Oautoric Doc. dr. sc. Ruzica Razum Katolicki bogoslovni fakultet Sveu Vjeronauk u Nacionalnome a a ~ oud Ruzica okvirnom kurikulumu ~~ Hrvatskoj je u tijeku rasprava o Prijedlogu Nacionalnoga okvir- nog kurikuluma za pred3kolski od- goj i opée obvezno obrazovanje u cosnovnoji srednjoj skoli (nadalje NOK). Brojni su iskoraci koje nudi NOK za opée obvezno obrazovanje u osnovnoj i srednjoj skoli. Ti su iskoraci razvidni u primjeni kurikulumskog pristupa, koji se temelji na kompetencijama uéenika i koji primjenjuje holisti¢ki pristup u izboru i organizaciji odgojno-obrazovnih sadrzaja. NOK unosi zomiji rad u ostvariva- nju odgojno-obrazovnih vrijednosti i ciljeva, osnazuje odgojnu dimeziju skole te uvodi vrjednovanje i samovrjednovanje odgojno- obrazovnog i skolskog rada. NOK predlaze uvodenje novih predmeta i medupredmet- nih tema. Donosi li NOK kakve promjene za vjero- naucnu nastavu? Koje mjesto unutar NOK- a zauzima religijsko obrazovanje, osobito vjeronauéna nastava? 1. Vjeronauéna nastava u fazi trajnog redefiniranja Gotovo je veé opéeprihvaéeno mislje- nje da je - u postmodemoj, nagiroko mul- tireligijskoj, ako ne i »postkr8¢anskoj« Euro- pi - potrebno ponovno promisliti, pocevsi od samih temelja, pitanje specificnog pre- nodenja kré¢anske religijske bastine, koje je tradicionalno povjereno skolskom am- bijentu. Oéito je da nisu dostatni sporadi¢- ni zahvati u sustav religijskog obrazovanja, koji se ustabilio u razdoblju i u drustvy, koji su bili bez daljnjega razlititi od suvremeno- ga europskog drustva.' Tko se danas u Europi bavi religijskim obrazovanjem u javnoj skoli, svjestan je se okolnosti u kojima se ostvaruje rel obrazovanje znatno promijenile u odnosu na nedavnu proslost. Hijerarhijska tijela Cr- kve uglavnom su prihvatila i priznala razlike izmedu katolitke religijske nastave i upne kateheze. Treba, ipak, re¢i da ima jos mnogo 1 Usp. A. HOBLAJ - G, CRPIC: »Bitne vrednote u adgoju miadih narastajac, u Bogoslovska smotra, 70 (2000), br, 2, 359-393, ovdje 385. ____lanci__pitanja i problema oko cjelovita definiranja koncepcije i posebnosti kako skolskoga vje- ronauka tako i Zupne kateheze te njihova su- ‘odnosa i ostvarenja u konkretnom odgojno- obrazovnom radu, | jedno i drugo podrucje vjerskoga odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj zahtijeva potpunije strucno i znan- stveno istrazivanje i odredenje. Kada je rije€ o razlikama i suodnosu 3kol- ske religijske nastave i Zupne kateheze, jo8 uvijek ni mnoge europske zemlje, koje su imale neprekinutu tradiciju religijske kon- fesionalne nastave, nisu u praksi uvijek pro- nagle zadovoljavajuce rjeSenje? Unatot teorijskoj jasnoj potrebitosti, u pedagos- ko-katehetskoj praksi u proteklom razdo- blju u Republici Hrvatskoj mogla se primi- jetiti lo3e ostvarena komplementarnost Unatoé teorijskoj jasnoj potrebi- tosti, u pedagosko-katehetskoj praksi u proteklom razdoblju u Republici Hrvatskoj mogla se primi- jetiti loge ostvarena komplemen- tarnost izmedu skolskog vjeronauka i Zupne kateheze. izmedu skolskog vjeronauka i Zupne kate- heze. U konkretnom radu, ina razini ciljeva, i sadrzaja, i metoda rada, dolazi do njihova znatnog preklapanja. Odredena nedorete- nost s obzirom na odnos skolskog vjerona- uka i Zupne kateheze kod nas ima svoj ra- zlog i u tome Sto su stru¢na promisijanja dosad bila uglavnom usmjerena na formal- no-pravni i organizacijski aspekt Skolskog vjeronaka, a manje na konkretno artikulira- nje i profiliranje Zupne kateheze u odnosu na Skolski vjeronauk. 1.1. U okvirima skole Jasno je da svaki oblik skolske religijske nastave mora poitivati Skolski sustav. To Primarna se svrha vjeronauéne na- stave treba definirati polazeci od primarnog cilja skole, a ne polazeéi od ciljeva konfesionainog, kate- | hetskog, crkveno-socijalizacijskog | znaéenja. znati da se postojanje vjeronautne nasta- ve moze opravdati samo iz unutarnje logike &kolske stvarnosti. Nastojanje da se sto bo- Ije definira 8kolski profil vjeronauéne nasta- ve ukljucuje jasnije razradenu metodicko- didakti¢ko-komunikacijsku dimenziju tog predmeta, ali i ispravnije definiranje cilje- va vjeronauéne nastave kao 8kolskog pred- meta. To znaci da ostvarivanje crkveno-so- cijalizacijskih i katehetskih ciljeva postaje neprihvatljivo i zahtijeva jasnije definiranje Skolskopedagoskog i didaktickog profila tog predmeta. Usvijesti uéenika, roditelja i drugih nasta- vnika moe se stvoriti dojam o nevaznosti ili neprimjerenosti vjerskih sadrzaja 3kol- skomu sustavu kad se vjeronauénom na- stavom nastoje posti¢i ciljevi koji po svojoj prirodi vise pripadaju Zupnoj katehezi, a manje skolskoj vjeronauénoj nastavi. Pri- tom se misli na ciljeve kojima se Zeli odgoji- tiza liturgijsko-sakramentalnu praksu i mo- litvu, formirati vjernike praktikante, ali i one koji pokazuju vecu zaokupljenost doktri- narnom cjelovitoscu sadrzaja, a manje kon- kretnimiskustvom ucenika. Zeli li biti ravno- pravnim nastavnim predmetom, vjeronauk se mora integrirati u $kolski sustav, Cuvajuci i razvijajuci svoju specifiénost. 