Bosanska Piramida Sunca

Bosanska piramida Sunca
Semir Osmanagi
BOSANSKA PIRAMIDA SUNCA

- Otkrie prve evropske piramide -
SADRAJ
http://www.alternativnahistorija.com/AH8.htm (1 of 246) [18.3.2008 0:29:42]
Uvod
1. Antropoloka genetika mijenja poznatu sliku svijeta
1.1.
1.2.
1.3.
1.4.
DNK revolucija
Mapa migracija
Potvrda teze o Ilirima
Moja haplogrupa
2. Fenomen kamenih kugli
2.1. Megalitske enigme Kostarike

2.2. Svjetska energetska mrea?
2.3. Lokacije kamenih kugli u Bosni
3. Biogeometrija
4. Bosanska piramida Sunca prva evropska piramida
4.1. Visoica
4.2. Iskustvo El Salvadora
4.2.1. Joya de Ceren
4.2.2. San Andres
4.2.3. Cihuatan
4.2.4. El Tazumal
4.2.5. Casa Blanca
4.3. Sondana busenja na Visocici
4.3.1. Dozvole i saglasnosti
4.3.2. Strane svijeta
4.3.3. est busotina
4.3.4. Geoloke analize
4.3.5. Miljenja
4.3.6. Zato je piramida, a ne prirodna tvorevina?!
4.3.7. ta dalje?
5. Jadranski bazen svjetski arheoloki dragulj
5.1. Ilirski Grad iz snova ni hercegovaka Troja, ni Daorson, ni Gradina Oanii

5.2. Asseria
5.3. Varvarija
Prilog 1: U potrazi za alkama (Jovo Jovanovi)
Prilog 2: Medun (Bojan Zeevi)
Index imena i pojmova
Pogovor
BOSANSKA PIRAMIDA SUNCA

- Otkrie prve evropske piramide -
UVOD
Prije 12 500 godina vei dio Evrope je bio pod debelim ledenim naslagama. Meutim, juni
evropski obod, od Baskije, preko panjolske, Italije, Hrvatske, Bosne, pa sve do Turske i
zakavkaskih oblasti je bujao ljudskim kulturama.
Razvijene civilizacije Pacifika, Atlantika i Sredozemlja ostavljale su jakog traga na
arhitekturu, socijalnu organizaciju i spiritualni ivot junih Evropljana. A za njih su
prostori dananje Bosne i Hercegovine i Jadranskog bazena bili posebno vani kao
energetski vrlo potentni.
Nekoliko stotina kilometara radijusa, od Save do Jadrana, smatrani su za najprivlanije u
tadanjoj Evropi. Viemilenijsko prisustvo Ilira i naroda Baskijsko-zakavkaske grupe
ostavilo je iza sebe genijalnost olienu u piramidama, monumentalnim kamenim gradovima
i kompleksnim energetskim sistemima.
Svemirska kataklizma od prije 12 000 godina i otapanje leda u Evropi izazvalo je podizanje
nivoa mora od nekoliko stotina metara. Tragovi civilizacije su prekriveni vodom. Ubrzo,
povlaenjem mora i protokom vremena, piramide su prekrili nivoi zemlje i rastinja.
Sada imamo rijetku priliku da dodirnemo tragove naih davnih predaka. Od nekoliko
dostupnih sliica moi emo naslutiti kako je izgledao mozaik.
Mozaik koji ini Bosnu i Hercegovinu svjetskim arheolokim draguljem.
1. ANTROPOLOKA GENETIKA MIJENJA POZNATU SLIKU SVIJETA
1.1. DNK revolucija
U kancelariju mi zadihan ulazi Juri (Uri) Kelman.

Semire, imam vanu vijest.
Sjedi Juri, pokazujem mu rukom i sjedamo za dugi plavi stol.
Sjea se onog mog klijenta, tvornice kartonskih kutija ovdje u Houstonu? pita me.
Prisjeam se da mi je ranije govorio o firmi za koju je radio dizajn. Juri, ezdesetogodinji
Jevrej, me obino obraduje sa novim priama. Nekada malo odui kao sa onom priom o
njegovoj ulozi kao mladog oficira u jevrejsko-arapskom sukobu 1967. godine. Ovaj put je to
neto iz poslovnog svijeta. Ili mi se tako barem ini.
E vidi, toj firmi sam donio veliki ugovor. Ukljuen sam kao dizajner specijalnih kutija u
kojima e se prikupljati individualni DNK uzorci iz itavog svijeta.
Ovaj put je imao moju punu panju.
Ovo e biti neto ogromno. National Geographic otpoinje sa projektom DNK istraivanja
na podruju itavog Planeta. Finansira ga kompjuterski gigant IBM. Naruuju probnu
koliinu od 50 000 za prva dva mjeseca. Nakon toga e milioni uzoraka DNK iz itavog
svijeta biti uzeti od svih naroda.
Koja je tvoja uloga u svemu tome? pitam.
Ja dobijam procenat od prvih koliina. Zamisli, desetine hiljada kutija
***
Uzbudljiva pria o najnovijem valu genetskih istraivanja kulminirala je 2003. godine.

Doktor Spencer Wells, 33-o godinji ameriki genetiar, je kompletirao projekat pod
nazivom ovjekovo putovanje. Viegodinje prouavanje genetskih tipova na razliitim
takama Planete dovelo je do potrebe da se historija ponovo pie.
Egzaktnom naunom metodom je dokazano da dananjih 6,6 milijardi stanovnika potie od
zajednikog pretka iz Afrike. Suprotno miljenjima da je homo sapiens nastao
viemilionskim procesom evolucije, antropoloki genetiari pokazuju da je ovjekov
genetski kod star samo oko 150.000 godina. I da se kao takav znatno razlikuje od svojih
majmunolikih, ivotinjskih predaka.
Epska pria poinje sa afrikim Bumanima. Po Wellsu, pronaeni su dokazi o migraciji ka
azijskom (sibirski uki) i australijskom kontinentu (Aboriini) prije 60.000 godina. Prvi
doseljenici su kroili na evropsko tlo prije 50.000 godina
Wellsova istraivanja su emitovana na amerikom PBS TV kanalu 2003. godine doivjevi

nezapameno interesovanje.
***
U treem mjesecu 2005. dobijam interesantan e-mail od Puljanina Alda Matia:

Potovani gospodine,
Proitao sam Vau knjigu Alternativna povijest gdje sam naao puno informacija koje su
sline ili identine mojim informacijama prikupljenim iz drugih izvora. Ja jednostavno
nemam ambicija objavljivati, a zbog obima raznovrsnih informacija koje posjedujem kroz
27-o godinje istraivanje slinih pojavnih interesa, slobodan sam vam ponuditi razmjenu
informacija.
U zadnjih godinu dana dosta vremena sam posvetio praenju istraivanja porijekla prvog
ovjeka koje vre vodei univerziteti u svijetu metodom analize DNK i starosti sa kostiju
ljudi arheolokih nalaza irom svijeta i njihovim usporeivanjem sa DNK dananjih ljudi.
Stvoreni su haplotipovi DNK svih naroda tako da se danas zna starost i kretanje veine
naroda na planeti. Danas se zna da su Baski najstariji narod u Evropi (40.000 godina), a iza
njih Iliri (27.000 godina).
Dananji Baski imaju prevladavajui DNK (haplotip) tih prastarih Baska, a dananji
Hrvati i dijelom stanovnici BiH imaju prevladavajui DNK (haplotip EU 07) sa Ilirima.
Haplotipovi svih Slavena su sasvim drugaiji i mlai. To iznosim, jer kod mene u Puli
postoji naselje staro 7.000 godina (Nezakcij ili Vizae). Rije je o Ilirskom plemenu Histra
sa visoko urbaniziranim gradskim podrujem, sa arheolokim ostacima kulture, nauke i
pisma, a koja su izloena u Arheolokom muzeju u Puli. Tamo su pronaeni artifakti koji
odgovaraju onima iz vremena Egipatske kulture. (Web adrese koje ovo potkrepljuju: www.
croato-aegyptica.hr/zbirke/05.htm i www.mdc.hr/pula/)
Nemogue je da se ovako visoka civilizacija pojavi sama od sebe. Svi je vide, ali su pored
oiju slijepi, jer ne vide ili nee da vide da je ta civilizacija morala od nekuda doi
vjerovatno sa Atlantide. Ostaci pretpovijesnih graevina pored Kaknja (Kraljeva Sutjeska)
u BiH, takoer kriju visoko vrijedne arheoloke nalaze, ali izgleda nikom nije u interesu da
ih istrauje i objavi
S potovanjem
Aldo Mati
Pula, RH
(Kao to vidi, Aldo, nekome ipak jeste u interesu da ih objavi.)
U korespodenciji koja je slijedila, piem Aldu:

Dragi Aldo,
Dosada objavljena nezavisna istraivanja o porijeklu amerikih indijanaca govore o
postojanju pet haplogrupa: A, B, C i D, koje imaju zajedniko porijeklo sa Azijatima (to se
i oekivalo s obzirom na dolazak preko Beringovog prelaza, te morske komunikacije
izmeu dva kontinenta). Peta haplogrupa, sasvim neoekivano i misteriozno (zapravo niz
manjih podgrupa) ima identino porijeklo sa evropskom haplogrupom X; ona se sree i na
Bliskom istoku i u Brazilu (logino bi bilo oekivati da su svi oni potomci Atlantiana), a
starost joj je 36.000 godina.
U Srednjoj Americi potomci Maja imaju sasvim autohtonu mitohondrijalnu grupu koja
neme veze sa dosad poznatim glavnim grupama (porijeklo sa pacifike pradomovine
ovjeka Lemurije?).
Na Ekvadoru je pronaena unikatna grupa C 10 iji se tragovi ne mogu locirati (ponovo
nestala pacifika Lemurska civilizacija?).
Ja sam poslao svoje uzorke na testiranje tako da za 15 dana oekujem rezultate za svoju
haplogrupu.
Pozdrav,
Semir
I, ponovo, Aldo:
Drago mi je to ste se javili Semire, ja sam bio vie orijentiran na haplotipove Evrope i
Bliskog istoka. U Europi haplotipove oznaavaju sa oznakama EU pa dvocifren broj
Atlantida je bila sjajna i napredna civilizacija, tehnoloki naprednija nego ova naa
dananja u XXI stoljeu. Jednim dijelom je istraivanje o postanku i porijeklu prvog
ovjeka i pokrenuto da bi se utvrdio prostorni i vremenski okvir tog znanja i tehnologije. Ne
treba zaboraviti da je Atlantida, s prekidima dodue, trajala punih 17.000 godina. Na
cijelom Mediteranu ima puno dokaza o tome, pa i kod nas u Hrvatskoj i BiH. Ne treba
zaboraviti da su za vrijeme Atlantide, u Evropi ivjeli pored Baska i Iliri i da su imali stalne
kulturne i druge veze sa Atlantianima. Zato su i bili tako kulturno razvijeni. Pula i okolica
su bogate arheolokim nalazitima visoko civiliziranih naselja koja su pripadala Ilirima, i
nije mi jasno kako su relativno brzo nakon potopa mogli dostii takav nivo civilizacije osim
ako nije prenesena iz ostataka Atlantide. To se za Egipat moe sa sigurnou tvrditi. Treba
naglasiti da su u to doba na ovim prostorima sve do Drine ivjeli iskljuivo Iliri, od kojih
veina i danas potjeemo (imamo isti haplotip EU 07)

Ono sto relativno dobro poznajem je rasprostranjenost ilirskih plemena oko 8.000 do 1.000
godina p.n.e. Da podsjetim, kod arheolokog nasljea, dubinskim mjerenjem terena nekom
vrstom radara-doplera dobiva se slika sasvim drukija od povrinskih nalaza. ira je,
uzbudljivija i pokazuje visoko urbaniziranu naseobinu. Ostaci predmeta iz te lokacije
pokazuju visoku kulturu stanovnika.
Moje pitanje (samom sebi na alost) je bilo otkud to na tom lokalitetu bez kontinuiranog
razvoja. Ti stanovnici su trgovali sa drevnim Egiptom (mnotvo Egipatskih predmeta starih
vie tisua godina), sa Etruanima i na kraju sa Grcima.
Zanimljivo je da, kada se pronae predmet star 8.000 10.000 godina, i arheolozi to ne
mogu smjestiti u neko njihovo ukalupljeno vrijeme i podruje oni jednostavno to pometu
pod tepih. Takvih arheolokih predmeta kod nas ima dosta. I, nikom nita.
Prvobitna Ilirska plemena su obitavala od dananje sjeverne Italije (Veneto) Veneti, Istre
Histri, Rijeke, Zadra Liburni, Boke Kotorske Dalmati. Od Zagreba do granice sa
Srbijom su obitavali sjeverni Iliri, poznata je njihova kultura u arheolokom svijetu
nazvana kultura Stare Evrope, kao prva poznata u Evropi sa sjeditem u Vuedolu (blizu
Vukovara).
U Bosni su vrlo napredna naselja Ilira sa visokom civilizacijom i kulturom, stare takoer
oko 7.000 godina, ali neistraene iz meni nepoznatih razloga, iako su artefakti pronaeni na
tim podrujima dokazano stari, a po kvaliteti i starosti premauju Grke. I opet nita od
istraivanja.
Napominjem da se tek pojavom istraivanja porijekla prvog ovjeka pomenutim metodama
analize DNK i starosti kostiju moze dobiti prava historijska slika dogaaja u dalekoj
povijesti. Istina, koja po mome zakljuku, mnogima ne odgovara.
U mome kontaktu i razgovorima sa arheolozima o pretpotopnom vremenu svaka se
injenica i dokaz automatski odbacuju, nee ni da razmiljaju o tome. Ne znam to je tim
ljudima. ini mi se kada bi ih osobno prisilili da idu u to vrijeme i vide dogaaje svojim
oima ne bi ni svojim oima niti dokazima vjerovali.
1.2. Mapa migracija
Molekula DNK krije u sebi nevjerovatnu priu koja see u dane nastanka homo sapiensa.
ak 99,9% genetskog materijala izmeu ljudi je identino. Onaj djeli procenta to nas ini
razliitim je dovoljan da nam opie mapu migracija (prema: The Genographic Project,
National Geographic, 2005)
koja je zapoela sa nastankom Homo Sapiensa u Africi. Genetiari su uspjeli da dokau

da se DNK svake ive osobe moze podvesti pod istog (genetskog) enskog predaka
prethistorijsku Evu za koju se pouzdano zna da je ivjela prije 150.000 godina
za migracije van Afrikog kontinenta se pretpostavlja da su uslijedile prije 100.000
godina mada su genetska istraivanja sa sigurnou dokazala da su se desile barem prije
60.000 godina
dok je prvi sofisticirani ovjek stupio na Evropsko tlo prije oko 55.000 godina.
Mapa migracija: mitohondrijalna DNK prati ensku liniju migracija
Antropoloka genetika je poela da mijenja nae uvrijeene predstave o historiji civilizacija.

Koncem 1990-ih i poetkom XXI stoljea niz nezavisnih instituta, laboratorija i manjih
kompanija je istraivao genetike potpise ljudi na razliitim krajevima Planete.
Mapa migracija koja datira iz 2002. godine je primjer jedne od ne-cenzurisanih mapa. Ve
tri godine kasnije, 2005. National Geographic objavljuje mapu sa bitnim razlikama koja
stvari vraa u okvire oficijelnih istina.
Izmeu ostalog:
National Geographic haplogrupu B prikazuje u kretanju iz Azije preko

Beringovog prolaza do June Amerike; s druge strane, priloena mapa kompanije
Family Tree DNA ispravno pokazuje da se haplogrupa B proirila od Japana
Pacifikom preko Uskrnjih otoka do Perua i Ekvadora (time dajui za pravo i
mojoj tezi o postojanju ovjekove pra-domovine civilizacije Mu, odnosno Lemurije

u Pacifiku, koju pominjem u svojoj knjizi Civilizacije prije poetka zvanine
historije);
National Geographic haplogrupu X prikazuje kao migraciju od Male Azije,
ponovo preko Beringovog prolaza do Sjeverne Amerike; Family Tree DNA,
nasuprot tome, priznaje da je X haplogrupa prisutna u Evropi, Bliskom Istoku,
Junoj i Sjevernoj Americi. Oigledno da je ishodite, odnosno centar ove
haplogrupe u Atlantiku (civilizacija Atlantide).
Ove dvije anomalije koje National Geographic (finansijski potpomognut IBM korporacijom
i The Waitt Family Foundation) jednostavno brie jednim potezom, pokazujui trend i u
ovoj naunoj disciplini.
Filtrirati istine.
1.3. Potvrda teza o Ilirima

Pria o Ilirima se u historijskim knjigama svodi na zagonetna Ilirska plemena od prije
2.500 godina koja su prethodila dolasku antikih Rimljana. Ponegdje bi proitali i da su
Albanci tvrdili da su im Iliri bili preci i to bi bilo sve.
Najedamput, genetika XXI stoljea otvara vrata odgovorima.
Sedamdeset etiri mlada Norveanina su bili na medicinskom pregledu prije regrutovanja
za vojsku. Uzet im je uzorak za DNK analizu i rezultati su uskoro objavljeni (European
Journal of Human Genetics, broj 10, 2002 godina). Sa izuzetkom jednog sluaja, svi
Norveani potpadaju pod etiri osnovne haplogrupe: EU 18, EU 19, EU 07 i EU 14.
Rezultati ne ude, jer su prve tri grupe najrairenije u Centralnoj i Zapadnoj Evropi.
Interesantno je da je najprisutnija haplogrupa EU7 ije je porijeklo iz srednje i june
Evrope. Ili, kako se u istraivanju tvrdi:rezultati potvruju blisku vezu Norveana sa
Njemcima i drugim centralnoevropskim grupama; esima i Hrvatima.
Ili, jo preciznije: Unaprijeenje klimatskih uslova koji su pratili kraj zadnjeg ledenog
doba prije 12.000 godina su otvorili Skandinavski poluotok kolonizaciji sa juga Evrope.
A za period prije kraja ledenog doba se nedvojbeno tvrdi: vise od 80% gena Evropljana
potie od malih humanih grupa koji su nali utoite od leda u tri izdvojene oblasti
sjevernoj panjolskoj, centralnoj Evropi i Ukrajini. Zbog svoje dugotrajne izolovanosti
njihove genetike komponentne su postale vrlo razliite.
Nekada je historija junoslavenskih zemalja poinjala dosadnim predavanjima o seobama

starih Slavena iz Poljske prema jugu Evrope, Balkanu. Vratimo li se znatno dalje u
prolost postajemo svjesni da je originalni migracijski tok bio upravo suprotan: sredinji i
sjeverni dio Evrope se naseljavao od Jadrana, prema Njemakoj, Poljskoj i Skandinaviji.
Potvrdu ovoj tezi nalazimo u naunom lanku objavljenom u asopisu Science (Semino O
i dr.:The Genetic Legacy of Paleolithic Homo Sapiens in Extant Europeans, Science, broj
290, 2000): Kraj ledenog doba u centralnoj Evropi je karakteristian po ekspanziji sjeverobalkanskih grupa, kod kojih je bila visoka frekvencija M 170 Y kromozoma (odnosno
haplogrupe EU 07).
Potvruju mi se navodi Alda o haplogrupama i njihovoj prisutnosti na Balkanu.
Slika se kompletira. Tokom zadnjeg ledenog doba, odnosno paleolitika, otprije 25.00040.000 godina, tri su evropska humana sredita: (1) Iberijsko, u sjevernoj panjolskoj sa
Baskima kao najstarijim evropskim doseljenicima, zatim (2) Balkansko, juno od Save te
(3) Ukrajinsko, oko Kaspijskog mora. Prva i trea kultura se moze arheoloski vezati za
Aurignacijskog ovjeka, a Balkanska kultura pripada Gravecijskom ovjeku (koju
slobodno moemo nazvati pra-Ilirskom kulturom).
Iz ova tri utoita su se Evropljani rairili; njima su se, prije 9.000 godina, pridruili
neolitski farmeri koji su doli sa Bliskog Istoka i koji ine preostalih 20% evropskog
genetskog pula.
Skoranja istraivanja na uzorcima balkanskih zemalja (Prehistoric Gene Flow in
Europe, The American Society of Human Genetics, May 2004) osvijetlili su frekvencije
haplogrupa.
Najvei postotak prisutnosti pra-Ilirske kulture u Evropi pripada Bosancima!
Oko 42% uzorka populacije u dananjoj BiH se moe direktno vezati za paletolitskog
ovjeka koji je na Balkanu prisutan barem 25.000 godina!
Eto, u parapamad ode teza o veinskom Slavenskom porijeklu naroda Balkana.
Drugi znaajan utjecaj na bosansku populaciju je onaj sa istoka: Ukrajinsko-zakavkaski
(40%).
Slican je omjer i kod drugih nacija: Slovenci imaju 38% Ilirske krvi, 20% istonoevropske,
a 11% srednjeevropske. Hrvati sa 38% potiu od Ilira, a 31% iz istono-evropskih krajeva.
Vrlo visok postotak Ilirskog porijekla je i kod vedjana (40%) i ve pomenutih Norveana
(40%).
U ovom poetnom stadiju razvoja antropoloke genetike, rizino je vezati genetski materijal
za odreene kulture (barem onako kako ih definie arheologija i historija).
Meutim, poreenja se nameu sama od sebe. Tako se za Iberijsku grupu vee

Aurignacijska kultura iji su dobro znani primjeri genijalne peinske umjetnosti u
Francuskoj i panjolskoj.
Na drugoj strani, Gravecijskoj (Ilirskoj) kulturi pripadaju na primjer figurine Venere iz
doba paleolita. Ova knjiga e se, u daljem toku, fokusirati i na druge, mnogo vee i
znaajnije dokaze.
1.4. Moja haplogrupa
Naravno, dolo je vrijeme da i ja provjerim svoju haplogrupu. U Americi nekoliko

kompanija to rade na individualni zahtjev. Prvi razlog je trivijalan: roditelji ele da utvrde
da li je dijete njihovo. Razlog broj dva je elja ljudi da formira svoje familijarno stablo
idui nekoliko stotina godina unatrag. Moj razlog je, opet, drugaiji: elja mi je da odem
hiljade godina unatrag i utvrdim migracije svojih davnih predaka.
Za to potpuniju sliku odluujem se da uplatim za dvostruku analizu i pratim majino
(ensko) i oevo (muko) familijarno stablo.
Muko stablo se odredjuje prema Y kromozomu. Naime, svi kromozomi kod ovjeka dolaze
u parovima. Meutim, kod mukaraca, jedan kromozom (Y) nema svoj odgovarajui par
ve kromozom X. Kod ena je to par X i X. Zahvaljujui tom kromozomu, muka linija,
koja se prenosi sa oca na sina, se moe pratiti gotovo nepromijenjena hiljade godina
unatrag. Promjene rijetko dolaze, a kada dou nazivaju se genetskim mutacijama.
Mitohondrijalna DNK se prenosi sa majke na djecu i omoguava nam da pratimo nae
pretke po majinoj liniji. Mitohondrije su, inae, samo-reproduktivne elijske strukture.
Ima ih nekoliko stotina u svakoj eliji. Poto se ne nalaze u zreloj spermi, oni se prenose
samo sa majke na djecu. Na taj nain se moe pratiti majino familijarno stablo.
Kompanija Family Tree DNA iz Houstona mi je poslala set za testiranje. Dvije boice sa
tekuinom i dvije etkice kojom se strue koica sa unutranje strane usta. Uzorke sam
im poslao; iz Houstona su otili u laboratorij Univerziteta u Arizoni. Na rezultate sam ekao
manje od mjeseca.
Dobijam dva certifikata; prvi (Y DNA) mi daje broj genetskih odstupanja kroz vrijeme
od nae pra-majke Eve. Drugi, mtDNA daje moju haplogrupu: E3b.
Ameriki nomenklaturni sistem se razlikuje od evropskog. Za haplogrupu E3b se, prema
amerikim izvorima, vjeruje da se razvila na Bliskom Istoku tokom doba paleolita. Nakon
povlaenja leda u Evropi dolazi do neolitske ekspanzije irom Sredozemlja (osobito june
Evrope). Ova haplogrupa je i danas karakteristina za podruje Sredozemlja.

