Bosna I Hercegovina Od Najstarijih Vremena Do Kraja Drugog SV Rata

You might also like

Download as txt, pdf, or txt
Download as txt, pdf, or txt
You are on page 1of 431

asna I

tJ
He"rcegovi:nia
od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskograta

od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Izdava:
bosanski kulturni centar
Sarajevo Za izdavaa: Dr. Safet Halilovi Redaktor: Dr. Ibrahim Tepi -^w-~- 'c V1"
v
\ -ru^e 1&11-4
Recenzenti: Akademik dr. Marko unji , akademik Avdo Sueska, dr. Nedim arac akademik
Deva Juzbai, &Y> Ibrahim Karabegovi Izrada karata: Asitn Abdurahmanovi Registar: Vera
Kac Priprema i tampa:
;
bosanski kulturni centar
Tira 1000 Sarajevo, juli 1998. CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i un
iverzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 94(497.15) BOSNA i Hercego
vina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata / [autori Enver Imamo
vi ... {et al]; izrada karata Asim Abdurahmanovi]. - 2. izd. -Sarajevo: Bosanski
kulturni centar, 1998. - 434 str.; 24 cm Bibliografija: str. 379 -381 ISBN 9958~
700~00-X 1. Imamovi, Enver Na osnovu miljenja Ministarstva obrazovanja, nauke, kul
ture i sporta Feder acije Bosne i Hercegovine broj 02-413-3172/98 od 24.6.1998.
godine, drugo izdanje knjige "Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraj
a Drugog svjetskog rata" grupe autora osloboeno je plaanja poreza na promet proizv
oda i usluga.
3879958700006

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


SADRAJ
PREDGOVOR................................ ................................ .....
..................... 9 PRETHISTORIJA I ANTIKA Prostor Bosne i Hercegovine u pre
thistoriji i antici IDr. Enver Imamovij Prethistorija Prvi ljudi na tlu Bosne i H
ercegovine ................................ ................. 13 Mlae kameno doba
- neolit ................................ .............................. 14 Met
alno doba ................................ ................................ ....
................ 16 Sojenika naselja ................................ ...........
..................... ............... 18 Antika Iliri - prastanovnici Bosne......
............................. ........................... 20 Dodiri s antikom kul
turom................................ ............................... 22 Rimskoilirski ratovi ................................ ................... ,...........
........... 23 Veliki ilirski ustanak ................................ .........
....................... ......... 27 Zavoenje rimske vlasti i tekovine antike kult
ure .............................. 29 Ceste ................................ ...
............................. ................................ . 29 Rudarstvo ..
.............................. ................................ ................
.......... 31 Odnos Rimljana prema domaem stanovnitvu ............................
.... ... 33 Vjera ................................ .............................
... ................................ . 34 Prodor kranstva ........................
........ ................................ ............. 36 Slom antikog drutva i d
olazak Slavena ................................ ........... 38 Literatura ......
.......................... ................................ ....................
...... 40 The Summarv. ................................ ........................
........ ................... 41

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Od slavenskog
naseljevanja
do bana Kulina
(VII-XII st.)
/Dubravko Lovrenovic/ I. Od seobenog kaosa do prvih oblika koherentne politicke
vlasti Formiranje bosanskog etno-politickog entiteta
Sklavini je Prerastanje rodovsko-plemenskih veza u cvrci oblik politicke vlasti:
Presudan znacaj geografskog faktora Utjecaj bizantsko-franackih institucija Ilir
o-avarski utjecaji II. Politickepromjene i bosanskabanovina u jugoistocnojEuropi
(X-XII st.) Jo uvijek na margini dogadaja Izmedu Bizanta i Ugarske Li tera tura
The Summary
43 44 46 46
48 SO SS 56
SREDNJI VIJEK Proces afirmacije srednjovjekovne bosanske drave /Dr. Boris Nilevic
/ U ranom srednjem ..vijeku Emancipacija Bosne 57 sceni 58 59 61 62 62 64 66 66
68
- na historijskoj
Bosansko "krivovjerje" ili "kuga bosanska" Otpor Bosne katolicanstvu i ugarskoj
vrhovnoj vlasti Bosansko uzmicanje pred ugarskom dominacijom Snaenje i teritorija
lno irenje Bosne Prve godine Tvrtkovog vladanja Prvi bosanski kralj Nadolazeca tu
rska sila Objava nove kraljevske titule

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo dravne vjere Radanje novog drutva i civilizacij
e Ne samo zemlja stecaka Unutranji bosanski sukobi izmedu turskog i ugarskog gosp
odstva Haracka zemlja Li tera tura
68 69 71 74 77 79
The Summary...
Kraj srednjovjekovne bosanske drave /Dr. Marko unjic/ Li tera tura The Summary
...
...
......
80
95 96
PERIOD OSMANSKE VLADAVINE Bosna i Hercegovina u okvirima Osmanskog carstva (1463
-1593) /Dr. Behija Zlatari Uspostavljanje osmanske vlasti i vojno uredenje Bosne
u XVI stoljecu Struktura drutva u XVI stoljecu Uloga i znacaj Isa-bega Ishakovic
a Bosanski sandak i njegovo teritorijalno irenje u vrijeme namjesnika Gazi Husrevbega i Ferhad-pae Sokolovica Proces prelaska na islam Znacaj velikih vezira Osman
skog carstva Rustem-pae i Mehmed-pae Sokolovica za prilike u Bosni Osnivanje Bosan
skog ejaleta 1580. godine Literatura The Summary 99 102 104
105 111 122 126 128 130

Bosna i Hercegovina od naj~tarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Bosanski ejalet od 1593. god. do Svitovskog mira 1791. god. IDr. Enes Pelidijal H
asan-paa Predojevic i Bitka kod Siska 1593. godine Hasan Kafi Prucak i njegovo dje
lo ..: Bosanski ejalet u XVII stoljecu Kandijski (1645-1669) i Becki rat (1683-1
699) Ratovi i odbrana Bosanskog ejaleta u XVIII stoljecu Literatura The Summary
135 139 142 156 170 172
Bosna i Hercegovina od kraja XVIII stoljeca do austrougarske okupacije 1878. god
ine IDr. Ibrahim Tepicl Odnosi sa susjedima i central om vlacu
Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine
175
183 190
192
Husein-kapetan Gradacevic Ali-paa Rizvanbegovic i Hercegovina (1833-1851)
Dalji pokuaji reformi
Hatierif
od Giilhane
Neposluni ajani i bivi kapetani Tahir-paa u Bosni pokuaji mobilizacije Bonjaka i drutv
ene promjene
Omer-paa Latas slama otpore reformama
192
197
199 202 203 208
kraj timarsko-spahijskog i esnafskog sistema Agramo pitanje i pokreti hricana Vri
jeme provodenja tanzimata Ustanak hricana i Velika istocna kriza (1875-1878) Doki
danje osmanlijske vlasti i pokret otpora austro ugarskoj okupaciji Bosne i Herce
govine 1878. god.
209

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Literatura
219
The Summary..
221
AUSTROUGARSKI PERIOD Bosna i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine (1878
-1918) /Dr. Iljas Hadibegovic i Dr. Mustafa Imamovic/ Struktura bosanskohercegova
ckog stanovnitva (1878-1918) Nova privredna aktivnost i nastanak radnitva Organiza
cija vlasti u BiH 1878-1918. Donoenje vojnog zakona 1881. i Hercegovacki ustanak
1882. godine Utjecaj ustanaka na organizaciju vlasti Austrougarska vojska u BiH
do 1914. godine Bosanskohercegovacka vojska u okviru austrougarske armije Nacion
alno-politicki kurs okupacione uprave Organizacija vjerskih zajednica Pismenost
i kolstvo Kulturno-prosvjetna drutva matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegov
ini Drutva doseljenika - stranaca Borba za crkveno-kolsku autonomiju Srba u BiH i
borba bosanskohercegovackih Muslimana za vjersku i vakufsko-mearifsku (prosvjetn
u) autonomiju Osnivanje politickih stranaka Aneksija Bosne i Hercegovine Bosansk
ohercegovacki ustav i sabor 223 227 229 233 236 242 246 250 252 256 259 265
266 274 277 280

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Bosna i Hercegovina u Prvom svjetskom ratu i njen ulazak u zajednicku jugoslaven
sku dravu, Kraljevinu SHS Razvoj dravno-pravnih prilika 1914-1918. Li tera tura Th
e Summary ...
285 288 294 296
IZMEU DVA SVJETSKA RATA Bosna i Hercegovina od stvaranja do propasti prve zajedni
cke drave (1918-1941) (Nacionalni etnos izmedu centralizma i napora za preuredenj
e zemlje /Dr. 1bmislavIekl Razlike politickih programakorijen uzroka pocetnih nes
porazuma Stvaranje prve zajednicke drave "Kraljevstva SHS" Stanovnitvo Gospodarstv
o i privreda Agrarni odnosi Industri ja Kulturno-prosvjetne prilike Vjerske zaje
dnice Karakter vlasti i politickog organiziranja Priprema i izglasavanje osnovno
g zakonskog akta (Vidovdanski ustav) Kraj pseudoparlamentarizma uspostavljanje r
eima diktature Zavodenje "ustavne" diktature - Oktroirani ustav Od "Punktacija" d
o sporazuma - Bosna i Hercegovina u popritu napora za preuredenje drave 300 302 30
5 306 306 309 310 310 314 316 322 325 326

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Sporazum Cvetkovic-Macek - Pocetak kraja BiH i Kraljevine Jugoslavije Li teratur
a The Summary ...
331 334 336
DRUGI SVJETSKI RAT Bosna i Hercegovina u toku Drugog svjetskog rata
kljaca, Mr. Muhidin Pelesic,Mr. Husnija Kamberovic/ Okupacija 1941.
pacioni sistemi u Bosni i Hercegovini Poloaj Bosne i Hercegovine u
i Hrvatskoj Pokuaji ostvarenja bosanske autonomije Cetnicki pokret
srpske politike u Bosni i Hercegovini Narodnooslobodilacki pokret u
egovini Li tera tura The Summary ... 339 344 352 357 362 379 382
REGISTRI Imenski registar Registar geografskih naziva ... 389 411

/Mr. Seka Br
godine i oku
Nezavisnoj drav
- orude veliko
Bosni i Herc

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


PREDGOVOR
Knjiga "Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rat
a" rezultat je viemjesecne plodne saradnje Press-centra Armije Republike Bosne i
Hercegovine i grupe historicara koji rade u Institutu za istoriju, na Filozofsko
m i Pravnom faklutetu u Sarajevu. Odluka da se pristupi realizaciji ovog projekt
a motivisana je osjecanjem potrebe da se popuni praznina u naoj historiografskoj
literaturi zbog nepostojanja cjelovitijeg pregleda historije Bosne i Hercegovine
. Polo se od cinjenice da su najvaniji procesi i dogadaji iz historije Bosne i Her
cegovine dobrim dijelom istraeni i izuceni i da su o njima objavljeni brojni clan
ci, studije i monografije. Od naucni ka iz ovih institucija formiran je tim i an
gaovani autori za odredene historijske periode. U koncepciji knjige, izraenoj u id
ejnom projektu o kojem su prethodno zajednicki raspravljali autori i clanovi Red
akcije, naznacen je zadatak da se u tekstu prihvatljivog obima i zasnovan om na
rezultatima najnovijih istraivanja nae historiografije, prezentiraju najvaniji hist
orijski procesi i prijelomni dogadaji iz historije Bosne i Hercegovine od pojave
covjeka na ovim prostorima do kraja Drugog svjetskog rata. Ovako postavljenom z
adatku Redakcija je prila sa namjerom da se sadraj historije prilagodi najirem krug
u citalacke publike, kao i da djelimicno bude primjeren borcima Armije Republike
Bosne i Hercegovine. Zbog toga je u tekstu knjige, narocito u nekim njenim dije
lovima, neto vie naglaen aspekt historije. Potrebno je napomenuti da se ovom poslu
nije prilo s pretenzijama da se prolost Bosne i Hercegovine izloi u formi sveobuhva
tnog teksta, u kojem bi bili opirnije obuhvaceni svi njeni razliciti aspekti. Osn
ovni hronoloki okvir knjige cine sljedeci historijski periodi: prethhistorija, sr
ednji vijek, osmanski, austorugarski, meduratni i period 19411945. godine. Osim
na periodu prethistorije i periodu koji je omeden 1918. i 1941. godinom, na svim
ostalim periodima bilo je angaovano vie autora, pa su u nekim dijelovima knjige u
ocljive izvjesne razlike u metodolokom pristupu i nacinu elaboracije teksta. Nast
ojao se, koliko god je to bilo moguce, sacuvati jezik i stil izlaganja autora. N
edostatke koji su neizbjena pojava timskog rada, Redakcija je pokuavala otkloniti
dodatnim naporima pojedinih autora na ujednacavanju i dopunjavanju tekstova.
9

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Svi tekstovi su recenzirani u okviru Redakcije, a za veinu razdoblja na kojima je
radilo vie autora (srednji vijek, osmanski, austrougarski i period od 1941. do 1
945) angaovani su i recenzenti - specijalisti: prof. dr. Marko unjij akademik Avdo
Sueska, prof. dr. Devad Juzbai i prof. dr. Nedim arac. U poglavlju pod naslovom: "Bos
na i Hercegovina u vrijeme austrougarske vladavine 1878-191S." prof. dr. Iljas H
adibegovi je autor sljedeih tekstova: Struktura stanovnitva, Donoenje vojnog zakona i
Hercegovaki ustanak 1882, Austrougarska vojska u Bosni i Hercegovini do 1914, Bo
sanslco-hercegovaka vojska u okviru austrougarske armije, Pismenost i kolstvo, Kul
turno-prosvjetna drutva - matice nacionalnih pokreta u BiH i Bosna i Hercegovina
u Prvom svjetskom ratu. Prof. dr. Mustafa Imarnovi je autor tekstova: Organizacij
a vlasti, Nacionalno-politiki kurs okupacione uprave, Organizacije vjerskih zajed
nica, Borba za crkveno-kolsku autonomiju Srba u BiH i borba bosanskohercegovakih M
uslimana za vjersku i vakufsko--mearifsku (prosvjetnu) autonomiju, Osnivanje pol
itikih stranaka, Aneksija Bosne i Hercegovine, Bosanskohercegovaki ustav, Razvoj d
ravno-pravnih prilika (1914-1918). U poglavlju "Bosna i Hercegovina u toku Drugog
svjetskog rata" mr. Seka Brkljaa je autor tekstova: Okupacija 1941. i okupacioni
sistemi u Bosni i Hercegovini i Narodnooslobodilaki pokret u Bosni i Hercegovini
. Mr. Muhidin Pelesi je autor tekstova: P oloaj Bosne i Hercegovine u NDH i Pokuaj
ostvarenja autonomije, a mr. Husnija Kamberovi je autor teksta etniki pokret - orue
velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini. Ova knjiga je rezultat vremena u ko
jem je nastala. Autori i lanovi Redakcije, motivisani naunom odgovornou i patriotizm
om, uloili su napore da se u ratnim uvjetima i u ogranienom vremenskom roku ovaj p
osao privede kraju. Ona, naravno, nije liena odreenih nedostataka. I pored toga sm
o uvjereni da e u datim uvjetima opravdati onaj cilj koji su Redakcija i nauni tim
na poetku rada sebi postavili.
Sarajevo, decembar 1993. REDAKCIJA
10

Bosna i Hercegovina o4 najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


PREDGOVOR UZ DRUGO IZDANJE
U opkoljenom Sarajevu, 1993. godine, formiran je tim historiara iz Instituta za i
storiju, sa Filozofskog i Pravnog fakulteta u Sarajevu, koji je u sarad-nji sa P
ress-centrom Armije RBiH, u najteim ratnim uvjetima granatiranja i snajperske vat
re, pristupio izradi pregleda (sinteze) historije Bosne i Hercegovine, koji bi k
oliinom informacija (injenica) i njihovom objektivnom interpretacijom bio primjere
n svim graanima BiH bez razlike, veini uzras ta i svim slojevima drutva, a posebno
braniocima Bosne i Hercegovine, te kolskoj i studentskoj omladini. Tako se u izda
nju taba Vrhovne komande Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine, u novembru 1
994. u Sarajevu, pojavila knjiga "Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do
kraja drugog svjetskog rata". U timu autora i recenzenata nali su se historiari go
tovo svih generacija prisutnih u Sarajevu, koji su odrazili i vienacionalnu struk
turu ratnog Sarajeva. U izradi ove knjige uestvovalo je ukupno oko dvadeset ljudi
ukljuujui autore, recenzente i Redakciju. Meu autorima i recenzentima bilo je 13 d
oktora historijskih nauka i 4 magistra. Meu prvima su tri lana Akademije nauka i u
mjetnosti Bosne i Hercegovine i vie redovnih univerzitetskih profesora. Ovakav ti
m strunjaka teko bi se mogao okupiti i u mirno doba na kradi jednog kolektivnog dj
ela. Nastalo djelo kod korisnika je nailo na izvanredno povoljan prijem i brzo je
postalo nezaobilazna literatura u raznim vidovima drutvenog obrazovanja u srednj
im kolama i na fakultetima. Postala je opeprihvaena i traena. Korisnici su je jednos
tavno nazvali historijom Bosne, to, svakako, predstavlja veliko priznanje ovom ra
tnom ostvarenju, koje je napisano lijepim i razumljivim jezikom, proetim humanist
ikim porukama naunog pristupa i interpretacije sloenih historijskih procesa. Zavretk
om rata ovo djelo nije izgubilo svoju svjeinu i popularnost, pa su sa raznih stra
na dolazili prijedlozi i zahtjevi za njegovo ponovno oblikovanje. I ovaj put ini
cijativu je imao doktor Ibrahim Tepi, profesor i dekan Filozofskog fakulteta u Sa
rajevu, koji je znaajno doprinio da se ovo djelo napie i publikuje kao i da se poj
avi ovo drugo izdanje. Naalost, prerana smrt ga je otrgla od ovog posla.
11

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjeiskog rata


Zahvaljujui velikom razumijevanju prvog izdavaa te angaovanosti svih autora, drugo
izdanje ovog zanimljivog i aktuelnog djela predajemo naoj kulturnoj i prosvjetnoj
javnosti. U ovom (drugom) izdanju izvrene su sljedee izmjene: 1. U dijelu teme Sr
ednji vijek publikovan je novi tekst mr. Dubravka Lovrenovica koji pokriva perio
d od doseljavanja Slavena na Balkan do vladavine Kulina bana (VII-XII stoljee), to
bi trebalo doprinijeti boljem osvjetljavanju ovog perioda. 2. Uz svaki autorski
prilog dodati su kratki sadraji (rezimei) na engleskom jeziku. 3. Karte iz prvog
izdanja zadrane su jer su one specijalno raene za potrebe ovog djela i primjerene
su njegovom sadraju. Bosanski kulturni centar zahvaljuje svim uesnicima u priprem
i drugog, dopunjenog izdanja ovog djela. Sarajevo, februara 1998. Dr. Safet Hali
lovi
12

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


PROSTOR BOSNE I HERCEGOVINE U PRETHISTORIJI I ANTICI
Dr. Enver Imamovi
Prethistorija
Prvi ljudi na tlu Bosne i Hercegovine
S
ve se donedavno smatralo da je ovjek otpoeo ivot na tlu Bosne i Hercegovine tek;u r
azdoblju mlaeg kamenog doba (neolitu), to jest prije pet-est hiljada godina. Kako
odmiu arheoloka istraivanja, te granice se, meutim, sve vie pomjeraju unazad. Najnovi
ji nalazi iz.sjeverne Bosne pokazuju da se ovjek ovdje naselio jo u razdoblju stari
jeg kamenog doba (paleohtu , to jest pn)e stotinjak hiljada godina. Svjedoanstva o
vjekovog pn^usua iz tog razdoblja su gruba kamena orua koja su mu koristila u nje
-go\om s\akodnf nom mom Tak\i nalazi su otkmeni u Kamenu kod ua Usoie, Maloj Gradi
ni u Kuk-ima, Markovcu u Detlaku kod Du\cnte, Velikom Majdanu kod Teuv Pecmi u Gl
amoamma kod Banje Luke, Visokom bidu u Lupljamci, \V.ikoj Giaim u Vanan na Viclu R
< me itd Nalazi predstavljaju grubo obraene kamene strugalice i rune iljke (sjekire
), izraene od tvrdog kamena kao to je jaspis, ahat i kalcedon. Oblik i nain izrade
jednog primjerka naenog na Velikoj Gradini u Varvari na Vrelu Rame, pripada meuled
enom dobu paleolitske kulture mousteriena koja se razvijala u razdoblju izmeu 125
.000 i 60.000 godina st.e. Ostali nalazi iz sjeverne Bosne su neto mlai i pripadaj
u dobu izmeu 50.000 i 35.000 godine st. e. Ti bosanski prastanovnici su pripadali
neandertalskom tipu ovjeka, koji se izgledom i'umom 'znamo razlikovao od naeg nep
osrednog retka Homo sapiensa. koji se u Evropi javio prije 34.000 godina. Bosna,
dakle, pripada krugu onih zemalja u svijetu u kojima je ivot zapoeo u razdoblju s
tarijeg kamenog doba, kada ovjekov, predak nije jo bio razumno bie, a .izgledom je
tek podsjeao na.dananjeg ovjeka.
13

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Bitno je napomenuti da kroz naredna razdoblja, koja su trajala desetinama hiljad
a godina, nije bilo dueg prekida ivota na ovom prostoru. Iako nije poznato na kop
je nain neandertalski o.vjek..odayeieezaor.dokazano je da je jedno \ri|eme ivio upore
do s razumnim ovjekom - Homo sajnensom. Pretpostavlja se da je mogao nestati prir
odnimunitenjem, kao to su bolesti, otru zahlaenje koje je uslijedilo u etvrtom ledeno
m.dobavili-je nestao u borbi sa sposobnijim Homo sapiensom. Najmlae..nalazite pale
olitskog doba na tlu Bosne i Hercegovine (mlai paleol.it,. od prije, 14.Q00..gadi
na), otkriveno ie u.peini.Badanj kod,.Sto.c.a..,Tu. je naeno na hiljade kamenih ha
latki, .graviranih kostiju i nakita.u vidu ogrlica. Nainjene su od probuenih puia, m
alih koljki i zuba jelena. Najvaniji nalaz iz ove peine je gravira na stijeni koja
nrikazuje neku ivotinju linu konju. To je izvanredno umjetniko ostvarenje paleolitsk
og ovje-ka; pa se tako Bosna i Hercegovina prikljuila skupini rijetkih.zemalja.koi
e .posjeduju djela paleolitske umjetnosti.....
Mlae kameno doba - neolit o
U mlaem kamenom dobu - .neolku, koji na tlu BiH zapoinje u IV mileniju st. e. izvre
ne su velike promjene u nainu ivota prethistorijskih ljudi. ovjek se poep baviti novi
m nainom priyre,i.v.anja..=obradom zemlje i uzgojem stoke. To ga je primoralo da po
die trajna naselja.iji su ostaci pronaeni diljem Bosne i Hercegovine. S obzirom na
geografski poloaj nae zemlje, ovdje su se tokom neolitskog doba sustizali razni ne
olitski...uitjecaji, prvenstveno oni koji su pripadali dvama velikim neolitskim
kompleksima -s jedne strane sa jadranske obale (Mediterana), a sa druge strane i
z Podunavlja (srednje Evrope). Zbog toga nalazi iz BosneIHercegovme imaj.u,veliki znaaj jer predstavljaju mijeane stilove, obogaene najljepim vrijednostima Jednog
i drugog kulturnog, kruga. Kao takvi oni su nezaobilazni u dcimiianju evropskog
neolita. To je ujedno razlog da se istraivanju neolitske kulture na ovom prostoru
posvetila izuzetna panja pa Bosna i Hercegovina u tom pogledu predstavlja najist
raeniju oblast u jugoistinom dijelu Evrope. Starost, neolitskih kultura..na.tlu.Bj
5sne.i ,Hexc,egovin.e, iji su nalazi bili podvrgnuti C-14 analizama, kree se od 6.
700 do 7..7.QO.godina, to se od standardne datacije razlikuje za 1.000-2.000 godi
na. Radi lakeg snalaenja, arheolozi su neolitsko doba podijelili, u trifaze; stari
ji,..srednji i mladi. Svaka od tih.faza je zastupljena velikim brojem nalaza s b
rojnih lokaliteta diljem Bosne i Hercegovine.
14

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Najstarija naselja iz starijeg neolita do sada su evidentirana u Gornjoj Tuzli.
Obrima (I) kod K&knja, Zelenoj peini iznad'Vrela Bune kod Mostara i.Ravlia.peine iz
nad Vrela Tihaljine u blizini Ljbukog. Svi ti lokaliteti su smjeteni pored rijeka,
bilo.da je rije o otvorenoj povrini ili peinama. Na bosanskim lokalitetima naselja
.su,se.sastojala od skupine veih i manjih koliba, dok su naselja u hercegovakom (m
editeranskom) ambijentu, koristila peu ske zaklone, od kojih su poneki smjeteni na
.nepristupanim liticama. To je ruiho\e stanovnike milo sigurnim od napada.ljudi i.i
votinja. Nalazi kulturnog materijala iz ovog doba su brojni i raznovrsni. Najvea
novina je da su ljudi poeli izraivati i sluiti se posuem. U prvo vrijeme koristile s
u se osuene kore tikvi, a onda su od ilovae poeli oponaati taj oblik i tako je stvor
en prvi lonac. Raeno je runo, bez lonarskog kola. ovjekov nagon za lijepim, nagnao g
a je da te svoje izraevine ukrasi. To se sastojalo od grupih uboda i paranje sti/
'enki lonca tapiem, noktima ili rubovima koljki. Na nekim lokalitetima (Obre i Zele
na peina) otkriveni su ostaci djeijih skeleta koji ne pripadaju redovnom sahranjiv
anju. Leali su u sreditu naselja, uz centralno ognjite, gdje su se po pravilu obavl
jali magijski obredi, pa se pretpostavlja da su dotini skeleti ostaci rtvovane dje
ce, koja su u kulturnom obredu ubijena, moda pri osnivanju naselja ili za neko ope
dobro zajednice. Analiza kostiju iz Obra pokazala je da je rije o dojenadima, a u
Zelenoj peini o djetetu do pet godina. U.razdoblju srednjeg neolita stanovnitvo j
e bilo brojnije, o emu govori i poveani broj naselja. Od njih su najpoznatija ona
u Kaknju, Obrima (I, stratum; III i IV), Arnautoviima kod Visokog, Grbai kod Slati
ne (Bosanski Samac), Tuzli itd. X<sada,,.su,._kuje,..graene, na. povrini zemlje il
i dopola .ukopane ouzernlju...(zemunice), ali.su bolje,izgledale. Konstrukcija j
e bila drvena, kombinirana s pleterom koji se s obje strane lijepio, blatom od i
lovae. Prosjena duina objekata iznosila je 50-60 m, obino pregraenih u dvije prostori
je - boravite i spremnicu. Glavni inventar je predstavljalo cen-tralno-ognjite oko
.kojeg se okupljala itava zajednica. U Tuzli je otkriven poseban tip naselja iz o
vog vremena. Rije je o sojenicama (kue na koljima iznad vode), to govori da je zeml
jite na mjestu dananje Tuzle nekada bilo pod vodom (jezero.ili movara). Iskopani su
debeli stupovi koji su nosili podlogu kue. Ovo je jedno ..od najstarijih sojeniki
h naselja na tlu Eviope. . Iz,raz4o.bJ!a mlaeg neolita (III milenij st. e.) najpo
znatije nalazite potjee iz Butmira kod Sarajeva..Zbog bogatstva i raznovrsnosti pr
edmeta postalo ie
15

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


poznato diljem svijeta. Iako je od njegovog otkria prolo skoro stotinu god-ina-Jp j
e uvijek predmet rasprava u naunim krugovima 2bog svojih specifinosti za koja nisu
jo data prava objanjenja. Rije je o tipinom neolitskom naselju na otvorenom prostor
u smjetenom u prekrasnom prirodnom ambijentu -.u plodnoj .ravnici blizu.rijeka, i
potoka, a na domak umovitih planinskih obronaka prepunih divljai.,Kue su bilezermm
inei na pov-ini zemlje. Ukupno ih je otkriveno 90-ak. U njima su pronaeni razni pre
dmeti svakodnevne upotrebe - zemljano posue, kamene alatke, ostaci ugljenisanog it
a, ljudske i ivotinjske figure i dr. Posebnu vrijednost bmmirske kulture predstav
lja keramika koja je naena u tolikom broju i takvih vrsta kao ni u jednom nalazitu
mlaeg kamenog doba. Meu brojnim oblicima posebno se istiu tzv. kruskolike i loptas
te veze s malom prstenastom nogom, ukraene spiralnim ukrasima, esto obojene arkim b
ojama. Mpojtvo ljudskih figura izraenih od peene zemlje ini butmirsku kulturu dodat
no zanimljivom. Izraene su s toliko realizma da se u crtama njihovih lica mogu pr
epoznati ak i rasne osobine. U tom smislu poseban znaaj ima figura kpja.nosi,jas,n
.%p.b.i.UeJ.a,. >n.egrQ.iJdne,,rase. Druga, pak, prikazuje lik s koso izvedenim el
om i jako istaknutim nosom, to je osobina armenoi&nog tipa. To butmirsko nalazite
i njegove stanovnike ini prilino zagonetnim. ivot u ovom naselju odvija se na tipian
zemljoradniki nain. O tome govore ostaci ita i povra, te poljoprivredne alatke, nain
jene od kamena i roina. Uzgajali su penicu, jeam, leu, zatim jednu vrstu ljulja i res
alj, a od voa su sakupljali plodove divlje jabuke, ljenjaka i dr. Od domaih ivotinja
, gajili su govee, tur, ovcu, kozu, svinje, pripitomljenog jelena i psa.
Metalno doba
Otkrie metala, do ega je dolo na prijelazu III i II milenija st.e. izazvalo je veli
ku promjenu u nainu ivota ljudi. To je bilo praeno velikim pokretom stanovnitva, u n
auci poznatim pod nazivom Indoevropska seoba Pri koncu III milenija st. e. s pro
stora evroazijskih stepa pokrenula se velika masa ljudi prema zapadu (Evropi), i
stoku (Perziji i Indiji) i jugu (Bliski istok i Egipat). Osvajai su bili naoruani
metalnim orujem, sluili su se konjem i bili su dobro organizirani pa su posvuda un
itavali mirno neolitsko stanovnitvo. Val doseljenika je zapljusnuo i.Balkanski pol
uotok,.pa,.tako.J podruje nae zemlje. Prvi metal kojeg je ovjek upoznao bio je.baka
r. Predmeti od tog metala kod nas su naeni na lokalitetima sjevernog porjeja lijek
e Bosne (Teanj), 16

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Bosanski Svilaj, Vranovii, Lohinja), i rijeke Vrbasa (Boac, Laktai, Gria i Karavida)
. Uglavnom se radi o pojedinanim nalazima ili ostavama, dok su tragovi naselja iz
tog vremena otkriveni u peini Hrustovai kod Sanskog Mosta, na gradini Alihode u do
lini Bile kod Travnika, gradini Zecovi kod Prijedora, Visu kod Dervente, Pivnici
kod Odaka, Dvorovima kod Bijeljine, Gracu kod Kreeva, Fortici kod Sarajeva itd. B
akar je po prirodi mehak pa.se.alatke izraene od.njega brzo tupe i savijaju^ Prolo
je puno vremena dok eovjek-nije otkrio da bakar postaje mnogo tvri aka.se pomijea
s malo kalaja. Tako je stvoren novi metal - bronca. Od tada se oruje, orue, alat
i nakit prave od bronce, pa se itavo razdoblje, koje je trajalo oko dvije hiljade
godina, po tome naziva bronano doba (XVIII-IX stoljee st. e.) pronalaskom bronce
nastavilo se pomjeranje stanovnitva, koje je zapoelo u prethodnom (bakarnom) razdo
blju, ..ali.mnogo,intenzivnije, to je uzrokovalo opu.nesigurnost, Naselja se ne po
diu.vie na otvorenom prostoru, kako,je to bilo u..neo.litu, nego na uzvisinama, ot
kud se moglo lake braniti. Pojava bronanog oruja i pokreti stanovnitva izazvali su o
pu nesigurnost, uestali su napadi i ratovi, i,,zatp se naselja premjetaju na nepris
tupana mjesta i utvruju. To su tzv. gradinska naselja,,kojih je u naoj zemlji evide
ntirano na stotine, Eojavom rnetala..,pblasti dananje Bosne i Hercegovine stjeu net
o vei znaaj zbog obilja ruda. Rudarstvo i metalurgija postaju primarne grane privr
eivanja..onovremenog bosanskoher.cegovakog stanovnitva. U mnogim naseljima iz ovog
doba naeni su ostaci troske, kalupi za lijevanje, sirovine i izraevine, i to preds
tavlja najstarije tragove rudarstva i metalurgi je na tlu Bosne i Hercegovine. R
udarstvo je bilo podloga iz koje je ondanje bosanskohercegovako stanovnitvo crpilo
svoju snagu i na kojoj je gradilo svoju mo. To bogatstyo je, meutim, bilo upravo es
tom metom zavojevaa koji.,su.ga..pokuavali prisvojiti, i Bosna je od tada pa kroz
sva naredba razdoblja ..bila.,napadana od najrazliitijih hordi, vojski, i drava, k
ako bi se domogli njenih bogatih .rudnika. Mnoga naselja iz bronanog doba nastavi
la su ivot na lokalitetima iz prethodog, bakarnog doba, dok ih je veliki broj osn
ovan na novim lokacijama s dobro izvedenim fortifikacijama (rovovi, bedemi od su
hozida, palisade i si.). Takvih naselja je registrirano samo na glasinakom uem pro
storu pedesetak, a iz drugih krajeva znaajnija su Pod kod Bugojna, Donja Dolina n
a Savi kod Bosanske Gradike, Debelo Brdo kod Sarajeva, Trostruka gradina u Soviima
, Veliki Gradac u Privali iznad Bukog blata itd.
17

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


ivot ljudi u bronano doba odvijao se na mnogo,kvalitetniji nain u odnosu na ranije
doba. U solidno graenim kuama ula je u upotrebu zidana kalotna pe sa penicom za kruh.
Naeni su ostaci vertikalnih tkalakih stanova, veliki keramiki sudovi ukopani u pod
kue u kojima se uvala hrana, zatim rvnjevi za mljevenje ita, mala prijenosna keramik
a peica i dr. Na Velikoj Gradini na Vrelu Rame naen je itav komplet modela kunog nam
jetaja izraenog od gline, koji je vjerojatno sluio kao djeije igrake, i koji vjerno r
eproducira pe, sto, stolice i dr. Najvei broj primjeraka bronanog oruja, orua i nakit
a pronaen je u grobovima, ali ima i izoliranih nalaza. Iz Velikog Mounja kod Vitez
a potjee jedan od najljepih bronanodobnih maeva uope, ije metalne korice predstavljaju
pravo remek-djelo bronanodobne umjetnosti. Slian primjerak potjee i iz Donje Dolin
e. Bogate kolekcije nakita otkrivene su u grobovima ispod humki u okolici Zvorni
ka i u drugim mjestima srednjeg Podrinja. One po svemu odgovaraju slinim nalazima
iz glasinakih grobova. JConcem II milenija st. e. dolo je ponovo do velkog pokret
a stanovnitva koji je zahvatio iri evioazijski prostor. Opet je bio praen pojavom n
ovog metala. Ovoga puta to je bilo eljezo. Najvaniji dogaaj iz ovog vremena, koji s
e vee, za piostoi dananje Bosne i Hercegovine, bilo je profiliranje .novog naroda.
Bili su to Iliri, sastavljeni od.brojnih plemena koji su svojom prisutnou Bosni i
Hercegovini dali trajna kulturna i politika .obiljeja, s posljedicama koje su i d
anas prepoznatljive. Najstariji eljezni predmeti s podruja nae zemlje pronaeni su u
grobovima na Glasincu, a pripadaju IX stoljeu st. e. Rije je o nakitu (prstenje, n
arukvice i jedan mali no), jer je u to vrijeme eljezo imalo veu vrijednost od zalat
a pa je u poetku sluilo samo za izradu nakita, odnosno skupocjenih predmeta.
Sojenika naselja
Zeljeznodobna naselja su u veini sluajeva nastavila ivot na bronano-dobnim lokalitet
ima. Od takvih, najbolje je istraeno ono koje se nalazilo u Visu kod Dervente, Po
du kod Bugojna, Gradini Kopile kod Zenice, Velikoj Gradini u Varvari na Vrelu Ra
me itd. Iz ovog vremena su i dva sojenika naselja ija su nam istraivanja predoila net
o potpuniju sliku ivota ljudi iz ovog vremena. Jedno je u Ripu na obali Une kod Bi
haa, a drugo u.Donjoj Dolini na Savi kod Bosanske Gradike. Otrkiveni ostaci u Ripu
pokazuju da su se njegovi stanovnici bavili obradom zemlje, stoarstvom, ribarstvo
m i metalurgijom. Od raznovrsnih
18

Bosnu i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

keramikih proizvoda zanimljiv je sa (peka), za peenje hljeba. Od itarica naeni su ost


aci dvozrne penice, jema, prohe, a onda lea i boba. Nisu poznavali mlin nego se mlj
elo runim rvnjevima ostaci voa predstavljaju divlje plodove jabuka, kruaka, trenji, d
rijena, trnina, ljenjaka i dn, to govori da nisu poznavali oplemenjene sorte. Od d
omaih ivotinja gajili su govee, svinju, ovcu, kozu, konja i psa. U Donjoj Dolini kue
su bile neto bolje ureene. Pod je bio od nabijene ilovae, sobe su imale strop, a i
znad je bio tavan koji je sluio za spremite. U sredini kue nalazilo se ognjite. Na j
ednom se nala ugraena velika plitka keramika posuda promjera oko jedan metar, koja
je sluila za peenje mesa na ranju. Na uzdignutim rubovima nalazi se po jedno polukr
uno udubljen-je u koje se zaticao tap ranja. Od ita stanovnici Donje Doline su gajil
i obinu penicu (triticum vulgare), dvije vrste prohe i jeam, a od povra grah, leu i g
raak. Naeni su i ostaci groa te jo nekoliko sjemenjaka kao heljda, spori, tir, abnjak
lisac. Nos mu u kunom namjetaju predstavljaju zatvorene etvrtaste keramike peci sa p
enicom za kruh i povrinom za kuhanje, to predstavlja veliki tehnii ki napredak u ku
lturi stanovanja. Osobitu vrijednost predstavlja nalaz velikog.amca, dug.12,5 m,
izdubljen u jednom deblu (monoksii). Njegove dimenzije, govore da su sojeniari pl
ouh uzvodno i nizvodno Savom na dalje razdaljine. Od brojnih, dobro sauvanih grob
ova, zanimljivi su oni koji se nalaze u hrastovim sanducima. Veina ih je opremlje
na bogatim prilozima koji ine keramike posude, nakit, oruje i dr. Drugu vrstu ukopa
predstavljaju paljevine s velikim arom. Veze,ovog naselj.a s vanjskim,svijetom p
osvjedoene su nalazom keltskog novca..(imitacija makedonskih kovova), zatim uveze
ni nakit iz Italije (ertoza fibule), komadi jantara, stakla, rijetkih i skupih ko
ari-koljki itd. Jedna ogrlica, mada nepotpuna, sastavljena je ak od 84 janlarska z
rna, od kojih su neka veliine oraha i ljenjaka, zatim od 88 jednobojnih i 56 vieboj
nih zrna, od staklene paste, te komada koari-koljke. Vijek ovog naselja je bio do
sta dug - od kasnog bronanog doba sve do mlaeg eljeznog razdoblja (XIII-IV) stoljee.
n.e., ali je najintenzivniji ivot tekao, u eljezno doba.
19

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Antika
Iliri - prastanovnici Bosne
Nalazi eljezne troske na mnogim lokalitetima srednje i sjeverozapadne Bosne govor
e da je proizvodnja eljeza ve u prvim stoljeima I milenija st. e uhvatila \ehki zam
ah. To je dovelo do velikog privrednog i vojnog,uspona ilirskih plemena, a to je
razlog da su neka od njih, kao naprirajer, Japodi, koji su naseljavali sjeveroza
padnu Bosnu, zatim Dezitijati i Autarijati iz srednje Bosne, te Mezeji iz sjever
ne, postala najpoznatija i najjaa ilirska plemena. Njihov uspon je zapoeo jo u brona
no doba, a tokom.starijeg eljeznog doba (VIII-V stoljee st. e.) kod njih je ve izvre
no drutveno raslojavanje, kad je stvorena rodovska aristokracija. O njihovom ugle
du i. moi. govore nam bogati nalazi tzv. kneevskih.grobova sa Glasinca i istone Bos
ne, u.koji-ma su naeni predmeti koje ini nakit, oruje, ratna oprema, metalno i kera
20

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


miko posue i druga roba.nabavljena, iz Grke.,,i Italije, Meu njima su i primjerci iz
raeni u domaim radionicama koji s vise ili manje uspjeha oponaaju uvezene uzorke. P
osljedica jaanja nekih od plemena bilo je stvaranje tzv. plemenskih saveza, do ega
dolazi sredinom I milenija st. e., o emu nas izvjetavaju i pojedini grki i rimski
pisci. Vodea plemena koja su bili nosioci takvih saveza bili su Japodi, Dezitijat
i, Dalmati, Dicioni i Daorsi. Oni su esto vodili i meusobne ratove. Njihovu borben
ost, pored navoda grkih i rimskih pisaca, potvruju i brojni nalazi oruja i ratne op
reme u njihovim grobovima. Zna se, naprimjer, za dugotrajno neprijat eljstvo koj
e je vladalo izmeu Autarijata - stanovnika dananjeg Glasinca, sa Arijejcima, koji s
u naseljavali oblast gornje Neretve. Predmet njihovog spora bili su slani izvori
koji su se nalazili na njihovoj mei. Naime, bili su se dogovorili da ih zajed nik
i koriste, ali su oni taj ugovor prekrili, to je izazvalo dugotrajne sukobe. Prema
miljenju nekih istraivaa, ti slani izvori su se nalazili u okolici dananjeg Konjica
. Za povijest nae zemlje i njenih stanovnika u drugoj polovici I milenija st. e.
imala su veliki znaaj dva krupna .dogaaja. Prvi je prodor Kelta (Gala) koji su doli
iz sjeverne Italije, a drugi je osnivanje grkih kolonija na jadranskim otocima i
obali. Oba dogaaja su za Bosnu imala velike kulturne i politike posljedice. Kelts
ka provala se (izmeu 370. i 360. godine st. e.), najvie odrazila na plemena koja s
u naseljavala sjeverne krajeve nae zemlje. Iako su se trajno zadrali samo u oblast
i sjeveroistine Bosne,.iz,yj;sili su veliki utje-,ca,i..na,Il,ir.e !.,_Ovi su od.
.njih.preuzeli brojne tekovine.koje su trajno zadrali, kap,to je, naprimjer,.lpnars
ko kolo, plug, grablje, r.azni.alat itd. Kelti su, ustvari, u prvom naletu prodr
li duboko u dubinu zemlje ali su tu naili na jak otpor tamonjih plemena, prije sve
ga onih s podruja srednje Bosne. Grki povjesniari donose zanimljiv podatak koji se
odnosi na nji hovu borbu sa Autarijatima. Tu stoji kako Kelti nisu nikako mogli
pobijedi ti ovo pleme, a onda su pribjegli varci. Douli su da se ovi rado opijaju
, i odlue to iskoristiti. Pripremili su bogatu trpezu s puno jela i pia, tobo da net
o slave, a pri tom su se pobrinuli da za to saznaju njihovi protivnici. Raunali s
u da e pokuati da ih iznenade, to se i desi lo. Kad su se Iliri pojavili Kelti su s
e bez borbe povukli ostavivi iza sebe prepune stolove. Iliri su zasjeli i neumjer
eni u piu brzo su se Jznapijali, nakon ega su ih Kelti bez muke savladali. Prodor
Kelta je sa starih stanita pokrenuo i Autarijate, koji se iz srednje i istone Bosn
e sele dalje na istok.
21

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do krasa Drugog svjetskog rata


Ovaj povijesni podatak se donekle moe dovesti u vezu s jednom pojavom koju nam pr
edoavaju arheoloka istraivanja. Naime, arheoloki je sasvim evidentno da od IV stoljea
st. e. manjkaju materijalni dokazi prisustva Autarijata na njihovim dotadanjim s
tanitima (Glasinac). Povijesni izvori ih kasnije spominju na sasvim drugom kraju,
u jugoistinom dijelu zemlje, a onda u zapadnoj Crnoj Gori i zapadnoj Srbiji. To
se moe objasniti injenicom da su zaista bili izloeni pritisku Kelta, pa su vjerojat
no morali napustiti svoja ranija stanita i krenuli su na istok. Smatra se da je p
o njima dobila ime rijeke Tara (Au-tari-jati), uz koju su ivjeli nakon iseljenja
iz Bosne. Ardijejci koji su svojevremeno s njima vodili ratove zbog slanih izvor
a, takoer su u nekim previranjima bili potisnuti niz Neretvu, pa ih kasnije nalaz
imo na uu te rijeke i dijelu obale sve do Albanije. Tu su stvorili plemenski savez
i osnovali jaku dravu (Ilirska kraljevina), koja je dugo vremena predstavljala n
ezaobilazan politiki faktor u ovom dijelu Balkana.
Dodiri s antikom kulturom
G..sjgixanj,e,.gr.kih kolonija .na jadranskim otocima i obali, do ega je dolo tokom
IV stoljea st. e. ; za bosanskohercegovaka plemena je imalo znaaj to su s Grcima us
postavili razvijene trgovake odnose pa su na taj nain doli u dodir s naprednom antik
om kulturom... OA tog vremena grki pisci pokazuju sve vei interes za ilirska pleme
na, to je rezultiralo, znatnom,graom iz koje crpimo dragocjene podatke o prastanov
nicima nae zemlje. Za bosanskohercegovako podruje najvei znaaj je imala grka naseobina
naroda koja se nalazila na donjoj Neretvi (dananji Vid kod Metkovia). Odatle je d
olinom Neretve vodio glavni trgovaki put u dubinu Bosne i dalje za Podunavlje. Kr
etanje grkih trgovaca po Bosni moe se lijepo pratiti nalazima njihovog novca, pa s
e na taj nain mogu tano odrediti pravci prastarih cestovnih komunikacija. Nalaz no
vca pokriva sve regije, to govori da su ilirsko-grke trgovake veze bile veoma razvi
jene. Artikal za koji su Grci bili najvi e zainteresirani u trgovanju s Ilirima,
bili su metali, kojih je u Bosni uvijek bilo u izobilju. Zlato, srebro, bakar, el
jezo i razni minerali, predstavljali su veoma traenu robu poto je Grka krajnje siro
mana rudama. Grci su u zamjenu davali svoje, jzanat.ske proizyo.de -nakit, oruje,
metalno i keramiko posude i dr. Mnogi od tih predmeta naeni su u ilirskim grobnica
ma, naseljima ili depoima (zakopano blago). Grci su najvei kulturni utjecaj izvril
i na plemena koja su naseljavala june dijelove dananje Hercegovine, posebno na Dao
rse, koji su naseljavali
22

Bosna i'Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


ue Neretve i oblast oko Stoca, sa plemenskim sreditem u Oaniima. Oni su^o^^d^bosansko
hercegovakih Ilira, i uope rijetki meu Ilirima, poeli pod grkim utjecajem kovati nova
c (II stoljee st. e.). Na aversu je lik boga Hermesa, a na reversu laa, s natpisom
na grkom. DAORSON. Najnovija arheoloka istraivanja na Oaniima prezentirala su materi
jal koji pokazuje da se ovdje ivot odvijao na visokocivilizacijskom nivou. Grad j
e sadravao elemente monumentalne arhitekture, tzv. kiklopske bedeme, koji po svem
u odgovaraju grkoj tehnici zidanja. Nalazi materijalne kulture kao to su amfore, n
akit, kalupi za lijevanje nakita i dr., predstavljaju stan dardne sadraje koji su
svojstveni helenistikoj kulturi. To govori da je u ovom dijelu Bosne i Hercegovi
ne zaivjela grka kultura, ije emo pune domete saznati tek kad istraivanja obuhvate iri
krug tamonjih lokaliteta.
Rimsko-ilirski ratovi
Od konca III stoljea st. e. na Balkanskom poluotoku poinju se javljati Rimljani. N
jihov nastup je bio u uskoj vezi s dogaajima koji se veu za pleme koje vue korijen
iz Bosne. Rije je o spominjanim Ardijejcima, koji su neko naseljavali krajeve oko
gornje Neretve, otkud su u borbama sa Autarijatima, a potom Keltima, bili potisn
uti nizvodno, gdje su stvorili jaku dravu. Jedno vrijeme bili su apsolutni gospod
ari junog Jadrana. Svojim brzim laama ugroavali su i grke obale, napadali tamonja nas
elja, a da im Grci nisu mogli nita. Od njihovih napada na moru trpjeli su i itals
ki trgovci, to je na koncu pokrenulo Rimljane. Nakon neuspjelih pregovora, 22S-go
dine st. e: dolo je do Prvog ilirskog rata koji je zavren pobjedom. Rimljana. Kral
jica Teuta, koja je predvodila Ilire, nije se mogla suprotstaviti organiziranoj
i bolje opremljenoj rimskoj vojsci. Pobjeda Rimljana, meutim, nije znaila kraj ili
rske drave niti kraj rim-sko-ilirskih sukoba. To je ustvari bio tek poetak viestolj
etnih ratova koji su Rimljane sve vie uvlaili u zamrene odnose sa stanovnicima Balk
anskog poluotoka. Stanje uspostavljeno nakon Prvog ilirskog rata nije dugo traja
lo. Godine ,2.19. st. e,-voen je Drugi ilirski rat, koji nije u veoj mjeri doticao
oblasti-dananje Bosne i Hercegovine. Potom je od 171. do 167. godine st. e, voen
, tzv. Trei ilirski rat, kad je Ilire predvodio kralj Gencije. Jliri su djelovali
u . savezu sa iMakeoncima, .ali Rimljani su odnijeli pabjeu i ovaj put. To je . k
onano unitilo Ilirsku kraljevinu, a ujedno je znailo kraj ardijejske moi.
23

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Rim je u prvoj fazi svog prodora potinio samo plemena koja su naseljavala obalni
pojas. S naeg prostora meu takvim su bila ona iz june Hercegovine. S onim iz unutran
josti su tek predstojali teki ratovi.,.Nakon sloma Ardijeja-ca najvee i najjae ilir
sko pleme bili su Daknati, ija su se stanita nalazila na prostoru zapadnobosanskih
krakih polja - Glamokom, Livanjskom' i Duvanjskom. Oni su kroz razdoblje koje je
trajalo stoljee podnijeli glavni teret borbi s Rimljanima. Bili su na elu velikog
plemenskog saveza u koji su bila ukljuena brojna plemena na prostoru od Neretve d
o Istre. Do Prvog rim.sko-almatinskog. r&ta.dolo je 156. godine st. e. Rimljani su
istupili kao zatitnici grkih gradova na jadranskoj obali i onih plemena koja su s
ilom bila ukljuena, u njihov savez. Rimljani s u Dalmatima uputili poslanstvo s o
dreenim zahtjevima ali su ovi odbili bilo kakav razgovor s njima izjavivi da "s Ri
mljanima uope nemaju nikakva posla". ak su ih orobili, to je za Rimljane bio razlog
vise da s njima zarate. Neprijateljska vojska se koncentrirala u Naroni i tu us
postavila bazu, a onda je odatle dolinom Trebiata krenula prema glavnom dalmatins
kom uporitu Dalrniniju, koji se nalazio na jednoj od uzvisina iznad dananjeg Duvna
. Otpor Dalmata je bio veoma ilav i konzul Gaj Marije Figul je bio potuen. U obnov
ljenom napadu Rimljani su imali vie uspjeha. Tako je Figulov nasljednik konzul Tu
blije Isornelije Scipion Nazika. 155. godine zauzeo i spalio njihovo,uporite. Nak
on ovog poraza ilirska plemena su jedno vrijeme mirovala, a onda se prvi osmjele
Ardijejci koji su nakon poraza iz 16.7... godine .st, .e, ponovo ojaali. Poeli su
opet s laama krstariti po junom-Jadranu, i zavoditi kontrolu plovidbe, to se nije
nikako uklapalo u koncept rimske politike naspram Balkanskog poluotoka pa je sen
at .odluio povesti rat. Operacije su otpoele 135. godine st. e. s 10.000 pjeaka i 6
.000 konjanika. Ardijejci se nisu mogli oprijeti ovolikoj sili pa su doivjeli por
az. Dja bi za sva vremena, unitili nji hovu moi sprijeili ih.da ,se .ubudue.bave pom
oistvom, Rimljani su ih .kompletno preselili s obale u unutra.niQ5l.Hercegovme, n
atjeravi ih da se bave zemljoradnjom. Nenaviknuti na takav nain ivota, surovi ambij
ent i odvojeni od mora, poeli su propadati, pa su u I stoljeu n. e. spali na svega
20_ dekunja (upa), za razliku, naprimjer, od Dalmata koji su tada broj sli 342 up
e.^M.alo.i.z.a toga.su..sasYimizumrli. Ubrzo iza rata sa Ardijejcima u.slije.iQ..je
,desetpgQdinji rat sa Japodima (129-119. godine st. e.). Tom. prilikom. Rimljani s
u prvi put ..prodrli u sjeverozapadne dijelove Bosne. Slomivi otpor Japoda Rimlja
ni su 118. godine st. e. ponovo krenuli na Dalmate a da ovi nisu niim dali povod.
Bez
24

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetsVog rata


obzira na to,,vojskovoe Lucije Cecilije Mete! ih je napao i opljakao, Po povratku
u Rim od zadobijenog plijena je podigao hram posveen bogu Kastom, iji su se temelj
i na rimskom forumu sauvali do danas. Buntovni Dalmati su se ponovo digli 78. god
ine st. e. kojom prilikom su se spustili na obalu gdje su zauzeli glavno rimsko
uporite Salonu (dananji Solin kod Splita). Rimljanima su trebale dvije godine da i
h suzbiju i povrate izgubljene oblasti. Uspostavljeni mir, meutim, nije dugo traj
ao. Godine 52... st. e. izbila je opa pobuna ilirskih,plemena na podruju, dananje B
osne i Hercegovine, a onda^se.prenijela i na druge oblasti. Japodi su prodrli sv
e do sjeverne Italije gdje su napadali Tei'gestu (Trst) i Akvileju. Dalmati su p
ustoili primorje. Poslani rimski odredi bili su uniteni, nakon ega je ustanak posta
o opi. Ustanicima su ile na ruku i prilike u samom Rimu gdje se vodio graanski rat
izmeu Cezara i Pompeja. Rimljani su pod zapovjednitvom konzula Aula Galinija 48, g
odine st. e. u sukobu sa ustanicima doivjeli straan poraz kod grada Sinodija. Tom
prilikom je bilo ubijeno vie od 2.000 vojnika, meu kojima i 38 centuriona i 4 trib
una (visoki oficiri). Od zadobijenih rana neto kasnije je izdahnuo i vojskovoa Aul
Gabinije. Poslije tog uspjeha Dalmati su 47. godine st. e. ponovo zauzeli Salon
u. Godine 44. uslijedio je slian poraz pod zapovjednitvom senatora Bebija. Bilo je
uniteno pet kohorti, a u ruke Dalmata pali su i rimski bojni znaci. I sam vojsko
voa Bebije je zadobio teke rane od kojih je malo potom umro. Prekretnica je uslije
dila tek nakon ubojstva Gaja Juli ja, Cezara (44-godine. st,..e,)j dolaskom Okta
vijana.na vlast. im je sredio prilike u Rimu Oktavi -jan je odmah zapoeo akciju um
irenja ilnskih plemena i oslobaanja ^auzejtih... >gr.ado\a Prva akcija je bila us
mjeicma protiv Japoda 35 godine si c.Borbe su bile \eoma teke i vodile su se za s
\ako uponste, ali su Rimljani ipak uspjeli prodrijeti do njihovog glavnog grada
Metuluma (nepoznat poloaj). Poslije duge opsade i tekih okraaja grad je pao. U tekom
boju rane ja zadobio i sam Oktavijan. Osvaja je,sve spalio i poruio. Da ne bi nep
rijatelju ivi pali u ruke, ene i djeca su poskakali u plamen zapaljenog grada a muk
arci su se borili dok nisu svi izginuli. Slian otpor je pruilo i pleme P osena koj
i su stanovali u predjelu srednje Bosne, ali su i oni bili savladani. H.akan,..o
braGu.na sa Japodima i drugim plemenima u tom dijelu-Bosne. Oktavijan,.je-ktenuo
na Dalmate. Ovi su bili svjesni ta ih eka pa su odluili da daju sve od sebe. Rimlj
ani su morali otimati komad po komad njihove zemlje. Najtei bojevi su voeni oko gr
adova Promone, Sinodije, Setovije i Andterije, gdje je neprijatelj pretrpio veli
ke gubitke. U boju kod Setovija bio
25

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


je opet teko ranjen i Oktavi jari. Ipak, nije se moglo odoljeti veoj sili. Ustanic
ima je ponestajalo hrane i oruja, i u proljee 33. godine st. e. skren je posljednji
otpor. Morali su pristati na uvjete koje im je diktirao pobjednik. Uz ostalo, m
orali su vratiti ranije zaplijenjene brojne znake 3 predati 700 djeaka kao taoce,
obavezati se na plaanje danka itd.
Zapadni Balkan u rimsko doba Rimljani su nakon pobjede poduzeli opsene mjere kako
bi se ubudue sprijeio bilo kakav bunt. Prvi korak im je bila izgradnja utvrenja iz
"kojih su,posade,trebale paziti na pokorene. inile su lanac, koji je povezivao s
trateke take na potezu od donje Neretve, preko zapadne Hercegovine do Dalmatinske
Zagore: Buraum (Ivoevci kod Knina) - Andetrium (Gonji Mu) Gardun (kod Sinja) - Hum
ac (kod Ljubukog) - Mogorjela (kod apljine). Te. tvrave su im koristile i kao .baza
za daljnja napredovanja u dubinu.zemlje. .
26

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rat.a


Tokom rata sa P anoncima koji je zapoeo 16. godine st. e. pod zapovjednitvom vojsk
ovoe Tiberija, pod rimsku vlast su dola i plemena sjeverne Bosne. Tako je koncem s
tare ere cijela Bosna i Hercegovina bila u rukama Rimljina.
Veliki ilirski ustanak
Slobodoljubivi i ratoborni Iliri su, meutim, teko podnosili nametnuti jaram i samo
su ekali povoljan trenutak da ga zbace. Dobra prilika im se ukazala Ji godine n.
e. kada su zbog rata sa Germanima Rimljani povukli.sve jedinice sa bosanskoherce
govakog prostora pa je zemlja ostala bez ikakve vojne zatite. Istovremeno se sprov
odila izvanredna regrutacija mladei, i75 na veoma grub nain, inile su se razne zlou
potrebe, pljakanja i nasilja. To, kao i odranije teki porezi, diglo je narod na no
ge. Bunt je zapoeo kod ratobornih i ponosnih Dezitijata u srednjoj Bosni.,Na ^fil
oustanka je stao poglavipa Baton, po kome se ustanak naziva i Batonov. Dezitijati
ma su se pridurila i druga plemena sa bosanskohercegovakog podruja meu kojima i ona
najpoznatija kao Mezeji, Japodi, Dalmati, Dicioni i dr., a onda i ona iz susjedn
e Panonije, od kojih su najistaknutiji bili Breuci. Kolika je bila mrnja protiv R
imljana vidi se po tome to se zakratko broj ustanika popeo na 200.000 plus 9.000
konjanika. To je sasvim iznenadilo Rimljane i stvorena je situacija kakvu Rim ni
je doivjeo jo od Hanibalovih ratova u III stoljeu st. e. Taktika ustanika sastojala
se u tome da to vie razvuku front kako protivnik ne bi mogao koncentrirati snage,
to je slabilo, njegovu udarnu mo.-Situacija je za Rimljane postala krajnje opasna
kad su ustanici krenuli na Italiju. Car August je u senatu izjavio ako se ne po
duzmu najhitnije mjere neprijatelj e se za koji dan pojaviti pred Rimom. S German
ima je nabrzinu sklopljeno primirje kako bi se oslobodile tamonje legije, a istov
remeno su pozvane one koje su bile stacionirane u Aziji, Africi i po evropskim p
rovincijama. U pomo su pozvani i vazalni kraljevi, reaktivirani su veterani, pa s
e na ilirskom ratitu zamalo okupila sila kakva nije nikada prije viena na jednom m
jestu. Rim...je,za uguen je. ovog ustanka angairao ..ak. 15. legija {armija) od . u
kupno 2.5 kolikoih je imao. To govori kakav je bio domet ovog ustanka. Voenje rat
a protiv ustanika car August je povjerio svojim najboljim generalima - Tiberiju
i Germaniku, koji su stekli slavu na germanskim i drugim ratitima. Svi -njihovi n
apori su, meutim, ostali bez rezultata.
21

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Ustanici .su im nanosili teke poraze, i Rimljani su se nali u veoma tekoj situaciji
. To je potrajalo dvije godine kad je dolo do prekretnice. r Naime, dolo je do izd
aje u vlastitim reovima,_Breuki voa iz^Panonije, koji se takoer zvao Baton, poloio je
oruje poto .su mu Rimljani,obeali da e ga priznati za kralja nad njegovim plemenom.
Time su Rimljani stekli veliku prednost jer je sjeverno krilo ostalo bez odbran
e. Na tu vijest dezitijatski Baton je krenuo u tom pravcu, uhvatio je izdajnika
i zaslueno ga kaznio, ali to nije moglo izmijeniti nastalu situaciju. Teite rata je
prebaeno na bosanskohercegovaki prostor gdje je ustanicima bolje odgovarao govori
ti kraj. Rimljani su tekom mukom osvajali ustanika uporita (Splonum, Raetinium, Ser
etium i dr.). Nastupila je .trea godina rata,, a isto toliko nisu bila obraivana p
olja. Hrane je bilo sve manje..,,Povlaei se, Baton je:.s,glavninom, vojske doao do
Andretnja, veoma utvrenog grada, nadajui se da e tu malo. odahnuti i prikupiti potr
ebna sredstva za daljnji otpor. Rimljani su ga slijedili i napali s ogromnim sna
gama, Iako su ustanici pruili estok otpor i dali sye od sebe, nisu mogli izdrati. B
aton se predao i time je ustanak bio skren (9. godine n. e.). Kad je bio priveden
pobjedniim generalima, na upit Tiberija zato .^e pobunio protiv Rima, ovaj je odg
ovorio: "Sami ste krivi, jer ste naim stadima slali vukove umjesto pasa" - aludir
ajui na zloupotrebe rimskih slubenika koji su im otimali sve do ega su stizali i na
plaivali poreze u daleko veem iznosu nego je bilo propisano. Sposobnost, hrabrost
i otvorenost ilirskog voe zadivila je pobjednika, i mimo obiaja nije ga smaknuo ka
ko je uvijek postupao s uhvaenim voama, nego ga je deportirao u Ravenu (Italija),
gdje je godinama ivio u nekoj vrsti kunog pritvora. Iako '} predajom Batona ustanak
bio okonan,otpor Je trajao jolneko vrijeme. Najuporniji su bili ustanici iz sred
nje Bosne, kod kojih je ustanak i poeo. Pgsijednji o^rjaijse.zjpio.u.grjad^ nalaz
io na mjestu dananjeg Vranduka kod Zenice. Kad su ustanici shvatili da je sve izg
ubljeno, izveli su djelo koje je zadivilo ak i protivnika. Ne elei da ivi padnu nepr
ijatelju u-ruke, nakon to su im ene sa djecom.poskakale u plamen zapaljenog grada
a druge se s bedema strmoglavile u nabujalu rijeku koja je tekla ispod grada, sa
mi se izmeu sebe poubijaju naoigled osvajaa. Tako je skren ovaj trogodinji ustanak, p
osljednji pokuaj slobodoljubivih Ilira da zbace tui jaram i povrate slobodu. Spalj
ena i poruena Arduba postala je simbol ilirskih.tenji da u svojoj vlastitoj zemlji
-ive slobodno, po zakonu i obiajima svojih .predaka. Pobijeeni, ostali su pod rim28

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala


skom,.vlaup-unih, pe.Lstoliea. Kroz to vrijeme dijelili su sudbinu ostalih naroda E
vrope, Azije i Afrike koji su ranije ili kasnije doivjeli istu sudbinu.

Zavoenje rimske vlasti i tekovine antike kulture


Tek nakon .uguenja ovog ustanka Rimljani su uspostavili punu vlast na podruju nae z
emlje. Da bi imali to. efikasniju kontrolu nad pokorenim plemenima, 4oj^.d,an.ju..
.-jedinstvenu provinciju Ilirik podijelili su u dvije provincije: Dalmaciju, naz
vanu tako po ratobornom plemenu Dalmata iz Bosne) s glavnim gradom Salonom, i Pa
noniju s glavnim gradom Sirmi-jumom. Podruje dananje Bosne i Hercegovine najveim di
jelom je pripalo provinciji Dalmaciji, dok je sjeverni ui pojas zemlje, pripao Pa
noniji. Poueni gorkim iskustvom, Rimljani su po itavoj zemlji podigli brojna utvren
ja iz kojih su posade bdjele nad pokorenim. Da bi sprijeili bilo kakav bunt u bud
unosti, a&ede.no. je obavezno sluenje vojnog roka za domau, mlade, koji je trajao i
do 30 godina, p,a.pjay|lu.izvan.zemlje....Nakon tolikih provedenih godina u tuini
postajali su polurimljani i stranci u vlasti toj sredini. Govorili su latinski,
oblaili..se mlinski .nain,^osigurani.penzi jom obino su se naseljavali u gradskim
naseljima. Od takvih isluenih vojnika i lica koja su se ukljuila u rimsku slubu po
drugim osnovama, stvaraoce sloj romaniziranih.Ilira. Uz gradnju utvrenja Rimljani
su poeli sprovodvti i druge mjere kojima su eljeli osvojene krajeve .o_ vre vojno osi
urati. Zbog geopolitikog poloaja i stratekog znaaja bosanskohercegovakog podruja, prek
o kojeg su vodili najkrai pravci koji su povezivali jadransku obalu, a time i Ita
liju, sa Panonijom i PodunavIjem,^dmaj^se prilo gradnji cesta. To je bilo potrebn
o i zb^og^ekspLoalaGiJe privred%og_resursa, prije svega rudnog blaga kojim je ob
ilovala zemlja, to je ustvari bio jedan od osnovnih motiva rimskog osvajanja. Pri
vredna bogatstva Bosne i Hercegovine Italicima su bila poznata jo iz prethistorij
skog razdoblja, kako to pokazuju nalazi predmeta uvezenih putem trgovake razmjene
iz Italije. Preduvjet za iskoritavanje rudnog blaga je uspostava komunikacija, p
a su Rimljani odmah prili njihovoj izgradnji.
Ceste
Gkvno jshoj^ i..Hercegovinu bila je Salona (Solin) i Narpna (Vid kod Metkovia). Iz
gradnja je zapoela u vrijeme cara Augusta ali ih je veina dovrena u doba cara Tiber
ija i Klaudija. U tome se pp.seb.ng .istakao tadanji namjesnik provincije..Puhlije.
.Kornelije Dolabela (14-20.
29

Bosna i Hercegovina od najstarijih vrem ena do kraja Drugog svjetskog rata


godine st. e.), koji je bio glavni organi zatox.,tih.,p.oslova3, kako to pokazuj
u pro naeni natpjsi..,,,. Iz Salone su vodile tri magistrale: Salona-Burnum (Ivoev
ci kod Knina) Grab-Kamensko-Bosanski Petrovac-dolina Sane i dalje prema Savi, sa
regionalnim odvojcima za Klju, kroz podruje Japre, i prema Bihau. Druga cesta je v
odila pravcem: Salona-Prolog-Livanjsko polje-Glamoko polje-Banja Luka-Bosanska Gr
adika, sa lokalnim odvojcima za Kupreko polje, ipovo i Mrkonji-Grad. Trea cesta je vo
dila pravcem: Salona-Rano--Buko blato-Duvanjsko polje-izvorite Rame (Varvara) -Gorn
ji Vakuf-Vitez--Kiseljak-Breza, sa ograncima oko Duvanjskog polja, na Ravanjskom
polju, oko Gornjeg Vakufa, u dolini Lave i oko Kiseljaka. Iz Narone jedna cesta
je vodila u unutranjost Bosne pravcem: Narona--apljina-dolma Neretve do Bijelog po
lja-Nevesinjsko polje-Borako jezero--Konjic-Ivan-planina-Sarajevsko polje-Romanij
a-Drinjaa-dolma Drine i dalje nizvodno do Save. Druga cesta je vodila pravcem: Na
rona-Capljina--Klepci-Stolac-Gradac-Mosko-P anik i dalje prema istoku. Pored ovi
h glavnih magistrala bila je jo itava mrea lokalnih (vicinalnih) puteva koji su pov
ezivali manja mjesta, naselja i rudnike. Rimske ceste su,graene veoma-solidno pa
se mjestimino.i.danaijjde^nji-.., ho,y_L !Iag9Yk. Suvremene . ceste...skoro-u-.po
tpunosti .slijede.,rimske--t*ase... Naeni su brojni miljokazi sa natpisima u koji
ma je navedena miHjacija (kilometraa) i podaci o torne kada i pod kojim carem je
graena ili popravljena. S obzirom na vanost koju su ceste imale za dravu, bile su p
od posebnom brigom brojnih slubi koje su se starale da budu u dobrom stanju i da
na njima promet besprijekorno funkcionira. Na odreenim rastojanjima pQ4i?^ne ju^ta
ni&e.sa^premoitima, skladitima i drugim prateim objekri -rna. Prometna..p.alici ja,(
beneficij ari) brinula se za sigurnost putnika i robe. a na prijevojima, na ulaz
u u. klisure i na drugim opasnim takama bila su utvrenja sa posadama. Uporedo sa i
zgradnjom cesta Rimljani su podizali i naselja. Na ovom prostoru do dolaska Riml
jana nije bilo gradskih naselja i tek je s njihovim .dolaskom otpoela urbanizacij
a bosanskohercegovakog prostora. Bilo je vie tipova naselja. Jedna su nastala uz k
omunikacije pa su imala i funkciju putnih stanica, druga su nastala kao upravni
centri, odreenih regija, a trei uz ludnike, mineralna vrela itd. Prvi njihovi stan
ovnici oili su slubena lica, trgovci i islueni vojnici. Kasnije su im se prikljuili
i domoroci koji su na bilo koji nain stekli status rimskih graana.
30

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena cio kraja Drugog svjetskog rata


Posebnu kategoriju predstavljaju rudarska naselja,-kojih je na bosansko-hercegov
akom prostoru bio veliki broj. Najvee i najbolje istraeno je ono koje se nalazilo n
a Gradini kod Sasa blizu Srebrenice (Domavia). U nj.emu su otkriveni sadraji koje
je imao svaki vei rimski grad: trg, ulice, gradska vijenica, sudnica, javno kupat
ilo, sistem centralnog grijanja, vodovodna mrea, kanalizacija i dr. Rudarski sadra
j naselja potvruju i brojni natpisi u kojima se spominju rudarski funkcioneri, ko
ji su ovdje imali sjedite, zatim ostaci talionica s velikim naslagama troske, pol
ugotovih proizvoda itd. Slino naselje se nalazilo i u Blagaju na Japri kod Bosans
kog Novog, zatim u akani-Rakama i Maloj Rujiki takoer kod Bosanskog Novog, pa kod Ki
seljaka, Gornjeg Vakufa, u dolini Lave i u drugim rudarskim zonama. Nekoliko nase
lja je podignuto uz termalna i mineralna vrela. Najvee i najbolje istraeno je ono
koje se nalazilo na Ilii kod Sarajeva. Poznat nam je samo prvi dio njegovog imena:
Aquae S..., poto je pronaen samo dio natpisa. Otkrivena arhitektura pokazuje da j
e rimska Ilida bila veoma napredna i da je imala sve sadraje banjskog i rekreacion
og centra. Bila je aktivna od I do V stoljea n. e. Banjska naselja su evidentiran
a jo u Gornjem eheru i Laktaima kod Banja Luke, u Gati kod Bihaa, Fojnici itd. Uz te
rmalna vrela Rimljani su koristili i mineralna. Uz neka su konstatirani ostaci a
rhitekture ili su u izvorima naeni rimski novii i drugi predmeti koji upuuju na rims
ku eksploataciju. Od poznatijih takvih izvora su Crni Guber, Velika i Mala Kisel
ica kod Srebrenice, Srnrdelac u Jelovcu kod Prijedora, Smrdljiva voda u Gornjoj
Vogoi kod Sarajeva, zatim kiseljaci u Kiseljaku, Zepu itd. Rudarstvo U privrednom iv
otu rimske Bosne i Hercegovine rudarstvo je imalo vodeu ulogu. Rimljani su po pok
orenju zemlje prvo poeli, s.eksploatacijom zlata jer im je bogatstvo zemlje tim m
etalom bilo poznato odranije preko trgovakih veza 3 Ilirima sa ovog podruja. O ops
egu i karakteru rimske eksploatacije govore tragovi na samom terenu. Mnoge podat
ke su ostavili i rimski pisci meu kojima se posebno istie Plinije Stariji iz I sto
ljea n. e. On navodi podatak da je u vrijeme cara Nerona bilo sluajeva kada se sam
o u jednom danu dobijalo i do 17 kg istog zlata. Bosansko zlato su opjevali i rim
ski pjesnici, to jasno pokazuje u kojim se koliinama kopalo i ta je znailo za rimsku
dravu. Danas se sasvim pouzdano zna da su se ti izdani rudnici zlata nalazili u o
kolici dananjeg Kiseljaka (Gromiljako polje), Fojnici, regionu Gornjeg Vakufa te u
dolici Lave. Eksploatacija se vrila na dvojak nain: eksploat3!

