Professional Documents
Culture Documents
Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
Naratoloski Recnik - Dzerald Prins
1 q :(,;"
'..;,,,
' - I
...
Biblioteka
Knjizevne nauke
Dzerald Prins
Kolekcija
Pojmovnik
Osnivac i urednik
Gojko Tesic
Glavni i odgovorni urednik
Slobodan Gavrilovic
Naratoiosi<i
recnii<
Prevela s engleskog
Brana Miladinov
Na korici
Aleksandar Srnec. Bez naziva (1962)
~rnACHMK
BHTAPCKH SPOJ
3~v
Predgovor
OVOrrl
izdanju
lzvornik
Predgovor
ADRESANT (addresser).
13
aktant
aktandjalna uloga
(actantial role).
Formalna pozicija koju zauzima aktant duz svo
je narativne trajektorije; poseban status koji za se
be prisvaja aktant u logickom odvijanju pripovesti.
U l.jegovoj trajektoriji, na primer, Posiljalac uspo
stairlja Subjekta kao takvog, a Subjekt se potom mo
ze modulisati (kvalifikovati, postati kompetentan)
duz osa zelje, sposobnosti, znanja i duznosti, zatim
se moze realizovati iii biti priznat kao izvrsni Su
bjekt, te moze biti nagraden. ~ RazIiCite aktancijal
ne uloge u dato; trajektoriji dovoljno su samostalne
da ih mogu otelotvoriti razliCiti akteri. Drugim re
Cima, aktant, ko;i predstavlja osnovnu ulogu na ni
you dubinske strukture, uposebljen je posredstvom
nizova aktancijalnih uloga duz narativne trajektori
je, da bi dalje bio specifikovan kao ;edan iii vise ak
tera na nivou povrsinske strukture. ~Chabrol 1973;
Greimas 1970, 1983a; Greimas & Courtes 1982;
Henault 1983. Vidi ;os: augzilijant, modalnost, te
matska uloga.
AKTANCIJALNA ULOGA
(actantial model).
Struktura odnosa u koje medusobno stupaju aktan
ti. Prema Gremasu, pripovest je celina sa znacenjem
zato 5tO se moze razumeti u terminima aktancijal
ne strukture. ~Originalni aktancijalni model podra
zumeva 5est aktanata: subjekt (koji je u potrazi za
objektom), Objekt (za kojim traga Subjekt), primalac
(Objekta da bi ga osigurao za Subjekta), pomocnik
(Subjekta) i protivnik (Sub;ekta). Ovo je cesto pred
stavljeno sledeCim dijagramom:
AKTANCIJALNI MODEL
posiljalac
primalac
subjekt
pomocnik
14
/'
/'
"
.. objekt
protivnik
15
akter
16
alteracija
17
alternacija
18
analiza
,19
antisubjekt
anizohronija
ANIZOHRONIJA (anisochrony).
Variranje narativne brzine; ubrzavanje ili usporava
nje ternpa. Smena scenskog prikaza sazetkom iIi obr
nuto predstavlja anizohroniju. ~Genette 1980. Vidi
jos: izohronija.
ANONSIJACIJA (enunciation).
Vidi: iskazivanje.
ANONSIJATER (enunciatee).
Adresat. Ako mi neko prica pricu, ja sam njegov anon
sijater. Ako taj neko prica istu pricu nekoj drugoj osobi,
ta osoba je anonsijater. ~Gremas & Courtes 1976,1982.
ANONSIJATOR (enunciator).
Adresant. Ako nekome pricam pricu, ja sam anonsi
jator price. Ako druga osoba prica pricu, ta osoba je
anonsijator. ~Gremas & Courtes 1976, 1982,
ANTAGONIST (antagonist).
Glavni protivnik protagoniste. Pripovest koja se arti
kulise kao medusobni sukob podrazumeva dva glav
na lika koji imaju suprotstavljene ciljeve: protagonist
(ilijunak) i antagonist iIi neprijatelj. ~Frye 1957. Vi
di jos: antisubjekt, protivzaplet.
ANTERIORNA NARACIJA (anterior narration).
Naracija koja vremenski prethodi pripovedanim si
tuacijama i dogadajima: prethodno pripovedanje,
Anteriorna naracija je karakteristika prediktivnih pri
povesti. ~ Prince 1982.
ANTICIPACIJA (anticipation).
Prolepsa, flashforward, anahronija koja odvodi u bu
ducnost u odnosu na "sadasnji" trenutak (iIi tacku
u kojoj se prekida hronolosko pripovedanje niza
dogadaja da bi se otvoda prostor za anticipaciju),
~Chatman
ANTIDARIVALAC (anddonor).
Sup rotan darlva()cu. Antidarivalac je homologan pro
tivniku. ~Greimas & Courtes 1982.
ANTIJUNAK (antihero).
Neherojski junak; junak odreden bilo negativnim, bi
10 nedostojnim atributima; protagonista Cije su oso
bine antiteticne onima koje se tradicionalno vezuju
za junaka. Bardamu u Selinovom Putovanju na kraj
noCi, DZim Dikson u Sreenom Diimu Kingslija Ejmi
sa ili Josarijan u Helerovoj Kvaki 22 jesu antijunaci.
~ Scholes & Kellogg 1966.
ANTIKLlMAKS (anticlimax).
Dogadaj Hi niz dogadaja (naroCito pri kraju pripovesti
Hi narativnog niza) koji je iznenadujuce i primetno ma
nje bitan od dogadaja koji su do njega doveli; efekat ko
jim se nesto ispostavlja naglaseno beznaeajnije nego sto
je ocekivano; prekid u rastu intenziteta niza dogadaja
Hi efekata. ~Brooks & Warren 1959. Vidijos: klimaks.
ANTINARATIV (antinarrative).
(Verbalni iii neverbalni) tekst koji usvaja "mapu"
pripovesti, ali neprestano dovodi u pitanje logiku
pripovedanja i narativne konvencijei antiprica. Rob
Grijeova Ljubomora i Beketov Moloa jesu antinara
tivi. ~Chatman 1978.
ANTIPRICA (antistory).
Vidi: antinarativ. ~ Chatman 1978.
ANTISUBJEKT (antisubject).
Suprotno od subjekta. Ciljevi antisubjekta imaju su
protnu svrhu od s~ih. Ne treba ga posmatrati
a('
i('110
''
i
20
"(J.-"
:p\
<-Hi
~s
'.j
"f\l'l.YV'i
');
_,;
,:,,/.
VL
\ c. ~y.;""
~r"
--..
21
apelativna funkcija
auktoriialna upadica
~Lotman
1977.
ASPEKT (aspect).
Videnje, u smislu naCina na koji je prica prezentova
na; fokalizacija; tacka gledista. ~Todorov 1966.
ATRIBUT (attribute).
1. Crta lika. 2. U Propovoj terminologiji, spoljasnji
(nasuprot funkcionalnom) kvalitet lika iz bajke, ko
jim se specificiraju njegovi ili njeni starost, status,
pol, izgled itd. Dva junaka mogu imati veoma razliCi
te atribute (iako vrSe iste funkcije), kao god i dva da
rivaoca ili dye stetocine. ~Garvey 1978; Propp 1968.
ATRIBUTIVNI DISKURS (attributive discourse).
Diskurs kOji se pridruzuje (direktnom) govoru lika i
specificira cin govornika ili mislioca time sto ga iden
tifikuje i (pokatkad) time sto ukazu;e na razliCite di
menzije iii osobine samog <:ina, lika, okruzenja i sl.
,,- Kako si? - upita Dion zvucnim glasom otvarajuCi
22
23
allktorijalni diskurs
24
autonomni monolog
~Cohn
~Cohn
25
autor
AUTOR (author).
autorska publika
26
27
brzina
B
BEZLlCNI PRIPOVEDAC (impersonal narrator).
Maksimalno prikriveni pripovedac; pripovedac
bilo kakve individualizujuce osobine osim vlastitog
pripovedanja. ~Ryan 1981. Vidi j05: odsutni pripove
dac, nepripovedana pripovest.
BRZINA (speed).
Odnos izmedu trajanja pripovedanog - aproksimi
rane koliCine vremena koj0m su (navodno) obu
hvacene pripovedane situacije. i dogadaji - i duzine
narativnog teksta (merenog biojem reCi, redova iii
strana, na primer). ~Narativna brzina moze znacaj
no varirati, a njeni standardizovani oblici glavni
modaliteti pripovednog tempa - jesu (u opadajucem
poretku, od beskonacnog do nule) elipsa, sazetak,
seena, usporeni prikaz i pauza. ~Genette 1980; Prince
1982. Vidi jos: anizohronija, trajanje, ritam.
28
29
.....
c
(central intelligence).
Vidi: centralna svest. ~H. James 1972.
CENTRALNA INTELIGENCIJA
(central conscioussness).
Fokalizator; reflektor; centralna inteligencija; posed
nik tacke gledista. Centralna svest jeste svest kroz
koju se opazaju situacije i dogadaji. ~H. James 1972.
CENTRALNA SVEST
(goal).
Zeljeno konaeno stanje za ;unaka. Grarnatike price
postuliraju da se prica sastoji od niza epizoda koje
junaka priblizavaju cilju ili udaljavaju od njega, do
eim on dostize iIi ne dostize pornocne ciljeve. ~Beau
grande 1980; Black & Bower 1980; Rumelhart 1975;
Thorndyke 1977.
CILj
CILJNO STANJE
(goal-state).
Vidi: cilj.
CIN
(act).
1. Jedna od dye moguce vrste dogadaja, uz zbivanje.
Promena stanja do koje dolazi posredstvom delatnog
lika i manifestuje se u diskursu procesnirn recenica
rna u modusu glagola radnje; radnja. "Meri je resila
problem" jeste Cin, doCim "Juee je padala kisa" nije.
2. Sintagmatski konstituent radnje: radnju saeinja
va viSe Cinova. ~Chatman 1978; Greimas & Courhes
1982. Vidi jos: narativni iskaz.
(reader).
Onaj koji dekodira ili tumaCi (pisanu pripovest). Ovaj
stvarni iii konkretni Citalac ne sme se brkati s irnpli
citnirn citaocern, niti s naraterorn tog narativa, jer, za
razliku od njih, nije imanentan pripovednom tekstu,
niti ga je moguce iz njega izvesti. Srce tame ili Zmij
sko leglo, na primer, imaju razliCite implicitne Citaoce,
bas kao i naratere, ali mogu imati iste stvarne Citaoce.
Stavise, pripovedni tekst sa sarno jednim implicitnim
Citaocem i jednim naraterom ("Zid moze imati dva
ili viSe stvarnih Citalaca. ~Booth 1983; Chatman 1978;
Eco 1979; Prince 1982; Rabinowitz 1977; Richardson
1997a; Rousset 1986. Vidi jos: stvarna publika.
CITALAC
lt
(trait).
Svojstvo iii osobina lika koja se ponavlja u nizu situ
acija i dogadaja. ~Chatman 1978. Vidi jos: atribut,
serna.
CRTA
(texte lisible).
Tekst koji se moze Citati (iii dekodirati) pomocu stro
go odredenih ogranicenja, konvencija i kodoV2; tekst
CITLjIVI TEKST
30
31
citljivi tekst
D
DARIVALAC (donor).
32
33
deskdptivna panza
delatni lik
(agent).
34
3S
dijegeticko
deh'Clninacija
(determinadon).
Vremenska ogranicenost iterativnog pripovedanja;
opseg vremena unutar kojeg se dogadaj (iii skup do
gadaja) ponavlja: "Izmedu 1959. i 1964. svake godine
sam iSao sa skolom na letovanje" ima determinantu
od pet godina. ~ Genette 1980.
DETERMINACIJA
(dianoia).
Vidi: misljenje. ~Aristotle 1968.
DIANOIA
(diachronic analysis).
Izucavanje promena u (jezickim) sistemima Hi njiho
vim delovima u toku vremena. ~Saussure 1966. Vidi
jos: sinhronijska analiza.
DIJAHRONIJSKA ANALIZA
DIJALOG
(dialogic narradve).
Pripovedanje koje odlikuje interakcija nekoliko gla
soya, svesti iii pogleda na svet, od kojih nijedan ne
obuhvata ostale, niti je od njih superiorniji; polifo
nijsko pripovedanje. U dijaloskom, nasuprot monolo
skom pripovedanju, pripovedacevi stavovi, sudovi iIi
cak znanje nisu autoritativni i konacni u prikazanom
svetu, vee jesu sarno jedan od nekoliko doprinosa di
jalogu; najcesce je to mnogo manje znacajan i produ
bljen doprinos no sto je doprinos (nekih od) likova.
Prema Bahtinu, proza Dostojevskog (Braca Karama
zovi, npr.) daje naroCito dobar primer dijaloskog pri
povedanja. ~Bakhtin 1981,1984; Pascal 1977.
DIJALOSKO PRIPOVEDANJE
36
37
dijegeza
distanca
Vidi: diskurs.
~Benveniste
1971.
DISJUNKCIJA (disjunction).
DISKURS (discours).
38
DISTANCA (dist:ance).
39
dogadaj
dramatizovani pdpovedac
lt
).
DOMET (reach).
40
41
drarnski monolog
42
dvostruka fokaliz.acija
~Fi.iger
DUPLIRANJE (duplication).
Ponavljanje, na nivou pripovedanog, jednog iii vise
(iii citavog niza) dogadaja: "Dzoan je pokusala da
se ispne na planinu, pa nije uspela. Pokusala je dru
gi put i uspela." ~ Suleiman 1980. Vidi jos: tripliranje.
DVOSTRUKA FOKALIZACIJA (double focalizat:ion).
Jedan te isti dogadaj iii situacija posredovani su kroz
dye razliCite fokalizacije. ~ Dvostruka fokalizacija se
neretko koristi u filmu: u Sumnji, na primer, kada
Lina Cita Dzonijev telegram kojim jo; javlja da ce iCi
na lovacku zabavu, kraj Citanja je snimljen tako da
odrazi i njenu vlastitu tacku gledista i "objektivniju"
tacku gledista kamere. ~Genette 1980.
43
~Empson
protivzaplet, podzaplet.
EFFET DE REEL
~ Rogers
1965.
EGZISTENT (existent).
44
4S
emblem
ekspresivna funkcija
~K.
EKSTENZljA (extension).
46
47
emicki pristup
epski preterit
~Hamburger
1973.
EPIZODA (episode).
48
49 '
evaluacija
Er-Form
ETHOS.
Vidi: lik.
~Aristotle
1968.
ERZAHLZEIT.
Vreme pripovedanja, vreme diskursa, vreme u kojem
traje sarno predstavljanje situacija i dogadaja (nasuprot
erziihlte Zeit). ~ Muller 1968. Vidi jos: trajanje, brzina.
50
Sl
fiktionale Enli.hlen
FABULA.
Skup pripovedanih situacija i dogadaja u njihovom
hronoloskom sledu; osnovni materijal price (nasu
prot zapletu, ili sizeu u terminologiji ruskih formali
sta). ~ Chatman 1978; Ejxenbaum 1971 b; Erlich 1965;
Walsh 2001.
FATICKA FUNKCIJA (phatic function).
Jedna od funkcija komunikacije u okviru kojih se
svaki (verbalni) dn komunikacije moze strukturi
rati i orijentisati. Kada je cin komunikacije usme
ren na kontakt (a ne na neki drugi konstitutivni
faktor komunikacije), onda on ima (prevashodno)
faticku funkci;u. U slucaju naracije, za one delo
ve pripovedanja koji su usmereni na psihofiziolo
ske veze izmedu pripovedaca i naratera ("Citaoce,
da li me
uvek sledis, ili si savladan pojedinosti
ma kojima te obasipam?") moze se reCi da vrse fa
ticku funkciju. ~Jakobson 1960. Malinowski 1953;
Prince 1982.
FIGURA (figure).
Entitet ili grupa entiteta koji su u fokusu ili u pred
njem planu. Figura se istice u odnosu na osnovu iIi
pozadinu. ~ Beaugrande 1980; Chatman 1978. Vidi
jos: prednji plan.
S2
53
filter
::4
fokalizacija
55
f.
Fra.itagova piramida
S6
8'
'b'
.~
-'
...'b'
-...\;'
'b'
tv~
~
.:",%'b'
.0
oN'
tv
Q'j
inicijalni momenat
S7
funkcija
funkcija autentizacije
58
i"
"'I
'I
IIi
.)
:!
j
I:I
59
funkcija
60
funkci;e komunikacije
poetska
emotivna
konativna
faticka
metajezicka
~K.
61
govorni cift
(parcourse generatif).
Opsta ekonomija sastavnih delova u semiotickoj teo
riji, po Gremasu. U generativnoj trajektoriji sastavni
delovi se artikulisu sledeCi put koji ide od jednostav
nog ka slozenom i od apstraktnog ka konkretnom.
Na primer, GreITlasov ITlodel pripovesti - u kojem
su dye osnovne komponente (sintakticka i semantic
ka) generisane (dodeljen im je opis) na dva narativna
nivoa (dubinski i povrsinski) ina jednom diskurziv
nom nivou - mogu biti predstavljene tabelom na
slici (koju treba Citati odozgo nadole). ~Greimas &
Courtes 1982, Henault 1983.
GENERATIVNA TRAJEKTORIJA
GENERATIVNA TRAJEKTORIJA
Dubinski
Osnovna sintaksa
nivo
Povrsinski
PovrSinska
nivo
narativna sintaksa
Diskurzivna sintaksa
Diskurzivizacija
---
I
Temporalizacija
Akterijalizacija SpacijalizaciEt
(tense).
Vidi: temporalnost.
GLAGOLSKO VREME
62
(main test).