Dakle, moji daleki predaci su saekali da se klima popravi u Evropi i onda su se zaputili put
Balkana prije desetak hiljada godina.
U popratnoj dokumentaciji su mi poslali komparaciju moje haplogrupe sa desetinama
hiljada drugih uzoraka (imaju bazu podataka od 32995 uzoraka). Interesantno je da, prema
enskom mtDNA testu, nema nijednog identinog genetskog uzorka kao moj. Mutacija od
jednog koraka je zabiljeena na Amerikancu koji potjee iz Engleske (zajedniki nam je
predak); mutacija od dva koraka je zabiljeena na uzorcima ije je porijeklo od Italije,
Poljske, do kotske, Rusije, Rumunije, Litve itd.
Analizom mukog Y-DNA uzorka u njihovoj bazi podataka nali su jedan identian
genetski profil kao moj. Poslali su mi i ime: Kenneth Jordan. Nekoliko dana kasnije (u maju
2005.) dobijam e-mail od gospodina Jordana:
Potovani gospodine Osmanagi,
Zovem se Kenneth Jordan. Family Tree DNA me je informirala da su 12 markera nae
DNK identini. To znai da postoji ansa od 99.9% da dijelimo zajednikog pretka u
proteklih 1000 godina.
Moj osnovni razlog da uestvujem u ovom projektu bio je da utvrdim svoje etniko
porijeklo. Moja genealoka istraivanja su me odvela samo 6 generacija unazad do pretka
koji je imao ovo prezime (Jordan) i koji je roen 1810. godine u Junoj Karolini. Nisam
mogao otkriti zemlju iz koje je emigrirao u Ameriku.
Ako elite da se javite, budite slobodni
Ken Jordan
Ipak, morao sam drati fokus na prethistorijskom dobu, umjesto da radim na svom
porodinom stablu. Nekoliko vanih otkria u Bosni je trailo odgovore. I tu mi se iskustvo
steeno kroz putovanja po Centralnoj i Junoj Americi pokazalo dragocjeno.
2. FENOMEN KAMENIH KUGLI
2.1. Megalitske enigme Kostarike
Nakon obilaska kamenih piramida i kamenih megalita dijem Planete odluujem da

analiziram jo jedan, ovaj put manje poznati, fenomen starog svijeta: kamene kugle.
Za manje od tri sata leta iz Houstona slijeem pokraj glavnog grada, San Josea. Sa
Salvadorom ovo je najmanja drava Srednje Amerike sa manje od 4 miliona stanovnika.
Smatra se za jedinu stabilnu demokraciju u regionu; nemaju stalne vojske jo od 1949. to
im osigurava neto novca za napredniju socijalnu organizaciju u poreenju sa okolnim
zemljama.
Na aerodromu iznajmljujem rent-a-car na veliko iznenaenje zaposlenih kada su uli
koliko stotina kilometara namjeravam da proem, a da mi je ovo tek prva posjeta
Kostariki. Nakon pola sata vonje ulazim u milionski San Jose u kome se i parkiram. Prvi
utisak o gradu je da je ist, uredan, prijatan. Stanovnici su uglavnom bijelci za razliku od
svih ostalih drava Centralne Amerike; naime, 80% je istog panjolskog porijekla, s tim da
je samo 17% mestika.
Milionski San Jose, glavni je grad demokratske Kostarike
Tri procenta stanovnitva su crnci. Njihovi su preci dovedeni iz Kariba da bi radili na

plantaama banana. I upravo su banane u pozadini razloga koji je uzrokovao i moju
posjetu ovoj zemlji. Naime, tokom konca 1930-ih i poetka 1940-ih godina, amerika United
Fruit Company je krila ume da bi sadila plantae banana na jugu Kostarike. Delta rijeke
Terraba (poznata i kao Sierpe, Diquis i General River) postaje prvim nalazitem kamenih
kugli. Kasnije se kugle pronalaze i pokraj Golfita i na otoku Isla del Cano.
Kamena kugla na ulazu u parlament Kostarike, San Jose

Gotovo sve kugle su napravljene od granodiorita, vrstog kamena ije je nalazite na vrhu
planine Talamanca. Kamenolom je u prosjeku oko 80 kilometara udaljen od mjesta
nalazita kugli.
Perfektan sferian oblik kamene kugle koja je prebaena sa juga zemlje u Nacionalni muzej u San
Joseu
Nekoliko kugli je napravljeno od kokine (coquina), vrstog materijala slinog krenom
kamenu koji je formiran od pjeanih depozita. Pretpostavlja se da je ovaj kamen prenesen
u unutranjost zemlje preko delte rijeke Terraba-Sierpe.
Takoe, pronaene su kugle i na pacifikom otoku Isla del Cano koje je udaljeno 20-ak km
od obale Kostarike.
Veliina kugli je u rangu od nekoliko centimetara do najvee promjera 2,5 metra. Najtea
kugla ima teinu preko 30 tona. Odstupanje od perfektnog kruga je minimalno: 0,2 - 5 cm.
Arheolog Doris Z. Stone je 1940. napisao na kraju svog izjvetaja: Mi moramo klasificirati
perfektne kamene kugle Kostarike meu neobjanjenje megalitske enigme.
Dosada je pronaeno oko 390 kamenih kugli. Nedovrene kugle nisu nikada naene, a niti
alati kojima su formirane. Nesumnjivo je da kugle nisu prirodnog porijekla.
Nakon pronalazaka ovih kugli gotovo sve su izmjetene sa svojih originalnih lokacija. Po
Kostariki su poeli ukraavati dvorita i parkove privatnih kua, crkvi, bolnica i vladinih
institucija. ak su dvije prenesene u SAD: jedna je u muzeju National Geographic Society u

Washingtonu, a druga u dvoritu Harvardskog univerziteta u Cambridgeu, Massachusetts.
Sa svojih originalnih lokacija kugle su prenesene u gradove Kostarike i ukraavaju dvorita

bolnica, privatnih kua i muzeja (na slici autor u dvoritu Nacionalnog muzeja, San Jose)
Nain obrade kugli ostaje nerazjanjen. Ukoliko se uzme komad granodiorita i pokua
zagrijavanjem obraivati, poinju da otpadaju nivoi (kao krike). Dakle, pravilan sferian
oblik se ne moe dobiti zagrijavanjem. Metalni alati nisu pronaeni, kao ni
kompjuterizovane maine za obradu ili laserski instrumenti koji e se brinuti o dobijanju
pravilnog sferinog oblika. Ovo su alati koje bi mi danas koristili za oblikovanje.
Neke od kugli su pronalaene pod zemljom zajedno sa predmetima od keramike koji
upuuju da im je starost najmanje 1200 - 3200 godina. Uglavnom, sve kugle imaju porijeklo
iz prt-kolumbovskog doba.
Prema svjedoenju onih koji su ih pronalazili na originalnim lokacijama zna se da su kugle
imale odreenu pravilnu orijentaciju (najee sjever-jug), te da su formirali trokute (grupe
od po tri kugle) i paralelograme. Jedna grupa kugli je imala orijentaciju prema magnetnom
sjeveru. Vrlo esto su kugle nalaene na vrhu uzvisina.
Naalost, pomjeranjem kugli sa njihovih originalnih lokacija zauvijek se izgubila

mogunost da se utvrde meusobni odnosi i relacije medju kuglama razliite veliine.
Trenutano, samo je est kugli na svojim znanim lokacijama.
U svom obimnom dugogodinjem prouavanju kugli iz Kostarike, ameriki arheolog
Samuel K. Lothrop (Archeology of the Diquis Delta, Costa Rica, Peabody Museum of
Archeology and Ethnology, Harvard University, 1963.) zakljuuje da postoji astronomska
orijentacija kamenih kugli.
Autori George Erikson i Ivan Zapp (Atlantis in America: Navigators of the Ancient
World) iznose tezu da su kugle starije od 12 000 godina i da su ih koristili Atlantiani za
navigaciju. Pri tome isitiu da su uz kugle pronaene posude sa udubljenjima koje bi
utvrivale zenit zvijezda.
Doug Yurchey (Were Costa Rican Spheres Ancient Receivers?) iznosi tezu o kamenim
kuglama kao dijelu svjetskog energetskog sistema. Drevni kameni monoliti, piramide, a evo
i kamene kugle su, prema Dougu, bile dio svjetskog prethistorijskog Teslinog sistema kojeg
su koristili potomci Atlantidjana. Oni su bili elektrovodi svjetske beine distribucije. Pri
tome je kamen sluio kao uzemljenje ija se frekvencija izjednaavala sa zemaljskom
elektromagnetnom frekvencijom Kameni megaliti prethistorije su bili u nenaseljenim
regionima i preko njih se komunikacija nije prekidala (Interesantno je da je vrh
modernih antena u obliku lopte.)
Naravno, energetska zraenja Zemlje pri tome imaju osnovnu ulogu. Stoga je originalni
razmjetaj kugli trebao pratiti podzemne energetske linije i Zemljine akre.
Kamena kugla pronaena u mjestu Guayabo, u provinciji Cartago, sluila je kao vrlo
precizni kalendar, tvrdi autor Michael OReily (lokalne dnevne novine La Nacion,
25.03.1979., Turrialba, Cartago). Uklesani cirkularni petroglif prikazuje datume kao to su
solsticiji i trajanje kine sezone.
Nakon hiljada godina provedenih u zemlji i izloenih djelovanju klimatskih faktora
povrina kugli je izgubila prvobitni izgled. Ipak, na nekim od njih je jo uvijek
prepoznatljiv dizajn koji upuuje da se radi o petroglifima.
Na primjer, kugla izloena u muzeju glavnog grada Kostarike San Joseu, prikazuje uoljivu
spiralu i druge uklesane linije.
Uoljiv je uklesani petroglif na povrini kamene kugle koju sam snimio u Nacionalnom muzeju u
San Joseu, Kostarika
Astronom Edwin Quesada je analizom petroglifa uoio da postoji veza izmeu

crtea na povrini kugle i zvjezdanih konstelacija Pegasusa (krilatog konja) i Andromede
(nebeska princeza). Uporeene su linije i take sa povrine kugle sa lokacijama zvijezda i
linijama koje se vuku izmeu njih.
Rezultat je bio frapantan.
Poreenje zvjezdanih konstelacija i petroglifa: rezultat je iznenaujui kamene kugle su imale

ulogu stronomske karte
Dvadeset dvije zvjezdane konstelacije su formirale oblik koji se podudarao sa petroglifom

na kamenoj sferi!
Spirala na petroglifu odgovara spirali koju stvara M31 Andromedina galaksija na nonom
nebu.
Dvadeset i jedna zvijezdana konstelacija uestvuju u formiranju udnog oblika petroglifa:
Beta Andromeda, Alfa Andromeda, Omikron Andromeda, HR8632 u konstelaciji Lakerta,
Beta Pegasus, Psi Pegasus, Pi Pegasus, Gama Pegasus, zvijezde u sazvjeu ribe (Teta, Jota,
Lambda, Kapa, Gama i Omega), zatim Beta riba, Eta akvarijus, Alfa Pegasus, Teta
Pegasus, Teta akvarijus, Beta akvarijus, Alfa ekvuelus, Ipsilon Pegasus, Delfinovo sazvjee
te dvije zvijezde (HR8313 i HR 8173) u Pagazovoj konstelaciji.
S obzirom da je petroglif uklesan u kamenoj kugli oigledno je da se na njemu moglo pratiti
kretanje zvijezda tokom noi, a s obzirom na rotaciju nae planete. Ako se kamena kugla
zarotira s lijeva na desno, a imajui zvijezdu Sjevernjau na dnu kugle, onda se moe
prikazati kretanje zvjezdanih konstelacija u pravcu istok-zapad!
Izvanredno.
Dakle, sfera nije bila samo astronomska karta ve i praktini planetarij.
Jo jedan detalj privlai panju. Spirala koja je prikazana na kamenoj kugli odgovara
spiralnom obliku M31 galaksije i njenoj poziciji u odnosu na druga sazvjea. Meutim, sa
Zemlje, ova galaksija na nonom nebu nije nita drugo do mala svjetlosna takica. Kako su
nai preci znali da je rije o galaksiji spiralnog oblika, a bez odgovarajuih instrumenata?
Nadalje, oblik petroglifa sigurno nije sluajan. Koju poruku nam on nosi? Izgled nekih bia
iz centralnoamerike flore prije toliko hiljada godina? Pas, jaguar, majmun?
Ili, neto jo nedostupno naem umu i znanju?
***
Moja posjeta Nacionalnom muzeju u San Joseu budi toliko razliitih ideja i pitanja koja
trae odgovore. A onda, sluajui vodia sa grupom amerikih turista bivam vraen u
plitkost oficijelnih objanjenja.
Oficijelno objanjenje o kuglama je da su one bile plemenski teritorijalni markeri. Stotine kugli
jedna do druge, teke desetine tona, pa teritorijalni markeri koje su isklesala primitivna
plemana? Neto tu ne tima.
Nisam mogao, a da ne odolim i ukljuim se u diskusiju. Vodiu sam prvo predoio o

kakvom je fenomenu rije. Jasno, Amerikanci su iskopali samo mali dio kamenih kugli;
njihov broj se sigurno raunao u hiljadama. I sve su bile na jednom mjestu. Stvarni datum
njihovog nastanka, s obzirom na geoloke karakteristike terena i dubine na kojoj su
pronaene, je duboko u prolost. Hiljade godina vie nego to im se nastoji oficijelno
pripisati.
Obris najvee pronaene kamene kugle u pozadini slike je monumentalni megalit od preko 30
tona za iju je kreaciju bila potrebna vrlo razvijena tehnologija koju nisu posjedovala primitivna
plemena Kostarike prije 1500 godina. Na slici je i nekoliko originalnih kamenih kugli razliite
veliine.
Ameriki turisti su sa zanimanjem (i odobravanjem) sluali, a vodi je, malo postien,

pozvao svoju turistiku grupu na daljnje razgledanje muzejskih eksponata.
Artistiko vienje pripadnika plemena Kostarike prije 1500 godina koji bi, navodno, trebali biti
autori perfektnih kamenih kugli.
Slijedei dan boravka u Kostariki posveujem obilasku nekoliko aktivnih vulkana na

sjeveru. Vulkani samo doprinose injenici koju ine ovaj predio energetski potentnom
takom u planetarnim razmjerama.
Na vrhu kratera vulkana Irazu u Kostariki. Kompleks vulkana ine ovaj teritorij energetski vrlo
potentnom takom.
Do juga zemlje se vozim modernim putem (CA 2) koji ide sve do granice sa Panamom.
Usput skreem sa glavnog puta i odlazim u jedini indijanski rezervat, Borua, koji je
relativno blizu delti rijeke Diquis. Rezervat je na vrlo nepristupanom terenu, na
planinskom vrhu. U Borui ni traga naprednoj indijanskoj kulturi. Kao to sam i oekivao.
Oni nisu autori ovih kugli.
Poslije jo nekoliko sati vonje ulazim u Palmar Norte. Ispred oblinje srednje kole
kamena kugla je uklijetena u plavom kamenom prstenu kao ukrasni dijamant. Oigledno
je da su nastavnici naslutili vanost ovih kugli.
Kamena kugla u dvoritu ispred srednje kole u gradiu Palmar Norte, juna Kostarika.
Most preko rijeke Rio Grande de Terraba me vodi u mirni gradi Palmar Sur gdje je
prebaen najvei broj pronaenih kamenih kugli.
Raskrsnica prema Palmar Suru gdje se uva najvei broj pronaenih kamenih kugli u Kostariki
Zbilja, ovaj usnuli gradi kao i da nema ta da pokae svijetu osim misterioznih kugli koje
se nalaze na svakoj znaajnijoj taki i ulici kojom proem.
U pijesku, ispred naputene kue, usamljeno stoji pravilna kamena kugla, Palmar Sur, Kostarika
Izlazim iz auta, dodirujem kugle. Ugrijane su, izloene sunevim zrakama. Pomalo hrapava
povrina mi ne prua odgovore. Kao da je odavno kugla prestala da slui svojoj svrsi.
Izdvojene iz cjeline, pojedinane kugle su oigledno prestale sluiti svojoj originalnoj

(energetskoj) svrsi, Palmar Sur, Kostarika
Vozim se manjim, neasfaltiranim ulicama Palmar Sura. Kugle nalazim gotovo na svakom
koraku: ispred uglednijih kua i ispred naputenih ruevnih kua, u jarku i na uzvienjima,
u parkovima i na zaputenim livadama
Kamena kugla ispred lijepo odravane kue, Palmar Sur, Kostarika
Lijepo ureeni park u centru Palmar Sura ima pravilno rasporeeno desetak kugli. Radnici
na odravanju i pokoji eta ne pridaju nikakvu panju megalitima prolosti. Zapravo, vie
panje posveuju meni i mom paljivom zagledanju u svaku kuglu.
Ureeni gradski park Palmar Sura sadri desetak kugli visine od jedan i po do dva metra.
Domaem stanovnitvu ovi megaliti prolosti ne predstavljaju posebnu atrakciju.
Na nekoliko kamenih kugli zapaam uklesane linije na povrini. Naalost, isuvie su nejasne
da bih mogao prepoznati petroglife ili astronomske simbole.
Povrina jedne od kamenih kugli u Palmar Suru; kao da se naziru petroglifi koji su vremenom
dobrim dijelom izblijedili. Da li je rije o novim astronomskim kalendarima?
Put me vodi dublje u unutranjost juga Kostarike. Ovaj put skreem sa glavne
saobraajnice, na njihove finca agrikulturne oblasti. Na raskrsnici Finca 5 ponovo
kugle; neke su itave, a neke su slomljene prilikom iskopavanja i transporta.
Na raskrsnici Finca 5, oblasti u junoj Kostariki, nalaze se ostaci itavih i slomljenih kamenih
kugli.
Slijedei dan provodim u obilasku delte rijeke Diquis. Nekoliko sati vonje rijenim
gliserom nedvojbeno potvruju da su Amerikanci sredinom XX stoljea zasadili plantae
banana na vrlo malom procentu ovog teritorija. Pod gustom praumom je vjerovatno i dalje
95% delte. To mi samo potvruje moju sumnju da je do sada pronaen samo manji
procenat kamenih kugli. Tanije, oko 390 lociranih kugli (ja sam ih vidio 65) vjerovatno
predstavlja manji dio od nekoliko hiljada kamenih kugli koje su originalno postavljene u
ovom regionu.
Ove cifre uvjerljivo rue zvanine teorije o nekakvim teritorijalnim markerima koja su
postavljala indijanska plemena. Vie je nego jasno da primitivni indijanci nisu imali alat
za obradu ovog vrstog kamena; niti su imali naina za transport od 80 km, na hiljade
kugli, ija je teina prelazila nekoliko desetina tona.
U vonji deltom rijeke Diquis na jugu Kostarike; oigledno je da je 95% delte jo uvijek pod
gustom umom i da nekoliko metara pod zemljom lee hiljade neotkopanih kamenih kugli.
I kada su na koncu kamene kugle i dospjele na jug Kostarike onda bi, prema zvaninoj
arheologiji, bile rasporeivane kao teritorijalni markeri? Boe, kako smijeno i
neuvjerljivo. ta li e nai potomci misliti o nama za 100 godina kada budu itali takve
gluposti? Najgore je to to turisti, kada sluaju vodie i sline strunjake, vjeruju takvim
objanjenjima.
Koliko se jo hiljada kamenih kugli krije nekoliko metara ispod povrine u delti rijeke Diquis na
jugu Kostarike?
Sada mi jo preostaje da posjetim poslednju lokaciju na kojoj su kugle pronaene. Rije je

o malom pacifikom otoku Isla del Cano.
Tridesetak kilometara vonje gliserom otvorenim oceanom (praen, taj dan, posebno
visokim valovima) pribliavam se zatienom biolokom raju. Gusta uma, isto koraljno
more, pjeane plae, su idealan set za Holivudski triler.
Pacifiki otoi Isla del Cano je najisturenija lokacija Kostarike na kojoj su pronaene kamene
kugle.
Sat vremena mi je trebalo da prepjeaim sa jednog na drugi kraj otoka. Bujna vegetacija i
ouvani habitat su imali svoje privlanosti za one koje su tu locirali kugle. Dodue, ne
mislim da su prirodne ljepote bile razlog da se kugle tu postave.
Sat pjeaenja otokom Isla del Cano je bio potreban da bi se dolo do lokacija sa kuglama.
Meteorolozi barataju injenicom da su ovaj otoi i susjedna delta rijeke Diquis teritorij sa
najvie munja u ovom dijelom svijeta. A munje su, zapravo, samo energetska pranjenja.
Napokon, tu su i kamene kugle sa otoka Isla del Cano (Kostarika). Isklesane su od kokine, tvrdog
pjeanog kamena.
Nekoliko manjih kamenih kugli na otoku me nije impresioniralo. Ne, nije stvar u veliini.
Kugle u delti su pronaene razliite veliine. Nije stvar ni u materijalu: kokina tvori oko
10% svih kugli, tako da su ovo vjerodostojni primjerci. Ima neto to mi ne tima: koja bi
bila uloga samo nekoliko kugli?
Kompleks od nekoliko hiljada kugli koji se nalazi(o) u delti, izmeu jakih energetskih
strujanja iz zraka (munja) i ispod zemlje (podzemnih energetskih tokova) ima smisla. Plus,
kugle svojim specifinim oblikom stvaraju posebno konasto (jako) energetsko polje. Ako su
drevne civilizacije imale naina za recimo kvarcni (beini) prenos energije, onda su imale i
rjeenje snabdijevanja energijom.
Kako bi u tome sklopu bilo objanjenje za par kugli na ovom otoku?
Moda je najblii istini odgovor iz historijata vlasnitva otoka. Naime, otok je, prije nego
to je postao nacionalnim blagom, dugo bio privatno vlasnitvo i imalo bi smisla da njegovi
vlasnici sredinom prolog stoljea prebace nekoliko kugli sa oblinje delte ne bi li ga uinili
privlanim turistikim sreditem.
Vrijeme i ljepote otoka su uinile svoje tako da je on postao zatienim biolokim

spomenikom drave. I tako ipak ostvaruje turistiki priliv bez obzira na kugle.
Naputam otok (nakon neizbjenog ronjenja po koraljnom dnu); vonja slijedei dan po
neudobnom makadamu uz pacifiku obalu Kostarike do San Josea. Avion prema Houstonu;
ini mi se da sam, nakon svega, blie odgovoru o megalitskim enigmama Kostarike.
Kamene kugle kao doprinos civilizaciji. Slaem se, ali kojoj civilizaciji? Civilizaciji o kojoj
nita ne znamo, koju ne razumijemo, ije doba nemamo tano utvreno
2.2. Svjetska energetska mrea?
Pravilne kamene kugle nisu novina za Centralnoamerike prostore. Tako je u svijetu Maja
pronaeno nekoliko pravilnih kamenih sfera razliite veliine. U gradu Tonina, u meksikoj
dravi Chiapas, perfektna kugla se nalazi na estom nivou glavne Palae. Ovaj nivo je
okrenut prema Suncu i njegovom kretanju od ljeta do jeseni. Pretpostavlja se da kugla
simbolizira sunce. Nema dokaza da li su Maje autori ove kugle ili su se posluili sa kuglom
koja je napravljena daleko prije u neke druge svrhe.
Istonije u svijetu Maja, La Milpa u Belizeu, nalazi se crna kamena kugla prenika 50 cm.
Originalna svrha i lokacija joj nisu poznate. Danas se koristi da pridrava vrata u lokalnom
turistikom restoranu.
Ameriki istraivaki tim na elu sa Metthew Stirlingom je 1967. pronaao stotine kamenih
kugli razliite veliine u okolini mjesta Agua Blanca, kod Guadalajare, u Meksiku.
Perfektne sferine stijene su predstavljale arheoloki problem za ovaj tim, jer mu nisu
mogli odgonetnuti svrhu i kreatora. Nakon podnesenog izvjetaja Smithsonian Institutu
1968. godine uslijedilo je nauno objanjenje da je rije o prirodno izvajanim kuglama.
Navodno su pod visokim temperaturama iz vulkana izletile stvrdnute kamene sfere.
Naravno, nisu imali odgovora na pitanje kako to da su na povrinu izbaene same pravilne
kugle, jer one nepravilnih oblika nisu nikada pronaene.
Edinburki nauni asopis The Edinburgh Geologist u svom broju 24 iz proljea 1990.
nabraja jo nekoliko lokacija kamenih kugli: Honduras, Karoo u Junoj Africi i Klondyke
u Arizoni.
John Hund is Petersburga u Junoj Africi je doao u posjed manje kamene kugle 1977.
godine. Glatka povrina i tvrdoa kugle je odudarala od mekanog pirofilita gdje je
pronaena. Kuglu je dao na analizu u kalifornijski Svemirski institut (University of
California). Nakon testiranja otkriveno je da je kugla balansirana do te mjere da
prevazilazi mjerne instrumente ovog instituta koji proizvodi irokompase za NASU.
Tanije, ustanovljeno je da je kugla balansirana vie od sto-hiljaditog dijela ina to je bio
limit njihovih instrumenata.
Na svom putovanju u Tunis u proljece 2005. moj prijatelj Bojan Zecevic je snimio destine
manjih kamenih kugli nepoznatog porijekla i starosti.
Kamene kugle nepoznatog porijekla u Tunisu (fotografija B. Zecevic)
Bojan je, zainteresovan ovim fenomenom, na svom putovanju u Istambul uoio nekoliko
kamenih kugli ispred uvene damije Aya Sofia. Prema njegovim rijeima, prva crkva je na
ovom mjestu graena u IV stoljeu n.e.. Stradala je u poaru 200 godina kasnije, da bi na
njenim temeljima bila podignuta dananja Aya Sofia. Prilikom iskopavanja ruevina prve
bazilike, ispod zemlje su naene kamene kugle, meutim iskopavanje je prekinuto zbog
straha od potkopavanja postojee crkve. Dimenzije kugli su, inae, po 70-ak cm.
Kamena kugla ispred Aya Sofije u Istambulu (Turska) pravilnog oblika, veliine 70 cm
(fotografija B. Zeevi)
Praktinim rjenikom moe se rei da kugla ima apsolutnu perfekciju. Jedini nain da se
tako to napravi bio bi u uslovima nulte gravitacije.
Dakle, imamo kosmike uslove u kojima su drevne civilizacije formirale matematiki
precizno odreene kamene kugle sa znanom svrhom.
2.3. Lokacije kamenih kugli u Bosni
Za fenomen bosanskih kamenih kugli zainteresirao me prijatelj Bojan Zeevi jednim emailom iz jeseni 2004. Nakon toga stupili smo u kontakt sa historijskim znalcima Ahmedom
Bosniem i Jovom Jovanoviem i formirali istraivaki tim. Nakon nekoliko mjeseci i naih
posjeta nizu lokacija poela se kompletirati slika o bosanskim nalazitima kamenih kugli.
I tako se Bosna poela uvrtavati na svjetsku arheoloku mapu.
Poeli su se redati dokazi o sofisticiranom kromanjoncu (pra-Ilirima) koji je putem

