje.
Akcija Boilova i Hristova za stvaranje nacionalnoga bloka slina je
prijanjoj akciji ministra unutranjih poslova Gabrovskog, no sada postavljena na iru bazu. Oba su ministra iskoristili 10-dnevnu pauzu zasiedanja
Sobranja da odre nekoliko zborova u pokrajini, naroito u Plovdivu, gdje su
u govorima najavili 'okupljanje svih nacionalnih sila'. U vezi s ovim bi trebalo
zvriti i koncentraciju u vladi, kao i promjene u diplomaciji. Dok su promjene
AJ, T-501, rolna 265.
Vie o boravku u Zagrebu do bijega 1945. i reimu kojem je bio podvrgnut: VI. M a e k ,
nav. djelo, str. 253 i d.
13S A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 60/5 - 2.
1 3 9 A-VII, NDH, kut. 302, Br. reg. 36/4 - 1.
136

u diplomaciji u toku (tako poslanik iz Bukureta Comakov odlazi u Tokio,

Kirov e doskora u Vichy, a zatraen je agrement za novog poslanika u
Helsinkiu), dotle e se promjene u vladi izvriti tek poslije budgetske debate u
parlamentu.
Prije nekoliko dana nastavlja Mosner stigao je u Sofiju novoimenovani sovjetski vojni izaslanik pukovnik Sergej Dimitrievi Zotov, na mjesto
biveg izaslanika generala Ikonikova, koji je prije nekoliko mjeseci napustio
Sofiju. Treba podvui da je pukovnik Zotov prije dolazka u Sofiju bio prvi
pomonik naelnika obavietajne slube u sovjetskom glavnom stoeru. Njegovom se imenovanju pridaje velika vanost, jer se vjeruje, da je njegova
misija u vezi s planovima Moskve na Balkanu. Kako sam naime u prolom
izvjetaju istakao, a to je g. Kouharov javno pred parlamentom istakao, sve
partizanske akcije u Bugarskoj bile su organizirane od stoera crvene vojske.
To se ustanovilo od ulovljenih padobranaca iz Rusije, koji su svi bili dodieljeni
glavnom stoeru na vjebe, a bili su ubaeni u Bugarsku radi aktiviziranja
partizana. Viesti od odailjanju 'sovjetske vojnike misije' Titu, daljnji je
dokaz angairanja crvene vojske u djelovanje partizana na Balkanu. U tom
svjetlu treba gledati i dolazak novog sovjetskog vojnog izaslanika pukovnika
Zotova.
Objava o osnivanju 'Titove vlade' i 'parlamenta' upozorava Mosner izazvala je ovdje ivo zanimanje. Novine postojano piu o tim dogaajima,
donosei u glavnom viesti iz njemakih izvora. U glavnom se pie o 'novoj
srbskoj emigrantskoj vladi' i u glavnom se razmatra kao stvar Srbije a ne i
Hrvatske, poto Tito zastupa ideju Jugoslavije komunistiki ureene. S nae
strane dali smo obavietenje o znaenju ovih dogaaja kao i pojedinim
osobama ove vlade, to je bilo iskorieno u novinama.
U ustakom ministarstvu vanjskih poslova sastavljali su tih dana verbalnu
notu namijenjenu njemakom poslanstvu u Zagrebu i u njenom konceptu pa
zatim u istopisu (Zagreb, 20. XII 1943) 140 navodi se ovo:
Ministarstvo vanjskih poslova je ve svojom promemorijom Br. 6637 od
9. XI 1943. upozorilo poslanstvo na razna nedjela to su ih poinili pripadnici
njemakih jedinica koje sainjavaju kozaci i drugi stanovnici Rusije. Ve tada
bila je skrenuta panja da akcije ienja tih jedinica ostaju ograniene na
nastanjena sela, da stanovnitvo zlostavljaju i da bi sva djelatnost tih jedinica
mogla imati najporaznije posljedice za stanovnike. Bili su navedeni brojni
primjeri nedjela i zlostavljanja, iako nije bilo mogue - zbog prilika u zemlji podnijeti opirne izvjetaje. Hrvatska vlada zamolila je tada pomo njemake
strane i predloila da se odustane od upotrebe tih jedinica na tlu Hrvatske. Na
alost, poloaj se prema pristiglim vijestima nije popravio, naprotiv
pristiu iz svih mjesta gdje su te jedinice nastupile vijesti o nedjelima, zlostavljanju i pljaki, tako da upotreba tih jedinica kod stanovnitva izaziva
oajanje, zbunjenost i bespomonost, to koristi samo ustanikom pokretu.
Pri tom se navode osobito zlodjela kozaka kod Doboja, Novske, Gline i
Broda. Osim toga spominje se i to da pripadnici tih jedinica tjeraju propagandu za Sovjetsku Rusiju, a protiv Njemake. Hrvatska vlada pozabavila se
ponovno tim pitanjem i na temelju pristiglih izvjetaja stekla uvjerenje da je
upotreba tih jedinica od male koristi u vojnom pogledu, od najvee tete za
zemlju i stanovnitvo, a od velikog i tetnog djelovanja u pogledu i r e n j a
ustanikog pokreta. Stoga je vlada i zakljuila da je njihova upotreba u
140

A-VII, NDH, kut. 257, Br. reg. 31/2 - 3.

tetna i protivna interesima zemlje, to vie to se na taj nain ometa

oruanih snaga Njemake i Hrvatske.
M i n ' s t a r s t v o stoga moli poslanstvo da takav zakljuak vlade prenese vladi
R e i c h a uz istovremenu molbu da se odustane od upotrebe tih jedinica na
teritoriju Hrvatske.
Glavnokomandujui na Jugoistoku izdao je 22. XII 1943. naredbu o
o d m a z d a m a . 1 4 1 U njoj u uvodu stoji da je Fhrer naredio jednu protuakciju
protiv komunistike opasnosti na Jugoistoku; politiko vodstvo te protuakcije
povjerio je poslaniku H. Neubacheru. Kod dosadanjih obiajnih mjera odmazde, kanjavanja i osvete moraju ubudue povesti rauna o novom politikom cilju. Prvo im naelo mora biti: kod atentata, sabotae, itd. uhvatiti same
poinitelje, a mjere odmazde vriti tek u drugoj liniji, ako se moe oekivati da
e se njima sprijeiti daljnji napadi. Za dranje jedinica u borbi vrijede
dosadanje odredbe.142
U sporazumu s komandirajuim generalom Jugoistoka i poslanikom
Neubacherom stoji dalje u naredbi izdaje se ova uputa:
A. Kada dolaze u obzir mjere odmazde?
1. Zatita osoba:
Odmazde e se vriti povodom napada na tijelo i ivot: a) jednog Nijemca
iz Reicha ili Volksdeutschera (pripadnika Wehrmachta, pratnje ili civila
Nijemaca); b) jednog pripadnika saveznikih jedinica; c) osobe u slubi
okupacionih vlasti bez obzira na etniku pripadnost ako to zahtijeva ugled
takve osobe i okupacionih vlasti; d) jednog lana zemaljske vlade ili vodeeg
inovnika (kotarski i okruni naelnici, gradonaelnici).
Mjere odmazde vrit e se, ipak, samo onda ako se a) poinitelji ne uhvate
za 48 sati; b) ako je napad na osobu pod zatitom uslijedio iz politikih motiva
i c) ako je napad izazvao ozljedu ili smrt, s tim da e se smrt pretpostaviti ako
se odvedeni ne vrati unutar zadanog roka.
Iznimke: gubici u ljudstvu koji nastupe u toku borbi ne izazivaju openito
mjere odmazde.
2. Zatita objekata: odmazda e se primijeniti i povodom svakog napada
na postrojenja vana za rat, osobito na saobraajna sredstva i saobraaj nice,
ureaje za prenoenje vijesti, industrijske ureaje, kao i one za snabdijevanje
uz preduvjet da je a) dolo do oteenja i da b) poinitelje nije uspjelo uhititi
unutar 48 sati.
B. Kvote odmazde.
1. Kvote se nee propisati. Do sada izdana nareenja stavljaju se izvan
snage. Obujam mjera odmazdi u svakom pojedinom sluaju treba prethodno
utvrditi.
I* 2. Mjere odmazde sastoje se u a) strijeljanju odnosno vjeanju; b) razaran iu domainstva; c) u novanim kaznama, straarenju po kazni i zatvoru.
C. Tko smije provoditi odmazdu?
Odmazdu za napade izvrene protiv jedinice i ureaja moe nareivati
samo njemaki zapovjednik s ovlatenjima disciplinskog kanjavanja najmanje jednog zapovjednika divizije u sporazumu s nadlenom Feldkomandanturom. Ako se ne moe postii sporazum, odluku o odmazdama donosi nadleni
teritorijalni zapovjednik. Mjere odmazde za gubitke u zrakoplovstvu, mornar i c ', policiji i
Organizaciji Todt (OT) naelno e nareivati teritorijalni
hrvatskoj

suradnja

] 4 1 AJ, T-501, rolna 267, Abt. Ia/F Nr. 296/43 geh.

Op.: H. N e u b a c h e r , nav. djelo, str. 136 i d.

zapovjednik. Sve druge mjere odmazde, na primjer za njemake civile, osobe u

slubi okupacionih vlasti i za zatitu objekata nareuje nadlena Feldkomandantura. Pri provoenju imaju jedinice pomoi Feldkomandanturi.
U Hrvatskoj e opunomoenici zemaljske vlade kod njemakih komandanata na terenu biti ovlateni da razmotre odluku o mjerama odmazde. Ista
naela kao u Hrvatskoj imaju se primijeniti i u Albaniji. Sudjelovanje zemaljskih vlada i uprava u Grkoj, Srbiji i Crnoj Gori regulirat e teritorijalni
zapovjednici u svojim provedbenim odredbama. Pri odabiranju zatvorenika i
talaca predvidenih za odmazdu sudjelovat e u danom sluaju organi SS i vii
policijski voe (SD) te komande Abivehra.
D. Koje se osobe koriste za egzekucije pri odmazdama?
1. Postupak kojim se nakon jednog napada ili akta sabotae iz blie
okolice mjesta na kojem je djelo bilo izvreno vre mjere odmazde nad
osobama i domainstvima bez ikakvog izbora rue povjerenje u pravednost
okupacione sile i tjera i lojalni dio stanovnitva u ume.
Ovaj oblik izvoenja mjera odmazde zabranjen je. Utvrdi li pak istraga na
samom mjestu otvoreno ili prikriveno sudjelovanje ili svjesno pasivno dranje
odreenih osoba prema poiniteljima, to se imaju u prvom redu ove osobe
strijeljati kao banditski pomagai i njihovi domovi unititi. U objavi o
odmazdi ukazati izriito na njihovu sukrivnju.
2. Ako se takvi sukrivci ne mogu pronai, moraju se zahvatiti osobe koje
ne stoje u vezi s pojedinim inom, no ipak se smatraju suodgovorne. Suodgovorne su u prvom redu takve osobe koje su pristae komunizma.
3. Pokazalo se svrsishodnim preventivno uzimati taoce, no ipak samo
takve nad kojima mogu biti izvrene mjere odmazde prema naprijed navedenim uputama.
Za odabiranje talaca vrijede odredbe odjeljka C.
4. Ne mogu se za ciljeve odmazde uzeti: a) osobe koje s ciljevima ustanika
nemaju nita zajedniko ili opet one, kao na primjer inovnici koji sami
pripadaju oteenom krugu osoba; b) ene i maloljetnici; njih se smije
strijeljati samo kao poinitelje i pomagae bandita; c) neprijatelji komunizma
ako nisu sami zateeni na neprijateljskom djelu protiv osoba i objekata
spomenutih pod A, 1. i 2.
E. Objavljivanje mjera odmazde.
Svaka odmazda mora biti objavljena (oglas, letak). Iz teksta objave mora
proizlaziti podmuklost djela i sukrivnja likvidiranih.
F. Budui da se u mnogolikovnom jugoistonom prostoru ne mogu izdati
jedinstvene upute za sve sluajeve, ovlauje glavnokomandujui teritorijalne
zapovjednike da u sporazumu s komandirajuim generalima izdaju provedbene odredbe, posebno o sudjelovanju zemaljske uprave u egzekuciji, o obliku
provoenja kaznenih mjera i njihova objavljivanja. Njih treba podnijeti
glavnokomandujuem na uvid.
G. Sva nareenja koja su u protuslovlju s prednjim nareenjima stavljaju
se izvan snage; toka 3 naredbe glavnokomandujueg na Jugoistoku Br.
604/43 od 10. VIII 1943. ima se precrtati.
U pripremnoj zabiljeci za razgovor gen. Glaisea s Paveliem 22. XII
1943. 143 navodi se u toki 1. posveenoj dravnom tajniku I. Buliu i njegovu
odstranjenju s poloaja to je s njemake toke gledita - stvarno nepodnoljivo, jer je Buli na uzoran nain suraivao s njemakim organima i kod
143

AJ, T-501, rolna 267.

"h stekao posebno potovanje. U drugoj toki spominje se njemaki zahtjev

Ag se rezervni bataljun ustake prometne vojnice podredi njemakom tabu za
ciguranje eljeznice (Eisenbahnsicherungsstab), to su s ustake strane opetovano obeavali, ali do tog dana (22. XII) nisu izvrili. Posljednje podsjeanje
uslijedilo je 20. XII upueno Vojnom uredu poglavnika (gen. Perevi). Stoga
se moli to provesti jo prije nastupa boinih blagdana, jer je osobito hitno. U
treoj toki zabiljeke trai se nova audijencija za 23. XII popodne radi
razmatranja hitnih pitanja.
Proelnik odjela za novinstvo i kulturne veze ustakog ministarstva vanjskih poslova dr Ivo Hiihn sastavio je nekoliko dana ranije (17. XII 1943) 144
koncept cirkularne okrunice ministarstva koja se imala, zatim, poslati ifrirana svim poslanstvima NDH u inozemstvu, generalnom konzulatu u Beu i
konzulatu u Mnchenu. Glasila je ovako:
Titovu partizansku vladu treba izkljuivo prikazati kao komunistiku i
teroristiku, to u stvari i jest. Demokratski plat ima izkljuivu svrhu da
zavara javnost, to je u skladu sa politikom tree internacionale u svim
zemljama. Jedini Tito (Broz) je neki autoritet u toj vladi, dak je teroristike
kole Moskve, poslan sa misijom boljeviziranja Balkana. Partizani nose
komunistiku zviezdu, koja se nalazi i na njihovim zastavama. Meusobno se
oslovljuju kao svi komunisti sa drue i drugarice, a u vojnikim formacijama
imadu ustanovu politikih komesara, to je iskljuivo vojnika institucija
Crvene Armije. Podataka o tome imade u 'Sivoj knjizi' a dalje podatke aljemo
kurirom.

Ovo se ima izticati svima i na svakom koraku i svakom prigodom. Glavnu

djelatnost posvetiti ovom promibenom radu. Sve lanove poslanstva u ovo
uputiti.
Glavni tajnik u predsjednitvu vlade Viktor Cvitkovi dopisom od 22. XII
1943.14> izvijestio je ustako ministarstvo vanjskih poslova, ured ministra, o
ovome:

Na sjednici dravne vlade od 16. prosinca 1943. donesen je zakljuak, da

se od njemakih vlasti, a preko naslova zatrai, da se Kozaka divizija ukloni
iz Hrvatske, obzirom na neprekidna nasilja i prestupe koje poinja u obsegu,
koji ozbiljno zabrinjuje. Osim toga ta divizija ni ne sudjeluje u pravim
b o r b a m a ve pali hrvatska sela.
Umoljava se naslov, da provede zakljuak dravne vlade te o uinjenom i
postignutom uspjehu izvjesti Predsjednitvo vlade, pozivom na' ovaj spis.
Zato je ministarstvo vanjskih poslova i sastavilo koncept i istopis verbalne note od 20. XII 1 4 6 namijenjen za njemako poslanstvo u Zagrebu, ali od
predaje nije bilo nita. Na samom dopisu predsjednitva od 22. XII stoji
pribiljeka od 10. I 1944. iz koje proizlazi da ministar Peri nije notu uruio
po nalogu samog poglavnika! Na kouljici stoji nova zabiljeka od 20. III
1944. da se taj spis ima staviti ad acta po naredbi ministra.147
Da bismo posvjedoili kakvu je ivu politiku i diplomatsku aktivnost
razvijalo poslanstvo NDH u Berlinu pod upravom geografa Ratkovia, donosimo njegov vrlo tajni izvjetaj o radu poslanstva (Berlin, 31. prosinca
1943). 14s Taj izvjetaj glasi ovako:
j 4 4 A-VII, NDH, kut. 257, Br.
! 5 A-VII, NDH, kut. 244, Br.
46 A-VII, NDH, kut. 257, Br.
' A-VII, NDH, kut. 244, Br.
48 A-VII, NDH, kut. 305, Br.

reg.
reg.
reg.
reg.
reg.

1/6 - 2.
3/5-1.
31/2 - 6.
3/5-1.
12/1 - 1.

Savezno sa zadnjim tjednim izvjetajem br. V. T. 40-43/43 poslanstvo

Nezavisne Drave Hrvatske u Berlinu ima ast obaviestiti naslov o radu
poslanstva od 29. listopada do 31. prosinca 1943. godine, kako slijedi:
Dne 29. listopada 1943. bio je savjetnik poslanstva, Dr. Prvislav Weissenberger, na primanju, koje je priredio turski poklisar u Berlinu, Saffet Arikan,
prigodom narodnog blagdana Republike Turske. Na primanju bili su svi
glavari inozemnih predstavnitava u Berlinu, na elu sa papinim nuncijem
Mgs. Cesare Orsenigom, kao i veina glavara stranih vojnih misija, nekoliko
lanova vlade, dravni tajnik i zamjenik ministra vanjskih poslova von
Steengracht, glavar protokola Dr. Freiherr von Drnberg, te brojni predstavnici ministarstva promibe, znanstvenih i umjetnikih ustanova, bankarstva,
veleobrta i lanovi turske kolonije u Berlinu.
Dne 2. studenoga 1943. uzvratio je posjetu poslaniku maarski poslanik,
Generalleutnant Dme Sztojay, a istoga dana posjetio je poslanika i portugalski poslanik u Berlinu, Grof de Tovar.
Dne 2. studenoga 1943. odrao je Veliki muftija Jeruzalemski zapaeno
predavanje, na kome je sudjelovao sa strane poslanstva tajnik poslanstva
Dr. Milan Blaekovi.
Dne 10. studenoga 1943. priredio je dravni tajnik i zamjenik ministra
vanjskih poslova, von Steengracht, veeru u svom stanu, na koju je bio pozvan
savjetnik poslanstva, Dr. Prvislav Weissenberger, a od stranih diplomata jo i
japanski poklisar, general Hiroshi Oshima, te odpravnik poslova vicarskog
poslanstva, legacioni savjetnik Dr. Franz Kappeler. Na veeri su bili osim toga
dravni tajnik Hencke, proelnik kulturnog odjela u Auswrtiges Amtu,
prof. Dr. Six, prof. Dr. Runke, narodni zastupnik Seuberich, nadstojnik odsjeka za strane radnike u Auswrtiges Amtu, SS-Obergruppenfhrer Kaltenbrunner, glavar ureda dravnog tajnika, legac. savjetnik Mehrbach, te nekoliko viih inovnika Auswrtiges Amta.
Po pokroviteljstvo (!) poslanika prof. Ratkovia odrana je dne 10.
studenoga vrlo uspjeli koncerat gdice Srebrenke Jurinac, lanice Hrvatskog
dravnog kazalita u Zagrebu, uz pratnju dirigenta podpukovnika Lovre pl.
Mataia.
Dne 11. studenoga 1943. priredilo je poslanstvo ruak u Hotel Adlonu u
ast gice Srebrenke Jurinac i dirigenta podpukovnika Lovre pl. Mataia,
koji je takoer imao poseban koncerat s berlinskom filharmonijom. Na ruku
su bili savjetnik poslanstva Dr. Prvislav Weissenberger, koji je zastupao odsutnog poslanika, ministerijalni dirigent u ministarstvu promibe Dr. Ernst Brauweiler, generalni konzul Noeldeke, koji je zastupao poslanika Braun von
Stumma, intendant Sellschopp, Dr. Claus, nadstojnik odsjeka za glazbu u
ministarstvu promibe, Dr. Krienitz, predstavnik odgovarajueg odsjeka u
Auswrtiges Amtu, konzul Krause-Wichmann, izvjestitelj za Hrvatsku u
novinskom odsjeku Auswrtiges Amta, savjetnik Luka Fertilio, d o p i s n i k
dojavnog ureda Croatia, Ivo Vuievi i tajnik poslanstva, Dr. Milan Blaekovi.
Dne 15. studenoga 1943. posjetio je poslanik prof. Ratkovi glavara
protokola u Auswrtiges Amtu, Dra. Alexandra barona von Drnberga, radi
predaje odlikovanja reda Krune Kralja Zvonimira I. stepena sa zviezdom, te s
pravom na naslov viteza.
Dne 15. studenoga posjetio je poslanik prof. Ratkovi njemakog vodu
rada i ministra Konstantina Hirla, radi predaje odlikovanja njemu i njegovim

suradnicima Obergeneralarbeitsfhreru Dru. Wilhelmu Deckeru i Obergeneralarbeitsfiihreru Dr. Herbertu Schmeidleru.

Dne 15. studenoga 1943. posjetio je savjetnika poslanstva, Dr. Prvislava
Weissenbergera, I. tajnik japanskog poklisarstva, Kazuichi Miura, te je predao
notu, kojom obavietava poslanstvo o namjeri japanske vlade glede osnutka
diplomatskog predstavnitva u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. O tome je
ministarstvo vanjskih poslova posebno obavieteno.
Dne 15. studenoga 1943. priredilo je predstavnitvo 'Slobodne Indije' u
Berlinu proslavu nezavisnosti Indije u hotel Kaiserhofu, na kojoj je zastupao
poslanstvo savjetnik poslanstva, Dr. Prvislav Weisserberger, u pratnji tajnika
poslanstva, Dr. Milana Blaekovia. Proslava je bila vrlo sveana. Meu
prisutnima zapaeni su dravni tajnik u Auswrtiges Amtu i vii inovnici
raznih ministarstava. Meu brojnim govornicima moe se iztaknuti japanskog
poklisara, generala Oshima, koji je govorio o znaenju pokreta za slobodu
Indije. Talijanski poklisar Anfuso bio je u pratnji poslanika Casertana (koji je
bio na prolazku za Budimpetu), dok od stranih poslanstava nisu bili glavari
predstavnitva na dotinoj priredbi.
Dne 15. studenoga krenuo je poslanik prof. Ratkovi na slubeno putovanje u Zagreb.
Dne 22. studenoga 1943. priredilo je poslanstvo ruak u hotel Adlonu u
ast njemakih predstavnika u pregovorima za dobavu soli za Hrvatsku. Na
ruku su bili: Dr. Reichmann, proelnik njemakog ministarstva za prehranu,
Dr. Michler, proelnik ministarstva prometa, Dr. Wacker, izvjestitelj za Hrvatsku u ministarstvu narodnog gospodarstva, Dr. Waldner, izvjestitelj za
Hrvatsku u gospodarskom odsjeku Auswrtiges Amta, Dr. Schmeidler, glavar
ureda ministra narodnog gospodarstva, Dra. Funka, rudarski savjetnik
Dr. Arnold, izvanredni gospodarski opunomoenik za Njemaku, Marko
Jurini, savjetnik poslanstva, Dr. Weissenberger, gospodarski predstavnik
Dr. upuk-Lenoch i pomonik gospodarskog izaslanika, Josip Obadi.
Dne 24. studenoga 1943. posjetio je odpravnik poslova ad interim,
savjetnik poslanstva Dr. Weissenberger, glavara protokola u Auswrtiges
Amtu, viteza Dra. barona von Drnberga, njegovog zamjenika, SA-Brigadefiihrera Ruhe-a, legacionog savjetnika von Wintera, te konzula Heinecke, radi
ureenja raznih pitanja, koja su se pojavila uslied zranih napadaja, kojom su
prigodom podpuno nastradali odnosno teko oteeni razni odsjeci poslanstva, o emu je ministarstvo vanjskih poslova bilo posebno obavieteno.
Dne 26. studenoga posjetio je odpravnik poslova ad interim, savjetnik
poslanstva Dr. Prvislav Weissenberger, zamjenika glavara protokola u Auswrtiges Amtu, SA-Brigadefhrera Ruhe-a, te legacione savjetnike Dra.
Groepe-a i von Wintera radi ureenja raznih pitanja selidbe pojedinih odsjeka
i prijave odtetnih zahtjeva pojedinih lanova poslanstva, koji su materijalno
stradali uslied zranih napadaja.
Dne 26. studenoga odputovao je izvanredni gospodarski opunomoenik,
Marko Jurini, sa inovnicima gospodarskog predstavnitva pri poslanstvu u
Be radi privremene organizacije ureda u Beu (Hotel Bristol).
Dne 2. prosinca 1943. doputovao je iz Zagreba, na povratku sa slubenog
putovanja, poslanik prof. Ratkovi.
Dne 3. prosinca posjetio je savjetnik poslanstva, Dr. Weissenberger, legacionog savjetnika u protokolu Auswrtiges Amta von Altfelda radi dogovora
glede raznih protokolarnih pitanja.
Dne 4. prosinca 1943. posjetio je savjetnika poslanstva, Dra. Weissenber-

gera, I. tajnik japanskog poklisarstva Kazuichi Miura, koji je odreen za

glavara japanskog diplomatskog predstavnitva u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj, radi dogovora u vezi s njegovim putovanjem u Zagreb, o emu je
ministarstvo vanjskih poslova posebno obavieteno.
Dne 4. prosinca 1943. izvrena je selidba konzularnog odsjeka poslanstva
u zgradu poslanstva, Brahmsstrasse 8-10, gdje e konzularni odsjek uredovati, dok ne dobije odgovarajue prostorije u okolici Berlina, kako je to
ponovno zatraeno od Auswrtiges Amta.
Dne 9. prosinca 1943. priredio je japanski poklisar, general Hiroshi
Oshima, ruak u hotelu Adlonu prigodom odlazka I. tajnika japanskog
poklisarstva Kazuichi Miura na novu dunost u Zagreb. Na ruku su bili
dravni tajnik i zamjenik ministra vanjskih poslova, von Steengracht, dravni
tajnik u Auswrtiges Amtu Hencke, proelnik politikog odjela u Auswrtiges
Amtu, poslanik von Erdmannsdorff, te izvjestitelj za Daleki Iztok u Auswrtiges Amtu, a od strane japanskog poklisarstva, osim poklisara i gospodina
Miure, poslanik Shikao Matsushima i Attache Kaniti Nishimura, te od strane
hrvatskog poslanstva poslanik prof. Ratkovi i savjetnik poslanstva Dr. Weissenberger.
Dne 13. prosinca 1943. odputovao je u Zagreb, preko Bea, diplomatski
predstavnik u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj Kazuichi Miura, sveano izpraen
na kolodvor Zoo od japanskog poklisara, poslanika Matsushima i Sakuma,
mnogobrojnih inovnika poklisarstva i lanova japanske kolonije u Berlinu, te
predstavnika Auswrtiges Amta. Od strane hrvatskog poslanstva bili su na
izpraaju savjetnik poslanstva Dr. Weissenberger i tajnik poslanstva Dr. Blaekovi.
Dne 14. prosinca posjetio je savjetnik poslanstva Dr. Weissenberger odpravnika poslova talijanskog poklisarstva, poslanika Conte Roggeri di Villanova, radi objanjenja savezno s verbalnom notom, koja je upuena talijanskom poklisarstvu u pitanju dolazka poslanika Faistike Republikanske
Italije u Zagreb, o emu je ministarstvo vanjskih poslova posebno obavieteno
ifriranom brzojavkom.
Dne 18. prosinca priredio je poslanik prof. Ratkovi ruak u hotel Adlonu
u ast predstavnika Auswrtiges Amta. Na ruku su bili: dravni tajnik i
zamjenik ministra vanjskih poslova, von Steengracht, dravni tajnik Hencke,
glavar protokola vitez Br. von Drnberg, proelnik politikog odjela, poslanik
von Erdmannsdorff, tajni legacioni savjetnik Dr. Feine, izvjestitelj za Hrvatsku
u politikom odjelu, poslanik Prof. Ratkovi, savjetnik poslanstva Dr. Weissenberger i tajnik poslanstva Dr. Blaekovi.

1 4 9 Ustaka tampa donijela je vijest o dolasku japanskoga diplomatskog predstavnika 15.

XII 1943. u Zagreb gdje je istog dana otvorio svoj ured u hotelu Esplanade. (Hrvatski narod, god.
V, br. 917 od 22. XII 1943)

PETO POGLAVLJE

Predsjednik ustake vlade kod

A. Hitler a
1. Predavanje Mladena Lorkovia. Vojni izaslanik NDH u Berlinu pl. Desovi i njegov pomonik kapetan fregate Maek posjetili su 5. I
1943. naelnika odjela za strane vojne ataeje Vrhovne komande kopnenih
snaga (OKH). O njihovu je razgovoru naelnik sastavio ovakvu slubenu
zabiljeku:
1. Hrvatski oficiri priznaju i potpisuju u potpunosti sve to se u vojnom
pogledu poduzelo u posljednje vrijeme da bi se ponovno uspostavio autoritet
drave u hrvatskom prostoru.
2. Primjeuju da je od posebne vanosti da ponovno u cijelosti zadobiju
prostor medu rijekama (Sava Drava Dunav) izmeu Zagreba i Beograda
kao glavno podruje hrvatske privrede.
3. I novo pronaeno naftonosno podruje izmeu Save i junih obronaka
gorja, gdje bi se moglo po procjenama njemakih strunjaka - postii znatno
poveanje proizvodnje benzina, jo je u rukama partizana.
4. Openito, pravilno ocjenjuju tekoe skopane s akcijama ienja,
iako istovremeno pojedini dijelovi jedinica u njima, na primjer kozaci, koji su
se dokazali s druge strane kao odlini vojnici, postupaju kao da se nalaze u
neprijateljskoj zemlji. U tom pogledu pokazalo se da vii njemaki oficiri
iskazuju vee razumijevanje za teku situaciju u kojoj se nalazi hrvatski narod
izmeu partizana i dravne vlasti nego mladi oficiri, od bataljunskog zapovjednika nanie.
5. Izrazili su aljenje to sve vie iezava uzajamno pozdravljanje pripadnika hrvatskih oruanih snaga i Wehrmachta, osobito kod oficira.1
Primjedbe na toke 1 .-5. Oba oficira su openito pozitivno orijentirana; u
svakom se sluaju ozbiljno trude da pridonesu uklanjanju tekoa iskrslih
izmeu mladih hrvatskih oruanih snaga i Wehrmachta; svakako su pristupani hrabrenju koje u razgovoru nije izostalo.
6. Poseban tjesnac kod hrvatskih oruanih snaga predstavlja, po njihovoj ocjeni, pitanje odijevanja koje je svojevremeno general Navratil bio
nasjekao u razgovoru s naelnikom Vrhovne komande (Keitelom). Potrebna
zimska odjea ve je Hrvatima obeana; postoje, meutim, jo tekoe da je
prebace u Hrvatsku. Pukovnik pl. Desovi upuen je na general-potpukovnika
Osterkampa.2
Zanimljiv je izvjetaj to ga je Tibor Vaka, nadstojnik u ustakom
1 Prema tome, ocjene tih domobranskih oficira u Berlinu nisu bile daleko od onih gen.
Glaisea.
2 AJ, T-501, rolna 267, Nr. 42/44 g. Kdos.

Ravnateljstim za javni red i sigurnost, podnio o prilikama u Zadru. Taj

policijski izvjetaj (Zagreb, 11. sijenja 1944) 1 glasio je ovako:
Nakon povratka iz Zadra, gdje sam proboravio dva mjeseca sa zadatkom, da osnujem prosvjetniki vod i preuzmem krugovalnu postaju, podnosim sliedee izvjee:
KRATKI

PRIKAZ

BORAVKA

U Zadar sam stigao avionom s pet pripadnika prosvjetnikog voda dne 26.
XI. 1943. Odmah po dolazku primietio sam, da je stanje u Zadru drugaije,
nego sam bio obavjeten. Krugovalnu postaju niesam mogao preuzeti, jer je to
uzkratilo njemako zapovjednitvo u Zadru s motivacijom, da e se ista
predati tek onda, kad doe u Zadar hrvatska vojska. Rad s prosvjetnikim
vodom takoer niesam mogao zapoeti, jer hrvatske vojske na itavom
podruju ovog voda uobe nije bilo. Tako sam bio prisiljen pasivno ekati
razvoj dogaaja. Vojniku vlast u Zadru drala je njemaka vojska, a graansku pod njemakim nadzorom drali su Talijani. Osim toga zatekao sam u
Zadru mnotvo talijanske vojske i faista, njih oko 16.000. Njemake su
vlasti talijanske vojnike svakog tjedna odpremali u Trst, tako da ih je za
vrieme mog boravka odpremljeno preko deset tisua. Faisti, koji su veinom
rodom iz Zadra, ibenika i Splita provodili su u Zadru estoku talijansku
politiku. Samo puanstvo Zadra, veinom starosjedioci, politiki su bez kime
i pokorit e se svakoj vlasti, koja zavlada Zadrom. Izbjeglice-Hrvati okupljali
su se oko hrvatskog konzulata u Zadru eljno i nestrpljivo oekujui dolazak
hrvatskih vlasti. Tako je na dolazak kod njih proizveo oduevljenje, kojemu
su dali oduka pjevanjem hrvatskih pjesama po Zadru, to je urodilo posljedicom nekojih fizikih obraunavanja izmeu naih i faista. Faisti su jednog
naeg sveenika izukali samo zato to je rekao, da e Zadar biti hrvatski.
Kako na dolazak nije urodio nikakvim plodom, to je razpoloenje naih
izbjeglica postajalo sve crnijim, a faistiko sve vedrijim. Boravak etnikih
pravoslavnih prvaka u Zadru (Longo i drugi) nesumnjivo je imao tu svoje
prste. Dolazak velikog upana g. Dra. V. Ramova samo je za kratko vrieme
razvedrio duhove, da se sve povrati na staro. Slino se dogodilo i povodom
dolazka ministra g. dra. M. Lorkovia. Bombardiranje Zadra, koje je uestalo,
prouzroilo je evakuiranje Zadra tako, da ve poslie treeg bombardiranja
Zadar je postao pusti grad bez stanovnitva. U gradu je ostalo samo najnunije osoblje. Veliki upan se preselio u Zemunik, takoer i osoblje naeg
konzulata, te ja s pripadnicima prosvjetnikog voda.
DJELOVANJE

PROSVJETNIKOG

VODA

Nai izbjeglice u Zadru, njih oko stotina, gubili su strpljenje, te se na

konzulatu poeli prietiti biegom u umu ako se stanje stvari ne izmieni. To su
veinom bivi pripadnici bande ili bivi 'umari'. Ovih posljednjih 60 doveo je
iz ume takoer bivi umar sveenik Ante COTI. Ovom mi je prigodom
naglasiti, da je osim ovih vrlo veliki broj 'umara', isto hrvatski nastrojen, jo
u umi i eka hrvatsku vojsku, da se onda povrati iz ume. Oni su znali ee
slati iz ume izaslanike, da se obaviesti o dolazku nae vojske, kojoj bi se
predali. Isto sam tako doznao, da se u Benkovcu nalazi oko dvie tisue
izbjeglica, koji vape za pristupanjem u hrvatsku vojsku. Takva je situacija i po
mnogim drugim selima ove velike upe. Da spasim situaciju u pogledu naih
3

A-VII, NDH, kut. 218, Br. reg. 57/5 - 1, V. T. 71-1944.

izbjeglica u Zadru, odluio sam se sa svojim bratom ustakim nadporunikom

Kreimirom Frop od ovih sastaviti prvu dobrovoljaku postrojbu hrvatske
vojske. Hrvatski konzulat i veliki upan u toj su nas nakani poduprli. Najprije
smo, i to s dosta muke uzpjeli od njemakih vlasti dobiti svu podporu u odjei,
oruju i izhrani postrojbe, kao i dozvolu za tu vrstu djelovanja. Tada sam
sakupljenim izbjeglicama u zgradi hrvatskog konzulata odrao govor, u kojem
sam im razjasnio, da su oni prvi vojnici N. D. H. u ovom kraju. Njihovo
oduevljenje, to im se ostvaruju snovi, ne da se opisati. Moj brat je njemakim vlastima podpisao obvezu, da e se do dolazka nae vojske staviti pod
nadzor njemakih vojnih vlasti u Zadru, a im doe naa vojska, automatski
se naa postrojba rjeava obveze i uklapa u sastav hrvatskih oruanih snaga.
Tada je konano stigao u Zadar i prvi astnik postrojbe usta. dopukovnik
Keeta i ustaki satnik g. Kati s ovlastima, da u ovom kraju organizira
dobrovoljake ustake postrojbe, pa je ova novoosnovana dobila naslov '1. sat
1. bojne Dobrovoljake pukovnije P. T. S.' Ova je postrojba odmah krenula na
aerodrom u Zemunik i tu zapoela prvu obuku. Postrojbi sam dao na
razpolaganje dva pripadnika prosvjetnikog voda I. Kuharia i S. ovia.
Kako se je tu naao jo jedan priuvni astnik g. Mihi, inae odreen za
kotarskog nadstojnika u Rabu, moje sudjelovanje u daljnjem voenju postrojbe bilo je suvino, te sam se ja ograniio samo na prosvjetno djelovanje,
odravajui ee predavanja i obskrbivi prostorije postrojbe vojnikim i
Poglavnikovim slikama, koje sam ponio od Odgojnog odjela. Postrojba je
nakon par dana krenula u ranu zoru u Zemunik, koji je bio u rukama
partizana. Partizani su se meutim bez borbe povukli, pa je tako Zemunik
prvo mjesto, koje je u ovom kraju dolo pod hrvatsku vlast. Puanstvo je
hrvatsku vojsku doekalo s oduevljenjem. Par dana nakon toga doznali smo,
da su neki 'umari', koje je talijanski teror potjerao u umu, plakali od radosti,
kad su izdaleka opazili, kako se u Zemuniku vije hrvatska zastava. Dabome
osim takovih ima i pravih partizana s kojima je jednom dolo i do borbe.
Skupinu od 80 ustakih boraca sa zastavnikom Kaiem poslao je moj brat u
izvide u Polinik, daleko 14 kilometara od Zemunika. Partizani su se iz
Polinika odmah povukli, ali su se u noi vratili u jaini od nekih 300, te
napali nae u Poliniku. Borba je trajala 3 - 4 sata, tj. do zore, kada su partizani
povukli. U toj borbi, u kojoj je na mahove dolazilo do borbe prsa o prsa,
ubijeno je 40 partizana, dva su teko ranjena naknadno umrla, a jedna
partizanka idovka iz Zagreba, navodno studentica, zarobljena. S nae strane
sretnim sluajem nije bio nitko ranjen. Naa se postrojba nakon toga vratila u
Zemunik. Kasnije smo doznali, da su partizani onoj dvojici svojih mrtvih
odrezali nosove i ui i za to obtuili ustae. Narod je meutim doznao za tu
potvoru, pa je ta promiba samo partizane obtuila. Inae naa je postrojba u
Zemuniku borbenosti i morala vrlo odlinog, a pojaala se na 160 vojnika.
Od iste je postrojbe sudjelovalo i 60 ljudi u zauzimanju otoka Ugljana, koji je
zauzet bez krvi i odpora.
Moj brat u zajednici sa usta. satnikom Katiem nastojao je dobiti od
Njemaca jo oruje, a jer ljudstva ima vrlo mnogo, koji bi rado pristupili u
hrvatsku vojsku, ali naalost do mog odlazka nije uspjelo.
DRANJE

NIEMACA

Kako iz gornjeg proizlazi, Niemci su nas poduprli u osnivanju postrojbe u

Zemuniku, ali vie od toga nisu skloni uiniti, te sam dobio utisak, da su i na
toliko pristali radi zatite aerodroma. Oni meutim oito pomau naoruava17

Ustae i Trei Reich I

257

nje etnika, a Talijanima u Zadru izlazili su toliko u susret, da sam ja osobno

dobio vrsto uvjerenje, da njima nije nimalo do toga, da bi ita poduprli
hrvatsku stvar ne samo u Zadru, nego i u itavom ovom kraju. To je i osobno
miljenje g. Velikog upana, koji mi je sam izrazio rieima: 'Divide et impera!'
Za ilustraciju moe posluiti i ovaj sluaj. Nas osmorica Hrvata veeralo je u
jednom hotelu, kad nas je obaviestio jedan stari talijanski astnik, da nas
grupa od 40 faista trai po lokalima, da nas napadne, te da je najbolje, da se
uklonimo. Naravno, da se mi niesmo uklonili, nego samo pripremili samokrese, da ih spremno doekamo. U meuvremenu je o tome obaviestio
njemake vlasti zamjenik generalnog konzula g. Juvani, te je doao jedan
njemaki astnik s jednim vojnikom. Faisti su zaista doli s oitom namjerom,
da nas napadnu, to se vidjelo po njihovu dranju, ali ih je valjda u tome
sprieila prisutnost Niemaca. Naknadno smo doznali iz pouzdanih izvora, da
su zabranili ulaz u lokal konobarima s opomenom, da e na nas baciti bombe.
Sutradan je uloena kod njemakih vlasti alba, a dva dana nakon toga, ja i
dvojica pripadnika prosvjetnikog voda, pozvani smo k njemakom astniku
na Kvesturu, koji nam je oduzeo samokrese, premda smo mu pokazali
dozvolu za noenje oruja ba u Zadru, koju je podpisao general Glaise von
Horstenau. To je znailo nas razoruati i prepustiti na milost i nemilost
napadaa, no mi smo se uzprkos zabrani obskrbili sa novim revolverima.
DRANJE

TALIJANA

Kako sam ve spomenuo dranje Talijana je estoko protuhrvatsko.

Novine 'Giornale di Dalmazia', koje su dnevno izlazile u Zadru, znale su esto
donositi mnoge aluzije na utrb Hrvata. Mussolini je rtvama neprijateljskog
bombardiranja dodielio veliku svotu Lira, a na konzulat bio je sprieavan u
davanju podpore nastradalim Hrvatima. Talijanski agenti esto su znali
blokirati zgradu konzulata, legitimirati ulaznike, te sam i sm prigodom
pokuaja zatite jedne Hrvatice, gotovo dospio u zatvor. Osjeali smo, da smo
nemoni i prema Niemcima i prema Talijanima, osjeali smo, da je na
boravak u Zadru pod ovakvim okolnostima suvian, a za nas osobno ak
pogibeljan, ali nam politiki razlozi niesu dozvoljavali napustiti Zadar, jer bi
to s promibenog gledita za Talijane bio veliki uzpjeh, a za nae izbjeglice
velik poraz. Zadar smo mogli napustiti tek onda, kada su ga uslied bombardiranja napustili svi, i Niemci i stanovnici i nai napadai. Inae 'Giornale di
Dalmazia' esto je puta znala naglaavati 'italianissima Zara' i 'italianissima
Dalmazia', a to isto je bilo objelodanjeno u listu kao posebna toka novog
programa republ. faistike stranke.
PITANJE

ETNIKA

etnici su proveli mobilizaciju svih svojih mukaraca od 1660 godina

starosti u ovom kraju. Stavili su se podpuno na razpolaganje Niemcima, to su
oni kako se po svemu vidi prihvatili i poduprli. To moe indirektno
razjasniti i ovaj sluaj. Nai ustae u Zemuniku ponaaju se prema etnicima,
koji se znadu trenutno zadrati u Zemuniku, vrlo korektno iz razumljivih
razloga. etnici su pak jedne veeri u neposrednoj blizini ustake strae
pjevali: 'Mi etnici Srbije i Like, poklat emo sve katolike.' Naem Velikom
upanu nije bilo mogue ita drugo poduzeti osim uloiti albu, a da i ne sazna
njemake protumjere. Inae cestu, koja vodi od Zemunika preko Graaca do
Bihaa, uvaju gotovo svu do Bosanske Krupe uz Niemce i bradati etnici, koji
su se zakleli, da se ne e brijati, dok ne dode u Jugoslaviju kralj Petar!...

KATOLIKO

PUANSTVO

Poznato je ve od prolog svjetskog rata, da je puanstvo ovog kraja

davalo uviek odline borce, o emu sam se i sam mogao osvjedoiti. Vidjeti je
brkata starca i 16-godinjeg mladia u iztroenim odielima i poderanim
opancima kako stupaju s U na kapama i s hrvatskom zastavom na elu
povorke, te kako s fanatizmom i upravo nekom svetom rodoljubnom pobonou pjevaju, spremni na krv i najteu borbu: 'Hajde Petre preko Drine u tri
p . . . materine.' Ovo puanstvo je absolutno uz hrvatske vlasti, za hrvatsku
dravu. Za razliku od mnogih krajeva, koji tite aktivno ili pasivno partizane,
ljudi ovoga kraja dojavljuju nam svaku novost o partizanima. Inae su starci
dolazili k mome bratu i molili ga, da ih primi u ustaku postrojbu. Jo mi je
naglasiti, da ovdje puanstvo ne lui ustatvo od Hrvatske, nego su mu i ta dva
pojma srasla u divnu cjelinu. Tek priuvni astnik g. Mihi nepovoljnim
izraavanjem o ustaama, htio je unieti zabunu u tom pogledu. Moj ga je brat
radi toga rieio dunosti u postrojbi i prijavio Velikom upanu, koji je izjavio,
da e se radi toga naknadno podnieti protiv njega postupak.
NEGATIVNE

KONSTATACIJE

Ne samo ja osobno, nego i Veliki upan i svi Hrvati, koji su upueni u

Zadar, stekli smo dubok dojam na temelju raznih okolnosti, da u Zagrebu
vlada dielom neznanje, a dielom sabotaa, kraj kojih su upravo nemoni oni,
koji vide i hoe dravi i narodu dobro. Ovaj kraj bi dao u najkraem vremenu
barem 10.000 odlinih vojnika, kad bi bilo oruja i astnika. Ni jedno ni
drugo iz Zagreba ne dolazi. Usta. dopukovnik Keet prigodom svog dvodnevnog boravka u Zemuniku izjavio je, da se stotina naih astnika prijavila
dobrovoljno za Dalmaciju, ali su veini molbe odbijene. On je odputovao
dolje s nedovoljnom koliinom oruja i odjee, te se nakon dva mjeseca morao
vratiti u Zagreb, da namoljaka novu dovoljnu koliinu.
Znatan broj osoba, koji su stigli u Zadar kao predstavnici hrvatskog
inovnitva, bez mozga je i bez rodoljublja, te se upravo udim, tko ih je
poslao dolje, da budu pioniri ustatva i hrvatstva u ovom kraju.
Sreom Veliki upan nije mogao preuzeti vlast radi Niemaca. Ali da je
preuzeo, bio bi doivio strahoviti neuzpjeh, jer on osim novaca nema savreno
nita drugo. Pitanje kotareva, kolstva, sudstva i brojnih drugih ustanova bilo
bi u or-sokaku, jer nema 45 ljudi na razpolaganje za itav kotar, a trebalo bi
ih na stotine. Dokaz je i taj, to je on za tek dva uzpostavljena kotara (Preko i
Zemunik) morao posegnuti za mojim osobljem.
MILJENJE
Dosadanje stanje u ovom kraju nije jo ugrozilo nade, da bi se od ove
Velike upe mogla stvoriti pionirska upa ustake Hrvatske. Ali bude li ovako
ilo dalje a ja sam sklon vjerovati, da e ba ovako ii i dalje izgubit emo
sve one prednosti, koje nam situacija obilno prua.
Ne shvaam njemako dranje, koje podupire i Talijane i etnike i Hrvate
na jednom te istom podruju, koje je po Fhrerovoj odluci pripalo naoj
dravi. Najmanje pak razumijem nemo naih, a da u ovoj stvari krenu kola s
mrtve toke. Ne znam koliko je o itavoj ovoj situaciji obavjeten g. ministar
dr. Lorkovi prigodom svog boravka u Zadru i prema tome koliko je
obavjeten Poglavnik. Ako nema odjee i ne treba je, i partizani i etnici su
17*

259

bosi, a nai bi bili zadovoljni i sa samom pukom i dobrim astnikom

zakljuuje ustaki policajac.4
U Politikom izvjeu br. 1 ustakog ministarstva vanjskih poslova,
Odsjek za Hrvatsku od 14. sijenja 1944. 5 stoji o poloaju ovo:
Borbe s part.(izanima) nastavljaju se ne umanjenom eztinom. Nae i
njem.(ake) ete zadaju odmetnicima vrlo teke gubitke u ljudstvu i tvorivu.
Gomila se obilan plien, ima zarobljenika i prebjeglih, koji izjavljuju, kako su
prilike meu part.(izanima) vrlo teke. Na silu unovaeni nastoje izkoristiti
svaku priliku za bieg, ali komesari vre straan teror i najmanje sumljive
odmah strieljaju. Zbog prisilnog novaenja, oduzimanjem hrane i ostalog
tvoriva meu seljacima raste sve vee ogorenje protiv part.(izana).6
Na podruju Karlovca i Jastrebarskog voene su manje, ali uzpjene borbe
nastavlja se u izvjetaju. ienje Korduna vreno je uz veoma dobar
uzpjeh. Kod Tuilovia i Vojnia part, su ostavili na stotine mrtvih. - U selu
Sopnice kraj Zagreba part, su 18. pr. mj. napali i svladali strau kod skladita
bojnog zrakoplovstva i podmetnuli paklene strojeve, koji su kasnije doveli do
eksplozije naslaganog oruja i tvoriva. Bilo je rtava. Odmetnici su napali i
uzletite Kurilovac, ali su uz pomo pojaanja potjerani. U Zagorju borbe su
voene oko Krapine i Varadina, gdje su part, imali mnogo mrtvih i ranjenih.
Manjih sukoba s odmetnicima bilo oko Krievaca, Bjelovara, Kutine, Podr.
Slatine, Daruvara, Okuana i Broda. Jake skupine odmetnika provalile su
nou 13. pr. mj. u akovo. Naa posada hrabro se drala i uz pomo
pojaanja iz Osieka i Broda odmetnici su potjerani uz teke gubitke. Na
podruju Petrinje voene su otre borbe s jakim skupinama part, koji su
ostavili mnogo mrtvih, ranjenih i zarobljenih. Zaplienjena je velika koliina
oruja i ivenih namirnica. Sa istim uspjehom voene su borbe oko
Kostajnice, Dvora, Kulen Vakufa, Bos. Novog i Priedora. Nou 31. pr. mj.
oko 7.600 part, napalo je Banja Luku i poslie ogorene borbe sa slabom
naom i njem. posadom uspjeli su prodrieti i u predgrae. Izvanrednom
hrabrou boraca odbijeni su svi napadaji part, dok nije dola pomo.
Potueni odmetnici odbaeni su od Banje Luke, a tada su nai i njem.
motorizirani odredi zapoeli progonom razbijenih part. Napredovanje se vri
u nekoliko smjerova. Iz Banja Luke nastupa jedna skupina desnom obalom
Vrbasa prema Varcar Vakufu i Jajcu. Od 9. o. mj. Jajce se nalazi u naim
rukama. Druga skupina napreduje u smjeru Kotor Varoa. Trea skupina
prodire iz Prnjavora prema Kotor Varou, etvrta iz Teslia prema jug. zap. i
jugu, te peta iz Travnika prema sjeveru i zapadu. Napredovanje svih tih
skupina nailazi na ogoreni odpor part, koji trpe teke krvave gubitke.
Podhvat u Izt. Bosni zavren je 18. pr. mj. ete podpomognute zrakoplovstvom pod hrvatskim vodstvom, uz veliku hladnou i visoki snieg, pod
4 Feldmaral Keitel je u cirkularu 9. I 1944. prenio komandama Wehrmachta Hitlerovo
nareenje da se sve komande i svi pripadnici Wehrmachta imaju uzdrati u slubenim izvjetajima, kao i u privatnim usmenim i pismenim izjanjavanjima od ikakve kritike djelovanja i
pozicije Faistike stranke u Italiji. Jedino je zadaa ureda zaduenih sa sastavljanjem politikih
izvjetaja da se bave djelovanjem i pozicijom nove Faistike stranke. (AJ, T-501, rolna 267)
5 A-VII, NDH, kut 279, Br. reg. 1/1 - 1.
6 Maral Tito izdao je proglas 6. I 1944. upuen svim vojnicima, oficirima i podoficirima
hrvatskog domobranstva, a takoer i onima koji se nalaze u divizijama pod komandom
njemakih oficira i podoficira. U proglasu se pozivaju da napuste neprijateljske redove i da se
prijave najblioj jedinici NOVJ. Svaki daljnji rad u korist okupatora i domaih izdajnika smatrat
e se kao izdaja svoje domovine i svog naroda i povui e za sobom najstrou kaznu, sve do lienja
pojedinca graanskih prava i smrtne kazne.

najteim zemljinim prilikama i uz najvei napor izvrile su sve postavljene

zadae. Odmetnici u jaini oko 15.000 u izt. Bosni i sjev. Crnoj Gori potueni
su i sada u ovom priedjelu vlada mir. U ogorenim borbama part, su imali
2.926 mrtvih, oko 4.000 ranjenih, 2.668 zarobljenih i 28 prebjeglih. Ukupno:
9.892. Nai gubitci iznose: 106 mrtvih (3 astnika), 335 ranjenih i 7 nestalih.
Zaplienjeno je 107 strojnica, 1.604 puke, 58 bacaa, 2 protuzrakoplovna
topa, 32 topa, 4 oklopna kola, 97 teretnih samovoza, 3 oklopna izvidnika
samovoza, 2 kuhinje, 1 poljska kovanica, 511 konja, te velika koliina
strieljiva i raznog tvoriva. Stvarni gubitci odmetnika jo su mnogo vei.
Podhvat u izt. Bosni nastavlja se i ostatci potuenih odmetnika, koji su se
uspjeli probiti iz kotla gone i unitavaju. U toku nastavka podhvata odmetnici
su imali jo 1.800 mrtvih, najmanje isto toliko ranjenih i 700 zarobljenih.
Zaplienjeno je 546 puaka, nekoliko strojnica, 3 bacaa, 150 konja, velike
koliine puaka i strieljiva, zatim odjee i opreme. U Gorskom Kotaru i Lici
vodile su se jake borbe na podruju Vrbovskog, Ogulina i Gospia. Nae
postrojbe oslobodile su otok Hvar. Zadar je strahovito stradao od bombardiranja, a teko su napadnuti ponovno Split i ibenik. I na Primorju partizanima) su zadani teki udarci, a najteji osloboenjem otoka Korule, na kome
su part, uz pomo Engleza bili izradili jake- i d6bro naoruane postave.
Znaajno je, da za vrieme podhvata na otoku Koruli Anglo-Amerikanci
nijesu pomagali part, niti zrakoplovstvom niti mornaricom. Odmetnici su bili
obueni u eng. odore, a meu njima bilo je nekoliko skupina koji su pripadali
jugoslavenskoj prekomorskoj brigadi. Ukupni gubitci part, na otoku Koruli
iznose: preko 500 mrtvih, oko 300 ranjenih i 212 zarobljenih. Zaplienjeno je
7 topova (meu kojima 5 englezkih od 10 '/2 cm.), 4 protuzrakoplovna topa, 3
protuoklopna topa, 14 bacaa, 60 strojnica, 800 puaka, 1 pokretna krugovalna postaja i dijelovi 1 velike engl, krugovalne postaje, 24 jedrenjaka, 4
motorna amca, 100 amaca, velike koliine raznog strieljiva (tako 1,000.000
puanih naboja). Zaplienjeno oruje i tvorivo je engl, i talij, poriekla. Njem.
gubitci su oko 100 mrtvih i ranjenih, to je vrlo malo, jer su part, imali jako
utvrene postave. Isto tako uzpjeno je zavreno ienje otoka Mljeta uz slab
odpor part, koji su prije izkrcavanja Niemaca pobjegli na otok Vis. Zaplienjeno je 200 puaka, 1 baca, velika koliina pjeakog, topnikog i protuzrakoplovnog strieljiva, zatim runih bombi i 2 jedrenjaka.
Svi napadaji odmetnika da ponovno zauzmu Livno i otvore sebi put prema
jug. iztoku odbijeni su, a part, su ostavili 726 mrtvih, 31 je zarobljen a 48 su
prebjegla. Mnogo mrtvih i ranjenih part, su odvukli. Zaplienjeno je mnogo
oruja i strieljiva.
Napadaji part, na vlakove i prometne veze jo su brojni.
I tako se u ovom izvjetaju ministarstva, u stilu lovakih pria, niu
podruja borbi u kojima padaju partizani kao snoplje sve do kraja koji krasi
potpis poslanika i opunomoenog ministra prof. H. Hadia.
Tog istog dana (14. I 1944) 7 odrao je ustaki ministar unutranjih
poslova podugako predavanje u sabornici u Zagrebu. U uvodu je Lorkovi
istakao da je poloaj i uloga Hrvatske u ratu u kojem je za Evropu kao
kulturni pojam i kao kontinent u igri mnogo vie nego ikad. Stoga nije udo da
je hrvatski narod, opet jednom kao borac za Evropu, uzeo oruje u ruke u
Kompletan tekst predavanja na njemakom jeziku: A-VII, NDH, kut. 290, Br. reg. 10/2 1-72.
Ustaka je tampa donijela vijest o tom predavanju. (Hrvatski narod, god. VI, br. 934 od 15.
I 1944)

obrani svoje domovine, predstavljajui tako i jedan bedem za Evropu. Hrvatska se nalazi u Evropi - rekao je Lorkovi i to na strani one Evrope kojoj je
srce Velikonjemaki Reich, a genij Adolf Hitler, dok su tit i zatita njemake
oruane snage i saveznike vojske. Stoga i mrnja ostalog svijeta uperena
protiv Hrvatske i njene borbe, u kojoj se hrvatski narod bori pod vlastitom
zastavom, kao vlastiti gospodar u svojoj slobodnoj dravi. Nova Evropa
izvrila je samo djelo historijske pravde udijelivi priznanje hrvatskoj dravi,
to takozvana demokratska Evropa nikada nije htjela uiniti. I upravo zato to
je Hrvatska kao nezavisna drava stvaralako djelo nove Evrope, nju mrze svi
mrzitelji nove Evrope i mrnja vjenih hrvatskih neprijatelja samo je jo
porasla. U prostoru evropskog Jugoistoka postala je hrvatska drava sa
svojim izvanredno vanim geopolitikim poloajem izmeu Dunava i Jadranskog mora predmet zajednike urote potuenog i na idovstvo i anglosaksonsku plutokraciju oslonjenog velikosrpstva, na srpske mase Balkana oslonjenog
boljevizma i na izdajniku talijansku vojsku, vojsku koja je dvije i po godine
po maskom zatitnika oba neprijatelja (velikosrpstvo i boljevizam) hukala,
naoruavala i pomagala svim moguim sredstvima. Meutim, otkako je
raskrinkano njeno licemjerstvo, na mjesto Druge armate stupili su anglosaksonski bombarderi.
Stanje u kojem se trenutano nalazi Hrvatska nastavljao je Lorkovi
iskljuiva je posljedica te zloinake urote, kojoj je jednim dijelom cilj
istrebljenje hrvatskog naroda, a drugim opet prvenstveno slabljenje evropskog
fronta. Metode terora i malog rata koje su se rasplamsale odmah nakon
proglaenja nezavisnosti 10. IV 1941. bile su samo nastavak ranijih borbi u
hrvatskoj oslobodilakoj borbi. Protivnici s obje strane bili su isti, kao i za
vrijeme dvadesetdvogodinjeg opstanka jugoslavenske drave. Na jednoj
strani stajao je itav hrvatski narod, na drugoj velikosrpstvo.
Pokuavajui da prikae genezu velikosrpske ideje, Lorkovi je citirao .
Vuka Stefanovia Karadia i njegov spis Srbi svi i svuda i ustvrdio da je
velikosrpsku ideju zaeo Vuk, da je nju ukrasio afarik, Rus platio rubljima, a
Slovenac Kopitar joj utro put svojim vezama. Kako je srpska drava - edo
ruske carske diplomacije postala stvarno i formalno ekspozitura ruske
imperijalne politike, tako je velikosrpska ideja ula od samog poetka u
kompleks sveslavenske misli da bi svoje glavne zastupnike nala meu Rusima
i esima, a kasnije i Francuzima. to je Vuk dao na ideolokom planu, to je
Ilija Garaanin uinio na politikom planu svojim planom (Naertatiije) u
kojem je do pojedinosti bio razraen plan o tome kako hukakom i propagandistikom djelatnosti razmrviti hrvatske zemlje i zatim ih politiki vezati za
Srbiju da bi ih na kraju u danom asu njoj i pripojili. Tim megalomanskim
zamislima - kad bi se jednom ostvarile - izgubili bi narodi koji granie sa
Srbijom (Bugari, Rumunji, Maari i Albanci) dijelove svoga narodnog podruja u korist Srbije, a hrvatski narod bio bi, prema planovima te dvojice
velikosrpske misli, jednostavno uniten!8
Ve 1939. god. Lorkovi je pisao ovako:
Ne smijemo smetnuti s uma, da na hrvatskom povijesnom podruju u banskoj Hrvatskoj,
Dalmaciji i Herceg-Bosni ivi 2,257.000 ne-Hrvata, dok 1,729.000 Hrvata ivi izvan toga
podruja. Na povijesnom hrvatskom podruju broj ne-Hrvata iznosi 37,3 posto, dok 31,4 posto
Hrvata ivi izvan toga podruja! Ta injenica imade visoko znaenje, jer ponituje prigovor, da je
domovina, koju Hrvati od pamtivijeka smatraju svojom, toboe vea, negoli je sam hrvatski
narod, i dokazuje, da ne-Hrvati samo po tome imadu u Hrvatskoj prostora, to Hrvati ive izvan
nje u tuem svijetu. Povijesna injenica, da su ne-Hrvati uli u hrvatska podruja, poto su ona
8

Od Vuka i Ilije Garaanina vodi savreno ravna linija preko komunista

Svetozara Markovia, osnivaa Srpske radikalne stranke, pukovnika D. Dimitrijevia-Apisa i salonskog komunista Jovana Skerlia do Vidovdanskog
ustava i estojanuarske diktature Aleksandra Karaorevia. Tako je bio
doslovce ostvaren plan Vuka i Garaanina!
Kad su srpske podjarene mase u Beogradu i drugim srpskim mjestima 27.
III 1941. izvikivale parolu Bolje rat nego pakt i klicale generalu D. Simoviu, patrijarhu Gavrilu i slonim srbijanskim strankama koje su otkazale
Trojni pakt, u igri je tih dana bila ruka Rusije.
Osnivanje jugoslavenske drave 1918. god. bilo je - po Lorkoviu
maksimalno ostvarenje velikosrpske misli, i to na raun svih susjednih naroda,
ali u prvom redu na raun Hrvata. Tek u njoj je hrvatski narod osjetio na
svojoj koi to znai velikosrpska ideja i stoga je dolo do ogorene borbe.
Kad je 6. IV 1941. kucnuo as i njemake ete prekoraile jugoslavenske
granice, pokazalo se da Srbija stoji uz svoje saveznike* a Hrvatska kao jedan
ovjek uz Reich i Novu Evropu. Ustanak hrvatskog naroda bio je pri tom onaj
inilac koji je omoguio da se rat protiv Jugoslavije vodi munjevito i okona s
malim rtvama. Osnivanjem Nezavisne Drave Hrvatske Nova Evropa udijelila je priznanje hrvatskom narodu za njegovo dranje u travnju 1941. godine.
Meutim, velikosrpstvo nije mirovalo, polaui svoje nade u Anglosaksonce i Ruse i Srbi su kao njihov instrument poveli ustanak prvo u Crnoj Gori
i Srbiji, a zatim i u Hrvatskoj. Na elu tih ustanika (etnika) stajao je pukovnik
Draa Mihailovi kojeg je ubrzo, u znak priznanja, izbjeglika vlada u
Londonu unaprijedila u in generala i zatim ga imenovala ministrom vojske.9
Njegov bi pokret u Hrvatskoj bio u korijenu uguen da nije dobio (neoekivanu) pomo od talijanske vojske i Komunistike partije Jugoslavije!
Govorei opirnije o partizanima, Lorkovi je ustvrdio: 1) Partizanski
pokret predvoen je iskljuivo Komunistikom partijom Jugoslainje i slui
jedinom cilju da uspostave boljeviko-komunistiki sistem na tlu bive Jugoslavije; 2) partizanski pokret zapoele su partizanske brigade iz Srbije i Crne
Gore koje su prele na teritorij NDH. U njima je sve organizirano po ruskom
uzoru i najljepi primjer prua za to ustanova partizanskih komesara meu
kojima se nalaze iskljuivo lanovi Partije. Po ruskom uzoru pristupa se i
osnivanju narodnooslobodilakih odbora s vrhovnim organom AVNOJ-em i
tako se i na vojno-organizacionom planu i na planu civilne uprave osigurava
predvodnika uloga Partije i njenih lanova.
Zatim se Lorkovi upustio u opirniji historijski osvrt i na svoj nain
zbog turskih ratova bila ispranjena, nalazi danas jo potkrepu u etnikoj injenici, prema kojoj se
broj ne-Hrvata u Hrvatskoj priblino podudara s brojem Hrvata u stranom svijetu. Po svojoj
ekonomskoj i socijalnoj razini i strukturi Hrvatska je god. 1931. pruala prostora za 6 milijuna
stanoimika. No kako je u njoj preko 2 milijuna ne-Hrvata, to 1 3/4 mil. Hrvata mora ivjeti izvan
nje.
Konano duevni inventar svakoga Hrvata mora sadravati i svijest o tome, da je jedna
petina Hrvata islamske vjeroispovijesti, da kraj 4,467.000 katolikih Hrvata, stoji u svijetu (god.
1931.) i 1,048.000 muslimanskih Hrvata, koji nijesu dio nijednoga drugog naroda i kojima je
mjesto samo u hrvatskoj narodnoj zajednici, iz koje su potekli te i danas ive u njezinu etnikom
podruju.
Zato Lorkovi vidi kao jedan od najvanijih zadataka sadanjosti i budunosti: zaustaviti
rijeku hrvatskih iseljenika i navrnuti je u istone krajeve domovine, u kojima ima jo dovoljno
zemlje, koji su plodni, slabije naseljeni i potrebni hrvatske krvi i desnice! (Mladen L o r k o v i ,
Narod i zemlja Hrvata, Zagreb 1939, str. 219-220)
9 Ukazom kralja Petra II od 11. I 1942. Dragoljub M. Mihailovi bio je postavljen za
ministra vojske, mornarice i avijacije u prvoj vladi Slobodana Jovanovia.

ocrtao marksizam Svetozara Markovia, odnose Crne ruke Dragutina Dimitrijevia-Apisa i srpskih socijal-demokrata i stav oca hrvatskog nacionalizma Ante Starevia prema socijalizmu i panslavizmu, da bi pri tom ustvrdio
i to da su atentatori na Franza Ferdinanda (N. abrinovi i G. Princip) bili
lanovi srpske socijal-demokratske stranke!
Pri kraju svog izlaganja Lorkovi je nastojao poboljati raspoloenje svog
auditorija tvrdnjama o oajnom poloaju u kojem se nalazi partizanski
pokret, o porazu kod Banje Luke, o partizanskoj odgovornosti za napadaje
iz zraka i drugom. Pri tom je izjavio u svojstvu ministra unutranjih poslova
da je poglavnikova amnestija jo uvijek na snazi i da e ubrzo zbog
izvanrednoga njenog uspjeha biti objavljena zakonska odredba o amnestiji.
Ve tisue i tisue odmetnika odazvalo se toj amnestiji (od 9. IX 1943), a
tisue i tisue je spremno da joj se odazove. No, ustaka e vlada prijetio je
Lorkovi nastaviti najodluniju borbu protiv nepomirljivih bandi, protiv
neprijateljskih uporita u pozadini, banditskih pijuna, agenata i agitatora po
gradovima i uredima koji pomau umu i omoguuju napade razbojnikih
bandi na jedinice, sela i gradove hrvatske domovine. S prijateljima e
postupati prijateljski, a s neprijateljem neprijateljski!
Zavravajui svoje izlaganje, Lorkovi je najavio da e njegov resor
pojaati suradnju s ustakim pokretom, politikim djelom Ante Pavelia, jer
taj pokret karakteriziraju tri znaajke: beskompromisnost, aktivizam i spremnost na svaku rtvu. Temeljei se na tim znaajkama a voen prvim sinom
domovine A. Paveliem, ustaki pokret ima pravo i dunost da u tim pretekim
vremenima bude nosilac i garant hrvatske dravne nezavisnosti. Pri tom
Lorkovi nije propustio a da ne oda duno priznanje doprinosu Wehrmachta
u izgradnji Hrvatske. Izrazio je uvjerenje da e godina 1944. biti godina
velikih iskuenja i brojnih i tekih rtava, ali e to biti i godina u kojoj e biti
postavljeni temeljni preduvjeti za pobjedu Evrope nad boljeviko-plutokratskom urotom.
Lorkovievom predavanju prethodio je - tjedan dana prije - Paveliev
govor prilikom proslave (navodne) petnaestogoinjice potpisivanja ustakog
ustava.10 U njemu je u uvodnim reenicama spomenuo proglaenje diktature
kralja Aleksandra (6. I 1929) i istakao da je svatko tko je u to vrijeme zdravo
sudio morao doi do uvjerenja da se ne moe voditi borba za spas hrvatskog
naroda i hrvatske zemlje ni s tamburicama ni s molitvenikom u ruci. Tako se
rodio Ustaki pokret i poao zdravim putem: putem borbe. Vodila nas je
misao osloboenja - rekao je Paveli. Za tu misao drali smo nunim i
potrebnim sve uiniti, sve uraditi i sve rtvovati. Bila je to borba duga, bila je
na oko esto neznadna. Bilo ih je mnogo, koji su mislili, da se nikada ta borba
ne e ni razviti, a kamo li s uspjehom svriti. Nu ustae je drala u borbi vjera.
Mi smo vjerovali i nae vjerovanje se izpunilo. Ustatvo je poluilo uspjeh,
poluilo je pobjedu. Ne s lancima, ne s pjesmom, ne s pukim nadama, ne s
politiarenjem, ne sa pekulacijama, ne sa spletkama, nego s vjerovanjem i
borbom!
Cesto puta ujemo - nastavio je Paveli - kako neki govore: U Hrvatskoj
u ovaj as i u ovo vrieme ne bi trebalo ustake vlade, ustake vlasti. Trebala bi
neka neutralna vlada.11 Danas neutralac znai ili kukavica ili varalica. Onaj,
10 Hrvatski narod, god. VI, br. 929 od 9. I 1944.
O navodnom potpisivanju ustakog ustava op.: B. K r i z m a n , Ante Paveli i ustae, Zagreb
1978.
11 Ovo je aluzija na razgovore s maekovcima (Koutiem i ostalima).

koji tako govori, ili uva svoju ravu kou ili misli prevariti. Evo, ta dva
svojstva ne moe imati ustaa.
Ustaa i ustatvo otvoreno, javno i jasno izpovieda svoja naela, naela,
koja se odnose na unutranji ivot hrvatskog naroda, na hrvatsku dravu, a i
ono, to se odnosi na vanjski sviet, u prvom redu to se odnosi na naeg
velikog saveznika Njemaki Reich i na njegovog velikog Fhrera. Kad se o
tome radi, Hrvat i ustaa, bio je, jest, i uviek e biti vjeran. Nikada nije Hrvat
iznevjerio, ni Hrvat ustaa iznevjeriti ne e. I mi danas u ovoj borbi, u ovom
velikom ratu, pa i poslije ovoga rata, poslije pobjede ostat emo vjeno vjerni
Velikom Njemakom Reichu i njegovom Fhrern. Nae saveznitvo, nae
bratstvo u oruju, nae drugarstvo, naa vjernost nije na odkaz, nije na
mjesece, nego je trajno i vjeno. Ima naalost ljudi, toga se nade svagdje, ima
politiara, koji ekaju da vide, kada e se kazaljka sree okrenuti. Ustaa ne
eka, on vjeruje, bori se i gine do pobjede.
ujem rekao je Paveli o partizanima da ima svieta negdje, moda
izvan nae domovine, koji je zabrinut u to, da Hrvati odlaze u partizane. Brao
i prijatelji! Neka se iz partizana na naoj zemlji odstrane tuinci, hrvatske
partizane sve emo smjestiti na ovu pozornicu i pogostiti ih. Partizanstvo nije
hrvatska pojava, nije hrvatski izum. Mi taj izum i taj patent priutavamo
svima onima, koji su to partizanstvo zapoeli, koji ga nose, ali u kojem e i
smrtno svriti. Sigurno je, da se sa svih strana neprijatelj hrvatskog naroda
uvukao preko hrvatskih granica u nae zemlje, mislei valjda: najnovija,
najmlaa drava na ovoj strani borbene linije moe biti najslabija toka.
Domobranski gorski i lovaki zdrugovi, te ustaki zdrugovi u suradnji i
suborbi sa slavnim njemakim etama pobiedili bi, da je tih partizana sto puta
vie, nego to ih ima, pa da su i lavovi, a kamo li ne bi onu biedu i nevolju,
koja se po hrvatskim gustim umama skriva i po noi samo kradom mine na
eljeznike pruge stavlja.
Sestre i brao! uzvikivao je Paveli. - Ovaj veliki rat, koji se danas vodi,
jest ideoloki rat. Ima ideoloko obiljeje: bori se s jedne strane Europa na elu
s Fhrerom za jedan novi zdrav poredak i ivot, a s druge strane otrcana
demokracija, koja je stotinu godina ila u tom pravcu od neuspjeha do
neuspjeha, izlizana i otrcana zajedno s najmranijim sistemom poboljevienog komunizma. I tu, u toj borbi, dvie su strane, dvie ideoloke strane. Mi
stojimo na strani Fhrera, mi stojimo na naelima nacionalizma, nacionalsocijalizma, ustatva. Samo onaj, koji je ideoloki na naoj strani, moe se s nama
boriti. Onaj, koji je ideoloki na drugoj strani, taj je na neprijatelj. Zato
moramo svi budnim okom gledati u ovim odsudnim asovima i svakoga, koji
je ideoloki na drugoj strani, imati pred oima. Mi ne traimo od nikoga da
bude ustaa. Ustae se raaju, ustae se ne stvaraju. Tko ljubi svoju domovinu,
tko je za hrvatsku dravu, tko je za hrvatski narod i za hrvatsku dravu i tko je
za saveznitvo s Njemakom spreman i umrieti, taj je ustaa. Ali i ako od
nikoga ne traimo, da poloi ustaku zakletvu, traimo imperativno od
svakoga, da ne die ruku na ustatvo. Ustatvo je temelj ove drave, ustatvo je
temelj dananjeg ivota u dravi, ustatvo je baza, na kojoj se sve izgrauje, i
ako Bog da do kraja e se izgraditi.
Kasche je 21. I 1944. 12 pribiljeio sadraj razgovora s direktorom dravnog poljoprivrednog gospodarstva u Bojakovini knjievnikom Slavkom Ko12

AJ, T-501, rolna 265.

larom.13 Kolar ga je obavijestio zapisuje Kasche o prilikama to vladaju u

azmi koju su zaposjeli partizani. Onamo se bila zaputila njegova roakinja s
jo jednom gospoom da posjeti Kolarovu majku i nakon povratka iz azme
ispriala Kolaru ovo:
Na prvu partizansku strau naile su osam kilometara juno od azme u
selu Dabei. Ondje su srele i vie ena koje su partizani zaustavili jer su bez
partizanske propusnice htjele napustiti podruje azme. Njih su partizani
zajedno s Kolarovim gospoama dopratili u azmu. Komandant mjesta
kojemu su ih doveli bio je neki pravoslavac iz Gline koji je prije bio
dimnjaar u Kriu, kotar azma. Zatraio je da ili smjesta otputuju, ili pak
ostanu u azmi. Dobile su mogunost da se vrate zaslugom politikog
komesara Jerka Rukavine koji je prije jednom bio tajnik direktora Kolara u
1941. godini. Majka S. Kolara i druge znanice opisale su partizansko zauzimanje azme i trenutane prilike ovako: azmu su zauzeli moslavaki partizani
koji su pod zatitom jako kinog i maglovitog vremena dovukli lake topove u
blizinu kasarna hrvatskog bataljuna i njemako-hrvatske andarmerije. Budui da nije bilo isturenih straa, iznenaenje je uspjelo. Borba je potrajala 36
sati. Bataljun i andarmerija branili su se o kraja i pretrpjeli su vrlo teke
gubitke. Bataljun se pokuao probiti. Ostatak orunika se predao, ali su ih
partizani postrijeljali. To strijeljanje i komunistiki obiaji partizana pobudili
su u meuvremenu otklon stanovnitva azme i seljaka iz okolice. I seljaci
koji su prije pokazivali izvjesne simpatije za partizane, danas se izjanjavaju
protiv njih. Partizani sami ne potjeu iz onog kraja i kod njih se nalazi
nekoliko funkcionara Hrvatske seljake stranke. Pokuali su da u mjesne
odbore uvuku svoje pristae. Kotarski predstojnik ve je po drugi put uhapen
i doveden u logor. Bit e da je strijeljan. Ostale su inovnike prisilili da dalje
obavljaju svoju dunost, da daju partizanima smjetaj u svom stanu i da ih
hrane. Plau ne primaju, a ako ne ele nadalje obavljati svoju dunost, bit e
uhapeni. Partizani imaju u azmi i svoju glazbu. O njihovoj snazi nita se nije
moglo utvrditi. Vlada velika nestaica soli i duhana. ivene namirnice se
troe pri bezobzirnom nastanjivanju partizana. Prilikom zauzimanja mjesta
dolazilo je do pljaki, a gdje bi se nastanili, ire samo nered i neistou.
Napadaji Nijemaca iz zraka nisu nita od onog pogodili to bi moglo koditi
partizanima, ali zato obiteljske kue onih koji su pozitivno orijentirani i za
dravu su, a ne protiv nje. Na povratku su obje gospoe prolazile minskim
poljem na putu do kolodvora u Ivani-Gradu. Vodila ih je neka seljanka.
Budui da nisu posjedovale ni njemaku ni hrvatsku propusnicu, otile su u
susjedno selo k poznatoj uiteljici koja ih je uputila na tu seljanku da ih
sprovede preko minskog polja. Na tom mjestu Kasche pravi napomenu da je
znaajno, jer su onda i partizani obavijeteni o tome gdje su poloene mine.
Direktor Kolar ocjenjuje raspoloenje seljaka u azmanskom kotaru povoljno
za njemaku stranu. Ako bi partizani tamo ostali dulje, moralo bi ponaanje
Nijemaca biti prema stanovnitvu mudrije i suzdranije da bi iskoristili
raspoloenje i pridobili stanovnitvo na svoju stranu. Kolar se vrlo pohvalno
izraavao o ponaanju jedinica divizije generala Zwade u Bojakovini i
okolici. Seljaci ve imaju dobre odnose s vojnicima i izraavaju samo jednu
elju: da im ponovno ne zaprijete partizani. (Primjedba Kaschea: To je vano
za formiranje seoske strae; imena svih spomenutih osoba treba prema van
ostati tajna.)
1

' O Kolaru op.: Zvonimir K u l u n d i , Slavko Kolar i njegovo vrijeme, Zagreb 1977.