Vidi: odlucujuca provera.
GLAVNA PROVERA
(main narrator).
Pripovedac koji uvodi Citavu pripovest (ukljucujuCi i sve
mikrapripovesti sto je saCinjavaju, kao i njene delove);
pripovedac koji je odgovoran za celinu pripovednog
teksta (ukljucujuCi i naslov, epigrafe i s1.). ~Prince 1982.
GLAVNI PRIPOVEDAC
GNARUS.
komponent~
--
Semio-narativne
strukture
I
Semanticka
Sintakticka komponenta
Diskurzivne
strukture
(voice).
Skup znakova koji karakterise pripovedaca, odnosno
pripovednu instancu u sirem srnislu, i koji upravlja
relacijama izrnedu pripovedanja kao procesa i pri
povednG,3 teksta, kao god i izmedu pripovedanja i
pripovedanog. ~Glas irna siri opseg od Iica i stoga mo
ra, prernda se cesto stapa i brka s tackom gledista, biti
od njega razlikovan: lice obezbeduje inforrnacije 0 to
me ko "vidi", ko opaza, cija tacka gledista upravlja pri
povedanjeITl, doCim glas pribavlja informacije 0 tOITle
ko "govori", ko je pripovedac i od cega se sastoji nara
tivna instanca. ~Acze11998; Genette 1980, 1983; Jahn
2001; Lanser 1992; Richardson 2001; Rimmon 1976.
GLAS
Osnovna
semantika
Narativna
semantika
Diskurzivna
semantika
Tematizacija
Figurativizacija
-
GNOMSKI KOD
(speech act).
lskaz je shvacen kao cin upravljen na neki cilj. Vrse
nje govornog Cina podrazumeva lokutorni cin (Cin go
vorenja, proizvodenja graITlatickog iskaza), ilokutorni
GOVORNI CIN
63
govorni <::in
64
grammar).
Gramatika iii serija recenica ili formula medusob
no povezanih uredenim skupom pravila koji vazi za
(strukturu) skupa prica; gramatika kojom se speci
ficiraju "prirodni" konstituenti (skupa) prica i ko
jom se karakterisu njihovi odnosL ~Gramatike prica
uzimaju pricu za niz epizoda koje dovode lik blize ci
Iju iii dalje od njega, preko dosezanja ili nedosezanja
pomocnog cilja. U gramatici prostih prica, kakvom
se bavi, na primer, Torndajk, svako pravilo u ure
denom skupu jeste u formi X-4 Y (cita se "prepisi
X kao Y" ili "X se sastoji od Y"); zagrade se koriste
da se priloze opcionalno izabrani elementi; razliCi
te moguenosti prepisivanja iste stavke Hi razliCite
stavke koje su podlozne istom prepisivanju stoje u
viticastim zagradama; zvezdica (asterisk, *) upueu
je na moguee ponavljanje nekog elementa; a simbol
+ ukazuje na kombinaciju elemenata u sekvencijal
nom poretku:
epizoda*
okusa' -4{do~adaj*}
J
eplzoda
stanJe
j}
(8) rasplet -4 { dogada
,
stanJe
POmOeni}
. I'
.
(9) { cH;
ze Jeno stanJe
likovi )
(10) lokacija -4 stanje
{
vreme
65
gramatika price
~Gramatike
HERMENEUTEMA (hermeneuteme).
66
67
hronoloski redosled
hetewdijegeticki pripovedac
68
Vidi: prica.
Benveniste 1971.
HOD (pace).
narrator).
Pripovedac koji je deo dijegeze koju predocava; pripo
vedac koji je lik u pripovedanim situacijama i doga
dajima. Zit BIas u istoimenom romanu, Dzek Barden
u Svim kraljevim ljudima i Pablo lbieta u "Zidu" jesu
homodijegeticki pripovedaci. ~ Genette 1980. 1983;
Lanser 1981. Vidi jos: autodijegeticko pripovedanje,
heterodijegeticki pdpovedac, homodijegeticko pripo
vedanje, intradijegeticko.
HOMODljEGETICKO PRIPOVEDANjE
(homodiegetic nar
rative).
Pripovest ciji pripovedac jeste i lik u pripovedanim
situacijama i dogadajima; pripovest s homodijegetic
kim pripovedacem. Zit BIas. Veliki Getsbi, Svi kraljevi
ljudi i Poljubac smrti jesu homodijegeticke pripove
sti (a ne heterodijegeticke). ~ Genette 1980, 1983. Vi
di jos: dijegeticko, ekstradijegeticko, intradijegeticko,
lice, pripovedanje u prvom lieu.
(chronological order).
Razme5taj situacija i dogadaja po redosledu njiho
vog desavanja. "Hari se umio, zatim je zaspao" pra
ti hronoloski redosled, doCim "Hari je zaspao posto
je obavio posao" to ne cini. ~ Hronoloski redosled je
HRONOLOSKI REDOSLED
69
hronotop
ICH ERZAHLSITUATION.
Vidi: pripovedna situacija prvog liea.
1971,1984.
~StanzeI1964.
ICH-FORM.
Pripovedanje u prvom lieu, Ja-pripovedanje. ~Dole
zel 1973; Fiiger 1972; Leibfried 1972. Vidi ;os: Du
-Form, Er-Form.
IDEALNA NARATIVNA PUBLIKA (ideal narrative audience).
Publika kakvu pripovedac prizeljkuje, za kakvu bi ze
leo da piSe, odnosno pripoveda. Idealna narativna
publika se razlikuje od naratera i od narativne publi
ke. U Tristramu Sendiju Tristram ispravlja reakci
je nekih naratera, nagovestavajuCi tako verovanje u
idealnu narativnu publiku; u Kockaru, pak, narativ
na publika zna manje od idealne narativne publike.
~Phelan 1989, 1996; Rabinowitz 1977, 2001.
ILOKUTORNI elN (illocutionary act).
Cin koji se vrSi govorenjem, da bi se postigla neka
svrha: iskazom "obeeavam da eu sutra biti tamo", na
primer, vrsim tin obeeavanja. Zajedno s lokutornim
cinom i (po moguestvu) perlokutornim cinom, iloku
torni tin je ukljucen u vrsenje govornog <:ina. U slu
caju takozvanog Cina neupravnog govora, ilokutorni
Cin vrsi se indirektno, posredstvom drugog ilokutornog
70
71
i1okutorni <:in
72
implicitni citalac
73
in medias res
74
interkalarno pripovedanje
Vidi: umetanje.
~Greimas
75
interpolirano pripovedanje
ishod
~Genette 1980.
INTERTEKST (intertext).
1. Tekst (Hi skup tekstova) koji se citira, nanovo pise,
ii
ill
INTRICiA (intrigue).
Zaplet; zdruzeni rnotivi koji karakterisu rnahinacije,
~Tomasevski
1965.
"~
ISHOD (result).
76
77
iterativno pripovedanje
ishodisni saddaj
ISKAZIVANjE (enunciation).
78
~Leitch
i~
M
~
~
~:
,.
:,~
79
iznenaden;e
(surprise).
Osecanje koje se javlja kada se ocekivanja u vezi
s buduCim zbivanjem naruse onim sto se uistinu
desi. Proizvodnja iznenadenja smatra se naroCito
uspelom kada je ono sto se iznenadno desi, premda
naruM ocekivanja, cvrsto utemeljeno u prethodna
zbivanja. ~ Uzajamno preplitanje iznenadenja i na
petosti tradicionalno predstavlja vazno svojstvo do
brog fabuliranja. ~Chatman 1978.
IZNENA>ENjE
(isodiegetic).
Ono sto je deo iste dijegeze, 5to pripada istoj dije
gezi. U Mucnini, Autodidakt i Ani su izodijegeticni;
u Srcu tame, Marlouovi kompanjoni s Neli i Kurc
nisu. ~ Genette 1980. Vidi j05: dijegeticko.
IZODljECiETICKO
IZOHRONljA
(isochrony).
(expression).
Na tragu Hjelmsleva, jedan od dva plana svakog se
miotiCkog sistema: "nacin" na koji je nesto oznaceno
nasuprot tome "sta" je oznaCeno. Kao i plan sadrzaja,
i plan izraza ima formu i supstancu. ~Kada se kori
sti u vezi s naracijom, izraz moze biti ekvivalentan s
diskursom (nasuprot prici). ~Chatman 1978, Hejem
slev 1954, 1961; Prince 1973.
IZRAZ
f~'
.,Ijj
~;
ri
;:<
Ii
I
!)l
~;~
(isotopy).
Ponavljan;e semiotiCkih cfta kojim se uspostavlja
koherentnost teksta. U "Svi su bili krasno odeveni.
IZOTOPljA
80
<1:
.'
i~
Ilt
81
~
junak
(charact:er-I).
Ja lika ko;e takode funkcioniSe kao pripovedac u situ
acijama i dogadajima u kojima ucestvuje. U recenici
"Ja Citam knjigu", "ja" koje Cita jeste ja-lik, a "ja" koje
prica 0 Citanju jeja-narator. ~Prince 1982. Vidi jos: pri
povedanje u prvom lieu, homodijegetlcko pripovedanje.
IA-LiK
(hero).
1. Protagonist iii glavni lik u pripovestL Junak (ili ju
nakinja) uobicajeno predstavl;a pozitivne vrednostL
2. Jedna od sedam osnovnih uloga lika (u bajci), pre
rna Propu. Junak (analogan Gremasovom subjektu i
Surioovom lavu) trpi delanje stetoCine iii trpi zbog
nekakvog nedostatka, te stoga uklanja svoju iii tudu
nesrecu Hi nedostatak. ~Hamon 1972, 1983; Propp
1968. Vidi ;os: aktant, antijunak, dramatis persona,
delokrug radnje.
JUNAK
JA-NARATOR (narrat:or-I).
u
(kernel).
vezani motiv; kardinalna funkcija; nukleus (noyau). Za
razliku od satelita, jezgra su logicki nuzna za narativ
nu radnju i ne mogu biti eliminisana a da se ne po
remeti kauzalno-hronoloska koherentnost. ~Barthes
1975; Chatman 1978.
JEZGRO
JA-PROTAGON.STA ("."
~
~
f;
"
f~
as wit:ness).
Jedna od osam moguCih tacaka gledista, prema Frid
manovoj klasifikaciji. Kada je usvojena ova tacka
JA-SVEDOK ("."
82
83
kauzalnost
,
'\::
KAMERA (camera).
Jedan od osam tipova tacke gledista prema Fridma
i;:
f.i
~
r:
KARAKTER (charact.er).
Vidi: lik.
KARDINALNA FUNKCIJA (cardinal funct.ion).
Jezgroj nukleus; vezani motiv. Nasuprot katalizato
rima. kardinalne funkcije logicki su esencijalne za
pripovednu radnju i ne mogu biti izostavljene bez
stete po kauzalno-hronolosku koherentnost narati
va. ~Barthes 1975. Vidi jos: funkcije.
l!
ff
~
KATALIZATOR (catalysis).
Satelit; slobodni motivj manje bitan dogadaj u zaple
tu. Nasuprot kardinalnoj funkciji, katalizatori nisu 10
gicki esencijalni za pripovednu radnju i njihovom
84
"
.,
,~
f!
KATASTROFA (catastrophe).
Strmoglavi konacni cin drame; scena u kojoj se
dramski sukob privodi kraju. Termin obicno ozna
Cava nesreeni rasplet tragedije. ~Freitag 1894. Vidi
jos: Frajtagova piramida, zaplet.
KAUZALNOST (causality).
Odnos uzroka i posledice izmedu dogadaja Hi skupo
va situacija i/ili dogadaja. ~Kauzalnost moze biti eks
plicitna ("Meri je volela da (:ita, jer je bila pametna")
implicitna ("Padala je kisa, a Dzon se pokvasio").
Kada je implicitna, izvodi se na tIu logike i nuznosti
("Svi su kockari tuzni. Suzan je bila kockar. Suzan
je bila tuzna") iii na tlu pragmatike i verovatnosti:
ako jedan dogadaj sledi posle drugog dogadaja u vre
menu i jeste (plauzibilno) poveziv s njim, za drugi
dogadaj se uzima da je prouzrokovan prvim, osim
ako Sam pripovedni tekst ne kaze drugacije (upore
di "Dze;n je uvredila Nensi, Nensi se lose oseeala"
s "Dze;n ;e uvredila Nensi, Nensi se lose oseeala,
ali to nije imalo nikakve veze s Dzejninim ponasa
njem"j iii "Piter je pojeo jabuku i razboleo
s "Piter
je pojeo jabuku i razboleo se, ali su lekari utvrdi
Ii da bolest nije izazvana jabukom"). Prema Bartu
(koji sledi Aristotela), brkanje uzastopnosti s konse
kventnoseu, hronologije s kauzalitetom, predstavlja
mozda najmoeniji pogon narativnosti: pripovest
bi tako predstavljala sistematicno iskoriseavanje post
hoc ergo propter hoc zablude, kojom se ono-sto-do
lazi-posle-X tumaCi kao ono-sto-je-prouzrokovano
X-om. ~Bilo da su eksplicitne Hi implicitne, kauzalne
85
~
kazivan;e
danje, zaplet.
(telling).
Zajedno s prikazivanjem, jedna od dye osnovne vrste
distance kojom se regulise narativna informacija; di
jegeza (diegesis). ~ Kazivanje je nalin ko;i karakterise
vise pripovedacevog posredovanja i manje detaljno
predocavan;e situacija i dogadaja, nego sto je slucaj
kod prikazivanja (ili mimeze): pripovedani diskurs je
dobar primer kazivanja. ~Chatman 1978; Genette
1980, 1983; H. James 1972; Lubbock 1965.
KAZIVANJE
(classeme).
U gremasovskoj terminologiji (u adaptaciji Berna
ra Potjea), kontekstualna serna nasuprot nuklearnoj
iii bazicnoj; serna iznedrena kontekstom u kojem se
uobicajeno pojavljuje. Prema Gremasu, imenica ur
Uk, na primer, za koju se moze reCi da sadrii nukle
arnu semu "vrsta uzvika", ima kontekstualnu semu
"zivotinjsko" u "urlik lava bio je strasan" i kontekstu
topija, semema.
KLASEMA
(climax).
Tacka najvece napetosti; tacka kulminacije u pro
KLIMAKS
86
kODlentar
(code).
1. Jedan od osnovnih cinilaca svakog cina (verbalne)
komunikacije. Kod je sistem medIa, pravila i ograni
cenja u skladu s kojim poruka stice znacenje. On je
makar delimicno poznat i adresantu i adresatu po
ruke. ~Opozicija koda i poruke je analogna mnogo
poznatijoj sosirovskoj opoziciji izmedu langue (jezik
kao sistem) i parole (pojedinacni iskaz); kao !ito 5i
stern jezika upravlja produkcijom (i recepcijom) po
jedinacnih iskaza, tako kod upravlja proizvodnjom
(i recepcijom) poruka. 2. Jedan od "glasova" (mode
la vee poznatog, modela stvarnosti) iz kojih se plete
pripovest. Prema Bartu, pripovest i njene sastavne
jedinice sticu znacenje posredstvom ;ednog iii vise
takvih glasova, odnosno kodova (proajreticki, herme
neuticki, referencijalni, semicki, simbolicki itd.). ~Bart
hes 1974, 1981a; Culler 1975; Jakobson 1960; Martin
1986; Prince 1982. Vidi jos: konstitutivni faktori ko
munikacije, metajezicka funkcija, narativni kod.
KOD
!"i
!';
~~
<'
~
~'j
h
I'
~!
t
c
i
r
I~
~
[I
~
(coda).
Recenica koja upueuje na zavrsavanje pripovesti:
,,1 tako su ziveli sreeno doveka" jeste uobicajena koda.
~Labov 1972; Pratt 1977.
KODA
KOMENTAR (commentary).
"
87
~~
~~
kornpetencij<!
konsonanca
;c>
(competence).
povedanja, performansa.
(conative function).
Jedna od funkcija komunikacije, ona pomocu koje se
svaki cin (verbalne) kOITlunikacije ITloze strukturi
rati i orijentisati; apelativna funkcija. Kada je Cin ko
~nunikacije usmeren na adresata (pre nego na neki
drugi konstitutivni faktor komunikacije), on tada ima
prevashodno konativnu funkciju. Preciznije receno,
za one delove pripovedanja koji su uSITlereni na na
ratera mozemo reCi da vrse konativnu funkciju. ,,{ ti
ees uCiniti isto, ti, dragi moj Citaoce, koji sada driiS
knjigu u svojim belim rukama i govoris sebi iz dubi
na svoje udobne fotelje: pitam se hoee Ii me ova knji
ga zabaviti!" ~Jakobson 1960; Prince 1982.
KONATIVNA FUNKCIJA
~
f
.;
I
~
N
~~
g
~.
~
~
I
I
(complication).
1. Deo pripovesti koji sledi posle ekspozicije i vodi
ft
terminima, ono sto je u domenu VIII-XI funkcije:
~
nanosenje stete, nedostatak, posredovanje, poce
KOMPLIKACIjA
(composition).
Vidi: motivacija. Wellek & Warren 1949.
KOMPOZICIJA
~
~
~
(communication).
Vidi: konstitutivni faktori komunikacije.
KOMUNIKACIJA
88
f:
f:
(tag clause).