kamenih kugli povezao ovaj prostor u svjetsku beinu energetsku mreu i to u doba
kada su ovi krajevi bili pod utjecajem svjetske supersile, Atlantide.
Na obilazak lokacija kamenih kugli startao je sa sjeverozapadnim dijelom Bosne. U selu
Trn, nedaleko od Banja Luke, susreli smo se sa edom Teanoviem. On je prije nekoliko
godina kopao temelje za kuu i na dubini od 4-5 metara je pronaao dvije kamene kugle
prenika 30-40 cm. Bile su glatke, tee od kamena kako ree, a radnici su ih bacilli u
temelje i zabetonirali.
Stotinjak metara povie pronali smo ostatke kamenih kugli smjetene uz kuu Milorada
Dakia. Kugla je podijeljena na dvije polovine, pravilnog je oblika, prenika oko jednog
metra.
Bosanske kugle u selu Trn kod Banja Luke, prenika jednog metra
Autor (lijevo) sa Miloradom Dakiem pred ijom se kuom nalaze kugle i Jovom Jovanoviem
ispred kamenih kugli u Trnu
Presjek bosanske kugle, Trn
Pravilan sferian oblik, kugla u Trnu
U sjevernoj Bosni, u selu Teoak se nalazi osam kamenih kugli. Pravilnog su oblika, ali im
povrina nije glatka. Fino su obraeni, ali nedostaje onaj zadnji korak poliranja. Materijal
je granit. U kasnijoj fazi na nekim kuglama su izdubljenje rupe.
Kamena kugla u Teoaku
Autor pored jedne od osam kugli u Teoaku
Jovo Jovanovi i Bojan Zeevi pored jedne od oteenih kugli u Teoaku na vrhu utvrenja
Gradina
U blizini Varea u srednjoj Bosni, u selu Ponikve, stoji etverotonska izduena kugla.
Pronaao je Radovan Puski 1970. u Javornikom potoku ispod korijenja oborenog bora.
Kugla se nalazi na postolju ispred njegove kue koja je ujedno i ugostiteljski objekat pod
nazivom Kugla. Po sastavu nalikuje onoj u Trnu magmatska stijena.
Kamena kugla u Ponikvama kod Varea napravljena od magmatskog kamena
Povrina kugle u Ponikvama
Dvadesetak kilometara od Kaknja u srednjoj Bosni, u malom selu Zlokue nalazi se

nekoliko kamenih magmatskih kugli (identini materijal kao u Trnu i Ponikvama). Na
malom desetometarskom uzvienju iznad zemlje te dijelom zakopano u zemlju se nalaze
kugle i duguljasti kameni megaliti. U razgovoru sa stanovnicima saznali smo da oni misle da
su kugle dio Grekog greblja (navodno su u tim krajevima u drevna vremena bili Grci
koji su, nakon sedam tekih zima, napustili ovaj dio Bosne). Takoe, pomenuli su
blagotvorni utjecaj kugli na konje koji ne mogu mokriti. Vlasnici s konjima naprave
nekoliko krugova oko kugli i nakon toga problem sa mokrenjem je rijeen.
Kamena kugla u Zlokuama kod Kaknja
Kameni monolit na uzvienju kod Zlokua vrh manjeg astronomsko/energetskog hrama?
Polovina kamene kugle je vidljiva iznad povrine, Zlokue
Ova kugla je gotovo u potpunosti ispod povrine zemlje u Zlokuama; samo je njen manji
zakrivljeni dio vidljiv
Kruna kamena platforma u Zlokuama
Poetkom decembra 2004. sam imao predavanje u Maglaju gdje mi je reeno da postoje jo
dvije lokacije kamenih kugli u okolini Maglaja.
Novo putovanje do okoline Maglaja je obavljeno u sastavu Ahmed Bosni, Jovo Jovanovi i
Bojan Zeevi u drugoj polovini decembra 2004. Bojanove informacije i fotografije govore o
dvije lokacije kamenih kugli:
Prva lokacija je u selu Jablanica. Mustafa Mehinagi je 1970-ih zapazio kamenu kuglu u
potoku Megara koji se uliva u rijeku Jablanicu. Uz pomo tri odrasla ovjeka kuglu je
prenio u dvorite svoje kue koja se nalazila 200 metara od mjesta pronalaska. Ahmed je
izmjerio obim kugli 155 cm, a Jovo je uz pomo viska odredio starost oblikovanja kugle na
12 000 godina.
Kamena kugla pronaena u potoku Megara nalazi se danas u selu Jablanica kod Maglaja
(Fotografija: Bojan Zeevi)
Prilikom kopanja tunela u brdu Cikota kod Maglaja (1976-1978) u sredini brda je
pronaena kamena kugla. Perfektna je sfera, obima 150 cm. Svojevremeno je izbaena
mainom za rovanje i nju je Avdo osi donio ispred svoje kue gdje se i danas nalazi.
Ahmed Bosni i Jovo Jovanovi mjere kamenu kuglu u selu Jablanica kod Maglaja (fotografija:
Bojan Zeevi)
Kamena kugla pronaena u sredini brda kraj Maglaja sredinom 1970-ih prilikom kopanja tunela
(Fotografija: Bojan Zeevi)
U proljee 2005. Jovo, Bojan i ja smo se zaputili do Kraljeve Sutjeske. Nakon nekoliko
mjeseci prepiske koju sam imao sa fra Andrejom u Samostanu nas je ljubazno primio
ravnatelj Muzeja i Biblioteke. I, sasvim neoekivano, na samom ulazu u Biblioteku
nailazimo na malu kamenu kuglu.
Osobine su joj karakteristine: granitni sastav, malo hrapava povrina (slina onima u
Teoaku), pravilan sferian oblik, malo oteena jedna strana Fratar ne zna porijeklo;
pretpostavlja da je imala funkciju topovskog uleta. Ja nisam siguran. S jedne strane, moe
se uklopiti u na kompleks kamenih kugli, jer su one pravljene razliitih veliina. S druge
strane, dovoljno je malih dimenzija da bi se upornim radom nakon dueg vremena mogla
isklesati bez upotrebe sprava za dizanje i pridravanje.
Kamena kugla u Biblioteci samostana u Kraljevoj Sutjesci, BiH
Ponovno putovanje u pravcu Banja Luke i oblinjeg sela Slatina. Nakon dueg traenja u
umarku, na samom potoku nalazimo dosada najveu kamenu kuglu u Bosni. Nedvojbeno,
izuzetne starosti, ostavlja nas prijatno iznenaenima.
Najveu kamenu kuglu u Bosni smo pronali u umarku kraj sela Slatina, sjeverno od Banja Luke.
Paljivim promatranjem uoavamo da je povrina nedovrena. Kao da je primjenjena

gruba obrada nekom vrstom kaikastog alata. Ono to kugli nedostaje je onaj poslednji
proces poliranja kojom se povrina uglaa. Na taj nain bi se dobio perfektan sferian oblik.
Najvea kamena kugla kod Slatina je ujedno i nedovrena; nakon grube obrade nedostajao joj je
proces finog poliranja koji bi je nainio perfektnom sferom
Svi ovi primjeri su samo vrh ledenog brijega fenomena kojeg s pravom nazivamo fenomen
kamenih kugli u Bosni.
Ono to ne bi trebalo da obeshrabri u daljim istraivanjima su izriita miljenja oficijelnih
branitelja istine. Na primjer, na svojevremene upitne komentare seljana Trna i TV
panju, odgovorio je geolog Mile Vujai tvrdei da je kamena kugla magmatskog
porijekla, nastala od jednog komada stijene, koju je u taj oblik oblikovala voda (Banja
Luka, 14.02.2001., AIM). Problem, naravno nastaje kada se broj lokacija multiplicira,
svuda nalazimo pravilne kamene kugle, a nigdje nekih nepravilnih magmatskih oblika.
Ne iskljuujem da priroda moe oblikovati perfektan geometrijski oblik. Naprotiv. Ali,
mogunost da priroda oblikuje samo perfektne oblike je nemogua na praktinoj ravni.
Desetak lokacija kamenih sfera u Bosni vjerovatno je samo manji procenat njihove stvarne
zastupljenosti. Meutim, nakon hiljada godina one se nalaze na nekoliko metara dubine i
samo sluajnost e ih izbaciti na povrinu: kopanje tunela kroz brdo ili temelja za kue na
dubini od nekoliko metara, pad ogromnih stabala i nestanak korijena iz velikih dubina.
Naravno da se nee saznati koliko je tih kugli razbacano po Bosni i gdje su sve njihove
lokacije.
Ali je vrijeme da te kamene kugle nazovemo pravim imenom. Rije je o fenomenu nastalom
radom inteligentnih (ljudskih?) ruku. U doba kada se svijet promatrao ne samo iz ugla pet
materijalnih ula. I kada su se vidjeli energetski tokovi ispod povrine Zemlje. A samo
prirodni materijali se koristili za ovjekovu dobrobit. I pri tome se nije naruavala
harmonija zivota sa majkom Zemljom.
Doba kada su kamene kugle Bosne, Kostarike, Meksika bile dijelom kompleksnog
svjetskog energetskog sistema.
3. BIOGEOMETRIJA
Biogeometrija je nauka koja se bavi energijom oblika.

Energijom oblika ?
U prirodi sve ima svoj oblik i svoju energiju. Biogeometrija utvruje vezu izmeu oblika u
prirodi i energetskog polja. Naime, pojedini oblici imaju odreeni efekat na energetsko
polje, recimo, ljudi.
Kroz historiju su dva oblika najee univerzalno koritena koja su imala poseban utjecaj
na ljudsko energetsko polje. To su piramida i polulopta.
Pioniri bioenergije su bili francuski istraivai L. Chaumery i De Belizal (Essai de
Radiesthesie Vibratoire). Oni su prvi precizno dokazali da su piramida i polulopta emiteri
energije. Ova dva geometrijska oblika, naime, proizvode prodirue energetske valove koje
je De Belizal nazvao negativne zelene vibracije. U svojim istraivanjima su potvrdili da
ova negativna zelena stvara vibracije koje ljudima omoguavaju pribliavanje viim
(spiritualnim) realmima.
Stoga je razumljiv piramidalni oblik graevina od Meksika, Guatemale, Perua, preko
Kanarskih otoka, do Egipta i Kine. Svetenici su svoju snagu i mo crpili iz specifinog
oblika svojih graevina.
Polulopta ima identina svojstva kao piramida; stoga i ne ude kupole na sinagogama,
crkvama ili damijama, bez razlike. Mjesta okupljanja i molitvi su dobili status svetih prije
svega zahvaljujui oblikom graevine koja je isijavala nevidljive energetske vibracije na
duhovna lica i njihova stada.
Jo temeljitije istraivanje biogeometrijom odvijalo se pod paskom dr. Ibrahima Karima iz
Kaira (Egipat) koji je svoja otkria patentirao 1968. godine. On je utvrdio da

biogeometrijski oblici imaju tri osnovna vibracijska kvaliteta: (1) negativno zeleno, (2) vie
harmonijsko ultra-violetno i (3) vie harmonijsko zlatno.
Prema doktoru Karimu samo oblici koji proizvode energetska polja sa sve tri komponente
se mogu nazvati biogeometrijskim.
Najvanija komponenta u spiritualnim energetskim poljima je negativna zelena. Ona je u
sreditu svih tjelesnih energetskih centara i potentnih taki u prirodi. Piramide i polulopte
proizvode ovu vibraciju uzdu svoje centralne osi.
Slijedea komponenta je via harmonijska ultravioletna vibracija. Rije je o nevidljivoj
svjetlosti koja bi trebala biti dimenzija spiritualnih svjetlosnih bia. To je proiavajua i
relaksirajua vibracija. Utjecaj na ovjeka? Balansira funkcije organa i ima smirujui
efekat na nervni sistem.
I, na koncu, slijedi via harmonijska zlatna vibracija koja je na najviem vibracijskom
realmu. Pojaava mudrost i prosperitet u najirem smislu rijei. Unapreuje ovjekov
imunoloki sistem. U duhovnom svijetu se poistovjeuje sa zlatnom krunom oko glava
svetaca.
Da li nam ovaj duhovni jezik govori o znanjima za koja su znali drevni narodi, a koja smo
mi, eto, kroz vrijeme zagubili? Svakako.
Za potrebe ove knjige istaknimo tvrdnju da su ova dva oblika piramida i polulopta
(odnosno energetska svojstva duple polulopte, dakle lopte) bila poznata naim dalekim
precima.
Ve smo govorili o irokoj rasprostranjenosti kamenih kugli.
Sada je vrijeme da progovorimo o centralnoj temi ove knjige.
4. BOSANSKA PIRAMIDA SUNCA
4.1. Visoica
U Evropi, zvanino, ne postoje piramide koje su gradile drevne civilizacije.

Tanije, nisu postojale sve do danas.
Sa zadovoljstvom objavljujem svijetu da se u srcu Bosne, tridesetak kilometara sjeverno od

Sarajeva, nalazi kamena piramida monumentalnih razmjera. Brdo Visoica koje se uzdize
iznad grada Visoko, u sebi krije stepenastu piramidu iji su graditelji iz duboke evropske
prolosti, pra-Iliri.
***
U aprilu 2005. posjetio sam visoki Zaviajni muzej, sa prijateljima Jovom i Bojanom.
Nakon toplog prijema u Muzeju, direktor prof. Senad Hodovi nas je odveo na vrh
oblinjeg brda Visoice. Tu su ostaci kamenih zidina srednjevojekovnog grada Visoki po
kome je dananji grad dobio ime. Prof. Hodovi je zaljubljenik historije srednjevojekovne
Bosne. Zaneseno nam je govorio o tri kraljevska stolna mjesta koja su u videokrugu
Visoice. Usput je pomenuo da je Visoica interesantan prirodni fenomen piramidalnog
oblika.
Ta usputna primjedba je privukla moju panju. Priroda rijetko oblikuje brda u pravilne
geometrijske oblike. Bez obzira to je Visoica 700 metara visoka, ja nisam odbacio
mogunost da je rije o radu ljudskih ruku. Naprotiv. Brzo sam pronalazio argumente u
prilog ideji da je ovdje rije o fenomenu koji zasluuje da bude ispitan.
Moj prvi susret sa Visoicom, brdom piramidalnog oblika u blizini Visokog pogled sa prilaznog
platoa sjevernoj strani, april 2005.
Pogled mi se zaustavio preko puta na brdu Kri. Znatno nie brdo od Visoice, potpuno
obraslo umom, ima tri strane kao pravilne plohe podjednake povrine. Slika mi je
prepoznatljiva iz mojih posjeta nizu arheolokih lokacija Srednje i June Amerike.
Piramide dolaze u parovima, jedna vea, jedna manja. Piramida Sunca i piramida Mjeseca.
Huaca del Sol i Huaca de la Luna
Pogled na Bosansku piramidu Mjeseca sa vrha Visoice, prve Bosanske piramide, april 2005.
Ove dvije piramide formiraju ulaznu kapiju u plodnu Visoku dolinu. Svaki bi dolazak sa
sjevera ili juga u ove krajeve prolazio izmeu ove dvije piramide.
Razmiljam na glas ovdje je piramida Mjeseca ispod nas, a mi smo trenutno na vrhu
piramide Sunca . Bojan afirmativno klima glavom. Na tren sam prekinuo prof.
Hodovia. On nastavlja sa dogaajima iz doba nastanka bosanske drave. Meutim, mene
interesuje znatno raniji period. Ovaj otprije 700 godina mi je isuvie mlad i blizu
Pokazuju nam planine koje se vide odavde. Tamo je planina Perun
Pogled na planinu Perun u daljini
Perun, mislim, Bog groma kod starih Slovena. Dakle, ovaj kraj je nekada bio podruje
estih grmljavina i munja. Jo jedna sliica mozaika. Kamene kugle Bosne energetsko
pranjenje sa neba asocijacija sa Kostarikom. Zbilja, Bosna je nekad bila energetskim
voristem ovog dijela svijeta.
U etnji u podnoju Visoice nailazimo na tragove nekoliko vrsta kamenja. Slikam prvo
smei kamen
Na prilaznom platou Visoici nekoliko je vrsta kamenja koji privlae panju, kao ovaj smei
obraeni kamen
Na nekoliko mjesta, iz trave vire kamene ploe. Da li su put do grada Visokog, a rije je o
nekoliko stotina metara, poploali u doba srednjevjekovne Bosne? Ili je rije o ostacima
gradnje starije civilizacije? Jer, ako je rije o blokovima koji su plod ljudskih ruku, onda
oni mijenjaju historiju ne samo ovog kraja.
Poploani put ka srednjevjekovnom gradu Visoki, ostaci graevinskog poduhvata jo starije

civilizacije, ili prirodni fenomen?
Primjera radi, prof. Hodovi nam je u podrumu Visokog muzeja pokazao kamenu kapiju
pronaenu u ovom regionu kojim je, prema njegovim rijeima, dokazano da je
srednjevjekovna bosanska drava imala i kamenu gradnju.
Kamena kapija pronaena u regionu Visoice, kao dokaz o upotrebi kamena u gradnji u doba
prije dolaska Turaka
Nakon silaska sa vrha Visoice, posmatram sjevernu stranu. Kaem prof. Hodoviu da me
neodoljivo podsjea na meksike piramide. Odlazim u auto i uzimam primjerak svoje
knjige Civilizacije prije poetka zvanine historije. Otvaram knjigu. Iz prve okreem 108.
stranicu. Na njoj je fotografija meksike piramide. Okreem se prema Visoici.
Pokazujem Hodoviu. Profesore, evo ovdje je dizajn piramide!
Hodovi pogleda i, zbilja, konture piramide su identine onima Visoice. Usjek pri vrhu se
poklapa sa zadnjim nivoom stepenaste meksike piramide. I, ne samo to. Plato na vrhu
meksike piramide je identian platou Visoice na kome je izgraen grad Visoki.
Poreenje Visoice i stepenaste meksike piramide otkriva nekoliko idetninih detalja

Ovdje je, profesore, na ovom platou nekad bio hram, nastavljam. Poto je bio graen od
drvenog materijala, nije ostao sauvan. Hodovi slua, sve to u momentu ima smisla, sve se
poklapa, ali Da li je ovdje stvarno rije o piramidi, vjerovatno se pita.
Za mene nema sumnje.
injenica da sam od toliko stranica knjige okrenuo odmah onu koja prikazuje meksiku
piramidu nije sluajna. U ivotu sam nauio da koincidencije ne postoje ve znakovi, koje
treba slijediti.
Sili smo u grad Visoko. Traimo poziciju iz koje moemo da napravimo dobre fotografije
Visoice.
Izali smo na magistralni put. U daljini se vidi Visoica u svoj svojoj veliini. Jasno se vide
dvije od etiri stranice piramidalnog oblika.
Autor sa direktorom Visokog muzeja prof. Hodoviem; u pozadini je prva evropska piramida,
***
Odlazimo iz Visokog. Putem razmiljam o izgradnji starog grada Visoki na vrhu platoa
Visoice. Zapravo, grad Visoki je bio relativno mala utvrda. (Dodue, velikog znaaja za
bosansku dravu, u periodu izmedju XI XIV stoljea, od Kulina bana do kralja Tvrtka I.)
Grad je podignut na vrhu piramide koja je bila toliko stara da je u potpunosti bila
prekrivena umom i slojevima zemlje. Nakon toliko hiljada godina od njene gradnje (kraj
zadnjeg ledenog doba) formirali su se slojevi zemlje debeli 2.5 metra i znatno vie.
Identinu situaciju sam sreo u sluaju najvee Srednjoamerike piramide u oluli
(meksika drava Puebla). Naime, kada su panjolski konkvistadori osvajali Azteko
carstvo u XVI stoljeu, olula je bila napredni grad sa 400 piramidalnih objekata. Cortes je
naredio da se sve piramide srue i na njihovom mjestu napravi 400 crkvi. U sreditu
grada, koje je okrueno dolinom, je bilo veliko brdo. Cortez je odredio da se najvea crkva
napravi upravo na vrhu tog brda. I tako i bi.
Cortez je zapoeo izgradnju velike crkve na jedinom brdu u meksikom gradu oluli
Tristo godina kasnije, prilikom kopanja temelja za mentalnu bolnicu u podnoju brda u
oluli otkriveni su kameni blokovi koji vode stotinama metara unaokolo. Nakon obimnog
istraivanja meksikih arheologa potvreno je da je brdo u stvari piramida najvee
povrine na svijetu.
Manji dio rekonstruisane piramide u oluli

I, kao to je Cortez gradio svoje katedrale na platoima piramida ne znajui ta se ispod njih
krije, tako su i bosanski vladari sagradili svoj prvi stolni grad na Visoici. Nisu znali ta je
ispod povrine, ali kao da su osjeali vanost te lokacije.
Naime, rije je o piramidi monumentalnih razmjera. Jedinoj u Evropi (zasada).
Nesumnjivo, objekat koji e postati najvaniji simbol ovih evropskih prostora otkad je
civiliziranog ivota.
***
Maj, juni i juli 2005. provodim u osiguravanju potrebnih dozvola i saglasnosti da zaponem
sa sondanim buenjima na Visoici. Uz svesrdnu pomo prof. Hodovia dobijam dozvolu
Ministarstva kulture i miljenje Zavoda za zatitu spomenika da mogu da zaponem
radove. Pravim izbor izmeu nekoliko kompanija koja imaju iskustva u geolokim
buotinama po Bosni. Odreujem i datum: polovina avgusta 2005.
Meutim, neto mi govori da prethodno moram da odradim jo jedno putovanje u
Centralnu Ameriku: El Salvador.
4.2. Iskustvo El Salvadora
Putovanje u El Salvador sam planirao jo odranije radi posjeta nekolicini gradova Maja.
Meutim, u kontekstu mog interesovanja za Balkanske civilizacije, poeo sam sa
komparacijama koje su se same nametale.
El Salvador je mala zemlja, kao i Bosna. Po teritoriju (21.000 kv.km.) ak i manje prostrana
od BiH, ali po broju stanovnika (6,5 miliona) neto brojnija. Nalazi se juno od velikog
sjevernog susjeda (SAD) i potencijalnog turistikog partnera, slino kao i BiH od Evropske
Unije.
U oima javnosti prva asocijacija uz pominjanje imena El Salvador je krvavi graanski rat
(1979-1992), slino kao i u sluaju Bosne. Kao da za prosjenog ovjeka u svijetu u ovim
zemljama rat jo traje, mada je zavrio prije vie od decenije. U obje zemlje rat je potpuno
poharao privredu, infrastrukturu i uzeo danak maltene u svakoj familiji.
Obje zemlje su po svojim prirodnim ljepotama izuzetne. Dvadeset pet vulkana El Salvadora
proarali su zeleni krajolik, a pacifike plae su meka za surfere. Naalost, i El Salvador i
BiH nedovoljno ulau da se predstave svijetu u ljepem svijetlu.
Privlana pacifika obala El Salvadora
Obje zemlje imaju bogata civilizacijska nalazita. Kultura Maja je na tlu El Salvadora
dokazano stara 5000 godina. Meutim, ak ni ira javnost u obje zemlje nije obavijetena o
vlastitom historijskom bogatstvu.
U jednoj stvari El Salvador prednjai: po mrei auto-puteva. Nakon to sam iznajmio renta-car na aerodromu, iznenadio sam se kvalitetnom putnom mreom ove male drave.
Pet je arheolokih nalazita iz svijeta Maja u El Salvadoru na kojima su zapoeti radovi
ekskavacije i rekonstrukcije. Iz svakog od njih nauio sam neto korisno za budui projekt
iskopavanja Bosanske piramide Sunca.
4.2.1. Joya de Ceren
Trideset pet km sjeveroistono od San Salvadora, glavnog grada drave El Salvador nalazi
se Joya de Ceren (u naem izgovoru Hoja de Seren). Pod zatitom UN-a kao svjetsko
kulturno nasljee, ovaj gradi Maja je poznat i kao Pompeji Novog svijeta. Naime, 600.
godine je dolo do erupcije oblinjeg vulkana Laguna Caldera koji je prekrio grad. Hiljadu
etristo godina kasnije, godine 1978., gradi otkriva ameriki antropolog Payson D. Sheets
(University of Colorado, Boulder).
Joya de Ceren, gradi Maja u El Salvadoru, na nekoliko metara dubine, prekriven lavom od prije
1400 godina, otkriven je 1976.
Tokom 1970-ih godina su organizovana sondana istraivanja terena na elu sa amerikim
antropologom dr Sheets-om.
Prva sondana istraivanja na lokaciji Joya de Ceren (El Salvador) koja su potvrdila postojanje
podzemnih graevinskih objekata
Nakon potvrde do kojih su doli u sondanim ispitivanjima, Projekat je nastavljen sa

ciljanim iskopavanjima.
Ciljana iskopavanja na lokaciji Joya de Ceren (El Salvador) koja su potvrdila postojanje
ceremonijalnih i objekata za stanovanje kulture Maja
Uzvisina ispod koje se, na dubini od 4 metra, kriju zidine Maja. Lokacija Joya de Ceren, El
Salvador
Na dubini od 4-10 metara, uz veliki fiziki i financijski napor, otkriveni su ostaci prostorija grada
Maja (Joya de Ceren, El Salvador)
Gdje poinje kameni zid objekta Maja, a gdje zavrava prirodna kamena formacija? (Joya de
Ceren, El Salvador)
Strpljiv restauratorski rad na arheolokim artefaktima pronaenim na lokaciji Joya de Ceren, El

