LJUDSKA PRAVA I NASILJE NAD ENAMA

UVOD
Predmet moga rada jesu ljudska prava i nasilje nad enama. Ovu temu sam izabrao jer sam
svjesna da predstavlja vei problem, ne samo u jednoj dravi, nego moemo rei i na
cjeloj planeti. Prava ena su ljudska

prava prava koja se odnose na ene i to na temelju

jednostavne injenice da su i one ljudska bia. Na prvi pogled se to zapravo ini sasvim
loginim. Vrlo esto se pitamo zbog ega nam onda u ljudskim pravima treba poseban
odjeljak prava ena?
Zato nacionalni zakoni i ve meunarodno establirana Konvencija o ljudskim pravima ne
vrijede jednako za sve, onako kako vrijede za mukarce zato ne vrijede i za ene, sve su to pi
tanja na koja nemamo adekvatan odgovor, odnosno odgovor za koji bismo mogli rei da je
jedini pravi.
Zato u u radu nastojati iznijeti sve ono to smatram da je bitno, mada u skraenoj verziji, jer
se o ovoj temi moe pisati jako puno. Do potrebnih informacija dola sam normativnim
metodom i istraila sve to je potrebno.
RAZDRADA
Kontroverzna je tvrdnja da meunarodne odredbe o ljudskim pravima iskljuuju ene.
Moemo rei da imamo upravo suprotnu situaciju, od samog poetka dio UN- ove Deklaracije
o ljudskim pravima, bila je odredba da nijedna osoba ne smije biti oteena po osnovi svoje
rodne pripadnosti. Meutim, jednako kontroverzna je i injenica da se jo i danas diljem
svijeta upravo ene, i to zbog svog spola, ograniavaju u svojim ljudskim pravima, i to ak u
jednom od najvanijih i osnovnih prava- pravu na ivot i tjelesnu neovisnost.
Moemo rei da je danas jedan od problema to to se drutvo dijeli na sferu javnog i na
sferu privatnog. Mukarcima se kao to znamo iz ivota dodjeljuje sfera javnog, a enama
sfera privatnog. Zatita privatne sfere je, moemo rei jedno od vanijih ljudskih prava.
Iako je ta sfera privatnog jako bitna, i drava se ne bi trebala uplitati u nju, pojavi se
problem,ukoliko postoji nasilje u toj sferi, najee i jeste rije o nasilju nad enama, jer drav
a smatra da je to privatni problem, u koji ona ne zadire. A upravo se nasilja nad enama i
dogaaju u privatnim sferama.

Takoer jedan od problema tie se glavnog smjera ljudskih prava kao zatite pojedinaca od
direktnog upada dravne moi. Zatita pojedinca od fizikih osoba ili nedravnih organizacija
najprije uope nije bila predviena.
Znamo da su prva ljudska prava propisana upravo zbog toga, odnosno da bi se dravi
zabranilo

prodiranje

ovjekov

ivot

njegovu

privatnu

sferu.

Postoje povrede ljudskih prava ena koje su iste kao i povrede ljudskih prava mukaraca, a to
su kada ene zbog svoje rasne ili religijske pripadnosti ili ak zbog svojih politikih
stavova bivaju progonjene od strane drave. Takvim povredama ljudskih prava ena bave se
razne nacionalne i internacionalne organizacije. Meutim, postoje i povrede prava ena koje
su specifine samo za njih, pa tako moemo rei, da je povreda kada se poloaj na bilo kojem
radnom mjestu pogorava samo na temelju njihove rodne pripadnosti. Takoer, imamo
povrede koje se deavaju svakodnevno, primjeri za to su silovanja, seksualna muenja u
zatvorima i izbjeglikim kampovima i sl. postoje povrede ljudskih prava koje se mogu
provoditi samo nad enama, kao to su pobaaji enskih fetusa ili nasilje nad enama u braku.
etvrti problem postoji u stoljeima staroj i duboko ukorijenjenoj tradiciji povreda ljudskih
prava ena u mnogim zemljama. Meunarodno potivanje takve tradicije esto je izazivalo
revolt i pobune kod stanovnitva. Protiv takve tradicije moe se boriti jedino intenzivnim i
dugoronim mjerama koje se tiu svih sfera ljudskog ivota.
Mnoge nezapadnjake vlade neprestano ukazuju na to je da koncept ljudskih prava jako
obojen zapadnjakom kulturom i da se ne moe primijeniti na njihove kulture i u njihovim
sredinama. Prema njima se tako "jednakost" izmeu ene i mukarca nikako ne moe prenijeti
u njihove kulture. Oni propagiraju tzv. Jednaku vrijednost mukarca i ene, pri emu je bitno
zadrati razlike meu spolovima. Tu jednostranu argumentaciju esto prihvaaju zapadnjake
vlade pod motom tolerancije. Meutim, bitno je naglasiti da takva argumentacija esto vodi
do opravdavanja tekih povreda ljudskih prava ene,to opet ne predstavlja nikakvo kulturno
naslijee, nego izvor represivnih vladajuih sistema (npr. Alir ili Afganistan). esto se
umjetno konstruiraju takvi obrambeni sistemi zasnovani na kulturnom identitetu i tradiciji da
bi se odvratila pozornost od stvarne socijalno-ekonomske nejednakosti i asimetrinih
vladajuih odnosa.
Moemo rei da je poziv za jednakim pravima ena i mukaraca postao je javan i glasan tek u
graanskom drutvu krajem 18.stoljea. Za to postoje mnogi uzroci. Najprije je Deklaracija o
opim ljudskim pravima po principima prirodnog prava u Francuskoj i SAD-u dovela do toga