Recenica ("on je rekao", "pomisli ona", "upitala je
ona", "odgovori on") koja je zdruzena s diskursom
lika (govorom iii verbalizovanim mislima) i koja
specificira Cin govornika iii mislioca, identifikuju
Ci ga i (ponekad) upucujuCi na razliCite aspekte li
ka, settinga iii samog cina. ~Konferansa moze biti
pridruzena upravnom diskursu
Sta radiS ovde?
upita on sITleseCi se) iii neupravnom diskursu ("Re
kla je da je veoma iscrpljena U odsecnom dijalogu,
kao i u slobodnom upravnom i slobodnom neuprav
nom diskursu (izuzimajuCi umetke i nasuprot naja
vljenom neupravnom diskursu), izjavu iii misao ne
prati konferansa. ~Chatman 1978; Page 1973; Prin
ce 1978. Vidi jos: atributivni diskurs, inquit formula,
verbum dicendi.
KONFERANSA
).
(consonance).
Sjedinjavanje pripovedaca i svesti pripovedanog lika
(Portret umetnika u mladosti). Konsonanca je ka
rakteristika odnosa izmedu pripovedaca i protago
niste u figuralnoj pripovednoj situaciji. ~Cohn 1978.
Vidi jos: disonanca.
KONSONANCA
89
konstativ
kontekst
~;
''':
ii.'
;if
KONSTATIV (constative).
~t;
adresant _ _ _
~\
poruka
kontakt
- - - - - adresat
kod
KONSTITUTIVNI MODEL
(constitutional model).
KONTAKT (contact).
kontekst
<-
90
l
l
l
91
kontrapripovcdano
KONTRAPRIPOVEDANO (disnarrated).
Elementi pripovesti koji se eksplicitno bave i upu
cuju na ono sto se nije desHo ("X se nije ostvarilo",
"Moglo je doti do Y, ali nije"). Ovi elementi predsta
vljaju znacajno sredstvo naglasavanja iskaznog poten
cijala. ~Dannenberg 1998; Prince 1988, 1992; Ryan
1991. Vidi jos: narativnost, moguci svetovi.
KONjUNKCljA (conjunction).
Zajedno s disjunkcijom. jedan od dva tipa spona, od
nosno reIacija izmedu subjekta i objekta ("X je sa y a ,
"X ima Y"). ~Greimas & Courtes 1982; Henault 1983.
~t
:~~
t\
KRAJ (end).
Konacni dogadaj u zapletu iIi radnji. Kra; dolazi po
sle ostalih dogadanja, a posle njega nema drugih
dogadaja, vee se uspostavlja stanje (relativne) sta
bilnosti. ~ Teoreticari pripovedanja isticu da kraj
zauzima odredbenu poziciju zbog osvetljenja koje
baca (ili bi mogao baciti) na smisao dogadaja koji
do njega dovode. Kraj funkcioniSe kao (delimicni)
uslov, kao privlacna sila, kao organizujuCi princip
pripovesti: Citanje (procesiranje) narativnog teksta
jeste, izmedu ostalog, iScekivanje njegovog kraja,
92
~
~
V1
I
~,;
i\
KORAK (move).
1. Svaki niz funkcija koji se proteze od nanosenja stete
ili nedostatka do raspleta. Prema Propu, svaka prica
(skdzka) sastoji se od jednog ili vise koraka. ~Koraci
mogu biti kombinovani posredstvom umetanja, alter
nacija i povezivanja ili uzglobljavanja. 2. Kardinalna funk
cijaj jezgro; narema. U Pavelovoj narativnoj gramatici
Korak je delanje koje je prizvano Problemom
pov je zivot bio u opasnosti") i koje predstavlja nasto
janje usmereno ka Resenju ("Filip je otiSao iz zemlje"),
te priziva sobom sledeCi Korak iii zavrSetak price. ~ Pa
vel 1985; Prop 1968. Vidi jos: narativni domen.
kvaziupravni diskurs
I
~:
!'
fi'
KRIZA (crisis).
Tacka preokreta, odlucujuCi momenat u kojem se za
plet preokreee. ~Holman 1972; Madden 1979.
KULTURNI KOD (cultural code).
Referencijalni kod. ~ lako su svi kodovi ili modeli vee
poznatog kulturno determinisani, medu njima je ta
kozvani referencijalni Hi kulturni najoCiglednije po
vezan s kulturom. ~Barthes 1974; 1981a.
KVALIFIKACljA (qualification).
1. U Gremasovom ranijem modelu pripovedanja,
staticki predikat (nasuprot funkciji, odnosno dina
mickom predikatu). 2. Konsekvenca kvalifikujuce
provere u Gremasovom razmatranju kanonske na
rativne sheme. Kvalifikacija odgovara subjektovom
sticanju kompetencije duz osa sposobnosti (kadar da
bude Hi ucini) ilili znanja (zna kako da bude ili uCi
ni). ~Greimas 1970, 1983a, 1983b; Greimas & Co
urtes 1982; Henault 1983.
KVALIFIKUjUCA PROVERA (qualifying test:).
Jedna od tri osnovne provere koje odlikuju kretanje
subjekta u standardnoj narativnoj shemi. Uslovljena
odlucujucom proverom, koja je pak uslovljena prove
rom priznavanja, kvalifikujuca provera rezultuje kva
lifikacijom Subjekta. ~Greimas 1970, 1983b; Greimas
& Courtes 1982, Henault 1983.
KVAZIUPRAVNI DISKURS (quasi-direct discourse).
Ii
93
kvaziupravni govor
J
r:
,....
~::
(quasi-direct speech).
Kvaziupravni diskurs, naroCito onaj u kome se pred
stavljaju iskazi lika (a ne njegove misli); slobodni ne
upravni govor. ~Bakhtin 1981.
KVAZIUPRAVNI GOVOR
~J
~
~i
~;
5
~
t,
t;::
~,
I
~.
I.
~
"
t.
,I
LAjTMOTIV (leitmotif).
t,
94
9S
lahli junak
~
~
lik
LEKSIJA (Iexia).
,
~
96
97
Iik-glediSte
r
LlK-GLEDISTE (viewpoint character).
nan 2002.
MAKROSTRUKTURA (macrostructure).
Apstraktna struktura u osnovi teksta; dubinska struk
tura teksta koja odreduje njegovo globalno znacenje.
Makrostruktura se pretvara u mikrostrukturu (iIi po
vrslnsku strukturu) skupom operacija, odnosno trans
formacija. ~Van Dijk 1972, 1974-1975, 1976a. Vidi
jos: narativna gramatika.
LOGOS.
Predmet; tema; sadrzaj; misljenje; okosnica. Za Ari
stotela, podrazavanje stvarne radnje, ili praxis, pred
stavlja okosnicu ili logos, koji jeste osnova za mythos
ili zap let. ~ Distinkcija izmedu logosa i mythosa nago
vestava razlikovanje price i diskursa iIi tabule i sizea.
~Aristotle 1968; Chatman 1978.
MANIFESTACIJA (manifestation).
Supstanca diskursa, materijal plana izraza pripovesti
(nasuprot njenoj f~rmi); medij narativnog predsta
vljanja (verbalni, filmski, baletski itd.). Filmsko pred
stavljanje coveka koji jede, a potom spava, i verbalno
predstavljanje istog mogu konstituisati dye razlicite
manifestacije iste forme diskursa (iIi skupa narativ
nih iskaza). ~Chatman 1978. Vidi jos: narativni medij.
MANIPULACIJA (manipulation).
U Gremasovom shvatanju kanonske narativne struk
ture, delanje posiljaoca prema subjektu kojim se po
tonji navodi da izvrSi neki zadatak. ~Adam 1984,
1985; Greimas 1983a; Greimas & Courtes 1982. Vi
di jos: ugovor, narativna shema, kazna.
MARS.
Jedna od sest funkcija iii osnovnih uloga koje izdvaja
Surio (u svojoj studiji 0 dramskim mogucnostima).
98
99
i~
maska
r
,r
~,
k,
MASKA (mask).
rative).
Umetanje pdpovesti u drugll pripovest, i to preva
shodno u primarnu pripovest; hipodijegeticko pripove
danje. Situacije i dogadaji koje pripoveda De Grije u
Manon Lesko jesu metadijegeticki u odnosu na one
koje pripoveda g. De Renonkur (koji su dijegeticki
iIi intradijegeticki). ~ Kada metadijegeticka pripovest
funkcioniSe kao dijegeticka (kada se, uslovno, zabo
ravi na njen metadijegeticki status), tada se kaze da
imamo posla s pseudodijegetickim pripovedanjem (Te
etet). ~ Genette 1980, 1983; Vidi jos: dijegeticki nivo,
umetanje.
METADljEGETICKO (metadiegetic).
100
metajezicka funkcija
METAFORA (met:aphor).
I
~
).
;:
101
rnetajezik
102
rnetonimija
11.)3
mikrostruktura
minimaina pripovest
~;
~1",:';
104
~~,~
~;
~r
t!
~
~
ii.
~
~
I
~14;
~.~~'
~'
I
I~
~,
....,
~}
(minimal narrative).
105
mise en abyroe
MISE EN ABYME.
f"
modalnost
~Levi-Strauss
MODALNOST (modality).
MISLJENJE (thought).
MIT (myth).
~o6
107
JDodus
t'
I~
108
~}
~
3
MONOLOG (monologue).
Duzi diskurs koji proizvodi jedan lik (a ko;i nije upu
cen drugim likovima). Ako monolog nije izgovoren
(ako sadrii verbalizovane misli junaka), onda je ree
o unutrasnjem monologu. Ukoliko je izgovoren, na
zivamo ga spolja5nji monolog iii solilokvij. ~Holman
1972. Vidi j05: dijalog.
t"
1
b
'
t
~
MOTIV (motif).
1. Minimalna tematska jedinica. Kada se motiv u
nekom tekstu cesto ponavlja, naziva se lajtmotiv.
109
motivadja
~ Motiv
MOTIVACIjA
mythos
(motifeme).
Funkcija (u propovskom smislu). Dandiz predlaze da
se termin, pozajmljen od Pajka, usvoji kao nazlv za
osnovne strukturalnejedinice narodnih pripovetki:
motivema je specificirana Hi otelotvorena motivom
i predstavlja za njega isto sto i funkcija za radnju, fo
nema za fon, morfema za morf. ~Dolezel1972; Dun
MOTIVEMA
nar
rative).
Pripovedanje posredstvom vise tipova lica (ko;a mO
gu biti u jednom liku ili u viSe njih). Slucajeve multi
personalnog pripovedanja imamo u Sumornoj kuCi,
Beketovom DruStvu, Latino-dzezu Virdiila Suareza.
~ Fludernik 1996; Richardson 1994.
MYTHOS.
111
110
~
"{,
naracija
,~j
~
'1
~
~
NACIN (mood).
NAPETOST (suspense).
NAGOVESTAVANJE (foreshadowing).
hermeneutema, iznenadenje.
NAPOREDNE RECENICE (coordinate clauses).
~ Chatman
1978.
NARACIJA (narration).
~Chatman
1978.
t
112
113
narater
hronijska naracija.
r
~
~,
Ii!
~,
narativna fraza
),
NARATIV (narrative).
Vidi: pripovedanje.
NARATER (narratee).
NARATIVIKA (narrativics).
Naratologija. ~ Pojam, koji je uveo Ive, nije usao u si
Onaj kome se pripoveda, a koji je upisan u tekst. Ima
ri
opticaj. Neki teoreticari pripovedanja povremeno
najrnanje jedan (manje iIi viSe uocljivo predstavljen)
prave distinkciju izmedu narativike i naratologije:
narater po pripovesti, lociran na istom dijegetickom
prva razvija modele gramatika koji vaze za (struktu
nivou kao i pripovedac koji mu se obraca. U pripo
vesti moze biti i vise razliCitih naratera kojima se
ru) pdpovedanja; potonji kodste modele gramatikft
za ispitivanje pojedinacnih pripovestL ~Genot 1979;
naizmence obraca jedan pripovedac (Zmijsko leglo)
iIi vise njih (Imoralista). Kao i pripovedac, narater
Ihwe 1972. Vidi ;os: narativna gramatika.
moze biti predstavljen kao Iik koji igra manje iIi viSe
znacajnu ulogu u predocenim situacijama i dogada
NARATIVNA FRAZA (narrative sentence).
jima (Zmijsko leglo, lmoralist, Srce tame, Predomi Recenica koja upucuje na najmanje dye vremenski
udaljene situacije ili dogadaja, ali se odnosi, to jest
sljanje). Veoma cesto, ipak, narater nije formiran kao
lik (Tom Dions, Evgenija Grande, ZloCin i kazna).
izlaze sarno raniju situaciju iii dogadaj. "Car Napo
~Narater - Cist tekstualni konstrukt - mora se ra
leon rodio se 1769. godine" jeste narativna fraza: ona
zlikovati od citaoca iii primaoca. Konacno, isti stvarni
upucuje na dogada; koji se zbio 1769. godine i na
situaciju kQja pada izmedu 1804. i 1815. god i
Citalac moze Citati razIicite pripovesti (od kojih sva
ne (u tom periodu ;e Napoleon bio car), no izlaze
ka ima razliCite naratere), kao sto i svaka pripovest
"
I
{
114
115
narativna graITlatika
narativna pubiika
~
~,
116
117
narativna recenica
narativni iska:t:
II
I
~;
Vidi: recenica.
118
119
narativni kod
narativnost
(narrative code).
NA.RATIVNI KOD
(narrative medium).
NARATIVNI ZAVRSETAK
NARATIVNI MEDIJ
NARATIVNOST (narrativitV).
(narrative level).
Vidi: dijegeticki nivo.
NARATIVNI NIVO
(narrative program).
Sintagma na nivou pripovedne povrsinske strukture
kojom se iskazuje promena stanja sto je izaziva ak
ter, a koja utice na drugog (iii istog) aktera. Narativni
programi mogu biti jednostavni (kada ne zahtevaju
da za njihovu realizaciju bude realizovan neki drugi
narativni program) iii slozeni (kada to jeste slucaj).
~Greimas 1970, 1983a; Greimas & Courtes 1982;
Henault 1983. Vidi jos: cin, narativna trajektorija.
NARATIVNI PROCiRAM
(narrative contract).
Sporazum izmedu pripovedaca i naratera, kazivaca i
njegove publike, ko;i stoji kao temelj samog postoja
nja pripovedanja i utice na njegov oblik: Cin pripove
danja obezbeduje nesto sto se razmenjuje iii ce biti
NARATIVNI UCiOVOR
120
121
naratologija
NARATOLOGIJA (narratology).
naturalizacija
NAREMA (narreme).
122
123
navedeni monolog
~Chatman
neupravni diskurs
NEFOKALIZACIJA (nonfocalization).
Vidi: nulta fokalizacija.
NEFOKALlZOVANO PRIPOVEDANJE (nonfocalized nar
rative).
Pripovedanje s nultom fokalizacijom (Vasar tastine,
Adam Bid). ~Ba11977, 1981a; Genette 1980, 1983;
Rimmon-Kenan 2002; Vitoux 1982.
NEPOSREDNI DISKURS (immediate discourse).
Siobodni upravni diskurs. Uz pomoc neposrednog dis
kursa (nasuprot prenesenom diskursu) Iik se usposta
vlja bez ikakvog uvodenja od strane pripovedaca, bez
njegovog posredovanja iii pokroviteljstva (Lovori su
poseceni; monolozi Bendzija, Kventina i Dzejsona u
Buci i besu; monolog Moli Blum u Ulisu). ~Genette
1980. Vidi jos: autonomni monolog, tipovi diskursa.
1
2
125
124
.1
neupravni govor
126
nulta fokalizacija
NIZ (sequence).
Sastavna ;edinica pripovesti koja je i sarna sposoh
na da funkcionise kao pripovest; serija situacija
i dogada;a od ko;ih poslednji u nizu predstavI;a
delimicno ponavljanje iii transformaciju prvog.
U "Diejn belie srecna, a Suzan nesrecna; potom je
Suzan srela Floru i usrecila se, a Diejn je srela Pi
tera i unesrecila se", "Suzan ;e bila nesrecna, po
tom je srela Floru i usrecila se" predstavl;a niz, bas
kao i "Die;n bese srecna, potom je srela Pitera i
unesrecila se". Kombinovanje nizova povezivanjem,
umetanjem i alternacijama rada slozene price. ~Ele
mentarni niz - iii Bremonovu trijadu - saCinjavaju
tri funkcije koje odgovaraju trima fazama bilo kog
procesa: virtualnost (situacija otvara mogucnost),
aktualizacija mogucnosti i ishod. ~ Barthes 1975;
Bremond 1973; Ducrot & Todorov 1979; Greimas
1970,1971, 1983b; Greimas & Courtes 1982; Her
man 1997,2002; Prince 1982; Todorov 1981. Vidi
;05: recenica, transformacije.
NUKLEUS (nucleus).
Vezani motiv; kardinalna funkcija; jezgro (noyau). Na
suprot katalizatorima, nukleusi su logicki esencijal
ni za narativnu radnju i nemoguce ih je odstraniti a
da se ne narusi kauzalno-hronoloska koherentnost.
~Barthes 1975; Chatman 1978.
NULTA FOKALIZACIJA (zero focalization).
Tip fokalizacije ili tacke glediSta kod koje je pripove
dana predstavljeno s neodredene opaza;ne Hi kon
ceptualne pozicije koju je nemoguce locirati. Nulta
fokalizacija (iii nefokalizadja) svojstvena je "tradicio
nalnom" iii "klasicnom" pripovedan;u (Vasar tastine,
Evgenija Grande) i vezana za sveznajuce pripovedace.
~Genette 1980. Vidi jos: auktorijalna pripovedna situ
acija, sveznajuca tacka glediSta, videnje.
127
odsutni pripoveda,;
OBjEKT (object).