Salvador
4.2.2. San Andres
Vonja El Salvadorom samo potvruje moje ubijeenje da postoji disproporcija iz

upozorenja o ovoj zemlji koja se sree u literaturi i neposrednog iskustva kojeg
doivljavate. Zastrauju vas otmicama i kraama auta, suludom vonjom domaeg
stanovnitva i ivotinjama na putu, slabim neasfaltiranim putevima i slino (www.
lonelyplanet.com). U stvarnosti, ljudi su gostoprimljivi kao i u svim drugim zemljama
Centralne Amerike.
Kada su panjolski konkvistadori doli u El Salvador u XVI stoljeu, ovim prostorima su
dominirali Pipil plemena. Iz meni nepoznatog razloga, u zvaninim objanjenjima Pipil se
smatraju, sasvim pogreno, potomcima Maja. U stvarnosti, Pipil su doli u ove krajeve
barem 200 godina nakon to je civilizacija Maja nestala iz ovog regiona u X stoljeu.
Izmeu dva najvea grada El Salvadora, Santa Ane i San Salvadora, nalazi se lijepo ureeni
arheoloki park pod imenom San Andres.
Ulaz u arheoloki park grad Maja, San Andres, El Salvador
Arheoloka iskopavanja, San Andres, El Salvador
Stepenasta piramida, San Andres, gradi Maja u dolini Zapotitan izmeu dvije rijeke, El Salvador
Pogled na djelomino rekonstruisane stepenaste piramide Maja, San Andres, El Salvador
Djelomino rekonstruisana piramida preoteta ispod brda, San Andres, El Salvador
Prilazni plato i glavne stepenice koje vode ka vrhu piramide, San Andres, El Salvador
Detalj obnovljene piramide: ispod betonskog (rekonstruisanog) zida je graevinski materijal koji
je pronaen nakon jednog milenijuma pod brdom; izgubio je svoj prvobitni oblik, vrstou, boju
(San Andres, El Salvador)
Nekada kameni plato, sa velikom piramidom (naprijed) i tri manje stepenaste piramide (lijevo),
San Andres, El Salvador
Prvobitni izgled platoa sa centralnom i tri manje stepenaste piramide, San Andres, El Salvador
Maketa jo neiskopane, velike piramide, na sjevernom dijelu grada Maja San Andres, El Salvador
Brdo iza koje se krije jo neiskopana velika piramida, San Andres, El Salvador
4.2.3. Cihuatan
Moram priznati da me iznenauje tvrdnja da je samo 6% teritorija El Salvadora pod

umom. Svugdje gdje sam iao ovom lijepom zemljom, od sredinjeg dijela, na sjever,
zapad, jug svuda vidim samo zelenilo.
Auto-putevi El Salvadora su uokvireni gustom umom

Podruja oko vulkana su posebno zelena i plodna. Ne udi da su svi vei gradovi u
podnojima vulkana, a po pravilu su uz njih velika, plava kraterska jezera (veinom
proglaeni nacionalnim parkovima).
Sjeverni dio zemlje je bio poprite glavnih sukoba FMLN gerile sa vladinim snagama. SAD
su (pod Reganom) poslali 6 milijardi dolara pomoi u borbi protiv pobunjenika. Zavretak
rata je sveo bilans poginulih na 75.000 i sa 10% stanovnitva izbjeglog u okolne zemlje i
SAD.
Po obiaju, u ovom dijelu svijeta, samo 2% stanovnitva ima potpunu kontrolu nad
nacionalnim bogatstvima zemlje. Prije tristo godina to je bila vladavina 14 elitnih
Evropskih familija. Malo se ta promijenilo i danas.
Tokom 1932. godine pobuna stanvonitva je krvavo uguena, a preko 30.000 indijanaca i
onih koji su izgledom podsjeali na indijance su ubijeni. Njihov voa Marti je uhapen i
strijeljan. Po njegovom imenu, nazvan je pokret iz 1979. FMLN (Frente Marti Liberacion
Nacional) koji je zapoet egzekucijom popularnog nadbiskupa Oscara Romera.
Pod okriljem UN-a potpisan je mirovni sporazum 1992. i zemlja se okrenula reformama i
razvoju. Sporo, ali u miru.

El Salvador je predstavljao krajnji istok svijeta Maja. Grad Cihuatan je gotovo nepoznat
iroj javnosti.
Meutim, prve vijesti o ovom, nekada gradu impozantne veliine, odaslane su u svijet jo
1878. od strane njemakog putopisca Simeona Habela. Cihuatan je ipak ostao sakriven u
umi sve dok 1930-ih nisu osnovali oblinji grad Aguilares.
Na prilazu gradu Maja Cihuatanu (El Salvador) vide se gomile kamenja na obraivanom
zemljitu koje su nekada bile sastavni dio graevinskih objekata
Dr. Stanley Boggs, unuk amerikog predsjednika Warren G. Hardinga, je 1954. zapoeo
ozbiljna istraivanja ovog grada za vladu El Salvadora. Boggs je meu svojim kolegama bio
poznat kao izumitelj El Atomica, alkoholnog pia od duple porcije zamrznute votke
martini sa malim krastavcima. A u svjetskoj javnosti kotira kao osniva moderne
arheologije El Salvadora. Zahvaljujui njegovim naporima vlada je otkupila dio zemljita
na kojem se nalazi Zapadni ceremonijalni centar i proglasila ga nacionalnim monumentom
1977.
Ostaci kamene platforme Maja, Cihuatan, El Salvador
Boggsovu ulogu preuzima dr Karen Olsen (San Francisco State University) 1975. koja
studira svakodnevni ivot Maja u Cihuatanu. Prva snimanja su pokazala da postoji 181
struktura u blizini ceremonijalnih struktura (piramida). To je znailo da je rije o pravom
gradu, a ne malom naselju.
Ostaci stepenaste piramide, Cihuatan, El Salvador
Gomila vulkanskog kamena nekada je bila igralite Maja, Cihuatan, El Salvador
Djelomino rekonstruisano igralite Maja, Cihuatan, El Salvador
Velika piramida grada Maja sa djelomino otkrivenim stepenicama u podnoju centralnog dijela,
Cihuatan, El Salvador
Autor na vrhu velike piramide, Cihuatan, El Salvador
Prednja strana piramide lei na nekadanjem kamenom platou, Cihuatan, El Salvador
Arheoloki dokazi potvruju da je i ovaj grad Maja prestao sa svojim postojanjem u X

stoljeu. Nakon toga je zapaljen od strane nepoznatih dosljaka. Zarastao je u umu i bio
skriven od oiju javnosti do dananjih dana.
4.2.4. El Tazumal
Za Amerikance El Salvador je praktina zemlja u pogledu valute. Naime, ovdje je

nacionalna valuta ameriki dolar. Kada je predsjednik Francisco Flores u januaru 2001.
donio tu odluku dolo je do protesta najsiromanijih. Istovremeno je zemlju zadesio
katastrofalni zemljotres u kome je najvie stradalo naselje Las Colinas u predgrau glavnog
grada. Opozicija je krivicu za 1200 mrtvih i 250.000 beskunika prevaljivala na Floresa, jer
nije zaustavio gradnju u tom dijelu grada mada mu je ranije bilo predoeno da je teren
nestabilan. Flores je ipak okonao svoj predsjedniki mandat i prepustio ga istomiljeniku,
desniarskom kandidatu Tony Saci.
Zapadni dio zemlje je poznat po tipinoj sutropskoj klimi. Gotovo stopostotna vlaga izaziva
kiu svakog popodneva. Znajui tu cinjenicu, u obilazak najpoznatijeg grada Maja u ovoj
zemlji, El Tazumala, poao sam rano ujutro.
Iskopavanja na gradu Maja El Tazumalu, El Salvador

Ime Tazumal u jednom od prijevoda bi znailo Piramida gdje su rtve spaljivane.
Poto ima ne potie od Maja, dakle nije originalno, sigurno da se i ne odnosi na aktivnosti
Maja. Imena gradova Maja nisu poznata, jer nakon njihovog odlaska u X stoljeu nastaje
vakum od nekoliko stoljea. Kada su indijanci doli sa sjevera oni nisu znali itati
hijeroglife Maja, niti su znali ko i kada je izgradio njihove gradove.
Maketa El Tazumala u doba Maja, El Salvador
Rekonstrukcija stepenica velike piramide, El Tazumal, El Salvador
Rekonstrukcija kamenog zida graenog od vulkanske stijene, El Tazumal, El Salvador
Rekonstrukcija stepenaste piramide, El Tazumal, El Salvador
Velika piramida je veim dijelom rekonstruisana, El Tazumal, El Salvador
U toku je rekonstrukcija manje piramide, El Tazumal, El Salvador
Kompleks stepenastih piramida sa platoom na vrhu, El Tazumal, El Salvador
Maketa kompleksa piramida Maja u El Tazumalu, El Salvador
Prospekt lokalnog muzeja upozorava da je prvo naselje u El Tazumalu staro barem 5000
godina. Uporna kopanja su iznjedrila dokaze o bogatoj trgovinskoj razmjeni ovog grada
Maja sa gradovima stotine kilometara daleko od Meksika na sjeveru do Paname na jugu.
Uz arheoloki park, je nekoliko prodavnica koje prodaju originalne artefakte iskopane na
privatnim zemljitima. Meu njima je bila i posuda (djelomina napukla) koja je, eto,
zavrila u mojoj kolekciji.
4.2.5. Casa Blanca
El Salvador je, kao i ostale zemlje Centralne Amerike, dominantna katolika zemlja.
Meutim, tokom graanskog rata 1980-ih vlada je optuila katoliku Crkvu da je na strani
siromanih i obespravljenih i da, na taj nain, podravaju komunizam.
Visokopozicionirani crkveni dostojanstveni su postali cilj vladinih pritisaka. Bogatiji sloj
stanovnitva je, nezadovoljan ovakvom pozicijom rimokatolike crkve, odluio da potrazi
alternativu. I, nali su je, u protestantizmu (posebno evangelizmu). Stoga je procenat

katolika pao na 75%, a broj protestanata je doao na preko 20%.
Vonja zapadom El Salvadora me dovodi do grada Maja pod nazivom Casa Blanca. Ova
kovanica bijela kua se oigledno odnosi na piramide Maja koje su nekada bile od bijelog
plastera na povrini prekrivajui vulkanski kamen.
Artistika rekonstrukcija velike piramide u gradu Casa Blanca, El Salvador
Ekskavacija jedne od stepenastih piramida, Casa Blanca, El Salvador
Obavljena je djelomina rekonstrukcija stepenaste piramide, Casa Blanca, El Salvador
Spor i detaljan rad na ekskavaciji kako bi se sauvao originalni oblik piramide, Casa Blanca, El
Salvador
Nakon to se dolo do zidova piramide slijedi njihovo stabiliziranje i rekonstrukcija, Casa Blanca,
El Salvador
Rekonstruisani boni zidovi stepenaste piramide, Casa Blanca, El Salvador
Velika piramida je djelomino rekonstruisana tako da vjerno pokazuje razliite nivoe od

originalnog vulkanskog kamena, preko travnatih sekcija do rekostruisanih zidova, Casa Blanca,
El Salvador
Maketa kamenih platformi Maja, Casa Blanca, El Salvador
Sa Casa Blancom sam kompletirao moju posjetu El Salvadoru. Mada na drugoj strani
svijeta, ova zemlja ima vrlo interesantna iskustva koja se, oigledno, mogu primijeniti na
proces ekskavacija i rekonstrukcija graevinskih objekata iz daleke prolosti i u BiH.
Nakon kraeg odmora od dva dana na Pacifikoj obali i pjeanim plaama u blizni La
Libertada bilo je vrijeme za povratak.
Sada sam se ponovo mogao u potpunosti posvetiti Bosanskoj piramidalnoj strukturi.
4.3. Sondana buenja na Visoici
4.3.1. Dozvole i saglasnosti
Zaviajnom muzeju u Visokom sam uputio pismo namjere o poetku istraivakih radova
na lokalitetu Visoice, tanije ispod vrha brda. S obzirom da je na samom vrhu smjeten
srednjevjekovni bosanski kraljevski grad Visoki, koji je proglaen nacionalnim
spomenikom, obavezao sam se da u ovoj fazi nee biti planirane nikakve buotine na samom
Gradu.
Muzej je razmatrao moje pismo namjere na sjednici Upravnog odbora Muzeja 1.8.2005. i
odlueno je da ovaj projekat ide u redovnu proceduru, s time da ja preuzmem finansiranje
projekta u potpunosti.
Slijedei korak je bio dobijanje Saglasnosti za radove od strane kantonalnog Ministarstva
za nauku. Saglasnost je dobijena 3.8.2005. i u njoj se odobrava Zaviajnom muzeju da izvri
predviene radove u saradnji sa mnom.
Miljenje dravnog Zavoda za zatitu spomenika BiH je dolo desetak dana kasnije, tako da
je i sa formalne strane procedura ispotovana.
Izbor za izvoaa radova je pao na sarajevsku firmu Konsolidacija i graevinarstvo koja je
specijalizovana za izvoenje istranih radova i ima dozvolu nadlenog Ministarstva. Iz
nekoliko telefonskih razgovora stekao sam povjerenje u profesionalnost ing. Devada
Valjevca tako da sam mu dodijelio posao. Precizirali smo termin sondanih buenja za
sredinu avgusta 2005.
4.3.2. Strane svijeta
Sa dozvolama iz Muzeja sam dobio i skicu terena napravljenu u Geodetskoj upravi opine
Visoko.
Centralni dio Visoice, vidljivo je, ima piramidalni oblik.
Pravilan stepenasti pad sa vrha Visoice protee se na tri strane.
Strane svijeta na geodetskoj mapi se u potpunosti poklapaju sa orijentacijom strana brda
Visoice, odnosno strana Bosanske piramide Sunca. etiri strane piramida imaju
orijentaciju istok-zapad, sjever-jug. Isto kao i sve ostale piramide u svijetu koje slijede
kardinalne strane svijeta.
Geodetska mapa koja prikazuje Visoicu u gornjem desnom dijelu; upadljiv je stepenasti i
piramidalni oblik kako se ide prema vrhu brda. etiri strane vrha brda u potpunosti odgovaraju
stranama svijeta: istok-zapad i sjever-jug, to je tipina karakteristika kod gradnje piramida.
4.3.3. est buotina

Avgust u Visokom je bio ugodan. Visoica je zelena; njen vrh je u prorijeenoj umi. ini se
da e nas pratiti dobro vrijeme.
Visoica u avgustu 2005; prilazni plato ka sjevernoj strani piramide. umarak donekle skriva
pravilan piramidalni oblik.
Prva maina za buenje istovarena je na prilaznom platou piramide, odnosno sjevernoj strani
Visoice
Odluio sam da lokacija prve sondane buotine bude uz samu ivicu umarka. To je taka koja je
izvan domaaja zatienog kraljevskog grada Visoki i ujedno najvia nadmorska visina na
sjevernoj strani piramide kojoj je maina mogla prii.
Uz budno oko ininjera Kemala poelo se sa procesom stabiliziranja maine za sondana buenja
na Visoici
Odreivanje pravilnog ugla od 90 stepeni pod kojim e sonda ulaziti u buotinu
Prva sondana buotina je spremna za poetak vaenja zemljane jezgre
Paleta na kojoj e se uvati izvaena jezgra sa prvih nekoliko centimetara uzorka
Sondana cijev je promjera 140 mm, a uzorci su u prosjeku 30 cm po jednom buenju
Sondana cijev u radu poetne dubine od prva dva metra
Proces vaenja jezgre je spor i pomno je praen
Prva dva metra jezgre su briljivo sloena na paletu
Za vee dubine instalirana je dua cijev za buenje
U toku je etvrti metar buenja sa uredno sloenim uzorcima jezgre
U pauzama za ruak u Visokom bih fotografisao piramidu iz razliitih uglova
Iza nas su izvaeni metri jezgre spremni za analizu
Nakon dolaska na dubinu od deset metara maini se dodaje dodatna oprema za stabilizaciju i bre
buenje
Priprema platforme za daljnja buenja
U oekivanju nastavka buenja
S prvom sondanom buotinom smo ili na dubinu od 17 metara; nakon nailaska na laporovitu
glinu smo stali, jer je rije o geoloko vrlo starim nivoima (stotine hiljada godina); naa analiza e
se fokusirati na prvih 15 metara
Jezgra e biti zatiena od djelovanja vremenskog faktora do dolaska geologa i provedene analize
Buotina broj dva je locirana na sjeveroistonoj strani piramide
Buotina broj 3 je smjetena na istonoj strani brda Visoice, na vioj nadmorskoj visini nego
prethodne dvije buotine
Buotina broj etiri je locirana na sjeverozapadnoj strani brda
Buotine broj pet i est su smjetene na prilaznom platou, na sjevernoj strani piramide, na
razdaljini od 100 i 150 metara od buotine broj 1 i na nioj nadmorskoj visini
Sondana buenja su trajala sedam dana sa ukupno est buotina na razliitim nadmorskim
visinama i obuhvatila su tri strane Visoice: od zapadne, preko sjeverne do istone
Iza sondanih buenja ostale su bootine koje su privremeno prekrivene
4.3.4. Geoloke analize
Analiza na licu mjesta, koja je potrajala nekoliko dana od strane iskusnog domaeg
geologa, dala je mnotvo interesantnih informacija koje su bazirane na izvaenoj jezgri.
Bilo mi je vano osigurati geologa koji dobro poznaje Bosanska brda, njihov geoloki sastav
i mogue strukture zemljanih slojeva. U ovom sluaju, bila je rije o osobi koja je imala
dvadesetpetogodinje iskustvo sa velikim brojem buotina do dubina od nekoliko stotina
metara.
Geoloka analiza na licu mjesta sa svjee izvaenim uzorcima jezgre
B 1 Prva buotina; na dubini od 2.70 metara nalazi se kameni sloj (ploa?) izmeu dva glinena
sloja i to upozorava na potencijalnu anomaliju.
B 1 Prva buotina; na dubini od 3.70 metara glina prelazi u lapor to je geoloki gotovo
nemogue zbog vrlo kratkog perioda (ne moe se to desiti za 20.000 godina). Nadalje, izmedju
3.70 4.50 metara je meusloj ljunka i gline. Da li je to neka rijeka nanijela u dalekoj prolosti
ili je ljudska ruka prenosila zemlju koja je u sebi sadravala pomijeane slojeve ljunka i gline?
Na dubini od 4.70 metara se prvi put sreemo sa smeim kamenom koji e postati jednom od
glavnih zagonetki ovih sondanih istraivanja.
B 1 Prva busotina Na dubini od 5.20 metara pronaen je kamen sa primjesama eljeza. Zatim,
na 7.30 metara dubine nalaze se crni tragovi (organski materijal, fosilni ostaci, stvaranje uglja?).
Na 7.80 metara je vrlo vana anomalija: pomijeani su lapor, pijesak i crni tragovi (organski
materijal). Lapor je nepropusan tako da se pijesak tu nije mogao prirodno nai! Ovaj nalaz je
nelogian i s aspekta tumbanja materijala (ako pretpostavimo da je bio prisutan proces prirodnog
tumbanja). Rjeenje je loginije u domenu ovjekovog djelovanja: kanali za vodu, filtriranje?
B 1 Prva buotina; crni tragovi su prisutni na nekoliko mjesta koji upozoravaju na organski
materijal.
B 1 Prva buotina; na dubini od 8.20 metara ponovo neloginost sloj smee gline. Malo
dublje, na 8.50 metara ide sloj vrstog (betonskog) kamena identian kao na buotini B 3. Na
dubini od 9.90 metara do 10.20 metara je sloj ukrasnog kamena sa primjesama eljeza (?)
B 1 Buotina broj jedan; izmeu 11.65 metara i 11.90 metara je smei sloj, nije kamen, ne lii
na prirodni materijal. Na dubini 13.30 metara ponovo anomalija: lapor, organske materije i
ljunak. Odakle u sloju nepropusnog lapora druge materije? Na 14.20 metara ponovo sloj
ukrasnog kamena. Ispod njega je lapor koji je, logino, bio vrsta podloga za oslanjanje
graevina (u naem sluaju za oslanjanje piramide). Dubina od 14.40 metara donosi novu
anomaliju: lapor pokazuje vertikalnu slojevitost umjesto oekivane (prirodne) horizontalne.
Zakljuak: iznad lapora je neto raeno! Na dubini od 14.80 metara nalazi se kamen u laporu (?)
I, ponovo, sa prirodnog aspekta, nelogino pomijeani lapor, ljunak, stijenski materijal. Sa
aspekta gradnje to je sasvim logino: vodonepropusna glina je sluila za plato objekta na ijoj se
povrini nalazio kamen. Neto dublje, od 15.20 15.40 metara je smjesa gline, lapora i uglaanog
kamena. Dakle, uli smo do temelja (lapor) sa ljunkom, pijeskom i kamenom. Kamen je ravna
ploa na kojoj je dalje graeno.
B1 Buotina broj jedan; Na dubini od 16-17 metara naen je vertikalni lapor (anomalija). Lake
ga je obraivati. Moe se pretpostaviti da je to lokacija unutar piramide gdje su su se gradile
prostorije.
B 2 Buotina broj 2; Na dubini od 2.40 metara pronaen je smei, ploasti sloj to je anomalija.
Na 3.60 metara je naen kameni lapor, to je takoe nelogicno. Nakon toga glina prelazi u lapor
to se moglo oekivati. Dakle, i ova buotina upuuje da se i na ovoj strani brda neto gradilo.
B 3 Buotina broj 3; ovo je preteno kameniti predio. Na dubini od 2.10 metara neen je
betonski kamen. Metar dublje, na 3.10 m pronaene su razne vrste stijenskog materijala,
vrlo tvrdog. Veza meu njima je isuvie jaka da bi se radilo o kriljcu koji se nalazi u
prirodi. Sve je kameni blok, sa oitim vezivnim materijalom, ali ne dobrog kvaliteta (lo
beton).
Uzorak betonskog kamena u kome se nalaze razne vrste stijenskog materijala. Rije je o
kamenom bloku, sastavljenom od prirodnih materijala, od koga su graeni zidovi piramide.
B 4 Buotina broj etiri; Pogodak u sridu. Smei uglaani kamen (glaanje je proizvod
ljudske ruke) se nalazi ravnomjerno, u slojevima po 20 cm, na slijedeim dubinama: 2.20 2.40
metara, 3.30 3.50 metara i na dubini od 4.40 4.60 metara. Ovaj kamen za koga pretpostavljam
da je bio podni ukrasni kamen sree se i na jo dvije buotine.
Uglaani smei kamen koji se redovito sree u sondanim buotinama, ukraavao je podove
podzemnih prostorija u piramidi. Rije je o kompaktnom kamenu rezanom u slojeve po 20 cm i
zatim ugraivanom u prostorije.
B 5 i B 6 Buotine broj 5 i 6; na prilaznom platou piramidi, na razdaljini od 100 i 150 metara od

prve buotine i poetka umarka, na dubini od 1.20 1.30 metara, pronaeni su dokazi o
postojanju ravnih ploa vrstog kamena pjeara. Rije je o odrezanoj ravnoj ploi! Debljina je, u
oba sluaja, po 10 cm, a polirani sloj na povrini iznosi 2-3 mm. U prirodi se pjear ne nalazi
ovako male monosti: ili se javlja kao gromada ili je velik barem 10-15 metara, a nikada se ne
nalazi u laporovitoj glini kao to je to ovdje sluaj. Naravno, lokacija ovih buotina nije bila
sluajna: pretpostavio sam da su na ovom platou ispred piramide izgraene prilazne stepenice od
uglaanih kamenih blokova.
4.3.5. Miljenja
Dosadasnji geoloski komentari su dolazili od iskusnog geologa Nadije Nuki, sa 25 godina

geolokog iskustva na prostorima BiH.
Obratili smo se jedinom bosanskom sedimentologu dr. Kovaevi Radi, koja je uzela u
obradu nekoliko uzoraka (est). Za betonski kamen, kako smo ga nazvali, miljenja je da
je rije o relativno vrstim konglo vreama gdje je krenjak vezivo. Tvrdi da je teko
odgovoriti kada se to pravilo, ali je miljenja da je 90% rije o prirodnom materijalu.

Za samo jedan uzorak ukrasnog kamena kojeg je obradila tvrdi da ne bi mogla objasniti
otkud ravna ploica u tim slojevima i kako se tako ravan tu naao. Ona u naelu ne
iskljuuje mogunost da je prirodni materijal koriten za gradnju. Priznaje da buotina nije
dovoljno velika i da bi bilo najbolje pristupiti otkopavanjima.
Sa sarajevskim Zemaljskim muzejom je stupio u kontakt ing. Devad Valjevac budui da
sam se ja nakon zavretka sondanih buenja vratio u Houston. Nakon nekoliko zahtjeva, iz
Muzeja su poslali, prema rijeima Valjevca, mlaeg ovjeka, gosp. Sijaria koji je, nakon
paualnog pregleda palete sa uzorcima jezgra izjavio da za njega nema nita
interesantno. To mi je i razumljivo budui da u uzorku nije bilo nekih arheolokih
artefakata kao sto su novii, keramika, orue i slino.
Po povratku u Houston, donio sam mali uzorak onog ukrasnog kamena. Otiao sam na
University of Houston 18.07.2005., na njihovo odjeljenje Geolokih nauka (Department of
Geoscience). Uputili su me na njihovog vodeeg sedimentarnog geologa, prof. doktora Reida. Na prvi pogled, nije mogao da mi kae o kojem je materijalu rije. (Priznajem, to me je
malo zaudilo, jer je bio preporuen kao glavni ekspert za tu oblast.) Proveo je dodatno
vrijeme analizirajui kamen i sve to mi je rekao bilo je: Teko je rei. Radi se o nekom
tipu materijala koji ima vrlo fine granule.
Misterija ukrasnog kamena, uglaane ravne povrine; budue analize e odgovoriti o emu je
zapravo rije.
4.3.6. Zato je piramida, a ne prirodna tvorevina?!
Da li je brdo Visoica oduvijek imalo pravilan piramidalan oblik?