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


acije, s milijunima tona prekopanog i ispravnog ljunka, susreu se u okolici Gromil
jaka kod Kiseljaka. Neto manji tragovi nalaze se u dolini gornjeg Vrbasa i u doli
ni Lave. Iako se u srednjobosanskom rudogorju eksploatiralo i. srebro, glavni rud
nici tog metala su se nalazili u istonoj Bosni, oko dananje Srebrenice sa centrom
u Domaviji (Gradina kod Sasa). U jamama su otkrivene razne alatke, rudarske lamp
e i druga oprema iz rimskog doba. U Domaviji je bilo sjedite visokih rudarskih fu
nkcionera, meu kojima i onih pod ijom su upravom bili svi rudnici srebra na podruju
provincije Dalmacije, a onda svih rudnika s podruja provincije Dalmacije i Panon
ije, a to su zemlje koje se nalaze na prostoru od Jadrana do Beke ume u Austriji,
i od Istre do Tise u Podunavlju. Uz zlato i sre^P. bosanski rudnici su snabdijev
ali Rimljane jo jednim vanim metalom -lepezom, i to u najkritinije vrijeme po rimsk
u dravu, kad je zbog pojaanih akcija barbarskih plemena itavom duinom dravne granice
potreba za ovim metalom, odnosno orujem, postajala sve vea (od II do V stoljea n.e.
). Iako se eljezo kopalo i u rudnicima siednje Bosne, glavna jrudila.-S.U-se.riala
zila na prostoru sjeverozapadne Bosne oko dananjeg Prijedora, Sanskog Mosta i Bos
anskog Novog (bazeni Sane i Japre). Jzv,pvih. rudnika su...se, snabdijevale najv
ee, rimske radionice oruja i opreme, prvenstveno one koje su se nalazile u Sisciji
(Sisku) i Sirmiju (Srem-skoj Mitrovici). O intenzitetu rada ovih rudnika govore
ogromne naslage troske. Na nekim lokalitetima, kao naprimjer, oko Blagaja na ja
pri, procjen juju se na vie od milijun tona. U nedalekim elama otrkiveni su ostaci
talionica, kovanica, rudarskog naselja i drugih sadraja koji se odnose na rudarsk
u djelatnost. Iz Brieva i Ljubije potjeu nalazi rudarskih alatki, lampi i natpisa
koje su podizali rudarski slubenici. Po njihovim imenima vidi se da ih je bilo iz
Grke, Italije, sa Orijenta i drugih zemalja. Rimljani su prije definitivnog osva
janja nae zemlje podigli na stratekim mjestima nekoliko utvrenja koja su im sluila k
ao uporite i baza za daljnja nadiranja. Nakon uguenja Batonovog ustanka (9. godine
n. e.) i uspostavljanja potpune vlasti, vojne jedinice su bile rasporeene po itav
oj zemlji sa zadatkom da paze na tek pokorene domoroce. Kad se stanje smirilo i
kad je otklonjena svaka mogunost izbijanja pobune, vojska je s ovog podruja povuena
. Ostala su samo pojedina odjeljenja da paze na red i rnir te da uvaju rudnike i
komunikacije. To su uglavnom bih pripadnici pomonih jedinica ili istureni odjeli
legija koje su bile stacionirane izvan nae zemlje.
32

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Preko epigrafskih spomenika saznali smo za imena mnogih jedinica koje su boravil
e na bosanskohercegovakom prostoru od I stoljea n. e. do konca rimske prisutnosti.
Najstariji rimski logor nalazio se u Humcu kod Ljubukog, kroz koji su prola odjel
jenja mnogih legija i pomonih (auksili-jarnih) jedinica. Isti je sluaj s logorima
u ipovu kod Jajca, Makljenovcu kod Doboja, Banjoj Luci, Lutvinom Hanu na Drini ko
d Srebrenice, dok su se manji logori nalazili u Velikoj Kladui, Golubiu kod Bihaa,
Sopotnici kod Gorada i jo nekim mjestima. Pored ovih logora postojao je veliki bro
j ma njih utvrenja (castella), u kojima su boravile strae koje su odravale sigurnos
t cesta, rudnika, carinskih postaja i si, Uz veinu logora formirala su se civilna
naselja u kojima su se naseljavali islueni vojnici s porodicama, slubenicima i ro
maniziranim domorocima. Ostaci takvih naselja su otkriveni u Makljenovcu kod Dob
oja, ipovu, Banjoj Luci itd. Neka od njih su se tokom vremena pretvorila u vee trg
ovake ili upravne centre, kakav je npr. bio sluaj sa Goradom, Skelanima, Golubiem i
dr.
Odnos Rimljana prema domaem stanovnitvu
Rimljani su imali izdiferenciran odnos prema pokorenom stanovnitvu. U jednu kateg
oriju su spadali pokoreni domoroci a u drugu rimski, odnosno italski doseljenici
i elementi koji su u prethodnom postupku stekli-status rimskog graanstva. Ovi po
sljednji su po pravilu bili stanovnici gradskih naselja i za njih je vailo tzv, m
unicipalno pravo. Domoroci su bili organizirani u plemenske zajednice, to jest u
plemenske opine (civitates peregrmorum). U prvo vrijeme na njihovom elu su stajal
i rimski slubenici, obino oficiri, a.kada se steklo povjerenje, Rim je dopustio do
morocima da sami biraju svoje starjeine. Nosili su titulu princeps ili praepositu
s. Naeni su natpisi u koji ma se spominje starjeina Dalmata (princeps Dalmaturum),
Japoda (princeps et praepostus Japodum), Dezitijata (princeps Daesitiatium) i d
r. Plemenske opine dijelile su se na manje jedinice .-.dekuri je (upe). Odmah po p
okorenju zemlje izvren je popis stanovnitva s tanim brojem dekurija svakog plemena.
Tako smo saznali da su Dalmati bili sastavljeni iz 342 de-kurije i predstavljal
i su najbrojnije ilirsko pleme na bosanskohercegovakom prostoru. Mezeji su brojii
i 269, Ditioni 239, Dezitijati 103 itd., dok su nekada brojni i moni Ardijejci u
I stoljeu n. e. spali na svega 20 dekurija. Plemena s naeg podruja pripadala su dvam
a sudskim, oblastima (conven-tus iuridicus). Ona iz zapadnog dijela Bosne i zapa
dne Hercegovine, potpadala
33

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


su pod jurisdikciju suda u Saloni, a ona iz istone Bosne i Hercegovine, suditu u N
aroni. Tu su se povremeno okupljale sve plemenske starjeine da rijee meusobne sporo
ve i urede svoje odnose sa rimskim vlastima. ivotu gradskim,.naseljima odvijao se
po rimskim obiajima i zakonima. .Na elu gradske uprave bila su dva slubenika (duov
iri), uz koje je bilo gradsko vijee (ordo decunonum). Njegovi lanovi su obnaali raz
ne slube. Edili su se naprimjer, brinuli za komunalne poslove, kvestori su vodili
finansije, sacerdot se brinuo za vjerska pitanja itd. Ustvari, organizacija upr
ave i ivota u jednom naselju zavisila je od njegovog ranga i statusa. Neki gradov
i su uivali veu a neki manju autonomiju. Najvei rang su imali gradovi kolonije. Oni
su imali potpunu samoupravu u rjeavanju lokalnih poslova, nisu plaali poreze i si
. Na prostoru nae zemlje taj rang su imali gradovi Domav-ija kod Srebrenice, Aqua
e S... na Ilidi kod Sarajeva i grad Col. Ris..., koji se nalazio na mjestu dananje
Rogatice. Veina naih naselja je imala nii rang. To su bili municipiji. Meu takvim s
u bili: Delminium (Duvno), Bistue vetus (Varvara na Vrelu Rame), Bistou nova (Ma
li Mounj kod Viteza), Pelva (na Livanjskom polju), Diluntum (Stolac), Bigeste (Lj
ubuki), Stanecii (Vinjica kod Kiseljaka), Raetinium (Golubi kod Bihaa), Servitium (B
osanska Gradika), Castra (Banja Luka) itd.
Vjera
Iako je rimsko prisustvo izvrilo veliki utjecaj na ivot domaeg stanovnitva, u vjersk
om pogledu nije bilo bitnih promjena. lkLs.u=-.s.osta-l-i vjerni svojim starim vj
erskim tradicijama. Zahvaljujui brojnim kukurno-votivnih spomenika, dosta smo dob
ro obavijeteni o vjeri bosanskohercego-vakog stanovnitva u antiko doba. Vrhovni ilir
ski bog bilo je jedno umsko boanstvo koga su potivali kao zatitnika pastira, stada i
uma. Zamiljali su ga kao muko stvorenje obraslo u gustvi..dlak:u, s kozijim nogama
i rogovima. Na natpisima uvijek nosi naziv Sil-van, poto je bio poistovjeen s rim
skim Silvanom, odnosno grkim Panom, koji su imali isti. izgled ifunkciju. VJ Topu
skpm je pronaen jedan spomenik u ,kpjgm se ovo boanstvo naziva Vidasus, a.nje.gova
..pratjij.a (Pijana,) TJjati&.pa se pretpostavlja du su Iliri tako nazivali ova.
dya,svojaglavnafeoaBStva. Silvan se uvijek prikazuje u ambijentu prirode, obino sa
svojim atributima kao to je viecijevna svirala (siringa), pastirski tap (pedum) i
u pratnji psa. Drugo domae boanstvo koje su Iliri uz Silvana najvie potivali, bila j
e Dijana, boginja.lova, divljai i divlje prirode^Na '-spomenicima se-uvijek
34

Bosna i. Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


prikazuje kao lovac sa lukom i tulcera za strijele, u pratnji psa ili koute. Njih
ovih spomenika se najvie nalo na podruju Glamokog, Livanjskog i Duvanjskog polja, te
u srednjoj Bosni. Iliri.su potivali .i gorske vile - Nimfe, uvarice izvora, potok
a, planinskih proplanaka i peina. Na spomenicima se uvijek prikazuju kao .mlade i
razdragane djevojke, esto u kolu kojima uz sviralu svira Silvan. Neka plemena, k
ao naprimjer., Japodi, najvie su potivali boga izvora kojeg su nazivali Bmd. U Pri
vilici kod Bihaa otkriveno je svetite ovog boga koje se nalazilo u prirodi, pored
izvora. Iskopano je na desetine posvetnih rtvenika podignutih u ast ovog boga, te
kapela s velikim brojem kostiju rtvovanih ivotinja u njegovu ast. Bilo je i drugih,
manje vanih bogova kojima su se klanjali Iliri s bosanskohercegovakog prostora. U
urbanim sredinama slijedila se zvanina religija kojom se odavalo potovanje dravnim
bogovima. Njihov kult je imao oficijelni status. Vjernici su uglavnom bili Ital
ici, odnosno Rimljani. Meutim, potovanje su im morala iskazivati sva slubena lica b
udui da je rije o oficijelnoj vjeri. U svakom veem gradu postojao je hram posveen vr
hovnom rimskom trojstvu Jupitru--Junoni-Minervi, ili nekom drugom bogu koji je p
ripadao rimskom panteonu. Rimljani su doputali maksimalnu vjersku toleranciju pa
se uz zvanine bogove moglo klanjati ma kojem drugom. S obzirom da su na ovom pros
toru po raznim dunostima boravili brojni stranci sa raznih strana svijeta, evi-de
.mua.RQ je prisustvo brojnih vjera kako onih sa Orijenta, iz Grke, Egipta ili Tia
kije, tako i iz Irana i drugih zemalja. Ukratko, stanovnitvo antike Bosne i Herceg
ovine vjerski je bilo veoma heterogeno, to govori i podatak da je na ovom, relati
vno malom prostoru, koegzistiralo ak 40 raznih vjera i da se klanjalo pedeset i d
vojici bogova raznih zemalja i naroda. Treba istai da je u Bosni i Hercegovini pr
onaeno nekoliko kulturnovo-tivnih spomenika koji po svom sadraju predstavljaju svo
jevrsne unikate. Takav je, naprimjer, sluaj, sa spomenikom Mitre, pronaen u Konjic
u, koji ima kultnu sliku na obje strane sa sadrajima koji se izuzetno rijetko sus
reu. Isti je sluaj sa spomenikom trakog konjanika pronaenog u Sarajevu i sa spomenic
ima koji prikazuju domaa boanstva Silvana i Dijanu itd.
35

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Prodor kranstva
Stanovnitvo antike Bosne i Hercegovine, koja je bila sastavni dio rimske provincij
e Dalmacije, rano je..upoznalo kransku vjeru.. Izvorna graa nam saopava da su na pod
ruju Dalmacije novu vjeru irili sami. apostoli, meu kojima sv; Pavle, njegov uenik T
it i sv. Luka. U Sremskoj Mitrovici (Sirmi-um) biskupija je bila osnovana ve u I
stoljeu n. e., kao i u Osijeku (Mursa), dok su u Saloni i obalnim gradovima juno o
d nae zemlje, biskupije takoer bile osnovane u prvim stoljeima nove ere. Ve je reeno
da supreko teritorija Bosne i Hercegovine vodile, glavne magistrale, koje su pov
ezivale Dalmaciju i Panoniju, pa su na taj nain nova vjerska uenja rano prodrla i
na ovaj prostor. Da je tako bilo potvruju literarni i arheoloki spomenici. Najrani
ji..literarni podatak koji-spominje prisustvo nove vjere na tlu dananje Bosne i H
ercegovine potjee od poznatog-ianokranskog djelatnika, iz IV stoljea, sv. Jeronima,
rodom iz nae zemlje, ili tanije iz Stridona, koji se nalazio negdje u oblasti sjev
erozapadne Bosne. U svom ivotopisu on doslovno navodi da je roen u kranskoj porodici
i da se u njegovom rodnom Stridonu nalazila kranska opina. Godine 374. poslao je p
oslanicu tamonjem akonu, a u drugoj spominje sveenika tog grada Lupicina. Pr\e pouz
danije vijesti o organiziranoj crkvi u ovim stranama potjeu iz VI stoljea Na pozna
tom salonitanskom sinodu odranom 5 30. i SU. godine, meu brojnim biskupima spominj
e se i bosanski, imenom Andrija, koji je zastupao bestoensku biskupiju, nazvana
tako po gradu Bistue gdje je imala sjedite,, koji se nalazio..kod..dananjeg Viteza
ili kod Varvare na Vrelu Rame, posto su oba ta grada nosila isti naziv: Bistue
vetus (Varvara) i Bistue nova (Mali Mounj kod Viteza). Dotini biskup se na drugom
sinodu iz 533. godine alio da mu je biskupija prevelika zbog ega ne moe valjano njo
me upravljati. Zahtijevao je da se smanji, to jest da se uspostavi jo koja. S obz
irom na iroki bosanskoherce-govaki prostor, moe se pretpostaviti da je osim bestoen
ske u to doba bila jo koja biskupija, iako se u literarnim spomenicima ne spominj
u. Znamo da je koncem VI stoljea osnovana biskupija u Duvnu. Arhelogijajuam,. za.
razliku od literarnih izvora,, daje..daleko vie podataka o ranom kranstvu na tlu Bo
sne i Hercegovine. Jo na koncu prolog stoljea u Vidotaku kod Stoca otkriven je jedan
ranokranski oratorij (molitveno mjesto), a u njemu oltarna ploa. Slini ostaci su ot
krivani i u Borasima kod Vitine, Paniku kod Bilee itd. Svi ti nalazi potjeu iz raz
doblja prije provale zapadnih Gota u ove krajeve, odnosno prije konca IV stoljea,
dok je tih
36

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


objekata daleko vei broj iz razdoblja od V stoljea do dolaska Slavena (poetak VII s
toljea). Spomenut emo samo neke od lokaliteta gdje su do sada otkriveni starokranski
objekti (bazilike) iz tog razdoblja; Golubi i Vrtoce kod Bihaa, Blagaj, arakovo, it
luk, Mujdii, Oborci, Turbe, Piprage, Mali Mounj, Zenica, Kakanj, Halapii, Velika V r
ata, ipuljii, Oti-novci, Suica, Letke, Prisoja, Zitomislii i Cim kod Mostara, Mogor
jelo kod apljine, Nerezi, Crnici, Dabravina kod Breze, Lepenica i Vinjica kod Kise
ljaka, Skelani na Drini, Lisiii kod Konjica itd. Bosanskohercegovake ranokranske bazi
like su po mnogo emu specifine u odnosu na one iz susjednih i drugih zemalja, pa k
ao takve zauzimaju posebno mjesto u arhitekturi ranog kranstva. Veina ih je malih d
imenzija s nizom sporednih prostorija pa je prostor za vjernike vrlo skuen. es to
su podignute na ruevinama rimskih zdanja i upotrijebljen je stariji materijal (sp
olij), pa i nadgrobni spomenici. Najvei broj ih ima isti plan, ne slijede strogu
orijentaciju po stranama svijeta, ali je antika graevinska tradicija mnogo utjecal
a na njihovo oblikovanje. Sve- su opremljene kamenim namjetajem raenim manirom ant
ike umjetnosti. Egzistirale su sve do provale Avara i Slavena (poetak VII stoljea),
kojom prilikom su sve poruene. O tome govore nalazi avarskih strjelica u njihovi
m ruevin ama, ostaci paljevina, razbijen kameni namjetaj i si. Trebalo je proi izvj
esno vrijeme dok se preivjelo domae stanovnito nije konsolidiralo i poelo obnavljati
vjerski ivot koji se temeljio na starim tradi cijama. Zbog nastale situacije, po
kidanih veza i geografske izoliranosti, Bosna se na samom pragu srednjeg vijeka
zatvorila prema vanjskom svijetu i u njoj su se kao malo gdje konzervirale.kasno
antike (predslavenske) kulturne, vjerske i politike tradicije, koje su opstale do
u kasni srednji vijek. Na tim osnovama je kasnije ponikla i ozloglaena bosanska h
ereza (bogumilstvo), kao produkt ranokranskog survivansa. Ve je ranije izreeno miljen
je da su doseljeni Slaveni na ovom prostoru primili kranstvo od starosjedilaca a n
e od stranih misionara, kako je to bilo u susjednim zemljama. Starosjedioci su i
m mogli prenijeti ono uenje koje su sami slijedili, a reeno je, da se ono temeljil
o na starokranskim osnovama, koje je za suvremenu crkvu u doba kada se Bosna otvor
ila prema svijetu (XI-XII stoljee), zbog arhainosti bilo prevazieno i naputeno, pa j
e kao takvo bilo suprotno uenju koje je u to vrijeme slijedila zvanina crkva. To ue
nje, koje se kod nas obino naziva bogumilskom vjerom, bilo je uzrokom stoljetnih
kriarskih pohoda koje je Evropa slala na nasu zemlju s namjerom da iskorijeni i v
jeru i narod koji je slijedi.
37

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Slom antikog drutva i dolazak Slavena


Prvi znaci krize antikog drutva i raspada institucija rimske vlasti na ovom podruju
, pojavili su se na prijelazu iz III u IV stoljee. U nastupa-juem razdoblju kasne
antike bosanskohercegovacki prostor je slijedio sudbinu svih promjena i dogaaja k
oji su vodili ka konanom slomu Rimskog carstva. Kad su poetkom IV stoljea barbarska
plemena poela sve ee probijati granina utvrenja i provaljivati u dubinu drave, pusto
a i ubijanja su zahvatila i ove krajeve. Te strahote su u kraim prekidima trajale
sve do poetka V II stoljea. Iz ugroenih sjevernih provincija (Panonije i Podunavlj
a), stanovnitvo se povlailo prema jugu, preko nae zemlje, od kojih su mnogi tu zast
ali i potraili spas u ovdanjim vrletima. I nakon pada Zapadnog rimskog carstva (47
6. godine), ivot na ovom prostoru se nastavio na istim osnovama, mada u izmijenje
nim okolnostima. Neto mirnije razdoblje uslijedilo je u vrijeme vladavine Istonih
Gota (490-535. godine). Obnovljeri su rudnici eljeza, popravljene komunikacije, d
omae stanovnitvo je ivjelo u snoljivim odnosima sa osvajaima, a ako je i bilo neprili
ka, trpjelo se, jer se sjealo i gorih vremena. Kroz bosanskohercegovacki prostor
ve su do tada prole nebrojene osvajake horde koje su ruile, palile, pljakale i ubijal
e, to je sasvim unazadilo i osiromailo zemlju, To spominje i bestoenski (bosanski)
biskup Andrija na saboru u Splitu 530. godine, koji izrijekom navodi da je naro
d srednje Bosne (to jest s podruja bestoenske biskupije) siromaan i da ne moe izdrav
ati biskupiju. Prestankom gotske vlasti (535. god.) naa zemlja je za krae razdoblj
e bila prikljuena Istonom carstvu, nakon ega je uslijedila neto vea sigurnost. To je
naroito dolo do izraaja u vrijeme cara Justinijana (527 -565. god.) koji je teio obn
oviti nekadanju mo Carstva. Poduzete su iroke akcije da se Carstvo oisti od barbara,
popravljane su i graene nove tvrave, ceste i dr., pa se po svemu inilo da su se vr
atila stara vremena. U to vrijeme izgraen je i lanac utvrda na liniji Stolac-Kotur
-Blagaj na Buni-Biograd kod Konjica. Kasnije je dograen novi sa utvrdama: Debelo
Brdo kod Sarajeva--Sokolovii-Bobovac-Vranduk-Maglaj-Makljenovac kod Doboja. Uspos
tavljeni mir je, meutim, bio kratkog vijeka. Na granicama Carstva poeli su se pono
vo skupljati barbari i samo su ekali povoljan trenutak da provale i otponu ruiti, p
aliti, pljakati i ubijati. Ovaj put to su bili Avari sa Slavenima. Godine 602. pr
eli su Savu i upali su na teritorij nae zemlje. Kvalitetnim rimskim cestama i doli
nama rijeka krenuli su u unutranjos t. U
38

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


nastalom vihoru konano su nestale sve tekovine antike civilizacije na ovom prostor
u. Sta se kroz to vrijeme ovdje sve deavalo, teko emo ikada saznati jer nam manjkaj
u pisani izvjetaji. Oslanjajui se na arheoloku grau koja nam koliko-toiiko daje uvid
u te dogaaje, moe se pretpostaviti da je prodor Slavena na bosanskohercegovaki pro
stor u dobroj mjeri bio suzbijen od starosjedilaca. To su postigli zahvaljujui do
brom naoruanju kojim su se snabdijevali iz svojih bogatih rudnika i svojoj tradio
cionalnoj borbenosti. U tome je bitnu ulogu odigrala i brdsko-planinska konfigur
acija zemlje, to je sve bilo nepovoljno za napadae. I ono to ih je prodrlo (prije s
vega Avari), brzo se utopilo u autohtonoj masi, pa se moe rei da su oblasti dananje
Bosne i Hercegovine ule u srednji vijek s kompaktnim starosjedilakim (ilirskim) s
tanovnitvom. Takvo se stanje, meutim, nije moglo dugo odrati, poto je zemlja bila u
potpunom slavenskom okruenju. Uslijedila je slav-enizacija, i to u tolikoj mjeri
da se Bosna u srednjem vijeku po svemu doimala kao slavenska zemlja, iako u sutin
i to nije bila.
39

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


LITERATURA . Basler . Basler Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini, S
arajevo, 1972. Paleolitske regije i kutlure u Bosni i Hercegovini, u "Prahistori
ja jugoslavenskih zemalja I", Sarajevo, 1979, p. 332-335. u "Kulturna historija
Bosne i Hercegovine", Sarajevo, 1984, p. 13-23. Studije o kamenom i bakarnom dob
u u sjeverozapadnom Balkanu, Sarajevo, 1964. u "Prahistorija jugoslavenskih zema
lja II, neolitsko doba ", Sarajevo, 1979, p. 363-470. u "Kulturna historija Bosn
e i Hercegovine", Sarajevo, 1984, p. 29-87. Glasinac I (1956); Glasinac II, Sara
jevo, 1957. od Butmira do Ilira, Sarajevo, 1976. u "Prahistorija jugoslavenskih
zemalja IV, bronzano doba", Sarajevo, 1983, p. 161-270. Atniki kultni i votivni s
pomenici na podruju Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1977. Poeci kranstva na tlu Bosne
i Hercegovine u svijetlu pisanih izvora i arheolokih spomenika, Tribunia, br. 7,
Trebinje, 1983. Tragovi rimskih vojnih jedinica na podruju dananje Bosne i Herceg
ovine, Prilozi, XXVI, 25/26, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 1990. An
tika naselja 1 komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1960. "Kulturna hist
orija Bosne i Hercegovine", Sarajevo, 1984, p. 191-303.
. Basler A. Benac A. Benac A. Benac A. Benac-B. Covi B. Covi B. Covi E. Imamovi E. Im
amovi
E. Imamovi
E. Pasali E. PaaH
40

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


THE SPACE OF BOSNIA AND HERZEGOVINA DURING THE PRE-HISTORY AND DURING THE CLASSI
CAL PERIOD
Dr Enver Imamovi
The areheological investigations show that Bosnia & Herzegovina had got-ten the
first inhabitants during the paleolithic period and it vvas some hun-dreds of th
ousands of years. The life had been continuing during the next periods. The most
findings come from the period of the earlier stone period (the neolithic). The
known fmding place is Butmir by Sarajevo. Some human figures had been found ther
e, among the others. Some of them even show the three race types. At the beggini
ng of thr II millennium, some great ehanges happened. The new inhabitants had be
en destroying the old ones everywhere. From now on, the settlements had been bui
lt up on the higher place, because of the easier defence. It was important for B
osnia, that at those times had gotten the new inhabitants. Those were the Illyri
ans, wlio had given it the permanent cul-tural as well as the political stamp. O
wing to the ore resources the Illvrians, from this space, had gotten the big pow
er. The wealth of their mausoleums, especially those from Glasinac, not far away
from Sarajevo, pointed it. The North-West Bosnia was settled down by Japods, th
e East one by Din-dars, the middle one by Desidijats, the West one by Dalmats, t
he South Herzegovina by Daorses, Ardijejs etc. The ali of them had fought for th
e hundred years long bloodv wars with the Romans. At last, they ame under their G
overnment at the end of I century of the old era. The Rome had con-tinued here m
ore than 500 years. During this period of time the numerous roads, towns were bu
ilt, the mines were opened and so on. The imporiance of Bosnia & Herzegovina dur
ing the Romans was big because of its ore resources. The gold, the silver, the c
opper, the iron etc. were digged here. The miner center was in the town Domavia
not far a\vay from nowadays Srebrenica. It is digged up entirelv, The inheritanc
es of the Roman culture are destroyed in tis area, during the settling down of t
he people (VI and VII cen-try) and the classical period of Bosnia & Herzegovina
is finished with it.
41

|Wn/ iV &4o*A

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


OD S LAVENSKOG NASELJAVANJA DO BANA KU LINA (VII-XII ST.)
Dubravko Lovrenovi
I OD SEOBENOG KAOSA DO PRVIH OBLIKA KOHERENTNE POLITIKE VLASTI
1) Formiranje bosanskog etno-politikog entiteta
a) Sklavinije Slavensko zaposjedanje Balkanskog poluotoka nije izvreno odjednom n
ego_u__duern vremenskora_rasporiu (VI-VII st.).(Time proces migracija ni izdaleka
nije bio zavren, nego se nastavio tokom slijedea dva stoljea u vidu unutranjih pokr
eta i premjetanja iz jedne oblasti u drugu/ Slaveni se nisu svugdje naseljavali u
kompaktnim plemenskim skupinama nego meusobno izmijeani - jedan armenski izvor iz
druge polovice V II stoljea spominje u europskom dijelu bizantskih oblasti 25 na
roda pod zajednikim imenom "Slavi" - ali izmijeani i sa plemenom Avara, koje je sl
avenskoj masi dalo politiko vodstvo usmjeravajui njezino kretanje i napade na cent
re bizantske uprave, ak na Solun i Carigrad. Poetne^j^vensk^Jp^rjvacije, organizir
ane na te^itnrijaln^pJnig.nskom principu, nose_naj^v^Ski^ jneni bizantskijgisci.
Prostori koje su obuhvatale Sklavinije znatnim dijelom su se podudarali sa oblas
tima koje su jo u rimsko doba bile kultivirane za ivot. Na samom poetku Sklavinije
nisu bile povezane u vre cjeline, i tek s vremenom su se ujedinjavale u kompaktnije
i vee teritorijamo-plemenske zajednice. Ve^urim^ar^j^lajvji^^ drutva u feudalno",
a on se odvijao "na isti nain kao i u ostalim barbarskim
43

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


sredinama, odnosno mladim dravama koje su se formirale na tlu nekadanjeg Rimskog C
arstva. "
b) Prerastanje rodovsko-plemenskih veza u vri oblik politike vlasti: Presudan znaaj g
eografskog faktora
JR^iijHj^jsuJ}^ brojnih rano^^jpvjekojuiib^dras:a. Lu,_ bosanskom sluaju geografsk
i razlozi odig|^lL^U..pJ^ildrmjjlagu J Iz fizio-geografskih, antropogeografskih
i kulturnomorfolokih osobina podruja centralne Bosne vidljivo je "da ovaj prostor
predstavlja geografsku i individualnu cjelinu, zgodnu da se kao prirodna krajina
preobrazi u gospodarsku i kulturnu krajinu, na kojoj se posebno mogla organizir
ati i politika tvorba." U tom su pravcu ponajprije djelovali izrazito povoljan ge
ografski poloaj i prometne veze. Gornja Bosna je prirodnjOjojnejlej^^ tima sredij
n|eg_pjxiSXfliaJ^prgstrane organ izacione_ jezgre: mogue joj je irenje u svim prav
cima, a "u sluaju neuspjeha pribiranje snaga na novu reorganizaciju stanovnitva."
Ia^p_je_j>mjejkejia^ otvorenaji svim smjerovima, leei na najvanijoj komunikaciji ko
ju formiraju doline rijekaJBosne i Neretve iao^ojnian^o^JlMsij^
Upravo na ovom p
odruju, izmeu vrela rijeke Bosne i Vrandukog klanca, te gornje Drine i Borove Glave
, nakon to se slavenski etnos smiro i ustalio (VII-X st.), odigrala se prva i naj
znaajnija faza etno-politogeneze, koja je zavrena afirmacijom novog imena za narod
i zemlju. Uz geografske odlike, njez|njjAua_ku]turno-politi_ka trad.icija sasvimj
jng; jrrn^pjozitivnoje djelovala na tok ovog...prgcesa. Neolitsko naselje u Butm
iru '!(jeohioo^najbogati)ih_halazita u jugoistonoj Europi), ,mzy^em_rimski grad u_
rangu_ kalonij.e^a_mjesm.J^^ ne-k-r-opola-k-oja-je podraz.umijevala_postojanje.n
aselja,.Porfjrogenetova "hori-on -Bosona" (oblasr-Bosna)", skup naselja poznat t
i izvorima - pod nazivom "Bosna", Kulinova crkva u Biskupiima, sjedite bosanske bi
skupije, katedralna crkva iz sredine XIII stoljea, sjedite (metropola) Crkve bosan
ske, mjesto odravanja bosanskih dravnih sabora, nekoliko srednjovjekovnih crkava m
eu kojima grobna i krunidbena crkva bosanskih banova i kraljeva u Milama (Arnauto
viima), kraljevski dvori u Podvisokom i Motrama, utvreni grad Visoki... samo su nek
i meu markantnim pokazateljima kontinuiteta organiziranog ivljenja na ovom podruju.
Najmanje jedno stoljee prije spomena prvog imenom, poznatog bosanskog bana Boria
(1154-1163) u okolnom svijetu je stvorena predstava o Bosni kao
44

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


posebnoj ranofeudalnoj dravi. Ve i esto njezino spominjanje do konca XI stoljea govo
ri "da je Bosna u tom periodu predstavljala jedan teritorijaino--politiki organiz
am ije su granice u pravcu istok - zapad obuhvatile podruje od gornje Drine do gor
njeg Vrbasa; da je kroz itavo to vrijeme imala relativno organizovanu vlast i nos
ioca vlasti koji se naziva banom...; da se... u tadanjim meudravnim odnosima u zap
adnom dijelu Balkanskog poluostr-va, nalazila u istom redu sa Rakom i Hrvatskom..
.; da se, i pored povremene zavisnosti od susjednih slovenskih drava ili od Vizan
tije odrala..." O postojanju jednog rodovsko-plemenskog sloja iji ugled je nadrast
ao domae okvire, svjedoe i brane veze bosanske banske kue s Rakom i Dukljom; tako se
Bosna putem dinastike politike kao posebne vrste srednjovjekovne diplomacije pove
zivala s okolnim svijetom, osiguravi trajno mjesto u zamrenom sistemu dinastikih od
nosa u jugoistonoj Europi. Po svemu sudei, ve u ovom periodu na bosanskom prijestol
ju se "uvrstila i jedna vladalaka dinastija sa utvrenim redom nasljeivanja u jednoj
porodici." Stupanj drutvenoga razvitka Slavena u zaleu dalmatinskih gradova sredin
om X stoljea precizno je opisao bizantski car Konstantin Porfiro-genet; "Ali tamon
ji narodi, Hrvati, Srbi, Zahumci, Trivunjani, i Konovljani i Dukljani i Pagani p
ostadoe, zbaciv uzde rimskoga carstva, samosvojni i samovlasni, nikome nepodloni.
Vladare, kako vele, narodi ti ne imaahu, ve kako je to pravilo i kod ostalih Slove
na, upane starjeine." Nakon to su, kazuje Porfirogenet, pod carem Bazilijem II (867
/886) primili kranstvo, car im "postavi za vladare one, koje su sami htjeli i izab
rali iz roda, koji su oni tovali i voljeli. O onoga pako vremena pa sve do danas p
ostaju njihovi arhonti iz vlastitih plemena, a ne iz drugih". Ne treba sumnjati
da bizantski car samo konstatira stanje iji korijeni seu mnogo dublje: jedan podat
ak Pseudo-Maurikijeva Strategikona jo koncem VI stoljea navodi da kod Slavena "ima
mnogo glavara i oni se meusobno ne slau." Po svemu sudei u meuvremenu je razvoj rod
ovsko-plemenskoga drutva afirmirao jedan njegov sloj, koji je preuzeo vodeu ulogu
u formiranju novih politikih cjelina. Jedna od osnovnih crta bosanskog feudalnog
drutva i drave ogleda se u naglaenoj dominaciji "elemenata starije drutvene struktur
e" i rodovskih ostataka, koji su svoj puni znaaj zadrali i u kasnijem razdoblju. R
aspravljajui o "prijelazu iz plemena u dravu " kod Junih Slavena kao "tekom i opasno
m", ovo drutveno stanje M.Braun naziva "patrijarhalnim separatizmom."
45

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


c) Utjecaj bizantsko-franakih institucija
Jo iva tradicija rimskog poretka i blizina centraliziranog Bizantskog carstva - "j
edine drave dostojne toga imena" - kao "poticajan primjer' morali su pozitivno dj
elovati na tok i dozrijevanje ovog procesa. Pokazuje to, uz ostale, bliski primj
er Duklje iji se kralj Bodin, vjerojatno po caru Konsian-tinu IX Monomahu (1042-1
055) zvao i Konstantin, dok je njegov otac Mihai-lo ime dobio prema jednom od dv
ojice bizantskih careva, Mihailu IV (1034-1041) ili Mihailu V (1041-1042). Utica
j franakih institucija - osobito u onomu dijelu slavenskoga svijeta okrenutom Rim
u, a njemu je gravitiralo i podruje srednjovjekovne Bosne -takoer je bio evidentan
. Karlovo ime (Carlous-kralj), postalo je u slavenskom jeziku sinonimom za kralj
evsko dostojanstvo, kao to je u mnogim drugim jezicima bilo sa Cezarovim imenom.
d) Iliro-avarski utjecaji
Do slavenskog naseljavanja Bosne i Huma ilirski etnos imao je za sobom milenij i
pol kontinuiranog ivota u ovim oblastima. Kroz to vrijeme uspjeli su Iliri formi
rati snaan plemenski savez koji se stoljeima opirao pokuajima rimske pacifikacije,
razviti ekonomiku i osobenu kulturu oplemenjenu najprije grkim a zatim rimskim ku
lturnim tekovinama. Tokom etiri i pol stoljea rimske vladavine gornji sloj ilirsko
ga drutva u znatnoj mjeri je bio romaniziran, dok je veina zadrala svoj jezik i ust
aljeni nain ivota. Sv. Jeronim, porijeklom iz graninog dalmatinsko-panonskog podruja
, svjedoci da se jo u njegovo vrijeme (druga polovica IV stoljea) u Stridonu govor
ilo "barbarski" tj. "ilirski". Dolaskom Slavena, cijeli taj ilavi, drevni narod,
nije mogao jednostavno nestati. Naprotiv, novi rezultati istraivanja etnogeneze n
a bosansko-hum-skom podruju, do kojih se dolo kombiniranjem povijesnih izvora, arh
eolokih nalaza, etnologije i lingvistike, pokazuju da je proces stapanja prilino b
rojnog starosjedilakog neromaniziranog i poluromaniziranog ilirskog etnosa i slav
enskih doljaka, osobito u nekim zabaenijim oblastima, bio intenzivan i da je "ilir
ski starosjedilaki element imao veoma vanu ulogu u formiranju kulturnih, somatskil
i i psihikih osobina slavenskog ivlja koji u tim krajevima danas ivi." Tome je svak
ako pridonijela i okolnost to su najintenzivnija razaranja, izravno ili neizravno
, najvie pogodila urbane sredine a mnogo manje starosjedilaki ivalj izvan putnih ko
munikacija. Prvenstveno taj neromanizirani, ali i romanizirani ilirski etnos, os
igurao je konti46

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


nuitet u razvitku kulture na bosansko-humskom podruju sve do poznatog srednjeg vi
jeka pa i dalje u osmansko-turskom vremenu. O simbiozi dva raznorodna etnika elem
enta svjedoi relativno dobro ouvana predrimska i rimska toponomastika (nazivi rije
ka i planina) i brojne jezine pozajmice koje su se trajno oomaile u vokabularu dose
ljenih Slavena; samo ime rijeke "Bosne" po svemu sudei predstavlja prijevod ilirs
koga naziva "Bathinus" (Basanius). Postojali su, dakako, i antagonizmi, ponajpri
je vjerski, ali su oni vremenom, sa irenjem kranstva, postupno prevladani. Kljunu ul
ogu u ovom procesu odigrao je ilirski romanizirani sloj. Ni uloga Avara nije bil
a zanemariva, osobito u procesu uspostave prvih obli ka dravno-politike organizaci
je na poetku seobenog razdoblja, kada su dali vodstvo slavensko/ masi. Trajnosti
avarskih utjecaja svakako je pridonijela nji hova dvjestagodinja vladavina. Usprk
os i drugim moguim, objanjenjima, uvjerljivo djeluje argumentacija koja porijeklo
bosanske srednjovjekovne vladarske titule ban, izvodi iz avarske osnove bajan (b
ogat, posjednik). O snanom avarskom utjecaju na drutveni razvitak bosansko-humskih
Slavena svjedoi vladarska titula urun (urum), nesumnjivo avarskoga porijekla u z
naenju gospodin, koja se u X/XI stoljeu nalazi uklesana na Humakoj ploi uz ime ktito
ra crkve Sv. Mihajla. Kasnije su ovu titulu preuzelimaSarski i bizantski dvor, g
dje je oznaavala najvii poloaj poslije kraljevskog i carskog. Poetkom XV stoljea, ova
titula se nalazi uz ime velikog bosanskog vojvode i splitskog hercega Hrvoja Vu
kia. Meu avarskim posuenicama istie se titula./!uDjm^j[9jiji^ koja je u jeziku Slavena
kao inovnika odrednica zauzela trajno mjesto. Ova avaro-slavenska simbioza presud
no je bila odreena drutvenim poloajem Slavena koji je, prema novim grobnim nalazima
, bio ropskog karaktera. Iznimno vana je i injenica da se od 30 poznatih lokalitet
a na Balkanu izvedenih iz korijena Obri, Obrov, 15 nalazi na podruju Bosne i Herc
egovine. Naposljetku, o znaajnim ostacima avarskog etnosa u Hrvatskoj svjedoio je
polovicom X stoljea car Konstantin Porfirogenet.
Ono h ofj&f m ioirru. /&o $&'* < *'.***

Sosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


POLITIKE PROMJENE I BOSANSKA BANOVINA U JUGOISTONOJ EUROPI (X-XII ST.)
1) Jo uvijek na margini dogaaja
Promjena odnosa snaga u jugoistonoj Europi poetkom X stoljea - naglo uzdizanje Buga
rskog carstva, glavnog suparnika Bizanta, bugarsko osvojenje Srbije 924. godine,
snaenje Hrvatske pod Tomislavom (910-928) i hrvatsko--bugarsko suparnitvo - nije
se negativno odrazila na proces izrastanja Bosne u zaseban politiki entitet. Na t
o su jo manje mogle utjecati kratkotrajna vladavina srpskog upana aslava (948-960)
i hrvatskog kralja Mihajla Kreimira II (949-969). Meutim, ni obnova hrvatske vlast
i nad Bosnom nije prola bez potresa: hrvatskom kralju je u pograninim upama (Uskopl
ju, Luki i Plivi) pruen ozbiljan otpor, i tek poslije bijega bosanskog bana u Uga
rsku zemlja je bila pokorena./Nakon Mihajla Kreimira II, Bosnom je upravljao Stje
pan Drislav (969-997); za njegove nasljednike Dukljanirg ije izlaganje korespondir
a s drugim izvorima, kae da su "poslije njega uvijek vladali u Hrvatskoj", ali ne
i u Bosni. Nije poznato kako se na poloaj Bosne odrazilo bugarsko osvojenje Dukl
-je (vjerojatno oko 998.)> i da li je bila uvuena u Samuilove ratove protiv Bizan
ta u zadnjoj etvrtini X i poetkom XI stoljea. Nakon Samuilova prodora u Dalmaciju b
ugarska vojska je na povratku "preko Bosne i Rake" opustoila ove oblasti, ali nije
jasno da li ih je tom prilikom i osvojila. Kada je rije o Bosni, takva mogunost in
i se malo vjerojatnom, jer se zna da ni srpske zemlje koje su poetkom XI stoljea p
riznale vlast Bugarskog carstva "nisu bile neposredno ukljuene u njegovu dravnu st
rukturu." Restauracijom bizantske vlasti su i znatnom dijelu jugoistone Europe na
kon 1018. godine (Bugarska, Raka, Dalmacija i primorske oblasti) pod carem Bazili
jem II koji je slomio mo Samuilova carstva, vlast bizantskog cara, prema Dukljani
nu, priznala je i Bosna. Bizantske granice tada su pom-jerene do Save i Dunava,
a za osvojene oblasti uspostavljena je nova crkvena organizacija sa arhiepiskops
kim sjeditem u Ohridu (1018-1020). Zapadne granice episkopskih sjedita Ohridske ar
hiepiskopi je u Sirmiju, Rasu i
48

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Prizrenu koje su dopirale do Drine, Lima i Prokletija i nisu zalazile u Bosnu uj
edno oznaavaju i "podruje neposredne vizantijske vlasti". Po svemu sudei, Bosna nij
e bila obuhvaena novom tematskom organizacijom i bizantsku vlast priznavala je sa
mo posredno. to je vodilo njezinu daljem osamostaljenju i uvrenju. Veliina podruja na
kojemu je nakon nekoliko stoljea obnovljena bizantska vlast bila je tolika da ni
sama Srbija u cijelosti nije bila uklopljena u tematski sistem - jedan dio i tad
a je ostao pod vlau domaih knezova - a ne moe se tono odrediti ni koliko su bizantske
primorske teme sa sjeditem u Dubrovniku i Drau zahvatale u zalee. Stvarni utjecaj
nove vlasti i njezinih provincijskih organa na razvoj bosanskih prilika bio je l
imitiran i time to se nakon smrti Bazilija II (1025), u okolnostima obiljeenim opa
danjem bizantskoga utjecaja, teite bizantske politike u osvojenim oblastima "pomer
ilo od vojnih ka administrativnim iniocima. " To se jasno oitovalo prilikom guenja
ustanaka dukljanskog vladara Stjepana Vojislava 1042. godine, kada je sudjelovan
je trupa bosanskoga bana u ovoj akciji Bizant nastojao ostvariti darovima u zlat
u i srebru. Ista nagrada bila je namijenjena raskom upanu i zahumskom knezu, to rj
eito govori o podjednakom znaaju koji im se pridavao u Bizantu. 0 relativno stabil
nom poloaju Bosne u ovo vrijeme posredno kazuje injenica da je dukljanski vladar V
ojislav nakon svih bizantskih pritisaka uspio ne samo sauvati samostalnost uz sim
bolino priznanje vazalskih odnosa, nego i proiriti svoju vlast na velikom prostoru
izmeu Bojane i Neretve. Pri svemu tomu ne smije se gubiti iz vida da je bizantsk
a vlast u pri morskim krajevima u odnosu na unutranjost bila nesumnjivo djelotvor
nija. Razvoj odnosa izmeu Bizanta i Duklje u vrijeme Vojislavljeva nasljednika Mi
hajla, koji je na prijestolje zasjeo prije 1055. godine, obiljeen daljom erozijom
bizantskoga utjecaja, potkrepljuje ovaj zakljuak. Pored crkvenog raskola 1054. k
ojim je podruje Bosne pod jurisdikcijom istonojadranskih katolikih centara ostalo i
zvan domaaja Istone crkve, u Mihajlovo vrijeme je obrazovana nova metropolija u Ba
ru kojoj je 1089. pripadala i bosanska biskupija. Porazi Bizanta kod Manzikerta
i Barija 1071, privremeni gubitak Srijema i Beograda 1071/72, ustanci u unutranjo
sti Balkana 1041/42 i 1073. te rat s Normanima (1081-1085) doveli su do uspostav
e nove politike konstelacije i omoguili aktivniji nastup Duklje u dijelu jugoistone
Europe koji je do tada stvarno ili nominalno priznavo bizantski suverenitet. Vl
ast dukljanskog kra-lja-Bod.ina (1082-1101) tada je priznala Raka a zatim i Bosna
u kojoj je novi vladar postavio svoga namjesnika, izvjesnog kneza Stjepana; bio
je to prvi i
49

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


jedini poznati sluaj da umjesto bana Bosnom upravlja knez. U svakom sluaju., uz ne
prestane nemire i obraune koji su obiljeili odnose dukljan-skih vladara i bizantsk
ih careva u drugoj polovici XI stoljea, ni dukljanski suverenitet nad Bosnom nije
mogao ostaviti trajnije posljedice. Poetak dvanaestog stoljea "punog neobinih poli
tikih obrata" u jugoistonoj Europi nagovijestio je promjene i u poloaju Bosne. Njih
ovo polazite predstavljalo je odvajanje Bosne od Duklje i promjena dinastije u Hr
vatskoj; 1102. godine ugarski kralj Koloman bio je u Biogradu kod Zadra okrunjen
hrvatskom krunom, da bi do 1105. zavladao i dalmatinskim gradovima -Splitom, Tr
ogirom i Zadrom. Na taj nain, stjecanjem hrvatske krune i pristupom Jadranu, bio
je poloen temelj izgradnji Ugarske kao velike sile. Istina, Bizant se ni tada nij
e odrekao suvereniteta nad Dalmacijom, ali obraun s Ugarskom ije ambicije su osvaj
anjem Srijema u XI stoljeu trajno usmjerene prema oblastima pod tradicionalnom bi
zantskom upravom, bio je neizbjean. Od toga vremena, status regionalne sile pored
Bizanta zadobiva i Ugarska, a njezino suparnitvo s Carstvom u velikoj mjeri, pon
ekad presudno, utjee na sudbinu malih balkanskih drava, ponajprije Srbije. Sredino
m XII stoljea u bizantsko-ugarski sukob bila je izravno uvuena i Bosna; od tada sv
e do 1463. godine ona trajno ostaje u radijusu ugarske jugoistonoeuropske politik
e.
2) Izmeu Bizanta i Ugarske
Unutar tog dugog vremenskog raspona dvanaesto stoljee ima karakter prijelazne faz
e, u kojoj odnos Bosne i Ugarske jo nije bio poprimio onu formu poznatu iz izvora
izmeu XIII i XV stoljea. Miljenje starije historiografije da titula "rex Rame" u i
ntitulaciji ugarskih vladara predstavlja odraz njihovih politikih pretenzija na B
osnu i dokaz stvarne vlasti nad ovom zemljom u meuvremenu je opravdano osporeno.
Dokazavi da su pet isprava u kojima se ve od 1103. godine u intitulaciji ugarskih
kraljeva javlja i Rama "oiti falsifikati splitske crkve", pojavu ove titule N.Kla
i s pravom vee za ugarskog kralja Belu III i vrijeme kada je nakon smrti cara Mano
jla I Komnena (1180.) bizantski politiki utjecaj na ovom podruju definitivno nesta
o. S istom uvjerljivou zasluna je povjesniarka dokazala da u stvarni okvir bosanskougarskih odnosa tokom XII stoljea nije mogue uklopiti ni ambicioznu titulu "bosans
koga vojvode" koju je na saboru u Ostrogonu, vjerojatno 1139. godine^ kralj Bela
II dodijelio petogodinjem sinu Ladislavu. Izravnu potvrdu za ove zakljuke nalazim
o u dogaajima iz sredine XII stoljea, kada je bosanski ban Bori bio upleten u bizan
tsko-ugarski rat.
50

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

U ovom obraunu izmeu Bizanta i Ugarske ban Bori se, kako kazuje suvremeni bizantski
kroniar Kinam, naao na ugarskoj strani. Ako okolnosti pod kojima je Bori doao na bo
sansko bansko prijestolje i ostaju nepoznate, iskljuena je mogunost da je vladarsk
i poloaj dobio kao ugarski vazal. Time je i njegovu ulogu u bizantsko-ugarskom ra
tu, kako je uoio jo V.Klai, mogue preciznije definirati. Iz Kinamova opisa ugarske o
psade grada Branieva na desnoj obali Dunava (kod dananjeg Kostoica) 1154. godine v
idljivo je da se ugarskim trupama ranije pridruio i ban Bori. Na vijest o dolasku
bizantskoga cara ugarske i bosanske trupe su digle opsadu i razdvojile se; Ugri
najprije "krenue prema skeli na Istru", ali kad su vidjeli "da se reka izlila...
krenue prema gradu Beogradu." Opisujui kretanje bosanskoga bana bizantski kroniar j
e zabiljeio: ' "Kad car vide ovo i dozna da se Bori, egzarh dalmatinske zemlje Bos
ne, naavi se meu saveznicima peonskog vladara, vraa u svoju zemlju, on odabra najhra
briji deo svoje vojske i posla ga da ide da se bori protiv Boria; ovom vojskom ko
mandovae Vasilije... carev hartualarije." Veliko je pitanje kako bi za Bonjane sve
zavrilo da se bizantskim trupama nije isprijeila glavnina ugarske vojske i uz teke
gubitke nanijela im poraz,. Iz svega se stjee utisak da je Borieva vojska respekt
abilna snaga, budui da bizantski car elitni dio svojih jedinica alje da se bore ne
protiv ugarskog kralja, ve protiv bosanskog bana. Borieva pojava na bosanskoj pol
itikoj sceni i zapaena uloga u bizantsko--ugarskom ratu koju osvjetljava Kinam, pr
uaju mogunost za formuliranje vrih zakljuaka o tadanjem poloaju srednjovjekovne Bosne
ja se nala u procjepu izmeu dvije suprotstavljene regionalne sile, "premala da bi
se mogla otrgnuti i suprotstaviti obema stranama, prevelika, izgleda, da bi se m
ogla prosto progutati s jednog ili drugog kraja". Od najvee vanosti za rasvjetljav
anje ovog pitanja jeste odnos bana Boria prema ugarskom kralju u vrijeme bizantsk
o-ugarskog rata i neposredno nakon njjga. U kratkom Kinamovu iskazu sadrano je ne
koliko vanih injenica: a) Bori je egzarh dalmatinske zemlje Bosne b) on je jedan od
saveznika peonskog (ugarskog) vladara c) bosanski ban se vraa u svoju zemlju
51

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Vodi li se rauna o stvarnom karakteru odnosa izmeu dviju drava u srednjem vijeku, k
oji su u pravilu bili podloni estim i nepredvidljivim promjenama, politiku samostal
nost i individualnost Borieve Bosne teko bi bilo preciznije iskazati. Izraz "simah
os" (saveznik) kojega Kinarn upotrebljava da bi oznaio Boriev odnos prema Ugarskoj
, u bizantskoj politikoj terminologiji podrazumijevao je relativno visok stupanj
autonomije. Isti izraz bizantski pisci koristili su za Ruse i Uze u XI, za Maare
u XII i bugarskog vladara u XIII stoljeu, dok se za odreivanje njihova mjesta meu n
arodima povezanim s Carstvom u XII stoljeu za Srbe upotrebljavao izraz "kateki" (
polsuni). Naposljetku, vratimo li se ponovo Kinamu i onomu to je zapisao o kretanj
u bana Boria, prethodna zapaanja dobit e svoju punu potvrdu: "Kad stie blizu Save} o
datle zaokrenu prema drugoj reci po imenu Drina koja izvire negde odozgo i odvaj
a Bosnu od ostale Srbije. Bosna nije potinjena arhiupanu Srba, nego narod u njoj i
ma poseban nain ivota i upravljanja." Pored Kinamovih zapaanja preciznijem odreenju
poloaja Borieve Bosne sredinom XII stoljea znatno pridonosi razvoj politikih odnosa
u jugoistonoj Europi ovoga vremena, obiljeen velikim bizantsko-ugarskim sukobom u
kojemu su aktivno sudjelovali i srpski vladari. Jo od druge polovine XI stoljea ka
da je u srpskim oblastima u unutranjosti Balkana formirano novo jezgro otpora Biz
antu, stjecanje jednog snanog saveznika u toj borbi za srpske upane imalo je ivotno
znaenje. Nakon to je poetkom XII stoljea Ugarska napravila snaan iskorak prema istono
j obali Jadrana, suradnja sa srpskim vladarima na drugom kraju Carstva, na grani
ci sa Bizantom u Podunavlju, nametnula se prirodnom zakonitou. Prvi takav savez re
aliziran je u bizantsko-ugarskom ratu 1127. i premda je koalicija sa Ugarskom za
Srbe 1129. zavrena tekim porazom, ideja o zajednikom nastupu ni tada nije naputena.
tovie, 1129. ili 1130. ki srpskog upana Uroa I udala se za ugarskog prijestolonaslje
dnika Belu II (1131-1141), ime su savezniki odnosi dodatno uvreni. Nove meunarodne oko
lnosti koje su u jugoistonoj Europi nastupile kada je na bizantsko prijestolje za
sjeo Manojlo I Komnen (1143-1180) i aktiviranje bizantsko-ugarskog suparnitva omo
guile su obnavljanje ugarsko-srpske koalicije protiv Bizanta. Car je postavio amb
iciozan politiki cilj restauracije bizantske hegemonije na Zapadu, kojemu je glav
nu prepreku predstavljalo 52

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Njemako carstvo Friedricha Barbarose. Za realizaciju Manojlove univerzal-istike ko
ncepcije i akcije prema srednjoj Europi Maarska je mogla posluiti kao pogodna baza
, i osebujni car nastojao je, koristii se vojnim i diplomatskim sredstvima, ovu z
emlju pripojiti Bizantu to "s vizantijske take gledita nije imalo presedana u histo
riji komonvelta. " S obzirom na irinu Manojlovih poduhvata koji su zahvatili podr
uje od Male Azije do Italije balkansko pitanje i odnosi sa Ugarskom i Srbijom pre
dstavljali su tek jedan djeli u mozaiku sloenoga odnosa Bizanta i tadanjih europski
h drava. Manojlova politika na Zapadu uvjetovala je stvaranje dviju velikih europ
skih koalicija: Bizanta, Njemake i Venecije na jednoj, a Normana, Velfa, Francusk
e, Ugarske i Srbije sa papom u pozadini na drugoj strani. Dakako, raspored snaga
i sastav koalicija bili su podloni estim promjenama, s tim da su i druge drave pov
remeno uvlaene u ovu igru. U bizantsko-ugarske sukobe (1149-1155) bili su na ugar
skoj strani uvueni srpski i bosanski vladar; u prvom sluaju radilo se o nastavku o
davno zapoete suradnje s ciljem konane emancipacije od Bizanta, u drugom pak o sas
vim novoj orijentaciji s bitno drugaijim ciljem. Ostavljajui po strani pitanje nav
odnoga Borieva vazalstva prema Ugarskoj, s kojim se sve do N. Klaia naa historiogra
fija nepotrebno muila, pristupanje bosanskoga bana antibizantskoj koaliciji mogue
je objasniti jedino kao loginu posljedicu globalnoga pregrupiranja tadanjih europs
kih drava. Druga vana injenica o kojoj se neizostavno mora voditi rauna jeste da je
Bosna ak i u vrijeme najsnanije ekspanzije Bizanta u jugoistonoj Europi pod carem B
azilijem II ostala izvan podruja neposrednog carskog suvereniteta, to je njezinim
vladarima otvaralo prostor za samostalniji nastup i mogunost ulaska u antibizants
ke koalicije. U tom pogledu Bosna se razlikovala od zemlje rakih upana za koju je,
usprkos njezinih tijesnih veza s ugarskim dvorom i antibizantske politike, u pi
smu rimskom papi car Isak II Aneo tvrdio (1190/91.) da "je od davnina pod Romanij
om i nije nikada bila nekom drugom predata." Osmotri li se podruje najeih bizantskougarskih sueljavanja - osjetljivi granini pojas na Dunavu sa Sirmijem, Beogradom i
Branievom kao najisturenijim uporitima bizantske vlasti u ovom dijelu jugoistone E
urope -postaje jasno da su strateki razlozi ugarske i srpske vladare opredijelili
na zajedniki nastup protiv Bizanta. Na drugoj strani, potinjavanje Ugarske i njez
ino pripajanje Bizantskom carstvu direktno su zavisili od stabilnosti granice na
Dunavu.
53

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Pripremajui spajanje Ugarske i Bizanta Manojlo I je nakon smrti ugarskog kralja G
ejze II (1162.) podrao njegovu brau Stjepana IV i Vladislava u borbi protiv Stjepa
na III, Gejzina sina. Ugovorom iz 1164. brat Stjepana III Bela priznat je za pri
jestolonasljednika i poslat u Carigrad gdje je nakon enidbe s carevom kerkom pod i
menom Aleksija trebao zasjesti na bizantsko prijestolje. Kada je dobio sina car
je promijenio plan i Bela je 117 2. vraen u Ugarsku, gdje je kao carski tienik prid
onio irenju bizantskog utjecaja. Upravo u ovo vrijeme, politika restauracije Rims
kog carstva Manojla I slavila je svoju veliku, ali kratkotrajnu pobjedu. Uspjesi
carskog oruja i diplomacije konkretan izraz dobili su u opirnoj vladarskoj intitu
laciji Manojla I, u koju su 1166. bile ukljuene brojne zemJje izmeu Blatnog i Kasp
ijskog jezera, pored ostalih Dalmacija, Ugarska, Bosna, Hrvatska, Bugarska i Srb
ija. Do tada je, prema onomu to je poznato, bila rijeena i sudbina bana Boria kojem
u se izmeu 1154. i 1163. gubi svaki trag. Nakon devet godina Borievo ime zabiljeeno
je meu svjedocima isprave (istaknutim lanovima ugarskog dvora) koju 1163. u Ostro
gonu izdaje ugarski kralj Stjepan III u korist zagrebakog biskupa. Na osnovi ove
fragmentarne vijesti nije mogue odgonetnuti zato je Bori napustio Bosnu, ali je uolj
ivo da se bosanski ban nalazi uz Stjepana III koji je u Ugarskoj tada predvodio
antibizantsku struju. Po svemu sudei, Bori je pod bizantskim pritiskom koji se 116
2. ispoljio i u Rakoj gdje je car Manojlo I na vlast doveo upana Desu, morao pobjei
iz Bosne i utoite potraiti kod staroga saveznika. U ovakav slijed dogaaja potpuno s
e uklapa podatak iz Kezine kronike o izvjesnom njemakom vitezu Gotfridu kojega je
kralj Stjepan III 1163. poslao da intervenira "adversus ducem de Bozna", oito s
namjerom da Boria vrati na bansko prijestolje. Ovaj bosanski "dux" mogao je biti
jedino inovnik cara Manojla I pred kojim je Bori pobjegao na ugarski dvor, jer je
potpuno iskljueno da bi bosanski ban dobro poznat u Ugarskoj mogao biti oslovljav
an s ovom titulom kako se to obino smatralo do nedavne pojave knjige N. Klai\ Napo
sljetku, Bori se do kraja ivota vie nije vraao u Bosnu, emu je bizantska vlast uspost
avljena pod Manojlom I zasigurno bila najveim razlogom. Bosanski ban trajno se za
drao u Slavoniji gdje je 1162/63, uz odobrenje kralja Stjepana, Templarskom redu
poklonio selo Esdel (Zdelje). Ovu darovnicu kasnije su proirili njegovi potomci,
a potvrdili kralj Bela i 1209. kralj Andrija II. Potomci bana Boria (generatio Bo
rich barii) spominju se u Slavoniji sve do sredine XVI stoljea i, koliko se zna,
nikada nisu isticali svoje pravo na bosansko bansko prijestolje. 54

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


LITERATURA - P. Aneli, Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine, GZM BiH
(A), Sarajevo, 1970, 199-212 - A.Babi, O pitanju formiranja srednjovjekovne bosan
ske drave, Nauno Drutvo BiH, Radovi, III, Odjeljenje historisko-filolokih nauka, Knj
iga 2, Sarajevo, 1995,57-79 - I. Boba, Djelovanje slavenskih apostola sv. Konsta
ntina i Metoda i poetak bosanske biskupije. U: Kranstvo srednjovjekovne Bosne, Sara
jevo, 1991,125-140 - M. Braun, Die Slawen auf dem Balkan, Leipzig, 1941. - S. irk
ovi, Bosna i Vizantija. U: Osamsto godina povelje bosanskog bana Kulina (1189-198
9), Sarajevo, 1989, 23-35 -1. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek. Zagreb, 19
95. - Historija srpskog naroda, I, Beograd, 1981. - N. Klai, Srednjovjekovna Bosn
a. Zagreb, 1989. - F. Lukas, Bosna i Hercegovina u geopolitikom pogledu. U: Povij
est BiH, I, HKD Napredak, Sarajevo, 1991, 39-77 - D. Obolenski, Vizantijski komo
nvelt, Beograd, 1991. - G. Osrrogorski, Historija Vizantije, Beograd, 1969. - K.
Porfirogenet, O upravljanju carstvom (priredio M.vab), Zagreb, 1994. - Predslave
nski etniki elementi na Balkanu u etnogenezi Junih Slovena. Zbornik radova sa Srni
pozija odranog u Mostaru 24-26 X 1968. Sarajevo, 1969. - A. Stipevi, Iliri, Zagreb,
1974. - Vizantijski izvori za historiju naroda Jugoslavije, IV, Beograd, 1971.
55

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


FROM THE S LAVS' SETTLING TO THE TIMES OF KU LIN-BAN
Mr Dubravko Lovrenovi
(THE SUMMARY) With the ban Bori a very important phase in the history of the Midd
le Age Bosnia had finished, during the one under the changable political cir-cum
stances, the transfer from the clantribal society to the relatively stabile from
of the early middle age state had been done. The whole sketched devel-opment fr
om the Slavi settling down to the appearance of the rudimentary shapes of the ear
ly feudal political powers in the period of five centuries -reflects the general
process of polito-genesis of the numerous tribes, which made the new social com
munities themselves on the ruins of the Roman civ-ilization ih Europe. The recap
itulation of the passed way based on the pioneer work of Profes-sor Ante Babi - s
hows clearly that the process of the shaping of the feudal state strucmres of th
e middle aged Bosnia neither lagged behind its neigh-bours of Croats and Serbs r
egions, but it had developed in its specific devel-opment in the same direction:
the origin of the developed forms of the feudal state, totally notkeable in the
times of Kulin ban.
56

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


BOSANSKE DRAVE
Dr. Boris Nilevi
U ranom srednjem vijeku
'a stoljea ranog srednjeg vijeka nema mnogo izvora koji bi osvijetlili rdogaaje i
linosti, odnosno ivot Slavena na podruju Bosne i Huma. To podrazumijeva vrijeme od
njihova doseljenja u VII stoljeu, kada i poinje historija junih Slavena na ovim pro
storima pa do druge polovine XII stoljea, od kojeg se zamee kasniji bosanski sredn
jovjekovni polet i sjaj. Bosna se prvi put spominje sredinom X stoljea u djelu uen
og vizantij-skog cara - pisca Konstantina Porfirogenita "De administrando imperi
o", kao mala oblast sa dva grada Katera i Desnek. Katera je, po svoj prilici, da
nanji Kotorac u Sarajevskom polju iznad Butrnira, dok Densek nije iden-tifikovan
(u okolici Visokoga?) Bosna je u to vrijeme obuhvatala podruje oko gornjeg toka r
ijeke Bosne, moda samo Sarajevskog polja sa okolnim planinskim padinama. Ona je t
ada, po caru Porfirogenitu. sastavni dio Srbije koja na rijeci Cetini granici sa
Hrvatskom. Sa slabom politikom samostalnosti, Bosna je u onim vremenima pod nai
zmjeninom vrhovnom vlau susjednih drava Rake, Duklje i Hrvatske, te u znaku globalne
predominacije as Vizantije, as Ugarske. Iza 1018. godine obnovljena je vizantijska
vrhovna vlast nad balkanskim zemljama, pa i nad Bosnom. Ta uprava je na ovom pr
ostoru bila vie nominalna nego stvarna. Tako, naprimjer, vizantijski car, oko 104
0. godine, morao je novcem pridobivati bosanskog bana da mu se pridrui u ratu pro
tiv duk-Ijanskog kneza Vojislava. Izmeu 1081. i 1088. godine dukljanski knez Bodi
n uspostavio je vlast nad itavom Bosnom i kao svog zastupnika postavio tamo nekog
kneza Stefana. To je najstariji imenom poznati vladar Bosne. U ovom vremenu osn
ovana je i katolika biskupija. Kada su iza Bodinove smrti 1101, godine nastali u
Duklji dinastiki neredi, Bosna je ponovo dola do svoje
57

Bosna i Hercegovina o najstarijih vremena do kraj a Drugog svjetskog rata


samostalnosti, da bi se u povelji ugarskog gospodara Bele II iz 1137. godine nav
odila kao posebno vojvodstvo (ducatus), a od 1138. godine ugarski kraljevi se ti
tuliu kao kraljevi Rame (Ramae rex). Pod Ramom su podrazumijevali Bosnu u cjelini
. Uspostavljanjem ovih odnosa sa ugarskom dravom nije prestala dravnost Bosne, neg
o, naprotiv, itava njena srednjovjekovna povijest ispunjena je borbom za ouvanje s
voje nezavisnosti prema Ugarskoj koja je uzaludno nastojala stoljeima da Bosnu po
tini pod svoju stvarnu i neposrednu vlast.
Emancipacija Bosne - na historijskoj sceni
Pretpostaviti je da je uspostavljanjem novih odnosa Bosne prema Ugarskoj5 uklonj
ena ranija domaa dinastija banova i za bana postavljen Bori (1154-1163), velika iz
Slavonije, ovjek kraljeva povjerenja. U maarsko-vizanti-jskom ratu 1154. godine ues
tvuje i on kao vazal maarskog kralja. Svrgnut je s vlasti, kada je u prijestolnim
borbama dvojice maarskih pretendenata izabrao da pomae slabijega. Iza Boneva pada
Bosna je jo jednom, posljednji put, vidjela vizantijsku vojsku i dola pod njenu vl
ast (1167.) da bi se, iza smrti snanog cara Manojla Komnina 1180. godine, zauvije
k oslobodila od nje. Iste godine javlja se i prvi pomen o banu Kulinu (1180-1204
). Od vremena bana Kulina, vjetog i kako se kae "srenog" vladara, jednog od najveih
i najvanijih gospodara u povijesti Bosne ("veliki ban ", "ple-meniti i moni mu"), o
va se drava poinje razvijati uporedo sa susjednim junoslavenskim dravama. Za njegove
uprave poinje politiko-ekonomska stabilizacija i irenje Bosne, njezino trgovako otv
aranje i pomak kulturnog ivota. Pomenimo samo njegovu povelju dubrovakim trgovcima
iz 1189. godine, kojom im dozvoljava da slobodno trguju po Bosni. Da bi ih priv
ukao, Kulin ih oslobaa svakog nameta "osim ako mi tko da od svoje volje poklon ".
To je prvi poznati meunarodni ugovor Bosne. Ta povelja, kada se svestrano analiz
ira, mnogo toga otkriva iz ivota tadanje Bosne, a prije svega ona je, "rodni list"
bosanske drave. Iz povelje se oituje da je ve tada postojala relativno ureena drava
sa vladarskom kancelarijom, sa slubenicima est-nicima, vjerovatno predstavnicima b
anove vlasti po upama koji. su bili odgovorni za bezbjednost na svome podruju. Osi
m toga, ovo je i prva poznata bosanska povelja pisana narodnim jezikom i irilicom
. U nas se javljaju povelje pisane na narodnom jeziku pola stoljea ranije nego u
Nijemaca. Kod njih je prva iz 1238/39. godine, a neto malo kasnije nego u paniji i
junoj Francuskoj. A o prostranstvu dravnog teritorija govori jedan izvor iz 1203.
godine koji kae da se Bosna prelazila za "deset i vie dana hoda". 58

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Od ratnih podviga Kulin je imao, izgleda, samo jedan. Radi se o godini 1183. kad
a je sa Maarima (ije je vazalstvo prihvatio) i sa Nemanjom potiskivao Vizantince i
z Srbije. Ostalo vrijeme svoje vladavine proveo je u miru ureujui dravu u slivu gor
nje Bosne i Vrbasa. Od Kulinova vremena Bosna poinje, uz sve pritiske monika sa st
rane, da ivi zasebnim politikim ivotom. I kao to se u Dubrovniku srednjega vijeka bi
jae razvio posebni dubrovaki patriotizam, tako se vremenom razvio i u Bosni bosans
ki. Preovladavajui ui pokrajinski interesi privlae svu panju bosanskih vladara i nji
hove vlastele. "Dobri Bonjani" postaju ideal podanika. U zemlji je pomen o Kulinu
ostao lijep. U poslovicama jo se i danas ljudi sjeaju na vremena "od Kulina bana
i dobrijeh dana".
Bosansko "krivovjerje" ili "kuga bosanska"
Uz Kulinovo ime vezana je i prva vijest o pojavi bogumilskog ili pateren-skog uen
ja u Bosni (1199.) koje je ve tada uzelo tolikog maha da ga je prihvatio i sam ba
n sa porodicom, rodbinom i mnotvom naroda. Bosna je postala gotovo klasino sredite
ovog nauka, i to je u mnogome predodredilo njenu dalju historijsku sudbinu. Pori
jeklo ovog pokreta nalazi se u onim jeretikim uenjima koja su se znatno ranije jav
ila u Maloj Aziji i u ijoj je osnovi bilo shvatanje da je materijalni svijet, kao
i sve ono to iz njega proistie (drutvo, ustanove, vojska, drava), proizvod zla, da
je jedini ovjekov spas u duhovnom ivotu, askezi i odbacivanju svega materijalnog.
P o bogumilima, Stari zavjet je proizvod ranije tjelesne prevlasti i zato je bio
sav odbacivan osim Psaltira sa njegovim oduevljenim himnama Bogu. Patarensko kar
akterie i kritinost protiv crkvenog bljeska i tatine, kao i suvine crkvene hijerarhi
je. Takoe, treba da nestane itav krug naknadnih svetitelja koji se slave mimo Hris
ta i gotovo ravno njemu, kao i da se ukine kult ikona kojima se iskazuju boanske a
sti. Sve treba da se preisti i ispravi. Zbog toga se pristalice ovog nauka zovu "i
sti" ili "pravi Hriani", ili kao kod Slavena "bogu-mili". Oni ne primaju krtenje, a
osobito su protivni krtenju djece, koja ne shvaaju znaaj toga ina. Ovo uenje, uopte,
svodi vjersku simbolizaciju u granice kritike zdravog razuma. Ne priznaje vaskrs
nue, ni priee, na kojem je bio razapet najvei predstavnik dobra. Bogumili istupaju ka
o ljudi koji su uspjeli da savladaju strasti. Odlikuje ih krotkost, utljivost, be
zglasna su smijeha i vidljive ublijedjelosti od posta. Meu narodom su vrlo aktivn
i. Davali su 59

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


enama izvjesnu ravnopravnost. Ova sekta je bila vie drutvena nego vjerska i postigl
a je svoje uspjehe vie zbog svojih socijalnih nego vjerskih naela. Bogumili su se
javili u Bugarskoj i Makedoniji ve u X stoljeu. irei svoj uricaj prema Zapadu, duali
stike jeresi su esto gubile svoju prvobitnu sadrinu i prilagoavale se uslovima i pot
rebama raznih drutvenih sredina. Iz Bugarske i Makedonije ova jeres prela je u Srb
iju i tamo uzela maha dok je nije Stefan Nemanja sa sinovima suzbio otrim mjerama
. Iz Srbije se, jedan dio pristalica ove sekte sklonio u Bosnu, iji je politiki po
loaj, pored pogodnih geografskih uslova, omoguavao da se tu jeres ponajprije ustal
i. Meutim, sve ovo je poelo da oteava poloaj Kulinove Bosne. Pojava dualistikih jeret
ika poela je da remeti ivot katolike biskupije, koja je bila pod crkvenom vlau Dubrov
nika. Njihovo javljanje uznemirilo je papsku kuriju koja je upravo u to vrijeme
u Francuskoj i Italiji poela ofanzivu protiv njih. U borbi protiv hereze u Bosni
pape su se oslanjale na snagu maarskih kraljeva kroz itavu bosanku srednjovjekovnu
historiju. Time su bili pomireni kako isto vjerski razlozi, tako i maarski politik
i interesi, uvijek prilika za krstaki rat. Ali su bogumilima i pravoslavni bili p
rotivnici. U izvorima iz isto pravoslavne sredine postoje prokletstva koja se odn
ose na patarene. Za Albance pie jedan svetenik 1308. godine, da nisu "ni isti katol
ici, ni isti izmatici" (pravoslavni). Tako je bilo i u Bosni sa bogumilima. Rekosm
o, uvijek prilika za krstaki rat. Tako 1200. godine papa Inoenti-je III poziva uga
rskog kralja Emerika da izvri pritisak na bosanskog bana Kuiina da sprijei irenje h
ereze i da prestane da daje zatitu prebjeglim hereticima iz Splita i Trogira. U p
rotivnom sluaju da i Kuiina i sljedbenike hereze protjera iz njihove zemlje i zap
lijeni im sva dobra. Ban je izbjegao krstaki rat na taj nain, to se na Bilinom polj
u kod Zenice, S. aprila 12Q3>. godine, zajedno sa prvacima patarenske crkve pred
papinim legatom .odrekao zabluda i primio obavezu da e potovati uenje i norme rims
ke crkve. Meutim, time nije bio zatvoren put prodiranju i irenju bogumilskog uenja
u Bosni, koje e vremenom postati narodnom religijom i simbolom bosanske zatite u n
jezinim borbama protiv stranaca. Sa osobenim vjerskim, vie pobunjenim - socijalni
m nazorom na svijet i sa ustrojstvom crkve, kojoj je na elu stajao djed, na niem s
tepenu gosti i starci, te vjernicima "krstjanima" i "krstjanicama", Bosna je u o
nodobnoj, srednjovjekovnoj Evropi, predstavljala, uistinu, jedan buntovni religi
jski specifikum, daleko prije Lutera i protestantskog nauka.
60

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Otpor Bosne katolianstvu i ugarskoj vrhovnoj vlasti
Nakon Kulinove smrti Bosna je postala ozloglaena na papskoj kuriji radi uspjeha p
atarenskog uenja. Pape Ijutito piu, kako u Bosni jeretici javno ispovijedaju svoju
vjeru "kao to lamije doje svoju tenad golim sisama" i trae protiv njih krstake rato
ve "potstiui vjernike protiv nevjernika" (fide-les contra infideles exhortando). B
osanski ban Ninoslav (1233-1250) imao je zato tekih dana. U poetku je poputao papin
im eljama i, preplaen njegovom aktivnou, bio voljan da pusti njegove ljude nesmetane
u propovijedanje katolike vjere, jer Bosna je, za rimsku crkvu "pustinja i ikara,
puna trnja i kopriva i postala je leglo guja", Meutim, kada je ban uvidio da akc
ija Rima dira njegova suverenska prava i radi, u biti, za maarske interese, on je
prihvatio borbu od 1235-1238. godine. Krstaka akcija kojoj je na elo postavljen h
erceg Hrvatske Koloman, sin ugarskog kralja Andrije II, trebalo je da Bosnu nepo
sredno potini Ugarskoj, te je time i krstaka vojna dobila vid osvajakog rata. U pit
anju je bio dalji opstanak drave. Banu bosanskom nije ostalo nita drugo nego da na
pusti veze s rimskom kurijom i da se stavi na elo otpora protiv Rima i Maara. Rat
je poeo 1235. i trajao je, s prekidima, oko etiri godine. Herceg Kolomano-va vojsk
a zaposjela je samo periferne oblasti, sjevernu Bosnu i sjeverozapadni dio Huma,
ali otpor nije slomila. Ovaj rat je nanio mnogo tete Bosni, ali se Ninoslav odrao
i tad, kao i u kasnijim borbama. U martu 1240. godine ban je u Dubrovniku zaklj
uio sa Republikom ugovor o trgovini i prijateljstvu. U povelji koju je tim povodo
m izdao, Ninoslav se samosvjesno naziva; "Ja Matej Ninoslav, po milosti boijoj ve
liki ban bosanski". Poloaj se nije bitno izmijenio ni onda kada se ban pod pritis
kom novog rata (1244.) pokorio ugarskom kralju i pristao da prizna katolikoj crkv
i prava na ranije date posjede koji su joj te godine potvreni poveljom Bele IV. I
zgleda da se ovo "pravo" nije moglo odrati zbog otpora puka i vlastele bosanske.
Godine 1249. veliki ban bosanski Ninoslav je opet u punoj vlasti. Tada je obnovi
o ugovore s Dubrovakom republikom i poslije toga vie se ne pominje.
61

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Bosansko uzmicanje pred ugarskom dominacijom
Krajem 1253. godine poveo je ugarski kralj Bela IV odluan rat protiv Bosne i uspi
o da savlada otpor u itavoj zemlji, koja je podijeljena u vie oblasti i stavljena
pod neposrednu vlast ugarskog kralja. Bosnom je, pod njegovom zatitom, zavladao b
an Prijezda (1254-1287), Ninoslavov roak, praotac znamenite dinastije Kotromania,
a oblasti Usore i Soli su, kao posebne banovine, spajane sa Mavom. Te su oblasti
1284. godine pripale kralju Dragutinu poto se odrekao prijestolja u Srbiji. Udajo
m njegove keri Jelisavete za Prijezdina sina Stjepana (Kotromana) doli su Kotroman
ii u srodstvo sa Nemanjiima. U vremenu ugarske prevlasti koja traje do konca XIII
stoljea, Bosna je nazadovala u svakom smislu. Njena dravna teritorija razbijena je
na nekoliko oblasti koje gravitiraju na razne strane. Vlast bana se ni po formi
nije osjeala kao snaga koja ujedinjuje i odrava cjelinu, a u zemlji je zavladala
nesigurnost i bespravno stanje to je koilo trgovinu. Sve ovo najtee je pogaalo sam n
arod. U dobu izmeu 1287. i 1301. godine znatan je broj robija, porijeklom iz razn
ih krajeva Bosne, koje se kupuje i prodaje u Dubrovniku. To je vjerovatno u vezi
sa progonima pripadnika "crkve bosanske". Rimska crkva dozvoljavala je trgovinu
robljem ako se radilo o hereticima. Zbog slabljenja centralne vlasti u Ugarskoj
krajem XIII stoljea na Bosnu su proirili svoju vlast znameniti hrvatski velikai ubii
, ali ne zadugo.
Snaenje i teritorijalno irenje Bosne
Razdoblje banova Stjepana II Kotromania (1322-1353) i Tvrtka I Kotromania (1353-13
77 ban, 1377-1391 kralj) vrijeme je svestranog napretka srednjovjekovne drave Bos
ne. Tada je ova zemlja dostigla vrhunac politike snage i teritorijalne veliine, a
Tvrtko I vinuo se svojim ugledom i moi do najveeg junoslavenskog vladara. Granice b
osanske drave su se tada prostirale od Save do Korule i Hvara, te od Zrmanje i Kni
na do Sjenice i Lima. Samo put do ove slave bio je mukotrpan. Poeo je sa Stjepano
m II za ije vladavine, na razne naine, pojedine oblasti ulaze u sastav bosanske dra
ve, te se tako postepeno poveavala teritorija ove balkanske srednjovjekovne tvore
vine. Ono to je bio kralj Milutin za cara Duana, to je bio ban Stjepan II za kralj
a Tvrtka. Tvorac bosanske dravne stabilnosti i organizator njene unutranje snage.
62

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Teritorijalno irenje bosanske drave u srednjem vijeku Bosanski ban ivio je do 1322.
godine u sjenci monih ubi a. Kada je sjaj njihovog predstavnika u Hrvatskoj Mladen
a poeo da opada, Stjepan Kotro-mani se pridruio njegovim mnogobrojnim protivnicima
i privukao na svoju stranu neke od njegovih vazala iz Donjih Krajeva. Podravao ga
je u tome i ugarski kralj Karlo I Anujski, koji je teio da uniti Subie. Nakon Mlade
nova sloma 1322. godine, Bosnom je potpuno ovladao Stjepan Kotro-mani, prisajedin
ivi svojoj dravi oblast ubia izmeu Neretve i Cetine. Negdje u tom vremenu, on je zavl
adao i upama Duvno, Livno i Glamo, koje su otada stalno ostale u sastavu Bosne. Po
novo je uspostavljena bosanska vlast i nad oblastima Usore i Soli, jer se ve od
proljea 1324. godine, Stjepan II na osnovu jedne darovnice ugarskog kralja Karla
I Roberta oslovljava kao njihov "gospodin". Od tada e ovi krajevi ostati u tituli
bosanskih banova i kraljeva i kada oni tamo ne vladaju. Najzad, vlast bosanskog
bana protegla se i na Hum (do 1326), koji je, sve dotle, od vremena Nemanjina b
rata kneza Miroslava, do sredine XII stoljea,
63

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


osim malih prekida, bio stalno u srpskoj vlasti. Taj gubitak srpski dvor nije mo
gao dugo vremena da preali, osobito Duan. On gotovo etvrt vijeka doc~ nije, poduzim
a protiv Bosne vojni pohod kada je njegova vojska prodrla sve do Bobovca, ali ni
je uspio da povrati izgubljeno (1350). Poslije svih ovih osvajanja vlast Stjepan
a II se prostire "od Save do mora i od Cetine do Drine". On je "po milosti bojoj
gospodin svim zemljama bosanskim i Soli i Usore i Donjim Krajem i Humskoj zemlji
". Njegov ugled je osjetan. Ojaao je Bosnu na sve naine i ujedinio je od Drine do
Cetine i Save, davi joj izlaz na more. Utvrdio je u njoj posrnuli banski autorite
t i svoju dinastiju. Stvorio je vrste veze s Maarima i pap-skom kurijom. I pored n
jegovog priznavanja vrhovne vlasti Ugarske, njen vladar se nije neposredno mijeao
u unutranje stvari Bosne. ak je za enu uzeo kod Maara mnogo opjevanu, banovu ker Jel
isavetu (1353).
Prve godine Tvrtkovog vladanja
Osamostaljenje i irenje bosanske drave za vrijeme; Stjepana II Kotro-mania dovelo j
e do jaanja centralne vlasti, ali i do uspona velmoa koji su se koristili poveanjem
dravne teritorije i, sve moniji, poelo pruati otpor banskoj prevlasti. U takvim pri
likama je, poslije smrti Stjepana II, preuzeo prijesto njegov sinovac Tvrtko I (
1353-1391), sin Vladislava Kotrornania i Jelene Subi. Nezadovoljstvo plemstva podra
o je ugarski vladar Ludovik I i prisilio Tvrtka da mu, kao miraz za Jelisavetu,
ker Stjepana II, koja se udala za Ludovika, ustupi Hum, zapadno od Neretve, i trg
Drijeva na uu te rijeke (1357). Do banovog izmirenja s vlastelom ipak je dolo u ra
tu protiv Ugarske 1363. godine, koja je pokuala do kraja iskoristiti nerede u Bos
ni i zavladati ovom dravom, te tako ubiti svaki duh otpora i svaku pomisao o neko
m smjelijem zamahu u bosanskoj politici. 0 neposrednim motivima rata kralja Ludo
vika protiv Bosne 1363. godine malo se zna. Sam Ludovik je u jednoj povelji saopt
io da je u rat poao lino sa svojom vojskom da "iskoreni nebrojeno mnotvo jeretika i
patarena" koje se ugnijezdilo u njegovoj dravi Bosni. Tu vjersku akciju dokaziva
lo bi to, to je drugi dio ugarske vojske, upuen u Usoru, vodio nadbiskup ostrogons
ki Nikola. Ne treba potpuno iskljuivati mogunost da je pohod zaista bio inspirisan
od katolikih crkvenih krugova, samo se mora imati na umu da kralj Ludovik nije r
anije pokazivao takvu istu spremnost da se linim pohodom obraunava sa bosanskim je
reticima, nego je o tome preputao svojim vazal64

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


ima u Bosni- Ludovikov biograf, Ivan arhiakon Kikilea, pripisuje pohod kraljevoj
namjeri da kazni drskost nekih buntovnika. Sam Tvrtko u jednoj docnijoj povelji
pominje samo kako "se podie na me ugarski kralj u ime Ludovik". Ipak, snaenje Bosn
e nije bilo u skladu s politikom ugarskog dvora. Kralj Ludovik, poto je slomio vl
ast krupne vlastele u Hrvatskoj, pokuao je da i Bosnu jae stavi pod svoju vlast. T
o su pokazali njegovi postupci prema mladom nasljedniku Stjepana II Kotromania, n
jegovom slnovcu banu Tvrtku u prvim godinama njegove vladavine. U svakom sluaju,
u aprilu 1363. godine ugarski kralj je ve skupljao vojsku za svoj pohod, a u maju
se u Dubrovniku znalo kakva opasnost prijeti bosanskoj banovini, pa se zahtijev
alo da se dubrovaki trgovci povuku prema primorju i zabranjivalo da ulaze u bosan
ska utvrenja. Prvi pohod je poduzeo lino Ludovik sa vojskom koja je sa sjevera pro
drla u zapadnu Bosnu. U prvoj polovini jula Ugri su opsjedali grad Soko na Plivi
, koji je branio vojvoda Vukac Hrvatini. Ludovik nije uspio da grad osvoji, pa se
sredinom jula preko Slavonije vratio u Ugarsku. Kraljev pohod se, oigledno, zavri
o neuspjeno, iako nije vjerovatno da je ugarska vojska pretrpjela vee gubitke. Kra
lj, istina, ne govori o tom svom ratu ni u jednoj listini, ali nam zato o tome g
ovori ban Tvrtko u darovnoj povelji od 11. avgusta 1366. godine to ju je izdao u u
pi Rami pod Prozor-gradom: "Stvorih milost svoju gospodsku svojemu vjernu sluzi
u ime vojvodi Vukcu Hrvatiniu za njegovu vjernu slubu u ono vrijeme kad se podie na
me ugarski kralj Ludovik i prihodi v Plivu i ondazi mi vojvoda Vukac vjerno pos
lui". Dakle, Sokol-grad odbranio je vojvoda Vukac Hrvatini, otac znamenitog herceg
a splitskog Hrvoja Vukia. Za nagradu darovao mu je ban Tvrtko itavu plivsku upu sa t
vrdim Sokol-gradom. Iz odluke dubrovake vlade vidi se da se oekivalo da e Bosanci p
ruiti otpor iz svojih utvrenja. Bez osvajanja tvrdih gradova ugarski kralj nije mo
gao nita ozbiljnije postii. Radi toga je, nezadovoljan ishodom prvog pohoda, u sep
tembru uputio protiv Bosne drugu vojsku na elu sa paltinom Nikolom Kontom i ostro
gon-skim nadbiskupom. Ova vojska je provalila u Usoru i opsjela dobro utvreni gra
d Srebrenik. Meutim, svako opsjedanje Srebrenika bilo je uzaludno, te se i ova op
sada kao i ona kod Sokola zavrila bez uspjeha. Pod gradom je palo mnogo ugarskih
vojnika, a i gubitak materijala je zabiljeen. Meu ostalim stvarima nestao je u uga
rskom logoru i veliki dravni peat, koji je nosio sa sobom ostrogonski nadbiskup Ni
kola kao kraljev kancelar. Peat se mogao izgubiti u bijegu. Novim se ugarski kral
j prvi put slui 18. maja 1364. godine.
65

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena da kraja Drugog svjetskog .ata


Godina 1363. zavrila se trijumfom bosanske banovine. Sa ovim pobjedama Bosna je s
auvala i odbranlla svoj politiki individualitet, a on se najljepe oslikavao u vlada
rskom naslovu bana Tvrtka poslije ovih borbi. Naime, 7septembra 1364. godine, ka
da ga Mleani oslovljavaju sa "dei gra-tia banus totius Bosne" (Boijom milosti cije
le Bosne).
Prvi bosanski kralj
Godine 1371. poljuljana je iz temelja cijela srpska drava porazom od Osmanlija na
Marici. Te iste godine umro je i car Uro, posljednji srpski izdanak dinastije Ne
manjia, U Srbiji se dugo vremena osilio upan Nikola Altomanovi, moni gospodar od Rud
nika do mora, sa gotovo cijelim Podrinjem, Novim Pazarom, Trebinjem i Konavljem,
koji je izazivao este sukobe sa susjedima. On je podjednako smetao i knezu Lazar
u Hre-bljanoviu i banu Tvrtku. U ratu koji je poveo protiv Nikole Altomanovia 137
3, godine, zajedno sa knezom Lazarom i izaao kao pobjednik, Tvrtko je, dijelei Nik
oiinu batinu, zadobio oblasti u gornjem P odrinju i srednjem P olimlju sa manasti
rom Mileevom, gdje se nalazio grob sv. Save, a nekoliko godina kasnije proirio je
svoju vlast i na Tre-binje i na Konavle s Dracevicom, u stvari podruje izmeu Dubro
vnika i Boke Kotorske. Kao gospodar jednog dijela nekadanjih nemanjikih posjeda, T
vrtko je rado prihvatio misao da se vee za njihove dravne tradicije. Sam je s Nema
n-jiima bio u dalekom srodstvu kao unuk Jelisavete, keri kralja Dragutina, udate z
a njegovog djedu Stjepana Kotromana. Osim toga, raspolagao je veom snagom od ma k
og oblasnog gospodara u Srbiji. U jesen 1377. godine, poto je zadobio znatan dio
drave Nemanjia, koja je ostala "bez gospode srpske" i bez "pastira", a smatrao se
nasljednikom svete loze, Tvrtko je u manastiru Mileevu na svoju glavu stavio kral
jevsku krunu "... u Hristu Isusu blagoverni i bogom postavljeni Stefan kralj Srb
ljem i Bosni \ Pornorju i Zapadnim Stranama". Tvrtkovu krunidbu priznale su naji
staknutije srpske velmoe, kao i Dubrovani i Mleani.
Nadolazea turska sila
tPrvi, neposredan dodir Turaka sa Bosnom dogodio se 1386. godine, kada je manji
broj njihovih eta dopro sve do doline Neretve. Opasnost nije bila velika, jer su
doli pred kraj jeseni i u neznatnom broju. Napad jaim snagama
66'

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


izvren je dvije godine kasnije pod zapovjednitvom ahin-pae, iju su vojsku Bosanci zad
rali kod Biiee. Tu je Tvrtkov vojvoda Vlatko Vukovi 27. avgusta 1388. godine potpun
o potukao Turke. Dolazi vrijeme kosovske bitke. Vojska sultana Murata ugrozila j
e nezavis nost Srbije. Za odluan sukob s Osmaniijama knez Lazar Hrebljanovi je oku
pio najblie roake i saveznike, to mu nije predstavljalo tekou. Njegov zet Vuk Brankov
i, gospodar Kosova i Skoplja, i sam je bio ugroen, a i kralj Tvrtko je oekivao Turk
e, zbog pobjede kod Biiee. Na Vidovdan, 15. juna (po novom kalendaru 28. juna) 13
89. godine dolo je do sukoba u kome su nala smrt dva vladara, knez Lazar i sultan
Murat. Sukob je nadaleko odjeknuo i snano djelovao na savremenike. Ipak, o boju j
e do nas doprlo malo savremenih vijesti, pretpostaviti je zato to se u optoj pomet
nji i nesigurnom vremenu malo pisalo. Tvrtko I, kralj Srbije i Bosne, predstavlj
ao je kosovsku bitku kao svoju pobjedu. O porazu Osmanlija pisao je 1. avgusta T
rogiru, a oko dva mjeseca kasnije Firenci. U pismu Trogiranima on ne pominje svo
g osvjedoenog saveznika kneza Lazara. Sam Tvrtko zauzet osvajanjima dalmatinskih
gradova nije uestvovao u bici na Kosovu, ali je tamo poslao vojvodu Vlatka Vukovia
. Bosanska vojska, kako kazuje Tvrtko, vratila se sa neznatnim gubicima, dok su
Osmaniije pretrpjele teak poraz, tako da je "malo od njih ive glave iznelo". Drugo
Tvrtkovo pismo nije sauvano, ali se iz odgovora florentinske optine od 20. oktobr
a 1389. godine da naslutiti njegova sadrina. Ono se u biti nije razlikovalo od kr
aljevog pisma Trogiranima. Meutim, i prije Tvrtkovog pisma, na Zapadu je vladalo
uvjerenje da su Osmaniije izgubile bitku. Optina u Firenci je estitala kralju Tvrt
ku pobjedu o kojoj su "odavno" stizali glasovi i pisma "mnogih ljudi". Ali, drug
i izvori, prevashodno osmanski, sasvim suprotno kazuju, to jeste oni govore o tu
rskoj pobjedi. Tek kompletnim sagledavanjem slavenske, evropske i turske grae, moi
e historiari u perspektivi dati pravi sud o ovom boju.| U tom kritinom historijsko
m dobu ovog dijela Evrope, na mjesto velikih dravnih cjelina, kao to je bilo staro
Vizantijsko carstvo ili drava cara Duana, javlja se itav niz malih drava, u kojima
vladaju grki, slavenski, arbanaki i franaki kneevi. Bilo ih je 1389. godine, juno od
Dunava 24, ne ubrajajui ovamo posjede ugarske, mletake i enovske. Ovi prvi sudari s
Osmaniijama ozna ie beskrajnu seriju ratova s njima, koji e do definitivnog pada z
namenitog grada Jajca 1528. godine, trajati skoro itavo stoljee i po.
67