2. General Warlimont i R. Kronholz u Zagrebu. Nekoliko tjedana prije

nego to je izbila kriza oko ustakog ministra oruanih snaga F. Navratila,
. general Glaise bio je pozvan da Vrhovnoj komandi poalje izvjetaj i ocjenu o
oruanim snagama NDH na prijelazu iz 1943. u 1944. godinu. U njemu je
Glaise 5. I 1944. 14 napisao ovo:
Hrvatska je uspela pie Glaise da se oslobodi italijanske hipoteke u
drugoj polovini 1943. g. Ova je takoer nanela najdublje rane odbrambenoj
moi u organizatorskom i etikom pogledu. Druga teka hipoteka, koja sve
vie optereuje iz meseca u mesec takoer i nemaki Vermaht je rat protiv
bandi. Teke optube su podignute u irokoj javnosti protiv kursa vladavine
koji je od nas usmeren. Pravoslavni su u poetku gotovo sami bili nosioci
ustanka; oni su iskljueni iz vojne obaveze. Ipak oseaju i borci hrvatske
nacionalnosti borbu protiv partizana kao rat protiv brata. U 1943. godini
postala je injenica ono to su jedno pola godine ranije, u razgovorima sa
merodavnim nemakim generalima, poglavnik i maral (Slavko Kvaternik,
tadanji ustaki vojskovoa) odbijali kao nepodnoljivo: celokupne hrvatske
trupe i glavni deo ustake milicije bili su na putu da budu prilikom angaovanja potinjeni nemakim stareinama preko nemakog opunomoenog generala. Tolerisanje krvavih, neljudskih izliva ustake politike dalekoseno je
nakodilo razvoju prijateljstva prema Nemakoj u Hrvatskoj. Takoer se ine
Nemci odgovornim za drugo zlo, npr. za privrednu i finansijsku teku
situaciju.
Poetkom 1943. g. pristupilo se ostvarenju organizacijskog plana, koji je
neto pre izradila Vrhovna komanda Vermahta/Operativni tab za Hrvatsku.
Jednovremeno je baena u borbu 369. divizija (tzv. 'vraja') kao 1. hrvatska
legionarska. U martu i aprilu poelo se sa formiranjem jedne SS-policijske i
muslimanske divizije (nazvana 13. SS-divizija Handar) jednovremeno sa
formiranjem prvih hrvatskih lovakih brigada (zdrugova) na podruju komandanta nemakih trupa. Druga 'legionarska divizija', 373, nastala je u
Delershajmu. Dobijanje ljudstva bilo je skopano sa raznoraznim tekoama;
ipak se moglo pristupiti formiranju jo jedne legionarske divizije (to je bila
392. legionarska divizija, nazvana 'plava'). Sve etiri planirane lovake brigade mogle su se formirati pravilno. Njihovo naoruavanje i podizanje
lovakih brigada na 6 bataljona napreduje, pri emu 5. i 6. bataljon svakako
bi trebali da budu najpre formirani kao okvirne trupe. Oficirska i podoficirska
kola u tokerauu, koja postoji od jeseni 1941. god., dala je hrvatskoj
oruanoj snazi, zajedno sa legionarskim divizijama, dosada okruglo 2.700
stareina i podoficira. Pri tom su odravani razliiti drugi kursevi za obuku i
lovakim i brdskim brigadama isto tako su davani nemaki nastavnici.
Naroiti predmet brige i panje ostala je brigada za obezbedenje eleznica.
Vojniku efektivnu sposobnost hrvatskog naroda nemake su voe ocenjivale iz nedelje u nedelju nepovoljnije. O nedostatku muke discipline, borbenog duha, o bekstvu iz vojske, prelaenju celih bataljona, pod komandom
oficira koji su pogazili zakletvu, o izdaji neprijatelju i sporazumu sa njim
javljano je sve vie i vie. Odluujue probleme treba traiti, kao i pre, u
pitanju vodstva i, na alost, na politikom terenu. Velika oskudica u sposobnim, u svakom pogledu odgovarajuim oficirima tek bi se mogla unekoliko
tokom godina ublaiti.
14
Zbornik dokumenata i podataka o Narodnooslobodilakom ratu naroda Jugoslavije,
Tom XII, knjiga 4, Dokumenti Nemakog Rajha 1944-1945, Beograd 1979, str. 103-107. Vidi i
G. F r i c k e , nav. djelo, str. 156-157.

Na politikom polju, posle izdaje Badoljove Italije nastavlja Glaise svoj

izvjetaj VK u Hrvatskoj su se mnogostruko nadali da e uspeti pridobiti
vodu ranije seljake partije (VI. Maeka) za saradnju u vladi. Pokuaji da se
doe do ire baze za vladu ipak su se izjalovili usled antipatija oba partnera
pregovaraa. Poglavnik i njegov krug pomiljali su najpre na to da se dre
sile,15 ma koliko to kotalo. Moe se takoer primetiti da ale to su u bolja
vremena dozvolili da uopte odustanu od teroristikih metoda. Za nemako
vojno vodstvo i za stav nemakog vojnika bilo bi oivljavanje ustakog terora
tu skoro nepodnoljivo. U njihovoj oruanoj sili, u 'domobranima', ne vidi
sadanja hrvatska vlada instrument za odravanje. Ona veruje da jedino i samo
u ustakoj miliciji (Ustakoj vojnici) isti poseduje.
Koje bi dejstvo u hrvatskoj zemlji moglo imati uvrenje nepr.(ijateljskih)
snaga koje dolaze spolja, ne da se jasno predskazati. Sposobnost za otpor
nacionalnih hrvatskih trupa i samih vojnika legije postavljeno je na nadasve
teku probu.
Kod ustake milicije (Ustake vojnice), po svom karakteru dobrovoljake
trupe, uspesi bi se postigli kad bi se ona mogla vie izvui iz uticaja politike i
njenih metoda, i time postepeno mogla zadobiti za sebe poverenje irih
narodnih krugova. Problem se mora sagledati s vojnike strane. Ustaka
milicija ne bi smela samo na papiru ve takoe i u stvarnosti da bude sastavni
deo hrvatskih oruanih snaga i po svim slubama da bude potinjena ministru
rata. Trzavice, na koje poslednji (dogaaji) ukazuju, bile bi uticajem svih
merodavnih nemakih slubenih instanci Vermahta savladane. Odgovarajuim, jednostavnim regulisanjem komandnih odnosa spreilo bi se da milicijske
(ustake) jedinice vode posebni, potpuno sopstveni, ivot izvan hrvatske
oruane sile i da zapovesti dobijaju od drugih a ne od svojih vojnih pretpostavljenih, medu koje se kao vrhovni komandant uraunava poglavnik, koji je i
ustakoj miliciji posebno zaklet. Samo bi se tada moglo odgovoriti i sa
nemake strane firerovom uputstvu od 29. oktobra 1943. bez bitnih trvenja.
Problem hrvatskog vazduhoplovstva jedva da je manje zapleten od kopnene snage. Kao pomorac, Hrvat se dobro pokazao u okviru nemakih
pomorskih snaga i pomorskih ureaja, po svim predvianjima prema njegovom tradicionalnom glasu.
Vrhovna komanda Wehrmachta i Hitler sm - suoeni s raznim, esto
upravo kontradiktornim ocjenama poloaja u ustakoj NDH (Kasche Glaise
u prvom redu;16 poslanik H. Neubacher iz Beograda, pa zatim feldmaral
Freih. v. Weichs takoer iz Beograda, general Rendulic iz Vrnjake banje i
drugi) - otposlali su Jodlova zamjenika, general-potpukovnika Waltera Warlimonta da obie Jugoistok i da izvri munjevito inspekcijsko putovanje (od
16. do 22. sijenja 1944) 17 . U letu do Sofije - to je bio zapravo njegov cilj zaustavio se na jedan dan u Zagrebu gdje je razgovarao s Kascheom i
Glaiseom, a posjetio je i Pavelia. Tom susretu Paveli-Warlimont prisustvovali su ministri Lorkovi, Peri i Navratil. Lorkovi je iskoristio priliku da u
dogovoru s Paveliem - podnese predstavniku VK rukovet elja ustake vlade
s kojima se Navratil - koji je uostalom tom prilikom pokazivao upadljivu
uzdranost nije, ini se, uope slagao. Iz raznih elja to ih je prezentirao
Pogreno prevedeno: odre na vlasti.
Za Kaschea je Glaise u zatvorenom krugu govorio da je beznadni iluzionist.
O svemu tome vie: Kriegstagebuch des Oberkommandos der Wehrmacht (Wehrmachtfhrungsstab), Band IV: 1. Januar 1944 - 22. Mai 1945, Erster Halbband, Frankfurt am Main
1961, str. 733 i d.
15

17

Lorkovi izbijala je vrlo iva elja kako je to zapazio i sm Warlimont da

im, usprkos sve brojnijim nemirima, priznaju suverenitet. Izmeu ostalog,
predloili su tom prilikom da se organiziraju seoske strae i da ih njemaka
strana naorua. Zanimljiva je pri tom pojedinost da se glavnokomandujui na
Jugoistoku (v. Weichs) njegovo je miljenje o tome Warlimont dobio pri
povratku u Beogradu - sloio s eventualnim organiziranjem seoskih straa
samo pod uvjetom da je vezano za njemake vojne instance i s njemakom
organizacionom srikom (organizacija Kammerhofer) i kao neko proirenje i
nadopuna njemako-hrvatske andarmerije, a nipoto pod ministrom unutranjih poslova NDH ili ak ustaa. Warlimont je sa svoje strane bio sklon
preporuiti pretpostavljenima da pri tom ustakoj vladi priznaju i odobre
sudjelovanje i utjecaj u izvjesnoj mjeri. Dalje, meu eljama koje je Lorkovi
iznio tom prilikom bio je prijedlog da se formira jedinstvena njemaka
komanda sa sjeditem u Hrvatskoj, usko povezana s hrvatskom vladom i
vojnim vodstvom oruanih snaga u Zagrebu kako bi se tako osiguralo
pravodobno obavjetavanje o njemakim namjerama na vojnom planu [prema
dotadanjem organizacionom sustavu u Zagrebu je njemaki opunomoeni
general (Glaise-Horstenau) imao ovlatenja jednoga teritorijalnog zapovjednika, dok je taktiko vodstvo operacija pripadalo komandi Drugoga oklopnog korpusa, odnosno konkretno gen. Rendulicu]. Po miljenju gen. Warlimonta nije se trebalo izai u susret toj elji ustake vlade, jer je odnos izmeu
njemakoga opunomoenog generala i Rendulica bio dovoljno razraen i
razjanjen nareenjem VK od 7. IX 1943. Njime je "bilo propisano da gen.
Glaise bude pravodobno obavjetavan o namjeravanim operacijama Drugoga
oklopnog korpusa kako bi sa svoje strane uzmogao obavijestiti hrvatsku
vladu. Na kraju, ustaka je strana prigovarala to pojedine njemake komande
formiraju etnike odrede pod vodstvom Srbijanaca u dalmatinskom obalnom
podruju (navodna brojana snaga tih odreda: 30.000 do 35.000 ljudi).
Warlimont se u svom odgovoru ograniio na to da obea provjeru te informacije o etnicima koju je v. Weichs ocijenio kao sasvim nevjerojatnu. Pravi
(skriveni) razlog za takvu tvrdnju s ustake strane leao je u spoznaji o
izvjesnoj promjeni njemakog stava prema Srbiji i srpstvu, do ega je dolo
pretkraj 1943. godine.18 Ta se promjena oitovala u podrci Nedievoj vladi i
u ugovorima to su ih Nijemci zakljuivali na terenu s pojedinim komandantima etnikih odreda Drae Mihailovia.
Poto je gen. Warlimont, nakon svog povratka u Hitlerov Glavni stan,
referirao Fhrern 22. sijenja o rezultatima svog puta, poslao je sutradan
generalu Glaiseu osobno pismo o tome kako da tretiraju pojedina pitanja koja
je hrvatska strana bila iznijela prilikom njegova boravka u Zagrebu. Feldmaral Freih. v. Weichs u meuvremenu je naredio da se osnuju seoske strae; pri
tom se moraju ograniiti na potrebnu mjeru i organizirati ih samo u sporazumu s njemakim komandama na terenu i s osloncem na organizaciju
Kammerhofer. Stvaranje jedne jedinstvene njemake komande u Hrvatskoj sa
sjeditem u Zagrebu ne dolazi u obzir; komanda Drugoga oklopnog korpusa
mora pravodobno obavijestiti njemakoga opunomoenog generala o svojim
namjerama; podaci vlade u Zagrebu o njemakim etnikim odredima u
Dalmaciji uvelike su pretjerani; Srbijanci (Srbi iz Srbije) nisu angairani pri
tome. O eventualnom postavljanju jednog opunomoenika Reicha u Hrvatskoj o emu su takoer razgovarali Glaise i Warlimont prilikom boravka u
18

Nosilac te politike bio je bez sumnje poslanik H. Neubacher.

Zagrebu saopio je Warlimont u pismu Glaiseu da u tom asu ne postoji

sklonost vrha, a nije ni vrijeme da pristupe takvim (radikalnim) zahvatima i
dalekosenim mjerama.
Bivi upravni povjerenik kod Druge armate u Suaku David Sini po
povratku iz Rima, u Zagreb - mnogo se vrtio i druio s pojedinim prvacima
Hrvatske seljake stranke i od maekovaca prvo se sreo s Josipom Torbarom.
O tom svom kretanju i razgovorima izjavio je u istrazi ovo:
Doavi u Zagreb stupio sam u kontakt sa Torbarom. Njemu sam sad
usmeno iznio detalje onih mojih razgovora u Italiji. Zakljuak koji je bio:
Postoji bojazan da saveznici daju podrku etnicima, ali to se moe osujetiti,
samo treba raditi. HSS mora to aktivnijom postati i biti sposobna postati to
odluniji faktor na podruju Hrvatske, pa s jedne strane HSS, a s druge NOP,
a etnike desagulirati (desavuirati?) pred saveznicima, pa e stvari ii dobro,
pogotovo to postoji vjerovatnost da izmeu HSS-a i NOP-a ako oni ostanu
jedini faktori na koga e raunati Englezi, vjerojatno e u tom sluaju od ta
dva faktora Englezi uvijek vie dati podrke HSS-u. Opazio sam da Pernar i
Torbar uvijek raunaju na podrku Engleza etnicima mjesto NOP-u, a da bi
ak i eljeli da uz HSS Englezi daju podrku ba etnicima, a ne NOP-u. Ja se
nisam s time slagao i dokazivao sam im na sve mogue naine da etnici
pretstavljaju opasnost za hrvatski narod, jer e dou li oni do vlasti ne samo
osveivati se svim Hrvatima, ve stati na centralistikom stanovitu dravnog
ureenja i zanijekati sav sporazum Cvetkovi-Maek. Ali tu sam vidio da oni
ovako rezoniraju: HSS e biti u Hrvatskoj, a etnici u srpskim krajevima, a
Krnjevi da ionako radi kod saveznika na priznanju i odranju drave
Hrvatske, kao samostalne tvorevine. U tom sluaju da (nema) mogunosti
(opasnosti) da etnici budu u Hrvatskoj, ve da je samo profit ako etnici
budu u Srbiji, a HSS u Hrvatskoj, koja e se pretstaviti Englezima (kao)
nacionalna stranka, te e onda nama i Englezima to konvenirati u zapreavanju komunizma, tj. zapreivanje partizanske akcije. ak HSS da treba pokazati to nacionalnije dranje, jer e jo uvijek podii u oima saveznika. Pod
nacionalnije mislili su na protukomuniste. Ja se nisam sloio s takvim gledanjem, pa sam i Dr. Frangeu iznio svoje negodovanje.19
Poto sam uo za pregovore koje je vodio Kouti sa Lorkoviem i poto
je Frange rekao da je Kouti mjerodavniji to se tie rada HSS-a, nego li svi
drugi - izjavio je dalje Sini ja sam traio uu vezu s Koutiem, kojeg sam
poznavao, ali s kojim nisam ue saraivao, a niti se kroz NDH s njime
sastajao. Koncem 1943. g. stupio sam u vezu s Koutiem. S njim sam
razgovarao openito, u prvom redu o njegovim razgovorima s Lorkoviem.
On je bio bijesan na Lorkovia i na Pavelia, jer ti su se razgovori vodili po
odobrenju Pavelia, pa je najprije bila obeana predaja vlasti HSS-u, kad doe
do sloma u Italiji i saveznici se priblie Balkanu na kojem su Njemci vojniki
slabo. Onda se opet pregovaralo o tome da e ustae predati vlast jednoj
neutralnoj inovnikoj vladi, koja bi imala dokinuti sve ratne zakone, raspustiti logore, uvesti mirnodobski poredak, a prema Njemcima zauzeti stav
neutralnosti. Jer se predvialo da Njemci udare iz Italije i pribliavanjem
saveznika Balkanu e morati misliti samo na obranu Njemake, a istupivi iz
Italije moi e otstupiti i sa Balkana sretni da ih od tud nitko ne napada. Onda
bi ta vlada predala vlast HSS-u. Meutim, Paveli je nakon to je bio i Maek
dao pristanak na gornje, a Torbar da je iao kod Maeka za pristanak,
19

A-VII, NDH, I. O. 9, Br. reg. 6/7 - 1-87, Zapisnik sasluanja Davida Sinia.

prekinuo pregovore i ak u jednom govoru napao HSS izjavivi da ustatvo

ostaje temelj hrvatske politike.20 Ja sam mu iznio svoje stanovite i moja
opaanja da saveznici raunaju na NOP, kao i na etnike, ali da bi trebalo
raditi na tome da se etnici desavuiraju i da oni nikako ne dou u obzir kod
saveznika, a poto saveznici raunaju na NOP treba da-i HSS rauna. On je od
mene traio kao ovjeka koji se za taj problem interesovao za podatke o
etnikom djelovanju. Ja sam mu pruio ono to sam znao o njihovoj saradnji
s Talijanima, a kasnije sam prikupljao podatke o saradnji etnika s Njemcima.
Do podataka sam dolazio na privatan nain u uredu Dr. Ruia, koji je bio u
ministarstvu unutranjih poslova, kao savjetnik, a prije savjetnik kod povjerenitva i koji je u uredu primao izvjetaje iz itave zemlje o saradnji Njemaca sa
etnicima. Ja sam dolazio u ured i listao te izvjetaje, biljeei zanimljive
stvari. Tako isto privatno sam dolazio kod svojeg poznanika u ministarstvo
vanjskih poslova i to Dr. Baia, te i tamo prikupljao podatke. Ja sam to
pokazivao Koutiu, no on me je kasnije naputio da sve to sredim u obliku
jednog elaborata i da to predam Farolfiju. Na Farolfija me je uputio Kouti
kao najueg saradnika. On je prije bio vie Torbarov, ali se je kako sam vidio i
doznao odbio od njih. Istovremeno ba u vezi tih razgovora negativnih po
etnicima, a mogunostima veze sa NOP, rekao mi je Kouti da ne razgovaram s Torbarom i Pernarom. Meu ostalim i radi toga, jer da su oni, osobito
Pernar, brbljavi. To je mene od ovih potpuno udaljilo.
Ja sam s Koutiem razgovarao o onom to sam uo da Krnjevi radi na
priznavanju drave Hrvatske od strane saveznika. Kouti mi je rekao da on
ne vjeruje u mogunost priznanja drave Hrvatske, jer se Englezi nee odrei
Jugoslavije i povratka na predratno stanje. to se tie dravnih teritorija
Englezi da tako lako ne mijenjaju svoju politiku i ne odluuju se tako lako na
neto novog. U tom meuvremenu iz razgovora osobito sa Farolfijem doznao
sam da HSS nastoji oko veza sa inozemstvom, radi informacija, radi svoje
propagande. Tako sam doznao iako se nisam detaljno interesirao da Farolfi
odrava vezu sa Periem, koji je bio ministar vanjskih poslova, da nastoje
preko kurira ministarstva vanjskih poslova slati i primati vijesti, da je Krnjevi
bio u vicarskoj i u Portugalu, da je Lamer, a kasnije Cabas, koji je bio ef
trgovinske delegacije NDH u vicarskoj, radi za HSS, da je Benzon ponudio
svoje usluge HSS-u. Ovo posljednje sam ve prije doznao, te da je slovaki
konzul u Beu dolazio s porukama Benzona u Zagreb k Pernaru i da je Benzon
traio legitimaciju od njih da moe raditi za HSS u inozemstvu, jer se ne
namjerava vratiti. Da je dobio preporueno pismo, a upuen da je bio na HSS
u emigraciji u Maarskoj, jer tamo da rade Jakupi i Jasinski. uo sam da
poslanik NDH u paniji ima vezu sa jugoslavenskim konzulom u Portugaliji i
da je tim putem dolazila ili ila poruka u inozemstvo i obratno. Jednom sam
od Farolfija uo da se poznaje sa nekim zubarom Pandakoviem, a ovaj da
ima dobre veze, mislim i direktno sa Englezima, a sjeam se da je tom prilikom
pomenuo mi Farolfi vezu Pandakovia s nekim u vicarskom konzulatu u
Zagrebu i to s nekom enskom tajnicom, koja esto putuje u vicarsku.
Od mene su traili priznao je dalje Sini da ja interveniram dva ili tri
puta kod Lorkovia za pojedine omladince HSS-a koji su bili uhapeni i to sam
inio. Tim prilikama sam Lorkoviu uvijek govorio da kako e Njemci izgubiti
rat i da se nije smjelo ne izvriti ono to se pregovaralo sa HSS-om. Preko
Lorkovia sam intervenirao da Peri namjesti u svom ministarstvu nekog do
20

To je bio Paveliev govor odran 9. I 1944.

tada inovnika u ZEMPRO, koji je bio maekovac, a ne sjeam mu se imena.

Tako je jedan kurir, koji je bio odreen od ministarstva vanjskih, da ide u
inozemstvo, pa bio odgoen njegov put neka kaem Lorkoviu da ga Peri
odmah poalje.21
Za zagrebako vodstvo HSS-a zainteresirao se Hermann Neubacher u
Beogradu i nekako u to isto vrijeme poslao u Zagreb svog povjerenika
Roberta Kronholza, generalnog direktora otpremnikog poduzea Schencker
u Beogradu, a negdanjeg austrijskog generalnog konzula u Beogradu (do
Anschlussa 1938. godine).
Sastanak Kronholza sa zagrebakim vodeim maekovcima bio je odran
u stanu umirovljenog domobranskog generala Pere Blakovia koji je prije
rata bio dugogodinji predsjednik Hrvatskog kluba u Beogradu.
Evo to je o tom sastanku zapisniki iskazala (zapisnik je od 13. VI
1945) 22 profesorica Zdenka Blakovi-Makanec, udovica gen. P. Blakovia,
u toku sudskog procesa protiv Slavka Kvaternika i drugova.
Negdje poetkom g. 1944. doli su u moj stan bivi generalni konzul,
ravnatelj otpremnikog d. d. Schenker iz Beograda Kronholz, te
ing. A. Kouti i dr. Baria Smoljan. Na tom sastanku prisutni smo bili jo i
moj suprug, general Pero Blakovi, i ja. Dr. Kronholz, prijatelj Neubachera,
povjerenika za jugoistok, elio je uti da li bi HSS bila voljna kolaborirati s
Nijemcima. Dr. Kronholz i Neubacher imali su neki konkurentski spor s
Kascheom i Neuhausenom, koji je u posljednje vrijeme bio povjerenik za
privredna pitanja, ovjek koji je u Beogradu bio svemoan i koji je, kako se
govorilo, bio tamonji ef Gestapa. Na tom sastanku Kronholz je predlagao te
pitao Koutia i Smoljana, da li bi HSS bila spremna na suradnju i to pod
uvjetom da se maknu ustae i Kasche. Kouti je odbio direktnu suradnju, ali
je naglasio, da bi HSS mogla da pristane na to, da se imenuje tj. da Nijemci
imenuju jednu isto inovniku vanstranaku vladu, protiv koje HSS ne bi
nita poduzimala nego bi ju primila s benevolencijom. Kronholz je to primio
sa simpatijama i pitao Koutia i Smoljana, da li bi mu oni mogli sugerirati i
predloiti one ljude, koji bi doli u obzir za takvu prelaznu vladu. Slijedei dan
je doao dr. Kronholz ponovno, a Smoljan ga je ve ekao i uruio mu kuvertu
s popisom ljudi, predloenih za tu prelaznu vladu.
Kasnije je Kronholz saopio mom suprugu, kad je opet jednom zgodom
doao u Zagreb, da je referirao Neubacheru o sastanku u Zagrebu s Koutiem i Smoljanom. Tom referatu je bio prisutan i neki Veesenmayer, Neubacherov intimus, kojega nazivlju 'Staatenbilder', jer je, ini mi se, u Grkoj ili
Rumunjskoj stvarao tamonje vlade.
Poslije toga Veesenmayer je otiao u Budimpetu i tamo se sastao s
poslanikom NDH dr. Koakom i dao mu neka imena s gornjeg spiska za
spomenutu prelaznu vladu, dakle sa spiska to ga je Kronholz dobio od
Koutia. O tome je Koak odmah, preko kurirske veze, obavijestio Poglavnika, i tako se je to doznalo.
Sm Kouti je u istrazi ovako opisao taj susret s Kronholzom:
Kronholz je doao iz Beograda. On je bio za vrijeme Jugoslavije austrijski
konzul u Beogradu. U to vrijeme bio je kod Nedia u Beogradu, ali ne znam u
kojoj funkciji. Iz razgovora s njime doznao sam tada, da je doao iz Beograda
A-VII, NDH, 1 . 0 . 9 , Br. reg. 6/7 - 1-87, Zapisnik sasluanja Davida Sinia.
Elaborat pod naslovom Put izdaje dr. Maeka i druine, sainjen 1948. godine: A-VII,
NDH, I. O. 10, Br. reg. 1/3 - 1-580, str. 228.
21
22

u Zagreb. Nas dvojica smo se vidjeli u stanu gen. Pere Blakovia u Preradovievoj ul. Blakovi mi je telefonirao da doem radi vanih stvari. Tamo sam
naao spomenutog g. Kronholza, kojega mi je pretstavio Blakovi. Ja tada
nisam za njega nikada uo. Njegova je namjera bila, kako sam razabrao, da
mimo Kaschea i njegove neuspjele akcije pokua ostvariti plan o suradnji.
Pored ostaloga predloio je, da li bi se ja htio sastati ~s Nediem da od njega
ujem kako je zadovoljan sa suradnjom s Nijemcima. Prisutni su bili na tome
sastanku osim mene i Kronholza, Baria Smoljan, Pero Blakovi i njegova
gospoda. Nakon izvjesnog vremena pozvao me Blakovi opet k sebi, a kod
njega je bio i Kronholz, koji je bio na proputovnju kroz Zagreb. Sjeam se, da
je tada Kronholz izmeu ostalog rekao, da je radi onih naih razgovora
nastala neka afera, koju je Kasche inicirao preko vlade u Berlinu i da je on,
Kronholz, bio pozvan na odgovornost to se mijea u tuu kompetenciju.23
Na pitanje to je bio predmet prvog razgovora s Kronholzom, in. Kouti
je odgovorio:
Ja sam mu izloio tok razgovora s Mandiem i objasnio kako oni (tj.
ustae) nisu prihvatili nau misao da predaju vlast nekoj nadstranakoj vladi.
On je zapitao koji bi to ljudi bili jer da Pavelievci kau, da takovih i nema,
poto je svaki nekuda opredijeljen. Ja sam mu rekao, da nisam s nikim
razgovarao ni pregovarao, a onda da i ne bi elio spominjati nikakova imena.
Rekao sam, da ih oni mogu i sami potraiti. Kronholz je pak inzistirao na
tome da kaem koji su to ljudi, koji bi po mojem miljenju mogli ui u vladu.
Ja sam odgovorio: 'Vi poznajete ljude i imate o njima informacije, pa ih
potraite sami!' Smoljan je na to rekao, da bi ih se nalo. Na to sam ja kazao:
'Pa dobro, naite ih Vi!' Smoljan je na to pristao. Poslije podne ili sutradan
dali su mu neka imena. Rekao mi je ili Blakovi ili Smoljan, da su napravili
popis i dali ga Kronholzu. Prigodom drugog posjeta Kronholza, kad sam opet
s njime govorio, doznao sam da je taj popis dobio Veesenmayer, koji je bio
primijetio da su na popisu slobodni zidari, neprijatelji ustaa i Nijemaca,
kojima je svrha minirati ovaj reim. Zbog toga, izgleda, nastala je afera koju
smo spomenuli, i to radi mijeanja Kronholza u Kascheovu kompetenciju.
Napominjem, da ja nisam poslije prvog razgovora konzultiran ili pitan za
kakva imena te koja imena treba dati, niti sam to traio. To su napisali, kako
sam uo, Smoljan i Blakovi.24
Baria Smoljan je u istrazi25 dao svoje vienje tog sastanka ovako:
To je bilo u stanu gen. Pere Blakovia. Prisutan je bio i ing. A. Kouti.
Na pitanja odgovarao je ing. A. Kouti u dugom obrazlaganju. Tendencija
tog obrazlaganja bila je u tome, da Nijemci smijene ustaku vlast i postave
jednu privremenu neutralnu vladu, sastavljenu od raznih profesora i drugih
javnih radnika neutralaca, a da se nakon rata provedu izbori i da tada narod
izabere sebi vladu koju eli. Kouti je predlagao izriito obrazovanje t. zv.
vanstranake vlade.
Povodom toga govorilo se o tome, tko bi mogao doi u obzir za jednu
takovu vladu. Spominjani su neki sveuilini profesori, kao i bivi pretsjednik
zagrebakog upravnog suda (dr Milovan Zorii), no ja se ne sjeam poimence tih ljudi. Koliko se sjeam spominjan je ing. Stipeti, general Prpi,
general Mari, prof. Lukas, a za ostale se ne sjeam.
23
24
25

18

Isti izvor, str. 228-229.

Isti izvor.
Isti izvor, str. 229

U s t a e i T r e i Reich I

273

Razgovori o pojedinim osobama poeli su kad je Kronholz primijetio da

smo mi ve ustaama predlagali neku neutralnu vladu te pitao, da li doista
imade kod nas neutralnih ljudi? Kasnije je Kronholz traio pismeni popis ljudi
koji bi doli u obzir za tu vladu, nato je Kouti rekao da e sutradan poslati
taj traeni popis.
Kad smo izali od Blakovia rekao je Kouti neka ja napravim taj popis i
navedem osobe koje su bile spominjane, te da dodam jo neke. U popisu je bilo
jedno 20 imena i ja sam uvrstio samo ona, koja su dan prije bila spominjana u
zajednikom razgovoru.
Predoen mi je Koutiev iskaz izjavio je dalje Smoljan - u kome se
tvrdi, da sam ja rekao da se mogu nai osobe za takvu vanstranaku vladu,
nato da mi je on rekao: 'Pa dobro, naite ih Vi!' Meutim taj iskaz
ing. Koutia nije toan, nego se je stvar odigrala onako kako sam ju ja
prikazao tj. Kouti je-rekao Kronholzu da e mu sutradan dati popis, a onda
je rekao meni neka ja taj popis napravim.
Jo je Smoljan naveo: Blakovi nam je pretstavio Kronholza kao ovjeka
na vrlo dobroj nozi s njemakim povjerenikom za jugoistok Neubacherom.
Naknadno su ponovno presluali udovicu Pere Blakovia (16. VI 1945) 26
i ona je tom prilikom izjavila da ostaje u cijelosti pri svom ranijem iskazu.
Ing. Kouti obrazlago je detaljno svoje miljenje i politiko shvaanje. To je
sve zvuilo kao usmena programatska deklaracija iz koje je onda logino
slijedio njegov prijedlog i pristajanje na prelaznu inovniku vladu. Prije
sastanka moj suprug je usmeno obavijestio Koutia o elji Kronholza da dode
u vezu s pretstavnicima HSS-a, dok je Smoljana telefonski obavijestio. Kad su
pregovori zavreni i Kouti odlazio, imala sam dojam da je bio izrazito
zadovoljan, to se je opaalo i na njegovom licu. Zadovoljan zbog toga, to je
stvoren jedan konkretni plan kako da se popravi nae oajno stanje. Pregovarai su se rastali zadovoljni s uspjehom i perspektivom neeg, to se ima
ostvariti.
3. Odlazak ministra F. Navratila. Ve prilikom posjeta generala Warlimonta Zagrebu i razgovora s poglavnikom moglo se naslutiti da je uzdrman
poloaj ministra oruanih snaga Fridriha Navratila kojeg su njemaki vojni
krugovi dotad osobno ocjenjivali visoko. Vrlo brzo se to zapaanje i potvrdilo
u praksi.
Naime, poslanik Kasche je 22. I 1944. 27 brzojavom izvijestio berlinsko
ministarstvo vanjskih poslova da je poglavnik pozvao k sebi generala Glaisea i
njega da im saopi kako mu Navratil zadaje velike brige. Navratilova suradnja
s ostalim ministarstvima postaje sve tea; za mnoga pitanja zemlje pokazuje
nerazumijevanje i malo elastinosti; usprkos svim nastojanjima nije polo za
rukom da ga privole na pozitivnu suradnju s Ustakom vojnicom; ne pokazuje
se kod hrvatskih jedinica na terenu; na planu kadrovske politike u posljednje
vrijeme'podnio je poglavniku neke personalne prijedloge koji su kod poglavnika pobudili najozbiljnije rezerve. Gen. Glaise je upozorio poglavnika na
potekoe koje su vezane za injenicu da je Navratil tek nedavno bio u
Fhrerovom Glavnom stanu. I Kasche je prihvatio taj argument, ali je priznao
da je Navratil nakon povratka iz Glavnog stana birokratski poslovao, a da pri
tom nije nita osobito uinio. Kad je Banja Luka 1. sijenja podnijela jake
26
27

Isti izvor, str. 229-230.

AJ, T-501, rolna 267.

napadaje partizana, pojavio se ondje, dodue, nakon osloboenja grada

zamjenik ministra unutranjih poslova (dr Vjekoslav Vrani), ali ne i ministar rata, ije su se jedinice tamo borile. Navratilova rezerviranost prema
ustaama poveava sumnju da je upravo on pri pregovorima s VK zapostavio
Ustaku vojnicu o emu je ministarstvo ve bilo obavijeteno. Na pitanje tko
e ga naslijediti, poglavnik je spomenuo ime sadanjeg ministra prometa i
javnih radova Ante Vokia. Voki je stekao zasluge i kao direktor bosanske
eljeznike direkcije u Sarajevu i kao zapovjednik ustakih prometnih zdrugova. Njemaka ga strana pozitivno ocjenjuje kao djelotvornu linost, karakternu i kao borca. Nedostatak mu je u tome po ocjeni poslanika to jo ne
vlada potpuno njemakim jezikom! General Glaise izrazio je ogradu, jer bi
domobranski oficiri mogli imati rezerve prema ministru koji dolazi iz ustakog
vodstva. Kasche je-preporuio da Vokia u poetku imenuju za zamjenika
ministra oruanih snaga, kao to je to ve uinjeno u ministarstvu unutranjih
poslova (Vj. Vrani). Glaise je preporuio Paveliu da Vokiu povjeri zapovjednitvo nad Ustakom vojnicom kako bi mu tako osigurao odgovarajuu
monu poziciju. Poglavnik je obeao da e tako postupiti i da e saekati s
konanom odlukom o Navratilovoj osobi dok ne sazna kako je reagirala
njemaka VK na temelju njihova (Kaschea i Glaisea) obavjetavanja iz Zagreba o tom pitanju. Navratil je bez sumnje svuda - javlja dalje Kasche svojom pojavom i tenim vladanjem njemakog jezika ostavljao dobar dojam.
Ne mogu sumnjati u njegove osobne simpatije za Njemaku, volju da radi i u
njegove najbolje namjere. Ipak, nakon njegova putovanja u Rastenburg
zapaa i sam Kasche kod njega sve veu suzdrljivost prema ustaama, a da
mu ma samo djelomino nije polo za rukom da uvrsti u domobranstvu
oficirski kor. Pri dezertiranju jednog potpukovnika sudjelovala je ak blia
Navratilova okolina. Ako bismo morali donijeti isto strunu odluku, imao bi
razvoj omoguiti izmjenu u resoru oruanih snaga, to vie to je gen. Juppe sa
svojim tabom u punom pogonu, a Voki kao borbena linost bez sumnje
zasluuje prednost.
Dan kasnije (23. I) 28 i gen. Glaise je telegrafski obavijestio VK (generala
Warlimonta) o ministarskoj krizi u Hrvatskoj. Naveo je Paveliev poziv
upuen dan ranije poslaniku i njemu i uvodnu Pavelievu tvrdnju pri susretu
da on (Paveli) i njegovi ministri ne smatraju moguom daljnju suradnju s
ministrom Navratilom. Svojeglav je, tvrdoglav, nespretan u postupanju s
ljudima i nadut, sve zaustavlja i koi, zaputa Ustaku vojnicu, izbjegava front
i iznad svega okruuje se u ministarstvu s jugoslavenski orijentiranom klikom,
a oslobaa se pouzdanih oficira. Glaise javlja dalje da sve u svemu poglavnik u
mnogom i nije imao krivo. U ovoj zemlji (Hrvatskoj) po Glaiseu sve je
eksperiment i s obzirom na osobno iskustvo, on (Glaise) morao bi dobro
razmisliti da da svoj pristanak ako bi Navratil trebao biti iznova imenovan za
ministra oruanih snaga. No, na drugoj strani Glaise je ukazao poglavniku na
tekoe vezane za Navratilov resor, pri emu mu osobno nije potrebno da tek
upozori na zapreke koje se ispreuju pred svakim oficirom pri upravljanju
Ustakom vojnicom, jer je o tome Glaise ve jednom govorio s poglavnikom.
Meutim, istakao je Navratilovo poteno nastojanje i trud te dosad dokazanu
simpatiju za Njemaku. Ta posljednja osobina nije bez vrijednosti u vladi u
kojoj sjedi jedan ministar koji je na njenoj sjednici nedavno mogao izjaviti da
vie nije potrebno govoriti tako oprezno s ljudima (tj. Nijemcima) koji su u
28

AJ, T-501, rolna 267, Nr. 0135/44 g. Kdos.

jednoj godini bjeali 800 kilometara. I ne na kraju, podsjetili su obojica

(Glaise i Kasche) na Navratilov posjet u Fiihrerovom Glavnom stanu i njegovo
primanje kod Fhrera: takav izraz odlikovanja ne moe se nekoliko tjedana
likvidirati padom istog tog ovjeka. K tome je Navratil koji zasigurno
svojom vanjtinom, pojavom i rjeitou vie obeava nego to dri i to i u
ovoj zemlji uope moe drati - ostavio izvanredno povoljan dojam na sve
linosti u Njemakoj. Kasche i Glaise su zajedno otklonili plan to ga je
poglavniku nesumnjivo sugerirao Lorkovi, tj. da umjesto Navratila dovede
Vokia na elo ministarstva oruanih snaga. Voki je medu ustaama po svim
znacima jedan od boljih. S teroristima oko poglavnika (tj. ustakih rasova)
nema, ini se, nikakve veze i kod njemakih je nadletava stekao povjerenje i
svojim dranjem u svojstvu ustakog zapovjednika na frontu i kao ef bosanskih eljeznica. No, djelovanje oka koji bi nastao imenovanjem jednoga
takvog ovjeka i na onaj dio oficirskog kora koji je pozitivno orijentiran bilo
bi ipak kako su to obojica kazali poglavniku znatno. Povrh toga, Voki ne
govori dobro njemaki, to bi, prirodno, oteavalo suradnju. Kasche je
predloio da Vokia u danom sluaju imenuje za ministrova zamjenika u
Navrafilovom ministarstvu. Glaise se ogradio da se konano izjasni, ali je
priznao da bi se o takvom rjeenju moglo raspravljati pod uvjetom da Voki
istodobno bude imenovan zapovjednikom cjelokupne Ustake vojnice kako bi
se tako mogao postepeno premostiti jaz koji postoji izmeu oba dijela
oruanih snaga (domobranstva i Ustake vojnice). Naravno da bi se istovremeno morala voditi briga da se temeljito pristupi otklanjanju ustakih ispada
koji se javljaju sve vie - prema izvjetajima njemakih trupa s terena. Isto
tako, morao bi se poglavnik odviknuti od toga da direktno opi s komandantima Ustake vojnice bez ikakvog sudjelovanja i znanja nadlenog ministra.
Koliko bi se mogao Navratil prilagoditi novom poloaju, svakako je pod
znakom pitanja. U svakom sluaju, Glaise ne vjeruje da bi s njemake strane
bio zreo da padne. Glaise moli VK da mu dostavi uputu.
Generalu Glaiseu su prvo 24. I 29 telefonski odgovorili da je ef operacionog odjela VK gen. Jodl donio odluku da im mora biti tendencija da zadre
Navratila na ministarskom poloaju. Budui da je to pitanje politike prirode,
inicijativu moraju prepustiti poslaniku Kascheu. Poeljno je da Kasche utjee
kako bi se suprotnosti uklonile.
Dan kasnije30, meutim, general Warlimont telefonski je razgovarao s
Glaiseom i skrenuo Glaiseu panju da je stornirana ranija uputa VK prema
kojoj se opunomoeni general ne bi trebao pokazati previe zainteresiran za
pitanje ostavke ministra Navratila. Nova direktiva glasi: vrijedi ono to je
gen. Jodl dan prije bio naredio, pri emu se i opunomoeni general, tj. Glaise
ima osobno angairati kod poglavnika.
Kasche je 24. I 31 nezavisno od osjetljivog i za njemaku stranu vanog
pitanja ostanka ministra Navratila u resoru ili Vokieva dolaska na njegovo
mjesto telegrafski obavijestio svoje ministarstvo u Berlinu da se posljednjih
tjedana popravilo raspoloenje hrvatskoga seoskog stanovnitva prema Nijemcima. Zapaena je i elja u poveanom obujmu da se brane od partizana i
da postoji spremnost za borbu protiv njih. Tome su pridonijeli - ini se
doivljaji stanovnitva s bandama jednako tako kao i uspjeno okonane
29
30
31

AJ, T-501, rolna 267.

Isti izvor.
AJ, T-501, rolna 267.

borbe i njemako i hrvatsko propagandistiko djelovanje. Vrijeme je, po

Kascheovoj ocjeni, da iskoriste takav razvoj s najveom odlunou. Juer
(23. I) bili su Glaise i Lorkovi kod njega i tom prilikom razgovarali o tim
pitanjima. Lorkovi se jako alio to ne dobiva nikakvo naoruanje za
orunitvo i seoske strae i to ne moe iskoristiti suradnju stanovnitva u
borbama s bandama. Sloili su se da moraju to hitnije upriliiti jedno
savjetovanje kod glavnokomandujueg na Jugoistoku na kojem bi sudjelovali:
Freih. v. Weichs, komandant Drugoga oklopnog korpusa (Rendulic), vojni
zapovjednik Jugoistoka, poslanik Neubacher, ministar Lorkovi, Glaise, Kamerhofer i Kasche. Teme savjetovanje bile bi: 1. ope protukomunistike
mjere; 2. osiguranje obrane jadranske obale uz hrvatsku suradnju; 3. angairanje svih hrvatskih snaga u borbi protiv bandi; 4. osnivanje seoskih straa i
andarmerije; 5. poboljanje suradnje hrvatske vlade i komandanta Drugoga
oklopnog korpusa; 6. suradnja njemakih komandi s hrvatskim vladinim
opunomoenicima i hrvatskom upravom. Gen. Glaise e danas potaknuti
kod glavnokomandujueg saziv takvog savjetovanja. Kasche moli da ministarstvo podri tu njihovu inicijativu. Poto je poglavnik u toku proslave 15-godinjice ustakog pokreta dao tako naglaenu izjavu u prilog suradnje s
Reichom i Fhrerom, a u redovima stanovnitva zapaaju se naprijed spomenute pojave, ne smiju nita propustiti to bi poboljalo suradnju i povoljno
utjecalo zasigurno na jaanje njemakih snaga.
Glaise je dan kasnije (25. I) 32 brzojavom izvijestio VK (opet generala
Warlimonta) i najavio da e se zaloiti suraujui s poslanikom Kascheom
da zadre Navratila na poloaju ministra oruanih snaga, koristei se pri tom
argumentima koje je ve naveo u svom telegramu VK od 23. sijenja. Prisiljen
je, meutim, da javi Vrhovnoj komandi da se kriza od juer utoliko zaotrila
to poglavnik otklanja predloeno meurjeenje s Vokiem kao zamjenikom
(dravnim tajnikom), ustraje uporno kod potpunoga Navratilovog naputanja
resora i eli dovesti na njegovo mjesto Vokia kao civila i stranakog ovjeka.
Na taj nain postoji vjerojatnost koju po vojnim uincima ne moe odmjeriti
da postane ministar rata jedan nestrunjak, kojemu pored nedostatka
poznavanja njemakog jezika nedostaje jo unutranja povezanost s Wehrmachtom i njemakim oficirskim korom.
Hrvatski oficirski kor - nastavlja Glaise - koji i onako pravo ne zna kamo
spada jer mu ve odavna zbog brojnih kadrovskih promjena u vojnim
resorima nedostaje vojnostruno vodstvo, izgubio bi vjerojatno jo vie od
svog usmjerenja; morali bi se pribojavati da e biti izruen jednoj politikoj
kliki i izgubiti svaku vrijednost kao okosnica hrvatskih oruanih snaga. Taj
oficirski kor ne bi se mogao ni osloboditi utiska da njemaka vojna strana
postupa s njim maehinski ako pristane da u petoj godini rata dobiju civilista
za efa.
U organizacionom pogledu postoji opasnost da jedan nestrunjak kome je
stran vojniki nain miljenja poe putem koji ne podlee nadzoru s njemake
strane i tako upropasti planove za koje su angairana tako velika materijalna
sredstva njemake strane. Moglo bi doi do toga da - kao to je i dogovoreno
s ministrom Navratilom liferuju opremu, naoruanje i municiju, a da Hrvati
uine s tim to hoe^ to i ne mora uvijek odgovarati namjerama i interesima
njemake strane.
Glaise stoga preporuuje da njemaka strana - ako poglavnik u pitanju
32

AJ, T-501, rolna 267, Nr. 0150/44 g. Kdos.

Navratila na temelju ovdanje intervencije (Glaisea i Kaschea) ne popusti a ne

uzme se u razmatranje u VK intenzivnije utjecanje s najvieg mjesta (Hitler),
pa Navratil stvarno padne - zahtijeva bar to da jedan hrvatski domobranski
oficir bude Navratilov nasljednik kojem bi bili podredeni i domobranstvo i
Ustaka vojnica.
Feldmaral Weichs potpuno se sloio sa stavom generala Glaisea i oznaio
Vokia prije svega ljude koji stoje iza njega i kod kojih bi se ve mogle
zapaziti tenje nalik na Badoglia kao opasnost za izgradnju hrvatskih
oruanih snaga.33 Meutim, Hitler je 25. I naveer donio odluku da se i odjel
za operacije VK (Jodl i Warlimont) i general Glaise imaju suzdrati da i dalje
utjeu na promjenu u sastavu vlade u Zagrebu. Zato je Glaise dobio 29. I
obavjetenje da njemaka strana smatra eventualnu promjenu u hrvatskom
ministarstvu oruanih snaga za unutarhrvatsku stvar i da se ne moe zauzeti
nikakav stav u pitanju osobe Navratilova nasljednika. Moraju samo zahtijevati da na poloaj ministra doe ovjek koji e osigurati povezanost i ubrzanu
izgradnju hrvatskih oruanih snaga i predstavljati jamstvo za usku i povjerenjem ispunjenu suradnju s Njemakom.
Navratil je tako morao otii, ali jo dok je bio formalno ministar oruanih
snaga NDH, bila su donesena dva zakonska akta ustake vlade vezana za
njegovo ime. Jedno je bila zakonska odredba o odmazdama (represalijama),
drugo Zakonska odredba o neprovaanju odnosno o obustavi kaznenog
progona protiv odmetnika i vojnih bjegunaca, koji se vraaju.
Branei se neuvjerljivo od krivice za donoenje odredaba o odmazdama
Navratil je u istrazi 18. IV 1947. 34 izjavio ovo:
Kad je ministarstvo oruanih snaga primilo naredbu njemakog generala
Rendulia, komandanta svih njemakih i hrvatskih trupa na teritoriju
NDH, koja je predviala surove i bezobzirne represalije protiv puanstva
NDH, stupio sam odmah u vezu sa tadanjim ministrom unutranjih poslova Mladenom Lorkoviem, koji mi je tom prilikom saoptio, da mu je ta
stvar ve poznata i da je ve protestirao protiv toga kod njemakog generala
Glaise-a von Horstenaua, sa motivacijom, u glavnom sadrine: da jedan
njemaki komandant ne moe vriti nikakve represalije nad puanstvom
NDH, koja drava je od Njemaca priznata kao suverena drava i sa
Njemcima se nalazi u savezu. Ja kao ministar oruanih snaga po ovome nisam
imao to vie da radim poto je ovo pitanje spadalo u nadlenost ministra
unutranjih poslova.
Na prvom referatu koga sam odmah poslije toga imao kod Pavelia,
pokazao sam mu tu naredbu i protestirao protiv njene surovosti i nenadlenog
postupka njemakog komandanta. Paveli mi je tom prilikom kazao da je o
tome ve obavjeten od ministra Lorkovia i da e se sprijeiti primjena
naredbe o represalijama njemakog generala Rendulia, donoenjem jednoga
zakona o represalijama, koga e izdati hrvatska vlada. Kratko poslije ovoga
izvjeten sam da kao vojni predstavnik treba da uestvujem na jednoj konferenciji kojoj e prisustvovati sa hrvatske strane jo ministar Lorkovi, a sa
njemake strane njemaki poslanik Kasche i njemaki general Horstenau, gdje
e se raspravljati nekoliko pitanja. Doavi tamo, ministar Lorkovi obavjestio me je o pitanjima o kojima e se raspravljati. Tom prilikom saoptio mi je,
da e u cilju onemoguavanja primjene naredbe njemakog generala Rendu33
34

KTB, Band IV/1, str. 738.

A-VII, SUP-Zagreb, MF-23, Zapisnik sasluanja F.Navratila.

lica, hrvatska vlada izdati jedan zakon o represalijama, poto je to jedini put
da se sprijee represalije njemakih vojnih vlasti. Isto tako mi je rekao da se po
tom pitanju ve sporazumio sa predsjednikom vlade Mandiem i da e se na
ovoj konferenciji izvjestiti predstavnici njemakih vlasti o donoenju zakona o
represalijama od strane hrvatske vlade, te da se savezno tome naredbe o
represalijama generala Rendulia stave van snage odnosno saobraze hrvatskom zakonu, koji e se izdati.
Ovaj zakon izraen je bez ma kakvog mog sudjelovanja u ministarstvu
unutranjih poslova. Proao je kroz zakonodavni odbor dravnog savjeta i
poto je od istoga, prema predvienom pravilniku, u svojoj konanoj redakciji
podnet na uviaj Paveliu, objavljen je u slubenim novinama.
Smatram da se iz prednjeg vidi:
Da ja nisam inio ma kome ili ma kakve prijedloge da hrvatska vlada
donese jedan zakon o represalijama;
Da ja na nikoji nain nisam uestvovao u izradbi toga zakona;
Osim ovoga nisam uestvovao u nikakvim odlukama da se taj zakon
protiv ma koga primjeni, niti sam ga kao ministar oruanih snaga ma protiv
koga sam primjenio.
Potrebu za izdavanje ovoga zakona shvatio sam, kao to je to bilo i
prikazano od strane nadlenih faktora, kao odbrambenu mjeru hrvatske vlade
i jedini izlaz da se sprijee surove i bezobzirne represalije njemakih vojnih
vlasti nad puanstvom NDH. Smatrao sam, ako ve drugoga izlaza nema,
da je ovo rijeenje bolje nego prepustiti Njemcima da primjenjuju predviene
surove'i bezobzirne represalije sami po svome nahoenju.
Iz prednje izjave koju sam dao po ovom pitanju, smatram da se vidi da
sam napomenute konferencije, gdje su se raspravljala i druga pitanja, prisustvovao samo kao vojni predstavnik, u koliko bi se pojavila neka struna
vojna pitanja i da nisam imao nikakvog osobnog udjela u donoenju odluke
da se donese navedeni zakon o represalijama.3
35 Aleksandar Benak je o odmazdama izjavio 19. VI 1945. pred Centralnom gradskom
komisijom za utvrivanje zloina okupatora i njihovih pomagaa u Zagrebu:
Represalije, odnosno odmazde prema zakonskoj odredbi iz godine 1943 vrile su se na taj
nain, da je podruno redarstvo stavilo svoj pismeni predlog Glavnom Ravnateljstvu za javni red i
sigurnost i to osobno na glavnog ravnatelja. Glavni ravnatelj donesao je na temelju toga predloga
sm odluku o tome da li e se odmazda izvriti ili ne, i u kojem opsegu i na koji nain. Primjera
radi navadam, da je Redarstvena Oblast za grad Zagreb obino predhodno se telefonski
sporazumjela sa Glavnim ravnateljstvom tj. ef redarstva ili njegov zamjenik, odnosno nadstojnik
politikog odsjeka sa glavnim ravnateljem uglavio je da li e se odmazda izvriti, u kojem opsegu i
nad koliko osoba. Redarstvena oblast poslala je nato pismeni predlog sa popisom osoba, kojih
broj je bio i vei nego je bilo unapred uglavljeno, te je referent redarstva, a kadkada i nastojnik
politikog odsjeka osobno odnesao glavnom ravnatelju taj predlog, koji je onda izabrao iz popisa
osoba one nad kojima treba izvriti odmazdu, te odmah na samom predlogu olovkom izradio
kratak nalog koji je glasio po prilici imade se izvriti i potpis. Dotini redarstvenik sa tim
nalogom mogao je izdati podredenom osoblju sve ostale potrebne naloge za izvrenje, dok je
ravnateljstvo za javni red i sigurnost, tj. njegov politiki odsjek izradio oglas za novine, ili
moebitno popratne spise, u koliko je to bilo potrebno.
Redarstvene oblasti iz provincije predlagale su izvrenje odmazde redovito brzojavno, te su i
brzojavno dobivale odobrenje za izvrenje ili odbijanje predloga. Inae je formalan postupak bio
jednak gore navedenom, s tom razlikom, da je potanko obrazloeni predlog stizavao nakon
brzojava, te se ti spisi nisu dalje ni razraivali, u koliko je bila izdana brzojavna dozvola za
izvrenje.
Izvrenje odmazda zahtjevale su takoer i razne njemake oblasti, a koliko je meni poznato, u
veini sluajeva traila je odmazde SD (Sicherheitsdienst) i Sp (Sicherheitspolizei), te su takovi
zahtjevi ili potpisivani po zapovjedniku Standartenfhrern Guenter Hermann-u.

Uoi proglaenja zakonske odredbe o amnestiji predsjednik ustake vlade

N. Mani odrao je 26. I 1944. 36 govor na radiju i u njemu rekao ovo: Od
dana proglaenja rata od strane naega saveznika Velikog Njemakog Reicha
Sovjetskoj Rusiji, koja je ekala zgodan as da sama napadne na Njemaku i
preko ove na cieli europski kontinent, poelo se je u naoj dravi stvarati i po
njoj razorno djelovati t. zv. partizanstvo, ubaeno idejno od Sovjetske Rusije i
podpomognuto osobito iz poetka sa razbijenim etama poraene jugoslavenske vojske kao i s veinom zavedenim pravoslavnim puanstvom u naim
krajevima.
Ovaj t. zv. 'narodni oslobodilaki pokret' uperen proti njemakoj vojsci
kao t. zv. okupatoru, a s time u vezi i proti mladoj Nezavisnoj Dravi
Hrvatskoj kao i proti naemu hrvatskom narodu katolike i muslimanske
vjeroizpoviesti, bio je kao naruen doao izdajnikoj talijanskoj II. Armati, da
u svakom pravcu podpomae ove nae unutarnje neprijatelje etniko-partizanskih postrojbi, da ubijaju, rue, haraju, pale i unitavaju sve, to je
hrvatsko, da time onemoguuju izgradnju Nezavisne Drave Hrvatske. Kapitulacijom i izdajom kraljevske generalske Italije ta su se haranja i pustoenja
kroz neko vrieme iza 9. rujna 1943. u svome bjesnilu, u svojoj zvjerskoj estini
u neovjenim djelima razbojnikog ubijanja i svestranog pustoenja pojaala
i pogorala. To je bilo tim vie, to nije bilo ni vremenski mogue odmah iza
talijanskog sramotnog neuvenog vjerolomstva suprotstaviti potrebnu
obranu.
Tako je polo za rukom partizanima, da to prisilno t.zv. mobilizacijom,
to lukavim i za neuki i priprosti puk zamamnim i zavodljivim obeanjima
zavedu mnoge nae sugraane veinom grubom silom odvedene seljake iz
napadnutih krajeva, da se odmetnu zajedno s partizanskim etama u umu, da
ostave svoje domove, svoje obitelji, svoja roena ognjita i okuaju ivot i
boravak u umskom sovjetsko-komunistikom t.zv. partizanskom 'zemaljskom raju'.
Ali snanim zahvatom hrvatsko-njemake vojske kroz kratko vrijeme
polo je za rukom u glavnom suzbiti glavninu partizanskih dobro organiziranih vojnih redova.
Kroz vrieme svoga boravka meu ovim umskim odmetnicima poe na
to silom to himbenom lukavtinom i prevarnim zavaravanjem primamljeni
hrvatski sviet dolaziti umu i razumu, brzo se osviestie i uvidjee, kako su ih
partizani naveli na tanak led, da taj led ve puca i prieti im smrtnom propasti.
Poee se svojim kuama u veem broju vraati, nastupi hladno otrieznivanje,
javlja se jaki zov krvi za vlastitom obitelji, za roenim ognjitem, za mirnim
blagotvornim domaim radom, za sreenim ivotom. Ustanovljeno je, da su
ovi sluajevi odmetnikog vraanja na mnogim krajevima nae drave i
pojedinano kao i u veim skupinama uestali, iako su odmetnici svjestni, da
su se svojim dotadanjim postupkom ogrieili o probitke Nezavisne Drave
Hrvatske.
Izim glavnog ravnatelja donosio je odluke o odmazdama takoer i zamjenik glavnog
ravnatelja Vladimir Vrani, koji je ujedno bio i povjerenik za osiguranje eljeznikog prometa
prema odnosnoj zakonskoj odredbi, te je zahtjevao ili odreivao izvrenje odmazda za razne
udese na eljeznikim ili drugim prometnima vezama.
36 Hrvatski narod, god. VI, br. 945 od 28. I 1944. Ustaka vlada donijela je 26. I 1944.
zakonsku odredbu kojom se obustavljaju kazneni progoni protiv odmetnika i vojnih bjegunaca
koji se prijave vojnim, upravnim i sudskim vlastima. Odredba je bila na snazi do 26. V, a zatim
bila produena do 1. VII 1944. (Narodne novine od 26. I i 26. V 1944)

Zato je na veliki Poglavnik nastavljao je Mandi u svojoj dalekovidnoj dravnikoj mudrosti i u dubokoj spoznaji svoje ovjeanske osjeajnosti
nepravde i milosra prema svima svojim pa i prema zalutalima i stranputicama zavedenim vlastitim dravljanima jo poviestnog nadnevka 9. rujna
1943. putem jednog objavljenog proglasa pozvao sve odmetnike, da se
povrate svojim kuama, svojim domovima, svojoj roenoj grudi, uz obeanje,
da se proti njima ne e kazneno postupati, ako ovaj svoj povratak svojevoljno
izvre.
Iako je i ovaj poziv imao uspjeha, ipak se je sada odmetniko vraanje i
njihovo pokajanje u tolikoj mjeri pojaalo, kao to se i njihovo predavanje
prigodom vrenja naih vojnih odnosno redarstvenih djelatnosti u tolikom
broju pomnoava, da je hrvatska dravna vlada osjetila prieku potrebu, da na
dravni Poglavar donese i objavi jednu zakonsku odredbu u svrhu, da sve nae
oblasti u svima takvim sluajevima odmetnikog povraanja ili njihovog
predavanja primjenjuju istovjetan postupak.
Takva je zakonska odredba izdana po Poglavniku danas 26. sienja 1944.,
te e se proglasiti u 'Narodnim Novinama' sutra 27. sienja pod br. XXVII-173-D.V.1944., kojim danom zadobiva pravnu mo.
Odmah 1. ove zakonske odredbe normira naelo oprosta time, da se ne
e kazneno postupati protiv osoba, koje se nalaze u odmetnitvu, a koje su do
dana, kad ova zakonska odredba zadobije pravnu mo, poinile koje kanjivo
djelo protiv probitaka Nezavisne Drave Hrvatske pod uvjetom, da obustave
svoje daljnje odmetniko djelovanje i prijave se kojoj bilo vojnikoj, upravnoj
ili sudbenoj oblasti u svrhu povratka mirnom ivotu ili u svrhu uvrtenja u
oruane snage Nezavisne Drave Hrvatske.
Mandi, dalje, tumai sadraj te zakonske odredbe i na kraju svog govora
ponosno kae: Kako vidite, i u ovoj zakonskoj mjeri odrazuju se glavne
upravne smjernice jedne pravne drave, osnovane na pravdi i zakonu, ali i na
dravnikoj mudrosti i pravednosti, kao i na blagoj obzirnosti naega Poglavnika, kojemu je probitak nae mlade slobodne drave i naega cielokupnog
hrvatskog naroda, te njegovo smirenje, napredak i blagostanje i kako pojedinca tako i cjeline jedini i najvii zakon.
Ustaka je tampa donijela 29. I 1944.' 7 vijest da je poglavnik istog dana
imenovao ministra prometa Antu Vokia ministrom oruanih snaga. Istog
dana je general Matija ani imenovan zapovjednikom oruanih snaga, a
istovremeno je general-porunik Fridrih Navratil bio razrijeen dunosti
ministra i zapovjednika oruanih snaga i ujedno imenovan vrhovnim nadzornikom za zemaljsku obranu.
4. Vojna pitanja NDH. Ustaka vlada bila je prisiljena da se brani od
optuaba da uvelike kri norme meunarodnog prava, kao i njen veliki
saveznik: Trei Reich Adolfa Hitlera.
Sredinjica Hrvatskog Crvenog Kria u Zagrebu u svom je odgovoru od
19. I 1944. 38 na upit ministarstva vanjskih poslova savjetovala da bi na apel
Meunarodnog odbora Crvenog kria o metodama voenja rata trebalo
odgovoriti u duhu enevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima
od 27. srpnja 1929.
37
38

Hrvatski narod, god. VI, br. 947 od 30. I 1944.