Ne.
Brda se u prirodi ne pojavljuju u pravilnim oblicima. Inteligentni ovjek daleke prolosti je
na postojeu osnovu (vjerovatno dvije ili tri strane koje podsjeaju na piramidu) izveo
velike zemljane radove kojom je kompletirao piramidalni oblik. Modifikovao je postojee
stranice piramide, a stotine tona su prebaene da bi se dobio pravilan oblik.
To objanjava naizgled neobjanjive stvari, odnosno anomalije kako ih zovemo, a koje su
pominjane u prethodnim poglavljima. Mjeavina lapora, pijeska, ljunka, mlae gline sve
je to nastalo velikim ljudskim pomjeranjem materijala.
Naravno, slijede logina pitanja ko, kada i kojom tehnologijom je izvodio te radove? Ta
pitanja imaju smisla, ali odgovori su isti kao i sluaju gradnje ogromnih vjetakih brda u
engleskom Silbury Hills-u, ili pak prenoenja kamenih blokova od nekoliko stotina tona u
Peruu ili Balbeku. (O tome sam vie pisao u svojim ranijim knjigama u okviru ciklusa
Alternativne historije.)
Dovezeni materijal, prije svega lapor, posluio je kao vrsta podloga za oslanjanje i zidanje
graevina. U naem sluaju, rije je o stepenastoj piramidi.
ovjek prolosti nije imao potrebe za stvaranjem vjetakih materijala kao mi. ivio je u
harmoniji sa prirodom koju je poznavao i respektirao bolje nego mi. Zidovi piramida su
dignuti mjeavinom prirodnog stijenskog materijala povezani krenim materijalom (lo
beton).
Stijene koje su ovdje prisutne razliite su starosne dobi. Kao to mi geolog ree, prirodno
to ne bilo mogue u sluaju Visoice, jer se radi o stijenama neogena i kvartara.
Izgradio je prostorije unutar piramide. To objanjava prisustvo vertikalnog lapora umjesto
horizontalnog.
Temelji su graeni od ljunka, pijeska i kamena.
Prisustvo eljeza u kamenu ne udi. Drevni ovjek je znao za specifina svojstva oblika
piramide i djelovanja na ovjekov energetski nivo. Takoe, znao je za djelovanje pojedinih
metala koji su pojaavali energetska strujanja.
Piramidalni oblik itavog brda povoljno je utjecao na vodu. Kie i podzemni tokovi su bili
blagotvorni. Proiavanje je vrio pijeskom. Ponovo prirodnim materijalom.
Ugraeni smei ukrasni kamen je nalazio u prirodi. Obraivao ga je, sijekao u ploe.
Povrinu bi posebnom metodom uglaao, uinio sjajnijom. I obloio podne povrine kako bi
unutranjost piramide dobila sjaj koji zasluuje.
Prilaz piramidi bio je tipian. Dugake stepenice, graene od odrezanih kamenih blokova
pjeara, bile su postavljene sve do sredine sjeverne strane piramide. Pjear se nalazi u
prirodi, slobodan. itava brda su graena od njega. Prvi bosanski kamenolomi su
proizvodili impresivne, poliranje kamene blokove pjeara.
Sa prilaznih kamenih blokova dolazilo se do sjeverne strane piramide koja je bila glavna,
frontalno orijentisana strana piramide. Stepenice su vodile do vrha.
Na vrhu piramide (na mjestu dananjeg grada Visoki) nalazio se objekat u obliku
izduenog, pravougaonog hrama. Bio je graen od drveta, tako da njegovi ostaci nisu
sauvani. (Analogija sa veim brojem piramida u Srednjoj i Juznoj Americi.)
Sada se ponovo otvara more drugih, antropolokih pitanja. Da li su korisnici piramide imali
rtvovanja slino kao Azteci? Ovo je ve polje pekulacija, ali moj je osjeaj da sigurno nisu
imali rtvovanja, jer je rije o jednom drugom vremenu.
Zapravo, meni je ipak najinteresantnije pitanje ko je zapravo podigao ovu piramidu? I,
ponovo, moj osjeaj je da nije ista civilizacija izgradila piramidu i zatim je due vremena
upotrebljavala. Kada je rije o graditeljima, vjerovatno je rije o utjecaju sa Zapada (iz
Atlantika), koji se moe nai na nizu primjera u Sredozemlju i obje Amerike.
4.3.7. ta dalje?
Svoje dajnje namjere sam stavio na papir i poslao direktoru Visokog muzeja, profesoru
Hodoviu.
Potovani prof. Hodovi,
Incijalna sondana istraivanja koje sam proveo u avgustu mjesecu 2005. godine na brdu
Visoica kod Visokog pokazala su odreene anomalije koje upuuju na potencijalnu
prisutnost drevnih podzemnih graevinskih objekata.
Ovim putem Vam se obraam da odobrite daljnja istraivanja na period od pet godina
mom istraivakom timu. U tom periodu planiram da izvedem aerijalna snimanja,

radarska podzemna snimanja, satelitska snimanja na daljinu, infracrvena termalna
snimanja, dodatna sondana istraivanja na brdima Visoica, Kri i okolini te ostale
visokotehnoloke oblike istraivanja.
Planirana istraivanja ni na koji nain nee ugroavati prirodnu okolinu niti postojei
srednjevjekovni historijski spomenik grad Visoki.
Metode i rezultati istraivanja e potovati odgovarajuu zakonsku regulativu BiH. Uzorci
e biti pohranjivani u Visokom muzeju. Iznoenje istih za obavljanje geolokih,
mineralokih, arheolokih i petrografskih analiza e biti uz znanje ovlatene osobe Visokog
muzeja. Periodino e se o rezultatima istraivanja obavijetavati nadlena dravna tijela
(Zavod za zatitu spomenika) i mediji.
U okviru projektnog tima nalazie se predstavnici Visokog muzeja (direktor i jedna
administrativna osoba). Dio tima e sainjavati eksperti iz BiH (geolog, minerolog, ininjeri,
itd.)
Ovim putem jo jednom ukazujem na mogunost da ovaj Projekat ima potencijal da u
potpunosti izmijeni znaenje Visokog i BiH na svjetskoj arheolokoj mapi. Pozitivni odjeci
e bili takve magnitude da e u potpunosti odrediti pozitivnu budunost vaeg Muzeja,
Grada Visokog i BiH.
S potovanjem,
Semir Osmanagi
Houston (SAD), 20. avgust 2005.
5. JADRANSKI BAZEN SVJETSKI ARHEOLOKI DRAGULJ

5.1. Iirski Grad iz snova ni Hercegovaka Troja, ni Daorson, ni Gradina Oanii
Bosanska piramida Sunca je neosporno najznaajniji simbol ljudske zajednice koja je
ivjela u sredinjoj Bosni u poslednjih 20.000 godina. U Hercegovini se takvo civilizacijsko
dostignue nalazi, potpuno zanemareno, u okolini Stoca.
Meksiki autor Roberto Salinas Price je 1980-ih oduevljeno govorio o grkoj Troji u
Hercegovini; domai arheolozi (Z. Mari) su, na osnovu pronaenih novia sa natpisom
daorson grad nazvali Daorsonom, a njegove graditelje Ilirskim plemenom Daorsoni; trei
su mu dali ime Gradina Oanii po oblinjem selu.

Ni jedni, ni drugi, ni trei se nisu usudili otii u stvarni period kada je ovaj monumentalni
grad nastajao. Stoga mu pripisuju neke, na oficijelnoj historiji utemeljene, datume
nastanka: doba drevne grke kulture ili famoznih Ilirskih plemena koja su neposredno
prethodila antikim junacima. Dakle, rije je o oko 2500 godina unatrag.
Na tren ih mogu razumjeti. Kako bi mogli doba nastanka Grada postaviti u period nakon
potapanja Atlantide prije 12.000 godina? Ko bi bili pripadnici razvijene civilizacije sa
graevinskim i ininjerskim znanjima da podignu ovakav Grad kada u starijem neolitu
jedva da imamo peinskog ovjeka u ovom dijelu svijeta?
***
Nekoliko kilometara strmog i uskog asfaltnog puta iznad Stoca zavrava u malom selu
Oanii. Nikakvih tabli za arheoloko nalazite Daorson nema. Uski puteljak iri se u
penjanje brdom sa kojeg se prua pogled na Vidovo polje.
U podnoju Grada (Daorsona, Troje, Gradine Oania) se prua plodno Vidovo polje
Napokon, izlazim na vrh brdovite zaravni. Ostaci drevnog graevinskog kamena su me

pratili dosada, ali se nikakav njihov oblik (zidine, graevine) nije mogao naslutiti. Nakon
tolikih hiljada godina, gromade su izgubile oblik.
Ali, sada, na ovoj zaravni, prizor od kog se zadrhti. U daljini se ukazuje monumentalni
kameni zid koji spaja dva svijeta: zeleni (travnati) i plavi (nebeski).
Ilirski Grad iz snova iz daljine se ini da kameni zid spaja nebo i zemlju
Na prilazu Gradu, meu kamenim gromadama, dva pastuha. Mirno pasu. Dolazak ovjeka
ih uznemiri, na tren. Kako sam ja prilazio Gradu, tako su se oni, iz opreza, sklanjali u
stranu.
Milenijski mir Grada naruen je mojim dolaskom i sklanjanjem u stranu dva neosedlana pastuha
Napokon, preda mnom su ostaci zida koje mogu u potpunosti da obujmim u njihovoj
veliini. Prva misao koja mi se javlja je da stojim ispred najznaajnijeg arheolokog
nalazita Hercegovine.
Ostaci zidina Grada najznaajniji arheoloki spomenik Hercegovine
***
Kako je Salinas Price vidio Grad? Matovito i s respektom.

On govori (na svom web sajtu): Arheoloki ostaci Troje se nalaze na vrhu brda, u blizini
Oania, 3 km sjeverozapadno od Stoca. Lokaciji se prilazi iz podnoja brda utabanom
stazom. Proe se nekoliko seljakih kua; usput se vide ostaci antikih graevinskih
blokova. Na vrhu su monumentalni zidovi Troje, graeni od tvrdih kamenih blokova od
krenjaka. Iza njih se nalazio grad. Troja je bila strateki smjetena u nekoliko nivoa
vjerovatno po 25 do 50 metara na stjenovitim liticama, prirodno zatiena. Jedna strana
je gledala prema Radimlji, a druga prema otvorenoj Stolakoj dolini.
I, Salinas, nastavlja: Gradske zidine su napravljene od kiklopskih kamenih blokova (tako
nazvanih, jer su samo Kiklopi mogli dizati tako ogromne blokove). Blokovi su ogromni,
kvadratni, krenjakog porijekla, neki po 3 metra dugaki. Zid je dugaak 63 metra, dva i
po metra irok i mjestimino po 4 metra visok.
Stanimo malo. Ovaj opis je samo djelomino taan. Ovom prilikom, ne ulazei u (ne)
tanost Salinasove pretpostavke o Gradu kao antikoj Troji, prokomentariimo blokove.
Blokovi jesu ogromnih dimenzija, kiklopskih kako ih naziva ovaj ljubitelj antikog
perioda. Meutim, postoje i drugi naini obrade, prenosa i ugradnje monumentalnih
blokova osim snage drevnih Kiklopa.
Drugo, blokovi nisu samo kvadratni, ve razlictih oblika. Ima ih pravougaonih i
romboidnih. Teko je nai dva bloka iste veliine. Tipina gradnja koja pripada
civilizacijama pod utjecajem civilizacija Lemurije (Mu) i Atlantide.
Tipina gradnja prethistorijskih civilizacija Lemurije i Atlantide: kameni blokovi razliitih oblika
(kvadratni, pravougaoni, romboidni) pri emu su svi razliite veliine
Sada moemo nastaviti sa Salinasovim opisom. Dva kvadratna tornja su bila postavljena
na kraju zidova. Prvi je nadgledao ulaz u gradsku kapiju. Drugi, sada u rasutoj gomili, je
moda dignut znatno kasnije (tree do prvo stoljee prije nove ere?). Gradska kapija je bila
2 metra iroka i vrlo vjeto isklesana
Okvir za kamenu kapiju je majstorski isklesan

Unutar zidina je bila agora (trnica), takoe i kamene ulice, javne i rezidencijalne zgrade,
izgraene na nekoliko nivoa
Iz vremena grkih, vratimo se samo nekoliko stotina godina unatrag i posluajmo zvaninu
verziju domaih arheologa (Z. Mari, B. Marijan i N. Cambij):
Prema zadnjim arheolokim istraivanjima, naseobinski kompleks povrine oko 15
hektara postojao je od 5. stoljea prije Krista do polovine prvoga stoljea prije Krista, kada
su ga vjerovatno razorili ratoborni Dalmati. itavo naselje u Oaniima moe se podijeliti
na tri glavna dijela. Stambeni dio, gospodarski dio i utvrdu. Od njih svakako je
najdomljivija utvrda (akropola) povrine oko 7000 kvadratnih metara. Imala je dvije
odbrambene crte prednji, nii zid ouvane duljine 46 m, ija je prvotna duljina iznosila 60
m. Zid, koji je imao dvije etvrtaste kule s gradskim vratima irokim etiri metra, bio je
visok pet do sedam metara i mjestimice debeo etiri metra. Kako u gradnji nije rabljen
malter, cijela konstrukcija poivala je na teini blokova, dugih i do tri metra, preciznoj
obradi prileznih povrina i tehnici zidanja. Nain gradnje podsjea na zidove u Mikeni i
Tirinsu, to govori da su Daorsi bili podosta helenizirano pleme. U tvravi se nalazila velika
cisterna za vodu isklesana u kamenu, jedan objekt (hram?) i velika kamena gomila ija
namjena nije jasna (vjerska ili obrambena?)
Gospodarski dio, zvan danas Banje, imao je vie manjih objekata i jedan otvoren
prostor, vjerovatno trg. Stambeni dio imao je zgrade terasasto rasporeene i povezane
stubama. U jednoj bogastoj ostavi pronaene su, izmeu ostaloga, dvije matrice za izradu
raznovrsnih figura u bronci, srebru i zlatu. Nekoliko novia iz Oania grkoilirskoga su
tipa s natpisom Daorson.
Lokacija Gradske kapije sa pokuajima restauracije

E, sada. Zato nai arheolozi misle da su Ilirska plemena morali dizati svoje gradove pod
neijim utjecajem? Na primjer, utjecajem razvijene antike kulture stare Grke? Jasno mi
je da je u tom sluaju zgodno povezati ovaj nemogui ininjerski i graevinski poduhvat sa
sasvim realnom gradnjom starih Grka. Meutim, neka itaocu koji nije imao prilike otii u
Mikenu bude dano na znanje da je Mikenska gradnja inferiornija u odnosu na ovaj Ilirski
Grad. Moglo je biti samo obrnuto. Da Grci preuzmu znanja i utjecaj sa hercegovakog kra
(koji tada oigledno nije bio kr).
Nadalje, trebalo bi konano raskrstiti sa tom sloenicom Ilirska plemena. Plemenski nivo
organizovanja ne daje tako impozantne civilizacijske produkte kao to je kompleksni Grad.
Autori dobro opisuju kamene blokove, mada ne daju geoloku, mineroloku i sedimentnu
analizu. Ali i same dimenzije kamenih blokova (do 4 metra debljine!) upuuju na visok nivo
organizovanja koji se ne moe vezati za plemena. Zapravo, tek znatno dublje u prolost, u
doba s kraja zadnjeg ledenog doba (12 500 godina) postoje dokazi o razvijenim
civilizacijama koji bi bili u stanju dizati takve gradove.
Naalost, autori koji su se bavili fenomenom Grada, su se uglavnom fokusirali na zidine i
donekle, na unutranjost. Prvobitno, granice Grada su bile znatno vee. O tome svjedoe
kamene gromade, manje i vee, u iroj okolini. Ali, da bi se predoile dimenzije Grada
moramo drugaije pristupiti njegovom prouavanju.
Prvo, takozvane zidine nisu imale odbrambenu svrhu. Zar bi se etiri metra debeli
kameni blokovi dovlaili na vrh brda za odbranu od drugih plemena? Za takve svrhe bi i
20 cm bilo sasvim dovoljno. Ne, ovi kameni blokovi su imali drugu svrhu.
Drugo, ivot u gradu i objekti kao trnica, rezidencijalne i javne zgrade nisu bile samo
unutar zidina. Oslobodimo se zablude da je ovdje rije o srednjevjekovnom gradu/utvrdi
i da su svi bili sklonjeni na sigurno u sluaju napada.
Prisjeam se drevnog grada u istonom Peruu, Ollantaytamba. Na vrh planine je dovueno
8 kamenih blokova od riolita (vulkanski kamen). Svaki je teak po 100 tona. Perfektno su
isklesani i prianjaju jedan uz drugi. Strukture takvog kamena nema 150 km unaokolo.
Uglavnom, te blokove su arheolozi prozvali nedovreni zid. Zato? Jer, moderni ovjek
svijet vidi limitiranim oima. Ne vidimo podzemna energetska strujanja i akre Planete;
zaboravili smo koja svojstva ima kamen u interakciji sa energetskim zraenjima. Vie i ne
znamo kakve nam beneficije nosi vii energetski nivo.
Civilizacije prethistorije su imale ta znanja. Originalni graditelji ovog hercegovakog
Grada su imali ta znanja. Ne udi da je odmah do zidina bila i kamena piramida. Domai
arheolozi su je nazvali hram i razruili je ne bi li nali blago u njoj. Blaga nije bilo,
kameni blokovi su zavrili u podnoju litice. Da su se rukovodili biogeometrijom znali bi da
se blago krije u obliku koje kameni blokovi formiraju (piramida), a ne u moguim
artefaktima koji su sakriveni u unutranjosti. Naravno, za pravilno shvatanje naih davnih
predaka trebaju drugaija, ira, manje limitirana znanja.
Znanja alternativne historije.
Tipina gradnja naprednih prethistorijskih civilizacija: nema dananjeg vezivnog materijala

(malter ili cement), blokovi su razliite veliine, vie je od etiri ugla (u sluaju zemljotresa
kameni blokovi se zakljuaju), raspored doprinosi maksimalnoj stabilnosti
Vietonska teina kamenih blokova otvara drevnu dilemu: ko i kako je vrio transport, a onda
ugradnju ovih megalitnih grdosija
Izvaljeni kameni blok iz leita pokazuje originalnu viemetarsku debljinu koja imponira
Tipian, perfektni fit, izmeu kamenih blokova. Pria je stara i neobjanjiva od strane zvanine
arheologije, kao i u sluaju egipatskih, meksikih ili peruanskih piramida: ni sjeivo noa se nije
moglo uvui meu blokove
U zagrljaju Grada, autor se osjeao sigurno kao meu duecima. Jo je ostalo netaknute
blagotvorne energije starog doba
Nekada su stotine metara ravnih, krunih i piramidalnih oblika imale ovaj blagotvorni teren
proaranim. Danas nam se seriraju teze koje su tipine za nau, nasilnu civilizaciju: govori se o
odbrambenim funkcijama, o ratovanju sa Delmatima, itd.
Uklesani kanal za kinicu identina slika sa kemnim blokovima prethistorijskih civilizacija

Perua, Egipta ili Meksika
Silazak niz Grad, litice koje vode prema dolini da li je nekada u podnoju bila voda (more,
jezero povezano sa Jadranom?)
Gdje poinju kameni blokovi, a gdje zavrava brdo? Stotine metara drevnih masonskih umijea
govore da su granice Grada bile daleko vee od onih kojima barata slubena arheologija
I, jo jedamput, o obliku kamenih blokova. Planski pristup prethistorijskog arhitekte i majstorstvo

ugradnje vidljivi su i danas nakon vie od 10 000 godina; blokovi su koso i romboino odrezani
kako bi struktura bila to kompaktnija
Uz ovakav stil gradnje, logino bi bilo oekivati ostale karakteristike civilizacije koja je
uivala plodove ovih kamenih monumenata. (Poreenje je na osnovu moga iskustva sa
originalnom civilizacijom koja je gradila Maccu Pichu u Peruu.)
A to znai:
superiorni graditelji su bili malobrojni (!)

Grad im nije sluio za stanovanje ve za energetsko napajanje (!)
bili su preteno spiritualna bia
objekti im nisu imali krovne konstrukcije radi nesmetanog prijema Suneve
energije
Zvuci neobino? Nesumnjivo.

Ali, koliko su obini kameni blokovi Balbeka (Liban) od 1200 tona koji su preneseni na
vrh brda (mi naravno, nemamo ni priblino monu tehnologiju za takav poduhvat)? Ili,
pominjani Ollantaytambo u Peruu? Ili 400 tona asuanskog granitnog bloka u maloj
prostoriji u sreditu Keopsove piramide?
Doi e vrijeme kada e nauka o prolim vremenima (arheologija, historija civilizacija,
antropologija) uhvatiti korak sa istinom. To vrijeme je tek pred nama. I tek tada e se
saznati puna istina o ovom hercegovakom Gradu.
A do tada u, ovo sveto mjesto, zemaljski hram civilizacije koje vie nema, jednostavno
zvati Grad.
5.2. Asseria
Da li se nivo razvijenosti zemlje odreuje i prema njenom odnosu prema nacionalnom

arheolokom blagu?
Vozim se tek otvorenim auto putem Split-Zagreb. Proletio sam relaciju od Splita skoro do
Zadra za manje od jedan sat. Izlazim u Benkovcu, prolazim kroz miran gradi smjeten 37
km od mora. Uski, prvo asfaltirani, a zatim neasfaltirani put prema Podgrau me vode
blie najznaajnijem Gradu Dalmacije starih vremena.
Novi auto put Split Zagreb omoguava bri prilaz Dalmatinskoj zagori i Asseriji,
najznaajnijem arheolokom spomeniku Hrvatske
Sa vrha Kozlovca se prua sveobuhvatan pogled prema plodnim Ravnim kotarima. Javljaju
mi se prve asocijacije sa lokacijom hercegovakog Ilirskog Grada:
u regionu sam etrdesetak kilometara od Jadrana;

podruje je okrueno jezerima (Vransko jezero, Novigradsko more, Prokljansko
jezero), odnosno Deransko jezero, Hutovo blato i proirenja Trebinjice u blizini
hercegovakog Grada;
oba Grada su smjetena na vrhu brda;
oba Grada gledaju na plodne doline (Ravni Kotari, odnosno Vidovo polje);
do Gradova vas prate krevita podruja, a onda, najedamput, Grad zadominira
potpuno ravnim plodnim dolinama; da li je granica Jadranskog mora bila pomjerena
40-ak kilometara dublje u kopno u doba kada su Gradovi nastajali?
Do Asserije me prati krevita Dalmatinska zagora da bi najedamput prela u plodnu dolinu

Ravnih kotara
Da li bi trebalo da me udi da u Benkovcu nema nijednog natpisa koji upozorava na
prisutnost Asserije? Ili, injenicu da od stotinjak ljudi s kojima sam priao niko nije uo da
grad pod tim imenom postoji u Hrvatskoj?
ega vrelog avgustovskog dana mi je jedino drutvo na putu ka ostacima grada Asserije.
Pranjavo proirenje na putu koristim kao parking.
Upuujem prvi pogled sa ceste:
Prvi susret sa rekonstruisanim zidovima Asserije koliko vjerno je kopiran originalni Grad?
Petnaestak redova rekonstruisanih kamenih blokova ne ostavljaju posebno jak utisak na

mene. Samo jedan red kamenih blokova (u sredini rekonstruisanog zida) koji ima
originalne dimenzije; ostali su manji, tanji, kao da je rije o modernom objektu na
Dalmatinskoj obali.
Naravno, zdanje originalnih graditelja se izgubilo u vremenu; nove civilizacije su
dograivale, ruile i ponovo gradile po svojim kriterijumima.
Ili, kako Zadarska upanija zvanino tvrdi:
U Asseriji, blizu Podgraa, 6 km istono od Benkovca, su ostaci gradskog naselja
gotovo kilometar dugi. Asseria je osnovana davno prije nego su Rimljani kroili na ovo tle.
To je bilo mono sredite Liburnijskog plemena, ije su se teritorije protezale du istone
Jadranske obale. Kada su Rimljani kasnije okupirali ova podruja, Asseria je postala
gradski centar sa Upravljakim savjetom. Grad je bio naseljen od Bronzanog doba sve do
kasnog Rimskog perioda vremenski period od jednog milenijuma
Uspon Asserije kao grada se odvijao tokom prvog i drugog stoljea nae ere, kada je
predstavljala jedno od glavnih sredita Liburnijskog plemena. Najstariji ostaci Asserije
dosada pronaeni su datirani u period petog stoljea prije nove ere, i prikazuju grad sa
zidovima visokim 7 metara, a debelim 3.2 metra. Ti zidovi su bili dio vojnog pojasa koji je
titio bogati kulturni ivot na obali od invazije Barbara iz unutranjosti. Asseria je imala
gradski centar, vodovodni system, javna kupatila i nekropolju sa cilindrinim nadgrobnim
spomenicima (cipus). Najpoznatiji Rimski monument je trijumfalna kapija, jedan od
sedam ulaza u Grad, izgraen 113. godine u ast rimskog imperatora Trajana.
Arheoloka iskopavanja Asserije otkrivaju nove fascinantne nivoe u dubini. Keramika iz
grkog perioda je prethodila Rimskom naselju, a jo prije njih su ostaci Liburnijske ere
Mnotvo informacija koje u morati filtrirati u svijetlu svoje posjete Asseriji tog vrelog
podneva.
Krenimo u sridu. Plemena nisu podigli monumentalni grad Asseriju!
Pogledajmo originalne kamene blokove.
Originalni kameni blokovi zidova Asserije koje, oigledno, nisu gradila plemena pa ni Ilirska
(Liburnijska plemena)
Zapravo, zvanian bilten upanije, otkriva nedosljednost. Kau da je Grad bio u naponu
razvoja u prvom stoljeu nove ere; nekoliko reenica kasnije, tvrde da su najstariji
pronaeni kameni blokovi visoki 7 metara, a debeli preko tri metra. Ne govori li to,
zapravo, da su originalni graditelji bili ti pod kojima je grad cvjetao?
Naravno, tvrditi da plemenski nivo organizovanja moe planski izgraditi Grad
monumentalnih dimenzija i neophodnih urbanih karakteristika je naivno. Za originalne
graditelje moramo ii u prolost i ruiti teoriju o evolutivnom razvoju civilizacija.
Autor prouava originalne kamene blokove visoko razvijene civilizacije koja je izgradila Grad u
prethistorijskim vremenima
Dodir sa rekonstruisanim zidom i susret sa prihvatljivom kopijom originalne gradnje
Asserija je danas mjeavina ostataka pra-Ilirskih graditelja, grkih i rimskih

arhitektonskih stilova. Tu, na kamenim gomilima, vidim lijepo oblikovani rimski kamen
Ostaci rimskih kamenih ploa u Asseriji

zatim nadgrobne spomenike
Rimski nadgrobni spomenici (cipusi) napola vire ispod zidina Asserije

ili kamene bunare
Kameni bunar iz Rimskog perioda Asserije
Svakako, potpuna rekonstrukcija jedne od gradskih kapija iz Rimskog perioda takoe

privlai panju
Rekonstruisana gradska vrata Asserije iz Rimskog perioda
Ova kapija na suprotnoj strani ima imitaciju originalne gradnje, tako da se posjetilac osjea
malo konfuzno
Prednja strana Rimske gradske kapije je imitacija originalne pra-Ilirske gradnje