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Objava nove kraljevske titule
U Maarskoj su nakon smrti kralja Ludovika 1382. godine nastali veliki unutranji ne
redi. Kako je kralj umro bez mukih potomaka, borba za nasljedstvo doe ponovo na dn
evni red. U tim dravnim meteima uestvovao je naroito jedan dio hrvatske vlastele. Ne
zaboravljajui kako se ugarski kralj Ludovik drao prema njemu u vremenu njegovog p
rvog vladanja, bosanski kralj sada vraa ravnom mjerom. On je centralna figura oko
koje se kupe buntovnici. Preko njih, kao i svojim linim autoritetom, Tvrtko pola
gano, ali dosljedno i energino djeluje na dalmatinske gradove i optine, te mu se u
slijedu od nekoliko godina pridruile gotovo svi: Split, Trogir, ibenik i ostrva B
ra, Hvar i Korula, osim mletakog Zadra i Dubrovake republike. Na Jadranskom moru nje
mu su jo pripadali grad Novi koji je podigao 1382. godine i Kotor zadobijen od Maa
ra, 1385. godine. Sa ponosom mogao je, poslije svega ovoga, 1390: godine da obja
vi svoju novu titulu sa ovim oznakama: "Stefan Tvrtko, po boijoj milosti, kralj R
ake, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja". Oko Bosne bili su u tom vremenu ujed
injeni znatni dijelovi srpskog i hrvatskog etnikog prostora. Meutim, ubrzo, Tvrtka
zadesi smrt (1391.) jo neistroenog u snazi, upravo onda, kada je njegovo prisustv
o iva potreba da se steeno dovede u red, priljubi, organizuje, odri.
U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo dravne vjere
U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo dravne vjere kao u susjednoj Srbiji, Bugarskoj
i Hrvatskoj, nego su se neprestano kroz stoljea za primat sporile tri vjeroispov
ijedi: katolika, pravoslavna i patarenska. Tu prije svega mislimo na vrijeme Stje
pana II i Tvrtka I (XIV stoljee), kada su njihovim osvajanjima u sastav bosanske
drave ule oblasti sa crkvenom organizacijom i vjernicima Katolike i Pravoslavne crk
ve. Ovim je Bosanska crkva prestala biti dominirajua crkvena organizacija u zemlj
i. Ona se vremenom svela na uski krug "savrenih", "pravih krstjana koji grijehe n
e ljube", na strogo asketske grupe okrenute od realnog svijeta i nezainteresovan
e za iroke mase vjernika, koji nisu imali hramove gdje bi ili na bogosluenje i dobi
jali crkvenu milost, Tako su u Bosni mase vjernika ostale u stanju skoro pagan-s
kom, dok pred kraj srednjeg vijeka Pravoslavna i Katolika crkva nisu.osvo-jile te
ren i poele dublje hristijanizirati bive vjernike "bosanske crkve". Katolicizam u
Bosni osnauje od dolaska franjevakih redovnika koncem XIII stoljea. Njih u Bosnu alj
e papa Nikola IV 1291. godine, na molbu srpskog
68

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


ekskralja Dragutina, koji se, kao ugarski namjesnik Usore i Soli, alio na veoma r
airenu jeres u njegovom dijelu zemlje. U Bosni je 1340. godne osnovana franjevaka
vikarija, to je jo vie ojaalo pozicije katolike vjere i katolikog djelovanja. Prvi sam
ostani se podiu u Milama i u Kraljevoj Sutjesci, pa u Olovu, Srebrenici, Livnu, t
e kasnije u Fojnici, Kreevu, Vranduku itd. Od vremena prvog dolaska 1291. godine,
potom osnutka vikarije 1340. godine, pa sve do naih dana, franjevci su bez preki
da vrili i vre ne samo svoju plodnu misiju, nego su i meu glavnim kulturnim i knjiev
nim nosiocima duha ovog podneblja. Historija Bosne ne da se uopte izlagati bez ve
ze sa franjevakim redom. Od vremena Stjepana II i Tvrtka I, te posebno od poetka X
V stoljea, u jaem zamahu je i pravoslavlje, potpomognuto djelovanejm vojvode Sanda
l-ja Hrania i potom hercega Stefana Vukia. Najbrojniji pravoslavni hramovi (manasti
ri i crkve) podiu se u Porinju i Humu, u oblastima tradicionalno vezanim sa srpsko
m dravom kojoj su nekad i pripadali, kao naprimjer Hum i Polimlje. Znameniti su h
ramovi u Dobrunu, Goradu, Sepan-polju, Savi-ni kod Herceg-Novog i jo mnotvo drugih.
Crkvena organizacija u ovim krajevima dobro je utemeljena jo od vremena sv. Save,
na poetku XIII stoljea, kada je i osnovana samostalna Srpska crkva 1219. godine.
Raanje novog drutva i civilizacije
U srednjovjekovnoj Bosni je, uz ostalo, postojao i snaan proces urban-izacije^ ko
ji se ogledao u postojanju gradskih naselja, koja su se i privredno i drutveno ra
zlikovala od sela i kraljevsko-feudalnih gradova tvrava. To je tip grada (naselja
rudara i trgovaca u rudarskim oblastima, trgovi na prometnim terenima, planski
izraena naselja i podgraa feudalnih utvrenja) iji je razvoj zapoeo relativno kasno (u
prvoj polovini XIV stoljea, da bi vrhunac dostigao u XV stoljeu) u odnosu na grad
ove evropskih i nekih naih zemalja, ali je injenica da je on napredovao veoma brzo
. U bosanskoj dravi je u prvoj polovini XV stoljea bilo oko sedamdeset trgova ija j
e veliina odgovarala onovremenim balkanskim i evropskim gradovima. Njihov razvoj
su podsticali na prvom mjestu rudarstvo i trgovina (izvozna i uvozna), kao i zan
atstvo. Bio je to izazov za dubrovake i ostale trgovce koji dolaze u Bosnu i tamo
pospjeuju razvoj navedenih privrednih grana. Na sceni historije su trgovci koji
postepeno vre civilizacijske pomake sirovog bosanskog drutva. Za period vladavine
Stjepana II Kotromania (1322-1355) moe se rei da domai sloj jo uvijek nije u dovoljno
j mjeri ukjjuen u novija privredna kretanja i tokove kakvi su kredi tno-trgo vins
ki
69

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

poslovi. Stie se dojam da se Bosanci nerado zaduuju kod Dubrovana zbog straha od ne
izmirenja dugova, a kad to ine sudjeluju s vrlo skromnim iznosima. Ipak, sama ta
pojava vodila je krupnim ekonomskim i socijalnim promjenama onovremenog bosansko
g drutva, to je dolo do izraaja naroito u XV stojeu. Bosanci su brzo uili. U rudarstvu
su vremenom zamijenili njemake rudare Sase, a od Dubrovana su se nauili savremenim
oblicima i instrumentima trgovine (mjenice, trgovaka drutva, prokure), kao i savren
ijoj zanatskoj tehnici. Izvori biljee trideset i etiri vrste raznih zanata kojima
se bave bosanske i dubrovake zanatlije. Dubrovnik je srednjovjekovnoj Bosni sve,
prozor u Evropu, Petrograd. U procesu brzog razvoja trgovine, rudarstva i zanats
tva, uspio je jedan broj domaih ljudi, posebno onih na poloajima u gradovima i na
dvorovima, da zakorai u krupnu trgovinu i tako stekne bogatstvo. Sa svojim ekonom
skim statusom taj sloj se pribliio, pa ak u pojedinim sluajevima i izjednaio sa vrho
m piramide bosanskog drutva koje se ponosi svojim aristokratskim porijeklom i ple
menitom batinom. Iz redova domaih trgovaca regrutovan je najvei broj graanske klase.
Brojni primjeri pokazuju da je diferencijacija stanovnitva u ekonomskom i socija
lnom pogledu uhvatila i ovaj sloj drutva. Pored raslojavanja koje je karakteristin
o za vlastelu i vlasteliie, jasno je uoljiva razlika i meu graanskom klasom. Jedan br
oj Bosanaca uspio se obogatiti, ali je daleko vei broj onih koji su u nelojalnoj
konkurenciji sa vienijim graanima izgubili i ono malo kapitala to su imali. U bosan
skim srednjovjekovnim urbanim naseljima moglo se nai najvie pripadnika sitnih i si
romanih slojeva drutva. Bosanski grad je, kao i onovremeni evropski gradovi, u cen
tru imao trg kao sredite poslovnog i javnog ivota, okruen radnjama i kuama trgovaca
i zanatlija. I crkva je bila smjetena u sreditu naselja. Postojala su i svratita za
putnike, gostionice, carinarnice i leprozoriji kao sklonita za gubavce pri franj
evakim samostanima. Stambene zgrade su bile veinom od drveta, a crkve od kamena. M
aterijalni ivot je bio izraajniji nego duhovni. Zelja za luksuzom se poela ogledati
u boljem nainu odijevanja, upotrebi od srebra izraenog posua, nakita itd. to se duh
ovnog nivoa tie, poela se iriti pismenost i vei nivo zabave sa glumcima i ostalim ar
tistima.
70

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Kako se Bosna kroz teritorijalno irenje i privredni razvitak povezala sa vanjskim
svijetom, tako su i njena materijalna i duhovna kultura bile proete raznim utjec
ajima sa Istoka i mnogo vie sa Zapada. Normalno, postojala je i bosanska osobitos
t. Gotiki uticaj se ogledao kroz skulpturu i katoliku arhitekturu, a istoni, pravos
lavni, u graenju crkava raske i moravske kole, te turski, i prije pada Bosne, u ra
znim vrstama oruja, tkanina i odjee. Bosanska specifinost se oituje u izradi pojedin
ih dijelova odjee, srebrenih predmeta i nekih oruja. Iako je i duhovna kultura, ka
o i materijalna, bila pod uplivom raznih meuuticaja, ipak je ta sfera tee uoljiva.
Ne samo zemlja steaka
Kulturno razdoblje bosanskog srednjeg vijeka prevashodno je zanimljivo po nadgro
bnim spomenicima razliitog oblika, takozvanim stecima. Sauvalo ih se na hiljade, a
svojim oblikom neki podsjeaju na rimske sarkofage, dok drugi na uproene ljudske fig
ure. Na malom broju ovih spomenika ima natpisa i plastike, koja se svodi na geom
etrijsku i biljnu ornamentiku, scene lova i igara ili povorke konjanika. Nevjest
i bosansko-humski majstori nalazili su uzore u antikim spomenicima, gotikoj plasti
ci i crteima s tekstila. Ovi nadgrobni spomenici ne mogu se vezivati ni sa patare
nstvom ni sa "crkvom bosanskom", jer su ih dizali i pravoslavni i katolici, ve sa
obiajima onovremenog naroda bilo koje vjeroispovijedi. Meutim, bosanska misao nij
e bila zarobljena samo stekom, tj. pogledom na onaj, zagrobni svijet, ve i svojim
vremenom, do provodnog ivota, kao kod vlastele. Ne samo kraljevi, ve takoe, i mnogo
brojno plemstvo, odrava stalne i ive veze sa Budimom i Dubrovnikom. Njima su dodje
ljivana najvea odlikovanja, uestvovali su na skupovima i turnirima, kao naprimjer
vojvoda Hrvo-je Vuki i Sandalj Hrani 1412. godine na velikom turniru u Budimu, gdje
su impresionirali evropsku feudalnu elitu svojom odjeom, opremom, orujem i dranjem
. U Dubrovniku su najmoniji od bosanskih plemenitasa imali svoje kue. Za kuu vojvod
e Sandalja Hrania zna se da je bila ureena po njegovim linim uputstvima i sa toliko
ukusa, da je to u onodobnom Dubrovniku nailo na podravanje. lanovima dvora, kao i
velmoama, Dubrovani su poklanjali svilu, fine tkanine, mariniranu ribu i slino, to p
okazuje da vladajuem sloju nije nedostajalo smisla za darove jedne vise, prefmjen
ije civilizacije. Sve te veze
71

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


su uticale na ukus i kulturu bosansko-humske vlastele. Meu njima, i muzika i pozor
ina umjetnost. Pored ostalih umjetnosti je i muzika, paralelno i u svjetovnom i u
duhovnom vidu, ispunjavala ivot srednjovjekovne Bosne. Njen jaci zamah poeo je, ka
ko sa obrazovanjem oblasti krupnih velmoa (Kosaca, Pavlovia, Zlatonosovia) krajem X
IV i poetkom XV vijeka, koji su stvorili u svojim domenima dvorova koji su se u k
ulturnom pogledu takmiili sa kraljevskim iz kue Kotromania, tako i sa pojavom grads
kih naselja. Bosanski feudalni svijet je prihvatio ritersko-dvorjansku kulturu s
rednjeg vijeka koju "karakterie tenja da se ivot uzdigne iznad realnosti svakidanjic
e i da se dosljedno stilizuje. Motivi politikog djelovanja pojavljuju se kao sluen
je pravdi i vitekom idealu, saobraaj sa ljudima zaodjeva se formama etikecije i ce
remonijala, ambijent se ispunjava sjajem i bogatstvom, umjetnou i ljepotom". Kralj
evi i velmoe su se okruili ne samo svijetom dvorjana, kancelara i diplomata, nego
i artista-muziara za svoju zabavu i razonodu. Za njihovo postojanje znamo na osno
vu odluka vijea Dubrovake republike koja ih je darovala u novcu, tkaninama ili dru
gim poklonima, prilikom njihovih gostovanja u Dubrovniku, osobito na dan Sv. Vla
ha, uz uobiajenu formulu: "qui venerunt honoratum festum sancti Blasii..." U Dubr
ovniku su boravili muziari sa dvora Kotromania i one vlastele (Kosaca, Pavlovia i Z
latonosovia), iji je odnos sa Dubrovnikom i inae bio proet jakim politiko-ekonomskim
vezama, te turskih vojskovoa-krajinika i prije konanog osvajanja Bosne. Cesto se po
minju frulai (piffari), trubai (sonatores, tubete), gajdai (campognatores), doboari
(gnacharini) i lautiste (lautarii). Vjerovatno su najvei domet artistikog izraza p
ostigli muziari hercega Stefana Vukia Kosae. U njegovom testamentu od 5. juna 1466.
godine pominje se i "jedan organi s cjev-mi od srebra", male rune orgulje (portati
v), jedan od najsloenijih muzikih instrumenata, vrlo popularan na evropskim plemiki
m dvorovima. Najraireniji muziki instrument bile su (po svoj prilici) gusle, iako
im najraniji poraen potie tek od putopisca Benedikta Kuripeie iz prve polovine XVI
stoljea. U dubrovakim dokumentima bosanski muziari se navode pod imenom velmoe kome
su pripadali, te nas to upuuje na zakljuak da se radilo o profesionalnim artistima
, ija je umjetnost bila vezana za plemike dvorove i njihove muzike kapele. Mogli su
nastupati u malom broju pa sve do itave druine (societes). U izvorima nema podata
ka o postojanju enskih lanova muzikih trupa, kao ni o feudalcima-mecenama bosanske
umjetnosti. I linosti bosanskih srednjovjekovnih umjetnika su nam ostale nepoznat
e.
72

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Koliko su to bili domai ljudi a koliko putujui stranci, koji su kroz muziku nalazi
li uhljebljenje, ne moemo nita rei. Pored toga to su bosanski feudalci drali na dvoro
vima svoje muzike grupe, znali su im i dubrovaki svirai biti esti gosti. Oni dolaze
bilo po pozivu bosanske vlastele, ili po nalogu dubrovake vlade koja ih je slala
zajedno sa poslanicima na razne svadbarske sveanosti, da bi pridobila naklonost z
a neki svoj dobar posao kod uticajnog feudalnog svijeta. Rekli bismo, muzika u s
lubi diplomatije. Meu dubrovakim muziarima pomi-nju se i ene frulaice. Muziari nisu za
avljali samo vlastelu. Oni se sreu i u bosanskim gradovi ma XV stoljea, gdje je ne
stalo jedno novo, graansko drutvo od stranaca Dubrovana i Nijemaca Sasa, te domaih l
judi. Obogaeno kroz rudarstvo, trgovinu i zanatstvo, graanstvo je osjealo potrebu z
a razvijenijim oblikom zabave. Meutim, muziari u gradovima su manje poznati, jer n
isu bili stalno okupljeni kao artisti kralja i velmoa. Uporedo sa muzikom, na feu
dalnim dvorovima vladara i plemstva, te u gradovima, njegovana je i duhovna muzi
ka kao dio liturgijskog obreda u bogomoljama razliitih vjeroispovijedi. Ona je u
pravoslavnim i katolikim crkvama, manastirima i samostanima i kapelama plemikih dv
orova odgovarala duhu onovremene crkvene muzike. Muziko stvaralatvo samostalne bos
anske crkve je jo jedno u nizu nepoznanica bogumilskog pokreta. Forme ivljenja sel
a uopte su nam u velikoj mjeri nepoznate, s obzirom na karakter i sauvanost izvorn
e grae. Sto se tie muzike, pretpostavljamo da se muziciralo i pjevalo o svadbama,
zimskim posjedima, poljskim radovima. Uz muziki ivot rekosmo, ivio je i pozorini. Pr
ivredni uzlet Bosne u vremenu o kome govorimo, otvorio je i perspektivu drukijeg i
vljenja. Glumaki artizam je, uz muziku, pruao zabavu na veem nivou feudalnom i graan
skom svijetu nego dotadanji vid zabave: lov, mejdan i gozbe. Bosanski kraljevi i
z kue Kotromania i vlastelinske porodice Kosaca i Pavlovia drale su oko sebe pozorini
svijet koji je znao nastupiti bilo samostalno, bilo zajedno sa muziarima, ili u
jednoj osobi objediniti obje umjetnosti. Cesto su boravili u Dubrovniku (odakle
se crpi izvorno saznanje o njima) upueni na tamonje svetkovine, naroito u ast Sv. Vl
aha. Tamo su njihova gostovanja zabiljeena, ali veoma krto: glumci tog i tog vlast
elina i nagrade za izvedbe u novcu, tkaninama ili drugim poklonima. ak im se i im
ena vrlo rijetko pominju. Na dvoru Ali-bega Isabegovia, gospodara zemlje Pavlovia,
po turskom osvojenju Bosne, nalazila se glumaka druina na
73

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


elu sa Radojem Vukosaliem. Nju je Ali-beg poslao 1460. godine ili neto kasnije u Du
brovnik "...na vae svetce, neka ste nam veseli, bogu preporueni i u vaem slavnom go
spoetvu ". Svi podaci upuuju da se radilo o kominom, lakrdijako-zabavljakom bufo poz
oritu, koje je bilo karakteristino za Evropu toga vremena. Dubrovaki izvori pominju
ove artiste pod razliitm nazivima: bufoni (buffones), histrioni (vstriones) i ong
leri (ioculatores), iako im je, u biti, manje --vie isti sadraj djelovanja, zabavl
jako-Iakrdijaki, do nivoa dvorskih luda. Herceg Stefan je imao najveu i najbolje or
gnaizovanu druinu, koja ga je pratila po njegovim gradovima i dvorovima u Samobor
u na Drini, Kljuu kod Gacka i Blagaju kod Mostara. Repertoar tog teatra je bio, v
jerovatno, ustaljen, ali i sa slobodnim improvizacijama koje su imale elemente s
atire. Pozorina predstava bila je izgraena na imitiranju ivotinjskih glasova, ljuds
kih slabosti, grotesci, te onglerskim, cirkuskim i maioniarskim vjetinama. Nosilac t
og kominog teatra bio je: glumac, muziar, imitator, maioniar, dreser, akrobata, tvor
ac teksta, scenograf, kostimografitd. Historija ga je, ipak, ostavila gotovo zab
oravljenim. Glumakom svijetu gotovo ni imena ne znamo, kao ni to jesu li bili dom
aeg ili stranog porijekla. Ipak, neki elementi ukazuju na izvjesne uporedne korak
e sa kretanjima onovremenoga evropskog teatra. Novija istraivanja nalaze glumce i
van dvorsko-zamkovnog ambijenta, meu graanskim slojem.
Unutranji bosanski sukobi Izmeu turskog i ugarskog gospodstva
Smrt kralja Tvrtka I (1391.) znaila je za bosansku dravu veliki gubitak. Veze odan
osti, poslunosti i vjernog sluenja koje su nekad Tvrtkovu dravu sjedinjavale, njego
vim odlaskom sa historijske scene naglo su olabavile. Ve dugo vremena bosanska dra
va nije bila izloena tolikoj opasnosti od napada spolja i od izbijanja unutranje k
rize. Dok je za Tvrtkove vladavine preovladavala snaga kralja, pod njegovim neod
lunim i povodljivim nasljednikom Dabisom (1391-1395), za ije uprave Maari potisnue B
osance iz Dalmacije, tako da je bosanska drava svedena na granice koje je imala p
rije kralja Tvrtka I, sve jae se afirmiu trojica velikaa: Hrvoje Vuki Hrvatini, Sandal
j Hrani Kosaca i Pavle Radenovi.
74

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


U sjeverozapadnoj Bosni imali su svoje posjede Hrvatinii. Najmoniji predstavnik ov
e vlasteoske familije Hrvoje Vuki (?-14 16) koji je 1391. godine od Ladislava Napu
ljskog, pretendenta na ugarski presto, dobio titulu hrvatsko-dalmatinskog bana,
potom zvanje njegovog namjesnika u Hrvatskoj i, najzad, 1403, naziv splitskog he
rcega, proirio je familijarni domen jednim dijelom Dalmacije i Hrvatske, sa ostrv
ima Bracom, Hvarom i Korulom. Podruje porodice Kosaca prostiralo se na obje strane
rijeke Neretve. San-dalj Hrani Kosaca (1392-1435), sinovac i nasljednik glasovit
og vojvode Vlatka Vukovia, uesnika u kosovskoj bici, proirivi svoj domen, napokon je
zagospodario zemljama izmeu Cetine na zapadu i Onogota (Niki) na istoku. Posjed fam
ilije Pavlovia nalazio se u istonoj Bosni. Najznamenitiji predstavnik ove kue, knez
P avle Raenovi, pored nasljednog dobra oko Kriva-je i Prae, drao je Olovo, Trebinje
, Vrm sa Klobukom i dio Konavla sa Cavtatom. Knez Pavle je ubijen prilikom obraun
a feudalaca u Sutjesci, 1415. godine. Njegov sin Radoslav Pavlovie (1420-1441) p
rodao je Dubrovniku dio Konavala te ratovao s njim oko Cavtata (1430 -1432). Vel
moe su ile za kraljem sve dok se nisu osjetile dovoljno jakim da svoje velike feud
alne batine pretvore u samostalne dravice na kojima e njima pripasti kako pun iznos
zemljine rente tako i svi ostali izvori bogatstva koji su ostvarivani razvijanje
m robno-novanog prometa. Oni u saboru bosanske vlastele odluuju o izboru i smjenji
vanju kraljeva, rukovodei se pri tome svaki svojim linim interesima. To ih dovodi
u otre i dugotrajne meusobne sukobe, koje su znali da iskoriste i Maari i Turci. Od
kraljeva, nasljednika Tvrtkovih,.nijedan nije imao nekih veih linih vrijednosti.
U dubrovakim izvorima ima vie dokaza, kako se mala Republika gotovo podrugivala iz
vjesnim situacijama svojih bosanskih kraljevskih susjeda. ak su se dva kralja u B
osni znala pojavljivati u ono pomueno doba. Dubrovani koji su sa odvratnou posmatrah
tu prostaku jagmu za vlast, pisali su, ne bez razloga, 1404. godine, kada se u V
isokom birao kralj, kako se "od poetka sveta nije toliko svet smeo i vrtio" kao u
Bosni toga vremena. U ovom dekadentskom periodu bosanske prolosti na vlasti se j
avlja i jedna ena. To je Jelena, ena kralja Dabie, Tvrtkova nasljednika. Slaba i ne
odluna, ona se odrala na vlasti tri godine (1395-1398), putajui za to vrijeme da se
vlastela osili u istoj mjeri kao ranije srpska za vladavine cara Uroa.
75

Bosna i Hercegovina od najsta rijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


U tim bosanskim krizama, posrednici su ili Osmanlije ili Maari, kojima vlastela,
sebina i ljuto zavaena, u dui cinici, ide na ruku. Bosna se izmet-nula u feudalnu a
narhiju prepunu samovolje i lakoumstva, te "nedravo-tvornog" duha bosanskih velmoa
, koja prelazi ak i norrnalu feudalnog XIV i XV stoljea. ''Osmanlije se polako uvl
ae u Bosnu. O tome govori poneka fragmentarna vijest: Hrvoje Vuki je 407. godine im
ao neke kontakte sa Bajazidovim nasljednikom, a Sandalj Hrani je drao u svojoj zem
lji tursku najamniku vojsku koja se 1411. godine cijenila na 7.000 ljudi.^AH, tu
su i Maari. Oni su isto stalna prijetnja Bosni. Da bi je slomio i pokorio, kralj i
gmund je, uz podrku pape, oivio krstaku akciju protiv bosanskih heretika. Jaka ugar
ska vojska prodrla je 1408. godine u Bosnu i u bici kod Dobora nanijela bosansko
j vlasteli straan poraz. Veliki broj aristokracije bio je uhvaen i pogubljen u ovo
m usorskom gradu. Jedan savremeni izvjetaj kae da je ugarski kralj Zigmund, poslij
e ove pobjede, dao "po obiaju maca" poubijati "buntovnike oba spola, ljude, djecu
i starce iz svih krajeva Bosne", a gradove i varoi "u nita pretvoriti". Kae se da
je tada pobijeno i baeno u rijeku Bosnu 170 bosanskih velikaa. Plemstvo se pokoril
o, ali od Ugarske su ga odbijali postupci igmundovi poslije nove akcije njegove v
ojske u Bosni 1410. godine. U nekim bosanskim tvrdnjama ostavljene su ugarske po
sade koje su inile ispade i nasilja. Usora i Soli izdvojene su tada iz bosanskog
dravnog teritorija i stavljene pod neposrednu vlast ugarskog kralja. Bogati grad
Srebrenica sa okolicom predata je despotu Stefanu Lazareviu 1412. godine, oko koj
e se poslije vode este borbe izmeu Bosne i Srbije. ;Kada su obnovili jedinstvo drav
e pod Mehmedom I i osposobili se za dalja osvajanja, Turci su pojaali svoju aktiv
nost u Bosni. Godine 1414. i 1415. u historiji srednjovjekovne Bosne su posebno
znaajne i posebno interesantne. Znaajne su otud to se tokom njih afirmisala sila ko
ja e biti od odluujueg znaaja u njenoj daljoj povijesti - Turci. Na ruku im je iao i
herceg Hrvoje Vuki koga je kralj igmund juna 1413. godine proglasio za odmetnika i
naredio ugarskim velmoama i Sandalju Hraniu da ga napadnu. Slijedile su i druge sa
nkcije. Hrvoje je pokuao da povrati milost Zigmundovu. Bez uspjeha. Zatraio je pom
o i u Veneciji, da ona posreduje kod ugarskog kralja i Sandalja. I tu su mu vrata
ostala zatvorena. Republika je u avgustu upravo sklopila primirje sa Ugarskom.
Herceg je jedinog saveznika naao u skopskom namjesniku Ishak-begu, koji je na nje
gov poziv doao u Bosnu maja 1414. godine. Nema nikakve sumnje da upravo herceg Hr
voju pripada sumnjiva slava da je Osmanlije uvukao u bosanske unutranje neprilike
i da je bosansku dravu doveo u poloaj sultanovog trib76

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetskog rata


utara. Turci su te godine pustoili zemlju sve do Zagreba i u avgustu se vratili s
a plijenom. Njihov pritisak nije jenjavao ni te, a ni 1415. godine, u kojoj Dubr
ovani javljaju kralju igmundu "da je ela Bosna, sa svim krajevima (omne contrate) p
odlona Turcima u plaanju tributa". U tributarnom odnosu, s kraim prekidima docnije,
ona e ostati sve do svoje propasti 1463. godine. Ugarska je morala, da. bi odrala
svoj uticaj u Bosni i sprijeila pustoenje Hrvatske i Dalmacije, poslati svoju voj
sku preko Save. Do sukoba izmeu njene i turske vojske dolo je u Lavi u drugoj polov
ini jula 1415. godine. TJgri su pretrpjeli veliki poraz. igmund vie nije preao Savu
i najvie to je kasnije postizao bilo je priznavanje vazalske vjernosti, od bosans
kog kralja, najee uporedo sa istom obavezom prema P orti.
Haraka zemlja
Poslije ovih prelomnih godina, Bosnu poinju sve vie da razdiru sukobi velmoa i povr
emeni upadi Turaka po pozivu zavaenih strana. Kada je sredinom 1415. godine ubije
n Pavle Radenovi od Sandaljevih ljudi u Su-tjesci, prilikom njihovog meusobnog obr
aunavanja, njegovi sinovi Petar i Radoslav su pozvali u pomo Turke i time doprinij
eli novom pustoenju Bosne. Samo se Petar Pavlovi "iznevjeri caru sultanu" 1420. go
dine, ali je odmah ubijen od turskog vojvode Ishaka. Petrov brat Radoslav nastav
io je da vlada kao turksi tributar i da plaa hara sultanu sa kraim prekidima, sve d
o svoje smrti, u novembru 1441. godine. Turski uticaj se u Bosni polako uvrivao, ime
se pripremao teren za njeno konano osvojenje. Poslije Pavlovia i vojvoda Sandalj
Hrani postaje sultanov haraar. Da bi se sprijeilo da Turci prue pomo njegovim protivn
icima, on priznaje njihovu vlast. Od 1415. godine, pa do svoje smrti (1435.), Sa
ndalj je smatran turskim ovjekom. U boljoj poziciji nije bila ni, poslije 1422. g
odine, ojaana kraljevska vlast. Mada je Tvrtko II1424. godine pripremljen doekao t
urski upad u svoju zemlju, on je i dalje ostao u vazalnom odnosu prema sultanu.
Pretpostavlja se da je njegov hara iznosio 20.000 dukata. Ni pribliavanje Bosne Ug
arskoj (1425-1427) nije neutralisalo mrski uticaj. I kralj Tvrtko II i velmoe bil
i su istovremeno vazali sultana i ugarskog kralja. Ali vjernost turskom sultanu
bila je jaca i kada bi se desilo da se opredjeljuju za sultana ili ugarskog kral
ja, bosanske velikae su smatrali za turske ljude. Od momenta kada su pojedine vel
moe postale sultanovi vazali, Osmanli-je su postale i elemenat konzervacije zateen
og stanja i svojim garantijama titili zemlje oblasnih gospodara i njihove granice
. Pokuaji da se srue
77

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Radoslav Pavlovi 1430-32. i herceg Stefan 1451-52. godine, ako ne ratom, a ono ku
povinom njihovih oblasti, na Porti nisu urodili plodom. Za vojvode Petra i kneza
Nikole, porodica Pavlovia nije imala nekadanju mo. Na vlasti ih je, pored ostalog,
odralo i plaanje tributa turskom sultanu. Hara je iscrpljivao i bosanske kraljeve
i njihove podanike. Pretpostavlja se da je Stefan Toma plaao godinje 40.000 dukata.
Kako se snalazio? "Na najveu tetu nasu i naih podanika" (cum maimo detrimento nostr
o et nos-trorum subditorum) kako to vidimo iz njegovog pisma upuenog Veneciji 145
6. godine. Da bi doao do novca potrebnog za danak sultanu, koji narod nije mogao
podmiriti, kralj se, kao i oblasni gospodari, morao odricati i od svojih prihoda
. U tu svrhu on je koristio prihode dobijene od dubrovakih trgovaca na ime carine
i pribjegavao novanim pozajmicama od istih. Osim hara, kralj i oblasni gospodari
su slali i poklone i nerijetko se sluili podmiivanjem na P orti. Teina haraa kojim s
u Turci pritiskivali stanovnitvo Bosne zapaena je i u Zapadnoj Evropi. Na to je uk
azao papa Pije II obraajui se hrianima u jesen 1458. godine.
78

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


LITERATURA A. Babi V. M, Batini Bosanski heretici, Sarajevo, 1963. Djelovanje fran
jevaca u Bosni i Hercegovini za prvih est vijekova njihova boravka, Sveska I, Vik
arija (1235-1517), Zagreb, 1981. Istorija srednjovjekovne Bosanske drave, Beograd
, 1964. V. orovi V. orovi J. M. Dini Istorija Jugoslavije, Beograd, 1993. Historija B
osne, Prva knjiga, Beograd, 1940. Dravni sabor srednjovjekovne Bosne, Beograd, 19
95. Drutvo i privreda srednjovjekovne bosanske drave, Prilozi za historiju Bosne i
Hercegovine I, Sarajevo, 1987. Enciklopedija Jugoslavije 1-8, Zagreb, 1955-1971
. Enciklopedija Jugoslavije 2, II izdanje, Zagreb, 1982. Istorija naroda Jugosla
vije, Prva knjiga (do poetka XVI veka), Beograd, 1953. Historija Jugoslavije, Beo
grad, 1972. N. Klai Srednjovjekovna Bosna - P olitiki poloaj bosanskih vladara do T
vrtkove krunidbe, (1377. g.) Zagreb, 1989. Povijest Bosne do propasti kraljevstv
a, Zagreb, 1882.
S. irkovi
V. Klai
D. Kovaevi-Koji Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Sarajevo, 1978. B. N
ilevi Srpska pravoslavna crkva u Bosni i Hercegovini do obnove P eke patrijarije 15
57. godine, Sarajevo, 1990. Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od na
jstarijih vremena do godine 1463, knjiga I, Sarajevo, 1962.
79

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


THE PROCESS OF THE AFFIRMATION OF THE MIDDLE AGE BOSNIAN COUNTRY
Dr Boris Nilevi
For the early ages of the Middle centurv, there are not so many so.urces which c
an say something about the happenings as well as the personali ti es ; it means
the life of the Slovenians on the territory of Bosnia and Hum. It me-ans the tim
es of their settling during the VII century, when the history of the South Slove
nians exactely began, until the second half of XII century when the middle centu
ry success and glory had their begginings. The first of ali we think of the Kuli
n Ban period of time (1180 -1204) successful and as it is said "lucky ruler", on
e of the greatest and the most important masters in the Bosnian history, when th
is country had the begginings in the development togeth-er with the other neibor
ough Southslavenian countries. We must mention his charter with Dubrovnik's merc
hants in 1189, by which the free trade was allowed in Bosnia. That charter, when
we make analyses, says a lot about the life at that time, and it is the "birth
document" of Bosnian state. With Kulin's name, the first news about the pateren'
s teaching has been connected from (1199), when it was so much developed and eve
n the Ban with his family had recognized it, together vvith his cousins and a lo
ts of peo-ple. Bosnia had become the center of the science which directed its fu
rther historical desrinv. Bosnia, in those times of the middle century Europe re
p-resented one really rebel religious "specificum", even before Luter and protes
tant's science. Later on, Bosnia became the kingdoom when Tvrtko, in the monaste
ry Mileevo had put the crown onto his head..." in Isus Christos the gentle and by
the God put Stefan the king of Serbs, in Bosnia at the Seaside and the West Sid
es. It happened during the autumn in 1377. This is the age of the new society an
d civilization birth. The merchants who are pressing the Bosnian society, step b
y step, are on the stage. The trade was developed very quickly as well as the mi
nings and the handcrafts. By ali the others, the feudal knight - castle culture
of the Middle century, the aspi-ration for the better life, the life above the e
veryday life to be stylized. And aftenvards musical and theatral life. With the
coming of the Turks, this coun80

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


try died in 1463- By che Venice sources} in Firenze 14.VI 1463, in the eyes of t
he world, one respecrable Kingdoom vanished - ardet anre oculos opulen-tisimmum
regnum!
82

82

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


UNITENJE SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRAVE
Dr. Marko Sunji
Z
aposjedanjem Carigrada (1453.) Osmanska imperija se konano afir-misala kao velika
evropska sila i opasan rival kranstva. Njezin najnoviji uspjeh praen je snovima i
nadama kako e skorim osvajanjem papskog Rima biti dovreno ovo to je Mehmed II poeo u
laskom u Istoni Rim. Strah od toga nagonio je neumornu papsku kuriju da i dalje i
nspirie protivturski otpor i nastoji ojaati neposredno ugroene zemlje. Meu naj nepos
redni je ugroenim bila je Bosna iji status se, u tekim prilikama, sve vie komp-Hkova
o. Kao tradicionalni ugarski vazal, dola je pod specijalnu papsku zatitu sa istovr
emenom obavezom na danak sultanu. U pojedinim njezinim mjestima odavno su postoj
ale stalne turske vojne opsade, dok je turska vojska, nekontrolisano i u svako v
rijeme, ila preko nje u svim pravcima. Naviknut na Turke, dio naih velikaa se olako
s njima zbliavao, oslanjao se na njih u meusobnim sukobima i nepromiljeno traio nji
hovu arbitrau da bi, tek kad je postalo prekasno, shvatio opasnost u koju je time
upadao. Turci su imali vremena da dobro upoznaju nae unutranje prilike i prema nj
ima podese svoje ponaanje. Demagokom agitacijom i uzgrednim razobliavanjern drutveni
h suprotnosti lako su sticali simpatije i pristae u niim slojevima stanovnitva, a t
ime i prethodno podrivali otpornu snagu podruja svojih vojnih akcija. Obespravlje
nom seljatvu, generacijama izloenom svirn nevoljama, oigledno se dopadalo da vjeruj
e kako bi mu moda moglo biti bolje pod Turcima nego pod bezobzirnim domaim feudalc
ima. Sam kralj Torna se alio (1461.) kako Turci laskaju seljacima i, postupajui lju
bazno, ostavljaju ove u nadi da e tek pod njihovom upravom postati slobodni. Boja
o se da ga, zaluivani takvim obeanjima, seljaci zaista ne ostave i priu Turcima. Pr
ilikom vojnih upada ipak nije bilo milosti. Kretanje neprijateljske vojske redov
no je praeno ubistvima i odvoenjem ljudi, pljakom, paljevi nom, unitavanjem usjeva i
odgonjenjem stoke. Posljedice toga su dezorga-nizacija, glad, bjeanije i iseljav
anje stanovnitva. Svako, pa i trenutano,
83

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


olakavanje stanja moralo se plaati velikim sumama. Tako je sultan, u periodu od 4
godine poslije zaposjedanja Carigrada, prema rijeima kralja Tomaa, izvukao iz Bosn
e 160.000 dukata, a uvijek je bilo povoda i za vanredne namete. Pripremajui ratnu
akciju protiv Beograda (1456.), Mehmed II je od vojvode P etra Pavlovia zahtijev
ao 4.000, od hercega Stjepana 8.000, a od kralja Tomaa ak 10.000 ljudi, 10.000 tov
ara namirnica i 4 strateki vana grada. Kralju se tada inilo da nikada nije bio pred
teim izborom i svoje nevolje s Turcima je Veneciji prikazivao u najcrnjim bojama
. Morao se oduprijeti namjerama "najokrutnijeg tiranina", a snage za to nije ima
o. Tajno obavijeten ta mu se inae sprema, molio je da Venecija ne odbacuje olako nj
egova upozorenja i da dobro razmisli ta e biti i sa njezinom Dalmacijom ako Turci
potine bosansko kraljevstvo. Pred dilemom da preda traene gradove ili prihvati rat
, Toma je znao da bez mletake pomoi ne moe ratovati. Nadao se da e ga Venecija, u svo
m interesu, radi zatite svoga mira i sigurnosti, pomoi ratnom opremom, a u sluaju k
rajnje nevolje dozvoliti mu prelazak na svoju teritoriju. Opasnost je tada otklo
njena jer sultan, poraen pod Beogradom (22.VII 1456), za momenat nije insistirao
na postavljenim zahtjevima. Takav ishod naveo je Tomaa da se prebrzo pridrui ostal
om kranstvu protiv Turaka iako njihov poraz nije bio nepopravljiv. Ve poetkom 1457.
oni su ponovo bili u Bosni i na Savi gradili lae za prelaz u Slavoniju. Kad su ob
novili zahtjev da im se predaju bosanski gradovi, Toma je o tome izvijestio maarsk
i dvor i kardinala Karvajala, papskog legata u Ugarskoj. I njih je (kao ranije M
leane) pitao kako da postupi, mada se ve bio odluio na potpuni raskid s Turcima. Sl
abe ugarske prilike poslije Hun-jadijeve smrti (1456.) navodile su ga da neosnov
ano prieljkuje Karvajalovo premjetanje u Bosnu koja bi, prema eljama nekih krugova,
postala ishoditem novog kriarskog pohoda. Toma je poeo pripreme za veliki rat iako
Bosna nije imala dovoljno snage da ga vodi. P.apa ga je bodrio (1457.) da u tome
istraje i poslao mu svoju zastavu. U sklopu ovih ratnih priprema, Tomaev poslani
k Nikola Testa je (24. VII 1457) poao u posjetu papi, napuljskom kralju, mletakom
dudu, milanskom i burgundskom vojvodi. I papa se upinjao da Tomau za rat nae sredst
va i saveznike, ali rezultat svega nije ispao ohrabrujui. Zauzet na drugim strana
ma, Alfons Aragonski je odgovorio kako od njega ne treba nita oekivati, a ni Venec
ija nije pristajala da s Bosancima dijeli sredstva od kriarske desetine, namijenj
ena za naoruanje njezine flote. Papa je i pored toga ohrabrivao Tomaa i uzaludno s
e nadao da e okupiti evropske vladare i postii dogovor o ratu pritiv Turaka. A kad
tako nije bilo, usamljena Tomaeva snaga, bez aktivne uloge Ugarske, Poljske, Ven
ecije i Napuljske kraljevine, nita nije predstavljala niti se on usuivao sam izazv
ati sultana. Svjestan svoje inferiornosti, on je znao 84

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


da ni cijelu Bosnu ne bi mogao okupiti oko sebe. Jednom prilikom (1456.), da li
samo za vanjske potrebe ili zato to je tako i bilo, upozoravao je kako maniheji in
e dobar dio njegovog stanovnitva, posjeduju vei dio kraljevstva i skoro da vie vole
Turke nego krane. Bez vrstog oslonca, on odustaje od onoga to je namjeravao. Poetkom
1458. u Bosni su brojni turski odredi pa je morao pristati na mir, tim prije to
se i sultan, odustajui od traenih gradova, zadovoljio samim haraom od 9.000 dukata
godinje. Uskoro je Toma i od toga odustao i ujesen 1458. obeao da e s kraljem Matijo
m poi u rat protiv Turaka. Na ovo ga je navela nada da e Maari podrati brak izmeu nje
govog sina i kerke umrlog srpskog despota, to su oni i uinili na saboru u Segedinu
(6.XII 1458) davi saglasnost za ujedinjenje despotovine sa Bosnom kako bi lake odo
ljela Turcima. Sve to je samo navelo sultana da poalje vojsku u Bosnu. Kad se kra
jem januara 1459. vratio iz Segedina, Toma je tue odrede zatekao u svojoj zemlji,
a 10.11 1459. pisao je Maarima kako je preko dobro obavijetenih prijarelja, tajno
s Porte, upozoren kako e, im zima popusti i snjegovi okopne, doi cijela turska vojn
a sila da uniti njegovo kraljevstvo. Molio je da ga u opasnosti ne ostave samog,
bez obeane pomoi jer bi ga inae zadesilo potpuno rasulo i propast. S proljea su zais
ta i uslijedile najavljene ratne operacije u kojima je Toma neto i postigao. Uspio
je spaliti Hodidjed, najstarije neprijateljsko uporite u svojoj zemlji. Tada se
obraao i Veneciji, ali nije dobio nita osim podsjeanja (32.V 1459) da e predstojei sa
bor u Mantovi raspravljati o mjerama protiv turske opasnosti i usvojiti odluke n
a dobro i korist kranstva, a time i Bosne. Na taj sabor u julu 1459. ila je i bosan
ska delegacija zatraiti pomo i objaviti kraljevu spremnost za nastavak ratovanja,
ali se zapadno mnijenje poelo naglo otklanjati i do Tomaa. Tome je prethodio gubit
ak Smedereva, ije stanovnitvo se pobunilo protiv mladog despota (20.VI 1459) i gra
d predalo Turcima. Dogaaj je uzbudio cijelo kranstvo pa kako je i za to valjalo izn
ai krivca, maarski kralj je spremno upro prstom na Bosance, a za izdaju nabi-jedio
mladog despota, strica mu Radivoja i oca Tomaa. Papa je to povjerovao i prihvati
da je Stjepan Tomaevi "doveo Turke i Smederevo predao za veliku svotu novaca". Po
slije toga se inilo da bosanskom kralju pristaje svaka kleveta pa kad su Turci (u
jesen 1459.) teko poharali hercegovu zemlju, i to je objanjavano kao nedjelo izved
eno na Tomaev poziv. Ugroen od Turaka, i Herceg se tada uzaludno obraao Veneciji i
kralju Matiji. Upleten vojno u ekoj, Matija ga je preporuio svome hrvatskom banu Pa
vlu Sper-aniu, kako nije imao vojske spremne za takvu intervenciju, ban je za njez
ino novaenje traio, i od hercega dobio 3.000 dukata, ali mu obeanu pomo nikad nije p
oslao. Ostalo mu je da pristane na nepovoljan mir. Pored plijena koji je neprija
teljska vojska odnijela, morao je sultanu platiti i 40.000 duka85

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ta! Ojaen, poruivao je Veneciji kako njegovu zemlju ne tite ni velike planine ni ve
like vode i kako se sam, sa svojom neznatnom silom, ne moe oduprijeti Turcima, ni
svojim bogatstvom zatititi od sultana koji se uzda u svoju snagu i uzima sve to m
oe, od koga moe. Strepei da nee odoljeti kad se na njega srui ogromna turska sila, ni
on nije znao gdje bi se, osim pod okrilje Venecije, sklonio pred opasnou pa je mo
lio da se odredi neki otok na koji bi u nevolji preao sa svojima. Ona se saglasil
a da, ako bude morao napustiti svoju zemlju, slobodno pree na njezin Hvar. Teka za
kralja Tomaa bila je i 1460. godina. Turci su zauzeli Srebrenicu, Zvornik i cije
lu Usoru, a u aprilu su smjerali da preko Bosne napadaju na Slavoniju, gdje im k
ralj Marija, upleten u rat sa carem Fridrihora III, nije predstavljao prepreku.
Opasnost je izgledala tolika da je Toma, uvjeren kako se bez vanjske pomoi nee odrat
i, molio da Venecija (X, 1460.) preuzme i brani njegovu dravu, odnosno da je ljud
stvom i ratnom opremom osposobi za kakvu-takvu odbranu. Nesiguran u ishod i on j
e ponovo traio odobrenje za prelazak u koje mletako mjesto ako na to bude primoran
. Venecija mu je odobrila nabavku i izvoz ratne opreme i izrazila nadu da e se u
svojoj zemlji odrati. Saglasila se i da pree na njezinu teritoriju ako bude primor
ana i pokrenula pitanje kraljevog izmirenja sa hercegom za to je ponudila i posre
dnike usluge. Ne doekavi izmirenje Toma je umro poetkom jula 1461. godine. Istina i s
ama logika dogaaja uporno je sugerisala sporazum, posebno otkad su obojica imali
istoga neprijatelja; na istoku Turke, na zapadu bana Sperania. Stoga se i desilo d
a su se odmah, poslije Tomaeve smrti i bez mletakog posredovanja, sporazumjeli i h
erceg i novi kralj Stjepan Tomaevi. Ve polovinom augusta (1461.) znalo se i u Venec
iji da su oni u savezu protiv bana Sperania. Podsticaj za sporazum doao je od kralj
a, a herceg se odazvao i ve u septembru mu doao u posjetu na Bobovac. Hercegu se in
ilo da je on postao najugroeniji na svijetu i da "Turin " i ne misli na drugo osim
kako ga unititi. Nazirao je blizinu trenutka u kom e biti izbaen iz svoje zemlje.
Sve tee stanje navodilo je i ostale da jo vie brinu kako, bez velike vlastite rtve,
osposobiti Bosnu za odbranu i sauvati je kao svoju sigurnosnu oblast. Papski lega
t Luka de Tolentis boravio je kod kralja i kod hercega puna dva mjeseca (22.IX-2
0.XI 1461) s ciljem da ojaa njihov borbeni duh i podstakne ih na otpor. A njih dv
ojica su ipak i dalje svu nadu polagali u Veneciju. Herceg je govorio da Turci v
ie zaziru od nje nego od svih ostalih krana. Kako su vjerovali jedino u Veneciju ni
su ni pomiljali da bi se na nekog drugog mogli osloniti ili da bi i negdje drugdj
e mogli nai utoite u sluaju naputanja svoje zemlje. Njihova poslanstva su sve ee s po
ama putovala u Veneciju. Jedno je i u nove'rrrbru 1461. tamo 86

Bosna i. Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


trailo specijalne balistare i pukare i raznu vojnu opremu kako bi se zemlja bolje
pripremila za otpor oekivanoj turskoj invaziji. I tada su nai prvaci ponavljali za
htjev da im se, na mletakoj teritoriji, ustupi odgovarajui katel, mjesto ili otok g
dje bi se sklonili kad bude neophodno. Venecija se na molbe odazvala bez oduevlje
nja, mada je i dalje u Bosni gledala svoju predstrau i radi sebe se za nju svugdj
e zalagala. Papi i zapadnim vladarima prikazivala je nau situaciju jako opasnom i
pozivala ih da nam pomognu. Papskom poslaniku je (8.XII 1461) izraavala bojazan
da e Bosanci, ostanu H bez snane potpore, biti prisiljeni prei, na tursku stranu, o
krenuti oruje protiv krana i upropatavati njihovo podruje. Objanjavala je da je Bosna
pred unitenjem i da Bosancima, ako ostanu usamljeni, preostaje jedino izginuti il
i se sporazumjeti s Turcima. Pod izgovorom da podnosi velike izdatke za svoju od
branu, Venecija nije eljela sama preuzimati i posebne obaveze u Bosni. Novac za p
omo Bosancima morao se stoga traiti jedino od pape, iz sredstava prikupljene crkve
ne desetine, ali se i papa izgovarao pretjeranim obavezama na Siciliji gdje je,
uz Ferdinanda I (1458-1494), istupao protiv anujske restauracije, podravane od fra
ncuskog kralja Karla VII. Sva ova zavlaenja ila su na ruku Turcima koji nisu ekali
da se protivniki redovi srede i osposobe za odbranu. S raznih strana, preko njemu
sklonih sultanovih kunih prijatelja, herceg je obavijeten o odluci da se krene pr
otiv Albanije i Bosne. Poetkom marta 1462. o tome je izvijestio Veneciju, a kraje
m maja se tamo i preko Budima znalo o velikom okupljanju turske vojske. Tvrdilo
se da ih je oko 200.000 usmjereno na Vlaku, Transilvaniju ili Beograd. Ali ni kra
jem juna (1462.) nije bilo sasvim jasno ta Turci stvarno namjeravaju. Znalo se je
dino da, ako to odlue, mogu Iako razbiti Bosnu ili je prisiliti na mir. Venecija
je (16.VII 1462) obeala pomoi hercegu i izraavala nadu da e on ostati u svome. AH ba
tada buknuo je novi spor izmeu hercega i sina mu Vladislava i stvari su se poele j
o vie kompliko-vati. Vladislav je, ne zna se tano kada u drugoj polovini 1462, otiao
na Portu sultanu tuiti oca i traiti podrku za sricanje svoga dijela oevine. Tuba je
imala velikog odjeka i herceg je krajem oktobra, bio siguran da se za nju znalo
ve i u Veneciji. Vladislav je, naime, traio da mu sultan dodijeli pripadajui dio oev
ine, a kao protuuslugu, obeavao carski baki od 100.000 dukata. Upitan odakle mu tol
iki novac kad je ve iz zemlje protjeran, odgovorio je kako e mu Venecija i Dubrovn
ik za to posuditi po 50.000 dukata. Na vijest o tome herceg je hitno i u Dubrovn
iku i u Veneciji provjeravao o emu se radi i molio da mu ne daju ukoliko su neto i
obeali. Jedna i druga strana odgovorile su kako im se Vladislav za to nije ni ob
raao, a ne bi mu dali ni da
87

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


se obraao. Ali sultan je ve zapovjedio hercegu da polovinu svoje zemlje odmah pred
a sinu, a Vladislavu obeao i veliku vojnu pomo protiv oca. Na hercegovu sreu, tursk
a vojska je postala potrebnija na Dunavu, gdje su Maari vrili koncentraciju svojih
snaga pa je i Vladislav morao priekati. Ipak je sultan od hercega traio tih 100.0
00 dukata koje Vladislav nije mogao platiti. Umjesto gotovog novca sultan bi se
zadovoljio i sa tri utvrena grada. U obzir su dolazili Klobuk i Moevac, na dubrovak
oj, i Cavina kod Sinja na mletakoj granici. Poto dobije novac ili tvrave sultan bi V
ladislavu dao dio svoje zemlje, a hercegovu ne bi ni dirao. Sultanu su smetale i
hercegove bliske veze sa papom i Venecijom pa mu je naredio da ih odmah prekine
. "Nema ti ta da radi ni sa papom ni sa Venecijom", tako mu je poruio. Herceg je uvj
eravao Veneciju kako e radije umrijeti nego durnaninu dati traene gradove ili dukat
e. Ipak je pitao za savjet ta odgovoriti ako se nalog ponovi. Uvjeren da e ga Turc
i napasti u toku godine, molio je za pomo u ratnoj opremi i balistarijima, ali i
da se Venecija zauzme na Porti za njega. Zadovoljna hercegovim stavom prema turs
kim zahtjevima, mletaka vlada mu je odobrila da nabavi i bez plaanja ikakvih daa od
mah izveze dovoljno ratne opreme, kao i da unajmljuje plaenike na njezinoj terito
riji. Potvrdila je raniju saglasnost o davanju azila, mada je odbijala da vjeruj
e kako e mu to biti neophodno sada kad je na pomolu bila velika intervencija "pro
tiv neprijatelja vjere" koju spremaju papa i kranski vladari. Velike ratne priprem
e trajale su i u Veneciji, koja je za to izgraivala 30 novih trirema. Spremali su
se i Maari, a oekivalo se da e im se pridruiti i Bosanci. Znalo se, s druge strane,
da je i sultan odredio ratni cilj, da e naredn og ljeta poi protiv kralja Stjepan
a Tomaevia, hercega i Dubrovnika. Oko hercega je bilo neke igre jer su ga Turci zv
ali da na njihovoj strani uestvuje protiv Dubrovnika, to je on odbio i time zasluio
pohvale iz Venecije. Ali, kranske ratne pripreme su jako sporo napredovale. Kod n
jih je od raznih volja, interesa i mogunosti valjalo skrpiti koaliciju dok se tur
ska strana, podvrgnuta samo jednoj volji, lake odluivala na akciju. Svi krani nisu n
i bili podjednako ugroeni pa ni podjednako zainteresirani. Opasnost je najneposre
dnije doivljavao i najozbiljnije shvatao upravo slabani bosanski kralj. Bez dovolj
no vlastite snage i bez povjerenja da e mu iko na vrijeme pritei u pomo, bio je prv
i na udaru. Bez pouzdanih saveznika i sa rovitim stanjem u zemlji oekivao je smrt
onosni udarac. U februaru 1463. iznio je pred Veneciju sva svoja strahovanja, ba
zirana na pouzdanim informacijama. Ona je morala shvatiti da 1 za nju dolaze tea
vremena, jer e sultan, im osvoji Bosnu i u njoj podigne svoje tvrave, ii preko grani
ca - sve do Istre. Propast bosanske drave svakako e rezultirati tekim posljedicama.
Da
88

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


olaka poloaj Bosne, Venecija je i prije nekoliko godina objanjavala sultanu kako je
ova drava u savezu s njom mnogo prije nego su Turci uli u Rumeli-ju. Sad je kralj
sugerisao da se sultanu objasni kako je bosansko kraljevstvo odavno dio mletake
drave i da mu kao takvo ne plaa uobiajeni danak. Razgovor bi posluio i da se provjer
i pristaje li sultan da ne ugroava i ne potcinjava bosansko kraljevstvo. Ali, poto
prema svim predznacima u ljepu budunost nije vjerovao, kralj se ujedno zalagao za
odlunu i neodlonu mletaku ratnu orijentaciju budui da se ono to e protiv Turaka morat
i poduzeti kad Bosna bude izgubljena moe, s manje opasnosti, uiniti prije nego bud
e izgubljena. Zarati li ona na vrijeme, Turci nee krenuti na Bosnu kako su naumil
i niti e mu oduzeti kraljevstvo. I kralj je traio ratnu opremu i izvjestan broj ba
listarija koje bi rasporedio po tvravama. Iz odgovora (28.11 1463) vidjelo se da
ni Venecija, mada jo uvijek u miru s Turcima, u mir s njima ne vjeruje. Ona je po
dsticala naega kralja da ustraje u slozi sa hercegom i da se dri maarskog kralja ka
ko bi mogli zajedno udarati po neprijatelju. Traene balistarije nije mogla dati o
svome troku zbog velikih izdataka za pripremu svoje odbrane, ali je bila saglasn
a da sam, u njezinim mjestima, unajmi takvih vojnika koliko eli i koristi ih prem
a svojim potrebama. Dala mu je na poklon 50 velikih samostrijela, 50 sanduka pro
jektila za samostrijele (balestre) i 50 barila topovskog baruta. Taj znaajan pokl
on nikad u Bosnu nije stigao, jer je kralj po njega poslao tek kad su Turci bili
pod Bobovcem. Moda su smetnje za to postojale samim tim to su Turci doli i ranije,
sa Vladislavom. Sultan mu je ve bio iziao u susret i dodijelio sve "to poiska od z
emlje oine". Dao mu je i petnaestak hiljada vojnika koji e ga silom dovesti na vla
st u dosuenom dijelu oevine. Optuujui ga za to kasnije (1466.) herceg kae: "On je dov
eo Turke u moju zemlju nekim klancima kuda ranije nijedan Turin nije mogao proi".
Hercegov pokuaj da mu se suprotstavi propao je odmah u februaru 1463; njegova voj
ska razbijena je na r. Breznici kod Pljevalja, a Turci koje je doveo njegov "pro
kleti i neposluni sin" sve su popalili i samo u jednom danu odveli 30.000 dua. Ost
varivi naum Vladislav je u martu izvijestio Dubrovnik o "zadobivanju gospodstva".
Poetkom marta turske akindije su prele i u Bosnu da izazivaju strah i dezorganizac
iju. Nezavisno od toga bosanski poslanici su tada na Porti molili petnaestogodinj
e primirje. Pored svih apela na Maare, Mleane i na papu, pored njihovog "razumijev
anja" i verbalne podrke, izraza simpatije i elja sa svih strana da se Bosna sauva,
kralj je shvatio da od svega toga nee biti nita, da je ostao usamljen pred opasnou n
a koju su ga prijatelji s Porte kriom upozoravali. Kad je to shvatio, pourio je da
se sporazumije sa sultanom, pod bilo kakvim uvjetima. Ne odustajui o namjere da B
osnu definitivno pokori, sultan je pristao da Bosance obmanjuje i obeao primirje
koga
89

Bosna i Hercegovina od naj starijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


se nije mislio pridravati. Prazna nada bila je dovoljna da pasivizira Bosance i n
jihove saveznike. Poto je kralju Stjepanu Tomaeviu sveano obeano primirje, nije se je
dno vrijeme ni znalo protiv koga je odavno pripremani ratni pohod usmjeren. Mati
ja Korvin je kasnije (27.11464) pisao papi kako se bojao da Turci idu na Ugarsku
. Da ga zavara, sukan je zaista naredio svome komandantu u Srbiji da uznemirava
granicu na Savi i Dunavu. Taj je i prodro sve do Temivara i maarsku panju potpuno o
bratio na sebe. Ve u aprilu se sumnjalo da od primirja obeanog Bosancima nee biti n
ita. Na susjednim dvorovima i na Kuriji se i dalje o Bosni povrno razgovaralo i od
luivalo, ali sve je bilo kasno. Turska vojska koja je Vladislava dovela na vlast
u njegovoj oblasti, nije se poslije toga povukla. Trogirski knez pie 23. i 26. IV
1463. da je Vladislav jo uvijek s njima. Prividno Vladislavu stavljena na raspol
aganje, ona je dugo neto ekala a da on moda nije ni znao kakva bi joj jo mogla biti
misija. Zatim je uslijedio i veliki sultanov pohod ije rtve su bosanska drava i nje
zin kralj. Tako je Vladislavljev sluaj neposredno prethodio lavini koja e se uskor
o obruiti na Bosnu. Sultan je "iz Sjenic e udario niz Drinu", bez otpora proao obl
asti brae Pavlovia i Kovaevia i otuda uao "u pravu ili Gornju Bosnu", "u kraljevu zem
lju ili Vrhbosnu", koja je i ranije bila dijelom u njihovim rukama. Sve dotle os
vajai nisu ni nailazili na otpor pa se i ne primjeuje kraljeva spremnost za odbran
u o kojoj su govorili njegovi poslanici prolog februara u Veneciji. Moda je i bio
spreman boriti se, ali uz saveznika koga sada nije imao. I papi je poruivao: "Ako
Bosanci vide da nee u ovom ratu biti sami, nego da e im i drugi pomoi, hrabrije e s
e boriti". Ovako, ostavljeni sami sebi, prepustili su Turcima da ih pregaze, da
bez otpora i zadravanja (19.V 1463) izbiju pred utvreni Bobo-vac. Ve sutradan, pret
hodnici se pod Bobovcem pridruio sultan sa glavni nom i Mahmud-pau Anelovia uputio d
alje na zapad da opsjeda Jajce -drugu prijestolnicu, i da progoni kralja. Prije
nego je ovaj tamo stigao, kralj je uspio da iz Jajca u Veneciju uputi svoga posl
anika Nikolu Testu radi informisanja prijateljske vlade o n ovostima i dopremanj
a ratne opreme. Nakon desetak dana izbivanja Testa je preao rastojanje od Jajca d
o Trogira, gdje je stigao 29.V 1463. S njim je i kraljica doputovala do Vrlike i
tamo ostala da uz granicu saeka rasplet dogaaja. Za tih 10 dana, dok je putovao p
reko Bosne do Trogira, Testa se obavjetavao o turskom kretanju. Po onome to je rek
ao trogirskom knezu, osvaja je napokon pred Bobovcem naiao na otpor i morao zastat
i. Na to jako utvreno mjesto (u kome je krlaj obiavao u sigurnosti drati i svoju bl
agajnu) Turci su, rekao je, danonono napadali, a posada je junaki odolijevala. Na
putu do Trogira on nije uo da bi odbrana popustila ili Turci zauzeli grad,
90

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


ali s obzirom na njihovu rije enost da ga zauzmu i napore koje u to ulau, smatrao
je da se Bobovac, ukoliko mu Maari ili drugi uskoro ne priteknu u pomo, nee dugo od
rati. Rekao je da e Turci, ako Bosna u tom ratu ostane usamljena, zauzeti Bobovac i
ji znaaj je toliki da e i cijela Bosna s njim postati njihova. Tu je linija odbran
e podrazumijevala jo bar dva utvrena grada: Kozao (Cosal) kod Fojnice i Goruki na t
ri milje,od Bobovca. Odmah u poetku oko Gorukog se deavalo neto "sumnjivo". Testa kae
da je sultan ispod Bobovca poslao jednog pasu da zauzme "drugo mjesto zvano Gor
uki". Posto se i tamonja posada snano odupirala, a paa se povukao, uslijedilo je neto
to nije bilo neophodno. Kraljev vitez, dodijeljen za zapov jednika mjesta, slabo
je ocijenio otporni duh stanovnitva i uvjeren da bi ono, u strahu od turskog pov
ratka, moglo napustiti ognjita, odluio je da ga sam spali i napusti. uvi da je mjest
o naputeno i ostavljeno u plamenu, Turci su se odmah vratili, zauzeli ga bez otpo
ra i zarobili dio stanovnitva kome dotle nije uspjelo da se udalji. Ovo je, svaka
ko, moglo nepovoljno utjecati na odbranu Bobovca, ah Testi nije davalo povoda da
govori o izdaji. Tako se tada postupalo i na drugim stranama. Stanovnitvo je nap
ustilo, nakon to ju je spalilo, i varoicu Kozao. Otpor u Bobovcu nije sprijeio Turk
e da zauzmu Travnik, Vinac, Novi i Jezero kod Jajca i opsjednu Jajce. Od kraljic
e se, iz Vrlike ve 3. juna 1463. doznalo u Trogiru da je Bobovac izgubljen, a Jaj
ce opsjednuto. Ban Pavle Sperani je doznao, a 4. juna izvijestio i trogirskog knez
a, da je bosanski kralj bio opkoljen u Kljuu, odakle je na tursku rije iziao, preda
o se i bio odveden prema Jajcu kako bi tamo, u jadnom zarobljenikom statusu, demo
raliue djelovao na odbranu i pomogao da se, bez daljeg otpora, preda i taj grad. V
ijest je potvrdio i kneev ovjek koji je istog dana doao iz Bosne. Potvruje je kasnij
e i Nikola Modruki u izvjetaju za papu Pija II, kad kae da je kralj pobjegao iz Jaj
ca u Klju gdje ga je paa stigao i opsjeo pa glau i eu primorao na predaju sa svim bla
gom, moda oko miliona dukata, koje su njegovi preci sakupili. Doveden sultanu, kr
alj je primoran narediti svojima da predaju tvrave koje su se jo odupirale. Poslij
e naloga, pie Modruki, otpor je prestao i za 8 dana se predalo 70 tvrava. Poto je pr
egazio Bosnu, smakao kralja i u osvojene tvrave postavio svoju posadu, sultan je
naredio povlaenje umorne i dobro iscr pljene glavnine, svakako prije 15. juna. Tr
ogirski knez pie 18. juna da je sultan otiao iz Bosne i da mu vojska ve nekoliko da
na logoruje i odmara "na velikoj ravni ci i panjacima, pola dana hoda udaljenim o
d Dubrovnika". Tamo se nalazio i hercegov sin Vladislav, koji je 18. juna iz tur
skog tabora slao nekakve poruke Dubrovniku. U to se, 19. juna, kad vie nije bilo
nezavisne Bosne ni njezinog kralja pa ni mogunosti za nastavljanje rata, iz Venec
ije u Trogir vra91

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


tio Nikola Testa, sa 50 velikih samostrijela, 50 sanduka projektila za samostrij
ele i 50 barila topovskog baruta. Koliinski sve to odgovara onome to je krajem fab
ruara, na kraljev zahtjev, poklonila mletaka vlada. Nita od toga nije se vie u Bosn
i moglo korisno upotrijebiti pa je ostavljeno mletakom knezu u Trogiru. . Strah o
d bosanskog udesa zahvatio je sve susjede. Mletaki kneevi u Dalmaciji sazivali su
zborove nobila i puana i u Veneciju upuivali delegacije da isposluju dodatne mjere
zatite svoga podruja. A onda, im je sultan unitenjem bosanske nezavisnosti ostvario
svoj ratni cilj i povlaenjem vojne glavnine pokazao da je rat zavren i da vie nema
ratne opasnosti za susjede, pojavilo se neumjesno pitanje: zato je Bosna tako br
zo prestala da se odupire, zato je tako lako i neoekivano pala? Ta u njoj je preko
300 tvrava od kojih neke i neosvojive, udio se u pismu od 25.VI 1463. godine i sa
m malo ranije jako zabrinuti i usplahireni trogirski knez, kao da se nije unapri
jed znalo da Bosna ostavljena bez pomoi, izvan odbrambenog sistema kranskih zemalja
, tolikoj sili ne moe odoljeti. Da li je u njoj bilo 300 ili samo 117 tvrava, kako
je 19.VII 1463. naveo mletaki guverner Skadra, nije to sada toliko ni vano, ali j
e svakako zanimljivo da li su te tvrave inile jedinstven sistem i da li su blagovr
emeno bile popunjene odgovarajuim ljudstvom i ratnim materijalom? Nije vjerovatno
da je sve bilo dobro pripremljeno za odbranu i da se odmah raspalo. Ali poto je
za malo vremena pregaena, unitena i ostala bez kralja, inilo se i da je Bosna "aptom
" pala, ne samo "bez ijednog topovskog hica, nego i bez izvlaenja iz korica ijedn
og maa", kako je 25. juna 1463. dogaanje ocijenio trogirski knez. Slino misli i Mat
ija Korvin kad poetkom 1 464. pie papi kako je sultan u Bosni "pobijedio prije neg
o je izvukao ma iz korica". A kako nikad nije bilo poraza koji, bar donekle, nije
objanjavan izdajom, tako je i u ovom sluaju sva krivica svaljivana na izdajnike.
Fama o ulozi izdaje u bosanskoj katastrofi, proirena iz Budima i Rima, inila se po
svuda toliko vjerovatnom da je ula i u savrernene kronike nekih italijanskih grad
ova. Danas bi, za izricanje uvjerljivijeg suda o tome, bio neophodan oslonac na
savrernene izvore iz kruga neposredno upletenih strana, ali dok vjerodostojnih d
omaih izvora o tome jednostavno nema, turski, ukoliko ih ima, govore samo o snanom
otporu kojeg je njihova vojska morala savladavati. Maarski izvori za ovo pitanje
nisu sasvim pouzdani jer su, svakako s razlogom, odavno osumnjieni kao odbranaki.
Kad ve nije vrijeme pomoglo susjedima, kralj Matija Korvin je mogao eljeti da odgo
vornost svali na stvarne ili izmiljene izdajnike ijim djelovanjem je slom uslijedi
o tako brzo da se Bosni nije ni moglo pomoi. Pristrasan je mogao biti i biskup Ni
kola 92

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Modruki, autor prie o korumpiranom zapovjedniku odbrane Bobovca, nedavno pokatolien
om krstjaninu Radaku, koji je izdao kralja i grad predao bez imalo otpora jer je
taj biskup, kao papski legat u Bosni (1461 -1463) naveo kralja da prekine takti
ziranje s Turcima i potpuno se osloni na pomo Ugarske i kranske koalicije od koje,
u kritinom momentu, ipak nije bilo nita pa je lako mogao doi na ideju da svoju ulog
u i osjeanje krivice zbog ishoda rata kamuflira optubom da su nedavno nasilno poka
tolieni patareni poinili izdaju. Nijedan drugi historijski izvor ne potvruje biskup
ove navode, a spomenuto Testino svjedoenje da su se branitelji Bobovca uspjeno odu
pirali nadmonoj sili i pruali joj junaki otpor (viriliter se efenderant) doslovno ih
opovrgava. I ostale optube u ovom smislu dosta su paualne pa se na njima ne moe za
snovati solidno uvjerenje o znaajnijoj ulozi izdaje u brzoj bosanskoj katastrofi.
A poto tezu o tome valja napustiti kao neargu-mentovanu, valja napustiti i bilo
kakvo dalje spekulisanje o patarenstvu kao moguem trulom mjestu bosanske odbrane
i njegovom oijukanju sa islamom. Nijedan turski pohod protiv Bosne, a bilo ih je
mnogo, nije se oslanjao na patarensku kolaboraciju. Nije poznato ni da se ijedan
prvak ili vjernik Crkve bosanske pridruio Turcima ni 1463, i olakao im osvajaki po
sao. Poznato je, naprotiv, da je znaajni hercegov dvorjanin, gost Radin, inio sve
da ne dospije pod Turke, pa je ak i od Venecije traio dozvolu da sa 50 do 60 osoba
svoje sekte i svoga zakona (na koliko se valjda njegova sekta i svela) pree na m
letaku teritoriju s garancijom da e tamo moi ouvati svoju vjersku osobenost. Ovo ne
znai da nije bilo defetizma. U strahu od pogibije ili ropstva mnogi plemii i ostal
i bjeali su preko granice, u dalmatinske gradove, pa ak i preko mora. Neki katelani
, preputeni sami sebi, procjenjivali su da bi njihov usamljeni otpor bio uzaludan
pa su, na svoju ruku, odluivali spaliti tvrave i povlaenjem sauvati snage za budue a
kcije ako do njih doe. Od znaajnih linosti jedino je hercegov sin Vladislav bio otv
oreno na turskoj strani i sa turskom vojskom iao po Bosni pa je njegova izdajnika
uloga neosporna, ali i to je sudbina jednog neuravnoteenog nesretnika koji je usk
oro promijenio stranu i uao u rat s Turcima. Srednjovjekovna bosanska drava tenden
ciozno je uporeivana sa "crvo-tonom zgradom", gotovom da propadne sama od sebe koj
u su zato Turci Iako sruili, "jednim udarom noge". Bez obzira na sve ipak nije bi
lo tako jer Turci su prethodno, punih 77 godina (1386-1463) stalno ugroavali i po
tkopavali Bosnu da bi, u posljednjem obraunu upotrijebili 150-200 hiljada vojnika
. Turska je tada bila najjaa svjetska velesila koja je prethodno 93

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


sruila Bizantijsko carstvo, ostatke srpske i bugarske drave i dobro uzdrmala Ugars
ku i Vlaku. Njezina artiljerija bila je takoer najjaa i najstranija na svijetu. U ra
tu protiv Skender-bega (1450.) upotrijebila je top koji je izbacivao kugle teke 1
90 kg. Samo tri godine kasnije, prilikom zauzimanja Carigrada, pokazali su ta mog
u sa topom tekim 150 kvintala, koji je na poloaj dovuklo 60 volova i koji je izbac
ivao kugle teke 360 kg. A "topovi su tada rjeavali sve", kako zapaa savremeni Krito
vul. Velika Venecija znatno je za njim zaostajala u artiljeriji, a kod nas se te
k pokuavalo sa vlastitim livenjem. Dolazak Turaka zatekao je kod hercega topolivc
a Jerga iz Nirnber-ga, a kod kralja Bartolomeja iz Kremone. Drave sa velikom vojn
om snagom, Ugarska i Poljska, pokuavale su uz pomo francuskih i njemakih vitezova u
nititi turske kopnene snage i razbiti im carstvo, ali sve je zavravalo porazima i
uvjeravalo druge da moraju izbjegavati turske napade. Bosna ih, kad je dola na re
d, nije mogla izbjei.| Srednjovjekovna bosanska drava nije dakle sama od sebe prop
ala, niti je jednim udarom noge sruena kao crvotona zgrada, kako se rugao na Vladim
ir orovi, nego je, i prema onome kako Venecija pie Firenci 14.VI 1463, pred oima svi
jeta izgorjelo jedno ugledno kraljevstvo - ardet ante ocu-los opulentimum regmim
!
94

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog s vjetskog rata


LITERATURA Napretkova povijest Bosne i Hercegovine, I, Sarajevo Sima Ceskovi Lope
z Roberto Historija srednjovjekovne Bosne, Beograd, 1963. II principio della gue
rra Venato - barca nell', 1463.,Archivio veneto, quinta serie, vol XV (1934) Bos
na i Venecija, Napredak, Sarajevo, 1966. Trogirski izvjetaj o turskom osvojenju B
osne, Glasnik arhiv, drutva BiH, XXIIX, Sarajevo, 1989. Trogirska pisma Jedan nov
i
Sunji Marko
Sunji Marko Sunji Marko
95

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


THE DESTRUCTION OF THE MIDDLE AGE COUNTRY
Dr Marko Sunji
In the short war campaign the Sultan Mehmed II El Fatih occupied Bosnia in May,
1463 and took its last King off. By the marking of this quick destruc-tion, our
best historians gave their too big importance to the inner Bosnian esintegration,
the dealing of the power and the treason, although the his-torical sources had
said nothing about it. In this elaborate, on the basis of recently found concept
s of the letters of the Duke of Trogir and his reports to the government in Veni
ce, about the happenings in the neighbourhood, we try to show that Bosnian resis
tance was not missing. It was heroicalv defend-ed (virileter se defendunt), but
the forces relationship were as such that Bosnia was left alone, and it couldn't
be adequately defended. Turkey was the great power of the times, with the whole
coalition of the other powers it could fight with. It must be said that the unh
appy circum-smnces aroud the K.ing!s arresiing, \vho became fathal because the S
ultan succeeded to drive the arrested King to order his armv to stop the resista
nce and to surrender the tovver after it, evervthing was finished in a few days.
96

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


BOSNA I HERCEGOVINA U OKVIRIMA OSMANSKOG CARSTVA (1463-1593)
Dr. Behija Zlatar
O
smansko carstvo se pojavljuje na bosanskom prostoru u XIV stoljeu, i od tada e dat
i peat razvoju i Balkanskog poluotoka narednih etiri stotine godina. To je Carstvo
koje je iz osnova promijenilo sliku Balkana. Gotovo da nema sfere ivota u kojoj
te promjene nisu vidljive. Pravi utemeljiva Osmanskog carstva bio je Alehmed Osva
ja, koji je uspostavio imperiju sa sjeditem u Carigradu koji je osvojio 1453. godi
ne. Pod njegovom komandom osmanlijska vojska je 1463. godine zakratko osvojila v
eliki dio Bosne, to je bilo u skladu sa ratnim planovima Osmanskog carstva. Godin
e 1463. palo je i Jajce i pogubljen posljednji bosanski kralj iz dinastije Kotro
mania, Stjepan Tomaevi. Osvajanjem Bosne ne samo da je sruena posljednja znaajna drava
na Balkanu, nego su stvoreni uvjeti za dalja napredovanja prema zapadu, a poseb
no da se neutralie ugarski uticaj na ovim prostorima. Svoja prva uporita u Bosni O
smanlije su stvorili jo prije 1430. godine, a od 1451. oni su stvarni gospodari u
upi Vrhbosni. Izmeu 1448. i 1453. godine od osvojenih dijelova Bosne obrazovana j
e upravna jedinica koja se u domaim izvorima naziva "Bosansko krajite", a u najsta
rijem poznatom turskom popisu ovih prostora iz 1455. godine "Vilavet Hodidjed" i
"Vilavet Saravovasi". Od osvojene zemlje bosanskog kralja, oblasti Pavlovia i Ko
vaevia, dijela hercegove zemlje te ranijih vilajeta u Rakoj i Bosni, obra zovan je
1463. Bosanski sandak sa sjeditem u Sarajevu. Iste godine uslijedila je protuofanz
iva u kojoj je ugarska vojska osvojila Jajce te sjevernu Bosnu (Donji Krajevi i
Usora). Od osvojenih krajeva Matija Korvin je obrazovao dvije banovine: Jajaku i
Srebreniku. U narednim decenijama nastavljena su osvajanja osmanlijske vojske i u
skoro su formirani novi sandaci: Hercegovaki (1470.) i Zvorniki (izmeu 1478. i 1483)
.
97

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Vrijeme vladavine Bajezida II je doba velikog ekonomskog napretka Carstva. Nije
bilo velikih osvajanja kao u vrijeme njegovog oca Mehmeda Osvajaa, ali su teritor
ije Carstva konsoliovane. Stvoreni su uvjeti za velika osvajanja Selima I i Sulej
mana I. Poslije pripajanja arapskih zemalja Osmanskom carstvu 1517. godine, poinj
e novo razdoblje u povijesti ovog carstva. Od tog trenutka to je Carstvo na tri
kontinenta, to je islamski halifat. Osmanski sul tani postaju halife - poglavari
svih muslimana. Vjerski zakon islama dobiva primarnu vanost u rukovoenju dravom. T
o je sve imalo uticaja i na stanje i prilike u Bosni i Hercegovini. Godine 1512.
osmanske ete su ponovo zauzele podruje Srebrenike banovine, koja pola stoljea preds
tavljala prepreku za dalja osmanlijska osvajanja prema Ugarskoj, a petnaest godi
na kasnije (1527. ), osvojena je i Jajaka banovina, ija je teritorija prikljuena Bo
sanskom sandaku. Time je pod sultanovu vlast doao najvei dio teritorije Bosne i Her
cegovine. Vrijeme vladavine sultana Sulejmana Velianstvenog (1520-1566) vrijeme j
e vojnih uspjeha koji su Osmansko carstvo uvrstili meu svjetske sile. U to vrijem
e i u Bosni su osvojena nova podruja prema zapadu i sjeveru te su
Granice osmanskih osvajanja na jugoistoku Evrope
98

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


formirani novi sandaci: Kliski (1537.) i Poeki (1538). U XVI stoljeu formirani su Krk
o-liki sandak (1580.) i Bihaki (1592). Osvajanje bosanke drave trajalo je vie od jedn
og stoljea, sve do pada Jajca, pa do 1592. godine. U tom periodu unitena je srednj
ovjekovna bosanska drava a Osmanlije su uspostavile svoj sistem vlasti. To je dob
a najveeg uspona Osmanskog carstva, doba u kome se ova drava razvila u imperiju sv
jetskih razmjera. Posljednji veliki vojni uspjeh Oamaniija bio je osvajanje Kipr
a 1570/71. godine. Ali ve 7. oktobra 1571. godine, Osmanlije su doivjele veliki vo
jni poraz kod Lepan-ta, i od tada postepeno poinje da opada mo ovog carstva. Bosna
je u okviru Osmanskog carstva imala svojih specifinosti koje se posebno oblikuju
u vrijeme njegovog najveeg uspona u XVI stoljeu. Ovdje se razvila specifina vojna
organizacija. Mnogi potomci bosanskih feudalaca ukljuuju se u spahijsku organizac
iju. To je vrijeme najintenzivnijeg irenja islama na cijelom Balkanskom poluotoku
, a posebno u Bosni to joj je takoer davalo posebnost u odnosu na susjedne zemlje.
U XV i XVI stoljeu u Bosni nastaju mnogi gradovi, podizanjem zadubina pojedinaca
porijeklom sa ovog tla koji prihvataju islam. Mnogi od njih su, zahvaljujui linim
sposobnostima, zauzimali istaknute politike i vojne poloaje u Osmanskoj imperiji.
Uspostavljanje osmanske vlasti i vojno ureenje Bosne u XVI stoljeu
Odmah po osvojenju Bosne Osmanlije uspostavljaju svoj sistem vlasti, svoj drutven
o-ekonomski poredak. Vrhovnu vlast imao je sultan koji je bio i vjerski i vojni
poglavar, pa je Carstvo imalo karakter teokratske drave. Drutveno-ekonomski poreda
k zasnivao se na feudalnom posjedu poznat kao timarski sistem. Timarnici ili spa
hije pripadali su sitnom vojnom plemstva a sluili su sultanu u vrijeme rata i mir
a. Sva obradiva zemlja, izuzev mulkova, slobodnih imanja i vakufa bila je dravna
(arazi miri). Prihode sa zemlje sultan je rasporeivao u timare, zijamete i hasove
. Da bi uspostavila timarski sis tem Porta je morala utvrditi izvore prihoda u p
rovincijama .Carstva, te su s toga poslije osvajanja neke oblasti, a kasnije sva
kih dvadeset, trideset godina sainjavani registri iz kojih se vidjela i raspodjel
a prihoda. Potreba za timari ma bila je ona sila koja je podsticala Osmanlije na
dalja osvajanja. U ranije vrijeme osmanske vlasti na ovim prostorima vojne snag
e dijelile su se na centralnu i provincijsku vojsku. Centralna vojska kapikuli "
sluge Porte (sultana)" izdravana je sredstvima iz dravne blagajne i dijelila se na
vie korpusa (odaka). Provincijska vojska bila je podijeljena na tri dijela:
99