Aktant ili osnovna uloga na nivou narativne dubin
ske strukture u Gremasovom modelu. Objekt (ana
logan Propovom trazenom lieu i Surioovom suncu)
jeste predmet za kojim subjekt traga. ~Greimas 1970,
1983a, 1983b; Greimas & Courtes 1982; Henault
1983. Vidi jos: aktancijalni model.
OBUHVAT (extent).
Trajanje amplitude anahronije; vreme price ko;e ona
zahvata. ~Genette 1980.
ODLUCUjUCA PROVERA (decisive test).
Jedna od tri provere koje karakterisu kretanje subjek
ta u standardno; narativnoj shemi. Prethode ;0; pro
vera priznavanja, a sledi kvalifikujuca provera, s tim
sto je ishod odlucu;uce iii glavne provere konjunkcija
Subjekta i objekta. ~Greimas 1983a, 1983b; Greimas
& Courtes 1982; Henault 1983. Vidi jos: performansa.
OBRAZAC (pattern).
Znakovit raspored ponavljanja (unutar pripoveda
nih situacija i dogadaja). E. M. Forster opisuje ne
ke obrasce zapleta, kao sto su, na primer, "pescanik"
(Taida, Ambasadori) iii "veliki lanac" (Rimske slike).
~Brooks& Warren 1959; Forster 1927; Frye 1957;
Souvage 1965.
128
129
oneobicavan;e
ogol;avan;e postupka
(o6Ha)KeHMe npMeua).
Usmeravanje paznje na postupke, tehniku iii na kon
vencije. Prema Tomasevskom i ruskim formalisti
rna, ogoljavanje postupka (nasuprot motivaciji) isHce
konvencionalni karakter teksta, njegovu fikcional
nost i njegovu artificijelnu prirodu. ~Ducrot & To
dorov 1979; Lemon & Reis 1965; Shklovsky 1965b;
Tomashevsky 1965.
OCiOLJAVANjE POSTUPKA
(restricted clause).
Recenica Ciji je skup potencijalnih izmestanja veti od
skupa narativne recenice, a manji od onog slobodne
recenice. Ogranicena recenica moze biti premestena
preko velikog dela pripovesti a da se semanticka in
terpretacija ne promeni, ali ne moze biti preme5tena
preko citave pripovesti: u odnosu na "U pet i deset,
Meri je ustala", recenica "Sada je pet sati" predsta
vlja ogranicenu recenicu. ~Labov 1972; Labov & Wa
letzky 1967. Vidi j05: naporedne recenice.
OCiRANICENA RECENICA
(camera eye).
Tehnika pomocu koje su situacije i dogadaji pre
doceni kao da se (navodno) "samo desavaju" pred
neutralnim zapisivacem koji ih onda odasilje (Ame
ricka trilogija); kamera. ~Chatman 1978; N. Fried
man 1955b; Magny 1972.
(switchback).
Analepsa; flesbek; retrospekcija; osvrt. ~ Souvage 1965.
Vidi jos: anahronije, redosled.
OKRETANJE UNAZAD
(frame).
Skup medusobno povezanih mentalnih podataka ko
su predstavljeni razliCiti aspekti stvarnosti i koji
omogucava Ijudsko opazanje i shvatanje tih aspeka
ta (Minski). Okvir "restorana", na primer, jeste mreia
podataka sto pripadaju delovima, funkciji itd., ko;e
restorani obicno poseduju. U opstijem vidu, pripo
vedanje moze biti shvaceno kao okvir koji dopusta
odredene vidove organizacije i shvatanja stvarno
sti. ~Okvir se Ct;:sto izjednacava sa shemom, planom
i scenariom, no morale bi se imati u vidu izvesne su
gestivne distinkcije: ureden po nacelu niza, tempo
ralno sapet okvir je shema; shema usmerena na cHj
jeste plan; stereotipan plan je scenario. ~Beaugran
de 1980; Goffman 1974; Jahn 1997; Minsky 1975;
Schank & Abelson 1977; Winograd 1975.
OKVIR
OKO KAMERE
(argument).
1. Sazetak pripovesti (ko;i se obicno sastoji od najva
inijihjezgara ko;a tvore pripovest). 2. Aristotelovskim
jezikom, skup dogadaja ko;i je na bitan naCin uklju
cen u radnju drame ili epa. Neki od tih dogadaja mogu
ostati izvan dramskog iii epskog zapleta u uzem smi
slu: mogu se zbivati pre njegovog pocetka, na primer.
Drugim reCima, okosnica je sid pojam od pojma za
pleta: ubistvo Laja deo je okosnice Cara Edipa, ali ni
je deo njegovog zapleta. ~Aristotle 1968; Barthes 1975.
OKOSNICA
130
narrative).
Pripovest u koju je umetnuta druga pripovest; pri
povest koja funkcionise kao okvir drugoj pripove
sti tako 5to joj obezbeduje setting. U Manon Lesko,
pripovest g. De Renonkura predstavlja okvirnu pri
povest. ~Nelles 1997. Vidi jos: umetnuta pripovest,
umetanje, metadijegeticko pripovedanje.
(defamiliarization. oCTpaHeHMe).
Uciniti poznato neobicnim i tudim time 5tO se
ometa automatizovani, navikom ustaljen nacin
opaianja. Za Sklovskog i ruske formaliste, oneo
bicavanje je kvintesencija same svrhe umetnosti,
pa samim tim i knjiievnosti: pobudivanje aktivne
svesti. ~ Lemon & Reis 1965; Shklovsky 1965a. Vidi
j05: algebrizacija.
ONEOBICAVANJE
131
OCTpaHeHHe
OSVRT (cutback).
1966.
ussure 1966.
OCTPAHEHII'IE.
Vidi: oneobicavanje.
132
133
7'"
performansa
p
PANORAMA.
Docaravan;e situacija i dogadaja iz daljine, ne-scenic
no (nasuprot drami); sazetak. ~Lubock 1965; Souvage
1965. Vidi j05: piktorijalni t.etman, slika, skala, scena.
PARADIGMA (paradigm).
Klasa elemenata od kojih svi zauzimaju istu pozici
unutar nekog konteksta. Dve jedinice u i u l (re
cimo, covek i decak) pripadaju istoj paradigmi ako
postoje dva sintagmatska lanca tuv i tu1v (razmo
triti Covek jede i Decak jede). ~Ducrot & Todorov
1979; Greimas & Courtes 1982; Saussure 1966. Vi
di jos: sintagma.
PARALEPSA (paralepsis).
Alteracija koja se sastoji u davanju vise informacija
(a ne manje, kao u paralipsi) nego sto bi po svoj prilici
trebalo da bude dato u skladu s kodom fokalizacije
koji upravlja pripoveScu. Ako je, na primer, usvojena
spoljasnja fokalizacija, paralepsa nastupa ako se od
jednom izvestava 0 mislima junaka. ~ Genette 1980.
PAUZA (pause).
Standardni pripovedni tempo; zajedno s elipsom, sce
nom, sazetkom i usporenim prikazom, jedna od na
rativnih brzina. Kada neki deo pripovednog teksta,
odnosno vreme diskursa tog dela teksta ne odgovara
nijednom periodu, odnosno "parcetu" vremena price,
onda imamo posla s pauzom (kaze se da se zaustavlja
pripovedanje price). ~Do pauze dolazi obicno smesta
njem opisa ili pripovedackih komentatorskih ekskursa
u pripovedan;e. ~Chatman 1978; Genette 1980; Prince
1982. Vidi jos: komentar, deskriptivna pauza, trajanje.
PARALIPSA (paralipsis).
Alteracija koja se sastoji u davanju manjka informa
cija (a ne viska, kao kod paralepse) nego sto bi po
svoj prilici trebalo da bude dato u skladu s kodom
fokalizacije koji upravlja pripovescu; lateralna elipsa
PERFORMANSA (performance).
U Gremasovoj terminologiji, narativni program ko
jim subjekt stice kompetenciju. Performansa se sa
stoji od transformacije datog stanja stvari, tacnije,
kulminira u konjunkciji Subjekta i objekta. ~Adam
134
135
performativ
perspektiva
nara
tivna shema.
PERFORMATIV (performative).
Iskaz ko;i se koristi da bi se nesto postiglo, a ne da
bi se nesto reklo, da se izvrsi Cin sredstvima jezika,
a ne da se konstatuje da nesto ;este ili nije slucaj:
"Obeeavarn da eu doCi u pet" i "Kladim se u dolar
da ee sutra padati kisa" jesu performativi, a govor
nik, izricuCi ih, uistinu obecava ili se Idadi. Tacnije,
to su eksplicitni performativi (u kojima se vrsi upra
vo onaj ilokutorni cin na ko;i se odnose), nasuprot
implicitnim ili primarnim performativima kao sto su
"Bieu tamo u pet" iIi "U dolar da ee padati kisa", ko
ji ne sadrZe glagol ili izraz za imenovanje obeean;a
iii opklade. ~Teorija govornih cinova potiee iz Osti
novog razlikovanja performativa i konstativa (iskaza
poput "Napoleon je pobedio na Austerlicu" kojim se
izvestava 0 dogadaju ili stanju stvari odredenim re
cima, i koji je, konsekventno, ili istinit iIi neistinit).
Medutim, Ostin ide tako daleko da tvrdi da eak i sa
mi konstativi ;esu performativi, posto je izjavljivanje
(tvrden;e, konstatovan;e, izvestavanje) da nesto ;e
ste iii nije takode sluca; nekakvog Cin;enja. ~Ako se
za pripovest moze reCi da "konstatuje", da izvestava
o tome da odredene situacije i dogadaji jesu slucaj u
izvesnim svetovima, takode se moze reCi da VrSi (u
najman;u ruku) Cin izvestavan;a. ~Ostin 1962; Lyons
1977; Pratt 1977. Vidi jos: ilokutorni cin.
PERIPETEIA.
Vidi: peripetija.
PERJPETIJA (peripety).
Inverzija (obrt) iz jednog stanja stvari u suprotno. Na
primer, cini se da radnja stremi uspesnom ishodu,
PERSPEKTIVA (perspective).
Fokalizacija; tacka gledista. Zajedno s distancom,
pespektiva je jedan od dva glavna faktora kojima
136
137
piktori;alni tretInan
PIKTORIJP"LNI TRETMAN
(ground).
Entitet ili grupa entiteta spram kojih se drugi enti
tet iii grupa entiteta (figura) pojavljuje i istiee. ~ Be
augrande 1980; Chatman 1978. Vidi jos: pozadina,
prednji plan.
PLAN
(plan).
Globalni semanticki okvir koji predstavlja razliCite
aspekte stvarnosti relevantne za planera iii za napre
dovanje ka cilju. Pripovest se cesto sastoji od skupo
va planova koji su u interakciji. ~Cesto se smatra da
su planovi jednaki okvirima, scenarijima i shemama,
ali su uspostavljene i izvesne uputne razlike: tempo
ralno i sekvencijalno ustrojen okvir je sherna; shema
usmerena na cilj je plan; stereotipni plan je scenario.
~Bartlett 1932, Beaugrande 1980; Bruce & Newman
1976; Gervais 1990.
PLAN
(flat character).
Lik obdaren sarno jednom ili malim brojem crta, iz
razito predvidivog ponasanja. Gospoda Mikober u
Davidu Koperfildu plosan je lik. ~Forster 1927. Vi
di jos: reljefan lik.
PLOSAN LlK
(beginning).
Dogadaj, odnosno incident koji inicira proces pro
mene u zapletu iii radnji. Posle tog dogadaja mora
ju slediti drugi dogadaji, a on sam ne mora nuzno
POCETAK
138
poetska funkcija
PODSECANJE
(point).
Raison detre pripovesti, razlog zbog kojeg se uopste
priea, te
od sustinskog znacaja postiCi je (Labov).
Poentu pripovesti nagoveStava ili na nju upucuje
skup evaluativnih crta koje pokazuju zasto je date
situacije i dogada;e vredelo pripovedati: s obzirorn
na to da bi pripovedanje bez poente mogio izazvati
reakciju tipa "Pa sta?", pripovest s poentom bi treba
10 da poluCi prihvatanje njenog pripovednog potenci
jala. ~Labov 1972; Polanyi 1979; Prince 1983; Rigney
1992; Ryan 1991. Vidi jos: rezime.
POENTA
(poetic function).
Jedna od funkcija komunikacije u okviru kojih se svaki
(verbalni) Cin komunikacije moze strukturirati i ol"i
jentisati. Kada je Cin komunikacije usmeren na poruku
po sebi (a ne na neki drugi konstitutivni faktor komu
nikacije), onda on ima (prevashodno) poetsku funkci
ju. U slueaju naracije. za one delove pripovedanja ko;i
su usmereni na poruku i naglasavaju njenu opipljivost
POETSKA FUNKCIJA
139
140
posredovano pdpovedanje
141
;,
povezivanje
posredovanje
(mediation).
Proces iIi operacija koju vrsi posrednik i koja je u
korelaciji sa (pocetnim i zavrsnim) situacijama ili
skupovima situacija u mitu i pripovesti; unutartek
stualna transformacija koja povezuje dye (suprotne)
situacije iIi dva sl~upa situacija. ~ Levi-Strauss 1963;
Kangas-Maranda & Maranda 1962.
POSREDOVANJE
POTRAGA
(reliable narrator).
Pripovedac koji se po nasa u skladu s pravilima im
plicitnog autora. Majk Hamer, u fa, porota, pouzda
ni je pripovedac. ~ Booth 1983. Vidi jos: nepouzdani
pripovedac.
POUZDANI PRIPOVEDAC
POSTERIORNA NARACIJA
(postulated reader).
Vidi: implicitni citalac. ~ Booth 1983.
POSTULIRANI CITALAC
(dispatcher).
Prema Propu, jedna od sedam uloga koje lik moze da
preuzme (u bajci). Posiljalac (koji je analogan Gre
masovom posiljaocu i Surioovoj vagi) salje junaka u
avanture. ~Propp 1968. Vidi jos: aktant, dramatis per
sona, delokrug radnje.
POSILJALAC
(sender).
1. Aktant iii osnovna uloga na dubinskom nivou na
rativne strukture, u Gremasovom modelu pripovesti.
POSILJALAC
142
(ficelle).
Termin koji je Henri Dzejms koristio da oznaCi lik
Cija je glavna funkcija da baci svetlo na znacenje ili
smisao pripovedanih situacija i dogadaja. Henrijet
Stekpoul u Portretu jedne ledi i Madja Gostri u Am
basadorima jesuficelles. ~Sam pojam znaCi "nit" na
francuskom, ali i "konac, uzica" poput onih kakvima
se pokrecu marionete u pozodstu. ~ Booth 1983, H.
James 1972; Souvage 1965.
POVERENIK
(linking).
Takvo kombinovanje narativnih nizova (bilo da
ih pripoveda ista pripovedna instanca iii razliCite)
da se ili jedan niz sjedinjuje s drugim tako sto se
smesta iza njega ili tako sto kraj jednog predsta
vlja pocetak sledeceg. Za pripovest poput "Dion je
bio srecan, onda se razveo, onda je postao nesre
can, a Meri je bila nesrecna, onda se udala, onda
POVEZIVANJE
143
povlascenost
pravilo prepisivan;a
POZADINA
PRATTON.
POVLASCENOST
(surface structure).
Narociti nacin na koji se ostvaruje dubinska, od
nosno temeljna struktura pripovesti: povrSinska
struktura povezana je sa dubinskom strukturom
skupom operacija, odnosno transformacija; mikro
struktura pripovedanja. U Gremasovom modelu
pripovedanja, na primer, dok su aktanti i aktan
cijalne relacije elementi dubinske strukture, do
tie su akteri i aktorijalne relacije locirane na nivou
povrsinske strukture. U drugim modelima pripo
vedanja, u kojima bi se moglo reci da dubinska
struktura odgovara prici, povrsinska struktura bi
POVRSINSKA STRUKTURA
144
(rewrite rule).
Pravilo u formi X-7Y (cita se "Prepisi X kao Y" iii "X
se sastoji od Y") i dopusta zamenu nekog elemen
ta unutar terminalne niske drugim (jednim iii vise
njih). Na primer, cinjenica da se recenica sastoji od
imenske i glagolske sintagme mogla bi biti obuhva
cena ovim pravilom na sledeCi naCin: Recenica -7
Imenska sintagma + Glagolska sintagma (simbol +
oznaeava kombinaciju elemenata u sekvenciranju);
slieno, ein;enica da se minimalna prica sastoji od jed
nog dogada;a koji sledi posle stanja stvari iz vremena
to i prethodi drugom stanju stvari iz vremena tl mo
ze se iskazati pravilom: Minimalna prica -7 Stanje to
+ Dogadaj + Stanje t}. ~Pravila prepisivanja u nara
tologiju su dospela iz generativne gramatike i igraju
vaznu ulogu u gramatikama price. ~Chomsky 1957,
1962; Pavel 1985; Prince 1973, 1982; Thorndyke
1977. Vidi jos: narativna gramatika, transformacio
na pravila.
PRAVILO PREPISIVANJA
145
praxis
PRAXIS.
Prava radnja. Za Aristotela, mythos (zaplet) sasto;i
se od selekcije i moguceg rearanziranja jedinica ko
je saCinjavaju logos (podrazavanje praxis). ~ Aristo
tle 1968; Chatman 1978.
PREDIKAT (predicat:e).
U tvrdnji iii recenici, ono cime se utvrc1uje nesto
o subjektu te tvrdnje, odnosno recenice. ~ Posto
je staticki predikati ("Meri je bila tuzna") i dina
micki ("Meri je pojela veknu hleba"). Dalje, postoje
osnovni predikati ("Meri je setala tri milje svako
dnevno tt ) i transformisani (koji proisticu iz pro
stih ili slozenih transformacija datog predikata:
"Dzejn je mislila da Meri seta tri milje svakodnev
no"). ~Ducrot & Todorov 1979; Greimas & Courtes
1982; Todorov 1981.