Interesanta historijska referenca za zbivanja na ovim podrujima je obimna Istorija
srpskog naroda Vladimira orovia prema kojoj:
Mona Rimska Imperija, koja je jo 229. godine pre Hrista poela svoja osvajanja
Ilirika i koja je ve od cara Avgusta gospodar Balkanskog Poluostrva, ostavila je ovde
duboke tragove svoje dravne kulture Novac u naim krajevima bio je ponajvie grcki:
drahme i hemidrahme. Ilirski kraljevi kuju novce s grkim natpisima
Ops. Da li nam orovi ovdje nudi objanjenje za Daorson? Ilirski kraljevi kuju novce s
grkim natpisima. Nakon hiljada godina postojanja monog hercegovakog Grada,
potomci pra-Ilira su u deklinaciji svoga razvoja. Nadire Grka kultura i vojska. Zadnji
Ilirski kralj kuje novce sa nazivom daorson Dvije i po hiljade godina kasnije, arheolozi
socijalistike Jugoslavije pronalaze novie s tim nazivom i, ne znajui za bolje, itavu
kulturu (Ilirsko pleme) nazivaju tim imenom ukljuujui i Grad (Daorson)
Pogledajmo ta jos interesantno nudi orovi:
itava obala Jadranskog Primorja bee gusto zasijana manjim i veim kolonijama i
gradovima, od kojih su mnogi, iako nastali pre Rimljana, dobili postepeno latinski karakter.
Meu njima su i Senia (Sinj), Enona (Nin), Jadera (Zadar), Tragurijum (Trogir), Narona
(Metkovi), Oneum (Omis). U unutranjosti, na reci Krki, razvio se glavni grad Liburnije
Skardona (Skradin), Aserija (Podgrae kod Benkovca), Nedinum (Nadin), Burnum,
Varvaria
Naalost, orovi nema informacija o ureenju Ilirskih gradova i teritorija. To ne udi s
obzirom da nema pisanih tragova o tom periodu. Jedino to nam se stoga nudi su
latinizirana imena nekadanjih monumentalnih gradova koji su bili naseljeni i hiljade
godina nakon njihove gradnje.
Vratimo se Asseriji i pokuajmo donekle kompletirati sliku o veliini Grada. Moj obilazak
Asserije trajao je znatno due nego to sam oekivao. Nakon niza rekonstruisanih zidova,
manje ili vie uspjeno, hodajui vrhom zaravni uoavam da tragovi gradskih zidina
neprekinuto traju. Dva, tri, etiri reda visoki, kako gdje, kamen propada, ali dimenzije
megalitnih blokova nepogreivo govore o visokoj civilizaciji koja ih je obradila i ovdje
postavila.
Spoj starog i novog u Asseriji originalni kameni blokovi se susreu sa rekonstruisanim

Zidovi zarasli u gusto bunje mi ponegdje ne dozvoljavaju prilaz
Zidovi Asserije su djelomino sauvani, ali i sakriveni u gustom rastinju
Opet, na pojedinanim dijelovima mi se ukae desetak ili vie metara sauvanih zidova u
svoj njihovoj ljepoti
Sauvane sekcije megalitskih zidova Asserije
Ponegdje, pak, prilaz mi je dovoljan da mogu izbliza osmotriti vezu meu kamenim
blokovima. Naravno, originalno nije bilo vezivnog meterijala. Strukturno, kameni blokovi
su svojom iznimnom debljinom i duinom, odravali posebno vrstu vezu. Vezu koja, evo i
nakon toliko hiljada godina, pokazuje svoju graevinsku superiornost.
Prilaz zidovima sa padinske strane je ponegdje mogu i dozvoljava da se proui superiorna veza
izmeu kamenih blokova prolosti
Gotovo kilometar je trajao obilazak jedne padinske strane Asserije. S obzirom na visinu
zidova (7-10 metara), teinu kamenih blokova (500 5000 kg), dimenzije kamenih blokova
(1-4 metra dugaki, 0,5 1 metra visoki, 1-2 metra debeli) te ukupnu duinu zidova (oko 2.5
km), moe se izraunati priblina teina obraenih i ugraenih kamenih blokova.
Rije je o preko dvadeset hiljada tona!
Ovo je brojka koja pokriva samo jedan red vanjskih zidova. Tu nisam uraunao kamene
graevine unutar zidina. A tu je ponovo rije o majstorstvu drevnih masona.
Usamljeni, lijepo uglaani kameni blokovi, svjedoe o rafiniranom masonskom znanju orignalnih
graditelja Asserije
Hodajui vanjskom stranom zidova Asserije nailazim na kamene gomile koje vode prema
dnu litica. Tone raspadnutog kamena ija se prvobitna uloga u graevinskim oblicima
nikad nee saznati
Tone rasutih kamenih blokova koji su izgubili svoj pravilni oblik, nepovratno se survao prema
dnu kanjona
Unutar zidina su manje i vise uzdignuta podruja. Ponegdje je iskopavanje zapoelo. Svuda
su kamene gomile. Koliko je razliitih struktura vrijeme razorilo?
Unutar zidina su neiskopani ostaci drevnih kamenih objekata; od njih je uglavnom ostao
raspadnuti kamen ija je rekonstrukcija gotovo nemoguca
Pogled mi leti na suprotnu stranu. Preko puta je brdo sline visine i oblika. Polukruno, sa
zaravni na vrhu. Dijeli ih kanal, udolina. Malo paljivije sam se zagledao u to brdo. Bilo
bi oekivati nepravilne redove kamena i bunja. Meutim, paljiv pogled odaje frapantnu
injenicu: nasuprot meni je produetak grada Asserije. bunje pokuava zamaskirati
dodatne zidine, ali bezuspjeno.
Oigledno da u morati revidirati procjenu o teini kamenih blokova koji su bili ugraeni u
Asseriji. Vjerovatno je rije o fantastinih pedeset hiljada tona!
Brdo nasuprot Asseriji je Asseria, takoe. Pravilni redovi stotine metara kamenih zidova, davno
oronulih, upozorava da su stvarne dimenzije Asserije monumentalne
Zastajem. Sjedam na sivi kamen. Slike dolaze same od sebe. Ovaj veliki Grad je bio na
samoj morskoj obali. I, kao niz drugih na obali Jadrana, nastao je u doba neposredno
nakon kraja ledenog doba. Poto nemam analiza oblinjeg terena ne mogu da ire
elaboriram, zato samo ostajem na ovoj ideji.
Ali, pogledam li na plodnu dolinu ispod mene, lako mogu zamisliti plavu umjesto smee
boje.
Plodna dolina ispod Asserije da li je bila prekrivena morem neposredno nakon otapanja leda s
kraja zadnjeg ledenog doba?
Nastavljam obilazak Asserije. Druga strana brda je manje pristupana i opasana je icom.
Na sredini uzvisine je mala crkvica sa grobljem. Tipino. Groblja su podizana na mjestima
ranijih, a ova na mjestima jo starijih. Slojevi koji pripadaju kulturama koje slijede jedna
za drugom. Opomena o naoj fizikoj prolaznosti.
U sredini gradskih zidina Asserije danas je crkvica sa malim grobljem. Koliko je slojeva razliitih
kultura jedna ispod druge?
Zavravam krug. Ponovo sam kod glavnog gradilita gdje traju restauracije. Zidine preda
mnom izgledaju kompaktno i bude pozitivan osjeaj u meni. Valjda su arheolozi bili blizu
originalnoj arhitekturi.
Rekonstruisana/obnovljena sekcija Asserije osjeaj kompaktne gradnje i ininjerskog pristupa
Ljetna vruina napokon preuzima primat nad mojom opijenou starinom. Zadnji,
zadovoljni pogled prema zidinama ovog vrijednog, najznaajnijeg grada Dalmatinske
zagore i eka me put natrag neasfaltiranim putem.
Posljednji pogled na zidove Asserije i odlazak na pranjavi put
Vratio sam se u grad Benkovac. I tamo sam, napokon, vidio jedini natpis za Asseriju. Rije
je bila o lokalnom hotelu.
Jedini pomen vrijednog arheolokog nalazita je u imenu lokalnog hotela Asseria
5.3. Varvaria
Moja slijedea arheoloka stanica bie Varvarija, na polovini puta izmeu Zadra i ibenika,
ponovo 40-ak kilometara od Jadranskog mora.
Putem razmiljam o nedoumicama koje su morile historiare kada su pokuali dokuiti to
se zbivalo na naim prostorima u pred-Rimsko doba. Rimljani su ostavljali pisanog traga,
ali prije njih postoje samo nagaanja.
Ili, kako to je to zapisano u kronikama (Slobodna Dalmacija, 08/2005) o Zadarskoj
upaniji:
Prastanovnici Zadarske upanije kao i cijele Dalmacije naseljavaju ravnice. Jedna
neolitska kultura (otkriveni vani neolitski dokazi) na Jadranu nosi naziv po
ravnokotarskom selu Smiliu. Dolaskom Indoevropljana (Iliri i Prediliri) poetkom II
tisuljea iezava staro stanovnitvo i njegova kultura. Doseljenici sa sjeveroistoka
Indoevropljani ili Arijevci, kako ih znanost naziva, i njihovo podrijetlo je jedan od

najsloenijih problema koji povijest nastoji razjasniti
Sreom, antropoloka genetika ini dosta na razjanjenju ovog problema. Iliri i Prediliri
su starosjedioci na ovom terenu i njihov dolazak u ove krajeve see u period od prije 25 000
godina. Mnogo kasnije e zbilja doi doseljenici Ukrajinsko-Zakavkaske grupe naroda
(nakon kraja ledenog doba), Meutim, i njihov dolazak je uslijedio znatno prije nego sto to
naa nauka misli.
Posluajmo dalje:
Ovi stepski ratnici dolaze iz dananje Rusije te podruja od Urala do Kavkaza. Jau na
konjima i sobom donose metal, bakar i bronzu i pokoravaju staro neolitiko sjedilako
stanovnitvo. Oni podiu utvrena naselja na uzvisinama. To su one uvene i nama dobro
poznate gradine. Uz gradine nalaze se i grobne gomile koji svjedoe o kultu umrlih. Oni se
ukapaju u fetalnom poloaju okrenuti prema suncu
Iliri stvaraju svoja naselja i to na uzvisinama i opasuju ih debelim suhozidima po
vrhovima naih brda. Prostor Zadarske upanije naseljavaju Liburni i Japodi. Liburni
jedno vrijeme gospodare cijelim sjevernim Jadranom, a najvanija naselja su im bila Enona
(Nin) i Jader (Zadar). Na uzvisinama su bili Nedinum (Nadin), Asseria (Podgrae),
Varvaria (Bribir), Corinium (Karin). Iza Velebita prostor dananje Like naseljavaju
Japodi.
Bitna razlika u mom pogledu na historijat Jadranskih prostora je u tome da su pra-Iliri bili
starosjedioci koji su tu podizali svoje monumentalne graevine tokom i netom poslije kraja
ledenog doba. Godine nakon toga su period deklinacije. Iliri su ivjeli u gradovima koji su
vremenom postali oronuli. Dolaskom migranata sa sjeveroistoka gradovi dobijaju
odbrambeni karakter sve do dolaska antikih Grka i Rimljana koji konano pokoravaju
potomke Ilira.
Put ka Varvariji asocira na dolazak Rimljana prije dvije hiljade godina. Na prilaznim
putevima svjedoanstva skoro zavrsenog ratnog sukoba (Domovinskog rata iz 1990-ih).
Na malom raskru bradata, prerano ostarjela prilika sjedi ispred zapaljene zgrade golih
zidova koja je nekad bila kafana. Vrijeme je stalo i ivi se u prolosti. Desetinama
kilometara unaokolo jo neobnovljene kue koje je prekrio neki nestvarni mir; znakova
ivota gotovo da i nema. Ali, vegetacija je bujna, vinogradi i poljoprivredne kulture
uspijevaju na plodnoj ravnici.
Kako su Rimljani osvajali poznati svijet diljem Mediterana, sve narode koji su im se
suprotstavljali zvali su varvarima. Samo su oni bili ne-varvari. Dolazak u Dalmatinsku
zagoru i sukob sa potomcima Ilira bio je prilika da Rimljani upotrijebe svoj izraz varvari
jo jednom. Tako, barem, eto imamo dokaz da je razvijena kultura bila u ovim krajevima
prije nove ere.
Pogled na plodnu dolinu ispod Varvarije
Iz Bribirskih mostina starica me upuuje prema ruevinama Varvarije. Prvo me pozvala na

kafu, a zatim ispratila rijeima da pozdravim zaposlene koji rade na restauraciji s kojima
je provela 16 godina.
Prolazim kroz selo Bribir u podnoju uzvisine. Avetinjski je tiho.
Pogled na brdo na ijem je vrhu Varvarija
Prvi susret sa zidinama donosi rekonstrukciju koja je mjeavina stilova.
Prvi susret sa rekonstruisanim zidovima Varvarije
Kraj zida ima niz ugaonih kamenih blokova koji su dosta vjeto ugraeni u rekonstrukciju i
povezani malterom. I mada to ne odgovara gradnji originalnih masona, ipak upozorava na
njihovu vjetinu.
Ugaoni kamen drevnih masona je vidljiv na ovoj zidnoj rekonstrukciji
Jedna sekcija potpuno vjerno odslikava originalnu gradnju i tu se najdue zadravam.
Podsjeanje na originalne graditelje je vidljivo na ovoj sekciji zida Varvarije

teta to je ovaj segment nae historije toliko dugo zanemarivan. Individualna muzejska
istraivanja nisu doprla do javnosti. Sigurno je da bi vea ulaganja dovela do znaajnijih
otkria koja bi dokazala definitivnu vrijednost ovih dalmatinskih gradova u evropskoj
historiji.
Zidovi Varvarije su bliski onima u Asseriji, koji opet pripadaju istom stilu kao i hercegovaki
Grad ovaj dio historije Jadranskog bazena zasluuje organizovani dravni interes i skrb koji bi
dokazao vrijednost ovog dijela Evrope na arheolokoj mapi
Ulazim meu zidove Varvarije; u trenutku se prisjetim rijei starice koja me uputila u
ovom smjeru:Varvarija je sedam puta gorila i sedam puta obnavljana.
Preda mnom su tragovi pregradnih zidova. Nema velikih blokova; drugi je, kasniji stil
gradnje.
Pregradni zidovi unutar zidina Varvarije kameni blokovi su manji, pripadaju kasnijoj gradnji
Na travnatom terenu ostaci betonskih ploa sa kamenim reljefima. Oigledno, ostaci

rimskih vremena.
Betonska ploa sa kamenim mozaikom krasila je podove prostorija Varvarije u Rimskim

vremenima
Nekoliko razliitih vrsta dizajna otkrivaju profinjenost nekadanjih rimskih graditelja koji
su se ukotvili unutar ovog Grada.
Razliit dizajn otkriva prefinjenost nekadanjih stanovnika Varvarije prije 2 000 godina
ibenska upanija s pravom govori o Varvariji (odnosno Bribiru) kao najznaajnijem
arheolokom lokalitetu na ibenskom podruju. I, u nastavku tvrde da su najstariji
tragovi ivota otkriveni u polju nedaleko od rjeice Bribirice, gdje su naeni ostaci naselja
iz mlaeg kamenog doba. Najznaajniji arheoloki spomenici nalaze se na Glavici iznad
sela, koja je bila naseljena najkasnije poetkom 1. tisuljea prije nove ere. Do dolaska
Rimljana ovo naselje je ivjelo kao utvrena Liburnska gradina, a ve u 1. stoljeu nove ere
opasana je jakim zidanim bedemima i stie status municipija, a naziva se Municipium
Varvariae
Eto, sad se autorstvo monumentalnim zidovima pogreno pripisuje Rimljanima
Na travi Varvarije lee pojedinani, zaboravljeni kameni blokovi originalnih graditelja
Na temeljne, megalitne blokove Varvarije, nadograivali su civilizacije koje su dolazile kasnije
Ulazna gradska kapija Varvarije iz Rimskih vremena
Kameni blok sa usjeenim kanalom koji pripada originalnim graditeljima Varvarije
Precizno obraen originalni kameni blok grada Varvarije koji pokazuje da je neki mehanizam
(kapija?) bio ugraen u njegovo leite
Precizno obraeni otvor u megalitnom bloku Varvarije upuuje na visok tehnoloki nivo
originalnih graditelja
Zavravam obilazak Bribirske Glavice. Procjena je da 80% Glavice jo nije arheoloki

obraeno. Predstoji jo nekoliko decenija (ako se nastavi ovim tempom) otkopavanja da bi
se onaj povrinski nivo pokazao pred oima. Jo je interesantniji dio u kojem bi se
otkopavanja fokusirala na najdonje (najstarije) slojeve koje bi nas vratile u dane osnivanja
ovog grada/hrama pra-Ilira.
S nadom da e se to jednom i desiti, a ovaj otkopani dio pravilno zatititi naputam
Varvariju.
U nastavku putovanja prolazim cestom pored Ivoevaca
Dublje u Dalmatinskoj zagori, na cesti prema Kninu, prolazi se selo Ivoevci
i, pored puta, u drevnom Burnumu, se ukau ostaci izvanrednog graevinskog poduhvata:

akvadukta, sjajne kapije?
Elegantni luk iz Rimskog perioda pokazuje posebnu zainteresovanost niza civilizacija za ovaj
teritorij od najstarijih vremena
I dok zavravam putovanje izmeu rijeka Zrmanje i Krke, ona trea rijeka koja se uljeva u
Jadran, malo junija (Cetina) predmetom je panje arheolokih eksperata. Naime, Cetinsko
polje (ponovo 40-ak kilometara od Jadrana) je prema preliminarnim istraivanjima mjesto
nedirnute, ali izvanredno vrijedne arheoloke lokacije u Evropi.
Prema engleskom arheologu dr. Gaffney-u sa Univerziteta u Birminghamu (prema
Globusu, 22.07.2005.) Cetinsko polje je najfascinantnije mjesto na kojem sam radio.
To je najvanije arheoloko nalazite u Evropi. To je otkrie koje se arheologu dogaa samo
jednom u ivotu Poetna istraivanja otkrila su nevjerovatne ostatke koji datiraju est
tisua godina prije nove ere, a dokazi kasnog neolita i ranog bronanog doba, bezbroj
metalnih i kamenih predmeta vidljivi su u rijeci s obale.
Dr. David Smith, profesor predarheologije s Birminghamskog univerziteta procjenjuje da
dolina Cetine sadri sjeanja koja pokrivaju deset hiljada godina ovjekova postojanja
u Dalmaciji i na Balkanu.
Zato li me te izjave ne iznenauju?
Prilog 1: U POTRAZI ZA ALKAMA (Autor Priloga: Jovo Jovanovi)

Pokusat u da napiem sve to znam o lokalitetima gdje bi trebale da se nalaze halke ili gdje
su se po kazivanju oevidaca nalazile i da dam svoje miljenje o ovom fenomenu.
TRAVNIKI KRAJ
STIJENA NA KOZICI, JEDNOM OD VRHOVA VLAIA

Prema informaciji da na Kozici postoje halke, uspio sam u oktobru 2002. godine da
organizujem ekspediciju i obezbjedim vodia. Popeli smo se, ali halki nije bilo na navedenoj
lokaciji. Na mjestu gdje su navodno bile halke postoji neto kao velika kamena halka,
promjera oko 4 m.
Stoji horizontalno. Do polovice prenika je urasla u stijenu, a druga polovica je izboena
kao konzola iznad ambisa. To, ustvari, izgleda kao horizontalno postavljen kameni prsten
urastao u stijenu. Mislim da se radi o prirodnom fenomenu, koji narod naziva prerast.
Vodi je uporno tvrdio da je na tom kamenom prstenu bilo nekoliko halki raznih dimenzija,
ali da su poskidane tokom vremena. Rekao je da su zadnju halku velikih dimenzija odnijela
dva ovjeka iz Visokog, nosei je izmeu sebe na grani. Nisam mu potpuno povjerovao.
Jedan od ljudi koji se penjao sa mnom na Kozicu ispriao mi je ove godine da je njegova
radna kolegica bila na Kozici 1970-tih godina i vidjela je jednu veliku halku koja je visila na
tom kamenom prstenu. udila se da je vie nema.
RATNI PUT I STIJENA IZNAD TRAVNIKA

Od roaka moje supruge doao sam do informacije da je poslije rata proao ratnim putem
koji vodi kroz veliki procjep izmeu stijena do sela Bukovica na Vlaiu i na tom putu,
izmeu Travnika i katolike kapele, na jednoj stijeni odmah iznad staze, vidio je veliku
halku kroz koju bi mogla istovremeno proi dva ovjeka. Otiao sam do sela Bukovica sa
namjerom da se spustim do halke. U selu me jedan ovjek, dobro poznat mjetanima koji su
ili samnom, ubjedio da odem na drugu lokaciju na jednu stijenu koja se uzdie vertikalno
oko hiljadu metara iznad Travnika i dao nam tanu lokaciju gdje se nalazi halka u stijeni.
Sve smo pregledali, ali halku nismo nali, to ne znai da je nema, jer je vegetacija na tom
podruju izrazito gusta.
Vie nisam imao snage da se sputam na ratni put, ali sam mu se dovoljno pribliio da sam
mogao sa dalekozorom pregledati dionicu gdje je trebalo da se nalazi. Nisam je vidio, ali
sam primjetio, odmah iznad ratnog puta, crni jasno vidljiv okrugao otisak na stijeni
impozantnih dimenzija. Pretpostavljam da je tu bila halka, ali kako tim putem i poslije rata
ljudi esto prolaze, vjerovatno je neko skinuo i odnio.
Travniani su mi tvrdili da se jedna halka, takoe, nalazi iznad glavne ceste na ulazu u
Travnik, gledajui od Sarajeva. Bio sam pod tom stijenom, ali je ona tako obilato obrasla
vegetacijom da je nemogue bilo ta vidjeti.
DOLINA RIJEKE BILE

Fra Branko, franjevac iz samostana Gua Gora, priao mi je da su se na stijeni u Han Biloj
1937. godine, kada je on tamo bio, nalazile halke. Otiao sam tamo i naao u stijeni samo
kvadratno uklesane udubine dimenzija cca 60x40x25 cm. Niko od mjetana nije se sjeao
halki. Stijena je podlokana vodom, odnosno izgleda kao da je erodirala od udara talasa.
Da li je ova stijena u blizni rijeke Bile nekad imale halke za koje su se vezali brodovi?
U selu Zukii, koje se nalazi na padini iznad suprotne obale rijeke Bile, ispod impozantne
gradine, mjetani su mi tvrdili da je nekada dolina rijeke Bile bila veliko jezero. To je
mogue, jer i danas prilikom jaih kia dolina poplavi i izuzetno jake bujice naprave
havarije. Oito da planina Vlai predstavlja veliku akumulaciju vodene mase.
Prilikom duih vlanih klimatskih promjena /duih kinih perioda/ mogue da su se tu
nalazile velike vodene mase na povrini. O ovome govore i neki toponimi. Na pobru
Vlaia, visoko iznad doline, na kosoj padini, postoji selo koje se zove Jezerce. Po predanju,
nekad davno, selo je lealo na vodi.
U rijeku Bilu ulijeva se rijeka Jasenica koja svojim tokom protie kroz vrlo ivopisan i uzan
kanjon. Oko 2 km od ua u rijeku Bilu nalaze se, na vrhu kanjona, dva sela, Skomorje i
Zagrae. Kad se upita mjetane iz tih sela zato se sela tako zovu oni odgovaraju, kao
najnormalnije, da Skomorje znai Usko morje, a Zagrae znai da je tu more bilo
zagraeno. Vrlo je interesantno da se na suprotnoj obali uzdie kupasto kameno brdo /
uope nije iskljueno da je djelimino ljudska tvorevina/. Jo poslije drugog svjetskog rata
na vrhu se nalazilo utvrenje ili neko svetilite, o emu je pisao i uro Basler. Naalost, od
te graevine danas nije ostalo nita, osim kamenih stepenica, uklesanih u monolitnu stijenu,
ali ne od podnoja ve od polovice visine.
HALKE KOD SELA GLUHE BUKOVICE