Bosna i Hercegovina od najstarijih vre mena do kraja Drugog svjetskog rata


- spahije ili timarnici, provincijska (lenska) konjica; - serhat-kuli ("sluge kr
ajine"), pogranine vojne snage, graniari; - yerlu-kuli ("domae sluge")) lokalne voj
ne snage. Od ovih vojnih rodova, najznaajnije snage predstavljale su spahije. "Na
timarskom sistemu, na kome je izgraen ovaj vojni red, poivala je cjelokupna admin
istracija provincija i njihova vojno-administrativna podjela na nahije, vilajete
, sandake i ejalete, beglerbegluke ili paaluke. " Najvie upravne jedinice u Osmansk
om carstvu bile su ejaleti ili paaluci na ijem elu je bio beglerbeg, kojeg je posta
vljao carski divan, na prijedlog velikog vezira. Uz poloaj beglerbeg je dobivao h
as, koji je donosio prihod od 600.000 do 1.200.000 aki. Beglerbezi su najvie panje
posveivali vojnim poslovima a imali su iroka ovlaenja i u spahijsko-timarskoj organi
zaciji. U svojoj kompetenciji oni su imali i pravo da dodjeljuju timare sa visok
im iznosom rente. Nie vojno-upravne jedinice na koje su se dijelili ejaleti bili
su sandaci ili live (sancak-turski zastava, liva-arapski zastava), na ijem elu se n
alazio sandak-beg ili mir~i liva. Sandak-bezi su do kraja XVI stoljea nosili titulu
bega i zastavu sa jednim tugom (vrsta zastave sa konjskim repom na vrhu kao zna
k vlasti i vojnog ranga). Postavljao ih je carski divan, odnosno veliki vezir u
ime sultana, a na prijedlog beglerbega Bosanskog paaluka. Bilo je tano utvreno koli
ka je vrijednost kasa svakog sandaka. Tako npr. has bosanskog sandak-bega iznosio
je 650.000 aki, hercegovakog 410.515 aki, zvornikog 245.793 ake itd. I sandak-beg je,
kao i beglerbeg, u ejaletu bio vojni i administrativni upravnik svoga sandaka. Pr
ije osnivanja Bosanskog ejaleta (1580), bosanski sandak-bezi imali su daleko vee k
ompetencije, posebno u pogledu poduzimanja vojnih akcija. U poetku uspostavljanja
osmanske vlasti sandaci su se dijelili na vilajete ili subailuke kojima su donekl
e odgovarale i teritorijalne sudske jedinice - kadiluci, a subailuci su se dijeli
li na vilajete ili subailuke kojim su donekle odgovarale i teritorijalne sudske j
edinice - kadiluci, a subailuci su se dijelili na nahije. Kasnije su se sandaci di
jelili samo na kadiluke kao sudske teritorijalne jedinice i na nahije kao upravn
o-feudalne teritorijalne jedinice. Da bi se tano utvrdili prihodi, drava je redovn
o vrila popise zemalja u dva razliita deftera; Atufasal defter - opirni detaljni po
pis naselja, poreskih obveznika i poreza koji su plaani spahijama i Tdmai (mudmei)
defter, sumarni defter - popisi vojnikih lena i ostalih lena i njihovih posjednik
a, te naselja koja su im pripadala sa sumarnim popisom domainstava i poreza.
100

Bosna i Hercegovina od najstarijih vre mena do kraja Drugog svjetskog rata


Vojnika lena dijelila su se na timare, zijamete i hasove. Timar je leno sa pri ho
dom od 19.999 aki, zijamet sa prihodom od 20.000 do 99.999 a has od 100.000 do 1.
200.000 aki. Za dobiveno leno feudalac je imao obavezu da vrsi vojniku dunost, da i
de u rat na konju, sam ili u zavisnosti od visine prihoda sa pratnjom. Ukoliko b
i izostao sa nekog ratnog pohoda spahija je gubio timar, a ako bi se pak istakao
u borbi dobivao je zijamet a time i poveanje prihoda. Spahije jednog sandaka inile
su alaj na ijem elu je bio alajbeg ili miralaj - starjeina svih spahija i zaima je
dnog sandaka. U najranije vrijeme osmanske vlasti javlja se i zvanje subase kao k
omandanta veih naselja i vojno-administrativnog upravnika manjih oblasti. Izvrni o
rgan subae ili sandak-bega u sluaju okupljanja spahija na vojni pohod bio je serask
er. Pored toga svaki alaj imao je nekoliko bajraktara, erisurdija i aua. Bajraktari
su nosili zastavu manjih odreda konjice, a glavnu zastavu itavog alaja nosio je s
andaktar. erisurdije su bili vojnici koji su hvatali dezertere, dok su aui nadzirali
disciplinu. Na svaki vojni pohod beglerbeg je nosio registre (deftere) u kojima
su bila popisana sva vojnika lena i njihovi prihodi. Uz pomo deftera vrena je smotr
a (joklama), a potom dodjeljivani slobodni timari. Spahijska konjica inila je des
no i lijevo krilo osmanske vojske koja je bila rasporeena u obliku polumjeseca. to
im je omoguavalo da lahko opkole neprijatelja. Prve spahije u Bosni su Osmanlije
doveli iz Skopskog krajita, i njihov broj je stalno rastao, tako da je krajem XV
i poetkom XVI stoljea bilo preko hiljadu ljudi spahijske vojske, zajedno sa debeli
jama, a poetkom XVII stoljea bilo je oko 3.000 spahija. Najvaniji vojni red u utvren
im gradovima bili su mustahfizi na ijem elu se nalazio dizdar-kastelan. Bili su ra
sporeeni u buljuke na ijem elu je bio buljubaa, dok je manjim jedinicama mustahflza
zapovjedao odobaa. U svakoj tvravi nalazile su se i tobdije na ijem elu se nalazio to
bdzibaa. Pored navedenih, gradsku posadu sainjavali su i debelije poseban rod plaenik
e vojske. U pograninim sandacima, kao to je bio i Bosanski, Kliski, Zvorniki, Herceg
ovaki, postojali su jo neki vojni redovi: akindije, vojnici, azapi, belije, delije,
farisi, gonulije, martolosi. Svio oni koriteni su za ouvanje krajine te su se nazi
vali serhatkuli - sluge krajine, graniari. Akindije su bile rasporeene u krajinama
i svojim estim upadima (akin) na neprijateljske teritorije pripremali osmanlijska
osvajanja. Oni su u Bosni javljaju jo prije njenog konanog pada (1463), a prvih g
odina XVI stoljea bilo ih je oko hiljadu. Vojnici, takoer spadaju u najranije vojn
e redove u naoj zemlji, iji je glavni zadatak bio uvanje pograninih gradova. Godine
101

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


1455 u bosanskom krajitu bilo je oko 300 vojnika. Azapi su poseban red turske pjeak
e vojske, na ijem elu je bio azap-aga a preteno su sluili u tvravama stacioniranim na
plovnim rijekama. Belije takoer poseban red plaenike konjice, u prvo vrijeme sluili
su u pograninim garnizonima a kasnije i kao lokalne vojne snage. Delije - zaseban
rod lahke konjice, kojeg su osnovali poznati komandanti Gazi Husrev-beg i braa J
ahjapaii. Sam Husrev-beg imao je oko 10.000 delija. Ovaj red je prvo sluio kao lina
garda uticajnih komandanata da bi kasnije postali udarni odredi osmanske vojske.
Farisi - glavni rod plaenike konjice u tvravama. Gonulije - lahka konjica, plaenika
vojska, koji su imali obavezu uvati granice, varoi i kasabe, a povremeno uestvovati
i na bojitima. Martolosi - poseban rod vojske koja je u najranije vrijeme osmans
ke vlasti bila sastavljena od krana, prvenstveno od stoarskog (vlakog) stanovnitva. S
luili su kao posada u tvravama, kao graniari, uvari puteva i klanaca te vrili slubu ja
vne sigurnosti uope. P ored navedenih u Bosni su djelovale i druge vojne i poluvo
jne organizacije i redovi: derbendije, vlasi, sejmeni te erahori. U pojedinim grad
ovima Bosne u sastavu gradskih posada (Verli kulu) javljaju se janjiari, koji su
u ovoj pokrajini imali poseban poloaj. Pored tvrava za osiguranje vojne krajine ko
ristile su i rijene flote. Kao vojno-teritorijalne jedinice, prve kapetanije u Bo
sni nastale su u prvoj polovini XVI stoljea, i to prva Gradika, zatim Neretva sa s
jeditem u Gabeli (1562), Dravska (1571), Obro-vaka (1574), te Krka (1577). Na elu ka
petanija bili su kapetani, koje je imenovao sultan na prijedlog sandak-bega3 odno
sno beglerbega. Kao visi komandanti krajike vojske, kapetani su dobivali znaajne p
rihode, i imali osobit uticaj u politikom ivotu svoga kraja. Sa ovakvom vojnom org
anizacijom, sa kojom je bilo obuhvaeno gotovo cjelokupno domae muslimansko stanovn
itvo, Bosanski ejalet, kao serhat (krajina) imao je svoje posebno mjesto u osmans
koj dravi.
Struktura drava u XVI stoljeu
Podanici Osmanskog cartva dijelili su se na dvije osnovne klase: vladajuu feudaln
u, vojniku klasu i podreenu - raju. Ova podjela na asker i raju nije u potpunosti
odgovarala vjerskoj podjeli, jer je i meu rajom bilo muslimana, a s druge strane
bilo je vojnika krana, kao i krana spahija. Pored vojnika i dravnih funkcionera u ask
er su se ubrajale kadije, muderisi i neki vjerski slubenici. Osnovni zadatak vlad
ajue klase bio je tititi dravu i sistem, a podreene svojim radom izdravati vojni stal
e i dravni aparat. Najbrojnije je bilo potinjeno seosko stanovnitvo, raja kranska i mu
slimanska. 102

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Kranska raja davala je svome spahiji naturalnu rentu (uur, salarija i razne druge d
abine u novcu i naturi), kao i rajinski podaniki porez u novcu (ispendza), koji je
iznosio 25 aki, morala je svome spahiji kuluiti tri dana u godini, te davati sult
anu hara (porez na glavu), kao ekvivalent za osloboenje od vojnih dunosti. Musliman
ska raja je takoer davala naturalnu rentu (uur desetinu) od itarica i drugih kultur
a (lana, sijena, povra, voa, vina, pelinjih konica), te razne novane pristojbe (badih
ava3 mlaarina, pristojba na mlin), radnu rentu kao i podaniki porez (resmi-ift) u i
znosu 22 ake. ,U najveem dijelu isrone, centralne i zapadne Bosne, te u dijelovima
Hercegovine bila je naseljena zemljoradnika raja, dok je u krajevima istone i zapa
dne Hercegovine u dijelovima Kliskog sandaka kao i dijelovima Bosanske krajine je
dan dio raje irnao status stoara (tzv. vlasi, fih urudije). Preteno su bili krani ali
je bilo i muslimana. Oni su svoje dabine plaali odsjekom u novcu u iznosu jednog
dukata (filurije).'Vlasi su na taj nain bili privilegovani u odnosu na zemljoradn
iku raju, tim prije to im je bila priznata i izvjesna samouprava (katuni, knezovi)
. Oni su zauzvrat sultanu davali odreeni broj ratnika za vojne pohode. Stoari (vla
si) bili su u poreenju sa zemljoradnicima znatno brojnije kransko stanovnitvo. U gra
ninim podrujima vlasi su plaali znatno manje iznose filurije, jer su vrili izvjesne
slube. Oni nisu bili vezani za zemlju, i turska vlast je usmjer-avla njihovo nase
ljavanje u granine predjele koji su bili slabo naseljeni. Prilikom svakog novog p
ornjeranja granica Osmanskog carstva, velike skupine vlaha pomjerane su i naselj
avane u nove oblasti. ;U drugoj polovini XV stoljea vlasi iz Hercegovine i Crne G
ore naselili su prorijeena podruja u sjeveroistonoj Bosni. Poslije pada Jajake banov
ine (1528.) vlasi se usmjeravaju prema zapadu u pravcu turskih osvajanja. Mnoga
podruja i u Bosanskoj krajini naseljena su vlasima. Muslimanska raja nije bila dun
a plaati hara, ali je zato morala uestvovati u odbrani granica Bosanskog ejaleta. Z
bog tog njihovog uea u vojnim akcijama, muslimansko stanovnitvo bilo je osloboeno (mu
afijet) od tekih dravnih nameta avariza i tekalifa. i Izmeu feudalne klase i potinje
nog rajinskog stanovnitva nalazilo se, po svom statusu, gradsko stanovnitvo. Ono j
e bilo povlateno, utoliko to nije bilo potinjeno spahiji, tj. nije plaalo osnovni ra
jinski porez (resmi-ift). Veina gradskog stanovnitva bavila se zanatstvom i trgovin
om te su bili osloboeni dravnih nameta, rabota i novanih nameta tzv. avarizi divani
ve i tekalifi orfiye.\
103

Sosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Uloga i znaaj Isa-bega Ishakovia


i Prije konanog pada Bosne pod osmansku vlast (1463), Osmanlije su vie puta upadal
i u Bosnu. U zaposjednutom dijelu obrazovali su i jednu svoju upravnu jedinicu "
Bosansko krajite", koja se u najstarijem poznatom turskom popisu iz 1455. godine
naziva "Vilavet Hodidjed " i "Vilavet Saray--ovasi". Zapremalo je "... cijelo Sa
rajevsko polje i sve okolne planinske predjele koje je obuhvatala i kasnija Sara
jevska nahija, a svakako i srednjevjekov-na upa Vrhbosna". Od 1439. godine, sa ma
lim prekidima (1443-1444), pa do 1463, krajinik Skopskog krajita, kome je pripadal
o i Bosansko krajite bio je Isa--beg Ishakovi. Otac mu je takoer bio krajinik Skopsk
og krajita. O njegovom porijeklu se malo zna, izuzev da je bio osloboen robJsRanij
e se mislilo da su Isabegovii bili u srodstvu sa Kosaama, ali je ta teza posljedic
a pogrenog itanja nekih izvora.'Jz vakufname Isa-bega Ishakovia, vidi se da je on b
io ne samo veliki dobrotvor nego i vojskovoa.'^Njernu je" turski car povjerio str
au i upravu ove zemlje i granice Bosne to su drali i njihovi prethodnici, da mogu z
apovjedati i malom i velikom." P oslije osnivanja Bosanskog sandaka, o emu pm vije
sti nalazimo kod ufsun-bega, koji je pratio sultana Mehmeda Osvajaa u njegovim poh
odima na Bosnu (1463), Isa-beg je cijelu godinu proveo ratujui. Nakon toga imenov
an je za bosanskog sandak-bega umjesto Mehmed-bega Minetovia, kojem je pripala ast
da bude prvi namjesnik novoosnovanog sandaka. Sarajevo je postalo sjedite tog sanda
ka, za ije osnivanje je vezano ime Isa-bega Ishakovia. Po nareenju sultana Mehmeda
Fatiha jo 1457. godine on je podigao damiju, koja je nazvana Careva i koja je fakt
iki bila dravna, pa su svi njejii slubenici plaani iz dravnih sredstava.;Inae, veina p
vih damija u Bosni, nakon kojih je zapoinjalo urbano formiranje gradova, nastale s
u na inicijativu drave, odnosno vladajueg sultana. Isa-beg je sagradio i dvor - sa
ray koji se nalazio u blizini Konaka - posljednje~rezidencije bosanskih vezira,
po kome je grad i dobio ime, Nekada se cijeli taj kraj nazivao po Begluk-saraju
Begluk ili Zabeglukom. Naziv Saray-ovasi (polje oko dvora), javlja se prvi put 1
455. godine u popisu Isa-bega Ishakovia. To upuuje da je dvor ve tada bio podignut.
Oba ova objekta i araj i damija nastali su prije 1462, kada je napisana vakumama
Isa-bega Ishakovia, o osnivanju njegovih zadubina, kojima je zapravo poelo urbano f
ormiranje grada. Iako je ovdje bilo naselja i prije dolaska Osmanlija, ova godin
a se s pravom uzima kao godina osnivanja novog grada. Na ovom prostoru u srednje
m vijeku se nalazilo malo naselje Trgovite. U njemu se trgovalo utrokom te se po
tome nazivalo Utornik, odnosno Nau104

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetskog rata


tornik, U prvom popisu Bosanskog sandaka, ovaj trg je upisan pod imenom "Staro Tr
govite", dok se u vakufnami Isa-bega Ishakovia naziva "Stara Varo". Iako Trgovite ni
je imalo nekog udjela u nastanku i razvitku Sarajeva, njegovo ime zadralo se u na
jranijim osmanskim izvorima, sve do 1485. gdje je u defteru iz te godine upisano
"Pazar Trgovite, poznat kao saray". Smatrajui zemljite srednjovjekovnog sela Brodc
a, koje se nalazilo na Bendbai, a protezalo se do Baarsije, pogodnim da na njemu za
snuje novi grad, Isa-beg je to zemljite oduzeo ranijim vlasnicima a u zamjenu im
dao zemlju u selu Vrani u Hrasnici. Kao poklonik dervia, tu je sagradio tekiju, koj
a se nalazila na mjestu dananje pumpe na Bendbai, neto nie na Baariji han (Kolobara),
ost preko Miljacke, hamam, izvjestan broj duana, te mlinove na Miljacki. Pored te
kije, okolo koje se poelo formirati novo naselje, podizanjem hana odnosno karavan
-saraja sa mnogim duanima, on je postavio osnove privrednog centra, a mostom omog
uio povezivanje najstarijeg naselja okolo Careve damije sa novim privrednim centro
m na drugoj obali. Iako je Isa-beg Ishakovi podigao vie zadubina irom Osmanskog cars
tva, on je ostao zapamen po svojim objektima na obalama Miljacke, kao utemeljitel
j jednog od najljepih gradova kojeg su nazivali i "cvijet meu gradovima". Kao bosa
nski sandak-beg odravao je dobre odnose sa Dubrovanima. Oni su mu esto slali poklone
, a on je opet bio veoma korektan prema dubrovakim trgovcima. Iz Isa-begove vakuf
name vidi se da je imao trojicu sinova: Muhameda, Mehmed-bega i AH-bega. Ne zna
se tano datum njegove smrti, a ukopan je najvjerovatnije u haremu Careve damije. {
Bosanski sandak i njegovo teritorijalno irenje u vrijeme namjesnika Gazi Husrev-be
ga i Ferhad-pae Sokolovia
Osnovan 1463. godine, Bosanski sandak se znatno proirio tokom XV I stoljea. Ve poetko
m toga vijeka poduzete su znaajne vojne akcije od Smedereva do Banje Luke. Osvoje
na je Srebrenika banovina 1512, i obrazovan je Zvorniki sandak. Osvajake akcije poto
m su usmjerene prema Dalmaciji, Lici i Slavoniji. Bosanski sandak bio je dugo vre
mena izrazito akindijski, dakle jedan od onih koji su povjeravani istaknutim vojs
kovoama. Kao namjesnici Krajikog sandaka, bosanski sandak-bezi su imali daleke ira vo
jno-poli-ticka ovlatenja, nego namjesnici u unutranjosti carstva. Bosna je zadrala
105

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


krajiki karakter tokom cijele osmanske uprave. U poetku kao polazna taka za dalja o
svajanja, a kasnije kao bedem u odbrani od Habsburke imperije i Mletake republike.
Ofanzivni karakter Bosanskog sandaka, bio je naroito uspjean poslije vojnih akcija
Osmanlija i njihove velike pobjede na Mohau 1526. godine.
Bosanski sandak 1469. JNa carskom divanu odranom 15. septembra 1521. donesena je o
dluka da se uprava nad Smederevskim sandakom povjeri Bali-begu Jahjapaiu, a da se n
a njegovo mjesto postavi dotadanji smederevski sandak-beg Gazi Hus-rev-beg. Na duno
sti bosanskog sandak-bega bio je od 1521. do 1541. godine ali sa prekidima. Njego
va urpava u Bosni obiljeena je velikim vojnim akcijama te intenzivnom izgradnjom,
im je Gazi Husrev-beg izabran za bosanskog sandak-bega, ve 27. septembra 1521. u D
ubrovniku su odabrani poslanici Miho Damjan i Marino Bercinjalo da se poklone no
vom sandak 106

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


-begu. Ko je bio taj novi namjesnik Bosanskog sandaka Dubrovani su ve dobro znali.
Majka mu je bila sultanija, kerka Bajezida II, a otac Ferhat-beg njihov susjed, r
oen u Hercegovini s kojim su oni odranije imali dobre veze i sa kojim su se dopis
ivali. Preavi na islam, brzo je napredovao i postao uven vojskovoa. Poginuo je borei
se u osmanlijskoj vojsci u Bici kod Adane. Tokom svoje dugogodinje uprave u Saraj
evu, Gazi Husrev-beg je uspio da podizanjem svojih zadubina od Sarajeva, koje je
do tada smatrano kasabom, napravi veliki grad eher, poznat irom Evrope i Osmanskog
carstva. Njegovu "...damiju, izvanredne ljepote, istu, visoku, prekrasnu...", gra
dio je prethodnik poznatog arhitekte Mimar-Sinana, glavni carigradski arhitekt p
erzijanac Adem Esir Ali. Preko puta damije sagradio je i medresu Kurumliju. Graena p
o uzoru na carigradske medrese, ona je vjerovatno djelo uvenog arhitekte Mimar-Si
nana. U njsnoj blizini Husrev--beg je podigao hanikah - poseban tip medrese, gdj
e se izuavala mistina filozofija. Hanikah je pripadao redu halvetija, iji je sljedb
enik bio i sam Gaz-ija. Ovaj najpoznatiji sarajevski vakif ostavio je u Sarajevu
i hamarn, koji i danas podsjea na ovog velikana, zatim bezistan impozantnu graevi
nu uz koju je podigao i uveni Talihan. Pored toga osniva je i vie humanitarnih ustan
ova, imareta i musafirhane u prvom redu, zatim preko 200 duana u sarajevskoj ariji.
Iz sredstava Gazi Husrev-begovog vakufa podignuto je jo niz objekata. To je bio
najbogatiji vakufu Bosni. Pored brojnih nekretnina, suma gotovog novca predstavl
jala je za ono vrijeme pravu banku. Godinu dana poslije stupanja na dunost bosans
kog sandak-bega, Gazi Husrev-beg je krenuo sa vojskom u Dalmaciju. Osvojio je Kni
n i Skradin, a krajem 1523. i Osnovicu. Iz ovih gradova Osmanlije su esto upadali
u Krbavu do Udbine i u Primorje. Polovicom juna 1526. Gazi Husrev-beg se pridrui
o vojsci sultana Sulejmana Velianstvenog na Mohau. U toj bici zadan je odluujui udar
ac Maarima, te poslije toga nije bilo teko likvidirati ostatke ugarske vlasti u Bo
sni i Dalmaciji. Godinu dana iza mohacke bitke, Gazi Husrev-beg je osvojio Obrov
ac i Udbinu, a uskoro je zauzeta i cijela Lika i Krbava. Iste 1527. i posada Jaj
ca predala se bez otpora, a malo iza toga i Banja Luka i jo neki gradovi, "osvoen
i gradovi u Dalmaciji od Cetine na zapad i sjever, posjedi u Lici, Krbavi i Poun
ju, kao i cijelo podruje ranije jajake banovine u podruju Vrbasa prikljueno je bosan
kom sandaku. " U maju 1536. Husrev-beg je iz Smedereva ponovo vraen u Bosnu, a ve u
ljeto te godine provalio je u Slavoniju i zauzeo mnoge gradove slavonske
107

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


vlastele. Slijedee 1537, glavni cilj Gazi Husrev-bega bio je tvrdi grad Klis, koj
ega su Turci i ranije u vie navrata pokuavali osvojiti. Slavnom gaziji to je uspje
lo 12. marta 1537. godine. U svome izvjetaju Porti o zauzeu Klisa, Husrev-beg je p
redloio da se od novoosvojenih podruja, te svih nahija Bosanskog sandaka u sjeveroz
apadnoj Bosni, Dalmaciji, Krbavi i Lici obrazuje poseban sandak, a da se za prvog
sandak-bega imenuje njegov ehaja Murad-beg Tardi, porijekom iz ibenika. Taj prijedl
og je u prije-stonici usvojen. Sjedite snadaka bilo je u Klisu, ali su njegovi san
dak-bezi najvie stolovali u Livnu. Godine 1538. Gazi Husrev-beg je kod Nadina potu
kao mletaku vojsku, a ve slijedee osvojio je tvravu Sinj. Sa Murad-begom Tardiem voje
vao je po Hrvatskoj. Posljednji Gazi Husrev-begov pohod bio je onaj na Budim 154
1. godine, kada je ovaj grad osvojen pod zapovjednitvom sultana Sulejmana Velianst
venog. Prema pisanju nekih historiara, posebno Muvekita, Gazi Husrev-beg je izgub
io ivot u Crnoj Gori u bici protiv pobunjenih Kuca. Na turbetu kojeg je jo za ivota
podigao, u haremu njegove damije upisana je 948. godina po Hidri, odnosno 1541, k
ao godina njegove smrti. Neosporno spada u red najpoznatijih i najsposobnijih bo
sanskih sandak-bega tokom cijele osmanske uprave na ovim prostorima. Kao vojnik,
Husrev-beg je osvojio velika podruja i rukovodio mnogim ratnim pohodima, irei grani
ce Bosne, ali je daleko vie upamen kao dobrotvor Sarajeva.\ Poslije Gazi Husrev-be
ga, za bosanskog sandak-bega izabran je Ulama-paa, koji je na tom poloaju ostao do
februara 1553. Tada ga je zamijenio Sofi Mehmed-paa. Nekako u ovo vrijeme sjedite
bosanskog sandak-bega premjeteno je iz Sarajeva u Banju Luku. Kratko vrijeme od ma
rta 1557. do 9. decembra 1557. bosanski sandak-beg bio je Hadim Ali-paa, koji je u
Bosnu doao sa poloaja budimskog beglerbega. Poslije Ali-pae bosanski sandak--beg bi
o je od aprila 1562. pa do jeseni 1563. Osman Sahbeg Skenderpai, a zamijenio ga je
zet velikog vezira Mehmed-pae Sokolovia, Sinan-beg Bol-jani. U ljeto 1564. za bosa
nskog sandak-bega postavljen je jo jedan iz slavnog roda Sokolovia, Mustafa-beg koj
i je na tom poloaju ostao do augusta 1566, kada je naimenovan za budimskog begler
bega. Od juna 1567. do aprila 1568. bosanski sandak-beg bio je Hamza-beg, a od ap
rila 1568. do 25. juna 1568. Ferhad-beg Vukovi Desisali, potomak poznate srednjovj
ekovne porodice Vukovi Desisali, utemeljitelj uvene Ferhadije damije u Sarajevu. Od
juna 1568. do marta 1669. nema u pristupanim izvorima podataka o tome ko je bio b
osanski sandak-beg, a onda je
108

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog raia


postavljen Husejn-paa Boljani koga je zamijenio Mehmed-beg Sokolovi. .Od 1574. pa d
o 1580. na poloaju bosanskog sandak-bega ponovo je jedan Sokolovi, ovoga puta amidi s
lavnog velikog vezira Ferhad-beg. Prije nego je postao bosanski sandak-beg Ferhad
-beg je bio ulufedjija. Godine 1566. imenovan je za kliskog sandak-bega. Kao Mehm
ed-pain tienik, Ferhad-beg je vojujui protiv Mleana osvojio Zemunik, Brodin, Bijelu S
tijenu i Ozren. Godine 1570. osvojio je tvravu Vespoljac, te poto je osposobio i o
bnovio daje joj ime Seddi Islam (Bedem islama). Svoje sposobnosti kao vojskovoa i
ratnik Fe;had-beg je pokazao u Kiparskom ratu (1571-1574). Sa velikom vojskom n
apao je i opustoio ibenski kraj i Zadarski kotar. Meutim, zbog nedostatka oruja i mu
nicije i ivenih namirnica, vojska kliskog sandak-bega se morala povui. Malo iza ovog
a zauzet je Zemunik, koji postaje jedna od jaih osmanskih utvrda prema Zadru. Pos
lije osvajanja tvrave Plonik, Skradin, Drni, Obrovac, kule Vievo kao i plodnog Tinja
, koji postaje posjed porodice Sokolovia, Ferhad--beg je znatno proirio teritorij
Kliskog sandaka. Kada su se borbe u Dalmaciji stiale, Ferhad-beg je obavijeten da s
e spremaju vee vojne snage da upadnu u Bosnu. Pokreta ovog pohoda bio je zagrebaki
kanonik Franjo Filipovi. Zajedno sa hercegovakim sandak--begom Sinan-begom Boljaniem
, Ferhad-beg se suprotstavio neprijatelju i "kod Ivania do nogu porazio Fiiipovia"
. Zarobljenog ga je poslao u Carigrad, gdje je kanonik Franjo preao na islam, dob
ivi ime Mehmed. On je rodonaelnik begovske porodice Fiiipovia. Zbog velikih zasluga
na bojnom polju, Ferhad-beg je 1574. godine imenovan za bosanskog sandak-bega, i
od tada poinje njegovo krvavo ratovanje po Hrvatskoj i Slavoniji. Kada je doao u
Banju Luku, prijestonicu Bosanskog sandaka, savre-menici su zapisali da se je "..
. pred njim nosilo 700 bajraka. Pratilo ga je do tri stotine leventa u odijelu o
d vuine, pod eljeznim kalpacima. " U gradu na Vrbasu, Ferhad-beg je podigao 216 ja
vnih objekata, od kojih je svakako najznaajnija damija, uvena Ferhadija, nedavno po
ruena smiljenom akcijom srpskih faista, kao uostalom i 1.000 slinih objekata diljem
Bosne i Hercegovine. U neposrednoj blizini damije Ferhad-beg je dao da se podigne
200 duana, zatim karavan-araj, banja, araj - dvor, te jo neki objekti. Sline zadubine
podigao je jo u toku Kiparskog rata, kojima je osnovao kasabe Zemunik i Hrvae.
109

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Ve tokom svoje prve godine uprave u Bosni, Ferhad-beg je zapoeo vojni pohod prema
Bihau. Njegova vojska brojala je izmeu 10.000 i 12.000 ratnika. Na vijest o dolask
u ove silne vojske, vrhovni kapetan hrvatske krajine Herbert barun Auersperg oku
pio je vojsku kod grada Budakog na rijeci Radonji, pritoci Korane, gdje je dolo do
bitke 22. sept. 1575. kapetan Her bert barun Auersperg je ubijen, a njegova voj
ska poraena. Meu zarobljenicima bio je i grofov sin Volf Englbert za iji otkup je F
erhad-beg dobio 30,000 dukata, te od toga novca sagradio Ferhadiju damiju. Iako j
e Mehmed-paa Sokolovi obnovio 1575. godine mirovni ugovor sa Beom, Ferhad-beg je na
stavio sa ratovanjem. Veliku pomo pruao mu je njegov amidi, veliki vezir, koji je po
mou Ferhad-bega u Bosni i Mustafa--pase u Budimu upravljao dogaajima na nemirnoj z
apadnoj granici Carstva. Tokom 1576. samo s bosanske strane izvreno je ezdeset upa
da osmanlijske vojske. U aprilu te godine Ferhad-beg je sa sedam hiljada vojnika
doao pod Hrastovicu. Putem su upadali u nezatiena sela, a ve u junu zauzeli Buim, a
slijedeeg mjeseca tvrdi Cazin. Njegov slijedei cilj bio je Biha, gdje je uspio zadra
ti veliki dio protivnike vojske, a u meuvremenu je na drugoj strani upadao u nezatie
ne mletake i habsburke teritorije. Tokom cijelog proljea i ljeta 1576. nisu prestaj
ali upadi bosanskog sandak-bega u Hrvatsku, Slavoniju i Ugarsku. Poetkom 1577. stu
pio je na snagu mir koji je sa Portom sklopio David Ungnad. Tom prilikom on je t
raio da osmanska drava vrati Cazin i Buim koji je osvojio bosanski sandak-beg Fehadbeg uz naknadu od 50.000 cekina. Tu ponudu Mehmed--paa je odbio. To je Ferhad-beg
u dalo podstreka za dalja osvajanja, te je tokom 1577. godine zauzeo Mutnik, Vel
iku Kladuu, Sturli, Pei, Podzvizd te Zrin. Tako bijahu zauzeta skoro sva mjesta oko
Une izuzev Bihaa. Potom Ferhad-beg krenu prema Dubovcu, ali kod Korana ga je pre
sreo general Ivan Faranberg, te se morao povui. Ohrabreni tim uspjehom beki genera
li su poeli pripremati vojni pohod protiv Ferhad-bega. O tome je bio obavijeten i
nadvojvoda Karlo, te je imenovao korukog zemaljskog kapetana ora Kovenhilera za vrh
ovnog vojnog zapovjednika nad 10.000 ratnika koji su trebali onemoguiti Ferhad-be
gove vojne pohode. U proljee Kovenhiierova vojska uspijeva osvojiti Cazin, Zrin i
Buim, ali ujesen 1578. godine bosanski sandak-beg je uspio povratiti izgubljene g
radove, te osvojiti jo i Drenik. Od novoosvojenih krajeva osnovan je novi sandak sa
sreditem u Ostrocu. Zbog velikih vojnih uspjeha Fehad-beg je dobio naziv Gazi. Go
dine 1580. osnovan je Bosanski ejalet, a za njegovog prvog beglerbega postavljen
je Ferhad-beg, koji je tada dobio i titulu pae. "Zapovjednik ple110

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


menitih zapovjednika, ugledni i veoma potovani Ferhad-paa" na tom poloaju je bio os
am godina sa sjeditem u Banjoj Luci, koja je postala glavni grad ejaleta. Tokom c
ijele svoje uprave u Bosni, Ferhad-paa je vodio ratne pohode protiv Bea i Venecije
, dok je s druge strane odravao prijateljske odnose s Dubrovanima. Dopisivao se s
njima, garantovao sigurnost dubrovakim trgovcima, a za uzvrat je od njih dobivao
bogate darove koje su mu obino donosila po dva poklisara. Zadnje etiri godine Ferh
ad-paine uprave u Bosni nisu bile tako uspjene, to se tie ratnih pohoda. U oktobru 1
574. sa 9.000 ljudi upao je u Kranjsku, ali vraajui se sa bogatim plijenom, kod Sl
unja ga je presreo ban Toma Erde-di i nanio mu poraz. Slijedee 1585. bezuspjeno je
napadao Biha i sve manje ratovao. Godine 1588. imenovan je za budimskog beglerbe
ga, gdje je proveo samo dvije godine. Kao i mnoge slavne linosti toga doba, ubije
n je u najljepim godinama, a posmrtni ostaci preneseni su mu u Banju Luku gdje je
ukopan u turbetu damije koju je za ivota podigao. Ono to je Gazi Husrev-beg bio za
Sarajevo, to je Ferhad-paa za Banju Luku.;
Proces prelaska na islam
Jo prije konanog pada Bosne pod osmansku vlast poeo se iriti islam. Njegovo irenje je
intenzivirano u vrijeme vladavine sultana Mehmeda I (1413-1421), a najvie razmje
re dostiglo u vrijeme sultana Selima I (1512-1520), Sulejmana Zakonodavca (15201566), fj. u vrijeme kada je Osmansko carstvo bilo na vrhuncu svoje moi. irenje is
lama na ovim prostorima nastavilo se i neposredno poslije osvajanja Bosne. Najst
ariji popis Bosanskog sandaka iz 1468. godine biljei 14 spahija sa oznakom "novi m
usliman ", zatim 11 spahija kojima je otac ili brat hrianin, te 12 sa kranskim prezi
menom. Treba spomenuti i to da je Bosna postepeno potpadala pod osmansku vlast.
Od osnivanja Bosanskog sandaka (1463) pa do osnivanja Bihakog sandaka (1592), prote
klo je 129 godina. U tom periodu stanovnitvo Bosne je postepeno prelazilo na isla
m, i kada je muslimansko stanovnitvo inilo apsolutnu veinu formiran je Bosanski eja
let (1580). Iako je imao krajiki karakter, ovaj ejalet se isticao po brzom irenju
islama i u gradovima i u seoskim naseljima.
111

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Prije dolaska Osmanlija u Bosni su bile tri vjeroispovijesti: bogumilska, katolik
a i pravoslavna. Proces prelaska na islam moe se pratiti kroz popisne deftere, meu
tim na osnovu tih popisa, ne moe se tano ustanoviti u kojoj mjeri na islam prelaze
pripadnici bogumila, katolika ili pravoslavnih, jer su lina imena sve tri konfes
ije vrlo slina. Osim toga u Bosni je bilo i dosta kriptoboguraila, nasilno pokato
lienih bogumila, koji takoer prihvataju islam. Nijedna od tri postojee crkve u bosa
nskoj dravi (bogumilska, katolika i pravoslavna), nije imala svoju samostalnost ka
o organizovana vjerska snaga. Zbog toga je u Bosni i dolo do tako masovonog irenja
islama. Izvori pokazuju da je u matinim dijelovima bosanske drave, u centralnoj i
istonoj Bosni, najmasovniji prelazak na islam bio meu bogumilima, koji takoer prih
vataju islam. Nijedna od tri postojee crkve u bosanskoj dravi (bogumilska, katolika
i pravoslavna), nije imala svoju samostalnost kao organizovana vjerska snaga. Z
bog toga je u Bosni i dolo do tako masovnog irenja islama. Izvori pokazuju da je u
matinim dijelovima bosanske drave, u centralnoj i istonoj Bosni, najmasovniji prel
azak na islam bio meu bogumilima. Najindikativniji izvor koji govori o masovnom p
relasku na islam u Bosni iz Fatihovog vremena je onaj, to je jo 1900. objavio Safv
et--beg Baagi, a kasnije koristio i Aleksandar Solovjev Le niz drugih autora. Prve
nstveno na osnovu janjiarskog zakona, Baagi je pisao da su se 1463. godine brojne s
kupine bogumila poklonile sultanu Fatihu pred Jajcem i svi primili islam. U isto
vrijeme od sultana su zatraili slijedee: "Neka se i u naoj pokrajini kupe muka djec
a u aami oglane, " to im je udovoljeno. Tako su mnogi mladii "...od ovog naroda koji
su do sada sakupljeni, ili su u carskom dvoru, ili bai. Oni su bili pametni i dar
oviti pa su veinom izali (iz dvora) s visokim poloajima i dostigli visoke rangove.
" O uzimanju muslimana Bonjaka (kao i Albanaca) u adami oglane nalaze se podaci i
u beratima iz 1565, 1573, 1587. i 1589. godine. I u novijoj historiografiji (Ism
ail Hakki Uzuncarsili), zastupa se stanovite da se narod iz Bosne jo u vrijeme sul
tana Mehmeda Fatiha obratio s molbom da njihova djeca idu u adami oglane. Obrazov
anjem na dvoru kao adami oglani mnogi Bonjaci su dostigli visoke poloaje u osmansko
j administraciji, vojsci... To je zapisao i Kuripei 1530. godine: "Svi su njihovi
janjiari i najbolji slubenici, inovnici i kapetani (redom) Bonjaci... I doista oni s
e razlikuju od ostalih Turaka okret-nou i ljepotom. A ljepe se i nose nego Turci."
Mnogi bosanski velikai preli su na islam u prvim decenijama osmanske vlasti: mlai s
in hercega Stjepana, promijenivi vjeru dobio je ime Ahmed, a kasnije postaje i ve
liki vezir.
112

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Islam se najvie irio u plodnim zemljoradnikim podrujima, du puteva ili oko utvrenih gr
adova. Najvie na islam prelaze zemljoradnici, a daleko manje vlasi stoari. Tamo gd
je su postojale crkve, manastiri, samostani ili gdje su bili rudarski centri, ka
o npr. u Fojnici, Kreevu, Srebrenici, Olovu, islam se znatno sporije iri. Prihvata
njem islama feudalci su kao timare dobivali svoje stare pelemenite batine i tako
zadravali ranije posjede, dok su seljaci, koji su u srednjovjekovnoj bosanskoj dra
vi bili u tekom poloaju, dobivali izvjesne povlastice. Da se islam na ovim prostor
ima irio i prije konanog pada Bosne, pokazuje niz primjera iz relevantne historijs
ke grae. Damija koju je podigao Isa-beg datira iz 1457. godine, to znai da je bilo m
uslimanskog stanovnitva. U Isa-begovoj vakufnami spominje se muslimansko groblje
u Kasatiima kod Blauja. Meu prvim stanovnicima Trgovita koji su prihvatili islam bio
je Balaban, sin Boginov, vjerovatno potomak neke znaajne srednjovjekovne porodice
. Njegov otac Bogin sahranjen je po obiaju onog vremena na svojoj batinskoj (plemen
itoj) zemlji. Balaban je svoje imanje, koje se nalazilo pri uu potoka Koevo, prodao
Isa-begu Ishakoviu, kao i velike komplekse zemljita na Trebeviu. Rijeka Drina pred
stavljala je pravu granicu kada je irenje islama u pitanju. U to vrijeme i u Bosn
i i u Srbiji vaili su isti zakoni. Naprimjer u nahi -jama istono od Drine: Zvean, J
ele, Arane, Ras, Vrae, Sjenica, Ostat je, Bopolj, Dobrun itd., vrlo je mali procena
t muslimana. Ali s lijeve strane Drine u nahijama: Viegrad, Hrtar, Brodar, Osat i
Borac bio je veoma mali broj hriana, a islam se jako proirio, Upravo na ovom podruj
u, na bivem prostoru zemlje Pavlovia, u dubrovakim a i u najstarijim turskim izvori
ma, nalaze se podaci o bivim "krstjanskim zemljama". U prvim decenijama osmanske
vlasti islam se najvie irio u onom dijelu Bosne, koje su Osrnanlije drali jo prije d
efinitivnog osvajanja ove pokrajine, u onim krajevima gdje je iz srednjeg vijeka
naslijeena nedovoljna i nejaka crkvena organizacija, a to je ui kraj okolo dananje
g Sarajeva. Proces prelaska na islam na tom podruju, uzeo je daleko vee razmjere,
nego u drugim dijelovima Bosne. U Sarajevskoj nahiji islam se proirio i zbog injen
ice to se tu razvilo Sarajevo kao komandni, vojno-administrativni, kulturni i pri
vredni centar cjelokupnog ejaleta, poput onih velikih na Istoku. Na podruju dananj
eg Sarajeva postojalo je malo srednjovjekovno naselje Trgovite. To je bilo najvee
naselje u upi Vrhbosni, meutim nije bilo znaajno izvan svog regionalnog okvira. Sar
ajevo kao orijentalno-muslimanski grad, nastalo je neto prije 1462 , kada je Isabeg Ishakovi, podizanjem zadubina postavio osnove budueg centra Bosanskog sandaka, k
asnije
113

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


paaluka. Islamsko-orijentalni grad po svome izgledu poev od monumentalnih islamski
h graevina koje ine urbani kostur grada, pa do manjih mahalskih damija koje su cent
ri pojedinih etvrti - mahala, te kulturno-prosvjetnih i drugih ustanova, koje su
gotovo sve nastajale putem vakufa i po svojim najelitnijim predstavnicima u grad
u, jeste grad u slubi islamske ideologije. Takav grad odigrao je kapitalnu ulogu
u irenju islama i islamske kulture u naim kra~ jevima^ a posebno Sarajevo kao najt
ipiniji primjer takvog grada u Bosni. Iako prvi defter Bosanskog sandaka iz 1468.
godine ne biljei sve muslimansko stanovnitvo, podaci iz njega pokazuju da je proce
s irenja islama na podruju dananjeg Sarajeva i okolice vei nego u svim ostalim dijel
ovima Bosne zajedno. Godine 1485. u Sarajevu i okolici bilo je 33,17% muslimana
i 66,83% krana, a za samo etiri godine, tanije u popisu iz 1489. zabiljeeno je 59,92%
krana i 40,08% muslimana. Svi muslimani upisani u ovom defteru su direktni potomc
i krana. Za 25 godina koliko je proteklo od popisa iz 1489. godine, pa do 1516, ka
da imamo sauvan slijedei popis Bosanskog sandaka, Sarajevo se znatno proirilo i po b
roju mahala i po broju stanovnitva, tako da je te godine bilo 85,59% muslimana i
14,41% krana. Godine 1530. Sarajevo je grad sa apsolutnom veinom muslimanskog stano
vnitva. Do ovog vremena 60 sela sarajevske nabije su postala 100% muslimanska, a
ostala su sa veinskim muslimanskim stanovnitvom, tako da je ukupno u Sarajevu i ok
olici bilo 94,56% muslimana i 5,44% krana. Majvie stanovnitva u Sarajevo se doseljav
alo iz njegove okolice, zatim iz drugih dijelova Bosne, kao i iz Hercegovine. U
defteru iz 1530. zabiljeeno je 35 doseljenika iz Hercegovine. Veoma mali broj dos
eljenika je iz drugih krajeva Osmanskog carstva. Popis iz 1530. biljei samo dvoji
cu iz Jedrena, dvojicu iz Soluna i jednog iz Anadolije. Od 1530. do 1540. godine
broj stanovnika Sarajeva poveao se za oko dvije hiljade i bilo je 97,85% muslima
na i 2,15% krana, a zajedno u Sarajevu i okolici 91,53% muslimana i 8,47% krana. Kon
kretne brojne podatke o prelasku na islam pruaju i dva najstarija sarajevska sidil
a iz sredine XVI stoljea. Tako npr. u sidilu br. 2 zapisano je da je na sud dola Ma
rina, kerka Vlajia kranka i izjavila, da je njen mu Vuksan umro a da su poslije njego
ve smrti njihova djeca Jovana, Ljiljana, Duka i Stojan preli na islam. Duka je do
bio ime Mustafa, Stojan Husejin, Jovana Aia, a Ljiljana Fatima. Izmeu mnogobrojnih
zabiljeen je i prelazak
114

Bosna i Hercegovina od najstari jih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


na islam dvojice unika nekog Vuihne iz Drozgometve. Sulejman, sin Milo-rada ostao
je da ivi u Drozgometvi, dok je Ali-paa, sin Radeinov postao veliki vezir. Bilo je
sluajeva da jedan ili dva lana jedne porodice preu na islam, a drugi ostanu u svoj
oj vjeri. Tako je u sidilu zabiljeeno da je neki Mustafa preao na islam a brat mu S
tojan i otac Andrija ostali krani. Dok je Ferhad--beg Vukovi Desisali, bosanki sandak
-beg gradio svoju damiju u Sarajevu, u isto vrijeme za njegovog brata Ivana, majs
tor Tudor slikao je ikonu. To to se broj stanovnitva tokom XVI stoljea stalno poveav
ao, rezultat je, izmeu ostalog i stalnih ratova koji su voeni na granicama Bosne,
iz kojih su dovoeni mnogobrojni zarobljenici. U popisima Sarajeva zabiljeen je zna
tan broj robova, posebno osloboenih, jer se oslobaanje roba smatralo inom dostojnim
pohvale, te ga je islamska religija podsticala. Svi oni koji su posjedovali rob
ove bilt su duni oslobaati ih, posebno one koji su primili islam. Iz pojedinanih pr
imjera zabiljeenih u sarajevskim sidilima XV I stoljea, vidi se da su ti robovi gov
oto svi porijeklom krani, hrvatskog, slovenakog i maarskog porijekla. Do 1570. godin
e Sarajevo je izraslo u veliki grad (eher) sa 63 muslimanske mahale i dvije kranske
. U gradu i okolici tada je bilo 98,04% muslimana i 1,96% krana. Krajem XVI i na s
amom poetku XVII stoljea Sarajevo je imalo 91 muslimansku mahalu sa 3.895 musliman
skih domova i 1.534 neoenjenih te 13 batina, dok je kranskih kua bilo ukupno 140, i t
o 90 ih je bilo nastanjenih "u samom gradu Sarajevu ". Bavili su se zanatstvom i
uivali odreene povlastice kao i muslimansko stanovnitvo, dok je ostalih 50 kua upis
ano u Mahali Varo i to 14 domainstava kao stalno nastanjenih a 37 ih je voeno kao p
rivremeno nastanjeni. Do ovog vremena proces prelaska na islam bio je gotovo zav
ren. U gradu je bilo 96,79% muslimana i 3,21% krana, dok je u selima i trgovima Sar
ajevske nahije ovaj proces zahvatio gotovo cjelokupno stanovnitvo. Muslimanskih d
omova bilo je 5.394, neoenjenih muslimana 266, batine 4, vojnika 638, akindija 328,
bezemljaa 18, dok je kranskih kua bilo svega 15 sa 15 neoenjenih to je u procentima i
znosilo 99,52% muslimana i 0,48% krana. Ukupno u cijeloj Sarajevskoj nahiji bilo j
e 98,41% muslimana. Podaci iz deftera daju nam mogunost da zakljuimo da je stanovn
itvo Sarajeva domae autohtono stanovnitvo, koje je prihvatilo islam. Razlozi za pre
lazak na islam gradskog stanovnitva, kao i onog iz okolice koje se nase115.

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Ij'avalo u grad su, u prvom redu privlana snaga grada, a zatim razvijena gradska
privreda, te privilegovan poloaj muslimanskog gradskog stanovnitva. Meutim, ime obja
sniti tako masovan prelazak na islam seoskog stanovnitva? Olakice koje su dobivali
seljaci muslimani nisu bile toliko znaajne, da bi to bio i jedini njihov razlog
za prihvaanje islama. Prelaskom na islam dobivao se bolji status u drutvu, bile su
otvorene mogunosti napredovanja, kolovanja, obrazovanja. Veliki broj naih ljudi doa
o je do visokih poloaja u osmanskoj upravi, vojsci itd. Na prihvatanje islama uti
cali su naroito na svoje roake i potomke oni Bosanci koji su ranije postali visoki
funkcioneri na Porti. U svom zaviaju podizali su zadubine, uvakufljavali ogromna
imanja za njihovo odravanje, a za upravnike vakufa najee postavljali svoje potomke.
Eklatantan je primjer Mehmed-pae Sokolovia koji je na islam preveo stanovnike itavo
g svog rodnog sela, svoje roditelje i mnogobrojne roake. Dolaskom Osmanlija etniki
sastav stanovnitva Sarajeva nije se bitno promijenio, ali se zato znatno promije
nio njegov vjerski sastav. Poznati turski historiar Omer Lutfi Barkan, koji je iz
uavao migracione procese na Balkanu, doao je do zakljuka da Bosanski paaluk, nije bi
o obuhvaen masovnim naseljavanjima Turaka. To potvruju i svi popisi Bosanskog sanda
ka. Oni takoer pokazuju da je prihvatanje islama na ovim prostorima bilo postepen
o, i da je taj proces bio najintenzivniji u XVI stoljeu, a trajao je do sredine X
VII stoljea. O masovnosti prelaska na islam (poetkom XVII stoljea gotovo kompletno
stanovnitvo Sarajeva je muslimansko), podaci iz izvora, svjedoenja stranih putopis
aca, tolerantan odnos osmanske drave prema pripadnicima monoteistikih religija, po
rodice u kojima jedan ili vie lanova prelaze na islam dok drugi ostaju u svojoj vj
eri, sauvan jezik, svakako su injenice koje govore da u tom postupku nije bilo pri
siljavanja. U osmanskoj dravi kao teokratskoj, vaili su osnovni islamski principi
sadrani u Kur'anu: "Vama vaa, a nama naa vjera", i "u vjeri nema prisiljavanja". To
kom XVI stoljea islam se najvie proirio u Sarajevu i okolici, ali je i u drugim dij
elovima Bosne taj proces uzimao maha. U zemlji Pavlovia -Vilajet Pavli, koji je (
1489.) obuhvatao nahije; Viegrad, Dobrun, Hrtar, Praa, Studena ili Kamenska, Glasi
nac, Pale i Olovo, ve u ovo vrijeme je evidentno irenje islama kako meu gradskim ta
ko i meu seoskim stanovnitvom. Poetkom XVI stoljea ovaj proces je znatno intenzivira
n tako da je npr. 1516. godine nahija Borac imala 68% muslimanskih domainstava a
1540. 86%.
116

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Godine 1604. procenat muslimana u Vilajetu Pavli izgleda ovako: nahija Studena 1
00% muslimani, Borac 99%, Brodar 98%, Olovo 92%, Hrtar 92%, Viegrad 80% i Dobrun
64%. U ukupnom broju popisanih stanovnika ovog podruja muslimani su zastupljeni s
a 93%. Osmanlijska osvajanja najvie pustoenja i pomjeranja stanovnitva izazvala su
u hercegovoj zemlji zbog toga to je herceg Stjepan bio odluan otkazati vazalstvo O
smanlijama i" suprotstaviti im se. Najraniji popisi ovih podruja pokazuju da su p
usta, a stanovnitvo se selilo prema Jadranskoj obali i otocima. S druge strane poe
lo je naseljavanje ovih podruja. Sto se tie irenja islama u nahijama sjevernog i ce
ntralnog dijela hercegove zemlje, taj proces tekao je stalno i svoju kulminaciju
doivio je krajem XVI stoljea kada u nahijama tog dijela zemlje zastupljenost musl
imana iznosila 90% do 99%. Ukupan prosjek svih nahija (27) iznosi 83% muslimana
i 17% krana. U Mostaru je bilo 87% muslimana, Nevesinju 98%, Goradu 92%, Blagaju 84
%, Ljubukom 65%, Imotskom 25%. Na islam je najvie prelazilo ratarsko stanovnitvo, d
ok se meu vlasima islam irio u manjem procentu (35% od ukupne vlake populacije u He
rcegovini). Na irenje islama u Hercegovakom sandaku (1470.) uticali su slijedei inioc
i: loa crkvena organizacija, koncentracija velikog broja bogumila i kriptobogumil
a na tom podruju, te uticaj gradova i naih ljudi koji su ranije prihvatili islam,
kao i u drugim dijelovima Bosn e. Podruje Kliskog sandaka (1537.) pokrivalo je dij
elove dananje Bosne, Hercegovine i Hrvatske, tanije jugozapadne dijelove Bosne i H
ercegovine, te dijelove Like, Krbave i Dalmacije. Proces irenja islama na ovom po
druju imao je neto drugaija obiljeja nego u drugim krajevima, zbog krajikog karaktera
Kliskog sandaka kao i zbog zateenog, kao i novonaseljenog stanovnitva. Osmanska os
vajanja na ovim prostorima ila su iz pravca istoka prema zapadu sa stalnim pomjer
anjima. Granini pojas uvali su V lasi. Podruja koja su ostajala iza tog pojasa bila
su mirnija te su se sticali uvjeti za irenje islama. Openito uzevi, moe se rei da ire
nje islama u Kliskom sandaku nije bilo masovno "...izuzimajui onaj dio koji je ran
ije pripadao bosanskoj kraljevini, kao i u zonama kasaba i brojnih tvrava u naved
enom podruju." to se tie sjeveroistine Bosne, prvi sluajevi prelaska na islam zbili s
u se okolo utvrenih gradova, u podgraima Zvornika i Srebrenice. U prvim decenijama
osmanske vlasti, nisu sainjeni popisi za ova podruja. Tek od
117

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


pada Srebrenike banovine (1512), poeo je popis ovih oblasti. Iz tih deftera (1512,
1528, 1533. i 1548.) vidi se da su kranske spahije timarlije bili predstavnici no
vog stanovnitva koje se koloniziralo u Srednje i Donje Podrinje i cijelu Posavinu
. U periodu od 1528. do 1533. godine broj muslimana u bosanskom dijelu Zvornikog
sandaka se znatno poveao. Za razliku od drugih dijelova Bosne, gdje je na islam ug
lavnom prelazilo zemljoradniko stanovnitvo, ovdje je prihvatanje islama po svome t
empu i irini, bilo jed nako kod pastirskog stanovnitva (vlaha) kao i kod zemljorad
nikog. U gradovima gdje su postojali franjevaki samostani: Srebrenici, Zvorniku i
drugim, islam se sporije irio. Meutim, kada je Zvornik postao sjedite istoimenog sa
ndaka (1482), uticaj franjevaca je opao i oni su krajem etvrtog decenija XVI stolj
ea napustili Zvornik i povukli se u samostan u Gornju Tuzlu. Poslije pobjede kod
Mohaa (1526) dolazi do stabilizacije politikih prilika, razvoja gradova, a time i
do irenja islama. Tako je u nahiji Gornjoj Tuzli 1548. godine bilo 20% muslimana
(godine 1533. bilo ih je 14,6%), a u samoj kasabi 94%. Zajedno u kasabi i nahiji
bilo 44,6% muslimana. U Donjoj Tuzli stanje je bilo drugaije. U samoj kasabi bil
o je 71% muslimana a u nahiji 16%, dok je zajedno u kasabi i nahiji bilo 30% mus
limana, Od ostalih nahija u sjeveroistinoj Bosni, najintenzivnije irenje islama bi
lo je oko gradova Srebrenika, Sokola, Zvornika i Srebrenice (Srebrenik 63,5%, Zv
ornik 57%, Srebrenica 30%, te u nahiji Sokol 51% muslimana). U svim ostalim nahi
jama ove oblasti broj muslimanskih domainstava kretao se oko 30%. U Bijeljini je
bilo 29,4%, u Koraju 21%, u nahiji Nenavite (Gradaac) 26,5% muslimana. U drugoj po
lovini XVI stoljea irenje islama na ovom podruju teklo je sporije nego sredinom tog
vijeka. Razlog je u injenici da je porast stanovnitva openito malen. Jedan od uzro
ka je i osmansko osvajanje Slavonije (1536-1552), te osnivanje novih muslimanski
h gradskih naselja. Tada je dolo do seobe stanovnitva iz ovih oblasti, u nova nase
lja u Srem-skom, Poekom i Pakrakom sandaku. Procenat prelaska na islam bio je velik
i u nahiji Visoko. Do XVII stoljea muslimansko stanovnitvo u selima Visoke nabije in
ilo je 90%. U samom gradu Visoko bilo je 91% muslimana, u Fojnici 25%, a u Kreevu
39%. Krajem XVI i poetkom XVII stoljea u cijelom Bosanskom sandaku, kao glavnom sa
ndaku Bosanskog ejaleta sa 55 nahija, bilo je ukupno 64.721 domova. Od toga je mu
slimanskih domova 45.941 sa 4.979 neoenjenih
118

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


(potencijalnih domova) i kranskih 18.780. Ako se doda jo lll kranskih kua gradskog sta
novnitva koje nije bilo rajinsko dobija se ukupno 18.891 domova krana. Iz toga proi
ziiazi da su muslimani bili procentualno zastupljeni sa 75% a krani sa 25%. Ovi po
daci koji su koriteni iz slubenih turskih popisa (deftera), koji su inae veoma znaaj
ni izvori za izuavanje ovog pitanja iz nae prolosti, ne pruaju potpuno adekvatnu sli
ku kretanja stanovnitva, s obzirom da oni sadre popise poreskih obveznika rajinsko
g stanovnitva, kao i gradsko stanovnitvo, dok njima nije obuhvaena feudalna klasa.
U najranije vrijeme osmanske vlasti veliki broj potomaka srednjovjekovne vlastel
e prihvata islam. Mnogi od njih postali su veziri, beglerbezi, admirali, kapetan
i, seraskeri, kadije. Oni su predstavljali najjai oslonac osmanske vlasti u Bosni
. Ve u doba M.ehmeda Osvajaa javljaju se dravnici porijeklom iz Bosne: Ali-beg "gos
podar zemlje Pavlovia", Sinan-paa Borovini, AH-beg Vlahovi i njegov brat Ismail Vlah
ovi i mnogi drugi. U najranijim katastarskim popisima, vidi se da su veina posjedn
ika timara i zijameta bili sinovi krana ili su u srodstvu sa kranima (Radivoj i Milo
vac roaci Ali--hega, Jakub-beg brat Radosava, Sinan-beg, sin Dragala, Haraza-beg,
sin Obrena, Ahmed-beg Kapidibaa, sin Radia koji je poetkom XVI stoljea imao najvei zi
jamet u Bosni 100.088 aki i mnogi drugi). U iren/u islama u Bosni znaajnu ulogu odi
grali su i gradovi kao centri islamske kulture i civilizacije. Osmanlijskim osva
janjem Balkana nastale su duboke promjene u poloaju, prirodi i ulozi gradova na t
om podruju. irom Bosne niu nova gradska naselja ili se naslanjaju na stara. Svi ti
gradovi poprimaju islamsko-orijentaini karakter. Takav grad razlikuje se od evro
pskog po svome nastanku, razvitku i svojoj ulozi. Relevantni izvori pokazuju da
je muslimansko gradsko stanovnitvo apsolutnom veinom domaeg porijekla, koje se nase
ljavalo iz okolnih sela i iz susjednih gradskih naselja. To stanovnitvo su u grad
privlaile izmedju ostalog i povlastice koje je osmanska vlast davala gradskom mu
slimanskom stanovnitvu. Najveu povlasticu predstavljala je injenica da je muslimans
ko gradsko stanovnitvo bilo muaf, tj. osloboeno svih rajinskih dabina i tekih dravnih
nameta avarizi divanive i tekalifi orfive. Zapaenu ulogu u razvitku gradova odig
rali su vakufi, jer podizanjem vakufskih kultnih objekata zapoinjalo je urbano fo
rmiranje gradova. Osnivali su ih visoki funkcioneri osmanske vlasti: pase, sandak
-bezi i drugi dravnici, koji su podizanjem zadubina, svojim pobonim zavjetanjem udov
oljavali i dravnim potrebama. Islam trai od svojih sljedbenika izmeu
119

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

ostalog i troenje imetka u opedrutvene svrhe. Sistemom vakufa stvarali su se kultur


ni i trgovaki kompleksi zgrada. Zahvaljujui u prvom redu vakufima, muslimanske vje
rske, kulturne i dobrotvorne ustanove bile su u mogunosti stalno djelovati i obav
ljaju svoju funkciju. Prelazak stanovnitva na islam i nastanak gradova bili su us
ko povezani. Pored nove vjere, sa Osmanlijama je na ove prostore dola i nova civi
lizacija, jedan novi nain ivota. Ta civilizacija imala je korijene i u antikim civi
lizacijama, ija je jedna od karakteristika i velika uloga religije u formiranju d
rutva. irenjem islama irila se i islamska kultura, prosvjeta, nauka i knjievnost. Ta
kultura najvie se ispoljila na podruju graevinarstva. Najmnogobrojnije objekte isl
amske arhitekture podigli su upravo domai ljudi. Najznaajniji meu njima je svakako
Husrev-beg, utemeljitelj mnogobrojnih objekata u Sarajevu, zatim Ferhad-beg Soko
lovi osniva poznate damije Ferhadije u Banjoj Luci, Mehmed-beg (Karaoz-beg) poznat k
ao osniva najmonumen-talnije damije u Mostaru te njegov brat veliki vezir Rustem-p
aa koji podie uveni Brusa-bezistan na Baariji, hadi Mustafa-aga kizlar-aga (uvar cars
harema), koji je podigao monumentalnu damiju u Mrkonji-Gradu i mnogi drugi. Najmn
ogobrojniji objekti podizani tokom XV i XVI stoljea su damije. Pored njihove osnov
ne uloge kao sakralnih i kulturno-prosvjetnih objekata, predstavljale su i centr
e mahala, koje su nosile imena osnivaa damija. Samo u Sarajevu je tokom XV i XVI s
toljea podignuto preko 100 damija i isto toliko mekteba. U njima se sticalo islams
ko obrazovanje. irom Bosne su podizane i medrese, ustanove internatskog tipa u ko
jima se uenicima omoguavalo sticanje znanja iz oblasti teolokih nauka, a potom iz o
snova gramatike i sintakse. Po svome renomeu i arhitekturi najpoznatija je Gazi
Husrev-begova medresa u Sarajevu, poznatija kao Kurumlija, a koju s pravom moemo s
matrati preteom univerziteta. Pored redovnih kola, islamsko obrazovanje sticalo se
i na javnim predavanjima, koja su se pored damija, odravala i u tekijama gdje su
se izuavala i djela velikih mistikih pisaca. Moe se rei da su i dervii odigrali znaajn
u ulogu u irenju islama i islamske kulture na naim prostorima. Oni su stroge odred
be ortodoksnog islama, svojim uenjem i shvatanjem, inili pristupanijim za narodne m
ase. Sirenjem islamske kulture, u nae krajeve su dospjele mnoge knjige, veinom pis
ane na orijentalnim jezicima. Uz damije, medrese, mektebe i tekije, nastale su mn
oge biblioteke. Po svome bibliotekom i arhivskom fondu svakako najznaajnija je Gaz
i Husrev-begova. Djelokrug muslimanskih vjerskih institucija bio je irok. Pored b
rige o vjerskom ivotu muslimana, ove
120

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremen a do kraja Drugog svjetskog rala


ustanove imale su znaajnu ulogu u prosvjeivanju, irenju arapske pismenosti i uope ire
nju islamske kulture. Pored graevina sakralnog, drutvenog i prosvjetnog karaktera,
u Bosni su podizani i mnogobrojni objekti privrednog i saobraajnog znaaja. Meu trg
ovakim objektima najznaajniji su bezistani, koji su kao impozantne graevine, podiza
ni samo po veim mjestima. U Sarajevu ih je biio tri, od kojih su se do danas sauva
li Brusa i Gazi Husrev-begov bezistan. Du pute-va podizani su hanovi i karavan-sa
raji, te mnogobrojni mostovi. Neki od njih spadaju u vrhunska djela osmanske arh
itekture, kao npr. Mehmed-pain most na Drini u Viegradu, uveni most u Mostaru, djel
o neimara Hajrudi-na, most na Zepi, Arslanagia most u Trebinju zadubina Mehmed-pae
Sokolovia, i mnogi drugi. Osobita panja u vrijeme osmanske vladavine u Bosni, obraa
la se na izgradnju bamama, vodovoda i esama. To je raeno u skladu sa islamskim pro
pisima o linoj higijeni i svakodnevnom pranju. U svim veim mjestima irom Bosanskog
ejaleta podizani su hamami. U samom Sarajevu bilo ih je sedam, u Mostaru dva, u
Foi, Travniku i Banjoj Luci po tri. Islamsko-orijentalni uticaj posebno se snano o
drazio u stambenoj arhitekturi i kulturi stanovanja. Pri podizanju stambenih dij
elova teilo se da se osigura to vise zelenila i svjetlosti. Gdje god je bilo mogue
kue su podizane na mjestima odakle se pruao ljepi vidik i pokraj tekue vode. Islamsk
o-orijntalna kultura izvrila je znatan uticaj i na razvoj zanatstva. Samo u saraj
evskoj ariji razvilo se preko 80 raznih vrsta zanata, orgnizo-vanih u jake cehovsk
e organizacije, topografski odreenih, tako da su zanatlije jednog ili vie srodnih
zanata radili u jednoj ulici, po kojima je onda ulica dobivala ime. Veliku primj
enu u zanatstvu imala je likovna umjetnost. Znatan broj kaligrafa i drugih umjet
nika, kao i njihovih djela, svjedoi o doprinosu naih ljudi u toj oblasti umjetnost
i. Openito se moe rei da je irenje islama u Bosni teklo postepeno. Ni osmanski ni za
padni izvori ne sadre nikakve podatke o bilo kakvom prisiljavanju od osmanske vla
sti u pitanju vjere njenih podanika, na to ukazuje i masovnost prelaska na islam
bosanskog stanovnitva kako gradskog tako i seoskog. P oznati historiar Vladislav S
kari pisao je da "...19. vijek ne bi zatekao nijednog hrianina, niti bi bilo ijedne
crkve i manastira da je islam iren dravnom silom".
121

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Znaaj velikih vezira Osmanskog carstva Rustem-pae i Mehmed-pae Sokolovia za prilike
u Bosni
Dvorom osmanskih sultana tokom stoljea proli su mnogobrojni mladii iz naih krajeva.
Oni su tamo odvoeni da se koluju i kasnije budu u slubi Carstva. Mnogi od njih uspj
eli su dostii visoke poloaje. Cesto su se vraali u rodni kraj i tamo ostavljali zad
ubine sebi i svojoj porodici u spomen, a svojim ugledom steenim na dvoru uticali i
na zbivanja i dogaaje u domovini. Meu najistaknutijim linostima XVI stoljea u Osman
skom carstvu odvedenih kao adami oglani iz Bosne, jesu dvojica velikih vezira Meh
med-paa Sokolovi i Rustem-paa Opukovi. Vladajui u vrijeme kada je Osmansko carstvo bi
lo najjae, kada su se njegove granice stalno irile, i kada je na prijestolju sjedi
o "onaj koji je pidigao carstvo do najvieg vrha njegove veliine, moi i sjaja, Sulej
man Zakonodavac, Osvaja, Moni i Velianstveni", oni su i lanovima svojih porodica omo
guili visoke poloaje. Inae lanovi muslimanskih feudalnih porodica su tokom cijele os
manske vladavine predstavljali njen najjai oslonac u Bosni. Vodili su glavnu ulog
u, ne samo u politikom i ekonomskom, nego i u kulturnom ivotu Bosanskog ejaleta, a
posebno najistaknutiji predstavnici ovog stalea. Prema svjedoenju Bernarda Navadj
era, Rustem-painog savremenika i jednog od najboljih poznavaoca prilika u Osmansk
om carstvu sredinom XV I stoljea, Rustem-paa je rodom "iz jednog sela pokraj Saraj
eva" (d'un casale apresso il Seraglio di Bosna). Ne zna se tano kada je doveden i
z svog zaviaja, i koliko je trajalo njegovo kolovanje, ali se zna da je veoma brzo
napredovao. Sultan Sulejman smatrao ga je "razboritim, punim vrlina i veselog d
uha". Nakon to je proao zvanje rairahona - nadstojnika carske konjunice i beglerbeg
a u Anadoliji i Dijarbekiru, postao je etvrti vezir Porte. U isto vrijeme oenio se
i sultanovom kerkom i miljenicom sultani-jom Mihrimah, poznatoj po svojoj ljepot
i i bogatstvu. Postavi tienik svoje punice, glasovite Hurem sultanije zvane Roksela
na, Rustem-paa je u proljee 1541. poslije svrgnua Latif-pae, postavljen na poloaj dru
gog vezira Porte, a u martu 1544. postao je veliki vezir. U vrijeme kada je Rust
em-paa doao na poloaj velikog vezira, nastalo je jedno mirnije razdoblje u povijest
i Osmanskog carstva. Umoran od dugih ratovanja, sultan Sulejman je sve vise vrem
ena provodio na svome dvoru, na kojem su se pod uticajem ena, a posebno mone Rokse
lane, birale linosti za visoka zvanja. Okrivljen za smrt princa Mustafe, Rustem-p
ai je oduzet
122

Bosna i Hercegovina o najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

dravni peat. Mona Rokselana uspjela je svoga zeta 1555. godine ponovo dovesti na po
loaj velikog vezira, gdje je ostao do smrti 1561. Ukopan je u haremu ehzade damije
(Jeni sultan Mehmed) u Istanbulu. Iza Rustem-pae, kao ni iza jednog dotadanjeg vel
ikog vezira, ostalo je ogromno blago. Tokom svog ivota izgradio je mnogobrojne za
dubine. U Istanbulu je podigao damiju, medresu, karavan-saraj, harnam i biblioteku
. Sam Mimar Sinan^ najpoznatiji turski arhitekt, koga porede i sa najveim gradite
ljima italijanske renesanse, sagradio mu je 19 objekata. U svom rodnom gradu Sar
ajevu, Rustem-paa je podigao uveni Brusa-bezistan, koji je dobio ime po svili iz B
ruse koja se u njemu najvie prodavala, zatim most preko eljeznice na Ilidi i pored
mosta han, Dubrovani su mu se obraali kao "svome zatitniku i srodniku i kao onome k
oji je njihova jezika." Pored Rustem-painog direktnog uticaja, kao velikog vezira
Carstva, on je preko svojih potomaka i bliskih roaka indirektno uticao na neke d
ogaaje u Bosni. Rustem-paa je imao dva sina i jednu kerku koja je bila udata za vel
ikog vezira Ahmed-pau. Jedan od Rustem-painih sinova je Mustafa-paa, kliski sandak-b
eg koji je poginuo zajedno sa Hasan-paom Predojeviem pod Siskom 1593. godine. Sva
tri Rustem-paina brata zauzimala su istaknuta mjesta medju muslimanskim plemstvom
u Bosni. Sinan-paa je bio hercegovaki sandak-beg, a potom admiral osmanske flote.
Drugi Rustem-pain brat Mehmed-beg, zvani Karaoz-beg, sagradio je niz objekata u Mo
staru, od kojih je najpoznatija damija, iz ijeg se natpisa vidi da je Karaoz-beg br
at velikog vezira. Trei Rustem-pain brat podigao je damiju u Pruscu, dok mu je sest
ra Nefisa ivjela u Sarajevu. Meu najznaajnije feudalne porodice iji su lanovi odigral
i znaajnu ulogu u historiji Bosne, jesu Sokolovii. Iz ovog roda poteklo je nekolik
o dravnika i znaajnih linosti u Osmanskom carstvu, a najpoznatiji je svakako Mehmed
-paa Sokolovi (Visoki). Odveden je kao adami oglan iz Bosne u Jedrene, gdje je stek
ao svoje prvo obrazovanje. Slubu na dvoru zapoeo je kao rikabdar (dvorjanik koji j
e pomogao - svome gospodaru uzjahati na konja), zatim ohadar (dostojanstvenik kom
e je glavna dunost starati se o odjei svoga gospodara), silah-dar (zapovjednik car
skih titonoa - brine se o linom naoruanju svoga gospodara), te enegirbaa (pratilac sul
ana na svim pohodima i putovanjima). Godine 1543. sultan Sulejman ga je postavio
za kapidibau, zapovjed123

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


nika dvorske strae. Jo uvijek anoniman, nemalo iznenaenje izazvalo je na dvoru, kad
ga je sultan Sulejman postavio za admirala turske flote, poslije smrti Hajrudin
a Barbarose - slavnog pomorca i iskusnog morskog vuka. Taj mladi"... briljantnog
ponaanja, veoma sredjen, pribran i odmeren, briljivo odnegovan u islamu, prijatan
svojim poznavanjem zapadnih jezika i knjievnosti, omiljen u dvorskim krugovima, a
li smiljeno uzdrzan od upli-tanja u njihove intrige", nije iznevjerio ukazano pov
jerenje. Zapovjedao je u ratu protiv ostataka Ugarske i Habsburgovaca, bio je ru
melijski beglerbeg, a nakonuspjeha na istonom ratitu i pogibijenja princa Bajezida
, sultan Sulejman Velianstveni imenovao ga je za treeg vezira P orte. "Ulaskom u v
ezirsko vee, Mehmed Sokolovi je postao stub carstva, ministar i velmoa, konano vezan
za Carigrad. " Otada mu je bio otvoren put ka poloaju prvog ministra. U medjuvre
rnenu se oenio kerkom prestolonasljednika Selima, sultanijom Ismihan. U to vrijeme
postati carskim zetom znailo je mnogo, i to je bio jedan od puteva ka poloaju vel
ikog vezira. To zvanje dobio je 28. juna 1565. odlukom sultana Suiejmana "najmoni
jeg meu silnim... onoga koji je podigao carstvo do najvieg vrha njegove veliine, moi
i sjaja". Vijesti o uspjehu Mehmed-pae sve ee su dolazile u njegov zaviaj, pogotovo t
o je u to vrijeme rod Sokolovia imao najvie svojih lanova u sultanovoj slubi. S drug
e strane Mehmed-paa je znatno uticao na svoje roake u Bosni koji su zauzimali znaaj
ne funkcije u provincijskoj administraciji. Njegov blii roak Mustafa-paa ve se nalaz
io na upravi u Bosanskom sandaku, dok e u slijedeim decenijama i drugi lanovi roda S
okolovia zauzeti znaajne poloaje u Bosni. Mehmed-pain zet Kara Sinan-beg postavljen
je za sandak-bega u Bosni 1562. godine, a samo godinu dana iza toga premjeten je u
Hercegovinu. "Umro je u Cajniu i sahranjen je u kamenom turbetu pokraj svoje dami
je. Uz damiju je sagradio medresu i imaret, i zapisao im dosta lep imetak. Osim t
oga, podigao je damiju i u Nevesinju"). Sokolovi je pomogao i Sinan--begovom bratu
Husejnu, koji je uz njega odgajan na dvoru. Muvekit je zapisao da je Husejn-paa
Boljani bio vezir u Egiptu, a poznat je po monumentalnoj damiji koju je podigao u
Pljevljima. Poetak Mehmed-painog vezirovanja obiljeen je porazom turske flote na Ma
lti, a odmah zatim uslijedio je pohod na Australiju, kada umire sultan Sulejman
Velianstveni, a na prijestolje dolazi njegov sin Selim. Poetkom 1567. godine u car
stvu Osmanovia osjealo se smirivanje, nastupila su mirnija vremena u kojima je Meh
med-paa imao veliku vlast u rukama. "... Moe se rei da je Mehmed, prvi vezir, onaj
koji caruje u Turskoj", pisao je
124

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drug og svjetskog rata


Marino Kavali 1567. godine; "nikad nijedan ministar u ovoj dravi nije imao toliku
vlast, a da je to potpuno zasluio svojom pameu i razboritou." Mehmed-paa se na dvoru
okruio svojim roacima, koje je esto slao i po provincijama Osmanskog carstva. Meu p
rvima je poslao svoje roake u najisturenije pokrajine prema Austriji, Mustafa-pau
u Budim za beglerbega, a njegovog mlaeg brata Mehmeda u Bosnu. Mustafa-paa, naziva
n "Crnim sokolom" a koji je ranije bio bosanski sandak-beg, poznat je i po tome to
je osnovao kasabu Rudo, a i u Sarajevu je izgradio jedan vodovod. Jo kao mlad dv
orjanin, Mehmed-paa je doveo u Carigrad svoje roditelje i brau i preveo ih na isla
m. Oca Demaluddin Sinan-bega postavio je za muteveliju njegovog vakufa u Bosni i
time je poeo njegov uticaj u ovoj osmanskoj provinciji posredstvom njegove mnogob
rojne rodbine. Njegov mlai brat Mehmed-beg doao je na poloaj bosanskog sandak--bega
pred Sigetsku bitku 1566. godine, i sa prekidima na tom poloaju ostao do 1573. Po
uputama Mehme-pae Sokolovia nastojao je u Bosni ouvati mir, i nije se uputao u ratne
pohode. Poetkom XVII stoljea, nakon to se proslavio u ratu sa Austrijom, imenovan
je za velikog vezira Carstva. U Livnu je podigao damiju 15 67. godine (Lala-paina
damija). Veoma uticajna i znaajna linost u Bosni bio je i amidi velikog vezira, Ferha
d-paa Sokolovi. Ovaj slavni vojskovoa bio je bosanski sandak-beg i prvi beglerbeg Bo
sanskog ejaleta, U isto vrijeme kada je on doao u Banju Luku, na poloaj kliskog sa
ndak-bega postavljen je njegov brat Kara Ali-beg. Bez obzira na udaljenost, Mehme
d-paa je preko Ferhad-pae upravljao dogaajima na nemirnoj granici prema Austriji. M
ehmed-paa je veliki znaaj pridavao zapadnim provincijama Carstva, im je u njih kao
namjesnike "isturao svoje najblie rodjake, mlade i poletne, na putu da stignu do
viih zvanja. Od odnosa sa Austrijom zavisio je u mnogome, poloaj Turske prema Zapa
du u cjelini, a posebno odravanja onog sistema drava u srednjoj Evropi koje je on
napregnuto stvarao ve nekoliko godina." On je svoje roake zadravao u Bosni i zbog t
oga, to su tu ostajali meu svojima, mogli da osnuju rod, osiguraju potomstvu opsta
nak. Krajem 1569, Mehmed-paa je za hercegovakog sandak-bega postavio svoga sina Kur
d-bega, u vrijeme kada je ovoj pokrajini prijetila opasnost jer je graniila sa Du
brovnikom. Svoje prve zadubine Mehmed-paa je podigao u rodnom selu Sokoloviima. Tu
je sagradio damiju, mekteb, musafirhanu, imaret, vodovod i esmu.
125

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena du kraja Drugog svjetskog rata


Mehmed-paa je za ivota podigao niz zadubina po cijelom carstvu. Na njega nas i dana
s podsjea velianstveni most preko Drine u Viegradu na kojem stoje uklesane rijei pje
snika Nibadija"... Gradjevina mu ispade tako divna, da se onome koji je vidi ini
da zrno bisera stoji u vodi a nebeski svod mu je koljka. " Pored viegradskog dao j
e novana sredstva i za uveni most na Trebinjici, kasnije nazvan Arslanagia most. "U
naoj zemlji malo je mostova koji se, lepotom linije i matovitou oblika, mogu s njim
uporedi -ti". Taj most, veoma skladan, znatno je uticao da dubrovaki karavanski p
ut koji je spajao carigradski drum sa jadranskim primorjem postane znatno pro-ho
dniji. Pored mosta vezir je podigao i karavan-saraj, kao spomen svom rano premin
ulom sinu, hercegovakom namjesniku Kurd-begu. Mehme-paini biografi zabiljeili su da
je to bio jedan od najveih dravnika svijeta.
Osnivanje Bosanskog ejaleta 1580. godine
Poslije osvojenja Bosne, Osmanlije su pojedine oblasti oblikovali u posebne vojn
o-upravne oblasti - sandake. Prvo je osnovan Bosanski sandak koji je u vojno-admin
istrativnom pogledu od svog osnivanja 1463. pa do 1580. pripadao Rumelijskom eja
letu. Potom su osnovani Hercegovaki (1470), Zvorciki (izmeu 1478. i 1483.X Kliski (
1537), koji su takoer u poetku bili u sastavu ejaleta Rumelija, a neki kasnije pri
pojeni Budimskom begler-begluku (osnovan 1540). Poto su u drugoj polovini XVI sto
ljea osvojene znatne teritorije, dolo je do osnivanja novog ejaleta u evropskom di
jelu Osmanskog carstva. Ne samo proirenje teritorija, nego i prvi znakovi slablje
nja centralne vlasti, te elje za uspostavljanjem vre vlasti na novoosvojenim podrujim
a, koji su bili izmeu dvije mone susjedne zemlje Mletake republike i Habsburke monar
hije, nagnali su Portu da izvri izvjesne promjene u administrativno-upravnoj podj
eli carstva. Izdvajanjem Bosanskog, Hercegovakog, Kliskog, Pakrakog i Krkog sandaka
iz Rumelijskog, te Zvornikog i Poekog iz Budimskog beglerbegluka, osnovan je Bosans
ki ejalet. To je bilo poslije 25. aprila a prije 23. septembra 1580 . U dokument
u od 6. oktobra 1580. dubrovaka vlada je odluila svoga prijatelja, dotadanjeg bosan
skog sandak-bega Ferhad-bega, koji je u meuvremenu postao beglerbeg nad sedam sanda
ka, darovati raznim poklonima. Bosanski beglerbeg bio je samostalan i djelovao j
e po svome nahoenju u svim vidovima upravnog i vojnog ivota pokrajine. Teritorije
koje kon-trolisao bosanski beglerbeg, bile su vee nego to je imao ijedan srednjovj
ekovni bosanski vladar. Njegova teritorija prostirala se od Sapca do Jadran126

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


skog mora i od Zveana do Virovitice. To je jedini sluaj na Balkanu da se pod osman
skom vlau ejalet podudara sa obrisima jedne bive balkanske drave i njenog gravitacio
nog podruja. Beglerbegov dvor bio je po svome uredjenju minijatura dvora velikog
vezira. Kao i u prijestonici Osmanskog carstva, gdje je bio carski divan, tako j
e i u svakom beglerbegluku postojao pokrajinski divan, centralna pokrajinska upr
ava gdje se raspravljalo o svim vanijim poslovima u ejaletu. lanovi divana bili su
begierbeg, beglerbegov ehaja, maldefterdar, divanefendija i mjesni kadija. Begle
rbezi su imali itav niz dvorjanika i znatan broj dostojanstvenika na svome dvoru
koji su se nazivali jednim imenom kapu-halk, beglerbegovi ljudi, svita, pratnja.
Kako je izgledao sam dvor bosanskog beglerbega teko je rei, jer se nijedan iz XV
i XVI stoljea nije sauvao. Ali na osnovu svjedoenja savre-menika kako putopisaca, t
ako i dubrovakih poslanika, otprilike znamo izgled dvora, kao i ceremonijal koji
je na njemu vladao. Vjerovatno je to bila velelijepna graevina sa skupocjenim nam
jetajem. Dubrovaki poslanici primani su na dvoru bosanskih beglerbega "Uz izvanred
nu pompu ". Snabdjeven kredencijalnim pismom, raznim dokumentima koji su sadraval
i privilegije dobivene od sultana, uz pratnju prevodioca, dubrovaki poklisari su
obavezno traili audijenciju od painog ehaje. Kada bi dobili odobrenje, ulazili bi u
saray, gdje je sjedio paa, okruen raznim velikodostojnicima, slubenicima i izabran
im graanima. Tada bi poljubili ruku pai i predali mu poklone, koji su se uglavnom
sastojali od svilenih tkanina, sukna, eera, junog voa, raznih poslastica, svijea itd.
Prvo sjedite Bosanskog ejaleta bilo je u Banjoj Luci, koja se tada poela naglo ra
zvijati, zahvaljujui i prvom beglerbegu novoosnovanog ejaleta, Fer-had-pai Sokolov
iu. Granice bosanskog ejaleta do kraja XVI stoljea neto su proirene, uglavnom na raun
hrvatskih teritorija. Ukljuivanjem Bihaa i bihake krajine u sastav Bosanskog ejale
ta, zavrena su osvajanja i time je zaokruena njegova teritorija. Poraz pod Siskom
1593. godine, oznaio je poetak zaustavljanja osmanlijskih prodora prema Zapadu.
127