PREDIKTIVNA PRIPOVEST (predicative narrat:ive).
Pripovest u kojoj pripovedanje vremenski prethodi
pripovedanom; pripovest koju karakterise ant:erior
na naracija: "Ubices svoga oca i ozeniti se vlastitom
majkom:' ~Genette 1980; Todorov 1969.
PREDNjl PLAN (foreground).
Ono sto je fokusirano, istaknuto, naglaseno; ono sto
odskace u odnosu na pozadinu. ~Weinrich 1964. Vi
di jos: figura, plan.
PREDSTAVLjANjE (represent:ation).
Prikazivanje, u Todorovljevoj terminologiji: predsta
vljan;e je za pripovedanje ono sto je prikazivanje za
kazivanje. ~Todorov 1966.
PREDSTAVLjANjE CiOVORA I MISLjENjA (represent:ed
speech and t:hought:).
Vidi: slobodan neupravni govor. ~ Banfield 1982.
146
preneti diskurs
147
prica
preneti govor
(prior narration).
Pripovedanje koje prethodi pripovedanim situacija
rna i dogadajima, anteriorna naracija. ~Genette 1980.
Vidi jos: prediktivna pripovest.
speech).
Preneti diskurs, naroCito onda kada su prikazani is
kazi (a ne misli) lika. ~ Genette 1980, 1983. Vidi jos:
dijalog, upravni diskurs.
PRETHODNO PRIPOVEDANJE
(interweaving).
Vidi: alternacija. ~Ducrot & Todorov 1979.
PREVREMENA OPASKA
PREPLITANJE
(recognition).
U aristotelovskoj terminologiji, prelazak iz neznanja
u znanje koje se odvija kod protagoniste, a do kojeg
dovode dogadaji u zapletu i proizvode zaokret u rad
~Prema Aristotelu, prepoznavanje (otkrice, anag
noreza) jeste, zajedno s peripetijom (peripeteia. obrt)
najmocnije sredstvo kojim se obezbeduje tragieko
dejstvo. StaviSe, najefikasnije je kada je tesno pove
zano s peripetijom. ~Aristotle 1968.
PREPOZNAVANJE
(advance notke).
Narativna jedinica koja unapred upueuje na situaci
je i dogadaje koji ee se tek docnije zbiti ili 0 kojima
ce docnije biti pripovedano; prolepsa koja se pona
vlja; anticipacija; "Da eu i ja jednog dana iskusiti bol
dubok kao majCin videcemo u dal;em toku ove pri
povesti"; "Videcemo i to da se vojvotkinja De Ger
mant, naprotiv, zblizila s Odetom i Zilbertom posle
Svanove smrti". ~Genette 1980. Vidi jos: prethodeca
opaska, anahronija.
PRICA
(story).
(recounted discourse).
Vidi: pripovedani diskurs. ~Todorov 1981.
PREPRICANI DISKURS
(advance mention).
Narativni element Ciji smisao postaje jasan (iii bar
jasniji) nesto kasnije u odnosu na prvo spominjanje;
narativno "seme" Ciji se znaeaj ne uvida prilikom pr
vog pojavljivanja. Lik se nehajno uvede u prvom po
gIaviju romana, na primer, a poCinje da igra odluenu
ulogu tek u dvadesetom; kaue iz obiene dnevne so
be usput se spomene, a dosta kasnije se ispostavi da
krije kljuene tajne; ispostavlja se da obicno otvara
nje prozora ima nesagledive posledice nakon mnogo
godina. ~Prethodecu opasku ne treba mesati s pre
vremenom opaskom, jer ona ne predstavlja primer
prolepse, za razliku od potonje. Ona ni na koji naCin
ne upucuje niti aludira na ono !ito ce se desiti, a pre
vremena opaska to eksplicitno Cini. ~Genette 1980.
Vidi jos: nagovestavanje.
PRETHODECA OPASKA
148
149
prikazivanie
pripovedac
PRIKAZIVANJE (showing).
Zajedno s kazivanjem, jedna od dye bazicne vrste distan
ce kojom se regulise narativna informacija; mimezis.
~Nasuprot kazivanju, odnosno dijegezi, prikazivanje
je modus kojem je svojstveno detaljno, scenicno pre
docavanje situacija i dogadaja, uz minimalno pripove
dacko posredovanje: dijalog predstavlja odlican primer
prikazivanja. ~Chatman 1978; Genette 1980,1983; H.
James 1972; Lubbock 1965. Vidi jos: scena.
PRIPOVEDAC (narrator).
Onaj ko pripoveda, onako kako
upisan u tekst.
Postoji najmanje jedan pripovedac u svakoj pripo
vesti, lociran na istom dijegetickom nivou kao i na
rater kojem se obraca. Pripovest, naravno, moze
imati nekoliko razlicitih pripovedaca, od kojih se
svaki moze obracati drugom narateru, a mogu se
obracati i istom. ~ Pripovedac moze biti manje iIi
viSe vidljiv, obavesten, sveprisutan. samosvestan iii
pouzdan, te moze biti smesten na manjo; iii veto;
distanci od pripovedanih situacija i dogadaja, od Ii
kova iii naratera. Ta distanca moze biti temporalna
(ja pripoveda dogadaje koji su se desili pre tri sata
tri godine), diskurzivna (ja pripoveda svojim re
Cima uno sto likovi govore iii koristi njihove reci).
intelektualna (ja je intelektualno superiorno, ravno
pravno iIi inferiorno u odnosu na naratera), moral
na (ja vrlinom nadilazi iii je nedostatno u odnosu
150
151
Pripovedac-agens
~52
pripovedani m.onolog
~Ducrot
PRIPOVEDAC-SVEDOK (narrator-witness).
U homodijegetickom pripovedanju pripovedac 0 kome
~Genette
1980,
153
'":'~;
pripovedano
(narrated)',
1. Skup situacija i dogadaja ispricanih u pripovesti;
prica (nasuprot diskursu). 2. Znaci kojima se u pri
povedanju predstavljaju situacije: dogadaji koji se
pripovedaju (nasuprot onih kojima foe pripoveda
pripovednim). ~Prince 1982.
'
PRIPOVEDANO
(narrative).
Predstavljanje (u vidu proizvoda i procesa, predmeta
i tina, strukture i strukturiranja) jednog iii vise stvar
nih iii fiktivnih dogadaja koje (manje iii vise vidljiv) pri
povedac ili vise njih saopstava ;ednom, dvojici ili
nekolicim (manje iii viSe vidljivih) naratera. Tekstovi,
premda potencijalno .zanimljivi, poput "Elektroni su
konstituenti atoma", "Meri je visoka, a Piter onizi", "Svi
su Ijudi smrtni; Sokrat je covek; Sokrat je smrtan" iii
"Jagode su rumene / Kao cedo u mene / Jagode su slat
ke / Jele bi i patke" nisu pripovesti, jer ne predstavljaju
dogadaj. S druge strane, cak i takvi nezanimljivi tek
stovi poput "Covek je otvorio vrata", "Zlatna ribica je
uginula" iIi "Casa je pala na pod" jesu pripovesti pre
ma navedenoj definiciji. ~ImajuCi iza sebe tradiciju, ne
ki naratolozi CZenet, na primer) smatraju da je
pripovedanje, u sustini, naCin verbalnog predstavlja
nja ida ukljucuje prepricavanje ili kazivanje dogadaja
jezikom, nasuprot njihovom izvodenju, odnosno odi
gravanju na sceni. Dalje, s namerom da naprave razli
ku izmedu pripovesti i pukog opisa dogadaja, neki
naratolozi (Labov, Prins, Rimon-Kenan) definiSu pri
povest kao predstavljanje najmanje dva stvarna Hi fik
cionalna dogadaja (ili jednog stanja i jednog dogadaja),
od kojih nijedan logicki ne pretpostavlja ili ne obuhva
ta onaj drugi. Konacno, u nameri da naprave razliku
PRIPOVEDANJE
154
pripovedanje
155
pripovedan;e
156
pdpovedanje
157
pripovedanje
rative).
Pripovedanje u kojem je narater ujedno i protago
nista pripovedane price. Bitorov roman Preinace
nje pripovedan je u drugom lieu. ~Fludernik 1994a,
1994b; Genette 1983; Margolin 1990a; Morrissette
1965; Prince 1982; Richardson 1991. Vidi jos: lice.
PRIPOVEDANjE U PRVOM
PRIPOVEDANjE U TRECEM
159
pripovedivo
160
pripovedni potenci;al
161
',"."
po:oces pdpovedanja
pripovedni svet
~ Barthes
1974.
PRIPOVEST (narrative).
Vidi: pripovedanje.
PROBLEM.
Situacija koja Cini ostvarenje cilja (iii pomocnog cilja)
neizvesnim. Termin se cesto koristi u razmatranjima
pripovedne strukture inspirisanim vestackom inteli
gencijom. ~Beaugrande 1980.
162
163
proces
~64
prostor
~ Todorov
1981.
PROSTOR (space).
Mesto ili mesta u koja su smesteni pripovedane
situacije i dogadaji (setting, prostor price) i pri
povedna instanca (iii vise njih). ~ Iako je moguce pri
povedati bez referisanja na prostor price, prostor
~6S
prostorna kompozicija
166
provera
167
provenl pdznavanja
psihonaracija
PSIHONARACI}A (psychonarration).
Pripovedani diskurs koji predocava misli junaka (a ne
iskaze), u kontekstu pripovedanja u trecem lieu; unu
trasnja analiza. ~Konova razliku;e tri osnovne tehni
ke prikazivanja svesti: psihonaraciju (najposrednija),
pripovedani monolog i navedeni monolog (najnepo
sredniji). ~Cohn 1966, 1978. Vidi jos: autonaracija.
168
169
RAZRESENJE (resolution).
RADNJA (action).
zapetJjavanje.
RASPLET (denouement).
RAZOTKRIVANJE (discovery).
170
~Genette
1980.
171
referenca
REFERENCA (referent).
Vidi: kontekst. ~ Jakobson 1960.
REFERENCljALNA FUNKCljA (referential function).
Jedna od funkcija .~omunikacije u okviru kojih se svaki
(verbalni) Cin komunikacije moze strukturirati i orijen
tisati; reprezentativna funkcija. Kada je Cin komunikaci
je usmeren na referencu iii kontekst (pre nego na neki
drugi konstitutivni faktor komunikacije) on tad a ima
prevashodno referencijalnu funkciju: "Dzon je inteli
gentan i zgodan:' U posebnom slucaju, za one delove
pripovedanja koji su veCinom fokusirani na ovu iii onu
crtu predocenih situacija i dogadaja mozemo reCi da vr
se referencijalnu funkciju. ~Jakobson 1960; Prince 1982.
REFERENCljALNI KOD (referential code).
Kod, iii "glast<, posredstvom kojeg pripovedni tekst iii
neki njegov deo upucuje na neku kulturnu pozadi
nu, na razliCite stereotipne korpuse znanja (fizickog,
psiholoskog, knjizevnog, umetnickog, filozofskog,
istorijskog, medicinskog itd.) i na objekte kulture.
~Vazna funkcija referencijalnog koda jeste da aktivi
ra modele onoga sto je vraisemblable (verodostojno,
uverljivo). ~Barthes 1974, 1981a. Vidi jos: kulturni
kod, verodostojnost.
REFLEKTOR (reflector).
U terminologiji Henrija Dzejmsa, fokalizator, fokus
pripovedanja, vlasnik tacke glediSta, centra Ina svest
centra Ina inteligencija. ~H. James 1972. Vidi jos:
fokalizacija.
ritam
~Todorov
REZIME (abstract).
Deo pripovesti kojim se sazima Citava pripovest i u
kome je saddana njena poenta iIi prevashodna ten
dencija. Ako se pripovest razumeva kao niz odgovo
ra na izvesna pitanja, onda je sazetak onaj sastavni
deo koji odgovara na pitanja ,,0 cemu je ova pripo
vest?" ili "Zasto je ova pripovest uopste pripoveda
na?" ~Labov 1972; Pratt 1977.
RITAM (rhythm).
Ponavljanje nekog obrasca u kontekstu narativne br
zine, odnosno, jos uopstenije, svaki obrazac koji se
ponavlja s varijacijama. Najuobicajeniji ritam u kla
sic nom pripovedanju proishodi iz pravilnog smenji
vanja scene i sazetka. ~ Brown 1950; Genette 1980;
T. Wright 1985.
17 2
173
scena
(content).
Prema Hjelmslevu, jedan od dva plana svakog se
miotickog sistema: "sta" oznacenog nasuprot "ka
ko", naCina na koji je oznaceno. Poput plana izraza,
plan sadrzaja ima formu i supstancu. ~ Kada se ko
risti u vezi s naracijom, za sadriaj bi se moglo reCi
da je ekvivalentan prici (nasuprot pripovedanju, od
nosno diskursu). ~Chatman 1978; Hjelmslev 1954,
1961; Prince 1973.
sADRZAj
sAMOPRIPOVEDANI MONOLOG
(selfnarrated mono
logue).
Pripovedani monologue u pripovedanju u prvom lieu.
~Cohn 1978. Vidi jos: slobodni neupravni diskurs.
(self-conscious narrator).
Pripovedac koji poseduje svest 0 vlastitom pripove
danju; pripovedac koji raspravlja i komentarise na te
mu svojih pripovedackih zadataka. Zak Revel u Da
prode vreme i Holden Kolfild u Lovcu u raii jesu sa
mosvesni pripovedaCi; Merso u Strancu i pripove
dac "Si5anja" nisu. ~ Booth 1983.
sAMOsVEsNI PRIPOVEDAC
(sanction).
U Gremasovom shvatanju kanonske strukture pri
povesti, onaj deo radnje u kojem subjekt, koji je is
punio (ili nije uspeo da ispuni) odredbe ugovora,
sANKCIJA
174
sAZETAK
(scene).
Standardni narativni tempo; zajedno s pauzom,
elipsom, usporenim prikazom i sazetkom, jedna od
osnovnih narativnih brzina. Kada postoji neka vrsta
sCENA
175
scenario
semioticki kvadrat
Kod, iIi "glas", kojim pripovest ili neki njen deo dopu
sta konstruisanje likova (iIi settinga). ~Barthes 1974,
1981a. Vidi jos: serna.
SEMIOTICKI KVADRAT (semiotic square).
176
177
semioticki kvadrat
shema
~----------------------~
(bogat)
~ t (siromasan)
t~
(ni~~ I~
~ I(nije
bogat)
-+'
jeste
...............
"
gde su:
relacija
relacija
- - - - - l..... : relacija
i S2 impliciraju
00(
.. :
~ - - - - - +' :
negacije
suprotnosti
.. I.t"____
""
(A) nlJe
________________
"'"
ne Izg
. Ie d a
~Adam
nesmrt
L~
______________________~ nezivot
178
SETIING.
179
sintagma
silazna .:adnja
~ Sheme
SILAZNA RADNJA
(simultaneous narrating).
Pripovedanje koje je simultano pripovedanim situ
acijama i dogadajima; simultana naracija. ~Genet
te 1980.
SIMULTANO PRIPOVEDANJE
(simultaneism).
IstovreITleno predocavanje, posredstvoITl presecanja i
preplitanja dva iIi vise skupova sttuacija i dogadaja ko
ji se simultano desavaju (Olaksanje, Prelaz na Men
hetn, Americka trilogija). ~Beach 1932; Magny 1972.
SIMULTANOST
(singular narrative).
Vidi: singulativno pripovedanje. Genette 1980.
SINGULARNO PRIPOVEDANJE
(singulative narrative).
Pripovedan;e iii neki njegov deo tija je ucestalost ta
kva da se dogada; ko;i se jednom deslo pripoveda
jednoITl (iii se uno sto se desHo n puta pripoveda n
puta): "U
i deset, Meri je ustala i izasla:' ~Ge
nette 1980.
SINGULATIVNO PRIPOVEDANJE
(syllepsis).
Grupisanje situacija i dogadaja koji nisu organizova
ni prema hronoloskom principu (nego prema pro
stornom, tematskom i s1.). U nizu "Dobro je pamtio
to vreme. Ispijao je ogromne kolicine koka-kole;
mnogo je izlazio s curama; vrlo malo titao" pred
stavljanje zapamcenih dogadaja tini silepsu. ~Genet
te 1980. Vidijos: redosled.
SILEPSA
11<
I"
(symbolic code).
Kod iii "glas" pomocu kojeg pripovest, ili neki njen
deo, stice simbolicku dimenziju; kod koji upravlja
proizvodenjem i prijemom simbolickog znacenja.
Neka serija antiteticnih pojmova u tekstu moze
kroz zdruzivanja i ekstrapoliranja koja regulise sim
bolicki kod - predstavljati apstraktnije, temeljnije i
opstije opozicije i znacenja. ~Barthes 1974, 1981a.
SIMBOLICKI KOD
(simultaneous narration).
Naracija koja je istovreITlena s pripovedanim situaci
jaITla i dogadajima; simultano pripovedanje (Neirnen
ljivo). ~ Prince 1982.
SIMULTANA NARACIJA
180
(synchronic analysis).
Ispitivanje (jezickog) sistema onako kako se on po
javljuje u jednom jedinstvenom momentu (bez upli
tanja u pricu faktora ili elemenata koji pripadaju
drugim momentima). ~Saussure 1966. Vidi jos: di
jahronijska analiza.
SINHRONIJSKA ANALIZA
(syntagm).