A-VII, NDH, kut. 266, Br. reg. 10/1 - 1.

Stoga predlaemo - stoji u odgovoru CK - da bi u tekstu Dravne Vlade

doli do izraaja ovi momenti:
1. Vlada Nezavisne Drave Hrvatske osuuje sve metode ratovanja, koje
se protive meunarodnim ugovorima.
2. Vlada Nezavisne Drave Hrvatske obvezuje se u cielosti potivati
odredbe enevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima od 27.
srpnja 1929., kojoj je pristupila poetkom 1943. godine.
3. Vlada Nezavisne Drave Hrvatske, preuzimajui spomenute obaveze,
osuuje neovjean nain ratovanja protiv golorukog civilnog puanstva kao i
razaranje kulturnih tekovina i drugih obih ili posebnikih dobara, koji ne
slue u ratne svrhe.
4. Vlada Nezavisne Dreave Hrvatske izjavljuje se spremnom, na temelju
reciprociteta, da odredbe enevske konvencije o ratnim zarobljenicima primieni i na graanske zatoenike onih zemalja, s kojima bi dola u oruani
sukob.
Miljenja smo naime, da je u gore spomenutim tokama obuhvaeno sve,
na to Meunarodni odbor Crvenog Kria oekuje odgovor nae Vlade, a
ujedno smo miljenja, da se takva izjava moe i treba dati.
U Uredskoj biljeki ustakog ministarstva vanjskih poslova od 26. I
1944. 39 stoji ovo: Predsjednitvo vlade saobuje svojim dopisom broj Tajni
49/1944. od 22. o. mj., da je na sjednici vlade (15.11944) prihvaen priedlog
ministra vanjskih poslova, da se, na upit meunarodnog odbora Crvenog
Kria o postupku sa zarobljenicima, koji su pripadnici zaraenih zemalja sa
Hrvatskom, saobi vicarskom saveznom vieu u Bernu, da e hrvatska vlada
primieniti tokijski nacrt konvencije od 1934. o zarobljenicima, ne o graanskim osobama, i to samo na one strance, koji su pripadnici zaraenih (drava)
sa Hrvatskom.
Stoga je ministarstvo uputilo delegaciji Meunarodnog Crvenog kria u
Zagrebu notu Br. 216 od 31. sijenja 1944. 40 kojom notificira ovakav
zakljuak vlade:
Hrvatska vlada izjavljuje formalno, da e se odredbe enevske konvencije
od 1929. o postupku s ratnim zarobljenicima primjenjivati analogijom, ukoliko je to mogue, na neprijateljske graanske zatoenike, pripadnike neprijateljskih zemalja, koje bi se nale u ratnom stanju s Nezavisnom Dravom
Hrvatskom.
U drugoj noti o metodama voenja rata (Br. 217 od 31.1 1944) 41 upuenoj
na istu adresu izjavila je ustaka vlada da osuuje sve metode voenja rata
koje su protivne, kako pozitivnim normama meunarodnoga javnog prava
tako i obiajima meu civiliziranim narodima. Naroito osuuje sam postupak i nedoputena sredstva upotrijebljena da se ranjava nenaoruano civilno
stanovnitvo, da se ubijaju mirni stanovnici bez ikakve odgovornosti. Posebice
i ivo protestira protiv barbarskih metoda bombardiranja, n e o p r a v d a n i h s
vojne toke gledita, koje se sastoje u unitavanju moralnih i materijalnih
dobara i koja tako dovode u pojedinim, u bliskoj prolosti, vrlo teko
oteenim regionima do potpunog unitenja ivota i kulture. Hrvatska vlada
izjavljuje da je uvijek bila spremna da potuje norme meunarodnog prava
vezane za rat, to je dokazala legalnim (slubenim) osnivanjem hrvatskog
39
40
41

Isti izvor.
Isti izvor.
A-VII, NDH, kut. 266, Br. reg. 9/1 - 1 .

Crvenog Kria i pristupanjem enevskim konvencijama od 27. srpnja 1929. o

poboljanju sudbine ranjenika i postupnju s ratnim zarobljenicima. Tim
pristupanjem spomenutim konvencijama vlada se osjea vezanom; to danas
ponavlja te iznova i formalno obeava da e tono i u cijelosti potovati i
provoditi i ubudue sve odredbe tih konvencija. Vlada NDH izjavljuje na
kraju da je uvijek spremna i obavezuje se u stvari, za sluaj i na temelju
reciprociteta da odobri i prizna koristi iz odredaba enevske konvencije o
postupanju s ratnim zarobljenicima civilnim internircima-dravljanima neprijateljske drave koja se nalazi u ratnom stanju s Hrvatskom (Tokijski projekt).
Ustako ministarstvo vanjskih poslova, u drugoj jednoj verbalnoj noti
istog dana42 upuenoj njemakom poslanstvu u Zagrebu, skrenulo je panju
poslanstvu da se u njemakoj tampi Hrvati iz Bosne i Hercegovine oznauju
samo pod njihovim regionalnim imenom ili pak isticanjem njihove vjerske
pripadnosti Islamu, a ne naziva ih se Hrvatima. U novinama Hamburger
Illustrierte u br. 38 od 15. rujna 1943. Muslimani se nazivaju Srbima pod
naslovom Pomagai njemake policije na Balkanu Mir i red u vlastitoj
zemlji ele osigurati ovi srpski pomoni policisti koji s njemakom policijom
zajedno nastupaju protiv bandita. U listu Wiener Illustrierte, br. 2 od 15.
sijenja 1944, pie: Veliki jeruzalemski muftija kod bosanskih dobrovoljaca
u Waffen-SS, a zatim I tako nastavljaju tradiciju Bonjaka; u Berliner
Illustrierte Zeitung, br. 51 od 23. prosinca 1943., stoji: Veliki muftija
posjetio Muslimane i bosanski vojnici nazvani Bonjacima borili su se
slavno ve u Prvom svjetskom ratu na naoj strani. Dalje, u novinama
Ilustrierter Beobachter u br. 2. od 13. sijenja 1944: Bosanski dobrovoljci u
Waffen-SS. U Neue Illustrierte Zeitung, br. 4 od 25. sijenja 1944. pod
naslovom U brdima Crne Gore i Bosne slika jednog Muslimana s fesom na
glavi nosi naslov: S ponosom pokazuju Crnogorci pisma sinova koji se
nalaze u redovima dobrovoljaca dobrovoljake bosansko-hercegovake gorske divizije SS.
Budui da je isticanje takvih imena bilo regionalnog bilo vjerskog
znaenja - u protivnosti s interesima hrvatskog naroda, ministarstvo vanjskih
poslova moli poslanstvo da skrene panju mjerodavnih njemakih organa na
tu okolnost stoji na kraju u toj noti.
U drugoj noti ministarstva upuenoj poslanstvu, odnosno vladi Reicha s
istim nadnevkom (31. I 1944) 43 govori se o tekoama s kojima se suoavaju
dravne eljeznice NDH. Najglavniji i najvaniji razlozi izvanrednih tekoa
hrvatskih eljeznica izvan hrvatskog polja djelatnosti jesu ovi:
1. Feldeisenbahnkommando 7 u Zagrebu raspolae samostalnom eljeznikom upravom na cijelom hrvatskom dravnom teritoriju koja bi se,
dodue, slubeno imala baviti samo pitanjima vojnih transporta, ali ona u
praksi, ipak, razvija tako paralelnu i intenzivnu djelatnost u svim pitanjima
eljeznikog saobraaja da iz toga moraju nastajati neizbjena razilaenja i
nesporazumi (obustava prometa, zapostavljanje i zadravanje vanih hrvatskih robnih transporta i s tim povezana nemogunost pravodobnog snabdijevanja stanovnitva ivenim namirnicama, itd.).
2. Osiguranje hrvatske eljeznike mree spada u iskljuivu nadlenost
njemakih vojnih komandi. Usprkos tome, svakodnevno se zbivaju akti
sabotae, tako da su prosjeno etrdeset puta mjeseno prekinute najvanije
42
43

A-VII, NDH, kut. 268, Br. reg. 1/4 - 32.

A-VII, NDH, kut. 268, Br. reg. 1/4 - 7.

eljeznike pruge.44 Tako se ne razara samo eljeznika mrea, nego se sve vie
oteuje i vozni park. Za odravanje pruga u posljednje vrijeme ne poduzima
se uope nita vie, nego se uklanjaju samo najnunije tete.
3. Hrvatske dravne eljeznice imaju velika robna potraivanja od Njemake koja ostaju nedovoljno ili pak potpuno neispunjena. Uvoz naruenih
dobara odmjeruje kao kontingent Frachtenleitstelle u Berlinu. U posljednje
vrijeme iznosio je taj kontingent preko Savskog Marofa 10 vagona, a preko
Osijeka 5 vagona dnevno. No, ovom kontingentu momentano stoji nasuprot u
Njemakoj 2.000 vagona robe naruene od hrvatskih dravnih eljeznica u
vrijednosti od oko 210,000.000 kuna.
4. Tranzitni tereti preko hrvatskog teritorija obraunavaju se centralno
preko Vereinsabrechnungsstelle u Berlinu. Hrvatska potraivanja iz tog tranzita prema treim dravama priraunavaju se stoga raunu hrvatskih potraivanja prema Njemakoj. Taj raun ionako raste i tako se samo dalje poveava,
dok tako hrvatskoj dravi izmiu protutrabine prema spomenutim treim
dravama koje bi se inae mogle prebiti povoljno za Hrvatsku direktnim
obraunavanjem.
Hrvatska vlada stoga moli vladu Reicha - stoji na kraju note da u
prijateljskom razmatranju gornjih okolnosti poduzme potrebno kako bi nadleni njemaki organi izali u susret opravdanim hrvatskim zahtjevima.
Policijski atae poslanstva u Zagrebu Hans Helm u pismu (Zagreb, 5. II
1944) 45 obavijestio je generala Glaisea da iz ustakih krugova dolazi glasina o
tome da ministar Lorkovi naputa ministarstvo unutranjih poslova i ponovno preuzima resor vanjskih poslova. Sam ministar Lorkovi je priznao da
je uo tu glasinu. Prema njegovim izjavama Lorkovi smatra da tu glasinu ire
oni krugovi koji prieljkuju otriji ustaki kurs i vjeruju da njihov plan jo nije
postignut s imenovanjem starog ustakog borca Vokia za ministra oruanih
snaga. Prema najnovijim obavjetenjima iz vodeih ustakih krugova imao bi
bivi dravni tajnik Eugen Kvaternik biti Lorkoviev nasljednik u resoru
unutranjih poslova. No, koliko e glasina poprimiti konkretne oblike, to se
zasad ne moe ocijeniti. Ipak ostaje znaajno da postoje takvi planovi kod
vodeih ustakih krugova. Navodno bi se E. Kvaternik imao vratiti u Hrvatsku u toku idueg tjedna da bi preuzeo poloaj ministra unutranjih poslova.
Zasad se, meutim, ne moe dati sud o takvoj glasini. Prema ovdanjem
shvaanju, takva promjena na poloaju ministra unutranjih poslova ne bi bila
povoljna, jer bi njome bila naruena zapoeta unutranjopolitika linija koja
se dosad pokazala povoljnom.
U opsenoj promemoriji na njemakom jeziku od 5. veljae 1944. 46
obraena su pojedina vojna pitanja NDH. U uvodu se nabrajaju osnovni
elementi poloaja u kojem se nalazila ustaka drava od njenog proglaenja pa
dalje. Njen opi poloaj u vezi s najnovijim ratnim zbivanjem doveo je
Hrvatsku iznova u sredite interesa. Daljnji razvoj moe, meutim, dovesti do
toga da taj interes preraste u akcije koje bi hrvatsku zemlju ponovno uinile
ratnim popritem, hrvatski narod braniteljem doma i ognjita, a hrvatsku
dravu opet jednom za antemurale Evrope. Hrvatska se ve poesto nalazila u
toku svoje tisuugodinje i vie povijesti u takvim tekim situacijama; borila se
Op.: I. H a r i , nav. djelo.
AJ, T-501, rolna 267, Nr. 330/42. Tih dana je poslanik Kasche boravio u Berlinu na
podnoenju izvjetaja. (Hrvatski narod, god. VI, br.954 od 8. II 1944)
46 A-VII, NDH, kut. 233 a , Br. reg. 20/1 1. Tom promemorijom trebalo je pripremiti teren
za misiju dra Mandia.
44
45

za sebe i za Evropu protiv razbijanja vie izvanevropskih valova o obalu,

upali su joj komade sa ivog tijela, krvarila je iz tisuu rana, ali se nije nikad
slomila i nikad nije izgubila vjeru u svoju dunost i evropsku misiju.
Hrvatske oruane snage su mlade nastavlja promemorija koja mjestimino, ve po svojoj nacionalistikoj patetici odaje redakciju (M. Lorkovia)
i roene su usred rata, u unutranjoj revoluciji i na ruevinama jedne protunarodne drave. Usprkos tome, hrvatski vojnici nisu smjesta stali samo na
granicu svoje vlastite drave, nego su se uspjeno borili rame uz rame sa
svojim velikonjemakim oslobodiocem i saveznikom protiv zajednikog neprijatelja daleko izvan vlastitih dravnih granica. U pohodu na Istok bilo je
iznova potvreno stoljetno drugarstvo i kod Staljingrada u ratnikom umiranju zapeaeno krvlju i ivotima. Neprijatelj se podmuklo bacio daleko od
vlastitog fronta na hrvatsku zemlju u kojoj je raspirio partizanski rat. I ovdje
je, ipak, naiao na hrvatskog vojnika koji je zajedno sa svojim njemakim
saveznikom prihvatio najbolniju od svih borbi: borbu u vlastitoj zemlji.
No, kao da to nije bilo dovoljno. Hrvatski je vojnik morao stisnutih zuba
mjesecima bespomono promatrati kako postepeno sazrijeva izdaja u hrvatskoj zemlji, izdaja kakvu povijest dosad jo nije poznavala. Zapadni susjed
(Italija) tada jo saveznik pravog oslobodioca stvorio je ovdje lukavo,
djelujui tetoinski, vrata za upad neprijatelja u Evropu. Kapitulacija Italije
oslobodila je konano hrvatskog vojnika tih obzira, i hrvatska je mladost
nastupila da s orujem u ruci ponovno osvoji svoju dravu.
Na alost, daljnji hod zbivanja opet jednom nije bio taj da Hrvatska i
Hrvati dobiju zasluenu, pravednu i od saveznika najsveanije priznatu nagradu, nego mu je tok zbivanja metnuo u ruku ma. U toku daljnjih operacija
na velikom prostoru Hrvatska se u meuvremenu opasno pribliila neprijateljskim bazama. Sad je podmukli protivnik otpoeo i svoj teror iz zraka protiv
Hrvatske. Starodrevna hrvatska mjesta, gradovi i spomenici rtva su svakodnevno tog terora. U unutranjosti pak partizan i nadalje pljaka sela i naselja,
polja i skladita za snabdijevanje, ubija i pljaka stanovnitvo. Iznad svega,
meutim, lebdi najvea opasnost koja se sve vie pribliava: mogui upad
neprijatelja u jugoistoni bok evropske tvrave preko hrvatskog zemljita!
Sve je to poznato, ali se ne smije zaboraviti. Hrvatski dravljanin, osobito
hrvatski vojnik ne smije sm sebe zavaravati; njemu se ne smije izvui tlo
ispod nogu; njega se ne smije upotrijebiti tako da sm s pravom ili ne na
kraju posumnja ne samo u sebe, nego u novi poredak evropskog prostora u
kojem njegova vlastita drava suvereno treba zauzeti mjesto koje joj pripada.
To je razlog da se u ovim zabiljekama iznosi sve ono to Hrvat, to
hrvatski borac smatra nepravednim i poniavajuim. To je razlog da se u
redovima koji slijede iznose prijedlozi pomou kojih se jedino moe uvrstiti
suverenost hrvatske drave da bi se tako Hrvatskoj i njenom narodu ojaala
kima za dane koji dolaze.
U otvorenom, slobodnom drugarstvu hrvatski borci kod Staljingrada
prinijeli su svoju najveu rtvu. U istom uzajamnom potovanju i drugarskom
saveznitvu hrvatski vojnik eli i ubudue ispuniti i vie nego to je njegova
dunost.
1. Sjedite zajednikog zapovjednika kojem su podreene njemake i
hrvatske jedinice na hrvatskom prostoru.
Zajedniki zapovjednik svih njemakih i hrvatskih jedinica koje operiraju
u Hrvatskoj (zapovjednik Drugoga oklopnog korpusa L. Rendulic) ima svoje
sjedite u srpskom ljeilitu Vrnjaka banja. Ve ta prostorna udaljenost nosi

sa sobom da mjerodavni hrvatski vojni i politiki organi nemaju s tako

udaljenim komandantom nikakav dodir ili, pak, samo izvanredno ogranien.
A dodir je, ipak, bezuvjetno potreban ako se eli da se uklanjaju postupci koji
rezultiraju neeljenim posljedicama a osigura zajednikim interesima odgovarajue vodenje vojnih operacija u hrvatskom prostoru. Operativno i taktiki ta
je udaljenost takoer nepotrebna komplikacija koja se neizostavno mora
odraziti na brzinu, a time i na udarnu snagu operacija. Praktino se ne moe
zabaciti tvrdnja da toj okolnosti treba pripisati krivicu za mnoge neuspjehe
dosadanjih vojnih operacija u hrvatskom prostoru.
Napokon, postojanje jedne komande, koja se nalazi izvan hrvatskih
dravnih granica, nad hrvatskim, u hrvatskom prostoru operirajuim jedinicama teko je politiko optereenje, a to se optereenje bezuvjetno mora
odstraniti djelujui obeshrabrujue i poniavajue na hrvatske vojne i civilne
krugove, a iskoristit e ga u tom pravcu neprijateljska strana i propagandistiki. Hrvatski narod moe razumjeti da se u ovom sudbonosnom asu stavlja
i povjerava uzajamnim sporazumom u ruke iskusnoga njemakog vojnog
vodstva komanda nad njemakim i hrvatskim jedinicama koje operiraju u
hrvatskom prostoru. Da se to vodstvo, meutim, nalazi izvan hrvatskih
dravnih granica i da se premjeta u srpsko ljeilite poznato kao sastajalite,
sve do sloma bive Jugoslavije, srpskih ministara i politiara da bi se odavde
vodile operativne i taktike akcije hrvatskih jedinica u Hrvatskoj, to ne moe i
nee ni jedan Hrvat nikada shvatiti i razumjeti.
Iz svega navedenog proizlazi potreba da se smjesta formira samostalna
zajednika komanda za njemake i hrvatske jedinice koje su angairane u
Hrvatskoj i koje ovdje operiraju, sa sjeditem u Hrvatskoj, prije svega u
Zagrebu. To je postulat (zahtjev) hrvatske dravnosti i on istovremeno
odgovara i zajednikim vojnim interesima.
U toku posjeta poglavnika Fhrerovu Glavnom stanu u rujnu 1942.
godine sm Fhrer Velikonjemakog Reicha, na poglavnikov prijedlog bio je
naredio formiranje vlastite armijske komande za Hrvatsku. Usprkos tome bile
su tokom vremena hrvatske i njemake jedinice u Hrvatskoj stavljene ponovno pod armijsku komandu izvan Hrvatske. Provoenje u ivot gornjeg
Fhrerova nareenja potpuno rjeava taj problem.
2. Pravo raspolaganja hrvatskim jedinicama. Danas stoji pod orujem
280.000 Hrvata. Dio tog broja nalazi se u odredima njemakih oruanih
snaga koje obuhvaaju tri hrvatske pjeadijske divizije,4 jednu dobrovoljaku
gorsku SS-diviziju48 i oko 20.000 ljudi hrvatskog orunitva pod komandom
opunomoenika Reichsfhrera SS za Hrvatsku. Od tog znaajnog broja
jedinica s izuzetkom poglavnikove tjelesne garde (Poglaimikovih tjelesnih
sdrugova PTS) - hrvatska vlada nema danas nikakvu mogunost da
samostalno raspolae ma i sa jednom etom, jer su sve te hrvatske jedinice
podreene njemakim komandirajuim generalima i zapovjednicima divizija.
Takva situacija trajno je neodriva, i to ne samo to se tie suvereniteta, nego i
unutranje dravne sigurnosti i ona moe ugroziti doe li do zapletaja
autoritet drave i mogunost vrenja potrebnih suverenih prava.
Hrvatske oruane snage upotrijebljene su najveim dijelom za osiguranje
linija snabdijevanja, dok je podruje izvan tih linija preteno u rukama ili na
dohvatu partizana. Tako hrvatske oruane snage nisu u mogunosti davati
47
48

To su bile tzv. legionarske divizije.

Nazvanu Handar.

odgovarajuu pomo ugroenom stanovnitvu, selima i gradovima kao i

ugroenoj industriji. Tako je ve velik dio domae industrije uniten ili teko
oteen, stanovnitvo je bez zatite i prisiljeno je da se pokorava partizanskom
teroru. Kao primjer treba ovdje navesti da su u trokutu DravaDunavSava, u
itnici Hrvatske, mogli do sada ubrati jedva treinu lanjskog prinosa, jer
hrvatske jedinice angairane u tom prostoru slue preteno za zatitu veih
mjesta, za dodatnu i indirektnu zatitu eljeznice na pruzi ZagrebZemun,
dok je dvije treine hrvatskih oruanih snaga angairano u Bosni u borbi
protiv bandi.
Osim spomenutih momenata valja ukazati s posebnim naglaskom na jo
jednu okolnost. Naime, posljednjih mjeseci otpoeli su i na podruju NDH
neprijateljski teroristiki napadi iz zraka.49 Pri takvim napadima na vee
gradove i mjesta mora postojati isto unutranjopolitika mogunost da se
hrvatske jedinice na direktnom raspolaganju vladinih organa angairaju na
odranju reda i sigurnosti, na provoenju evakuacije i slino. To u postojeim
odnosima nije mogue i trebalo bi u danom asu da uslijedi posredno preko
njemakih vojnih komandi i jedinica izvuenih iz akcija.
Na kraju, mora se ukazati i na politiku stranu tog pitanja. Razumljivo je
bez daljnjega da u zajednikim operacijama nije mogue razdijeliti vojnu
komandu. To e uvidjeti, a i mora uvidjeti svaki dobronamjeran hrvatski
graanin, a pogotovo svaki hrvatski vojnik. Neshvatljivo jest i ostaje, ipak, za
svakoga da se komanda jedne suverene drave ne protee i izvan takvih
operacija ni na vlastite oruane snage koje se nalaze unutar granica drave,
nego da se nalazi u rukama stranih - iako sprijateljenih i saveznikih zapovjednika.
Iz svih tih razloga treba da se hrvatskoj vladi stavi na raspolaganje
neposredno i iskljuivo odgovarajui broj hrvatskih jedinica koje bi mogli
angairati u raznim krajevima Hrvatske za gore navedene ciljeve. Za kontingente pod iskljuivo hrvatskom komandom morali bi upotrijebiti u prvom
redu one hrvatske odrede koji nisu direktno u operativnoj akciji, a mogli bi ih
proiriti i popuniti i dijelovima hrvatske legije i hrvatskim SS-odredima iz
Bosne i Hercegovine. Pitanje broja i sastava tih jedinica moralo bi se prepustiti
direktnom dogovoru i sporazumu njemakih i hrvatskih vojnih organa.
3. Vojne represalije i zahvaanje vojnog plijena u Hrvatskoj. Za vrijeme
vojnih akcija u hrvatskom prostoru pojedine njemake jedinice vre neprekidno represalije (odmazde) nad hrvatskim stanovnitvom i hrvatskom imovinom, to u najirim slojevima hrvatskog naroda izaziva dezorijentaciju koja
mjestimino prelazi u uasavanje i zgraanje. Posebno poglavlje predstavljaju
strahote to su ih poinile kozake jedinice koje su od vremena na vrijeme
poprimile takav opseg da je hrvatska vlada bila prisiljena uputiti prigovore
njemakim predstavnitvima u Hrvatskoj.
Razumljivo je da se u toku operacija protiv tako prepredena i podmukla
protivnika kakav su partizani ne mogu uvijek i na svakom mjestu primjenjivati normalne, mirnodopske metode. Ipak, mora se inzistirati na tome da
zapovjednici njemakih jedinica koje operiraju na hrvatskom podruju dobiju
izriitu zapovijed da se u Hrvatskoj sve do trenutka najkrajnje potrebe uzdre
od svih represalija koje bi bile u stanju narod jedne tako prijateljske i
saveznike drave poput Hrvatske otetiti ili njeno stanovnitvo dovesti u
stanje uzrujanosti dijametralno suprotnom uzajamnom saveznikom odnosu.
49

To su bili napadaji manjih formacija (Zagreb, Zadar).

(U prilogu tih ustakih gravamina nalaze se dva popisa malog broja

odmazde njemakih jedinica u hrvatskom prostoru, odnosno strahota koje su
poinile razliite kozake jedinice u potkrep naprijed navedenog.)
Na ovom mjestu mora se jo navesti da jedinice Wehrmachta angairane u
Hrvatskoj vjerojatno zbog nedostatka odgovarajuih uputa proglaavaju
ratnim plijenom i zapljenjuju ne samo oruje i vojniku opremu partizana to
im padne u ruke za vrijeme borbe, nego i drugo oduzeto ili pronaeno dobro
(konje, stoku, kola, predmete namjetaja, pa ak i hrvatski gotov novac iz
naputenih blagajni bande). Takav postupak u dijametralnoj je suprotnosti s
osnovnim temeljima karakteristinim za zajedniki voene operacije u ovom
prostoru. Borba protiv ustanikih bandi u Hrvatskoj ne vodi se u neprijateljskoj, nego u jednoj saveznikoj zemlji koja sudjeluje u borbi i na drugim
ratitima. Materijal pronaen kod bandi hrvatski je, dakle saveznika imovina
koju su partizani oteli Hrvatskoj i njenom stanovnitvu i koju upravo u tim
zajednikim operacijama treba ponovno osvojiti za njene prave vlasnike.
Stoga je potrebno da se njemake jedinice koje operiraju u hrvatskom
prostoru poue da u tom prostoru akcija nema i ne postoji nikakav ratni plijen
niti ga smije biti, jer ovdje vodena borba mora odgovarati u svakom pogledu
angairanju zajednikih jedinica saveznikih drava na vlastitom dravnom
teritoriju.
4. Vojno naputanje mjesta i krajeva unutar Hrvatske od strane Wehrmachta. U posljednje se vrijeme ee dogaa da jedinice Wehrmachta iz
operativnih i taktikih razloga naputaju vea mjesta ili krajeve Hrvatske a da
prije toga o tome ne obavijeste nadlene hrvatske organe. Posljedica je toga da
naputanjem pogoeno stanovnitvo sa svim dobrima i zalihama biva preputeno partizanima te da i ostalo, dotad takvim dogaanjem poteeno stanovnitvo bude uznemireno i lake pristupano za neprijateljsku propagandu.
(Na ovom se mjestu u tekstu nabrajaju pojedini, posebno teki sluajevi:
naputanje Gline 11. I 1944, pa Grubinog Polja i urevca.)
Posebno je poglavlje to njemake jedinice u Hrvatskoj naputaju netom
osloboena mjesta i krajeve, a to se dogaalo ee. U takvim je sluajevima
stanovnitvo potpuno dezorijentirano, gubi svako povjerenje u vlastitu dravu
i njenog saveznika i plaa za svoje lojalno dranje dvostruki namet u krvi:
jednom, prilikom osloboenja od partizana, a zatim, nakon povlaenja
jedinica u neizostavnom partizanskom osveivanju.
Stoga je potrebno sve njemake komande u Hrvatskoj uputiti da - ako je
neizbjeivo napustiti neko mjesto ili krajeve - pravodobno obavijeste o tome
odgovorne hrvatske vlasti kako bi se pruila mogunost za poduzimanje
odgovarajuih mjera da bi se moglo evakuirati stanovnitvo i dobra vana za
ivot i rat ili, opet, eventualno pokuati osloboenje od partizanske opsade.
U sluajevima kao to su oni nabrojeni gubi ne samo Hrvatska nego i
Njemaka zajedno s mjestima i dobrima i stanovnitvo svoje povjerenje.
5. Samovoljno formiranje domaih vojnih jedinica. Ve ee formirali su
lokalni njemaki komandanti na podruju NDH domae vojne jedinice a da se
prije toga nisu sporazumjeli s nadlenim hrvatskim vojnim vlastima. Posljedica takvog propusta obino su nepotrebna objanjavanja i nepoeljni sukobi
nadlenosti. Tako je, na primjer, pukovnik Hoesch, zapovjednik 359. grenadirskog puka 181. gorske divizije, formirao juno od Dubrovnika tzv. Junodalmatinsku miliciju i postavio se na stanovite da u tom kraju nisu doputene hrvatske mjere regrutacije. Razumljivo je bez daljnjega da hrvatska
vlada ne moe dopustiti da pojedini njemaki komandanti na hrvatskom

teritoriju i medu hrvatskim dravljanima vrbuju u miliciju formiranu na svoju

ruku ili slino, ako se to ne dogaa specijalno u sporazumu s hrvatskom
vladom. Osobito su neugodni oni sluajevi kad se njima prua prilika nelojalnim dravljanima da se izigravanjem nadlenosti izvlae ispod vojne obaveze u
hrvatskoj dravi.
O tom stavu hrvatske vlade mora se bezuvjetno voditi rauna i stoga je
potrebno da se s njemake strane izdaju odgovarajue upute.
6. Formiranje novih i angairanje postojeih etnikih formacija u Hrvatskoj. Sasvim je posebno poglavlje to to - ne samo zbog svog obujma, nego
sasvim specijalno s obzirom na politiko djelovanje, politiki uinak Wehrmacht formira nove i organizirano angaira srpske etnike formacije u
Hrvatskoj. U tom pogledu kao da su njemaki komandanti u hrvatskom
prostoru preuzeli zloglasnu praksu talijanske Druge armate. Politike su
posljedice takvog postupka pogubne. Stanovnitvo se zaueno pita kako je to
mogue da se, na primjer, zatita obale u Hrvatskoj djelomino povjerava i
tim, narodu stranim formacijama (etnicima) koji otvoreno stoje na neprijateljskoj strani, dok se vlastita hrvatska mornarica bori na Crnom moru.
etnici predstavljaju jednu Hrvatskoj etniki potpuno stranu borbenu organizaciju ovinistikog velikosrpstva i ona je kao takva jednako neprijatelj
Njemake i Hrvatske. etniki odredi angairaju se danas uglavnom u
Dalmaciji, u podruju ibenika, Dubrovnika i Kotora, ali i u unutranjosti u
istonoj Bosni, Hercegovini, u prostoru Mostara, Tuzle, Banje Luke i u
posljednje vrijeme ak u Srijemu.
Zaista je jedinstven sluaj u historiji da je s njemake strane prvo bilo
vojnim sredstvima razbijeno velikosrpstvo utjelovljeno u bivoj Jugoslaviji, da
bi zatim najfanatiniji ostaci tih razbijenih neprijateljskih vojnih formacija
usred osloboene i saveznike Hrvatske bili angairani kao domovinska
zatita!
Definitivna likvidacija tog pitanja jest zahtjev pravednosti i lojalnosti, no
istodobno i postulat vlastite sigurnosti. Zadatke koji su dosad povjeravani
etnicima mogu preuzeti regularne hrvatske jedinice, a ako je potrebno, ad
hoc formirane pomone formacije domaeg stanovnitva koji priznaje hrvatski suverenitet. One e zasigurno vie pridonijeti osiguranju hrvatskog prostora nego to su to u stanju etniki odredi zakleti bivem kralju Petru, koji
sabotiraju i krvavo se izruguju stanovnitvu Hrvatske.
7. Materijalna pitanja hrvatskih oruanih snaga. Materijalne potrebe
hrvatskih oruanih snaga za godinu 1944. bile su predoene prilikom posjeta
biveg ministra i zapovjednika hrvatskih oruanih snaga u Fiihrerovu Glavnom stanu i Vrhovnoj komandi VVehrmachta u studenome 1943. godine. Na
sjednicama obostranih vladinih odbora imaju se rijeiti izvrenje tih liferacija i
sva tehnika pitanja s tim u vezi.
Promemoriji su prikljuena tri priloga.
U prvom se nabrajaju represalije Wehrmachta u Hrvatskoj izvrene posljednjih nekoliko mjeseci: apci, kotar Brod; Naseoci, kotar Tuzla; Prgomelje,
kotar Bjelovar; Zapolje, kotar Nova Gradika; umberak, kotar Jastrebarsko; kotar Krapina; kotar Nova Gradika; kotar Biha; Bukovica, kotar
Doboj; kotar Travnik; kotar Petrinja; kotar Brod; kotar Vinkovci; kotar
Travnik; kotar Velika Gorica; Bistriki Laz, kotar Donja Stubica; otok
Peljeac; kotar Brod; kotar Naice; kotar Rogatica; kotar Stolac.
Drugi prilog sadri katalog zlodjela pojedinih kozakih jedinica u Hrvatskoj: Donji Andrijevci, kotar Brod i Ljuba, kotar Ilok - silovanje; Divo, kotar
19

U s t a e i T r e i Reich I

289

Hrv. Mitrovica ubojstvo 30 Hrvata i Slovaka; Niemci, kotar Vinkovci

silovanje; Mirkovci, kotar Vinkovci pljaka; Niemci, kotar Vinkovci
silovanje; Johovac, kotar Doboj ubojstvo; Novska, kotar Novska ubojstvo i pljaka; Modrani, kotar Derventa - silovanje; Jemen, kotar id ubojstvo; Novo Topolje, kotar Brod pale i pljaka; Stranik, kotar Petrinja
ubojstvo i pljaka; Cer, kotar Derventa ubojstvo; Budiina, kotar Petrinja
ubojstvo.
U treem prilogu navedene su potrebe oruanih snaga NDH: ispunjenje
obeanja da Wehrmacht preuzme etiri hrvatske gorske brigade (zdruga) na
snabdijevanje; ispunjenje obaveze o liferaciji veih koliina vojnike odjee;
pospjeenje odluke o dodjeli Hrvatskoj 50.000 kompletnih odjevnih garnitura
zaplijenjenih u Italiji; dotur zaostaloga civilnog kontingenta pamuka koji sluf
iskljuivo za potrebe hrvatskih oruanih snaga.
Freiherr v. Weichs u svojstvu glavnokomandujueg na Jugoistoku poslao
je gen. Glaiseu telegramom od 9. II 1944. 50 tekst brzojava poslanika Kaschea
od 24. I 1944. upuenog berlinskom ministarstvu vanjskih poslova o dnevnom redu planirane konferencije kod glavnokomandujueg. Feldmaral
v. Weichs zamolio je Glaisea da odgovori: 1. da li mu je taj telegram poslanika
bio poznat; 2. da li je kod Kaschea uloen prigovor u vezi s tokom 5.
predloenog dnevnog reda (poboljanje suradnje hrvatske vlade i gen. Rendulica); 3. zato nisu saopili glavnokomandujuem gledite Kaschea i sadraj
tog telegrama?
Zanimljiv je povjerljivi izvjetaj o njemako-endehakim privrednim
odnosima i prilikama u NDH od 10. veljae 1944. 51 pod naslovom: Gospodarski odnosi s Njemakom. U njemu pie:
Povodom zagrebakih trgovinskih pregovora s Njemakom koji su se
danas konano razbili (na dnevnom redu: pitanje cijena, robnog prometa itd.)
kao i povodom odlaska ministra vanjskih poslova draPeria u Njemaku,
kamo je ve otiao na referat i poslanik Kasche, izraen je od dravne vlade
opiran elaborat na njemakom i hrvatskom jeziku, u kojemu se govori o
katastrofalnoj gospodarskoj situaciji Hrvatske i o gospodarskim odnosima
prema Njemakoj.
Elaborat sadrava tri dijela: prvi govori o problemu ciena, drugi o
proizvodnji, a trei o prehrani to su tri najvanija gospodarska problema
N.D.H.
U prvom se dijelu istie, da je porast cijena nezaustavljiv. Kontrola cijena
nije bila mogua prvenstveno stoga, to su postojale tri nekontrolirane rupe,
kroz koje je odlazila opljakana imovina iz Hrvatske bez kontrole, bez
mogunosti intervencije drave u pogledu cijena i protiv ugovora, koji su
fiksirali kontingente. Najvea je rupa bila tzv. Druga i Trea talijanska zona
kroz koju je odlazila roba za potrebe talijanske vojske i u samu Italiju. Druga
je rupa na sjeveru: prema Njemakoj i Maarskoj, a i zranim putem odvozila
se opljakana imovina hrvatskog naroda u obje zemlje. Trea je rupa nastala u
Srijemu, gdje je uslijed posebne uprave granice bilo omogueno krijumarenje
robe u Srbiju i Maarsku. Ona ima svoj pandan u Sandaku i u Crnoj Gori s
naslonom na Albaniju. Prvi je dakle razlog nemogunosti kontrole cijena bio:
o t v o r e n o s t granice drave na sve strane.
Drugi razlog nekontroliranosti trita je u snabdjevanju njemake i talijan50
51

AJ, T-501, rolna 267.

A-VII, NDH, kut. 87 a , Br. reg. 39/5 - 1.

ske vojske na terenu. U samoj 1943. god. otilo je 43% sveg novanog
opticaja na potrebe njemake vojske u Hrvatskoj. Hrvatska Dravna narodna
banka prima svakodnevno nove naloge za isplate ogromnih svota njemakoj
vojsci i te se svote nalaze samo u tiskanju novih novanica. Vojska kupuje na
tri naina: ili putem slubenih opskrbnih vojnih ustanova uz neke vrsti
maksimiranu cijenu ili putem poluslubenih pouzdanika i povjerenika, koji
imaju nalog plaati svaku pa i najviu cijenu, ili pak pljakom po hrvatskim
selima odakle kao ratni plijen odnosi sve to joj dolazi pod ruke. Dravna
vlada ne moe znati s kojim koliinama robe raspolae i nastaje utrka izmeu
njemake vojske i dravnog aparata, koji e u kojem kraju vie robe odnijeti
prisilnom rekvizicijom, otimainom ili nakupom.
Znatan problem u sklopu pitanja cijena ini pitanje nabave ratnog materijala za hrvatsku vojsku. N.D.H. je preuzela gotovo 50% dugova bive
Jugoslavije, a ti su nainjeni u glavnom na oruanje. Oruje Jugoslavije uzela
je Njemaka kao svoj plijen i N.D.H. je prisiljena kupovati iznova oruje kod
Njemake. Na ovaj nain Njemaka nastoji izravnati svoju pasivnu bilancu u
vanjskoj trgovini s Hrvatskom, ali jo uvijek njemaka dugovanja po kliringu
nadilaze nekoliko milijardi, a da N.D.H. ne dobiva potrebnu industrijsku
robu, oruje i municiju u obeanoj i ugovorima zajamenoj koliini. Kliringsaldo u korist N.D.H. iznosi sada oko 5 milijardi Kuna.
U drugom dijelu elaborata govori se o proizvodnji, te istie: 1.) prometne
potekoe uslijed partizanske djelatnosti i uslijed toga, to prometom dirigira
njemaka vojska po svojim potrebama i nahoenju, te 2.) o problemu sirovina
i radne snage. Terenske akcije njemake vojske esto su tako upravljene da
onemoguuju svaku proizvodnju dobara. Najvaniji proizvodni centri bili su
preputeni unitenju partizana. Ratne operacije na terenu onemoguuju prevoz sirovina do mjesta preradbe. Molbe, koje hrvatske vlasti upravljaju
njemakim, traei dovoljan broj svojih vlastitih (t.j. od drave Hrvatske)
vagona, esto su odbijane ili prekasno rijeavane. Odreeni kontingenti goriva
i sirovina ne mogu se prevesti vagonima, koji se onda konano stavljaju na
raspolaganje, jer je uvijek ta koliina puno premalena. A kad ve i ima vagona,
onda njemake vlasti dirigiraju prevoz sirovina onako kako se njima svia i
rasporeuju ih onim industrijama, kojima oni ele. Naravno kod toga se
favoriziraju njemaki vlasnici i poduzea. Potekoa je i s nabavljanjem
sirovina. Mnoge sirovine, koje bi po ugovoru imala dati Njemaka, ne dolaze.
Mnoge pak sirovine, koje bismo mogli dobiti u zemlji (primjerice sva koa od
stoke, koju kolje njemaka vojska), moraju se preraivati, ali opet za njemaku vojsku a ne za potrebe hrvatske vojske ili pak hrvatskog civilnog
puanstva.
U treem dijelu govori se o problemu prehrane. Nekoliko aktivnih kotareva u Slavoniji i Srijemu, te tri u Bosni bili bi u normalnim prilikama u
mogunosti prehraniti pasivne kotare Like, Dalmacije, Bosne i Hercegovine, te
Hrvatskog Zagorja, ali ba u tim aktivnim kotarima Njemci su najaktivniji u
oduzimanju hrane. Bosni i Hercegovini prijeti glad ve ovog proljea. Narodni
je imetak popljakan od raznih vojska. Mnogi krajevi ostali su potpuno pusti i
neobraeni. Akcije vojske vodile su se na terenu bez ikakvih obzira na pitanje
obradbe tla i prehrane. Osobito se teko doimlje haraenje tzv. Kozaka pod
njemakom komandom. U elaboratu se trai, da se sve te SS-jedinice toboe kozake smjesta povuku s terena i da se akcija prepusti
hrvatskim jedinicama, koje e na svom terenu obzirnije postupati prema
hrvatskim selima.
19*

291

Na prekjueranjem sastanku radi' stvaranja velike dobrotvorne lutrije

napao je otvoreno ministar dr. Zani politiku dr. Totha, navodei da dananja
financijalna politika u N.D.H. vodi u katastrofu i da bi se to prije moralo
sprijeiti tiskanje novanica i zaustaviti inflaciju.
Jo prije nekoliko mjeseci raunalo se, da je opticaj novanica svakog
mjeseca vei za dvije milijarde. Potekoe oko tampanja novog novca nastale
su sada i radi toga, to je u Leipzigu izgorjela tiskara, koja ih je tampala.
itava propaganda ustaa s dobrovoljnom predajom partizana skrahirala
je. Brojevi, koje ta propaganda objavljuje vrlo su maleni, a sami propagandisti
priznaju, da mogu doi samo do onih partizana, koji ostaju osamljeni u
pozadini, pak im drugo ne preostaje nego da se jave vlastima. Meutim, i ti se
titraju glavom. Njemci naime vode svoju politiku: objavili su istovremeno s
obnarodovanjem zakona o amnestiji crvene letake po hrvatskim selima,
kojim pozivlju seljake da ne primaju partizane, jer da e biti strijeljani kao
taoci. Ustae su vrlo nezadovoljni s ovim zabijanjem noa u lea njihovoj
propagandi. Njemci doista strijeljaju taoce i pomou tzv. erkeza pale hrvatska sela (ovih dana i sela juno od Zagreba), a u Gorskom su kotaru strijeljali
ve mnoge partizane, koji su se javili, da se vraaju i koriste se zakonom o
amnestiji. Dva mlada aka suake gimnazije, koji su se prijavili njemakim
vojnicima, bila su ustrijeljena takoer i to prilikom pratnje kroz umu, a reklo
im se da e biti predani hrvatskim vlastima...
U posljednje vrijeme poela je tampa hvaliti dra I. Krbeka, biveg podbana. Govori se, da je Krbeku povjeren sastav ustava N.D.H. Krbek je odmah
nakon sloma Jugoslavije bio uhien i zatvoren i to meu obinim kriminalcima, koji su ga isprebijali. Vjerojatno je meu kriminalcima bio i koji detektiv
od faha.
U vezi s vijestima o odlasku ministra trgovine draCabasa kolportira se
vijest o povratku draKoaka za ministra dravne riznice, dok bi dr. Toth
ponovno preuzeo portfelj trgovine, a Rogulja postao poslanikom u Budimpeti.
Ve detaljno izraen i na objavu novinama predan plan o zamjenjivanju
monopolskih proizvoda sa seljakim proizvodima, bio je u poslijednji as
povuen.
iri se verzija, da e s ministrom vanjskih poslova odputovati u Njemaku
i predsjednik vlade. S tim u vezi istie se, da e se raditi ne samo o njemako-hrvatskim politikim i gospodarskim odnosima nego i o diobi Bosne ili ak
davanja cijele Bosne Nedievoj Srbiji. Tvrdi se, da se u tom smislu i u
poslijednje vrijeme vermitali (!) poslanik Neubacher i Wedemeyer (!) u korist
Nedia, koji da opet stoji u stalnoj vezi s generalom Mihajloviem.
Za Koaka se tvrdi da je ve kao poslanik u Budimpeti opozvan ali se nee
vratiti, kao to se ne vraa poslanik Marko Tarle iz vicarske kamo je odnio
novac u polog.
Gestapo je poapsio veinu inovnika i namjetenika Drutva sv. Jeronima,
a prostorije drutva zapeatio. Tajnik drutva dr. Josip Andri koji je ve bio u
njemakom logoru u Austriji, negdje se je skrio. Iz skladita drutva odpremljen je kamion knjiga to papa znai Hrvatima, koja je dotiskana 1934.
,2 Ptiao mi je u Gracu dr Miljenko Protega - koji je 1941. god. bio zajedno zatvoren u
ustakom zatvoru s prof. dr Ivom Krbekom - da je Krbek, prilikom obilaska zatvora Dide
Kvaternika, priao Kvaterniku i upitao zato ga dre ovdje, kad bi im mogao sastavljati zakone i
uredbe. Dakako da taj Krbekov korak ostali uhienici nisu mogli pozdraviti aplauzom!

god. Navodno se u toj knjizi napadaju Njemci. Nije vjerojatno, da je to razlog

hapenju (nego moda samo izgovor!).
5. Dvije promemorije ustake vlade. Ustako je ministarstvo vanjskih
poslova priredilo za vladu Reicha promemoriju od 10. II 1944. 53 o problemu
vezanom za postavljanje hrvatske SS-divizije.
Kad su njemaka slubena mjesta izrazila elju da se formira jedna
hrvatska SS-divizija u NDH, hrvatska je vlada najspremnije dala svoj pristanak. Iako je sama imala najvei interes da prije svega poveava i popunjava
svoju vlastitu vojnu silu, dala je ona da bi njemakim organima na
najprijateljskiji nain izala u susret najdalekosenije koncesije kako bi to
bre omoguila eljeno formiranje SS-divizije i stavila je u tu svrhu, kao i za
policiju SS u Hrvatskoj iz godita 1908. i mladih nita manje od 46.000 ljudi.
U zapisniku o pregovorima od 5. oujka 1943. sporazumno su utvrena
temeljna naela koja bi trebala biti mjerodavna pri formiranju hrvatske SS-divizije. S obzirom na to da su Hrvati najveim dijelom katolici i Muslimani,
bilo je izriito utvreno radi ravnopravnosti i kako bi se izbjeglo favoriziranje jedne od tih vjeroispovijedi da e se hrvatska SS-divizija formirati od
katolikih i muslimanskih Hrvata preteno iz bosansko-hercegovakog prostora. Taj je prostor radi toga uzet naroito u obzir, jer se iz njega regrutira
najbolji hrvatski vojniki materijal.
to se tie uniforme, utvreno je da se smiju nositi samo njemaki znakovi,
oznake, i to oznaka dravne pripadnosti i oznaka ina, zatim hrvatski grb na
desnom rukavu i crn ovratnik (kragn) bez SS-oznaka.
U dodatnom sporazumu od 11. srpnja 1943. utvren je izriito naziv
divizije: Hrvatska dobrovoljaka gorska (planinska) SS-divizija i dogovoreno
da hrvatska vlada moe izdati javnu izjavu prema kojoj e hrvatska dobrovoljaka SS-divizija biti upotrijebljena samo u Hrvatskoj ili za neposrednu
obranu Hrvatske.
Odmah nakon okonanja dogovora otpoelo je vrbovanje dobrovoljaca za
hrvatsku SS-diviziju.
Na alost mora se napomenuti da odmah na poetku akcije vrbovanja
mjerodavni SS-organi (naroito SS-Obersturmfhrer von Krempler) nisu (ni
najmanje) uzimali u obzir dogovorena temeljna naela. Cijela se stvar u
javnosti (naime) predoavala tako kao da se radi iskljuivo o vrbovanju
Muslimana iz Bosne i Hercegovine.
Zbog toga je nastala opasnost da se potkopa politiko i nacionalno
jedinstvo hrvatskog naroda i da bi se mogle probuditi regionalne i religiozne
autonomistike misli i tenje.
Stoga je hrvatska vlada ve tada morala podnijeti molbu da bi se potovali
utanaeni temeljni principi; podigla je protest protiv takvog postupka slubenih SS-instanca protivnog ugovoru (posljedica je toga bio opoziv SS-Obersturmfiihrera v. Kremplera).
Na alost mora se, ipak, sa aljenjem ustanoviti da mjerodavne slubene
SS-instance i nadalje ne postupaju u skladu sa zakljuenim sporazumima.
Tako je na primjer SS-komandantura izdala nareenje od 22. rujna 1943.
da se hrvatska SS-divizija u pismenom saobraaju ima nazivati 13. dobrovoljaka bosansko-hercegovaka gorska divizija, a u usmenom saobraaju kao
Dobrovoljaka
bosansko-hercegovaka gorska SS-divizija.
53

A-VH, NDH, kut. 264, Br. reg. 6/5 - 16.

U pogledu distinkcija postupa se takoer protivno utanaenju, jer je

nareeno da se na ovratniku (kragnu) koji je trebao ostati bez oznake, nosi na
jednoj strani bosanski handar a na drugoj kukasti kri.
Tom regionalnom oznakom bosansko-hercegovaka i noenjem regionalnih simbola mjerodavne SS-instance i nadalje sistematski istiu i unapreuju regionalizam koji je tetan za misao hrvatskog nacionalnog jedinstva (to
hrvatska vlada ne moe dopustiti!).
Jo tee od toga dranja (protivugovornog ponaanja) mjerodavnih SS-instanca jest dranje jednog dijela njemake tampe u toj stvari.
U nekoliko najpoznatijih njemakih novina i ilustracija spominju se Hrvati
iz Bosne i Hercegovine samo pod regionalnom oznakom Bonjaci i Hercegovci. ee se ak naroito istie samo vjerska pripadnost i razlika i
oznauju se jednostavno kao Muslimani, a da se ne kae da se radi o
Hrvatima muslimanske vjeroispovijedi.
Ilo se, ak, tako daleko da su se ti hrvatski dobrovoljci muslimanske vjere
prikazivali kao Crnogorci.
U promemoriji se navode zatim primjeri iz njemake tampe koji su nam
otprije ve poznati, pa se dalje tvrdi:
Oznaka bosansko-hercegovka jest oznaka koja Hrvate i previe podsjea na doba Habsburgovaca koji su po svom slavnom receptu divide et
impera posvuda njegovali i potpomagali regionalizam i vjerske suprotnosti
(vjerski antagonizam) da se ne bi u narodima njima tada potinjenima pojavila
ideja nacionalnog jedinstva.
Ve tada se s hrvatske strane neprekidno energino protestiralo protiv te
regionalne oznake, to je, meutim, ostalo bezuspjeno.
Takvom pogrenom politikom, koja je stajala u otroj suprotnosti s
idejom hrvatskog jedinstva, Habsburgovci su lakoumno proigrali i lakoumno
izgubili simpatije Hrvata prije tako vjernih caru!
Na kraju se mora naroito istaknuti da je navedeni postupak mjerodavnih
SS-instanca i jednog dijela njemake tampe kod pripadnika hrvatske dobrovoljake gorske SS-divizije ve imao tekih posljedica.
Naime, opetovano je utvreno da su pripadnici te divizije, koji su dolazili
u domovinu na dopust radi kraeg oporavka, davali takve izjave iz kojih se
moe zakljuiti (pretpostaviti) da su ih progandistiki obraivali i pridobili za
nekakve posebne bosanske ciljeve koji nikako nisu u skladu s hrvatskom
dravnom idejom.
Zbog svega toga hrvatska je vlada primorana obratiti se vladi Reicha s
molbom da poduzme potrebno:
1. da se hrvatska SS-divizija naziva samo onako kako je bilo dogovoreno,
i to Hrvatska dobrovoljaka gorska SS-divizija;
2. da se u pogledu uniforme i oznaka potuju precizno odredbe protokola
o dogovoru od 5. III 1943. i da se s tim u skladu oznake na crnom ovratniku
(kragnu), protivne ugovoru, uklone te da se naredi da se smiju nositi samo
njemaki znak (Hoheitszeichen) i oznaka ina kao i hrvatski grb na desnom
rukavu;
3. da se izdaju tone upute i mjerodavnim SS-instancama i njemakoj
tampi da se najodlunije izbjegava sve to nosi bilo kakve regionalne ili
religiozne znaajke i to istie razliku izmeu Hrvata katolike i muslimanske
vjeroispovijedi kako se ne bi ugroavalo politiko i nacionalno jedinstvo
hrvatskog naroda i jedinstvo hrvatske dravne ideje i kako se ne bi budile ili
pothranjivale regionalne separatistike tenje.

Hrvatska vlada, na kraju, izraava nadu da e njemaka vlada, s obzirom

na zakljuene dogovore i postojee odnose, primiti s punim razumijevanjem te
opravdane zahtjeve i da e poduzeti potrebno kako bi se sprijeile takve
neprilinosti u budunosti.
U drugoj promemoriji ustakog ministarstva vanjskih poslova od 10. II
1944. 5 4 namijenjenoj vladi Reicha obraduju se pojedina teritorijalna pitanja
NDH.
Nova situacija nastala kapitulacijom Italije 8. IX 1943. pobudila je u
Hrvata nadu stoji u uvodu te promemorije da e sad doi do novog i
pravednog teritorijalnog ureenja jer je rjeenje poslije rata 1914-18. u duhu
Versaillesa bilo za Hrvatsku nepovoljno, osobito u Istri, Rijeci i Zadru i jer su
joj rimskim diktatom (1941) bili oduzeti prilazi moru i njeni etniki tako vani
krajevi u Dalmaciji.
Stav Velikonjemakog Reicha u tom trenutku doekali su Hrvati openito
s najveim zadovoljstvom, iako je stanovnitvu bio poznat samo naelno, ali
se pretpostavljalo da Hrvatska na temelju izjave njemakog poslanika u
Zagrebu poglavniku 8. IX 1943. moe pripojiti svoje krajeve na Jadranu,
ime bi uvelike bila uklonjena nepravda nanesena dotad Hrvatima. U svakom
sluaju, svaki je Hrvat raunao s tim da e ta izjava u najmanju ruku
omoguiti Hrvatskoj da pripoji krajeve koji su 1941. god. bili odstupljeni
Italiji, to vie to se kod zona SuakKrk na sjeveru i kod podruja u
Dalmaciji, izuzevi bokokotorski zaljev, radi iskljuivo o podrujima koja su
do 1941. god. pripadala ne samo Jugoslaviji nego i Banovini Hrvatskoj.
Stvarno je takvo minimalno nadanje potpuno sadravala izjava njemakog
poslanika Kaschea od 8. rujna 1943.
Hrvatska je strana tada stavila izvan snage Rimske ugovore od 18. svibnja
1941. i imenovala organ da preuzme upravu u novim krajevima koje valja
preuzeti i, zatim, oekivala da se pojedinana pitanja detaljno rjeavaju.
Potpuno iznenada za Hrvatsku i bez prethodnog obavjetenja o namjerama
njemake strane saznalo se nato u Zagrebu sredinom listopada o formiranju
operacionog podruja Jadransko primorje (Adriatiscbes Kstenland). Prve
precizne vijesti o tome primila je hrvatska vlada od preko Trsta u Rijeku i
Suak otposlanih upravnih organa koje su u Trstu zadrali i savjetovali im da
se vrate u Zagreb.
*

3}-

U listopadu 1943. god. pod upravom njemakoga visokog komesara

formirana operaciona zona Jadransko primorje (Adriatiscbes Kstenland)
obuhvaa znatne krajeve jedinstveno nastanjene Hrvatima i direktno povezane s ostalim hrvatskim prostorom u istonoj i sredinoj Istri, Rijeci i okolici,
zatim na kvarnerskim otocima, izuzevi mijeane krajeve i djelomino nastanjene Hrvatima u junoj i zapadnoj Istri. Radi se otprilike o 230.000 Hrvata,
od kojih je na primjer u istonim i srednjoistarskim kotarevima OpatijaVolosko i MitterburgPazin dolazilo 1910. god. na 73.000 Hrvata samo 5.000
stanovnika talijanskog jezika i 17.700 Slovenaca (na sjevernom rubu). Povijesni razvitak i nacionalne tenje tog stanovnitva, kojem ni 25-godinja talijanska vladavina nije uspjela udariti talijanski peat usprkos
primjeni bezobzirnih metoda i izgnanstvu vodeih slojeva domaih Hrvata,
54

A-VII, NDH, kut. 233 a , Br. reg. 42/1 - 1 - 1 1 .

kao i geografsko jedinstvo te zone s ostalom Hrvatskom opravdavali su

nadanja Hrvata da e 1943. god. i taj kraj kao i Rijeka biti pripojeni
Hrvatskoj. To vrijedi posebice za Rijeku, stari hrvatski grad, koji je u svoje
vrijeme bio odijeljen od Hrvatske samo politikim mjerama Maara, to
meutim nekadanje kraljevstvo Hrvatske i Slavonije do 1918. god. nije
nikada dravnopravno priznalo, ali je u tom maarsko-hrvatskom trvenju
uznapredovao razvitak i irenje talijanskog jezika u Rijeci. Ipak, stanovnici
Rijeke talijanskoga saobraajnog govora predstavljaju samo jedan dio stanovnitva Rijeke i njene okolice, pa su tako usprkos poveanom pridolasku
Talijana samo neznatna manjina i maleni otok u inae potpuno hrvatskom
kraju. Rijeka kao luka za ivot je sposobna samo u vezi sa svojim sjeveroistonim zaleem (u irem smislu), a u prvom redu s Hrvatskom (u uem smislu). S
takvom svijeu glasalo je vie od 75 posto Rijeana kad se nakon prvoga
talijansko-hrvatskog ugovora radilo o stvaranju Slobodne rijeke drave - za
nju, a protiv pripojenja Rijeke Italiji, no ona je, ipak, 1924. god. pripojena
Italiji, to je izazvalo privrednu propast Rijeke. Prilikom pripojenja Rijeke
Hrvatskoj, to se u Hrvatskoj nakon situacije nastale u rujnu 1943. god.
openito oekivalo i u to hrvatski narod jo s povjerenjem vjeruje, uzimajui
sadanje stanje kao provizorij, moralo bi se prirodno i s hrvatske strane voditi
rauna o vanosti Rijeke posebnim mjerama i lokalnom autonomijom kako bi
se omoguio njen daljnji oekivani razvoj, prekinut 1914. god., dok bi istona
i sredinja Istra te kvarnerski otoci sjedinjeni s Hrvatskom ili u susret mirnom
i naprednom nacionalnom razvitku.
Osim spomenutih krajeva Istre i podruja koje je 192124. bilo predvieno za Slobodnu dravu Rijeku (teritorij tzv. corpus separatum-a od 1870.
do 1918. god.) prikljueni su operacionoj zoni Jadransko primorje jo
krajevi koji su tek rimskim diktatom od 18. V 1941. bili otrgnuti od ostaloga
hrvatskog teritorija: tako isto hrvatski grad Suak s okolicom u neposrednom
susjedstvu Rijeke, s lukom Bakar, kotarevima abar i Kastav i s jednim
dijelom delnikog kotara, kao i otok Krk, izrazito hrvatska zona s oko 75.000
stanovnika koja je u neprekidnom ivljenju najue povezana i politiki i
privredno sa susjednim dijelovima Hrvatske. Politiki i administrativno bili su
ti krajevi Suaka-Bakra-abra u prolim stoljeima sve do 1941. god. dio
negdanjeg Kraljevstva Hrvatske i Slavonije, kasnije zagrebake banovine; od
Rijeke su uvijek bili odijeljeni onda kad je Rijeka prema Hrvatskoj bila
administrativno autonomna, ali njihov politiki i privredni ivot nije zato
nikada bio odijeljen od Hrvatske, pa ni onda kad je Hrvatska bila svedena na
najmanju mjeru, na ostatke ostataka, a teko ga je i zamisliti odijeljenog od
Hrvatske. Otok Krk je takoer imao najue veze s kontinentalnom obalom u
svojoj neposrednoj blizini, potpuno je nastanjen Hrvatima (osim 800 do
20.000) i zbog politikog, privrednog i administrativnog potpuno zajednikog
ivota s ostalom Hrvatskom 192141. imao s njom jednako uske veze kao i
podruje Suaka, Bakra i abra. Suak i Bakar su na sjeveru Hrvatske jedine
eljeznike veze s morem, i Suak je tako glavna i zavrna stanica cjelokupnoga eljeznikog, parobrodarskog i morskog prometa sjevernoga hrvatskog
obalnog podruja i otoka sve do, otprilike, Zadra, pri emu valja napomenuti
da je ta veza gotovo iskljuivo ograniena na more, jer planine ovdje izoliraju
obalu od zalea. I velik dio saobraaja izmeu sjeverne Hrvatske i dalmatinske obale odvija se preko Suaka koji je vano mjesto pretovara za snabdijevanje susjednih obalnih krajeva. Suak je i inae privredno sredite jednog veeg
podruja, koje se protee daleko preko novih granica okolice Suaka od 1941.

god.; u isto je vrijeme kulturni i kolski centar, centar zdravstva s velikom

bolnicom, itd., itd. Samovoljno povuenim granicama u god. 1941. ta politika i privredna cjelina bila je podijeljena, ali u godinama talijanske vladavine
194143. nije talijanskim organima polo za rukom da na sektoru Suak-Krk
provedu neke bitnije promjene. Morali su se zadovoljiti samo nadzorom
talijanskih komesara koji su zatim 1943. god. pobjegli u Italiju. No, Suak-Krk u dananjim su prilikama jo izvrgnuti opasnosti irenja i jaanja
talijanskog utjecaja, dok je Suak kao privredna i kulturna glava jednoga
veeg podruja Hrvatske od njega odrezan i time mora gubiti na vanosti, a
spomenuti krajevi ostaju bez svog sredita, svoje glave. Ve potpuno odvajanje
Rijeke od njenog istonog i privredno s njom povezanog susjednog podruja
poslije 1918. god. imalo je za posljedicu neizbjeivo novu izgradnju privrede i
novu organizaciju na Suaku, jer se ondje zbog granice moralo formirati novo
sredite umjesto Rijeke. Sad je i Suak bio 1941. god. oduzet i rjeenje s
Jadranskim primorjem zadrava stanje kakvo je i bilo. Ako se Italija
ponadala da e time 1941. god. poboljati propalo privredno stanje Rijeke iz
razdoblja 191941., nalazila se na pogrenom putu. Da je stanje stvoreno u
1941. god. ostalo na tom podruju trajno, ne bi se time popravilo stanje u
Rijeci, nego bi to dovelo do propadanja Suaka i istono bi se od Suaka,
moda, pojavilo novo sredite, spontano bez nekog plana unaprijed.
Hrvati su ve poslije 191924. najbolnije osjetili gubitak Rijeke i Istre,
osobito talijansku aneksiju Rijeke nakon opoziva ugovora iz 1921. god. radi
stvaranja Slobodne rijeke drave, i to se pitanje provlai ve dugo kroz
hrvatski povijesni razvoj. No, posebno teko morao se Hrvata dojmiti gubitak
Suaka i otoka Krka koji su uvijek bili sastavni dio Hrvatske u najuem
smislu.
Bilo je veliko zadovoljstvo Hrvata u rujnu 1943. kad se objavilo da se
Dalmacija, Rijeka i dijelovi Istre imaju sjediniti s Hrvatskom. Nijedan Hrvat
nije u rujnu 1943. mogao doi na pomisao da se u toj prilici zona Suaka i Krk
nee smjesta, u cijelosti, potpuno sjediniti s Hrvatskom. Stanovnitvo Hrvatske je stoga i danas uvjereno da su Rijeka i velik dio Istre s njemake strane
priznati Hrvatskoj i da samo vojni razlozi momentano odgaaju provoenje i
ostvarenje tog pripojenja, dok se za Suak rauna predbjeno da postoje samo
neka ogranienja koja koe potpuno preuzimanje Suaka i Krka.
U stvari, postojee rjeenje za Suak, Krk, Kastav i abar nije samo
nepraktino nego je naelno u suprotnosti s izriitom izjavom njemakog
poslanika u Zagrebu od 8. rujna 1943. prema kojoj Hrvatska moe pripojiti
krajeve izgubljene Rimskim ugovorima 1941. god.
Razlozi vojne prirode i s tim u vezi administrativne ili privredne mjere
mogle bi i u Hrvatskoj naii na razumijevanje, ali takve mjere u svakom
sluaju ne iskljuuju nipoto principijelno priznanje dravnopravnih odnosa
tih krajeva s Hrvatskom, osobito ovdje gdje se radi o starim i potpuno
opravdanim teritorijalnim zahtjevima. U stanovnitvu se, naprotiv, sadanjim
stanjem pobuuje utisak kao da se radi o zatiti takvih principijelnih interesa
za Italiju, to na Hrvate moe djelovati samo nepovoljno, dok priznanje
podruja Suak-Krk kao hrvatskog podruja ne moe u Italiji izazvati nikakvo
nezadovoljstvo, jer ta zona do 1941. god. nije nikada imala s Italijom nekog
posla, ak nije ni ulazila u katalog talijanskih aspiracija (jednako tako kao to
ni Rijeku nije Italija do 1918. god. uope traila za sebe, pa ni u londonskim
maksimalnim zahtjevima iz 1915. god.), aneksija Suaka kao to je to

notorno predstavljala je samo jednu pekulaciju tadanjeg prefekta u Rijeci

(Teste) i njegove klike.
Nepriznavanje Suaka i Krka mora stoga izazvati u Hrvatskoj ogorenje,
jer gubitak jednog podruja koje se openito smatra prahrvatskim jednako
kao i gubitak Rijeke i Istre mora teko pogoditi svakog Hrvata. U vremenu
kad Hrvatska zajedno s Velikonjemakim Reichom stoji u tekoj borbi i
reakcije javnog miljenja u Hrvatskoj od najvee su vanosti. Jednom se ula
primjedba da njemaka strana ne moe shvatiti nezadovoljstvo u Hrvatskoj
zbog rjeenja u Rijeci, Istri, a osobito na sektoru Suak-Krk, jer se ovdje radi o
tako malim podrujima. Povijest dovoljno dokazuje kako esto upravo ovako
mala, ali osjetljiva mjesta imaju veliku ulogu. Ako je, meutim, ta zona za
Hrvatsku tako vana (a to ona zaista jest), ako za Italiju nema vanosti, ako je
odluka o njoj u rukama rukovodioca Velikonjemakog Reicha (Hitlera), ako
je s opeg stanovita mala i nevana, ako time u Suaku i okolici nije pogoen
ni jedan jedini Talijan, na Krku najvie nekoliko stotina i eventualno u Rijeci
vie tisua izoliranih talijanskih stanovnika ili, pak, onih koji govore talijanski
(kojima bi se mogla priznati posebna prava), ako time mnoge tisue Hrvata
75.000 do 150.000, ve prema rjeenju koje se donese, mogu biti nacionalno
zadovoljene, zato oklijevati s principijelnim rjeenjem. Ne radi se pri tom
samo o zadovoljavanju tenji Hrvata tog podruja nego cijele Hrvatske.
*

Osim u sjevernoj obalnoj zoni iskrsle su tekoe na junom kraku jadranske obale. Ovdje je zadrana ne uzimajui u obzir hrvatske tenje i tenje
hrvatskoga etnikog elementa u bokokotorskom zaljevu - privremena (njemaka) vojna uprava, pri emu su formirane mjesne vlasti i lokalne zatite.
No, taj reim nije u poetku vrijedio za malu zonu Konavala s mjestom Gruda.
Taj je kraj od starine pripadao Dubrovakoj Republici i dijelio je stoljeima
zajedniku sudbinu kao blia okolica s gradom Dubrovnikom pod svim
reimima i bio zajedno s njim pripojen Banovini Hrvatskoj. Taj je odnos
Konavala i Grude prema Dubrovniku bio iznenada nakon stoljea poremeen
1941. god. kad je Italija anektirala bokokotorski zaljev i granicu anektiranog
dijela prebacila sjeverno od Grude, tako da je to mjesto pripalo Kotoru.
Nakon novog rjeenja 1943. god. Grudu su ponovno preuzeli hrvatski
upravni organi. Nastupile su opetovano tekoe oko Grude, i hrvatska vlada
se vie puta obraala njemakim nadletvima da bi osigurala za Grudu njenu
prijanju pripadnost. Meutim, postojala je stvarno tendencija da se ovdje
sauva i nadalje demarkaciona linija nametnuta talijanskim diktatom, iako se
ona protivi svim lokalnim interesima, jer je Gruda uvijek pripadala Dubrovniku a ne bokokotorskom zaljevu i jer i stanovnitvo osjea da pripada
dubrovakoj zoni i s najveim nepovjerenjem susree sve tendencije koje idu
za tim da ga spoje s Kotorom i stoga je uznemireno. Ipak su proteklog mjeseca
sijenja i posljednje hrvatske vladine organe pozvala njemaka vojna nadletva da napuste Grudu kako bi se i nadalje smatralo da ta dolina Konavala
pripada Kotoru. Radi se o malom sektoru, ali kako ne postoje nikakvi razlozi
d Gruda ostane u kotorskom podruju osim moda utjecaja nekih krugova u
Kotoru ili na Cetinju na njemake organe, bilo bi u svakom sluaju lako
udovoljiti eljama Hrvatske i ondanjeg stanovnitva doputajui hrvatskim
organima da dou u Grudu i premjetajui demarkacionu liniju.