Bosna i Hercegovina od najsTarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


LITERATURA
H. abanovi Grupa autora R. Samardi M. Hadijahi S. Baagi A. Sueska H. Kreevljakovi
ka A. Handi
Bosanski paaluk, Sarajevo, 1959. Istorija naroda, Jugoslavije, Beograd, 1960. Meh
med Sokolovi, Beograd, 1975. Porijeklo bosanskih Muslimana, Sarajevo, 1990. Kratk
a uputa u prolost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989. Bosanski Muslimani u osman
skoj dravi, Pregled, maj 1974. Sabrana djela I-I\^ Sarajevo, 1990. Gazi Husrev-be
g, njegov ivot i njegovo doba, Sarajevo, 1912. 0 drutvenoj strukturi stanovnitva u
Bosni poetkom XVII stoljea, POF 32-33/1982-83, Sarajevo, 1984. 0 islamizaciji u sj
everoistonoj Bosni, POF XV-XVI/1966-67. O gradskom stanovnitvu u Bosni u XVI vijek
u, POF 28-29/1978-9, Sarajevo, 1980. O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u
Bosni u XV i XVI stoljeu, Prilozi, god. XIV br. 14-15, Sarajevo, 1978, irenje isl
ama u Bosni i Hercegovini, Kalendar Gajret za 1940. Nestanak bogumilstva i islam
izacija Bosne, GDIBiH, god. I, Sarajevo, 1949.
A. Handi A. Handi B. Zlatar
V. Skari A. Solovjev
128

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


N. Filipovi
Napomene o islamizaciji u Bosni i Hercegovini, Godinjak ANUBiH, Centar za balkano
loka ispitivanja, knj, 5, Sarajevo, 1970. Vojno ureenje Bosne od 1463. do kraja XV
I stoljea, GDIBiH, god XI, Sarajevo, 1960. Osmansko Carstvo, Beograd 1974. Sirenj
e islama i islamska kultura u Bosankom ejaletu, nauni skup, prilozi za Orijentaln
u filologiju, br. 41, Sarajevo, 1991. Osmanli Tarihi, Ankara, 1983.
H. Sabanovi H. Inaldik
I. H. Uzuncarsili D. Lovrenovi, A. Sueska, I. Tepi, V. Azinovi
Istina o Bosni i Hercegovini, injenice iz istorije Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
1991.
129

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


BOSNIA & HERZEGOVINA IN THE FRAMES OF THE TURK'S EMPIRE (1463-1593)
Dr Behija Zlatar The Turk's Empire appeared in XVI century on the Bosnian terrko
ry and from that times on, it would give the stamp to the development of Balkans
's peninsula in the next four hundred years. There is nearly any sphere of the l
ife where the changes can't be seen. In the frame of the Turk's Empire, Bosnia a
iso had its specificities which vvere especially shaped during their greatest in
crease in XVI century. The specific military organization was here developed. It
is the period of the most intensive developing of Islam on the \vhole Balcans's
peninsula, especially in Bosnia, \vhat gave it speciality com-pared to the neib
orough countries. From the establishment of Bosnian's san-jak (1463) to the esta
blishing of Bihac's sanjak (1592), 129 years had passed. In this period the popu
lation of Bosnia had accepted Islam gradualy and when the Molsems made the absol
utely majoritv the Bosnian province was formed (1580). Although it had bourder c
haracter, this province was empha-sized by the quick development of Islam in the
towns as vvell as in the vil-lages. Neither the Turks nor the West sources cont
ent any data about any kind of the persuading from the Turk's powers when it is
asked about the reii-gion of the citizens, which is shown in the mass transfer t
o Islam of the Bosnian population, the city as vvell as the village. At ihe end
of XVI centurv in the whole Bosnian sanjak there vvere 55 dis-tricts, 64.721 hom
es. From this number, it is 45.941 homes of Moslems vvkh 4.979 unmarried (potent
ial homes) and 18,780 of the Christians. If we add 111 Christian's homes of tovv
ns' population that were not the peasants, we get in total 18.891 homes of Chris
tians. It results from that that Moslems were 75% and Christians 25%. A very imp
ortant role in the developing of Islam in Bosnia had the towns as the centers of
Islam's culture and civilization. In the first decades of Turks' power, some re
al urban environments became from the present squares and small places. But, the
re were far more tovvns formed with the Turks' coming and with the establishing
of their powers. Some very important among them are: Sarajevo, Mostar, Tuzla, Zv
ornik. The line of important persons marked this epoch, that had verv important
part in the history of Bosnia. These are: the Bosnians who accepted Islam,
130

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


reached the high positions in the Turk's administration, but they acet espe-cial
ly good on the local level intheir homeland. They made the monuments, leaving ve
ry rich communities, and for the "mutevelije" (the chief of the com-munity) they
named their descendenfs. The short biographies of some important persons (Gazi
Husrev-bey, Ferhad-bey Sokolovi, Rustem-pasha) iliustrate what kind of power and
the influence had the members of Moslems' beys families. At the end of XVI cemur
y, exactly 1580, the Bosnian province was esta-bilshed and its residence was in
Banja Luka. Bosnian commander bey was independant and he acted on his own in eve
ry sphere of managing and mili-tary life of the province. The territoriesunder t
he control of the Bosnian commander bey were bigger than anv middle age Bosnian
ruler's, had. The boarders of of Bosnian province were expanded until the end of
XVI centu-ry, mostly from Croatian territory. The including of Bihac's province
to the Bosnian province, the conquers were fmished and the territory of it was
sur-rounded. The defeat by Sisak 1593 marked the beggining of the stopping of Tu
rks' penetrations tovvards the West
131

132

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


BOSANSKI EJALET OD 1593. GOD. DO SVITOVSKOG MIRA 1791. GOD.
Dr. Enes Pelidija
P
oslije sjajnih uspjeha koje je imalo u proteklom periodu, Osmansko carstvo u dru
goj polovini XVI stoljea pokazuje prve znake slabosti. Platni deficit nastao u po
sljednjim godinama vladavine sultana Sulejmana Zakonodavca (1520-1566), zaustavl
janje vojske kod Sigeta (1566), te poraz flote kod Lepanta (1571), bili su prvi
ozbiljniji znaci krize u koju je osmanska drava zapadala. No, to njeni savremenic
i nisu osjeali, I dalje su nastavljeni vojni pohodi i teritorijalna proirenja. Sve
navedeno imalo je odjeka i na prostorima Bosne i Hercegovine koja je u to vrije
me najveim dijelom bila pod sultanovom vlau. Rezultat novih teritorijalnih osvajanj
a u Bosanskoj krajini, naroito u vrijeme sandak-bega Ferhad-bega Sokolovia (1574-15
80), doprinio je da Porta donese odluku o osnivanju novog, Bosanskog ejaleta. Na
osnovu arhivske grae dr. Hazini abanovi je miljenja da je navedena provincija osnov
ana poslije 25. aprila, a prije 23.septembra 1580. godine. U njen sastav uli su:
Bosanski, Hercegovaki, Kliski, Pakraki i Krki sandak koji su do tada bili u sastavu
Rumeli-jskog ejaleta, te Zvornikog i Poekog iz Budimskog beglerbegltika. To potvruju
i dokumenti iz Historijskog arhiva u Dubrovniku od 6. oktobra 1580.godine, kada
je na sastanku dubrovake vlade odlueno da se dotadanji bosanski sandak-beg Ferhad-b
eg daruje jer je u meuvremenu postao beglerbeg nad sedam sandaka. Na povjerenoj mu
dunosti, sa kraim prekidima, ostaje do 15S8.god. Sa osnivanjem ovog ejaleta bosan
ski namjesnik je pod svoju vlast dobio vei teritorij nego to je to imao ijedan sre
dnjovjekovni bosanski vladar. U narednim godinama i decenijama dolazi do novih t
eritorijalnih osvajanja, naroito u vrijeme Hasan-pae Predojevia, to je rezultiralo s
tvaranjem novog Bihakog sandaka (1592). Neto kasnije iz sastava Bosanskog ejaleta i
zdvojen je Poeki sandak (1600.) i prikljuen novoosnovanom Kanikom ejaletu. Takva admi
nistrativna podjela na sedam sandaka ostala je tokom cijelog XVII stoljea. U to vr
ijeme Bosanski ejalet se prostirao od apca do Jadranskog mora i od Zveana do Virov
itice.
133

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

U tom vremenu na ovim prostorima voena su dva dugotrajna rata: Kandijski (1645-16
69) i Beki (1683-1699). U Kandijskom ratu Osmansko carstvo imalo je manje teritor
ijalne gubitke, ali i dobitke, dok je teke vojne poraze doivjelo u Bekom ratu. Sve
je to imalo direktnog i indirektnog odjeka na prostore bive Bosne i Hercegovine i
njeno stanovnitvo. U XVII stoljeu tu ive i djeluju mnoge ugledne linosti koje su sv
ojim djelima ostavile vidan trag i uticaj u nauci, kulturi i prosvjeti. Meu njima
se istiu: Hasan Kafi Pruak, Ahrned Sudi, Muhamed Musi Allamek, Muhamed Nerkesi, Peev
i, Hevai Uskufi Muhamed, Mustafa Ejubovi - Sejh Jujo, Alauddin Sabit Uianin, te mno
gi drugi. Uporedo s njima su i mnogi dravnici (sandak-bezij kapetani, ajani) te za
povjednici i junaci brojnih bojita: Ali--paa Varvar, Fadil-paa Maglajac, Ibrahim-paa
Tenjak, Mehmed-paa Korca, Ali-paa engi, Halil-beg Alajbegovi, Ilija i Petar Smiljani,
Vuk Mandui, Mehmed-beg Hurakalovi i naroito brat mu Mustaj-beg Liki, Mujo Hrnjica i b
raa mu Halil i Omer, Tale Lianin, Alija Boji i drugi. Skoro sve navedene linosti opje
vane su u epskim pjesmama. Na primjeru njihovog vitetva odgajale su se mlae genera
cije. Usljed velikih teritorijalnih gubitaka u Bekom ratu, Karlovakim mirom (1699.
) meunarodno su priznate dananje sjeverne i zapadne granice Bosne i Hercegovine. I
stovremeno je izvrena i nova administrativno-upravna podjela po kojoj je Bosanski
ejalet sveden na pet sandaka: Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, KUki i Bihaki. U mlet
ako -austrijsko-osmanskom ratu (1714-1718) Bihaki sandak je pripojen Bosanskom. Tak
va upravna podjela ostala je sve do Svitovskog mira 1791.godine. To je vrijeme os
jetnog opadanja moi osmanske drave i timarskog sistema koji se u Bosanskom ejaletu
manifestovao kroz pojaan proces ifluenja, te jaanja domaeg plemstva (kapetana i ajan
a). I u XVIII stoljeu Bonjaci uestvuju u ratovima, kako na teritoriji Bosanskog eja
leta, tako i van njegovih granica. Porta na ovim prostorima vodi sa Habsburkom mo
narhijom jo dva rata (1737-1739. i 1788 - 1791). U oba su se Bosanski Muslimani (
Bonjaci) skoro bez ikakve vojne i materijalne pomoi Carigrada branili i odbranili.
Oni nisu uvali samo sultanovu vlast, ve, prije svega svoje porodice, posjede i ro
dni kraj. Od veeg broja bitaka posebno se po svom viestrukom znaaju istie Banjaluki b
oj (4.VIII 1737). Za Bonjake ova bitka predstavlja jednu od prvih stranica samosv
ijesti. To su potvrdili i u Drugom austrijsko-osmanskom ratu (1788-1791) kada gl
avnoko-mandujui habsburke vojske general Lauon javno priznaje da je nev-jerovatno k
ako su vrsto graeni bosanski gradovi, te kako se srano i s velikim vojnim umijeem br
ani njeno stanovnitvo. Na ovakvo dranje
134

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


uticalo je i saznanje da e u sluaju poraza doivjeti istu sudbinu kao njihovi sunaro
dnici iz Slavonije, Like, Krbave, Dalmacije i drugih mjesta koja su dola pod mlet
aku i habsburku vlast. Svoje vojniko umijee i hrabrost Bonjaci pokazuju i na ruskom i
perzijskom ratitu gdje se bore u sastavu osmanske vojske i vojnim podvizima zadi
vljuju protivnike. No, to je imalo i svoju negativnu stranu. U svim ratovima izg
inuo je znatan broj radno sposobnog stanovnitva. Prema sigurnim pokazateljima sam
o od 1711. do 1739. godine to od rata ili zaraznih bolesti ivot je izgubilo preko
20.000 ljudi. To je izuzetno veliki broj, pogotovu u tom vremenu. Posljedica tak
vog stanja bila je i konfesionalna promjena stanovnitva gdje do tada pripadnici i
slamske vjeroispovijesti iz apsolutne prelaze u relativnu veinu. Taj je trend nas
tavljen sve do kraja XVIII stoljea, kao i u narednom vijeku.
Hasan-paa Predojevi i Bitka kod Siska 1593.godine
I poslije osnivanja Bosanskog ejaleta 1580. godine nastavljano je njegovo terito
roijalno irenje. Ratoborni bosanski, namjesnici novim ofanzivnim akcijama osvajaj
u nove gradove, pa i cijele krajeve. U tome se poslije Ferhad--pae Sokolovia naroit
o istie Hasan-paa Predojevi. Prema nekim izvorima rodom je iz Luaca kod Sanskog Most
a, a po drugima je porijeklom iz Hercegovine. Ono to je nesporno za ovog osmansko
g vojskovou i bosanskog namjesnika je da je pored ratobornosti imao na sultanovom
dvoru i veliku zatitu od dvojice zemljaka: velikog vezira Osmanskog carstva Sija
vua-pae i carskog prvog savjetnika Dervi-pae Bajezidagia. Oni su mu omoguili da se usp
inje u sultanovoj slubi, te da 1591.godine bude imenovan za bosanskog namjesnika.
Takoer su mu pomagali da mnoge vojne odluke moe donijeti samostalno, bez konsulto
vanja vlade (Porte). Za to je znao i beki poslanik u Carigradu koji na vijest da
je Hasan-paa imenovan namjesnikom provincije Carstva koja se granii sa njegovom dra
vom, odmah protestuje, ukazujui da to moe izazvati vee vojne sukobe, pa i otvoreni
rat. Meutim, svi njegovi prigovori ostali su bez uspjeha. Uskoro po naimenovanju
u Bosanski je ejalet doao Hasan-paa Predojevi. Nakon deset godina relativnog mira u
pograninim krajevima nastupila je ratna psihoza. Novi bosanski namjesnik na uu Pet
rinjice u Kupu naredio je gradnju dananje Petrinje. Jo dok su graevinski radovi bili
u toku, on izvri vojnu mobilizaciju i poe sa upadima u pravcu Bihaa. U tim vojnim
akcijama osvoji Ripa, a neto kasnije tuli i Blagaj na Korani.
135

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


U proljee, naredne 1592.godine Hasan-paa nastavlja nova osvajanja. Najprije juno od
Kupe zauzima Goru i Hrastovicu u Hrastovikoj kapetaniji, koja je bila u sastavu
habsburke vojne krajine. U svim tim pohodima dolazi do bogatog plijena. Prema ran
ijem planu, koji je sa svojim komandantima pripremio u zimskim mjesecima 1591/92
. godine, dio vojske sa topovima 10.juna 1592. poslao je u pravcu Bihaa, najznaajn
ije tvrave i mjesta u Krajini. Tri dana kasnije se i sam s preostalim etama pridrui
o opsjednutom gradu. Cijelo mjesto s okolicom bilo je sa svih strana u okruenju.
Branioci su od bosanskog namjesnika dobili ponudu da bez borbe predaju tvravu i g
rad. Na prve ponude zapovjednik Bihaa kapetan Josip Lamberberg je negativno odgov
orio. Tek onda Hasan-paa izda nareenje da se grad i tvrava artiljerijski tuku sa sv
ih strana. Nakon petodnevnog artiljerijskog granatiranja, te vie pjeadijskih juria,
branioci se 19.juna predadoe napadaima. Prije nego su napustili tvravu i grad, nap
ravljen je dogovor po kome se sve vojno i civilno stanovnitvo sa pokretnom imovin
om moe slobodno iseliti. Kako pie Radoslav Lopai, Hasan-paa je u trenutku predaje Bih
aa darovao kapetana Larnberberga "obilatim darovima i zlatnom odorom, a suce odij
elma od atlasa". Osvajanjem Bihaa cijela dananja teritorija Bosne i Hercegovine je
dola pod sultanovu vlast. Ako se pogleda vremenski period kada je osnovan prvi b
osanski sandak sa dolaskom sultana Mehmeda II Fatiha 1463. godine, pa do zauziman
ja spomenute tvrave i grada, to je trajalo punih 130 godina. Ubrzo nakon ove vojn
e akcije uslijedila je i nova admin-istrativno-upravna podjela Bosanskog ejaleta
. Pored postojeih sedam, od Bihaa i okolnih osvojenih gradova i tvrava formiran je
novi, osmi, Bihaki sandak. Time ova pogranina osmanska provincija u evropskom dijel
u Carstva dostie svoj najvei teritorijalni opseg u vrijeme osmanske uprave. U to v
rijeme Bosanski ejalet sastojao se od: Bosanskog, Hercegovakog, Zvornikog, Klikog,
Zaazmanskog, Krko-likog, Poekog i Bihakog sandaka. Sjedite bosanskih namjesnika bilo
u Banjoj Luci, koja je zbog ofanzivnih akcija jo 1553. godine postala rezidencija
bosanskih sandak-begova. Tako je ostalo sve do 1635. kada Sarajevo postaje admin
istrativno-upravni centar, ali ovog puta Bosanskog ejaleta. U vrijeme osvajanja
Bihaa bosanski namjesnik je pod svojom vlau drao daleko veu teritoriju nego to ju je i
raao ijedan srednjovjekovni bosanski vladar. To je prostor koji se protezao od S
apca do Jadranskog mora i od Zveana do Virovitce. Zahvaljujui svom poloaju Bosna je
postala sredinja oblast i predstavljala neku vrstu matice sa velikim znaajem i ul
ogom. To je zadrala i u vrijeme ofanzivnih, kao i defanzivnih osmanskih akcija za
hvaljujui svom pograninom mjestu u osmanskoj dravi.
136

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Ne zadovoljavajui se postignutim uspjehom Hasan-paa sa etama kod Petrinje prelazi K
upu i napada brojna hrvatska mjesta, te kao i prethodne godine dolazi do bogatog
plijena. Da bi onemoguio napredovanje osmanske vojske, hrvatski ban Toma ErdodiBaka sa velikim vojnim snagama kod Bresta saeka Hasan-pau. I ovog puta ratoborni na
mjesnik izae kao pobjednik. Na bojnom polju ivot izgubi 2. 000 carskih oficira i v
ojnika, a 200 ih sa est topova bi zarobljeno. Ratne zarobljenike, topove i 22 nep
rijateljske zastave Hasan-paa posla u Carigrad. Istovremeno je pisao vodeim linosti
ma Carstva da nakon ovih ofanzivnih akcija oekuje revan protivnike strane, te da mu
je zbog toga neophodna vojna pomo. Tokom cijelog zimskog perioda 1592-1593. godi
ne vrio je uobiajene vojne pripreme, dovodei teku artiljeriju i gradei most preko Kup
e na mjestu odakle ga je neto ranije odnijela poplava. Do novih vojnih akcija dol
azi u proljee 1593. Sa 10.000 mobilisanih vojnika bosanski namjesnik
Bosanski ejalct 1606.
137

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


prijee Kupu kod Petrinje i usput zauzevi Dreninu utabori se na desnoj obali Kupe ko
d Siska. Tu je oekivao vojnu pomo iz Rumelijskog ejaleta koju mu je obeao veliki ve
zir Sijavu-paa. U meuvremenu na Porti (vladi) za velikog vezira imenovan je Sinan-p
aa, koji na mjesto novog rumelijskog beglerbega imenova svoga sina Mehmed-pau, koj
i zamijeni Girli Hasan-pau. Poto je rumelijska vojska morala ekati novog beglerbega
jer je Girli Hasan-paa otiao u Temivar za namjesnika, to je uticalo da Hasan-pai Pr
e-dojeviu na vrijeme ne dou u pomo vee vojne snage. Saznavi da je Hasan-paa sa vojskom
preao Kupu i krenuo prema Sisku, dolo je do brzog okupljanja habsburke vojske kod
Zelina u Turopolju. Uglavnom su to bile banske i krajike ete pod zapovjednitvom ban
a Tome Erdodija. Videi da mu pomo ne stie, a ne elei se povui sa bojnog polja, Hasan-paa sa dijelom svojih bosanskih odreda prijee na lijevu obalu Kupe i prvi napade p
rotivniku stranu. Vjerovatno je raunao na faktor iznenaenja, ali i na ratnu sreu koj
a ga je u proteklom vremenu pratila. No, ovaj put nije imao uspjeha. Motivisani
za odbranu, ali i osvetu zbog ranije pretrpjelih poraza, carski zapovjednici i v
ojnici pruie napadau estok otpor. Za nepunih est sati borbe sultanova vojska se moral
a poraena povui na polazne poloaje. Gubici su bili ogromni. Toga dana, 22, juna 159
3. ivot je izgubilo 7.000 najboljih oficira i vojnika iz cijelog Bosanskog ejalet
a. Meu poginulima bili su Hasan-paa, zatim zvorniki sandak-beg Sinan-beg i Sul-tan-z
ade Mustafa-paa, kao i znatan broj spahija. Pretprljeni nuspjeh bio je neto vie od i
stog vojnog poraza. I ovom prilikom se jasno uoavalo da vojska Osmanskog carstva
nije vie tako nepobjediva kao ranije. To je pokazalo i mnoge pukotine u sistemu k
ako centralne tako i provincijske vlasti. Neposredno iza sisakog poraza dolo je do
vane promjene u osmanskom sistemu, po kome se ustanovljavaju odakluk-timari u Bos
anskom ejaletu, s ciljem "...da se tom ustanovom spaavaju institucije timarskog s
istema i da se ojaa vojna mo jedne dragocjene pokrajine Osmanskog Carstva". Odakluk
timari znaili su da u sluaju pogibije ili prirodne smrti nosioca timara koji nema
direktne potomke, taj posjed moe naslijediti njegov sin, brat ili najblii srodnik
, a ako ni takvih nema, onda neko iz ire porodice.
138

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog r ata

Hasan Kafi Pruak i njegovo djelo


Prvi znaci krize Osmanskog carstva poeli su se uoavati u vrijeme vladavine sultana
Sulejmana Velianstvenog (1520-1566) i njegovog nasljednika Selima II (1566-1574)
. Meutim, osjetljivi neuspjesi bili su vidljivi tek u vri jeme sultana Murata III
(1574-1595). Oni su se ispoljavali kako u unutranjim neprilikama tako i u spoljn
opolitikim potekoama. To je rezultiralo vonim porazima kod Lepanta (1571) i bici ko
d Siska (1593). Bili su to prvi ozbiljniji udarci po spoljnopolitikom ugledu Cars
tva. U narednim decenijama XVII stoljea nizali su se neuspjesi, a pobjede na bojn
im poljima plaane su visokom cijenom ljudskih ivota i materijalnih dobara. Sve pot
ekoe sa kojima se Osmansko carstvo suoavalo bile su rezultat slabljenja klasinih osm
anskih ustanova na kojima je poivala snaga drave. Veina negativnih pojava, kako u e
konomskom tako i drutveno-politikom sistemu drave, nastala je zbog slabljenja timar
ske organizacije, osnove osmanskog sistema. Opi proces razaranja mirijske (dravne)
svojine na zemlju i na njoj izgraene klasine osmanske strukture, poznat je pod im
enom ifluenje. Ovaj proces se u manjoj mjeri javlja ve u XVI, razvija u XVII i konan
o preovlauje u XVIII stoljeu. Neposredni proizvoai su od nekadanjih uvjetnih vlasnika
batine i itluka, svedeni na obine prizvoae materijalnih dobara za posredne (spahije)
i neposredne (ifluk-s ah ubije, tj. vlasnike itluka) zemljine gospodare i dravu i b
ili su lieni vlasnikih prava nad zemljom koju obrauju. Procesom ifluenja spahije su s
e kao uivaoci rente koju su dobili od sultana za vojnu slubu, nali u direktnom odno
su prema seljaku kao njegovi prvi gospodari. Poto su se osamostalili u odnosu na
centralnu vlast, spahije su pokazivali i manje interesa za vojnu slubu, to je dire
ktno uticalo na slabljenje timarskog sistema i spahijske organizacije. Nekadanji
red i disciplina, kao i brojno stanje kojim se odlikovao ovaj vojni red bili su
u stalnom opadanju. Najtei udarac spahijska organizacija doivjela je pod Beom 1683.
godine. Slino stanje bilo je i u janjiarskoj organizaciji, najborbenijem redu osm
anske vojske. Iako se u XVII stoljeu broj janjiara poveao u odnosu na prethodni per
iod, nedisciplina i korumpiranost uticali su na stalno opadanje njihove borbene
sposobnosti, to je rezultiralo neuspjesima na bojnom polju. Osjetne promjene bile
su i u drugim vojnim redovima. Do kraja XVI stoljea iezavaju juruci (vojnici koji
su se starali za odravanje puteva i mostova kojima prolazi osmanska vojska), akin
dije (jurina konjica), vojnici (poseban vojniki red na Balkanu regrutovan iz reda d
omaeg hrianskog stanovnitva) i martolosi (preteno hriani koji su uvali klanice, nesig
e
139

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

puteve i prolaze, te vrili slubu javne sigurnosti). Umjesto njih stvarani su novi
vojni redovi kao to su: azapi (lahka pjeadija po tvravama, naroito u onim koje su se
nalazile du plovnih rijeka), belije (pripadnici lokalne plaene konjice), farisi (g
lavni red plaene konjice) i gonulije (pogranina lahka konjica iji je zadatak bio da
odbijaju iznenadne neprijateljske napade). Svi pripadnici navedenih vojnih redo
va su za svoju slubu dobivali plae u novcu. Njihov znaaj je naroito 'doao do izraaja u
Bosanskom ejaletu kada su prestali osmanski ofanzivni ratovi, jer su spomenuti
redovi bili defanzivnog karaktera. Prikrivanje slabosti sa kojima se od druge po
lovine XVI stoljea suoava Osmansko carstvo dolo je do izraaja u vrijeme habsburko-osm
anskog rata 1593-1606. To su uoile i mnoge obrazovane linosti. Meu njima je i na zem
ljak Hasan Kafi Pruak. Spada u red najznaajnijih linosti Bosanskih Muslimana (Bonjaka
). Cio ivot kretao se izmeu obrazovanja i nauke, s jedne strane, te administracije
i politike, s druge. Njvei dio ivota proveo je u rodnom kraju, na poloaju kadije P
rusakog kadiluka. Kada je osmanska vojska pod zapovjednitvom Hasan-pae Predojevia ko
d Siska 1593. doivjela poraz, a kasnije imala i drugih neuspjeha, Hasan Kafi je n
a to gledao kao na negativnu posljedicu unutranjeg i spoljnopoli-tikog stanja u ko
me se Carstvo nalazilo. Po njegovom miljenju, to je bilo u irem rasponu koji se kr
etao od obrazovnog, kulturnog i moralnog, pa sve do ekonomskog, politikog, vojnog
i administrativnog. Uoavajui slabosti, on ne trai samo njihove uzroke, nego pokuava
i ponuditi rjeenja na osnovu racionalizma koji je najizrazitija osobina ovog mis
lioca. U tom smislu pie i svoje najpoznatije djelo "Temelji mudrosti o ureenju svi
jeta" (USU L AL-HIKAM FI NIZAM AL-'ALAM), koje je politiko-moralna rasprava o uree
nju drave i drutva. U prvoj verziji, koja je napisana na arapskom jeziku, Hasan Ka
fi eli ukazati na uoene znake krize osmanske drave i nada se da e ih tadanji sul tan
Mehmed III (1595-1603) zaustaviti. Kako je prva verzija ovog djela nastala u lje
to 1596. on je ujesen iste godine podnosi dravnim dostojanstvenicima pod Jegerom
(Erlan), sa molbom da se urue sultanu. Uoivi znaaj spomenute rasprave ugledne linosti
i vojskovoe, meu kojima je bio veliki vezir Bonjak Ibrahim-paa Novoeherlija, preporui
mu da spomenuto djelo prevede i protumai na turskom jeziku, pa da se zatim podne
se sultanu "kako bi se njima mogli koristiti i inovnici carskog divana". Uvaavajui
datu sugestiju, Kafi se vrati u Prusac i do marta 1597. godine prevodi djelo "Te
melji mudrosti o ureenju svijeta", a iza svake reenice arapskog teksta dodao je ko
mentar na turskom jeziku, obogaen brojnim stihovima - citati140

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetskog rata

ma i na perzijskom. Odmah po zavretku prevoenja otputovao je u Carigrad, gdje prek


o Ibrahim-pae Novoeherlije napisano djelo doe do sultana Mehmeda III. Sultan je sa
stanovitom panjom proitao Pruakovo djelo, koje mu se oito svidjelo, to potvruje i poda
ak da je lino napisao ispravu kojom Hasan Kafi dobija Prusaki kadiluk kao doivotnu
mirovinu. To je znailo Pruakovo trajno materijalno zbrinjavanje. Kako je i sam auto
r naveo, djelo "Temelji mudrosti o ureenju svijeta" podijeljeno je na uvod (muqad
dima), etiri poglavlja ili temelja (asl-usul) i zakljuak (hatima). Hasan Kafi u uv
odnom dijelu ukazuje na odreene negativne pojave i kae da svaka od njih ima svoje
stvarne uzroke, koji su, opet, rezultat djelovanja drugih pojava. Naroito ukazuje
na tri uzrona lanca koja rezultiraju nizom posljedica. Po njemu to su: "Prvo, za
nemarivanje pravde i upravljanja dobrom politikom, a uzrok je tome to se dravni po
slovi ne povjeravaju ljudima sposobnim za njih. Drugo, nemaran odnos prema savje
tovanju, razmjeni miljenja i planiranju, a tome je uzrok oholost i uobraenost veli
kaa i njihovo izbjegavanje da se drue s uenjacima i mudracima. Tree, indolencija u r
ukovoenju vojskom i u upotrebi oruja i ratne opreme za vrijeme borbe s neprijatelj
em, a uzrok je tome to se vojnici ne boje starjeina." U prvom poglavlju u djelu "O
nainu ureenja drave i njenom trajanju" Hasan Kafi sistematizira vie pitanja vezanih
za funkcionisanje drave i organa uprave. Do propasti dolazi kada nastanu sljedee
pojave: " - kada sladostrae i pomama zagospodare nad razumom vladara, - meusobna za
vist ministara i - povlaenje vojnika iz borbe i zanemarivanje savjetovanja o ratu
". Ove misli nadovezuje u poglavlju "O savjetovanju, molitvi, miljenju i planiran
ju", "Ako se vodee linosti Carstva ne konsultuju sa obrazovanim ljudima, to dovodi
do brojnih greki i slabosti." U sljedeem poglavlju "O nunosti upotrebe ratnih sred
stava, ratu, organizaciji vojske i podizanju njenog morala", uestali osmanski neu
spjesi na bojnom polju bili su povod Pruakovog dubljeg ulaenja u ovu problematiku.
Savremene dogaaje uporeuje sa slinim iz dalje prolosti, te iznosi stavove poznatih v
ojskovoa. Uzroci opadanja vojne moi Osmanskog carstva su u nedostatku dovoljne voj
ne obuke, nekoritenju savremenog naoruanja i njegovog nenabavljanja, a naroito u st
arjeinskom kadru. On
141

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

optuuje glavne zapovjednike da ne prisustvuju vojnim smotrama "pa ne znaju koliko


imaju vojnika, ni kako su naoruani, a to im je dunost". Znatan dio treeg poglavlja
posvetio je podizanju vojnog morala i hrabrosti kao ratnikih vrlina. "Junak je dr
ag ak i svom neprijatelju, a kukavica je mrzak ak i svojoj majci". Poto je u to vri
jeme kod osmanskih oficira i vojnika bilo rasprostranjeno potcjenjivako miljenje o
protivnikoj strani, Pruak pie: "Ne potcjenjuj neprijatelja, jer, ako ga pobijedi, nee
zasluiti pohvalu, a ako izgubi, nee se opravdati". Ni povremeno taktiko povlaenje ne s
matra slabou. Naprotiv. "P ovui se na vrijeme bolje je nego ustrajati u nevrijeme.
" "0 preduslovima za pobjedu " nastavak je treeg dijela ove rasprave. Cesto se po
ziva na savjest, potenje, korektan odnos, ali zato otro zahtijeva disciplinu i odg
ovornost koje bi se morale provoditi preko autoritativne vlasti. Na kraju, u zak
ljuku rasprave "O sklapanju mira i ugovoru ", citirajui sure iz Kur'ana i hadisa (
predanja), ukazuje na prednost mira i obavezu potivanja sklopljenog ugovora. Znaaj
je ovog djela, kako primjeuju brojni autori, ne samo to uoava nastalu krizu nego to
je pisano konkretno i angaovano. Kao takvo pobudilo je veliku panju domaih i stran
ih orijentalista. Prvi objavljeni prijevod bio je na francuskom, a zatim na turs
kom, maarskom, njemakom, pa tek onda na bosanskom jeziku. Prepisi ovog rukopisa na
laze se u najpoznatijim arhivskim zbirkama Istanbula, Bratislave, Pariza, Lajpci
ga, Berlina, Drezde-na, Bea i Kaira. Kao veliki znalac iz vie znanstvenih discipli
na, Pruak je napisao vie radova i rasprava iz logike, filologije, prava. Jo za ivota
dobio je zasluena priznanja, a u narodu potovanje. U jugozapadnoj Bosni odakle je
rodom i gdje je proveo najvei dio ivota, te podigao vie zadubina, ostao je u sjeanju
kao vrlo popularna, gotovo sveta osoba. Meutim, u iroj javnosti se o Hasan Kafi Pr
uaku i njegovim djelima i sada nedovoljno zna izuzev ueg kruga orijentalista i povj
esniara, te onog manjeg broja obrazovanijih italaca koji su imali priliku proitati
"Izabrane spise" Hasan Kafi Pruaka.
Bosanski ejalet u XVII stoljeu Kandijski (1645-1669) i Beki rat (1683-1699)
Proces opadanja vojne, finansijske i politike moi Osmanskog carstva nastavljen je
tokom cijelog XVII stoljea. Ni vojni neuspjesi, kao ni dobronamjerno upozorenje m
nogih misleih ljudi nisu zaustavili slabljenje centralne vlasti. Po mnogim provin
cijama, a naroito u pograninim, u koje spada i Bosanski ejalet, namjesnici i drugi
dravni slubenici se nezakonito
142

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


ponaaju. To je posebno dolo do izraaja u virjeme vladavine sultana Ibrahi-ma (16401648). Svojim linim primjerom dao je povoda za raskalaen ivot i nebrigu za dravne po
slove. Da bi prikrio slabosti i suzbio nezadovoljstvo, ulazi u rat protiv Mletake
republike. Tako je zapoeo dugi Kandijski rat (1645 -1669). U vrijeme izbijanja ov
og rata Bosanski ejalet imao je sedam sandaka: Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki,K.lik
i, Pakrako-cerniki, Krko-liki i Bihaki. Posljednja dva sandaka su se prema trenutnim p
otrebama ponekad spajala u jedan, a sredinom XVII stoljea Bihaki sandak je za izvje
sno vrijeme bio potpuno ukinut. Sto se tie ranije navedenog P oekog sandaka, on je 1
600. godine izdvojen iz Bosanskog i priljuen Kanikom ejaletu. Na cijeloj bosanskoj
teritoriji i prije izbijanja rata u pograninim krajevima bila su brojna etovanja
hajdukih i uskokih odreda. Meutim, kad je 1645. osmanska vojska napala Kretu (Kandi
ju) iz Bosanskog ejaleta, zapoele su borbe u primorskim mjestima. U to vrijeme ml
etaka vojska u Dalmaciji brojala je 8.000 do 9.000 ljudi. Veinom su to bili domai l
judi. U narednim godinama njihov broj se smanjivao i zadrao na 4.500. Osim najamn
ikih odreda, mletake vlasti su pruale pomo hajdukim i uskokim etama. Ve prvih ratnih
seci velike skupine vlaha ili morlaka, kako su Mleani nazivali prebjeg iz Bosansk
og ejaleta koji su im dolazili sa porodicama, pokretnom imovinom, te sa desetina
ma hiljada sitne i krupne stoke, stupale su u hajduke i uskoke odrede. Tako su za
relativno kratko vrijeme u svim primorskim mjestima, ali i duboko u pozadini osm
anske teritorije nastali brojni hajduki odredi koji su svakodnevno djelovali. To
je uticalo da duina fronta bude daleko vea nego to se objektivno vojniki moglo drati.
Poetak Kandijskog rata nije nagovjetavao da e na ovom dijelu ratita biti tako brojn
i sukobi i da e rat trajati skoro etvrt stoljea. U to vrijeme budimski vezir Deli H
usein-paa, prolazei kroz Bosnu, izvri mobilizaciju veeg broja zaima i spahija, te ih
odvede na glavno kretsko ratite. Vjerovat-no da je i to uticalo da na dalmatinsk
o-bosanskoj granici za izvjesno vrijeme prave borbe nisu ni otpoele. Iako su i zv
anino bile zaraene strane, podanici Osmanskog carstva i Mletake republike su nastav
ili ak i normalne poslovne odnose. Takvo stanje trajalo je skoro cijele prve ratn
e godine. Do veih sukoba dolazi u 1646. godini. Koristii mletaku nesmotrenost, novi
bosanski namjesnik Ibrahim-paa Sivi (Gabeljak) sakupio je vee vojne snage i napao m
letake posjede u sjevernoj Dalmaciji. Poetkom septembra iste godine osvoji Novigra
d, Biograd i vie palanki koje njegovi vojnici poruie. Jedino je Novigrad od toga bi
o poteen. Oteena mjesta dao je
143

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


da se poprave, a u samoj tvravi ostavio je 500 vojnika. Istovremeno su drugi osma
nski odredi posli prema Zadru i ibeniku. Usput su napadali sela i dolazili do bog
atog plijena i ratnih zarobljenika. U oktobru su brojni osmanski odredi bezuspjen
o pokuali osvojiti ibenik. Tom prilikom su pretrpjeli poraz, a u kontranapadu su m
letake ete uz pomo mjesnog stanovnitva i same napale pogranina osmanska utvrenja, meu
ojima i Skradin. Pojaani intenzitet borbi u vie dalmatinskih mjesta uticao je da m
letake vlasti sa puno ozbiljnosti poklone veu panju ovom dijelu fronta. S tim cilje
m poveavaju broj mjesnih posada, utvruju vie mjesta, a u svojim planovima pripremaj
u i ofanzivne akcije. Istovremeno rade na pridobijanju katolikog i pravoslavnog s
tanovnitva iz Bosanskog ejaleta. U tome imaju znatnog uspjeha. Pored oblasti Polj
ica koja se nalazi u blizini Splita, pod mletaku vlast se februara 1647. godine s
tavlja i dio mjesta izmeu Cetine i Neretve, tzv. Krajina. Sve se to deavalo uoi veih
vojnih okraja. Jo su prvih januarskih dana 1647. mletake posade iz Zadra i ibenika
prele u napad i uznemiravale susjedna osmanska mjesta. U martu iste godine krko--l
ikog sandak-bega Halil-bega Alajbegovia porazila je mletaka vojska. Tom prilikom san
dak-beg je zarobljen i odveden u Veneciju. Neposredno iza toga Mleani su napali No
vigrad. Poto su mletaki zapovjednici odrani-je znali da se u podrumskim prostorija
ma novigradske tvrave nalaze vee koliine baruta, to su topovskom paljbom pogodili t
e prostorije, i detonacijom razrusili tvravu. Tom prilikom je poginuo veliki broj
branilaca. Tako pod dudevu vlast doe i ovaj grad. Mletaki uspjesi uticae da sultano
vi podanici katolike i pravoslavne vjeroispovijesti u veem broju poee prelaziti pod
vlast Venecije. Novopri-dole porodice smjestie se na uski primorski pojas, kao i n
a pojedine slabo naseljene otoke. Dolaskom tih izbjeglica Mletaka republika dobil
a je brojne sposobne borce koji organizovani u vee i manje ete i odrede, poinju upa
dati ne samo u pogranina mjesta nego i u duboku unutranjost Bosanskog ejaleta. Pon
esena postignutim uspjesima, mletaka vojska svoje ofanzivne akcije usmjeri prema
Klisu. Ovog puta braniocima te znaajne pogranine tvrave punu pomo prui bosanski defte
rdar Mustafa-aga. Koordiniranim akcijama kliske posade i vojske pristigle iz dru
gih mjesta Bosanskog ejaleta pod komandom spomenutog Mustafa~age, razbijena je o
psada grada, a dudeva vojska doivjela je poraz. Taj neuspjeh ne pokoleba Mleane da
nastave sa svojim ofanzivnim akcijama. U daljim vojnim pohodima njihovi vojnici
osvojise Vranu i Nadin, kao i neka manja mjesta u okolici Zadra i ibenika. Za Ven
eciju je osvajanje Nad 144

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


ina bilo od velikog znaaja, jer je njegova tvrava smatrana jednim od najjaih utvrenj
a Likog sandaka, ak veom i od kninske. Istovremeno su neprijateljski odredi vrili upa
de po Lici, te prodrli sve do Graaca kojeg su opljakali i zapalili. O neuspjesima
osmanske vojske bila je upoznata i vlada (Porta) u Carigradu. Smatrajui da je za
nastalu situaciju glavni krivac bosanski vezir Ibrahim-paa, Porta donese odluku d
a ga smijeni s tog poloaja, a na njegovo mjesto imenuje haremskog ljubimca Mustaf
u pau Tekeliju. Za razliku od svog prethodnika koji je imao izvjesno vojno iskust
vo, Tekelija bez mnogo priprema poetkom augusta 1647.godine mobilisa vee vojne sna
ge s kojima krenu u pravcu Zadra. Glavni cilj mu je bio osvojiti ibenik, P oslije
kratkotrajnih, ali i estokih borbi oko samog grada doivje poraz. U meuvremenu su b
rojne hajduke i uskoke ete upadale u Liku, zatim u okolicu Knina i Klisa, s namjero
m da od veih vojnih operacija u primorju odvrate osmansku vojsku. Njihove akcije
su urodile plodom, tj. novim teritorijalnim proirenjima. U hajdukim i uskokim akcij
ama posade Ostrovice koja se nalazi izmeu Zadra i ibenika i Obrovca u kome je bio
posljednji kapetan Jusuf-aga Hadagi, predadoe se. Svi ti uspjesi ohrabrie mletake pod
anike, koji u manjim vojnim akcijama sve vie prodirahu dublje na teritoriju Bosan
skog ejaleta. Od brojnih hajdukih i uskokih eta koje su se udruivale i povremeno bro
jale nekoliko hiljada ljudi, uznemirie se sva pogranina mjesta Bosanskog ejaleta.
Bojei se da vei mletaki odredi ne dou do njihovog ehera, Sarajlije su u blizini grada
iskopali rovove odakle su namjeravali neprijatelju pruiti otpor. Meutim, Mleani ko
ji su doli do Prusca, vrate se prema Klisu i opsjednu ga. Opsada Klisa nastavljen
a je i u narednoj 1648. godini. Uz pomo hajdukih eta, mletaka vojska nastavi uspjene
napade na Drni, Knin, Vrliku i druga manja mjesta. Krajem marta (30,111 1648.) us
pjela je osvojiti Klis, jednu od najznaajnijih primorskih tvrava, koji je do tada
bio pod sultanovom vlau. To je bila velika pobjeda Mletake republike i njenog gener
ala Foskola, ija vojska te godine osvoji Zemunik i Kamen, selo kod Splita, koje j
e kao i dva prethodna mjesta bilo sjedite istoimenih kapetanija. Mletaka osvajanja
i neuspjesi osmanske vojske u primorskim mjestima ubrzae odluku P orte da, umjes
to nesposobnog Mustafa-pae, za novog bosanskog namjesnika imenuje Dervi Mehmed-pau
Omerpaia. im je novi vezir doao u Bosnu, mobilisa jedan dio spahija koji se sakupise
u Livnu. Komandu nad njima povjerio je Ali-agi i uputio ih prema Dalmaciji. Ruk
ovoeni iskusnim zapovjednikom, pokretni i sa jasnim ciljem, ovi osmanski odredi n
anijee neprijatelju vie poraza i po preanju ubie 700 mletakih vojnika i hajduka. Meuti
m, sa tog ratnog pohoda u pasaluk done145

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Vijest o mirovnom ugovoru se brzo priirila po svim mjestima Bosanskog ejaleta. Na
kon dvadeset pet godina ratovanja ljudi su se radovali. Tih dana bosanski namjes
nik Ibrahim-paa Tenjak o dravnom troku priredio je sveanost u svim veim mjestima, na k
ojima su bile prisutne najuglednije linosti. ). U narednih etrnaest godina u Bosan
skom ejaletu vladao je prividan mir. Do pravog mira nije ni moglo doi usljed stal
nih hajdukih i uskokih napada sa habsburke i mletake teritorije, kao i zbog loe privr
ede koja utie na socijalna nezadovoljstva, pa ak i pobune. Zbog nezakonitih ubiran
ja vanred-nih poreza u Sarajevu i drugim mjestima, dolo je do otvorene pobune 167
3. godine. Uoi Bekog rata, 1682. velika masa seljaka iz okolice Sarajeva, kao i ne
zadovoljnih graana bunila se protiv lokalne uprave i traila pravdu. U tim pobunama
je uestvovao poznati pjesnik i starjeina Sinanove tekije ejh Hasan Kaimi koji je z
bog toga protjeran u Zvornik. U takvoj situaciji dolazi do novog velikog bekog ra
ta (1683-1699). 'P redvoena velikim vezirom Carstva Kara Mustafa-paom, osmanska vo
jska, koja je brojala oko 200.000 ljudi, sredinom 1683. izvrila je posljednji pro
dor u srednju Evropu. Nakon dvomjesene opsade Bea, habsburka vojska kojoj je u pomo
pritekao poljski kralj Jan Sobjeski, 12.septembra pobijedi Osmanlije. Odmah iza
toga beki car je ponudio sultanu mir, to je ovaj odbio. Tako zapoe novi dugi trinae
stogodinji rat. Poslije kraeg oklijevanja Austriji se pridrui i Mletaka republika, t
e u martu 1684. uz pomo pape od Habsburke monarije, Poljske i Mletake republike for
mira se vojni savez poznat pod imenom Sveta liga. Poraz pod Beom imao je velikog
odjeka na teritoriji cijele Osmanske imperije. U oktobru 1683. izbi ustanak u sj
evernoj Dalmaciji. Ustanici su za relativno kratko vrijeme zauzeli Skradin, Kari
n, Vranu, Benkovac i Obrovac. Tako su u tom kraju pod osmanskom vlasti ostali sa
mo Knin i Sinj. U svim tim akcijama zvanina Venecija se suzdrano drala. Tek kada je
pristupila Svetoj ligi poela je pozivati pravoslavno i katoliko stanovnitvo iz Bos
anskog ejaleta da joj se pridrui. U tome je imala dosta uspjeha. Meu ustanicima se
naroito isticao Stojan Jankovi. Hajduki odredi su vrili svakodnevne napade na brojn
e osmanske tvrave. U veem broju 1684. godine napali su i opljakali Glamo, Graac i oko
licu Knina, a zatim Sinj. U to vri jeme bosanski namjesnik bio je Osman-paa Herce
govac. U vrijeme njegovog kratkog namjesnitva hrvatski ban Baka Erdodi napada Bosa
nsku Dubicu, opljaka je i sa etama se vrati na polazne poloaje. Uskoro se vrati, te
sa novim vojnim pojaanjima napade vie mjesta Bosanske krajine. Zbog 150

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

iskazanih propusta u odbrani Bosankog ejaleta, Porta opozove Osman-pau, a za novo


g namjesnika imenova Funduk Mustafupau. Novi vezir stabilizo-va front, a 1685. go
dine kod Sinja pobijedi mletake i hajduke ete koje je predvodio Stojan Jankovi. Manj
e borbe su voene i u drugim pograninim krajevima. U to vrijeme glavne bitke zaraeni
h drava su se odvijale na ugarskom ratitu, gdje je osmanska vojska trpjela velike
poraze. To je rezultiralo gubitkom Budima 2. septembra 1686. Istovremeno su borb
e voene i u pograninim krajevima Bosanskog ejaleta prema Mletakoj republici. Aktivn
ija mletaka vojska uz pomo hajdukih eta uspijeva osvojiti Sinj. I u narednoj 1687. o
fanzivne akcije mletake i carske vojske urodile su plodom. Ni manji poraz Mleana k
od Stoca 2. augusta nije ih obeshrabrio. U oktobru iste godine mletaka vojska usp
jela je osvojiti Herceg-Novi. U meuvremenu Porta smjenjuje bosanskog namjesnika M
ehmed-pau Altagia, te ga imenova zapovjednikom Knina. Da bi se osvetio za uinjeno p
onienje, Mehmed-paa bez mnogo borbe Mleanima predade Knin, a sam pade u zarobljenitv
o. Tako su u toku 1687. Mleani doli u posjed dvije vrlo vane tvrave i mjesta koja su
do tada bila u sastavu Bosanskog ejaleta. Njihov pad rezultirao je osmanskim gu
bicima vie manjih utvrenja (palanki) u pograninim krajevima ejaleta. Na drugoj stra
ni, vojska bekog cara u Ugarskoj je Osmanlijama nanosila poraz za porazom. Borbe
su se prenijele u Slavoniju gdje je uz pomo domaeg kranskog stanovnitva Luka Ibriimovi
uspio zauzeti skoro sva mjesta i tvrave. Istovremeno su habsburke ete osvojile sjev
ernu Bosnu sa Derventom. Borbe su bile stalne. Do novih osvajanja carske vojske
na raun teritorija Osmanskog carstva dolazi i naredne 1688. godine, kada u decemb
ru markgrof Ludvig Badenski opkoli Zvornik i zauze ga januara 1689. Novi bosansk
i namjesnik Topal Husein-paa kod Viegrada porazi habsburke trupe, te tako ponovo us
postavi vezu sa drugim provincijama Carstva. Meutim, austrijske ete uz pomo hajdukih
odreda upadoe u Liku i Krbavu koju za relativno kratko vrijeme osvojise. U tim p
ohodima se posebno isticao katoliki pop Marko Mesi. To je bio povod da u narednoj
1690. Rizvan-aga Zenkovi. mobilizuje sve Krajinike i pokua osvojiti Liku s Udbinom
i Krbavu. Istovremeno je Stojan Jankovi sa svojim etama doao do Rame, te poslije vie
akcija u povratku iz tog kraja poveo je oko 400 katolikih porodica. U to vrijeme
bosanski namjesnik Husein-paa sa veim vojnim snagama upade u Slavoniju, te opsjed
e Osijek. Usljed zime i stalnih kia napusti ops adu i doe u Banju 151

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Luku. Poto se vojska odmori, vrati se u pogranine krajeve, te od habsburkih eta preo
te Bosanski Novi, Bosansku Dubicu, Sokol i Jasenovac. Time krunisa svoje etverogo
dinje namjesnikovanje. U tom vremenu je uspostavio red i ojaao autoritet dravne vla
sti, a na ratitima izvojevao vie pobjeda, te vratio nekoliko gradova i palanki koj
e su u ratu osvojene od carske i mletake vojske. Kao i mnogo puta ranije, Porta j
e i ovom prilikom bez ikakvih povoda poetkom 1691. smijenila sposobnog vezira Hus
ein-pau, a za novog namjesnika imenovala dotadanjeg temivarskog valiju Bujuk Dafer-p
au koji u prvim godinama uprave nije preduzimao neke vee vojne pohode, ali nije im
ao ni teritorijalnih gubitaka. Tek kada 1693. godine u Bosansku krajinu upade hr
vatski ban Adam Boan, Dafer-paa mu poe u susret. Do borbe dviju vojski doe kod Bosans
ke Dubce, gdje Bonjaci pretr-pjee poraz. Ubrzo iza te pobjede carska vojska ponovo
osvoji Bosanski Novi, Krupu, Vranogra, Veliku Kladuu, te vie palanki. Iz osvojenih
mjesta muslimansko stanovnitvo zajedno sa svojim vojnim zapovjednicima se razbjea
. Veina ih se naseli u Jajce i njegovu okolicu. U to vrijeme jajaki kapetan bio je
neki Ibrahim-aga. Medu izbjeglicama je bio i novski kapetan Sulejraan-aga ailovi k
oji se u poetku naseli u Stari Majdan, a zatim sa porodicom ode u druga mjesta Bo
sanskog ejaleta... Saznavi za poraz i gubitak vie gradova i palanki, carigradska v
lada smijeni Dafer-pau, te za bosanskog valiju imenova Mehmed-pau Koru, koji je u vr
ijeme namjesnika Topal Husein-pae bio na poloaju vezirovog ehaje (zamjenika). U to
vrijeme sve vie se govorilo o miru. elei doi do novih teritorija, Mleani u 1694. godi
ni preduzese ofanzivne akcije, te osvojie Gabelu, Trebinje i Popovo polje. Ratova
nje se nastavi i naredne 1695. Vee snage mletake vojske pod zapovjednitvom Petraa, J
ankovia i Vukovia upadoe u srednju Bosnu i dooe kod Vitovlja. Tu ih saeka i pobijedi M
hmed-paa Kora. U toku borbe sa velikim brojem oficira i vojnika poginue zapovjednic
i Vukovi i Stojan Jankovi, a Petra bijae zarobljen i kasnije uz veliki otkup puten na
slobodu. Uskoro Mleani doivjee jo jedan poraz kod Ravnog u Hercegovini, a kotarske h
arambae kod Kupresa. U 1696. vojska iz Bosanskog ejaleta je uglavnom ratovala u U
garskoj pod komandom sultana Mustafe II (1695-1703). U to vrijeme na teritoriji
Bosanskog ejaleta vladao je prividan mir. Meutim, do veih borbi na bosanskom ratitu
dolo je naredne 1697. Vojni krugovi u Beu okupljeni oko princa Eugena Savojskog p
ravili su planove za osvajanje Bihaa. Ovaj grad i njegovu tvravu su po miljenju hrv
atskog bana Adama Boana i karlovakog generala grofa Karla Auersperga trebali to pri
je zauzeti, jer je to klju za dalja teritorijalna osvajanja u Bosanskom ejaletu.
152

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Za beke planove je saznao i bosanski valija (namjesnik) Mehmed-paa Kor a. U elji da


osujeti neprijateljsku namjeru, posla u Biha svoga ehaju (zamjenika) Sari Ahmed ef
. i bosanskog alajbega Hasana s 500 spahija, 1.000 krajinika (serhatlija) i 1.500
sejmena koji sa mjesnom posadom popravie zidine tvrave i oistie opkope (jarak) oko
grada. Takoer s ciljem uspjenije odbrane, u Biha doe vea koliina oruja, municije i hra
e. Pripremivi se za odbranu, ekali su dolazak neprijateljske vojske koja se pred g
radske zidine pojavi 9. juna 1697, pod zapovjednitvom generala Auersperga. Po milj
enju nekih povjesniara, habsburka vojska brojala je oko 13.000 ljudi koji su pored
drugog naoruanja imali 32 topa. Poslije kraih priprema 14. juna carski vojnici su
otpoeli s napadima. Spremni za odbranu, Bonjaci se uspjeno branie. Do odlune bitke d
olo je etrnaest dana kasnije (28. VI) kada branioci u kontranapadu porazie neprijet
elja i natjerae ga na povlaenje. Pri povratku austrijska vojska osvoji i razori Iz
aac i Ripa. U to vrijeme borbe su se vodile i na drugim dijelovima bosanskog front
a. Kod Kupresa Girli Smail-paa uspio je poraziti mletaku vojsku kojom je koman-dov
ao general Moenigo i pukovnik Posedarski. I dok su se Bonjaci u svom ejaletu uspjen
o branili, doe do velike borbe izmeu osmanskih i habsburkih trupa kod Sente 11. sep
tembra 1697. Predvoena sposobnim vojskovoom princom Eugenom Savojskim, austrijska
vojska pobijedi Osmanlije koje je lino predvodio sultan Mustafa II i veliki vezir
Carstva Almas Mehmed-paa koji zajedno sa drugih osamnaest begler-begova i janjiar
a poginu u ovom boju. O tome se ubrzo saznalo i u Bosanskom ejaletu. Na vijest o
tekom porazu valija Mehmed-paa Kora se razbol-je te ubrzo umrije, a za bosanskog n
amjesnika P orta imenova njegovog ehaju Sari Ahmed-pau. Saznavi za smrt bosanskog v
ezira, te da je ova provincija bez dovoljno vojnih snaga, a u elji da izazove str
ah i zbunjenost sultanovih podanika, princ Eugen Savojski pripremi plan napada n
a srednju Bosnu. Sa 6.000 ljudi koje je okupio kod Osijeka, 12. oktobra (listopa
da) prijee kod Bosanskog Broda Savu i bez veeg otpora za 4-5 dana osvoji Doboj i M
aglaj. elei izbjei vee sukobe, habsburka vojska zaobilaznim putem doe do Vrandu-ka gdj
e pobijedi bosanske odrede koji je pokuae zaustaviti u daljem napredovanju. Carski
oficiri i vojnici ubrzanim marom dooe do Visokog i u selu Mustre zastavie se radi o
dmora. Iz okolice Visokog princ Savojski uputi Sarajlijama pismo u kome trai pred
aju njihovog grada, a za uzvrat im garan-tuje linu i imovinsku sigurnost. U supro
tnom im je zaprijetio da e grad zapaliti, a sve njegove stanovnike poubijati. U p
ismu se kae: "Neemo potedio ni dijete u majinoj utrobi, jer je pripravljeno teko topn
itvo".
153

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Ne dobivi pozitivan odgovor, carske ete 23. oktobra pooe iz Visokog u pravcu Sarajev
a. Dio odreda zauze okolne kote grada, a drugi dio 24. oktobra ue u sam grad, opl
jaka ga i popali. U toku izvoenja ovih vojnih akcija, graani Sarajeva spas potraie u
okolnoj tvravi ne pruajui napadau skoro nikakav otpor. To je olakalo carskoj vojsci d
a bez veih ljudskih i materijalnih gubitaka osvoji najvei i najljepi grad Bosanskog
ejaleta. U podmetnutom poaru, toga 24. oktobra 1697. izgorje skoro cio eher. Samo
su periferni dijelovi bili donekle poteeni. Tom prilikom su izgorjele ili oteene sk
oro sve sarajevske damije. Poto je nastupao zimski period, a bez dovoljno materija
lne pomoi i veih vojnih snaga, princ Savojski se 25. oktobra odluci povui iz zapalj
enog Sarajeva. Izuzev vee materijalne tete i sa manjim ljudskim gubicima, ovaj voj
ni pohod princa Savojskog proao je bez nekih znaajnijih rezultata. Sa carskom vojs
kom je, po nekim izvjetajima, polo i 40.000 krana koji su u povratku spalili vie musl
imanskih imanja. Ve 5. novembra austrijska vojska je prela Savu ne zadravi nijedno o
svojeno mjesto i tvravu u dolini rijeke Bosne.; Posljednja bitka zaraenih drava vod
ila se na tlu Bosanskog ejaleta kod Stoca. Krajem decembra 1697. Mleani iznenada
napadnu ovaj grad i njegovo utvrenje. I pored potkupljivosti jednog vratara koji
je pokuao izdati svoje drugove, stolaka posada se uspje odbraniti i protjerati nep
rijatelja. U to vrijeme iz Carigrada stie ferman (zapovijed) u kome se zatoeni bivi
vezir i vojni zapovjednik (serasker) Daltaban Mustafa-paa imenuje novim bosanski
m namjesnikom, a dotadanji valija Sari Ahmed-paa za hercegovakog sanak-bega. Novi nam
jesnik u 1698. godini preduze ofanzivne akcije. Na Nevesin-jskom polju pobijedi
vee odrede mletake vojske, to je uticalo da Mleani napuste i opsadu P oitelja. Ubrzo
poslije toga valija sa veim vojnim snagama otiao je u Biha u kome je zapovjednik i
kapetan istoimene kapetanije bio Tatar Mustajbeg Idrizbegovi. Poto je mjesnoj posa
di predao hranu koju je sa sobom donio, izvrio je upad u Hrvatsku krajinu. U tom
pohodu najvei vojni uspjeh mu je bio osvajanje Novog kojeg njegovi vojnici poruie z
ajedno sa tvravom. Doavi do bogatog plijena, vojska se vrati u Bosanski ejalet. Jed
an od razloga njenog povlaenja bila je i vijest da su Mleani u meuvremenu opsjeli G
lamo. Saznavi da u pomo braniocima dolazi lino bosanski valija, dudevi vojnici napust
ie opsadu. No, to ne umiri bosanskog namjesnika koji sa svojim etama pree u Dalmaci
ju, te osvoji vie sela. I dok je Mustafa-paa ratovao i uspjeno suzbijao neprijatelj
a, na Porti odlue da ga smijene, a za novog namjesnika bude imenovan ose Halilpaa,
154

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


155
GHflMCE SOSEJALSTA PR6MA ODRfLOBftMA KARLOVAKOG MIRA
-^ " - ' "- "liiluTliiiB ^nr.
Sjeverne, zapadne i
jugozapadne granice Bosanskog ejaleta prema odredbama Karlovakog mira (1699.)

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog raia


koji u oktobru (listopadu) doe u Bosnu. U to vrijeme posredstvom Engleske, Nizoze
mske i Spanije voeni su mirovni pregovori zaraenih strana. Do punog dogovora dolo j
e u Sremskim Karlovcima. Po odredbama mirovnog ugovora svaka strana zadrava ono to
je u vrijeme potpisivanja ugovora ratom osvojila. Prihvatajui te odredbe, Osmans
ko carstvo je s Habsburkom monarhijom 26. januara, a s Mletakom republikom 7. febr
uara 1699. potpisalo mirovni ugovor. Karlovakim mirom oznaene su meunarodne granice
Bosanskog ejaleta koje su ile rijekom Savom i Unom, na jugu skoro istovjetnom da
nanjom granicom Bosne i Dalmacije, na istoku Smed-erevskim sandakom, a na jugoisto
ku granicom nekadanjeg Novopazarskog sandaka ija je teritorija jo od osmanskih osvaj
anja Bosne bila u sastavu istoimenog ejaleta. Karlovakim mirom teritorija Bosansk
og ejaleta osjetno je smanjena ostavi skoro bez cijelog Cernikog, Poekog i Likog, te
dijelova Kliskog i Hercegovakog sandaka. Sa velikim teritorijalnim gubicima i iz t
emelja poljuljanim unutranjim ureenjem Osmansko carstvo ulazi u neizvjesno XVIII s
toljee, a s njim i Bosna kao pogranina provincija evropskog dijela Osmanske imperi
je. | ;
Ratovi i odbrana Bosanskog ejaleta u XVIII stoljeu
"Karlovakim mirovnim ugovorom Bosanski ejalet postaje najistureniji i najugroeniji
dio evropskog dijela Osmanskog carstva. Umjesto dotadanje pogranine provincije iz
koje su polazile ofanzivne akcije prema teritorijama Habsburke monarhije i Mletak
e republike, postaje odbrambeni bedem i krajina (serhat) na cijeloj svojoj terit
oriji. Zajednika opasnost od mletake i austrijske drave, te hajduko-uskockih eta utic
ala je da se muslimansko bonjako stanovnitvo, bez obzira na socijalnu podvojenost i
dobrim dijelom nezadovoljno predstavnicima osmanske vlasti, jo u XVII, a naroito
od prvih godina XVIII stoljea svrsta u jedinstven front odbrane Bosne. Branei Bosa
nski ejalet borili su se za svoj opstanak i identitet po kome su se razlikovali
od drugih sa kojima su ivjeli. Bili su svjesni sudbine koja je zadesila njihove s
unarodnike u onim krajevima koji su poslije teritorijalnih gubitaka doli pod vlas
t Bea i Venecije, tj. da i fiziki nestanu kao to je bilo u Lici i Dalmaciji. Zato s
u se reorganizovali i vojno i administrativno, te tako u naredna tri rata, koja
su voena na tlu ove osmanske provincije tokom XVIII stoljea, uspjeli se oduprijeti
neprijateljskim napadima i ouvati Bosnu i Hercegovinu.
156

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


U novonastaloj situaciji poslije 1699. godine Bosanski ejalet skoro je doao u gra
nice iz XV stoljea. Novom administrativno-upravnom podjelom sveden je na pet sanda
ka: Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, Kliski i Bihaki, koji je u ratu 1714-1718. god
ine ukinut i prikljuen Bosanskom sandaku. Ovakva podjela ostala je do kraja XVIII
stoljea. Pored teritorijalne, vrena je podjela i prema vojnim redovima. Za razliku
od drugih provincija Osmanskog carstva, spahijska organizacija u Bosanskom ejal
etu je i tokom XVIII stoljea zadrala visok nivo borbene gotovosti. Bosanske spahij
e su se istakle u brojnim ratovima, kako na tlu svog ejaleta, tako i na dalekim
ruskim i perzijskim frontovima. Tome je doprinijela i zadrana vojna organizacija
iz prethodnih stoljea koja se sastojala u sljedeem: u okviru jednog sandaka spahijs
ka lenska konjica sainjavala je vojnu formaciju - alaj ili puk. Manja vojna jedin
ica bio je demat, a jo manja buljuk koji je brojao i do 100 ljudi. Najmanja vojna
jedinica u osmanskoj vojsci, pa tako i u spahijskom redu bila je oda, koja je br
ojala od pet do deset ljudi. Takoer je postojala i vojna formacija bajrak koji se
sastojao od 50 do 60 ljudi. Od svih vojnih redova stacioniranih u ovoj pogranino
j provinciji najznaajniju ulogu i mjesto imale su kapetanije. To je tano ograniena
manja teritorija koja nikad nije prelazila granice sandaka u kome se nalazila, al
i se deavalo da je bila na teritoriji dvaju kadiluka. Do kraja XVII stoljea kapeta
nije su bile stacionirane du pograninih mjesta i na polovnim rijekama, a u naredno
m vijeku osnivane su i u unutranjosti du glavnih puteva koji su se iz pograninih kr
ajeva protezali u srednju Bosnu. Vojne snage u kapetanijama imale su poglavito d
efanzivni karakter. Poslije 1699. godine na teritoriji Bosanskog ejaleta bilo je
12, a do 1716. osnovano je jo 16 kapetanija, i to sve u pograninim krajevima. Do
kraja XVIII stoljea bilo je ukupno 38 kapetanija sa 64 grada i pet palanki u koji
ma su se nalazili brojni vojni redovi. Prema podacima iz prvih godina poslije Ka
rlovakog mira u pograninim mjestima Bosanskog ejaleta bilo je oko 16.000 vojnika i
njihovih zapovjednika. Zapovjednici kapetanija su se zvali kapetani. Po pravilu
su poticali iz najistaknutijih bonjakih porodica. Za obavljanje povjerenih im pos
lova u poetku su dobivali vojnika lena. No, kako je vrijeme proticalo i njihov bro
j se uveavao, to se izmijenio i njihov nain isplate. Umjesto posjeda od drave su na
ime plae poeli dobivati novane nagrade u vidu dnevnica koje su se isplaivale jedanp
ut godinje. Iako je kapetanija bilo i u drugim provincijama Osmanskog carstva, bo
sanski kapetani su se od njih razlikovali i po tome to su njihove kapetanske funk
cije nasljeivali njihovi sinovi, a ako ih nisu imali, onda blia i dalja rodbina, p
o sistemu odakluka. Tokom XVIII sto157

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


ljea kapetani su pored vojnikog bili i odluan politiki faktor jer su izrasli u sloj
najistaknutijih feudalaca. Teritorije kapetanije bile su podijeljene na manje je
dinice - agaluke. Jedan agaluk brojao je do 100 vojnika, a ovisno od veliine kape
tanije njihov broj je bio manji ili vei. | Tokom XVII stoljea u Bosanskom ejaletu
se u rat moglo mobilisati i do 60.000 ljudi, skupa sa vojnim formacijama koje su
bile rasporeene u svim znaajnijim mjestima. Za tadanje prilike to je predstavljalo
veliki broj, te se i time moe objasniti veoma uspjena odbrana ove pogranine provin
cije evropskog dijela Osmanskog carstva u ratovima koji su se u tom vijeku u tri
navrata vodili na njenom tlu. Veoma vanu ulogu u odbrani granica Bosanskog ejale
ta odigralo je i vojno ustrojstvo koje je izgledalo ovako: 1. demat (14-96 ljudi)
2. buljuk (10-100 ljudi) a) janjiarski (do 100 ljudi) b) spahijski (20 do 30 lju
di) c) posada (10 ljudi) 3. oda (5-10 ljudi) 4. bajrak (50-60 ljudi) U ovim vojn
im formacijama bili su zastupljeni sljedei vojni redovi: 1. janjiari: 2. spahije:
a) carski (kapu kulu) b) domai (yerlu kulu) a) lokalne (yerlu kulu) b) pogranine (
serhad kulu) 3. gradsku posadu inili su: a) farisi (konjica) b) azapi (straari) c)
mustahfizi (gradski uvari) d) posebani, asesi, asasi (noni uvari) e) topdije f) debe
dije (oklopnici)
15S

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


g) derbendije (uvari klanada) h) gonulu (dobrovljci) i) belije (poseban vojni red k
onjice) j) delije (lahka konjica) 4. sejmeni 5. mobilisano stanovnitvo (nefir-i a
mm) ^Brojnost vojnih redova, njihova disciplina i svestranost povjerenih im zada
taka inili su Bosanski ejalet jednim znaajnim odbrambenim bedemom prema susjedima.
Radi sigurnosti ve je u prvim godinama i decenljama ova najzapadnija provincija
Osmanskog carstva u njegovom evropskom dijelu postala jedno veliko gradilite. U p
ograninim krajevima, kao i u unutranjosti, podizana su nova ili opravljana stara u
tvrenja, a nastajali su i potpuno novi gradovi kao Trebinje i Onogot (Niki) u kojima
se smjestilo izbjeglo stanovnitvo iz krajeva koji su Karlovakim mirovnim ugovorom
pripali Habsburkoj monarhiji i Mletakoj republici. Takoer je du Une podignut itav ni
z tvrava sa mnogo kula koje su esto predstavljale i samostalne vojne objekte. Bosa
nski ejalet je tako umnogome izmijenio svoj izgled. Tako je spremno doekao i izbi
janje novog rata 1714. godine..'^ U meuvremenu su bosanske spahije ratovale van g
ranica svog paaluka. Kada je izbio rusko-osmanski rat, u Bosni je izvrena mobiliza
cija, te se veli ki broj zaima i spahija otiao boriti. U Bici na Prutu 1711. godi
ne u sultanovoj vojsci bilo je 1.553 posjednika zijameta i timara iz Bosanskog e
jale-ta. I u narednoj 1712. godini Bonjaci su ratovali, ali ovog puta protiv susj
ednih crnogorskih plemena. Razlog za njihovu vojnu intervenciju bili su esti pljak
aki upadi iz Crne Gore u mnoga mjesta Hercegovakog sandaka. Kako ni taj pohod nije
dao eljene rezultate, to je u novom vojnom pohodu 1714. godine na Crnu Goru uestvo
vao daleko vei broj vojske. Pod zapovjednitvom bosanskog namjesnika Numan-pae uprilia
oko 15.000 Bonjaka uestvovalo je u tom pohodu. Za relativno kratko vrijeme izvrili
su postavljene ciljeve, te doli na Cetinje. Tu su od plemenskih glavara dobili u
vjeravanja da ubudue nee nanositi nikakve tete sultanovim podanicima. Pri povratku
osmanska vojska je sa sobom povela preko 2.000 Crnogoraca koji su sa porodicama
dovedeni na tada slabo naseljeni Glasinac kod Sarajeva. Smatrajui da je nastupio
povoljan trenutak da zarati s Mletakom republikom i povrati izgubljene teritorije
u posljednjem r~tu, Porta je, pod izgovorom da je Venecija crnogorskom stanovnit
vu pruila vojnu i materijalnu 159

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


pomo i podsticala ga na pobunu protiv sultanove vlasti, decembra 1714. objavila r
at. Brzom akcijom osvojila je ranije izgubljeni Peloponez, a na bosanskom ratitu
borbe su zapoele u pograninim krajevima sa promjenljivom sreom. Najvea bitka na bosa
nsko-dalmatinskoj granici vodila se u augustu 1715. kod Sinja. Vee osmanske snage
pod komandom bosanskog namjensika Mustafe pae elia pretrpjele su poraz, to je bio u
zrok da se ofanzivne akcije sultanovih eta zaustve i u drugim dalmatinskim mjesti
ma. Borbe su nastavljene i u narednoj 1716. godini. Poslije veih gubitaka mletaka
vojska je poetkom marta minirala Gabelu i povukla se u Dalmaciju. U poruenu Gabelu
doao je Osman-paa Resulbegovi. Za razliku od borbi u XVII stoljeu, u ovom ratu obos
trana etovanja hajdukih i uskokih druina su bila manjeg intenziteta, to je uzrokovalo
i manji broj iznenadnih upada sa obje strane- U takvoj situaciji aprila 1716. u
rat na strani Venecije ulazi i Austrija. Brzom i efikasnom vojnom akcijom habsb
urke ete upadaju na teritoriju Bosanskog ejaleta i zauzimaju Bosansku Gradiku. Ratn
e operacije carske i sultanove vojske prenesene su i u Bosansku krajinu, naroito
u dolinu Une. Austrijska vojna komanda planirala je osvojiti Bosan ski Novi i Bi
ha. Ne postigavi oekivane uspjehe, pravac svojih akcija usmjerili su prema tvravama
i gradovima sjeverne Bosne. Za relativno kratko vrijeme carske snage pod komando
m hrvatskog bana Ivana Drakovia zauzimaju jasenovac, Dubicu i Kostajnicu. Ugledajui
se na svoje saveznike, Mleani pokreu veu ofanzivu u okolici Dubrovnika sa ciljem d
a njegovu teritoriju odvoje od ostalih osmanskih posjeda. U tome imaju uspjeha.
Pod dudevu vlast dolaze Hutovo i Popovo polje. Sukobi zaraenih drava nastavljeni su
i u prvim mjesecima 1717. U to vrijeme P orta za bosanskog valiju ponovo imenuj
e Numan-pau Cuprilia. Istovremeno je za hercegovakog sandak-bega imenovan Beir-paa Cen
gi, koji se i u prethodnim godinama istakao kao sposoban i energian vojni zapovjed
nik. Te personalne promjene imale su i svoj psiholoki znaaj jer su navedene linosti
kod bosanskih kapetana i ajana uivale veliki ugled. Njihovo imenovanje osjetila
je i protivnika strana jer su osmanske ete iz Bosanskog ejaleta iz defanzivnih prel
e u ofanzivnije akcije. Meutim, i mletaka vojska je tih mjeseci na vie mjesta napad
ala pogranina osmanska utvrenja. Poslije krae, ali i estoke borbe Mleani 1. augusta 1
717. zauzee Imotski. To je bio njihov najvei uspjeh u ovom ratu. U to je vrijeme h
rvatski ban Drakovs sa veim vojnim snagama napao Kozarac koji se uz veliki otpor br
anilaca i jo vee rtve napadaa predade carskoj vojsci. Istovremeno je austrijska vojs
ka predvoena sposobnim prin160

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


com Eugenom Savojskim, na drugom dijelu fronta, porazila glavninu osmanskih trup
a kod Beograda, slino kao to je to uinila i godinu dana ranije kod Petrovaradina. T
i porazi su imali negativnog uinka i u Bosanskom ejaletu. elei zaustaviti austrijsk
o nadiranje. Numan -paa je izvrio opu mobilizaciju. Vee vojne odrede pod komandom sv
og ehaje Ibrahim-age uputio je i prema Zvorniku, kao pomo ervi-begu Fidahiu i Mehmedagi Atiu koji su bili zapovjednici tvrave, a odred kojim su komandovali bihaki kape
tan Tatar Mustajbeg Idrizbegovi i Omer-beg Ceri otiao je prema opkoljenom Bosanskom
Novom koji je u to vrijeme branio Ahmed-paa Rustempai Skopljak. Sam vezir je sa ma
njim etama ostao na Brezovom polju i nalazio se na pola puta izmeu Zvornika i Bosa
nskog Novog. Skoro mjesec dana trajale su borbe oko Zvornika. Carskom vojskom ko
mandovao je general Maksimilijan Petra, jo iz prvih dana rata dobro poznat branioc
ima Bosanskog ejaleta. Poslije vie juria napadaa, hrabra i dis-ciplinovana zvornika
posada uspjeno se odbranila, to je rezulitralo da se 7. oktobra 1717. austrijska v
ojska neobavljena posla povue u pravcu Rae. U isto vrijeme hrvatski ban Ivan Drakov
i je sa svojim krajinicima opkolio i napao Bosanski Novi. Uz pomo prispjelih eta iz
drugih mjesta Bosanskog ejaleta bude poraen od sultanove vojske. Ti neuspjesi odg
odie planirani napad na Biha koji je po planovima princa Eugena Savojskog trebalo
napasti u proljee 1718. godine. Po dobivenim instrukcijama iz Bea, carski zapovjed
nici su do toga vremena trebali uvrstiti vlast u osvojenim mjestima preko rijeke
Save, u dubini od 10 km. U meuvremenu preko posrednika, izmeu Carigrada i Bea poeli
su kontakti o sklapanju mirovnog ugovora jer je rat i za jednu i za drugu dravu p
redstavljao veliko optereenje. Uz manje vojne akcije, mirovni pregovori voeni su p
rvo tajno, a zatim javno. Sveano potpisivanje mirovnog ugovora bilo je pod atorima
u Poarevcu 21. juna 1718. Tu su diplomate Osmanskog carstva, Mletake republike i
Habsburke monarhije prihvatile naelo da svaka strana zadri osvojena mjesta i terito
rije. Poarevakim mirom dijelovi Bosanskog i Zvornikog sandaka od ua Drine u Savu i Unu
do Novog irokim pojasom od 6 do 10 km koji je obuh-vatao jo Brko i Bijeljinu doli s
u pod austrijsku vlast. Novom teritorijalnom podjelom pod upravu bekog cara pripa
li su i bosanski gradovi: Dubi-ca, Gradika, Koba, Bosanski Brod i Furjan. Istim mi
rom Mletaka republika, koja je u ovom ratu izgubila Peloponez, na ovom dijelu rat
ita dobila je Imotski i avinu, a izgubila Gabelu. Tom novom granicom Dubrovaka repub
lika je dola u neposredno susjedstvo s Mleanima. Da bi izbjegli nepoeljnu Mletaku re
publiku uz svoje granice, Dubrovani su Bosanskom
161

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


ejaletu dobrovoljno ustupili Klek i Neum, na sjeveru, i Sutorinu, na jugu. Tako
je ova pogranina osmanska provincija u svom Hercegovakom sandaku dobila dva izlaza
na more. Poslije mirovnog ugovora u Poarevcu 1718. godine na teritoriji Bosanskog
ejaleta nastupio je period relativnog mira sve do jula 1737. Tada dolazi do nov
og austrijsko-osmanskog rata. Za sve to vrijeme hajduke i uskoke ete svakodnevno su
upadale na teritoriju Bosanskog ejaleta, te uznemiravale i pljakale sultanove po
danike. Nekim susjednim crnogorskim plemenima i mjestima pljaka i paljenje je bil
o jedna od glavnih privrednih grana. U dva navrata su osmanske vlasti u veem broj
u mobilisale Bosance da ratuju daleko van svog rodnog kraja. To je bilo 1727. i
1736. godine. Pod komandom Gazi Ahmed-pae, sina Ali-pae Skopljaka, 5.200 oficira i
vojnika otilo je 1727. godine na osmansko-perzijski front kod Hamadana i Isfahan
a. U neprekidnim borbama kod ova dva grada poginuo je navei dio Bonjaka, to potvruje
i podatak da se u aprilu 1728. godine sa ovog ratita u Bosnu vratilo svega 500 o
ficira i vojnika. Zbog steenih zasluga na bojnom polju. Porta je glavnokomandujueg
Ahmed-pau Rustempaia imenovala vezirom i namjesnikom Bosanskog ejaleta, a sina mu
za hercegovakog sandak-bega. Druga vea vojna mobilizacija izvrena je 1736. godine. T
ada je 10.000 ljudi pod komandom hercegovakog sandak-bega Beir-pae Cengia otilo na poz
iv Porte na rusko ratite. U Bici kod Ozije 14.jula 1737. skoro svi mobilisani Bonj
aci su izginuli, zajedno sa Beir-paom koji je svojim junatvom i portvovanjem zadivio
i protivniku stranu. Tog dana je samo mali broj somanske vojske iz Bosanskog eja
leta ostao iv, ali i zarobljen. Meu tim zarobljenicima bili su Abdi-beg i Husein-b
eg Kora, ljubuki kapetan Ali-beg, Hasan-beg-Rustempai, Osman-beg Repovac, alajbeg Su
le-jman Osmanbegovi i tuzlanski kapetan Dervi-beg. 1 dok su Bosanci za raun sultana
ginuli daleko van svoje domovine, do jula 1737. godine na teritoriji Bosanskog
ejaleta vladao je prividan mir. Tada je beki dvor smatrao da je nastupio povoljan
trenutak da P orti objavi rat, kako bi se na raun osmanske drave proiro teritorij
Habsburke monarhi je. Pozivajui se na raniji ugovor sa Rusijom, po kome su Be i Pet
rograd bili u obavezi da se meusobno pomau u sluaju rata, a poto je Rusija jo od 1736
. bila u ratu s Osmanskim carstvom, car Karlo VI je 14. jula 1737. objavio Porti
rat. Jo prije zvanine objave rata, carski generali su u Pakracu okupili 41 eskadr
on konjice, te brojnu artiljeriju i pjeadiju. Ukupno je bilo 16.247 vojnika, od k
ojih su 4.345 bili konjanici. Glavnokomandujui austrijske vojske na bosanskom dij
elu fronta, princ Josip Hildburghausen je jo 10. jula
162