Pravilima utvrden niz sastavljen od dye iii vise istovr
snih jedinica. U "Med porumene" reti "Med" i "po
rumene" tvore sintagmu, kao sto i glasovi Im/, leI, Irl
i Iii zajedno tvore sintagmu, docim glas Ipl to ne cini.
~U ranijim verzijama Gremasovog modela pripoveda
nja identifikuju se tri tipa osnovnih narativnih sintag
ITli: perforITlativne (koje se odnose na provere i borbe),
kontraktualne (koje pripadaju sklapan;u i krsen;u
SINTAGMA
181
size
slobodna reeeruca
~82
~83
184
.iSS
specifikacija
direct discourse).
Tip diskursa u kojem se iskazi iii misli lika daju ona
ko kako ih Iik (po svoj prilici) formulise, bez ikakvog
pripovedacevog ;wsredovanja (konferansi, znakova
navoda, crUca itd.). lJ "Bilo je nepodnosljivo vruce, a
ona je samo stajala tamo. Ne mogu da podnesem ni
koga od ovih Ijudi! Odlucila je da ode", receniea "Ne
mogu da podnesem nikoga od ovih ljudi!" primer je
slobodnog upravnog diskursa. ~Slobodni upravni dis
kurs takode se cesto koristi kada se prezentuju opaia
ji lika dati direktno onako kako se desavaju u njegovoj
iii njeno; svesti. ~Chatman 1978; Genette 1980, 1983;
Lanser 1981; Todorov 1981. Vidi jos: upravni diskurs,
neposredni diskurs, unutrasnji monolog, tok svesti.
direct speech).
Siobodni upravni diskurs, naroCito onaj kojim se pre
zentuju iskazi lika (a ne misli). ~Chatman 1978. Vi
di jos: slobodna upravna misao.
(free direct style).
Vidi: slobodni upravni diskurs.
(complex story).
Prica u kojo; se kombinuju dye ili vise minimalnih prica
ili pripovesti metodom vezivanja, umetanja iii alternaci
je. "Dion je bio bogat, Meri je bila sirota. Meri je dobila
premiju na lutriji i postala bogata, Dion je prokockao
svoj novac i ostao siromasan" predstavlja slozenu pricu
za koju se moze reCi da je dobijena umetanjern "Meri
je bila sirota, a onda je dobila premiju na lutriji i posta
la bogata" u "Dzonje bio bogat, a onda je prokockao
novac i postao siromasan". ~Prince 1973. Vidi jos: niz.
SLOZENA PRICA
(specification).
Ritam ponavljanja dogadaja Hi grupe dogadaja u ite
rativnom pripovedanju. U "Dzon se tusirao jednom
SPECIFIKACIJA
SLOBODNI NEUPRAVNI STIL (free
indirect style).
Vidi: slobodni neupravni diskurs.
186
187
stanoviste
spoljasnja fokalizadja
(external focalization).
SPOLJASNJA RADNJA
188
plot).
Zaplet baziran na spoljasnjim dogadanjima i dozi
vljajima, kao u avanturistickim pricama. ~ H. James
1972. Vidi jos: unutrasnji zaplet.
(middle).
Skup desavanja u zapletu ili radnji izmedu pocet
ka i kraja. Sredina sledi posle inicijalnih i pretho
di drugim desavanjima. ~Proucavaoci pripovedanja
ukazuju na to da je sredina dvojno orijentisana (pro
spektivno od pocetka ka kraju i retrospektivno od
kraja prema pocetku), te da ona paradoksalno na
preduje ka kraju, dok istovremeno odlafe stizanje
do kraja, te da tako konstituiSe (manje iIi viSe pro
duzenu) situaciju odstupanja od "normalnog" (ne
ispripovedivog). ~Aristotel 1968; Brooks 1984. Vidi
jos: zaplitanje radnje, komplikacija, narativnost, za
petljavanje.
SREDINA
(fixed internal fo
calization).
Tip unutrasnje fokalizacije u kojoj je jedan jedini lik
fokalizator; predocavanje situacija i dogadaja po
sredstvom jedne jedine tacke gledista (Ambasado
ri). ~Genette 1980. Vidi jo{;: fokalizacija.
STALNA UNUTRASNJA TACKA GLEDISTA
(fixed internal
point of view).
Vidi: un utrasnja fokalizacija.
1982.
~ Prince
(viewpoint).
Fokalizacija; tacka gledista; Grajmz razlikuje cetiri
osnovne kategorije: sveznajuce stanoviSte (nulta
STANOVISTE
1.89
stanje
190
~Bally
1912.
191
subjekt
(subject).
Aktant iii osnovna uloga na dubinskom nivou nara
tivne strukture u Gremasovom modelu pripovesti.
Sub;ekt (analogan Propovom junaku i Surioovom
lavu) trazi objekt. Na nivou povrsinske narativ
ne strukture, on
konkretizovan kao protagonist.
~Greimas 1970, 1983a, 1983b; Greimas & Courtes
1982; Henault 1983. Vidi jos: aktancijalni model, ak
tancijalna uloga, antisubjekt, augzilijant, narativna
shema, narativna trajektorija.
SUBJEKT
(subjective narrative).
1. Pripovedanje koje odiikuje vidljivi pripovedac Cija
osecanja, uverenja i sudovi boje tretman predoce
nih situacija i dogadaja. 2. Pripovedanje u kojem su
prikazane misli i osecanja jednog ili vise likova (za
razliku od bihevioristickog pripovedanja). ~ Brooks
& Warren 1959. Vidi jos: objektivno pripovedanje.
SUBJEKTIVNO PRIPOVEDANJE
ration).
1938; Herna
SUKOB (conflict).
(sun).
Jedna od sest osnovnih uloga iii funkcija koje izdvaja
Surio (u svom razmatranju mogucnosti drame). Sunce
(analogno Gremasovom objektu i Propovom trazenom
lieu) predstavlja zeljeni objekt i usmerava radniu lava.
~Scholes 1974; Souriau 1950. Vidi jos: aktant.
SUNCE
SUPSTANCA (substance).
192
~ Fehr
193
sveza
SVEZA (junction).
Relacija koja povezuje subjekat i objekat i koja zah
teva iskaze stanja. Postoje dva osnovna tipa sveza:
konjunkcija ("X je sa Y", "X ima Y2) i disjunkcija LX
nije sa Y", "X nema Y"). ~Greimas & Courtes 1982;
Henault 1983.
SVEZNAjUCA TACKA GLEOISTA (omniscient point of view).
Tacka gledista koju usvaja sveznajuci pripovedac; vi
denje otpozadi. Analogno nultoj fokalizaciji, svezna
juca tacka glediSta karakteristicna je za klasicno iii
tradicionalno pripovedanje (Adam Bid, Tom Dzons,
Vasar tastine). ~Booth 1983; Chatman 1978; N. Fri
edman 1955b; Genette 1980; Prince 1982. Vidi jos:
ogranicena tacka glediSta.
SVEZNAjUCI PRIPOVEOAC (omniscient narrator).
Pripovedac koji zna (prakticno) sve 0 predocenirn
situacijama i dogadajima (Tom Dzons, Vodenica na
Flosi, Evgenija Grande). Takav pripovedac ima sve
znajucu tacku gledista i kazuje viSe nego sto bilo ko
ji od likova zna iii pak vise no sto znaju svi Iikovi
zajedno. ~Booth 1983; Chatman 1978; N. Friedman
1955b; Genette 1980; Prince 1982; Todorov 1981. Vi
di jos: analiticni autor; auktorijalna pripovedna situa
cija, sveprisutni pripovedac, tacka gledista.
194
.....
S
STETOCINA (villain).
1. Nevaljalac, zlocudni antagonist; neprijatelj junaka,
sposoban za kaznjiva iii zla dela. 2. Jedna od sedam
osnovnih uloga koje Iik (bajke) moze da preuzme,
prema Propu. StetoCina (analogan Gremasovom pro
tivniku i Surioovom Marsu) suprotstavlja se junaku,
odnosno prouzrokuje nesrecu, junaka iii nekog dru
gog lika. ~Propp 1968. Vidi jos: aktant, dramatis per
sona, delokrug radnje.
195
tacka gledista
T
TACKA GLEDISTA (point of view).
).
196
197
tacka gledista
198
tacka glediSta
199
Vidi: tokalizator.
200
tem.poralni zglob
201
temporalnost
tipologija zapleta
~ Za
(tense).
1. Skup temporalnih relacija - brzine, rasporeda,
distance itd. izmedu pripovedanih situacija i do
gadaja i njihovog pripovedanja, prica i diskurs, pri
povedano i pripovedanje. 2. U gramatici, indikativni
oblik specificnog vremena; glagolsko vreme. Psi
holozi, lingvisti i istrazivaCi knjizevnosti i fikcije
(Biler, Benvenist, Vajnrih) cesto su sugerisali da se
gran'laticka vremena mogu razvrstati u dye glav
ne kategorije: vremena povezana s deiktickim siste
mom "Ja-ovde-sada", sa situacijom iskazivanja (na
primer, englesko sVrSeno sadasnje vreme koje po
vezuje pros Ii dogadaj sa sadasnjim vremenom: "he
has eaten") i vremena koja nisu povezana s nave
denim sistemom i situacijom (preterit, na primer,
upucuje na proslo dogadanje bez uspostavljanja
veze sa sadasnjoscu: "he ate"). Pripovedanje privi
leguje drugu grupu (preterit, na primer, ali i imper
fekt i pluskvamperfekt, nasuprot prezentu, prezent
perfektu iii futuru). ~Benveniste 1971; Bronzwaer
1970; K. Buhler 1934; Ducrot & Todorov 1979; Fle
ischman 1990; Fludernik 1996; Genette 1980; Ryan
1993; Todorov 1966; Weinrich 1964. Vidi jos: bes
prochene Welt, epski preterit, erzahlte Welt.
TEMPORALNOST
(thesis).
Doktrina Hi ideoloski kontekst teksta; stavovi i po
gledi (filozofski, moralni, politicki) koje tekst za
stupa. Tezu dela razlikujemo od njegove teme: teza
promovise nekakav odgovor umesto da postavlja
pitanja, i trazi da se s njom slozimo a ne da 0 njo;
razmisljamo. Stoga, tema nekog romana moze biti
sunovrat juznjacke aristokratije, doCim bi njegova
TEZA
2.02.
~Beard
(type).
Staticni karakter s nekolicinom atributa i koji I.,:onsti
tuiSe paradigmatican sluca; u pogledu nekih osobina,
stavova iii uloga (tvrdica, hvalisavac, femme fatale,
hipohondar itd.). ~Ducrot & Todorov 1979; Scholes
& Kellogg 1966.
2.03
tipovi diskursa
ton
TOK sVEsTI
(tone).
Pripovedacev stay, ddanje prema narateru ilili predo
cenim situacijama : dogadajima, onako kako ih eks
plicitno iii implicitno otkriva njegovo pripovedanje.
TON
(types of discourse).
Osnovni nacini predstavljan;a m!sli i (izgovore
iii napisanih) iskaza lika. Sledece kategorije se
TIPOVI DISKURSA
204
205
transformacija
topos
~Ton
~ Bro
TOPOS.
TRANSFORMACIJA
(duration).
Skup pojava koje spadaju u odnose izmedu vreme
na price i vremena pripovedanja. Prvo moze bib duze
ili krace od potonjeg ili, pak, jednako njemu. ~Traja
nje je problematican pojam, narocito u slucaju pisa
nog narativa. Cak i kada je vreme price specificirano
(ovaj dogadaj traje deset minuta, onaj dvadeset), vre
me pripovedanja, odnosno diskursa (vreme tokom
kojega se odvija pripovedanje price, odnosno predo
cavanje vremena price) tesko je, da ne kazemo ne
moguce, izmeriti: ono nije jednako (promenljivom)
vremenu koje je potrebno za Citanje Hi pisanje pri
povesti nib je jednako vremenu za koje se kaze da
dato pripovedanje zauzima (zamislite pripovedan;e
na tri strane koje se zavrsava sa "Poceh svoje izlaga
nje u devet, a sada je dvanaest", iii tri stobne strana
pdpovedanja koje se okoncava istom recenicom). To
je navelo mnoge naratologe da razmatranje brzine
Hi tempa pretpostave razmatranju trajanja, kao po
zeljnijem i plodotvornijem. ~Chatman 1978; Genet
te 1980; Metz 1974; Prince 1982. Vidi ;os: hod, ritam.
TRAJANJE
(transform).
Niska koja nastaje kao rezultat primene transforma
cije na neku nisku ili skup niski. Ako imamo nisku
situacija i dogadaja "A-potom-B-potom-C", na pri
mer, onda se za nisku "C-pre C-A-potom-B" moze
TRANSFORMA
206
207
transforHlacija
transfonnaciono pravilo
208
TRANSFORMACIONO PRAVILO
ii
),
209
tripiiran;e
transponovani diskurs
AI
t
t
Bl
A2
A3
'"
BI
t
B2
t
B3
postizanje
aktualizacija
virtualnost {
nepostizanje
t
t
B..,
Al
BI
t t
A2 = B.,
t rB)
A
3 '"
B3
t
t
A2
A3
~Bremond
1973, 1980.
neaktualizacija
210
TRIPLIRANJE (triplication).
Dvostruka repeticija, na nivou pripovedanog, ;ednog
iii vise (nizova) dogadaja; utrostrucenja. Lik moze, na
primer, narusiti tri zabrane iii izvesti tri teska pod
viga. ~Tripliranje je uobiCajeno u folklornoj knjizev
nosti. ~Vidi ;os: dupliranje.
211
trpni Uk
(patient).
Zajedno sa delatnim likom, jedna od dye osnovne ulo
ge u Bremonovoj tipolog,iji. Dok su trpni likovi pogo
deni odredenim procesima. (tacnije, postaju Zrtve
korisnici), delatni likovi pokrecu te procese sto poga
daju trpne likove, menjaju njihove situacije (popra
vljajuCi Hi pogorsavajuCi ih), iii ih odrZavaju na istom
(bilo dobro ili lose). cjBremond 1973; Scholes 1974.
TRPNI UK
(proposition).
Elementarna jedinica price ko;u Cine subjekat i pre
dikat; motiv. Recenice opisuju stanja ("X je Y ili do
gadaje ("X je ucinio Y"). Neke su logicki esencijalne
za pripovednu radnju i njenu kauzalno-hronolosku
koherentnost, docim druge nisu. One se kombinu
ju u nizove i mogu se povezivati temporal no, kauzal
no, prostorno, transformaciono itd. ~Todorov 1981.
Vidi jos: transformacija.
TVRDNJA
(participant).
Akter; egzistent ukljucen u pripovedane situacije i
dogadaje i koji na njih imaju izvestanuticaj (nasu
prot Propovoj koncepciji). ~Grimes 1975.
UCESNIK
(frequency).
Odnos izmedu broja koji odreduje koliko se puta do
gadaj zbio i broja koji odreduje koliko je puta taj doga
daj pripovedno predstavljen. Na primer, mogu jednom
ispricati dogadaj koji se jednom zbio, ili n puta isprica
ti ono sto se 1'1 puta desilo (singulativno pripovedanje);
mogu n puta ispricati ono sto se desHo sarno jednom
(repetitivno pripovedanje); mogu, konacno, jednom is
pripovedati ono sto se desHo n puta (iterativno pripo
vedanje). ~Genette 1980,1983; Rimmon-Kenan 2002.
UCESTALOST
(well-spoken narrator).
Pripovedac Ciji je nacin izrazavanja standardan (iIi Cak
elegantan) i funkcioniSe kao norma u odnosu na ko
ju se situiraju naCini izrazavanja likova. cjPrema Hjuu,
kontrast izmedu dikcije uCtivog pripovedaca i dikcije
likova svojstven je romanu nasuprot epu. cjHough 1970.
UCTIVI PRIPOVEDAC
(slant).
Pripovedacka tacka gledista nasuprot filteru, tacki
gledista lika; pripovedacev staY i njegove posledice
(psiholoske, socioloske, ideoloske) na izvestavanje
UGAO GLEDANJA
213
212
~j
ugovor
UGOVOR
(nesting).
UKLAPANjE
(enchainment).
NaCin za kombinovanje trijada u kome ishod jedne
predstavlja pocetnu situaciju sledece. Za pripovest po
put "Bese srecan; sreo je Pitera, pa se unesreCio; po
tom je sreo Pola i postao opet srecan" moze se reCi da
nastaje iz ulancavanja "Bese srecan, srete Pitera, po
stade nesrecan" i "Bese nesrecan, srete Pola, posta
de srecan:' ~Bremond 1973, 1980. Vidi j05: vezivanje.
ULANCAVANjE
(role).
Tipiean skup funkcija koje moze da vr5i neki entitet i
atributa koji mu se mogu pripisati. ~ Postoji nekoliko
tipologija predlozenih uloga, od kojih su neke izvrsile
znaeajan uticaj na naratologiju. Prop izdvaja sedam dra
matis personae, odnosno osnovnih funkcionalnih uloga,
u okviru svog shvatanja strukture bajke, od kojih sval<a
odgovara odredenom delokrugu radnje: stetocine, dari
vaoca (snabdevaca), pomocnika, careve kceri (trazenog
lica) i njenog oca, posiljaoca,junaka (trazioca iii irtve)
i laznogjunaka. ~Surio razlikuje sest osnovnih uloga,
ULOGA
214
umetanje
UMETANjE
215
umetnllta pripovest
216
upcavni diskucs
217
uzlazna radn;a
upravni govor
218
219
videnje
VAGA (balance).
VEZIVANjE (joining).
Povezivanje dye trijade od kojih svaka prezentuje isti
VERBUM DICENDI.
VERODOSTOjNOST (verisimilitude).