Konano iskrsavaju uvijek nove tekoe u Zadru, starom glavnom gradu

Dalmacije, koji je u rasponu od 1921. do 1941., odijeljen od ostale zemlje,
predstavljao posebnu talijansku enklavu. Kako ga sada principijelno preuzima
Hrvatska, nastaju ve mjesecima uvijek nove potekoe zbog prisutnosti
talijanskih organa koji nastoje bar fiktivno odrati talijansku vladavinu u
Zadru. Preteno se to radi pomou nekoliko talijanskih policijskih organa
zaostalih u gradu.
Taj je grad, na alost, tako teko pogoen anglo-amerikim bombardiranjem, te je gotovo cjelokupno stanovnitvo napustilo grad, pri emu su
Talijani koji su se prije nalazili u gradu, mahom i novi doseljenici iz Italije,
napustili zemlju, a Hrvati su izbjegli u okolicu.
Treba napomenuti da je teka nesrea Zadra, koja je u Hrvatskoj pobudila
tugu i ogorenje, izazvala u izvjesnim talijanskim krugovima udno zadovoljstvo koje je nalo izraza u novinskim lancima u Trstu u kojima stoji da je
tako Zadar u ruevinama doao u tue, misli se hrvatske ruke.
Nakon takvih izjava bilo bi posebno poeljno da talijanski eksponenti u
Zadru ne izazivaju vie nikakve smetnje.
S hrvatske e se strane nastojati da se za Zadar i njegovo stanovnitvo
uini koliko je to mogue i da se pripremi ponovna izgradnja grada, jednako
tako kako je to bilo u toku historije kad bi Hrvati svaki put nakon venecijanskog razaranja Zadra popravljali ili gradili Zadar ili pri tom bar pomagali.
#

Na temelju poloaja ocrtanog u ovoj promemoriji i s tim u vezi pravednih

prijedloga hrvatska vlada moli njemaku vladu da njene navedene opravdane
zahtjeve proui i prihvati, jer je osobito priznanje hrvatskog suvereniteta u
spomenutim krajevima jadranskog primorja od velike vanosti u oima
stanovnitva Hrvatske. U interesu je zajednikog voenja rata da se to pitanje
ve rijei u prilog Hrvatske i da se rjeenje ne odgaa do zavretka rata,
jednako kao to bi se odmah morale razrijeiti tekoe oko Zadra i Grude.
6. Glaise i Kasche. Na telegram glavnokomandujueg od 9. II general
Glaise je telegrafski odgovorio 12. II 1944. 55 feldmaralu v. Weichsu, odnosno
njegovom naelniku taba general-potpukovniku Foertschu ovako:
1. Brzojav poslanika Kaschea bio mu je dostavljen poto je ve bio
otposlan Berlinu, kada je u daljnjim razgovorima izmeu Glaisea, Kaschea i
Lorkovia predloena konferencija dijelom preutno ve bila naputena, i
to a) zbog potrebe da se tema savjetovanja prvo razjasni na nadlenom
vojnom sektoru; b) jer je poslanik Kasche ekao da ga pozovu u Fiihrerov
Glavni stan; c) jer je izgledalo da se neposredno oekuje posjet predsjednika
vlade Mandia i ministra vanjskih poslova Pferia Fiihrerovu Glavnom stanu.
2. Glaise osobno nije zauzeo stav ni protiv pete toke programa konferencije ni sasvim openito protiv injenice nenadlenog bavljenja poslanika
vojnim pitanjima, jer su s posebnom ljubavlju posveeni prijedlozi poslanika
Kaschea o vojnim pitanjima nailazili uvijek na iroku podrku ministarstva
vanjskih poslova. I sam Glaise je posljednjih mjeseci morao iskusiti da je
55

A-V1I, T-501, rolna 267, Nr. 0255/44 g. Kdos.

ministarstvo suprot prijedloga vojnika koji su glasili drugaije uvijek uspjeno

nametnulo svoje miljenje nasuprot onom Vrhovne komande (znatno jaanje
pozicije poslanika Kaschea suprot vojnih instanci povodom listopadskog
posjeta Fhrern; naputanje hrvatskih planova poslanika Neubachera;
ostavka ministra Navratila). Opetovani porazi, pa i kad su pretrpljeni za
pregovarakim stolom, ne jaaju poziciju nijednog generala.
Glaise namjerava, ipak, uskoro naelno raspraviti s poslanikom Kascheom
o nadlenosti u duhu glavnokomandujueg. Da bi pri tom doli do jasne
situacije, bio bi preduvjet - ako bi trebali suprotna gledita dostaviti Vrhovnoj
komandi i ministarstvu vanjskih poslova - da VK djelotvorno podri Glaisea.
Stoga je malo nade da e se razilaenja s Kascheom raistiti u neposrednoj
izmjeni misli, jer Kasche takva pitanja naelno javlja ministarstvu vanjskih
poslova i tako nastoji postii rjeenja u opisanom i prezentiranom obliku.
3. Vidjeti toku 1. Budui da je konferencija otkazana, Glaise je mislio
kako je Kasche, sa svoje strane, povodom svog prijedloga kasnije otposlao
ministarstvu brzojav o stopiranju prijedloga o konferenciji, pa je stoga Glaise
propustio to sam javiti glavnokomandujuem u uvjerenju da je vijest bez
vanosti.
Na kraju, Glaise moli gen. Foertscha da prednje primi kao osobnu
informaciju kako bi mu u danom sluaju posluila kao podloga za referat kod
glavnokomandujueg.
Kasche je sa svoje strane - boravei slubeno u Njemakoj 11. II 1944. 56
zauzeo pismeno stav u vezi s Glaiseovim izvjetajem od 5.1 1944. o hrvatskim
oruanim snagama na prijelazu u 1944. godinu koji je bio znanja radi
predoen i ministarstvu vanjskih poslova. Iskoristio je tu priliku da prvo
donom navali na razliite instance Wehrmachta u Hrvatskoj koje se nisu
prilagodile voenju linije njemake politike, to znai dakle: njegove vlastite politike u Hrvatskoj to ju je podravalo ministarstvo vanjskih poslova
Reicha, nego su esto poduzimale vlastite politike radnje s nepovoljnim
posljedicama. Tako je prozirno pokuao svu krivicu za dotadanje promaaje i
neuspjehe u ustakoj Hrvatskoj pripisati vojnim instancama Reicha u Hrvatskoj, tj. generalu Glaiseu.
U svom pismenom sastavu povodom Glaiseovih ocjena ocijenio je izvjetaje o ustakim ispadima (kakva blaga rije!), osobito onih iz 1941. godine
koje je jednom i sam osuivao kao beskrajno iskrivljene i pretjerane.
Velikoduno je prelazio preko injenica, zahtijevajui da napuste cjepidlaarenje o proteklim pojavama. Ne mogu jedan elementarni pokret poput ustaa
po Kascheu - i to prije svega u mranim ratnim vremenima modelirati u
svakom pogledu. Njegov borbeni duh poiva u ustakim idealima koje nose u
sebi i utemeljen je u njihovoj prirodi. Na kraju je naglasio potrebu jednoznane politike Reicha koju e slijediti sva njemaka slubena mjesta i kojoj se
imaju podrediti najbezuvjetnije i vojne instance. To znai: zahtjev za
podreivanjem njemakih vojnika njegovoj politikoj koncepciji, odnosno
onome to je Kasche podrazumijevao pod tim. Tu potrebu je Kasche temeljio
u zaslijepljenom nepoznavanju pravih odnosa kako ga je okarakterizirao gen. Warlimont na injenici da Hrvatska prua njemakoj strani one
snage koje predstavljaju jedinu snanu protuteu jugoslavenskom okupljanju.
Sredinom veljae primilo je ustako ministarstvo vanjskih poslova u
i6
57

G. F r i c k e , nav. djelo, str. 157-158.

A-VII, NDH, kut. 305, Br. reg. 3/6 - 1.

Zagrebu izvanredni izvjetaj Trgovinskog izaslanstva NDH u Zrichu o

jugoslavensko-hrvatskoj emigraciji. U njemu se, izmeu ostaloga, navodi ovo:
T. zv. jugoslavensko-hrvatska emigracija jest jedna od najjaih i najbrojnijih
na podruju vicarske.
Pokuaj, da se dade prava slika sastava i rada te emigracije trpi uslijed
injenice, da pojedinci unutar nje naginju mijenjanju svojega stajalita prema
prilikama i dogaajima, koji se odvijaju na podruju bive Jugoslavije. Glavna
podjela je svakako: 1) Srbi sa slubenom politikom izbjeglike vlade; 2)
Hrvati s HSS-politikom, kako je shvaa i provodi Dr. Krnjevi i 3) Ljeviarski
militantni krugovi, koji priznaju Tita i njegovu vladu.
Predstavnik izbjeglike vlade jest jugoslavensko poslanstvo u Bernu (Feldeggweg 1) na elu s poslanikom Momilom turm-Juriiem. Poslanstvo
nastoji protegnuti svoju kompetenciju na sve emigrante, odnosno uskladiti sve
politike emigrantske akcije s tenjama vlade u Kairu. Tenje vlade istovjetne
su s velikosrpskim. Srpski je cilj odrati se kod saveznikih pobjednika s
time, da se pitanja, koja zasiu u tzv. unutarnju politiku Jugoslavije rieavaju
iz Beograda, a ne u progonstvu. Tom cilju slui i poslanstvo u Bernu, pa sve
akcije, koje nisu u skladu s time, pobija, smeta i nastoji diskreditirati. U tu
svrhu ima poslanstvo svoje pouzdanike u svim veim gradovima vicarske,
kao i u mjestima gdje se nalaze logori s jug. vojnikim zatoenicima (Yverdon,
Vevey, Bellinzona itd.). Ove logore izdrava poslanstvo i to tako, da vicarskim vlastima plaa stan i hranu, za vojnike i doastnike vie 50 Sfr. po
vojniku i 100 Sfr. po doastniku mjesene potpore u obliku deparca. astnici
su plaeni po platnom iskazu i inu sa svim svojim berivima, pretvorenim u
vicarsku valutu po slubenom teaju.
Smjetavanje i moebitno razmjetavanje po logorima kao i odobravanje
potpora vri inovnik poslanstva Bodi, sin poznatog srpskog generala.
Kasche je u svom pismu ministru A. Vokiu od 15. II 1944. 58 opirnije
obraivao pitanje radne slube NDH i njene suradnje sa slinim organizacijama u Reichu i nije tedio rijei (neumjesne) pohvale na raun ustake radne
slube i njenog vode Palia. Na kraju pisma savjetuje Vokiu da odabiru iz
Radne slube najbolji ljudski materijal za poglavnikovu tjelesnu gardu (PTS) i
Ustaku vojnicu kako bi ti mladii, nakon obavljene radne obaveze, mogli biti
regrutirani u redove ustaa (vojniara).
Glaise je dobio prijepis tog pisma i 18. II59 odgovorio poslaniku da
njegovo pismo Vokiu od 15. sadri u svom posljednjem dijelu jedan prijedlog
o upotrebi mladia nakon obavljene radne slube. Upozorava ga s tim u vezi
da su izmeu njegova ureda i ministarstva oruanih snaga NDH bili zakljueni
sporazumi - na temelju izdanih uputa VK koji s pravom iskljuuju da jedan
dio hrvatskih regruta bude unaprijed predvien za neku posebnu namjenu.
Zahtjevi pojedinih odreda hrvatskih oruanih snaga da im se uputi odreeni
broj mladih vojnika poredani su odreenim i u sporazumima utvrenim
redoslijedom i stoga bi Glaise bio zahvalan kad bi Kasche htio ministra Vokia
upozoriti, na nain i oblikom koji Kascheu odgovara, da se njegovi izvodi iz
pisma od 15. II nemaju shvatiti tako kao da se time trebaju izmijeniti
zakljueni njemako-hrvatski sporazumi ije je izvrenje briga i zadatak
inspektora kopnenih snaga iz Glaiseova ureda (gen. Juppe).
58
59

AJ, T-501, rolna 265.

Isti izvor.

Kasche je 22. II 1944. 6U telegrafski obavijestio svoje ministarstvo da mu

gen. Glaise, u skladu sa eljom glavnokomandujueg na Jugoistoku, priopuje
nareenje Vrhovne komande u vezi sa eljama Reichsfhrera SS o angairanju
13. bosanske SS-divizije (Handar) u Hrvatskoj. U tom nareenju VK spominje se da je u diviziji vrlo tovan i uvaavan veliki jeruzalemski muftija, a
poglavnik se slua samo onda ako tko od SS-Fhrera naredi. Diviziju predbjeno nee ubaciti u borbu; ona e posluiti prije svega za vrbovanje daljnjeg
ljudstva u Bosni. U diviziji se nalaze Albanci koji sainjavaju jezgru (budue)
albanske SS-divizije. Nadlenost Obergruppenfiihrera Phlepsa istie se u
posebnoj mjeri. Glaise-Horstenau mora o svemu tome obavijestiti vladu u
Zagrebu. Kasche pak, sa svoje strane, ukazuje ministarstvu na svoj (ministarstvu) poznati stav o tome. Budui da je Phleps otklonio hrvatskoga vladinog
povjerenika, Hrvati e naroito ozbiljno uzeti takav postupak u vezi s ovom
SS-divizijom. Kasche stoga moli da ministarstvo proui ima li novo nareenje
VK koje je u otroj suprotnosti s Fiihrerovim nareenjem od rujna 1943. i
Fiihrerovo odobrenje i placet. Moli takoer uputu ministarstva o tome.61
Glaise je brzojavom 24. II 1944. 62 obavijestio komandu Grupe armija F
da se iz hrvatskih vladinih krugova ire vijesti o tome kako postoji ozbiljna
namjera da se sin vojskovoe Kvaternika Eugen ovjek po zlu glasu
poznat iz vremena najdivljeg ustakog terora 1941-42. koji vie od godinu
dana boravi u Slovakoj ne samo pozove da se vrati nego da ga se, moda,
postavi ak za ministra unutranjih poslova. Njegov povratak gledaju s
najveom zabrinutou i oni Hrvati koji su bliski slubenom ustakom kursu.
Ljudi se opravdano pribojavaju da bi Eugen Kvaternik da li sa slubenog
poloaja ili samo kao privatna osoba uspostavio vezu s grupom terorista u
ustakim redovima-koji su s njim otprije sprijateljeni (rasovi!) i vrio
izvanredno tetan utjecaj na unutranji razvoj u Hrvatskoj.
Prema ovdanjem shvaanju upozorava Glaise svaka djelatnost EuAJ, T-120, rolna 1757, Nr. 220 od 22. II.
Tog istog dana (22. II 1944) saveznika je avijacija izvrila napad na Zagreb, Zadar i
ibenik. Prilikom napada na Zagreb poginulo je, ini se, oko sedamdeset osoba. Bombe su
zahvatile i Kaptol. Reagirao je posebnom okrunicom nadbiskup Stepinac u kojoj je izrazio svoju
bol i potresenost zbog te velike tragedije. Ona je dakako dubokom tugom i boli napunila i moje
pastirsko srce - napisao je Stepinac. - Ta tko se ne bi razalio i proplakao nad stotinama nevinih
rtava, medu kojima je toliko slabih ena i sitne djece?! Tko se ne bi raztuio gledajui razruene
tolike sirotinjske domove! Ova moja bol jo je vea, jer su razornom silom zrakoplova tako teko
oteena i dva samostana i dvije crkve: franjevaka i dominikanska, i jer je pod ruevinama doma,
u kojemu su sluili samo Bogu i hrvatskom narodu izgubilo ivote 7 sveenika dominikanaca.
Predragi vjernici! Gledajui sve ovo nastavio je Stepinac, prelazei sve vie u politiku ja
ponajprije u ovaj tuni as poviesti hrvatskog naroda diem glas najogorenijeg protesta i
najpravednije osude svih onih, koji, ne acajui se ni pred kojim sredstvom, bez ikakva obzira i
osjeaja, unitavaju ivotni organizam hrvatskog naroda: Taj glas, koji smo ve vie puta digli,
ovaj as je jo snaniji, jer narodna bol i izkuenje postaje sve vee. Oslon i nesumnjivo uporite
daje nam ponajprije naravni i Boji zakon, koji, kao ostalim tako i hrvatskom narodu daje pravo
na svoj zasebni ivot u sklopu ostalih europskih naroda. Hrvatski je narod nadalje svoje pravo na
narodni i dravni ivot stekao i zasluio svojom tekom i krvavom borbom stojei kroz stoljea na
braniku istinskih ideala prave ovjeje slobode i kranske kulture, ime je zaduio itavu Europu
i sve njezine narode, a zbog ega mu je od najveih uvara prave kulture i slobode ovjeanstva,
rimskih papa, dan astan naslov Predzie kranstva. (Hrvatski narod, god. VI, br. 973 od 1.
III 1944)
Kamo sree da je zagrebaki nadbiskup i hrvatski metropolita ve 1941. god. digao svoj glas
protiv unitavanja i paljenja pravoslavnih crkava i idovskih bogomolja, protiv progona i klanja,
protiv logora i svega drugog!
6 2 AJ, T-501, rolna 267, Nr. 0365/44 G.Kdos.
60
61

gena Kvaternika u Hrvatskoj protivi se njemakim namjerama usmjerenim na

smirenje zemlje.
Ustako ministarstvo vanjskih poslova poslalo je 26. II 1944. 63 poslanstvu
NDH u Veneciji dopis ovog sadraja:
Bivi Ministar i Dravni vienik g. dr. Ivan Petri, kao predsjednik izaslanstva Hrv. Crvenog Kria u Italiji, podnio je izvjetaj g. Min. dru. Stiepu
Periu, u predmetu rada oko oslobaanja naih sunarodnjaka zatoenih u
Italiji.
Proizlazi, da talijanske upravne vlasti koe povoljno i brzo rjeavanje toga
pitanja. G. dr. Petri sastao se je u Fasano sa g. dr. Barteletom, ministrom u
Ministarstvu Vanjskih Poslova u Italiji te je s njime o predmetu pregovarao u
razdoblju od 36 veljae o. g. G. Bartelet izjavio je g. dravnom vieniku
dru. Petriu, da je Glavar Socijalne Republike Italije (dakle sm Mussolini)
dao ve pristanak, po kojemu internirci i konfinirci nai sunarodnjaci imaju
biti puteni na slobodu i odpremljeni u domovinu te da e to usliediti kroz
nekoliko dana, dok da e osueni zbog politikih djela biti amnestirani. Od
Hrvatske Vlade trai se izjava za reciprono postupanje u pogledu talijanskih
dravljana u Hrvatskoj interniranih i konfiniranih, te oisuenih za djela
politike prirode. Nadalje se od Hrvatske Vlade trai izjalva za nesmetano
seljenje iz Hrvatske talijanskih dravljana, te da imovina onih nee biti
konfiscirana, ili drugim kakovim aktom vlasti za njih izgubljena.
Upadna je nezgodnost, kao i meusobna ovisnost, pitanja koja ni po
svojoj naravi, ni po svome postanku, nemaju nita zajednikoga. Nije niim
osnovano spajati pitanja line slobode sa pitanjima imovinske naravi. Hrvatske Vlasti nisu doniele nikakove odluke, koja bi ticala u podruje line slobode
talijanskih graana na Dravnom podruju Hrvatske, a niti je pojedinanim
aktom iz razloga politike prirode takla u takovu slobodu ovih. U Hrvatskoj
nema talijanskih dravljana ni interniranih, ni konfiniranih, a ni osuenih
zbog politikih djela. Ba stoga Hrvatska Drava imade potencirano pravo
traiti isti postupak sa njezinim podanicima u Italiji naime, da Hrvati internirani i konfinirani u Italiji budu konano puteni na slobodu i povraeni svojim
kuama, a isto tako i osuenici zbog politikih djela.
Pitanje osloboenja Hrvata zatoenih u Italiji stoji dalje u tom dopisu nebi trebalo dovoditi u vezu ak ni sa pitanjem slobodnog i nesmetanog
izseljivanja talijanskih dravljana sa podruja Hrvatske, jer dok su prvi
prisilno odvedeni u unutranjost Italije, potonji su slobodno i povlaeno doli
u Nezavisnu Dravu Hrvatsku, a dok su potonji podpuno slobodni u pogledu
slobode kretanja i naina ivljenja, prvi ive zatoeni i lieni svega to ivotu
daje osobnu sadrinu. Hrvatska Drava ni do sada nije prieila ili bilo kako
smetala slobodan povratak u domovinu talijanskih dravljana. To je upravo
dokaz da e takav biti njezin stav i postupak u tom pogledu i u budunosti. Ali
dok se preko ove nespojivosti predmeta moe priei, to se nikako ne moe u
pogledu spajanja financijsko-ekonomskih pitanja sa pitanjem osloboenja
Hrvata zatoenih u Italiji. Imovinskopravna pitanja i odnosi koji iz toga
kompleksa izviru tako su sloeni, da se ne dadu rieiti jednom formalnom
izjavom kakovu trae talijansko Ministarstvo Vanjskih Poslova, pak to jo
jednostranom izjavom (jer se sa talijanske strane niti daje niti nudi ikakova
izjava iztog sadraja), kad i sa Hrvatske strane postoje visea pitanja iste
prirode. Sva ta pitanja spadaju u podruje gospodarskih odnosa Italije i
63

A-VII, NDH, kut. 267, 32/1 - 7.

Hrvatske a mogu se temeljito, pravedno i konano rieiti samo radom

mjeovitog gospodarskog povjerenstva strunjaka i dobrih poznavaoca predmeta i odnosnog gradiva. Zatraena izjava gospodarske naravi ne moe i ne
smije u budunosti prejudicirati i onemoguiti hrvatsku stranu u postavljanju i
ostvarivanju svojih osnovanih zahtjeva iz podruja gospodarskih odnosa sa
Socijalnom Republikom Italijom.
Na osnovu svega toga pozivljete se, da od Ministarstva Vanjskih Poslova
Socijalne Republike Italije zatraite obaviest, da li je ve pristupljeno brzom
putanju na slobodu zatoenih Hrvata u Italiji, a to je imalo ve usliediti
prema izjavi g. Dra. Barteleta g. dravnom vieniku dru. Petriu u Fasano. U
koliko to jo nije usliedilo energinim nastupom traite konano izvrenje
toga, a do potrebe moete i staviti do znanja, da e u protivnom i Hrvatska
Vlada morati trektirati (!) talijanske dravljane u Hrvatskoj onako, kako su
njezini graani trektirani u Italiji, te pritjenjena prilikama, primjeniti isti
postupak. U pogledu zatraene izjave u predmetu imovine talijanskih graana,
koji se izsele iz Hrvatske, iznesite stanovite u ovom dopisu izloeno.
O poduzetom i izhodu podnesite izvjetaj.
Ministarstvo oruanih snaga izvijestilo je dopisom od 26. II 1944. 64 da je
poglavnikovom odlukom razrijeen dunosti dotadanji vojni izaslanik u
Italiji potpukovnik Janko Verni pl. Turanski i da je istodobno postavljen art.
potpukovnik Petar Luli za vrioca dunosti vojnog izaslanika u Italiji.
Molim stoji dalje u tom dopisu da se preko naeg poslanstva u Italiji o
izmjeni osobe vojnog izaslanika obaviesti opunomoenika njemakog Reicha
kod talijanske vlade (den Bevollmchtigten des Grossdeutschen Reiches bei
der italienischen Regierung). Njemako vrhovno zapovjednitvo oruanih
snaga biti e preko naeg vojnog izaslanika u Njemakoj obavjeteno o toj
promjeni radi daljnje informacije njemakih vojnih vlasti u Italiji.65
U zabiljeci za svog ministra v. Ribbentropa (Zagreb, 29. veljae 1944) 66 da bi mu posluila za budue razgovore s N. Mandiem Kasche je ovako
nerealno ocrtao poloaj u Hrvatskoj:
1. Vojno.
Operacije za zaposjedanje obale i otoka uglavnom su okonane s uspjehom. Pri vlastitoj, gotovo potpunoj podreenosti u zraku i male moi ratne
mornarice istie se neprijateljska avijacija i ratna mornarica u akcijama
snanog ometanja njemakih pokreta. Velikim operacijama Druge oklopne
armije u bosanskom prostoru zadobiveno je do sredine veljae mnogo zemljita i u pogledu broja postignut uspjeh.67 No, ozbiljno slabljenje bandi Broz-Tita nije nastupilo. Danas opet njihova poveana aktivnost i irenje.
A-VII, NDH, kut. 268, Br. reg. 59/3 - 8.
Uestali napadaji iz zraka izazvali su i nove propise. U Narodnim novinama 26. II 1944.
objavljena je zakonska odredba o proirenju nadlenosti priekog i pokretnog priekog suda.
l. 1. Pred prieki sud odnosno pred pokret, prieki sud bit e stavljen onaj tko na podrujima
to ih vlast isprazni, ili u zgradama i prostorijama koje su ovlatenici uslied ratne opasnosti makar
i privremeno napustili poini djelo krade, nasilja, pljake i si. odnosno poini koje god djelo protiv
ope sigurnosti ljudi i imovine;
l. 2. tko koristei se mjerama, poduzetim poradi zatite od napada iz zraka, ili koristei se
izvanrednim stanjem, koje je nastalo kao posljedica napadaja iz zraka, poini koje god dolozno
kanjivo djelo protiv ivota i tiela, protiv imovine, odnosno obe sigurnosti ljudi i posebnike ili
javne imovine.
l. 3. Za kanjiva djela, navedena u ovoj zak. odredbi, odreuje se kazna smrti strijeljanjem.
IHrvatski narod. god. VI. br. 971 od 27. II 1944)
66 AJ, T-501, rolna 265; takoer: PA Bonn, Nachlass S. Kasche, paket 10.
67 L. R e n d u l i c , nav. djelo, str. 195 i d.
64
65

Mali pothvati zabiljeili su razliito dobre lokalne uspjehe, na primjer

pothvat ustaa protiv Koprivnice.68
U toku proteklog tjedna gotovo da nije vie bilo prebjega iz hrvatskih
jedinica partizanima. Naprotiv, u porastu je masa prebjega od bandi njemakim jedinicama i Hrvatima.
2. Pitanje etnika.
Zakljueno je i dovreno istraivanje o brojnom stanju etnika, i rezultati
u opsenom izvjetaju predani ministarstvu vanjskih poslova i poslaniku
Neubacheru, Nepouzdanost etnika ocrtava se sve jasnije. Vijesti o njihovoj
povezanosti s engleskim oficirima u posljednje vrijeme ponovno su ee.
Hrvati jako pritiu da se raisti etniko pitanje i pri tom se pozivaju na
Fhrerove izjave poglavniku iz 1942. godine. Nekoliko etnika ve je vraeno
u Srbiju. Posebne su tekoe, ipak, jo u pozadini oko Splita i Dubrovnika.
3. Hrvatske seoske strae.
Sve se jae ispoljava otklanjanje bandi kod hrvatskih seljaka. Hrvatska
vlada uskladila je svoje namjere s njemakom stranom i pristupila zakonskom
ureivanju tog kompleksa. Provoenje jo rastepeno od strane njemakih
oruanih snaga, policije, hrvatskih oruanih snaga, ustaa i dravnih vlasti.
Bilo bi poeljno da to ne rade i provode razliite i raznovrsne instance, nego da
formiranje seoskih straa provodi njemaki opunomoeni general u Hrvatskoj
s Hrvatima i da u tu svrhu dobije dovoljno oruja.
Seoske strae, povezane s angairanim jedinicama i andarmerijom na
terenu, mogu znatno pripomoi pri suzbijanju bandi.
4. Izgradnja hrvatskih oruanih snaga.
Nova oprema za etiri lovake brigade (zdruga) provedena do polovice.
Druga lovaka brigada trenutano u Reichu radi opremanja. Planiranje za
gorske brigade i Ustaku vojnicu okonano. Hitno je potrebno da ubrzano
uslijedi izdavanje opreme za Ustaku vojnicu.
Jedinstveno snabdijevanje ljudstva prebaeno od poglavnika na generala
Juppea. Na alost, to do sada nije priznala njemaka strana. Otpor kod
vrhovnog vodstva SS. Potrebno da se planiranje neprekidno i jednoznano
dalje odvija. Suradnja bez prigovora.
Ostavljanje gen. Juppea na poloaju inspektora kopnenih snaga vrlo
poeljno, jer se posebno istie.
5. Vlada i uprava.
Vlada N. Mandia se dokazala. Uznapredovali plansko odvijanje poslova i
izgradnja uprave. Poboljanje raspoloenja u zemlji protiv bandi takoer je
posljedica tog poboljanog djelovanja vlade.
S njemake strane potrebni su neprekidno daljnji razvitak i suradnja
proeta s mnogo razumijevanja uz izbjegavanje nepotrebnog upletanja.
6. Privreda.
U Drugoj oklopnoj armiji, na alost, samo malo razumijevanja za osiguranje vanih privrednih podruja. Stoga nakon preuzimanja komande s njene
strane (gen. Rendulic!) bande zauzele podruja bogata sirovinama od bitne
vanosti koja su od 1941. god. openito s uspjehom osiguravale, preteno,
hrvatske jedinice i milicija.
Postupak vojnih privrednih nadletava koji nije bio prije toga dogovoren s
poslanstvom izazvao je zbrku, naruavanje suradnje i onemoguavanje uspjeha. To prije svega s obzirom na boksit.
6S

20

To su bili ustae pod vodstvom Rafaela Bobana.

U s t a e i T r e i Reich 1

305

Pregovori njemako-hrvatskih vladinih odbora bitno su pridonijeli raiavanju opeg poloaja.

Prijedlozi: poslanstvo njemakim predsjednicima vladinih odbora odluno
odobrava daljnju suradnju. to se tie rukovoenja privrednopolitikim radovima, poslanstvu mora ostati osiguran taj zadatak.
7. Politika.
Postoje pouzdani znaci da organi vrhovnog vodstva SS u istonoj Bosni
ele ii vlastitim politikim putem. Za opi poloaj u Hrvatskoj ovaj je
postupak opasan u najveoj mjeri. Prijeti opasnost da na taj nain doe do
odlunog zaokreta snaga s tog podruja na tetu njemake strane.
Inae je poloaj u pogledu djelovanja vlade, dranja hrvatskih jedinica
svake vrste i raspoloenja hrvatskog stanovnitva prema bandi upadljivo
pozitivan. Ovdje su za zajedniko voenje rata udarani snani temelji povoljnom razvitku. Ta injenica suoena s tekoama opeg poloaja Reicha uspjeh
je od odlune vanosti njemake politike i propagandistike suradnje s
Hrvatima.
U Politikom izvjetaju br. 3/44 6 9 poslanstva NDH u Berlinu ustakom
ministarstvu vanjskih poslova o vanjskoj politici Reicha navodi se ovo: U
ovom razdoblju na polju vanjske politike nije se moglo ustanoviti nikakovu
promjenu, osim da je povodom revizije sovjetskoga ustava u pravcu decentralizacije Sovjetskoga saveza u svim vodeim njemakim listovima posveen
lanak malim narodima. Tako su u 'Vlkischer Beobachtern', 'Mnchner
Neueste Nachrichten', 'Brsenzeitungu' itd. doneeni lanci pod naslovom
'Die kleinen Staaten' (Male drave). U pogledu prielaza panjolske iz stanja
nezaraenosti u stanje neutralnosti ne primjeuje se nikakova vanjsko-politika aktivnost Njemake.
Prelazei na unutranju politiku, u izvjetaju stoji: U odnosu prema
inozemnim radnicima poduzeta je od strane Deutsche Arbeitsfront jedna
mjera, koju su doniele sve berlinske novine, a koja je u krugovima koji vode
brigu o svojim radnicima izazvala prilino nezadovoljstvo. Najpodpuniji
prikaz te mjere donio je berlinski list 'Der Angriff od 12. veljae 1944. br. 38
pod naslovom 'Verkehrslokale fr Auslnder'. Izrezak se prilae ovome
izvjetaju kao prilog br. 1. U provedbi ove mjere postoji opasnost za sve one,
koji ne podpadaju pod skrb DAF-a i njegovih inozemnih ureda, da u lokalima,
koji su prvobitno namjenjeni Niemcima, budu izvrgnuti neugodnostima.
U vezi s vijestima o NDH u izvjetaju se spominju vijesti iz inozemnih
novinarskih krugova o tome kako neki krugovi njemakih oruanih snaga
nisu, navodno, zadovoljni promjenom u vrhu hrvatskih oruanih snaga; osim
toga navodi se poziv upuen vojnom izaslaniku NDH u Berlinu puk. Dessoviu da doe u Fhrerov Glavni stan. Stoga je savjetnik L. Fertilio posjetio
11. II 1944. dra Veesenmayera da sazna neto vie o svemu tome.
ini se, da korak Hrvatske Vlade u pogledu srbske promibe protiv
Hrvatske nije urodio podpunim uspjehom, kako to proizlazi iz pisanja 'Nationalzeitung' iz Essen-a. Taj je list u svome broju 39 od 10. veljae 1944. donio
viest iz Zagreba o suzbijanju partizanskih bandi (te) joj stavio naslov 'Niederlage kroatischer Banden' (Poraz hrvatskih bandi). Sam naslov ne odgovara
tekstu viesti u podpunosti. Kako je ve brzojavno javljeno, poslanstvo je
putem svoga attache-a za novinstvo poduzelo sve potrebno kod urednika
69

A-VII, NDH, kut. 305, Br. reg. 16/1 - 1.

dotinog lista, grofa Schwerin-a, kako bi.se u budue slinom tendencioznom

pisanju stalo na put. (Prilog 2.)
Tendenciozno rovarenje srbske promibe protiv Hrvatske ne ograniava
se na srbsko novinstvo u Srbiji ili na sporadine sluajeve u njemakom
novinstvu nego dolazi jasno do izraaja u listu srbskog radnitva u Njemakoj, koji izdaje Fremdsprachen-Verlag 'Srpski rad'. Taj list u broju 2 od 5.
veljae 1944. donosi uvodnik pod naslovom 'Mi i Tito' u kojem partizanski
pokret u Hrvatskoj i na Balkanu uobe prikazuje kao hrvatski pokret,
dokazujui to imenima iz Titove vlade kao to su: Josip Broz, Ribnikar, Moa
Pijade, Ribar, Sulejman Filipovi, Dr. Juraj Krnjevi itd. Isti broj 'Srpskog
rada' donosi prikaz govora srbskog ministra pravde, Kujundia, na narodnom zboru u Kragujevcu dne 3. sijenja o. g., koji odie istim duhom.
Dok su takove prilike u Fremdsprachen-Verlagu i dok u njemu vlada
tolika sloboda za 'Srpski rad', u ijem se urednitvu nalazi devet novinara,
koji se uz novinarski posao bave i drugim politikim poslovima, dotle prema
'Domovini Hrvatskoj' postupa mauhinski a sve radi toga, jer joj je glavnim
urednikom pravoslavac iz Sarajeva, gosp. Miron Strutinski, koji niti pozna
hrvatski jezik niti pravopis, a po svemu izgleda da nije sklon hrvatstvu a jo
manje ustatvu. Primjera radi spominjemo, da nije htio uvrstiti lanak gosp.
Kocmana o govoru ministra Dra. Lorkovia u predzadnjem broju 'Domovine
Hrvatske' od prilike u ono vrieme, kad je u 'Srpskom radu' izlazio lanak 'Mi i
Tito'.
Na kraju, spominju se vijesti o navodnoj vojnoj okupaciji Slovake (to
vojno izaslanstvo energino pobija) i o pregovorima o separatnom miru
Finske sa SSSR-om (to njemaka mjerodavna strana stidljivo doputa navodei kako joj je poznato da Finci u Stockholmu pregovaraju).
U slijedeem izvjetaju poslanstva (br. 4/44) 7 spominju se ponovno vijesti
o finskim pregovorima o separatnom miru i izvjetaj navodi kako se uje o
velikoj aktivnosti Njemake u Helsinkiju i Stockholmu, no da zanimljivije
pojedinosti nisu poznate. Dalje konstatira da na podruju unutranje politike
nije zapaena nikakva promjena, a povodom napadaja na Zagreb iz zraka71
primjeuje da njemaka tampa nije to vidnije zabiljeila. Tek Vlkischer
Beobachter u svom broju od 25. II u maloj rubrici VB Splitter donosi biljeku
od svega dva retka.
Medu politikim vijestima navodi se ovo:
Prigodom drutvovno-naunog kongresa, odranog u Beu izmeu 1.9.
veljae 1944. prireen je priem u Presse-Klubu Union u Beu, gdje je na
pozdrav generalnog tajnika gosp. Dra. Deprella odgovorio novinar Amerikanac, naglasivi, da e strani novinari, koji djeluju, rade i ive u Njemakoj
stupati uz Njemaku do konca t. j. do pobjede ili do kompromisa. Na
posljednju rie reagirali su prisutni lanovi vjerojatno GESTAPO-a tako, da su
napravili samo primjedbu 'Kompromisa ne moe biti'.
Sutradan u istim prostorijama prisustvovao je na priemu i Reicharbeitsminister Dr. Seldte, bivi voa Stahlhelma; gosp. ministar je kao i svi gosti bio
prilino raspoloen, jer se pomalo i pilo, te je sa interesom sluao priu o
jueranjoj zgodi, odnosno o jueranjem govoru spomenutog amerikog
novinara. Gosp. ministar se je malo zamislio, te je u prisutnosti svih novinarA-VII, NDH, kut. 305, Br. reg. 17/1 - 1.
To je bio napadaj saveznike avijacije 22. II 1943. Nekoliko dana kasnije (26. II) palo je
na Zagreb nekoliko bombi.
70

71

20*

307

skih predstavnika izjavio: 'Pa moda Amerikanac ima i pravo, jer pojam
'Endsieg' je u svakom sluaju pojam za ire mase, a za pametne ljude, koji
znaju, da su se svi dosadanji ratovi svrili kompromisom nije izkljuena
pomisao i za ovaj rat.'
Povodom jednog interviua sa Saradoglu-om, koji donosi United Press, a
Neue Zrcher Zeitung prenosi, prema kojemu je sporazum izmeu Turske i
saveznika gotova stvar, voditelj konferencije u Auswrtiges Amtu na postavljeno pitanje nije se o tome htio izjasniti.
Naroito naglaavanje jedinstvenosti saveznika u zadnjim govorima vodeih englezkih osoba dovodi, prema voditelju konferencije Auswrtiges Amta,
to jedinstvo u sumnju. Prema jednom miljenju, Englezkoj nije u interesu, da
Turska stupi u rat protiv Njemake, jer bi na taj nain Rusija dola na
Dardanele. Turskoj je u interesu zbog ruske opasnosti ostati neutralna.
Englezka je preuzela obavezu vriti pritisak na Tursku. Sada se samo radi o
uvjerljivim razlozima izvlaenja Turske od stupanja u rat. Turska kao uvjet za
stupanje u rat stavlja prevelike zahtjeve u naoruanju na Englezku, kojima ova
niti moe niti hoe udovoljiti. Na taj nain izgleda, da bi Turska mogla jo
dugo ostati neutralna.
U svom zadnjem govoru najavio je Eden pritisak na panjolsku i Portugal
u cilju, da te zemlje promjene svoj stav prema Njemakoj. U Berlinu se smatra,
da taj pritisak na Portugal moe jedino uroditi obustavom dobave mangana,
to bi samo po sebi teko pogodilo njemaki ratni veleobrt.
Povodom Reuterove viesti, da se sin Winstona Churchilla, satnik Churchill spustio kod Tita i ostao kod njega 3 tjedna, izjavio je na konferenciji, na
upit panjolskog novinara dne 28. veljae poslanik Braun von Stumm, da to
nije samo komplimenat Titu, nego je to posljedica Teheranske konferencije.
Stvar je meutim interesantna tim vie, to je satnik Churchill bio osobno
prisutan na konferenciji u Teheranu.
Na postavljeno pitanje srbskog novinara (Dr. Marinkovi) o odnosu Tita i
Mihajlovia, izjavio je dne 26. veljae na novinarskoj konferenciji Auswrtiges Amta poslanik Braun von Stumm, da se Britanija stavila na stranu Tita.
Na daljnje pitanje Marinkovia, kako se Auswrtiges Amt odnosi prema
Mihajloviu, odgovorio je poslanik, da nema nita rei, jer je Mihajlovi 'eine
schwankende Persnlichkeit' (jedna nestabilna linost).
7. Mandi kod Hitlera. U dvorcu Klessheim kod Salzburga u Austriji
dolo je 1. oujka 1944. do susreta Hitler-Mandi. U njegovoj pratnji nalazili
su se ministar vanjskih poslova NDH Peri, ef protokola dr Vladimir Mintas,
dravni vijenik Matija Kovai, savjetnik ministarstva unutranjih poslova
dr Aleksandar Benak i drugi, a s njemake strane poslanik Kasche, ali ne i gen.
Glaise. Sam Mandi je u istrazi72 pred naim istranim organima o tome
izjavio ovo:
Ja a i ostali ministri vlade NDH vjerovali smo stalno u pobjedu Njemake i usprkos tekog vojnikog stanja same Njemake bili smo uvjereni, da
e upotrebom novog tajnog oruja i novim rezervama doista do te pobjede
doi.
U martu 1944. g. bili smo sa Ministrom vanjskih poslova Peri Stjepanom
kod samog Hitlera u Salzburgu i on nas je potkrijepio u tom naem uvjerenju i
opetovano zagarantovao granice NDH u najveem opsegu zajedno s itavom
72

A-VII, SUP-Zagreb, MF-23, Zapisnik sasluanja Nikole Mandia.

jadranskom obalom do Drine. Ja sam bio uvjeren da emo odmah nakon rata
do slobodne samostalne i doista nezavisne Hrvatske u kojoj e biti svi Hrvati i
Srbi jednaki!
Tokom susreta pokuali su i Mandi i Peri navodi se u strunoj
literaturi o tom susretu73 - izazvati kod Hitlera dojam da bi bolje utemeljili
svoje elje i prijedloge kao da je u Hrvatskoj u posljednje vrijeme dolo do
stabilizacije prilika i smirenja. Ukazivali su na opadanje aktivnosti Titovih
partizana - a na to je njemaka strana imala protuargument da se to ima
pripisati pretrpljenim partizanskim gubicima prilikom proteklih veih njemakih operacija i godinjem dobu pa na pokret prebjega izazvan ustakim
zakonom o amnestiji i porast ustakih jedinica kod kojih se prebjezi najee
prijavljuju. Pri tome su iznijeli (Mandi i Peri) niz pojedinanih pitanja o
kojima se ve raspravljalo prilikom posjeta generala Warlimonta Zagrebu u
sijenju 1944. god., a i prije. Njemaka je strana otklonila zahtjev kao to je
to bilo uinjeno prilikom posjeta biveg ministra oruanih snaga Navratila da se formira vlastita njemaka komanda za NDH sa sjeditem u Zagrebu,
opravdavajui to svoje odbijanje nestaicom kadrova za neku novu njemaku
komandu i nemogunou iz taktikih razloga da se premjeta komanda
Drugoga oklopnog korpusa (gen. L. Rendulic), uz istovremeni prijedlog da
komandi Drugoga oklopnog korpusa u Vrnjakoj banji doda svoje izaslanstvo, kao i kod komande Pete SS-gorske armije. Pri tom se hitro pojavila stara
elja ustake strane da joj ponovno prepuste jedan dio komandne vlasti nad
domobranstvom. Kad bi hrvatska vlada raspolagala pod svojom komandom
sa 5l000 ljudi, bila bi spaena kako je Peri tom prilikom uvjeravao
njemaku stranu cjelokupna etva. Na ponovljene pritube da njemake
komande upotrebljavaju etnike odrede u dalmatinskom obalnom podruju,
Hitler je odgovorio da se ovdje radi samo o nenaoruanim ratnim zarobljenicima spremnim da pomau ili pak o dogovorima s pojedinim manjim bandama, no kod njih se ne nalaze nikakvi vode iz Srbije i etnici - po Hitlerovim
rijeima nisu nikakva opasnost. Njemako je vodstvo naistu da bi se etnici
prilikom engleskog iskrcavanja ili u drugoj kojoj ratnoj situaciji okrenuli
protiv njemakih okupacionih trupa. U odgovoru na molbe da im prepuste
oruje za naoruanje seoskih straa njemaka je strana ostala suzdrljiva ne
obeavajui mnogo, jer da to oruje kako je to Hitler rekao Mandiu
najee svrava u rukama partizana. Povodom zakona o andarmeriji njemaka je strana istakla da ni na koji nain ne smije doi do hladnog
razoruanja hrvatskih oruanih snaga koje se nalaze pod njemakom komandom. Napokon su izaslanici iz Zagreba izrazili elju da se Prva kozaka
divizija povue iz Hrvatske, jer se hrvatska strana ve ee morala aliti na
kozake ispade, no molba joj je ostala neusliana. Hitler je u odgovoru istakao
pouzdanost divizije jer e se ona prema njegovoj ocjeni u svakom sluaju
boriti protiv Engleza. Ispade valja kako je to ve opetovano bilo uinjeno
suzbijati odlunim mjerama. im popusti aktivnost partizana, diviziju e
povui iz Hrvatske.
Sauvan je slubeni njemaki zapisnik o razgovoru Hitlera s predsjednikom ustake vlade efa tumaa u njemakom ministarstvu vanjskih poslova
Paula Otta Schmidta.74 Razgovoru su prisustvovali Stijepo Peri i ef njemake
KTB, Band IV/1, str. 739-740.
Andreas H i l l g r u b e r , Staatsmnner und Diplomaten bei Hitler, hand II, str. 364370. O
razgovoru s Hitlerom takoer: G. F r i c k e , nav. djelo, str. 158.
73
74

Vrhovne komande W. Keitel (Ribbentrop je ini se bio odsutan). Mandi je

istim rijeima nasjekao pitanje odnosa to su ih stvorili Talijani i etnici, kao i
na prethodnom svom sastanku s ministrom Ribbentropom, a zatim je preao
na pitanje partizana koji su nakon izdaje Italije uvelike porasli. Njemaka
vojska nije uvijek pravodobno intervenirala, jer se sjedite glavnokomandujueg nalazi u Srbiji i stoga su odluke hiogli donositi sa zakanjenjem. U
meuvremenu su partizani nastavljao je Mandi preteno privredno vana
postrojenja poput rudnika, solana i drugog unitili. Meutim, nedavno se
situacija, ipak, veoma izmijenila. Partizani se nalaze u stanju osipanja. Na
neto skeptino Hitlerovo pitanje je li tome stvarno tako, i Mandi i Peri su
jednoglasno potvrdili: i brojano i psiholoki snaga partizana znatno je
smanjena! Na Hitlerovo pitanje: nije li taj nazadak uvjetovan zimskim razdobljem, s tim da u proljee opet oivi djelatnost partizana, Mandi je priznao
da je mogue zamisliti da e u proljee do toga doi i iskoristio priliku da
postavi pitanje pomone andarmerije (seoskih straa) i za nju potrebno
snabdijevanje orujem. Na Fhrerovo pitanje ne vjeruje li Mandi da e tako
predano oruje mjesnoj zatiti ipak, na koncu konca, opet zavriti u rukama
partizana, Mandi je odvratio da je sada poloaj utoliko drukiji to su
partizani silno razoarali seljake i mnogi su se seljaki pripadnici partizanskih
odreda zbog amnestije sad vratili svojim kuama. Stanovnitvo NDH uvjereno
je da nema nita oekivati od partizana. Peri, sa svoje strane, pridruio se
Mandievoj molbi da se formiraju i naoruaju mjesne zatite (seoske strae).
Mandi je potakao i pitanje sjedita njemake komande, molei da ga iz
Vrnjake banje presele u Zagreb kako bi ostvarili bolju suradnju izmeu
njemakih oruanih snaga i ministarstva oruanih snaga NDH. Keitel je na to
primijetio da je njemaki zapovjednik general Rendulic (komandant Drugoga
oklopnog korpusa) otklonio da premjesti svoje sjedite u Zagreb jer bi time
bio smjeten na periferiji umjesto centralno, to je s vojne toke gledita
nepoeljno. Za odravanje veza s Hrvatima tu je general Glaise. S time se
Hitler sloio i rekao da tekoe koje spominje Mandi lee u tome to se
jednim gorostasnim frontom na Balkanu, i to kako u pogledu unutranjeg
poloaja u pojedinim zemljama tako i moguih iskrcavanja izvana, mora
upravljati iz jednog sredita kao centralne toke, i glavnokomandujui na
Jugoistoku Maximilian Frhr. v. Weichs u Beogradu mora donositi odluku u
svim sluajevima u kojima se Glaise i Rendulic ne bi sloili.
Drugo pitanje prema zapisniku poslanika Schmidta Mandi je iznio
ponaanje (njemake) kozake divizije u Hrvatskoj koje je izvanredno nesimpatino. Hitler mu je opirno odgovorio objanjavajui, prvo, kako je
tragina u cijeloj situaciji injenica da Njemaka nije imala na Balkanu
politikih ambicija, nego samo privredne. Njeni privredni odnosi s balkanskim dravama bili su izvrsni i ona sebi nije mogla eljeti nita bolje od
apsolutnog mira na Balkanu. U tome se mogla nalaziti najbolja podrka
njenog vlastitog sudjelovanja u ratu. Osamdeset posto balkanske trgovine
odlazilo je u Njemaku, no Talijani su iza njegovih lea zapoeli vojno na laku
ruku, a politiki loe pripremljen pohod na Grku (20. X 1940), a s njim u
vezi pojavili su se ondje Englezi i tako je Njemaka opet sa svoje strane bila
prisiljena da intervenira na Balkanu. Sada se, zbog talijanske izdaje, 20
njemakih divizija nalazi u Italiji, 26 divizija na Balkanu; osim toga, 45
divizija drat e u pripravnosti na Zapadu. Kad bi sve te divizije upotrijebili na
Istoku, ne bi njemake oruane snage ondje trebale uzmicati, nego bi mogle
drati liniju. Zato je Njemaka zahvalna za svaku diviziju koju ne mora sama

sastavljati i stoga pozdravlja da moe upotrijebiti kozaku diviziju u Hrvatskoj. Ona je i stoga od posebne vrijednosti jer je mogu smjesta upotrijebiti
protiv Engleza.
Mandi je Hitleru spomenuo i etnike, oznaivi ih kao rasprene jugoslavenske odrede koji su se prilikom otpoinjanja pohoda na Rusiju silno uveali,
ali je Hitler na to primijetio da to poveanje broja etnika valja pripisati
talijanskim vlastima i pobijao tvrdnju da su njemake snage pomagale etnike.
ef ustake diplomacije spomenuo je iznova seoske zatite koje bi - po
njegovu miljenju valjalo postaviti u mjestima u kojima stanuje veina
pravoslavaca. Hitler se sloio da je nepovjerenje na mjestu. Postoje dvije
opasnosti isticao je Hitler protiv kojih se mora boriti: opasnost od
partizana i opasnost od iskrcavanja. Ova druga postat e postepeno manja
budu li se i dalje poveavale tekoe Engleza i Amerikanaca u Italiji. U ovom
trenutku ona jo uvijek postoji. etnici e bez sumnje danas biti protiv
komunista, no sutra e se boriti s Englezima protiv Hrvata (ustaa) i Nijemaca. Stoga ih valja upotrijebiti samo kao one koji su voljni da pomau bez
oruja, jer bi se kao naoruane mjesne strae, dodue, borili protiv komunista,
ali ne protiv Engleza. Ne preostaje nita drugo nego ih sve razoruati! Peri i
Mandi stali su spominjati dobre borbene kvalitete ustaa, a Hitler je to
potvrdio i rekao da je ideoloka trupa za jednu mladu dravu prijeko
potrebna i stoga e on svakoj elji da ustae naoruaju prije drugih smjesta
izai u susret.
Zanimljivo je to o tom susretu pie bivi ef ustake promibe Matija
Kovai:
Poslije 18. svibnja 1941. Njemakoj je bila oduzeta mogunost - pie
Kovai75 - svakog daljnjeg uplitanja gledom na razgranienje Hrvatske i
Italije. Hrvatska je po Paveliu Rimskim ugovorima onemoguila svaku
primjenu moralne pomoi Njemake. Moda nam u one prilike mogu unijeti
neto vie svijetla Hitlerove izjave dru Nikoli Mandiu i druStijepi Periu
prigodom posjeta njemakom kancelaru u jednom dvorcu blizu Salzburga u
oujku 1944. U pratnji predsjednika draMandia i draPeria bili smo s
hrvatske strane ef protokola dr. Mintas i ja, te s njemake strane poslanik
Siegfrid Kasche. Dr. Peri pozvao me, da sudjelujem na ovom putu i zabiljeim
sve vanije to bude reeno. Na sastanku s Hitlerom prisustvovali su takoer
von Ribbentrop, feldmaral von Keitel i dravni ministar dr. Meissner. Raspravljalo se uglavnom o vojnikom poloaju i potrebama hrvatske vojske na
oruju i streljivu. Za vrijeme ruka, kome sam prisustvovao, glavnu rije je
imao Hitler. Razgovor je poeo Hitlerovim pitanjem von Ribbentropu:
'Welche neue Nachrichten haben wir vom gesundheitlichen Zustand von
Duce?'
Von Ribbentrop: 'Sein Zustand hat sich nicht verndert.'
Hitler (obraajui se dru Mandiu): 'Herr Ministerprsident, sagen Sie mir
bitte, sind die Kroaten wirklich monarchistisch eingestellt? Wieso, dass es zu
dem Angebot kam einen italienischen Prinzen zum Knig Kroatiens zu whlen?'
Dr. Nikola Mandi: 'Herr Reichskanzler, ich kann Ihnen versichern, dass
die Kroaten nicht monarchistisch gesinnt sind. Unser Volk war und ist gegen
einer solchen Lsung, aber damals, als diese Frage von italienischer Seite
aufgeworfen wurde, waren wir gezwungen eine solche Lsung anzunehmen,
75

M. K o v a i , nav. djelo, str. 143-145.

weil uns versprochen wurde, dass damit die Frage des Grenzeziehungs (!)
zwischen Italien und Kroatien nicht so schlimm ausfallen wird, als wenn wir
den italienischen Vorschlag ablehnen.'
Hitler (okrenuvi se dru Periu): 'Damals, als die Kroaten mit den Italiener
ber gemeisame Grenzen verhandeln begonnen haben, sprach ich telefonisch
zweimal mit Mussolini. Ich habe ihm klargelegt, dass es im Interesse Italiens
und Deutschlands liegt, dass der neugebildete kroatische Staat sich ohne
grossen Schwierigkeiten entwickelt und stabilisiert. Ich habe ihn gebeten nicht
grosse territoriale Forderungen an Kroatien zu stellen, weil dieses nicht nur die
kroatische Regierung im Auge des Volkes zu schwchen, sondern auch
unseren Interesserr schdigen knnte, weil der neugegrndete Staat Kroatien
ein verbndeter Staat ist. Mussolini nastavio je Hitler hat mir geantwortet,
dass es in Italien politische Gruppen und eine gewisse ffentliche Meinung
gibt, ber die er Rechnung tragen muss.'
Preveden na hrvatski, ovaj razgovor glasi:
Hitler je zapitao von Ribbentropa: 'Kakve nove vijesti imamo o zdravstvenom stanju Ducea?'
Von Ribbentrop: 'Njegovo stanje nije se promijenilo.'
Hitler (obraujui se dru Nikoli Mandiu): 'Gospodine predsjednie, recite
mi, molim Vas, da li su Hrvati zaista monarhistiki naklonjeni? Kako to, da je
dolo do ponude izabrati jednog talijanskog princa za kralja Hrvatske?'
Dr. Nikola Mandi: 'Gospodine dravni kancelaru, mogu Vam zajamiti,
da Hrvati nisu monarhistiki raspoloeni. Na narod je bio i sada je protiv
jednog takvog rjeenja, ali tada, kada je ovo pitanje bilo nabaeno s talijanske
strane, bili smo prisiljeni prihvatiti takvo rjeenje, jer nam je bilo obeano, da
time ne e pitanje razgranienja Italije i Hrvatske ispasti tako loe kao, ako
otklonimo talijanski prijedlog.'
Hitler (okrenuvi se dru Periu) nastavio je: 'Tada kada su Hrvati bili
poeli pregovarati s Talijanima o zajednikim granicama, ja sam telefonski
dvaput govorio s Mussolinijem. Predoio sam mu, kako je u interesu Italije i
Njemake, da se novoosnovana hrvatska drava razvija bez velikih potekoa
i uvrsti. Ja sam ga molio, da Hrvatskoj ne stavlja velike teritorijalne zahtjeve,
jer bi to moglo ne samo oslabiti hrvatsku vladu u oima naroda, nego i
nakoditi takoer naim interesima, jer je novoosnovana drava Hrvatska
saveznika drava. Mussolini nastavio je Hitler odgovorio mi je, da u
Italiji postoje politike skupine i stanovito javno mnijenje, o emu on mora
voditi rauna.'
Mislim, da sam uglavnom vjerno reproducirao Hitlerove rijei. Tonim
tekstom raspolagalo je hrvatsko .ministarstvo vanjskih poslova, kome sam
predao izvjetaj. U prikazu razgovora manjka jedna poredba, koju je Hitler
uinio u razgovoru s Mussolinijem, kad mu je rekao, da bi traenje najveeg
dijela primorja Hrvatske bilo otprilike isto kao kad bi netko od Njemake
traio da odstupi... Tu je Hitler spomenuo neke njemake teritorije, ega se
nakon toliko godina ne sjeam i zato onu poredbu ne spominjem.
U istrazi poslije osloboenja76 Kasche je 17. IV 1947. dao ove podatke o
tom susretu Hitler-Mandi:
U razgovoru izmeu Fhrera, ministra vanjskih poslova v. Ribbentropa,
feldmarala Keitela te predsjednika Mandia i ministra vanjskih poslova
Peria Kasche osobno nije sudjelovao. Do susreta je dolo u oujku 1944. kod
76

A-VII, SUP-Zagreb, MF-5, Zapisnik sasluanja S. Kaschea.

Salzburga. Nakon zavrenog razgovora upitao ga je Fhrer slae li se s

iznesenim miljenjem hrvatske gospode o povoljnom unutranjohrvatskom
razvitku nakon kapitulacije Italije koje miljenje on (Hitler) ne moe dijeliti na
temelju izvjetaja kojima raspolae. Kasche mu je odgovorio da se doista
zapaa poboljanje i ono bi se i dalje uvrivalo ako bi mu njemaka strana
pruala odgovarajuu podrku (to se odnosilo na iznesene hrvatske elje, na
rjeenje spornog pitanja o podruju Suaka, na hrvatske elje u pogledu Rijeke
i jednog dijela Istre).7' Hitler je ostao skeptian, ali je sigurno bio impresioniran izlaganjem obojice predstavnika hrvatske vlade. Fhrer je poput svih
intuitivnih, umjetnikih linosti reagirao prema Kascheovoj ocjeni
najee s priznanjem (odobravanjem) na sva miljenja iznijeta jasno i uvjerljivom odlunou.
Za vrijeme jela Fhrer je dopustio da mu ministar Peri pria o svojim
dojmovima biveg poslanika u Rimu. Pri tom je Hitler napomenuo da su mu
Talijani svojevremeno bili saopili kako je do imenovanja hrvatskog kralja iz
dinastije Savoja dolo samo na usrdnu hrvatsku elju; Italija da u tome nije
imala nikakav izvorni interes. Peri je to pobijao.
Mandi i Peri vratili su se u Zagreb sutradan (2. III) oko podne78 i
poglavnik ih je primio odmah i zadrao se s njima u duem razgovoru.
Ustaka tampa donijela je slubeno saopenje o tom sastanku u dvorcu
Klessheim koje glasi ovako:
Voda Reicha primio je na dan 1. oujka 1944. ministra predsjednika
Nezavisne Drave Hrvatske Mandia i hrvatskog ministra vanjskih poslova
Peria.
Pri primanju kod Voe Reicha uestvovali su ministar vanjskih poslova
Reicha von Ribbentrop i glavar vrhovnog zapovjednitva oruanih snaga
general-feldmaral Keitel.
Voa Reicha vodio je s hrvatskim dravnicima u prijateljskom duhu
razgovor o zajednikim kao i o aktuelnim hrvatskim pitanjima.
Poslije primanja kod Voe Reicha odrali su ministar predsjednik Mandi
i ministar vanjskih poslova Peri s ministrom vanjskih poslova Reicha von
Ribbentropom sastanak, koji je protekao u srdanom razpoloenju.79
Kasche je odmah nakon povratka u Zagreb sastavio detaljnu zabiljeku
(Zagreb, 2. III 1944) 80 o obavljenim razgovorima u dvorcu Klessheim.
I. Prilikom susreta zapisao je Kasche - bili su obavljeni razgovori: 1) od
12,30 do 14,15 sati; uesnici: Mandi, Peri, ministar vanjskih poslova,
poslanik Schmidt i Kasche; 2) poslije objeda (jela) u trajanju od sat i po;
uesnici: Fhrer, Mandi, Peri, ministar vanjskih poslova, Keitel, Schmidt; 3)
nakon toga razgovor u uem krugu u trajanju od 20 min.; uesnici: Fhrer,
ministar vanjskih poslova, Kasche; 4) razgovor (zakljuni) od 19 do 20 sati;
uesnici: Mandi, Peri, ministar vanjskih poslova, poslanik Schmidt i Kasche.
Osim toga bilo je razgovora u kojima su sudjelovali osim gore spomenutih
linosti - Reichsfhrer SS i Obergruppenfhrer Kammerhofer.
II. U razgovorima se raspravljalo (odnosno odluilo):
1. Hrvatsku elju da premjeste komandu Drugoga oklopnog korpusa iz
Vrnjake banje u zagrebaki prostor Fhrer nije mogao ispuniti, sasluavi
77
78
79
80

Samo to i ne vie.
Hrvatski narod, god. VI, br. 975 od 3. III 1944.
Isti izvor.
AJ, T-501, rolna 265.

miljenje feldmarala Keitela. Pri Drugom oklopnom korpusu ima se formirati

organ za vezu hrvatske vlade. (Uputa ministra v. Ribbentropa: razmotriti
pitanje u Zagrebu i podnijeti zatim izvjetaj o dogovorenim prijedlozima.)
2. O hrvatskoj elji da pomona andarmerija (mjesna ili seoska zatita)
dobije 20.000 puaka i lake mitraljeze Fhrer je sasluavi feldmarala tako
presjekao da se to oruje dodatno treba izdati hrvatskoj strani. (Uputa
ministra v. Ribbentropa: razmotriti pitanje u Zagrebu i podnijeti izvjetaj.)
3. Fhrer je sasluavi feldmarala Keitela donio odluku da Vrhovna
komanda i s njemake strane prizna ovlatenje to ga je poglavnik prenio na
generala Juppea o snabdijevanju hrvatskog ljudstva na podruju nadlenosti
cjelokupnih njemakih oruanih snaga.
4. Fhrer i ministar v. Ribbentrop sasluali su hrvatske albe povodom
represalija Wehrmachta u Hrvatskoj, incidenata u Stonu, itd. S njemake je
strane reeno da se bezuvjetno mora imati obzira prema hrvatskom stanovnitvu i njegovoj imovini. O zbivanjima u Stonu ministar je sasluao Kascheovo
saopenje o namjeri da njemaka strana ispita taj predmet.
5. Fhrer je, sasluavi feldmarala Keitela, priznao hrvatsku elju da se
Ustaka vojnica s njemake strane obilnije i bre opremi i naorua. Tim je
povodom Kasche ukazao Ribbentropu na to da je inspektor hrvatskih oruanih snaga general Juppe ve podnio VK istovrsni prijedlog.
Ministar je dao uputu da dadu najveu podrku tom prijedlogu i da u
Zagrebu u danom sluaju jo jednom zauzmu pozitivan stav i zatim izvijeste
Ribbentropa.
6. Iznesene su hrvatske pritube na ponaanje kozake divizije. Odlueno
je da divizija zasad ima ostati u Hrvatskoj.
7. Hrvatske albe da se kod 13. SS-divizije ne potuju hrvatsko-njemaki
dogovori, da se u redovima divizije razvijaju snane politike tenje za
bosanskom autonomijom sasluali su ministar vanjskih poslova v. Ribbentrop
i, kasnije, Reichsfhrer SS Himmler. Ministar vanjskih poslova dao je uputu
da poslanstvo o tome poalje izvjetaj.
8. albe hrvatske strane o prisilnom vrbovanju radnika bile su sasluane.
Utvreno je da se radi o pojedinanim sluajevima koje moraju stornirati.
Uostalom, Kasche je ukazao na injenicu da je to pitanje vrbovanja radne
snage iz Hrvatske za rad u Njemakoj ureeno ugovorom i da ubudue samo
treba izbjei takve sluajeve poput onih iz albi ili ih smjesta ponititi.
9. Privredna pitanja hrvatska je strana iznijela s upozorenjem na teku
optereenost zemlje i njene valute (kune). Nakon viestrukog raspravljanja
utvreno je da se u sadanjim pregovorima vladinih odbora moraju pozabaviti
svim tim pitanjima; u danom sluaju - ako iskrsnu potekoe ili pregovori
budu okonani treba podnijeti izvjetaj ministarstvu vanjskih poslova
v. Ribbentropu.
III. U toku tih razgovora predao je ministar Peri ministru v. Ribbentropu
ove zabiljeke: 1) Nekoliko vojnih pitanja NDH; 2) Hrvatske seoske zatite;
3) Formiranje hrvatske SS-divizije; 4) Djelatnost etnika u NDH; 81 5) Privredna pitanja NDH; 6) Opseg izvrenih isplata s hrvatske strane na raun
njemakih oruanih snaga angairanih u Hrvatskoj; 7) Upuivanje hrvatske
radne snage u Njemaku protivno odredbama ugovora; 8) Potekoe hrvatskih eljeznica.
81

16/1 -

O tom pitanju posebna promemorija na njemakom jeziku: A-VH, NDH, kut. 86, Br. reg.
24.