1.2. U trazenju najprikladnijeg modela konfesionaine nastave Europsko iskustvo svjedodi da su razlici- te krécanske konfesije, ulazeci u javne skole, morale napustiti strogo konfesionalni mo- del religijske nastave, koji je tesko odrziv s teoloskog, psiholoskog i skolsko-pedagos- 2 Usp. A. PAVLOVIC: »Putovima vjerskoga odgoja. Obitelj, skola, Zupna zajednicas, Crkva na kamenu, Mostat, 2005., 119.kog stajalista, Katolizka religijska nastava koja se zadovoljava samo prenosenjem ele- mentarne katehetske, doktrinarne i moral- ne abecede previadana je u kulturnom po- gledu, a i nije bas djelotvorna s odgojnog stajali8ta. Danas se sve vide isti¢e vaznost ja¢anja znanstvene vjerodostojnosti religij- skoga govora u 8koli. Skolska religijska na- stava koja treba objektivno govoriti o reli- giji kao 0 povijesnom fenomenu, a ne vise samo 0 osobnoj veri u vjernickoj zajednici, ima potrebu osloniti sei na druga akadem- ska znanja, Opdi direktorij za katehezu istite da Skolski vjeronauk, u interdisciplinarnom dijalogu s drugim skolskim predmetima, omora prikazati kr8¢ansku poruku i dogadaj istom ozbiljnoséu | dubinom kojima ostali predmeti predstavijaju svoja saznanja: Utrazenju primjerenih oblika religijskog obrazovanja prijedlog neutralnog predme- ta religijske kulture umjesto konfesionalne nastave, koji bi se smjestio samo na obra- zovnu, razinu izaziva mnoge dileme. To je u élanci neskladu s odgojno-obrazovnom zadacom suvremene 3kole, koju obrazlazu mnogi do- kumenti, osobito dokument UNESCO-a kad govori o éetiri dimenzije odgoja i obrazova- : biti, znati, djelovati i zajednicki Zivjeti’. Taj prijedlog sadr2i i niz teorijskih i praktie- nih nedorecenosti, koje otvaraju prostor za razligite manipulacije i upitne odgojne re- zultate. Vazno je saéuvati konfesionalno obiljezje religijskog obrazovanja jer upra- vo konfesionalnost omogutuje otvoreno i iskreno prihvaéanje religijske pripadno- sti protagonista skolske religijske nastave, vecu odgojnu jasnocu, vecu zornost i sigur- nost s obzirom na sadrzaje i stajali3ta koja se promiéu unutar te nastave. Konfesional- no obiljezje utemeljeno je na sveopcem znaéenjui i vaznosti religije za Covjeka i nje- gov Zivotni smisao, na njezinu znagenju u kulturi i drustvu, i posebice na njezinoj vaz nosti u promicanju moralno-odgojnih na- éela u procesima Covjekove formacije. Sve je teze prihvatljiv medutim model konfe- 3 CONGREGAZIONE DEL CLERO: Direttorio generale per la catechesi, Libreria Editrice Vaticana, Vatikan, 1997, br. 73, (hwv. prijevod: KONGREGACIIA ZA KLER: Opdi direktorijza katehezu, KSINKU, Zagreb, 2000, br. 73 - nadalje ODK.) 2a 21. stoljece, Educa, Zagreb, 1999,, 96-114. Usp. J. DELORS: Uéenje.Blago u nama, Izvjes¢e UNESCO-va Medunarodnog povjerenstva za razvoj obrazovanjaélanc sionalnog vjeronauka koji funkcionira po- najprije kao kateheza u skoli. Cini se da su mnoge kritike koje se upucuju danas vjero- nauku povezane s ¢injenicom da u Repu- blici Hrvatskoj u skolskom sustavu postoji takav model 3kolskog vjeronauka koji funk- cionira ponajprije kao prenodenje vjere, od- goj u vjeri, odnosno 8kolska kateheza ili Zu- pna kateheza u Skolskom prostoru. Ostane li u nagim skolama i dalje takav model, va- \ja si postaviti pitanje negativnih posljedi- Vaino je satuvati konfesionaino obiljezje religijskog obrazovanja jer upravo konfesionalnost omoguéuje otvoreno i iskreno prihvaéanje religijske pripadnosti protagonista religijske nastave, vecu odgojnu | jasnoéu izornost te sigurnost s obzirom na sadrZaje i stajalista koja se promigu unutar te nastave. cakatehetski koncipirana predmeta unutar skolskog kurikuluma. KrSéanstvo se ne moze svesti na povijesni i drustveni fenomen, a Bibliju ne mozemo ditati samo kao knjizevno djelo. Ipak, prou- éavanje kricanstva i njegovih izvora unutar vjeronauéne nastave zahtijeva istu razinu kritigkog pristupa kao i u drugim Skolskim predmetima. U suprotnome moze doci do pedagoske apsurdnosti i sumnjicavosti gle- de vjerodostojnosti te nastave. Opéi direk- torij za katehezu istiée da je »potrebno da 8kolski vjeronauk bude, kao i ostali Skolski predmeti, jednako zahtjevan u sustavnostii strogosti poput ostalih predmeta«*, 1.3. Religija u kolskom projektu Religija i religioznost kao jedan od na- ina covjekova odnosa prema svijetu, kao 5 ODK, br. 73. moguéi odgovor na bitna pitanja Covjekove egzistencije, osobito na pitanje smista, kao temeljna vrijednosna orijentacija sastavni je dio kulture. Odgojna vaznost religijskog ‘obrazovanja proizlazi iz cinjenice da se reli- gijska problematika odnosi na bitna pitanja Ijudske egzistencije. Poznavati tu stvarnost, kritizki ju promisijati i vrjednovati veoma je vaino; takva promisijanja sastavni su dio istinskoga odgojnog procesa i dio ispravno shvagena ékolskog programa.