2.20
221
vremeprice
).
222
223
ZAPETLJAVANJE (ravelling).
Komplikacija; usloznjavanje radnje; sredina (nasuprot
pocetku i kraju). ~Brooks & Warren 1959. Vidi jos:
raspetljavanje.
ZBIVANJE (happening).
Zajedno sa cinom iIi delanjem, jedna od dye moguce vr
ste pripovednih dogadaja; promena stanja do koje ne
dolazi posredstvom akcije delatnog lika, a koja se u dis
kursu manifestuje procesnim reeenicama u formi Zbilo
se. "Pocela je kisa" i "Mariju je pogodio kamen" predsta
vljaju zbivanje. ~ Chatman 1978. Vidi jos: narativni iskazi.
ZAPLET (plot).
1. Glavna desavanja u pripovesti; okosnica situacija i
dogadaja (koji su razliCiti od likova sto su u njih uvuceni
i tema koje ilustruju). ~Ta desavanja mogu biti organi
zovana u strukturu cije je glavne delove moguce opisa
ti pomocu Frajtagove piramide. 2. Razmestaj desavanja;
myth os; size; situacije i dogadaji onako kako se prezen
tuju primaocu. ~Ruski formalisti su napravili veoma
uticajnu distinkciju sizea i fabule (baziCnog materijala
price). 3. Ukupna dinamicka (na cilj usmereno kretan;e
unapred) organizacija konstituenata pripovedanja koja
je odgovorna za tematsku zanimljivost (stavise, i za sa
mu shvatljivost) pripovedanja i njegovih emocionalnih
efekata. 4. Pripovedanje dogadaja s naglaskom na ka
uzalnost, nasuprot prici koja je pripovedanje dogadaja
s naglaskom na hronologiju (Forster). "Kralj je umro,
potom je umrla kraljica"
prica, doCim je "Kralj je
umro, potom
kraljica umrla od tuge" zaplet. ~Ari
stotle 1968; Brooks 1984; Brooks & Warren 1959;
Chatman 1978; Crane 1952; Egan 1978; Forster 1927;
N. Friedman 1955a, 1975; Frye 1957; Leitch 1986; Mar
tin 1986; O'Grady 1965; Pavel 1935; Revaz 1997; Ricoeur
224
ZEMLJA (earth).
Jedna od sest osnovnih uloga ili funkcija koje izdva
ja Surio u studiji 0 moguCim dramskim situacijama.
Zemlja odgovara Gremasovom primaocu i najcesce
je staticna, buduCi da "prihoduje" od delanja lava.
~ Scholes 1974; Souriau 1950. Vidi jos: aktant.
ZNAK (sign).
1. U Sosirovoj terminologiji, drustveno konstruisa
ni entitet koji povezuje opazajima dostupnu sliku
(oznacitelj) s pojmom (oznaceno), pri cemu nijedno
od ova dva ne postoje izvan ovog medusobnog odno
sa. Znakpas, na primer, povezuje niz vidljivih ozna
ka sa pojmom "pas". 2. Entitet koji zamenjuje drugi
entitet. ~ Saussure 1966.
~.
225
BIBLIOGRAFIJA
Abott, H. Porter.
2002. The Cambridge Introduction to Narrative.
Cambridge: Cambridge University Press.
Aczel, Richard.
1998. "Hearing Voices in Narrative Texts': New Lite
rary History 29:468-500.
Adam, Jean-MicheL
1984. Le Recit. Paris: Presses Universitaires de France.
1985. Le Texte narratif. Paris: Fernand Nathan.
Adams, Jon-K.
1990. "Causality and Narrative': Journal of Literary
Semantics 18:149-162.
1999. "Order and Narrative': In John Pier, ed., Recent
Trends in Narratological Research, pp. 111-127. To
urs: GRAAT.
Alexandrescu, Sorin.
1974. Logique de personnage. Tours: Marne.
Amiran, EyaL
1996. "Against Narrative Poetics: Postmodern Nar
rative Returns': SubStance 81:90-109.
2000. "After Dynamic Narratology': Style 34:212-226.
Aristotle.
1968. Poetics. In Aristotle's Poetics: A Translation
and Commentary for Students of Literature. Trans.
Leon Golden. Commentary by O. B. Hardison, Jr.
Englewood CHffs, N. J.: Prentice Hall.
227
NalCatoloski recn;k
BiblioglCafija
. Langages 31:53-63.
Narrative':
New Literary History 6:237-662.
Austin, J. L.
1981a. "Textual Analysis of Poe's 'Valdemar": In Ro
Bakhtin, Mikhail.
Kegan Paul.
nique.
New York: Appleton-Century-Crofts.
of Agents in Narrative': Style 17:234-269.
Beardsley,
Monroe.
1985. Narratology: Introduction to the Theory of
1958.
Aesthetics:
Problems in Philosophy ofCriticism.
Narrative. Trans. Christine van Boheemen. Toron
Beaugrande,
Robert de.
1990. "The Point of Narratology". Poetics Today
1980.
Text,
Discourse, and Process: Toward a Multi
11:727-753.
disciplinary
Science of Texts. Norwood, N. J.: Ablex.
Bally, Charles.
Benjamin, Walter.
1912. "Le Style indirect libre en fracais modern':
1969. Illuminations. Trans. Harry Zohn. New York:
Germanisch-romanische Monatsscrift 4:549-556,
Schocken
Books.
597-606.
Bentley,
Phyllis.
Banfield Ann.
1982. Unspeakable Sentences: Narration and Repre 1964. Some Observations on the Art of Narrative.
London: Home & Van ThaI.
sentation in the Language of Fiction. Boston: Rou
Benveniste,
Emile.
tledge and Kegan Paul.
1971.
Problems
in General Linguistics. Trans. Mary
Barthes, Roland.
Elizabeth
Meek.
Coral Gables, Fla.: University of Mi
1968. Writing Degree Zero. Trans. Annette Lavers
ami Press.
and Cohn Smith. New York: Hill & Wang.
228
229
Naratoloski recnik
Bibliografija
Berendsen, Marjet.
1982. "A Critique of Motif': In Todorov, French Lite
1981. "Formal Criteria of Narrative Embedding':
rary Theory, pp. 125-146. Vidi: Barthes, 1982. ,
Bickerton, Derek.
Brinton, LaureL
1967. "Modes of Interior Monologue: A Formal De
1980. "Represented Perception: A Study in Narrati
finition': Modern Language Quarterly 28:229-239.
ve Style': Poetics 10:363-381.
Black, John B., and Gordon H. Bower.
Bronzwaer, W. J. M.
1980. "Story Understanding as Problem-Solving':
1970. Tense in the Novel: An Investigation o/Some
Poetics 9:223-250.
Potentialities of Linguistic Criticism. Groningen:
Blin, Georges.
Wolters- Noordhoff.
230
231
Naratoloski recnik
Bibliografija
Blihler, Willi.
1937. Die 'erlebte Rede' itn englischen Rotnan: Ihre
Vorstufen ind ihre Ausbildung itn Werke fane Austens.
Zurich: Max Niehaus Verlag.
Carrard, Philippe.
1992. Poetics of the New History: French Historical
Discoursefrom Braudel to Chartier. Baltimore: Johns
Hopkins University Press.
Chabrot, Claude.
1973. "De quellques problemes de grammaire nar
rative et textuelle': In Claude Chabrol, ed., Semioti
que narrative et textuelle, pp. 7-28. Paris: Larousse.
Chafe, Wallace, ed.
1980. The Peer Stories: Cultural, Cognitive and Lin
guistic Aspect of Narrative Production. Norwood,
N. J.: Ablex.
Chambers, Ross.
1984. Story and Situation: Narrative Seduction and
the Power ofFiction. Minneapolis: University of Min
neapolis Press.
Chatelain, Daniele.
1987. "Frontiers of the Iterative': Style 21:125-142.
Chatman, Seymour.
1978. Story and Discourse: Narrative Structure in
Fiction and Filtn. Ithaca: Cornell University Press.
1983. "On the Notion of Theme in Narrative': In
John Fisher, ed., Essays in Aesthetics: Perspectives on
the Work ofMonroe Beardsley, pp. 161-179.
1988. "On Deconstructing Narratology': Style 22:9-17.
1990a. Coming to Terms: The Rhetoric of Narrative
in Fiction and Film. Ithaca: Cornell University Press.
1990b. "What Can We Learn from Contextualists
Narratology?" Poetics Today 11:309-328.
Chomsky, Noam.
1957. Syntactic Structures. Hague: Mouton.
1962. "A Transformational Approach to Syntax': In
A. A. Hill, ed. Proceedings ofthe 1958 Conference on
232
233
Na.:atoloski .:ecnik
Bibliog.:afija
Culler, Jonathan.
1975. "Action, Action Description, and Narrative':
1975. Structuralist Poetics: Structuralism, Lingu
New Literary History 6:273-294.
1976a. "Narrative Macro-Structures: Logical and
.1981. The Pursuit oJSigns: Semiotics, Literature, De 1976b. "Philosophy of Action and Theory of Narra
Curtius, Ernst R.
1977. Text and Context: Explorations in Semantics
234
235
Naratoloski recnik
236
Bibliografi;a
Emmott, Catherine.
1997. Narrative ComprehenSion: A Discourse Per
spective. Oxford: Oxford University Press.
Empson, William.
1960. Sort:e Versions of Pastoral. New York: New
Directions.
Erlich, Victor.
1964. Russian Formalism: History, Doctrine, 2 nd ed.
" The Hague: Mouton.
Falk, Eugene H.
1965. Types of Thematic Structure. Chicago: Univer
sity of Chicago Press.
Fehr, Bernhard.
1938. "Substitutionary Narration and Description:
A Chapter in Stylistics': English Studies 20:97-107.
Fleischman, Suzanne.
1990. Tense and Narrativity: From Medieval Perfor
mance to Modern Fiction. Austin: University of Te
xas Press.
Fludernik, Monika.
1993. The Fictions ofLanguage and the Languages of
Fiction: The Linguistic Representation ofSpeech and
Consciousness. London: Routledge.
1994a. "Introduction: Second-Person Narrative and
Related Issues': Style 28:281-311.
1994b. "Second-Person Narrative as a Test Case for
Narratology: The Limits of Realism': Style 28:445-479.
1996. Towards a 'Natural' Narratology. London:
Routledge.
Forster, E. M.
1927. Aspects of the Novel. London: Methuen.
Francoeur, Louis.
1976. "Le Monologue interieur narratif': Etudes
litteraires 9:341-365.
Frank, Joseph.
1945. "Spatial Form in Modern Literature': Sewanee
Review 53:221-246, 433-456.
237
Naratoloski recnik
Bibliografija
86:793-806.
1983. Nouveau discours du recit. Paris: Seuil.
238
239
Naratoloski recnik
240
Bibliografija
Herman, David.
1994. "Hypothetical Focalization': Narrative 2:230-253.
1995. Universal Grammar and Narrative Form. Dur
ham, N. c.: Duke University Press.
1997. "Scripts, S',~quences, and Stories: Elements of
a Postc1assical Narratology': PMLA 112:1046-1059.
1998. "Limits of Order: Toward a Theory of Polychro
nk Narration': Narrative 6:72-95.
1999a. "Introduction: Narratologies': In David Her
man, ed., Narratologies: New Perspectives on Nar
rative Analysis, pp. 1-30. Columbus: Ohio State
University Press.
1998b. "Toward a Socionarratology: New Ways of
Analyzing Natural-Language Narratives': In David
Herman, ed., Narratologies: New Perspectives on
Narrative AnalYSis, pp. 218-246.
2002. Story Logic: Problems and Possibilities ofNar
rative. Lincoln: University of Nebraska Press.
Hernadi, Paul.
1972. "Dual Perspective: Free Indirect Discourse
and Related Techniques': Comparative Literature
24:32-43.
Hjelmslev, Louis.
1954. "La Stratification du langage': Word 10:163-188.
1961. Prolegomena to the Theory ofLanguage. Trans.
Francis J. Whitfield. Madison: University ofWiscon
sin Press.
Hochman, Baruch.
1985. Character in Literature. Ithaca: Cornell Uni
versity Press.
Holman, Hugh C.
1972. A Handbook to Literature. Based on the ori
ginal by William Flint Thrall and Addison Hibbard.
3 rd ed. Indianapolis: Bobbs-Merrill.
Horace.
1974. The Art of Poetry. Trans. Burton Raffel. Al
bany: State University of New York Press.
241
Naratoloski recnik
Bibliografi;a
Hough, Graham.
1970. "Narrative and Dialogue in Jane Austen': Cri Person Narratives: Towards a Cognitive Narrato
Humphrey, Robert.
and
Applications': In John Pier, ed., Recent Trends in
nia Press.
of
Narratology of Drama': New Literary History
Husson, Didier.
32:659-679.
in
Wissenschaft und Unterricht 27:283-303.
Hutcheon, Linda.
Jakobson,
Roman.
1984. Narcissistic Narrative: The Metafictional Pa
1956. ''Two Aspects of Language and Two Types of
radox. London: Methuen.
Hague:
Mouton.
Hymes, Dell.
1960. "Closing Statement. Linguistics and Poetics': In
1970. "The Ethnography of Speaking': In Joshua A.
Thomas Sebeok, ed., Style in Language, pp. 350-377.
Fishman, ed., Readings in the Sociology ofLanguage,
New York: Wiley.
pp. 99-138. The Hague: Mouton.
197 L "Shifters, Verbal Categories, and the Russian
Ingarden, Roman.
Verb':
In Roman Jakobson Selected Writings, 2:130
1973. The Literary Work ofArt. Trans. George G. Gra
47. The Hague: Mouton.
bowicz. Evanston: Northwestern University Press.
James, Henry.
Iser, Wolfgang.
1972. "The Art of Fiction, etc': In James E. Miller Jr.,
1974. The Implied Reader: Patterns ofCommunica
ed.,
Theory ofFiction: Henry James. Lincoln: Univer
tion in Prose Fiction from Bunyan to Beckett. Balti
sity of Nebraska Press.
more: Johns Hopkins University Press.
James, William.
1978. The Act of Reading: A theory of Aesthetics
1890. The Principles ofPsychology. 2 vols. New York:
Response. Baltimore: Johns Hopkins University
H.
Holt.
Press.
Janik, Dieter.
Jackosn, Selwyn.
1973. Die Kommunikationstruktur des Erzahlwerks:
1987. "Distance and the Communication Model':
Ein semiologisches Modell. Bebenhausen: Lothar
The Journal of Narrative Technique 17:225-233.
Rotsch.
Jahn, Manfred.
Jenny, Laurent.
1996. "Windows of Focalization: Deconstructing
1982. "The Strategy of Form': In Todorov French Li
and Reconstructing a Narratological Concept': Style
terary
Theory, pp. 34-63. Vidi: Barthes 1982.
30:241-267.
242
243
Naratoloski recnik
Jespersen, Otto.
1924. The Philosophy of Grammar. London: Allen
and Unwin.
Johnson, Nancy S., and Jean M. Mandler.
1980. "A Tale of Two Structures: Underlying and Sur
face Forms in Stories': Poetics 9:87-98.
Jolles, Andre.
1956. Einfache Formen. Halle: M. Niemayer.
Kabliutz, Andreas.
1988. "Erzahlperspektive - Point of View
Focali
zation': Zeitschrift fur Romanische Sprache und Li
teratur 98:237-255.
Kacandes, Irene.
2001. Talk Fiction: Literature and the taLk Explosion.
Lincoln: University of Nebraska Press.
Kafalenos, Emma.
1995. "Lingering across the Narrative Path: Exten
ded Functions in Kafka and Henry James': Narrati
ve 3:117-138.
1997. "Functions after Propp: Words to Talk about
How We Read Narrative': Poetics Today 18:469-94.
1999. "Not (Yet) Knowing; Epistemological Effect of
Deferred and Suppressed Information in Narrative':
In David Herman, ed., Narratologies: New Perspec
tives on Narrative Analysis, pp. 33-65. Columbus:
Ohio State University Press.
Kayser, Wolfgang.
1958. "Wae erzahlt den Roman?" In Wolfgang Kayser,
Die Vortragsreise: Studien zur Literatur, pp. 82-101.
Bern: Francke Verlag.
Kearns, Michael.
1999. Rhetorical Narratology. Lincoln: University of
Nebraska Press.
Kerbrat-Orecchioni, Catherine.
1980. L'Enonciation: De La subjectivite dans le langa
ge. Paris: Armand Cohn.
244
Bibliografija
Kermode, Frank.
1967. The Sense ofan Ending. New York: Oxford Uni
versity Press.
.
Kintsch, Walter, and Teunvan Dijk.
1975. "Recalling and Semmarizing Stories': Langu
age 40:98-116.
Kloepfer, Rolf.
1980. "Dynamic Structures in Narrative Literature:
'The Dialogic Principle": Poetics Today 1:115-134.
Kongas-Maranda, Elli, and Pierre Maranda.
1971. Structural Models in Folklore and Transforma
tional Essays. The Hague: Mouton.
Kozloff, Sarah.
1988. Invisible Storytellers: Voice-Over Narration in
American Fiction Film. Berkley: University of Cali
fornia Press.
Kreiswirth, Martin.
1992. "Trusting the Tale: The Narrativist Turn in Hu
man Sciences': New Literary History 23:629-657.
Kristeva, Julia.
1969. Semeiotike: Recherches pour une semanalyse.
Paris: Seuil.
Kunz, Marco.
1997. Elfinal de la novela. Teoria, technica y antilisis
del cierre en la literatura moderna en lengua espanola.
Madrid: Editorial Gredos.
Labov, William.