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


1737. godine (znai prije slubene objave rata - prim E.E) naredio da carska vosjka
krene preko Bosanske Gradike u pravcu Banje Luke. Poslije usputnih kraih zadravanja
i borbenih arki, glavnina trupa je 24. jula dola do banjaluke tvrave i zapoela opsad
u grada. Meu bosanskim braniocima u poetku izbijanja ratnih sukoba zavladala je ne
sigurnost; ali i neka neprirodna urba. Na ultimativni zahtjev Bosanskih Muslimana
(Bonjaka), prije svega kapetana i ajana, tadanji vezir Ali-paa Hekimoglu natjeran
je da bez konsultovanja sa sultanom i P ortom naredi opu mobilizaciiju i na vrije
me izvri potrebne vojne pripreme. Izvravajui dobivena nareenja, uskoro su se na Trav
nikom polju poele okupljati ete iz svih kadiluka. U to vrijeme valija Ali-paa se nal
azi na Podranici, polju udaljenom est sati hoda od Jajca. Tu su mu stizale vijesti
o velikim borbama kod Buima i Cetingrada. Iako su apeli i zahtjevi branilaca za
vojnu pomo stizali sa svih strana. Ali-paa je po savjetu ajana i vojnih zapovjedni
ka drao na okupu glavninu mobilisane vojske, ne dozvoljavajui njeno usitnjavanje.
Sa prikupljenim etama valija je 3. augusta iz Podranice kroz umovite predjele i spo
rednim putevima krenuo u pravcu Banje Li'ke. U meuvremenu su mu se pridruile i vee
vojne snage koje je pridobio bivi zvorniki kapetan Mehmed-beg Fidahi. Cjelokupne bo
sanske snage koje su pole na banjaluko ratite brojale su oko 10.000 ljudi i bez veih
potekoa spustile se na Banjaluko polje. U toku dolaska sultanova vojska je nezapaen
o zaobila Vlaki brijeg i poloaj carskog generala Baranjaja. Kada su austrijski ofic
iri vidjeli iz kojeg su pravca doli Bosanci, mislili su da se radi o taktikoj varc
i. Ne obazirui se na prispjele izvjetaje, princ Hildbrughausen naredi feld-maralima
Sukovu i Romeru da se sedam bataljona i dvije regimente pojaaju desno krilo koje
se nalazilo na brdu Lau, na desnoj obali Vrbasa, a Baranja sa artiljerijom preba
ci na lijevu obalu rijeke. Rezervne odrede je ostavio po strani da se u borbu uk
ljue kada za to doe povoljan trenutak. I na bosanskoj strani izvren je raspored tru
pa za predstojei boj. Na desnom krilu bio je Mehmed-beg Fidahi sa krajikim kapetani
ma, a na lijevom bosanski alajbezi sa zaimima i timarlijama. Centrom je neposred
no komandovao vezir Ali-paa sa janjiarima i jednim brojem odreda koji su mobilisan
i u 32 kadiluka Bosanskog ejaleta. Do velikog boja protivnikih strana dolo je 4. a
ugusta 1737. Od podneva do veeri, Bosanci su u pet navrata izvrili frontalni napad
na protivniku stranu. To je kod neprijatelja izazvalo osjeaj nesigurnosti i natje
ralo ga na panian bijeg. Savremenici su zapisali da su se prilikom bjekstva preko
Vrbasa carski vojnici hvatali za konjske repove, kako bi preli na drugu stranu r
ijeke i spasili se. U toku noi princ Josip Hildburhausen je sa tabom
163

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


napustio bojno polje, a preostaloj vojsci izdao nareenje da se povue u pravcu iz k
ojeg je i dola. I sljedeeg dana, 5. augusta vojska pod komandom bosanskog namjesni
ka Ali-pae nastavila je napade na neprijateljske odrede koji su bili u povlaenju.
Borbe manjeg intenziteta su trajale sve do 13. augusta kada je princ Hildburghau
sen sa lanovima taba i preostalom vojskom preao preko Save i vratio se na polazne p
oloaje. Na bojnom polju kod Banje Luke ostali su mrtvi i ranjeni, kao i velike ko
liine oruja i municije. Prema izvorima koji govore o ovom boju, oko hiljadu habsbu
rkih oficira i vojnika je u banjalukoj bici izgubilo ivote. I bosanska strana je im
ala znatne gubitke. Prema podacima Omera No-vljanina, u banjalukom boju poginulo
je oko 600 Bosanaca. No, pobjeda je bila sjajna i nesporna za koju se uskoro ulo
na cijeloj teritoriji Osmanskog carstva. A o izvojevanoj pobjedi pisali su brojn
i pjesnici, hroniari i povjesniari. U ovom austrijsko-osmanskom ratu (1737-1739),
pored uesnika banjalukog boja veliku hrabrost i umijee u odbrani Bosanskog Novog is
kazali su Ahmed-aga Celebi, Ahmed-aga Fazlagi, Salih-aga Zrinkovi, kao i Ali-beg Os
manpai koji je kod Ostrovice porazio carsku vojsku. Kada su austrijske ete napale K
ozarac, do punog je izraaja dola vojna sposobnost Ibrahim-age Memkovia. Nije bilo s
koro ni jednog kapetana, ajana i bilo koje druge znaajnije linosti u Bosanskom eja
letu koja nije u granicama svojih mogunosti i sposobnosti doprinijela odbrani Bos
ne. To je rezultiralo vojnim pobjedama i osloboenjem onih mjesta i teritorija koj
e je Habsburka monarhija dobila Poarevakim mirovnim ugovorom 1718. godine. Zahvalju
jui tim pobjedama, Bosna i Hercegovina je snagom domaih ljudi pruila habsburkoj vojs
ci snaan i dostojanstven otpor. Ljudi su branili svoje domove, porodice, rodni kr
aj. Na njihovo odluno i disciplinovano ponaanje, kako u vrijeme mobilizacije tako
i u samoj borbi, uticalo je saznanje da e u sluaju poraza doivjeti istu sudbinu kao
i njihovi sunarodnici iz Slavonije, Like, Krbave, Dalmacije i drugih mjesta koj
i su u ratovima (Bekom 1683-1699, te ratu 1714-1718.) odluili se na povlaenje i ost
ali bez kua, posjeda i rodnog mjesta. Zbog toga banjaluki i drugi bojevi u ovom ra
tu imaju znaaj patriotskog rata i odraavaju visok stepen hrabrosti i rodoljublja.
U odbrani Bosanskog ejaleta, kako u ovom banjalukom boju tako i do kraja rata 173
9. godine, izuzev valije Ali-pae koji porijeklom nije bio iz Bosne, svi znaajniji
vojni zapovjednici su bili domai ljudi. Sve su to bili dodatni, ako ne i presudni
razlozi za hrabro i srano dranje branilaca u toku najteih iskuenja. Izvojevana pobj
eda sauvala je Bosanske Muslimane (Bonjake) od fizikog unitenja i pojaala svijest o p
ripadnosti ovom tlu na 164

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


kome su i do tada stoljeima ivjeli. Kao takva, banjaluka bitka predstavlja jednu od
prvih stranica bosansko-muslimanske samosvijesti. Kako je austrijska vojska ima
la neuspjeha i na drugim ratitima, to je Be prihvatio mirovne pregovore. Beogradsk
im mirom 18.septembra 1739. Osmansko carstvo je u Bosanskom ejaletu dobilo sve t
vrave i gradove, osim Furjana koje je izgubilo mirovnim ugovorom 1718. godine. Pot
o Mletaka republika nije uestvovala u ovom ratu, to su granice sa ovom dravom ostal
e nepromijenjene, a Bosna je ponovo dobila granice iz Karlovakog ugovora koje su
joj jo 1699. godine meunarodno priznate, i Od sredine XVII stoljea do Beogradskog m
ira na teritoriji Bosanskog ejaleta su voeni dui i krai ratovi svakih petnaest do d
vadeset godina. Meutim, do 1739. godine u narednih pet decenija u ovoj osmanskoj
provinciji vladao je prividan mir. Istina, Bonjaci su i dalje za raun Osmanskog ca
rstva ili na rusko, perzijsko i druga ratita daleko od svoje domovine, ali u znatn
o manjem broju. No, to ne znai da i u samom Bosanskom ejaletu nije bilo borbi. Na
protiv. Jo u XVII stoljeu zbog optereenja raznim dabinama seljaci sarajevskog kaailu
ka bunili su se protiv lokalne vlasti i sudstva. Sa slabljenjem osmanske drave po
veavana su od sultanovih podanika novana i naturalna potraivanja. Godine 1720. ferm
anom sultana Ahmeda III (1703-1730) stanovnitvo Bosanskog ejaleta bilo je duno da
novanim i materijalnim sredstvima u vidu imadad-i hazarve izdrava vezira, njegovu
pratnju, te druge lokalne vojno-upravne funkcionere. Ove obaveze imale su za pos
ljedicu pruanje jaeg otpora kako muslimanskih seljaka, tako i sitnih spahija, te d
ijela gradskog stanovnitva i uleme (vjerskih slubenika). To je bio klasian sukob nii
h i viih slojeva muslimanskog bonjakog stanovnitva. Prve ozbiljnije pobune bile su v
e prvih godina XVIII stoljea. O tome izvjetava P ortu bivi mutesarif Hercegovakog san
daka Mustafa, 1711. godine. Meutim, daleko ozbiljniji nemiri, kako u Mostarskom, t
ako i u drugim kadilucima Hercegovakog sandaka izbili su 1735. godine. Usljed izbi
janja osmansko-austrijskog rata (1737 -1739) nezadovoljstva i nemiri su za krae v
rijeme prigueni. No, nerijeeni problemi i osionost pojedinaca i itavih grupa dola je
do punog izraaja u narednom periodu. Na teriotiji cijelog Bosanskog ejaleta najv
ee pobune u ovom stoljeu bile su u periodu izmeu 1747. i 1757, godine. Tada je u Sa
rajevu, kao i u drugim bosanskim \ gradovima i palankama vladala velika anarhija
i jedino se potovala rije *- jaega...U poetku sarajevske bune njeni inicijatori su
razvili ivu akciju za stvaranje izvjesne vojne organizacije koja bi preuzela nepo
srednu odbranu
165

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


ejaleta pod svoju komandu. S tim ciljem voe.bune, u elji da izbjegnu oporezivanje
naroda u korist bosanskog valije, predlagali su stvaranje odreda seljako-gradske
milicije, po uzoru na tadanju janjiarsku organizaciju. Pripadnici tih oruanih snaga
predlagano je da se zovu base. Ozbiljnost namjere nove vojno-poiicijske organiz
acije vidi se u tome to su se ustanici odrekli poslunosti svojim starjeinama, uklan
jajui ih sa dotadanjih poloaja, a istovremeno su birane nove. Ta pojava je bila rair
ena kako po gradovima, tako i po selima. Time su u potpunosti stvorili svoju voj
nu organizaciju u kojoj su kao starjeine basa trebalo da djeluju serdari i baeskij
e. Po zamisli voa pobune, novom vojnom organizacijom trebalo je da budu obuhvaeni
svi vojni redovi, ukljuujui i posade u kapetanijama i kapetane. Ovim se izraavao iz
vjestan vid borbe za neku maglovitu autonomiju. Pored Mostara, Sarajeva i drugih
mjesta do bune seljaka Bonjaka dolo je 1747. godine i u Tuzlanskom kadiluku. Njih
su podravali tuzlanski kapetan Dervi, kadija Abdurahrnan ef. Mahremi, mula Osman,
te mnoge druge uglednije linosti Tuzlanskog kadiluka i kapetanije. Do sline pobune
je dolo i u selima oko Tenja. Voa bune bio je Abdurahrnan Muharemija. Neredi su bi
li i u Mostaru. Skoro deset godina u Sarajevu su glavnu rije vodili pojedinci iz
uglednijih porodica. Oni nisu potovali postojee dravne institucije, niti su primali
nareenja bosanskih vezira. U tome su se isticali braa Pao i Ibrahim-aga Mori, te Me
hmed-aga Halibai koji su svojim ponaanjem izazvali negodovanje i kod ranijih prista
lica, pa su tako bez nekog velikog otpora 1756. godine i ubijeni. U to vrijeme j
e u jednom od sukoba sa redovnom sultanovom vojskom poginuo i Abdurahrnan Muhare
mija. U zavoenju reda i mira glavnu ulogu je imao energini Mehmed-paa Kukavica, koj
i je u tri navrata od 1752. do 1762. godine bio na poloaju namjesnika - vezira Bo
sanskog ejaleta. Njegove energine akcije u zavoenju reda i sigurnosti, te autorite
ta dravne vlasti opjevane su i u nardonoj pjesmi: "Dok bijae Kukavica paa, Ne znade
se ko bijae basa. Sve saruke - zbile u sanduke, Jatagane - skrie na tavane". I Ia
ko su stradali u meusobnim obraunima, Bonjaci nisu dozvoljavali sultanu i Porti da
se i jedan dio njihovog ejaleta preda neprijatelju. Kada je 1780. godine iz Cari
grada u Travnik, koji je od 1699. sjedite bosanskih vali-ja stiglo nareenje (ferma
n) da se Austriji preda Pounje, tadanji valija Abdu166

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


lah-paa Defeterdarevi je to odbio. Zbog toga rnu je iz glavnog grada Osmanske impe
rije stigla smrtna presuda sa aicom otrova. Znajui da je izreena optuba i osuda bez p
rava na pomilovanje, ovaj roeni Sarajlija je pijui smrtonosni napitak izgovorio uve
ne rijei: "I glavu u svoju dati, a kamena jednog ne dam. " ("Bas vererum, bir tas
vermem. ") \ ,-~~ Nekoliko godina kasnije dolo je do novog austrijsko'-osmanskog r
ata koji l je u povijesti poznat pod imenom Dubiki rat (1788 -1791). U to vrijeme
\ bosanski namjesnik bio je Beir-paa Egribuzli. Austrija je Porti slubeno \ objavi
la rat 8. februara 1788. Znatno prije, beke uhode su obisle sve \ znaajnije tvrave
i mjesta Bosanskog ejaleta i razvile obavjetajnu mreu. \ Njihovi saradnici su ih o
bavjetavali o svemu to je moglo posluiti u ratu. U i tome se isticao franjevaki bisk
up fra Augustin Bote Oki, rodom iz okolice Kreeva. Ne elei ponoviti greku svojih preth
odnika iz prolih ratova, car Josip II je u Bosanski ejalet uputio dvije proklamac
ije. U prvoj je pozivao pravoslavno stanovnitvo da mu se pridrui, obeavajui mu ista
prava koja su uivali njihovi istovjernici u Habsburkoj monarhiji. Istovremeno, nap
isana je proklamacija i za Bosanske Muslimane (Bonjake). U njoj je, izmeu ostalog,
pisalo: "Tko god se bude lijepo vladao i bavio svojim poslom i zaradom, a naroit
o se sustegao od neprijateljstva protiv carske vojske, on e biti u pogledu zatite
ravan i izjednaen sa ostalim carskim puanstvom, koje ivi pod njegovom upravom". Slin
a obeanja upuena su janjiarima, spahijama i ostalim vojnim pripadnicima. Dalje se u
toj carskoj proklamaciji obeava puna ravnopravnost islamske vjere, kao i plaanje
vjerskih slubenika iz dravne blagajne. Koliko se tim obeanjima vjerovalo, pokazat e
sljedei dogaaji. Ve prvih ratnih dana dva korpusa carske vojske sa 39.000 ljudi ras
poreeno je du liko-dalmatinsko-slavnoske granice do Dubice. Istovre meno je 12.000
ljudi bilo razmjeteno od Bosanske Gradike do apca. Tre balo je da oni budu veza sa
glavninom austrijske vosjke. U redovima habs burkih trupa bio je manji broj Srba,
dobrovoljaca iz Bosanskog ejaleta. U to vrijeme u ovoj pograninoj osmanskoj prov
inciji nisu bile vee vojne snage. Sva odbrana je pala na teret domaeg muslimanskog
stanovnitva. _________ Glavnokomandujui carske vojske princ Lihtentajn sa svojim o
dredima ve prvih dana rata opsjede Novi, Dubicu, Ostrovicu i Gradiku. U pomo branio
cima valija Beir-paa posla 32 bajraka (oko 2.000 ljudi) Sarajlija i Visoaka. Istovr
emeno na teritoriji cijelog ejaleta proglasi opu mobilizaciju. Pod izgovorom da s
u neophodni vratiti se u eher gdje je u meuvremenu dolo do veeg poara, Sarajlije, a z
a njima i Visoani vratie se u svoja mjesta. Njihovim odlaskom odbrana pograninih gr
adova i palanki spala je na
167
: '

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetskog rata


mjesne posade i domae stanovnitvo. Do tog vremena nesposobni princ Lihtentajn i por
ed svih vojnih prednosti uspio je osvojiti samo Drenik. Zbog toga je smijenjen sa
poloaja glavnog komandanta carske vojske, a na njegovo mjesto doao je general Ged
eon Lauden. Saznavi da u pograninim mjestima Bosanskog ejaleta nema veih snaga sult
anove vojske, austrijske trupe pod komandom generala Laudona opkolie i 26. august
a 1788. osvojie Dubicu, a 3. oktobra iste godine i Bosanski Novi. Tom prilikom je
zarobljena cijela novska posada s kapetanom Hadi Mehmed-begom Cariem. U to vrijem
e bosanski namjesnik Beir-paa na Banjalukom polju doekivao je mobilisane ete iz svih
krajeva Bosanskog ejaleta. Puna mobilizacija zavrena je tek ujesen, pa je valija
u dogovoru sa kapetanima i ajanima odgodio vojne operacije u proljetne mjesece 1
789. I dok su se u zimskim mjesecima vrile vojne pripreme za vraanje Bosanskog Nov
og i Bosanske Bubice, vezir Beir-paa nije pokazivao interesovanje za revan i odbran
u povjerene mu provincije. Svojom neaktivnou iritirao je sve znaajnije linosti, koje
od Porte zatraie njegovo smjenjivanje. Udovoljavajui zahtjevu uticajnog bosanskog
begovata, iz Carigrada je za novog bosanskog namjesnika imenovan Arslan Mehmed-p
aa. U vrijeme dolaska novog valije, austrijska vojska je prela Savu i opkolila Bos
ansku Gradiku. U pomo braniocima doao je Ibrahim-paa Pazarac koji sa svojim etama pob
ijedi neprijateljske odrede i natjera ih na povlaenje. Ni pored ove, kao i brojni
h manjih pobjeda nad neprijateljem, Porta nije bila zadovoljna borbenom spremnou B
osanaca od kojih je oekivala da vode ofanzivne akcije, a da im nije pruila ni najm
anju logistiku pomo, kao ni osigurala dolazak vojske iz drugih provincija Carstva.
Isto tako ni Arslan Mehmed-paa nije izvrio postavljene mu zadatke, tim vie to je u
novom pohodu carska vojska uspjela 29. jula 1789. osvojiti Bosansku Gradiku u koj
oj je kapetansku dunost vrio maloljetni Salih Dino. Zbog iskazane nesposobnosti i g
ubitka Bosanske Gradike iz Carigrada P orta smjenjuje Arslan Mehmed-pau, a za novo
g valiju imenuje Mehmed--pau Miralema, raunajui da e kao i u XVII stoljeu njeni namje
snici porijeklom iz Bosne sranije braniti paaluk. No, i novi namjesnik nije pokaza
o vee vojno umijee, te bude opozvan, a za novog bosanskog vezira postavljen je hadi
Salih-paa koji u Travnik doe krajem februara 1790. On preduze energinije mjere. Pot
o je sazvao sve kapetane i ajane na zajedniki dogovor, proglasi opu mobilizaciju.
Is svake kue u vojsku je morao poi po jedan za rat sposoban mukarac. Krajnji rok od
aziva u vojsku bio je sredina jula 1790. Prije nego je dolo do skupljanja mobilis
ane vojske, austrijski general Vali s brojnim etama i artiljerijom doe do Cetina ko
ji 23. juna poe napadati sa 168

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

svih strana. Mjesna posada pruala je napadau ilav otpor oekujui vezirovu pomo. Meutim,
dolazak bosanskog valije bio je spor. U meuvremenu carske trupe zauzee grad i tvrav
u i zapalie ih. Po predanju, grad je gorio puna etiri dana. I pored gubitaka naved
enih mjesta, Bosanci su na drugim dijelovima fronta pruali estok i ilav otpor. To j
e priznao i general Laudon koji je kazao da je nevjerovatno kako su vrsto graeni b
osanski gradii, te kako se srano i s velikim umijeem brane Bosanski Muslimani (Bonja
ci). U to vrijeme je u Beu umro car Josip II, to uz pomo pruskog kralja Fridriha Ve
likog ubrza meu zaraenim dravama razmiljanje o mirovnim pregovorima. Uskoro se sklop
i primirje po kome carske ete do potpisivanja mirovnog ugovora ostaju u onim kraj
evima i gradovima koje su osvojile do 8. decembra 1790. Takvu ponudu prihvati i
austrijska strana koja je saznala da se na teritoriji Bosanskog ejaleta nalaze v
ee snage sultanove vojske. Prema podacima, u to vrijeme je u svim mjestima ove po
granine provincije bilo stacionirano 26.056 ljudi redovne vojske koju je Porta mj
eseno plaala iz glavne blagajne. Pored njih u ovom ratu bilo je daleko vie aktivira
no civilno stanovnitvo. Sinhronizovanim akcijama redovne vojske i mobilisanog sta
novnitva onemoguen je dublji prodor carske vojske u unutranjost Bosanskog ejaleta.
To je doprinijelo da se mirom u Svitovu 9. augusta 1791. ublae teritorijalni gubic
i osmanske drave. Po odredbama mirovnog ugovora od teritorija koje su pripadale B
osanskom ejaletu, Austrija je dobila Cetin, Lapac, Srb, te pojas zemljita ispod P
ljeivice i Plitvikih jezera, a za uzvrat carske trupe su se morale povui iz osvojen
ih bosanskih gradova. Bosanske Dubice, Bosanskog Novog i Bosanske Gradike. Poslij
e dueg oklijevanja i zatezanja do vraanja navedenih mjesta dolo je tek 1797. godine
. Tako je poslije dva stoljea estih ratovanja na teritoriji Bosanskog ejaleta za d
ue vrijeme nastupio mir. To ne znai da narednih godina i decenija njegovi stanovni
ci nisu ratovali, ali ovog puta van granica Bosne i Hercegovine.
169

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


LITERATURA Ahmed S. Alii, Ureenje Bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Saraj
evo, 1983. Safvet-beg Baagi Redepagi (Mirza Safvet), Kratka uputa u prolosti Bosne i
Hercegovine (od g. 1463-1850), Sarajevo, 1900. Safvet Baagi, Znameniti Hrvati, Bonj
aci i Hercegovci u Turskoj carevi ni, Sarajevo, 1933. Joseph von Hammer, Histori
ja Turskog (Osmanskog) carstva I, II, III, Zagreb, 1979. Grupa autora, Historija
naroda Jugoslavije, II, Zagreb, MCMLIX Kafija Hasan Pruak, Izabrani spisi, Uvod,
prevod i biljeke Amir Ljubovi i Fehim Nametak, Sarajevo, 1983. Esref Kovaevi, Granic
e Bosanskog paaluka prema Austriji i Mletakoj Republici po odredbama Karlovakog mir
a, Sarajevo. 1973. Hamdija Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovim, Sarajevo
, 1980. Radoslav Lopai, Biha i bihaka krajina, Mjestopisne i povijesne crtice, Zagre
b, 1943. D. Lovrenovi, A. Sueska, I. Tepi, V. Azinovi, Istina o Bosni i Hercegovini.
injenice iz istorije BiH, Sarajevo, 1991. Enes Pelidija, Bosanski ejalet od Karl
ovakog do Poarevakog mira (1699-1718), Sarajevo, 1989. Milan Prelog, Povijest Bosne
u doba osmanlijske vlade, I, II, Sarajevo, 1910. SR Bosna i Hercegovina, separa
t iz II izadanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, 1983. Avdo Sueska, Ajani, pri
log izuavnaju lokalne vlasti u naim zemljama za vrijeme Turaka, Sarajevo, 1965.
170

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Avdo Sueska, Bune seljaka Muslimana u Bosni u XVIII stoljeu. Zbornik radova, knj.
1, Istorijski institut, Beograd, 1976. Hazirn Sabanovi, Knjievnost Muslimana BiH n
a orijentalnim jezicima (bibligorafija), Sarajevo, 1973. Hazim Sabanovi, Bosanski
paaluk, postanak i upravna podjela, Sarajevo, 1982. Ismail Hakki Uzuncarslli, Os
manli Tarihi, III, IV, Ankara, 1982, 1983.
171

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


THE BOSNIAN PROVINCE FROM 1593 TO SVISTAR S PEACE 1791
Dr Enes Pelidija (THE SUMMARY) From the battle by Sisak (1593) until Svistar's p
eace (1791) Bosnian province and its population passed a long and interesting wa
y. During ali these times it was one of the most important provinces of Turk's E
mpire in its European part. From its foundation 1580, until Karlovac's peace (16
99) it contented: Bosnian, Herzegovian, Klis's, Pakrac's, Biha's (from 1592) and
Poega's sanjak which way was 1600 extracted and added to the new Kaniza's provinc
e. Until 1699 it was spread from Zveani to Virovitica and from Sabac to the Adria
tic Sea. On the quoted space at the time, there were nearly 75% population of th
e Islamic religion. During XVII century the Bosnian province experienced a real
blooming in the towns development, town: economy and culture. It is the time of
the numerous emphasized creators in every science discipline. The special place
among them had Hasan Kafi Pruak whose works were translated on the East as well as
on the West. But, XVII century is the time of two big wars: Kandian (1645-1669)
and Wienan (1683-1699) In the vvars, a lots of urban environments and values ha
d been suffering. Avery big catastrophe Sarajevo had experienced, the biggest an
d the most beautiful town of Bosnian province. During the military campaign of E
ugen Savojski, in only one day (24. x 1697) the fire destroyed the whole town. T
his war and the next ones had influenced to the numerous migrations of the popul
ation of Bosnian province, \vhat produced the confessional changes as well, duri
ng the XVIII century. During the three vvars, the Turk's Empire fought with the
Venice Republic (1714-1718), with the Austrian Monarchy (1716-1718) (1737-1739;
and 1788-1791), this the most extended province I ofthe European part ofthe Turk
's Empire had fought and won nearly alone. It was especially,emphasized in Banja
Luka's battle (4.VIII 1737), which represents one ofthe first pages of Bosniaks
' self- conciousness. This brave-ness, virtue and military ability was registrat
ed as well as in Dubica's war (1788-1791) when Bosnia and Bosniaks, like in the
previous wars defended and stayed compact in the frames of its historical border
s.
172

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


BOSNA I HERCEGOVINA OD KRAJA XVIII STO LJEA DO AUSTROUGARSKE OKUPACIJE 1878. GODI
NE
Di\ Ibrahim Tepi
osanski ejalet je uao u XIX stoljee kao najzapadnija evropska provincija Osmanlijs
kog carstva. Sastojao se iz sandaka: Bosanski, Travniki, Banjaluki, Zvorniki, Bihaki,
Hercegovaki, a kasnije nastaje i Novopazarski. Samo su teritorije Novopazarskog
sandaka i dio Zvornikog bili izvan granica savremene Bosne i Hercegovine. Glavni g
rad i sjedite val-ija do 1851. bio je Travnik, a nakon toga Sarajevo. Na ovom pro
storu ivjelo je u XIX stoljeu izmeu milion i 1,3 rniliona stanovnika. To je bila je
dna od rjeih provincija u kojoj se broj stanovnika sporo poveavao. Razloge za to n
alazimo u injenici da su u ovim krajevima vladale kuge, voeni ratovi, bune i ustan
ci, koji su periodino praktino desetkcvali populaciju. Najvie ivota odnijela je kuga
koja je sa malim prekidima trajala od 1813. do 1817. godine. Zahvatila je veinu
bosanskohercegovakih gradova i sela. Iako rezultati osmanskih popisa iz prve polo
vine XIX stoljea nisu doli do nas, moe se slobodno tvrditi da u Bosni i Hercegovini
poetkom prolog stoljea nije bilo vie od milion stanovinika. Poetkom pete decenije to
g stoljea ovaj broj se poveao na 1,1 milion ljudi. U zvaninom popisu obavljenom 185
1. godine zabiljeeno je da 37,30% populacije ine muslimani, 44,40% pravoslavci i 1
8,50% katolici. Prema zvaninom proraunu broja stanovnika iz 1871. godine u Bosansk
om vilajetu je ivio 542.061 mukarac, od toga muslimana 230.524, pravoslavaca 226.3
13, katolika 78.188, jevreja 1. 330 i Cigana 5.706. Proraunato u procentima, konf
esionalna slika Bosanskog vilajeta izgledala je po mutesariflucima ovako:
173

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


mutesarifluk Banja Luka Biha Hercegovina Novi Pazar Sarajevo Travnik Zvornik UKUP
NO:
muslimana 21,00% 50,00% 41,50% 51,50% 56,00% 33,00% 47,00% 42,85%
pravoslavaca 59,00% 47,00% 33,50% 48,50%> 30,00% 35,00% 42,00% 42,14%
katolik 20% 3% 25% 0 14% 32% 11% 15%
U Bosni su ivjeli i pripadnici drugih naroda. Meu njima je evidentan broj Turaka k
ao i vei broj Albanaca, Grka, Austrijanaca i drugih. Veina ljudi je ivjela na selu
od poljoprivrede i stoarstva. U gradovima je ivjelo neto vie od 10% stanovnika. Prek
o dvije treine tih itelja inili su muslimani. U privredi gradova dominirali su zana
tstvo i trgovina. Seosku veinu su inili hriani i stanovnitvo u kmetovskom poloaju. Dev
etnaesto stoljee u Bosni i Hercegovini obiljeeno je znaajnim i drutevnim promjenama
uvjetovanim nastojanjima osmanlijske vlasti da reformnim zahvatima spase Carevin
u od propadanja i zaostajanja za evropskim dravama. Promjenama u vojnoj, administ
rativno-upravnoj, sudskoj i fmansijskoj oblasti sultani su nastojali modernizira
ti dravu i drutvo, ali istovremeno Bosanski ej akt vre vezati za centralnu vlast, u em
u su nailazili na odluno suprotstavljanje domaeg, u prvom redu, muslimanskog stano
vnitva. U tom pogledu u historiji Bosne i Hercegovine XIX stoljea postoje dvije fa
ze: prva faza poinje vladavinom sultana Selima II (1789-1807) i traje do 1851. go
dine, a druga od 1851. do kraja osmanlijske vlasti 1878. Prvu fazu karakterisu i
spreplitanje anarhije, buna i borbi domaih muslimanskih feudalaca i drugih ugledn
ika koji, protivei se reformi pokuavaju ouvati steena prava i institucije i to artik
ulisati u jedinstven stav - autonoman poloaj Bosne i Hercegovine u Carstvu. Hriansk
i, pak, pokreti nose u sebi socijalne zahtjeve. Muslimansko vojno-feudalna arist
rokratija svoj odnos prema centralnoj vlasti gradi na svijesti o svojoj nezamjen
jivoj ulozi i zaslugama za ouvanje Carstva do kraja XVII stoljea. U tom pogledu on
a ima snanu podrku cijelog muslimanskog naroda. I pored toga osnovna odlika muslim
anskih pokreta ostaje partikularizam.
174

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Takvo ponaanje omoguavala je i sama organizacija drutva. Vlast, posebno vojna, bila
je organizovana tako da nije omoguavala jednostavno zaposjedanje ejaleta. Prema
savremenim procjenama, u 39 kapetanija krajem XVIII stoljea bilo je 240.000 vojni
ka, na elu sa kapetanima, ije su funkcije prelazile sa oca na sina. U drugoj decen
iji XIX stoljea u Bosanskom ejale-tu je bilo ak 70.000 janjiara, razmjetenih u 19 gr
adova sa centrom u Sarajevu, gdje su u janjiarski odak bili upisani gotovo svi trg
ovci i zanatlije. Zato je ovaj grad uivao poseban status i popularno u narodu naz
ivan "esnaf-ska republika". Ako se tome dodaju spahije, kojih je poetkom prolog st
oljea bilo izmeu 15.000 i 20.000, vidi se da su bosanski Muslimani u prvoj polovin
i XIX stoljea ivjeli poluvojnikim ivotom. Upravo zato oni nisu dozvoljavali centraln
oj vlasti mijenjati postojee odnose. Tokom prethodnog stoljea kod njih je kroz niz
ratova formirano uvjerenje da su Carstvu dali mnogo, a sami su formirali i izgr
adili specifine institucije pa je na osnovu domaeg tradicionalizma vremenom razvij
eno snano osjeanje bosanske pripadnosti etnike samosvijesti, to se esto naziva bonjaki
duhom. Zato su svi pokuaji Porte da ukine stare institucije i uvede nove nailazi
li na odluan otpor. Reformni zahvati i formiranje nizam-i dedida (novi sistem), ko
ji je proklamovao Selim III nisu ni doli do Bosne. Razlozi za to nisu leali samo u
meunarodnim odnosima, ve upravo u odbojnom stavu Bonjaka.
Odnosi sa susjedima i centralnom vlau
Poetkom XIX stoljea Bosanski ejalet se naao, s jedne strane, izmeu sultanskih pokuaja
reformisanja i svojih susjeda: Austrije, Francuske i srpskog ustanka^ s druge s
trane. S obzirom na to da je Austrija od poetka XVIII stoljea sa sjevera i zapada
okruivala Bosanski ejalet, to je od organizovanja bosanske granice zavisila sigur
nost granica Carstva. Tokom cijelog XVIII stoljea Austrija je vodila aktivnu poli
tiku prema Bosni. Takav odnos je nastavljen i u XIX stoljeu, ali je bio vie kanali
san na prikupljanje podataka o ovoj zemlji, nego na voenje ratova. Osnivanje i ra
d austrijskog konzulata u Travniku (1808-1820) imao je zadatak upravo da prati p
olitika i vojna zbivanja u Bosni i susjednim ejale-tima, da pridobije katolike u
ovoj zemlji za Austriju, insistira na potovanju traktata potpisanih izmeu Austrije
i Osmanlijskog carstva. Ovaj konzulat je imao poseban zadatak da prati kretanje
odnosa na svojoj granici koji nisu bili ureeni ni nakon Svitovskog mira 1791. Znaa
j Bosne za susjednu Monarhiju postaje jo vei kada odlukama Bekog kongresa 1815. god
ine Austrija ponovo zaposjeda Dalmaciju. Od tada
175

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


e Austrija pokuavati rijeiti u svoju korist pitanje dviju bosanskih enklava na Jadr
anu - Neuma i Sutorine. Bez obzira na ogranienja plovidbe, pokuaje kupovine ili za
mjene ovih enklava sa Portom nisu urodili plodom. Nakon ukidanja konzulata u Tra
vniku 1820. Austrija esto u Bosnu upuuje, pored uhoda i vojnih pijuna, svoje predst
avnike da rjeavaju meudravna pitanja u vezi sa ovim ejaletom. Takva praksa je nasta
vljena sve do osnivanja austrijskog generalnog konzulata u Sarajevu 1851. godine
. Svoj interes prema Bosni pokazala je i Francuska. U skladu sa leventskim inter
esima u toku Napoleonove vladavine, Bosna i Hercegovina predstavlja izuzetno znaa
jno podruje za Francuze. Pad Mletake republike 1797, zatim Dubrovake republike 1808
. godine, te osnivanje Napoleonove Ilirije oznaili su neposredno prisustvo Francu
za oko Bosne i u samoj Bosni. U poetku ovo podruje je bilo znaajno zbog prolaza raz
nih misija, zatim za snabdijevanje francuske vojske u Dalmaciji, a onda i za pla
niranja prebacivanja trupa. U okvirima provoenja kontinentalne blokade, teritorij
a Bosne koritena je za snabdijevanje francuskih fabrika pamukom sa Orijenta. Domai
trgovci su kupovali jeftini pamuk u Solunu, Seresu i drugim gradovima i ogromni
m karavanima prenosili ga preko Skoplja, Pritine, Sandaka, Viegrada, Sarajeva, Trav
nika, Prijedora, Bosanske Kostajnice do Trsta. U tom pogledu vrlo znaajnu ulogu o
digrao je francuski generalni konzulat u Travniku, osnovan 1807. godine. Do ukid
anja 1814. ovaj konzulat je kanalisao austrijsku politiku u Bosni i Hercegovini.
Od 1804. godine Bosanski ejalet je bio ugroen od srpskog ustanka, naroito stoga to
je ustanak zahvatio dijelove s desne strane rijeke Drine. I pored angaovanja u b
orbi protiv ustanika, postojala je opasnost njihovog upada dublje u teritorije o
vog ejaleta. Razlozi za to bili su u injenici da su nastojali preko Sandaka ostvar
iti taktiku vezu sa Crnom Gorom, ali i pobuniti domae pravoslavno stanovnitvo. U pe
riodu izmeu 1804-1813. godine bilo je aktuelno pitanje pokreta hriana u Bosni, ali
i nastojanja osmanskih sultana da preko vezira u Travniku osiguraju uee bosanske vo
jske u guenju ustanka u Srbiji. Bosanski vezir Beir-paa bio je jedan od ljudi koji
je trebao privoliti Srbe na lojalnost sultanu, makar to izgledalo kao sukob sa l
okalnim odmetnicima pod Pazvan-Ogluom. Ve sredinom 1805. sukan je zatraio da 40.00
0 Bosanaca krene prema Srbiji i Crnoj Gori bez obzira na nerodicu i injenicu da j
e sarajevska barutana ranije izgorjela. Borbe su poele poetkom 1806. u Sandaku i za
padnoj Srbiji. Najvei poraz bosanska vojska doivjela je u Bici na Miaru l.VIII 1806
. Pored ostalih, ovdje su hrabro izginuli bosanski kapetani i borci, meu kojima j
e najvie bilo iz Bihake kapetanije. Krajem istog mjeseca ponovo je poelo skupljanje
176

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svj etskog rata

vojske. 0 aprilu 1807. ustanici su pod Karaorem na nekoliko mjesta preli Drinu, zau
zeli Donji Grad u Zvoroniku i napali Janju. Njima su se pridruili pravoslavni sta
novnici nekih sela u sjeveroistonoj Bosni. Meutim, vojska kojom je komandovao Alipaa Fiahi, ve krajem aprila, uspjela je nanijeti poraz Srbima i protjerati ih preko
Drine. Ratovanje u Mavi i Sandaku je nastavljeno u uvjetima kada P orta nije snabd
ijevala Bosance ni vojskom ni provijantom. Tokom 1806-1807. situacija je bila jo
sloenija jer je prijetila opasnost da na Bosnu krenu Francuzi i Austrijanci. Uz s
ve to 1807. poela je priprema ustanka hriana u zapadnoj Bosni pod vodstvom vladike
Benedikta Kraljevia i Jovana Jania, a arke na Drini nisu prestajale. Vojska je bila
premorena, a pomo nije stizala iz Carigrada. Tako su se zakratko nad Bosnom nadni
jeli tamni oblaci sukoba koji nisu prolazili bez intervencije izvana. Por-tini z
ahtjevi za brzo smjenjivanje valija iscrpljivali su se u prikupljanju vojske pro
tiv Srba, uvanjem granice prema Austriji i onemoguavanjem francuske penetracije u
Bosnu. Pod jesen 1809. izbio je dugo pripremani ustanak hriana oko Gradike, Bosansk
e Dubice i Banje Luke na elu kojeg su bili Jovan Jani i Bendikt Kraljevi. Lokalne voe
pokreta bili su pravoslavni popovi. Kako pokret nije bio koordiniran, brzo je b
io savladan i Jani uhvaen. Poetkom 1810. osmanske vlasti su kanjavale i hriane i musli
ane, prve zbog uea u ustanku, druge zbog neodazivanja vojnoj obavezi. U proljee iste
godine poeli su sukobi i na granici s Crnom Gorom. U molbi bosanskih prvaka i va
lije, upuenoj Porti u proljee 1810, stoji da Bonjaci ratuju ve est godina i da im ne
dolazi nikakva pomo. "Bosna je napadnuta sa tri strane: od Srbije, od Crne Gore i
sad od Francuza. Bosna'je zato trebala da brani prvenstveno svoje granice, jer
ni sa jedne strane nema ni prijatelja ni silu koja bi joj pritekla u pomo ili koj
a bi je zatitila. Ona se svima mora suprostavljati i sve sama mora obezbijediti z
a ratovanje: i novac i municiju i provijant." Osjeaj usamljenosti i neophodnosti
oslanjanja gotovo iskljuivo na sop-stvene snage orijentisao je vojniko ponaanje bos
anskih Muslimana na ratitima. Napadna djelovanja su preduzimana samo u povoljnim
taktikim uvjetima uz neophodno preduzimanje mjera za spreavanje prodora neprijatel
ja u dubinu sopstvene teritorije. Upravo to, Porta je zamjerala Bonjaci ma i nudi
la im pomo arnautskih odreda, koji, kao uostalom, ni snage iz drugih krajeva Cars
tva, nisu rado primani u Bosni. Razlozi za to lee u injenici da su takve snage stv
arale niz problema u odnosu na itelje, ali i u izuzetno razvijenoj svijesti da Bon
jaci mogu i moraju bez pomoi sa strane odbraniti granice Bosanskog ejaleta, a tim
e i granice Carevine.
177

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


prostoru u 19. i 20. stoljeu Napoleonov pohod, a zatim poraz u Rusiji bitno se od
raava na Bosanski ejalet. Tranzitna trgovina, koja je do tada cvjetala i u koju s
u bili uvueni i bosanskohetcegovaki trgovci, brzo je propala, jer je trite postalo p
rezasieno pamukom, koji tada nije mogao naii na interes lionske i druge industrije
. Bosanski trgovci su u toj trgovini izgubili znaajan kapital, a "pamuna godina",
kako se ova trgovina zvala u narodu ostala je u looj uspomeni. Porta, koja je s F
rancuskom odravala dobre odnose, nije uspjela iskoristiti smjenu francuske i aust
rijske vlasti u bivoj nezavisnoj Dubrovakoj republici ni da tu teritoriju dobije z
a sebe. Iako je Osmansko carstvo imalo pravnu osnovu za to, u injenici to je ova r
epublika bila u tributskom poloaju, ona to nije nikada javno zatraila, mada su Fra
ncuzi bili spremni da prije Dubrovnik predaju osmanskim vlastima nego Austriji.
Preuzimanjem Dalmacije i Dubrovnika, Austrija je od 1815. sa tri strane okruivala
Bosanski ejalet. Objedinjavanje u ekonomskom i politikom smislu svojih teritorij
a i povezivanje sa jadranskom obalom bilo je mogue samo preko ove teritorije. Zat
o je prisustvo u Bosni i Hercegovini za Austriju postalo nezaobilazna tema na sv
im nivoima. 178

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Daleko vanije pitanje za Bosnu bio je odnos prema Srbima. Insistiranje Porte da s
e preduzimaju ofanzivne akcije prema ustanicima, realizovano je preko novog vali
je Ali-pae Derendelije, koji je odmah nakon dolaska u Bosnu, u proljee 1813. godin
e, u pratnji velikog oareda Arbanasa, ponovo digao bosansku vojsku, ve iscrpljenu
od dugotrajnog ratovanja i stanovnitvo, optereeno ratnim porazom u uvjetima nedos
tatka hrane i pogroanih zdravstvenih prilika. Uz sve to u zemlji su vladali nered
i, a ugled Porte i njenih namjesnika bio je ozbiljno poljuljan. I pored toga, pr
ikupljena bosanska vojska je u ljeto i jesen 1813. uspjela da u nekoliko navrata
pobijedi srpske ustanike u zapadnoj Srbiji, zauzme Sabac, a 5.oktobra i da ue u
Beograd. Ovaj uspjeh je znaajno podigao duh bosanskih begova poljuljan dugotrajni
m ratovanjem i unutranjim nesuglasicama, nesporazumima sa P ortom i tekim socijaln
o-ekonomskim stanjem. Ova pobjeda je podigla ugled ne samo komandanta ve i Bosans
kog ejaleta kao provincije koja je u stanju poraziti svakog napadaa na granice Os
manskog carstva. To, meutim, nije uticalo na odnose Bosanaca i Porte izmeu kojih j
e bio nepremostiv jaz, uvjetovan insistiranjem P orte na provoenju reformi. Proti
v reformi, posebno u vojnoj oblasti, pobunili su se 1814. itelji Mostara, a zatim
i Sarajeva. Na elu mostarske bune bila su etiri brata Dedia, sinovi mostarskog aja
na. Buna je zahvatila vei dio Hercegovine. U noj su pored muslimana, uzeli uea i hrian
i. Buna je narasla do te mjere da je mogla angaovati 12.000 naoruanih ljudi. Pokuaj
valije Ali-pae da organizuje vojsku protiv Mostaraca bio je skopan sa naporima da
uvjeri ajane i kapetane drugih krajeva da organizuju vojsku. Angaovao je vojsku
od 80.000 vojnika. Iako je buna zavrena kompromisnim rjeenjem, ona je jasno pokaza
la da meu ajanima i kapetanima s iedne strane, i valije s druge, postoji nesaglas
nost, ali su prvi u ueu u vojnom pohodu na Mostar vidjeli mogunost sopstevenog naorua
vanja i jaanja snaga protiv valije. Surovi valija je iskoristio sarajevsku pobunu
da likvidira ili protjera na Lem-nos i Rodos vei broj ajana ovog grada, ali i da
strogim naredbama i prijetnjama smru sprijei svako suprotstavljanje Porti. U ljet
o 1814. valija je odluio razraunati se sa kapetanima i ajanima u Bosanskoj krajini
, koji se nisu odazvali na poziv da poalju vojsku protiv Mostaraca. Otpor su pruil
i bihaki kapetan Rustem-beg, zatim Mustajbeg Bajbud, Topal-kapetan Kulenovi iz Vak
ufa i Hasan-aga Beirevi iz Peigra-da. Od oruanog pohoda valija je odustao jer je pon
ovno dolo do bune u Sarajevu. Prikupivi 23.000 vojnika od prvaka Skoplja, Zvornika
, Graanice, Novog Pazara i vei broj vojnika sa strane, meu kojima i odred Arbanasa,
valija je naredio pokret iz Travnika u Vitez. Sarajlije su organizovale snaniju
179

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


vojsku na elu sa Memi-agom iz Sarajeva i Salih-agom iz Srebrenice, a zatim i snaga
ma iz Foe i jednim brojem Biana, te zaposjeli poloaje kod Buso-vae. Pokuaj opkoljavanj
a Sarajeva ustanici su vjetim manevrima sprijeili, a na svoju stranu pridobili vein
u vojske. Odred Arbanasa je bio poraen u bici 3. XI1814. kod Viteza. Na tu vijest
valija je pobjegao prema Banjoj Luci, iji su mu graani otkazali gostoprimstvo te
se sklonio u Jajce. Zaposjevi Travnik, pobunjenici su pregovarali s valijom, koji
je priznao poraz, ali i povlastice koje su Sarajlije ranije uivale. Ovim je prak
tino obustavljeno provoenje reformi u Bosni, u kojoj je nastavljeno unutranje trven
je izmeu pojedinih prvaka. Valija je ve poetkom 1815. poeo ponovno pripremati obraun
sa neposlunim Sarajlijama te je angaovao vojsku iz drugih paaluka. Iako neomiljen z
bog svoje surovosti i pohlepe, valije je pokuao sa sazivanjem valijskog vijea na k
oje niko nije doao, a pokuaj da dovede snage iz drugih krajeva Sarajlije su sprijei
le zatvaranjem dovoza municije i oruja. Iako je u zemlji vladala kuga, Porta je p
okuala u Bosnu dovesti jo surovijeg Hurid Ahmed-pau, ranije velikog vezira. Meutim, n
isu mu ostvarene namjere da zavede red. Naprotiv, imenovanjem svojih ljudi na po
loaje izazvao je pobunu u Sarajevu, Banjoj Luci i drugim mjestima. Uz?lud je sult
an od valija zahtijevao da se uspostavi red i mir na austrijskoj granici, gdje s
u se prema Vojnoj krajini svakodnevno deavali ispadi i pljake. U elji da sredi odno
se u Bosanskom ejaletu, ali i odnose sa susjednom Austrijom, sultan je krajem 18
15. imenovao novog valiju Sulejman-pau Sko-pljaka, ovjeka iz poznate begovske poro
dice iz Skopaljske doline, roenog u Bosni, koji je i odrastao u Bosni, bio poznat
i vojskovoa, posebno se istakavi u borbama protiv srpskih ustanika. U Bosnu je doao
sa poloaja beogradskog rauhafiza, a prije toga kliskog sandak-bega i u vie navrata
ehaja bosanskog valije. Uz sve to on je vaio za ovjeka kojem je bilo iskreno stalo
da uredi odnose sa Austrijom, U Travnik je doao sredinom januara 1816. i odmah s
e suoio sa pitanjem nereda na Uni, gdje stanje nije poboljano jo od vremena Dubikog
rata. Tamonji itelji nikada nisu prihvatili da je u rezultatu tog rata Austrija do
bila u posjed Cetingrad i njegovu okolicu. Za takvo rjeenje optuivali su sultana p
a i travnike valije. Zato su povremeno upadali na tu teritoriju i uznemiravali ta
monje itelje. U tome se posebno isticao Hasan -aga Peki, koji je imao svoj odred od
oko 50 ljudi, od kojih su ak trideseterica bili prebjezi sa austrijske teritorij
e, gdje su bili okrivljeni za razne prekraje. Dolaskom Sulejman-pae za valiju Aust
rija je oekivala rjeenje ovog preko 20 godina starog problema, bez obzira to valija
nije izlazio iz svoje rezidencije zbog kuge koja je ve due vremena vladala gotovo
u cijelom vilajetu. Na poboljanje odnosa sa Austrijom samo djelimino je
180

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


uticalo valijino zalaganje za uspostavu normalnih trgovinskih" odnos a sa Dalmac
ijom. Meutim, pred njim se isprijeio jo jedan problem. Kuga koja je najveim dijelom
desetkovala gradsko stanovnitvo, harala je i seoskim podrujima, tako da je dolo u p
itanje angaovanje radne snage. U tom pogledu bosanski begovi su vrbovali radnike
iz Austrije, obeavajui im slobodu i dobru zaradu. Zato je austrijski konzulat nast
ojao djelovati u dva pravca, prvo uvjeriti valiju da ne prima takve radnike a on
da uvjeriti austrijsku stranu da ukupnim ponaanjem treba sprijeiti odljev radne sn
age. Kuga koja je harala po desetinama gradova i kasaba Bosne obiljeila je upravu
Sulej-man-pae, kao to su i nastavljeni neredi po Bosni. Desetkovano stanovnitvo du
go e se oporavljati od ove poasti, a uprava valije je pruala samo njegovu blijedu s
liku iz ranijih vremena. Unutranji sukobi, po nizu mjesta izmeu pojedinih prvaka,
kao i na austrijskoj granici su nastavljeni. Posebno su se bunili stanovnici Sar
ajeva, a njihovo ponaanje bilo je barometar za ponaanje drugih. Valija nije pokaza
o snagu da ove sukobe rijei ni tokom 1817. Njegov ugled je postepeno opadao, da b
i tokom 1818. vie brinuo o svojoj sudbini nego o sudbini ej sleta, na ijem se elu n
alazio. Njegova vlast uz pomo etverice sinova nije donosila nikakve koristi, a kul
minirala je pobunom i samih Travniana zbog neplaenih painih rauna, te je u martu 181
8. bilo uskraeno snabdijevanje i samog valijinog saraja prehrambenim namirnicama.
Ni naredne valije nisu uspijevale uspostaviti harmonine odnose sa domaim stanovnit
vom. Kao najava novog valije u proljee 1818. doao je u Travnik novi kadija, sa vel
ikom svitom, pravi Turin, koji nije volio hriane, te je izdao naredbu po kojoj hriani
ne mogu nositi odjeu niti obuu svijetlih boja, ve samo crnu i smeu. To je izazvalo
pravi revolt nemuslimana, jer do tada niko nije propisivao kakvu e ko odjeu i obuu
nositi. Rezultati kratkotrajnog evropskog uticaja i trgovine ve su se osjeali po g
radovima. Sve vaniju ulogu obijaju trgovci, koji su se obogatili u prethodnom peri
odu te se sukobljavaju sa onim bogatim ljudima koji su na osnovu svog bogatstva
imali i privilegije. Trgovci u ovim gradovima obijaju i vei znaaj i ulogu u utkaju
na narod. Protivnici reformi, spahije, kapetani i ulema, takoer su se prilagodili
novim odnosima, a novac im je bio potreban za luksuzniju robu. Uloga ajanskih v
ijea sve vie dolazi u krizu. Nepopularni veziri uzalud su pozivali u Travnik ali a
jani i kapetani tamo nisu dolazili ne samo zbog nepovjerenja ve i iz nepotovanja v
ezira. Ni odnosi sa Austrijom nisu bil ureeni. Zato je poetkom 1819. po naredbi su
ltana, u Bosnu stigao poseban mubair (izaslanik) Faik-efendija sa zadatkom da to
pitanje uredi. Nakon gotovo godinu dana rada, uz sve bune i neposlunost, mubair
181

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


je uspio napraviti dogovor sa kapetanima i predloiti austrijsko) strani rjeavanje
graninih pitanja, ime ova nije bila zadovoljna. Rad mjeovite komisije e se produiti,
ali bez vidnih rezultata te e 1821. prestati raditi. Pitanje ureenja odnosa na bos
ansko-austrijskoj granici preneseno je sa terena na vie instance. Stanje u Bosni
se izmijenilo dolaskom valije Seid Ali Delal-pae (u narodu ostao poznat kao Delalud
in-pasa, 1820-1822), do tada namjesnika Jer-menije. Situacija u kojoj je on vlad
ao oznaila je ponovnu mobilizaciju bosanskih Muslimana u vojsku, jer je izbijanje
m Grkog ustanka 1821. ponovno oivljeno istono pitanje, u koje su se opet upetljale
velike sile, orga-nizovane u Svetu alijansu. Istovremeno se pojavio pokret Alban
aca protiv centralne vlasti pod vodstvom AH-pae Janjinskog. Uz sve to crnogorski
vladika je poeo buniti hercegovaka plemena i vriti upade u Hercegovinu. Tako se P o
rta nala u situaciji da na zapadnim granicama bude veoma oprezna, jer je postojal
a realna mogunost i sukoba sa Austrijom. Novi valija je pokuao zavesti autoritet v
lasti. Kao pripadnika bektakog reda njega nije zanimalo bogatstvo ve samo provoenje
sultanovih odluka. Krajem 1820. poeo je skupljati vojsku u operacije protiv Crno
goraca, a zaveo je strogo prikupljanje haraa, zabranio trgovinu itaricama, tako da
je gotovo cjelokupni promet bio obustavljen. Sastanak lanica Sv. alijanse u Ljub
ljani zabrinuo je Portu, jer je postojala mogunost izbijanja rata sa Austrijom. Z
ato je valija u januaru 1821. pozvao kapetane na vijeanje s ciljem da se orga-niz
uje odbrana. Uskoro je Porta zatraila i vojsku za rat protiv Rusije, sto je zabri
nulo bosanske spahije, jer odlazak na rusko ratite znaio je ostavljanje porodica u
Bosni, koja je mogla biti napadnuta od susjedne monarhije. Ubrzani su radovi na
utvrivanju granica prema Vojnoj krajini: popravljane tvrave, dovlaena municija, ob
ustavljen promet sa Austrijom. Sve ovo je bitno uticalo da unutranji sukobi meu pr
vacima oslabe, ali je stalno raslo neraspoloenje prema valiji. Nezadovoljna nainom
ponaanja vlasti u Bosni, Austrija je poetkom 1821. povukla svog konzula iz Travni
ka. Privremeno su stali nemiri na granici prema Vojnoj krajini, ali su obnovljen
i u proljee 1822. bez obzira na valijine stroge naredbe. Ostroaki kapetan Hasan-beg
Bei-revi napao je tvravu Cetin, zauzeo je i opljakao. Kao odgovor na to uslijedio j
e napad krajinika na Zavalje. Ranije ustaljenu praksu sazivanja kapetana po grupa
ma i pojedinano Delal-paa je pretvorio u pozivanja koja su se zavravala likvidacijom
vienijih ljudi. U tome je otiao i dalje, uobiajeno pravo na porodino nasljeivanje ka
petanskog poloaja, on je naruio i poeo imenovati kapetane iz redova sebi lojalnih l
judi. Ubistvima kapetana i drugih uglednih ljudi valija je izazvao strah kod bos
anskih prvaka, ali i albu kod Porte. Za nepune tri godine koliko je upravljao Bos
nom,
182

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Delal-paa je likvidirao, teanjskog muteselima Beir-pau, Alajbega Drndu, Ibrahim-bega
Prijepoljca, Hadi Sallh-bega iz Srebrenice, Kulin-kapetana, Mehmedbega Bajbuda, A
lajbega iz Petrovca, krupskog, derventskog i maglajskog kapetana, ejha lihamiju i
z Zepa. Neki su prvaci uspjeli pobjei, neki su protjerani, a neki su uspjeli okupi
ti se pomou novca. Njegova uprava je ostala poznata u narodu kao surova, a Prota
ga je nagradila i postavila za rumelijskog beglerbega i seraskera.
Pokret za autonomiju Bosne i Hercegovine -Husein-kapetan Gradaevi
Reforme sultana Selima III nasilno su prekinute, usljed otopra ne samo u provinc
ijama ve i u samom Carigradu. Bune u pojedinim pokrajinama i napad Napoleona na E
gipat prisilili su ga da odustane od reformi. U Bosanskom ejaletu one nisu imale
uticaja. Srpski ustanak pao je na plea dobrim dijelom na bosanske Muslimane, te
je bilo neuputno za centralne vlasti da insistiraju na reformama. Meutim, nakon 1
815. godine kada je Kneevina Srbija dobila autonomiju i nizom ustupaka do 1830. d
obila zakonsku mogunost da gotovo potisne vlast carigradske Porte, u Bosni se sve
vie defi-nise otpor prema centralnoj vlasti. Nosioci te borbe bili su ajani i ka
petani, kao najizrazitije bosanske institucije stvorene tokom prethodnog stoljea.
Nakon viegodinjih praenja problema reformisanja u Carevini, sultan Mahmud II (1808
-1839) odluio se na brzo i efikasno razraunavanje sa janjiarima. On je sredinom jun
a 1826, iskoristivi pobunu janjiara u Carigradu, odluio ukinuti janjiarski odak u Car
igradu i cijeloj Osmanskoj carevini. Za vrlo kratko vrijeme na Atmejdanu je, uz
pomo artiljerije, likvidirano nekoliko hiljada janjiara. Za razliku od drugih prov
incija Carstva, u Bosanskom ejaletu janjiari su se usprotivili ovoj odluci sultan
a. Centar pobune bilo je Sarajevo. Nakon itanja fermana na Musali, oni se sastanu
i odlue suprotstaviti se sultanovoj odluci. Njima se pridruuju i janjiari iz drugi
h krajeva, a posebno Travnika i Banje Luke. Svoje odbijanje ukidanja reda oni su
tumaili injenicom da je Bosanski ejalet "sa svih strana opasan neprijateljima". O
vaj pokret je dobio opebosanske dimenzije jer mu se prikljuuje najvei broj plemstva
, osim Zvornika, Novog Pazara i Sjenice. Pokuaji Porte sa slanjem delegacije koja
bi uvjerila pobunjenike, nisu dali rezultate. Zato je sultan smijenio bosanskog
vezira Mustafa-pau Beleniju i krajem 1826. imenovao beogradskog muhafiza Abdulra
him-pau, koji, snabdjeven irokim ovlatenjima, vojnom silom i uz pomo zvornikog kapeta
na Alibega Fidahia, uspijeva prvo u Zvornik odvesti najistaknutije Sarajlije i
183

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


likvidirati ih poetkom 1827. godine, zajedno sa voom bosanskih janjiara Aliagom Ruukl
ijom. Do sredine februara 1827. uz pomo vojske janjicarska buna je bila slomljena
, a u toku mjeseca ramazana i fiziki je likvidiran znatan broj najuglednijih janj
iarskih prvaka, ali i potpuno nevinih ljudi u Sarajevu. Time je prestao postojati
janjiarski red u Bosni. Nasilnim ukidanjem janjiara osmanska vlast nije ni izdale
ka rijeila probleme u Bosanskom ejaletu. Ve u junu 1828. dolo je do pobune u Saraje
vu vezano za prikupljanje vojske za odlazak u rat protiv Rusije. U Sarajevo je s
tigla jedna jedinica iz Visokog, a pobunjenici su opkolili vezirsku rezidenciju.
Na elu ini je bio, kako tradicija kae, Hasan-bajraktar Zubovi. Valija je na kraju
morao priznati poraz i povui se u Zovik, na imanje Husein--kapetana Gradaevia. Prizn
avanje poraza kotalo je Abdulrahima vezirskog poloaja, jer ga je ubrzo sultan smij
enio. U narodu je on ostao u uspomeni po svojoj okrutnosti. Umjesto njega doao je
umjereniji vezir Morali AH Namik-paa, koji je za razliku od svog prethodnika, bi
o blag i nastojao pridobiti Bonjake uvjeravanjem i taktom. Uspio je prikupiti neto
vojske i poslati prema ruskom ratitu, a na vijest da su ruske trupe prodrle do j
edrena vezir je i sam na elu sljedeeg kontingenta krenuo prema Bugarskoj. Meutim, u
meuvremenu potpisan je mirovni ugovor u Jedrenu, te se bosanska vojska vratila u
Bosnu do kraja 1829. Bez obzira na svu svoju taktinost, Namik-paa je izazivao nep
ovjerenje bosanskog plemstva, a njegovu postupnost su tumaili slabou. Poseban gnjev
bosanskih prvaka vezir je izazivao time to se pojavio u evropskoj nonji, bez trad
icionalnog kauka i sa fesom na glavi. Pouen ranijim iskustvom, ali i vjernou Bonjaka
koji su to pokazali spremnou na ratovanje protiv Rusije, sultan Mahmud II je nast
ojao mirnim putem uvesti reforme u Bosni. Zato je umjesto vojne sile pokuao bosan
sko vie plemstvo pridobiti pozivom na raspravu u samom Carigradu. Meutim, ovaj sku
p je proao bez rezultata. Bonjaci su odbijali reforme kao djelo koje je dolo do hrian
a. Samog suverena su zvali djaur-sultanom jer, po njihovom uvjerenju, svojim pos
tupcima dovodi u opasnost islamsku vjeru, naruava ve odavno ustaljene privilegije
plemenstva, a u reorganizaciji vojske vidjeli su ukidanje tradicionalnih formi o
rganizacije u Bosni u kojoj su vodeu ulogu imali upravo predstavnici ajana, kapet
ana, spahija i si. Provoenje reformi u drugim provincijama Carstva jasno je ukazi
valo bosanskom plemstvu da e uskoro doi red i na njih. Uz sve to ni samo plemstvo
nije bilo jedinstveno meu sobom. Pored lokalnog partikularizma, postojao je i riv
alitet izmeu pojedinih porodica ili, pak, pojedinih kategorija plemstva. S druge
strane, odnosi sa Austrijom tokom cijelog rata, kao i sa Rusijom bili su vrlo za
otreni zbog pograninih nesporazuma i sukoba. Austrija je 1829. zahtijevala uklanja
nje Hasan-age Pekog i nekih dritgih 184

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


prvaka koji su uestvovali u naruavnaju mira na granici, zatim nadoknadu tete i izrue
nje dezertera. Poto nije uspjelo formiranje zajednike komisije, Austrija je bila s
premna napasti Bosnu. Za to su ve bile pripremane snage. Meutim, na bosanske prvak
e nisu uticale austrijske albe, koliko saznanje da se priprema vojska u susjednoj
Hrvatskoj. Zato su veinom stali u odbranu Hasan-age Pekog. U maju mjesecu 1830. H
usein-beg Gradaevi, koji je inae bio u dobrim odnosima sa Austrijom, izjavio je povj
erljivom austrijskom ovjeku da je raspoloenje meu bosanskim kapetanima takvo da su
oni spremni za rat "da pou na onog ko bi prvi stupio na njihovu zemlju". Otuda se
Porta nala u tekoj situaciji, izmeu svojih podanika i zahtjeva susjedne monarhije.
Situacija se nije mnogo poboljala ni nakon poetka rada komisije i dobijanja austr
ijskih zahtjeva, posredstvom austrijskog internun-cija u Carigradu, Porta je poet
kom januara 1831. izdala ferman i hatiserif kojim je samo de jure priznata grani
ca prema Austriji. Provoenje u praksu ovih akata postat e mogue tek nakon uguenja po
kreta bosanskih kapetana. Na zbliavanje bosanskih kapetana poetkom etvrte decenije
XIX stoljea, uticalo je vie faktora, meu najvanijim je bio protivljenje reformama iz
Carigrada i nastojanje Austirje da, ako treba, silom uredi odnose sa kapetanima
na granici. Kapetanima je teko padalo i uvoenje prakse imenovanja kapetana mimo n
asljedne funkcije. Izgradnja autonomije srpske kneevine i njeno nastojanje da zau
zme nahije s desne strane Drine samo je pojaavalo njihovu zabrinutost za budunost.
Situacija je postala ozbiljna kada je trebalo provesti u djelo odredbe Jedrensk
og mira, po kojem se Osmanska carevina obavezala da e vratiti ove nahije Srbiji,
iako ih je ona izgubila 1813. godine. U tom smislu u martu 1830 formirana je mjeo
vita komisija za razgranienje, koja je u Bosni doekana sa velikim negodovanjem i k
ojoj je u Zvorniku jasno dato do znanja da e se bosanski Muslimani suprotstaviti
odlukama sultana, Rusije i Srbije. U formiranju jedinica nizam-i dedida i zahtjev
a u promjeni oblaenja bosanski Muslimani su vidjeli nastojanje sulatana da im dov
ede u pitanje vjeru, poloaj i privilegije. Iako do tada razjedinjeni kapetani su
shvatili da im prijeti zajednika opasnost te su se poeli zbliavati prvo koresponden
cijom, a onda i posebnim kanalima i poslanstvima. Prve takve veze uspostavlja na
jbogatiji meu bosanskim feudalcima Husein-beg Gradaevi (oko 1802-1833), kapetan Grad
aake kapetanije. NasHjedi%'i na tom poloaju svoga oca Murar-bega, kojeg je pogubio ela
l-paa u Travniku 1821. Iako je ovom kapetanijom upravljala preko 100 godina, ova
porodica se nije smatrala naroito starom lozom. Njemu su pripadala znaajna imanja
i oko 1.300 kmetova. Smatrala se
185

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

dobro ureenonr, sa vrlo dobrim ponaanjem prema kmetovima. Husein-beg je obrazovan


u samom Gradacu, a arapsku kaiigrafiju uio je kod uvenog Mula-Mestvice (Divovia) iz
Sarajeva. Iako je na poloaj doao kao mladi uspostavio je dobre odnose sa franjevcim
a, a posebno sa fra Ilijom Stareviem, te je ve 1823. u Tolisi otvorio prvu katoliku k
olu u Bosni, zatim veliku crkvu i upski dvor. Godine 1826. izgradio je uz gradska
vrata jednu od najljepih i najprostranijih damija u Bosni, poznatu u narodu kao H
useinija. U selu ardak imao je veleljepni dvorac na vjestakom otoku. Posto je jedn
o vrijeme proveo sa Abdurahimom, dobro je upoznao ta se iz Carigrada priprema Bos
ni, a primjer ponaanja valija u odnosu na kapetane i sam je vido u zbacivanju AHpae Fidahia i dovoenju Mahmud-pae, njegovog bratia. Moda ba zato je on Ali-pau cije
ijeme drao kao initmnog prijatelja. Stupivi u vezu sa veim brojem nezadovoljnih kap
etana, posebno sa Hasan-agom P ekim, sazvan je skup kapetana u Tuzli, koji je zas
jedao dvije sedmice (od 20 . I do 5. II 1831). Na tom skupu donesene su vrlo znaa
jne odluke: da Porta opozove privilegije kneevini Srbiji, obustavi uvoenje autonom
ne vlasti, a da se na njeno elo postavi ovjek iz domae sredine, da se Bosna prema P
orti postavi kao autonomna sa godinjim tributom od 4. 000 kesa. Za vou pokreta iza
bran je upravo Husein-beg Gradaevi, oito kao najmoniji, najbogatiji, kao ovjek koji ni
je imao sukoba sa Portom i vezirima, ali sigurno i kao vrlo sposoban mlad ovjek.
Za njegov izbor su bili upravo krajiki kapetani, a protivili su se Sulejmanpaii te
hercegovaki ajani A. Rizvanbegovi i S. Cengi. Na skupu je bilo zakljueno da se uspos
tavi veza sa pokretom za autonomiju na elu sa Mustafa-paom Skadarskim. Pokret kape
tana poeo je nakon ramazana, u martu 1831. kada su oni sa znatnim snagama poli na
Travnik i Namik-pai saopili svoje zahtjeve, koje je on odbio i zatvorio se u travn
iki grad. Njegove pristalice, meu kojima i braa Sulejmanpaii, bili su poraeni nedaleko
od Travnika. Nakon krae opsade Travnika, Namik-paa se predao pristavi, toboe, uz po
bunjenike, spalivi nizamsku uniformu i obukavi tradicionalnu vezirk-su odjeu. Kasni
je, meutim, on je uspio pobjei i preko Dalmacije skloniti se u Stolac kod Aliage R
izvanbegovia. Bijegom vaiije, Husein-beg je praktino preuzeo vlast u svoje ruke, a
ostali kapetani i ajani su mu pruali podrku, jer je, kako se govorilo, bio bogat,
dobar musliman i hrabar vojnik. Meu voama pokreta oito je preovladalo miljenje da b
i trebalo poduzeti vojnu akciju radi pruanja podrke pokretu Mustafa-pae Skadarskog.
Zato su bosanske snage od 25.000 ljudi, nakon opsenih priprema, krenule prema Sa
ndaku. U meuvremenu, obavjetena o zbi186

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


vanjima u Bosni, Porta je odluila da sve svoje snage, na elu s velikim vezirom, uk
ljui u borbu i, prije svega, sprijei spajanje Bosanaca i Albanaca. Iako je imao ok
o 40.000 boraca Mustafa-paa je doivio poraz kod Prilepa, nakon ega se ovaj povukao
u Skadar. U meuvremenu bosanska vojska je stigla na Kosovo i kod Lipljana, prvo p
orazila prethodnicu osmanske vojske, a zatim kod Stirnja, 18. jula 1831, do nogu
potukla glavninu snaga pod vodstvom velikog vezira Mehmed Reid-pae. Sam vezir je
pobjegao u Skoplje, ostavivi artiljeriju, pa i lini prtljag i arhivu, U meuvremenu
Ali -paa Fidahi je skrio odbrana Pei i uao u grad. Umjesto da eksploatie ovu pobjedu,
Husein-beg se odluio ponovo uputiti deputaciju velikom veziru, koji ovog puta pri
mi poslanike, a njihove zahtjeve za autonomiju i zadravanje starih prava prihvati
kao realitet. U meuvremenu vezir se posluio lukavstvom u razjedmjavanju Husein-be
govih snaga. Tome je doprinijelo i samo njegovo oholo ponaanje poslije pobjede. S
ebe je vidio kao vezira pa se tako i ponaao: izdvojio se od ostalih prvaka, uveo
vojnu muziku i ceremonijal. Sve to je izazvalo nezadovoljstvo, odlazak pojedinih
kapetana i osipanje vojske. Na kraju se i on sam povukao i doao u Sarajevo, gdje
je u prvoj polovini oktobra 1831. proglaen za vezira. Meutim, jo nisu bile rijeene
dvije stvari: za vezirsr-vo nije bilo fermana, a otpor hercegovakih ajana bio je
snaan. Smail-aga engi je ak uspio poraziti bosanske snage, a opsada Stoca nije daval
a rezultata. Proces razjedinjavanja bosanskih kapetana je tekao uporedo sa konst
ituisanjem nove vezirske vlasti. Reid-paa je potajno kontaktirao sa pojedincima. M
ahmud-begu, tuzlanskom kapetanu, veliki vezir je poruivao da nema nita protiv traen
ja Bosanaca da imaju svoga vezira, ali da to nije za Huseina kao mladog i neprak
tinog ovjeka. U Sarajevu je novi vezir imao snanu podrku na elu sa Mujagom Zlatareviem
, koji je naredbom novog vezira imenovan za sarajevskog muselima. Iz Sarajeva je
sveano ispraen za Travnik, gdje je formirao divan, imenovao niz funkcionera po Bo
sni. U pismu austrijskom caru Gradaevi je naglaavao da je izabran "po elji cijelog bo
sanskog naroda". U narodu je prozvan Zmaj od Bosne, a sam se potpisivao kao Huse
in-paa ili Vitez od Bosne. Vremenom razdor meu kapetanima postaje sve vei, a nedola
zak fermana o imenovanju stvarao je napetost. Uz sve to, obraanje Gradaevia Austriji
ostalo je bez rezultata. Beki dvor nije podravao pobunu u Bosni, tim prije to se u
redovima pobunjenika nalazio Hasan-aga Peki. Austrija je radila na uguivanju pokr
eta i preko svoje internun-cijature u Stambolu insistirala na ureenju pograninih o
dnosa. Stavie, oblinjim namjesnicima je naredila da kod adresiranja pote za Travnik
ne upotrebljavaju ime vezira, a same relacije sa pobunjenicima da dre u
187

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


tajnosti od Porte. Vezir je, meutim, vjerovao da e mu Austrija pomoi, bar onoliko k
oliko je to svojevremeno Rusija pomagala Srbiji, naravno, ne znajui za zvanine sta
vove Monarhije. Pokret bosanskih kapetana protiv Porte budno je praen u kneevini S
rbiji, koja je upravo tada bila u fazi regulisanja odnosa sa P ortom, a na osnov
ama Akermanske konvencije iz 1826. i Jedrenskog mirovnog ugovora. Meu tim aktima
nalazio se i onaj o pripajanju kneevini spornih est nahija u Podrinju i jugozapadn
oj Srbiji. Meu njima najvie spora izazvalo je oduzimanje nahija Jadar i Radjevina
od Zvornikog sandaka. Zato je Milo Obrenovi bio vrlo oprezan i prema Porti, ali i pr
ema Husein-begu Gradaeviu i cijelom pokretu. U poetku je izraavao solidarnost sa tim
pokretom. U vrijeme boravka Husein-bega na Kosovu i njegovih sjajnih pobjeda, sr
pski knez mu je ak poslao na dar znatnu sumu novca, obeavajui poslati jo kada zauzme
Skoplje. Meutim, kada je Porta Gradaevia proglasila za buntovnika, on je uskratio p
laanje danka za Jadar i Radjevinu ustvrdivi da je on to platio upravo novcem koji
je poslao Gradaeviu. To je izazvalo otru prepisku meu njima, gdje je Milo nastupao kao
sultanov zatitinik i miljenik. Slijedile su otre i uvredljive rijeci, i s jedne i
s druge strane. Uvidjevi da je prevaren od velikog vezira, Husein-beg Gradaevi je p
okuao isposlovati ferman o postavljenju na vezirski poloaj u samom Stam-bolu. Prem
a austrijskim izvorima on je ujesen 1831. traio od sultana da Bosna i Hercegovina
postane nasljedna kneevina kao to je to postala Srbija pod Miloem Obrenoviem. U dec
embru iste godine uputio je dva svoja ovjeka sa arzuhalom (predstavkom) velikom v
eziru. Meutim, prije nego su oni stigli u Stambol, voa bosanskog pokreta je na Por
ti proglaen za buntovnika. Veliki vezir je zato odluio da ga, vjerovatno, posljedn
ji put pozove na predaju. U kajimi upuenoj po istim ljudima 9.II 1832, on Gradaevia
timlie bosanskim vezirom, hvali junatvo Bonjaka, ali ga poziva na bezuvjetnu predaj
u i pokoravanje sultanovim naredbama i nalae, da pokupi regrute, oformi nizam i o
bue nizamsku uniformu. U protivnom, krenut e na Bosnu i sam kazniti buntovnike. U
proljee 1832. Porta je preduzela obiman vojni pohod protiv Bosne. Novonaimenovani
bosanski vezir Mahmud Hamid-paa krenuo je sa preko 30.000 vojnika (18.000 Albana
ca i 12.000 regularne vojske). S ciljem organizacije odbrane dignuta je opsada S
toca i poslan odred sarajevske vojske od 1.800 ljudi da sprijei Hamld-paine snage
da prodru u Bosnu. Meutim, ovaj odred je poraen kod Banjske. Pokuaji hadi Mujage i H
asan-bega Sijeria da sprijee prelazak ovih snaga s Lima i Drine nije urodio plodom.
Zato je
188

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svj etskog rata

Husein-beg odluio organizovati odbranu na Vitezu kod Sarajeva. Tu je prikupio oko


20.000 ljudi, meu kojima su bili i hriani kmetovi sa njegovih imanja u Posavini. V
jerovatno znajui to, kao i za dobre odnose sa franjevcima, Mahmud-paa je jo 11. maj
a 1832. u Sjenici sainio bujuruldiju i uputio provincijalu Bosne srebrene u kojoj
tvrdi da je poao protiv Gradaevia da uspostavi red u Bosni i da je neophodno savjet
ovati narod i svetenike da ostanu, kao i do sada, vjerni sultanu. Neki uticajni p
rvaci su okrenuli lea Gradaeviu, a meu njima i Hasan-aga P eki i Mahmud-beg Tuzli. U o
ivanju izaslanika fra Ilije Starevia iz Bea. Husein-beg se zadrao due u Sarajevu. Nek
i tvrde da je ve tada osjeao poraz, ali na odluno dranje Sarajlije stupio je u borbu
sa svega 3.000 ljudi 29. maja 1832. na Palama. Iako su se hrabro drali, Husein-b
eg i Ali-paa Fidahi izgubili su ovu bitku. Posljednja bitka pod Husein-begom Gradae3
'iem3Toenaje 4.jnna 1832. na Zlom Stupu kod Sarajeva. Pored Fidahia ovdje je uz Gra
daevia stajao Mujaga Zlatarevi i njima vjerni ljudi. Bitka je dugo trajala, uz nevien
u linu hrabrost Zmaja od Bosne. Snage Mahmud-pae ve su bile spremne na odstupanje,
kada su u borbu stupili Hercegovci pod vodstvom Aliage Rizvanbegovia i Smail-age e
ngia. Po nekima, njihove snage su napale Bonjake s boka i odluile ishod bitke. Odma
h zatim Husein--beg Gradaevi je sa svojim pristalicama pobjegao u Posavinu. Ne zna
se kada je dobio poruku od cara Franje da izrazi pokornost sultanu, ali se on na
kon kratkog boravka u Gradacu, gdje je zapalio svoj dvor na adi u ardaku, upravo u
putio u Austriju. S njim je 16. juna 1832. rijeku Savu prelo 212 lica meu kojima j
e bilo mnogo ena, djece i slugu. Meu izbjeglicama u Austriji nali su se i drugi uesn
ici pokreta. Meu njima bili su: Mehmed-beg Gradaevi, Ali-paa Fidahi, Ahmed-beg Karafej
zi, Musta-jbeg Tuzli, Mahmud-beg - derventski kapetan, Emin-beg - maglajski kapeta
n, Sinan - dobojski kapetan, Hasan-beg Resulbegovi iz Trebinja i dr. Mnogi od nji
h su bili sa porodicama i sa dragocjenostima. Veina ih se vratila u Bosnu nakon p
roglaenja amnestije. Nakon sloma Gradaevia Mahmud Hamid-paa je zauzeo Sarajevo, zatim
Travnik, te Banju Luku. Otpor je pruen jedino u Banjoj Luci. Time je organizovan
i kontinuiran otpor sultanovim snagama bio okonan. Meutim, zahvaljujui dojavama iz
susjedne Austrije vezir je saznao da su se pristalice pokreta bile okupile na B
ilajskom polju, pod komandom Ibrahirn--bega Rustanbegovia, kojem je u pomo poslao
svoj odred i Hasan-aga Peki. Nakon pobjede nad ovim odredom valijine snage su jo o
ko mjesec dana radile na hvatanju Hasan-age Pekog, koji se na kraju predao 5. aug
usta 1832. godine. Taj datum bi se mogao uzeti kao kraj pokreta bosanskih kapeta
na.
189

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Austrijske vlasti su primile Husein-bega, ali su njegov boravak u Austriji iskor
istili na taj nain to su se eljeli konano obraunati sa krajikim kapetanima. Iako je bi
o u dobrim odnosima sa Austrijom Gradaevi je tu ostao bez prenesene imovine, ali je
Austrija diplomatskim kanalima i neposrednim angaovanjem cara uspjela isposlovat
i njegovo pomilovanje kod sultana. On se mogao vratiti na teritoriju Osmanskog c
arstva, ali ne u Bosnu. Nakon dugog dvoumljenja Husein-beg se iz Osijeka naao u Z
emunu, a odatle je otiao u Carigrad, gdje je i umro. Njegovi saborci i prijatelji
Ali-paa Fidahi i Mujaga Zlatarevi su se vratili nakon izvjesnog vremena u Bosnu. U
guivanjem pokreta Husein-beg kapetana Gradaevia nije prestao antitanzimatski (tanzim
at-reforma) pokret u Bosni i Hercegovini. Naprotiv, Gradaeviev pokuaj Porte da s cil
jem centralizacije ukine postojee ili uvede nove institucije, u Bosni je nailazio
na odluan otpor. Na tim osnovama poivat e pokreti bosanskih begova naredne dvije d
ecenije. Ubrzo nakon uguenja ovog pokreta P orta je 1834/35. pristupila ukidanju
kapetanija. Upravni poslovi kapetana povjeravani su muteselimima (valijin zastup
nik) dodue, regrutovanim uglavnom iz kapetanskih porodica. Iako je silom oruja usp
ostavila red u Bosni, Porta se teko odluivala silom provoditi te reforme. Zato je
trebalo proi desetak godina da se ova pitanja ponovo stave na dnevni red.
Ali-paa Rizvanbegovi i Hercegovina (1833-1851)
Kao nagradu za lojalno dranje prema Porti i ratne zasluge sultan je 1833. u in pae
proizveo AU-agu Rizvanbegovia Stoevia. Istovremeno je izdvojio Hercegovaki sandak iz
sastava Bosanskog ejaleta u upravnom pogledu i dao mu status mutesarifluka. Iako
su ove dvije pokrajine ostale jedinstvene u vojnom pogledu, Hercegovina je osta
la u posebnom statusu narednih dvadesetak godina. Upravljanje Aii-pae Hercegovino
m ostavilo je snaan peat. Porijeklom iz poznate ajanske porodice Ali-aga Rizvanbeg
ovi je svoju karijeru gradio ratovanjem na strani sultana. Poto je njegov otac Sto
laku kapetaniju podijelio na dvojicu starijih sinova, Ali-aga je rano otiao od kue,
a vratio se tek poslije oeve smrti. Nakon sukoba sa braom uspio je dobiti kapetan
sko mjesto u Stocu, dok je njegov polubrat Hadi-beg jo dugo upravljao Hutovskom ka
petanijom (postoji od 1803). Iako je bio na tuzlanskom sastanku kapetana 1831, A
li-aga nije prihvatio torbu protiv sultana, ve se stavio na njegovu stranu. Organ
izovao je odbranu Hercegovine zajedno sa Smail-agom Cengiem, a u Stocu je jedno v
rijeme drao, pod svojom
190

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drago g svjetskog rata


zatitom, i samog valiju Namik-pau. Za vrijeme ofanzive osmanskih snaga na Gradaevia,
Ali-aga je u bici kod Sarajeva odluio njen ishod i tako pomogao novom veziru uspo
staviti vlast Porte u Bosni.|Ostalo je otvoreno pitanje da li je svoje ponaanje p
rema P orti gradio iz" uvjerenja o neophodnosti reformi ili iz linog neslaganja s
a bosanskim kapetanima, ili, pak, "zbog tvrdoglavosti Bosanaca i inata Hercegova
ca". INakon poraza kapetana Riz-vanbegovi je krenuo u borbu protiv Mehmeda Alije,
iji je sin Ibrahim--paa bio pred zauzimanjem Anadolije. Iako je sultanska vojska
bila poraena kod Konje, na povratku kroz Stambol Ali-aga je dobio in i Hercegovaki
mutesarifluk na upravu. Njegov vjerni pratilac Smail-aga engi je dobio zvanje cars
kog kapidibae (nadkomornika). Za vrijeme svoje uprave Hercegovinom Ali-paa je uporn
o radio na uspostavi dobrih odnosa sa susjedima, posebno sa Crnom Gorom i Dalmac
ijom. Na unutranjem planu vrlo brzo se pokazalo da nije bio iskreni pobornik refo
rmi. To je, meutim, vrlo vjeto izbjegavao. Tako je 1834. i pored potpisane obaveze
, odbio poeti s formiranjem nizama, a 1841. nije ni doao potpisati obavezu i prove
sti reforme. Takva uvjerenja je imao i njegov prijatelj Smail-aga engi, koji je bi
o gatako-pivsko-drobnjaki muteselim i koji je doprinio porazu Crnogoraca u Bici na
Grahovu 1836. Prilikom kupljenja haraa u Drobnjacima 1840. Crnogorci su ga ubili
na Mljetiaku. Ali-paa je bio spreman zapoeti rat sa Crnom Gorom, ali se sve zavrilo
Bitkom u Tuini. Ovaj dogaaj je kasnije posluio kao motiv Ivanu Mauraniu da to opjeva
u poznatom epu "Smrt Smail-age Cengia". Za razliku od politike djelatnosti u kojo
j nije imao uvijek uspjeha, Ali --paa je postigao znaajne uspjehe u uvoenju novih k
ultura u poljoprivredi Hercegovine. Polazei od injenice da je Hercegovina siromana
zemlja, a da joj je glavni oslonac poljoprivreda, on se zalagao da se obradi to v
ie zemlje i da ona dade to vie prihoda. Jo 1833. godine sa sobom je doveo strunjake z
a uzgoj rie (Mustafa-aga Pirindlija), koji je nakon ispitivanja na painom imanju u
Veljacima kod Ljubukog poeo uzgoj ove kulture. Kasnije je ona uzgajana i na drugim
mjestima, te je vremenom potisnula talijansku riu i postala izvorni artikal u Da
lmaciju, gdje je godinje izvoeno oko 150 tovara ovog proizvoda. Dao je da se isui T
rebiatsko polje i naselio kolonistima. Intenzivirao je sijanje kukuruza i saenje k
rompira i duhana. Velike masli-njake imao je na Buni i Popratima kod Stoca, a vi
nograde u Dubravama, na Buni i oko Mostara. Iz Dalmacije je uvezao stabla dudova
, a zatim i svilenu bubu, Na svojim plantaama imao je raznog junog voa. U stoarstvu
Hercegovine uveo je nove pasmine. Tako su njegova imanja postala ogledna, ali i
uzor za irenje ovih kultura. Osim izgradnje drumova, Ali-paa je dozvolio
191