* Je li medu- tim promicanje religijskog obrazovanja za- datak samo jednoga skolskog predmeta? U mnogim europskim zemiljama, pa tako iu Republici Hrvatskoj, mnogo se truda, snage i sredstava ulaze u promicanje i »spa- Zavanje« predmeta religijske konfesionalne (vjeronauéne) nastave. Istodobno su mno- ge druge vazne skolske discipline éesto li- 3ene religijskih sadrzaja, a ponekad ¢ak prenose sadrzaje protuslovne sadrzajima vjeronauéne nastave. Trebaju li nastavnici vjeronauéne nastave ispravijati pogrjeske nastavnika drugih predmeta, koji se pone- kad na nekompetentan natin odnose pre- ma temama iz religijskog podrudja? Ocito je da se mora raditi na kvalitetnoj formaci- ji vjeroutitelja/nastavnika katolitke religij- ske nastave, Potrebno je medutim na razini inicijalnog obrazovanja osposobljavati na- stavnike drugih Skolskih predmeta za kvali- tetno prenoienje eksplicitnih ili implicitnih religijskih sadrzaja u njihovim predmetima. Preporuka 1396 Vijeca Europe o religiji i de- mokraciji preporuéuje prougavanje povije- sti i filozofije religija na sveuiiligtu da bi se promicalo bolje razumijevanje medu razli- Gitim religijama. Promicanje teoloskih i reli- gijskih znanosti nije zada¢a pridrzana samo Crkvama i teoloskim fakultetima. Danas su te znanosti nuznost za izgradnju samih sebe i viastitog identiteta, u vremenu veli- © Usp E ALBERICH: Kateheza danas. Priuénikfundamentalnekatehette, SC, Zagreb, 265; PAJER:»Rel ska eae totemeljenje i narav) uM PRANLIC (ur. hr. zc): Religisko-pedagosko-katehetshi leks, KSC. Zagreb W501, 51: MPRANIIC »Muitreligiazn verski odgo)u funk integralnog odgoja judske osobnostis, uM MATUEVIC - M. PRANJIC -V. PREVISIC (prt): Pluralizam u odgojuiskolstvu, KSC, Zagreb, 1994. 13.kih promjena i religijskog plura- lizma. Vjeronauéna nastava kao dio kurikuluma, i stoga integra- tivan dio $kolskog projekta, ne moie preuzeti svu odgovornost s obzirom na razumijevanje i éi- tanje religijske dimenzije kultu- re i egzistencije. S ja¢anjem obrazovnih stra- tegija koje istiu vaznost osobi- to prirodoznanstvenog i tehnic- kog znanja, jaca i kritika modela »funkcionalne skole« usmjerene na éisto posredovanje materijal- nog znanjaistjecanje odredenih kompetencija. Mnogi isti¢u vaz- nost izgradnje modela skole koji odbacuje _instrumentalizirano shvaéanje obrazovanja, i koji je u funkciji cjelovita humanizma i opéeg dobra pojedinca i zajed- nice te ne odstupa od temeljnih moralnih i i Ijudskih vrjednota. Unutar takva modela re- ligijsko je obrazovanje neizostavno. lako se situacija s obzirom na konfesio- nalno religijsko obrazovanje u znatnoj mje- ri promijenila u odnosu na proila desetlje- éa, ohrabrujuce je znati da se u posljednje vrijeme sve snaznije éuju »lai¢ki« argumenti u korist religijske nastave u Skoli. Vijece Eu- rope neprestano ukazuje na potrebu po- svjes¢ivanja zajedni¢ke europske bastine, Gije su bitne sastavnice religija i moral. Vi- jece ustraje na vaznosti interkulturalnog ra- Vjeronauéna nastava kao dio kurikuluma, i stoga integrativan dio Skolskog projekta, ne moze preuzeti svu odgovornost s obzirom na razumijevanje i citanje religijske dimenzije kulture i egzistencije. zumijevanja religijske dimenzije europskog identiteta. Skola bi trebala biti kljué medu- kulturnog i multireligijskog obrazovanja. Promjene koje se planiraju ili dogada- ju unutar skolskoga odgojno-obrazovnog élanci podrugja u Republici Hrvatskoj svjedote o slignim tendencijama i u hrvatskom odgoj- no-obrazovnom kontekstu. 2. Neki izazovi i moguénosti za religijsko obrazovanje u NOK-u NOK predlaze promjene koje imaju kon- kretnih posljedica i za samu vjeronauénu nastavu. Ti prijedlozi ne zahtijevaju radi- kalne promjene u vjeronauénoj nastavi, ali isto tako nije prihvatljiv stav koji smatra da u vjeronauénoj nastavi nema niéega ili vrlo malo onoga &to bi valjalo mijenjati. U Prijedlogu Nacionalnoga okvirnog kuri- kuluma oéituju se znaéajni elementi susre- tas krscanskom vizijom Covjeka, ili bolje, kr- 8¢anskim humanizmom. Zaustavimo se na nekim osobito poticajnim dijelovima doku- menta. 2.1. Promicanje cjelovita razvoja ucenika Zanimljivo je ponajprije istaknuti da Pri- Jedlog Nacionalnoga okvirnog kurikuluma isti¢e vaznost cjelovitog razvoja osobe i od- gojnog djelovanja suvremene Skole. To isti- canje postaje tim vainije sto smo svjesni da obrazovne strategije koje danas imaju prednost u Europskoj Uniji, kao sto je veespomenuto, sve vise usmjeruju skolu pre- ma promicanju funkcionalnih ciljeva unu- tar kompetitivnog modela gledanja na ¢o- vjeka ina drustvo.? Ne zanemarujuci zadacu hrvatskoga skolstva, koja se sastoji u promicanju po- trebnih znanja i kompetencija potrebnih za globaino medunarodno traiste, NOK, ipak, Zeli istaknuti da temeljni smisao odgoja nije u stjecanju prirodoznanstvenog i tehnic- kog znanja, nego u ljudskom izgradivanju. Reéeno drukéije, krajnji cilj obrazovanja je puni procvat Ijudskog bica kao takva, a ne kao proizvodnog sredstva.