1972. Language in the Inner City. Philadelphia: Uni
versity of Pennsylvania Press.
1997. "Some Further Steps in Narrative Analysis".
Journal ofNarrative and Life Story 7:395-415.
Labov, William, and Joshua Waletzky.
1967. "Narrative Analysis: Oral Version of Personal Ex
perience': In June Helm, ed., Essays on the Verbal and
245
Naratoloski recnik
Bibliografi;a
Lejeune, Philippe.
Visual Arts: Proceedings ofthe 1966 Annual Spring Mee
1975. Le pacte autobiographique. Paris: SeuiL
ting, pp. 12-44. Seattle: University of Washington Press.
1982. "The Autobiographical Contract': In Todorov,
Lafleche, Guy.
French
Literary Theory, pp. 192-222. Vidi: Barthes 1982.
1999. Materiaux pcur une grammaire narrative. La
Lemon,
Lee
T., and Marion J. Reis, eds.
val, P. Q.: Editions du Singulier.
1965.
Russian
Formalist Criticism. Lincoln: Univer
Lakoff, George.
'
sity of Nebraska Press.
1972. "Structural Complexity in Fairy Tales': Study
Levi-Strauss,
Claude.
ofMan 1:128-150.
1963.
Structuralist
Anthropology. Trans. Claire Jacob
Lammert, Eberhart.
son
and
Brooke
G.
Schoepf. New York: Basic Books.
1955. Bauformen des Erziihlens. Stuttgart: J. B. Metz
1965-1971. Mythologiques. 4 vols. Paris: PIon.
lersche Vedag.
Liddell,
Robert.
Lane-Mercier, Gillian.
1947.
A Treatise on the Novel. London: J. Cape.
1990. "Pour une analyse du dialogue romanesque':
Lintvelt, ]aap.
Poetique 81 :43-62.
1981. Essai de typologie narrative: 'Le point de vue:
Lanser, Susan Sniader.
Paris:
Corti.
chung.
Heidelberg: Carl Winter.
1995b. "Sexing the Narrative: Propriety, Desire, and
Lothe,
Jakob.
the Engendering of Narrative': Narrative 3:85-94.
246
247
Naratoloski ecnik
Bihliogafija
McHale, Brian.
1999. "Of What is Past, Is Passing, or to Come: Tem
1978. "Free Indirect Discourse: A Survey of Recent
Mezei, Kathy.
1995. "Characters in Literary Narrative: Representa
248
249
Naratoloski recnik
250
Bibliografija
Nelles, William.
1990. "Getting Focalization into Focus': Poetics To
day 11:365-382.
1992. "Stories within Stories: Narrative Levels and
Embedded Narrative': Studies in the Literary Imagi
nation 25:79-96.
1997. Frameworks: Narrative Levels and Embedded
Narrative. New York: Peter Lang.
2001. "Beyond the Bird's Eye: Animal Focalization':
Narrative 9:188-194.
Nieragden, GOran.
2002. "Focalization and Narration: Theoretical
and Terminological Refinements': Poetica Today
23:684-697.
N unning, Ansgar.
1990. "'Point of View' oder 'Focalization'? Ober
einige Grundlagen ind Kategorien konkurriender
Modelle der erzahlen Vermittlung': Literatur in Wis
senschaft und Unterricht 23:249-268.
1999a. "Reconceptualizing the Theory and Generic
Scope of Unreliable Narration': In John Pier, ed., Re
cent Trends in Narratological Research, pp. 63-48.
Tours: GRAAT.
1999b. "Towards a Cultural and Historical Narratology:
A Survey of Diachronic Approaches, Concepts, and
Research Projects': In Anglistentag 1999 Mainz Proce
edings, pp. 345-373. Trier: Wissenschaftlicher Verlag.
2001. "On Perspective Structure of Narrative Texts:
Steps Toward a Constructivist Narratology': In Wil
lie van Peer and Seymour Chatman, eds., New Per
spectives on Narrative Perspective, pp. 207-223.
Albany: SUNY Press.
Nunning, Ansgar, Carola Surkamp, and Bruno Zer
week, eds.
1998. Unreliable Narration: Studien zur Theorie
und Praxis unglaubwurdingen Erzahlens in der en
glishsprachigen Erzahlliteratur. Trier: WVT.
25i.
NaJ:atoloski J:ecnik
BibUognfl;a
Olson, Greta.
go: University of Chicago Press.
Oltean, Stefan.
Press.
day 14:691-714.
eds., New Perspectives on Narrative Perspective, pp.
O'Neill, Patrick.
51-64. Albany: SUNY Press.
Piaget, Jean.
1984. Fictions of Discourse. Reading Narrative The
1970. Structuralism. Trans. Chaninah Maschler.
ory. Toronto: University of Toronto Press.
Page, Norman.
New York: Basic Books.
Pier, John, ed.
1973. Speech in the English Novel. London: Longman.
Palmer, F. R.
1999. Recent Trends in Narratological Research. To
urs: GRAAT.
1971. Semantics. 2 nd ed. Cambridge: Cambridge Uni
versity Press.
Pike, Kenneth L.
Pascal, Roy.
1967. Language in Relation to a Unified Theory of
the Structure of the Human Behavior. The Hague:
1962. "Tense and Novel': Modern Language Review
57:1 11.
Mouton.
Piwowarczyk, Mary Ann.
1977. The Dual Voice: Free Indirect Speech and Its
Functioning in the Nineteenth-Century European No1976. "The Narratee and the Situation of Enuncia
tion: A Reconsideration of Prince's Theory': Genre
vel. Manchester: Manchester University Press.
Pavel, Thomas.
9:161 177.
Plato.
1976. La Syntaxe narrative des tragedies de Corneil
sota Press.
versity Press.
252
253
Naratoloski recnik
Bibliografija
Pouillon, Jean.
2001.
"A Point of View on Point of View or Refocu
Pratt, Mary-Louise.
1977. Toward a Speech Act Theory ofLiterary Disco sing Focalization': In Willie van Peer and Seymour
Prince, Gerald.
Propp, Vladimir.
1973. A Grammar ofStories. The Hague: Mouton.
1977. "Remarques sur Ie signes metanarratifs': De1968. Morphology ofthe Folktale. 2 nd ed. Trans. Lau
rence Scott. Austin: University of Texas Press.
gres 11-12:e1-e10.
1984. "Transformations of the Wondertale': In Vla
1978. "La Discourse attributif et Ie recit': Poetique
dimir Propp, Theory and History ofFolklore, pp. 82
35:305-313.
99. Ed. Anatol Liberman. Trans. Ariadna Y. Martin
1980. "Introduction to the Study of Narratee': In Jane
and Richard P. Martin. Minneapolis: University of
Tompkins, ed., Reader-Response Criticism, pp. 7-25.
Minnesota Press.
Baltimore: Johns Hopkins University Press.
Punday,
DanieL
1981. "Reading and Narrative Competence': L'Esprit
2000.
"A Corporeal Narratology?" Style 34:227-242.
Creater 21:81-88.
Rabatel, Alain.
1981-1982. "Narrative Analysis and Narratology':
1997. Une Histoire du point de vue. Metz: Univer
New Literary History 13:179-188.
site de Metz.
1982. Narratology: The Form and Functioning of
Rabinowitz, Peter.
Narrative. Berlin: Mouton.
Politics
ofInterpretation. Ithaca: Cornell University
1985b. "Thematiser': Poetique 64:425-433.
Press.
254
255
Naratoioski recnik
Bibliografija
':~
Riffaterre, Michel.
1973. Essais de semiotique discoursive. Tours: Marne.
1972. "Systeme d'un genre descriptif': Poetique 9:15-30.
Reis, Carlos, and Ana Christina M. Lopes.
1972-1973. "Interpretation and Descriptive Poetry':
1987. Dicionario de narratologia. Coimbra: Almedina.
New Literary History 4:229-256.
Revaz, Fran<;oise.
1978. Semiotics ofPoetry. Bloomington: Indiina Uni
1997. Les Textes d'action. l'v1etz: Universite de Metz.
versity Press.
Ricardou, Jean.
1980. "La trace de l'intertexte': La Pensee 215:4-18.
1967. Probtemes du nouveau roman. Paris: Seuil.
1983. Text Production. Trans. Teresa Lyons. New York:
Seuil.
1986. "On the Diegetic Functions of the Descripti
256
257
Naratoloski recnik
Bibliografija
Rumelhart, David E.
Sacks, Harvey.
1972. "On the Analyzability of Stories by Children':
1975. "Notes on a Schema for Stories': In Daniel G.
In
John J. Gumprez and Dell Hymes, eds., Directions
Bobrow and Allan Collins, eds., Representation and
in Sociolinguistics, pp. 325-345. New York: Holt, Ri
Understanding: Studies in Cognitive Science, pp.
211-236. New York: Academic Press.
nehart and Winston.
Ryan, Marie-Laure.
Said, Edward.
1979. "Linguistic .Models in Narratology': Semioti 1975. Beginnings: Intention and Method. New York:
ca 28:127-155.
Basic Books.
1981. "The Pragmatics of Personal and Impersonal
Sartre, Jean-Paul.
1965. What is Literature? Trans. Barnard Frechtman.
Fiction': Poetics 10:517-539.
Schank, Roger.
1975. "The Structure of Episodes in Memory': In
20:319-340.
1:138-155.
258
2.59
Narat<)loski recnik
Bibliografija
Schmid, Wolf.
Shlovsky, Victor.
1973. Der Textaujbau in den Erzahlungen Dostoev 1965a. "Art as Technique': In Lemon & Reis 1965,
skijs. Munich: Fink.
pp. 25-57.
~.
,Scholes, Robert.
1965b. "Sterne's Tristram Shandy: Stylistic Com.
1974. Structuralism in Literature: An Introduction.
mentary': In Lemon & Reis 1965, pp. 25-57.
New Haven: Yale University Press.
Simpson, PauL
Scholes, Robert, and Robert Kellogg.
1993. Language, ldeology and Point of View. London:
1966. The Nature of Narrative. New York: Oxford
Routledge.
University Press.
Smith, Barbara Herrnstein.
Searle, John.
1968. Poetic Closure: A Study of How Poems End.
1969. Speech Acts. Cambridge: Cambridge Univer
Souriau, Etienne.
1976. "A Classification of Illocutionary Acts': Langu
1950. Les Deux cent mille situations dramatiques.
age in Society 5:1-23.
Paris: Flammarion.
Segre, Cesare.
Souvage, Jacques.
1979. Structure and Time: Narration, Poetry, Mo 1965. An Introduction to the Study of Novel, with
dels. Trans. John Meddemmen. Chicago: University
Special Reference to English Novel. Ghent, E-Story
of Chicago Press.
Scienctia P. V. B. A.
Shapiro, Marianne.
Spitzer, Leo.
1984. "How Narrators Report Speech': Language and
1928. "Zum StH Marcel Proust': Stilstudien II, pp.
Style 17:67-78.
365-497. Munich: Max Hueber.
Shaw, Harry.
Stanzel, Franz.
1995. "Loose Narrators: Display, Engagement, and
1964. Typische Formen des Roman. Gottingen: Van
the Search for a Place in History in Realist Fiction':
denhoeck & Ruprecht.
Narrative 3:95-116.
1971. Narrative Situations in the Novel: 'Tom Jo
Shen, Dan.
nes: 'Moby Dick: The Ambassadors: <Ulysses: Trans.
23:300-31l.
Press.
Shen, Yeshayahu.
1984. A Theory ofNarrative. Trans. Charlotte Go
Stein. Nancy L.
1990. "Centrality and Causal relations in Narrative
matics 6:487-507.
260
261
Naratoloski recnik
Steinberg, Gunter.
1971. Erlebte rede: Ihre Eigenart und ihre Formen
Sternberg, Meir.
1974. "What is Exposition?" In John Halperin, ed.,
The Theory of the Novel. New York: Oxford Univer
sity Press.
1978. Expositional Modes and Temporal Ordering in
7:40-73.
Suleiman, Susan R.
1980. "Redundancy and the 'Readable Text": Poetics
Today 1:119-142.
sity Press.
Tacca, Oscar.
Tamir, Nomi.
Thomas, Bronwen E.
2002. "Multiparty Talk in the Novel: The Distribu
tion of Tea and Talk in a Scene from Evelin Waugh's
Black Mischief Poetics Today 23:657-684.
Thorndyke, Perry W.
1977. "Cognitive Structures in Comprehension and
Memory of narrative Discourse': Cognitive Psycho
logy 9:77-110.
l
i
262
Bibliografija
Tillotson, Kathleen.
1959. The Tale and the Teller. London: Rupert Hart
Davis.
Titunik, Irwin Robert.
1963. The Problem of'Skaz' in Russian Literature. Ph.
D. Thesis, University of California Berkley. Repro
duced by microfilm-xerography by University Mic
rofilms International 1976.
Todorov, Tzvetan.
1966. "Les Categories du recit litteraire': Communi
cations 8:125-151.
1969. Grammaire du Vecameron'. The Hague: Mouton.
1978. The Poetics of Prose. Trans. Richard Howard.
Ithaca: Cornell University Press.
1981. Introduction to Poetics. Trans. Richard Ho
ward. Minneapolis: University of Minnesota Press.
Tomashevsky, Boris.
1965. "Thematics': In Lemon & Reis 1965, pp. 61-95.
Toolan, Michael.
2001. Narrative: A Critical linguistic introduction.
2 nd ed. London: Routledge.
Torgovnick, Marianna.
1981. Closure in the Novel. Princeton: Princeton Uni
versity Press.
Traversetti, Bruno, and Stefano Andreani.
1988. Incipit: Le techniche dellesordio nel romanzo
europeo. Turin: Nuova ERI.
Uspenskij, Boris.
1973. A Poetics ofComposition: The Structure ofthe
Artistic Text and the Typology ofa Compositional
Form. Trans. Valentina Zavarin and Susan Wittig.
Berkley and Los Angeles: University of California
Press.
Vaina, Lucia.
1977. "Les Mondes possibles de texte': Versus 17: 3-13.
Verrier, Jean.
1988. Les Debuts des romans. Paris: Bertrand-Lacoste.
263
Naratoloski recnik
Bibliografija
Vinogradov, V. V.
1
Report No. 140. Department of Computer Science,
1980. "The Problem of Skaz in Stylistics': In Ellendea
Yale University, New Haven.
Proffer and Carl R. Proffer, eds., The Ardis Anthology
Williams, Jeffrey.
ofRussian Futurism. Ann Arbor: Ardis.
1998. Theory and the Novel: Narrative Rtiflexivity in
Vitoux, Pierre.
the
British Tradition. Cambridge: Cambridge Uni
;j
1982. "Le Jeu de la focalisation': Poetique 51:359-368.
versity Press.
Volosinov, V. N.
-I
Winograd, Terry.
1973. Marxism and the Philosophy of language.
1975. "Frame Representations and the Declarative
Trans. Ladislav Matejka and L R. Titunik. New York:
1
Procedural Controversy': In Daniel G. Bobrow and
Seminar Press.
Allan Collins, eds., Representation and Understan
Walsh, Richard.
ding: Studies in Cognitive Science, pp. 185-210. New
2001. 'Tabula and Fictionality in Narrative Theory':
York: Academic Press.
Style 35:592-606.
Wittman, Henri.
Warhol, Robyn.
1975. "Theorie des narremes et algorithmes narra
1986. "Toward a Theory of the Engaging Narrator:
tifs': Poetics 4:19-28.
Earnest Interventions in Gaskell, Stowe, and Eliot':
Wright, Austin.
PMLA 101:811-818.
Wright, Terence.
Rutgers University Press.
1985. "Rhythm in the Novel': Modern Language Re
Weimann, Robert.
view 80:1 15.
1973. "Point of View in Fiction': In Gaylord C. Leroy
Yacobi, Tamar.
and Ursula Baitz, eds., Preserve and Create: Essays
1997. "Narrative Structure and Fictional Mediatin':
in Marxist Literary Criticism, pp. 54-75. New York:
Poetics Today 8:335-372.
Humanities Press.
Young, Katherine.
Weinrich, Harald.
1987. Taleworlds and Storyrealms: The Phenomeno
1964. Tempus, besprochene und erziihlte Welt. Stut
logy ofNarrative. Dordrecht: Martinus Nijhoff.
tgart: W. Kohlamer.
Zeraffa, Michel.
Wellek, Rene, and Austin Warren.
1969. Personne et personnage. Paris: Klincksieck.
1949. Theory ofLiterature. New York: Harcourt, Brace.
Zholkovsky, Alexander.
White, Hayden.
.
1984. Themes and Texts: Toward a Poetics ofExpres
1973. Metahistory: The Historical Imagination in Ni
siveness. Trans. by author. Kathleen Parte, ed. Itha
neteenth-Century Europe. Baltimore: Johns Hopkins
ca: Cornell University Press.
University Press.
Zoran, Gabriel.
Wilensky, Robert.
1984. "Towards Theory of Space in Narrative': Poe
1978. Understanding Goal-Based Stories. Research
tics Today 5:309-335.
..
.C
I:"
d~~
.
-r~\
~
~,,-
'<J~
:;; ;;KOilMmtJf)';'
.....
',<:l
264
\,~
......
-- ......,.,
!t.,. ,,}
265
tt:J
&
-o
\1Q
...,
Po)
::!f
'-0.
Po)
Po)
...,
,..,
Po)
-....
0
0
(Il<
r:
...,
(l)
(,),
;:!
'"..., '"...,
(l)
0
\1Q
0
<:
0...,
(l)
0
0
<:
0...,
\1Q
0
<:
0
3....
N
CJj
Po)
III
0
;:!
-..
~
0
~
N<
III
-.