Saznao sam da kod sela Gluha Bukovica, u gornjem toku rijeke Bile, nalazi se halka na
stijeni, promjera oko 30 cm. Jedan mjetanin je voljan da me odvede i pokaze.
KAKANJSKI KRAJ
Tragom informacije iz Zlokua otisli smo Ahmed Bosni, Neven Kazazovi i ja u selo
Skenderovii, koje se nalazi izmedju Kaknja i sela Zlokua. Odatle nas je vodi odveo do
gradine na vrhu brda iznad navedenog sela, od koje, naalost, nije ostalo nita osim neto
kamene podloge u nivou terena. Oito se radi o kulturnom sloju, jer sam u blizini naao
nekoliko dobro uraenih kamenih artefakata. Pored gradine u umi nalazi se velika
nekropola steaka. Po ovome je vidljivo da je taj kraj naseljen od davnina. U neposrednoj
blizini nalazi se vertikalna stijena, koja se uzdie nekoliko stotina metara iznad Kaknja.
Vodi nam je rekao da se na stijeni, na maloj zaravni, nalazi eljezna tanga sa kukom ili
halkom /mjeao je ta dva pojma/ i sa nekom eljeznom kuglom. A pored tange da se nalazi
i nekoliko kamenih kugli, kao i jedna potpuno okrugla rupa velike dubine, koja izgleda kao
da su je pravili ljudi. Jo je rekao da postoji staza sa stijene do ove tange, ali je suvie
riskantno za ljude iz grada da se tuda spuste. Dogovorili smo se da odemo uskoro na taj
lokalitet idui odozdo, odakle je pristup laki.
VISOKI KRAJ
U Osloboenju od 16.08.2003. godine izaao je lanak o halkama kod Visokog. lanak je
prilino nejasan. Spominju se dva sela, Laice i Jezero, zatim Jezerska uma, stijena iz
koje je iz ko zna kojih razloga iupano neto poput metalnih halki. Dalje pie knjige
kau da je bilo laa od topolovog drveta, dugakih i po est metara, a irokih oko metar.
Pokretale su se pomou dugakih motki, zvanih srg ili srk. Zatim se nastavlja u lanku da
ljudi koji su znali vie detalja su pomrli ili izginuli za vrijeme zadnjeg rata.
O ovome bi trebalo razgovarati sa ljudima koji se bave istorijom visokog kraja.
ILIJAKI KRAJ
Dobio sam informaciju o halkama na stijeni u kanjonu rijeke Misoe kod srednjevjekovnog
grada Dubrovnika. Ovo podruje sam ispitao koliko je bilo u mojoj moi, ali nita nisam
naao. Vegetacija je na strmoj padini tako bujna da se nisam uspio probiti niti do starog
grada, iako sam mu doao na domak. Ukoliko na toj strmini postoje halke treba otii kad
opadne lie. Bojim se da su halke bile na strani kamenoloma, koji se nalazi ispred padine
kojom se dolazi do grada i da su naprosto odvaljene sa kamenom masom. Tamo sam bio
preko vikenda tako da u kamenolomu nije bilo nikoga izuzev uvara, koji o halkama nije
znao nita.
KRAJ IZMEU VITEZA I ZENICE

Tragom informacije otiao sam sa dva vodia u selo Laice, koje se po kazivanju tako zove,
jer je tu nekada bila luka, a brodovi su se vezivali za halke na stijeni iznad dananjeg sela.
Stijena je uistinu impozantna. Die se vertikalno iznad sela u visinu oko 200 metara.
Najinteresantnije je da je stijena veim dijelom koraljni greben. Mjetani sela Laice tvrde
da su halke na stijeni kamene, to je u odnosu na sve ostale predaje kuriozitet. Nas osmero
je pretraivalo stijenu, ali halke nismo uspjeli nai. Jedan od vodia, vrlo spretan, tvrdio je
da su halke tu negdje, ali da su pokrivene vegetacijom i nagovarao me da se bez opreme
sputamo niz vertikalnu stijenu sa vrha. Da sam mlai i lui kao to sam nekad bio,
vjerovatno bih pristao.
Taj isti vodi-mjetanin ispriao mi je jedno staro predanje, da su u ovom kraju bile etiri
luke: iznad sela Klope kod Zenice, iznad sela Gajci koje se nalazi povrh KP Doma Zenica,
iznad sela Laice i iznad sela Lokve koje se nalazi negdje povrh Busovae. I da se na sve
etiri lokacije nalaze halke kao ostaci tih luka.
KRAJ OKO BRKOG MAJEVICA
Jedna moja prijateljica bila je 70-tih godina nastavnik u Brkom. Njen kolega, profesor
geografije, zanimao se za neobine stvari i jednom im je u zbornici priao da je obiao Crne
peine na Majevici i na ulazu u jednu peinu naao veliki megalit sa halkama i da on misli
da je to ostatak neke prastare luke, kada je voda dopirala do te visine. Kolege su ga ismijale.
Da bi dokazao svoju tvrdnju poveo je sve nastavnike i uenike na izlet do Crnih peina.
Moja prijateljica sada ivi u Sarajevu i opisala mi je detaljno ta je vidjela.
Na ulazu u jednu od peina nalazio se veliki monolit sa halkama promjera oko 40 cm koje
su visile na konzolnim produecima usaenim u monolit tako vrsto da se nisu mogle
izvaditi niti pomaknuti. Odnosno, nosai halki su izlazili iz megalita bez ikakvog zazora. Na
nosaima su bile rupe, ali nije mogla ustanoviti kako su u njih usaene halke, jer su halke
inile jedan kompaktan krug bez poetka. Lako su se vrtile rukom. Bile su hrapave. Nije
mogla da ustanovi da li su tako uraene ili se radi o nekoj ornamentici ili moda ak o
nekim ideogramima. Bile su djelomino korodirane crnom korozijom ispod koje je
mjestimino probijao elini sjaj. Moglo bi se zakljuiti da se radi o nekoj izuzetno
kvalitetnoj elicnoj leguri. Halki je bilo nekoliko, nije se mogla sjetiti tano broja. Ispod
halki na megalitu, koji je leao horizontalno, i u koji su bile usaene halke ispod istih
nalazile su se duboke uljebine. Ona je pretpostavila da su od uadi koje su bile provuene
kroz halke.
Zidovi peine bili su puni okamenjenih koljki. Takoe, pod peine je bio pun koljki koje
nisu bile vezane za kamen i nisu bile fosilizirane. Profesor biologije, koji je bio prisutan,
rekao je da se radi o morskim koljkama i da takvih sigurno nema u Savi. Ovo govori o dva
vodena perioda potpuno odvojena velikim vremenskim razmakom.
Takoe, mi je priala da je njen suprug izronio iz Save jedan ogroman kraljenik, koji im je
dugo sluio kao sjedalica. On je po zanimanju veterinar i nosio ga je svom profesoru
anatomije da ga ispita. Nisu mogli ustanoviti o kojoj se ivotinji radi. Na alost, kraljenjak
je nestao tokom zadnjeg rata.
Priala mi je da su, takoe, vadili iz Save, pri niskom vodostaju, kojekakve dinovske kosti.
Ona je bila prisutna kad su izvadili rebra ogromnih dimenzija. Navodno, ni kraljenjak ni
ostale kosti nisu bile fosilizirane, to bi ukazivalo da nisu bile jako stare.
ivotinje takvih dimenzija sigurno nisu mogle da ive u Savi, kakvu mi danas poznajemo.
IZNAD PROKOKOG JEZERA

Lani sam bio u selu Has kod Novog Travnika. Jedan mjetanin mi je priao da u selu ive
dva umska radnika koji su radili na sjei ume na Vranici i da su na jednoj stijeni iznad
Prokokog jezera naili na halke i da bi bili voljni da me odvedu na tu lokaciju, to u
svakako u dogledno vrijeme uraditi.
ROGATICA
Nedavno sam bio sa dvojicom kolega na stijeni iznad Rogatice. Po prianju jednog od ove
dvojice na stijeni visokoj nekoliko stotina metara, iznad same Rogatice, nalazi se jedna vrlo
masivna halka na isto tako masivnoj stangi. Tvrdio je da je tu halku vidio 1980-tih godina
svojim oima. U Rogatici svi znaju za taj fenomen, ali mi, ipak, halku nismo nali.
I ova stijena je dobrim dijelom prekrivena vegetacijom.

Od mjetana u Rogatici uli smo za jo jednu stijenu na kojoj se nalazi, takoe, halka.
Mada je nadmorska visina odprilike ista kao u prethodnom sluaju radi se o manjoj stijeni
bez vegetacije i na njoj sigurno nema halki. Odakle, onda, tolike tvrdnje?
Prije dva mjeseca na toj stijeni su vojnici SFOR-a su izvodili alpinistike vjebe. Moda su
je skinuli i odnijeli kao suvenir.
PODRUJE PRENJA
Navodno, halke se nalaze i na podruju Pakline na Prenju.Traila ih je ekipa TV BiH. Ili
su prema nekim uputama, ali bez vodia i nisu ih nali.
Za drugu lokaciju uo sam u TV emisiji Pozitivna geografija 29.08.2003 godine. Tematika
emisije nisu bile halke, ali je pomenuto da se iznad rijeke Idbar, koja se kod elebia
ulijeva u Jablaniko jezero, na padinama Prenja nalaze halke i navodno da su ih vagali i da
je svaka teka po 12 kg. Otiao sam sa dva prijatelja i dolinom rijeke dopro do pod sam
Prenj. Tamo su nam umokradice pokazale brdo na kojem se halke nalaze, ali su nam rekli
da je brdo minirano i da se ne penjemo. Tu su se za vrijeme rata vodile estoke borbe pa bi
informacija mogla biti tana. Brdo je obraslo gustom umom i makijom, tako da se bez
vodia ne bi uspjelo. Padina brda je vrlo strma, ali ne toliko da se uz nju ne bi moglo popeti.
PLANINA VELE
Jo kad sam bio mlad jedan radni kolega mog oca mi je priao kako kod Nevesinja, iznad
sela Kljuna na Veleu, postoje ostaci morske luke sa halkama za vezivanje brodova i da ih
je on lino vidio 30-tih godina prolog stoljea.
Prije tri godine jedan moj poznanik mi je ispriao istu priu, s tim da se u ovom sluaju
radilo o informaciji iz druge ruke. Poznajem dva ovjeka iz Nevesinja, koji ive sada u
Sarajevu i voljni su da sa mnom odu do sela Kljune, kako bi se raspitali o ovome kod
starijih ljudi.
PODRUJE STOCA
Prijateljica moje supruge, koja je rodom iz Stoca, priala mi je da je esto kao
srednjokolka odlazila na brdo iznad Stoca, gdje ima neka zaravan na ijoj vertikalnoj
strani vise halke. U opisivanju lokacije bila je konfuzna tako da nisam mogao nikako
locirati mjesto.
Kad sam prvi put bio na Daorsonu kod Stoca pitao sam ovjeka koji ivi u zadnjoj kui sela
Oanii, gledajui prema Daorsonu, o tome. On mi je rekao da je informacija tana, ali da
je lokacija halki dosta daleko i da su se tamo vodile borbe izmeu sve tri vojske u zadnjem
ratu, te da je podruje sigurno minirano, odnosno nepristupano. Tada sam bio zaokupljen
Daorsonom tako da ga nisam pitao za tanu lokaciju. Kasnije, kad sam god odlazio na
Daorson kua je bila zatvorena.
U knjizi Povjest Bosne I Hercegovine, koju je izdao HKD Napredak, postoji podatak
iz grkog putopisa iz IV vjeka prije nove ere da se od trgovita Narone prua veliko jezero
sve do zemlje Autarijata / Autarijati su izlazili na Neretvu kod Konjica ! /. U jezeru se
nalazi otok od 120 stadija / 21,3 km /. U istom putopisu stoji da kroz tjesnac moe proi
galija troveslarka / trirema / ili teretni brod. Ti stari grki putnici mislili su da Neretva
istie iz navedenog jezera i svojim kratkim tokom ulijeva se u more.
Ako se jezerom moglo doi do teritorije Autarijata onda je tu teren morao biti mnogo nii
pa se, vremenom, usljed tektonskih poremeaja, podigao. Jedan ogranak tog jezera je,
sigurno, dopirao do Daorsona, jer je na novcu Daorsona bila utisnuta galija. Odnosno,
galija je bila njihov zatitni znak.
U Stocu postoji predanje da je itavo Stolako polje nekada bilo pokriveno vodom. uro
Basler, nekada vodei arheolog Zemaljskog muzeja u Sarajevu, pokazao je snimatelju RTV
BiH, inae mom prijatelju, dok su stajali na stijeni iznad Stolakog polja, kod megalitskog
zida Daorsona, da se dole u podnoju stijene nalaze ostaci luke Daorsona.
KRAJ OKO ULOGA

Jednu autobusnu stanicu ispred Uloga nalazi se, uz zaputeni makadamski put, selo Ljuii,
visoko iznad kanjona Neretve. Treba se sputati oko pola sata da bi se dolo do Neretve.
Kad se pree Neretva preko improviziranog viseeg mosta, ovjeka eka uspon iste duine i
strmine da bi se dolo u selo Nedavice. Sa te strane, uz sam rub kanjona, nalazi se neto to
se ne moe svrstati ni u stub ni u brdo. Za stub je preiroko, a za brdo preusko. Visoko je
oko 20 matara. Oko, rei emo, stuba vijuga vrlo strma pjeaka staza, prilino pogibeljna.
Tamo sam bio 70-tih godina. Domain, kod koga smo noili, priao nam je da na vrhu stuba
postoji halka. Da na strani Nedavica postoji ista takva i da su obale bile nekada vrlo davno
povezane lananim mostom, koji je bio uvren za te halke. To me je jako zainteresovalo,
ali drutvo je dolo iskljuivo na pecanje, tako da sam odluio da doem drugom prilikom i
to ispitam, ali to nisam uspio da ostvarim do danas.
SELO UDE KOD OLOVA
U ljeto 2004 godine, traei Bijelu stijenu, skrenuli smo ranije sa glavnog puta na put koji
vodi do Han Pijeska kanjonom rijeke Stupanice i doli u selo ude. Mjetani su nam rekli
da postoje halke u peini, u stijeni na suprotnoj strani rijeke, prije ulaska u selo. Ukoliko je
to tano, potpuno je nemogue prii tom lokalitetu. Moda bi mogla alpinistika ekipa, ali
ne odozdo nego sa vrha kanjona.
U samom selu mjetanin, koji je stupio u kontakt sa nama, pred nama je pitao jednu staru
enu / najstarijeg stanovnika sela / da li zna za neke halke u ovom kraju. Ona je, bez
oklijevanja, pokazala stijenu iznad sela i to na mjesto odakle je raslo neko grmlje. Zatim je
pokazala na stijenu na suprotnoj strani doline i rekla tamo se nalazi druga, nekada je tu
postojao most od lanaca preko doline.
Sa mnom je bio i vodi kroz Bijambarske peine, koji potsjea na Dejvi Kroketa, odnosno,
ovjek prirode. Obeao mi je da e sve to istraiti.
PLANINA BJELANICA
Kada sam prole godine bio iznad sela Umoljani na Bjelanici, s ciljem da vidim i po
mogunosti ispitam veliki tumulus na Zmajevoj stijeni, upitao sam vodia da li zna neto o
halkama u tom kraju. On se odmah okrenuo jugozapadno od stijene i pokazao rukom
preko visoravni na ogromnu stijenu, dugaku nekoliko kilometara, koja se uzdie
vertikalno u visinu par stotina metara i rekao da se tu nalaze halke, da to zna pouzdano, ali
da on tamo nije nikada bio. Na tako velikoj strmini i na tako velikoj povrini bilo bi ih
nemogue nai bez alpinistike ekipe i vodia koji sigurno zna gdje su.
PREVOJ KARAULA
Jedan moj prijatelj bio je 1980. godine na Bijeloj stijeni, na prevoju Karaula, pored puta
Sarajevo-Tuzla. Priao mi je da je vidio iz daljine na toj stijeni halke. Prole godine smo ili
ponovo zajedno, ali on nije bio u stanju, nakon vie od 20 godina, da nae put do stijene.
Ponovo sam pokuao u jesen otii sa prijateljima. Nali smo vodia, ali ovoga puta nismo
mogli da priemo stijeni od snjenih nanosa, jer je snijeg rano pao na toj visini.
PUT ZA VARE
Dobio sam informaciju da se halke nalaze na stijeni pored puta izmedju Breze i Varea,
prije odvojka puta za selo Titorice. Nisam provjeravao.
HALKE NA SIRIJSKIM PLANINAMA

Da halke ipak nisu uplja pria koja krui narodom ili neka vrsta privienja svjedoi TV
emisija National Geographic-a, koja je bila prikazana na izraelskoj televiziji, a koju je
gledao moj prijatelj. Emisija je trajala 45 minuta i prikazivala je gatove / mola / sa halkama
za vezivanje brodova na sirijskim planinama. Emisija se zvala Gatovi na planinama.
Prema onome to mi je ispriao na sirijskim planinama ima dosta zaravnjenih povrina
ljudskom rukom, sa rupama gdje su nekada visile halke. Osim na planini Musa Dag, gdje
su sauvane i to je prikazano u emisiji. Za neke lokacije gdje su bile halke postoje stare
crno-bijele fotografije sa halkama. I to je prikazano. Navodno da je najvie halki skinuto u