da se postavio zahtjev i o jednakim pravima mukaraca i ena. Razvojem kapitalistikog

drutvenog rada mjesto stanovanja i rada bili su vie odvojeni.
Ovo je dovelo do nove definicije podjele rada meu spolovima. ena se definirala primarno
kao supruga i majka , iji je rad u obitelji omoguavao i poboljavao sam uspjeh mukarca
van kue . Obitelj se smatrala kao podruje socijalne komunikacije i reprodukcije izvan sfere
plaene djelatnosti , koje je sadravalo samo suprunika i djecu. ene su jednostavno
iskljuivane iz procesa donoenja mnogih ekonomskih , politikih pa ak i privatnih odluka.
Imale su ograniene mogunosti obrazovanja , nisu raspolagale svojom imovinom, nisu mogle
potpisivati ugovore ili se zaposliti bez suglasnosti supruga. U socijalnom pravu pri razvodu i
dobivanja starateljstva nad djecom bile su izuzetno oteene. Ali, zakonom je istovremeno
bila stvorena osnova da se radnicama isplauju najnie plae , te da se njihov rad iskoritava.
S novim enskom pokretima u Europi 70-ih godina poelo se neto vie govoriti o razliitim
vrstama nasilja nad enama. Tome su svakako pridonijele i muke norme o neovisnosti i
slobodi ene. Tako se u sreditu nala oteena ,ozlijeena i traumatizirana ena, ali i kao
objekt tipinog mukog nasilja fizikog i psihikog, te seksualnog zlostavljanja Slijedi dakle
da su enski pokreti istaknuli enu kao objekt nasilja. Ovakva situacija predstavljala je plodno
tlo za prve javne zahtjeve za jednakim pravima i mogunostima ena i mukaraca.
Istinska razlika izmeu mukaraca i ena jedino je ona bioloka:
mukarci su fiziki krupniji, snaniji, a ene sitnije ali izdrljivije i obdarene sposobnou
raanja. ene su kroz povijest a i danas karijerno inferiorne jer se radi biolokog opstanka
ovjeanstva odreen dio ena mora odluiti ili na paralelno majinstvo i karijeru ili samu
ulogu

majke.

Pitanje

je

koliko je

jednakost spolova uope

dostina s

obzirom

na nezamjenjivu ulogu ene kao majke. Ipak,nemogue je tolerirati stav da ene nisu
predodreene za umni rad.

ZAKLJUAK
Unato tome to je u svim zakonima i meunarodnim propisima sadrano da ne smije
postojati nikakva diskriminacija, pa tako ni na osnovu svoje rodne pripadnosti, ene ipak
imaju manje prava nego mukarci, i u svakome pogledu su diskriminirane. Kroz povijest se ta
cijela situacija mijenjala, moemo rei da su ene dosta napredovale po pitanju svojih prava.

Pred nama je dug i teak put uspostavljanja rodne ravnopravnosti. Konvencija je najcjelovitiji
instrument zatite ljudskih prava premda postoje i drugi mehanizmi zatite tih prava na
nacionalnoj i meunarodnoj razini, a za promjenu prava ena pored odredbi i zakona potrebno
je i razumijevanje i promiljanje stanja ena. Zbog svih diskriminacija ena koje su se
deavale, od strane Generalne skuptine usvojena je Konvencija o ukidanju svih oblika
diskriminacije ene, koja je potpisana 18.12.1979., a na snagu je stupila 3.9.1981. godine, iji
je zadatak da se ta rodna i bilo koja druga neravnopravnost svede na minimum.