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


izgradnju prve pilane blizu izvora Bune 1845. godine. Time je ustvari, poela stra
na eksploatacija hercegovakih uma.!:;
Dalji pokuaji reformi - Hatierif od Giilhane
Mada turska historiografija ukidanje janjiara 1826. proglaava veka-i--hayriye (bla
gotvoran dogaaj), veina historiara smatra da je osnovni tanz-imatski akt Hatierif od
Giilhane od 3. XI1839., koji je na poetku svoje vladavine proglasio sultan Abdul
Medid (1839-1861). Tim aktom proklam-ovane su tanzimat-i hayriye (korisne, blago
slovene reforme). Ovaj se dokument po svom znaaju u historijskoj nauci poredi sa
Velikom poveljom sloboda u Engleskoj, jer predstavlja osnovni reformski akt, koj
im se svim podanicima Osmanskog carstva garantuje ast, ivot i imetak, zabranjuje i
lti-zam (zakup), obeava regulisanje poreskog i vojnog sistema. Ovim zakonskim akt
om svi podanici Carstva postaju ravnopravni, bez obzira na vjeru i klasu, ime je
dokinuta klasina podjela u osmanlijskom drutvu na raju i asker. Time je zapoeo peri
od tanzimata koji e trajati sve do donoenja ustava Osmanskog carstva 1876. godine.
Nizom propisa i zakona Porta je na osnovu Hatierifa od Giilhane gradila svoj pra
vni sistem koji je trebao ozdraviti ovu oronulu carevinu. Zvanina ideologija ovog
vremena postaje osmanizam, a svi podanici sultana, bez obzira na vjeru i naciju
, dobili su osmansko podanstvo. Proglaenjem ovog zakona u Osmanskom carstvu ukinu
t je spahiluk, temelj klasinog timarskog sistema. Provoenje reformi koje su pokuava
le ostvariti centralne vlasti tokom etvrte i pete decenije XIX vijeka ilo je vrlo
teko. Bosanske spahije nisu prihvatile ukidanje spahijskog reda, koje je u ostali
m dijelovima Osmanskog carstva poelo od 1834. Oni se posebno nisu mogli pomiriti
sa gubljenjem vojne vlasti. Kada im je P orta dozvolila da budu upisani u rezerv
nu konjicu (suvar redifa), samo dio njih je to uinio, dok su ostali zadrali organi
zaciju po starom.
Neposluni ajani i bivi kapetani
I ovo vrijeme karakterisu pobune pojedinih bivih kapetana, ajana, mute-selima i d
rugih prvaka protiv travnikih vezira i Porte. U nepovjerenju prema domaim ljudima
valije sve vie poseu za angazovanjem albanskih plaenika koji vre egzekuciju nad Bonja
cima. U nemogunosti da se obrauna sa protivnicima reformi Porta i valije su povrem
eno poputali i odgaali svoje akcije. Meutim, pobune u raznim krajevima nisu omogu19
2

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

avale da se uspostvi vlast valija. Ve 1833. pobunio se bihaki kapetan Mu-hamed-beg


Bievi, zbog imenovanja novog muteselima Bihaa. P obuna je zahvatila bihaku krajinu, a
njegove snage, kojima se prikljuuju i sinovi Hasan-age Pekog, bile su stigle do p
red Banju Luku, poto su prethodno zauzeti Dabar na Sani, Kozarac i druga mjesta.
Samo je lojalno dranje banjalukog, muteselima Hlmzage Lukovica sprijeilo da se buna
dalje ne proiri. Na savjetovanju sa ulemom pobunjenicu su traili "da u Bosni osta
nu stara prava kapetana", da im se garantuju povlastice i poloaji. Iste godine va
lijine snage su topovima gaale grad Sarajevo, poto su se njegovi graani pobunili pr
otiv totalne mobilizacije u vojsku. Valije Daud-paa je pokuao oprezno nastupati pr
ema begovima, mada je bio svjestan da su upravo najistaknutiji meu njima protivni
ci reformi. U njegovo vrijeme ve su se bili vratili neki od prebjeglih u Austriju
ili prog nanih uesnika Gradaevievog pokreta. Meu njima je bio i Ali-paa Fidahi. U po
u on je kao i Mahmud-paa Tuzli i Rustem-beg Sre-breniki prihvatio uvoenje nizama, po
kupio mladie i pripremao za slanje u Sarajevo. ak je dobio i nian (odlikovanje) od
sultana. Mahmud--paa je pored odlikovanja dobio i unapreenje u in pae sa dva tuga. S
ve to injeno je da se ovi uglednici privole da se uvede nizamska vojska, mada se
u narodu znalo da su oni veliki protivnici bilo kakvih reformi. Najtee je bilo uv
jeriti Bonjake da obuku nizamsku uniformu. Tako su i Sarajlije poetkom 1836. pokual
e izigrati sultansku naredbu o tome, te su prihvatili fes, ali su zadrali svoje o
dijelo. U februaru 1836. izbila je pobuna u Livnu protiv muse-lima Ibrahim-bega
Firdusa oko traenog broja regruta za nizani. Buna se brzo proirila i na podruje Bih
aa. Valije je uputio Ali-pau Fidahia da intervenise. Tada se prialo da je ovu pobunu
pomagao Ali-paa Rizvanbe-govi, a rezultat Fidahievog odlaska bilo je snaenje bune,
te je i sam valija posumnjao u njegovu lojalnost. . U proljee 1836. poela je pobun
a u Posavini. Na njenom elu nalazi se Ali--paa Fidahi, koji ju je i organizovao, a
zatim se na skupu predstavnika vlasti u Brkom otvoreno i deklarisao za to. To su
prihvatili muteselimi Tuzle i Zvornika. Ovaj pokret je, za razliku od drugih, im
ao ambicije prerasti u opi pokret Bonjaka protiv sultanat Ustanici su se poeli skup
ljati u Gradacu, a zatim u BijeSjini. Cilj im je bio obustaviti vojnu reformu u B
osni. Buna je obuhvatila i Bosansku krajinu. Meutim, valija je na njih krenuo sa
svojom vojskom. Pobunjenici su sporo prikupljali snage, a u posljednjem momentu
meu njima je nastao razdor, pa se i Mahmud-paa Tuzli prikljuio valijin-im pristalica
ma. Ustanike snage su bile koncentrisane kod Skoplja, na Vrbasu i u dolini riieke
Bosne. Valija je prikupio vojsku, koja je pod vodstvom
193

Bosna i Hercegovina od najstarijih v remena do kraja Drugog svjetskog rata

pokuaje da ogranii izvore ekonomske moi bosanskih feudalaca. Zato je morao doi u suk
ob i sa jednim i sa drugim. Kmetovi su bili nezadovoljni porezima i davanjima, k
ao i ukupnim ponaanjem vlasti, a begovi i slobodni seljaci regrutacijom i strogou k
od ubiranja dravnih prihoda. Mobilizacija i naoruavanje u Bosni izazvali su nespok
ojstvo Austrije, koja je uvidjela jaanje "ilirsko-panslavistike" struje, to je mogl
o dovesti do intervencije Rusije i stvaranja velikog sprskog carstva koje bi obu
hvatalo i Bosnu i Hercegovinu. Nosioci revolucije u Maarskoj i politiki pokreti u
Hrvatskoj ire po Bosni broure i vre propagandu radi "uspostavljanja starih granica"
. Porta je odobrila aktivnost Tahir-pase oko mobilizacije i nije prihvatila inte
rvenciju Austrije u Stambolu da ova aktivnost valije naruava odnose sa najbliim su
sjedom. U svom odgovoru na austrijsku notu ministar inostranih poslova AH-paa je
tvrdio da je valija preduzeo vojne pripreme "u trenutku opteg vrenja, kad u svako
m dijelu Evrope moe iznenada doi do neoekivanih zapleta", mislei na talas revolucija
koje su zahvatile evropske zemlje. Bosansko plemstvo je sa velikim nepovjerenje
m prihvatilo regrutaciju, mobilizaciju i naoruavanje, plaei se da te snage Porta ne
uputi u druge provincije a tu dovede nove jedinice. Ukidanje beglucenja (robote
) nije donijelo zadovoljstvo medu njima. Kada je Tahir-paa naredio ubiranje deset
ine u korist drave dolo je do bune meu krajikim muslimanskim iteljima. Buna je poela 6
. jula 1849. u Vrnograu pod vodstvom tamonjeg dizdara Ceria. Ona se brzo proirila na
Cazin, Todorovo, Veliku i Malu Kladuu, Jezersko, Podzvizd, Krupu, Otoku itd., po
d komandom Alage Rizvia, dizdara Ceria i Ale Kedia. Za dvije sedmice pokret je nara
stao toliko da je oko 12.000 ljudi krenulo na Biha, koji su branile pristalice mu
te-selima Mehmed-pae Bievia. Tahir-paa se naao u tekom poloaju. Imao je regrutovanu v
ku, ali je nije smio upotrijebiti, plaei se da e bosanski odredi odbiti boriti se p
rotiv svojih sunarodnika. Pregovori takoer nisu dali rezultate, jer je pored smje
njivanja muteselima trebalo odustati od ubiranja desetine. Valija se plaio irenja
pokreta, posebno u Sarajevu. On se brzo uvjerio da su "Bonjaci mahniti junaci, i
da nije lako s njima bojak biti". Sama Porta nije pridavala vei znaaj ovom pokretu
, a ministar Ali-paa je izjavljivao da se bune posebno zemljoposjednici "nezadovo
ljni reformama zato to su one ukidale ili smanjivale njihova feudalna prava i pri
vilegije". Krajem augusta valija je odluio lino se razraunati sa pobunjenicima. Sa
vojskom od oko 85.000 vojnika, veinom Bosanaca, krenuo je put Krajine. Iako naorua
n artiljerijom, Tahir-paa nije uspio poraziti pobunjenike u Bici kod Bihaa poetkom
septembra 1849. Usljed kuge u vojsci, line bolesti i dobijenog zadatka iz Stambol
a valija se vratio u Travnik. Tako bolestan, nas198

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


tavio je vojne pripreme. Razlozi za to leali su u naglom zahlaenju odnosa Porte sa
Austrijom i Rusijom zbog prelaska veeg broja oficira Maara i Poljaka, nakon poraz
a revolucije u Maarskoj, na teritoriju Osmanskog carstva i primanja islama. Vojne
pripreme, popravka tvrava i dolazak svjeih snaga u Bosnu izazvali su podozrenje A
ustrije, ali i ustanika u Krajini. Kada pre govori o smanjivanju poreza nisu usp
jeli, oni su u martu 1850. zauzeli Biha. Uz soliarisanje graana Bihaa bila je istjer
ana posada od 700-800 Arbanasa, Pokuaj valije da sazove prvake na vijeanje u Travn
iku nije davao rezultata. Naprotiv, veina do tada vjernih prvaka i muteselima otv
oreno se solidarisala sa Krajinicima. Meu njima su bili Mahmud-paa Tuzli i Mahmud-paa
Fidahi. Prkjenjen pobunom muslimana, a zatim i hriana, valija je svoje posade zatvo
rio u gradove i okrenuo topove na njih. U nekim od tih gradova prvaci i itelji su
se opredijelili na valijinu stranu, kao to je to bilo sa Ban jom Lukom i Prijedo
rom u proljee 1850, kada su ustanici iz Krajine poeli napredovati i osvajati pojed
ina utvrenja. Valija je od Porte traio da mu se poalje vojska.
Omer-paa Latas slama otpore reformama -kraj timarsko-spahijskog i esnafskog siste
ma
Nezadovoljna sporou provoenja tanzimata u Bosni, Porta je 1850. odluila da u ovaj ej
alet uputi vojne snage na elu sa Omer-paom Latasom (1806-1872), bivim Srbinom rodom
iz Like, muirom (maralom) i specijalistom za uguivanje ustanaka u provincijama. On
je na putu iz Monastira (Bitolja) uguio pobunu u niskom kraju, a u Sarajevo je s
tigao 4. augusta 1850. sa sultanskim fermanom, ali sa relativno malo vojske. Poto
je uspio osigurati prisustvo svih poznatijih bosanskih uglednika, na sarajevsko
j Musali proitan je sultanski ferman o reformama. Nakon toga, veinu bosanskih prva
ka pustio je kuama zatraivi od njih provoenje u praksu P ortinih zahtjeva. Meutim, po
novo je dolo do pobune u Bosanskoj krajini, a zatim u Posavini, Hercegovini i sre
dnjoj Bosni. Energinim nastupom Omer-paa je uspio savladati otpor, zarobiti voe bun
a, meu kojima i uvenog Ali-pau Rizvanbegovia. U dvadesetak manjih i veih bitaka sa La
tasovom vojskom poginulo je oko 2.500 bosanskih Muslimana. Zarobljenici, a naroit
o istaknuti prvaci, bili su izloeni ponienjima, a njih 154 otpremljeno je u Carigr
ad na suenje. U meuvremenu, Latas se "sluajnim" ubistvom oslobodio i starog Ali-pae
Rizvnabegovia. Oito je da se on plaio Ali-pae, koji je gotovo dvadeset godina upravl
jao Hercegovinom. Likvidiravi pokret muslimana, Latas se okrenuo prema hrianima, ko
ji su upravo od njega oekivali poboljanje svog socijalnog i politikog poloaja. Oni s
u mu u pro199

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala


cesu uguenja muslimanskog pokreta davali komoru, a neki od njih kao fra Ivan Fran
o Juki, bili izuzetno odani. Juki mu je posvetio II knjigu Bosanskog prijatelja (1
851), objavivi u njoj i svoju Slavodobitnicu posveenu, upravo, Latasu. Meutim, Lata
s ne samo da nije usliio zahtjeve hriana, umjesto isplate visokih rauna za komoru, z
atraio da predaju oruje, iako to
i i k Mi
200

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


nije traio od muslimana. To je izazvalo pokret hriana u Hercegovini iste 1851, za to
je Latas okrivio Austriju i Crnu Goru. Skrivi otpor bosanskih Muslimana, Omer-paa
je prvi put dobio mogunost da izvri njihovu regrutaciju u nizamsku vojsku. Izvrio j
e administrativne i personalne promjene u Bosanskom ejaletu. Ve u januaru 1851. s
andake je pretvorio u kajmekamluke, a umjesto ranijih zabitluka ili nahija oformi
o je mudirluke. Tadanjim teritorijalnim promjenama konano je formiran Novopazarski
sandak kao zasebna upravna jedinica. Na elo svih tih jedinica i u administraciju
Latas je postavio strance - Osmanlije, potisnuvi na taj nain domae Muslimane iz upr
avnog aparata zemlje. Na elo preimenovanog Upravnog savjeta vilajeta u Veliko vij
ee (Bujuk medlis ili Medlisi kebir) doao je iz Carigrada Sulejman Nazim-beg u rangu
mir-imirana (vojni zapovjednik oblasti). Meu prvim odlukama Latasa bilo je premjet
anje sjedita valije iz Travnika u Sarajevo. On je konano ukinuo spahijski sistem u
Bosni i esnafsku organizaciju. Likvidacija spahija nije poboljala stanje hriana, d
ok je ukidanje esnafske organizacije otvorilo puteve liberalizacije u proizvodnj
i i prometu i ubrzalo prvobitnu akumulaciju kapitala. U pogledu teritorijalne i
upravne organizacije u Bosni posljedica Latasove intervencije bilo je ponovno pr
ipajanje Hercegovine Bosni u statusu kajmekamluka, tako da je ejalet sainjavalo s
edam kajmekamluka: Sarajevo, Travnik, Banja Luka, Biha, Zvornik, Hercegovina i No
vi Pazar. Takva podjela ostat e sve do pod kraj osmanske uprave. Ovom intervencij
om Porta je konano slomila politiki otpor bosanskih begova i sahranila njihova dug
ogodinja nastojanja da za ovu pokrajinu osiguraju autonomiju u kojoj bi oni imali
dominantnu ulogu. Time je sa politike scene nestala jedna snaga, iji e samo ekonom
ski eho ostati, a na scenu dolaze stranci koji e Bosnu smatrati znaajnim izvorom b
ogaenja i sa svim njenim iteljima komunicirati iskljuivo posredstvom prevodioca. Up
ravo zato Muslimani e ovo vrijeme dobro upamtiti, a izrazom Turkua nazivati sve to
je osmanlijsko. Inae, u XIX stoljeu, kada se sije sjeme nacionalnih i vjerskih net
rpeljivosti, nastali su i drugi pogrdni izrazi kao za muslimane - balija, za pra
voslavce -vlah i za katolike - okac. Vrijeme velikih pokreta Muslimana, vezanih z
a gradove i varoi, postepeno je nestajalo, a nastupalo je vrijeme hrianskih seljakih
ustanaka ijbuna. f -.
201,-

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjeiskog rata

Agrarno pitanje i pokreti hriana


Jedan od najteih problema u agraru nakon ukidanja spahiluka bili su odranije nasl
ijeeni, a u XIX vijeku konano uoblieni itluki odnosi. Upravo o njima tanzimat nije vo
dio dovoljno rauna. Razvlaivanjem obraivaa zemlje (ifcije) obaveze na itluku bile su v
nego na timarskom posjedu. Cifluk-sahibija (gospodar ifluka) dobijao je od ifcije
oko 1/9 roda, s tim to je posljednji imao obavezu da odreeni broj dana u godini p
rovede na begluku ili u radu na obavljanju nekih kunih poslova (beglucenje, angar
-ija). Iako ovakvi odnosi nisu bili nikakav bosanski specifikum, u ovoj pokrajin
i Porta je prvi put reagovala na pritube kmetova teK 1843, a 1848/49. to ponovila
, poto je u cijelom Carstvu bio ukinut timarski sistem. Tahir--painom uredbom, pot
vrenom na Porti, u Bosni je bila ukinuta angarija, ali je naturalna obaveza znatn
o poveana i kretala se od 1/5 do 1/2. Poto je 1858. donesen zemljini zakon (Ramazan
ski zakon), kojim je objavljena kategorizacija zemlje, izvrena je kodifikacija i i
tlukih odnosa. Nakon Konferencije agrarnih interesenata iz Bosanskog ejaleta u Ca
rigradu 14. safera 1276. (12. IX 1859) donesen je zakon o itlucima poznat kao Saf
erska naredba. Time su ozakonjeni odnosi izmeu ifluk-sahibije i kmeta stvoreni nak
on 1848. godine. Obaveza kmetova nije bila jednaka u cijeloj pokrajini (od 1/5 d
o 1/2), s tim da je radna obaveza zadrana kada je ifija davao 1/5 ili 1/4 agrarnih
proizvoda. Nakon ukidanja spahija, drava je pokuala rijeiti pitanje poreza van itluko
g sistema. Pritjenjena fmansijskim tekoama, ona se sve vie oluivala da poreze, posebn
o desetinu, prodaje u zakup. Zakupci su to koristili kao izvor bogaenja pokuavajui
ovu naturalnu rentu pretvoriti u novanu. Ukidanjem haraa 1855. nije dolo do ukljuiva
nja hriana u armiju, ve je uvedena bedeli askerija (vojnica). Zloupotreba zakupa i
naini kupljenja poreza i davanja pojavljuju se kao osnovni uzrok buna i ustanaka
seljaka. Ako su pokreti bosanskih hriana za vrijeme srpske revolucije bili motivis
ani politikim argumentima, to su sredinom XIX stoljea imali dominantnu socijalnu o
snovu. Pritisnuti poreskim i drugim obavezama, pravoslavci i katolici se bune pr
otiv ugnjetavanja 1834, 1842. i 1848. Meu svim bunama iz ovog vremena najvea je bi
la ona pod vodstvom popa Jovice Ilica u derventskom kraju. Na elu ovih pokreta na
laze se, slino nekim bunama, nii svetenici, a njihovi zahtjevi u poetku ne obuhvataj
u programe osloboenja od sultanske vlasti. U drugoj polovini XIX vijeka pokreti b
osnaskohercegovakog hrianskog seljatva vezani su za sporost u provoenju reformi osman
skog sistema, na
202

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


koje se Turska obavezala pred evropskim silama u Hatt-i Humavunu 1856. godine- O
vi pokreti sve vie dobijaju forme nacionalnih pokreta, posebno kod Srba. Kneevina
Srbija je tradicionalno koristila socijalno nezadovoljst vo hrianskih seljaka da u
njih unese svoje dravne i nacionalne tenje u Bosni i Hercegovini. To e biti prisut
no naroito tamo gdje se plemenska svijest usmjerava u pravcu nacionalnog. Ona je
nakon 1844.' prema Naertaniju, a posebno nakon 1849. od stvaranja "Ustava politike
propagande imajui se voditi u zemljama siavenoturskim", i u Bosni formirala tajn
e organizacije koje su s prekidima djelovale sve do 1874. One su okupljale i jed
an broj katolika (Ivan Franjo Juki, Bla Joi) i muslimanskih begova. Od 1851. do 1863
. s prekidima traje ustanak istonohercegovakih hriana, poznat kao pokret Luke Vukalo
via (1823-1873). On je bio oslonjen na Crnu Goru, a u svojoj drugoj fazi, nakon p
oraza turske vojske na Grahovu 1858, uvjetovao meunarodnu intervenciju i osigurao
prvo razgraniavanje Crne Gore s Turskom. Nakon tursko-crnogorskog rata 1862, u o
vim krajevima je uspostavljen mir uz garantovane olakice u pograninom dijelu, ali
je njime Vukalovi eliminisan kao voa pokreta. Buna Hriana izibila je 1858. u Bosansk
oj krajini pod vodstvom Petra Petrovia Pecije. Ona je, kao i buna u Posavini iste
godine, imala socijalne uzroke, a uspjela je objediniti pravoslavno i katoliko s
eljatvo izazvavi simpatije izvjesnog broja muslimanskih seljaka.
Vrijeme provoenja tanzimata
Uee Osmanske carevine u Krimskom ratu (1853-1856), kao i nezadovoljstvo hriana, uspor
ilo je Portu u reformskim zahvatima u svojoj najzapadnijoj provinciji. Meutim, pr
euzimanje meunarodne obaveze bilo je praeno interesom velikih sila za zbivanja u B
osni. Za vrlo kratko vrijeme u Sarajevu i Mostaru est evropskih drava (Austrija, F
rancuska, Engleska, Rusija, Pruska, Italija) uspostavilo je svoje konzulate, vic
ekonzulate i konzularne agencije. Sada su se sva zbivanja u ovom ejaletu odvijal
a pred licem evropske diplomacije. Intenzivnije promjene nastale su u vrijeme up
rave Topal erif Osman-pae (1861-69). Na osnovu eksperimenata koji je proveden u Du
navskom vilajetu 1865. donesena je uredba o organizaciji Bosanskog vilajeta, poz
nata kao Vila-jetski ustavni zakon. Po ovom zakonu, Portin namjesnik upravljao j
e, vilajetom umjesto ejaletom i nosio je slubenu funkciju valije, generalnog guve
rnera. Imao je svog pomonika, upravnika fmansija (do 1867. muhasebedija, a
203

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


od tada defterdara), generalnog sekretara vilajetske uprave (mektubdija), te naeln
ike: za spoljne poslove, poljoprivredu i trgovinu, prosvjetu i javne radove, te
najzad, upravnika katastra, referente za statistiku, upravnika vakufa i komandan
ta andarmerije. Funkciju najvieg organa uprave dobilo je Upravno vijee (Idare Medlis
), koje su sainjavala etiri virilna lana i u poetku 6, a zatim 4 izabrana lana, od ko
jih je polovina bila iz reda muslimana, a polovina hriana. Predsjednik ovog vijea b
io je sam valija. Novinu u upravnoj organizaciji vilajeta predstavljalo je Ope vi
lajetsko vijee (Medlisi umumii vilavet), koje je imalo funkciju vilajetske skuptine
, a sainjavala su ga po etiri poslanika iz svakog od sedam sandaka, i to po dva mus
limana i dva nemuslimana. Ovo vijee je imalo zasjedati jednom godinje, najvie do 40
dana. Mandat poslanicima trajao je godinu dana. Na elu svakog sandaka (live) nala
zio se kajmekam (od 1867. mutesarif), imenovan sultanskim beratom, a imao je fun
kciju zastupnika valije u datom okrugu i bio mu neposredno potinjen. Svaka liva i
mala je svoj finansijski ured na elu sa, od Porte imenovanim, slubenikom, koji se
od 1867. naziva muhasebedja. Na tom nivou bili su i slubenici za korespondenciju,
katastar, statistiku, poreze i poresku upravu, andarmeriju, potansku slubu itd. Naj
vii organ vlasti u sandaku bilo je Upravno vijee (Medilsi idarei liva), a mutesarif
njegov izvrni organ. I ovo vijee se sastojalo od virilnih i izabranih lanova. Od 4
izabrana lana, dva su bila muslimani, a dva hriani. Meu virilnim se nalaze i duhovni
predstavnici nemuslimani. Mandat lanova vijea bio je 4 godine, s tim da se svake
dvije godine vrio izbor polovine poslanika. Na slian nain birano je Upravno vijee ka
zne. Na nivou nahije postojala su povremeno vijea, koja su sainjavali predstavnici
seoskih vijea, s tim da je jedno selo moglo imati najvie 4 svoja predstavnika, a
sastajalo se 4 puta godinje u vrijeme koje je odreivao valija. U seoskoj organizac
iji uprave jo 1846. postojala je institucija muhtara, koji su se kod nemusHmansko
g dijela stanovnitva nazivali kodobae ili knezovi. U svakom selu veem od 20 kua biral
a su se dva muhtara, u selima su postojala Seoska vijea (Ihtijar madlisv) sa 3 do
9 lanova. I ova vijea su birana odvojeno kod muslimana i hriana sa mandatom od godin
u dana, a potvrdu izbora vrio je kajmekam kae. Karakteristika svih vijea u Bosansko
m vilajetu sastojala se u tome da su sva ukljuivala duhovna lica, a da su lanovi b
irani na osnovu imovinskog cenzusa i vjerske pripadnosti. U njima je bila osigur
ana muslimanska veina. Dugo vremena nakon Omer-pae Latasa osmanske vlasti se nisu
usuivale provesti regrutaciju bosanskih muslimana. U borbi protiv unutranjih pokre
ta hriana, vlasti su, od vremena Krimskog rata, prikupljale formacije poz204

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


nate pod imenom baibozuk, kao neregularne vojne jedinice. Tako se desilo da poetko
m sedme decenije regrutacija nije provedena u Arabiji, Kurdistanu, Albaniji i Bo
sni. Tek nakon uguenja ustanka u istonoj Hercegovini specijalni komesar Porte Devde
t ei, sa bosanskim begovima ugovara uvjete regrutacije. Tada je P orta pristala
da se u Bosanskom vilajetu regrutuju dva puka vojnika pod ovim uvjetima: 1. da r
ok aktivne slube bude ogranien na tri godine; 2. upotreba bosanskih pukova ogranien
a je na teritoriju Bosne i Hercegovine; 3. polovina oficira treba biti iz redova
domaih muslimana; 4. viak regruta imao se upisati u domorodaku miliciju. Dva puka
bosanske vojske, regrutovana tokom 1864. i 1865. po principu da se u svakoj livi
regru-tuje jedan bataljon, nisu predstavljali veu vojnu snagu. Ove snage jedva d
a su inile etvrtinu ukupnih osmanskih snaga u vilajetu, kao dijelovi 0 i III armij
e. Vojskom je komandovao poseban general, obino u inu ferika. Vojnim poslovima ruk
ovodilo je Vojno vijee, sastavljeno od oficira bosanskih pukova. Tokom 1871/72. g
odine evidentna su nastojanja vojnih vlasti da formiraju posebnu Bosansku armiju
. Za razliku od armije, u organizaciji andarmerije, koja je brojala do 3.000 ljud
i, vlasti su nastojale angaovati i jedan borj hrianskih podanika. U oblasti sudstva
reforme su sporo provoene. Pored trgovakog suda, osnovanog u Sarajevu 1852. godin
e, kao prvi graanski sud, prema uredbi o ureenju vilajeta, osnovan je Vrhovni vila
jetski sud. Na njegovom elu u poetku se nalazio mufeti, postavljen od sultana, a na
prijedlog ejhul-isla-ma, a kasnije njime rukovodi sarajevski kadija. Ovaj sud je
sainjavalo est lanova, od kojih tri muslimanske i tri nemuslimanske vjeroispovijes
ti. Smatran je vrhovnim sudom u vilajetu, a imao je funkciju iskljuivo apelaciono
g suda. Slini sudovi su postojali i na nivou kaza i liva. U oblasti privrednih od
nosa u BiH je u drugoj polovini XIX vijeka vrlo velik iznaaj imalo ukidanje esnaf
ske organizacije, koja je dugo vremena bila konicom proizvodnje i prometa. Libera
lizacija u ovoj oblasti bitno je uticala na ubrzano propadanje starih, tradicion
alnih zanata, iju je proizvodnju poela zamjenjivati industrijska roba sa zapada. J
edan broj zanatlija, posebno nemuslimana, uspijeva organizovati proizvodnju u sv
ojim radionicama tako da one poinju vie liiti na manufakturne radionice. Trgovci st
ranom robom, iju su veinu inili Srbi, sve vise se izdvajaju po svom bogatstvu, te t
ime Bosna i Hercegovina dobija sloj mlade graanske klase, koja zajedno sa pripadn
icima osmanske vlasti sve vie dolazi u sukob sa interesima domini-rajueg seljatva.
Bez obzira na proces razvoja nacionalnog osvjeivanja, ovaj sloj je bio lojalan osm
anskim vlastima u pokrajini i s njima saraivao u bitnim poslovima.
205

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena d. kraja Drugog svjetskog rata


Privredni tokovi u Bosni i Hercegovih, bili su potpomognuti izgradnjom mree kolsk
ih puteva, posebno na realaciji Brod-Sarajevo, dolinom rijeke Bosne, Sarajevo-Mo
star-Metkovi, dolinom Neretve. Izgradnja, kolskih puteva; koja je do kraja osmans
ke vlasti dostigla cifru od oko 10-12% ukupne putne mree, vrena je sistemom kuluka
i znatno poveala kapacitet prometa. Od zamanog plana izgradnje transbosanske eljez
nice (Bosanski Novi-Banja Luka-Jajce-Sarajevo-Rogatica-Viegrad-Sjenica-Novi Pazar
-Mitrovica) 1372. izgraena je samo prva etapa. Telegrafski saobraaj u Bosni i Herc
egovini poinje se razvijati od 1858. kada je uspostavljena prva telegrafska linij
a od Metkovia do Mostara. Godine 1860. Sarajevo je dobilo telegrafsku vezu sa Sta
mbolom. Do 1875. u BiH je bilo 19 telegrafskih stanica u svim vanijim mjestima. P
okuaji organizovanije eksploatacije bosanskih uma i ruda ostali su gotovo na samom
poetku, a prva akcionarska drutva (za prijevoz putnika i robe i proizvodnju sukna
1866. godine) brzo su propala. Nekoliko pilana na vodeni pogon i pivara u Saraj
evu samo su nagovjetavali mogunost razvoja industrije. Na kulturno-prosvjetnom pla
nu provoenje tanzimata donijelo je neke novine,, prije svega, hriani su dobili mogun
ost da obnavljaju stare i prave nove bogomolje i osnivaju svoje kole. U okvirima
crkveno-kolskih opina prikupljena sredstva koriste se za izgradnju crkvenih i kolsk
ih objekata, prije svega u gradovima. Do 1874. u Bosanskom vilajetu zajedno sa N
ovopazarskim sandakom bilo je 112 hrianskih osnovnih i srednjih kola u kojima je kolo
vano 4.188 uenika i 1333 uenice. Ne uporeujui nivo obrazovanja, ovo kolstvo je brojano
daleko zaostajalo za muslimanskim kolama) 24 rudije. 863 mekteba sa 27.312 uenika
i 10.426 uenica). U hrianskim kolama znaajnu ulogu imaju svetenici iz Bosne, ali i oni
iz Srbije, Vojvodine, Dalmacije itd... koji su pored obrazovne vrili i politiku f
unkciju. Nakon uspostave vilajetske uprave, u Sarajevu je otvorena prva tamparija
, mada je ideja o tome postojala odranije u redovima bosanskih franjevaca. Na os
novu odredaba Vilajetskog zakona po kojem u svakom sandaku postoji tamparija, Osma
n-paa je krajem 1865. potpisao ugovor sa zemunskim tipografom Ignjatom Sopranom o
otvaranju tamparije u Sarajevu. U poetku je Sopran tampao list "Bosanski vjesnik",
a nakon to je vlasnik tamparije postala vilajetska vlada i zvanini list "Bosna", k
oji je izlazio sve do 1878, dvojezino na turskom i bosanskom jeziku, irilicom Vuko
vim pravopisom. Neto kasnije (1868.) pojavit e se i nezvanini "Sarajevski cvjet-nik
" - "Glien araj" (1868-1872) koji ureuje akir Kurtehaji. U Mostaru je 1872. tampariju
tvorio Franjo Milievi, gdje se 1876. pojavljuje list "Neretva". U vilajetskoj tampa
riji tampano je niz udbenika, vjerskih knjiga, zvaninih objava vlasti i slino. 206

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


U atmosferi sporog sprovoenja reformi i sazrijevanja nacionalne misli pojavljuju
se razliiti nacionalni programi. Kod Srba je ovaj proces iao neto ranije, a unutar
srpskih tajnih organizacija pojavljuje se cijeli niz projekata oslobaanja od osma
nske vlasti. Oni nastaju meu srpskom emigracijom u Beogradu ili u samoj Bosni. To
je posebno izraeno nakon osnivanja Ujedinjene omladine srpske 1866. godine. U ti
m planovima dominira misao o potrebi prikljuenja Bosne kneevini Srbiji. Meu bosansk
im Hrvatima sredinom XIX vijeka izraen je zakanjeli ilirski pokret, prije svega ka
o kulturni, iji su nosioci franjevaki sveenici Martin Nei i Ivan Franjo Juki. U kolije
vci ovog pokreta pojavljuje se i Jukieva ideja bonjatva. Ova ideja e se evolutivno t
ransformisati u ideju o potrebi prikljuenja Bosne Austro-Ugarskoj s ciljem ujedin
jenja sa maticom hrvatskog naroda (Marti). Paralelno sa zavoenjem tanzimata u Bosn
i se pojavila ideja o integralnom bonjatvu, koju e od vremena Omer-pae Latasa provod
iti centralna vlast, a u koju se dobro uklapalo rasuivanje jednog broja franjevac
a o historijskom kontinuitetu sa srednjim vijekom. Koncepcija koja se pojavila n
a stranicama "Bosanskog vijestnika" (1866.) pripadala je Osman-pai, a oito je nast
ala na osnovu pomnih izuavanja. Ona se temeljila na tvrdnji da postoji jedan bosa
nski narod, koji, mada vezan za osmansku dravu, posjeduje svoje, narodne osobenos
ti, genetiki i historijski vezan za Bosnu. Ovdje se kontinuirana borba za autonom
iju Bosne tumai upravo postojanjem bosanske nacionalne ideologije, za koju se tvr
di da samo reformama postie pravi smisao. Ovu koncepciju Osman-pase i centralne v
lasti potvruje niz primjera, od prevoenja osmanskih zakona do slubenih naziva, meu k
ojima je i naziv bosanski jezik (1869). Meutim, Muslimani nisu prihvatili ideju o
ravnopravnosti sa ostalim dijelom stanovnitva, a srpska nacionalna misao je bila
prilino razvijena, dok su se Hrvati sve vie orijentisali ka matici hrvatskog naro
da.
207

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Ustanak hriana i Velika istona kriza 1875-1878.
U nizu nemirnih godina u Bosni i Hercegovini, najvei znaaj je imao Seljaki ustanak
1875-1878. koji je poeo u Hercegovini, a zatim zahvatio dijelove zapadne i istone
Bosne, Sandaka, Makedonije i Bugarske. Ovi ustanici su pokrenuli sloeno istono pita
nje, izazvali rat Srbije i Crne Gore, a neto kasnije i Rusije, protiv Osmanske im
perije. To je aktiviralo cjelokupnu evropsku diplomatiju i jo jednom stavilo na d
nevni red opstanak evropskog dijela Osmanskog carstva. Osnovni socijalni ciljevi
ustanka u BiH bili su ruenje postojeeg agrarnog sistema i stvaranje slobodnog sel
jakog posjeda, a politiki - osloboenje od osmanske vlasti i ujedinjenje sa Srbijom
i Crnom Gorom. Pokuaji da se ovom pokretu dade ira platforma ukljuivanjem Muslimana
i zadri cjelovitost Bosne i Hercegovine nisu uspjeli. Na kosijerevskoj skuptini p
reovladala je crnogorska struja, koja nije dozvolila stvaranje "provizorne vlade
" Hercegovine, a njenog zagovornika M. Lju-bibratia udaljila iz ustanka. Jamnika s
kuptina (oktobar 1875.) je "imala za cilj da ujedini sve ustanike da bi radili sv
i po jednom planu". Odmah nakon izbijanja rata Srbije i Crne Gore protiv Turske
ustaniko vodstvo proglasilo je ujedinjenje Bosne sa Srbijom, koja je M. Despotovia
uputila za komandanta ustanikih snaga u Bosni. Istovremeno su hercegovaki ustanic
i proglasili ujedinjenje sa Crnom Gorom i bili ukljueni u crnogorsku vojsku. Meuti
m, porazom u Crnim potocima (4. VIII 1877.) bosanski ustanak je dospio u krizu d
a se "nije ponovo mogao podii i postii raniji obim". P oto je ustanak izgubio oslon
ac na slubenu srpsku vladu, ustanici su uz pomo slavjanofilskih krugova osnovali p
rivremenu vladu (kraj septembra 1877) na ijem elu je u poetku bio Rus V. Jonin. Ona
je imala zadatak "potpuno se brinuti za sve narodne interese". Time je ustanak
nastavio egzistenciju, ali sva pitanja Bosne i Hercegovine ve su se nalazila u ru
kama velikih sila, koje e odrediti njenu sudbinu. Ustanak 1875-1878. bio je sukob
velikih razmjera. Rauna se da je za tri godine njegovog trajanja samo iz BiH str
adalo oko 150.000 ljudi. Uz ogromna materijalna razaranja, gladi i si. 150.000-2
00. 000 ljudi prelo je preko austrijske granice. On je upravo po tim svojim dimen
zijama naiao na snaan odjek i punu solidarnost koja se ogledala u pruanju pomoi usta
nicima i izbjeglicama. Zainteresovanost Aus tro-Ugarske za BiH, koja datira odra
nije, opredijelilo je sudbinu ove najisturenije osmanske provincije, Austrija je
jo od XVIII vijeka, kao uesnik u podjeli interesnih sfera na Balkanu, nastojala u
svoj posjed dobiti Bosnu i Hercegovinu. Od 1815. ona je bila prisutna na ovom p
odruju kao politiki, a naroito kao ekonomski faktor. Mreom konzulata u drugoj polovi
ni XIX vijeka pomno je pratila sva zbivanja, a u trgovinskom
208

Basna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


ugovoru od 1862. sa Turskom na ovom podruju je dobila privilegovan status. Tokom
istone krize Berlinskim memorandumom, Rajhtatskim dogovorom (1876.) i Budimpetanski
m konvencijama (1877.) Austro-Ugarska je tajno dobila saglasnost Rusije da moe za
uzeti Bosnu i Hercegovinu. Iako je l. XXIV Sanstefanskog preliminarnog mira (3. I
II 1878.) za ove pokrajine bila predviena autonomija u okvirima Osmanskog carstva
, stvarno rjeavanje pitanja Bosne i Hercegovine bilo je na Berlinskom kongresu (1
3.VI ~ 13.VII 1878). Ovaj skup evropskih sila nije usvojio ni jedan od zahtjeva
iz ustanikog memoranduma (pripajanje Srbiji ili autonomija u okviru Turske sa iza
branim parlamentom i guvernerom i osloboenje kmetova). Zanemarujui interese stanov
nika l. XXV Berlinskog traktata Austro--Ugarska je od evropskih sila dobila manda
t da "okupira i upravlja pokrajinama Bosnom i Hercegovinom", preputajui upravu nad
Novopazarskim sandakom Turskoj.
Dokidanje osmanlijske vlasti i pokret otpora austrougarskoj okupaciji Bosne i He
rcegovine 1878. godine
Dok su se evropske sile dogovarale kako revidirati jednostrano izdiktirani Sanst
efanski mir od Rusije, pri emu su pogaena sva tajna dogovaranja sa Austro-Ugarskom
u vezi sa Bosnom i Hercegovinom, u samoj Bosni je dolo do previranja. itelji ove
pokrajine odranije su bili ozlojeeni na ponaanje kako Porte, tako i susjedne monar
hije kada je bila u pitanju njihova sudbina. Oni se nisu mogli pomiriti s tim da
prema potpisanom ugovoru dio Bosne i Hercegovine pripadne Crnoj Gori i Srbiji.
Zato su poela okupljanja Muslimana s ciljem da se dogovore ta initi. Ve 11. aprila s
arajevska ulema je u Carevoj damiji sazvala narodni zbor na kojem je izraen protes
t protiv oduzimanja teritorije od Bosne i Hercegovine uz konstataciju da time ov
a pokrajina "visi u zraku". S druge strane, domai Muslimari su oekivali da e doi do
stvarne uspostave autonomije. Zato se na tajnim sastancima sarajevskih uglednika
, u prvom redu uleme, due vremena raspravljalo o upuivanju jedne ittifakname (adre
se) na Portu. U adresi koju je potpisalo mnogo ljudi od Porte je traeno da se u p
raksu provede odluka o autonomiji i predlae da Bosnom i Hercegovinom upravlja nje
n sabor. Oito je u ovom dokumetnu bilo naglaeno da e Bosanci zajedniki braniti svoju
zemlju bez obzira na vjersku pripadnost. Ve tada je bio odbaen turski jezik i poel
a iskljuiva upotreba domaeg bosanskog. Rezultat toga bilo je formiranje Narodnog o
dbora 5. juna 1878. Kao nacionalno mjeovito tijelo Odbor je imenovao
209

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Narodnu skuptinu u prvo vrijeme sastavljenu od 32 lana, od kojih je iz Sarajeva bi


lo 20 (12 muslimana, 5 pravoslavaca, 2 katolika i 1 jevrej), a iz provincije sva
ki okrug je trebao birati po jednog muslimana i hrianina. U organizovanju naroda p
osebno su se isticali Muhamed-ef. Hadijamakovi (Sarajevo, 1815-1878), duhovni voa c
ijelog pokreta, ejh i muderis Gazi Husrev-begovog hanikaha, vrlo energini i uticaj
ni Kaukija Abdulah ef. (Sarajevo, oko 1820-1878), hafiz, dugogodinji imam Begove da
mije u Sarajevu, za kojim su pristajali najiri slojevi drutva. Nakon to je prijedlo
g doao do valije i razmatran na sjednici idare-i medlisa, izabrani su skuptinski za
stupnici: muftija Mustafa ef., Kaukija ef., Sunulah ef. Sokolovi, Mustajbeg Fadilp
ai, Ragib ef. uri, Asim ef. Ridali, Mehmed-beg Kapetanovi, Mahmud ef. Mufti, Mustafa
ri, Sabit ef. Hasanagi, Ahmed ef. Svrzo, Muhamed-aga Kapetanovi," Petraki ef. Hasan
agi, Ahmed ef. Svrzo, Muhamed-aga Kapetanovi, Petraki ef. Petro-vi, Dimitrije Jefta
novi, Risto Besarovi, Jakov Trifkovi, ore Da -mjanovi, fra Grga Marti, Petar Sahaija
ndri) i Salamon ef. Za predsjednika Skuptine bio je izabran dravni odvjetnik Sunula
h ef. Sokolovi. Zbog ope situacije u zemlji nisu bili izabrani predstavnici iz dru
gih krajeva, te Skuptina nije mogla zasjedati u punom sastavu. Nezadovoljstvo osm
anskim inovicima, posebno vojnim rukovodstvom i tekim poloajem vojske, dugo je bilo
prisutno u Bosni. Zato je jedan od prvih akata Skuptine bio zahtjev za smjenjiva
nje vojnog komandanta Veli--pase. Situacija je postala sloenija kada je poetkom ju
la mjeseca, u jeku zasjedanja Kongresa, iz austrougarskog generalnog konzulata u
Sarajevu procuri-la vijest da je Monarhija dobila mandat da okupira Bosnu i Her
cegovinu. To je izazvalo buru u gradu, ali i aktivnosti konzula Konrada Vasia, ko
ji je pored valije i njegovih saradnika pokuao pridobiti i jedan broj uglednih Mu
slimana, meu kojima i Mehmed-bega Kapetanovia. Njima je konzul stavio u zadatak da
rade na pripremanju mirnog prihvatanja okupacije. Valija Ahmed Mazhar-paa je izj
avio konzulu da nema nikakve instrukcije iz Stambola, a to je priznao i na sjedni
ci idare-i medlisa, uz konstataciju da je zemlja spremna oduprijeti se stranim tr
upama. etvrtog jula naveer u Begovoj damiji nalo se izuzetno mnogo uzbuenih ljudi i m
imo obiaja, tu je odran i politiki skup na kojem su govorili Hadijamakovi, Kaukija i D
ervi ef. Goradak. Otvoreno je konstatovano da e Austrija zauzeti Bosnu i Hercegovin
u i to sa sultanovim doputenjem. Sutradan je arija bila zatvorena a mnogo ljudi je
dolo na isto mjesto, oekujui neku odluku. Na tom skupu vodstvo je oito izgubilo kont
rolu. Iz mase se izdvojio junak ulice'tSalih Vilajetovl, u narodu poznat kao Hadi
Lojo, (Sarajevoj 1834. - Meka, 1887.) imam i mualim, poz210

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


nat po konzerva ti zrnu i isklju ivosti, kao i viekratnim sukobima sa osman skom v
lau zbog svog bahatog ponaanja prema hrianima. On je sa nekoliko desetina svojih pris
talica na skupu istupio sa radikalnim stavovima. Isko -ristivi neraspoloenu masu n
aroda, koji je popunio cijeli prostor oko damije i susjednih sokaka, Hadi Lojo je
prije zavrnog skupa pozvao narod na pobunu protiv vlasti i protjerivanje austroug
arskog konzula Vasia i cijelog njegovog personala. Zatim je praen masom naroda kre
nuo prema KonakujU meuvremenu valija je okupio vojnog zapovjednika Veli-pau i vie in
ovnika i uglednika uvjeren da e nevelik odred vojnika oko Konaka, sastavljen od A
nadolaca biti u stanju savladati pobunu, jer su bosanske trupe stacionirane u ka
sarni bile ocijenjene kao nepouzdane. Kada je narod okruio Konak, uz emotivne izl
ive vjerskih osjeanja, valija je u nemogunosti da odgovori na pitanje da li je ist
ina da je sultan Bosnu i Hercegovinu predao Austriji, ispunio zahtjev da se smij
eni Veli -paa. Iako je njegov pristanak bio uvjetovan predajom ovog poloaja Sarajl
iji Ismet-pai Uzuniu, narod, a posebno Hadi Lojo, shvatio je da je nastala pukotina
u vlasti. Narednih nekoliko dana u Sarajevu su trajali nemiri, duani zatvoreni,
grad je bio pun naoruanih ljudi. Jedan broj prvaka se odmah distancirao od pokret
a, ali je Hadi Lojo, s jedne strane, fanatizovao masu, a s druge, pozvao hriane i j
evreje da se prikljue pokretu. Narodni odbor iako povean na 50 ljudi, postao je vie
orue ulice, jer je Hadi Lojo gajio ambicije da bude vezir. Pokuaj azijatskih trupa
da blokira ju grad i uvjere bosanske bataljone na vjernost nisu davali rezultat
e. U Saraje vo su pristizali simpatizeri iz drugih krajeva, prije svih iz Visoko
g i Fojnice. Sarajevski dogaaji su se prenijeli i na druge gradove. Tako su se po
bunili Travniani, traei ispunjenje zahtjeva sarajevskog Narodnog odbora. U Bosni se
mnogo oekivalo od dolaska novog komandanta Hafiz-pae, posljednjeg pae kojeg je u B
osnu uputila Porta. S njim je u Sarajevo stigao i plje-valjski muftija Mehmed Nu
rudin Vehbi ef. emsekadi (Pljevlja, 1827. -Stambol, 1887.) vrlo obrazovan, ugledan
, odlian orator i strateg, jedan od najveih vojskovoa pokreta. To je pojaalo antiaus
trijsko raspoloenje koje je do tada bilo kanalisano pre ma osmanskoj administraci
ji. Potpisivanje Berlinskog traktata odjeknulo je u Bosni kao surova stvarnost.
To je, s jedne strane, izazvalo rezignaciju, posebno hriana, a s druge, pojaavalo n
eraspoloenje prema sultanu. Bonjaci su tada tvrdili da je "Bosna njihov vatan (ota
dbina) i da sukan moe dati Stambol, a ne Bosnu". Na zajednikoj sjednici idare -i me
dlisa i Narodnog odbora, odranoj 13. jula 1878. godine, govorio je i muftija emseka
di zalaui se za jaanje pokreta i preduzimanje mjera protiv oni h koji odbiju da mu s
e prikljue. Tome se oprezno suprotstavljao Hafiz -paa, podvlaei instrukcije
211

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Porte, ije zapovjedi on ispunjava. Ako to narod ne prihvati i lati se oruja, onda
to ini na svoju odgovornost, tvrdio je on. Meutim, ostao je u manjini, te se odluio
zabraniti rad Narodnog odbora. Ipak, Semsekadi je preuzeo glavnu ulogu u Odboru
i svojim nastupanjima sve vie pridobijao narod za otpor protiv okupacije. Mazharpaa ga u tome nije mogao sprijeiti svjestan njegove popularnosti u narodu. Bez obz
ira na zabranu Narodni odbor je poeo pripremu za organizovanje naroda. Formirao j
e dva odsjeka sa sjeditem u Moria hanu koji su imali zadatak brinuti se za prikupl
janje materijalnih sredstava i ljudstva. Odbor je u ime cijelog naroda uputio i
protestno pismo kancelaru Bizmarku u kojem ga obavjetavaju da ne prih-vataju odlu
ke Berlinskog kongresa i prijete da e narod odluno braniti svoju domovinu. Odbori
su prikupili znaajna sredstva, a mobilizacija ljudi poela je 21.jula. Iako je uspi
o udaljiti Semsekadia iz Sarajeva, valija nije mogao sprijeiti pripreme. Vilajetsk
a skuptina nije prihvatila valijine prijedloge. Naprotiv, Porta je osuena zbog okl
ijevanja da se izjasni u vezi sa okupacijom. Poslanici su traili oruje i municiju.
Ve 27. jula dolo je do masovnih demonstracija u Sarajevu. Pobunili su se bosanski
vojnici u kasarni, a masa je opkolila Konak traei odlazak svih osmanlijskih inovni
ka na elu sa val-ijom. Dolo je do puskaranja s obje strane, pale su i prve rtve. Da
li u dogovoru sa nekim lanovima pokreta ili zbog neslaganja sa valijom, Hafiz-paa
je pokuao otii iz Sarajeva, ali je bio vraen. Narednog, 28. jula 1878. Mazhar-paa i
njegov pomonik, Jermenin, Konstan-paa podnijeli su ostavke. Gotovo cijeli grad se
naao u centru. Istog dana voe pokreta su odrali skup i aklamacijom izabrali narodn
u vladu. Tim aktom prestala je 400-godinja osmanlijska uprava u Bosni i Hercegovi
ni. Civilna vlast je povjerena Hafiz-pai, dok je resor vojnih poslova povjeren Sm
ail-begu Taslidak Selmanoviu (Pljevlja; 18P-1906, pripadnika stare posjednike porod
ice) i Muhamed ef. Hadijamakoviu. Uprava nad policijom povjerena je telalu Abid-ag
i Gaaninu i kaligrafu i rezervnom juzbai Ahmed ef. Naki, a uprava telegrafima bivem
telegrafskom inovniku erif ef. Zildiu. Hadi Lojo je za vrijeme svih ovih zbivanja sa
naoruanim ljudima meu kojima je bilo najvie izbjeglica iz Nikia, krstario ulicama i
pozivao na oruje. To je kod naroda izazvalo strah, posebno kod hriana. On se pokaza
o i kao podmitljiv ovjek, kada je od Petraki ef. Petrovia primio na poklon urak, za
koji je tvrdio da ga je nosio lino Husein-kapetan Gradaevi. Hriane je uvjeravao da bo
rba mora biti zajednika, a kulminacija raspoloenja u korist muslimansko-hrianske sar
adnje nastala je nakon proglaenja Narodne vlade. Tada je u gradu zavladalo veselj
e. Narod je pozvan da nosi narodno odijelo. Omladina se bratimila, a arhimandrit
Sava Kosanovi i pop Risto - Kanta Novakovi defilovali su u harambakoj nonji
212

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


na elu sarajevske srpske omladine. Sve je u gradu bilo podreeno veselju to je osman
lijska vlast pala. Istog dana telegrafom su obavijeteni nii organi da se orujem prui
otpor okupaciji. Iz zatvora su puteni svi zatvorenici, u emu se opet istakao Hadi
Lojo. Narednog dana iz Sarajeva je otiao svrgnuti valija sa visokim inovnicima i n
ebosanskim vojnim sastavima. Vrijeme izmeu Sanstefanskog i Berlinskog skupa bilo
je vrijeme previranja i u drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Istovremeno je d
olo do reagovanja i meu hercegovakim ustanicima koji su bili u redovima crnogorske
vojske. Ustanike voe su izraavale svoje solidarisanje sa borbom protiv okupacije. Z
ato je knjaz Nikola sve ove snage izolovao na Grahovu, nakon to je sa pukovnikom
Gustavom Temelom potpisao poseban sporazum, Crna Gora se pismeno obavezala da nee
pomagati pokret, ali i teritoriju gdje se ona zatekla, a trebala je da je preda
Austriji, morala ju je osiguravati do dolaska trupa Crno-ute monarhije. Vojne pr
ipreme za izvoenje okupacije poele su u rano proljee 1878. godine. Bez obzira na uv
jeravanja politiara, generali su ozbiljno shvatili ovu ekspediciju. Poetkom maja m
jeseca ak su novine pisale o ovim pripremama. Tada se govorilo o tome da je koman
dant ovih snaga baron Josip Filipovi (1819-1889), ije je ime u Generalnoj komandi
u Zagrebu bilo vezano za bosansku ekspediciju daleko ranije. Radilo se o vrlo is
kusnoj i kruni odanoj linosti, ranije autantu bana Jelaia, uesniku velikih bitaka, is
kusnom strategu, o tada komandantu eke. U aprilu je ve izvrena djelimina mobilizacija
pet divizija. Snage u jaini od oko 75.000 ljudi dobile su zadatak da izvre raspore
d na sjevernim granicama Bosne. Na junom krilu bila je angaovana 18. divizija na el
u sa pomaralom Stevanom Jovanoviem (1828-1885). U poetku su postojali planovi o prel
asku junih snaga iz rejona Dubrovnika, ali je kasnije odlueno da se one koncentriu
u irem rejonu Splita. Prema zvaninim podacima Austro-Ugarska je bila pripremila ok
o 82.000 vojnika i oficira za okupaciju, bez obzira to je Andrai sam tvrdio da je
za taj posao potreban jedan odred sa vojnom muzikom. Razmjetaj snaga Filipovi je i
zvrio u toku juna i jula mjeseca u sastavu VI, VII, XVIII i XX pjeadijske divizije
uz pripremljene ratne brodove na Jadranu. Odmah nakon zavretka rada Kongresa ubr
zane su pripreme za vojnu operaciju. Razlozi za to bili su veestruki. Austrijski
vojni strunjaci su procjenjivali da je sarajevski prevrat i zbacivanje osmanlijsk
e vlasti znatno pojaalo snage otpora u zemlji. Odjek ovih zbivanja na druge grado
ve, posebno u Trebinju, Mostaru, Livnu, a zatim Tuzli, kao i njihovo meusobno kon
taktiranje ukazivali su na mogue bolje organizovanje otpora. Postojala je opasnos
t da bosanske snage dobiju pomo od Prizrenske lige, ali i Muslimana
213

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

iz Sandaka, na emu je uporno radio muftija emsekadi. S druge strane, povoljno je ocj
enjivano da Porta oklijeva i bar zvanino ne podrava pokret i da time bitno utie na
ponaanje njenih inovnika i oficira u Bosni, koji su pred okupaciju imali oko 41 ba
taljon vojske i 77 topova, od ega je 30 bataljona bilo sastvljeno od Bonjaka, 6 az
ijskih i 5 arnatuskih. Vojska, optereena nizom problema se raspadala, ali su bonjak
i bataljoni, nakon raspada formacija, masovno prilazili u redove Pokreta. Genera
lna komanda u Zagrebu i baron Filipovi imali s kompletirane podatek o bosanskim c
estama, prelazima, telegrafskim linija ma, utvrdama, gradovima. Podaci o stanovn
itvu, njegovoj nacionalnoj i socijalnoj strukturi, raspoloenju itd. tre bali su da
opredijele ponaanje na terenu. Raunalo se da hriani, posebno katolici nee pruiti otpo
r. Konzul Vasi je uvjeravao da ni bogati i ugledni Muslimani nee pristupiti Pokret
u, ali je uvjeravao da to nee ni uiniti nii socijalni slojevi sela i gradova, koji
su po svom uvjerenju vrlo konzervativni. Upravo zato Filipovi je uputio Proklamac
iju stanovnitvu Bosne i Herce govine u kojoj saopava da austrougarska vojska ne do
lazi u svojstvu dumana, ve kao prijatelj naroda da uspostavi red i mir, da su joj
evropske zemlje povjerile taj zadatak uz privolu sultana, da e voiska svakog titit
i, da e svi biti ravnopravni pred zakonom, da se garantuju obiaji i da e se zemaljs
ki prihodi upotrijebiti za potrebe zemlje. Dvadeset devetog jula 1878. austrouga
rske trupe su prele bosanskoherce-govaku granicu na etiri mjesta (kod Broda, Gradike
, Kostajnice, i Samca), a dva, odnosno tri dana kasnije kod Vrgorca i Imotskog.
Tako su formirane tri osnovne kolone koje su dobile zadatak da to prije dou do Sar
ajeva. Glavnina snage krenula je dolinom Bosne, a pomonim pravcima prodirale su k
olone dolinom Une, Sane i Vrbasa i prema zapadnoj Hercegovini i dolini Neretve.
U pograninim gradovima ove snage nisu naile na otpor, te kolone poee brzo napredovat
i, tako da su ve 31. VII pali Banja Luka i Prijedor, a 2. VIII Jovanovieve trupe u
marirae u Ljubuki. Poto su pogranine strae vrili strani vojnici, oni su se brzo predav
li, a austrijske trupe im garantovale otpremanje u domovinu. Preuzevi vlast Narod
na vlada u Sarajevu pourila je organizovati snage za odbranu zemlje. Poto je Hadi I
,ojo sa svojim pristalicama obio vojne mag -acine, narodu je bilo podijeljeno ok
o 4.000 puaka i mmgo municije. Nakon nekoliko nesporazuma sa konzulom Vasiem i Hadi
Lojom, predstavnici Vlade su otkazali gostoprimstvo austrougarskom generalnom k
onzulu i cijeloj njenoj koloniji te su oni napustili Sarajevo. Pad Banje Luke je
na trenutak zabrinuo vlast, ali je pokret u Mostaru, mada krvav, doveo na elo no
vog mutesarifa muderisa hadi Arif ef. Kajtaza. U Tuzli je, pod pritiskom
214

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


naroda, pokret organizovao Mehmed-beg emerli, a podrka je stizala iz Bihaa, Kladue, K
ljua, Jajca, Livna. Narod se bio prihvatio oruja, meutim, osjeala se slaba organizac
ija. Pokret su prihvatili, prije svega, Muslimani, njima se u gradovima pridruio
i jedan broj Srba i manji broj Hrvata, dok su Jevreji, kao pripadnici male zajed
nice, materijalno pomagali Pokret. U nekim gradovima bile su formirane i posebne
jedinice sastavljene od pripadnika pojednih naroda (Sarajevo, Prozor, Varcar Va
kuf)- Bilo je i mjeovitih jedinica. Pokret je ostavljen bez oficirskog kadra, koj
i je do tada bio u Bosni sastavljen od Turaka ili drugih nebosansklh naroda. Got
ovo svi vii oficiri su u poetku napustili Bosnu i predali se, ili otili iz Bosne dr
ugim putevima. Od malog broja onih koji su ostali vrlo brzo se pokazalo da su iz
dajnici, ukljuujui i samog Hafiz-pau. Iako su na elu vojnog rukovodstva stajali Musl
imani, jedan broj Srba je do kraja ostao uz pokret. Tako je Risto Popovi iz Zvorn
ika bio komandant bataljona u Tuzli. Meutim, nakon to su asutrougarske trupe ostva
rile poetne uspjehe, dolo je do kolebanja meu Hrvatima i Srbima, tako da su se ostv
arile prognoze okupatora da e se na bojnom polju najveim dijelom suprotsaviti Musl
imani. Iako nikada nije ustanovljen ukupan broj snaga koje su se suprotstavile o
kupacionim trupama, jer je u odbrani pojednih gradova i sela uestvovalo cjelokupn
o stanovnitvo, historiografija je prihvatila podatke austrijskih vojnih strunjaka
da je pokret mogao raspolagati sa oko 93.000 boraca. Centar Pokreta je ostao u S
arajevu. Poetkom augusta poele su odlaziti prve jedinice iz Sarajeva na elu sa bimb
aama Junuz ef. Halaeviem, Atif ef. Uzunoviem, Ahmed ef. Svrzom. Uz mnogo ceremonijal
a otili su i odredi pravoslavaca i katolika koje su vodili Risto Bujak i Aleksand
ar Kezi. Vlasti su 7. VIII objavile poziv svojim graanima bez obzira na vjeru da s
e prikljue odbrani domovine, poto su prethodno uvele vojnu obavezu za sve strance
i osmanske inovnike te uvele ratni porez od bogatih graana. Znaajnu ulogu u pokreta
nju Sarajlija opet je imao muftija Semsekadi. On je zajedno sa Petraki ef. pozvao
na sjedinjenje "Polumjeseca i Krsta" u odbrani domovine. Oito je tada muftija pr
euzeo ulogu da organizuje odbranu istone Bosne, jer se odmah upustio prema Tuzli.
U meuvremenu Porta je intervenisala kod Hafiz-pae da se obustave sve borbe i uput
i deputacija pred generala Fil-ipovia. To je izazvalo ogorenje i odbijanje zahtjev
a Porte. Posebnu odvanost je pokazao M. Hadijamakovi, koji je sa svojim snagama usp
io poraziti austrougarske trupe kod Maglaja. Semsekadi je organizovao odbranu Tuz
le, ali je uspio zaustaviti napredovanje austrijskih trupa kod Graanice i time ug
roziti glavnu kolonu u dolini Bosne. Ove pobjede su znatno ugrozile-napadaa, pa j
e general Filipovi morao traiti pojaanje plaei se da ne doe u okruenje. Meutim, brzi
Banje Luke omoguio je napredovanje kolone
215

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


dolinom Vrbasa. Iako uz velike gubitke, u bojevima na Kadinoj vodi i Jezeru vojv
oda NVurtenberg, komandant VII divizije, uspio je zauzeti Jajce, a ubrzo iza tog
a i Travnik. General Jovanovi je brzo napredovao u Hercegovini, uavi u Mostar, pokr
enuo je snage ka Stocu. Neoekivani obrti u pozadini okupacionih trupa donosili su
nove probleme. Iznenada je dolo do pobune u Banjoj Luci, bonog upada u okolici St
oca, kao i jaanja snaga u bihakoj krajini, te otpora u Livnu, Samcu, Brkom itd. Oito
je Filipovi tek tada osjetio ozbiljnost svog poloaja, te je poeo traiti nove trupe,
ali i primjenjivati vrlo stroge mjere osnivajui u svakom mjestu prijeke sudove i
fiziku likvidaciju svih koji su se na bilo koji nain suprotstavljali. Ostavljajui
po strani Hercegovinu i istonu Bosnu sa Posavinom, on je pourio izvriti spajanje ko
lone koja je ila dolinom Vrbasa i Lave sa glavninom iz doline Bosne kako bi to prij
e doao do Sarajeva. Glavninu snaga Filipovi je uputio u pravcu Zepa, gdje je nakon
krvavog i dugotrajnog boja uspio probiti odbranu i krenuti dolinom Bosne prema V
randuku. Tu je oekivao najvei otpor, ali je onda bio obavijeten da, zahvaljujui izda
ji dvojice turskih oficira organizovane odbrane nema ispred Vranduka i da je pro
laz slobodan. Ustanici su pruili veliki otpor na Klokotu, u Kaknju i Visokom. Tak
o su do 17. augusta okupacione snage stigle pred Sarajevo. Plan zauzimanja grada
uradio je lino baron Filipovi, trudei se da narednog dana, za carev roendan ue u gra
d. Brzo napredovanje Filipovievih snaga, te uee Sarajlija u ranijim operacijama, neo
rganizovanost i stihijnost oteavali su pripremu za odbranu. Uz sve to poelo je i k
olebanje meu nekim prvacima Vlade, a od Hafiz-pae se ve nita nije ni moglo oekivati.
Mnogo ljudi je izgubilo povjerenje u odbranu zbog ponaanja Hadi Loje i njegove "ga
rde". Za njega nikada nije ustanovljeno da li je uestvovao u borbi, sumnjivo je i
njegovo ranjavanje i bijeg iz grada. Zato je izgledalo da se Sarajevo nee branit
i. Odluujuu ulogu imao je M. Hadijamakovi. Odmah po pristizanju iz Visokog, on se su
protstavio lanovima Narodnog odbora i nabrzinu organizovao odbranu. Njemu su se p
ridruili sarajevski uglednici kao Salih-aga Merhemi, Edhem-aga Cesrija, Muhamed-ag
a Sogolj, Mehaga Hadi, braa Muzaferija, Ahrned ef. Nako i dr. Njegov odluan stav pov
rato je Sarajlije iz letargije. Tako organizovane snage, po nekim procjenama oko
5.000 ljudi, rasporeene su na dominantne kote oko Sarajeva. Iako je Ismet-paa Uzu
ni bio naredio da se onesposobe Krupovi topovi, zahvaljujui majstoru Avdi Jabuici p
opravljeni su i stavljeni u funkciju. Filipovi je u sarajevsku operaciju ukljuio s
nage jaine oko 14.000 vojnika i oficira i 9 baterija artiljerije. Glavnina snaga
napadala je od Blauja preko 216

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetsl.og rata

Sarajevskog polja, Vraa i Debelog brda pod komandom generala Emerika Kaiffela, pu
kovnika Fridriha Villencza. dok je generalu Karlu Tegetthoffu dato u zadatak da
zauzme Paino brdo, a pukovnik uro Lemaji trebao je sa svojim snagama slomiti otpor
na Bijeloj tabiji napadom s lea i presjei komunikaciju istono od Sarajeva. General
Eugen Muller je sa svojim snagama trebao ovladati Kobiljom Glavom i napadati ka
Pofaliima. Tako koncen-trisane snage otpoele su napad na grad rano ujutro 19. augu
sta 1878. uz snanu podrku artiljerije. Prve bitke poele su za Paino brdo. Lemajievim
"jagerima" trebalo je gotovo pet sati da probiju linije branilaca uz borbu prsa
u prsa na Ravnim Bakljama, i to uz velike gubitke, zato je kasnije i dobio titulu
"Von Pain brdo". Oko 9 sati, pod udarima artiljerije, popustili su poloaji na Koev
skom Brdu i Gorici, gdje je komandu na topovima imao Mustafa Trampa. Uz velike g
ubitke na obje strane Kaiffelove snage su ovladale Vracama i Debelim brdom, gdje
je komandovao Alija Burek. Ovim se napadau omoguilo da svih 52 topa usmjeri na gr
adske etvrti. Podravani tom vatrom, austrijski vojnici su navalili na grad. Meutim,
naili su na snaan otpor branilaca. Morali su se boriti za svaku kuu i svaku ulicu.
Teke borbe su voene oko Ali-paine damije, Magribije, na Kosevu, Bjelavama, irokai. Ne
ki od stanovnika Gorice dugo su se odupirali napadu iz jednog mlina na potoku Ko
sevu. Tu je poginulo oko 50 Sarajlija, a na Gorici je izgorjelo 40 kua. Napada je
pokazao mnogo surovosti te je vie ljudi bilo odmah strijeljano. Pri zauzimanju Vo
jne bolnice, ranjenici i bolesnici su bili izbaeni na ulicu, da bi bi bili smjeten
i austrijski vojnici pod izgovorom da su i ranjenici pruali otpor. Bilo je klanja
ena i djece, bez obzira to su oficiri nastojali da to sprijee. U borbama se istakl
o mnogo ena i djevojaka koje su pomagale borce ili se same borile s pukom u ruci.
Otpor branilaca skren je oko 14 sati, uz mnogo rtava, koje se na strani odbrane rau
naju na oko 400 ljudi ukljuujui i one koji su podlegli nakon ranjavanja. Pokazalo
se da su gibici napadaa bili daleko vei od onih koji su slubeno saopeni (57 mrtvih i
314 ranjenih). Istog dana u grad je umarirao general Filipovi. Istovremeno su poel
a hapenja po gradu, oduzimanje oruja, a pljaka je obustavljena tek kada je izvjeena
proklamacija narodu. Svi uhapeni su tretirani kao ratni zarobljenici, te je istra
ga nad njima poela u sabirnim logorima. Njih 600 bilo je osueno na robiju i odvede
no u Olu-muc. Nekoliko desetina Sarajlija prijeki sud osudio je na smrt. Kazna j
e izvrena nad njih petnaestak. Meu objeenim i strijeljanim nali su se sed -merica br
ae Mulia, Avdo Jabuica, hadi Avdaga Halaevi, Suljo Kahvi, hadi Mehaga Graanica, Mehm
a Dalagija, Ibrahim-aga Hrga i Meso Odobaa. Vrlo karatkeristian je postupak sa izv
renjem kazne vjeanja M. Hadijamakovia. Ponien sramotnom osudom starac je, nakon obavl
jene
217

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


molitve, oteo puku od straara i ranio dvojicu vojnika. Nakon toga bio je izmasakri
ran i polumrtav objeen. Oito je da su austrijske vlasti namjerno potencirale da je
voda pokreta bio Hadi Lojo, a ne pripadnici uleme. Time je u historiografiji dug
o vremena dominirala kvalifikacija po kojoj se cijeli pokret protiv austrougarsk
e okupacije nazivao Hadi Lojina buna. Pad Sarajeva nije znaio kraj otpora okupacio
nim trupama. Jovanovieve trupe su sporo napredovale u istonoj Hercegovini, jer je
morao voditi botbe kod Stoca, zatim Trebinja, kod Gorice, kod sela Jasen i najza
d kod Klubuka u Korijeniima. Za te poduhvate mu je trebalo gotovo dva mjeseca, uz
ogromne gubitke. Za operacije u Posavini Filipoviu su bile potrebne sjvee trupe,
koje su pod komandom generala Szaparva u drugoj polovini augusta i poetkom septem
bra nastojale osigurati prohodnost maglajske ceste. Operacija zauzimanja Brckog
trajala je 6 dana. Branioci doline Spree drali su se kod Doboja sve do 15. se ptem
bra. ime je bio otvoren put prema Tuzli. Snage otpora pod komandom muftije Sernse
kadia su bile napadnute i na junom krilu pravcem Sarajevo - Romanija. Time je ubrz
an pad cijele sjeveroistone i istone Bosne, ija je okupacija zavrena padom Foe 5. okt
obra 1878. Nove trupe su bile potrebne i za osvajanje Bosanske krajine. Po etkom
septembra preduzete su operacije protiv ustanika u Mejdanu, Kozarcu, Prijedoru i
Kljuu. Livno se dralo do kraja septembra. Pokuaj generala Zacha da preko Zavalja o
svoj i Biha, sprijeio je odlunom akcijom odred pod komandom Husein-bega Karabegovia,
nanijevi napadau teke gubitke i protjeravi ga iz Bosne. Napad na ovaj grad austroug
arske trupe preduzele su tek poslije pristizanja snaga pod komandom dva generala
, koji su zdruenim snagama uspjeli ui u grad 19. septembra. Jo cijeli mjesec je tre
balo trupama generala Rheinlandera da zaposjedne bihaku krajinu i 20. oktobra Kla
duu. Time je vojniko zaposjedanje Bosne i Hercegovine bilo zavreno. Za nepuna tri m
jeseca jedna od najsavremenijih armija Evrope, uz anga ovanje oko 300.000 vojnika
i oficira vodila je 76 borbi, bojeva i bitaka. Zvanine podatke saopene nakon zavre
tka okupacije o izbacivanju iz stroja oko 5.200 austrougarskih vojnika nisu prih
vatili ni oe vici niti suvremenici ovih dogaaja. Okupacijom Bosne i Hercegovine 18
78, Austrougarska se neposredno ukljuila u njenu povijest i dala joj peat za nared
nih etrdeset godina.
218

Bosna, i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


LITERATURA
Ahmed Alii
Ureenje bosanskog ejaleta od 1789. do 1878. godine, Sarajevo, 1983.
Vaso ubrilovi Bosanski ustanak 1875-1878, Beograd, 1930. Vladimir Corovi Luka Vukal
ovi i hercegovaki ustanici od 1852. do 1862, Beograd, 1923. Vasilj Popovi Agrarno p
itanje u Bosni i turski neredi za vreme reformnog reima Abdul Medida (1839-1861),
Beograd, 1649. Omer-paa Latas u Bosni - Pacifikacija Bosne, Gajret - Kalendar za
1939. godinu, Sarajevo, 1938, 50-71 Izabrana djela, I-IV, Sarajevo, 1991. Ustana
k u Bosni 1875/78, Sarajevo, 1973. Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina, S
eparat iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije, Zagreb, 1983. Povijest okupacije
Bosne i Hercegovine (1878), Zagreb, 1910. Otpor austrougarskoj okupaciji 1878.
godine u Bosni i Hercegovini, ANUBiH, Posebna izdanja, knj. XVII, Odjelj. drutven
ih nauka, knj. 8, Sarajevo, 1979. Pokreti u Bosni i u Albaniji protivu reformi M
ahmuda II, Beograd, 1913. Stanovnitvo Bosne i Hercegovine, Beograd, 1955. ore Pejan
ovi
Hamdija Kapidi
Hamdija Kreevljakovi Milorad Ekrnei Enciklopedija Jugoslavije
Mihovil Mandi Nauni skup
Dragoslav M. Pavlovi
219

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Grgur Jaki
Bosna i Hercegovina na Berlinskom kongresu, Beograd, 1955. Omer-paa Latas u Bosni
18504852, Sarajevo, 1977. Bosna i Hercegovina 1813-1826, Banjaluka, 1988. Bosna
i Hercegovina 1788-1812, Banjaluka, 1992. Bosna i Hercegovina u ruskim izvorima
(1856-1878), Sarajevo, 1988.
Galib ljivo Galib ljivo Galib ljivo Ibrahim Tepi
226

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


THE SUMMARY
Drl.Tepi
The nineteenth century in B & H was marked by the attempt of the Turk's governme
nts with the changing in the militarv, the administration, the management, the l
aw as well as the fmancial area to modernize the state and the society, to stop
the process of the destmction of the Empire and at the same time to connect the
Bosnian province stronger with the central power. Together with these attempts,
some complicated rslations with the neigh-bours, Austria and France, were happen
ing, which trled to connect the Bosnian province. After 1815, when the principal
ity Serbia had gotten its authonomy and with the line of concessions until 183G>
had gotten the law possibility to hold back the power of Porta, the resistance
towards the central po\ver was more and more defined. The attempts of P orta, in
order to introduce the new institutions in Bosnia, had found an energetic resis
tance. On ali basis the movement of Husein-Kapetan Gradaevi was growinga and define
d the demand for the authonomy of Bosnia, on which the foundations of the moveme
nt of Bosnian beys \vould be based on. Unsatisfied with a slow guiding of the re
forms, P orta had sent to Bosnia military forces with Omer-pasha on the head wit
h some special permissions, in 1850. During the great East crisis (1875 -1878) t
he aspirations of Austria-Him-gary to occupy B&H became stronger. Although, with
the article XXIV of Sanstefan's preliminary peace (03.03.1878) the authonomy in
side the Turk's Empire was predicted for these provinces, the real sohition of t
he B&H question was on Berlin's Congress (13.VI/13. VII 1878). Austria-Hungary,
had gotten, from the European powers the mandate to "occupy and manage with the
provinces of B&H, leaving the management of Novopazar's sanjak to Turkey
221

In the time of near three mortths, engaging about 300.000 soldiers, Aus-tria-Hun
garian army had military occupied B&H. The Monarchy was direct-ly inroduced in i
ts history, giving it the stamp for the next fourty years.
222

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


BOSNA I HERCEGOVINA U VRIJEME AUSTROUGARSKE VLADAVINE
Dr. Iljas Hadibegovi Dr. Mustafa Imamovi
Struktura bosanskohercegovakog stanovnitva (1878 -1918)
P
osljednjih decenija osmanske vladavine podruje Bosne i Hercegovine (bez Novopazar
skog sandaka) zahvatalo je 51.027 kvadratnih kilometara na kojim je ivjelo oko mil
ion stanovnika, od kojih je 1851/52. godine bilo oko 400.000 pravoslavnih, oko 3
28.000 muslimana, 1.780.000 katolika i 10.000 ostalih. Mada su migracije, izaziv
ane ustanicima i preseljavanjem muslimana iz Srbije, uticale na demografska kret
anja, navedeni omjeri u vjerskoj smk~ turi nisu se bitnije mijenjali do kraja os
manske vladavine. Ni u socijalnoj strukturi stanovnitva nije tada dolo do znatniji
h promjena, jer proklam-ovane reforme nisu dublje zadirale u socijalne odnose st
vorene procesom itlucenja. Zahvatajui poljoprivredno stanovnitvo, prvenstveno hri~ an
sko, a u manjoj mjeri i muslimansko, itluenje je bitno uticalo na formi ranje soci
jalne strukture bosanskohercegovakog stanovnitva i odredilo njegovu osnovnu karakt
eristiku sve do 1918. godine. Veinu agrarnog stanovnitva (oko tri petine) inili su
kmetovi (ifije), dok slobodni seljaci, preteno Muslimani, nisu prelazili dvije peti
ne. Tanak sloj zemljinih posjednika (itluk-sahibije) regrutovao se iz redova bive v
ojno-feudalne aris-tokratije, bogatijeg graanstva, inovnitva i vojske, koji su stic
ali kmetska selita na razne naine. Austrougarska je za vrijeme urpavljanja Bosnom
i Hercegovinom (1878-1918) obavila etiri popisa stanovnitva; 1879, 1885, 1895. i 1
910. godine. Od prvog do posljednjeg popisa broj stanovnika je porastao od 1.158
.164 na 1.808.044, to ini prirataj od 739. 880 lica ili 63,88% (2,06% godinje). U is
to vrijeme, gustina naseljenosti porasla je od 22 na 37,1 stanovnika na 1 km2, to
je, jo uvijek, Bosnu i Hercegovinu svrstavalo u red slabije naseljenih zemalja.
223

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Prema prvom austrougarskom popisu, na pravoslavne je otpadalo 496.485 stanovnika
(42,88%), na muslimane 448.613 (38,73%), na katolike 209.391 (18,08%), na jevre
je 3.426 (0,29%), dok je 1910. godine zabiljeeno 825.418 pravoslavnih (43,49%), 6
12.137 muslimana (32,25%), 434.061 katolika 22,87%, 11.868 jevreja (0,62%), osta
lih 14.560 (0,77%). U navedenom razdoblju, udio pravoslavnih u ukupnom stanovnitv
u zemlje poveao se za 0,61%, katolika za 4,79%, dok se udio muslimana smanjio za
6,48%. Politike, socijalne i druge promjene iza okupacije nejednako su uticale na
demografske promjene pojedinih vjerskih i nacionalnih grupa. Od 1879. do 1910.
godine, pravoslavno stanovnitvo zabiljeilo je prirataj od 328.933 osobe (66%), musl
imansko 163. 524 (36%), katoliko 224.670 (107%) i jevreji 8.442 (246%). Normalan
prirataj imalo je samo pravoslavno stanovnitvo koje nije bilo podlono veim migracija
ma, dok su muslimani, zbog niskog prirodnog prirataja i iseljavanja u Tursku (oko
140.000 lica) biljeili stalno demografsko nazadovanje. Katolici raznih nacija su
, usljed useljavanja, gotovo dvostruko premaivali normalni prirataj, a kod jevreja
, useljavanjem akenaza, to je jo naglaenije. Iseljavanje muslimana i useljavanje ka
tolika izazvalo je promjene u vjerskoj i nacionalnoj strukturi gradova i umanjil
o muslimansku apsolutnu veinu sa 70,70% u 1879. na 50,56% u 1910. godini, stvaraj
ui u njima pravu mjeavinu naroda i religija (u vjersku strukturu ulaze po prvi put
i protestanti). Doseljenici su 1910. godine dostigli broj od 114.591 osoba i inl
i su 6,04% ukupnog civilnog stanovnitva u zemlji. Najvie useljenika poticalo je s
podruja junoslavenskih zemalja, iz Hrvatske i Vojvodine 55.705, iz Slovenije 3.018
, te iz Srbije i Crne Gore 2.468. Drugih doseljenika raznih nacija bilo je 53.40
0, a medu njima su najbrojniji bili Nijemci (22.968), Poljaci (10.975), Rusini (
7.431), esi (7.045), Maari (6. 443), zatim Italijani (2.462), Rumuni (608), Slovac
i (482 ) i drugi (650). Socijalna struktura stanovnitva u Bosni i Hercegovini pos
lije austrougarske okupacije nije se bitno izmijenila, ali je doivjela promjene p
od uticajem ulaska u ire austrougarsko privredno i politiko podruje i, s tim u vezi
, nove privredne aktivnosti, posebno razvoj industrije, prodor rob-nonovanih odno
sa na selo i migracije. Njena bitna karakteristika jeste i dalje izrazita domina
cija agrarnog stanovnitva koje se sa poetka okupacije do 1910. godine pomjera sa o
ko 90% na 87,92% ukupnog stanovnitva. Ovo jasno pokazuje da privredni razvoj zeml
je nije uvjetovao bru dinamiku socijalnih promjena. Zadravanje polufeudalnih (zaku
pnikih odnosa u agraru zaledilo je socijalnu strukturu sela iz prethodnog perioda
. Agrarno stanovnitvo se i dalje dijelilo u vie socijalnih skupina: zemljoposjedin
ici sa kmetovima, zemljoposjednici bez kmetova, slobodni seljaci, kmetovi, kme22
4