* Gjelovit odgoj cjelovito se bavi éovjekom, svijetom, pro- blemima materijaine i duhovne prirode. Oéito je da obnova ékole, koja privilegi- ra Gjelovit razvoj ugenika, smatra religijsko obrazovanje osobito otvorenim i poticajnim za takav razvoj. Religijsko obrazovanje u sko- li nudi svoj specifitan doprinos cjelovitu ra- zvoju osobnosti uéenika, promicuci usvaja- nje religijske kulture, vec prema potrebama i moguénostima svake dobi i stupnja ékole. Religija se pokazuje kao jedan od odlu- éujucih egzistencijalnih izvora, smjestena u srce te egzistencije i znacajna tamo gdje otkriva svoju humanizirajucu funkciju za osobni i zajednicki Zivot. Aktualna tenden- cija s obzirom na religijsko obrazovanje éini se premjesta naglasak i predstavija religiju zbog njezina doprinosa cjelovitu odgoju: manje je zabrinuta za prenosenje krscanske vizije u samoj sebi, a angaziranija je u istra- Zivanju religijske dimenzije, koja objedinju- je i daje smisao samoj egzistenciji. Na tom tragu moze se iscitavati Lisabonska deklaracija, Koja je utvidila strateski cil] Kojim se Zeli da Europska Unija do 2010, postane najdinamiénije i najkonkurentnije gospodarstvo svijeta, sposobno za odréiv razvoj, a da se temeljina znanju, da je u moguénosti ponuditi brojnija i bolja radna mjesta, da u njemu viada socijaina povezanost ida je ocuvan okolis, Usp. . % Usp. J. DELORS: Ueenje. Blago unama, 19.Ispravno_shvacena, religijska nastava pri- donosi razvoju osob- nosti. Cilj je religijske nastave odgovoriti na pitanja osobe i ponu- diti moguénost da se prepoznaju i prihvate vrijednosti bitne za nje- zin razvoj. U odgojno- obrazovnome proce- su briga za konkretnu stvarnost pojedinaca i kulture podrazumijeva usmjeravanje _religij- sko-odgojnog projek- ta snaznim odgojnim ciljevima, primjerenim velikim — drustvenim promjenama, cime se jaméi hod u smjeruisti- ne i vrijednosti osobe i zajedni¢kog dobra. Vjeronaugna nasta- va Zeli pridonijeti odgojnoj zada¢i skole gdje informacija postaje kultura, a kultura u sluzbi Covjeka i njegova cjelovita razvoja. Svrha vjeronauéne nastave je biti u sluzbi istinskog razvoja i zrelosti uéenika, prema punini njegova Covjestva. Treba pridonositi Eovjekovu oslobadanju od neznanja (osobi- to glede odnosa éovjeka i religije), od predra- suda, od jednostranih ideoloskih koncepcija svijeta i Zivota, takvih koje mu onemogucu- ju ispravno, slobodno i angazirano trazenje i Zivijenje istine. Vjeronauéna nastava bra- ni Covjeka od razli¢itih ideologija i kultur- nih moda koje apsolutiziraju jednu dimen- ziju Zivota, a zanemaruju drugu; relativizira razliéite ideoloske pristupe koji nastoje in- terpretirati Covjekov Zivot, zatvarajuci ga u iskljucivo zemaljske granice. Ciljevi koji se Zele ostvariti takvom nastavom ticu se po- najprije subjekta, a tek onda doktrine. Dru- gim rijecima, briga vjeronaugne nastave nije toliko cjelovitost prenosenja kri¢anskog na- uka koliko promicanje sazrijevanja odgovor- nih, svjesnih i prosvijetljenih odluka na po- drugju vjere/religije i zivota uopée. élanci Vjeronauéna se nastava smjesta u kon- tekst Zivota Skole, prilagodujuci se njezinim ciljevima i metodama te pridonoseéi traj- nom redefiniranju ciljeva i nagina pougava- njai uéenja. Skola pak, sa svoje strane, treba moéi prihvatiti, vrjednovati, i uciniti viasti- tim ciljeve vjeronauéne/religijske nastave. Skola naime treba neprestano traziti kvali- tetne i autentiéne nagine ostvarivanja svoje odgojno-obrazovne zada¢e. Ne treba nai- vno pretpostavijati da je suvremena skola slobodna od raznih politickih i ideoloskih utjecaja, takvih kojima nije uvijek na prvo- me mjestu istinsko dobro ugenika. Religij- ska/vjeronaucna nastava u skoli, mjestu na kojem se éovjek osposobljava da uoéi svoju ogranigenost, oslobada Skolu od moguéeg prigovora da ima neogranigeno povjerenje U znanost. Integralno promisljanje Covjeka potiée na uvodenje teme transcendenci- je, koja omogucuje Covjeku da se izvuge iz idolatrije prolaznoga. ’nji snazan naglasak na odgoj- oj zada¢i unutar vjeronauéne nastave ide upravo u smjeru predlozene reforme. Ipak, potaknuta aktualnim promjenama katolitka vjeronauéna nastava treba jo vise usmjeri- ti pozornost na konkretnu osobu i ponuditi joj moguénost da prepozna i prihvati vijed- note bitne za njezin op¢i razvoj. 2.2. Uéenik u sredistu odgojno-obrazovnog rada Konfesionalni je vjeronauk u proteklom razdoblju naigao na opée odobravanje i pri- hvacanje. 0 tome najbolje svjedoti iznimno visok postotak uéenika koji upisuju konfesi- onatnu vjeronauénu nastavu, kako u osnov- oj tako i u srednjoj skoli Ostaju medutim neki problemi koji za~ htijevaju daljnje promisljanje. Jedan od ve- ih problematiénih aspekata odnosi se na metodolosko usmjerenje. U dosadasnjem vjeronauku ¢ini se da je pozornost usmje- rena na sadrzaje, na izlaganje delovite i ko- rektne doktrine, koja se izvodi po uzoru na nagine koji su bili aktualni u proteklim de- setljecima. Nalazimo se u paradoksalnoj situaciji: dok skola premjesta naglasak naélanci_ udenje, sredignjost ucenika, Skolska vjero- nauéna disciplina kreée se u suprotnom smjeru? NOK pokazuje jasnu usmjerenost na ugenika te nedvosmisleno isti¢e kako je odgojno-obrazovni rad usmjeren na dijete i udenika koji je u sreditu odgojno-obrazov- nog rada"” Neki autori, svjesni te paradoksalne situ- acije u kojoj se nalazi katoli¢ka vjeronaue- na nastava, prediazu religijsko obrazovanje u hermeneuti¢kom kljuéu."' Heremeneutic- ki proces krece od subjekta i od njegova pi- tanja te nakon susreta s tradicijom, koju se istraduje i unutar koje se traze odgovori na Svaki govor o Bogu i vjeri/rel deli li biti vjerodostojan i uvjerljiv, mora pokazivati znazenjeza_| Zovjekov Zivot. aktualna pitanja, vra¢a se ponovno tom su- bjektu. U tome smislu mijenja se perspek- tiva vjeronauéne nastave: ne usvajanje cje- lovita sadriaja, nego znatenje sto sadrzaji imaju za Zivotni projekt ucenika postaje no- sivi stup cjelokupna odgojno-obrazovnog procesa. Cini se da ugenik naslucuje u religijskoj i krééanskoj Cinjenici odreden sklad s vla~ stitim dubokim teZnjama koje nosi u sebi. Tamo gdje se otkriva povezanost izmedu osobnog identiteta i religijskog sadrzaja otvara se vazna perspektiva za vjeronaucnu nastavu, Koju nije moguée zanemariti.'