Kao nastavak dogovora u dvorcu Klessheim odrano je u Zagrebu kod

poslanika Kaschea 3. III 1944. 8 2 mjeovito njemako-endehako savjetovanje
na kojem je sudjelovao i zastupnik generala Glaisea. O njegovom toku i
rezultatima sam Glaise je istog dana vrlo saeto izvijestio telegramom glavnokomandujueg na Jugoistoku, navodei pojedine vojne toke iz razgovora u
dvorcu Klessheim i, zatim, rezultate savjetovanja kod Kaschea, i to ovako:
1. Fhrer je, sasluavi feldmarala Keitela, otklonio hrvatsku elju da se
premjesti komanda Drugoga oklopnog korpusa. Umjesto toga ima se kod
Drugoga oklopnog korpusa formirati Hrvatska komanda za vezu.
Dodatak: Hrvatska vlada imenovat e to prije svog predstavnika, a
suradnike e mu slati prema potrebi. Upute za vladinog opunomoenika izdat
e hrvatska vlada u sporazumu s njemakim opunomoenim generalom u
Hrvatskoj.
2. Fhrer je sasluavi feldmarala odobrio, u vezi s hrvatskom eljom
da pomonoj andarmeriji (mjesnoj ili seoskoj zatiti) odobre 20.000 puaka i
lake mitraljeze - da im se to oruje ima dodatno izdati.
Dodatak: U Hrvatskoj e se formirati mjesne (seoske) zatite na temelju
odobrenja glavnokomandujueg na Jugoistoku, a u skladu s odredbama
novog zakona o andarmeriji. Poslanik Kasche e preko ministra vanjskih
poslova objasniti da i formiranje seoskih zatita od opunomoenika Reichsfhrera SS u Hrvatskoj mora biti u skladu sa zakonskim odredbama. Dodatne
poiljke oruja jo e narediti Vrhovna komanda, a izdavanje oruja u svakom
je sluaju u nadlenosti njemakoga opunomoenog generala u Hrvatskoj.
3. Fhrer je priznao - sasluavi feldmarala Keitela hrvatsku elju za
pojaanom i brom podrkom opremanju i naoruanju Ustake vojnice.
Dodatak: Prijedlog o planiranju za sedam ustakih brigada (zdrugova)
predlei ve od posjeta generala Navratila. Vrhovna komanda morala bi
donijeti odluku o tome da se ustakim brigadama (zdrugovima) u pogledu
opreme i naoruanja prizna terminska prednost. Da bi se unaprijedila i
ubrzala izobrazba tih brigada, moli ministar Voki da poalju daljnje njemake komande za izobrazbu koje se posebno istiu. Postojea dva ustaka
prometna zdruga koji su dosad bili podreeni ministru prometa ukljuit e se
u sastav oruanih snaga i imaju u danom asu biti jednako tako opremljeni.
Sve mjere kod ustakih brigada (zdrugova) imaju se vriti na temelju prijedloga ministra oruanih snaga bez skraivanja osnova lovakih i gorskih
brigada (zdrugova). Predstavnik njemakoga opunomoenog generala u Hrvatskoj ukazao je na to da je potrebna naelna uputa Vrhovne komande prije
nego to se krene s mjerama; pripremne mjere razmotrit e inspektor gen.
Juppe s ministrom oruanih snaga.
Dalje se u brzojavu pod 4. do 8. toke navode ve otprije poznate
pojedinosti o hrvatskim eljama i albama i odgovorima njemake strane
(snabdijevanje hrvatskog ljudstva; odmazde Wehrmachta u Hrvatskoj; zlodjela kozaka; nepotovanje dogovora kod 13. bosanske SS-divizije; prisilno
vrbovanje hrvatskih radnika). Glaise kod njih ne navodi nikakve dodatke jer
ih u toku tog savjetovanja 3. III 1944. nisu poblie razmatrali.
8. Savjetovanje kod Hitlera. Nakon Mandieva i Perieva odlaska u
Zagreb, Hitler je odluio da hrvatsko pitanje podvrgne novom, temeljitom
prouavanju. Prije svega, inilo mu se nunim da konano ukloni dupli
82

AJ, T-50, rolna 264, Nr. 0421/44 g. Kdos.

kolosijek u ocjenjivanju poloaja u ustakoj dravi i postupcima njemakih

politikih i vojnih predstavnika. Stoga su bili pozvani Ribbentrop i Kasche, a
rezignirani Glaise koji nije ni pratio Mandia i Peria u Salzburg u
meuvremenu je uputio Warlimontu pismo83 u kojem upozorava VK da im ne
ostaje nita drugo nego da prime ustaku dravu onakvu kakva je bila
stvorena 1941. godine i da nastave k r p a r i t i (krpariti fortwursteln) s
momentanim kursom, s tim da iz njega izvuku to se izvui moe. To,
meutim, ne iskljuuje nikako mogunost da u nekom povoljnom trenutku nakon uspjeno suzbijenog iskrcavanja ili oigledne stabilizacije u Rusiji
ipak ne pristupe korjenitim reformama i odreenom unutranjopolitikom
preureenju. Nato je i Glaise poto su se Jodl i Warlimont sloili s prednjim
miljenjem Glaisea - bio pozvan na konferenciju Hitleru.
General-potpukovnik W. Warlimont kao to je ve poznato u drugoj
polovici sijenja 1944. bio je obiao Jugoistok radi studija i jedan dan proveo
u Zagrebu, a zatim se 9. oujka 1944. kod Hitlera a u prisutnosti Ribbentropa
i Kaschea otro suprotstavio miljenju da se prilike u ustakoj dravi poboljavaju i smiruju.84 Prikazao je neslomljenu usprkos uspjeno provedenim
velikim akcijama aktivnost Titovih snaga, katastrofalnu situaciju saobraajnica (30 posto svih hrvatskih eljeznica izvan je upotrebe; ostale pruge
neprekidno su prekidane zbog prepada bandi) i slom hrvatske poljoprivrede
(poljoprivredno bogata Hrvatska mora iz Njemake uvoziti poljoprivredne
proizvode!). Opirno se pozabavio i Titovom politikom i vojnom organizacijom i naveo razloge njegova uspjeha: za razliku od Pavelieve vlade, Tito je
znao da u krajevima pod vlau partizana izgradi ureen upravni aparat i
uspostavi mir i red. Poto je Warlimont razloio pitanje oruanih snaga
(borbena vrijednost ustaa i domobrana i nadalje je neznatna; na jadranskoj
obali su neupotrebljivi uope; u suzbijanju bandi mogu se upotrijebiti samo
ako se njihove jedinice u znatnoj mjeri promu njemakim vodeim kadrom;
znatno pouzdanije su legionarske divizije), na kraju je ovako zakljuio: hitno
je potrebno ustako-domobranske oruane snage, prema provjerenom
uzorku, i nadalje iskoritavati samo pod njemakim vodstvom i podruja koja
zatiuje njemako vodstvo primiriti pouzdanim policijskim mjerama to e ih
provoditi njemaka strana. Svi hrvatski zahtjevi i eksperimenti s tim u vezi,
prije svega kvarenje hrvatsko-njemakih odreda nedavno pokuanim favoriziranjem ustaa i hrvatske andarmerije na raun regrutacije u njemako-hrvatske odrede, stvaranje samostalnih hrvatskih mjesnih zatita (seoskih
straa), omoguivanje da ustaka strana utjee na vodstvo i tako dalje imaju se
- po Warlimontovom miljenju otkloniti.
Hitler se priklonio gornjim ocjenama, i kad je poslanik Kasche ustrajao pri
svome, sprijeio ga je Fhrer u tom i ovako rezimirao: moraju hitno odvraati
da se u trenutanoj suzdrljivosti partizana i u pokretu prebjega u vezi sa
zakonom o amnestiji vidi znak nekog stvarnog primirenja; tovie, moraju
raunati uskoro s ponovnim oivljavanjem ustanikog pokreta. Isto tako
mora se odvraati od toga da se u momentano jaem prilivu ljudi ustakim i
andarmerijskim odredima vidi bitno jaanje ustakog reima; radi se mnogo
vie, prema svim znacima, o fluktuaciji nepouzdanih elemenata po uzoru na
G. F r i c k e , nav. djelo, str. 158-160.
KTB, Band IV/1, str. 740-742.
O tome je Kasche sastavio posebnu zabiljeku (Zagreb 30. III 1944) i tu navodi da je sastanak
bio odran 8. a ne 9. III 1944: PA Bonn, Nachlass S. Kasche, paket 10; S. F. O d i , nav. djelo, str.
307-310.
83

84

poginule u oujku godine 1933. 85 Napokon, mora se odvraati od neogranienog i neureenog postavljanja mjesnih zatita (seoskih straa) koje su
sluile preteno bandama kao nedobrovoljni snabdjevai orujem.
Taj je Hitlerov stav bio 18. III dostavljen glavnokomandujuem na
Jugoistoku, a Kascheov poloaj u Zagrebu kao da je uvelike doao u pitanje.
O tom savjetovanju kod Hitlera u njegovoj bavarskoj rezidenciji (Berghof)
kod Salzburga raspolaemo dvjema Kascheovim verzijama: jedna iz njegove
osobne zabiljeke (Zagreb, 30. oujak 1944) 86 i druga iz njegova iskaza87
naim istranim organima poslije osloboenja.
U prvoj zapisuje nadnevak svog referata: 8. III 1944. (a ne 9. III!) na
Berghofu u 14 sati, a zatim nabraja i prisutne: Fhrer, v. Ribbentrop, feldmaral Keitel, general-pukovnik Jodl, general-potpukovnik Warlimont, general-major v. Buttlar, vie oficira iz operativnog odjela VK, ambasador Hewel i
sam Kasche. General-pukovnik Zeitzler sa lanovima svog taba bio je
prisutan na poetku, ali se ubrzo oprostio.
Fhrer je zapoeo razgovor - zapisao je Kasche - koji se vodio oko velikog
stola s kartama, s duim razmatranjem poloaja u Hrvatskoj. Naveo je
otprilike ovo: ne moe se sloiti s optimistikim prikazom predsjednika vlade
Mandia o razvoju prilika u Hrvatskoj. Vojnike vijesti govore protivno. On
danomice razabire iz njih koliko je rairena i koliko je jaka djelatnost
partizana. I ako se sada prebjezi vraaju od bandi, on to moe ocijeniti samo
kao posljedicu zime, ali ne kao znak promjene njihova miljenja. Ako se
pokazuje velik priliv ustaama, on to mora usporediti s prilivom nacionalsocijalistikoj stranci (National-sozialistische Arbeiter Partei - skraeno NSDAP)
u oujku 1933. Dobro znaju od kakve su male koristi za stranku bili ovi
poginuli u oujku. Slino e se dogoditi i kod ustaa. Uostalom, mora ga
brinuti to je Tito planski ubacivao svoje ljude u redove ustaa, da bi se u
njima nametnuli i ustae privukli na stranu partizana. Po njegovu miljenju,
koje se temelji na dnevnim izvjetajima Wehrmachta, bio bi hrvatski optimizam neosnovan.
Na to je naloio general-potpukovniku Warlimontu da uzme rije. Ovaj je
u uvodu ukazao na to da su podloge za njegov referat vojni izvjetaji s
cjelokupnoga hrvatskog podruja. Naglasio je da hrvatska vlada nema u
zemlji nikakvog autoriteta i da se u zemlji ne zna tko pije a tko plaa. Uprava
ne vrijedi nita, a privreda se nalazi u rasulu. Pri tom je iz velikog statistikog
pregleda citirao nekoliko privrednih brojki. Prije svega, naveo je da je proizvodnja mineralnih ulja u Hrvatskoj iznosila 1941. god. 190.000 tona godinje, a sad je uope vie nema. Zatim je prikazao vojnu situaciju sluei se
jednom kartom koja je, izmeu ostalog, i prostor VaradinKoprivnica i
prostor Gospia oznaavala kao partizansko podruje. Na jednoj drugoj karti
bile su ucrtane samo divizije Wehrmachta; naglasio je da se one gotovo
iskljuivo upotrebljavaju za osiguranje obale i saobraajnica. Zatim je ukazao
na rezultat velikih operacija u istonoj Bosni koje je na temelju brojki opisao
vrlo izrazito. O hrvatskim jedinicama govorio je kratko i nepovoljno. Ustvrdio
je da su nepouzdane i da prebjegavaju partizanima. Pri tom je naveo nestanak
800 ljudi prilikom upuivanja 2. hrvatske lovake brigade (zdruga) u Njemaku. Na kraju je jo jednom naglasio svoj bezuvjetno negativan sud o
85 Tako su prezrivo nazivali one koji su ulazili u nacionalsocijalistiku stranku (NSDAP)
poto je Hitler ve postao kancelar Reicha.
86 PA Bonn, Nachlass S. Kasche, paket 10.
87 A-VII, SUP-Zagreb, MF - 5.

Hrvatskoj i njenoj vladi; potakao je formiranje (uvoenje) vojne uprave i

upozorio na opasnost od svakog eksperimenta u korist Hrvata. Bezuvjetno je
otklonio naoruavanje mjesne zatite i ukazao na to da je samo andarmerija
Gruppenfhrera Kammerhofera prikladna za zadatke osiguranja.
Na prijedlog ministra vanjskih poslova Fhrer je dopustio da Kasche na to
stavi svoje primjedbe. Uvodno je ukazao na to da raspolae neposrednim
poznavanjem stvari, na temelju vlastitog promatranja, kao i onog njegovih
suradnika u Hrvatskoj, a takoer na osnovi vijesti Wehrmarchta i policije te
obavjetenja hrvatske strane. Napravio je nekoliko primjedaba na netone
konstatacije generala Warlimonta. Pri tom je Fhrer to odbio s napomenom
da se ne smiju gubiti u pojedinostima. Kad je Kasche ustvrdio da ve oko est
tjedana nije ustanovljen ni jedan sluaj prebjegavanja Hrvata na stranu
partizana, Fhrer je upitao generala Warlimonta da to potvrdi i Warlimont je
morao izjaviti da mu takoer nije bilo vie nita javljeno. Kasche je prikazao
tekoe vezane za radikalno odbijajue dranje Wehrmachta prema Hrvatima.
Istakao je da im je polo za rukom da politikim radom prebrode teko doba
talijanske prevlasti u Hrvatskoj, a da Hrvati nisu otpali od njemake strane.
Na to je Fhrer primijetio da Hrvati nisu imali drugi izbor, a da su ih zadrali
na svojoj strani, to je uostalom i uspjeh vojnih mjera, a nikako politikih.
Kasche je, zatim, opisao razne povoljne simptome u zemlji, kao na primjer
poboljanje raspoloenja i protupartizansko dranje seljaka, poboljanje hrvatske vojske, povratak mnogih Hrvata u sjevernoj Hrvatskoj i u Dalmaciji iz
partizanskih redova, itd. Pri tom je upozorio i na to da priliv ustaama nije
brojano impozantan, ali je ipak, prema prijanjem stanju, znatan, te da nema,
po Kascheovoj ocjeni, nikakve veze s planskom infiltracijom pripadnika
bandi. U toku daljnjeg razgovora uzimao je nekoliko puta rije ministar
vanjskih poslova Reicha da bi istakao kako Njemaka, ipak, mora pomagati
hrvatsku vladu, to je Fhrer potvrdio. Zatim je Kasche preao na temu o
mjesnoj zatiti i naglasio da su Hrvati to pitanje podrobno prodiskutirali s
njemakom stranom i da je i njima i njemakoj strani postalo jasno da treba
provesti najbriljiviji odbir i plansko postavljanje iz odreenih centara. Spomenuo je hrvatski plan u vezi s tim mjerama na podruju Zagreba gdje bi
mjesnu zatitu trebali formirati angairanjem novoformiranih andara. Nadalje je govorio o pomoi pri izgradnji Ustake vojnice koju je Fhrer ve
opetovano bio obeao i zatraio ubrzane mjere da bi ojaala zajednika
borbena snaga. Fhrer se s tim sloio.
U etnikom pitanju Fhrer se izjasnio potpuno u smislu hrvatskih elja.
etnici su neprijatelji i treba ih razoruati.
Na kraju je Kasche naglasio da se rad hrvatske vlade pod predsjednikom
vlade Mandiem i novim rasporedom razliitih ministarstava, bez sumnje,
poboljao. Fhrer je na to primijetio da mu se Peri nije svidio, da je
Levantinac i da zna da se Peri vrlo loe izjasnio o njemakom povlaenju iz
Rusije. Ukazujui na obitelj i linost St. Peria, Kasche je pokuao raspriti
Fhrerove rezerve. Fhrer je, meutim, ostao pri svome. Razgovor je najzad
zavrio Fhrerovom konstatacijom upuenom Kascheu da mu je htio pokazati
kako nasuprot optimizmu Hrvata kod Wehrmachta vlada potpuno opreno
miljenje.
Kasche je ustvrdio da je njegov politiki zadatak da njeguje sve snage
Hrvatske kako bi koristile zajednikom voenju rata. Hrvatska je vlada po
Kascheovoj ocjeni pri tom od vrijednosti. Fhrer se s tim sloio.
Izlazei, razgovarao je neko vrijeme s feldmaralom Keitelom i generalom

Warhmontom. Keitel je bio miljenja da je sada to se tie ustaa nastala nova

situacija, jer je bivi ministar oruanih snaga Navratil zastupao drugo gledite.
Ispravio je (Kasche) kod Warlimonta neke privredne brojke koje je navodio,
preporuio je generalu da zatrai jednom od generala Juppea da sazna njegovo
miljenje o vrijednosti i mogunostima hrvatske vojske. Obeao je Kascheu da
e to imati na umu.
Kasno popodne govorio mu je ministar vanjskih poslova jo due o tom
sastanku. Njegov tok nije ga ba veselio i ispitivao je s Kascheom mogunost
da Fhrera stalno obavjetava o Hrvatskoj i s politikog stajalita. Zaduio je
Kaschea da ga stalno obavjetava kratkim brzojavima. Razgovarali su o
situaciji u Hrvatskoj i o potrebi da jednoznano ustraju na dosadanjem
kursu. Kasche mu je iznio svoje rezerve u pogledu posebnih nastojanja
Reichsfhrera SS u vezi s Volksdeutscherima i Muslimanima, pri emu je
Ribbentropu iznio sve poznate mu nagovjetaje. Ministar Ribbentrop izrazio
je sumnju u to. U pogledu ministra Peria i Ribbentrop je naglasio svoju
skepsu: smatra Peria linou s kojom e jo imati tekoa. Nasuprot tome,
Kasche je ukazao na dogadaje u Perievom rodnom mjestu Stonu i na
sudjelovanje Perieve porodice u ratu. Razgovor se razvukao nadugo, prekidan katkad dugim pauzama. Pri rastanku ministar vanjskih poslova izjavio je
Kascheu da treba ee doi k njemu i Fhreru.
Druga verzija Kascheova jest ona iz istrage. U njoj je naveo da ga je Fhrer
nakon nekoliko dana (poslije povratka s Mandiem i Periem u Zagreb 2. III)
ponovno pozvao u Berchtesgaden. Ispred Vrhovne komande izvijestio je jedan
general (to je bio Warlimont) o poloaju Hrvatske, na temelju prispjelih
izvjetaja u VK, sluei se pri tom obilnim podacima. Opirno je referirao o
svim vojnim ocjenama, tetama izazvanim (partizanskim) sabotaama na
eljeznici i poljoprivredi, pojavama slabosti kod hrvatskih oruanih snaga,
ratnoprivrednim podacima i pitanjima sigurnosti suoenim s moguim politikim ispadanjem NDH iz kola ratujuih. Rezultat svega toga bila je skepsa
prema ustakoj dravi i njenom dranju. Fhrer je Kascheu na to primijetio da
mu je, eto, htio pokazati kakve ocjene prevladavaju na najviim mjestima
Wehrmachta i SS-a. Kascheovi stvarni prigovori, izneseni bez pripremljenih
biljeaka, nisu naili kod Hitlera na neko vee odobravanje. Politiki sud
poslanika u Zagrebu i njegovo zalaganje da dalje pomau ustaku dravu kako je to zaelio predsjednik N. Mandi prilikom nedavnog posjeta - sasluali su prisutni (Hitler sm i veliki krug uesnika) i Kascheove prigovore na
raun Hrvata u redovima Wehrmachta, Waffen-SS i policije - Kasche se
zalagao za to iri njihov prijelaz u redove hrvatskih oruanih snaga
otklonio je prije svega predstavnik Reichsfhrera SS (Kammerhofer) koji je
ukratko ubacio u diskusiju tada preuranjeni, pretjerano uspjean izvjetaj o
muslimanskoj diviziji Handar. Hitler je sve paljivo sasluao, ali istog dana
nije donio nikakvu odluku. Otpustio je Kaschea na prijateljski nain zaeljevi
mu svako dobro. Kasnije su uvelike bile ispunjene hrvatske elje (oprema i
izobrazba, prije svega hrvatskih jedinica ukljuivi ustae, pomo u snabdijevanju hrvatskih oruanih snaga, promjena u komandi Drugoga oklopnog
korpusa,88 daljnje njemake poiljke robe, prije svega i namirnica i ugljena),
pri emu su ostale i nadalje hrvatske jedinice u sastavu Wehrmachta. Teritorijalna pitanja SuakRijekaIstra ostala su na ledu zbog ratnog stanja, no
kod njih se, meutim, u najveoj mjeri vodilo rauna o hrvatskim interesima.
88

Rendulic je dobio novu udjelbu u Finskoj.

Toliko Kasche o politiko-vojnom savjetovanju u Berghofu poslije Hitlerovih razgovora s Mandiem i Periem.
U Zagrebu su 11. III 1944. 8 9 odrali u ministarstvu oruanih snaga
konferenciju na kojoj su sudjelovali ministar Voki, general pjeadije Glaise,
general-potpukovnik M. ani, major v. Pott i, kasnije, major Metzger. Raspravljali su o raznim temama: nabavci konja, anievom obilasku hrvatskih
pitomaca u mjestu Stockerauu (kod kojih se javljaju komunistika strujanja),
elji da zahvate ljude za 13. SS-diviziju koji nikako ne ele da joj pristupe, a to
se isto dogada i s Muslimanima iz 1. ustakog zdruga koje Kammerhofer eli
izvui iz tog sastava, o objanjenju generala Glaisea zato ne mogu premjestiti
lovake i gorske brigade (zdrugove) u Slavoniju, o Vokievoj informaciji da se
potpukovnik Filipovi eli predati hrvatskoj vladi, o penzioniranju 24 hrvatska oficira (o emu e odluku donijeti general Glaise!), o upuivanju u Banju
Luku ustakoga prometnog zdruga. Na kraju, pod sedmom tokom razmatrali su pitanje etiriju ustakih bataljuna ministarstva unutranjih poslova
(JasenovacDubica) i njihovog podreivanja ministru Vokiu, to se do tada
nije uspjelo postii. Voki je pri tom obeao da e im stigne otputovati na
samo mjesto i tada uiniti red.
U politikom izvjetaju poslanstva NDH u Berlinu90 za vremensko razdoblje od 1. do 15. oujka 1944. o vanjskoj politici Njemake stoji ovo:
Nije mogue prosuditi, da li je konano odbijanje Sovjetskih uvjeta za
primirje s Finskom posljedica velike diplomatske aktivnosti Njemake u
Helsinki-u i Stockholmu ili se pak Finska povodila izkljuivo svojim interesima, bez obzira na djelatnost Njemake. Svakako je znaajno, da je za cielo
vrieme krize u svim njemakim krugovima vladao neosporni optimizam, po
emu bi se dalo zakljuiti, da je Njemaka u sluaju prihvata mirovnih uvjeta
sa strane Finske istu bila spremna barem djelomino zaposjesti.
Pasus u izvjetaju o unutranjoj politici glasio je ovako:
U pogledu unutarnjeg politikog poloaja u Reichu moe se mirno rei,
da razvoj dogoaja na iztonom bojitu ne povlai sa sobom nikakav strah niti
paniku iako se u niim graanskim krugovima moe uti, da postoji mogunost uvoenja vojnike diktature namjesto apsolutne diktature stranke.
Svi tudenti zrakoplovstva dobivaju dopust do konca mjeseca srpnja za
nastavak tudija. Isto tako dobivaju dopust velikim dijelom i tudenti pomorskog odsjeka ovdanje tehnike.
U rubrici Viesti i dogaaji u vezi s NDH pak pie: U ovome vremenskom razdoblju nije njemaki tisak promienio svoje dranje prema N.D.H.
t. j. ne posveuje svoj prostor N.D.H. kako bi to bilo oekivati, obzirom na
dogaaje i ulog N.D.H. u dogaajima. Tako na pr. iako je Auswrtiges Amt,
na na zahtjev, potakao D.N.B., da zabiljei bombardiranje Zagreba, ipak se u
njemakom tisku u tom pravcu nije nita poduzelo. Kada je g. Nadsavjetnik
Sambugnach na ruku, koji je novinski odsjek poslanstva dao za predstavnike
njemakog tiska, dne 6. oujka o.g., izriito upitao Ministerialdirigenta u
ministarstvu propagande g. Brauweilera, kako to, da je njemaki tisak gotovo
preutio neprijateljski napadaj na Zagreb, odgovorio je ovaj, da oni zbog
neprijateljske promibe ne piu niti o napadajima na svoje gradove.
Niti posjet ministra predsjednika g. Mandia i ministra vanjskih poslova g.
Peria u Hauptquartieru nije dao njemakom tisku povoda, da se upusti u
89
90

AJ, T-501, rolna 267.

A-VII, NDH, kut. 305, Br. reg. 15/1 - 1.

prikazivanje Hrvatskih pitanja. Dakako, da je sam posjet u obliku slubenog

komunikeja zabiljeen u svim novinama na prvom mjestu.
U politikom izvjetaju poslanstva za razdoblje od 16. do 31. oujka
1944. 9 stoji o vanjskoj politici Reicha ovo:
Analogno zaposjedanju Italije u rujnu prole godine, a po priznanju
svakoga Niemca s kojim se o najnovijim dogaajima govori, zaposjedanje
Maarske nije nikoga iznenadilo. Naglaava se tu i tamo, da se ve preko est
mjeseci taj dogaaj oekuje. Njemaki tisak je vrlo kasno donio viest o
promjeni vlade i zaposjedanju Maarske, t.j. istom 24. o.mj., ograniivi se na
slubene izvjetaje, dok se narednih dana ograniio na prienos pisanja maarskog novinstva o dogaaju. Ustmeni komentari se gotovo i ne uju, pa se stoga
na zahtjev na Meimurje nije nigdje primjetio.
O unutranjoj politici:
Kako je u prolom izvjetaju reeno, dogaaji na iztonom bojitu ne
prouzrokuju meu puanstvom naroitog uzrujavanja. To se moe rei i za
ovo vremensko razdoblje, ma da se mjestimino fronta u tom razdoblju
znatno pomakla ka zapadu. uje se miljenje, da je to hotimino odnosno
politiko uzmicanje. Samo tako bi se mogao razumjeti mir u unutarnjosti
zemlje. Dranje puanstva ne daje povoda nikakovim unutarnjopolitikim
zahvatima vlasti, koji bi se razlikovali od onih zahvata, koji su i do sada
provoeni bez obzira na prilike na iztonom bojitu.
U rubrici Viesti i dogaaji u vezi s N.D.H. pie ovo:
Kako je u obem dielu izvjetaja spomenuto, odran je 29. 3. 1944.
redoviti diplomatski ruak u Adlonu, na kojem je nadsavjetnik gosp. Sambugnach bio prisutan po pozivu Ministerialdirektora u Auswrtiges Amtu, gosp.
Wiehla. Znaajno je, da je na ovaj ruak gosp. Wiehl u kratkom razdoblju ve
po drugi puta pozvao gosp. Sambugnacha. Moglo se naslutiti, da za to postoji
poseban razlog. U istinu, pri samom dolazku upoznao je gosp. Wiehl gosp.
Sambugnacha sa albanskim Viceministrom vanjskih poslova gosp. Vehbi
Frasheri od prilike ovim rieima: 'Zanimati e Vas obojicu meusobno
poznanstvo, jer obje zemlje imaju gotovo iste interese.' Gosp. Sambugnach i
gosp. Frasheri bili su gosti gosp. Wiehla za istim stolom. Odmah po ruku
nali su priliku gosp. Sambugnach i gosp. Frasheri da se povuku na samo,
kojom je prilikom gosp. Frasheri izrazio molbu, da gosp. Sambugnach poradi
na tome, kako bi se uzpostavile diplomatske veze izmeu N.D.H. i Albanije,
iztaknuvi pri tome slinost interesa osobito u pogledu dranja Crne Gore. Pri
tome je jo izjavio, da Albanija ima dovoljno snage, da se do potrebe orujem
suprotstavi Crnoj Gori.
U nastavku razgovora nadodao je gosp. Frasheri, da je Albanija za svojega
zastupnika u Zagrebu privremeno predvidila generalnog konzula Xhavid
Leskoviku u svojstvu odpravnika poslova, te da se njemaka vlada ve izjavila,
da u tom pogledu nema zapreka. Gosp. Sambugnach izrazio je svoju spremnost, posredovati u ovoj stvari, iztaknuvi, da jo iz prvog svjetskog rata
poznaje zemlju i mnoge uglednije ljude.

91

A-VH, NDH, kut. 305, Br. reg. 19/1 - 1.

ESTO POGLAVLJE

U traenju puta
1. Ribbentropov ukor Kascbeu. Situacija na teritoriju NDH postajala je tako rovita da su s ugroenih podruja ustake drave stali preseljavati Wolksdeutsch ere. O tome svjedoi dopis ministarstva vanjskih poslova
Reicha upuen Reichsfiihreru SS i efu njemake policije H. Himmleru.1 U
njemu (Berlin, 1. travnja 1944) stoji ovo:
Prema jednom izvetaju nemake ambasade (!) u Zagrebu, SS-grupenfirer
Kamerhofer i folksgrupenfirer Altgajer zapoeli su obimnu evakuaciju folksdojera iz podruja Hrvatske ugroenih od partizana u istoni Sr em i na
teritoriju oko Osijeka. Do sada je ve oko 25.000 folksdojera preseljeno iz
priblino 30 optina.
Na alost, SS-grupenfirer Kamerhofer propustio je da se pre zapoinjanja
ove akcije povee sa Nemakim poslanstvom u Zagrebu, tako da ni ovome, a
niti Ministarstvu inostranih poslova nije data mogunost da daju svoja
miljenja o ovom poduhvatu sa politikog stanovita.
Ne ulazei u pitanje da li je ovo preseljenje samo po sebi bilo potrebno,
treba konstatovati da isto, koliko ve danas, ima znatno politiko protivdejstvo i to utoliko to je sa hrvatske strane izraeno iznenaenje zbog toga to je
jedna mera predostronosti u tako velikom obimu izvrena bez hrvatske
saglasnosti, a i sa srpske strane nastale su bojazni, jer su iseljenici smeteni u
mesta sa srpskim stanovnitvom, tako da se Srbi, voljni za vraanje, ponovo
potiskuju prema partizanima.
Zato Ministarstvo inostranih poslova moli da se izda nalog da se evakuacija obustavi i da se ovo pitanje proveri, uzimajui u obzir politike zahteve
ovog podruja, i regulie u obostranom sporazumu.
Objanjenje je dao SS-Obergruppenfhrer Werner Lorenz, ef Volksdeutsche Mittelstelle.1 U tom se objanjenju, izmeu ostalog, navodi ovo: bile
su mu poznate rezerve ministarstva vanjskih poslova; nije obavijestio ministarstvo jer mu je naredba Reichsfhrera SS bila jasna i razumljiva; obavio je
razgovor sa SS-Gruppenfhrerom Kammerhoferom, Volksgruppenfhrerom
Altgayerom i sekretarom poslanstva drom Wolffom iz njemakog poslanstva
u Zagrebu. Pri tom je utvrdio ovo: da se ne radi o nekom preseljavanju, nego o
privremenoj evakuaciji i reguliranju pokreta izbjeglica koji su ve u toku; da
su im naselja bila iz dana u dan napadana; da je dranje vlade u Zagrebu
nerazumljivo, pogotovo to nije u stanju zatititi ugroene pripadnike Volksgruppe; da su do sada evakuirana 18.362 Volksdeutschera; da je U. travnja
1 Zbornik dokumenata..., Tom XII, knjiga 4, Dokumenti Nemakog Rajha 19441945,
str. 179-180.
2 Isti izvor, str. 180, bilj. 5.

21*

323

razgovarao s poslanikom H. Neubacherom i poslanik naelno, s obzirom na

situaciju kod Srba, nema prigovora evakuaciji Volksdeutschera s podruja
ugroenih od partizana.
Poslanstvo NDH u Veneciji obavijestilo je 17. III3 - povodom odlaska
dotadanjeg vojnog izaslanika J. Vernia pl. Turanskog i imenovanja vriocem dunosti izaslanika P. Lulica dopisom ustako ministarstvo vanjskih
poslova da e izvrenu promjenu notificirati kad stvar bude izvrena. Notificirati e je talijanskom Ministarstvu vanjskih poslova, jer smo mi stoji u
dopisu - samo kod ovoga akreditirani. Ministarstvo meutim trai, da se o
ovoj promjeni obaviesti Opunomoenika Njemakog Reicha kod Talijanske
Vlade. Nije nam jasno, da li je Ministarstvo htjelo, da se pored talijanskog
Ministarstva vanjskih poslova obaviesti i spomenuti njemaki opunomoenik
ili pak samo ovaj. No, kako rekosmo, van svake je dvojbe, da o svakoj
promjeni diplomatskog osoblja treba izviestiti ministarstvo vanjskih poslova
zemlje u kojoj smo akreditirani. Smatramo dapae da Poslanstvo ne bi ni
smjelo u slubenoj formi o ovoj promjeni izvietavati njemake vlasti u Italiji.
Ako sadanje prilike u Italiji zahtievaju da sa ovim promjenama budu upoznate i njemake vlasti, to je mislimo zato pogodan i mogu jedino nain, koji
spominje zadnji stavak dopisa Ministarstva, a to je putem vojnog izaslanika u
Berlinu. Njemake sredinje vlasti u Berlinu e pak sa svoje strane izviestiti o
promjeni svoje predstavnike u Italiji. Naravno ovo se odnosi samo na slubeno, diplomatsko najavljivanje promjene, doim je pitanje dodira i suradnje
sasvim druga stvar. Ostajemo dakle u oekivanju novih uputa sa strane
Ministarstva, da li o promjeni vojnog izaslanika imamo izviestiti Njemakog
opunomoenika kod talijanske vlade (ili pak moda Njemakog opunomoenog generala u Italiji).
Ustako ministarstvo odgovorilo je poslanstvu dopisom 7. IV 1944.4
navodei da se samo po sebi razumije, da u prvom redu treba svakog
inovnika kao i izaslanika tog poslanstva prijaviti ministarstvu vanjskih
poslova zemlje u kojoj se nalazi poslanstvo. Vojni izaslanik pripada tom
poslanstvu, te se umoljava naslov, da ga u prvom redu prijavi Ministarstvu
vanjskih poslova. Minors (ministarstvo oruanih snaga) je preko ovog ministarstva zamolio samo, da se imenovani izaslanik prijavi Opunomoeniku
Njemakog Reicha kod Talijanske Vlade, to inae nije redovita dunost
naslova. Stga se moli naslov da izvoli uiniti oboje.
ef ustake diplomacije Peri precijenivi uvelike vlastite snage i opi
poloaj ustakog reima - zaputio se putem s kojeg se nije vie vratio. Dana 8.
travnja 1944. 5 naredio je ifri .ministarstva ovo:
Izvolite najurnije, ali sa velikom panjom u pogledu izpravnog ifriranja, uputiti poslanstvu NDH u Berlinu, na ruke glavara (T. Sambugnacha)
sliedeu ifriranu brzojavku:
'Danas sam pozvao njemakog poslanika i ustmeno izjavio sliedei prosvied hrvatske Vlade:
U okolici Sinja (Cetina) i u Poljicama poklali su etnici u njemakim
odorama uz aktivno sudjelovanje SS-divizije Prinz Eugen ovih dana hrvatsko
puanstvo mukarce, ene i djecu, prema do sada stiglim podatcima jo
A-VII, NDH, kut. 268, Br. reg. 59/3 - 7.
A-VII, NDH, kut. 268, Br. reg. 59/3 - 6.
5 A-VII, NDH, kut 268, Br. reg. 13/4 - 17.
Ministarstvo je urgiralo odgovor poslanstva u Berlinu 13. IV 1944. (Isti izvor)
3

neutvreni broj, no svakako preko 400 osoba. Razumljive i opravdane

hrvatske protumjere pokuale su njemake vlasti u Splitu prietnjom sile
zaprieiti.'
Dalje neifrirano:
'O tom primila je hrvatska vlada sliedeu brzojavku ministra za osloboene krajeve Bulata iz Splita: 'U Splitu smo saznali za pokolje, koje su izvrili
preobueni etnici u njemakim odorama u Poljicama i Cetini. Odrao sam
sastanak sa domobranskim, ustakim i orunikim astnitvom savezno sa
pokoljima. Naredio sam redarstvu uhienje svih etnika i njihovih simpatizera u Splitu. Nalog izvren. Do sada uhieno sedamdeset osoba te se
nastavlja. Gestapo zahtievao ultimativno putanje na slobodu onih koji imadu
njemaki Ausweis, pod prietnjom, da e biti u roku od 10 minuta upotriebljena sila protiv strae. Odmah smo postavili tristotine ljudi sa strojnicama
pred zgradu. Nakon toga su njemake vlasti pristale na uhienje pod uslovom,
da im'predamo trojicu etnika astnika za vezu Mikoia, koje su se obvezale
odmah prebaciti u Srbiju. Molim zatraiti najotriji postupak protiv zapovjednika i vojnika njemake vojske, koji su dozvolili, prisustvovali odnosno
uestvovali u pokolju, te bezodvlano izruenje svih etnika u njihovim
sastavima. eli li se osigurati donekle na autoritet u narodu, onda treba
kazne protiv zloinaca izvriti javno na podruju zloina.'
Dalje opet ifrirano:
'Pozivom na kategoriku izjavu Fhrera prigodom posjeta hrvatskih dravnika u glavnom stanu 1. oujka, da e se svi etnici u Hrvatskoj razoruati,
jer su ne samo nai nego i njemaki neprijatelji, ulae hrvatska Vlada
najenerginiji prosvjed i solidarizira se sa traenjima ministra Bulata. Njemakom poslaniku predan je prievod brzojavke ministra Bulata i slike o pokolju.'
'Pridravi si daljnje korake nakon stiglih detaljnjih izvjetaja sastavite
notu, podpisanu od odpravnika poslova i predajte je najurnije osobno
dravnom tajniku Steengrachtu. Izviestite o uinjenom brzojavno. Ministar
Dr. Peri.'
ef kabineta ministra Peria dr Bogat dopisom od 11. IV 1944. 6 dostavio
je kabinetu ministra Lorkovia ovaj dopis iz Pariza:
Na temelju doticaja sa hrvatskim elementima, koji borave ve dugo
vremena u Francuzkoj, te na osnovu vlastitih zapaanja, imao je podpisani
dovoljno prilike zapaziti sliedee: a) srbsko-jugoslavensku akciju velikosrbskog smjera, nacionalnog karaktera; b) srbsko-jugoslavensku akciju komunistikog karaktera; c) jaku organizacionu povezanost pripadnika unutar spomenutih dviju grupa; d) injenicu, da mnoga francuzka mjesta javno ili
kriomice pomau bilo jednu ili drugu grupu; e) injenicu, da su ove grupe u
stalnoj i vrstoj vezi sa protivnikim dravama preko neutralaca, te da ak
primaju i regularne novane podpore.
Ovom je uredu ast upozoriti na ove injenice, te tom prilikom upozoriti
na skrajnju vanost ovih okolnosti za probitke Hrvatske, te ujedno na
najurniju potrebu protumjera.
Na osnovu gornjega ovaj ured moli, da se najurnije izaalje ovamo osobu,
koja bi bila u stanju na temelju razgovora sa podpisanim na licu mjesta
poduzeti mjere protiv dalnjeg razvijanja opisanog djelovanja.
Obzirom na injenicu, da je Francuzka danas stvarno u cielosti zaposje6 A-VII, NDH, kut. 265, Br. reg. 9/3 - 1, dopis Kulturno-trgovake delegacije NDH u Parizu
od 27. III 1944.

dnuta po njemakim etama, ovaj ured predlae, da se radi to boljeg

kontakta sa njemakim oblastima ovamo poalje na krai vremenski rok
izaslanik ministarstva unutarnjih poslova pri Poslanstvu NDH u Berlinu.
Ovaj ured moli, da se predmetu posveti urna panja.
Otpravnik poslova a. i. ustakog poslanstva u Berlinu Tomislav Sambugnach odgovorio je ministarstvu, odnosno ministru tek 12. travnja 1944.
ovako:
Va brzojavni nalog u pogledu note povodom dogaaja u Sinju i Poljicama, koji je ovdje primjen dne 9.o.mj. u podne, mogao se izvriti istom danas
dne 12. travnja u podne, kako Vam je to brzojavno priobeno, radi uzkrnjih
blagdana i odsutnosti njemakih odluujuih osoba.
Nota je morala biti uruena proelniku politikog odjela poslaniku v.Erdmannsdorff-u, jer tako je odredio dravni tajnik v.Steengracht poruivi, da je
v.Erdmannsdorf ovlaten primiti notu. Ve 11. travnja bilo je zatraeno od
dravnog tajnika da primi notu, ali se isti sprieenou izpriao i odredio kako
je gori navedeno.
G.v.Erdmannsdorf primivi notu primietio je, da je nota neto stroga,
osobito izraz 'Des Weiteren wird verlngt...' pokuavi to sam izpriati
eventualnim netonim prievodom, na to sam uzvratio, da je poinjeno djelo
preteko djelo za hrvatski narod pa da je stoga i uzbuenje razumljivo.
Nadodao sam, da takovim inima nanose tetu ne samo nama, nego i
Niemcima; da je takav postupak bio postupak etnika u sastavima talijanske
vojske pa stoga, da su dobro poznate nepoeljne teke posljedice toga. On je
priznao, da se dogodila teka i bolna stvar, rekao je da e notu uputiti na
nadleno mjesto i sa svoje se strane za stvar zauzeti.8
Sambugnach je dopisu priloio prijepis note poslanstva na njemakom
jeziku (Berlin, den 11. April 1944) 9 . U njoj se navodi ovo: prvo se spominje
brzojav ministra Bulata iz Splita o zlodjelima etnika u njemakim uniformama koji su uz pomo SS-divizije Prinz Eugen prije nekoliko dana u okolici
Sinja i Splita (Poljica) poubijali vie od 400 ljudi, ena i djece te, zatim, koraka
vlasti NDH u vezi s hapenjem 70 etnika u Splitu. Pri tom se citira i Hitlerova
izjava o etnicima od 1. III 1944, ulae odluan protest i zahtijeva da smjesta
otpone istraga protiv komandanta i pripadnika Wehrmachta koji su takav
postupak dopustili, odnosno prisustvovali krvoproliu i u njemu sudjelovali,
kao i to da se izrue svi etnici' u njemakim odredima. Nadalje (Des
Weiteren . . . ) se trai da se kazna izvri na samom mjestu zloina i to zato da bi
se osigurao autoritet hrvatske vlasti. Napominje se i to da su njemakom
poslaniku predani snimci krvoprolia i izvjetaji ministra za osloboene
krajeve. Pridravajui sebi pravo da poduzme daljnje korake poto stignu
detaljniji izvjetaji, potpisani Sambugnach moli, na kraju, da prednje dostave
najviem mjestu, tj. Hitleru.
Sam ministar vanjskih poslova Reicha v. Ribbentrop naao se ponukanim
da svom poslaniku u Zagrebu opet natrlja nos u telegramu od 13. IV
1944."' upuenom osobno Kascheu. U njemu stoji ovo:
Va telegram br. 526 od 5. travnja 1944. u kojem ste pruili pregled
situacije u hrvatskom prostoru ponukao me je da iscrpno razgovaram s
Fhrerom o dosadanjem politikom razvoju, kao i o Vaoj osobnoj djelatno8

9
10

Branko Buzjak.
A-VII,
NDH, kut. 268,1 Br. reg.
13/4 - 19.
c
. . .
Isti izvor.
PA Bonn, Nachlass S. Kasche, paket 10; prevedeno: S. F. O d i , nav. djelo, str. 314315.

sti u Hrvatskoj. Ja sam pri tom, sa svoje strane, ukazao na naelne politike
instrukcije koje ste dobili prilikom preuzimanja Vae dunosti, na ranije
dranje Talijana, kao i na ostale potekoe i komplikacije u tamonjim
odnosima, pa sam na kraju priupitao Fhrera u kojem pogledu ne odobrava
Vae dranje. Fhrer se na to tada izjasnio u tom pravcu da Vas ne ini
odgovornim za ove ili one neugodne prilike u Hrvatskoj, a naroito ne za
nezadovoljavajui razvitak hrvatske vojske. No, mora prigovoriti nainu
Vaeg izvjetavanja. Iz Vaih izvjetaja proizlazi skroz da Vi tamonje prilike i
zbivanja previe gledate oima Hrvata, te da ste oigledno skloni da sve
uzimate kao istinito i tono to se kae s hrvatske strane. S tim u vezi je Fhrer
oznaio kao netone niz podataka iz Kascheova telegrama br. 526. Tako, na
primjer, nije tono da su borbe muslimanske SS-divizije bile neuspjene.
tovie, upravo se ova divizija borila izvanredno i uspjeno. I Vau daljnju
tvrdnju da je ofenzivna djelatnost bandi (partizana) u posljednje vrijeme bila
neznatna opovrgava injenica da se ona i sada nastavlja s vrenjem tekih
akata sabotae. I Vae saopenje da je od sijenja do danas prebjeglo k nama
15.000 prebjega ne odgovara stvarnosti. Usprkos tome, Fhrer je na moje
odgovarajue pitanje izjavio da Vi i nadalje ostanete na svom poloaju u
Zagriebu.
Ja Vas povjerljivo obavjetavam o ovim Fhrerovim izjavama da bi Vam
posluile kao direktiva za budue izvjetavanje. Bezuvjetno je potrebno da na
stvari u Hrvatskoj gledate i prikazujete ih s apsolutnom trijeznou i da sebi
nipoto ne doputate da padate pod utjecaj osobnih simpatija ili antipatija
prema jednoj ili drugoj strani. Jedno takvo ledeno hladno i trijezno izvjetavanje je uope temelj djelatnosti efa misije u inozemstvu. Vi ne smijete zaboraviti da ovo izvjetavanje utjee na odluke vlade Reicha. Stoga Vi ne smijete
olako bez daljnjega uzimati pod 'gotov gro' to Vam se saopava s hrvatske
strane, nego morate pomou pomnog ispitivanja sebi stvoriti siguran sud o
tome da li i u kojoj mjeri te informacije odgovaraju injenicama. Nadalje je
takoer vano da Vi kao to sam Vam opetovano ve bio rekao
neprekidno kratko i saeto izvjetavate o svim tamonjim zbivanjima od
vanosti i da se ne gubite u opim djelomino teoretskim izlaganjima.
Na kraju, moram Vas upozoriti na jo jednu naroitu toku. Va telegram
br. 526 sadri slino kao razliiti Vai raniji izvjetaji niz mjesta u kojima
ponovno dolazi do izraaja neka vrsta antipatije ili neraspoloenja prema
organima SS-a i njihovoj djelatnosti. Prisiljen sam iznova najusrdnije moliti da
ne dopustite sebi da takva, stvarno potpuno neopravdana shvaanja utjeu na
Vae izvjetavanje. To ne koristi stvari, a mora, na kraju, koditi i Vaim
osobnim interesima, ako Vai izvjetaji pobuuju kod mene i kod drugih
mjesta utisak da niste slobodni od predrasuda spomenute vrste.
Nije htio mirovati voda hrvatskih nacionalsocijalista u Zagrebu Stjepan
Bu. On se poduim pismom koncem oujka" obratio predsjedniku Mandiu
i svim lanovima vlade, a to je pismo, zatim, dolo u ruke Nijemaca. U pismu
Bu upozorava Mandia da e ubrzo biti pola godine otkako je njegova vlada
preuzela kormilo i zapoela vladati u Hrvatskoj. Nije bitno da li i u kojoj
mjeri stvarno vladaju, nego je bitno da se nazivaju i da vladaju kao hrvatska
dravna vlada i da kao njeni lanovi snose odgovornost pred narodom i
historijom. Pola godine je za vladu dovoljno da se stvori prilino siguran sud o
rezultatima njenog rada i Bu mora, na alost, konstatirati da su rezultati
11

AJ, T-501, ratna 265.

Mandieve vlade vrlo slabi, bolje rei: prema potrebama, oekivanjima pa i

obeanjima nikakvi!
Danas se nalaze - pie Bu dalje - u takvom kaosu, u ruevinama i anarhiji
kakvi se rijetko mogu nai u povijesti. Nakon pola godine vladanja, krajem
oujka 1944, Hrvatska je nalik na neku brodsku olupinu nasred mora, bez
kormila, koju valovi bacaju amo-tamo i tjeraju na peine. Anarhija posvuda
raste iz dana u dan i problem nije vojni, nego politiki. Radi se o politikoj
krizi koja se ne moe rijeiti vojnim, nego u prvom redu politikim sredstvima.
Partizanstvo nije uzrok, nego posljedica te politike krize. Nakon tri godine
postojanja drave nije im polo za rukom da je oive: posjeduju teritorij, tu je i
narod, ali nemaju dravnu vlast, osim u Zagrebu, tu i tamo. A to je
najalosnije, ona se i ne uspostavlja. Zato se podiglo sve to je loe, destruktivno, protuhrvatsko i protuevropsko i ono se organiziralo dok se na
hrvatskoj strani neprekidno paradiralo i tamburalo u brigade i divizije
s kojima se bore cjelokupna hrvatska vojska i brojne njemake jedinice.
Mandieve dunosti pri preuzimanju dunosti predsjednika vlade po
Buu bile su dvojake: da provede privremene financijsko-upravno-vojne
mjere kako bi zaustavio sve nepovoljniji razvoj i, drugo, da stvori preduvjete
za rjeavanje politike krize otvaranjem puta za ujedinjenje i koncentraciju
pozitivnih nacionalnih snaga. Umjesto da se radikalno proistilo, danas je jo
vie zaprljano: jo uvijek se Zidovi nalaze na utjecajnim mjestima; idovska
srodstva ostala su nedirnuta i utjecajna kao prije rata, a masonstvo upravo
pod Mandievom vladom biljei uspon. Tu su korupcija i mito. Trebalo je
poraditi na tome da se stvori autoritet u koji e narod gledati s povjerenjem, a
ne neki nazovi-sabor sazivati u veljai 1942. da bi na svojim sjednicama od 24.
do 28. veljae iste godine odobrio predaju teritorija krvnom neprijatelju
(Italiji), a da se zatim, ne bi vie sazivao. Ne moe se opominje Bu Mandia
izgraivati drava s nekoliko marioneta koje nemaju nikoga u dravi iza
sebe, a upravo u izgradnji drave lei budunost! A samo ujedinjenjem i
koncentracijom nacionalnih snaga moe se postii taj cilj: zbog opstanka
hrvatskog naroda i zbog Evrope. U Evropi je pak samo jedan ovjek nezamjenljiv, a to je Adolf Hitler; sve drugo moe se vie ili manje lako izmijeniti,
ljude pa i vladu Hrvatske.
U ministarstvu vanjskih poslova NDH u Zagrebu bio je izraen opiran
elaborat o prilikama u operativnoj zoni Jadransko primorje (Adriatisches
Kstenland), to ga je proelnik politikog odjela dopisom od 13. IV 1944. 12
dostavio odjelu za novinstvo i kulturne veze istog ministarstva.
U uvodu se skicira koje sve krajeve zona zahvaa: cijelu provinciju Trsta,
Gorice, Istre i Kvarnera, provinciju Udine, 1941. god. anektirano podruje
Suaka s kotarevima: Suak, Kastav, dio Delnica i otok Krk te, na kraju,
podruje Provincije Ljubljana. Zonom upravlja kao vrhovni povjerenik
Gauleiter i Reichsstatthalter Koruke dr Rainer.
Dananji politiki poloaj je neizviestan i nejasan navodi se u tom
izvjetaju o zoni. Postoji nedavna izjava Vrhovnog povjerenika, data 17. III.
na sastanku njemakih inovnika u Trstu, da sadanja uprava nema kao svrhu
da stvori nove konane politike odnose, ve samo da uzdrava red i mir, da
omogui ivot i rad i da tamo gdje je to opravdano daje puanstvu ona prava,
koja mu pripadaju (ovo se odnosi na narodnosti puanstva i na razlike prema
prijanjem stanju). Najvie se pozivaju Niemci i na to da se radi i o vojnikoj
12

A-VII, NDH, kut. 265, Br. reg. 18/1 - 1.

mjeri privremenog karaktera to se vidi iz naziva 'Operationszone'. Osobito se

eli prema Talijanima odrati fikcija, da se ne radi o tome da su ta podruja
potpuno otkinuta i u glavnom je vanjska fikcija, da tu 'talijansko vrhovnitvo'
ipak postoji (i ako ga vri Vrhovni povjerenik u mnogo emu). Jo se veinom
viju talijanske zastave, postoje u nekoj formi talijanske vlasti, veze s ministarstvima republikanske vlade (i u izdatcima), to je isto valutno i carinsko
podruje i t. d. I ako se kod Suaka i Krka eli to vie ublaiti ta fikcija, pa se
prema nama o tome ne govori, i ako to podruje uiva neke iznimke, nee se s
druge strane dati izjava da je to neko posebno podruje van obeg skupa Zone
ili dio Hrvatske kao N.D.H. Jedino se priznaje, da je to podruje narodnostno hrvatskog znaaja, i da zato ima i posebnu upravu. Tu se dakle
priznaje hrvatstvo, dozvoljava se vlastima i upotreba hrvatske zastave i
hrvatskog grba (bez znaka vrhovnitva), upotrebljava se hrvatsko redarstvo,
hrvatsko orunitvo i, razumije se, hrvatske oruane snage uobe (ove mogu
biti i u drugim mjestima Zone, hrvatska mornarica na pr. kod Trsta). Postoji i
mjestno zapovjednitvo N. D. H., ali u pogledu graanske vlasti stoje Vrhovni
povjerenik i njegovi organi vrsto na stanovitu da on vri prava vrhovnitva i
na Suaku-Krku isto kao i u drugim dielovima Zone.
Za sada nema u tom pogledu nastavlja izvjetaj - promjene u 'Zoni' jo
od njezinog osnutka i Vrhovni povjerenik stoji na gleditu da je on samo
izvrni organ i da nema mogunosti naelno ma ta promieniti. S druge strane
je i vrhovno vodstvo Reicha oprezno, jer je tu stvoren cio sustav, po poluslubenom tumaenju, zato da se u blizini ratita na tom podruju (vano jo i
zbog blizine Njemake i obrane Reicha) to mirnije upravlja savezno s
vojnikim potrebama. Za politike odnose je meutim mjerodavno i Poklisarstvo Njemake u Italiji, koje naravno vodi rauna o osjetljivosti Talijana, dok
su istom probitci Hrvata i Slovenaca manje vani. Vrhovni povjerenik mora o
tom voditi rauna, a velika provincija Udine s toliko Talijana namee mu
mnogo obzira prema Talijanima isto kao i grad Trst. udno je kod toga da je
nepromjenjeno stanje obino u korist Talijana, a promjene veinom idu u
korist Hrvata i Slovenaca. Zato je Talijanima mnogo lake drati dosadanje,
nego drugima postii promjene. Kod toga je injenica da su partizani veinom
Hrvati (u Istri) i Slovenci (na sjeveru). Uobe kod ociene poloaja vaan je i
tok prvih dogoaja u rujnu.
Kako se iz svega toga vidi - zakljuuje izvjetaj - situacija u 'Zoni' je jako
komplicirana, jer tu ima pored njemakog nadzora jo raznih vlasti, pa i
talijanskih. U Trstu i jo vie na Rieci ima talijanskih imbenika koji ni
najmanje ne namjeravaju popustiti u borbi za 'talijanstvo' ovih krajeva i koji
nailaze na jaku podporu u Italiji. Istina, puanstvo ne vjeruje vie u Italiju i
veina ljudi i u Trstu i na Rieci ne ele povratak Italije, odnosno raunaju da se
ona ne moe vratiti. Uspomena na doba velikog gospodarskog napredka do
1941 je opet uskrsla, ali se u isto doba pojavljuje i odpor protiv 'napredovanja
slavenstva', a taj odpor opet nailazi na sline tendencije grupe ultratalijana na
Rieci i Trstu. Tako se moe tumaiti da je u prosincu na Rieci bila sazvana
skuptina autonomista i faista zajedno (do koje nije dolo). Obje ove tendencije su skupa vjerojatno i postigle da se koncem rujna Rieka uvrsti u 'Zonu' i
da se doda ak i Suak, to je bilo olakano injenicom, da su talijanske ete
branile Rieku protiv partizana do dolazka Niemaca i da Hrvatska nije mogla
prodrieti svojim snagama na Suak ve je mogla samo proglasiti prikljuak tih
krajeva.
Poslanstvo NDH u Veneciji dostavilo je bilo ministarstvu u Zagrebu

obavjetenje 23. III 1944. 1 3 da nije smatralo potrebnim poduzimati bilo kakve
daljnje korake kod talijanskog ministarstva vanjskih poslova s obzirom na
trenutano odvijanje poslova oko oslobaanja hrvatskih zatoenika u Italiji.
Prema izvieu i podatcima izaslanika Hrvatskog Crvenog Kria, preko
kojih se vri oslobaanje i repatrijacija naih zatoenika - stoji u tom dopisu
poslanstva njihov se rad sada odvija bez zapreka o kojima je bilo govora u
izvieu ministra Petria i ovog Poslanstva br. V. T. 1/44. Oslobaanje zatoenika vri se na temelju odpustnih naloga, koje za svakog pojedinog zatoenika
izdaju njemake vlasti na traenje H. C. K. Talijanske vlasti te odpustne naloge
potuju i putaju osuenike iz zatvora. Tako je meu ostalima pred nekih
petnaestak dana osloboena i jedna vea skupina zatoenika iz zatvora u
Fossanu, meu kojima je bilo ljudi osuenih na 20 ak i 30 godina zatoenja. I
ako, dakle, talijanske vlasti nisu izdale jo nikakove odluke u pogledu
oslobaanja odnosno amnestije naih zatoenika, kako je to trebalo usliediti
prema izjavi ministra Bartelet-a, ipak je u praksi provaano oslobaanje i bez
te odluke.
Meutim, ustako ministarstvo vanjskih poslova javilo je svojim dopisom
14. IV 1944. 1 4 poslanstvu kako je ono, nakon usmenog referata dravnog
vijenika dra Petria, miljenja da je ipak potrebno da Naslov postupi u smislu
i prema uputama koje je dobilo. O poduzetom koraku kod talijanskog
ministarstva vanjskih poslova neka poslanstvo obavijesti njemako poslanstvo
u Fassanu (savjetnik ambasade dr Reichert) i ministarstvo u Zagrebu.
Generalni konzul NDH u Beu u izvjetaju ministarstvu (Be, 16. travnja
1944) 1 5 opirnije je opisao svoj razgovor s albanskim politikim prvakom
Frasheri-em.
Albanija se bori javlja dr I. Hiihn sa slinim politikim potekoama,
kao i N. D. H. Frasheri mi je pripoviedao o neprilikama koje je Albanija imala
sa Talijanima, o nepomirljivom neprijateljstvu Srba prema Albaniji, o neshvaanju i politikim pogriekama to ih ine Niemci, on se tuio na to, da
Albanci moraju sluiti kao dobrovoljci u njemakoj vojsci, dok albanska
vojska koja danas broji ve oko 60.000 momaka ne dobiva od Niemaca
dovoljno oruja, spominjao je i konto 'M' na kojemu im Njemaka duguje ve
vrlo mnogo. Razlika izmeu neprilika Hrvatske i Albanije je, po njegovom
miljenju, moda danas jedino ta, to su Albanci veim dielom ve obraunali
sa etnicima i partizanima, osim sa nekoliko manjih partizanskih skupina u
sjevernoj Albaniji, gdje im Tito radi jo dosta neprilika. U savezu s tim
zanimao se za prilike u Hrvatskoj, naroito za stanje borbe protiv partizana, a
osobito ga je zanimalo, da li je Tito doista Hrvat i da li je podpuno dokazana
njegova istovjetnost sa Josipom Brozom.
Iztaknuo je, da je odnos Albanaca prama Hrvatima najprijateljski. Svi
Albanci, i oni na vladi i oni u opoziciji, smatraju Srbe svojim glavnim i
najopasnijim neprijateljem. U Albaniji se i crnogorsko pitanje prosuuje
prvenstveno sa toga gledita. Za njih je najvanije, da ne doe do sjedinjenja
Crne Gore sa Srbijom, a pitanje da li e Crna Gora biti samostalna drava ili
ne, za njih je od drugorazredne vanosti. Albanci ne bi imali nita protiv toga
kad bi dolo do pripojenja Crne Gore Hrvatskoj.
Frasheri koji je veliki i izkreni prijatelj njemako-albanske suradnje,
13
14
15

A-VH, NDH, kut. 267, Br. reg. 32/1 - 3.

A-VII, NDH, kut. 267, Br. reg. 32/1 - 2.
A-VII, NDH, kut. 304, Br. reg. 8 / 6 - 1 .

potuio se ipak u razgovoru esto na postupak Niemaca. Po njegovom bi

miljenju bilo ve jednom potrebno da se odredi pitanje odgovornosti, jer
'kada u Albaniji neto uzpije, onda to Niemci smatraju svojom zaslugom, a
kada neto ne uzpije, onda svaljuju svu krivnju na Albance'. Prigovarao je
njemakoj politici na Balkanu koja ide za tim, da jedan narod izigrava protiv
drugoga.
Frasheri je spomenuo da je bilo potekoa kod izmjene diplomatskih
predstavnika izmeu Hrvatske i Albanije, ali da je on te potekoe uklonio u
Berlinu kod poslanika Steengrachta. Albanci se nadaju, da e moi za 3 do 4
tjedna poslati u Hrvatsku kulturnog i novinskog izvjestitelja.
Na moje pitanje da li smatra vjerojatnim da e Crna Gora biti sjedinjena sa
Srbijom, odgovorio je, da je prije nekoga vremena postojala pogibao da se to
zbude, ali da ta pogibao danas vie nije aktuelna, jer je Njemaka odluila
ostaviti sadanje stanje na jugo-iztoku do konca ovoga rata. 16 Time je
predbjeno uklonjena i pogibao, da bi se jedan dio Bosne pripojio Srbiji.
Frasheri smatra, da Neubacherove politike misli nisu za Hrvatsku tako
opasne kao gospodarske koncepcije jednoga diela njemakih politikih imbenika. Zapitao me je, da li bi se Hrvatska mogla gospodarski samostalno
uzdravati. Za Albaniju je spomenuo, da se na to pitanje danas moe
pozitivno odgovoriti.
Prelazei na obi ratni poloaj, zastupao je miljenje, da Niemci na
iztonom ratitu nee prei u protuofenzivu, nasuprot da e Englezi pokuati
invaziju i to na vie mjesta (mogue na 10 do 15 mjesta). Moglo bi se lahko
desiti da usliedi i pokuaj invazije u Dalmaciji i Albaniji. Frasheri je uvjeren da
bi u tom sluaju veliki dio Albanaca pristao uz Engleze. Zabrinjava ga
mogunost bombardiranja Tirane, koja ima danas oko 100.000 stanovnika, te
je u njoj usredotoen sav javni ivot Albanije, koji bi razaranjem toga grada
bio u najveoj mjeri ugroen.
U politikom izvjetaju poslanstva NDH u Berlinu - u kojem e uskoro
doi do kadrovskih promjena - za razdoblje od 1. do 15. travnja 1944.''
navodi se o vanjskoj politici Reicha ovo:
Na polju vanjske politike Reicha u ovome razdoblju nije zapaeno nita
novoga.
Iz do sada prikupljenih podataka o odnosu Njemakog Reicha prema
nezavisnoj Albaniji oekuje se kao sliedei korak u konsolidaciji albanske
dravnosti pretvaranje njemakoga konzulata u Tirani u poslanstvo. Taj bi
dogaaj imao od prilike usliediti u roku od mjesec dana. Saznaje se, da bi
pogranini odnosi izmeu Albanije, Crne Gore i Bugarske imali ostati i
nadalje privremeno kakovi jesu, dok se poloaj na Balkanu dovoljno ne
razbistri. Pitanje Bara (Antivari) i Ulcinja predstavljaju jednu od najveih
pograninih potekoa Albanije i Crne Gore naslieenu zaposjedanjem obiju
zemalja po Italiji.
Prelazei na unutranju politiku, u izvjetaju se navodi ovo:
Na unutarnjem politikom podruju a u vezi s prilikama na iztonom
bojitu ne primjeuje se i nadalje nikakova promjena. Rat i njegovo trajanje
djeluje ipak i toliko na imbenike javnoga ivota to se za svoje propuste i
eventualne neizpunjene obaveze pozivaju na petu godinu rata, to je ve
postalo krilaticom. U koliko ta injenica pogaa dravljanine Nezavisne
16
17

To je bio pravorijek A. Hitlera.

A-VII, NDH, kut. 305, Br. reg. 20/1 - 1.

Drave Hrvatske moe se razabrati iz izvjetaja izaslanika za drutvovna i

radnika pitanja upuenih nadlenom ministru odnosno dravnom tajniku
ministarstva udrube.
Na kraju pod Razne biljeke stoji i ovo:
Navoenjem odnosa Reicha prema Albaniji u prikazu vanjske politike
Njemake smatra se, da je dan odgovor na nalog, da se izpita stajalite vlade
Reicha u pitanju priznanja Albanije sa strane Nezavisne Drave Hrvatske dok
Njemaka ne poalje poslanika u Tiranu, emu stoje velike prometne potekoe na putu (opasnost iz zraka i kod putovanja zrakom) bit e u gornjem
pitanju stajalite vlade Reicha, da je nae priznanje preuranjeno.
2. Ante Voki u Fhrerovu Glavnom stanu. Poput svog prethodnika
Fridriha Navratila i ustaki pukovnik A. Voki bio je pozvan da dode u
Vrhovnu komandu. Voki je ondje boravio 16. IV 1944. i tom prilikom
razgovarao s naelnikom VK feldmaralom Keitelom. Razgovoru je prisustvovao i general Glaise.18 Prilikom tog posjeta jasno se ocrtavala promjena koja je
nastupila u vrhu njemakog vojnog vodstva u ocjenjivanju Hrvatske i njenog
udjela, uzimajui u raun u prvom redu nezadovoljavajue stanje hrvatsko-njemakih oruanih snaga za koje je njemaka strana, u obilnoj mjeri i broju,
dala osoblje za izobrazbu, oruje, opremu, namirnice i novac. Zato i susret
Keitel-Voki nije urodio nikakvim rezultatom od bitne vanosti.
Dok su ministar oruanih snaga (Voki) i njegov zapovjednik oruanih
snaga (ani) koji ga je pratio na putu zastupali miljenje slino onom
predsjednika vlade Mandia i ministra Peria: da se ustaka drava dalje
konsolidira (Voki je pri tom naveo brojku od 15 do 16.000 prebjega u
protekla dva do tri mjeseca), predstavnik Operativnog odjela VK upozoravao
je na oivljenu djelatnost bandi i slabljenje vlastitih snaga zbog upuivanja
jedinica na Istok i u Maarsku, kao i na privezanost preostalih (njemakih)
snaga obranom obale i eljeznikih pruga. Pri" takvom poloaju njemake
oruane snage mogu samo skromno pomoi hrvatskim oruanim snagama. U
borbi s bandama tako su u Operativnom odjelu VK formulirali toke za
razgovor s Vokiem njihova borbena vrijednost (tj. jedinica NDH) zadovoljava samo ako su u velikoj mjeri proete njemakim oficirima i podoficirima i
ako su uope pod njemakim vodstvom. Protiv Anglo-Amerikanaca ne moe
se od njih uope oekivati neki uspjeh. U duhu linije to ju je utvrdio Fhrer
prilikom savjetovanja 9. IV polazio je Operativni odjel VK pri tretiranju
pojedinih, preteno ve otprije poznatih elja hrvatskog ministra oruanih
snaga sa stajalita da napeta situacija u hrvatskom prostoru ne doputa vie
nikakve obzire na hrvatske elje.
Raspravljalo se s Vokiem stoga preteno o stanju u kojem se nalazi
izgradnja hrvatskih oruanih snaga. Ona je prema dokumentaciji koju je u
tu svrhu bio pripremio Operativni odjel VK - izgledala ovako: od etiri
lovake brigade (zdruga) opremanje orujem za prve tri brigade bilo je u toku,
i to talijanskim orujem; etvrta se ima naoruati njemakim orujem. Druga
brigada nalazi se od sredine sijenja 1944. na trupnom vjebalitu Dllersheim
gdje ju je u mjesecu veljai obiao generaltabni major Brudermller koga je
poslao Operativni odjel. U njegovom izvjetaju od 18. II 1944. ukazano je
prije svega na nedostatak oficirskog i podoficirskog kadra, dok su vanjsko
dranje i nastup momadi brigade ocijenjeni povoljno. Hoe li se borbena
18

KTB, Band IV/1, str. 742 i d.

vrijednost brigade boravkom i izobrazbom u Dllersheimu poboljati, s

odgovorom na to pitanje valja saekati do njenog ponovnog angairanja
negdje u Hrvatskoj. Hrvatska izobrazbena brigada Stockerau sluila je u
prvom redu izobrazbi popune legionarskih divizija. Kasnije, u svibnju bila je
prebaena u Dllersheim i Trea lovaka brigada, kamo treba da stignu i
ostale lovake brigade radi daljnje izobrazbe (hrvatska elja da i pojedine
ustake zdrugove premjeste u Dllersheim bila je odbijena). etiri gorske
brigade (zdruga) opremili su orujem osloboenim preoruavanjem lovakih
brigada. Ukupno brojno stanje lovakih i gorskih brigada iznosilo je u to
vrijeme oko 35.000 ljudi.
Najvea slabost domobranstva nalazila se u njegovu oficirskom koru. Kao
dobri oficiri bili su oznaeni samo pripadnici bive jugoslavenske vojske koji
su (u dui) otklanjali ustaku dravu. Kao protumjeru provodili su razmjenu
neprikladnih oficira s hrvatskim oficirima izobraenima u Njemakoj.
Uz domobranstvo odredi Ustake vojnice predstavljali su samostalnu
grupaciju koju je vlada u Zagrebu veoma favorizirala. Poglavnikova tjelesna
garda (PTS) brojem oko 7.000 ljudi bila je opremljena njemakim orujem i
na brizi njemakoga opunomoenog generala u Hrvatskoj, no, ipak, nije
postojala namjera na njemakoj strani da preuzme njeno snabdijevanje.
Sedam ustakih zdrugova (brojano od 25.000 ljudi) trebalo je primiti talijansko naoruanje. Kako za Poglavnikove tjelesne sdrugove (PTS) tako i za
ustake zdrugove bilo je predvieno da dobiju njemake komande za izobrazbu i one su ve djelomino i pristigle. Vrhovna komanda se opetovano
usprotivila nastojanju hrvatskih vladinih krugova jer je njoj bilo do toga da
prvo postojee hrvatske odrede podigne do potrebne visine u personalnom i
materijalnom pogledu kako bi konano postale jedinice sposobne za akciju.
Neprekidno nastojanje da se povea broj odreda koje, ini se, slui samo
izvjesnim dobavljakim potrebama starih oficira odnosno pripadnika ustake
organizacije mora se suzbijati. Nepovoljno za njemako djelovanje pri
izgradnji hrvatskih oruanih snaga bila je dugotrajna bolest njemakog inspektora kopnenih snaga kod hrvatskih oruanih snaga generala Juppea koga
je od travnja 1944. zamjenjivao general-major Suschnig.
Osim Wehrmachta i organizacija SS ve je due vremena zapoela za
vlastiti raun s formiranjem hrvatskih odreda. Na 13. dobrovoljaku gorsku
SS-diviziju (Bonjaci) vladini krugovi u Zagrebu gledali su sumnjiavo predbacujui diviziji i njenom komandantu SS-Brigadefiihreru Sauberzweigu da
favorizira pravoslavce i etnike. Kasnije (1. VI) otpoelo je formiranje dviju
hrvatskih SS-divizija: 14. muslimanske SS-divizije i Druge gorske divizije
Waffen-SS (Kama).
Osim toga, organizacija SS utjecala je na formiranje njemako-hrvatske
andarmerije i policije to se ne smije brkati s ustakom andarmerijom i
seoskim straama i za nju je bio odgovoran SS-Gruppenfhrer Kammerhofer
kao opunomoenik Reichsfhrera SS za Hrvatsku.
Daljnja pojedinana pitanja o kojima se raspravljalo prilikom Vokieva
boravka u Njemakoj bile su hrvatske elje da im prepuste avione prikladne za
akciju na frontu i lake protuavionske topove, a da dobiju pojaanja za njenu
organizaciju na zemlji. Zatim, nastojanja s hrvatske strane da sve vojne
organizacije i grupacije (domobranstvo, Ustaka vojnica, zrakoplovstvo i
mornarica) spoje u jedinstvene oruane snage, emu su se, meutim, protivile
druge tendencije, prije svega nastojanje ministra unutranjih poslova (M. Lorkovia) da sebi s orunitvom i seoskim straama stvori vlastito oruje. Nisu

razmotrili s Vokiem injenicu da se vlada u Zagrebu u isto vrijeme mnogo

bavila pitanjem evakuacije mukog stanovnitva (za vojsku sposobnog) s
dalmatinskih otoka. Iako su vladu njemako poslanstvo u Zagrebu i njemaki
opunomoeni general pravodobno obavijestili o tome, dolo je do nesporazuma koji su izazvale i pritube kod poslanika Kaschea. Ni o etnicima se nije
raspravljalo, premda je hrvatska strana bila uzbuena vijestima o krvoproliima kod Sinja i Poljica.
Tako se Voki s vrlo mravim rezultatima vratio u Zagreb.19
Zanimljivo je politiko izvjee br. 2 ustakog ministarstva vanjskih
poslova (Zagreb, 18. travnja 1944) 20 u kojem se euforino prikazuje stanje i
ienja protiv odmetnika iz zimskih mjeseci 1943/44. U izvjetaju se
navodi i brojka od 30.000 odmetnika i vojnih neposlunika koji su
napustili partizanske odrede i prijavili se vlastima NDH, dok se velik broj
vratio svojim kuama ne prijavivi se uope vlastima.
U poglavlju o politikim kretanjima na podruju NDH govori se o
Hrvatskoj seljakoj stranci.11
Razvojem dogaaja u vezi sa dananjim ratnim poloajem navodi se u
izvjetaju - ponukano je vodstvo HSS-a u domovini na djelatnost organizatornog i promibenog znaaja. Ova djelatnost poela se je u jaoj mjeri osjeati
tek u zadnje vrieme. Meutim njihove namjere oteavaju ne samo postojee
prilike nego i injenica, da u krugovima vodeih prvaka biv. stranke postoji
vie grupa, koje se razlikuju u pogledima na dananje politike prilike. Izgleda,
da se najvie razilaze u tome tko im' vie prava govoriti i raditi u ponovnom
postrojavanju bive stranke. To se zakljuuje iz injenice, da u vodeim
krugovima biv. HSS postoje 4 grupe: t. zv. Radievci, koji se okupljaju oko
Vladka Radia i obitelji Radi, t. zv. Maekovci, koji su najbrojniji, a koje
predstavljaju Ing. August Kouti, Dr. Baria Smoljan, Dr. Reberski, Dr.
Pernar, Ing. Boo Vukovi, Dragan Belak, Dr. Andres i jo neki. Izgleda da se
i ova grupa Maekovaca ne slae meusobno. Osim toga sigurno je da u ovim
vodeim krugovima ima i tzv. lievo krilo. Treu grupu ine pristae i narodni
zastupnici HSS-a, koji se sada nalaze u part.(ianskim) redovima: Pavao Krce,
Boidar Magovac, koji izdaje glasilo HSS-ovaca partizana Slobodni Dom.
etvrtu grupu ine oni koji su stupili u ustake redove i djelatno surauju s
ustakim pokretom. Sve tri prve grupe, za razliku od ove, vode bilo pritajeno
bilo otvorenu borbu protiv Ustakog pokreta i dananjeg poredka.
Organizatorna djelatnost HSS-a oituje se u postrojavanju: a) politikih
postrojbi biv. stranke, b) djelatnost na ponovnom osnutku biv. Hrvatske
seljake zatite, navodno pod imenom bjela garda, c) djelatnost putem
ilegalnog tiska i letaka.
Djelatnost na politikom postrojavanju provodi se putem pouzda(va)nih
ljudi, koji prema tonim uputama rade i putuju po dravi na za to odreenom
podruju, gdje nastoje uzpostaviti veze sa biv. mjestnim i kotarskim vodstvom
19 Saveznici su nastavljali njeno bombardirati podruje Zagreba: 12. IV 1944. na primjer
bombardirani su uzletite Borongaj i tamonji teretni kolodvor.
20 A-VII, NDH, kut. 304, Br. reg. 1 5 / 5 - 1 .
21 O tome op.: Ljubo B o b a n , Britanija, Hrvatska i Hrvatska seljaka stranka 1939-1945,
asopis za suvremenu povijest III/1978, str. 5 i d.; isti autor, Iz britanske politike prema
Hrvatskoj seljakoj stranci potkraj 1943. i poetkom 1944. godine, Zbornik zavoda za povijesne
znanosti istraivakog centra Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, vol. 10, Zagreb
1980, str. 1 i d.; Elisabeth B a r k e r , Britanska politika na Balkanu u 11 svjetskom ratu, Zagreb
1978; Stephen C l i s s o l d , Britain, Croatia and the Croat Peasant Party, 1939-1945, umnoeni
primjerak predavanja sa susreta britansko-jugoslavenskih historiara u Kuparima 1978. godine.