Prvom svjetskom ratu, jer su se u Siriji vodile borbe izmeu Turaka i Britanaca. Turci su
na gatove bili postavili topove i odozgo gaali Britance.
REZIME
Mislim da kod nas halke jo uvijek postoje na nepristupanim i zabitim mjestima. Na lake
pristupanim lokacijama uglavnom su bile, pogotovo u zadnje vrijeme, izlozene devastaciji i
otuivanju od mjetana. Njima su na neki nain atraktivne, da nije tako ne bi oko njih bilo
toliko pria. Vjerovatno su mnoge unitene nenamjerno prilikom probijanja puteva,
otvaranja kamenoloma i sl. Postoji informacija da se i sistematski kradu, to je inae
poznato za arheoloke nalaze. Navodno da za njih dobro plaaju kolekcionari koji skupljaju
materijalne dokaze kojima se pobija zvanina istorija. Dokaz za to se moe nai u emisiji
National Geographic-a o halkama u Siriji, gdje su sve pokradene, osim na planini Musa
Dag, jer se tu nalaze na izuzetno nepristupanoj lokaciji. teta je da nema uslova za
formiranje ekipe, sastavljene od mladih entuzijasta, koji bi se posvetili pronalaenju halki.
Naalost, za to je potrebno mnogo slobodnog vremena, a i novca.
Podijelio bih halke prema nadmorskoj visini na kojoj se nalaze. U prvu grupu ule bi one na
najviim nadmorskim visinama, na jednom od vrhova Vlaia Kozici, Vranici iznad
Prokokog jezera, Bjelanici, Prenju na Paklini, Veleu iznad sela Kljune. Sve se one nalaze
na priblino istoj visini uz manje varijacije.
U drugu grupu ule bi one lokacije sa halkama koje se nalaze na srednjoj nadmorskoj
visini, kao to su u Crnoj peini na Majevici, u kanjonu rijeke Misoe kod srednjevjekovnog
grada Dubrovnika, na odvojku puta Breza Vare koji vodi u selo Titorice, na ratnom putu
Travnik Bukovica, halke na koralnom grebenu iznad sela Laice, itd. Ovdje, vjerovatno,
moemo svrstati i lokalitet sa halkama na nekom brdu iznad Stoca. Prema kazivanju
prijateljice moje supruge i mjetanina iz sela Oania one se nalaze na brdu, za razliku od
luke Daorsona, koja po uri Basleru se nalazi ispod stijene na kojoj lei Daorson, pri
Stolakom polju. Tako da se tu radi o dvije odvojene lokacije.
Ovdje moemo pribrojati i halke koje su drale lance lananih mostova na Neretvi kod
Uloga, te one koje su drale lance mosta kod sela ude kod Olova. Ovdje spadaju i lokacije
za koje su vezane legende o visokim vodostajima. Obavezno te lokacije nose nazive koji na
to upuuju. Pored legende o halkama kod sela Laice sam naziv sela govori o plovilima,
iako tu danas ne postoji ak ni potok. Zatim, to je selo Jezerce iznad doline rijeke Bile, selo
Skomorje / usko morje / i Zagrae / more bilo zagraeno /, iznad kanjona rijeke Jasenice,
pritoke Bile. Tu spada i Vrbovac grad na kamenoj kupi na suprotnoj obali rijeke Jasenice,
gdje su stepenice isklesane tek od polovine visine ili jo neto vie i na koje se stupalo
vjerovatno iz amca. Izgleda da su varijacije u visini kod ove da je nazovemo srednje grupe
vee nego kod lokacija sa halkama na visokim planinama. Da li se u prvom sluaju radi o
vrlo visokim vodama, koje su bile u duem vremenskom periodu konstantne, a halke,
odnosno vezovi sa halkama ili luke na niim nadmorskim visinama su nastale u nekom
drugom periodu ili je to samo nastavak istog perioda kada su vode lagano opadale. Tada su
se pravile nove luke ili vezovi za brodove ili amce? Na to se, zaista, ne moe odgovoriti.
Kada je to moglo da se dogaa? Rekli bismo, moda u vrijeme velikog biblijskog potopa, o
kojem krue razne teorije, vie ili manje uvjerljive, ali danas se skoro svi slau da biblijski
potop nije samo legenda. Neki tvrde da je bio u doba propasti Atlantide, prije neto manje
od 12.000 godina, drugi prije 18.000 godina, trei da je bilo vie potopa. Ovo zadnje je
sigurno tano. Koji je od njih ba onaj biblijski, to se ne moe rei sa sigurnou.
Neemo sada ulaziti u uzroke, ali ako se ne radi o velikim tektonskim poremeajima,
ogromnim cunamijima, vode se nisu brzo povlaile, osim ako nije dolazilo do naglih
promjena poloaja polova, to je moglo prouzrokovati otapanje ledenih kalota. Promjene
poloaja polova se svakako dogaaju. Davno nekada sjeverni pol je bio na Jukonu, pa se
postepeno premjestio nad Hadsonov zaljev, da bi se premjestio, navodno, prije neto manje
od 10.000 godina na dananju lokaciju. Takve promjene uzrokuju otapanje postojeih
ledenih kalota i postepeno stvaranje novih. Takoer, precesije uzrokuju promjene ugla
zemljine ose, to dovodi do klimatskih promjena, odnosno poveanja i smanjenja ledenih
kalota. Tu je, izmeu ostalog, i povremeno, periodino poveanje elektromagnetnog
zraenja sunca, koje utie na Zemljin magnetizam i rezultira poveanjem ili smanjenjem
temperature na povrini Zemlje. Usljed poveanja temperature zraka dolazi do poveanja
isparenja, to prouzrokuje poveanje nivoa voda.
Relativno nedavno, u zadnjem periodu kvartara, holocenu, u kojem i mi danas ivimo,
izmeu 5.500 i 3.000 godina prije nae ere topli period, zvani atlantikum, u unutranjosti
Balkana imamo blagu klimu, otprilike kao danas u Dalmaciji. To je period sa puno oborina,
kada podzemne vode izviru izuzetnim intenzitetom. Rijeke nemaju korita, to je vrijeme
barutina, movara i jezera. Jedan nama nepoznati svijet.
Ne mislim da su u tom periodu vode narasle do srednjeg nivoa. Do dananjeg sela Jezerce u
dolini rijeke Bile, ili do sela Skomorja i Zagraa i tome slino. To navodim samo kao
primjer, to moe izazvati jedan manji klimatski poremeaj. A ako, sluajno, jesu narasle u
atlantikumu do navedenog nivoa, odakle eljezne halke? Atlantikum je vrijeme ranog
neolitika, tako pokazuju arheoloka iskopavanja kod nas, a i u ostatku Evrope. U svijet
atlantikuma bi se samo mogle uklopiti halke sa koralnog grebena iznad sela Laice, koje su,
prema kazivanju mjetana, od kamena.
Mislim da je period visokih i srednje visokih voda bio mnogo ranije. U nekoj tehnoloki
razvijenijoj praistoriji, kada su ljudi vladali tehnologijom izrade izuzetno kvalitetnih i istih
elinih legura. Izgleda da te halke potiu iz, nekog nama, nepoznatog svijeta. To
potkrepljuju arheoloki nalazi koji se uopte ne uklapaju u postojee istorijske kliee, kao
na pr. metalna posuda izvaena iz slojeva, ak, predkambrija u Massachusetsu, metalne
cijevi izvaene iz slojeva krede u Francuskoj, paralelopiped od istog nekorodirajueg
elika izvaen iz bloka ugljena u Njemakoj, metalna kugla sa tri paralelna utora na
najveoj irini, izvaena iz predkambrijskog sloja u Junoj Africi.
Vjerovatno bi halke iz perioda visokih i srednje visokih voda, u koje ulaze i halke na
Sirijskim planinama, trebalo pripisati toj nama potpuno nepoznatoj praistoriji. Tu moramo
postaviti samo jedno ogranienje, one su svakako mlae od stijena u koje su usaene. Kod
nas se, uglavnom, radi o kamenu krenjaku. Vremenske distance izmeu pojedinih
lokaliteta sa halkama mogu biti ogromne, gledajui sa take naeg shvatanja vremena.
Sve se svodi, opet, na to da bi ovu pojavu trebalo detaljno ispitati. Nai to vie jo uvijek
postojeih halki, ispitati njihov hemijski sastav, nain izrade, izvriti oko njih, gdje je god to
mogue arheoloka istraivanja, ispitati njihovu starost nekom od odgovarajuih metoda za
ispitivanje starosti. Ako bi se sve to uradilo, a na alost nee, otkrio bi se, makar, dio vrha
ledenog brijega.
Mislim da halke, vezovi i luke na malim nadmorskim visinama nisu nikakva misterija i da
ima dovoljno podataka da se objasne. Po svoj prilici one potiu iz istorijskog doba.
Tu bi spadala od valova podlokana stijena u dolini rijeke Bile, na kojoj se nalaze prazni
kvadrati uklesani u stijenu, za koje je stari franjevac tvrdio da su prije Drugog svjetskog
rata bili ispunjeni halkama. Ovo je mogue, jer na gatovima na moru postoji takva vrsta
vezova za brodove. Odnosno, halke vie na metalnim ploama, utisnutim u kvadratne
upljine.
U dolini rijeke Bile i danas je kod stanovnitva iva predaja da je itava dolina nekad bila
jezero. U selu Zukiima, koje se nalazi na obroncima brda sa ilirskom gradinom, kako sam
ve rekao, radi strmog terena kue prave u usjecima, odnosno, moraju da uklone velike
kubike zemlje da bi izravnali teren za gradnju. Prilikom kopanja nailaze na svakakve
arheoloke artefakte. Tako sam ja otkupio divnu bronzanu iglu, to nije neto naroito, ali
jedan mjetanin je iskopao bronzano sidro. Prema opisu mjetana sidro nije neke
impozantne veliine, ali je ipak sidro. Nalaza je obeao da e mi ga pokazati i prodati, ali
se, naalost, predomislio. Da bi me se rijeio rekao je da ne moe da ga nae. Sigurno mu je
neko ponudio znatno veu cijenu. O tom sidru prialo je itavo selo, oito da su taj nalaz
povezali sa legendom o jezeru u dolini rijeke Bile. Sve ovo dokazuje da je dolina rijeke Bile
nakada bila pod vodom i da su po njoj plovili amci, ako ne i brodovi.
ta je sa lukom grada Daorsona, iji se megalitski zid uzdize visoko na stijeni iznad
Stolakog polja. Kako sam ve rekao, mjetanin iz Oania, kad je govorio o halkama,
rekao je da se nalaze na brdu, osim toga rekao je da su podaleko, dok je za Daorson
upotrebljavao izraz blizu. Prijateljica moje supruge iz Stoca rekla je da je odlazila na
zaravan sa halkama na brdu da na miru ita, kako sam ve opisao.
uro Basler je snimatelju RTVBiH, koji mi je to ispriao, sa stijene na kojoj se nalazi
Daorson, pokazao u dubinu ravno dole i rekao da se tu nalazi luka Daorsona.
Oito se radi o dvije sasvim odvojene lokacije iz razliitih vremena, koje ne treba mjeati.
Danas se tu nalazi, veim dijelom godine, suho korito rjeice Radobolje, pritoke Bregave, ali
oito da nekad nije bilo tako.
Prema starim grkim putopisima veliko jezero se prostiralo od Norina / Narone / do
podruja ilirskog naroda Autarijata, koje je po svoj prilici izlazilo na Neretvu oko slanih
izvora u dananjoj Orahovici kod Konjica. Oko tih izvora Autarijati su vodili dugotrajan
rat sa Ardijejcima. Ako je tako, onda se tlo kasnije podiglo, to nam sada izgleda
neuvjerljivo. Ali u Povjesti Bosne i Hercegovine, koju je izdao HKD Napredak, stoji:
Iz tih kolonija / misli se na Grke nastanjene na obali Jadrana / trgovci, koliko nam je do
sada poznato, na dva mjesta su zali u unutranjost, dolinom Neretve i k Japodima u Liku,
oito preko Kvarnerskog i Planinskog zaljeva, dakle na mjestima koje je sama narav
napravila lake pristupanim. Dakle, u historijsko doba more je preko nekog planinskog
zaljeva dopiralo, vjerovatno, do Like. Dok u knjizi Iliri od Aleksandra Stipevia
(kolska knjiga, Zagreb) stoji: pokazuje poznati mit o Argonautima, prema kojem su
Jazon i njegovi drugovi, nakon to su se u Kalkidi domogli zlatnog runa, svojim brodom
Argom plovili niz Dunav, da bi njime izbili na sjever Jadranskog mora.
Apolonije sa Rodosa, koji je to putovanje Argonauta opisao, u III em st. prije nove ere,
vjerovao je kako je tako putovanje brodom od Dunava do Jadrana mogue. U putopisu /
Periplus /, koji je nastao sredinom IV og st. prije nove ere i koji se pripisuje anonimnom
autoru zvanom Pseudo Skilaks, navodi da Dunav jednim svojim krakom utjee u Crno
more, a drugim u Jadransko. Ako pretpostavimo da su taj drugi krak Dunava ustvari Sava
i Kupa, uistinu je bilo mogue doi do Planinskog zaljeva, koji je, izgleda dopirao do Like.
To bi bilo tumaenje gledano sa dananjeg stanovita i uzevi da je podatak o Planinskom
zaljevu vjerodostojan. Ali, treba ostaviti mogunost postojanja danas nepoznatih vodenih
tokova. Tako, naprimjer, prilikom snimanja neke TV emisije mom prijatelju, bivem
uredniku naunog programa na RTVBiH, poznati na geograf prof.dr. Ibrahim Buatlija
pokazao je oblutke na prevoju kod planine Radue izmeu Prozora i Gornjeg Vakufa i
komentarisao da su potpuno isti kao oni u Neretvi i da je nekada tuda tekao ogranak
Neretve koji se ulijevao u Vrbas. To je, inae, razmee izmeu jadranskog i crnomorskog
sliva, iroko maksimalno 20 km. Navodno da je tu dolo do podizanja tla i tako se prekinula
bifurkaciona veza koju je inila Neretva izmeu ova dva sliva. Vjerovatno, dio Neretve je
oticao dananjim tokom rijeke Rame i ulijevao se u Vrbas, u taj tok se, vjerovatno, ulijevala
i Rama, ili to je realnije, veliko jezero imalo je dva odtoka, jedan u Jadran, a drugi
dolinom Rame u Vrbas.
U starom izdanju knjige Iliri proitao sam da je anonimni grki putnik, iz IV st. prije
nove ere, napisao da se itav Ilirik moe obii brodom. Iz Crnog mora se plovi Dunavom do
Save, zatim Savom, pa njenim ogrankom koji se ulijeva u Jadran, a da se do Jadrana moe
doi i Neretvom, koja se jednim svojim ogrankom ulijeva u Savu.
Treba imati na umu da je u to vrijeme dananja Bosna bila prekrivena praktino po itavoj
svojoj povrini nepreglednim umama, koje su zadravale veliku vlagu, to je uvjetovalo
velika isparenja i poveavalo koliinu oborina, koje su, opet, dizale vodostaj rijeka i jezera,
te poveavale vodene povrine.
Sve u svemu bio je to jedan lijep svijet, pun jezera, plovnih tokova, prebogatih vodom, a sva
ta silna voda bila je smjetena u nepreglednom zelenilu viestoljetnih, praktino, netaknutih
uma. Tu i tamo, po tim vodama, plovile su slikovite ilirske brodice, kakve vidimo na novcu
koji su lijevali Daorsi, kao i grke trgovake brodove koji su, tjerani zaradom, plovili po
tom, za njih, opasnom svijetu. Iliri, koji su ponekad znali biti susretljivi, gostoljubivi i skloni
trgovini sa strancima, u sutini su bili okrutni ratnici i prema svojim susjedima, o emu
svjedoe tolike brojne gradine po bosanskim brdima.
U to vrijeme, kroz guste neprohodne ume, moglo je da prolazi samo lokalno stanovnitvo,
koje takoe nije znalo da kroi nikuda dalje van kruga svog bitisanja, tako da su rijeke, iji
je vodostaj bio znatno vii od dananjeg, kao i jezera, bile jedine ali i odline komunikacije,
kojim se, kako vidimo, moglo prelaziti iz jadranskog u crnomorski sliv i dospjeti, i za
dananje pojmove, vrlo daleko.
Kako vidimo, daorsonskim galijama, moglo se doi u Jadran ali, to danas izgleda
nevjerovatno, po svoj prilici i u Crno more. Iz jezera, koje se nalazilo u dananjoj dolini
rijeke Bile, i koje je oticalo u rijeku Lavu, sigurno se moglo, makar manjom brodicom,
otisnuti do rijeke Bosne, Bosnom do Save, Savom do Dunava.Visoko jezero bilo je u
neposrednoj blizini rijeke Bosne i sigurno se u nju odlijevalo, ili ga je napravila rijeka
Bosna odljevom vika svojih voda.
Za mene u fenomenu tih vodenih svjetova postoji jo jedan fenomen. To su prie mnogih
ljudi, koji esto nisu nikad vidjeli more i o njemu nemaju nikakve predstave, osim da je to
neka velika voda. ak ne znaju ni da je slano, a priaju takve detalje da se upita odakle im
to znanje.
to da se kae, kad seljak iz zabitog sela Dub, podno Vlaia, koji, takoe, nikad nije vidio
more, mahne sa vrha Kozice rukom prema impresivnom krajoliku, koji se prua hiljadu i
nekoliko stotina metara ispod njegovih nogu i kae sve je to nekada bilo more, a onda
nastavi priu o nekom kralju i kraljici i njihovom narodu, koji su ivjeli na tim vrletima,
koje su nekad bile morske obale i koji su sa svojim narodom otili kada se more povuklo,
odnosei sa sobom svo svoje blago na devama ili devama slinim ivotinjama. Pa, jo
nadodaje, da su se kralj i kraljica razdvojili, kao i njihov narod. Jedan dio naroda je poao
za kraljem, drugi za kraljicom, a zatim pokazuje rukom kojim pravcem je otiao kralj, a
kojim kraljica, ba kao da ih je on ispratio. U tom momentu djelovao mi je kao da ima u
sebi usaeno sjeanje predaka.
Prilog 2: MEDUN, ILIRSKO NASELJE KRAJ PODGORICE (Autor Priloga:

Bojan Zeevi)
Medun se nalazi na 12 km od Podgorice prema Kuima i Albanskoj granici. Tano izmeu

gornjeg i donjeg Meduna nalazi se Glavica (brdace) sa kojeg se prua odlian pogled na
dolinu prema Podgorici sa jedne strane i na Lijevu Rijeku sa druge strane. Na vrhu ovog
uzvienja je srednjevjekovna Turska kula koja je nekada imala unutar svojih zidina pekaru
i bunar. Bunar otvora pet sa pet metara, a nepoznate dubine, jo uvijek postoji mada njime
sada plivaju samo punoglavci i abe. Unutar zidina je grob i spomen ploa Marku
Miljanovu koji je nekada davno osvojio ovo tursko utvrenje.

Meutim, mnogo interesantnije je neto to se nalazi na podnoju ovog brdaca, a to su
zidine koje opasavaju malu kuicu, sada muzej, a nekada je bila seoska kola. Naime, dva
od etiri zida koji okruuju muzej su, po mom miljenju, mnogo stariji od ostala dva. ak
mnogo, mnogo stariji i od turske kule na vrhu glavice.
Do ovakvog zakljuka sam doao posmatrajui tehniku gradnje, koja veoma podsjea na
onu u Daorsonu, a koja dalje podsjea na gradnju juno-amerike civilizacije, drugih po
redu graditelja, na Machu Picchu. Blokovi koriteni u ovim zidinama nisu istih dimenzija,
ali se na mnogim mjestima perfektno uklapaju sa susjednim kamenim blokovima, tako da
ni ilet ne moe da se zavue izmeu njih.
Razlika izmeu gradnje u Medunu i gradnje u Daorsonu je u tome to su blokovi u Medunu
znatno manji. Dimenzije su im uglavnom 120 cm x 50 cm, dok blokovi u Daorsonu doseu i
250 cm x 150 cm.
(I, da ja dodam nekoliko reenica na ove Bojanove observacije. Podruje dananje Crne
Gore je imalo niz veih i manjih Ilirskih naselja. Dva najvea su Medun i Duklja. Mada su
oba vrlo malo istraena, aktuelna historiografija se slui slijedeim hipotezama.
Za Medun se pretpostavlja da je originalno bio tvrava, a onda pretvoren u grad
izmeu IV I III stoljea prije nove ere (stavovi na slubenom podgorikom sajtu: www.
podgorica.cg.yu). Ve sa ovim prvim hipotezama se ne slaem. Naime, drevni Iliri su podigli
prvo grad i to milenije (a ne stoljea) unazad, monumentalnih razmjera. To vrsta gradnje je
pogreno ponukala arheologe da pretpostave funkciju grada kao utvrenja.
Nadalje, tvrdi se da su dobro sauvani zidovi utvrenja graeni od velikih blokova
obraenog kamena koji su ugraivani u nekoliko redova. S obzirom na solidnost gradnje
Medun signifikantno odstupa od manje znaajnih Ilirskih gradova.
Bilo bi dobro da nam Crnogorski historiari i arheolozi malo detaljnije opiu kamene
blokove koji su malo remek-djelo obrade i ugradnje i kao takvi se vrlo dobro uklapaju u stil
Daorsona i juno-amerikih kultura.
Sa kulturno-umjetnikog pogleda, dva niza iskopa u stijenama na putu izmeu dva
dijela grada su interesantna. Studije zakljuuju da je to bilo mjesto izvoenja rituala
posveenih kultu zmije koja je bila mitskim simbolom predaka Ilira. Nekropolis je situiran
sjeverno od gornjeg grada i potie iz Ilirskog perioda. Dosada nije istraivan. Rimske legije
su okupirale Medun oko 167. godine nove ere. Tom prilikom je zadnji Ilirski kralj Gentije
sa svojom porodicom uhvaen
turi historijski dokumenti govore o prisutnosti dva Ilirska plemena u crnogorskom
podruju: Labeati i Dokleati. Medun je bio centrom Labeata (jo starije ime je Meteon).
Na drugoj strani, Dokleati su bili locirani u plodnoj dolini rijeke Zete sa centrom u Duklji.
Sa desetak hiljada stanovnika to je bio najvei (crnogorski) populacioni centar Ilira u predrimsko doba. Kameni grad je imao vodovod, poploane ulice, kanalizacione odvode,
rijeene ostale urbanistike izazove)
Ostaci kamenih blokova drevnog Ilirskog grada Meduna (Meteon) 12 km od Podgorice, Crna
Gora
Briljantna ininjerska umijea Ilira koji su radili pod oiglednim utjecajem civilizacija koje su
gradile i junoamerike gradove
Vrijeme je uinilo svoje, ali jo se prepoznaje monumentalna gradnja sa pet obraenih strana
kamenih blokova i estom, izboenom prednjom stranom, koje svjedoe o istom arhitektonskom
stilu diljem Jadranskog bazena
Majstorstvo i kreativnost je oigledna u primjeni tehnika protiv zemljotresa i injenici da nijedan

blok nije iste veliine
Index imena i pojmova

(brojevi u zagradi su poglavlja gdje se imena i pojmovi nalaze u knjizi)
Aboriini, prvi narod u Australiji star 60.000 godina (1.1.)

Antropoloka genetika, nauna disciplina koja utvruje starost naroda putem DNK
testiranja (1.1., 1.2.)
Asseria, Ilirski monumentalni grad u Dalmaciji, (5.2., 5.3.)
Atlantida, legendarna civilizacija iz Atlantika, tokom zadnjeg ledenog doba (1.1., 1.2., 2.1.,
5.1.)
Aurignacijska kultura, Iberijska grupa sofisiticiranog kromanjonca iz doba prethistorije

(1.2.)
Baski, sa 45.000 godina najstariji narod u Evropi (Uvod, 1.1., 1.3.)
Biogeometrija, nauka koja se bavi vezom utjecajem oblika, kao to su piramida i lopta na
energetsko polje (3.)
Bosanska piramida Mjeseca, druga evropska piramida najvjerovatnije smjetena unutar
brda Kri kraj Visokog, BiH (4.1., 4.3.7.)
Bosanska piramida Sunca, prva evropska piramida smjetena unutar brda Visoica (4.1.,
4.3.2., 4.3.3., 4.3.4., 4.3.6.)
Casa Blanca, grad Maja u El Salvadoru (4.2.5.)
Chaumery, L., francuski istraiva, pionir bioenergije (3.)
Cihuatan, grad Maja u El Salvadoru (4.2.3.)
olula, najvea piramida Meksika (4.1.)
uki, sibirski narod prije 60.000 godina (1.1.)
Dalmati, Ilirsko pleme iz okoline Boke Kotorske (1.1., 5.1.)
Daorson, Ilirski grad u Hercegovini (5.1.)
De Belizal, francuski istraiva, pionir bioenergije, (3.)
Diquis, rijeka u Kostariki u ijoj su delti pronaene stotine kamenih kugli nepoznatog
porijekla (2.1.)
Dokleati, Ilirsko pleme u crnogorskom podruju (Prilog br. 2.)
Duklja, Ilirski grad u blizini Podgorice, Crna Gora (Prilog br. 2.)
El Salvador, drava Centralne Amerike i lokacija arheolokih iskopavanja piramida
civilizacije Maja (4.2.)
El Tazumal, grad Maja u El Salvadoru (4.2.4.)
Eva, enski pra-predak svih ljudi, iji se genetski kod moe pratiti 150.000 godina unazad
u Afriku (1.2.)
Gravecijska kultura, balkanska grupa sofisticiranog kromanjonca iz doba prethistorije

(1.2.)
Halke (alke), fenomen metalnih alki koje su sluile za vezivanje brodova u prethistorijsko
doba, a koje se nalaze na vrhu niza brda u BiH (Prilog br. 1)
Histri, Ilirsko pleme iz Istre (1.1.)
IBM, multinacionalna korporacija, finansijer projekta DNK istraivanja (1.1., 1.2.)
Iliri, sa 27.000 godina jedan od najstarijih evropskih naroda, lociran na sjevernom i sjeverozapadnom Balkanu (Uvod, 1.2., 1.3., 4.1., 5.1., 5.3., Prilog 2.)
Isla del Cano, pacifiki otok Kostarike gdje su pronaene misteriozne kamene kugle (2.1.)
Jadranski bazen, lokacija niza Ilirskih gradova (Uvod, 5., 5.2.)
Jablanica, selo u blizini Maglaja (BiH), gdje je pronaena kamena kugla (2.3.)
Japodi, Ilirsko pleme (5.3.)
Joya de Ceren, grad Maja u El Salvadoru (4.2.1.)
Kamene kugle, fenomen drevnih megalita u Kostariki i Bosni (2.)
Karim, Ibrahim dr, egipatski istraiva, pionir biogeometrije (3.)
Kokina, tvrdi pjeani kamen od koga je gradjeno 10% svih kamenih kugli u Kostariki
(2.1.)
Kraljeva Sutjeska, samostan u srednjoj BiH, u ijoj je Biblioteci locirana jedna kamena
kugla (2.3.)
Kri, brdo u okolini Visokog, BiH, vjerovatno u svojoj unutranjosti krije drugu evropsku
piramidu (4.1., 4.3.7.)
Labeati, Ilirsko pleme u crnogorskom podruju (Prilog br. 2.)
Lemurija, legendarna civilizacija Pacifika (1.1., 1.2., 5.1.)
Liburni, Ilirsko pleme iz okoline Zadra (1.1., 5.2., 5.3.)
Lothrop, Samuel, ameriki arheolog (1963.), istraiva fenomena kamenih kugli (2.1.)
Maje, napredna civilizacija Centralne Amerike, nekoliko kamenih kugli je naeno i u
njihovom svijetu (2.2.)
Medun ili Meteon, Ilirski grad u blizini Podgorice, Crna Gora (Prilog br. 2.)
Mitohondrijska DNK, genetski test po majinoj liniji (1.4.)
National Geographic, nauni magazin i organizator projekta DNK istraivanja (1.1., 1.2.,
2.1.)
Quesada, Edwin, astronom, prouavao petroglife na kamenim kuglama Kostarike (2.1.)
Palmar Sur, gradi na jugu Kostarike gdje je locirano nekoliko desetina kamenih kugli
(2.1.)
Ponikve, selo u blizini Varea (BiH), gdje je pronaena kamena kugla (2.3.)
Price, Roberto Salinas, meksiki istraiva, autor ideje o grkoj Troji u Hercegovini (5.1.)
San Andres, grad Maja u El Salvadoru (4.2.2.)
Slatina, selo sjeverno od Banja Luke (BiH), lokacija najvee pronaene kamene kugle u
Bosni (2.3.)
Smith, David dr., engleski arheolog i istraiva Cetinskog prethistorijskog prostora (5.3.)
Sterling, Matthew, ameriki arheolog, pronaao stotine kamenih kugli u Meksiku (2.2.)
Store, Doris, ameriki arheolog (1940.), pisao o fenomenu kamenih kugli (2.1.)
Teoak, selo u sjevernoj BiH gdje je locirano osam kamenih kugli (2.3.)
Trn, selo sjeverno od Banja Luke (BiH) gdje je pronaeno nekoliko kamenih kugli (2.3.)
United Fruit Company, amerika multinacionalna korporacija sa operacijama u Centralnoj
Americi, zasluna za pronalazak kamenih kugli u Kostariki 1940-ih godina (2.1.)
Varvaria, veliki Ilirski grad u Dalmaciji (5.2., 5.3.)
Veneti, Ilirsko pleme iz okoline italijanskog Veneta (1.1.)
Visoica, brdo pored Visokog (BiH), lokacija prve piramide u Evropi (4.1., 4.3., 4.3.1., 4.3.3.,
4.3.4., 4.3.6., 4.3.7.)
Wells, Spencer dr, ameriki genetiar (1.1.)
Zlokue, selo u blizini Kaknja (BiH) gdje su locirane kamene kugle (2.3.)
Pogovor
U osmoj knjizi ciklusa Alternativna historija autor i istraiva Semir Osmanagi
(Houston, SAD) opisuje kako je otkrio prvu piramidu u Evropi, unutar brda Visoica kod
Visokog. Monumentalna po svojoj veliini, a iznenaujue stara, ova piramida svojim
postojanjem unosi epohalne izmjene u evropsku i svjetsku historiju.
Po prvi put u strunoj literaturi, ova knjiga daje dokaze iz novih naunih disciplina
(antropoloka genetika i biogeometrija) koji objanjavaju kako je mogla nastati tako
razvijena civilizacija u prethistorijskom dobu. Dosada se mislilo da je to period vladavine
peinskog ovjeka. Bosanska piramida Sunca sve okree naopake. Oigledno, mora se
sumnjati u sve ono to su nas uili.
Knjiga donosi nekoliko novina, javnosti potpuno nepoznatih:
Bosanski Iliri su narod starosti 27.000 godina. Njihovi potomci i danas ine polovinu
stanovnitva Bosne, Hrvatske i Slovenije.
Fenomen megalitskih kamenih kugli u Kostariki i Bosni (na deset lokacija) upuuje
na postojanje prethistorijske svjetske energetske mree.
Jadranski bazen je podruje svjetskih arheolokih dragulja, drevnih Ilirskih gradova
kao to su Asseria i Varvaria (Dalmacija), Daorson (Hercegovina) i Medun (Crna
Gora) koje autor, protivno oficijelnim objanjenjima, smjeta znatno dublje u
prolost.
http://www.alternativnahistorija.com/ - - - USLOVI KORITENJA - - - Ovaj web site nije komercijalan niti za profit.
Sve informacije, fotografije i zakljuci nastali autorovim istraivakim radom i putovanjima, se mogu slobodno koristiti,
citirati ili prepisivati bez ikakvih ogranienja. itanje, tampanje i distribucija je poeljna. Autor nema iluzija da
"posjeduje znanje." Njegov osnovni motiv je da podijeli teze, i deje i pitanja sa to irim brojem korisnika.
Sve sugestije su dobrodole.
O KONCEPTU ALTERNATIVNE HISTORIJE: Ambiciozni vietomski ciklus "Alternativne historije" nudi alternativu
oficijelnim istinama seui duboko u prolost i objanjavajuci sadanji trenutak i perspektive ljudske civilizacije.
"Alternativna historija" je upravo ono to i naslov sugerira: alternativa "istinama" koje se serviraju javnosti od strane
medija i elita koje, iza scene ili otvoreno, vladaju svijetom od pamtivjeka. Na takvim, netanim ili nepotpunim
informacijama, zasnovane su historijske knjige kojima su elite/oligarhije manipulirale veinom.
"Alternativna historija" je i vodi kroz malo poznata dostignua savremenih istraivanja svjesnog i duevnog od strane
niza naunih institucija i obavjetajnih agencija u SAD. A sve sa namjerom da pojedinca, svaku ljudsku duu, podsjeti
na znanja skrivena duboko u nama. I na sve ono to treba da uivam otokom ovog ivotnog iskustva: osjaj slobodnog
izbora, osloboenje od straha, ljubav kao model ponaanja.

Bosanska Piramida Sunca

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Bosanska Piramida Sunca

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Bosanska piramida Sunca