* Na metodoloskoj razini, pozornost prema kon- kretnom ugeni¢kom iskustvu, kao i raspo- lozivot za dijalog s nastavnikom, pokazuju se vainim preduvjetima za postupno osvje- 3éivanje i upoznavanje religijskoga svijeta i usvajanje nuznih kriterija potrebnih za in- terpretaciju tog svijeta. Ta nas razmisljanja navode na zakljutak da svaki govor o Bogu i vjeri/religiji, Zeli li biti vjerodostojan i uvjerijiv, mora pokazi- vati znagenje za Covjekov Zivot. Primarna briga suvremenoga humanizma usmjerena je Covjeku. Prihvatiti tu Ginjenicu znaci da ‘svaki govor o religiji ili Bogu mora ozbiljno ratunati s tim usmjerenjem. S ciljem obno- ve komunikacijskog procesa u suvremenoj vjeronauénoj nastavi, stvaranje nova govo- ra vjere sve vige se shvaca jednim od najhit- nijih zadataka. Rije je 0 promicanju auten- ti¢na susreta izmedu iskustva konkretnoga Zovjeka i iskustva vjere. Promjene vjerona- uéne nastave trebale bi stoga ici u smjeru snainijeg razumijevanja i uvazavanja sen- zibiliteta suvremenog ugenika te primjere- nog odgovaranja na njegova pitanja. 2.3, Duhovni i moralni razvoj Vige puta NOK isti¢e vaznost moralnog i duhovnog razvoja te potrebu promicanja duhovnih, religioznih i moralnih vrijednosti. U suvremenim promisijanjima o nuz- nim promjenama odgojno-obrazovnog su- stava, sve se cesce isti¢u znanja i spoznaje povezane s kvalitetom Zivota i ravnotezom duhovne i materijaine kutlure. U bogatim i u siromagnim drustvima pitanje duhovnog i morainog razvoja postaje sve vaznijim. U Delorsovom izvjescu isti¢e se da opstanak Zovjeganstva ovisi 0 tom razvoju. Usmje- renost suvremenoga ¢ovjeka i drustva na podizanje Zivotnog standarda, povecanje osobnih primanja, poboljganje kvalitete Zi- Usp. Z.TRENTI:»Nuove prospettive per IRC el suo insegnantes, u G. MALIZIA-= 7: TRENT) S.CICATELLE: Una draping nevolurion. Tera indagine nazionalesullinsegnante di rligione cetoicanelascucle dla r> ma, LDC, Torino, 2005., 178. °© Nacional okvin’ kurikulum 2a predosk! odgo|iopte obvezno obrazovanje u osnovng|isredhjaj soli , 11 1 Usp, Z.TRENTE sNuove prospettive per IIRC ¢ il suo insegnantes, 180, 2 Usp. G, MALIZIA - Z. TRENT! (ur): Una disciplina al bivio. Ricerca. sullinsegnamento della religione cattolica nelfitalia deglianni 90, SEI, Torino, 1996, 302-303.vota zahtijeva novu kvalitetu obrazovanja, koje »mora pomoci radanju novog huma- nizma, onog koji sadrzi bitnu etiéku sastav- nicu i pridaje priliénu vaznost poznavanju i po’tovanju kultura i duhovnih vrijednosti razlititih civilizacija, kao silno potrebna pro- tuteza globalizaciji koju bi se u protivnom moglo proglasiti iskljucivo gospodarskom i tehnoloskom pojavom«.'* Cini se da osobi- to u etickoj dimenziji, koja je bitna sastav- nica vjeronauéne nastave, drustvo vidi vaz- nost i nuznost tog predmeta u skolskome sustavu, Pozornost koju NOK daje duhovnomu i moralnomu razvoju ohrabrujuée je te pred- stavijaza vjeronauénu nastavu privilegirano podrugje. Jasno je da duhovni i moralni ra- zvo) nije povlastica samo jednoga skolskog predmeta, ali taj razvoj moze pruziti vjero- nauénoj nastavi priliku za njezin odluéujuci i usmjeravaju¢i doprinos. Vjeronauéna na- 5 J, DELORS: Ucenje, Blago u nama, 54. Vidi takoder str. 18. clanci stava moze uvesti, na kulturoloskoj razini, snazno suéeljavanje s drugim znanjima, ali istodobno omoguciti uéeniku u kr3¢anskoj viziji otkriti i zadovoljiti viastite Ijudske te- 2nje, pronalaziti odgovore na viastite pro- bleme i progirivati viastite vrjednote. 2.3. Promicanje dijaloga na razlicitim razinama NOK znaéajno mjesto daje osposoblja- vanju djece i mladih za zivijenje u viekul- turalnom svijetu, za postivanje razlicitosti i sno8jivosti. O potrebi prihvatanja i posti- vanja razligitosti govori se u poglaviju koje obraduje vrijednosti, opée odgojno-obra- zovne ciljeve te postignuca pojedinih od- gojno-obrazovnih podrugja. lzdvojit ¢emo nekoliko vainijih definicija ciljeva/posti- gnuéa: @ osposobljavati djecu i mlade da budu osjetljivi za Zivotno okruzje koje obilje-dlanci Zava pluralizam kultura, rasa, nacija, reli- gija, svjetonazora, jezika (str. 8); 1 odgajati i obrazovati uéenike za potiva- nje razlizitosti i snodijivosti (str. 9); istrazivati i razumijevati kako razlicite skupine i pojedinci, ideje i svjetonazo- 1i, religije i vjerovanja oblikuju drustvo i kako su ga oblikovali (str. 43); usvajati_ medukulturne kompetencije koje omogucuju razumijevanje i prihva- €anje drugoga i drukéijega bez obzira na spol, kulturnu, socijalnu, rasnu, religijsku i etni¢ku pripadnost (str. 44); poznavati i razvijati pozitivan odnos pre- ma razlicitosti vrijednosnih sustava, reli- gijskih i drugih uvjerenja koji su civiliza- cijski i eti¢ki temelj Europe (str. 46) i sl. 1z tako definiranih ciljeva/postignuca vidljiva je vaznost koja se u dokumentu daje religiji ili religijama, osobito za promi- canje miroljubivog suzivota. Osposoblja- vanje za kompetentno suo¢avanje i susret s drugima i druga¢jima postaje naime jed- nim od temeljnih izazova obrazovanja 21. stoljeca, pa tako i religijskog obrazovanja. Skolsko planiranje uzima u obzir pluralizam vjerskih pripadnosti i svjetonazora, propi- tuje se o uvjetima za promicanje medusob- ne tolerancije i prihva¢anja razli¢itosti sto ugenika pomiruje ponajprije sa samim so- bom ali is drugima. Skola je privilegirano mjesto za slobodno suéeljevanja i plodono- san dijalog.