HSS stranke. Preko svojih pouzdanika dre veze i sa oruanim snagama kao i
Ustakim pokretom, te Ustakim i vojnikim postrojbama. Postrojavanje
biv. zatite sastoji se u prikupljanju starih pripadnika iste u posebne jedinice.
Izgleda, da je pokuaj sa bjelom gardom propao. Ova djelatnost posve je
propala u predjelima, gdje su part.(izani) najdue boravili i vea zlodjela i
pljake nainili. U tim mjestima veina domaeg stanovnitva javlja se u
ustake postrojbe, koje su im donjele slobodu od partizana.
Putem ilegalnog tiska: Pravica, Mlada Hrvatska i Slobodna Hrvatska kao i putem letaka vodstvo biv. stranke nastoji ostvariti gornje ciljeve
vojnikog i politikog postrojavanja stranke pod vodstvom Dra Maeka. Ovaj tisak po svojim pogledima na Dravu Hrvatsku posve je nejasan. Jedino
se iz izjava pojedinih Hrvata moe razabrati, da oni stoje na stanovitu
hrvatske dravnosti i nezavisnosti, koja e se odraivati u demokratskom
ureenju i republikanskom obliku vladavine. Ovaj tisak mnogo govori o
samoodreenju hrvatskog naroda u vezi sa njegovim samostalnim opredjelenjem na koncu ovoga rata. S time u vezi iztie se pravo samoodreenja naroda
ukazujui na Atlantsku povelju koja prua naim narodima sigurnost za
nesmetani razvitak. Atlantsku povelju, da moe hrvatski narod izkoristiti
samo u sluaju, ako bude postrojen u redovima Hrvatske seljake stranke. U
protivnom sluaju da mu prieti opasnost doivjeti 1918. godinu, kada su
predstavnici, koji nisu bili izali iz hrvatskog naroda odluili njegovom
sudbinom bez pristanka irokih narodnih slojeva.
U vanjskopolitikom pogledu - nastavlja dalje izvjetaj izjave prvaka
biv. stranke kao i njihov tisak iztiu otvorenu sklonost i uzor u englezkoj i
amerikoj demokraciji.
Od osovinskih vlasti najvie se napada Italiju, zapravo faizam, pri emu
se nastoji, za dogaanje na zaposjednutom podruju prebaciti djelominu
odgovornost na dananje vodee politike krugove.
to se tie odnosa prema Njemakoj njoj se predbacuje totalitarni oblik
vladavine, kao i to da je neizbjeiv slom Njemake navodei opasnost, koja iz
toga proizlazi za Hrvatski narod.
Unutarnjo politiko stanovite HSS-a negativno je prema Ustakom pokretu i dananjem poredku kao i prema partizanskom i etnikom pitanju.
Ustakom se pokretu predbacuje, da je kriv za nedjela i ubijanja, koja su
uvelike pridonjela dananjem unutarnjem politikom poloaju, u Hrvatskoj.
Osim toga se za Ustaki pokret veli, da ne proizlazi iz narodnih tenja, nego da
svoju vlast osniva na naelu sile i zastraivanja.
Nesudjelovanje u novoj (emigrantskoj) vladi22 obrazlau pristae biv.
stranke time, da oni ne ele postati sukrivcima prilika koje su stvorile ustae.
Znaajna je izjava Dr. Pernara, koju je ovim povodom dao u jednom drutvu,
zato HSS ne ulazi u vladu. On je rekao: ulazkom u vladu mi bi izgubili i ono
to jedino imamo, a to je moralni ugled kod naroda, a ne bi mogli unutarnje
stanje nita poboljati.
Prigodom pregovora za ulazak HSS-a u vladu iztie se, da su predlagali
neutralnu vladu bez ustakog pokreta i ustakih naela. Stav HSS prema
partizanima je posve negativan, ali ipak do sad neodluan. Pri tom se iztie
nedemokratski nain part, (ianske) djelatnosti, njegov nehrvatski znaaj i
golema opasnost, koja iz toga proiztie za hrvatski narod.
22 To je bila inovnika vlada Boidara Puria. U njoj je, ipak, sudjelovao Milan Martinovi
kao predstavnik ili pripadnik HSS.

T. zv. Antifaistiko viee uzporeuju sa Narodnim vieem, iz godine

1918.
U redovima biv. stranke iztie se, da part.(izani) predstavljaju tim veu
opasnost za Hrvatsku, to su dobili meunarodni znaaj i priznanje, kao jedini
ozbiljni borci (protiv) Osovine na Balkanu.
Iz svega ovoga moe se zakljuiti, da je biv. HSS veliki protivnik p a r t i zanskog) pokreta kao i njegove ideologije, to se vidi iz dnevnih napadaja
part.(ianske) krugovalne postaje 'Slobodna Jugoslavija' u Tiflisu, kao iz
part.(izanskih) letaka i tiska.
U rubrici Viesti govori se o pokolju kod Sinja i Poljica ovako:
Poetkom travnja etnici su u njemakim odorama pod vodstvom njem.(akih) astnika SS-divizije 'Prinz Eugen' u okolici Sinja i Poljica poklali
preko dvije tisue ena, djece i staraca. Povod nepoznat. U to vrieme nalazio se
u Splitu ministar za osloboene krajeve vitez Dr. Edo Bulat, koji je izdao
nalog, da se u Splitu pohapse svi etnici i njihovi istomiljenici. Njemako
redarstvo je energino zahtjevalo da se svi uhapeni puste na slobodu u
najkraem roku. Ministar Dr. Bulat se uzprotivio, te je za svaku eventualnost
postavio strojnice i pojaao strau oko zatvora. Na to je doao sam njem.
zapovjedajui general i zatraio da mu se izrui 3 etnikih astnika za vezu za
koje se je obvezao svojom vojnikom riei, da e biti prebaeni u Srbiju.
Savezno s ovim dogoajem ministar vanjskih poslova Dr. Peri, najodlunije
je prosvjedovao u ime hrvatske dravne vlade kod njem. poslanika u Zagrebu.
Na to je njem. poslanik u Zagrebu poslao svoga osobnog tajnika Standartenfhrera Requarta, koji se je osobno obaviestio o uinjenim zloinima sa strane
imenovanih postrojbi. U isto vrieme poslana je ifrirana brzojavka naem
poslanstvu u Berlin, da se uloi odluan prosvjed kod Ministarstva vanjskih
poslova Reicha s time, da se pozovu na odgovornost i da se kazne poinitelji
zloina nad Hrvatskim ivljem, kao i to da se u duhu sporazuma izmeu
Fhrera i Hrvatske vlade razoruaju etnici na naem dravnom podruju.
Veliko ogorenje i alost izazvao je ovaj zloin etnikih bandita nad hrvatskim puanstvom izmuene Dalmacije. Prosvjed i ogorenost odrazila se je i
preko hrvatskog tiska.
Glavnokomandujui na Jugoistoku odrao je konferenciju 21. IV 1944. na
kojoj je sudjelovao i general Glaise. Tom prilikom raspravljalo se prema
slubenoj zabiljeci o rezultatima konferencije23 o brojnim pitanjima. Povodom pitanja o povlaenju granice kod Grude (Konavle) glavnokomandujui
na Jugoistoku feldmaral Freih. v. Weichs prigovorio je to u verbalnoj noti
njemakog poslanstva u Zagrebu nedostaje upozorenje da aerodrom Gruda
mora stajati na raspolaganju Wehrmachtu. General Glaise je s tim u vezi
obeao uiniti takvo dodatno saopenje, to je bilo i izvreno u noti ustakom
ministarstvu vanjskih poslova. Glaise je povodom pitanja o eventualnoj
evakuaciji Splita predloio da pristanu na prijedlog hrvatske strane da hrvatski policijski organi predbjeno zahvate nepouzdane elemente u Splitu, a zatim
da se na to nadoveu - ako je potrebno - mjere evakuacije. Feldmaral v.
Weichs bio je sklon da prihvati taj prijedlog, ali je htio prije pribaviti miljenje
armije o tome. U vezi s dogaajima u podruju Otoka feldmaral se usprotivio
zahtjevu vlade u Zagrebu da dopuste pristup hrvatskim promatraima zasjedanjima njemakih ratnih sudova. Peti gorski SS-korpus ve je naredio
pokretanje postupka i postupak je ve zapoeo. Iskaze hrvatskih svjedoka uzet
23

AJ, T-501, rolna 267.

e sud u razmatranje i rezultat najhitnije saopiti. Glaise je pri tom upozorio

da je objektivan prikaz zbivanja kod Otoka preduvjet za daljnju nesmetanu
suradnju s Hrvatima u obalnom podruju i s hrvatskom vladom u Zagrebu.
Feldmaral je izrazio osobno uvjerenje da se jedva moe izraziti sumnja u
neumjesno ponaanje njemake jedinice. Glaise je dalje predloio da se zasad
saeka rezultat istrage o Otoku, a da se zatim razgovara s hrvatskom vladom o
tome da izvrnu vlast preuzmu njemaki komandirajui generali. Svoj prijedlog je obrazlagao time to bi se inae pobudio dojam kao da njemaka strana
eli da prikrije ono to se dogodilo. Feldmaral se naelno sloio s Glaiseovim
prijedlogom. General je nasjekao i pitanje pouzdanosti tzv. V-Leute, povjerenika obavjetajne slube,24 i upozorio da raspoloive vijesti i informacije
Abwehra pobuuju utisak kao da se u redovima tih povjerenika nalaze
elementi koji su, ini se, zainteresirani da stvaraju suprotnosti izmeu Nijemaca i Hrvata. Ta bi predpostavka nala svoju potvrdu ako bi se ustanovilo
da su u njihovim redovima preteno Slovenci i Srbi. Odgovorni oficir Grupe
armija F obeao je da e ispitati, osobito stanje kod trupa Abwehra 174 i
176 u vezi s nacionalnom pripadnou angairanih povjerenika i, zatim,
podnijeti izvjetaj. Izrazio je rezervu u pogledu vjerodostojnosti informacija
Abwehra, ali je istakao i svoje nepovjerenje prema hrvatskim vlastima,
nesumnjivo pod utjecajem vijesti o suradnji izmeu ustaa i partizana. Razmotrili su i pitanje njemakih propusnica, mjesnih straa i pitanje etnika. Sloili
su se s predloenom upotrebom etnikih odreda u okviru akcija Drugoga
oklopnog korpusa, s tim da nose oznaku Hrvatska borbena druina (Kroatische Kampfgemeinschaft). Predstavnik korpusa gen. Rendulic je ponovno
istakao da se srpski etniki odredi ne nalaze na hrvatskom podruju. Neka se
korpusu imenuju pojedini srpski vode etnika da bi mogli postupiti protiv
njih. Na kraju je glavnokomandujui regulirao pitanje odnosa i suradnje
izmeu opunomoenoga njemakog generala i poslanika Kaschea, suradnje
koja je oigledno zapadala u sve veu krizu.
Policijski atae poslanstva u Zagrebu H. Helm u svom je izvjetaju (Zagreb, 18. IV 1944) 25 ocrtao protuidovske mjere u NDH i naveo da su
nadleni hrvatski organi tu akciju proveli u kasnu jesen 1942. godine u
suradnji s policijskim ataejom u savjetodavnom svojstvu. Akcija je provedena
na zadovoljavajui nain, tako da se Hrvatska - s iznimkom pojedinih
okupiranih podruja moe smatrati za zemlju u kojoj je idovsko pitanje
potpuno rijeeno. Meutim, nezavisno od toga, u javnim slubama, osobito u
privredi (Zempro) i na medicinskom polju nalaze se jo razliiti idovi. Ve je
ee pokuano kod nadlenih hrvatskih organa da postignu rjeenje o tom
pitanju, no hrvatska je strana uvijek iznova isticala da je to teko, jer hrvatskoj
dravi nedostaju struno kolovani ljudi koji bi ih zamijenili. S hrvatske strane
bi to pitanje bez daljnjega rijeili kad bi im njemaka strana mogla staviti na
raspolaganje potrebne snage kao zamjenu za idove. Na rjeavanje problema
mjeovitih brakova nije se moglo ii, jer se to pitanje u Reichu i prije svega dok
traje rat ne moe rijeiti povoljno. Jo uvijek se u Hrvatskoj na raznim vanim
poloajima nalaze idovi koje bi njemaka strana s obzirom na njihove
dobre veze s vodeim linostima reima ili na temelju njihove djelatnosti za
24 Holm S u n d h a u s e n , Zur Geschichte der Waffen-SS in Kroatien 1941-1945, Sdost-Forschungen, Band X X X , Mnchen 1971, str. 176-196; isti autor, Obavetajna sluba i
policijski aparat Hajnriha Himlera u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj 1941-1945, Vojnoistorijski
glasnik 3/1972, str. 8 9 - 1 3 3 .
25 AJ, T-120, rolna 1280, Bro. 441/44.

22

Ustae i Trei Reich 1

337

odreene dravne organizacije (sluaj idova Aleksandra Kleina koji za

Glavni ustaki stan vri nabavke u Maarskoj i Italiji) vrlo teko mogla
ukloniti, a da pri tom ne doe do zapletaja s hrvatskim organima. Tekoe pri
definitivnom raspletu idovskog pitanja u Hrvatskoj stvara i okolnost to je
hrvatsko vodstvo u veoj mjeri rodbinski povezano sa idovima. Da bi uspjeli
odstraniti utjecaj idovstva na hrvatski javni, politiki i privredni ivot, bilo bi
potrebno istie Helm da hrvatsku vladu, ukazujui joj na opasnosti,
ponukaju da sa svoje strane odstrani idove koji se nalaze na javnim
poloajima. Bilo bi dobro i to da hrvatsku vladu potaknu da primjenjuje
otrija mjerila za odobravanje poasnog arijevstva i da jo jednom paljivo
ispita to pitanje prema otrijim kriterijima. Na temelju nareenja Reichsfhrera SS idovsko e pitanje ponovno ispitati komandant sigurnosne policije i
SD u najuem sporazumu s Helmom i razmotriti moe li se i koliko u
pojedinim sluajevima provesti s njemake strane a u sporazumu s nadlenim
hrvatskim organima u Zagrebu daljnja evakuacija idova.
Kasche je proslijedio gornji Helmov izvjetaj ministarstvu vanjskih poslova i u svom popratnom dopisu od 22. IV 1944. 26 ustvrdio da je idovsko
pitanje u Hrvatskoj raieno u irokom obujmu. Sad se radi samo o
rjeavanju pojedinanih sluajeva ili o mjerama postepeno proienih obalnih
krajeva. Do sada je ovdje poslanstvo zastupalo ovakvo gledite: 1) idovi
kojima je hrvatska drava svojedobno priznala poasno arijevstvo izuzeti su
od protuidovskih mjera; ostaju, ipak, iskljueni iz svih slubenih i osobnih
veza s njemakom stranom; 2) idovi iz mjeovitih brakova zahvaaju se
samo onda kad to vre Hrvati iz vlastitih pobuda ili ako to zahtijevaju
politiki razlozi; dosad su Hrvati prije svega donijeli mjere protiv mjeovitih
brakova u pogledu stanova; 3) Poluidovi ne raunaju se vie openito u
Zidove ako ne ive u braku s partnerom koji je idov; ako je politiki
potrebno, poduzimaju se odgovarajue mjere i ovdje u pojedinim sluajevima.
Hrvatski organi pokazuju puno razumijevanje u pogledu protuidovskih
mjera. Intervencije ostaju ograniene samo na pojedine sluajeve. Pri provoenju tih mjera hrvatska je policija postupala osobito radikalno i brzo. Tekoe
izazivaju pojedinani sluajevi, kad idovi izvan Hrvatske dolaze po nalogu
njemakih organa da obave neke slubene ili privredne poslove. Kasche je dao
uputu da ih hapse i prebace na teritorij Reicha. Uostalom, izvjetaj ataeja
Helma od 18. IV koji se u prijepisu prilae daje sliku o stanju u kojem se to
pitanje nalazi zavrava Kasche.
Fiihrerov stav - nakon odranog savjetovanja u Berghofu 9. III - zajedno s
odlukama o pojedinim eljama hrvatske strane dostavili su 18. III 1944. 2
glavnokomandujuem na Jugoistoku. Vrhovna komanda ga pri tom posebno
upozorava na to da je osiguranje regrutacije u njemako-hrvatske odrede
kopnene vojske i "Waffen-SS preduvjet za izgradnju ostalih hrvatskih oruanih
snaga i Ustake vojnice. Treba da vrsto ustraju pri zahtjevu od najmanje
2.500 hrvatskih regruta iz godita 1926. kako bi ih ukljuili u tri legionarske
divizije. Brigu za Poglavnikove tjelesne sdrugove i ustake zdrugove imaju
preuzeti po uzoru na hrvatske lovake i gorske brigade, s tim da to provodi
njemaki opunomoeni general u Zagrebu. Zatim slijede upute o naoruavanju raznih hrvatskih vojnih formacija (na primjer PTS naoruat e njemakim
orujem; ustaki zdrugovi i andarmerijski zatitni odredi ili mjesne strae
26
27

Isti izvor.
KTB, Band IV/1, str. 742.

zaplijenjenim talijanskim naoruanjem kojim jo raspolae glavnokomandujui) i, na kraju, ovakva uputa o etnicima: angairanje i pomaganje nezavisnih etnikih odreda u Hrvatskoj pod njemakim vodstvom mora se obustaviti; srbijanski etnici koji se nalaze u Hrvatskoj moraju se odstraniti, a
pravoslavni etnici hrvatskog dravljanstva imaju se uvrstiti u najmanje
jedinice ili angairati kao pomone snage unutar njemakih trupa.
Glavnokomandujui na Jugoistoku je 25. IV 28 podnio Vrhovnoj komandi
opirniji izvjetaj prema kojem nije bilo i nema srbijanskih etnika na podruju Drugoga oklopnog korpusa (gen. Rendulic). Njihovo uklanjanje bilo
bi, osim toga, mogue samo primjenom sile, jer bi se spomenuti odredi pri
najmanjoj sumnji smjesta povukli u nepristupane umske predjele. Uvrtenje
pravoslavnih etnika s hrvatskim dravljanstvom u najmanjim sastavima u
trupu ne bi bilo probitano iz niza razloga; naprotiv, v. Weichs predlae
njihovo uvrtavanje i podreivanje pojedinih lojalnih odreda u njemake
jedinice uz uklanjanje naziva etnik. Kao konanom rjeenju mora se teiti
preuzimanju svih lojalnih hrvatskih etnikih odreda u sastav hrvatskih
oruanih snaga!
Vijesti o zbivanjima kod Sinja ne doputaju - javlja general Glaise
brzojavom 26. IV 1944. 29 operativnom odjelu Vrhovne komande da se smiri
javno miljenje u Zagrebu i pokrajini. Prema najnovijem predoenom materijalu Hrvati raunaju s 3.000 ubijenih osoba oba spola. Istovremeno krue
glasine o elji njemakih oruanih snaga da smjesta podnese ostavku ministar
vanjskih poslova Stijepo Peri koji kao Dalmatinac stoji u prvom redu
zanimanja. Ako bi postojala takva namjera a njoj hrvatska verbalna nota
upuena ministarstvu vanjskih poslova u Berlinu po svom sadraju i po svojoj
formi sigurno daje povod - bilo bi, po Glaiseovoj ocjeni, poeljno iz kuta
gledanja Wehrmachta da provodi mjere pozivanja na odgovornost tek nakon
okonanja ratnosudske istrage pokrenute s njemake strane zbog dogaaja
kod Sinja. U protivnom sluaju Hrvati bi nagaali da se pri tom radi o
pokuaju da se zastrae tuitelji i svaka rtva jednoga takvog pokuaja bila bi
oznaena kao muenik za nacionalnu stvar. Sve bi to ugledu Wehrmachta u
balkanskom prostoru prije uvelike kodilo nego koristilo. Stoga Glaise i
predlae da u VK razmisle o tome da eventualne represivne mjere provode tek
nakon okonanja postupka pred ratnim sudom.
Ako bi taj njegov prijedlog bio povod za diskusiju s (njemakim) ministarstvom vanjskih poslova, Glaise moli na kraju da prijedlog predoe kao poticaj
iz Vrhovne komande.
Prijepis Kascheova dopisa i Helmov izvjetaj o idovskom pitanju ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu dostavilo je dopisom od 27. IV 31 Glavnom
uredu za sigurnost Reicha (na ruke SS-Obersturmbannfhrera Eichmanna),
pozivajui se na poticaj SS-Sturmbannfiihrera Gnthera da ispitaju mogunost
iznoenja idovskog pitanja u Hrvatskoj. Osnovno pitanje u Hrvatskoj sastoji
se u tome prema ocjeni ministarstva to je idovska rodbinska povezanost
vodeih Hrvata, ukljuujui samog poglavnika, teka prepreka za odluan
daljnji postupak proti idova.
Isti izvor.
AJ, T-501, rolna 267, Nr. 0755/44. g. Kdos.
,0 Vidi u knjizi Marinka P e r i a : Sinj i Cetinska krajina u borbi za slobodu (Sinj'1974) popis
rtava faistikog terora 1941-1945. na podruju Cetinske krajine (str. 97 i d.).
31 AJ, T-120, rolna 1280, Nr. Ini. II 783 g.
28

29

22*

339

General Glaise je 28. IV 1944. razgovarao s ministrom Vokiem i tom su

prilikom kako stoji u zabiljeci o tom razgovoru32 - razmatrali vie pitanja:
opoziv generala Lemeia iz Berlina, formiranje jednoga novog ustakog
zdruga u Hercegovini, o ostalim ustakim zdrugovima te pitanje godita 1926.
General Lemei izjavio je pred svojim oficirima u Berlinu potuio se Voki
Glaiseu - da ga je Voki htio penzionirati, a da je to Glaise sprijeio i tako mu
Voki nita ne moe jer ga titi Glaise. Dogovorili su se na kraju da Lemei
bude pozvan da se izjasni o tome. Ako bi se potvrdio taj iskaz, bio bi u
dogovorenom roku za daljnji Lemeiev boravak u Berlinu .od tri mjeseca
opozvan iz Berlina. Pukovnik Orekovi bit e u svakom sluaju opozvan.
Voki je obeao da e odrediti, u sporazumu s Glaiseom, sposobnog strunjaka kao njegova nasljednika koga, meutim, tek Lemei mora uvesti u
posao. Raspravljajui o formiranju novoga ustakog zdruga u Hercegovini,
spomenuli su namjeru da iz dva ustaka bataljuna (Makarska i Hutovo), zatim
iz razliitih ustakih mjesnih straa i drugih odreda rasutih po Hercegovini i
junoj Dalmaciji formiraju Deveti ustaki zdrug. Za njegova komandanta
predvien je potpukovnik Kuraja iz ustakog prometnog zdruga koga ministar
Voki poznaje osobno kao vrlo sposobna i pouzdana oficira. esti i Deveti
ustaki zdrug i domobranske jedinice u Hercegovini zatim bi spojili u veu
jedinicu kojoj bi na elu stajao kao njen zapovjednik general F. imi, sa
sjeditem u Mostaru. Treba im jo 2.000 puaka. Dogovoreno je da ih smjesta
uzmu iz zaliha u Kragujevcu predvienih za formiranje sedam ustakih
zdrugova i predaju hrvatskoj strani u Brodu. Za Dllersheim se sad ne
predvia Peti ustaki zdrug, jer se iz taktikih razloga ne moe u cijelosti
osloboditi. Voki namjerava eventualno po dva bataljuna obaju prometnih
zdrugova poslati u Dllersheim ili da pregrupiranjem potpuno oslobodi jedan
zdrug kako bi ga poslao onamo. Prema poruci pukovnika Fabijaneka, Stockerau ne moe primiti cijelo godite regruta. Dosad je stiglo 1.500 ljudi iz
talijanske legije; 2.500 predvieno je za popunu. Preko toga mogli bi jo
primiti 4.000 regruta, ako bi mogli zadrati odgovarajui broj zastavnika za
izobrazbu. O tome eli Voki sasluati svoje nadlene odjelne efove, a zatim
poslati obavijest o odluci.
U politikom izvjetaju poslanstva NDH u Berlinu za razdoblje od 16. do
30. travnja 1944. 33 o vanjskoj politici stoji ovo:
Povodom obustave dobave kroma iz Turske Njemakoj saznaje se, da
poklisar von Papen dolazi na referat u Berlin, nakon ega bi vlada Reicha
objavila svoje stanovite. Ma da se von Papen nalazi ve nekoliko dana u
Reichu nije objavljena nikakova izjava vlade Reicha u pogledu njemako-turskih
odnosa. Iz posebnikih ali pouzdanih izvora saznaje se, da je Turska spremna
Njemakoj kriumarskim putem dobavljati krom. Misli se, da Turska hoe da
dobije na vremenu i da ouva svoje snage za budue dogaaje, koji bi mogli
nastati izmeu nje i Sovjetske Rusije.
Postoji miljenje, da bi u dogledno vrieme vedska imala doi y sredita
interesa. vedska je naime ograniila sve prevozne mogunosti samo na
prievoz ranjenika, to Njemaka nee moi dulje vremena podnositi, ali za
sada ne reagira ni na kakav nain niti se zbog toga u svojem novinstvu na
vedsku obara, pa postoji miljenje u nekim neutralnim krugovima, da bi
vedska mogla poi putem Maarske. Budui da ovo miljenje ne potjee iz
32
33

AJ, T-501, rolna 267.

A-VII, NDH, kut. 305, Br. reg. 21/1 - 1.

njemakih krugova, a neutralni ga krugovi osnivaju samo na indicijama, valja

ga primiti sa rezervom.
Prelazei na unutranju politiku Njemake, u izvjetaju se navode dvije
nepoznanice koje dominiraju politikim raspoloenjem i zanimanjem u Njemakoj. Prva je poloaj na istonom frontu; druga invazija.
Iztono bojite. U razgovoru sa slubenim i upuenim njemakim krugovima stie se uvjerenje, da Njemaka rauna i s mogunou daljnjeg sovjetskog napredovanja. Tvrdi se, da Njemaka ne namjerava praviti za sada veih
ofenziva na iztoku nego se samo ograniiti na obranu. Izgleda, da Njemaka
hoe zastraiti Englezku i S. A. D. sa sovjetskim napredovanjem, te pokazati,
da su krive anglo-amerike nade, da e Njemaka u strahu pred boljevizmom
pustiti na kontinent Anglo-Amerikance. Isti su, navodno, s time raunali, te
predviali suradnju s jednom njemakom konzervativnom vladom. Ista bi im
u sluaju potrebe stavila na razpolaganje i vojsku protiv SSSR. Njemaki
nacional-socijalisti misle drugije. Oni smatraju, da nikakva vlada (generalska, kranska, demokratska, social-demokratska, pa ni komunistika) ne
moe spasiti njemaki narod i dravu od osvete eventualnih pobjednika.
Takva Njemaka ne bi imala ni vojniku, ni politiku, ni gospodarsku a ni
duhovnu snagu, da se obrani od osvete brojnih neprijatelja-pobjednika. Zato
je jedino to preostaje njemakoj dravi i narodu: nastaviti borbu i u
najgorem sluaju paktirati kao ravnopravni imbenik s jednim od sadanjih
protivnika, s Englezkom, S. A. D. ili SSSR. Takovu politiku kane nacional-socijalisti provoditi skrajnom odlunou, pa ak i najbezobzirnije prema
vlastitom narodu kao i prema stranim narodima. Znaajno je s time u vezi
pisanje vicarskog lista 'Die Weltwoche', koji tvrdi, da su Niemci ve poduzeli
sve mjere 'za unitenje ciele Europe' ako bi sami morali podlei. Tu se govori,
da su Niemci minirali sve brane u sjevernoj Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj,
Danskoj i junoj Norvekoj, kako bi u sluaju invazije stavili pod vodu sve te
krajeve. Nizozemci, koji raunaju, da bi u tom sluaju stradala najvie njihova
zemlja ve su, navodno, traili da im se za zemlju, koju e im oteti poplava
mora dati u zamjenu neki njemaki krajevi (pogranini). Tvrdi se, da su Pariz i
Prag na dinamitu, koji ih moe baciti u zrak.
Glasine o mogunosti sovjetsko-njemakog sporazuma nisu u posljednje
vrieme na dnevnom redu, kao to je to bilo prije nekoliko mjeseci. Ipak je
sigurno, da javnost rauna s mogunosti i toga sporazuma, kao i s mogunosti
sporazuma s Englezkom i S. A. D. Navodno je najodluniji protivnik sporazuma s SSSR sm dravni voa. On ostaje dosljedan svojoj osnovnoj politikoj
tezi o potrebi suradnje Njemake i Englezke.
Invazija. Slubeni njemaki krugovi izjavljuju navodi se dalje u tom
izvjetaju da smatraju, da e do invazije Anglo-Amerikanaca sigurno doi.
Prema izjavama na privatnim sastancima i na slubenim mjestima dolazi se
ipak do uvjerenja, da do invazije nee doi ili da ona nee biti u onako velikim
razmjerima, kako se to oekuje. Ve se uje krilatica o 'Dvadesetak Nettuna'
ali ne o invaziji, kako je anglo-ameriko novinstvo najavljuje. Tih 'Dvadesetak
Nettuna' na raznirrrtokama europskog kontinenta, da se 'uini neto za
Ruse' ali da se pri tome ne izgubi puno ljudi i tvoriva.
U Njemakoj smatraju, da Anglo-Amerikanci nemaju interesa praviti
1
invaziju i to obrazlau ovako:
a) Invazija moe uspjeti.
b) Invazija moe ne uspjeti.
ad a) Ako invazija uspije, Njemaka bi bila slomljena i tako europski

kontinent predan u ruke SSSR, jer posredno ili neposredno SSSR bi nakon
sloma Njemake vladao cielim kontinentom: preko stranke, puke fronte,
svoje promibe itd. Ni Englezka ni Amerika ne mogu to eliti, jer bi to znailo
za njih poraz, koji bi se u dogledno" vrieme pretvorio u katastrofu osobito i
najprije za Englezku. Prema tome: ni Englezka ni S. A. D. nemaju interesa na
uspjeloj invaziji.
ad b) Ako invazija ne uspije, to znai za London i Washington vanjski i
unutarnji poraz. Mase e razoarane revoltirati i sva promiba, koja se danas
osniva na invaziji, propada. Nudno mora pasti Churchill a Roosevelt stoji
pred izborima! Vanjski poraz (vojniki) ima jo tee posljedice. Njemaka
moe osloboditi divizije sa zapada i poslati ih na iztok, te prisiliti SSSR na mir
ili ga potui. U svakom sluaju gubi Englezka i S. A. D. prema tome ni jedna*ni
druga ne mogu imati interesa ni na neuspjeloj invaziji. Komentar ovoj verziji
glasi: razumni ljudi u Englezkoj i S. A. D. su uvidjeli, da je doista tako, ali oni o
tome ne odluuju hoe li biti invazija ili ne. O tome odluuju generali i
osvetljivi idovi. U S. A. D. i Englezkoj uju se uplivni i odluni glasovi protiv
invazije, koja samo da je u korist SSSR. Ali ti glasovi nisu odluujui. Vrlo
uplivni idovski krugovi su za invaziju, jer im samo t moe osigurati plodove,
koje oekuju. O vojnikim mogunostima u sluaju invazije uje se s njemake
strane sliedee: mogue je, da e Anglo-Amerikancima uspjeti stvoriti vie
mostobrana kao kod Nettuna. Mogue je takoer, da e u raznim krajevima
Europe izkrcati padobrance, ali ni jedno ni drugo ne moe odluiti o uspjehu
invazije. Mostobrani e doivjeti sudbinu Nettuna. Padobranci ne mogu sa
sobom nositi teko oruje kao to su teki topovi, tankovi, velike koliine
streljiva itd., te e biti brzo uniteni. Napada ne moe mnogo raunati na
pomo puanstva (n. pr. u Francuskoj, Norvekoj ili drugdje) jer su poduzete
mjere, da se takovi pokuaji u zaetku unite. Niemci govore takoer o tome,
da Anglo-Amerikanci imadu zastarjelo oruje, jer da su Niemci nali protuoruje svim njihovim orujima. to se pak tie probijanja Westwall-a (tvravnog pojasa) Niemci iztiu, da je to neobino teko poduzee i vjeruju, da e se
protivnici teko odluiti na tako teak posao. O tome, gdje bi se saveznici
mogli izkrcati govori se o mogunosti pokuaja: na svim obalama Francuske,
u Belgiji, Nizozemskoj, Danskoj pa i u samoj Njemakoj. Jedan je vedski list
iztaknuo, da je ve 1915. Lord Fisher predlagao invaziju u sjevernu Njemaku, dok je Churchill traio izkrcavanje na Galipoli. vedski list smatra
moguim ovaj pokuaj. Spominje se nadalje, da bi invazija mogla biti i na
Balkanu: u Dalmaciji, kod Soluna i u Bugarskoj. Iztie se, da su s njemake
strane poduzete mjere za svaki sluaj.
U rubrici Razne biljeke stoji i ovo: Na jednoj Presse-Konferenz-iji
zadnjih dana u Propagandaministerium-u izjavio je zastupnik Oberkommando der Wehrmacht, da su anglo-amerikanske pripreme za invaziju primjeene. To je prvi puta, da je zastupnik OKW-a ovako izjavio.
3. Pad ministra St. Peria. U Zagrebu su uestali glasovi o zlodjelima
njemakih jedinica u prolazu i na podruju Stona, i Stijepo Peri kao domai
sin naredio je dru Ernestu Baueru, slubeniku u ustakom ministarstvu
vanjskih poslova, da otputuje na Dubrovako primorje i izvidi to se to ondje
dogodilo. Na put je dobio preporueno pismo ureda opunomoenog njemakog generala u Zagrebu (Glaisea) od 21. I 1944. u kojem stoji da je
34

AJ, T-501, rolna 267, Nr. 1040/44.

ministarstvo unutranjih poslova imenovalo tajnika poslanstva u ministarstvu

vanjskih poslova dra Ernesta Bauera za specijalnog opunomoenika kod
komandanta njemake vojske za podruje velike upe Dubrava, i stoga se
umoljavaju njemake vojne vlasti da dru Bauern pri izvrenju njegove zadae
prue zatitu i omogue slobodno kretanje.
Bauer je, stigavi u Dubrovnik, podnio svoj prvi izvjetaj (Dubrovnik, 10.
II 1944), 3 a glasio je ovako:
Otputovao sam iz Zagreba 6. i nakon jednog dana zadravanja u
Sarajevu, gdje sam posjetio Glavara Gragjanske Uprave g. Viteza Ministra
Frkovia, stigao sam 8. u Dubrovnik.
Stanje u gradu naao sam normalno, budui da su dola tri vagona nafte,
pak je u veer do 10 sati mogua rasvieta, a isto tako radi i krugoval i sve
druge ustanove koje trebaju struju. Isto tako prehran ide dobro, jedino su
ciene toliko visoke, da u mnogim stvarima daleko nadmauju zagrebake.
Prema tome su se pokazale moje dnevnice premalenima, te bi trebalo poveati
barem za sada za 500 Kuna.
Do sada sam posjetio Velikog upana, gradonaelnika, Predstojnika
upske Redarstvene Oblasti, Zapovjednika mjesta, Zapovjednika Divizije, a
od Njemaca Platzkommandanta i njemakog Generalnog Konsula. Platzkommandant mi je vrlo usluno stavio svoja kola na raspolaganje za put u Kotor,
tako da u iskoristiti tu priliku i sutra krenuti u Kotor, da se predstavim
Generalu Fischeru.
Nakon sviju tih razgovora i posjeta izgleda mi poloaj obzirom na etnike
sliedei:
Njemci jo vrlo usko suragjuju sa vogjom etnika u Trebinju Peroviem, te
istiu da im je ta suradnja vrlo potrebna jer da im etnici pruaju zato silnu
pomo u borbi protiv partizana. Prema njihovim prikazima, raspolae Perovi
po prilici s 10.000 boraca, ali od toga samo polovicu moe oruati, jer za
ostale navodno nema oruja. Perovi je bio nedavno u Beogradu, te se poslije
njegovog povratka u Trebinju prialo, da je doo s izviesnim obeanjima sa
strane Njemaca, ali izgleda da to nije bilo nita ozbiljno. Ipak Njemake
linosti s kojima sam razgovarao stoje na stanovitu da Perovi nee vie moi
nastaviti svojom akcijom ako mu se konkretno neto ne obea, a u vezi s time
spominju nekakve posebne koncesije etnicima na lievoj obali Neretve.
U svom izvjetaju upuenom St. Periu (Dubrovnik, 11. II 1944) 36 Bauer o
svojoj misiji pie ovo:
Prema Vaim ustmenim uputama prilikom mog odlaska u Dubrovnik
uspielo mi je do sada u pogledu dogogjaja u Stonu i Brodcima ustanoviti
sliedee:
Jedinice Njemake vojske koje su izvrile spomenute pljake pripadale su
u sastav generala Kblera, a zapovjedao im je potpukovnik Tribukaj. Prema
tome ove jedinice ne pripadaju 181. njemakoj diviziji kod koje sam povjerenik, pa bi bilo bezuvjetno potrebno da netko u mome svojstvu bude dodieljen
stoeru generala Kblera.
im e mi biti mogue posjetiti u Ston i na licu mjesta sasluati oteene i
s njima sastaviti zapisnik, tako da u toj stvari imademo u ruci dokazala.
Potekoa je u tome to u itavom Dubrovniku nema benzina, pak je vrlo
teko kolima otii u Ston. Izgleda takogjer da seljaci vrlo nerado izjavljuju bilo
Ji
36

A-VII, NDH, kut. 265, Br. reg. 30/3 - 17, V.T. 1/44.
A-VII, NDH, kut. 265, Br. reg. 30/3 - 2 3 .

ta protiv njemake vojske, makar su i sami oteeni, pak tako i naelnik

Ljuban u Stonu, koji je i sam oteen na traenje Velikog upana do sada nije
poslao nikakav izvietaj, pak sam miljenja da bi ga trebalo smjeniti i
imenovati koga drugoga. Ovaj naelnik dapae nije niti javio niti to da je sama
Opina takogjer opljakana, da su odneene stolice i uope sav pribor.
Poslie mog povratka iz Stona izviestit u opirnije.
Dr Bauer je uspio obii Ston i nakon povratka u Dubrovnik podnio je
svom efu Periu izvjetaj (Dubrovnik, 14. veljae 1944) 3 o uinjenom. Taj
izvjetaj glasio je ovako:
Juer mi se desila prilika da posjetim Ston i da se lino uvjerim o
dogoajima koji su se zbili za vrieme prolaza Njemake vojske. U drutvu
Ustakog tabornika Franja Eghkera koji je zamjenjivao naelnika Ljubana
koji je dan prije stigao u Dubrovnik uputio sam se najprije u obinu gdje sam
naao sliedee stanje:
Sobe u prvom katu sve su sada proviene nadpisima Njemakog mjestnog
zapovjednitva u kome se zabranjuje ulaz Njemakim vojnim licima i bilo
kakva pljaka. Iznutra vlada strahovit nered, namjetaja gotovo i nema, osim
dva ili tri provaljena ormara i jedna obijena blagajna. U sredini svake sobe
nalazi se hrpa svakojakih akata, koji predstavljaju ostatak raznih pismohrana,
a vjerojatno su to vojnici upotrebljavali za loenje pei.
Posije toga zapoeo sam presluavanje oteenih osoba u prostorijama
Puke tedionice koja sada privremeno slui kao prostorija za obinu. Presluao sam gotovo sve oteene poslije napada Engleskih zrakoplova na Ston, te
njihove izjave prilaem u izvorniku.
Posije podne posjetio sam i selo Broce i pregledao kuu koja je Vae
vlasnitvo. U kui nalazi se jedan odio Njemakih opkopara koji pripadaju
jedinicama generala Kueblera pod vodstvom doasnika koji je nedavno
ovamo premjeten sa Krete. Upozorio sam ga da kuu uva neteenu jer e
tako sebi samome i svojim zapovjednicima utediti mnogo neprilika to mi je
obeao. Koliko sam mogao ustanoviti u kui je cielo pokustvo skupljeno u
nekoliko soba, a oteeno je nekoliko ormara kojima su provaljena vrata. Po
izjavi onog doasnika, to se dogodilo prije njegovog dolaska. Isto tako po
izjavi mjetana, stalnog uvara i ribara Buljice uniten je motorni amac koji je
isto tako bio Vae vlasnitvo. Inae u samoj kui nisam mogao ustanoviti
nikakove druge tete, a po izjavi uvara Njemci se pristojno vladaju.
Danas sam o tome predmetu posjetio Njemakog zapovjednika mjesta
Dubrovniku, u ije podruje spada i zapovjednitvo Ston, te mi je on kazao da
nije neobhodno potrebno da Njemaka vojska ostane u Vaoj kui, te neka se
u tom pogledu postavi zahtjev zapovjednitvu 118. Njemake Divizije iji se
Stoer sada nalazi u Ljubukom. Molim za odgovor da li je potrebno i
poeljno da stavim ovakav zahtjev. Tom prilikom napominjem u vezi mog
pisma broj 4/44 da bi bilo potrebno kod generala Kueblera u Ljubukom
imenovati naega povjerenika, jer bi se tada mnoga pitanja mogla zgodnije
rieiti na licu mjesta.
U Stonu posjetio sam zapovjednika mjesta nadporunika Hertera s kojim
sam obirno razgovarao o svim dogaajima koji su se u Stonu dogodili. On je
na mene uinio vrlo povoljan utisak, te je u svim pitanjima obeao da e paziti
na red i da e se u budunosti obraati naim vlastima. Za pljake koje su se
dogodile otklanja odgovornost, jer da su se dogodile prije njegovog dolaska. Iz
37

A-VII, NDH, kut. 265, Br. reg. 30/3 - 54.

zapisnika kojeg prilaem vidi se tko su bili prijanji zapovjednici mjesta, a ini
mi se da je najvie kriv porunik Horak koji je bio zapovjednik mjesta za
vrieme bombardiranja Stona. Nadporunik Herter tuio se jedino na naelnika Ljubana, jer da on ne pokazuje razumjevanja za Njemaku vojsku i da je
teko s njime raditi. Na mene naelnik nije uinio lo dojam ali izgleda da se s
Njemcima nikako ne slae.
Iza toga posjetio sam selo Lisac i svuda sam naao ljude najpripravnije na
suradnju i eljne da ih se to vie posjeti. U Stonu se prilike polako normaliziraju, samo je teko (s) ishranom i saobraajem.
Sljedeom prilikom posjetiu opet Ston i poslati dalje izvietaje.
Molim za hitni odgovor zakljuuje dr Bauer svoj izvjetaj Periu da li je
potrebno da se kod Njemaca poduzmu kakvi koraci odnosno da se uzme u
razmatranje imenovanje povjerenika kod generala Kueblera.
Svom izvjetaju Bauer je priloio 11 priloga: zapisnika o sasluanju
pojedinaca. Tu se na prvom mjestu nalazi Bauerov zapisnik sastavljen s
naelnikom grada Stona Cvijetom Ljubanom u prostorijama velike upe
Dubrava u Dubrovniku 12. II 1944. Naelnik Ljuban izjavio je ovo:
Prve postrojbe Njemake vojske dole su u Ston 23 rujna 1943. i to odjeli
S.S. eta. Njihovo vladanje bilo je u svemu dobro. Poetkom listopada dole
su druge postrojbe kad je poela akcija za Peljeac. Jedan odio pod vodstvom
astnika poao je u selo Koba, u kome su inae sami estiti Hrvati gdje su
ostali do posije podne. Dok su prije podne bili u svemu pristojni i dobro se
slagali sa seljacima, poeli su popodne pitati za kuu Milovia, inovnika u
Zagrebu, jer da je u toj kui prije stanovao slikar Postrunik koji je otiao u
partizane. Nato su pozvali sve muke da se skupe u ovoj kui, dok su enske i
djecu stavili u jednu drugu kuu. Sve su te mukarce ubili pa dapae i nekog
Hercegovca Boka ijakovia koji je doao s njima jer im je pokazivao put do
sela, a osim toga i dva seljaka iz sela Dola koji su sluajno ovdje naili da kupe
vina. Ovu kuu su upalili i sve ostale kue u selu, izuzevi onu u kojoj su se
nalazile ene i dieca. Posije toga nijesu dali da se ti mrtvaci pokopaju. Izvrili
su pretragu u svim kuama u Brocama i doveli sve mukarce u Ston gdje su bili
smjeteni u orunikoj postaji nekoliko dana kao hapenici.
Posije prvog bombardiranja Stona, koje je usljedilo 10 studenog 1943
nastavlja Ljuban svoj iskaz bilo je zapovjeeno da se sve graanske osobe
maknu iz kua a mnogi su i sami od straha napustili svoje domove. U to
vrieme kue su bile prisilno otvorene i opljakane, meu njima i moja kua.
Od ostalih kua bile su opljakane kua Antuna Carevia, Mate Buka, Pere
Brbolee, Frana Egekera, Pjeroti i jo nekih osoba kojih se sada tano ne
sjeam. Takoer i obinska zgrada bila je u vie navrata opljakana, iz nje
izneeni razni predmeti, stolovi, stolice i predmeti koji su sluili domainskom
teaju. Na moje intervencije kod Njemake vojske odgovorilo mi je uvjek da
to nisu bili oni vojnici koji upravo u gradu borave, nego oni koji su ve proli,
te neka se navedu tona imena to mi naravno nije bilo mogue. Bilo je dana
kada je Njemaka vojska zaposjela obinu pa niti ja, niti itko od mojih
inovnika nije smio u nju unii. Njemaki vojnici brali su takoer masline i
odnjeli u Broce da ih melju, a kada su se vlasnici usprotivili prisilili su ih
orujem. Najprije se narod tuio obini, no kada je vidio da obina u svojim
intervencijama nema uspjeha, obraao se je izravno Njemakoj vojsci a
mnnogo toga je i preutio, jer je uvidio da nema nikakove koristi. Zapovjednik
mjesta nadporunik Reiz traio je od mene najljepe prostorije za stan i
stavljao svakakove pretjerane zahtjeve u pogledu njegovog ureenja, tako

medu inim ilime, zastore i fotelje koje su se nalazile u obinskoj sobi za

primanje. Bilo je govora o enskoj posluzi za koju je traio da je plati obina,
ma da zato nije imala navjera. Ribarima oduzima Njemaka vojska ribu,
neostavljajui im nita za njihove potrebe, pa to jo i danas ine.
Toliko mogu kazati po svome sjeanju a ostale nepravilnosti u pogledu
ponaanja Njemake vojske mogao bi kazati Ustaki Tabornik Frano Egekher
i orunika postaja.
Ustaki tabornik u Stonu F. Egekher dao je 13. II ovu zapisniku izjavu:
Za vrieme partizanske vladavine u Stonu, ja sam bio zatvoren, a kasnije
sam iz zatvora pobjegao. Poslije sam 23. IX. 1943. s Njemakim S.S. etama
opet uao u Ston. Oni su se vladali prema mojim uputama, jer sam im sluio
kao vodi i bili su u svemu pristojni, dapae neke nae ljude uzeli su u zatitu.
Meutim unile su druge jedinice u Ston a zapovjednici su se stalno mjenjali,
tako da ih se izmjenilo oko 30. Od toga su mi lino poznati g. Untersturmfhrer Schuh, Hauptsturmfhrer Grmer, Hauptsturmfhrer Schulz. Za vrieme
bombardovanja Stona po engleskim zrakoplovima dana 10. XI. 1943. bio je
zapovjednik mjesta porunik Horak. Usljed bombardiranja stanovnici su se
Stona razbjeali. Odmah istoga dana poslije podne i u noi poela je Njemaka vojska i to S.S. odredi i redovna Vojska pljakati, pa su opljakane
kue: Carevi Antuna, Baa Antuna, Jeri sestre. Istog dana opljakan je i
potanski ured, iz njega je ukradeno oko 1,540.000. Kuna. Po noi su kasnije
ulazili vojnici ljestvama u pojedine kue, te su iz njih iznosili raznih stvari.
Ovo je trajalo dva dana i dvie noi. Zatim se vratio zapovjednik mjesta S.S.
Schulz i on je odmah uspostavio red u Stonu. Iza njegovog odlaska opet je
dolo do pljaka, koje su trajale sve do 5. veljae 1944. godine.
U Obinu su prvi provalili erkezi i Poljaci, koji su bili oko 20. XI. 1943. i
unitili su svu pismohranu, sa spisima su loili pei, a sve pisarske potrebtine
su odnjeli. Tom prilikom razlomili su donji drveni dio blagajne u kojoj se
nalazio isti papir i druge pisarske potrebtine. Gornji dio blagajne pokuavali
su razlomiti, ali ovom prilikom niesu uspjeli bili razlomiti. Ovo smo odmah
prijavili zapovjedniku mjesta. I ako su bile zatvorene obinske prostorije,
svakog dana nali bi otvoreno i unutra vojsku gdje prebire. O svemu bilo je
uviek obavjeteno mjestno Njemako zapovjednitvo i zapovjednik porunik
dao je obinskom naelniku astnu rie, da se unapried nee to trpiti i da e
dati svoju zatitu. Usprkos toga provalivalo se i dalje, te su razbili jednu
blagajnu, a drugu su otetili. Kad je i o ovome obavjeten zapovjednik gosp.
Rejss on je rekao da ne moe nita, da je to vojska koja prolazi po noi. Budui
da je tako obina sasvim opljakana doao je porunik Rejss i sam unutra i
uzeo predmete koji su i njemu trebali.
Izjavljujem jo, da je vojska stanovala i (u) posebnikim kuama i da je
teko nai i jednu od tih kua, koja ne bi bila opljakana.
Kate Petrovi, gruntovniar u zastupstvu uprave Kotarskog suda u Stonu,
dao je 13. II u zapisnik ovu izjavu:
Sudska zgrada Kotarskog suda u Stonu je poarom unitena dana 22.
rujna 1943. od strane partizanskih odreda, koji su naputali Ston, pred
ulaskom Njemake vojske.
Od poara su bile uglavnom spaene gruntovne knjige, sbirke izprava,
stvari sudskih zatvora i neto neznatnog dijela od pokutva suda. Ove sve stvari
su bile u glavnome smjetene u jednom magazinu vlasnitva Dr. Stijepa Peria,
a sudska pismohrana, koja je bila spaena od poara bila je smjetena u
sudskim zatvorima, i neto stvari od zatvora. U svom magazinu u kome su se

smjestile sudske stvari vrata su bila dobro zatvorena. U ovoj prostoriji u

kojima su bile smjetene stvari od suda sainjavaju prizemlje, te prvi i drugi
kat. Prizemlje ima dva vrata i do s ulice glavna, i unutranjosti zgrade jedna
vrata. Unutranja vrata su bila dobro zatvorena, i pored toga na vratima su
bila naslagana drva radi jae sigurnosti, a ulazilo se u odnosnom magazinu
kroz glavna vrata. Na prvom i drugom katu stanovala je njemaka prolazna
vojska od vremena na vrijeme.
Redovito sam svakog dana otvarao dotine prostorije u kojima su bile
smjetene sudske stvari, da vidim da nije tko prolomio unutranja vrata od
zgrade. Dana 7. prosinca 1943. doao sam po obiaju da pregledam stvari, te
kad sam otvorio glavna vrata odmah mi je pala u oi gvozdena blagajna da je
baena na tie, da su provalnici imali namjeru da vrata od blagajne silom
otvore, ali u tome nijesu imali uspjeha. Provalnici su kasu sa donje strane
lupali nekim tupim predmetom, da je razlome, ali nijesu ni na tom mjestu
imali uspjeha. Pregledavajui dalje po magazinu ustanovio sam da su odneene zbirke isprava biveg notara Vlaha Buka iz godine 1938, 1939, 1940 i
1941, te sve stvari sudskih zatvora, o emu prilaem popis odneenih stvari.
Stvar sam istog dana prijavio mjestnom njemakom zapovjedniku, koji mi je
jednostavno rekao (da) to nije odnjela njemaka vojska, ve civili. Poto ja ne
govorim njemaki to mi je bio za tumaa g. Antun Grum, umirovljenik u
Stonu. Drugog dana iza ove provalne krade, a kako nije bilo vie vojske na
prvom i drugom katu povie magazina u kojemu se uvaju sudske stvari,
poao sam da pregledam bi li mogao to nai od ponestalih sudskih stvari, pa
sam tom prigodom naao izpod samih stepenica zbirke izprava iz 1938. god.,
koje sam uzeo i spremio na svom mjestu. Prilaem zapisnik o ponestalim
predmetima od 7. prosinca.
Daljnje zapisnike izjave o teti i pljaki dali su Niko Buko, upravitelj
solane u Stonu, Frano Egekher, gostioniar, Frano Franui, nadstojnik
potanskog ureda, Ema Carevi, Frano Vlai (kojemu je vlasnik sestri
S. Peria), Jeri, a posebna komisija dala je prikaz izvrene pljake u magazinu
gdje su bile pohranjene stvari Kotarskog suda u Stonu.
Peri je prvi put 6. XII 1943. usmeno iznio kazane albe povodom tih
ispada i stvari nisu mirovale. Savjetnik njemakog poslanstva u Zagrebu
Damerau u pismu ministru Periu od 28. I 1944. 3 javio je da je dodatne
podatke o svojevremenim zbivanjima u Stonu, to ih je poslanstvo zatrailo od
Peria, smjesta bilo dostavilo nadlenoj njemakoj komandi i ona sad odgovara da bi, na alost, mogla poduzeti daljnje korake samo ako bi joj se za
pojedine pritube mogli poslati toni podaci o mjestu i vremenu i imena
oteenih. S tim bi podacima nadlene vojne instance mogle smjesta pristupiti
daljnjoj obradi. Stoga savjetnik Damerau moli ministra da dostavi poslanstvu
zatraene podatke kako bi mogli raistiti to pitanje.
Ministar Peri je odgovorio - pozivajui se na prednji dopis njemakog
poslanstva pismom od 17. II upuenom poslaniku Kascheu i pismu
priloio prijevod izvjetaja dra E. Bauera iz Dubrovnika (br.4/44 od 11. II
1944), opunomoenika hrvatske vlade kod 181. njemake divizije. im dobije
od dra Bauera detaljniji izvjetaj a to e, prema Perievoj ocjeni, uslijediti
negdje do kraja mjeseca veljae bit e slobodan da poslaniku poalje traene
podatke. Ipak je prisiljen Kaschea upozoriti na injenicu da su dubrovake
38
39

A-VII, NDH, kut. 265, Br. reg. 30/3 - 22.

A-VII, NDH, kut. 30/3 - 19.

lokalne vlasti ve bile poduzele potrebne korake u vezi s izvrenom pljakom i

ubijanjima (!), a da na to nije bilo nita poduzeto protiv odgovornih za te ine.
Na kraju mora poslanika upozoriti na ponaanje predstavnika Wehrmachta u Grudi, porunika Grethoa. Dokazano je da je taj njemaki
porunik vlastoruno odstranjivao i unitavao natpise Hrvatski pozdrav j e za Dom spremni! kao i to kako je izdao nareenje da skidaju natpise,
hrvatski grb i dravnu oznaku Nezavisna Drava Hrvatska. Napokon je
porunik Gretho otiao tako daleko da je preko naelnika davao naloge
seljacima da mu za vlastite potrebe nabavljaju ulje i rakiju.
Kako je uvjeren - stoji na kraju Perieva pisma - da su takvi i slini
dogaaji sve prije nego pogodni da jaaju postojee dobre njemako-hrvatske
odnose, a kako dobro zna da se Kasche dosad svim svojim autoritetom
zalagao za to da se izbjegnu takvi neugodni sluajevi, Peri ga moli da
poduzme potrebne korake.
Pozivajui se na to svoje pismo od 17. II, Peri je poslaniku Kascheu 21.
III40 uputio podugako pismo o ispadima njemakih jedinica na podruju
Stona. U prilogu mu alje zapisnike izjave nekoliko oteenih, ali istodobno
upozora Kaschea da su pogoene osobe iz lako shvatljivih razloga (prijetnje
pojedinih vojnika i slino) samo nerado davali iskaze i da se, prema tome,
ovdje radi o sasvim neznatnom dijelu oteenih. Osim toga, u citiranom pismu
(od 17. II) Peri je bio obavijestio poslanika da je jednog svog povjerenika (dra
E. Bauera) odaslao u Ston i povjerenik se ve vratio u Zagreb. Iz njegova
usmenog referata Peri saznaje jo ove pojedinosti:
U Stonu ne postoji gotovo nijedna kua koju nisu opljakali pripadnici
Wehrmachta. To se nije dogodilo odjednom, nego se pljaka protezala
mjesecima: zapoeli su s pljakom nakon prvog i dosad jedinog bombardiranja Stona u studenome 1943. i pljakanje je potrajalo do 4. veljae 1944.
Njemaki su vojnici u Stonu iako se ovdje radi o umom najbogatijem kraju
Dalmacije u kojem je sitnica nabaviti drva za loenje upotrebljavali za
loenje i grijanje vrata, prozorska okna i daske otrgnute s podova iz zgrada
koje su ostale poteene od bombardiranja, pa namjetaj i arhiv opinskog
ureda, ak zbirke isprava kotarskog suda i zemljine knjige Stona koje su bile
pohranjene - to Peri posebno mora istaknuti u njegovoj vlastitoj kui! U
kui njegova prijatelja otposlanog u Ston bili su takoer smjeteni njemaki
vojnici, pa su u jednoj prostoriji s kamenim podom palili vatru i kuhali jelo, no
to nisu radili na podu, nego - vjerojatno iz komotnosti da se ne bi trebali
sagibati na velikom ormariu za Singer-mainu! Kad je Periev prijatelj
doao u Ston, naao je u jednoj od svojih soba da se naselio jedan (njemaki)
oficir. Njegov posilni je imao klju od sobe, a kad se oficir jednog dana
pojavio i nije odmah naao posilnog, stao je uasno psovati sve stanare u kui,
pa razvalio vrata i tako sebi pribavio ulaz u sobu.
Posebno je poglavlje odnos pripadnika Wehrmachta prema glavnom
izvoru zarade i prehrane stanovnitva iz okolice Stona: prema ribarstvu.
Stonske ribare prisiljavaju da rade iskljuivo za njemaku vojsku i da joj
predaju sav svoj ulov. Pojedini njemaki oficiri ili su tako daleko da su za
sebe zaplijenili sve ureaje za uzgoj otriga (kamenica) koji se nalaze u Stonu i
pri tom na svoju ruku odreivali cijene. Da bi ta pria dobila i svoju
tragikominu stranu, morao je Periev prijatelj zamoliti jednoga mladog
40

A-VII, NDH, kut. 30/3 - 9.

njemakog oficira za pismenu dozvolu da iz svog vlastitog ureaja za uzgoj

uzme 200 otriga za hrvatskog ministra vanjskih poslova.
Peri je prisiljen da uza sve naprijed iznijeto i navedeno pie on dalje
naknadno upozori na injenicu da su stanovnici stonskog kotara posebno
lojalni Hrvati od kojih ni jedan nije otiao u partizane, a svaki za vojsku
sposoban pojedinac ispunio je svoju vojnu dunost. Pa ipak su postupci
njemake oruane sile poprimili u tom kraju takav opseg! Na teritoriju
stonske opine nije pao ni jedan njemaki vojnik, a nije bio ni ranjen i
njemaku su vojsku doekali ovdje s najveim oduevljenjem. Tamonje
palee i ubijanje nedunih ljudi opravdavao je njemaki oficir - prema
Perievim informacijama i to onaj koji je otpoeo svoja zlodjela sa sumnjivom gostoljubivou stanovnika (selo Koba) to su ih poubijali on i njegovi
vojnici. Njemu je moralo od poetka biti sumnjivo to mu seljani smjesta nude
dosta jela i pia (to je on mirno primao) i stoga se stao pribojavati da ga tako
ele prvo opiti, a zatim zatui! Isti oficir odbio je i molbu dubrovakoga
velikog upana da mu pridoda ovjeka za vezu koji tono pozna kraj i odnose.
Pod takvim okolnostima uspjeno provoditi smirivanje i dokazati stanovnitvu da u Velikonjemakom Reichu ima svog jedinog i najiskrenijeg prijatelja stvarno prelazi mogunosti jedne vlade.
Posljednjih mjeseci mnoe se i gomilaju izvjetaji upozorava Peri
Kaschea - o takvim i slinim ispadima jedinica njemake vojske u hrvatskom
prostoru. Koraci koje je poduzimao protiv toga ne postiu gotovo nikakve
rezultate. Iznesene optube okrivljeni stalno odbijaju kao pretjerane ili jednostavno izmiljene. Tako je Peri donio odluku da na svoju ruku dade ispitati
ponaanje Wekrmachta u vlastitoj rodnoj opini od osoba koje su bile dune
da se na terenu najstriktnije pridravaju njegovih uputa, da pojedine sluajeve
radije uljepavaju nego da pretjeruju.
Njemaka tajna dravna policija (Gestapo) ve je otpoela istargu u
podruju Stona, i Peri je izvijeten da je pri tom izalo na vidjelo jo vie
opsenog materijala nego to je bio u stanju sam dostaviti poslaniku. Usprkos
svemu, jo nije nitko zbog stonskih zloina pozvan na odgovornost i nikome
nije dana ni materijalna ni moralna zadovoljtina.
Stoga Peri ne moe drugo nego zamoliti Kaschea da tom pitanju posveti
osobitu panju i poduzme sve to je u njegovoj moi kako bi se bar naknadno
uinilo sve potrebno da ti ispadi (u tekstu precrtana rije: zloini - Verbrechen) isprave koliko je god to mogue. A sasvim ga specijalno moli da se
najenerginije zauzme da se izbjegnu takvi i slini sluajevi ubudue i da ih
ugue ako je potrebno - u samom zaetku.
Istog dana (21. III)41 Peri je uputio generalu Glaiseu - pozivajui se na
razgovore o ispadima jedinica njemake vojske u stonskom kraju - gotovo
istovjetno pismo kao poslaniku Kascheu. Juer mu je usmeno podnio referat
specijalno otposlani povjerenik (Bauer) kojeg je Peri bio poslao u Ston da jo
jednom ispita stanje stvari i njegov izvjetaj sadri nove pojedinosti (iste one
koje je Peri naveo u svom pismu Kascheu). Zato Peri moli i generala da se svi
ti postupci (u tekstu precrtane rijei: ispadi, zloini Ausschreitungen,
Verbrechen) isprave koliko je god to mogue, da oteeno stanovnitvo dobije
moralnu i materijalnu zadovoljtinu i da se ubudue poto-poto izbjegnu
ovakvi i slini ispadi na hrvatskom podruju.
Postoji uredovna biljeka ureda dravnog tajnika ustakog ministarstva
41

A-VII, NDH, kut. 30/3 - 13.

vanjskih poslova (Zagreb, 10. oujka 1944) 42 iz koje proizlazi da je pristupio

Ivan Kosina iz Srinjine i izrazio molbu da ministarstvo poduzme potrebne
korake kako bi se oslobodila 63 seljaka iz istog sela to su ih njemake vlasti
odvele u nepoznato, odnosno da se pokua doznati gdje se nalaze. U tu svrhu
pridonio je imenovani Kosina popis odvedenih seljana to ga je potvrdio
glavar opine Poljica i posvjedoilo njemako vojno zapovjednitvo iz Drnia,
odnosno zapovjednik SS-redarstva iz Zagreba. Spomenuta njemaka nadletva djiju nijean odgovor na molbu o nestalima.
Na istom spisu nalazi se ig ministarstva i datum prijema spisa: 14. III
1944. Osim toga i ova napomena: Pod Nj. 744 od 2,2/1111944. verbalna nota
njem. poslanstvu temeljem dopisa Glavarstva grad. uprave Split Br. 2670 od
1. III. 1944. Paraf: dr Celio-Cega.
U prilogu spisa nalazi se popis odvedenih seljana sela Srinjine, opina
Poljica, to ga je 11. I 1944. sastavio glavar opine udina Jerko. Nabrojeni
seljaci bili su odvedeni 8. X I 1 9 4 3 . Iz ovog sela a do danas nemamo glasa niti
nam itko to more dokazati disu te ih potraujemo svrhu od njih 63.
Stijepo Peri taj, po Hitlerovoj ocjeni, Levantinac kao da je potpuno
smetnuo s uma kakvu to dravu predstavlja i u kakvom se odnosu nezavisnosti nalazi ustaki reim prema svom velikom savezniku, i nota koju je
otpravnik poslova poslanstva NDH u Berlinu, po nalogu svog ministra, 12. IV
bio predao ministarstvu vanjskih poslova Reicha u Berlinu prela je svaku
mjeru. Ribbentrop je ciknuo kao guja ljuta i naredio da se nota vrati, da se
Paveliu skrene panja kako se o v a k o ne moe saobraati s Velikonjemakim
Reichom i da se zatrai zadovoljtina. Srdba Berlina samo je jo vie nala
opravdanja u novoj noti koju je Peri uputio poslanstvu u Zagrebu o dogaajima kod Stona, u Splitu, kod Makarske i na otoku Peljecu. Berlin je zaigrao
na kartu uvrijeenog, i Paveli je smjesta otpustio Peria, a nespretni ustaki
diplomat T. Sambugnach bio je takoer najhitnije opozvan iz Berlina. Onamo
je ve neto ranije imao doi na mjesto totalno nedjelotvornog prof. Ratkovia
dotadanji poslanik u Budimpeti Vladimir Koak. Lorkovi je u Zagrebu
privremeno (28. IV) preuzeo voenje poslova ministarstva vanjskih poslova
sve dok nije 4. V 1944. bio imenovan ponizan i Paveliu posluan inovnik
drMehmed Alajbegovi za novog efa ustake diplomacije.
U politikom izvjetaju ministarstva vanjskih poslova br. 3 za vremensko
razdoblje od 15. do 30. IV 1944. spominju se brojne teme: borba oko zlata
bive Jugoslavije, pregovori Petra Karaorevia u Londonu, Anthony Eden i
HSS, govor dra R. Biania, Badoglio i Tito, atentat na njemaki vojniki dom
u Trstu, Titova zahvala anglo-amerikim avijatiarima, srpski zarobljenici za
Tita, saveznici i general Mihailovi i drugo, a na kraju izvjetaja dodana je
ovakva biljeka:
Pokolj kod Sinja i Poljica. Daljnjom iztragom ustanovljeno je, da su
pokolj uinili pripadnici SS-divizije Prinz Eugen Savojski, a ne etnici kako
smo prije javili. Ulica SS-divizije Prinz Eugen Savojski (u Splitu) nije promjenjena u ulicu cetinskih rtava kako je prije javljeno, na osnovu novinskih
izvjetaja iz Splita.43
A-VII, NDH, kut. 268, Br. reg. 1/4 - 39.
A-Vil, NDH, kut. 265, Br. reg. 28/1 - 1.
Prema tome nije tono to u emigraciji pie ustaa Ivo R o j n i c a :
Osim zloina poinjenih u sinjskom kotaru, 'Prinz Eugen Divizija', sastavljena od etnika i
Volksdeutschera (isto etnici), poklali su oko 700 osoba u poljikoj opini, kako nam kae dr Edo
Bulat. Radi toga je dolo do protesta i sukoba sa strane hrvatskih dravnih vlasti. Izbio je oito
42
43

i cn

4. Slavko Kvaternik u emigraciji. Kriza oko St. Perica nije potrajala dugo:
Kasche je prenio osobno Paveliu Ribbentropovu poruku da ne moe vie
saobraati s ministrom vanjskih poslova NDH (Levantincem - po Hitlerovoj ocjeni) koji upuuje Njemakom Reichu note poput one otpravnika
poslova dra Tomislava Sambugnacha (koji je, uostalom, bio Periev prijatelj).
Paveli nije oklijevao ni asa: smjesta je ne obavijestivi i ne konzultiravi
nikoga razrijeio Peria dunosti, a vrenje poslova u resoru (privremeno)
povjerio ministru unutranjih poslova Mladenu Lorkoviu. S Lorkoviem se
zatim dogovorio kako svjedoi Lorkoviev prijatelj VI. Koak44 da e
Lorkovi trajno voditi i ministarstvo vanjskih poslova, pored svoje redovne
dunosti ministra unutranjih poslova, ali je dan ili dva nakon tog razgovora
sasvim iznenada i opet ne obavijestivi nikoga od svojih imenovao Mehmeda
Alajbegovia ministrom vanjskih poslova.
Lorkovi je za to imenovanje Alajbegovia navodi Koak u istrazi u
svojoj izjavi od 2. III 1947 45 - saznao tek iz novina, a i inae je to imenovanje
pretstavljalo ope iznenaenje. Ja sam si u ono vrijeme taj Paveliev potez
tumaio prvenstveno time, da nije htio dopustiti da Lorkovi skoncentrira u
svojim rukama previe uticaja, a to je ba Alajbegovia izabrao to sam si tada
tumaio trojakim razlogom. U prvom redu da je htio istaknuti muslimanski
karakter Hrvata, to je spadalo uope u repertoar njegove bosanske politike.
Zatim je imenovao nekoga tko je bio poudan Njemcima, a to je Alajbegovi
iz svog miinchenskog slubovanja vjerojatno i bio. 46 Konano da ugodi i
Kulenovievoj muslimanskoj grupaciji koja nakon ispadanja Belagia iz vlade
(u jesen 1943) nije raspolagala ni jednim velikim ministarstvom. Da li je
Paveli to uinio sve samo vlastitom inicijativom, ili je tu po srijedi bilo i
Kulenovievog nastojanja, nije mi poznato. Svakako su ovo samo moje line
predmijeve.
O tome je sam Alajbegovi rekao u istrazi ovo:
Prije mene je bio ministar vanjskih poslova dr. Stjepo Peri. Razlog
Perievog odlaska sa te dunosti bio je dogaaj u Poljicama, gdje je od strane
neke njemake jedinice izvren pokolj nad veim brojem tamonjeg stanovnitva. Uslijed toga dogaaja Peri je dao uputu poslanstvu u Berlinu da sastavi i
dostavi njemakom ministarstvu vanjskih poslova protestnu notu povodom
toga dogaaja. Ta nota je sastavljena po savjetniku poslanstva Sambugnacu
(Sambugnachu) i to u takvoj formi, odnosno tonu, koji nije uobiajen u
diplomatskom saobraaju, tako da je njemako ministarstvo vanjskih poslova
odbilo tu notu primiti. U tu stvar se navodno umijeao osobno i Ribbentrop,
pa je sve to skupa ponukalo Pavelia da smjeni Peria sa poloaja ministra
vanjskih poslova. Nakon Peria vodio je nekoliko dana ministarstvo vanjskih
poslova dr. Mladen Lorkovi, koji je tada bio ministar unutranjih poslova.
Za pravi razlog Perievog odlaska sa dunosti ministra vanjskih poslova
saznao sam tek nakon preuzea nove dunosti od proelnika politikog odjela
sukob izmeu etnika, SS i ustaa. Nae su snage bila premalene i nije bilo uputno doi u otvoreni
sukob s pripadnicima njemakih oruanih snaga. DrEdo Bulat je iz Splita poslao izvjetaj
predsjednitvu vlade i sugerirao energini prosvjed u Berlin. DrStijepo Peri, tada ministar
vanjskih poslova, jednostavno je ovaj tekst poslao u Berlin. Predstavnik Hrvatskog poslanstva, u
onom asu otpravnik poslova u odsuu poslanika, predao je takav nepromijenjeni tekst njemakom ministru vanjskih poslova, koji je odbio hrvatsku protestnu notu zbog njenog neuobiajeno
otrog tona. (Susreti i doivljaji 1938-1945, Mnchen 1969, str. 178)
4 4 A-VII, NDH, I.O. 9, Br. reg. 5 / 2 - 1 .
45 Isti izvor.
46 Alajbegovi je bio imenovan za ministra vanjskih poslova 4. V 1944.

dr. Vilka Riegera. Objanjavajui taj sluaj, poslanik dr. Rieger izrazio je svoje
miljenje, da je uslijed prenagljenosti dr. Peria u diplomatskom obraivanju
toga sluaja proigrana jedna ansa da se optui Njemce za dogaaj u Poljicama i da je uslijed iste prenagljenosti u diplomatskom natezanju oko toga
sluaja Peri oslabio hrvatske anse. 47
Odgovarajui na pitanje o tome kakva je bila vojnopolitika situacija u
zemlji i inozemstvu u asu kad je preuzeo voenje ministarstva vanjskih
poslova, Alajbegovi je u istrazi rekao ovo:
Vojno-politiku situaciju u zemlji u maju 1944. godine moe se oznaiti
da je bila u znaku jednako trajajuih borbenih djelatnosti izmeu NOP-a s
jedne strane, ustaa i Njemaca s druge strane. Jednako su takoer trajale kao i
prije potekoe u prehrani i opskrbi puanstva, a kako je stajalo sa opskrbom i
prehranom vojske, da li gore ili bolje nego prije, nije mi poznato. Vojno-politiki poloaj u vanjskom svijetu moemo oznaiti da je bio u znaku
slabljenja njemakog vojnikog poloaja uslijed uzmaka u Rusiji, te uslijed
kapitulacije Italije. NDH koja je bila saveznica Njemake i vezana s njom jo
od prije mnogobrojnim ugovorima i sporazumima, u tim neuspjesima Njemake gledala je i svoje slabljenje, jer je u vojnikom kao u gospodarskom
pogledu bila usko vezana sa Njemakom. 48
Paveli je istovremeno izvrio smjenu strae u Budimpeti i Berlinu:
Razrijeio je Stjepana Ratkovia dunosti izvanrednog poslanika i opunomoenog ministra u Berlinu49 i na njegovo mjesto postavio dra Vladimira
Koaka, dotadanjeg poslanika NDH u Budimpeti. Na Koakovo mjesto u
Budimpetu doao je poslanik NDH u Bukuretu dr Branko Benzon, a u
Bukuret je otiao u svojstvu izvanrednog poslanika i opunomoenog ministra
Fridrih Navratil, do tada vrhovni zapovjednik zemaljske obrane.
Preuzimajui resor ministarstva vanjskih poslova, Alajbegovi je uputio
snishodljivo pismo Joachimu v. Ribbentropu, ministru vanjskih poslova
Reicha (Zagreb, 10. V 1944). S 1 U njemu je izrazio nadu preuzimajui
ministarstvo vanjskih poslova da e mu biti omogueno da se dalje izgrauje
stoljetna bliska suradnja u ratu i miru najue formiranih odnosa njemakog i
hrvatskog naroda i tako osigura dravna nezavisnost i slobodna budunost
Nezavisne Drave Hrvatske. Istovremeno mu je ast da Ribbentropu saopi
kako korak u meuvremenu opozvanog hrvatskog otpravnika poslova u
Berlinu (T. Sambugnacha) izazvan izvanredno tekim zbivanjem u Sinju i
Cetini, po svojoj formi, nikako nije odgovarao namjerama vlade NDH. Bilo je
jedino predvieno da i preko hrvatskog poslanstva u Berlinu obavijeste
njemaku vladu o koracima u tom predmetu koji su u Zagrebu ve poduzeti.
General Glaise je uputio privatno pismo (10. V 1944) 5 2 generalu Wintern,
naelniku taba Grupe armija F u Beogradu, i u njemu se pozabavio novim
nareenjem o odmazdama od 2. V 1944. Osvrnuo se kritiki na posljednji
pasus spomenutog nareenja koji mu izgleda sumnjiv s obzirom na sva
47

via.

A-VII, NDH, I.O. 9, Br. reg. 4/5 - 1 - 1 5 5 , Zapisnik sasluanja dra Mehmeda Alajbego-

Isti izvor.
Ratkovi se skromno povukao u Be da saeka kraj.
Portret VI.Koaka: Luka F e r t i l i o , Poslanici Nezavisne Drave Hrvatske u Treem
Reichu: Vladimir Koak, Hrvatska revija, god. XXVI, Mnchen 1976, sv. 2 - 3 (102-103) (lipanj-rujan), str. 2 1 2 - 2 1 8 .
51 A-VII, NDH, kut. 233 a , Br. reg. 35/1 - 1.
5 2 AJ, T-501, rolna 264.
48
49

50

steena iskustva. Prije svega, teko je zamisliti da se pri odmazdama radi o

pravednom i brzom kanjavanju krivaca. Ako se neposredni krivci argumentira Glaise mogu uhvatiti izvan borbenih akcija, onda ne treba
primijeniti nikakve mjere odmazde, nego jednostavno pokrenuti ratnosudski
postupak koji e brinuti brigu za pravednu kaznu. Takav postupak moe se s
njemake strane primijeniti kod konkretnih ina takoer i prema Hrvatima.
Mjerama odmazde pristupit e se tek onda kad su krivci nepoznati, pa se
moraju drati sumnjivi ili po orijentaciji vjerojatni sukrivci ili neto slino.
Glavna svrha odmazde nije, po Glaiseu, sama odmazda - koliko god se moe
razumjeti takva elja sa stanovita same trupe nego zastraivanje. O njihovoj
sumnjivoj vrijednosti bio je Glaise slobodan da otvoreno govori prilikom
njegova posljednjeg posjeta Beogradu (sjeditu taba Grupe armija F). Ako
ve te mjere moraju biti, tada je poziv na likvidaciju u borbi, kako to
dokazuje sluaj Otok, politiki i disciplinski za trupu izvanredno sumnjiv
izlaz, pogotovo u jednoj saveznikoj zemlji kojoj je nacionalnopolitiki sastav
tako sloen i u kojoj, ipak, svaka druga ili trea obitelj ima jednog dobrovoljnog ili nedobrovoljnog borca na njemakoj strani! Na drugoj strani je pak
tono da se mjere odmazde ako ih ve moraju provesti to bre nadoveu
na in koji treba kazniti i na ponavljanje kojeg treba opomenuti prijetnjom;
takoer je tono da se hrvatskoj strani uri sa slinim mjerama samo onda kad
joj se to svia, dok inae oklijeva. Stoga Glaise predlae da osobno podnese
prijedlog vladi u Zagrebu da odluku o provoenju mjera odmazde na dravnom teritoriju naelno prenesu s ministra unutranjih poslova na hrvatske
opunomoenike kod njemakih korpusa i da samo donoenje odluke oroe to
krae. Ako bi zagrebaka vlada pristala na to, tada bi se posljednji pasus
citiranog nareenja mogao nadomjestiti odgovarajuom uputom. Isto tako
trebalo bi se i nadalje pridravati naela da mjere odmazde kao i druge
policijske mjere izvravaju - ako je ikako mogue - hrvatski policaji, andari
ili jedinice, da njemake vojnike po mogunosti oslobode takve odvratne
dunosti.
Dva dana kasnije53 uputio je pismo general-pukovniku Jodlu, efu operativnog odjela VK, i u njemu upozorio Jodla na ovo: gotovo je sigurno da e u
bliskoj budunosti doi do promjene na mjestu poslanika Reicha u Zagrebu.
Nije potpuno jasno zato to mora uslijediti upravo u ovo vrijeme poto je
njemaka strana u tri godine protivno vlastitom Glaiseovu savjetu i savjetima raznih drugih ureda - ustrajala poto-poto na politici koju sada iznenada
teko zamjeraju poslaniku Kascheu, a da su propustili iskoristiti stvarno
povoljne momente za izmjenu kursa. S druge strane, Glaise je svjestan da
takva personalna promjena logino ne moe imati za cilj da izvre personalnu
promjenu, nego bi ona morala sadravati i plan vee ili manje promjene u
njemakom stavu prema Hrvatskoj. Takva promjena sistema odnosila bi se na
zemlju koja je 1. ratno podruje; 2. u legionarskim divizijama, u odredima SS i
u vlastitoj vojsci ima ipak 300.000 i vie boraca, iako sporne vrijednosti i 3.
preko koje kako od jadranske obale ovamo tako du Save prolaze vane veze.
Dosadanja njemaka stidljiva suzdrljivost u pogledu njemake politike
provoene u hrvatskom prostoru nanijela je vie tete nego koristi. Praviti
politiku zasigurno je zadatak ministarstva vanjskih poslova. No, to se zbiva u
zemlji vojno tako sloenoj kao to je Hrvatska pogaa uvijek vrlo intenzivno i
vojno vodstvo. To vrijedi u smanjenom obujmu ak i za takve afere kakva je
53

23

AJ, T-501, rolna 264.

Ustae i Trei Reich

353

otputanje ministra vanjskih poslova Peria, o emu se unaprijed nije uope

rekla ni rije njemakoj Vrhovnoj komandi, iako je bila usko povezana s
vojnim zbivanjem kod Otoka. Briga da ne budu u pitanju promjene u osobi
poslanika ponovno stavljeni pred svreni in ponukala je Glaisea to vie na
takvu prethodnu obavijest to ima razloga pribojavati se da bi prema prokuanom receptu mogli posei za nekim receptom koji bi prije godinu ili dvije
mogao jo izvanredno dobro djelovati, no koji je u meuvremenu razvojem
dogaaja nadien i ije bi izvoenje bez prilagoavanja u meuvremenu
izmijenjenim odnosima sada bilo jednako tetno kao to bi prije koristilo.
Moda e Jodlu takva Glaiseova razmatranja biti na teret, ali Glaise moli
Jodla da ih ne uzme kao izraz neopravdane elje da se pravi vaan, nego samo
kao izraz nastojanja kojim je proet da se koliko je to mogue dokae na
mjestu na kojem se nalazi na temelju ukazanog mu povjerenja od Fhrera.
Usprkos neskromnosti, Glaise misli da je legitimiran za takvo upozorenje i
stoga to se moe na temelju ocjene uviavnih njemakih i hrvatskih linosti
ubrojiti u red onih malobrojnih ljudi koji ne samo to znaju ocjenjivati
situaciju u hrvatskom prostoru, nego ija rije ovdje u Hrvatskoj ima i odjeka.
Izvjetajni odjel MINORS-a dopisom od 15. V 1944. 5 4 obavijestio je
ministarstvo vanjskih poslova da je imenovanje bivega artiljerijskog potpukovnika, a sada kapetana fregate Petra Lulia za vritelja dunosti vojnog
izaslanika u Italiji stornirano, te da dosadanji vojni izaslanik u Italiji konjiki
potpukovnik Janko pl. Verni-Turanski do daljnje odredbe ostaje na svojoj
dunosti u Italiji. Prema tome, MINORS moli ministarstvo da o tome izvijesti
poslanstvo NDH u Italiji, a njemake vojne vlasti obavijestit e ministarstvo
oruanih snaga preko vojnog izaslanika NDH u Njemakoj.
Ustako ministarstvo vanjskih poslova dopisom od 20. V 1944. 55 upoznalo je poslanstvo u Berlinu i generalni konzulat u Beu s ovim izvjetajem
poslanstva u Veneciji:
Naa nastojanja oko uspostave diplomatskih odnoaja Italije sa Hrvatskom vrena najveim taktom i oprezom izgleda pokazuju pozitivne
rezultate. Nekoliko momenata, koje u ovdje navesti, upuuju na promjenu
dranja Talijana, jer ono o emu je sada govor ne bi uobe bili ni uzeli u usta
pred par mjeseci.
Kako sam ve u ranijim izvjeima naveo bivi odreeni poslanik u
Zagrebu, Tamburini, sada je na elu Ureda za vanjsku tampu (Ufficio tampa
Estera) u Ministarstvu ella Cultura popolare. Svoje sjedite imade u
Mletcima, te dva puta tjedno odrava konferencije tampe, kojima prisustvuje
jedan lan Poslanstva, veinom tajnik Nizeteo. Tamburini je pred kratko
vrieme boravio nekoliko dana u sjeditu Vlade u Salo-u, te prva konferencija,
koju je nakon toga vodio, odrana je dana 5. ov. mj.
Nakon odrane konferencije i kad su svi prisutni napustili dvoranu,
pristupio je Tamburini-u tajnik Nizeteo, te poveo s njime razgovor o dananjim naim odnoajima. Tamburini mu je tom prilikom rekao po prilici ovo:
Mislim, da je stav vaih slubenih predstavnika, raznih dunostnika, poluslubenih osoba, tampe, krugovala, prema nama ne dobar, doslovno poco
amichevole verso di noi. Izgleda mi, nastavio je, da je takav stav usmjeren ne
samo protiv onih dolje (mislei na Badoglia), nego i protiv faistike Italije.
Spomenuo je meu ostalim i govor puk. Rea, odran dne 30. III. 1944. u
54
s>

A-VII, NDH, kut. 268, Br. reg. 59/3 - 4.

A-VII, NDH, kut. 265, Br. reg. 32/1 - 2.

Suaku, u kojemu se ovaj prema navodima Talijana vrlo nezgodno izrazio

0 Italiji i Talijanima, ne izkljuivi ni faistiku Italiju. Trebalo bi, kae
Tamburini, promieniti va pravac i dranje cambiare rotta ed il vostro
atteggiamento. Osobito ga je zanimao Poglavnikov proglas od 16. travnja o.
g. Dobija se utisak, da njih, osobito Mussolini-ja, zanima stav Poglavnika
prema dananjim prilikama u Italiji, kao i prema njemu osobno. Izgleda, da je
tu za njih teite ciele situacije.
Konkretno govorei o uzpostavi diplomatskih odnoaja, odnosno o odailjanju talijanskog predstavnika u Zagreb, ree Tamburini, da bi, po njegovom
miljenju, na odpravnik poslova morao doi u izravni dodir sa Mazzolini-jem
1 Mezzasomom. Na primjedbu zato ba sa Mezzasomom, koji nije u vanjskoj
slubi, zato, odgovorio je, jer je Mezzasoma veoma bliz Mussoliniju.
Obzirom na dosadanje stanje stvari t. j. na uzmanjkali odgovor u pitanju
talijanskog predstavnika u Zagrebu, o emu sam razgovarao sa glavarom
Odjela ministarstva vanjskih poslova u Veneciji poklisarom Capasso Torre,
koji mi je izjavio, da e o sadraju naeg razgovora izviestiti Ministarstvo u
Salo-u i saobiti mi odgovor, kad stigne iz Salo-a, to do danas nije usliedilo,
smatrao sam, da ne smijem poduzimati nikakav daljnji formalni korak u ovoj
stvari, jer bi time samo tetovao naem ugledu. Meutim sada nakon ovih
izjava Tamburini-a, situacija se je, po mome miljenju, promienila. Ove izjave
Tamburini-a, osobito njegovo isticanje potrebe mog osobnog dodira sa Mazzolini-em i Mezzasomom, smatram nekim polu slubenim odgovorom. Radi
toga u upriliiti sastanak sa Tamburini-em, da izpitam malo bolje
njegovo miljenje i da vidim kako to oni zamiljaju taj moj sastanak sa
spomenutim talijanskim ministrima. Nakon toga u odluiti o mom moebitnom posjetu ovoj dvojici.
Druga jedna okolnost takoer upuuje na promjenu talijanskog dranja,
odnosno iz nje se dade zakljuiti da Talijani raunaju sa odailjanjem svog
predstavnika u Zagreb. Dne 4. tek. mj. za vrieme moga boravka u Zagrebu
posjetio je tajnik Nizeteo u jednoj stvari glavara Protokola gen. konzula De
Simone-a. Nakon zavrenog razgovora o predmetu, radi kojeg je tajnik
posjetio protokol, De Simone je poveo razgovor o pitanju zgrada, u kojima je
bilo nae Poslanstvo u Rimu i talijansko u Zagrebu.
Talijanska vlada bi sada eljela rekao je De Simone da se u pitanju
zgrada uzpostavi preanje stanje t. j. stanje, koje je bilo prije kapitulacije. Sve
ono to je nakon toga bilo poduzeto, da se smatra kao nepostojee (che da
ambe le parti i passi intrapresi venissero considerati come non esistenti).
Drugim rieima, da zgrada u Rimu ostane i dalje na nae razpolaganje, a ona u
Zagrebu na razpolaganje Talijana, sve u smislu negdanjeg sporazuma.
Nakon viekratkog ustmenog i pismenog posredovanja, da bi Talijanska
Vlada naknadila Hrvatskoj, ono to je ova izplatila Talijanima zaostalim u
Splitu, dobili smo danas verbalnu notu, u kojoj nam se saobuje da je ve
izdan prvi nalog za izplatu iznosa od Lit. 500.000, koju e izplatu izvriti
Pokrajinska riznica u Mletcima, netom Raunski dvor provede ovaj nalog.
Obzirom na dosadanje otezanje s ovom stvari, drimo da je i ova odluka u
vezi sa uoenom promjenom u dranju talijanskih krugova.
Glaise je u svojstvu vojnog ataeja u Zagrebu 20. V 56 telegrafski obavijestio VK i ostale svoje nadreene da je glavnokomandujui na Jugoistoku na
njegov (Glaiseov) prijedlog donio odluku da se du jadranske obale formira
56

23*

AJ, T-501, rolna 264, Nr. 0895/44. g. Kdos.

355

borbena zona koja obuhvaa sedam velikih upanstava unutar koje izvrna
vlast za hitnu zatitu vojnih interesa u potrebnom obujmu ima prijei na
njemake komandirajue generale. U viednevnim razgovorima predloio je
poglavnik - koji je pokazivao mnogo razumijevanja za vojne potrebe da
jednom naredbom podijele obalno podruje na dva dijela (Lika i Neretva), u
skladu s organizacijom podruja njemakih korpusa, s tim da se u njima ima
objaviti izvanredno stanje u skladu sa zakonom od 18.11943. i formira vojna
uprava s dvojicom hrvatskih generala na elu kojima bi bile podreene sve
civilne vlasti NDH u borbenoj zoni. Poto njemaka VK i glavnokomandujui na Jugoistoku pristanu na takav prijedlog, poglavnik e izdati naredbu s
nadnevkom 20. V 1944. Istodobno je dogovoreno da se u jednoj zajednikoj
promemoriji poglavnika i njemakoga opunomoenog generala utvrdi da
hrvatski komandanti obalnog podruja budu podreeni njemakim komandirajuim generalima i u svojstvu efova vojne uprave vezani za upute njemakih
generala. Za komandante obalskih sektora predvieni su: gen. I. Tomaevi sa
sjeditem u Gospiu za podruje XV. planinskoga armijskog korpusa i gen.
V. Begi sa sjeditem u Mostaru za podruje SS-planinskoga armijskog korpusa. Tim dogovorima stvorene su pretpostavke - zakljuuje Glaise svoj
brzojav da osiguraju njemakom vojnom vodstvu u borbenoj zoni
odluujui utjecaj i mogunost donoenja potrebnih mjera na polju uprave.
Kasche koji je tih dana boravio u Berlinu uputio je pismo dravnom
sekretaru Steengrachtu (Berlin, 23. V 1944) 57 u kojem je odmah istakao da je
njegovo osobno pitanje rijeeno odlukom Fhrera da ostane u Zagrebu kao
poslanik. Za njega kao poslanika Reicha obavezno je da provodi vanjsku
politiku Reicha prema uputama Fhrera i ministra vanjskih poslova. Jasno
mu je da mora djelovati po nareenjima koja dobiva u vezi s tim. Njegovo je
pravo i dunost da sredstva za provoenje primljenih uputa odabire tako kako
to, nakon pomnog ispitivanja, zahtijevaju prilike zemlje da bi zabiljeili
uspjeh. Ako bi se dogodilo da primljeno nareenje proturjei takvom, po
dunosti steenom, saznanju, tada Kasche mora - ukoliko gubitak vremena ne
prouzrokuje tetu za politiku Reicha o tome izvijestiti ministarstvo da bi se
nareenje moglo preispitati te konano izdati. Takav postupak odgovara
praksi, nacionalsocijalistikoj dunosti i vojnikom obiaju. Konano nareenje mora izvravati.
Vrhovna direktivna linija za rad u Hrvatskoj sastojala se dosad u najjaem
angairanju Hrvatske u voenju rata. Do toga je u Hrvatskoj dolo u veem
obujmu nego u drugim slinim zemljama. Do toga je dolo uprkos politici
Italije i uprkos tekoj situaciji u zemlji zbog rata koji u njoj bjesni. To je
Kasche postigao upotrebljavajui sredstva koja je sm izabrao za tu svrhu.
Moglo se postii i mnogo vie, osobito poslije rujna 1943,.da nisu visoke
ustanove Wehrmachta i SS-a izvan Hrvatske esto odabirale druge politike
putove.
Mogunosti da uspije kao poslanik u svojoj djelatnosti temeljile su se prije
svega na povjerenju koje su mu ukazivali i s kojim je takoer mogao raunati.
Ako se vie vjeruje stranim emigrantima i problematinim agentima, bit e mu
onemoguen uspjean rad. Takvo stanje kao stalna pojava mora za nj postati
nedostojno i nepodnoljivo. Stoga mora zahtijevati da se ono ukloni.
Njegov odlazak s dunosti poslanika u Hrvatskoj imao bi u ovom asu
zasigurno negativne posljedice. Njegovom bi nasljedniku u poetku nedostaFr

PA Bonn, Nachlass S. Kasche, paket 10; prijevod: S. F. O d i , nav. djelo, str. 316-317.

jalo poznavanje prilika i politiko povjerenje koje je stekao Kasche. Zna,

meutim, da koritenje tih mogunosti, u iduim mjesecima ratnog razvoja
moe biti od odluujue vanosti. Stoga e se u interesu stvari pomiriti sa
stanjem koje je za nj osobno vrlo neugodno. Meutim, trajno je koristan
politiki rad nemogu u takvim okolnostima.
Samo se po sebi razumije da je sa svoje strane potpuno spreman da
svladaju neprilike koje je spomenuo. Ako je to izvan domaaja Kascheove
djelatnosti, mora zamoliti za istu spremnost da bi moglo uslijediti raiavanje.
Upravo tih dana polovicom svibnja 1944. kad se pod Kascheom uvelike
tresla poslanika fotelja i umalo se nije prevrnula, dravni sekretar u berlinskom ministarstvu vanjskih poslova Steengracht (slubenom biljekom od 23.
V 1944) 58 dostavio je ministru v. Ribbentropu Kascheov izvjetaj o in.
Mariju Mariiu zajedno s devet priloga. Marii je, naime, bio uhapen u
Zagrebu kao agent Abwehra, i poslanik Kasche - istie Steengracht - upozorava u popratnom pismu da iz priloga uvjerljivo izlazi na vidjelo injenica s
kolikom nepromiljenou njemake vojne ustanove primaju nekvalificirane
primjedbe o njemu kao poslaniku u Zagrebu i izvjetaje stranih agenata.
U spomenutom Kascheovom izvjetaju (Berlin, 12. svibnja 1944) 59 stoji da
mu je ministar M. Lorkovi predao osobno 6. IV 1944. spise koji se odnose na
M. Mariia. Lorkovi ga je pri tom obavijestio da je Marii prije nekoliko
tjedana bio uhapen zbog antidravnih izjava. Dolo je pri tom do sasvim
povrne intervencije H. Spitzera kome je Marii dodijeljen u vezi s djelatnou Abwehra. Inae se za Mariia nije zauzimala nijedna njemaka ustanova. Marii je nakon nekog vremena provedenog u zatvoru za koje
vrijeme nije uope bio zlostavljan samoinicijativno napisao pismo poglavniku koje Kasche u fotokopiji prilae. Istovremeno je M. pokuao preko
hrvatskoga policijskog agenta uputiti 7. IV 1944. pismo Spitzeru koje je agent,
meutim, predao svojim organima (nalazi se takoer u prilozima). Lorkovi
zakljuuje na temelju prednjeg da je M. iao za dalekosenim unutranjopolitikim ciljevima za koje je elio pridobiti Wehrmacht preko Abwehra. Kasche,
dalje, nabraja dokumente pronaene kod Mariia prilikom hapenja, izmeu
ostalog tri Mariieva pisma vojskovoi Kvaterniku i jedno Kvaternikovo
pismo upueno Mariiu. Lorkovi je nadalje obavijestio Kaschea da je M. u
toku presluavanja u vezi s pismom upuenom iz zatvora poglavniku izjavio
kako mu je admiral Canaris (ef Abwehra) rekao da je nacionalsocijalistika
stranka poslala na Jugoistok same loe elemente kao diplomate. Ako bi bilo
potrebno, njemakoj strani stoji na raspolaganju istrani materijal o Mariiu.
Kasche tim povodom zakljuuje da se iznova dokazuje injenica koliko umiju
spretni agenti iskoristiti slubene njemake ustanove za vlastite interese. Da
takvi agenti imaju osobno pristup do visokih njemakih nadletava, da im se
omoguuje da duboko zavire u poglede njemake strane i da im se vjeruje, ak
u suprotnosti s odgovornim njemakim poslanikom, sve to u sebi sadri
opasnosti koje se uope ne mogu pravo sagledati. Kasche u zakljuku
konstatira da je tom agentu (Mariiu) bio omoguen uvid u povjerljive
predmete i da su uinjene prezrive primjedbe na raun Kascheovih izvjetaja
kao poslanika Reicha u Zagrebu i politike Reicha koju ondje zastupa. Mora
stoga zahtijevati da se jednom zasvagda prekine s takvim postupkom i da se
58
59

AJ, T-120, rolna 724, St. S. Nr. 285 g. Rs.

Isti izvor.

odgovorni pozovu na odgovornost. Pripominje, na kraju, da je na rubu

priloga pravio vlastite napomene.
Marii u pismu poglavniku iz zatvora na Savskoj cesti60 opisuje uvodno
kako je poeo suraivati s Nijemcima dajui im podatke o jugoslavenskoj
avijaciji. Meutim, god. 1940. bio je uhapen i osuen od Suda za zatitu
drave u Beogradu na 15 godina robije kao frankovac i pijun. Njemaka
vojska ga je oslobodila iz kaznenog zavoda u Zenici 15. IV 1941. i on se vratio
u Zagreb 19. travnja bolestan i potpuno slomljen. Jo dok se nalazio u bolnici,
doli su Nijemci i poslali ga slubeno u Beograd i Berlin. Ponudili su mu i
njemako dravljanstvo i in potpukovnika u Abwehru. (Primjedba Kaschea
na rubu: Je li stvarno bio uinjen ovako dalekosean prijedlog?) Marii je
ponudu otklonio, a njemaka mu je strana zatim predloila da postane njihov
povjerenik (V-Mann) u nekoj vioj ustanovi u ustakoj dravi, to je
takoer otklonio. Boravei u Njemakoj, uo je mnoga razliita miljenja u
redovima stranke i vojske, pa i kritike na raun vodeih u NDH. Sve je to M.
zapisivao i biljeke davao poslaniku Budaku da ih preda poglavniku. Zapaanja o Njemakoj u toku 1942. god. davao je pismeno dru O. Turini i, kasnije,
takoer pukovniku T. Sertiu da ih dalje proslijede nadlenom mjestu. God.
1943. posjetili su ga u stanu Spitzer iz ureda Abwehra i Duka Milkovi i
zatraili od njega da ode na teren i prikuplja podatke o partizanima, to je M. i
uinio. Nato su mu Nijemci ponudili posao povjerenika kod Abwehra, to
je M. prihvatio i o tome obavijestio tadanjeg ministra unutranjih poslova
A. Artukovia. Samo se po sebi razumije pie Marii poglavniku da je
tako mogao saznati mnogo toga o djelatnosti i namjerama Nijemaca unutar
granica NDH, kao i o njihovu mijeanju u domae odnose i daljnji politiki
razvoj. Spomenuo je i povjereni zadatak da otputuje u Berlin efu Abwehra da
sazna kakav stav zauzimaju prema Hrvatskoj seljakoj stranci i da dobije
upute o tome. Istovremeno da na povratku posjeti na Semmeringu Slavka
Kvaternika. U toku jednog razgovora povjerio mu je pukovnik Lahousen da je
njihova elja da se formira jedinstvena vlada u Zagrebu kojoj bi stajao na elu
Slavko Kvaternik, s tim da u njoj budu i predstavnici HSS. Tako bi jednim
udarcem istovremeno zadovoljili: ustae time to je Paveli na elu drave kao
njen ef; vojsku time to je vojskovoa opet aktivan; stanovnitvo time to je
Hrvatska seljaka stranka u vladi!
Na povratku je posjetio Kvaternika da bi ga obavijestio o prilikama u
domovini. Tom prilikom ga je vojskovoa upitao ne bi li se moglo neto
zapoeti s HSS i postoji li put da se spasi Hrvatska. Vrativi se u Zagreb,
referirao je o svemu ministru Artukoviu i tom mu je prilikom Artukovi
rekao da je takvo rjeenje najbolje i da je ak poglavniku predlagao da
Kvaternik bude istodobno predsjednik vlade i ministar oruanih snaga, to je
poglavnik, meutim, otklonio. Pokuao je (Marii) u skladu s njemakim
traenjem stupiti u dodir s in. Koutiem ili drom Torbarom, ali je bio
odbijen s napomenom da s ustaama nema kompromisa, jer su to nedavno
doivjeli u pregovorima. To je saopio Nijemcima i njemaka je strana od
njega zatraila da pie pismo Kvaterniku da sada on pronae izlaz iz te
situacije. Tako je M. i postupio, a Nijemci su po kuriru poslali pismo
vojskovoi.
{.) Sada dolazi sa strane Niemaca propovied nadbiskupa Stepinca u
pretres nastavlja Marii. Ja sam vidio tu propovied i nakanio sam
60

Isti izvor.

pismeno napasti Nadbiskupa radi toga njegovog-blago reeno netaktinog i

nepolitikog govora, meutim sam se odluio da odem osobno do njega i da
mu to predbacim i da ga upozorim na teke posliedice koje bi taj govor u
pokrajini, a ak i u partizanskim redovima kao promiba imati mogao.
Niemci su me isto molili da pokuam tu neto uiniti, a ujedno da vidim
kakovo stanovite zauzima Stepinac prama vladajuim prilikama. Ja sam
otiao Nadbiskupu i nakon obrazloenja mog dolaska uvidio je isti jednostranost svoje propoviedi, pa mi je stalno obeao, da e prvom prilikom onaj svoj
govor javno ispraviti i dati mu jedno tumaenje, tako da ga se ne bude
smatralo da je protivnik sadanjega dravnoga sustava. Ujedno smo tom
prilikom razgovarali o naoj politikoj unutranjoj situaciji, te sam mu ja
izloio ta i kako Niemci misle, koji bi najpovoljniji put bio za rieenje naeg
unutarnjega pitanja, te sam ga upitao dali nebi on mogao da utjee na
dr Torbara i Koutia da se konano izjasne i da postanu konstruktivni i
patrioti, jer emo ih inae popljuvati javno, jer da nisu reprezentanti kako (!)
tome hrv. selj. stranke ve Londona i Moskve. Izgleda ovo je imalo presudan
utjecaj i Stepinac se je izjasnio spremnim da bude posrednik u tome i da
omogui da se nae barem principielna baza rieenja toga pitanja. - I o mome
posjetu kod Nadbiskupa, pa i o rezultatu njegovom, obaviestio sam osim
Niemaca i Min. A. Artukovia, opet uvjeren da e on to Vama Poglavnie
referirati.
g.) Par dana iza toga - nastavlja Marii - dobio sam od Niemaca 2
pisma i to jedno za Koutia a jedno za Nadbiskupa Stepinca koje alje
Vojskovoa Kvaternik da im se urue. Zamoljen sam da to uinim i ja sam
Koutievo pismo predao dr Torbaru u pisarni dr Pernara, dok sam pismo
nadbiskupu odnio osobno. Nadbiskup mi je tom prilikom rekao da se nada da
e mi skorih dana moi rei neto povoljnoga jer da je on obradio dr Torbara
(koji je dosta tvrd), ali da je u dui patriota, pa neka pokuam govoriti sa
ing Koutiem. Ja sam tada imao sastanak sa Koutiem u kupalitu Terapija
jednoga utorka, a on mi je tada rekao da bi se moglo pregovarati u koliko je to
ozbiljno i to na sliedeoj bazi:
I Hrv. selj. stranka izjavljuje da nije pro London-Moskva ve da je za
vodstvo Fhrera i da je voljna konstruktivno i lojalno suraivati na obnovi
Europe pod vodstvom Fiihrera uz sliedee uvjete:
II a) Iz narodno politikih obzira putanje na slobodu dr VI. Maeka
b) Drava se ima proglasiti republikom
c) Sabor na bazi 1938. god. sa virilistima
d) Donoenje ustava
e) Doivotan glavar drave dr Ante Paveli
f) Suradnja u vladi Vojskovoe Kvaternika Slavka
Dr Maek odrekao bi se uslijed starosti i nemoi svakoga javnoga politikoga rada u tome sluaju, i to putem javnosti, da se time odkloni svaka
zabuna ili promiba.
Ovo je izjavio ing Kouti suglasno sa dr Torbarom i Nadbiskupom, te je
svaku drugu akciju dr Andresa, Smoljana i Pernara proglasio nevaeom.
Ova izjava prvaka b. HSS podudarala bi se pogledima Niemaca i slina je
onome priedlogu koji je imao Vojskovoa Kvaternik, a taj sam mu ja poslao,
time je naime traenje njemakog vodstva Abivehra bilo postignuto u glavnome, to navadam prama izjavi gen. Lahousena za mog boravka u Berlinu.
Ja sam o tima priedlozima obaviestio odmah Niemce, a i g. min. Artukovia.

U ime Abwehrstelle naloio mi je tada g. Spitzer da o tome obaviestim

odmah Vojskovou a oni e radioteleg. javiti u Hauptabwehr, a pismo isti dan
kurirom poslati na Semmering.
Ja sam to uinio, pa sam nakon tri dana dobio odgovor od Vojskovoe, a
Spitzer mi je saopio da idui dan odlazim samovozom u Berlin i neka se
spremim. Ja sam o svome odlazku obaviestio g. Min. Artukovia pa smo se
prije toga trebali jo jednom sastati, ali je g. Ministar imao taj dan sjednicu
vlade i tako nisam doao vie s njime u dodir prije moga polazka.
Ja sam tada posjetio Nadbiskupa po nalogu Spitzera i rekao za moj put a
isti mi je tada predao jedno zatvoreno pismo za Vojskovou.
h.) Idueg jutra odpremio me je Spitzer samovozom u Njemaku, imao
sam njemake vojne isprave.
h. 1). Na Semmeringu sam imao sastanak sa Vojskovoom, kod njega je
tada bio Gen. Obst Strezius.61 Vojskovoa je pokazao iv interes za stav b.
HSS pa je bio naveo da ima baza za konstruktivan rad i da nee doi kod nas
radi toga do proglaenja Okupationsgebieta za vrijeme trajanja rata, kako
je to njem. vojno polit, vodstvo imalo u namjeri. Na Semmeringu sam ostao 2
dana i tada sam bio pozvan u Wien.
h. 2) U Wienu sam bio kod Sdost Abwehra puk. grofa Maronija, isti mi
je pokazao navedeni nacrt za pregovore koji je primio od zagrebakog
Abwehra, te me je pitao dali to stoji? Ja sam to potvrdio, a tada mi je rekao da
u putovati u Berlin dok od tamo stigne za to uputa, a dotle neka se stavim u
vezu sa nekim Klobucarich (bivi nadsavjet. redarstva, a inae prijatelj generala Perevia)62 pa da s njime posjetim dr Frauenfelda Gauleitera i osobu
povjerenja Gbbelsa, a i slovakog gen. konzula Vavru.
Klobuarich je u Beu u slubi Abwehra, te je njihov glavni pouzdanik za
Hrvatsku, a ujedno je njihov kurir za Vojskovou i za Petu glavna veza.
h. 3) Bio sam kod Gauleitera, te sam vidio da imade iste poglede na
situaciju kod nas kao i vojska, to se razlikuje od Neubacherovih izvjetaja,
koji stoji na mogunosti balkanske zajednice, a na nae prilike gleda sa
slovenakoga gledita jer je mu je (!) tast Slovenac.
Isti je znao da je jedan pokuaj mistifikacije uinjen u ime hr. selj. stranke i
to u Trstu kod ulazka njem. vojske. Inae nas smatra nesposobnjacima i u
velike opasnim po uljudbu jer to i sami, kako se kae, dokumentiramo sa
sivom knjigom i slikopisima njemakih asnika. Osim toga rekao je da smo i
arlatani politiki, da oni znadu dobro za rad dr. Koaka u Peti, i za stvaranje
katolikog bloka Maarske Italije s Hrvatskom s jedne strane, a da Lorkovi
pregovara sa Srbijancima opet s druge strane pa da elimo sjediti na dvije
stolice, a da neznamo da nas oni Niemci mogu u par sati uiniti njima
podlonima, a onda je odzvonilo korupciji, pljaki i masonskim metodama
koje kod nas vladaju u Hrvatskoj. Nadodao je: mi se rtvujemo i krvarimo za
sve Vas, nismo se paali u Vae prilike a Vi nas muke iza lea ubijate, izgleda
da su Vai radnici kod nas ovdje jedini estiti elemenat to ga imate, a mi opet
imamo nesreu da smo s Vama suvie solitarno (?) postupali. Nakon toga mi
je rekao da e me najaviti kod Min. Gbbelsa kada putujem u Berlin, pa da mu
to Klobuarich javi.
h. 4) Nadalje sam posjetio i gen. konzula Slovake Vavru zajedno sa
Klobuariem. Vavra izgleda da je izvanredno informiran o naim prilikama a
61
62

Alfred Streccius, komandant vojnog okruga Wehrmacbta.

Beno Klobuari, bivi a.u. oficir i stari frankovac.

i osobno pozna Hrvatsku i mnoge ljude, ing Koutia visoko cijeni kao
umnoga politiara irokih koncepcija i smatra ako se Kouti opredijeli za
suradnju da e to biti iskreno i da e imati uspjeha. On da je u vezi sa
Koutiem ve dugo godina i smatra da Kouti nebi rije pogazio, jer da je
poten.
Nadalje je izjavio o atentatu na generala Prpia, a to je uo od gen.
atloa, da je atentat naruio pukovnik Hereni, jer da je Prpi znao neke
stvari koje su dotinoga teretile i kompromitirale, te da je general Begi neto
o tome znao ali da je utio. Rekao je nadalje da se iz izvjetaja njihovog
poslanstva u Zagrebu vidi da kod nas vladaju kaotine prilike, pa je dao kao
primjer Slovaku, siromanu i malu ali politiki i privredno sreenu, pa zato
se mi nismo na njih barem ugledali, a ne da kopiramo faizam i nacionalsocijalizam kao u onim stvarima koje nama i naim ivotnim uslovima ne odgovaraju. Ujedno je izjavio da se Dido Kvaternik nalazi u Slovakoj i da oskudno
ivi.
Napomenuo je neka se upozori g. konz. Karia63 da ne krnji ugled time
to se govori da prodaje mjeseno na desetke tisua cigareta i verca salame (?)
u Hrvatsku.
Prije odlazka moga jo je rekao da e on isto Niemcima preporuiti da
postupaju taktino u Hrvatskoj, budui sam ga obaviestio o nasiljima erkeza
pod njem. zapovjednitvom.
U Beu sam po nalogu efa Abwehra bio stalno u pratnji Klobuaria,
kome je tada prispio neak gen. Perevia te mu od istoga donio i pismo.
i.) Klobuari me je nekoliko puta odveo u Abwehrkmdo, pa mi je tamo
pokazano slijedee:
Izjava nekoga Godine64 da je za hrv. Ministre prenaao novce i dragocienosti u vicarsku. Nadalje izvjetaj da Poglavnik ima 8,000.000 fr. u vicarskoj.
Izjava Joze Jakupia, da i Min. Koak govori da je Poglavnik nesposoban
dravnik, ali da za stvaranje imetka vani ima dara. Ovo tvrdi isto i sam
Klobuari jer da je on sline primjetbe uo osobno u Peti od Koaka, a
ujedno je to potvrdio i mladi Sarkoti65 te ga Radovan u ijem se drutvu
Koak dnevno nalazi. Tom prilikom nosio je i jedno pismo od Koaka za
Kvaternika.
Zabiljeka da se min. Lorkovi vodi kao salon-komunista i anglofil, a
njemako prijateljstvo njegovo da je samo maska.
Izjava Joe Matoia dana u Zgb. da su za Poglavnika spremljeni avioni i
preko 100 putnica za inozemstvo.
Izvjetaj da su puk. Hereni i Tomi u Peti uapeni i da je kod njih
naeno 40.000 peng.
Izvjetaj da je Tarle 66 odnio za dr Milu Budaka 30.000 franaka u Zrich.
Izvjetaj o Min. Vraniu da je primao od Talijana na Rijeci goleme svote
novaca, a da mu je brat dobio goleme koliine tekstilne robe u talij, vojnim
magazinima.
Andrija Kari, generalni konzul NDH u Beu.
Ante Godina, satnik PTB-a za vrijeme rata, umijean u marsejski atentat na kralja
Aleksandra, neko vrijeme ef Ustake nadzorne slube u Zagrebu, suprug lijepe plavojke Stane
Godina roene Versa, ovjek najveeg povjerenja A. Pavelia.
,
65 Sin generala Stjepana baruna Sarkotia, zemaljskog poglavara Bosne i Hercegovine za
vrijeme rata 191418.
66 Marko Tarle, slubenik ustakog ministarstva vanjskih poslova.
63
M

Bilo je jo toga no nemogu se na sve sjetiti. Nadalje popis osoba u Zgbu

koji su vee koliine idovskog imetka u dragocjenostima, novcu, slikama i
t.d. prisvojili, a medu istima zapazio sam i ime savezniara dr. tajnika Seitz-a.
Nakon par dana pozvan sam da putujem u Berlin u (neitka rije) Abwehr-kommdo.
j.) Doao sam u Berlin, no budui se je admiral Kanares (Canaris)6
nalazio u Finskoj morao sam ekati na njegov povratak. Kanares (Canaris) je
vrhovni ef svih Abwehrstelle, te lan vijea Fhrerovog Hauptquartier a.
Meutim je javljeno da se admiral nee tako skoro povratiti, to me je gen.
Lahousen uputio sa zrakoplovom u pratnji jednoga gentb. majora na iztok.
k.) Nakon vonje od res. 4 sata stigao sam tamo te sam smjeten u jednoj
od zgrada u toj umici.
Kako je ve bilo dosta kasno, to sam poslije veere imao I. sastanak sa
admiralom Canarisom.
Admiral je imao sveanj podataka, koje mu je donio onaj major.
Prvo mu je bilo da stavi pitanje, dali obaviest da bi se sa selj. strankom
moglo ozbiljno i konstruktivno suraivati, t.j. jeli onaj nacrt kao osnovka
pregovora to je dojavio Zgb. vjerodostojan.
Ja sam odgovorio da su mi one punktacije dane iz ustiju samoga
ing Koutia koji da je reprezentant stranke. Admiral je izjavio da je ovo za
svakoga razumnoga ovjeka prihvatljivo, pa da je i Reich jedna vrst republike
kako je ba u to vrieme i Min. Gbbels u svom govoru naglasio, a da je i u
Italiji republika, pa da se time ne krnji nita ustatvo, te da ti zahtjevi nisu
prevratniki ili buntovniki.
Pitao me je kako se osjea tjelesno i duevno Vojskovoa Kvaternik i
pokazao mi je njegove predloge za reorganizaciju vojske i planske privrede,
koje da sada Canaris prouava.
Nadalje mi je isto rekao kako imade strane obaviesti o nama Hrvatima da
smo materijaliste bez truna domoljublja, nabrajao je podatke koje ima, pa je
rekao meu inim na Fhrer je u skromnoj kuici s nama, a Va Poglavnik
imade mnotvo dvoraca i vila, meni izgleda da je to sve pod uticajem supruge
koja je ostala prava mentalna idovka, te da je ona mnogo dopriniela da se i
onako bolestan zaneenjak Eugen Kvaternik sasvim pokvari, te da je ono par
sto kila zlata te krinja dragulja jo uvijek premalo to je Dido Poglavniku
donio, te da li Poglavnik u dokolici jo uviek broji zlatnike?
Nakon toga izjavio je da je izgleda Koak koji je u vezi sa masonerijom
glavni pokreta svih prilika i neprilika u Hrvatskoj, a Lorkovi je samo njegov
trohman, jer da taj jo nije nita svoga dao. Uope da smo strani ljudi jer
iako na poloaju, samo izvan domovine gdje se ute sigurniji daju takove
izjave da je teko stvoriti mnijenje da se sa Hrvatima moe poteno i lojalno
suraivati. N.p. sam ministar Navratil da je u gl. stanu izjavio da on nema
jednoga dobronamjernoga ovjeka u vladi s kim bi mogao suraivati.
Drugi pak ministar dri mjesece u svom stanu komuniste i vozi ih svojim
samovozom, sluaj dr Lorkovi i sestra dr Gregoria.68
Upitan sam dali znadem neto o katolikoj uniji Koakovoj, ja sam
odgovorio da sam ve u Zagrebu o tome pitan od F III i da sam si onaj
izvjetaj prepisao, ali neto stvarnoga neznam.
Nakon toga sam bio odputen i nastavili smo sutra dan.
67
68

Admiral Wilhelm Canaris, ef Abwehra njemake VK.

Ovdje se radi o Marini Gregori, supruzi a ne sestri dra Gregoria.

Drugi dan bio je razgovor o partizanima te o naoj vojsci ustaama i

domobranima.
Tom prilikom je predbacio admiral da se domobrani predaju partizanima,
a gros ustaa da paradira po Zagrebu. Ja sam odgovorio da neka Niemci
stvore kod nae vojske onakove uvjete naoruanja, odiee te hrane kao to
imaju njihovi vojnici, pa da e onda vidjeti kako se bori, ali bez oruja se niko
boriti nemoe. Nadalje sam im rekao da oni jo do danas neznaju voditi
guerilski rat, i da to u glavnome nae trupe rade a onda dolaze Niemci na red
tek.
Konano sam mu dao iscrpan izvjetaj o stranim nasiljima erkeza i
Kozaka, kako pljakaju sela, vjeaju mukarce, a ubijaju ko im se protivi i
rijeju, te siluju ene bile mlade, djecu ili stare babe, to da ine u isto mirnim
selima gdje nikoga od Partizana nema, pa ak i u njem. selima.
Ujedno da se pazi kada se naa mjesta bombardiraju, da ne strada nekrivo
a ono partizansko ostane poteeno. Odgovorio mi je da su oni dobili od hrv.
vlade toan popis mjesta gdje nema ustakih dunosnika, da je to Titos-Gebiet
(Titovo podruje) i da oni to bombardiraju.
Nakon toga doao je i maral Keitel sa jo jednim gosp. u civilu; to je bio
jedan od visokih funkcionera Fiihrerovoga stana i ureda.
Keitelu sam ponovio ono o partizanima o vojsci i potrebi veeg naoruanja
te o zlodjelima erkeza. Keitel me je upitao za razlog kako to, da legionari te
oni u SS trupama i u Stockerau oboavaju Kvaternika, te da su to u Njemakoj
najizvrsniji vojnici, a im se povrate u Hrvatsku nevaljaju kroz 14 dana nita,
te zakljuuje da nema pravih ljudi koji bi te vojnike dalje vodili. Maral je tada
otiao te sam ostao samo Canaris, onaj grof sa bradom i ja. Sada je ponovno
upozorio Canaris da do reda u Hrvatskoj mora doi i da se mora stvoriti neto
konstruktivnoga da se polui donekle zadovoljstvo, jer u inom sluaju budui
su vojni interesi Europe u naoj dravi silno vani kraj 700 km obale morske,
a isti su ugroeni, to ako nee milom, a ono silom uslijediti ono to e nam oni
onda diktirati. - Nadalje da budem 8.1. 1944. na Semmeringu ili u Beu, te da
u tada biti primljen od Fiihrera, koji e itavu stvar prouiti i stvoriti
odluku.
Neka pozdravim Kvaternika i neka zaboravim gdje sam bio i s kim i ta
smo govorili do daljnjega. Ja sam zamolio da poem kui jer da se ne osjeam
dobro, a da u po mogunosti biti u odreeno vrieme na odreenom mjestu, te
sam tada u pratnji onoga istoga majora odletio u Berlin, bio jedan dan u
O.K.W. (Vrhovnoj komandi) pa onda odputovao u Be gdje mi je pukovnik
grof Maroni javio da neka idem na Semmering.
1.) Stigao sam na Semmering nastavlja Marii svoje ispovijedanje
Paveliu te sam javio Vojskovoi ono to mi je naloeno, t.j. da u morati
doi 8. I. opet gore u gl. stan te da e i on biti pozvan u stvari njegovih vojnih
izvjetaja i priedloga. Tamo sam po prvi puta vidio jednoga naega asnika,
bojnika Hoevara kod Vojskovoe.
Hoevar je doonda bio kod naih vojnika u Stockerau te je tada ba bio na
oprotaju jer da putuje na novu dunost u Hrvatsku. Vojskovoa mi je
prilikom moga odlazka u Zagreb dao jednu svoju sliku sa posvetom za mene.
Ovaj puta me je Vojskovoa zamolio da posjetim Nadbiskupa i da reem da je
on sa onim priedlogom sporazuman, te da se nada da e u Boju pomo, te sa
69

Domobranski bojnik (major) Ivo Hoevar.

razumijevanjem i dobrom voljom sa obiju strana biti uinjeno najvee i

najljepe djelo konanog umirenja i spasa mile domovine Hrvatske.
Ja sam odputovao 19./I. (oigledna pogreka: 19. XII - primjedba B. K.) u
noi put Zagreba, te sam stigao 20. prije podne u Zagreb.
m.) Jo isti dan posjetio sam g. dr Artukovia pa sam mu iscrpno rekao
sve to sam uo i vidio u Njemakoj i na kome mjestu. Ministar me je zamolio
da mu dadem jedan opis utisaka, a da o negativnim stvarima kaem openito,
a ukoliko bude potrebno da naknadno pismeno ili usmeno nadopunim pa
makar i ono o Poglavniku, to e mi ve on saopiti. Rekao sam dr Artukoviu
da u morati 8. biti opet gore u Njemakoj nato mi je dr Artukovi izjavio da
emo se do tada jo ee vidjeti. Tom prilikom se je g. Ministar ljutio i protestirao kada sam mu spomenuo da ga Niemci meu u grupu Lorkovi-Koak-Artukovi (uz Predovi-Debeli), jer da za to nemaju nikakovog opravdanja.
Ujedno sam rekao dr Artukoviu da nebi imao kakovih neugodnosti to
mu to iznaam i to idem Stepincu i Torbaru, a on mi je dao asnu rije da je to
samo dobro to radim i da on Poglavnika redovno o svemu obavjetava, a
kada bi nastupio mogue kakav obrat u situaciji, jer politika je jedna udna
stvar, on bi me odmah obaviestio i omoguio da se momentano uklonim iz
opasnosti, dok nebi stvar legla.
Sada sam bar sa te strane bio siguran, samo sam se bojao da Niemci ne
saznaju da ja sve javljam za Poglavnika pa da me oni ne likvidiraju.
Posjetio sam Nadbiskupa, te sam mu izruio Vojskovodine pozdrave, i
javio da neka kae dr Torbaru da bi se one punktacije mogle uzeti za poetak
pregovora, a Stepinac je izjavio, da su svi spremni na najvee rtve i ustupke
samo da se jednom rijei i dokona na unutranji jaz.
Predao sam i Marku Oaniu sliku Vojskovoe, i ujedno mu saopio
stvari tiue se Poglavnika u nadi da e ih on na to visoko mjesto i dostaviti.
Poslije Boia sam obolio na upali plua koju sam sa gripom vukao jo na
putu, te sam bio prekinuo sa svakom djelatnou jedino sam poslao Vojskovoi kratko izvjee o spremnosti i portvovnosti h.s. stranke, pa sam mu
javio da sam bolestan i da neu sigurno moi u naznaeno vrieme putovati. Na
to pismo primio sam odgovor u kome mi Vojskovoa zahvaljuje na portvovnosti i domoljublju. (Primjedba Kaschea: Govoriti o Seljakoj stranci je
besmisleno pretjerano. Radi se samo o maloj Koutievoj grupi, a i kod nje
samo o jednom dijelu.)
Na 13. I. ustao sam iz kreveta te sam 14. bio vani i tu sam u Domu sastao
sina Predsjednika vlade i njemu rekao to se u Peti govori o Poglavniku
mislei da e on to ocu kazati a ovaj Vama Poglavnie.
Dne 15. I. bio sam kod Min. Artukovia i javio im da mi je od Abwehrsteile javljeno ako mogu putovati u utorak t.j. 18. I. o.g. neka se spremim,
Dr A. me je zamolio da stoga razloga doem k njemu u ponedeljak dne 17. I.
o.g. radi dogovora i moga vladanja vani.
Dne 16. I. o.g. u 5h ujutro doli su organi glavnog ravn.(ateljstva) za javni
red i sigurnost te su me uhitili i predali na Savsku cestu, a do dananjeg dana
nisam bio presluan, ve sam ovdje bolestan i slomljen u tekoj neizvjesnosti, a
obitelj mi stradava.
Meu prilozima nalazi se Mariievo pismo Spitzeru sa Savske ceste (7. II
1944 70 ) u kojem navodi da je tog dana sastavio za poglavnika memorandum u
kojem je prikazao svoje djelovanje u NDH.
70

AJ, T-501, rolna 724.

Zanimljivija su tri pisma to ih je Marii iz Zagreba poslao Slavku

Kvaterniku na Semmering. Prvo (Zagreb, 4. studenoga 1943 71 ) glasi ovako:
Sretno sam se vratio u Zagreb, te sam odmah u skladu naega razgovora
poeo pipati puls stanovitih krugova H.S.S. Jasno je da sam tu nastupio skroz
rezervirano da vidim kakovo stanovite isti zauzimaju danas, te sam nakon
svih tih razgovora poao direktno na samu stvar.
Kao bazu razgovora uzeo sam memorandum koji Vam po g. Milkoviu
takoer aljem. Da me bolje shvatite ja sam time htio da vidim kako ista gg.
reagiraju na to, tim vie jer je memorandum pisan i mora biti samo jednosmjerno shvaen, a to je, sve reforme sve i najvehementnije promiene ima da se
usklade sa europskim novim poredkom, t.j. ve samim time ukazuje se
neminovna i iskrena suradnja sa Ve. Njem. Reichom.
Ono to sam oekivao dogodilo se je, a to je dobar omen, naime bio sam
upitan a tko nam jami da to nije samo jedna asovita podvala da se nas sa
ovakovim zahtjevima bolje reku sa tim priedlozima nebi namamilo na tanak
led, te nas kao veleizdajnike strieljalo?
Dakle jedno je postignuto, led je probijen, jer im je stavljen ovakav
opravdan prigovor, jasno je da bi se na toj bazi uz potporu Fhrera moglo
stvoriti drugu situaciju i izvesti na prepaeni Narod iz toga kataklizma.
Jedno je ali nesumnjivo i u tome nema nikakvih ustupaka: ako preuzmemo sa svim pregnuem ovu dunost na sebe i kao asni ljudi moramo da
drimo zadanu rie (time je oznaena ova preorientacija H.S.S.) to hoemo
nov sistem nov poredak i nikakvoga kompromisa sa bivim nosiocem reima,
ak i njegova osoba PODNIPOTO nemoe ui u bilo koju kombinaciju. To
je jedan uslov koji je neprieporan i od koga se ni u kome sluaju nebi odustalo.
A sada je pitanje tko bi u V. Nj. Reichu osim samoga Fhrera bio mogu da to
dozvoli, jer je i danas jo naalost Wilhelmstrasse (njemako ministarstvo
vanjskih poslova) po Kasche-u i njemu slinima o naim prilikama protivno
orientirana.
Ovo bi uistinu trebalo najprije najhitnije servirati Hitleru, rastumaiti mu
sadanje stanje i upozoriti, da je ako ovo uslijedi neminovna posljedica
povratak svih hrvatskih partizana i zelenokadraa, te da je na taj nain u
korienu uguen svaki daljnji pokuaj sabotae i terorizma na najveem dielu
nae domovine. Predznaci govore da bi u tome sluaju sve ovo bilo u roku od
najdulje 3 mjeseca likvidirano, a ta bi to znailo konano i za samu
Njemaku. Zadovoljan Narod pohrlio bi na obranu svoje domovine, te se nebi
trebalo bojati iskrcavanja na naem moru, niti bi tolika snaga Njemake bila
vezana, ve bi imala elastinu formu.
Ja dvojim da u dobiti opet vizu za put u Njemaku jer M. L. (Mladen
Lorkovi) kao resorni ministar nee sigurno to dozvoliti, pa sada neznam
kako i na koji nain bi se moglo neto konkretna poduzeti, jer odavde nije
nita sigurno niti preko ovdanjih Niemaca jer bi oni to sve transformirali
prama svojim eljama, da nebi doli u koliziju sa svojim prvanjim izvjetajima i mogue toga radi bili pozvani na odgovornost.
Ako bi Vi Vojskovoo pripremili teren t.j. bili htjeli pokuati da vidite
mogunost direktnih razgovora, bolje reku bili takovi bili prihvaeni onda bi
stvar dola u najkraem vremenu do svoga okonanja.
Ja Vam moram jedno napomenuti isto iskreno bez ikakovih skrivenih
namisli da se o Vaoj osobi u glavnom vrlo dobro izraavaju te da po svemu
71

Isti izvor.

raunaju na Vau suradnju. Tako je napravljen i onaj delikatan prelaz o kome

smo razgovarali. Ja sada nemogu dalje nita poduzimati jer nebi htio da
eventualno neto prejudiciram i time pokvarim, a neizrecivo je hitno sve to.
aljem Vam priedlog u glavnim linijama da vidite ta bi se trailo, a ta
prualo, pa da znadete udesiti Vae ravnanje prema tome.
Molim Vas Vojskovoo postupite kao Hrvat koji ste i ostajete onda sam
siguran da emo uz Boju pomo isplivati iz te kloake. Ako imate koga
poaljite mi hitno Vae ev. topogledne upute a ja u ih onda na pravo mjesto
dati. Mogue do odlaska g. Milkovia bude jo ta to u javiti.
Drugo Mariievo pismo Kvaterniku (Zagreb, 6. XI. 1943 72 ) glasilo je
ovako:
U prilogu aljem Vam i jedan priedlog koga sam sam sastavio i kapacitirao selj. stranku da ga kao takova prihvati.
Vjerujte imao sam muke i morao sam se zaloiti svim i svaim da te ljude
nauim konstruktivno misliti. U utorak imao bi da doe iz Berlina jedan
opunomoenik, koji bi se preko mene stavio u direktnu vezu sa s. strankom.
Ja bi na svaki nain morao u meuvremenu doi u osobni kontakt s Vama
te stvar tako dalje voditi da Vi budete nosioc novoga stvaranja, jer nemoe se
zamisliti one ljude preputene same sebi, jer bi isti poinili odmah u prvo
vrieme nesumnjivo velike taktike pogrieke i time odmah u poetku ugrozili
pravilan tok razvitka. Vi ete me sigurno odmah shvatiti, jer ja polazim sa
stanovita da ovi novi ljudi nemaju pojma kako i na koji nain se ophodi sa
Njemcima, pa ba da se to predusretne potrebna je kolosalna delikatnost, a
njima se to nemoe napreac rei jer bi se mogue outili omalovaeni, a za
poetak je mir i nepomuenost odnoaja glavno to se mora poeliti i
sprovesti.
Mogue bi bili u svojim dravnikim SPOSOBNOSTIMA jer oni misle da i
te posjeduju u velikoj mjeri (u to ja iskreno govorei sumnjam) povriedeni, te
bi smatrali svaku korekturu kao neto poniavajue.
Mislim da ete s time biti svakako sporazumni, jer nije samo dobra volja i
potenje dostatno u velikim momentima ishoditi maximum probitaka, ve tu
treba i izvjesan takt i poznavanje NIEMACA, a to svakako ovoj gospodi
manjka.
Mogu Vam javiti da to se Vae osobe tie neete moi da sa sebe otklonite
aktivno sudjelovanje u buduem radu vlade jer ja sam to tako udesio kao
conditio sine qua non i to ba sa njihove strane, malo sam im bio berlegen
no bolje da misle da su sami neto iskonstruirali nego da su pod dojmom da su
podueni, glavno je da poteno kane i to je dosta i mnogo.
Kada ovo sve budete rezumirali, onda mislim da ete nai potrebu da se o
daljnem toku ispravnoga postupka dogovorimo i da me u tome sluaju
zatraite preko Spitzera a ja u svakako odmah dojuriti k Vama. Molim Vas
Vojskovoo, ako nemate odmah kurira, pa ako nakanite poslati Duku u
Slovaku, onda poljite njega brzo natrag, jer sada se nesmije nijedan momenat propustiti i stvar temeljito sa Bojom pomoi dokonati.
Nadam se da je memorandum u glavnome prama Vaim pogledima, ali
sam siguran u jedno da ste apsolutno suglasni s time SVE JE ZA HRVATE
ZAMJENIVO - OSIM HRVATSKOGA NARODA I HRVATSKE DRAVE,
pa sa dobrom voljom i potenom suradnjom sa Niemcima moemo jo te sve
72

Isti izvor.

ljute rane i nedae ako ne sasvim eliminirati a ono barem ublaiti, i Narod
dovesti na put asti i konstruktivnosti.
Molim Vas da mi hitno poaljete Vae priedloge i da me po potrebi isto
tako hitno pozovete do Vas.
Tree pismo in. Mariia Kvaterniku nosi nadnevak: Zagreb, 19./XI.
1943. 73 i ovako je sastavljeno:
Milkovi mi je predao ona Vaa 2 pisma, pa sam ih lino predao.
Nadbiskup Vas daje mnogo pozdraviti, te e Vam po meni idui puta poslati
pismo. Ja sam ga na kojeta upozorio, pa je isti obeao da e i sa svoje strane
djelovati na Torbara jer oni su svojta, a i inae su u vrlo dobrim odnosima.
Upozorio sam ga ujedno i na veliku manjkavost njegova govora, koji se moe
vrlo jednostrano tumaiti, uslijed neizraenoga stava naproti partizana, pa se
isti danas na velo komentira i tumai, kao da se je Nadbiskup apsolutno
priklonio shvaanju partizana te se u tu svrhu i sa takovim ciljem i promie.
Nadbiskup je uoio to, te mi je sveano obeao da e za kratko vrieme i prvom
prilikom iznijeti ovako javno svoje stanovite, da se izbjegne ovakav izopaeni
komentar i negativnu promibu.
Iz Berlina ima da doe neko u najkrae vrieme do ponedeljka ali moje je
miljenje da se na taj nain vrlo malo ili ak nita postii nee, sve ovisi o tome
s kakovim e punomoima ta osoba nastupiti, doe li samo u informativne
svrhe tada uope nee doi do konkretnih razgovora, jer su ta gospoda vrlo
zaplaena i nee reskirati da ih nakon svega jo i obezglavi.
Ja ih potpunoma razumijem, oni nemogu u nikomu gledati prijatelja dok
Dr. Maek biva izvrgnut ovako neovjenom postupku za koji Nijemci vrlo
dobro znadu, pa da budu samo neki subjekat za opipavanje pulsa to oni
sigurno nee dopustiti. U principu je sve tako ureeno da se samo na
kompetentnome mjestu i faktoru iznese priedlog i da se pregovara, ali i to
samo bez bojazni kakovih posljedica sa strane vladajuih ovdje. Ja snaam
sada jednu vrlo veliku odgovornost spram tih naih ljudi, i ako vidim da je to
t. jest linost koja bi imala doi samo nekakav surogat, ja u nai ve
prikladan nain da do kontakta ne doe, jer takav nebi sa one strane bio niti
poeljan a niti prihvaen. U tome sluaju rade ja sam snosim sve konzekvence
naprotiv Nijemaca, pa neka o meni misle ta god ih je volja. Ja neu nikako da
me jedna strana eventualno bude gledala kao jednoga provokatora ili plaenika Nijemaca. Nai prijatelji uzeli su ovu stvar kako sam im ja predloio vrlo
ozbiljno i seriozno, ja sam ih sam upozorio da e u toj stvari biti apsolutno
iskljueni neki posrednici od strane Nijemaca, koji bi tek stvar imali razraditi i
tada plasirati. Ja osobno imadem isto mogunost da dadem priedlog izravno u
ruke najblieg suradnika od Fhrera bez bojazni da bi isti poao kojim drugim
putem. Vjerujem isto da Vi Vojskovoo isto to moete, pa onda sam isto
ovima ovdje i rekao, tako bi sada neki pokuaji samo ili neki samo informativan razgovor bio isto deplasiran.
U samoj stvari imalo bi se ba s Vama jo kojeta uglavit ali to sve pismeno
neide, to se mora samo direktnim doticajem postii, jer sam ba zamoljen da
to uinim, no neznam jo ni sam kako i kada bi to moglo biti.
Bilo bi jedino dobro da me Spitzer prebaci a eventualno i jo nekoga od
njih, mislim da bi ih na to mogao nagovoriti, pa bi se tada sve definitivno
moglo zakljuiti.
Inae su ovdje u samome vladinom taboru same pociepanosti, postale su
71

Isti izvor.

neke grupe i grupice tako na pr. Grupa Budak; Koak-Lorkovi; Prof.

Orani; Bosanska Mandieva; Tortieva; i da bude jo ljepe i Seitz kua da
stvara jednu grupu. Buli se dri afara kao pijan plota pa sada moete da si
stvorite sliku ovdanjih prilika u vladinom taboru.
Nijemci prave i nadalje netaktinosti i gluposti, ali je najalosnije da sve to
pada na grbau ove nae jadne Hrvatske i toga propaenog naroda.
Za P.(avelia) proirena je viest, da Fhrer imade u njemu najodanijega
suradnika i da mu bezgranino vjeruje, pa sada pomislite sa kakovim preosjeajima treba da se pristupi nekim pregovorima, kada se ovo kao najvjerodostojnije uzimlje.
Mene osobno sve te viesti nemogu izbaciti iz koloteine, jer poznam prilike
vani poznam i miljenje mjerodavnih, pa sam siguran da nije bio neko
svemogu pa da to miljenje u roku od par dana tako preokrene. No ima ih
koji to neznaju, pa je teko tada s time operirati, jer takovih specialista (ali
samo da sebe dignu i neto uiare) za poznavanje prilika ima ovdje bezbroj:
'oni koji samo iz najpouzdanijih vrela crpe' i s toga razloga je oteano. Ako
vidite da me trebate, izvolite u tome smjeru javiti a sada izvolite primiti mnogo
iskrenih pozdrava od odanoga Vam
ing. M. Mariia.
Ustaka policija prilikom hapenja dokopala se i jednog pisma Slavka
Kvaternika Mariiu sa Semmeringa, 12. XI 1943. 74 Kvaternikovo je pismo
glasilo ovako:
ujem o Vaim i Vaih drugova nastojanjima za koncentraciom svih
zdravih snaga Hrvatstva. Ovo je jedini izlaz iz teke sadanjice i spas narodnog
i dravnog ivota.
Tvrdim, bez obzira na izlaz rata, da e opstati samo onaj narod i drava,
pa dolo to dolo, koji je organiziran, jedinstvene fronte i jedne volje. To
vriedi za nas Hrvate vie, nego za ikoji drugi narod, obzirom na na meunarodni poloaj i injenicu svojatanja naega narodnog podruja sa svih strana i
po svim susjedima.
Tako gledaju na na poloaj i svi nai prijatelji u inozemstvu.
Dunost mi je, da sve upozorim o uvjerenju naih prijatelja da bi mogao
doiviti na narod i drava najveu katastrofu, ako stanje ostane ovakovo
kakovo jest. Naa budunost moe biti sjajna, ako se sada u zadnjem asu
snaemo, ali ona moe biti gorka gora, nego ona iza pada na Petrovoj Gori,
ako ustrajemo i dalje u razornosti i neslozi.
Izgubljeno je dragocieno vrieme, ono prolazi neiskorieno i dalje i radi
samo proti nas.
Moje je osvjedoenje, ali i svih naih prijatelja, da bi pokojni predsjednik
Stipe (Stjepan Radi) ve davno pronaao izlaz i zaustavio srljanje naroda i
drave u propast.
Glavno je sada obzirom na meunarodno stanje izrabiti vrieme, jer je ono
u taktinom i politikom pogledu povoljno, da sredimo nae prilike. Odgovornost koja tereti sve u ovom asu jest teka i preteka.
Kao uviek ispunjavam i ovime svoju dunost.
Srdano Vas i sve pozdravla
Kvaternik.
/4

Isti izvor.