“ Stoga medi ciljevima skole svakako tre- ba biti i onaj koji govori o potrebi poznava- nja i prihvaéanja religijske razligitosti. Samo medusobno poznavanje snzibiliteta, kultu- re, obreda, blagdana razligitih vjerskih za- jednica moze potaknuti rast u prihvacanju i podtovanju drugoga. Istinski medureligij- ski dijalog ne moze medutim potisnuti sa- dr2aj viastite vjere i etike i pregucivati razli- ke medu religijama.'® Vagnost religijske nastave vidljiva je na podrugju odgoja za suzivot i dijalog. Vjero- nauéna nastava vazna je uporisna tocka za ostvarivanje kvalitetna suzivota. U suvreme- nome pluralnom drustvu, u kojemu Zive |ju- di razliéitih religija, kultura i nacionalnosti, i u kojem se promiée interkulturalni odgoj i 0 potrebi uvodenja alternativna predmeta vjeronauénoj nastat govorilo se ukatehetskim krugovima jos u vrijeme rasprave koja je prethodila uvodenju vjeronauka u skolski sustav. obrazovanje, trazi se naime takav pristup odgojno-obrazovnom djelovanju skole koji e omoguciti upoznavanje, Cuvanje i razvi- janje viastitoga te upoznavanje i postova- nje tudega vjerskog, kulturnog i nacional- Nog identiteta. Vjeronaucna nastava moze imati nezamjenjivu ulogu u odgoju za su- Zivot i dijalog, osobito medu pripadnicima raznih religija i konfesija. Medureligijski di- jalog postaje sve vaznijom sastavnicom ka- toliéke religijske nastave u Europi.'* Osim poznavanja viastite kulture | po- vijesti zahtjev za promicanjem europske dimenzije obrazovanja poziva i religijsku nastavu da omoguéi ucenicima, sve vise europskim gradanima, upoznavanje zajed- nitke bogate kr¢anske bastine europsko- ga kontinenta. Poznavati druge kr3¢anske konfesije u njihovoj povijesnoj dimenziji, njihovim doktrinarnim i eti¢kim sadrzajima nije suvigno nego nuzno za buduce grada- ne Europe, koji Ce morati izgraditi svoj Zivot, svoj poziv, mrezu drustvenih odnosa u Eu- "4 Usp, Z.TRENTI: »Nuove prospettive per IRC el suo insegnantes, uG, MALIZIA ~ 2. TRENTI - $. CICATELL! Una disciplina in evoluzione, 173. "© Usp, MEBUNARODNO TEOLOSKO POWERENSTVO: krscanstvo ireligie, Dokumenti 112, KS, Zagreb 1999, br. 102. "© Usp. R. PALOS:»Konfesionaini vjeronauk u javnojskoli na pragu ll. tisucljecas, u Kateheza, 22 (2000), br. 2, 142-152, ovdje 148,ropi koja se ujedinjuje. Osim poznavanja za- Jednitke europske krcanske bastine, valja uzeti u obzir i druge religije na europskom kontinentu, kao i moderno i postk3¢ansko sekularizirano europsko drustvo. Buduci da znanja s obzirom na reli je i religijske fenomene ne mogu biti fa- kultativna, nego su nuZna za orijentaciju u danasnjemu multikulturnu drustvu, ta znanja potrebno je omoguciti svim uceni- cima, a ne samo onima koji upisuju konfe- sionalnu vjeronauénu nastavu. Stoga NOK prediaze uvodenje u osnovnu gkolu alter- nativna predmeta’” vjeronauku, koji omo- gucuje stjecanje temeljnoga religijskog Znanja onim uéenicima koji ne pohadaju konfesionalnu vjeronaugnu nastavu. O po- trebi uvodenja alternativna predmeta vje- ronauénoj nastavi govorilo se u katehet- skim krugovima jos u vrijeme rasprave koja je prethodila uvodenju vjeronauka u 3kol- ski sustav'®. Posredovanje religijskoga zna- nja samo nekim uenicima umanjuje vaz- nost religijskog obrazovanja i svodi ga, de facto, na razinu fakultativnog sadrzaja. Fa- kultativnost pak otvara prostor za nedefi- niranu pluralnost fakultativnih predmeta, u kojoj bi se vjeronauéna nastava s vreme- nom mogla izgubiti. Otvorenost NOK-a odgoju za suzivot i medusobno prihvaéanje ima za posljedi- cu i unosenje odredenih promjena na razi- ni sadrZaja vjeronauéne nastave, od koje se ogekuje snaznije naglasena medureligijska sastavnica. Promjene vjeronauéne nastave trebale bi i¢i u smjeru proirivanja sadrzaja predmeta na teme koje se odnose na druge religije, zajedni¢ku europsku bastinu i sl. godine 1995/96. dclanc 2.5. Promicanje tradicijske bastine i kulturnog identiteta Daljnje mjesto u NOK-u na kojemu se Ze- limo kratko zaustaviti odnosi se na poglav- Ije 0 odgojno-obrazovnim vrijednostima. lako istiée potrebu promicanja svih temelj- nih vrijednosti, NOK posebnu pozornost daje vrijednostima znanja, solidarnosti, identiteta i odgovornosti. Objagnjavajuci identitet kao temeljnu odgojno-obrazovnu vrijednost isti¢e se sljedece: »Odgoj i obra- zovanje trebaju pomoti izgradnji osobno- ga i kulturnoga identiteta. U danagnjemu globalizacijskom svijetu, u kojem je naru- Sen monokulturalni model drustva, i u ko- Za razliku od osnovne skole, u