Marii se u kraem elaboratu (8. XI 1943 75 ) osvrnuo na djelovanje

Nijemaca poslanih u Hrvatsku po nalogu vlade Reicha i pri tom dao krau
karakteristiku poslanika Kaschea, generala Glaise-Horstenaua i predstavnika
Gestapoa.
Za Kaschea kae da stoji pod velikim utjecajem ministra Lorkovia i dra
VI. Koaka koji su mu laskali, prireivali mu gozbe i doveli do toga da sve
prilike u Hrvatskoj gleda kroz naoale Lorkovia i Koaka. Stoga nije udo to
njegovi izvjetaji odudaraju od stvarnosti i u suprotnosti su s izvjetajima
drugih (njemakih) ustanova. Zlobni jezici tvrde ak i to da pri tom djeluju i
veliki i dragocjeni pokloni. U svakom sluaju, ako se s poslanikog mjesta
postupa jednostrano, ne moe se dobiti pravilan uvid u prilike, a time se
mnogo gubi i plaa vei danak u krvi nego to je potrebno.
Za Glaisea navodi M. da se u poetku mislilo kako, eto, dolazi u Zagreb
specijalist i dobar poznavalac Hrvata, a zapravo je doao izvanredno fin
ovjek i uenjak. Njegovo poznavanje ograniilo se na ponovno vienje sa
starim drugovima iz Habsburke monarhije. Posljedica je toga bila jednostranost, jer je general tako dobivao sasvim nejasne pojmove o poloaju u
Hrvatskoj. Ta gospoda oficiri iz monarhije nisu se, najveim dijelom, uope
bavili takvim poslovima, a ako su to radili, promatrali su zbivanja kroz cmo-ute naoale, jer se tako sve moglo uskladiti s njihovim opim stavom i
svjetonazorom. Osim toga, primao je i slubene izvjetaje vlade u Zagrebu, no
sve to nije bilo nikako dovoljno da sebi stvori jasnu sliku o prilikama u
Hrvatskoj. Vrlo rijetko bi general Glaise potraio direktan dodir s osobama
koje su potpuno poznavale sve elemente situacije te je tako nastajala u njegovu
izvjetavanju razumljiva rupa i samo se tako moe razumjeti stanje u redovima
hrvatskih oruanih snaga. A njemaki opunomoeni general mogao je mnogo
toga ispraviti jer je za tu zadau bio izabran i posjedovao je potrebne
punomoi.
Za Gestapo navodi da je njemaka strana odmah u poetku poinila
pogreku to je za suradnike Gestapoa izabrala ljude bez ikakvih moralnih i
inih sposobnosti. Izbor je trebalo provoditi vrlo paljivo, no to nije bilo
uinjeno. Najvei dio angairanih bili su ljudi koji su ili iskljuivo za vlastitim
materijalnim interesom i tako su bili sainjeni i njihovi izvjetaji. To je
pridonijelo opadanju germanofilskog osjeaja kod stanovnitva. I danas su prema Mariievoj ocjeni mnogi zaposleni u Gestapou koji samo potkopavaju ugled te institucije.76
Isti izvor.
U prilozima to ih je Kasche bio dostavio ministarstvu nalazi se i ovaj Mariiev izvjetaj,
pisan rukom:
..
,
. ,
Izvjetaji Abwehrstelle za Reich
75

76

I
Pregovori za koncentraciju
Nakon Koutieve audiencije kod Poglavnika minirani su pregovori na taj nain, to su
navodno pregovarai - Lorkovi, Kovai, Starevi - izjavili da HSS za to vrijeme trai da
Poglavnik ide u inozemstvo, a da se u ime njegovo formira neko vijee od 3 osobe 1 Ustae, 1
HSS i jednoga muslimana - pa kada pregovori budu dovreni da Poglavnik to prihvati da se nebi
mislilo da je to bilo silom natisnuto. Meutim je razgovor Ing Koutia i Poglavnika drugaije
tekao te se je isti prepao i javio bolestan a nije htio vie na gornjoj bazi pregovarati.
Niemcima je saopeno da HSS. trai da se odstrani sva njem. vojska sa teritorije N.D.H. i
time onemoguen nastavak pregovora. Javio to Dr Artukoviu.
II
Izvjetaj o katolikoj uniji
24

U s t a e i T r e i Reich I

369

Ministar v. Ribbentrop nije htio dirati u osinje gnijezdo, nego je stvar

presjekao tako - prema slubenoj zabil jeci od 28. V 1944 7 7 - da tome ne
pridaje neku vanost jer se radi o ogovaranju jednog agenta.
U istrazi neposredno nakon osloboenja Marii je naim istranim
organima 6. lipnja 1945. 78 izjavio, izmeu ostalog, ovo:
Po odlasku iz Bea svratio sam na Semmering kako sam obeao Artukoviu, tamo sam naao Slavka Kvaternika, isporuio sam mu pozdrave od
Artukovia i ostao sam od podne do veernjeg voza kod njega.
Kvaternik se je gore bavio sa sastavljanjem svjetovnih reforma i zakona za
Hrvatsku, sve u nadi da e se natrag vratiti, dao mi je na pr. da itam uredbu o
kolonizaciji, o centralnoj privredi, o zadrunom sistemu, te o reorganizaciji
vojske. itave dane kako mi je rekao on na tome radi, a ena njegova sluge
tada prepisuje. Od svega toga dobio sam dojam da je postao silno umiljen o
svojim dravnikim sposobnostima, te da bi se poto-poto htio vratiti u Zgb.
ali da smrtno mrzi Pavelia i da bi bio u stanju makar i pomou ume da izvri
Ja sam ga ve opisao i dobio sam u dunost da eruiram od koga da li je to istina ili je to samo
podvala; ta je viest dola navodno iz Pete. Ja sam to javio Dr Artukoviu.
III
Atentat na gen. Prpia
Strogo povjerljivo javljeno da su differenze izmeu gen. Begia i Prpia postojale, a nalog za
izvrenje ina da je dao pukovnik Hereni, da onemogui jedan pokuaj g. Prpia da iznese neke
injenice na javu koje bi imale teretiti Herenia i jo nekoje ustake dunosnike.
Ovo je izjavio g. Prpi Niemcima osobno a potvrdio i gen. atlo.
IV
Pregovori sa Srbijancima
Abwehr st. javlja da je u stanu Joe Matoia bio neki izaslanik Nedia novinar Radoti, a u
Esplanadi da se nalazi pukovnik Rafajlovi, poslani da u tiini povedu pregovore glede ienja
partizana u Srijemu i dielu istone Bosne, te da bi srpska vojska ostala u tim krajevima sve do
mirovnih pregovora.
Pregovore vodio min. Lorkovi u stanu Matoia, a poslije u Esplanadi prisutan bio i Mile
Starevi.
Niemci saznali tok pregovora iz okoline ministra Vrania.
V
Pociepanost u vrhovnim ustakim redovima prema
izvjetajima sa istoga Abwstelle
Postoje grupe i to: Budak-Puk
grupa Koak-Lorkovi-Artukovi
uz njih Tot, Debeli, Predovi
grupa bosanska: Dr Mandi, Kulenovi, Ademaga Mesi
grupa Oranieva
grupa Tortieva
grupa Seitzova
VI
Grupa: Nazionalsocijalistika Hrvatska
Drafar biskup Dr Janko imrak i Ing Ivo Buli te neki Govedi.
Napominjem da sam pri mome poslednjem boravku u Beu susreo Drafara koji je bio na
kongresu nacionalsocijalistike tampe u Dsseldorfu, te sam s njime razgovarao pa ga upitao za
rezultat njegove misije, jer je on prije polaska izjavio da ide k Ribbentropu i da e staviti priedloge
za formiranje vlade u kojima (!) oni kao nacisoc. imaju bitj zastupani. Ja sam meutim doznao
od Abwst. u Beu, da je ustinu pokuao afar da ih Ribbentrop primi ali mu to nije uspjelo, a da je
jedne vrsti memoranduma predao jednome oficiru da ga urui Ministru. Ja sam mu se malo
narugao, da ide k Niemcima po ono, to oni sami kau da nije Exportware.
Na njegovo navaljivanje ta ja radim u Njemakoj izjavio sam mu da sam poslan od strane
njemake Vojske da studiram na licu mjesta nain izgradnje sklonita svih vrsta, te sam mu i
pokazao njemake vojne papire. (Isti izvor)
77 Isti izvor.
78 A-VII, SUP-Zagreb, MF-23.

prevrat u Hrvatskoj, a da se osloni na taj njemaki vojni odbor, koji bi mu

trebao isto pomoi.
Ja sam u razgovoru napomenuo Kvaterniku da ga partizani nazivaju
ratnim zloincem, inicijatorom pokolja u Kordunu, i da neka i ne misli na
neku saradnju. Osim toga da i HSS nema sigurno povjerenje u njega.
Mene je pitao za prilike u Hrvatskoj nastavljao je Marii svoj iskaz vrlo ga je interesiralo kako stoji HSS tj. zapravo Kouti. Ja sam mu sasvim
objektivno dao onaj odgovor o razmjeru snaga, kako sam ja bio orijentiran i
to: 30% HSS, 30% partizana, 25% neodredenih, 10% ustaa i 5% njem.
pristaa medu puanstvom.
Nadalje sam mu ispriao o klanjima i zvjerstvima, koje Luburi i erkezi
rade, te o nagomilavanju novaca i blaga to ih ministri i ustaki dunosnici i
ustae vre.
Mene je zamolio da bi mu prikupio o tome podatke, te da pozdravim neke
ljude, da i to Nikolia od 'Radie', pa Milkovia i ing. Koutia, da kaem da
ga srce boli radi nesree i prolijevanja krvi u Hrvatskoj i da nastoje prijatelji
svim- silama da se to sprijei. To je bio moj razgovor sa Kvaternikom i tada
sam otputovao u Zagreb.
U studenom 1943. god. primio sam jednog dana pismo od Kvaternika
koje mi je donio uro Milkovi u stan, te ujedno dva pisma: jedno za
Stepinca, jedno za Koutia, da se predaju. Mene je tada pitao u pismu, to se
moe uiniti i postii te je podao jedan nacrt, to bi imali kako si on zamilja
traiti HSS po prilici ovog sadraja:
1. Hrvatska republika
2. Ustav
3. Sabor
4. Izbor glavara drave
5. ukidanje Ustake vojnice i formiranje domobranstva
6. putanje Maeka na slobodu
sa time bi se vojni krugovi njemake antihitlerovske organizacije sporazumih, te ujedno zamilja konfederacija Bugarske, Srbije, Hrvatske i Slovenije za
budunost.
Naravski sve tajno i t. d. Ja sam bio u velikoj neprilici, pa sam ipak odnio
tajniku Stepinca list od Kvaternika, a za Koutia sam predao list u Pernarovoj
kancelariji.
U decembru mjesecu bila mi je punica na smrt bolesna - izjavio je dalje
Marii u istrazi pa sam otputovao u Be. Tamo sam bio opet kod gosp.
konz. Vavre (slovakog), te mi je isti saopio da je informiran da e poetkom
januara izbiti vojni revolt i smaknuti Hitlera i biti kraj ratu. Ujedno sam od
Zdenke Smrekar u Beu uo gadne i prljave stvari o novanim manipulacijama
te ustake gospode u vicarskoj, koja je imala mnogo konkretnih podataka.
Na povratku sam bio sa Kvaternikom, pa mi je izjavio da je sve ureeno i da e
on gledati da se vrati skoro u Hrvatsku. Kod njega je bio tada admiral
Canris, kome sam ispriao zlodjela erkeza i njemakih odmazda, te sam ga
upozorio da emo svi u umu na taj nain, jer tamaniti se nedamo od nikoga. Canaris mi je rekao, neete Vi u ume, nego emo skoro mi svi sa umom
zajedno, a poslije mi je Kvaternik odao da je sada blizu kada e krvarenja i
bratoubilaki rat prestati, jer da su pregovori i sa Moskvom i sa Londonom (i)
Vaingtonom sa strane vojske njemake tzv. podzemni front gotovi i da se
imade samo oekivati prevrat, a taj e i u Hrvatskoj buknuti istodobno, a on
e biti pravodobno obavjeen o svemu i nai e se u Zagrebu.
24

371

S time je moj itavi odnoaj sa Kvaternikom bio svren, te mi je tada za

uspomenu dao jednu svoju sliku.-
U svojoj izjavi naim istranim organima 1946. god.79 Kvaternik je izjavio
da je na Semmering doao iz Bea pred jesen 1943. i ondje ostao sve do sredine
veljae 1945. kad je bio prebaen u Bad Gastein. U njegovom novom
boravitu na Semmeringu (hotel Panhans) posjeivali su ga bojnik (major)
Ivo Hoevar, kapelnik Lovro Matai, natporunik uro Milkovi, oruniki
natporunik Matoi, natporunik Boo Krili, doglavnik Jure Pavii i - in.
Mario Marii.
O Mariiu je Kvaternik iskazao ovo:
Posjeti ing. Mariia: Ing. Mariia nisam poznavao od prije, jedino to
sam o njemu uo, bilo je da je bio zatvoren u staroj Jugoslaviji u Zenici iz
politikih razloga. Njegov posjet mi je najavio, to mislim, ali ne znam tano,
natporunik Milkovi sa primjedbom da budem oprezan, jer ni on ne pozna
Mariia, pa ne moe jamiti kakav je. On mi je saopio, da Marii imade za
mene neke poruke Seljake stranke. Ja sam odluio da moe doi, jer se je
onda pogovaralo o nekim razgovorima seljake stranke sa Dr. Mladenom
Lorkoviem, pa me je stvar interesirala da neto doznam. Na prvom posjetu
mi je izjavio Marii da ima dobre veze sa Seljakom strankom i sa ing.
Koutiem, te da saraduje sa Njemcima, pa da pozna miljenje koliko Njemaca, tako i seljake stranke. Ujedno mi je izjavio neka ne mislim i vjerujem
to drugi govore, da je on kakav plaeni organ Njemaca, jer da mu to nije
potrebno, jer ima posjed u Krievcima, ali on saraduje sa Njemcima iz
osvjedoenja u nadi da se moe spasiti zemlja od ustaa, ako doe Seljaka
stranka na vlast.
On mi pria, da bi Seljaka stranka preuzela vladu, ali da ne moe sa
Paveliem i da bi trebalo njega, odnosno Kaschea odstraniti, jer da Kasche dri
protiv volje njemake vojske na vlasti Pavelia. Veli, da njemaka vojska krivi
Kaschea za proljevanje krvi i za svoje velike gubitke, jer da on ne dri Pavelia
i podupire njegovu strahovladu zemlja bi se smirila, a ovako je zemlja
revolucionirana i svi bez razlike krive za to Njemce. Rekao mi je da je Kasche
kupljen od Pavelia i da zato ima dokaze u rukama, koje e iznjeti u Berlinu da
srui Kaschea. Ja sam mu rekao, da se ja u to ne elim mjeati, jer znam kakvi
su Njemci, zato neka bude i on oprezan, jer bi mogao doivjeti svata. Dalje
mi je priao da je u zadnja tri mjeseca proputovao cijelu gornju Hrvatsku i
navadao mjesta, gdje je sve bio i navadao ljude s kojima je sve razgovarao iz
svih zvanja i zanimanja, naroito sa seljacima i da su svi ogoreni na Pavelia i
ustae. Pripovjeda da je bio u vezi sa partizanima, sa nekim 'bijelim' i
'crvenim'. Za opstanak bijelih ja nisam znao, da su to izriiti radievci, koji su
izbjegli u ume, da napadajima na transporte i ustae tete Paveliu i ustaama,
a eventualno i onemogue. Dalje je priao, da obe partizanske grupe imaju
meusobnu politiku vezu, ali da zajedniki ne operiraju u vojnikim podhvatima. Pria dalje da u Hercegovcu u Slavoniji postoji partizanska vlada, a da je
tamo i pjesnik Nazor. Veli da zna pozitivno, da svi Njemci osim poslanstva
ele da Seljaka stranka preuzme vladu i da na tome rade svi Njemci ukljuivo
vojske. Napada Lorkovia i Koaka, kao prijatelje Kaschea, pa da se oni
meusobno dre kao kakvo akcionarsko drutvo, da dre i Pavelia na vlasti,
govori o velikim darovima, koje prima Kasche i o nekim novanim predozna79

A-VII, NDH, I.O. 9, Br. reg. 6/9 1 - 1 0 4 , Zapisnik sasluanja SI. Kvaternika.

kama i t. d. Poto je ve bilo kasno dok je on zavrio svoje izvjee zamolio

sam ga, da prekinemo i da emo nastaviti sutra prijepodne.
Drugi dan nastavlja Slavko Kvaternik svoj iskaz stavio sam Mariiu
slijedea pitanja:
a) Da li ima kakve punomoi sa strane Seljake stranke da moe u njezino
ime pregovarati i razgovarati?
Odgovorio je da nema.
b) Da li ima kakva uvjerenja sa strane Njemaca, da moe putovati u
glavni stan, jer bi to bio dokaz da su oni sa time sporazumni? Rekao je da
nema.

c) Zna li konkretno traenje ili uvjete seljake stranke radi stupanja u

vladu, ako ne pismeno, makar usmeno? Odgovorio je da ne zna.
d) A to je sa dr. Maekom? Kako moe stranka pregovarati bez njega?
Tu je odgovorio da on misli, da kraj svih tekoa ima ing. Kouti vezu sa
Maekom. Rekao sam da je to prvo pitanje, koje se mora rijeiti, kao prvi
uvjet pregovaranja, putanje dr. Maeka na slobodu.
e) Pitao sam dalje to misli, ako Seljaka stranka, odnosno njezini prvaci
udu u vladu, hoe li se izbjeglice povratiti svojim kuama. Odgovorio je, da se
osvjedoio osobno, da bi svi bijeli partizani sa Kalnika i okolice azme
povratili se kui, a i dobar dio crvenih iz okolice Hercegovca i Pakraca.
f) Pitao sam dalje, ta on misli, bi li se sa partizanima, koji se ne bi
povratili kuama, mogao putem pregovora nai izlaz za redovitu borbu, u
kojoj ne strada puanstvo, radi odmazda as sa ove as sa one strane.
Odgovorio mi je da misli da je to poluivo, dok na drugoj strani ima ljudi
znaaja Nazora.
Ja sam mu rekao, da je i moje miljenje i da je krajnji as da Seljaka
stranka poduzme neto, da se ogranii i onemogui strahovlada Pavelia. Jer u
pasivnom stavu, kao do sada ne moe se postii ba nita, nego sve ide na gore.
Dalje sam naveo, da se ja u tu stvar osobno neu da mjeam, jer sam
doivio velika razoaranja od strane Njemaca, pa sam mu priao sluaj
Albert,80 koji je za njega tako zlo svrio, jer je Kasche jak kao stranaki ovjek,
koji imade i kod vrhovne komande i kod vlade Reicha svoje prijatelje, a
sigurno i zna da kad bi dola kakva nova vlada u Zagreb, da bi i njemu
odzvonilo, a u Zagrebu se ivi dobro u kraljevskoj palai.
Rekao sam, da sam pripravan poduprijeti svaku akciju seljake stranke
posredovanjem ili obavjetenjima, ali da se neu nikako mjeati u stvar kao
kakvi imbenik ili pregovara. Ve samo posredovanje je nemogue, bez
konkretnih predloga, najprije se mora znati to se hoe, kako se hoe i kada.
Osim toga morao bi Marii donesti od Koutia kakve ovlasti, jer ovako ne
ide i ne moe se smatrati od nikoga kao kakva ozbiljna akcija, nego jedino kao
neko sondiranje, ako ne mlaenje prazne slame.
On je ova moja razlaganja razumio i uvidio potrebu da se ovako postupa i
rekao da putuje smjesta u Zagreb i da e u tom smislu raditi, pa se povratio sa
konkretnim predlozima. Konano sam dao pozdraviti ing. Koutia i sve
ostale.
80 U jednoj internoj njemakoj zabiljeci (Berlin, 21. I 1943) stoji da je savjetnik poslanstva
NDH u Bratislavi Albert jedini Volksdeutscher u diplomatskoj slubi Hrvatske i da je u tom
svojstvu dao Berlinu dragocjene informacije u sluaju SI. Kvaternika. Pored toga, Albert je stalni
informator o internim zbivanjima na podruju hrvatske vanjske politike, osobito u pogledu
izvjesnih nastojanja da Zagreb uspostavi dodir s emigracijom odnosno da ga odrava. (AJ, T-120,
rolna 1077)

O svom drugom susretu s Mariiem Kvaternik je iskazao ovo:

Drugi posjet ing. Mariia: Ing. Marii je nakon 23 tjedna opet doao
u veoma dobrom raspoloenju. Rekao mi je i pokazao: kurirsku iskaznicu za
putovanje u glavni stan, odnosno po cijeloj Njemakoj. To sam znao od prije
slino iz stare Austrije, da ovakove dvostruke iskaznice dobivaju samo posebne osobe, kad su vani kuriri. Od ing. Koutia je donio jednu ceduljicu sa
pozdravima i potpisom, pa je rekao, da drukije nije ilo, jer se je jedino sa
Koutiem mogao sastati neopaeno u kupalitu hotela 'Esplanade'81 i da je
Kouti tu ceduljicu napisao na vratima, jer drugdje je bio sastanak nemogu
sa Koutiem, jer bi bio odmah po ustakom redarstvu otkriven.
Usmena poruka je glasila, da Seljaka stranka stavlja slijedee uvjete za
ulaz .u vladu:
a) Putanje dr. Maeka na slobodu.
b) Neka vrst koncentracione vlade, ali svi glavni resori u rukama seljake
stranke.
c) Saziv sabora i svih zastupnika bez obzira na stranke, koji su dobili kod
zadnjih izbora u Jugoslaviji apsolutnu veinu glasova.
d) Izbor glavara drave po saboru, samo ne znam da li po ovome ili nakon
novoga izbora.
e) Moje uestvovanje u vladi, kao neka vrsta garancije da e biti sve i
provedeno po utanaenju. Bila je jo jedna taka na koju se ne sjeam.
Opaska: Interesantno je, da su mi Amerikanci pokazali u 1945. g.
prigodom mog sasluanja jedan dopis od Koutia na Mandia ili obratno to
sigurno ne znam. U ovom dopisu potvruju se neki pregovori izmeu Mandia i Koutia u kojem su svi uvjeti istovjetni sa porukom, koju je donio
Marii, ako sve to nije falsifikat.
Nakon to me je Marii izvjestio o porukama, rekao je da ako Maek ne
stupi u vladu, da on sigurno nee praviti potekoe. Ja sam na to pitanje
(pitao?) Mariia, to kani sada poduzeti. On veli da ide sa ovim porukama
svakako u glavni stan i ako mu nita ne uspije, uspjeti e mu maknuti Kaschea,
a onda je sve dobiveno. Ja sam mu ponovno rekao, da se osobno i aktivno u
ovo pitanje neu mjeati, ali da u mu dati preporuku na generala Lahousena,
biveg austrijskog oficira, koji je udjeljen u glavnom stanu i njegov je resor
politika na jugo-istoku Europe.
Ja sam mu napisao popratni list u kojem se, ali na prvom mjestu
ograujem da sam ja kakvi inicijator ili suradnik u ovoj stvari, ali je drim
toliko vanom, da radi toga upuujem ing. Mariia na njega. Konano sam
jo jedamput rekao Mariiu neka pazi to radi, jer vrag ne spava, a Paveli i
Kasche imadu svuda svoje pijune.
Zatim je Marii otputovao u Be. Ja se vie nisam interesirao kako e
dalje Marii iz Bea i to e poduzeti, nego ekao njegov povratak na
Semmering.
Evo to je Kvaternik iskazao o ponovnom vienju s Mariiem nakon
povratka iz Berlina:
Povratak Mariia iz glavnog stana Firera: Nakon nekoliko dana vratio
se Marii sa puta i doao na Semmering. Najprije mi je na daleko i iroko
pripovjedao s bujnim matama, kako mu je to mislim priroeno, o njegovom
putovanju sa posebnim avionom, to je po mojem prijanjem saznanju i
odgovaralo stvarnosti. Rekao mi je ime majora iz glavnog stana, koji je po
81

To je kupalite u susjedstvu hotela Esplanade, u zgradi nekadanjeg SUZOR-a.

njega doao i sa kojim je letio u glavni stan. Iz dalnjeg opisa sam mogao
ustanoviti, da je Marii zbilja bio u glavnom stanu Hitlera kraj Knigsberga.
On me je izvjestio, da generala na koga sam upravio list nije bilo u glavnom
stanu, nego da je ranjen i lei negdje u bolnici i da je liste predao jednom
malom mravom ovjeku u uniformi admirala.
Opaska: Time sam mogao ustanoviti da je to bio admiral Canaris, koji je
bio vjean kasnije prigodom atentata na Hitlera kao jedan glavni uesnik.
Marii pria dalje, da ga je ovaj admiral nakon to je list proitao primio
veoma lijepo, s njim razgovarao i konano su sastavili zajedniki zapisnik, koji
sadrava preporuke seljake stranke i sve optube protiv Kaschea i t. d.
Konano da ga je ovaj admiral dva puta upozorio, ako hoe stvar da uspije, da
mora ostati apsolutnom tajnom i da ne smije nikome rei gdje je bio i kod
koga je bio. Je li se Marii drao tih uputa kraj njegove razgovorljivosti, ne
znam, skoro bi dvojio. Dalje je priao, da ga je ovaj admiral pozvao k sebi sa
jo druga dva ovjeka, takoer u marinerskoj uniformi, ali da ina ne zna. Oni
su zajedniki prouavali sastavljeni protokol, koga je jedan od ovih, jedan
veoma visoki sa bradom, sobom odnio. Po opisu Mariia ova dva nisu bila
admirali ni pomorski asnici nego neka vrst Hitlerovih diplomata u uniformi.
Jednom od ovih znao sam ak ime, sada se ali ne sjeam.
Iz tih prianja Mariia vidio sam da je on bio na kompetentnom mjestu,
kod neposrednih referenata Hitlera.
Konano je Marii priao kako su ga svagdje uljudno primili, a zatim da
se je vratio nazad istim avionom. Marii je bio veoma dobro raspoloen i
vjerovao je u siguran uspjeh.
Nakon toga otputovao je u Zagreb, a nakon nekoliko dana sam uo da je
uhapen, neki su tvrdili da je sve izdao, drugi da nije i da je bio muen i t. d. 2
Kvaternik je do sredine veljae 1945. boravio na Semmeringu, ali bi
katkad skoknuo i do Bea. O tome govori Izviee o vojskovoi Kvaterniku generalnog konzulata NDH u Beu od 9. III 1944. 83 upueno ministru
Alajbegoviu. Ono glasi ovako:
Poetkom mjeseca oujka boravio je u Beu odsjevi u hotelu Imperial
soba br. 7 - 8 , maral i vojskovoa Kvaternik. U dva navrata razgovarao sam s
Marii je u istrazi 10. IX 1945. o pregovorima ustaa i maekovaca izjavio ovo:
Pregovori izmeu ustaa i Njemaca, te vodstva HSS-a voeni su u tri faze.
U prvoj fazi voeni su pregovori samo izmeu ustaa i vodstva HSS-a. U toj fazi pregovarali
su ing. August Kouti i dr. Josip Torbar lino sa Paveliem. Vodstvo HSS-a je trailo: predsjednitvo vlade, po selima mjesto ustake policije ponovo organiziranje i naoruavanje seljake
zatite, sva vojska jedinstvena a jedino prvi ustae da ostanu kao Pavelieva tjelesna straa,
putanje na slobodu dra Maeka i povlaenje erkeza iz NDH. Kao rekompenzaciju HSS bi se
itav aktivizirao u borbu protiv NOP-a. Ti su pregovori ve bili skoro zakljueni, ali se umijeao
Kasche, koji je traio da se njega o tome obavjetava i da Lorkovi kao njegova povjerljiva linost
vodi te pregovore. Paveli vie nije sudjelovao u njima a takoer su se povukli Kouti i Torbar.
Oni su delegirali kao pregovarae dra Ivana Andresa, Bariu Smoljana i prof. Roka Mietia.
Tada su ustae postavili zahtjev da se stvori neki narodni front izmeu ustaa i HSS-a u kome bi se
HSS pretopio u ustaki pokret. HSS bi trebao u tom sluaju, to je jasno, aktivizirati sve snage u
borbu protiv NOP-a. To su odbili Torbar i Kouti. U treoj fazi voeni su razgovori na inicijativu
dra Mandia, tadanjeg predsjednika vlade NDH, izmeu Pernara i Artukovia, glede jedne
koncentracione vlade. Ali stvar je propala u samom zaetku.
82

Faze je Marii rasporedio ovako: prva faza bila je koncem lipnja 1943. god.; druga u drugoj
polovici kolovoza 1943. god., a tada su konano i bili prekinuti pregovori; trea faza bila je u
drugoj polovici rujna 1943. godine. Naveo je i svoje izvore za tu informaciju: nadbiskup Stepinac,
dr Torbar (vrlo blizak nadbiskupu kao njegov roak) i drKulenovi. (A-VII, SUP-Zagreb, MF23).
83 A-VIII NDH, kut. 262, Br. reg. 8/6 - 4. Dopis nosi potpis konzula dra Stjepana Gredelja.

njime. Jednom vlastitom pobudom zajedno sa dokonzulom Mirkoviem, a

drugi puta na njegov poziv sam. Odgovori vojskovoe na naa pitanja mogli
bi se u glavnom ovako izloiti:
1. U njemaku pobjedu uvjeren sam podpuno. Ne moemo preutiti
injenicu, da su Niemci i Talijani podjednako odgovorni za prilike u naoj
dravi.
2. U Zagreb i domovinu ne znam kada u se vratiti, jer su me objedili na
temelju nekog pismenog izviea tajnika Poslanstva u Bratislavi Dra. Malvia,
da sam puist i da spremam u dravi pu time, da preuzmem vlast. Na
povratku iz Slovake doekan sam bio u Zagrebu bez vojnikih poasti i
'dugih nosova', pa sam se razpitao za razlog i poao do Poglavnika, te Ga
pitao, da li u to vjeruje, jer ja ne imam pojma o niemu, a On mi je odgovorio,
da se svata pria, no tko bi tome vjerovao. Nakon toga otiao sam u
inozemstvo, gdje mirno ivim i pratim vojnike prilike na frontu. Glede iztoka
se ne bojim, jer njemaki krugovi ne pokazuju nikakovu zabrinutost. Vjeruje,
da nema govora o uzpjenom izkrcavanju Angloamerikanaca na sjeverozapadnoj obali Europe, a sumnja takoer na temelju njemake obaviesti o uzpjehu
invazije na jugoiztoku iste. Veli da su se na Balkanu Niemci obzirom na
dobitak na vremenu uzpjeli spremiti da dostojno doekaju u svakom sluaju
protivnika.
3. Iz Bea (hotel Imperial) preselio se svojevremeno na Semmering s toga
razloga, jer ga bivi gen. konzul Dr. Kari nije pozvao u crkvu povodom
godinjice N. D. H. 1943, kao ni na primanje koje je dano u istom hotelu, pa je
doivio neugodnost, da su ga ugledni njem. dunostnici, meu njima i bivi
zapovjedajui general Bea g. Streccius, pozivali na prijem, a i udili se, da on
ne prisustvuje i izjavili, da ne e ni oni prisustvovati, ako sm vojskovoa ne
bude doao.
4. Mene je osobno sa povjerenjem pitao, da mu odgovorim, kako se
razvijaju prilike u domovini. To je pitanje obrazloio time, da Niemci svata
priaju, a on je malo informiran, pa im ne zna dati toan i jasan odgovor.
Odgovorio sam mu temeljem vlastitih opaanja prigodom boinog boravka u
domovini kao i na temelju saznanja od raznih dunostnika, politikih izviea,
te govorkanja naroda sliedee: Prilike se u domovini unatrag nekoliko mjeseci
(mjesec dana nakon Badogliove kapitulacije!) vidno popravljaju. Svakim
danom idu na bolje. Partizani i vojni neposlunici vraaju se svojim kuama,
to je najvea zasluga mudre politike nae vlade, te govor ministra g. Dr.
Lorkovia i predsjednika vlade g. Dr. Mandia, te Poglavnikov povodom
obljetnice ustakog pokreta. Narod uvia sve jasnije, da mu je partizanstvo
strano i da je prelo kulminaciju svog jaanja, sve vie trai jaku dravnu vlast
i vojsku i postaje i u najirijim slojevima konstruktivan i dravnotvoran.
Prema tome moglo bi se zakljuiti, da domovina treba samo vremena i prilike
e se podpuno srediti, te vratiti narod mirnom i osiguranom svakidanjem
ivotu. Time u vezi mora se iztai napose jaka i mudra linost u osobi novog
ministra oruanih snaga g. Vokia kao i injenica, da narod sve veim
pouzdanjem gleda i javlja se u ustake postrojbe, koje se hrabro bore i ne predaju se. Povodom gornjeg saznanja izviestio sam o svemu Generalnog konzula g.
Dr. Hhna, te u vezi s njima ast je ovom Generalnom konzulatu zamoliti Vas
za naelno stajalite, kako bi se ovaj Generalni konzulat ponaao u slinom
sluaju, kao to je to bilo povodom obljetnice N. D.H. god. 1943. t. j. da li se
u takovom sluaju moe pozvati i vojskovoa Kvaternik u koliko se nalazi u
Beu ili ne.

Kazalo osoba

Aeldert, Ludwig 87, 113

Aimone di Savoia Aosta, vojvoda od Spoleta i
designirani kralj NDH 9, 41, 64, 66, 73,
119, 131
Alajbegovi, Mehmed 7, 171, 173, 3 5 0 - 3 5 2 ,
375
Albert, Theodor 373
Aleksandar Karaordevi 241, 263, 264, 361
Alfieri, Dino 30, 32, 47
Altfeld 253
Altgajer, Branimir 323
Ambrosio, Vittorio 10, 25, 34, 47, 140
Andres, Ivan 22, 29, 83, 131, 132, 146, 167,
334, 359, 375
Andri, Josip 292
Anfuso, Filippo 224, 225, 253
Antonescu, Ion 11, 80
Arikan, Saffet 252
Arnian 22
Arnold 253
Artukovi, Andrija 22, 25, 56, 69, 70, 77, 83,
86, 93, 105, 123, 128, 130, 171, 173,
358-360, 364, 369, 370, 375
Babi, Ivan 92
Bach-Zelewski, Erich von dem 44
Backe, Herbert 169
Baevi 12
Bai, Vilim 15. 20, 24, 99, 184, 271
Baa, Antun 346
Badoglio, Pietro 9, 4 9 - 5 1 , 54, 6 4 - 6 6 , 68,
7 7 - 8 0 , 84, 9 3 , 1 1 2 , 1 1 3 , 1 3 7 , 1 3 8 , 1 5 6 , 1 6 4 ,
183,200,221,235,236,268,278,354,376
Bakari, Vladimir 220
Bakra, Boris 220
Baien, Josip 88, 155, 165, 167, 171-173
Bartelet 303, 304, 330
Bastianini, Giuseppe 24, 30, 32, 41, 47
Bauer, Ernest 3 4 2 - 3 4 5 , 3 4 7 - 3 4 9
Beckerle, Adolf Heinz 70
Begi, Vilko 44, 65, 72, 108, 163, 356, 361,
370
Belak, Dragan 334
Benak, Aleksandar 103, 127, 267, 279, 308
Bene, Edward 15
Benzler, Felix 148
Benzon, Branko 62, 171, 180, 271, 352

Bergen, Carl-Ludwig Diego 164

Berger, Gottlob 44, 46, 201
Besarovi, Savo 171, 173, 180, 235
Belagi 351
Biani, Rudolf 350
Biggini 41
Biranin, Ilija 12
Bismarck, Otto Christian 100
Blakovi, Pero 2 7 2 - 2 7 4
Blakovi-Makanec, Zdenka 272
Blaekovi, Milan 2 5 2 - 2 5 4
Boban, Rafael 305
Bocci, Solari 73
Bodi 301
Bogat, Stjepan 325
Bogdan, Ivo 117, 142, 152, 182
Boris (bugarski kralj) 11
Bonjakovi, Ferdo 18, 24
Bottai, Giuseppe 51
Boilov 189, 247
Bckl, Fritz 196, 210
Brauchitsch, Walter 115
Braun von Stumm, Gustav 252, 308
Brauweiler, Ernst 252, 320
Brbole, Pero 345
Brni, Josip 220
Brosio, Manlio 34, 80
Broz, Josip Tito 48, 62, 84, 85, 88, 92, 110,
127, 137, 140, 153, 154, 174, 177, 182,
203, 207-210, 220, 221, 228, 2 3 3 - 2 3 5 ,
238, 241, 260, 301, 304, 307, 308, 316,
317, 330, 350, 363
Brudermller 332
Bu, Stjepan 29, 93, 192, 193, 327, 328
Budak, Mile 7, 16, 24, 44, 46, 47, 52, 55,
6 0 - 6 2 , 64, 69, 73, 83, 92, 9 3 , 9 7 , 1 0 0 , 1 0 5 ,
113, 120, 121, 124, 125, 137, 151, 152,
155-159, 167, 171-173, 180, 187, 190,
191, 194, 201, 213, 224, 235, 239, 358,
361, 368, 370
Buffarini, Guido 49
Buhle, Walter 50
Bulat, Edo 24, 68, 93, 94, 113, 114, 118,127,
131, 142, 143, 152, 165, 171, 173, 182,
325, 326, 336, 351
Buli, Ivan 24, 29, 35, 99, 250, 368, 370
Buljica 344

Buko, Mato 345

Buko, Niko 347
Buko, Vlaho 347
Buttlar, Horst 225, 317
Buzjak, Branko 46, 326
Brkner, Leopold 197, 225, 228, 230

Eden, Anthony 308, 350

Egekher, Franjo 344347
Eichmann, Adolf 339
Elicker, Jakob 23, 36, 168
Empfing, Rudolf 192
Erdmannsdorf, Otto 178, 192, 254, 326

Cabas, Josip 108, 161, 171, 173, 180, 271,

292
Canaris, Wilhelm 357, 362, 363, 371, 375
Canki, Pavao 171-173
Cankov, Aleksandar 187, 188
Carevi, Antun 345, 346
Carevi, Ema 347
Casertano, Raffaele 14, 22, 24, 25, 2 7 , 3 5 , 41,
55, 60, 62, 68, 92, 196, 253
Castelani, Aldo 81
Cavallero, Ugo 10
Celio-Cega 350
Churchill, Randolf 308
Churchill, Winston Leonard Spencer 18, 20,
308, 342
Ciano, Galeazzo 10, 14, 15, 18, 34, 51, 224
Claus 252
Comakov 248
Costar 87
Coti, Ante 256
Crvenkovi, Filip 86, 92, 103, 114, 180, 182
Cvetkovi, Dragia 129, 130, 270
Cvitkovi, Viktor 251

Fabijanek 340
Farinacci, Roberto 9, 51, 116, 124
Farolfi, Ivanko 94, 146, 167, 271
Federzoni, Luigi 9
Feine, Gerhard 191, 192, 254
Feiberg, Hans Gustav 86, 109
Fertilio, Luka 61, 252, 306
Filipovi, Sulejman 307, 320
Filov, Bogdan 67, 182, 189
Fischer, Hermann 343
Fisher, John 342
Frtsch, Hermann 45, 197, 220, 299, 300
Franco, Francisco 71
Frange, Oto 270
"Franui, Frano 347
Franjo Ferdinand 264
Frasheri, Vehbi 321, 330, 331
Frauenfeld 360
Frederici 65
Frkovi, Ivica 93, 114, 127, 343
Frop, Kreimir 257
Funk, Walter 159, 201, 253

abrinovi, Nedeljko 264

ang-Kaj-Sek 146
ani, Matija 281, 320, 332
atlo, Ferdinand 361, 370
ovi, S. 257
u, Oton 38
iril (Kiril) 182, 189
udina, Jerko 350
D'Amico, Giuseppe 140
D'Annunzio, Gabriele 137
Damerau, Alexander 347
Debeli, Sime 146, 364, 370
De Gasperi, Alcide 34, 80, 81
Deprell 307
De Gasperi, Alcide 34, 80, 81
Desbons, Georges 241
De Simone 355
Desovi, Milan 202, 225, 255, 306
Devi, Kreo 132
Dimitrijevi, Dragutin Apis 263, 264
Doen, Marko 155, 170
Drnberg, Alexander 2 5 2 - 2 5 4
Dragievi 226
Dragojlov, Fedor 72, 73
Dresler, Adolf 55
Drezga, Tihomil 120
Dujmovi, Franjo 9, 10
Dumandi, Jozo 87
ilas, Milovan 49, 220
1-7Q

Gabrovski, Petar 247

Gaggia 47
Gaj, Ljudevit 31
Galli, Carlo 34
Garaanin, Ilija 262, 263
Garibaldi, Giuseppe 72
Gavrilo 263
Gayda, Virginio 15
Germogen 238
Giev 247
Gigante 190
Giustiniani, Raimondo 68, 69
Glaise v. Horstenau, Edmund 2 2 - 3 2 , 36, 37,
40, 4 3 - 4 6 , 52, 53, 56, 70, 7 4 - 7 8 , 82, 83,
85, 86, 8 9 - 9 2 , 9 6 - 9 8 , 101-104, 106, 107,
109-111, 115, 116, 120, 125, 126, 128,
130-132, 135, 136, 139, 145, 152-155,
163-165, 167-170, 173, 174, 176,
179-182,
184-186,
190,
192, 194,
196-199, 2 0 1 - 2 0 3 , 205, 211, 213,
219-221, 2 2 3 - 2 2 8 , 230, 231, 244, 247,
250, 255, 258, 2 6 7 - 2 7 0 , 2 7 4 - 2 7 8 , 284,
290, 299-302, 308, 310, 315, 316, 320,
332, 336, 337, 339, 340, 342, 349,
352-356, 369
Gligo, Ivan 148
Godina, Ante 25, 361
Godina, Stana 361
Goebbels, Joseph 171, 360, 362
Govedi 127, 370
Gring, Hermann 49, 93, 225
Grandi, Dino 51
Grazioli, Emilio 10

Gredelj, Stjepan 375

Gregori, Marina 362
Gregori, Pavle 362
Gretho 348
Groepe 253
Grolman, Helmuth 95
Grmer 346
Grum, Antun 347
Guariglia, Raffaele 34, 80, 81, 87, 112
Guti, Viktor 31
Gnther, Hermann 339
Hadi, Hakija 261
Haeffner, Artur 78, 128, 130, 145, 146, 155,
156, 223, 230, 231, 247
Havranek, Ivan 25
Hefer, Stjepan 108, 167, 171, 173, 180
Heinecke 253
Helbich 224, 227
Helm, Hans 56, 57, 64, 66, 67, 7 1 - 7 5 , 284,
337-339
Hencke, Andor 46, 136, 223, 252, 254
Henting, Werner Otto 2 2 1 - 2 2 3
Hereni, Ivan 96, 98, 104, 361, 370
Herter 344, 345
Hewel, Walter 49, 51, 203, 317
Hicke 36
Himmler, Heinrich 28, 41, 43, 44, 48, 86, 93,
101-103, 186, 225, 229, 330, 314, 323
Hirl, Konstantin 252
Hitler, Adolf 7, 9, 20, 21, 26, 31, 47, 51, 57,
61, 68, 85, 89, 93, 95, 100, 103, 111, 131,
136, 138, 139, 148, 182, 203, 225, 227,
228, 255, 260, 262, 268, 269, 278, 281,
298, 3 0 8 - 3 1 3 , 3 1 5 - 3 1 7 , 319, 320, 326,
328, 331, 350, 365, 375
Hoevar, Ivo 363, 372
Hoesch 288
Holeczek 30, 31
Hondl, Aleksandar 167
Hoppenstedt, Werner 87
Horak 345, 346
Horthy, Mikls 11
Hristov 187, 189, 247
Hhn, Ivo 251, 330, 376
Ikonikov 248
Imper 92
Ipa, Mijo 146
Jakin, Gjuro 93, 127, 180
Jakupi, Jozo 271, 361
Jankovi, Stjepan 106
Jasinski, Nikola 271
Jeli, Branimir 57
Jeri 346
Jevevi, Dobroslav 12, 116
Jodl, Alfred 28, 50, 84, 100-102, 138, 181,
195, 268, 276, 278, 316, 353
Joni, Vladimir 216
Jovanovi, Slobodan 25
Juppe, Hans 83, 92, 101, 102, 108, 109, 142,
183, 196, 203, 204, 223, 305, 314, 315

Juri, Milutin 182

Juriev, Dionizije 182
Jurinac, Srebrenka 252
Jurini, Marko 169, 253
Juvani 258
Kai 257
Kalezi, Vasilije 151
Kaltenbrunner, Ernst 86, 93
Kamenarovi 183, 184, 190
Kammerhofer, Konstantin 23, 28, 36, 4144,
48, 91, 103, 113, 115, 168, 179, 181, 182,
185, 186, 269, 277, 313, 318-320, 323,
333
Kantardulov 187, 189, 247
Kappeler, Franz 252
Karadi, Vuk Stefanovi 262, 263
Kari, Andrija 361, 376
Kasche, Siegfried 7, 10, 2 6 - 3 0 , 32, 3 5 - 4 5 ,
4 7 - 4 9 , 52, 53, 55, 56, 6 0 - 6 2 , 64, 6 8 - 7 1 ,
7 3 - 7 7 , 82, 83, 8 5 - 8 8 , 9 4 - 9 6 , 99-103,
109-117, 119, 120, 124-127, 131-137,
140-146, 148-150, 155-158, 163, 164,
167,
168,
170-177, 179, 181-186,
190-198, 200-204, 2 1 0 - 2 1 5 , 221-224,
231, 233, 234, 2 3 8 - 2 4 5 , 264, 266, 268,
272-278, 284, 290, 295, 2 9 9 - 3 0 2 , 304,
308, 3 1 1 - 3 2 0 , 323, 326, 327, 334, 338,
347-348, 351, 353, 3 5 6 - 3 5 8 , 364, 365,
369, 3 7 2 - 3 7 5
Kati 257
Kaulbach, Eberhardt 27
Keet 259
Keitel, Wilhelm 26, 47, 50, 51, 81, 93, 138,
182, 184, 197, 213, 225, 227-230, 255,
260, 3 1 0 - 3 1 5 , 3 1 7 - 3 1 9 , 332, 363
Kerkorn 225
Kesselring, Albert 164
Kirin, Ico 96
Kirin, Vladimir 33
Kirov, Sava 189, 190, 248
Klein, Aleksandar 338
Klobuari, Beno 360, 361
Kolak, Ivan 25, 26
Kolar, Slavko 266
Konjhodi, Mahmud 239
Kopitar, Jernej 262
Kosina, Ivan 350
Koak, Vladimir 7, 25, 26, 6 8 - 7 0 , 77, 86, 99,
109, 110, 133, 167, 178, 272, 292,
350-352, 360-362, 364, 3 6 8 - 3 7 0 , 372
Kouti, August 22, 29, 34, 35, 74, 81, 110,
122, 123, 131-133, 146, 147, 151, 153,
158, 159, 163, 171, 264, 2 7 0 - 2 7 4 , 334,
358, 359, 361, 362, 3 7 1 - 3 7 5
Kovai, Matija 60, 61, 98, 105, 110, 117,
123, 124, 133, 173, 308, 311, 369
Kouharov 248
Kraft, Stefan 63, 69, 76, 155
Krapev 187
Krause-Wichmann 252
Krbek, Ivo 153, 292
Krce, Pavao 334

Krempler, Karl 36, 43, 293

Kren, Vladimir 7
Krenner, Viktor 115
Krienitz 252
Krili, Boo 372
Krizman, Bogdan 8, 118, 129, 364
Krlea, Miroslav 122, 149, 151, 152
Krnjevi, Juraj 3 3 - 3 5 , 60, 61, 80, 90, 129,
270, 271, 301, 307
Kronholz, Robert 267, 2 7 2 - 2 7 4
Kuharic, I. 257
Kujundi, Bogoljub 307
Kulenovi, Dafer 105, 106, 171, 173, 190,
351, 370, 375
Kuraja, Kreo 340
Kuvedi, ivan 171, 173
Kiibler, Josef 3 4 3 - 3 4 5
Khn, Friedrich 37, 99, 130, 212
Kvaternik, Eugen-Dido 33, 129, 284, 292,
302, 303, 361, 362
Kvaternik, Slavko 7, 30, 98, 130, 142, 151,
178, 264, 272, 302, 351, 3 5 7 - 3 5 9 ,
361-363, 365-368, 370-376
Lahousen, Erwin 358, 359, 362, 374
Lammer, Mirko 271
Lemei 92, 340
Lendi, Ivo 245
Leskovik, Xhavid 321
Lisak, Erih 23, 98, 134
Lobkowitz, Erwein 163, 164
Longo v. Novakovi Niko
Lorenz, Werner 323
Lorkovi, Bla 152, 178
Lorkovi, Mladen 9 - 1 1 , 14-16, 18, 2 4 - 2 6 ,
29, 33, 35, 39, 4 2 - 4 4 , 46, 52, 56, 60, 62,
6 8 - 7 0 , 74, 77, 8 1 - 8 3 , 8 5 - 8 7 , 96, 99,
105-107, 109, 110, 112-114, 122, 125,
127, 131-133, 135, 136, 146, 147, 155,
167, 170-173, 176, 178, 179, 181-185,
226, 244, 255, 256, 259, 261, 263, 264,
268-272, 276-278, 284, 285, 299, 307,
325, 333, 350, 351, 357, 360-362, 364,
365, 368-370, 372, 376
Lohr, Alexander 22. 24, 27, 32, 36, 3 9 - 4 1 ,
4 3 - 4 5 , 5 3 - 5 5 , 86, 88, 93, 99, 102, 106
Luburi, Vjekoslav-Maks 22, 23, 87, 98, 125,
129, 130, 371
Ludin, Hans 178
Lukas, Filip 273
Luli, Petar 304, 324, 354
Lunaek, Valdemar 167, 171, 173
Lters, Rudolf 11, 31, 32, 35, 5 4 , 5 5 , 8 3 , 1 0 2 ,
139
Ljuban, Cvijeto 344, 345
Mackensen, Hans Georg 32, 47, 4 9 - 5 1 , 112
Maek, Vladko 15, 19, 33, 34, 38, 69, 70, 74,
110, 114, 123, 128-133, 137, 138, 140,
142, 147, 153, 174, 190, 192, 222, 238,
247, 268, 270, 359, 367, 371, 3 7 3 - 3 7 5
Magovac, Boidar 334

Mahek 202
Makanec, Julije 171, 173
Malvi 376
Mammeli 9
Mandi, Nikola 106-112, 1 3 1 , 1 3 3 , 1 3 9 , 146,
147, 155, 158, 162, 164, 165, 167, 170,
171, 173, 177, 179, 183-185, 192, 226,
273, 2 7 9 - 2 8 1 , 284, 299, 304, 305,
3 0 8 - 3 1 3 , 3 1 5 - 3 2 0 , 327, 328, 332, 368,
370, 3 7 4 - 3 7 6
Mandui, Mate 129
Mannstein, Erich 18
Marali 148
Marcone, Giuseppe Ramiro 65, 111
Marii, Mario 3 5 7 - 3 5 9 , 3 6 3 - 3 7 5
Mari, August 273
Marinkovi 308
Marinkovi, Ivo 103, 104
Marjanovi, Sida 8
Markovi, Josip 92, 127
Markovi, Svetozar 263, 264
Maroni 360, 363
Martinovi, Milan 90, 335
Maek 255
Matai, Lovro 252, 272
Matoi, Joe 361, 370, 371
Matsushima, Shikao 254
Mazzolini, Serafino 355
Mehrbach 252
Meissner, August 149, 311
Melle 34
Mei, Ademaga 370
Metrovi, Ivan 33, 34
Metzger 320
Mezzasoma, Fernando 355
Mihailovi, Draa 12, 16, 24, 30, 62, 76, 88,
91, 116, 123, 137, 140, 148, 153, 182,
2 0 7 - 2 0 9 , 231, 263, 269, 292, 308, 335,
350
Mihajlov, Vana 187
Mihi 257, 259
Mihov 189
Mihovilovi, Ive 153
Milievi, Vladeta 7
Milkovi, Duka 358, 3 6 5 - 3 6 7 , 371, 372
Milo, Ljubo 129
Milovi 345
Miljkovi, Huka 162
Mintas, Vladimir 114, 121, 308,"311
Mirkovi 376
Miroevi-Sorgo, Niko 164
Mieti, Roko 146, 375
Miura, Kazuichi 253, 254
Moscatello, Nikola 164
Mosner, Stipe 187, 247, 248
Mokov, Ante 7, 23, 56, 86, 98, 114,
128-130, 134
Mussolini, Benito 7 , 1 4 , 2 0 , 2 1 , 4 7 , 4 9 - 5 1 , 5 2 ,
54, 67, 68, 72, 77, 78, 8 7 - 8 9 , 9 2 , 1 0 5 , 1 0 8 ,
131, 136-138, 154, 156, 158, 164, 166,
205, 213, 221, 228, 240, 258, 303, 312,
325
Muanov 187, 188, 247

Naletili, Boo 129, 247

Napoleon I Buonaparte 20
Navratil, Miroslav-Friedrich 87, 92, 98, 99,
106-108, 113, 114, 118, 134, 139, 142,
153, 155, 163, 165, 167, 171, 173, 179,
181-186, 196, 197, 201, 205, 213,
2 2 4 - 2 2 7 , 229, 230, 268, 269, 2 7 4 - 2 7 8 ,
281, 300, 309, 315, 332, 352, 362
Nazor, Vladimir 143, 372, 373
Nedi, Milan 148, 149, 154, 163, 172, 185,
231, 272, 273, 292, 370
Neubacher, Hermann 59, 95, 109, 148, 169,
172, 176, 192, 203, 214, 220, 224, 249,
268, 269, 272, 274, 277, 292, 305, 324,
331, 360
Nikoli 371
Niki, Ante 24, 25, 41, 105
Nishimura, Kaniti 254
Nizeteo, Antun 246, 354, 355
Noeldeke 252
Novakovi, Niko 256
Nu Thakin 92
Obadi, Josip 253
Obwurzer 28, 43
Oras 86
Orekovi 340
Orlando, Vittorio 49
Orsenigo, Cesare 252
Orani, Ivan 67, 105, 368, 370
Oshima, Hiroshi 2 5 2 - 2 5 4
Osterkamp 255
Ott, Hans 220

Pernar, Ivan 22, 29, 81, 83, 123, 130-132,

145-147, 271, 334, 335, 359, 371, 375
Perovi 343
Peelj, Branko 33
Petain, Henry Philippe 112
Petar II Karaordevi 48, 241, 258, 263, 289,
350
Petersen, Jens Peter 165
Petri, Ivan 248, 303, 304, 330
Petrovi, Kata 346
Petrucci, Luigi 41, 45, 47, 53, 55, 73, 77, 92,
115, 116
Phleps, Arthur 43, 103, 203, 302
Pietromarchi, Luca 24
Pijade, Moa 307
Pjeroti 345
Plesoianu 68
Poili 34
Pokay 103, 104
Popovi, Koa 220
Postrunik, Oton 345
Pott, Eugen 113, 320
Prebeg, Viktor 86
Predovi 364, 370
Princip, Gavrilo 264
Prinzing 87
Protega, Miljenko 292
Prpi, Ivan 52, 72, 86, 87, 96, 98, 178, 273,
361, 370
Peninik 246
Puk, Mirko 25, 72, 73, 87, 170, 370
Puri, Boidar 90, 335
Puek, Tomislav 8

Pachnek 190
Pali 301
Pandakovi, Miroslav 271
Panda, Muhamed 204
Papen, Franz 18, 340
Partov 189
Paveli, Ante 7, 22, 23, 2 5 - 2 9 , 31, 3 3 , 4 1 , 4 3 ,
45, 55, 56, 60, 71, 74, 77, 83, 86, 89, 90,
92, 96, 103, 104, 106-108, 113, 114,
117-119, 122, 123, 125, 129, 130, 132,
133, 135, 140, 142, 146, 147, 149, 151,
152, 154, 167, 172-174, 177, 183, 192,
197, 203, 213, 222, 223, 227, 238, 250,
264, 265, 268, 270, 271, 273, 275, 278,
279, 311, 316, 350, 351, 358, 359, 361,
363, 368, 370, 3 7 2 - 3 7 5
Pavii, Jure 372.
Pavii, Viktor 26
Pavle Karaordevi 129
Pavlovi 245, 248
Pavolini, Alessandro 136
Pejaevi, Petar 25, 29
Perevi-Odavna, Ivan 31, 44, 104, 106, 110,
251, 360, 361
Peri, Stijepo 10, 14-16, 24, 25, 187-190,
214, 225, 245, 247, 251, 268, 271, 272,
290, 299, 303, 3 0 8 - 3 1 6 , 318-320, 324,
325, 336, 339, 3 4 2 - 3 5 1 , 354
Perini 245

Rai, Punia 123

Radi, Mira 163
Radi, Stjepan 83, 106, 132, 163, 177, 222,
368
Radi, Vlatko 147, 334
Radoti 370
Radovan 361
Rafajlovi 370
Rahn, Rudolf 112, 113
Rainer, Friedrich 141, 157, 182-184, 190,
196, 1 9 7 , 2 0 1 , 2 1 1 - 2 1 3 , 3 2 8
Ramov, V. 256
Ratkovi, Stjepan 6 1 - 6 3 , 97, 136, 143, 149,
169, 171, 172, 178, 179, 191-194, 196,
201, 224, 225, 2 5 1 - 2 5 4 , 352
Re, Gian Carlo 78, 92, 111, 115, 116
Reberski, Josip 146, 334
Reichert 330
Reichmann 253
Reiss 345, 346
Rendulic, Lothar 81, 84, 85, 88, 89, 9 3 - 9 5 ,
9 7 , 1 0 1 , 102, 1 3 8 , 1 3 9 , 1 4 7 , 2 0 3 , 2 2 1 , 2 2 3 ,
226, 228, 2 7 7 - 2 7 9 , 285, 290, 305, 309,
310, 319, 337, 339
Requard, Willy 99, 336
Re 354
Ribar, Ivan 307
Ribbentrop, Joachim 16-18, 21, 27, 30, 32,
41, 48, 51, 62, 87, 93, 100, 112, 113, 115,
131, 134, 136, 140-142, 144, 148-151,

170, 172, 173, 178, 179, 182, 184, 192,

196, 200, 201, 203, 211, 214, 215, 225,
230, 231, 304, 3 1 0 - 3 1 4 , 316, 317, 319,
323, 326, 3 5 0 - 3 5 2
Ribnikar, Vladislav 307
Rieger, Vilko 352
Rintelen, Enno 47
Ritter, Karl 27, 28, 86, 94, 95, 172, 192, 197,
203
Rizi 80
Roatta, Mario 10, 12, 13, 34, 77, 112, 140
Robi, Ivan 146
Robotti, Mario 1 3 , 1 6 , 7 7 , 8 7 , 9 2 , 9 6 , 9 9 , 1 3 1
Rolf, Tomislav 226, 227, 230, 231
Rommel, Erwin 141, 197
Roosevelt, Franklin Delano 18, 78, 342
Rosandi, Mime 7
Rhm, Ernst 48
Rubi, Dragutin 74, 83
Ruhe, Heinrich 253
Rukavina, Jerko 266
Rukavina, Juco 127
Rumini, Roberto 72
Rumler 13
Runke 252
Ruinovi, Nikola 171
Rui, J. 271
Sakuma 254
Sambugnach, Tomislav 321, 324, 326,
350-353
Saradoglu, ukri 308
Sarkoti, Stjepan 106, 107, 110, 361
Sauberzweig 333
Schmidler, Herbert 253
Schmidt, Paul Otto 47, 309, 310, 313
Schubert, Conrad 60, 99, 106, 107, 109, 224
Schuchardt 30, 89
Schulz 346
Schwerin-Krosigk, Lutz 201, 307
Scorca, Carlo 41
Seitz, Aleksandar 368, 370
Selchow, Kurt 115, 224
Seldte, Franz 307
Sellschopp 252
Serti, Tomislav 358
Servatzy, Vjekoslav 7, 98
Seuberich 252
Sforza, Carlo 20
Simovi, Duan 7, 26, 65, 77, 222, 263
Sini, David 13, 16, 3 3 - 3 5 , 77, 78, 80, 81,
83, 87, 96, 99, 2 7 0 - 2 7 2
Singer, Vlado 129
Six, Alfred Franz 252
Skerli, Jovan 263
Skorzeny, Otto 131
Smoljan, Baria 22, 29, 146, 2 7 2 - 2 7 4 , 334,
359, 375
Smrekar, Zdenka 371
Spellman, Francis 15, 17, 18, 20
Spitzer, H. 357, 358, 360, 364, 366, 367
Staki, Vladislav 16
Starevi, Ante 152, 177, 264

Starevi, Mile 25, 60, 7 4 , 1 0 5 , 1 0 7 , 1 0 9 , 1 2 2 ,

133, 180, 369, 370
Steengracht, Gustav Adolf 30, 32, 41, 48, 87,
143, 159, 171, 178, 179, 193, 194, 196,
201, 223, 252, 254, 325, 326, 331, 356,
357Stefan 187, 188
Steiner, Felix 113
Stepinac, Alojzije 302, 358, 359, 364, 371
Stilinovi, Marijan 220
Stipeti, Gjuro 273
Streccius, Alfred 360, 376
Strossmayer, Josip Juraj 31, 188
Strutinski, Miron 307
Suschnig 333
Sui, Lovro 105, 170, 171, 173
Sztojay, Dome 252
afar 368, 370
Safarik 262
atrov 187
egvi, Kerubin 31
epi, Dragovan 8
Sijakovi, Boko 345
imi, Frano 340
imi, Marijan 93
imrak, Janko 370
imanov 190
turm-Jurii, Momilo 301
upuk-Lenoch 253
utej, Juraj 90
Tamburini, Tullio 196, 213, 225, 345, 355
Tarle, Marko 292, 361
Taylor, Myron 18
Testa, Temistocle 17
Timoenko, Semjon Konstatinovi 18
Tomaevi, Ivan 114, 356
Tomai, Ljudevit 146
Tomi, Viktor 23, 97, 125, 134, 361
Torbar, Josip 33, 34, 81, 83, 146, 147, 158,
159, 270, 271, 358, 359, 364, 367, 375
Torre, Capasso 355
Torti, Janko 73, 167, 171, 173, 180, 368,
370
Toth, Dragutin 108, 173, 180, 292, 370
Tovar 252
Trgo, Fabijan 8
Tribukaj 343
Trifunovi, Milo 90
Trumbi, Ante 33
Turina, Oskar 126, 137, 176, 182-184, 190,
192, 212, 231, 358
Uiberreither, Siegfried 114
Umeda 68
Varda, Demeter 72
Vaka, Tibor 255
Vavra 360, 371
Veesenmayer, Edmund 30, 203, 272, 273
Velebit, Vladimir 220
Verdiani 75

Verni-Turanski, Janko 7 8 - 8 0 , 205, 304, 324,

354
Vest, Fedor 110
Viacki, Ljubomir 25, 151
Vittore Emanuele 41, 156
Vlai, Frano 347
Voki, Ante 70, 172, 173, 1 8 0 , 2 7 5 - 2 7 8 , 2 8 1 ,
284, 301, 315, 319, 3 3 2 - 3 3 4 , 340, 376
Vrani, Vjekoslav 25, 33, 69, 93, 171-173,
180, 182, 275, 361, 370
Vrani, Vladimir 280
Vranei, Jure 1 5 1 , 1 5 2
Vuievi, Ivo 252
Vukovi, Boo 130, 334
Vuksanovi, Ljubo 220
Wacker 253
Waldner 253
Warlimont, Walter 28, 46, 47, 203, 2 6 7 - 2 7 0 ,
2 7 5 - 2 7 8 , 300, 309, 3 1 6 - 3 1 9
Wedemeyer 292
Weichs, Maximilian 86, 95, 102, 115, 139,
142, 144, 158, 176, 182, 183, 194, 205,

210, 211, 220, 268, 269, 277, 278, 290,

299, 310, 336, 339
Weissenberger, Prvislav 191, 192, 2 5 2 - 2 5 4
Weizscker, Ernst 30, 164
Werlin 171
Werner, Ivan 134
Wiehl, Emil 321
Winter 253, 352
Wolff, Karl 323
Zanoni 245
Zeitzier, Kurt 49, 317
Zoller, Hans 114
Zorii, Milovan 273
Zotov, Sergej Dimitrijevi 248
Zwade 266
ani, Milovan 25, 73, 154, 155, 171, 173,
292
idovec, Vladimir 67, 69, 187
unjevi, Karlo 146
Yamaja 68

Kazalo autora

Auty, Phillis 53, 207

Bakra, Boris 220
Barker, Elizabeth 334
Bauer, Ernest 22
Boban, Ljubo 334
Borkovi, Milan 148
Boovi, Branislav 56
Clissold, Stephen 334
Clogg, Richard 53, 207
Coli, Mladen 142
ovi, Marko 18
Deakin, William 47, 112
Drezga, Tihomil 120
Dujmovi, Franjo 9
Erignac, Louis 91
Fertilio, Luka 24, 61, 352
Fricke, Gert 22, 100, 229, 230, 2 6 7 , 3 0 0 , 309,
316
Gisevius, Hans Bernd 48
Guariglia, Raffaele 112
Hari, Ivan 224, 284
Hillgruber, Andreas 309
Horvat, Ivan 146
Jeli-Buti, Fikreta 110
Kalezi, Vasilije 151
Kiszling, Rudolf 17
Kljaki, Dragan 28
Kljakovi, Vojmir 49
Kovai, Matija 25, 74, 105-107, 117, 122,
311
Krivokapi, Boro 151
Krizman, Bogdan 10, 20, 22, 2 4 - 2 8 , 32, 35,
36, 39, 41, 44, 46, 48, 49, 52, 55, 60, 62,
71, 220, 223, 264

Kulundi, Zvonimir 266

Kumm, Otto 40
Kvaternik, Eugen 10
Lengel-Krizman, Narcisa 57
Liddel, Hart B. H. 112
Lorkovi, Mladen 263
Maek, Vladko 129, 153, 247
Majeti, Tomislav 104
Marjanovi, Jovan 95
Martinovi, Milan 147
Metrovi, Ivan 33
Mihovilovi, Ive 49
Neubacher, Hermann 95, 148, 203, 249
Obrknei, Milo 238
Odi, Slavko 231, 316, 326, 356
Omranin, Ivo 124
Pajovi, Radoje 220
Paveli, Ante 29
Pavlovi, St. Kota 90
Pavlowitch, K. Stevan 41
Peri, Marinko 339
Peelj, Branko 33
Petranovi, Branko 62
Rajkovi, Mato 113
Rendulic, Lothar 87, 88, 94, 95, 128, 304
Rojnica, Ivo 350, 351
Rui, J. 146
Schraml, Franz 40
Schumann, Wolfgang 28
Sundhausen, Holm 337
Tomasevich, Jozo 124, 220
Vrani, Vjekoslav 34
Warlimont, Walter 46
Zatezalo, uro 104

Sadraj

Predgovor

Prvo poglavlje: Napukla Osovina Ritn-Berlin

1. Vijesti o situaciji u faistikoj Italiji
2. Osovinski partneri medu sobom
3. Potezi Davida Sinia
4. Kriza na pomolu

9
9
20
33
35

Drugo
1.
2.
3.
4.

52
52

poglavlje: Mussolini - zatoenik talijanskog kralja

Odjeci i reakcija
Opet David Sini
General Rendulic dolazi na Balkan
Kasche u Fiihrerovu Glavnom stanu

81
100

Tree poglavlje: Lozinka: Osovina (Achse)

1. Novi ustaki foteljerosi
2. Nakon objave o kapitulaciji
3. Novi koraci i potezi
4. M. Krlea u audijenciji kod Pavelia

105
105
112
131
149

etvrto poglavlje: U traenju puta

1. Nova ustaka vlada
2. Konferencija u Zagrebu
3. Plan generala Glaisea
4. Ministar Navratil kod Fhrera
5. Prijedlozi poslanika Kaschea

161
161
178
184
205
231

Peto poglavlje: Predsjednik ustake vlade kod A. Hitlera

1. Predavanje Mladena Lorkovia
2. General Warlimont i R. Kronholz u Zagrebu
3. Odlazak ministra F. Navratila
4. Vojna pitanja NDH
5. Dvije promemorije ustake vlade
6. Glaise i Kasche
7. Mandi kod Hitlera
8. Savjetovanje kod Hitlera

255
255
267
274
281
293
299
308
315

25

Ustae i Trei Reich I

3 8 5

esto poglavlje: U traenju puta

1. Ribbentropov ukor Kascheu
2. Ante Voki u Fiihrerovu Glavnom stanu
3. Pad ministra St. Peria
4. Slavko Kvaternik u emigraciji

323
323
332
342
351

Kazalo osoba
Kazalo autora

377
384

PLAVA BIBLIOTEKA
Bogdan Krizman
USTAE I TREI REICH
Prvi svezak
Izdava
GP DELO, OOUR GLOBUS, Izdavaka djelatnost
ZAGREB
Za izdavaa
TOMISLAV PUEK
Lektor
NEVENKA GRGUREVI
Oprema
BRONISLAV FAJON
Tisak
GP DELO, Ljubljana, 1983.