srecinjoj skoli postoji etika kao alternativan predmet vjeronauku od skolske Tako se naprimjer u Promemonji Katchetskog instituta Katolickoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu i Komisije Katehetskog vije¢a BK Jugoslavije za katehetski plan i program isti¢e da bi novi predmet (vjeronauk) »trebao biti uspostavijen kao alternativni (izborni) predmer,t) upisival bi ga oni koji to Zele kao jedan od obvezatnih izbornih predmetas, »Oni koji to ne Zele upisivali bi neki drugi alternativni predmet (npr. smoralni/eticki odgojs, kao u nekim zapadnoeuropskim zemljama)s. Vidi »Promemorija o religioznoj kulturi u Skoli i drustvenim medijima (lipanj 1990), u Kateheza, 12 (1990), br. 4. Vidi takoder J. BALOBAN: »Vjeronauk nakon propasti marksisti¢kog obrazovanjac u isto, str 25; J. BARICEVIC: »Jesmo li spremni za susret vjere i 3kole?«, u isto, 35-36.jemu je na djelu snazno mijeganje razliitih kultura, svjetonazora i religija, Ijudi trebaju postati »gradanima svijeta,, a pritom ne iz- gubiti svoje korijene, svoju kulturnu, drug- tvenu, moralnu i duhovnu bastinu. Odgoj i obrazovanje trebaju kod uéenika pridono- siti razvoju smisla za osobni identitet pove- zan sa smislom za postivanje razlicitosti.« (str. 8) Potreba razvijanja svijesti o o¢uvanju materijalne i duhovne povijesno-kultur- ne bastine Republike Hrvatske i nacional- nog identiteta spominje se i medu temelj- nim odgojno-obrazovnim ciljevima (str. 9). Moie se reci da je osobita vrijednost NOK-a U prepoznavanju vaznosti identiteta i povi- jesno-kulturne bastine kao temeljne odgoj- no-obrazovne vrijednosti. Za promicanje te, kao i svake druge vri- jednosti, zaduzeni su svi skolski predmeti i sve aktivnosti koje se ostvaruju u skoli. U tome, ipak, posebnu ulogu i nemjerljiv do- prinos ima vjeronauéna nastava. Kré¢an- stvo je naime na poseban natin graditelj kulture. Bez poznavanja krS¢anskih izvo- ra ucenici nisu u stanju razumjeti hrvatsku i europsku kulturu ni povijest, koje su pro- Zete krécanskim religijsko- kulturnim i duhovnim izri- éajima. Neosporno je postojanje snazne povezanosti religi- Je 5 povijesnom i druatve- no-kulturnom tradicijom u mnogim nacijama. Nepo- znavanje religijskog feno- mena mnogima onemogu- Cuje razumijevanje najvecih djela umjetnicke, knjizevne, filozofske i druge bastine vlastitog naroda i kulture. Zbog nepoznavanja religij- skog fenomena mnogi ne razumiju viastitu proslost i identitet. O tome nam vrlo ilustrativno svjedoéi francuski sluéaj."” Skolska religijska nastava ima zadatak otkriti povezanost, odnosno prozetost kul- ture i evandelja; pomoci éitati meduovisnost evandelja i nase povijesti i sadasnjosti. Na- stoji otkriti i protumaciti znagenje odredenih kulturoloskih stvarnosti prisutnih u pojedin- cima i u drutvu, i znagajnih za vjerovanje i vjerski Zivot. Trazi se takoder znacenje re- ligijskih znakova; njihovi se izvori nastoje pronaci u kr¢anskoj objavi, Mnogi elementi kulture prisutni u drustvenom okrugju (slike, predmeti, djela, obi¢aji) nositelji su religijskih sadriaja2? Nema sumnje da su religije u svim civili- zacijama bitan element kulturnog iskustva. Religija je prisutna u povijesti, knjizevno- sti, umjetnosti, filozofiji, u svim disciplina- mai Covjekovu djelovanju. Religija i kultura usko su povezane. Kultura bez religije nije potpuna. Ukoliko je religija matrica kulture, svako kulturno ogitovanje poziva se na nju: kao Sto je, s druge strane, sama religija razum|ji- va samo u okviru kulture i disciplina koje ju interpretiraju. ° Vige 0 tome vidi u R. RAZUM: Vieronauk izmedu tradicije iznakova vremena, Suvremeni izazovi za religijskope- dagosku i katehetsku teoriju ipraksu, Glas Koncila, Zagreb, 2008,, 154-156, 2» Usp. R. PALOS:»Konfesionalni vjeronauk u javnoj skolina pragu Il tsucljecan, 148,Temelinim kompetencijama koje je skola pozvana razvijati pripadaju i religijske kom- peten Rijeé je ponajprije o razvijanju religijske senzibilnosti, tj. 0 razvijanju sposobnosti opazanja religijske dimenzije stvarnosti; 0 upoznavanju temeljnih religijskih sadrzaja koji uéenika osposobljavaju za argumenti- ranje iza kriti¢ko vrjednovanje sadrzaja kul- ture i religije; 0 upoznavanju osnovnih re- ligijskih jeziénih pojmova koji omogucuju religijsku komunikaciju i suoéavanje s bit- nim religijskim pitanjima i temeljnim obli- cima religijskog ponaganja. Ciljevi i nagini koji se promitu s ciljem stjecanja religijske komunikacije trebaju biti primjereni ko- li kao mjestu ucenja, sto ukljuéuje potrebu upoznavanja religijskoga govora i pojmova u smislu temeljne sposobnosti za dijalog, a ne ukljuéuje vjerni¢ko odobravanje. Uloga vjeronauéne nastave u Republici Hrvatskoj, ali i u suvremenoj Europi mnogo je dublja negoli moze izgledati na prvi po- gled. Ta nastava treba pomoci danasnjim mladima pomoci otkrivati kr3¢anske kori- jene Europe, jasno isti¢uci ne samo ukorije- njenost krséanske vjere u povijesti europ- skog kontinenta, nego i njegovo plodno trajanje i pozitivan utjecaj na razliéitim po- drugjima: duhovnome, moralnome, filozof- skome, umjetnickome, pravnome, politié- kome. Rijeé je o promicanju takve religijske kulture koja pridonosi promicanju cjelo- vitosti osobe, kao i stvaranju novoga lica Europe koje ne ¢e biti samo pragmati¢no, nego duga sposobna za istinu i ljepotu, so- lidarnost i medusobno prihvacanje. Promjene vjeronauéne nastave valjalo bi umjeriti prema promicanju ozbiljnijeg dija- loga izmedu vjere i kulture, otkrivanju religi- je kao sastavnog djela istinske kulture, upoz- navanju krs¢anstva kao temeljne vrijednosti hrvatske/europske kulture i dr. Posebnost vjeronauéne nastave je, kako isti¢e Opdi di- élanci_ rektorij za katehezu, »tinjenica da je pozvana prodrijeti na podruéje kulture i imati veze s ostalim |judskim znanjima«”, Inzistiraju¢i na modelu konfesionaine nastave koji funkcio- nira ponajprije kao pouéavanje u vjeri izra- zito katehetskog tipa, dovodi se u pitanje moguénost stjecanja temeljnih religijskih kompetencija svojstvenih skolskomu vjero- nauku. 2.6. Interdisciplinarnost: odnos s drugim predmetima u didaktickoj praksi NOK prosiruje prostore za interdiscipli- narnu suradnju. Interdisciplinarnost_isti- ¢e ragirenu prisutnost religijske dimenzije, koja prozima druge predmete: knjizevnost, likovna i glazbena umjetnost i sl. Korelaci- ja se tako postize ne samo s predmetima Vjeronauéna nastava Zeli pridonijeti odgojnoj zadaéi skole, | gdje informacija postaje kultura, a | kultura u sluzbi Zovjeka injegova gelovita razvoja. unutar drustveno-humanistickog podruc- ja, nego is predmetima koji pripadaju dru- gim podruégjima, ponajprije jeziéno-komu- nikacijskom i umjetni¢kom podrugju. Vjeronauéna nastava u korelaciji s dru- gim predmetima produbljuje i nadopunju- je razna znanja i spoznaje drugih predme- ta: »Skolski vjeronauk svoju posebnost ima u tome &to on religijske dinjenice, koje su dio ukupne kulture, Cita svojim autenti¢nim religioznim i duhovnim oéima i jezikom. U tome smislu katolicki vjeronauk ima zadacu da >tumaci, u duhu kr¢anske poruke i tradi- cije, temeljne vrijednosti nage kulture i civili- zacije kao 8to su Ijudska prava, sloboda, au- tonomija i dostojanstvo ljudske osobe koje su zajedni¢ke danaénjim europskim narodi- 2" vi8e 0 0 prenogenju religijskih ompetencija vidi u U. HEMEL: »Ohrabrenje za Zivot i prenosenje ciljeva reli giozne kompetencije Skolskog vjeronauka danase, u Kateheza, 22 (2000), br. 2, 134-141, ovdje 138-140. ? ODK, br. 73.ma i zemljamac2* Strukturiranje kurikulu- ma uSira odgojno-obrazovna podruéja, koja predstavijaju integrirane cjeline srodnih predmeta i medupredmetnih tema omo- guéuje bolju povezanost odgojno-obrazov- nih sadréaja. Vjeronauk, koji se nalazi unu- tar drugtveno-humanisti¢kog podruéja, ima vazno mjesto i ulogu u postizanju odgoj- no-obrazovnih postignu¢a drustveno-hu- manistigkog podrugju. Povezivanjem od- gojno-obrazovnih sadrZaja jos je vise doglo do izrazaja neizostavno mjesto vjeronauéne nastave unutar skolskog projekta. Umjesto zakljucka Medu brojnim iskoracima Nacionalnoga okvirnog kurikuluma valja spomenuti pri- mjenu holisti¢kog pristupa u izboru i orga- nizaciji_ odgojno-obrazovnih sadréaja. Iz- medu razliéitih predmeta/podrugja postoji jasna povezanost, isprepletenost, komple- mentarnost. lz toga proizlazi da vjeronau¢- nu nastavu trebamo promatrati u umreze- noj povezanosti s ostalim cimbenicima koji oblikuju sliku Skole, u dinamici davanja i pri- manja, bez preklapanja ili suprotstavijanja, nadilaze¢i tako odredenu izolaciju vjerona- uéne nastave, koja proizlaziiz njezine speci- fignosti. Promatranje vjeronauéne nastave uuskoj suradnji s drugim predmetima i po- drugjima omogucuje vjeronauku da se na potpuniji naéin integrira u ciljeve skole, da promize ciljeve, sadrzaje i metode koji ce biti prilagodeniji $koli i njezinim ciljevima. Smjestanje vjeronauka unutar NOK-a imat ée sigurno niz posljedica za samu formaci- ju nastavnika, programiranje, sastavijanje knjiga, suradnju unutar i izvan skole i sl. Promjene se o¢ekuju ina razini planiranja vjeronauéne nastave. Definiranje postignu- éa po ciklusima trazit ée drugacije progra- miranje i ostvarivanje vjeronauéne nastave. Takvo programiranje dat ¢e nastavnicima vecu slobodu, ali i veéu odgovornost. lako predmetni kurikulumi nisu jos de- finirani, jasno je da ¢e predmetni kuriku- lum za vjeronauénu nastavu, koji ¢e izrasti iz NOK-a, biti u stanovitoj mjeri razliciti od dosadasnjih programa (1998. i 2003). O¢ito je da se najvanija razlika ne odnosi na te- meljne vjeronaucne sadrzaje, koji ne mogu ne biti Bog, Isus Krist, Crkva, moralni Zivot, Biblija, covjek. ipak, ve¢ iz ove kratke ana- lize vidljivo je da su i sadrzajne promjene potrebne programu vjeronauéne nastave. One bi trebale i¢i osobito u smjeru jasnijeg vrjednovanja i uvazavanja konkretnog isku- stva uéenika, promicanja medureligijske sa- stavnice, iscitavanja meduovisnosti religije, osobito krScanstva te kulture i sl. Ustarim programima postojao je prostor Za moguéa sluzbena objasnjenja s obzirom na propisani sadrzaj. U NOK-u, uniformira- nost okvira, Cini to nemogucim. Za dodat- na pojasnjenja bit ce potrebne odredene eventualne dodatne upute i preporuke, ® Usp. A. PAVLOVIC: »Religiozni odgoj u sustavu javnih skolay, u Kateheza, 23 (2002.), br. 4, 339-353, ovdje 349-350,