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetsk og rata


tovi koji su dijelom slobodni seljaci i ostalo agrarno stanovni tvo koje sainjavaj
u;, uglavnom proletarizovani seljaci - bezemljai. Na poetku okupacije, u socijalno
j strukturi poljoprivrednog stanovnitva bili su najbroljniji kmetovi (oko 85.000
domainstava), zatim slobodni seljaci (oko 77.000 domainstava) i zemljoposjednici s
kmetovima i bez kmetova (6.000-7.000 domainstava). Do Prvog svjetskog rata otkup
ilo se oko 42.500 krnetovskih selita tako da je tada odnos slobodnih seljaka i km
etova bio 2:1. Prema posljednjem austrougarskom popisu iz 1910. godine, u rukama
10.463 zemljoposjednika nalazilo se 79.677 kmetskih selita, a jo 31.416 seoskih d
omainstava nalazilo se dijelom u kmetskom odnosu. Pod uticajem prodora kapitalist
ikih odnosa, potkraj osmanske i za vrijeme austrougarske vlastis u red zemljoposj
ednika uao je tanak sloj srpskih, hrvatskih i drugih vlasnika koji su do kmetskih
selita dolazili, uglavnom, kupovinom. Sloj slobodnih seljaka umnoio se na 136.854
domainstava zahvaljujui procesu raspadanja patrijarhalne zadruge, otkupu kmetskih
selita i doseljavanju stranih seljaka -kolonista (30.000). Stvaranjem brojnog sl
oja slobodnih seljaka zemlja sve vie postaje predmet trgovine i raznih pekulacija,
pa je ubrzana ekonomsko--socijalna diferencijacija agrarnog stanovnitva. U tom p
rocesu, do 1910. godine nestao je sloj seoskih bezemljaa u koji spada 20.450 domai
nstava ili 7,23% ukupnog agrarnog stanovnitva. Osiromaenje slobodnih seljaka i kme
tova dobilo je iroke razmjere. Pred Prvi svjetski rat, 70% slobodnih seljaka i 30
% kmetova raspolagalo je posjedom do 3,5 ha i tavorilo na rubu agrarnog minimuma
. Potreba za dodatnom zemljom uvlaila je veliki broj odnosa. Dio seljatva bio je,
takoer prisiljen traiti zaposlenje izvan poljoprivrede. Selo je postalo trajni rez
ervoar slobodne radne snage, iseljenika i povremenih ekonomskih migranata. Vjers
ka i nacionalna struktura agrarnog stanovnitva bila je vrlo neujednaena, to je bitn
o uticalo na njihove meunarodne nacionalno-politicke i vjerske odnose. S obzirom
na to da su Muslimani imali apsolutnu veinu u svim socijalnim kategorijama koje s
u slobodno raspolagale zemljom, a srpski seljaci u onim koje su bile vezane za k
metstvo i sline odnose, na toj osnovi su se posebno zaotravali odnosi izmeu srpskih
kmetova i muslimanskih zemljoposjednika, to se onda reflektovalo na ukupne odnos
e izmeu Srba i Muslimana. Prema popisu iz 1910, vjerska struktura agrarnog stanov
nitva bila je sljedea: zemljoposjednici sa kmetovima: muslimani 91,15%, pravoslavn
i 6,05%, katolici 2,55%, ostali 0,25%; zemljoposjednici bez kmetova: muslimani 7
0,62%, pravoslavni 17,75%, katolici 10,70%, ostali 0,93%; slobodni seljaci: musl
imani 36,65%, pravoslavni 25,87%, katolici 21,90%, ostali 1,06%; kmetovi: muslim
ani 4,58%, pravoslavni 73,92%, katolici 21,49%, 225

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


ostali 0,01%; slobodni seljaci koji su bili i kmetovi: muslimani 10,09%, pravosl
avni 51,63%, katolici 38,28; kmetovi koji su bili i slobodni seljaci: muslimani
7,21%, pravoslavni 54,96%, katolici 37,83% i bezemljasi: muslimani 45,12%, pravo
slavni 30,64%, katolici 20,48% i ostali 3,76%. Agrarno stanovnitvo koje je slobod
no raspolagalo zemljom, pod uticajem prodora robnonovanih odnosa na selo i djelov
anja drugih faktora (nasljedno pravo i si.), bilo je najvie podlono cijepanju posj
eda i ekonomskom propadanju. U. ovoj socijalnoj skupini bilo je najbrojnije musl
imansko stanovnitvo koje je inilo najvei broj sitnih zemljinih posjednika i bezem-lj
aa. Za razliku od ovog sloja na koji bitno utiu zakoni robnonovanih odnosa, kmetsko
selite je svojim pravnim statusom uglavnom ostajalo po strani, jer se njegova di
oba ili prodaja mogla vriti samo uz plinu saglasnost zemljoposjednika (age). Taka
v odnos je u znatnoj mjeri konzervirao kmetsko selite, koje je bilo u prosjeku vee
od slobodnog seljakog posjeda. Pritisnut obavezom davanja treine i izmirenja dravn
ih poreza kmet je, ukoliko je elio zadrati selite, bio vezan za obradu zemlje i mog
ao se ponuditi kao najamni radnik samo u sluaju viska radne snage u domainstvu, il
i u sezoni kad ga ne zapoljava poljoprivreda. Tu je leala osnovna razlika u socija
lnoj pokretljivosti slobodnih seljaka i kmetova i njihovog uea u formiranju radne s
nage u neagrarnim privrednim granama. Socijalna struktura gradskog stanovnitva ni
je se mijenjala srazmjerno uvoenju novih privrednih aktivnosti. Najveim dijelom bo
sanskohercego-vacki gradovi zadrali su tradicionalno agrarno i zanatlijsko-trgovak
o obiljeje. Od 66 gradskih opina, 1910. godine, samo u njih 25 nije bila agrarna v
eina. Sa malim izuzecima, to su gradovi sa 2.000 do 5.000 stanovnika, 11 ih ima s
a preko 5.000, a jedno Sarajevo ima neto preko 50.000 stanovnika. Njihovu socijal
nu osnovu ine zanatlije, trgovci i razne skupine agrarnog stanovnitva. U zemlji ra
di oko 40.000 zanatlija i trgovaca bez pomone najamne radne snage, to predstavlja
vise od 85% svih vlasnika radnji i preduzea. Uporedo s tradicionalnim graanstvom,
u bosanskohercegovakim gradovima stvara se i novo graanstvo. Njega ine pripadnici v
ojske, inovnikog aparata, intelektualci (strunjaci raznog profila), privrednici i r
adnici. Veinu ovog graanstva inili su doseljenici koje dovodi drava za potrebe novih
privrednih aktivnosti. Meu ovim graanstvom najbre se umnoavalo inovnitvo koje je od o
kupacije do 1912. poraslo sa 689 na 13. 266 ljudi, ili za gotovo dvadeset puta.
226

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Nova privredna aktivnost i nastanak radnitva
Nakon ukidanja esnafske organizacije 1851. godine i pojaanog intereso-vanja stran
og kapitala za prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine, poeli su se slobodnije raz
vijati kapitalistiki drutveni odnosi. Posljedica tog skromnog razvoja bila je pojaa
na socijalna diferencijacija i stvaranje novog drutvenog sloja - najamnih radnika
. Njihovo nastojanje bilo je naglaenije u onim granama gradske privrede koje su p
roizvodile za ire trite i u kojima su se poeli razvijati manufakturni i poetni oblici
industrijske proizvodnje. Izvan gradske privrede takvi oblici proizvodnje razvi
jali su se u iskoritavanju i preradi drveta, a bili su vezani gotovo iskljuivo za
anga-ovanje stranog kapitala i radnu snagu iz hrvatskih, slovenakih i sjevernih it
alijanskih pokrajina. Rijetke manufakturne radionice i tradicionalni oblici grad
ske i druge sitne robne proizvodnje ne prerastaju u industrijska preduzea. Radna
snaga rasuta je u velikom broju malih radionica, u kojima vladaju jaki uticaji e
snafske i patrijarhalne tradicije. Samim tim, u Bosni i Hercegovini nije bilo in
dustrijskih radnika koji bi nakon okupacije uzeli odgovarajue uee u procesu industri
jalizacije. Taj nedostatak domaih kvalifikovanih radnika, s nizom novih zanimanja
morao se nadoknaivati dovoenjem iz drugih pokrajina Monarhije ili inostranstva. O
sim strunjaka i kvalifikovanih radnika, za realizaciju velikih investicija (izgra
dnja eljezni ca, eksploatacija ume) angaovan je veliki broj radnika koji nisu Imali
kvalifikacije, ah su svojom tradicijom bili vezani za obavljanje odgovarajuih po
slova (umski radnici iz alpskih i karpatskih zemalja, ciglari iz Italije, graevins
ki radnici i si.). Njihov boravak u Bosni i Hercegovini bio je, uglavnom, sezons
kog karaktera. Na taj nain, dio radnika od poetka industrijalizacije Bosne i Herce
govine, bio je porijeklom izvan njenih granica. Prema nepotpunim podacima iz 190
7. godine, u Bosni i Hercegovini zabiljeeno je 46.593 dravnih i privatnih preduzea
i radnji u kojima je bilo zaposleno 101.664 osoba, ili 5,745% ukupnog stanovnita.
Od ovog broja preduzea i radnji samo je u 6.833 (15,5%) bila zaposlena najamna r
adna snaga. Od toga je u 64 (0,14%) dravna preduzea bilo zaposleno 12.852, a u 6.7
69 (15,3%) privatnih radila su 36.233 najamna radnika i egrta. Kvalifikaciona str
uktura zaposlenih bila je prilagoena potrebama 12.612 (25,7%) kvalifikovanih, 32.
300 (65,8%) nekvalifikovanih i 4.176 (8,53%) omladine koja je izuavala razne zana
te. Od ukupnog broja najamne radne snage na ene je otpadalo 3.525 ili 7,3%. Oko 7
5% najamne radne snage bilo je zaposleno u tzv. velikim preduzeima (zapoljavaju 20
i vie radnika), dok je na srednja preduzea (3-19 radnika) i zanatske radione (1 2 radnika) otpadalo svega jedna
227

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


etvrtina zaposlenih. Ovi odnosi ukazuju da su male radnje i srednja pre-duzea s uk
upno 13.288 (25,2%) zaposlenih radnika imali podreenu ulogu u odnosu na velika pr
eduzea, koja su osiguravala tri etvrtine radnih mjesta. Male radnje i srednja pred
uzea karakteristina su za tradicionalno domae zanatstvo i trgovinu (kao i onih oko
40.000 bez pomonih radnika), dok su velika preduzea, gotovo bez izuzetaka, osnovan
a poslije okupacije 1878. godine i najveim dijelom dravnim i stranim privatnim kap
italom. Pred Prvi svjetski rat, u Bosni i Hercegovini bilo je stalno ili povreme
no zaposleno 80.000 do 100.000 najamnih radnika. Najvei broj radnika zapoljavala j
e drvna industrija (preko 21.000), zatim rudarstvo, metalurgija, saobraaj itd. Ok
o polovina svih radnika spadala je u kategoriju stalnih industrijskih, rudarskometalurkih i zanatskih radnika. Drugu polovinu sainjavali su povremeni ili sezonsk
i radnici na raznim poslovima u industriji, saobraaju i drugim privrednim granama
. Ova druga polovina spada u kategoriju poluradnik - poluseljak i podlona je veli
koj fluktuaciji. Ona predstavlja karakteristinu pojavu u Bosni i Hercegovini, jer
znatan dio viska agrarnog stanovnitva ne nalazi trajno zaposlenje ni u poljopriv
redi, ni u drugim privrednim granama. Tom je doprinosilo i zad-avanje ostatka feu
dalnih odnosa u agraru, koji su koili socijalnu mobilnost u zemlji i ispolja-vanj
e svih prednosti slobodnog rada. Jedna od znaajnih karakteristika radnita u Bosni
i Hercegovini jeste njihova heterogena vjerska i nacionalna struktura koja nije
odgovarala proporcijama ukupnog stanovnitva. U konfesionalnoj strukturi preovlaiva
li su radnici katolike vjeroispovijesti koji su pripadali raznim nacijama. Ova inj
enica izala je otuda to je veliki broj doseljenih ili povremeno zaposlenih radnika
katolike konfesije pripadao raznim nacijama (Hrvati, Slovenci, Poljaci, esi, Nije
mci, Maari i Italijani) i to je domae katoliko (hrvatsko) stanovnitvo imalo bogatu tr
adiciju u nekim zanimanjima koja su poslije okupacije doivjela prosperitet (rudar
stvo i metalurgija, graevinarstvo i jo neki), pri emu je politika zapoljavanja bila
naklonjena ovom dijelu stanovnitva. Oni su inili 39,4% ukupne radne snage (u dravni
m pre-duzeima preko 51%). Pripadnici pravoslavne vjere (uglavnom srpske nacionaln
soti) inili su 34,2% radnika i bili su najbrojnije zastupljeni u privatnim preduz
eima, naroito u eksploataciji ume, trgovini, tekstilnoj, duhanskoj i grafikoj indust
riji. Muslimansko stanovnitvo, posebno u gradovima bilo je orijentisano na tradic
ionalnu gradsku privredu - sitno zanatstvo i trgovinu - tako da je njegovo uee u in
dustrijskim poslovima bilo znatno manje nego kod pripadnika drugih konfesija. Re
lativno niskom procentu Muslimana u najamnom, radnom odnosu (22,6%) doprinosio j
e
228

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


proces njihovog iseljavanja, u kome najveim dijelom uestvuju osiromaeni ili potpuno
proletarizovani slojevi iz grada i sa sela, zatim neucestvovanje muslimanske ene
u poslovima izvan kue, kao i druge tradicionalno ivotne norme. Jevreji su, s obzi
rom na njihov ukupan broj, bili znatnije zastupljeni u tekstilnoj industriji (10
,5%), trgovini (7,9%) i grafikoj industriji (7%), a u ukupnoj najamnoj radnoj sna
zi inili su 3,6%. Struktura stanovnitva u Bosni i Hercegovini za vrijeme austrouga
rske vladavine zadrala je neke ranije, ali je poprimila i neke nove karakteristik
e. Iako su i migracije uticale na demografska kretanja, Bosna i Hercegovina je i
dalje bila vjerski i nacionalno izmijeana i nijedna od tih zajednica nije dostig
la apsolutnu veinu niti je ivjela izdvojena na jednom kompaktnom prostoru. Zadravan
je kmetskih odnosa u agraru uspostavilo je kontinuitet u socijalnoj strukturi st
anovnitva i poslije 1878. godine, dok je, s druge strane, razvoj industrije, saob
raaja i drugih privrednih grana vodio stvaranju dviju novih socijalnih grupacija
- buroazije i radnitva. Tako se u razdoblju od 1878, do 1918. u Bosni i Hercegovin
i stvorio veoma arolik vjerski, nacionalni i socijalni mozaik, koji je u sebi nos
io brojne pretivurjenosti tradicije i modernizacije.
Organizacija vlasti u BiH 1878 -1918.
Okupacijom 1878. BiH je faktiki ula u "sastav Austrougarske monarhije iako je zapo
sjednuta teritorija sve do aneksije 1908. formalno-pravno ostala pod sultanovim
suverenitetom. Usljed osobenosti meunarodnih okolnosti u kojima je izvrena okupaci
ja, unutranjih prilika i odnosa u okupiranoj zemlji i veoma sloene ustavne struktu
re Habsburke monarhije, BiH je u njenom okviru sve vrijeme imala poseban dravno-pr
avni poloaj i posebnu organizaciju i strukturu vlasti. Osnovni meunarodnopravni ak
ti koji su odreivali taj poloaj bili su lan XXV Berlinskog ugovora i tzv. Novopa2ar
s-ka konvencija, poznata i kao Carigradska konvencija. lan XXV Berlinskog ugovora
je uopeno odredio austrougarski okupacioni mandat kao pravo zaposjedanja i uprav
ljanja pokrajinama Bosnom i Hercegovinom. Istovremeno je odreeno da Austro-Ugarsk
a ima pravo da na podruju Novopazarskog sandaka dri svoje garnizone, o emu e se nakna
dno sporazumjeti sa osmanskom (turskom) vladom (na Zapadu obino poznatom pod imen
om P orta). Nakon duih pregovora P orta i Austro-Ugarska su 21.aprila 1879. zaklj
uile u Istanbulu Meusobni sporazum ili Konvenciju. U uvodu te konvencije na prvom
se mjestu istie da "injenica okupacije ne vrijea suverena prava " sultana nad Bosno
m i Hercegovinom. Konvencija garantira slobo229

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog *ata


du vjeroispovijesti svim stanovnicima okupirane zemlje. Muslimanima se posebno j
ami lina i imovinska sloboda i sigurnost, pravo da odravaju veze sa svojim duhovnim
poglavarom u Carigradu, da javno u molitvama spominju ime halifa (sultana ) i d
a na damijama istiu osmansku zastavu tamo gdje je to ve bio obiaj. Konvencijom je od
reeno da se prihodi BiH mogu koristiti iskljuivo za upavu i potrebe ove pokrajine.
Time je postavljen princip samofinansiranja bosanskohercegovake uprave, kojeg se
Austro-Ugarska cijelo vrijeme svoje vladavine pridravala. Ostale odredbe Konvenc
ije uglavnom su se odnosile na razna vojna pitanja vezana za stacioniranje tri a
ustrougarska garnizona u Novopazarskom sandaku. Poslije duih politikih rasprava na
relaciji Be - Budimpeta, parlamenti Austrije i Ugarske su 22. februara 1880. paral
elno usvojili Zakon o upravljanju Bosnom i Hercegovinom. Ovaj je zakon odredio d
a nadzor nad privremenom upravom u BiH pripada zajednikoj vladi, ali da se pravci
i naela te uprave (posebno izgradnja eljeznica i drugih javnih graevina, donoenje p
ropisa o carinama, indirektnim porezima i novcu) ne mogu utvrivati bez saglasnost
i vlada oba dijela Monarhije. Zakonom je posebno odreeno da se bez saglasnosti pa
rlamenta Austrije i Ugarske ne moe promijeniti odnos u kojem se BiH nalazi prema
Monarhiji. Donoenje ovakvog zakona znailo je da je u vrhovima vlasti Monarhije pre
ovladalo miljenje da bi svaki radikalniji upravno-politiki zaokret ili zahvat u ok
upiranoj zemlji doveo u pitanje njenu dualistiku strukturu. Pored toga, izazvao b
i i spoljnopolitike tekoe, jer bi se mogao shvatiti kao povreda sultanovog suvereni
teta. Sve to skupa, a posebno nespremnost i nemogunost ni jedne od divju drava Mon
arhije (i Austrije i Ugarske) da u veoj mjeri podnose fmansijske terete politike
radikalnih promjena u BiH, logino je vodilo preuzimanju, postepenom mijenjanju i
poboljavanju zateenog osmanskog pravnog i upravnog poretka. Austro-Ugarska je, tak
o, u biti zadrala: (1) zateenu osmansku administrativnu organizaciju u BiH; (2) pr
avni poredak; (3) por^ski sistem; i (4) postojee stanje agrarnih odnosa. Administ
rativna organizacija i upravna vlast. - Preduzimanjem zateene upravne strukture,
Bosna vilajet je postao Rekhsland, sandaci ili live postali su okrui, kae (srezovi)
pretovrene su u kotare, a nahije u kotarske ispostave. Valija je postao zemaljs
ki poglavar (Landesschef) , mutesarifi (upravnici sandaka) postali su okruni preds
tojnici, a kajmakami ili mudiri (upravnici srezova) preimenovani su u kotarske p
redstojnike. U cijelosti okruga (Sarajevo, Travnik, Mostar, Tuzla, Banja Luka i
Biha) i 64 kotara sa 23 kotarske
230

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


ispostave, mada se njihov broj kasnije povremeno mijenjao. Pored ove dravne uprav
ne strukture, okupacija je zatekla u BiH sistem opinskih samouprava u okviru seos
kih opina (demata) i gradskih opina ili beledija. Nova vlast je zadrala ovu opinsku s
trukturu, ali su njena samoupravna prava i djelokrug bili veoma ogranieni. Slino u
pravi, i u pravosuu je zadrana osmanska organizacija sudstva. Prvostepeni su bili
kotarski sudovi kojih je bilo 48. Apelacionu vlast vrilo je est okrunih sudova. U S
arajevu je od 7. jula 1.879. poeo djelovati Vrhovni zemaljski sud (Landesgericht)
. Pri svim kotarskim sudovima postojali su i eri-jatski sudovi za porodine i naslj
ednopravne poslove Muslimana. Pri Vrhovnom sudu u Sarajevu djelovao je u svojstv
u apelacije Vrhovni erijatski sud (Scheriatsobergericht). Okruni sudovi su djelova
li i kao trgovaki sudovi.
Politika karta BiH za vrijeme austrougarske vladavine
231

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Svi operativni poslovi vlasti povjereni su Zemaljskoj vladi (Landes-regierung) z
a Bosnu i Hercegovinu koja je ustanovljena carskom naredbom od 29. oktobra 1878.
Zemaljska vlada sa sjeditem u Sarajevu poela je svoj slubeni rad 1. januara 1879.
Vlada se u poetku sastojala od tri odjeljenja: za unutranju upravu, za finansije i
za pravosue. Tako je u njenoj organizaciji zadran raniji osmanski sistem, u kojem
je kod viih upravnih organa postojala podjela vlasti na unutranju, fmansijsku i s
udsku, dok su se u kotaru kao najnioj upravnoj instanci sjedinjavale sve tri gran
e poslova. Vrhovna upravna vlast nad BiH povjerena je zajednikoj (austrougarskoj)
vladi, u ije je ime administraciju vrilo zajedniko ministarstvo finansija. Pri zaj
ednikom ministarstvu fmansija u Beu postojao je Bosanski biro koji je preko Zemalj
ske vlade u Sarajevu upravljao poslovima BiH. Zemaljsku vladu su sainjavali zemal
jski poglavar, civilni adlatus i efovi odjeljenja (pored tri prvobitna odjeljenja
vremenom su osnovani graevinski, odnosno privredni odjel, te odjeljenje za nasta
vu i bogotovlje i tehniko odjeljenje). Titularni ef vlade bio je zemaljski poglavar
, ali je njenim radom stvarno rukovodio civilni adlatus, neposredno potinjen Bosa
nskom birou, odnosno zajednikom ministru finansija. Reorganizacijom Zemaljske upr
ave 1912. godine ukinut je poloaj civilnog adlatusa, a rukovoenje vladom povjereno
je neposredno zemaljskom poglavaru, kojem je u tom pogledu pomagao "zamjenik ze
maljskog poglavara". Zemaljski poglavar je istovremeno bio komandant okupacionog
korpusa, pa su tu funkciju u BiH stalno obavljali i obnaali visoki carski oficir
i. To je bila osobenost Bosne, jer ni u jednoj drugoj pokrajini Monarhije zemalj
ski poglavari nisu mogli biti istovremeno vojni komandanti. Pored toga, u iskljui
vu nadlenost zajednikog ministarstva vojske spadali su: a) svi poslovi zajednikih v
ojnih eta na teritoriji BiH i Sandaka, b) komanda bosanskohercegovakih trupa i poli
cije, c) pota i telegraf, i d) uprava eljeznike pruge Banja Luka - Dobrljin. Prilik
om preuzimanja osmanske uprave, austrougarske vlasti su se strogo drale naela da s
e mogu prihvatiti samo one turske institucije i zakoni, koji nisu u suprotnosti
sa interesima Monarhije i opim javnim principima. U tom smislu nikako nije dolazi
lo u obzir aktiviranje odredaba liberalnog osmanskog, Midhat-painog ustava iz 187
6. godine, koji je predviao sazivanje bosanskog sabora. Da bi u upravi okupirane
zemlje, radi svoje i evropske javnosti, omoguila "sudjelovanje u nekoj mjeri sami
h uroenih stanovnika", Austro-Ugarska je zadrala u prvo vrijeme institucije tzv. u
pravnog vijea pri Zemaljskoj vladi, okrunim i kotarskim uredima i nji hovim ispost
avama. Zajednika vlada je posebnom uredbom, od 20. jula 1879. regulirala rad ovih
vijea. Uredba se oslanjala na lan 13. Ustavnog
232

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


zakona Vilajeta Bosanskog iz 1867. godine, po kojem je ustanovljena institucija
(idare medlis) kao pomonog upravnog organa valije, odnosno mutesar-ifa i kajmakarn
a. Prema lanu 2. navedene uredbe, Upravno vijee pri Zemaljskoj vladi sastojalo se
od 12 lanova, pri okrunim oblastima od est, a u kotarima i politikim ispostavama od e
tiri lana. Sefovi ovih upravnih instanci imenovali su lanove vijea, "pazei pritom da
to budu pouzdani ljudi koji imaju uticaja na stanovnitvo i koji poznaju prilike
i potrebe zemlje". lanovi vijea su imali savjetodavno pravo glasa, a funkciju su v
rili poasno. Svoju posljednju sjednicu Zemaljsko upravno vijee odralo je 8. marta 18
81. i nakon toga vie nikad nije ponovo sazvano.
Donoenje vojnog zakona 1881. i Hercegovaki ustanak 1882. godine
Koristei mandat Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska je nastojala to prije okupacij
u pretvoriti u trajnu aneksiju Bosne i Hercegovine. U tim nastojanji ma istaknut
o mjesto pripadalo je donoenju vojnog zakona 4. novembra 1881. kojim je uspostavl
jena vojna obaveza "zemaljskih pripadnika" i zapoeto formiranje bosanskohercegovak
ih jedinica u sklopu austrougarske armije. Smatrajui ovaj zakon kao naruavanje sul
tanovog suvereniteta nad Bosnom i Hercegovinom, njeno stanovnitvo izrazilo je nez
adovoljstvo koje se manifestovalo ustankom u Hercegovini 1882. i iseljavanjem Mu
slimana iz Bosanske krajine u Tursku. Pokazalo se u toku ustanka da objavljivanj
e vojnog zakona nije bio jedini uzrok nezadovoljstva. Tradicija je biljeila da su
sve bune i ustanci u Bosni i Hercegovini imali agrarni karakter i da njima nije
rijeeno ni jedno bitno socijalno i politiko pitanje njihovih nosilaca. Polazei sa
ove osnove, od poetka okupacije stvaraju se nepremostive suprotnosti izmeu zahtjev
a kmetova za rjeenje agrarnog pitanja i stavova austrougarskih vlasti da zadre ran
ije stanje. Bilo je jasno da su muslimanski zemljoposjednici odabrani kao politik
i oslonac nove vlasti, a ne srpski kmetovi. Na agrarnu politiku naslanja se i ne
zadovoljstvo naroda poreskim sistemom, koji je centralizovan i bezobzirno provoen
. Seljatvo je posebno pogaalo pretvaranje desetine, kao glavnog izvora dravnih prih
oda, od naturalnog u novani porez (1 l.VHI 1879). To je posebno optereivalo kmetsk
o selite i stoarske oblasti istone Hercegovine. Uz navedene, postojali su i drugi u
zroci nezadovoljstva kao to su: kuluk, zavoenje krute birokratsko-policijske uprav
e, diferencirani stavovi prema pojedinim narodima Bosne i Hercegovine, nerijeen d
ravno-pravni i
233

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena du kraja Drugog svjetskog rata


meunarodni poloaj Bosne 1 Hercegovine, koji je u irokim slojevima naroda raao svijes
t da nova vlast nije ni vrsta ni definitivna, te politika prema koli i vjerskim in
stitucijama koja se sukobila sa tradicijom. Objavljivanjem vojnog zakona u itavoj
Bosni i Hercegovini nastalo je nezadovoljstvo i vrenje, a u istonoj Hercegovini
i junoj Bosni (oko Foe) zategnuto i eksplozivno stanje. Muslimani su reagovali sla
njem brojnih peticija sultanu i zahtjevima za iseljavanje u Tursku, dok su neves
injski kmetovi sluenje u vojsci vezali za rjeenje agrarnog pitanja. Vlasti pokuavaj
u, preko nekoliko krupnih zemljoposjednika i visokih svetenika, pridobiti muslima
nske mase za vojni zakon i odvojiti ih od nezadovoljnog srpskog seljatva. U tome
nisu potpuno uspjele. Nezadovoljstvo naroda u istonoj Hercegovini i junoj Bosni, k
oje je bilo praeno pojavom hajduije i povezivanjem sa krivoijskim ustancima, preras
lo je u oruani ustanak. Poeo je napadom oko 100 naoruanih ustanika n a andarmerijsku
stanicu u Ulogu, nou 10. na 11. januar 1882, a njegov definitivni kraj uslijedio
je poetkom novembra kada se i posljednja grupa od 190 ustanika na elu sa Salkom F
ortom prebacila u Crnu Goru. Ustanak je imao dva perioda. U prvom, koji traje ok
o 40 dana, ustanici imaju inicijativu i vode ofanzivne akcije, a u drugom, pod p
ritiskom daleko nadmonijeg neprijatelja, prelaze defanzivu i mijenjaju borbenu ta
ktiku. Do kraja januara ustanici su zagospodarili velikim i teko pristupanim plans
kim podrujem, koje se prostiralo do Bilee i Gacka prema Ulogu i dolini gornje Nere
tve, prisilivi austrougarske snage da se povuku u gradove i uvaju najvanije komunik
acije. Na gornjoj Neretvi zaposjeli su Glavatievo (19. I) i u trouglu izmeu Nevesm
ja, Mostara i Konjica koncentrisali oko 1.100 ljudi. Narednih dana vodili su bor
be sa XVIII divizijom, koja je nastupala iz tri pravca. Nakon trodnevnih borbi v
ojska se vratila bezuspjeno zavrene akcije. Ustanici nisu prihvatili frontalnu bor
bu protiv daleko brojnijeg i opremljenijeg neprijatelja nego su uzmiui uvlaili aust
rougarsku vojsku u nepristupane predjele, gdje se ona teko snalazila i nije mogla
due boraviti. Ohrabreni razvojem dogaaja, ustanici su u prvoj polovini februara pr
eduzeli dvije vee ofanzivne akcije na utvrenja oko Foe i Trnova. U gornjem P odrinj
u koncentrisalo se 1.000 - 1.500 ustanika na elu sa Perom Tun-guzom, Stojanom Kov
aeviem i Salih-agom Fortom. U borbama oko Foe (2-4. II) ustanici su uspjeli likvidi
rati nekoliko okolnih andarmerijskih stanica i zauzeti sve skele na Drini, ali ni
su uspjeli osvojiti Fou. Mada su pokazali veliku hrabrost i spretnost, ustanici n
isu bili jpremljeni za osvaja nje utvrenih gradova. Poslije napada na Fou ustanici
su nastavili s ofanzivnim akcijama i pripremili napad na Trnovo, koje su smatra
li vanom
234

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


stratekom takom i kapijom Sarajevskog polja. Napad na Trnovo uslijedio je 10. febr
uara, poto su u njega stigla vojna pojaanja. Ogorene borbe oko 1.200 ustanika traja
le su sedam sati i ustanici su se morali povui prema doli ni Rakitnice. Napadi na
Fou i Trnovo uvjetovali iu dalje irenje ustanka prema dolini Rame i gornjeg Vrbas
a, te od Foe prema Goradu, Rogatici i Glasincu. U aritima ustanka. Zagorju sa gornjo
m Neretvom bile su kon-centrisane glavne ustanike snage, i to oko Uloga 1.200 lju
di i dvije grupe po 200 ljudi kod Glavatieva i Zimlja. Na ovaj teren, poetkom febr
uara, dolaze manje grupe od po 20 ljudi sa podruja Prozor-Bugojno i Glasinac-Rorn
ani-ja. Ustanak je tada bio na vrhuncu i obuhvatao je podruje ogranieno crnogorsko
m i sandakom granicom, zatim cestom Cajnie-Gorade-Praa-Sarajevo-Tarin-Konjic, sa glavn
im snagama u Zagorju, dolini Neretve i kraju oko Foe. Historiar ovog ustanka dr. H
amdija Kapidi utvrdio je da je Austro--Ugarska vojniki nespremna doekala ustanak i,
da bi ga uguila, morala je prestrojiti trupe na jugu Monarhije, uspostaviti jedin
stvenu komandu, osigurati znatno vojno pojaanje i dodatna fmansijska sredstva, a
posebno angaovati diplomatiju da ne doe do vanjskih mijeanja u ustanak i do njegovo
g prerastanja u meunarodno pitanje. Izvjetaji s terena kao i oni koji podnose mini
stri imali su za cilj umanjiti znaa; i razmjere ustanka, a naroito srpsko-musliman
sku saradnju u njemu. Vojni krediti su odobreni^ a pojaanja hitno upuena na jug Mo
narhije. Sve je to bilo pripremljeno za velike operacije protiv ustanika. Akcije
austrougarske vojske bile su usmjerene na glavna ustanika arita: Zagorje, Ulog i d
olinu gornje Drine. Jakim vojnim snagama, rasporeenim u pet kolona, trebalo je op
koliti ustanike snage i onemoguiti im povlaenje prema Hercegovini i crnogorskoj gra
nici. U operacijama na ustanika arita planirano je 10,000 pjeaka i 4 brdske baterije
sa tehnikim trupama, pod komandom vise generala i pukovnika. Odluujui okraji voeni s
u kod Uloga. Ustanici su izgradili 30 kamenih utvrenja na Crvenom klancu, koji do
minira ulokom kotlinom. Tu je oko 1.000 ustanika, u osmosatnoj bici, pruilo estok o
tpor austrougarskoj vojsci, a zatim su se povukli preko Neretve u Hercegovinu. I
ako se nisu mogli oduprijeti frontalnom napadu austrougarske vojske koja je broj
em i naoruanjem daleko premaivala ustanike snage, ofanziva na njihova glavna uporita
nije uspjela. Ustanici su se razbili u manje grupe i vodili gerilsku borbu. One
se uspjeno provlae kroz postavljene obrue, brzo se snalaze i prebacuju preko plani
nskih masiva koristei se poznavanjem terena. Na taj nain prisiljavali su austrouga
rske trupe na stalno kretanje, bivakovanje na otvorenom prostoru, na zimskim i 2
35

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Sjetnim vruinama, to je izlagalo protivnika velikim tekoama i gubicima. Vojne bolnic
e bile su pune, a procenat smrtnosti veoma visok. U martu i aprilu austrougarske
kolone u stopu prate ustanike, za kojima se pomjera stanovnitvo, spaavajui se u pl
aninama i prelazei crnogorsku i tursku granicu. Pritisak austrougarskih trupa na
ustanike snage na svim sektorima uvjetovao je jenjavanje ustanka. To je posluilo Z
emaljskoj vladi za Bosnu i Hercegovinu da 22. aprila 1882. izda proklamaciju o u
guenju ustanka i objavi amnestiju u roku do 20. maja 1882, godine. Od amnestije b
ilo je izuzeto 241 lice. Iako je ustanak u aprilu smatran uguenim, on je i dalje
za Bosnu i Hercegovinu vezivao veoma jake vojne snage. Male grupe ustanika rasut
e po ustanikom podruju vezivale su sve do sredine ljeta preko 60.000 austrougarski
h vojnika za ije se izdravanje moralo pribaviti 23 miliona dodatnih vojnih kredita
. U ovom ustanku uestvovalo je 2.000 do 3.000 ustanika. Srpske ustanike vode kmet
ovi, slobodni seljaci, knezovi, stoni trgovci, pandurski serdari, hajduke harambas
e i si., dok se u vodstvu muslimanskih ustanika pojavljuju slobodni seljaci, trg
ovci stokom i begovi. Ustanak su gotovo iskljuivo nosili seljaci, i to njihovi sr
ednji i nii socijalni slojevi. Utvreno je da su ustanici, odmah po izbijanju ustan
ka, izabrali vojne i graanske rukovodioce. Vojno rukovodstvo bilo je izabrano pos
ebno za srpske, posebno za musli manske ustanike. Ustaniku graansku vlast sainjaval
i su seljaci iz Uloga i okolice i nazivali su je "medilsom" ili "optinom" u koju j
e ulazilo 7 Muslimana i 6 Srba. Saradnja Muslimana i Srba u ustanku predstavljal
a je osobenost koju nije imao nijedan raniji ustanak u Bosni i Hercegovini. Ova
saradnja objanjava se zajednikim neprihvatanjem austrougarske vlasti, ali im razlo
zi za to nisu bili identini. Ni jedni ni drugi nisu ostvarili svoje soci jalne i
politike ciljeve i po tome ovaj posljednji seljaki ustanak u XIX stoljeu, slijedi t
radiciju prethodnih ustanaka.
Utjecaj ustanka na organizaciju vlasti
Ustanak 1882. godine nije izazvao ira politika gibanja u BiH, ali je za ausirougar
ske politike vrhove predstavljao upozorenje da je nuno poboljati efikasnost organa
vlasti u okupiranoj zemlji i konano rijeiti pitanje oblika njene uprave, imajui u v
idu sve unutranje i meunarodne okolnosti u kojima Monarhija izvrava svoj okupacioni
mandat. Drugim rijeima, bilo je neophodno jasno definirati i uvrstiti pozicije Mo
narhije u BiH i privremenu okupaciju pretvoriti u aneksiju. Za pripremu aneksije
i 236

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


njeno izvrenje odabran je kao najpogodnija linost Benjamin Kalaj (Kallav), u to vr
ijeme naelnik odjeljenja u Ministarstvu spoljnih poslova. On je 4. juna 1882. ime
novan za zajednikog ministra finansija, ime je neposredno preuzeo odgovornost za u
pravu BiH. Car Franjo Josip polagao je posebne nade u Kalaja koji je vaio za najb
oljeg poznavaoca Balkana u Monarhiji. Kalaj je smatrao da bosanskohercegovaka upr
ava mora djelovati kao da je okupirana zemlja ve sastavni dio Monarhije. Kako bi
se odmah vidjelo da okupacija nije privremeno stanje, Kalaj je veoma ojaao ulogu
zajednikog ministarstva fmansija u bosanskim poslovima, ograniivi nadlenost ministar
stva rata uglavnom na vojne poslove. Time je bosanskohercegovaka uprava u osnovi
dobila graanski karakter, pod neposrednim ravnanjem civilnog adlatusa. Osnovni in
strument za ostvarenje svoje aneksionistike politike Kalaj je vidio u visokoobraz
ovanom i strogo odabranom inovnitvu, iji je broj rapidno rastao. Osmanlije su uprav
ljale bosanskim vilajetom sa svega 120 inovnika. Prema jednom Kalajevom izvjetaju
iz 1879. u Bosni je bilo 7.379 inovnika, a u vrijeme aneksije 1908. njihov broj s
e popeo na 9.535. Nivo inovnika, posebno prvih godina okupacije, bio je prilino ni
zak. Kalaj je nastojao podii inovniki nivo dovoenjem na vodee upravne poloaje u BiH lj
ude iz konzularne slube, kojoj je i sam, po karijeri, pripadao. Oslanjanje na inov
niku elitu odgovaralo je osnovnom konceptu Kalajeve apsolutistike uprave: vladati
bez naroda, ali istovremeno raditi na poboljanju njegovog poloaja u obimu koji doz
voljavaju bosanske finansije i interesi Monarhije. To je u osnovi bio sistem pro
svijeenog apsolutizma, koji je prema Kalajevoj zamisli trebao postepeno osigurati
uvjete za pretvaranje okupacije u aneksiju. Uz sva nastojanja i odreene rezultat
e na privrednom i kulturnom polju. Kalaj nije ipak uspio pokrenuti dublje socija
lno strukturalne i kulturnopoli-tike promjene niti izmijeniti dravno-pravni i poli
tiki poloaj BiH. Cijelo vrijeme njegove uprave do juna 1903. pa ak i kasnije, nakon
aneksije 1908, upravno-politiki i ustavni reim u BiH zadrao je dva bitna obiljeja s
vog dravno-pravnog provizorijuma. Prvo, vrhovna upravna vlast pripadala je zajedn
ikoj austrougarskoj vlasti u ije je ime administraciju vrilo zajedniko Ministarstvo
finansija, to nije bio sluaj ni sa jednom drugom zemljom ili pokrajinom u Monarhij
i. Drugo, cijelo vrijeme austrougarske vladavine, u BiH nije bila potpuno odvoje
na ni razgraniena civilna od vojne vlasti. Stavie, reorganizacijom zemaljske uprav
e 1912. godine i ukidanjem poloaja civilnog adlatusa dobili su vojni inioci neposr
edan utjecaj u graanskoj upravi Bosne i Hercegovine.
237

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Pravni poredak. ~ Usljed dravno-pravnih i politikih okolnosti okupacije, te admini
strativno-tehnikih razloga, prekid sa zateenim osmanskim pravnim poretkom nije se
mogao izvesti naglo. Odmah su ukinuti samo oni osmanski zakoni koji se protive o
pim pravnim naelima i graanskoj jednakosti. Za sve ostale propise i odnose vlasti s
u preporuile stanovnitvu da se vlada po svojim starim zakonima koji e se postepeno
mijenjati kad se proue stvarni odnosi u zemlji. Time je u velikoj mjeri odran kont
inuitet izmeu starog osmanskog i novog austrougarskog prava. Zadravanje zateenog pr
ava, uz istovremeno veoma ivu normativnu djelatnost austrougarske uprave, uinilo j
e pravni sistem BiH bio veoma sloen. Postojalo je pet osnovnih vrsta izvora prava
: (a) Zakoni, uredbe, naredbe i drugi akti koje je zajednika vlada propisivala za
BiH, te odluke Vrhovnog suda u Sarajevu od naelnog znaaja; (b) Osmansko pravo i p
ropisi islama ukoliko su u Bosni stvarno stupili u ivot. To su, prije svega, prop
isi Serijata koji su regulirali por odine, nasljedne, vakufsko-mearifske i vjersk
e poslove i odnose Muslimana. Pored toga, Austrougarska je recipirala vei broj os
manskih tanzimatskih zakona, posebno u oblasti zemljine svojine, agrara i openito
imovinskih odnosa, kojima su u Bosni postavljeni normativni osnovi graanske pravn
e drave. Polazei od te tanzimatske normativne osnove, uspjela je Austro-Ugarska iz
graditi u BiH buroaski pravni poredak i stvoriti pravnu dravu; (c) Kanonsko pravo
Pravoslavne i Katolike crkve te brano pravo Jevreja; (d) Bosansko obiajno pravo, mo
dificirano pod utjecajem ugarskog, osmanskog i mletakog prava. Zemaljska vlada je
organizirano, putem anketa radila na prikupljanju pravnih obiaja u BiH; i (e) Ka
o pomoni izvor sudovima je sluio austrijski Opi imovinski zakonik iz 1811. godine.
Najivlju normativnu aktivnost ispoljavala je Austro-Ugarska u poreskim, carinskim
i openito fmansijskim poslovima, posto su sredstva ove politike (zajedniko carins
ko podruje, novac, monopoli) smatrana osnovnim instrumentima postepenog ugraivanja
BiH u Monarhiju. Poreski i openito iinansijski sistem. - Jedno od centralnih pit
anja bosan-skohercegovake uprave u toku austrougarske vladavine predstavljale su
fmansije. Bosanskohercegovacka uprava se uglavnom Lrinula za osiguranje sredstva
za razvoj i upravu zemlje. Novopazarskom konvencijom i Zakonom o upravljanju Bi
H postavljen je princip samofinansiranja bosanskohercego-vake uprave, koji je u p
raksi primjenjivan tako da Monarhiji osigura sve prednosti koje je oekivala od ok
upacije. U austrougarskoj tampi i publicistici otvoreno se pisalo da je Bosna za
Monarhiju kolonijalna zemlja, isto kao Sibir za Rusiju, Alir za Francusku, Java z
a Holandiju, Indija za Britaniju itd., u koju se mora uvoziti kapital ako se hoe
od zaostalog podruja stvoriti
238

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


jedna "kulturna zemlja". Potrebne austrougarske kolonijalne privredne politike u
BiH hitno su zahtijevale njeno ukljuivanje u carinski sistem Monarhije. Naredbom
do 24. decembra 1879. BiH je od 1. januara 1880. prikljuena "obem carinskom podruj
u Austrougarske monarhije". To je znailo da se ukida pogranina carinska linija izm
eu Monarhije i BiH, dok se na granicama BiH prema Turskoj. Srbiji i Crnoj Gori po
die zajednika carinska Unija. Suprotno lanu 4. Carigradske konvencije, da e osmanski
novac ostati u opticaju, Zemaljska vlada je 1.marta 1880, izriito zabranila prom
et osmanskog bakarnog i papirnog novca, osim zlatnih i srebrenih medidija, altali
ka, balika i kasida. Carine su donosile znatan prihod, ali je osnovni teret samof
inansiranja bosanskohercegovake uprave snosio bosanski seljak u vidu neposrednih
poreza, dok su svi posredni porezi vrlo brzo prenijeti u cijelosti iz Austro--Ug
arske. Osnovni neposredni porez bila je stara osmanska zemljarina, zvana desetin
a iji je nain odreivanja i ubiranja onemoguavao unapreenje gospodarstva i konzervirao
ekstenzivno privreivanje. Destina je zato 1906. godine pretovrena u "desetinski
paual" to je bio jedan prelazni stadij izmeu desetine i modernog zemljinog poreza. P
aualiranjem desetine nije promijenjena sutina poreza, nego samo nain njegovog ubira
nja. Umjesto da se desetina procjenjuje i mijenja svake godine, novim sistemom o
dreena je prosjena desetina ili desetinski paual za period o deset godina koji e se d
avati sa jednog zemljita ili parcele. Time su onemoguene zloupotrebe i stalni suko
bi izmeu tzv. desetara i seljaka. Pored toga, seljak je podstaknut na intenzivno
privreivanje, pa je njegov poloaj u svakom pogledu olakan i poboljan. Znaajnu ulogu u
fiskalnoj politici Zemaljske vlade imao je dravni monopol soli i duhana, zemaljs
ki zajmovi, te sredstva dobijena od zajednike vlade u vidu okupacionog kredita i
predujmova za gradnju eljeznica i druge privredne poduhvate. Postojao je i dravni
monopol baruta, ali on nije imao fiskalni znaaj. Radi uspjenog obavljanja finansij
skih poslova i privlaenja kapitala iz Monarhije, nastojala je Zemaljska uprava ra
zviti u BiH odgovarajui bankarski sistem. Novani zavodi iz Monarhije su, plaei se ri
zika, oprezno i polahko uzlazili u bankovne poslove u BiH. Nezadovoljna time, Vl
ada je 1895. osnovala Privilegovanu zemaljsku banku za BiH. koja postepeno privl
ai privatni kapital iz Monarhije. Agrarni odnosi. - Sloena i osobena evolucija osm
anskog feudalizma u BiH pravno je zavrena donoenjem Uredbe o iflucima u Bosni, pozn
atije kao Saferska naredba, jer je obnarodovana 14. Safera 1276, tj. 23. septemb
ra 1859. Ovom su naredbom ozakonjeni agrarni odnosi stvoreni procesom ifluenja.
239

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Naredbom je u osnovi ozakonjeno postojee obiajno agrarno pravo po kojem je kmet sm
atran za stalnog i nasljednog zakupaca (mustedira) na imanju zemljoposjednika. Ti
me su odnosi izmeu iiluk-sahibije i ifije, seljaka ili kmeta, mjesto ranijeg feudaln
og, javnopravnog, u osnovi dobili privatno--pravni, tj. graanski karakter. Posjed
nik zemlje postao je tako i formalno--pravno njen vlasnik, a kmet zakupac, to su
faktiki i dotada bili. Pored itluka na kojima je zakupac imao tzv. kmetopravo, vla
snici ili posjednici zemlje imali su i svoje begluke, koje su kao svoj isto priva
tni posjed obraivali u vlastitoj reiji. Odnosi izmeu vlasnika zemlje i kmeta, ustva
ri zakupca, ureivani su meusobnim ugovorom, zvanim muzarea, po kojem je vlasnik ul
agao zemlju a seljak rad. Seljaci se, bez obzira na to to su mnogi tek u prvoj ge
neraciji ivjeli na ifluku, kao doseljenici, uglavnom iz dijelova dananje Crne Gore,
poinju otvoreno buniti nastojei sebi prisvojiti zemlju koju su na osnovu zakupa o
braivali i od koje su ivjeli. To je bilo uzrokom stalnih agrarnih nemira i buna ko
ji su kulminirali ustankom u istonoj Hercegovini i Bosanskoj krajini 1875. godine
, ime je otvorena tzv. velika istona kriza, koja je 1878. rezultirala austrougarsk
om okupacijom BiH. Traei za sebe BiH, Austro-TJgars-ka je tokom istone krize i na B
erlinskom kongresu stalno isticala da su agrarni odnosi osnovni uzrok sukoba koj
i potresaju Bosnu i da je osmanska uprava nesposobna rijeiti to pitanje nego da t
o moe uiniti samo jedna snana i neutralna sila. lan XXV berlinskog ugovora nije form
alno obavezivao Monarhiju da rijei agrarno pitanje, ali se to od nje oekivalo, pos
ebno u kontekstu ustanka u dijelovima BiH 1875, koji joj je posluio kao direktan
izgovor za okupaciju. Ta oekivanja su brzo iznevjerena. Ve 8. augusta 1878. genera
l Stevan Jovanovi izdaje u Hercegovini proglas, da "dosadanji odnoaji meu agama i nj
ihovim kmetovima zasad ostaju kao i dosad ". Careva vojna kancelarija izdala je
12. oktobra 1878. naredbu zemaljskonr poglavaru Josipu Filipoviu, da se reguliran
je agrarnih odnosa izmeu posjednika (ifluk-sahibija) i zakupaca (kmetova) vri na os
novu osmanskih zakona, posebno Saferske naredbe. Istovremeno je izvrena slubena re
cepcija osmanskog zemljinog i agrarnog prava, ime je Monarhija ozakonila zateene ek
sfeudalne odnose. Odnosi izmeu zemljoposjednika (aga) i njihovih zakupaca izaziva
li su brojne sporove i sukobe, to je predstavljalo stalnu opasnost za javni pored
ak, pa su vlasti ulagale dosta napora da se odri dato pravno stanje. Poslije duih
rasprava i "agrarnih konferencija" i savjetovanja u Sarajevu i Beu tokom 1879-80.
godine, u politikim vrhovima Monarhije je preovladalo miljenje da u datim ekonoms
kim, finansijskim i politikim okolnostima osloboenje
240

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

kmetova putem obaveznog otkupa nije izvodljivo, jer za to nije bilo dovoljno kap
itala, odnosno takav otkup jednostavno niko nije bio spreman kreditirati. Pored
toga, Monarhija se plaila da bi naglo i radikalno rjeenje agrarnog pitanja izazval
o krupna ekonomska i demografska pomjeranja, ime bi se bitno naruila konfesionalno
-etnika struktura u BiH. posebno na tetu Muslimana, ime bi se ugrozio njen poloaj u
okupiranoj Zemlji. Tako se u praksi Austro-Ugarska orijentirala na rjeavanje agra
rnog pitanja putem fakultativnog otkupljivanja kmetovskih selita, dobrovoljnim sp
orazumom izmeu age i kmeta ili zakupca. Na toj je osnovi otkup tekao veoma sporo.
Od okupacije do 1904. godine otkupile su se potpuno ili djela-mino svega 20.193
kmetske porodice. Veinu otkupne sume osiguravali su sami seljaci. Poslije 1903. v
lasti nastoje svojim fmansijskim ueem ubrzati dobrovoljni otkup, pa je od 1907. vein
a otkupne sume osiguravana zajmovima preko Zemaljske banke. Do 1910. godine otku
pilo se preko 25.000 kmetova, ali su jo 111.033 porodice imale u veoj ili manjoj m
jeri razliite eksfeudalne obaveze i terete. Praksu dobrovoljnog otkupa kmetova uz
pomo Vlade, sankcionirao je poslije dugih politikih borbi Bosanskoherce-govaki sab
or zakonom od 13. juna 1911. o davanju zajmova za fakultativno otkupljivanje kme
tskih selita. Bez obzira na spor tempo otkupa, muslimanski su zemljoposjednici st
alno slabili i propadali. Poetkom 20. stoljea u BiH je meu Muslimanima bilo jo svega
tridesetak stvarno veleposjednikih porodica, od kojih su najjai bili Gradaevii sa pr
eko 1.200 kmetskih selita, Fadilpaii (700), Tuzlii, Dinii (preko 500) i dr. Nekad slav
ne porodice, Babici, Turhanije, Muzafer-ije, Denetii, emerlii, Sokolivii, elebii i dr.
imale su u prosjeku 5 - 15 ifluka. Velika veina aga bili su sitni gradski trgovci
i zanatlije koji su od vlastite zarade kupili tek jedan ili dva ifluka. Istovreme
no je bila primjetna tendencija da na osnovi zelenakog kapitala i rentijerstva mu
slimanski zemljoposjed pree u nemuslimanske ruke. Taj je proces poeo jo za vrijeme
osmanske vlasti, ezdesetih godina prolog stoljea, kada se meu glavnim kupcima ifluka
Husein-kapetana Gradaevia, koje je osmanska drava prodavala, pojavljuju Srbi, Petrak
i ef. Petrovi iz Sarajeva, Niko i Too Kojdi, Mijo Cvijeti i Jovo Josipovi, svi iz Brko
g, a posebno Jovo Babi iz Gradaca. On je seljacima davao zajmove za otkup, pa ih j
e po nevraanju duga pretvorio u svoje kmetove, o emu je pisao i onovremeni najugle
dniji srpski list, novosadska "Zastava". Tako se meu zemljoposjednicima, sa ili b
ez ifluka, prema popisu iz 1910, pored 12.550 Muslimana, javljaju i 1.393 Srbina,
725 katolika i 66 ostalih.
241

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Meu kmetovima ili zakupcima najbrojniji su bili Srbi (75.679), zatim Hrvati (29.
067), te na kraju Muslimani (6.334). Nasuprot tome bilo je 236.854 slobodnih sel
jaka od kojih su Muslimani inili 56,65% (334.811). U uvjetima austrougarske uprav
e veina je kmetova ili zakupaca osjeala da se njihovo kmetopravo na ifluku postepen
o faktiki pretvara u privatnu svojinu, pa se tako i ponaala. Direktno je to, marta
1908. potvrdio civilni adla-tus Baron Isidor Benko, kada je na albe muslimanskih
zemljoposjednika, izjavio da je sam "iskreno kazao, da ne bi elio biti aga u BiH
", jer zna da im je "teak poloaj", te "koliko ima faktora koji navaljuju" na njiho
va "prava i interese". Ta je situacija kulminirala u trenutku raspada Austro-Uga
rske ujesen 1918, kada su seljaci silom i jednostrano prisvojili zemlju, koju su
pravno gledano pod zakup drali, palei jednovremeno mnogim muslimanskim zemljoposj
ednicima kue i gospodarske objekte. Takvo stanje anarhije i bezvlaa u agraru regent
Aleksandar Karaorevi, faktiki je sankcionisao svojom proklamacijom seljatvu ve 6. jan
uara 1919.
Austrougarska vojska u BiH do 1914.godine
Od konca XVII vijeka pa do 1878. Bosna i Hercegovina bila je pogranina provincija
Osmanskog carstva, a od 1878. Habsburke monarhije. Otuda je ona u vrijeme ratova
i ustanaka uvijek bila prenaseljena vojskom i prisiljena da se s njom saivljava.
I austrougarska okupacija 1878. dovela je u Bosnu i Hercegovinu veliki broj voj
nika koji e biti jedino premaen u toku Prvog svjetskog rata. Strateka vanost okupira
nog podruja uvjetovala je da i u mirnodopskim uvjetima u ovoj pokrajini bude stac
ionirana relativno brojna okupaciona vojska. ef Zemaljske vlade bio je komandant
15. a kasnije i 16. vojnog korpusa rasporeenog u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji,
ije je sjedite bilo u Sarajevu, koje se u narednim decenijama pretvara u najvei vo
jni centar u ovom dijelu Monarhije. U mirnodopskim uvjetima u njemu je 1895. bil
o smjeteno 3.460 vojnika, a 1910. godine 5.120. Posljednjih decenija osmanske vla
sti u mirnodopskom sastavu osmanske vojske bilo je predvieno 28.000 vojnika, a st
varno je ta popunjenost bila manja od 50%, jer se broj vojnika kretao do 9-12.50
0 vojnika i 3.000 zaptija u nadlenosti civilnih vlasti. U mirnodopskom sastavu, z
a vrijeme austrougarske vladavine u Bosni i Hercegovini bilo je rasporeeno 1895.
godine 22.944 vojnika, od kojih je 17. 777 ili 77,5% bilo smjeteno u gradovima, a
petnaest godina kasnije, 1910. broj vojnika u pokrajini je narastao na 33.758, t
o ini poveanje od 10.215 vojnika ili 57%. U gradovima se nalazilo 27.992 vojnika i
li 83% ukupne vojske u pokrajini (vidi tabelu koja slijedi). Austro-Ugarska je,
slino Turskoj u
242

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


posljednjim decenijama njene vladavine, koncentrisala svoju vojsku na granicama
prema Crnoj Gori i Srbiji, istono od tokova rijeka Bosne i Neretve. Iz tabele se
vidi da je u odnosu na 1895. godinu, 1910. dolo ne samo do znatnog poveanja bosans
kohercegovakih okupacionih trupa, nego je u vrijeme aneksione krize i poslije nje
promijenjen njihov raspored. Gradovi na granici prema Crnoj Gori i Srbiji dobil
i su znatno poveane vojne kontingente, naroito Foa, Gorade, Viegrad, Rogatica, zatim
Bilea, Trebmje, Nevesinje i Gacko i postali toliko prenaseljeni vojskom da je, na
primjer, u Bilei bilo vie vojnika nego civilnih lica. Sarajevo sa 5.120 i Mostar s
a 4.731 vojnikom (1910. godine) uvrstili su se meu najznaajnije vojne centre Aus-t
ro-Ugarske. Njima je, zajedno sa spomenutim istonobosanskim i istonohercegovakim gr
adovima, bila namijenjena posebna strateka funkcija. To pokazuje skupa mrea stratek
ih eljeznikih pruga Sarajevo-Viegrad-Vardite, kao i pruge Gabela-Hum-Trebinje, s kra
kovima prema Dubrovniku, Bilei i Zenici, One su sluile brzom prebacivanju trupa iz
istone Hercegovine i Mostara u jadranske luke i obratno. Broj aktivnih vojnika u
bosanskohercegovakim gradovima 1895. i 1910. godine 1895. 1. Sarajevo 2. aj nie 3.
Gorade 4. Foa 5. Fojnica 6. Kreevo 7. Rogatica 8. Visoko 9. Vare 10. Viegrad 11. Bih
a 12. Bos. Krupa 3.460 301 465 512 10 7 364 12 10 457 387 15 1910. 5 .1 2 0 118 7
09 1.393 7 6 696 8 7 785 120 9 + 1.660 -183 4- 244 + 871 -3 -1 + 332 .4 -3 + 328
-267 -6 + 1895. - 1910. + 48% - 61% + 52% + 170% - 30% - 14% + 91% - 33% - 30%
+ 72% - 69% - 40%
243

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dnigog svjetskog rata


13. Bos. Petrovac 14. Cazin 15. Drvar 16. Kulen-Vakuf 17. Klju 18. Sanski Most 19
. Stari Majdan 20. Tuzla 21. Bijeljina 22. Brko 23. Graanica 24. Graaac 25. Modrica
26. Bos. Samac 27. Kladanj 28. Maglaj 29. Oraje 30. Srebrenica 31. Vlasenica 32.
Zvornik 33. Travnik 34. Bugojno 35. Donji Vakuf 36. Gornji Vakuf 37. Glamo 38. Ja
jce 39. Livno 40. Prozor 41. Varcar-Vakuf
14 11 .9 13 13 7 807 412 148 12 14 9 11 14 90 6 128 133 294 365 25 13 8 13 113 2
67 10 11
75 9 6 6 7 141 5 1.680 957 455 8 9 7 8 7 9 7 125 260 498 408 6 4 5 7 130 90 5 7
+ 61 -2
4-6
+ 435% 48% - 33% - 46% + 984% + 28% + 108% + 132% + 207% - 33% - 35% - 22% -27%
- 50% -90% + 16% -2% + 95% + 69% + 12% -79% - 69% - 37% - 46% + 15% - 43% - 50%
- 63%
-3 -6 + 128 -2 + 873 + 545 + 307 -4 -5 -2 -3 -7 -81
+f
-3 + 127 + 204 +43 -19 -9 ~3 -6 + 17 . 177 -5 -4
244

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


42. Zenica 43. epe 44. upan jac 45. Banja Luka 46. Bos. Dubica 47. Bos. Gradika 48.
Bos. Novi 49. Bos. Brod 50. Bos. Kostajnica 51. Derventa 52. Doboj 53. Kotor-Var
o 54. Prijedor 55. Prnjavor 56. Tesanj 57. Mostar 58. Bilea 59. apljina 60. Gacko 6
1. Konjic 62. Ljubinje 63. Ljubuki 64. Nevesinje 65. Stolac 66. Trebinje U gradov
ima svega: U BiH ukupno:
172 19 14 1.246 9 149 13 16 15 96 96 11 13 13 13 2.640 881 8 22 254 118 15 867 4
33 1.674
188 7 6 1.474 8 5 7 6 6 168 269 7 7 57 8 4.731 2.344 8 850 212 138 84 1.053 568
2.861
+ 16 -12 -8 + 288 -1 . 144 -6 -10 -9 + 72 + 173 -4 -6 + 44 -5 + 2.091 + 1.463 0
+ 828 -42 +20 + 68 + 186 + 135 + 1.287
+9 % -63% - 57% + 18% -11% - 96% - 46% - 62% - 60% + 75% + 180% -36% -46% + 338%
- 38% + 79% + 166% 0% + 3.736% -16% + 17% + 453% + 21% 31% + 77%
17.777 22.944
27.992 33.758
+ 10.215 + 10.814
+57% + 47%
245

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rau


Vojska je u bosanskohercegovakim gradovima bila vaan ne samo ekonomski nego i drutv
eni faktor koji je, zajedno s inovnicima, pre -duzetnicima, intelektualcima i rad
nicima, postala nosilac novog, drugaijeg naina ivota. Preko oficirskih kasina, vojn
ih orkestara i brojnih drutvenih manifestacija dobro plaeni oficiri sa svojim poro
dicama ine vaan dio novog doseljenikog graanstva. Neki bosanskohercegovacki gradovi
su najneposrednije vezivali svoj ekonomski prosperitet za prisustvo vojske u nji
ma, tako da su neki preko svojih opinskih vijea podnosili zahtjeve za poveanje vojn
ih garnizona. Takve zahtjeve podnijela su zastupstva u Bihau i Travniku dikretno e
fu Zemaljske vlade i komandantu hercegovake vojske Apelu, s motivacijom da se pov
ea promet ivotnim namirnicama. Vojne lif -eracije i svakodnevno podmirivanje vojni
h potreba donosilo je zaradu mnogim domaim trgovcima i zanatlijama. Poetkom XX sto
ljea, preko 10% bosanskohercegovakih budetskih sredstava troeno je na vojsku, to je te
tilo privrednom razvoju zemlje, a pogotovu kada su ta sredstva, stvarana u Bosni
i Hercegovini, troena na vojsku dislociranu u Monarhiji, van bosanskohercegovakih
granica. I stog stanovita je graanin bio zainteresiran za sredstva vojnog budeta,
odnosno za njihovo troenje u zemlji. Osim vojske vaan faktor u gradovima bila je an
darmerija u ijim redovi ma je 1902. godine sluilo 2.284 andarma 1 52 oficira. Meu of
icirima nije bilo nije dnog pripadnika Bosne i Hercegovine, dok je meu andarmima b
ilo 273 ili 11,95%. Trokovi za njeno izdravanje inili su jednu od najveih stavki u z
emaljskom budetu. Za 1903. godinu iznosili su 3.418.919 kruna to je inilo 7,5% svih
izdataka zemaljskog budeta za ovu godinu. Po broju andarma Bosna i Hercegovina pr
emaivala je zemlje sa izrazitim policijskim sistemima, kao to je "Zemaljska straa"
u ruskom Zakavkazju.
Bosanskohercegovaka vojska u okviru austrougarske armije
Bosanskohercegovaka vojska unutar austrougarske armije formirala se postupno. Nak
on donoenja vojnog zakona 1881. godine, najprije su osnovane etiri okrune komande u
Sarajevu, Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru, a naredne godine formirane su prve etiri
bosanskohercegovake pjeadijske ete. Dalje formiranje eta, bataljona i.pukova (regim
enti) teklo je kontinuirano sve do kraja Prvog svjetskog rata. Bosanskohercegova
cki pjeadijski puk br. 1 popunjavao se sa podruja sarajevskog vojnog okruga sa sje
ditem taba u Beu, br. 2 iz banja lukog sa sjeditem u Gracu, br. 3 iz tuzlanskog sa sj
editem u Budimpeti i br. 4 iz mostarskog okruga sa
246

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


sjeditem taba u Beu, odnosno Trstu. Bosanskohercegovaki pjeadijski pukovi imali su po
etiri bataljona i jedan rezervni bataljon. Svaki bataljon sastojao se od tri ete,
iji je brojni sastav bio ustaljen, ali je zavisilo od tra janja vojnog roka. Pri
dvogodinjem roku eta je brojala 124 vojnika, a uvoenjem trogodinjeg roka 1900. godi
ne, eta je smanjena na 86 vojnika. U vezi s tim mijenjao se i godinji kontingent b
osanskohercegovakih regruta. Vojnim zakonom 1881. godine utvren je kontingent od 1
.200 regruta, 1397. povean je na 1.381 obveznika, 1900. na 3.500 i 1908. na 4.000
ljudi. Nakon aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine njeni zemaljski pripadni
ci izjednaeni su u vojnim obavezama sa dravljanima Austrije i Ugarske. Ta promjena
odrazila se u novom Zakonu o odbrani Bosne i Hercegovine od 11. augusta 1912. O
vim zakonom naputena je mogunost iz prethodnog zakona da se angauje zamjena za regr
utovano lice, to je bilo ostatak turskog vojnog zakonodavstva (bedeluk plaena zamj
ena). Zakonom je usklaen godinji kontingent regruta po principu koji je primjenjiv
an u Austriji i Ugarskoj. Do ovog zakona taj kontingent u Bosni i Hercegovini iz
nosio je 0,25% od ukupnog stanovnitva, dok je u Austriji iznosio 0,30%, a u Ugars
koj 0,29%. Od 1912. godine bosanskohercegovaki regrutni kontingent iznosio je 6.3
92 obveznika ili 0,43% ukupnog stanovnitva (Austrija 0,42%o, Ugarska 0,44%), to je
inilo prosjek austrijskog i ugarskog procenta od ukupnog stanovnitva. Zakon od 4.
aprila 1914. odredio je poveani regrutni kontingent za Bosnu i Hercegovinu: 1914
. - 8.016, 1915. 8.411, 1916. - 8.748, 1917. - 8.444 i 1918. - 8.906 momaka. U i
sto vrijeme dolo je do znatnog pomjeranja starosne granice za rezervne sastave. P
rema zakonu iz 1912. godine trea rezerva se zavravala sa navrenih 42 godine ivota, z
akonom iz 1914. godine ta granica je pomjerana na 50 godina i 1916. na navrenih 5
5 godina ivota. Prema popisu iz 1910, muka populacija u ivotnoj dobi od 20 do 55 go
dina inila je 41,47% mukog stanovnitva ili 21,73% ukupnog stanovnitva. Prema rezulta
tima regruto-vanja u 1917. godini u odnosu prema broju stanovnitva Austrija iskaz
uje 0,50%, Ugarska 0,45%>, a Bosna i Hercegovina 2,53%. Dignuta godita od 1865. d
o 1899. godine daju broj od 298.773 vojnika ili 15,7% ukupnog stanovnitva 1910. g
odine. Osnovu bosanskohercegovakih trupa, do izbijanja rata, inila su spomenuta 4
bosanskohercegovacka pjeadijska puka i 4 lovaka bataljona. Uzimajui u obzir sve ove
promjene, obaveze bosansko-hercegovakog stanovnitva prema zajednikim oruanim snagam
a Monarhije rasle su bre nego u drugim zemljama Austro-Ugarske.
247

Bosna i Hercegovina cd najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Mobilizacije izvrene 1914. i daljih ratnih godina davale su ljudstvo koje je bilo
rasporeeno u ukupno osam bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova i isto toliko lov
akih bataijona, zatim u jedinice brdska artiljerije, rezervne bataljone za popunj
avanje operativnih jedinica, tvravske pjeadijske bataljone i radne odrede. Sve je
to formacijski svrstano u pjeadiju, artiljeriju, tehnike i prometne jedinice i ost
alo. Eosanskohercegovaka vojska nije imala konjike jedinice. U maju 1917. bosansko
hercegovacke trupe _u austrougarskoj armiji brojale su ukupno 234.662 ovjeka. Od
toga u pjeadiji je sluilo 212.541 ili 90,58%, artiljeriji 4.111 (1,75%), tehnikim i
prometnim jedinicama 2.924 (1,25%) i ostali 15.046 (6,42%). (Od novembra 1916.
do decembra 1917. godine bosanskohercegovacke trupe u austrougarskoj armiji povea
ne su od 209.629 na 298.773 vojnika. Za neto vie od godinu dana mobilisano je i uk
ljueno 89.144 novih vojnika (ne raunajui gubitke poginulih, umrlih i teko ranjenih).
U svim bosanskohercegovakirn jedinicama aktivni i rezervni oficirski kadar bio j
e razliite nacionalne pripadnosti, najee njemake, maarske i eke. U poetku obuku bosa
ercegovakih regruta obavljali su aktivni oficiri i podoficiri, a istovremeno su i
z Bosne i Hercegovine u niu vojnu akademiju bili upueni vojni pitomci, koji su po
zavretku kolovanja jednim dijelom popunjavali komandna mjesta u bosanskohercegovaki
rn jedinicama. Rezervni oficirski kadar obarazovan je na posebnim kursevima. Kra
jem februara 1917. bosanskohercegovaka vojska nije imala nijednog generala. U akt
ivnoj vojsci bilo je 12 tapskih i 43 via oficira, u rezervnim jedinicama 216 viih o
ficira i u ostalim jedinicama 1 tapski i 36 viih oficira. Od poetka rata protiv Srb
ije, a posebno poslije prvih neuspjeha na ovom ratitu, Austrougarsko ratno minist
arstvo donijelo je propise o mjerama koje treba preduzeti prema politiki nepouzda
nim pripadnicima bosanskohercegovakih vojnih jedinica. Nareeno je da se formiraju
vojni radni odredi u kojima bi ljudstvo, ukljuujui podoficire u vojnoj, administra
tivnoj i raunskoj slubi, bilo lieno oruja. Radni odredi rasporeivani su na radove za
opremanje utvrenih mjesta, utvrivanje mostova, popravku i izgradnju puteva, eljezni
ca i si. Nakon prvih otkria "politike nepouzdanosti kod ljudstva srpske narodnosti
" Vrhovna komanda armije naredila je da se kod svih bosanskohercegovakih pukova f
ormiraju po dva ratna bataijona od "pouzdanih elemenata", a od ostatka, nenaoruan
i radni odredi. Uporedo sa uklanjanjem nepouzdanih srpskih vojnika i oficira iz
bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova radilo se na formiranju rezervnih bataijon
a od pouzdanih pripadnika muslimanskog, hrvatskog i srpskog stanovnitva, brojno i
zjednaenog nacionalnog sastava i dovedenih u takvo stanje da se odmah mogu priklj
uiti bosanskohercegovakirn pjeadijskim pukovima kao nji248

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


hovi ratni bataljoni. Tako je mobilizacijom, rezervista trebalo nadomjestiti sve
ono to je otpadalo iz bosanskohercegovakih jedinica zbog dezerterstva i nepouzdan
og dranja i uvrstiti u ratne jedinice. Tu se krila sva tajna o pretjeranom mobili
sanju bosanskohercegovakih vojnih obveznika u odnosu na druge zemlje u Monarhiji.
Sve ove radnje su pojaane i aktuelizirane nakon neuspjeha na balkanskom ratitu do
kraja 1914. godine. Tako su vojni obveznici mobilisani u zimu 1914/15. (godita:
1896. 1895. i 1891), zatim 1877. do 1873. mahom odmah stavljeni na raspolaganje
komandi Balkanskih ratnih snaga. Od njih je formiran po jedan ratni bataljon u s
vakom bosansko-hercegovakom pjeadijskom puku, a od vika tvravski pjeadijski bataljoni
. Svaki bosanskohercegovaki pjeadijski puk morao je imati dva ratna bataljona sast
avljena od pouzdanog ljudstva sa prosjeno 26% katolika, 41% pravoslavnih i 32% mu
slimana. P oslije prigovora Ratnog ministarstva na raspored srpskih regruta mobi
lisanih 1914, godine u brdsku artiljeriju, vojnici srpske nacionalnosti bil su p
otpuno iskljueni iz ove vojne formacije i razvrstani u radne odrede. (Time su oni
bili uvrijeeni i traili su povratak u ratne jedinice.) Konano, da bi se eliminisal
a nepouzdanost, ove bosansko-hercegovake trupe morale su u svom sastavu imati 67%
Muslimana i Hrvata i 33% "apsolutno pouzdanih Srba". U prvoj godini rata, bosan
skohercegovaki pukovi bili su rasporeeni u razne divizije i borili su se u svim van
ijim bitkama protiv srpskih snaga na podruju Srbije i istone Bosne, ali i na galic
ijskom, ruskom i poljskom ratitu, kao i na Karpatima. Vea dezerterstva poinju 30. i
31. XII 1914. Za dvije noi dezertirao je 1 narednik i 82 vojnika, a sutradan 98
vojnika. Dezertiranje vojnika srpske nacionalnosti nastavlja se i 1915. godine,
uestalije i masovnije na ruskom frontu. Osim toga, narednih ratnih godina gubici
su se poveavali na razne naine pa su mobilizacije strogo provoene, kriteriji znatno
olabavljeni uspostavljanjem klasifikacije vojnih obveznika u etiri grupe; sposob
ni, sposobni za pomone slube, podobni za slubu bez oruja i nesposobni za svaku slubu.
Na taj nain se rezervistima nadoknaivao gubitak u ratnim sastavima, ali se smanji
vala borbena sposobnost popunjenih jedinica. Osim pomjeranja starosnih granica u
jedinice se poelo sve jae prenositi nezadovoljstvo stanovnitva iz pozadine. Tu je
stalno dolazio do izraaja i problem jezika, odnosno komuniKacije vienacionalnog ko
mandnog kadra i jeziki heterogenog bosanskohercegovakog vojnog sastava. Krajem 191
6. i poetkom 1917. godine u bosankohercegovake jedinice primani su dobrovoljci Alb
anci, islamske vjeroispovijesti. Poslije uspjene regrutacije i zavrene obuke oni s
u smatrani pripadnicima carske i kraljevske armije, ali u jednoj eti mogao je bit
i samo jedan vod Albanaca.
249

Bosna i Hercegovini od najsta rijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Potkraj 1917, Bosna i Hercegovina pruala je sliku krajnje iscrpljene zemlje. Zaput
ena privreda i pogorano stanje na ratitima izazivali su masovno dezerterstvo iz au
strougarske vojske i nagli porast broja naoruanih bjegunaca koji se odmeu u "zelen
i kadar", to nisu mogle sprijeiti ni najotrije disciplinske mjere i uvoenje prijekih
sudova. P osljednji okraji u 1918. godini kao i pojava epidemija zaraznih bolesi
izbacivali su iz ratnog stroja veliki broj ljudi. Rauna se da je na 1.000 stanov
nika u Monarhiji bilo u I svjetskom ratu 29 poginulih Nijemaca, 29 Maara i 20 Hrv
ata. Bosansko-hercegovake jedinice smatrane su elitnim trupama austrougarske armi
je. Do augusta 1918. u bosanskohercegovakim pjeadijskim pukovima br. 1. do 4. dodi
jeljeno je 27,243 medalje za hrabrost. Prema austrijskoj statistici broj poginul
ih vojnika u ovom ratu iz Bosne i Hercegovine iznosio je 19,1 na 1.000 stanovnik
a, dok je prosjek cijele Monarhije iznosio 23,9.
Nacionalno-politiki kurs okupacione uprave
Austrougarska vlada nije u trenutku okupacije imala izgraen koncept nacionalne po
litike u BiH. U uvjetima socijalnih i konfesionalnioh suprot nosti meu bosanskohe
rcegovakim stanovnitvom, austrougarska uprava nastoji odrati unutranju ravnoteu, svje
sna da bi svaki njen poremeaj u korist neke od tri vjersko-etnike grupe ugrozio po
loaj Monarhije u BiH. Austrougarske vlasti su usljed sloenih unutranjih i meunarodni
h okolnosti imale veoma skuen prostor za voenje neke svoje ire nacionalne politike
u okupiranoj zemlji. Svi napori u tom pogledu svodili su se na spreavanje ili bar
efikasno kontrolisanje nacionalnih tenji domaeg stanovnitva, te izoliranje BiH od
nacionalno-politikih kretanja u okolnim junoslavenskim zemljama. Neposredno po oku
paciji, prvi zemaljski poglavar general Josip Filipovi pokuavao je, uz oslonac na i
novniku ekipu koju je odveo iz Hrvatske, sprovoditi u upravi i nacionalnoj politi
ci hrvatski kurs. Takva politika je naila na odluan otpor vladajuih austrougarskih
krugova, pa je Filipovi ve u decembru 1878. morao odstupiti ime prestaje "hrvtski k
urs" okupacione uprave, Od odlaska B. Kalaja 1882. godine na elu bosanskohercegov
ake uprave, posebna panja poklanjala se srpskom nacionalnom pokretu. Kalaj je smat
rao da je taj pokret u BiH najrazvijeniji, te da je potrebno, ne zanemarujui osta
le, neutralizirati njegove nacionalno-politicke tenje. U tom smislu dozvoljena je
slobodna upotreba srpskog imena, vlada je pokrenula list "Prosvjetu", tampan iril
icom, itd. Osim "srpskim kursom", koji je oliavao 250

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjets) og rata

civilni adlatus baron Fedor Nikoli (banatski veleposjednik i po majci unuk kneza
Miloa Obrenovia i roak srpskog kralja Milana) vlasti su nastojale pridobiti za svoj
u politiku vodee krugove srpskog graanstva. Nikoli u tim nastojanjima nije uspio, p
a je 1886. godine napustio BiH. Nikolievim uklapanjem Kalaj je elio osloboditi pro
stor za svoju novu nacionalnu politiku koja je, drei se vjerske ravnotee, imala za
cilj da u cjelokupnom domaem stanovnitvu razvije i uvrsti osjeanje zemaljske, bosans
ke posebnosti i narodnosti. To je bio pokuaj da se nasuprot razliitim nacionalnim
idejama u BiH istakne koncept koji bi pod bosanskim (bonjakim) imenom okupio sve v
jersko-etnike grupe u BiH. Ideju da se pojmom bonjatvo obuhvata sve stanovitvo BiH,
bez obzira na vjeroispovijest, pokrenule su osmanske vlasti u sklopu reformi koj
e su sredinom 19. stoljea sprovoene u Carstvu. Ve je Omer-paa Latas djelovao u tom p
ravcu tokom boravka u Bosni poetkom pedesetih godina prolog stoljea. Na tome je nar
oito radio ezdesetih godina bosanski namjesnik erif Osman Topal--paa. Kalaj je poao o
d njegove ideje interkonfesionalnog bonjatva nastojei je sa puno vise energije ostv
ariti. Sva njegova nastojanja ostala su ipak uzaludna, poto je vlastita nacionaln
a misao u meuvremenu uhvatila dubokog korijena meu vodeim slojevima srpskog i hrvat
skog graanstva. Bonjatvo je u politikom ivotu BiH dolo do izvjesnog izraaja kada je 18
1. godine Mehmed-beg Kapetanovi pokrenuo list "Bonjak". U prvom broju "Bonjak" se o
glasio kao muslimanski list, branei i propagirajui istovremeno opebosansku nacional
nu ideju. Njegova pojava i pisanje naili su na odbijanje i otru kritiku u srpskoj
i hrvatskoj tampi, kako u BiH tako jo vie u Srbiji, Vojvodini, Hrvatskoj i Dalmacij
i. Veina muslimanskog graanstva odbacuje ideje "Bonjaka" zbog njegovog izrazito pro
reimskog dranja, a mlada muslimanska inteligencija, koja se tih godina polahko for
mira vrlo brzo prekida saradnju s njim. Od sredine devedesetih godina bonjatvo vie
ne predstavlja nikakvu stvarnu alternativu nacionalnim pokretima u BiH. Austroug
arska vlast to polahko i preutno priznaje prih-vatajui poetkom 20. stoljea nacionaln
o-politike pokrete, koji su se u meuvremenu razvili, kao partnere u bosanskoj poli
tici.
251

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Organizacija vjerskih zajednica
Ubrzo po okupaciji Austro-Ugarska preduzima mjere da uspostavi svoju kontrolu i
jurisdikciju nad vjerskim zajednicama u BiH, Pravoslavnoj i Katolikoj crkvi, te I
slamskoj zajednici. Pravoslavna crkva. - Jo od prvih dana okupacije, nova vlast s
e poela mijeati u poslove Pravoslavne crke i kriti njenu dotadanju autonomiju. U ins
trukcijama koje je general Filipovi dobio pred poetak okupacije, naglaeno je da je
nuno pravoslavno stanovnitvo u BiH odvojiti od Vasel-jenske patrijarije u Carigradu
i staviti ga pod duhovnu vlast pekog patrijarha, sa sjeditem u Sremskim Karlovcim
a. U tom je smislu, po instrukcijama vlasti, sarajevski mitropolit Grk Antim odm
ah po okupaciji uputio molbu i karlovakom patrijarhu da se Dabrobosanska mitropDl
ija pripoji njihovoj patrijarsiji. Izgledalo je da e vlast lahko ostvariti svoj p
lan, posto je srpsko graanstvo u BiH bilo veoma nezadovoljno radom fanariotskih,
grkih vladika. Prikljuenje Karlovakoj patrijarsiji zahtijevala je i Pravoslavna opti
na u Sarajevu na svom "sobraniju" 13. septembar 1878Ovome se odmah usprotivio ar
himandrit Sava Kosanovi, a zatim i sve crkvene optine u zemlji. Vodei krugovi srpsk
og graanstva BiH su shvatili da bi pripajanjem Karlovakoj patrijarsiji bili jae vez
ani za Monarhiju, to bi u krajnjoj liniji utrlo put aneksiji. Zato su se iz polit
ikih razloga drali Carigrada. U tim okolnostima Austro-Ugarska mijenja plan, tako t
o nastoji Dabrobosansku mitropoliju odvojiti bar od Veseljenske patrijarije, kad
je ve ne moe pripojiti onoj u Karlovcima. Nakon due diplomatske akcije uspjela je a
ustrougarska vlada 28. marta 1880. zakljuiti konkordat sa Carigradskom patrijarijo
m. P o ovom konkordatu priznato je austrijskom caru da sam imenuje episkope i mi
tropolita i predlae ih Patrijarsiji samo radi ispunjenja kanonskih formalnosti i
da na isti nain uklanja episkope sa njihovih eparhija. Tako je Pravoslavna crkva
u BiH dola u zavisnost od vlade. Carigradskom patrijarhu isplaivano je za to 58.00
0 zlatnih groa godinje, episkopi su dobi-jali stalnu plau od drave, a pravo ubiranja
crkvenih doprinosa prelo je na dravu. Za novog mitropolita postavljen je pvri put
Srbin Sava Kosanovi, carevim rjeenjem od 20. decembra 1880, poto je prethodno poloi
o u careve ruke izjavu o lojalnosti. Sveanost ustolienja odrana je u Sarajevu 10. a
prila 1881. Tokom 1882. osnovani su u Sarajevu konzhistorija i bogoslovija. Nako
n svega etiri godine slube Kosanovi je 1885. podnio ostavku, sa obrazloenjem da se v
lasti bezobzirno mijeaju u upravu pravoslavne mitropolije, konzhistorije i bogosl
ovije, te da se rimokatolika propaganda, pomagana od vlade svom silom okomila na
pravoslavlje. 252

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Katolika crkva. Nezadovoljna franjevcima i njihovim nacionalno-poli-tikim miljenjem
i ponaanjem, Austro-Ugarska odmah po okupaciji nastoji preurediti katoliku crkven
u hijerarhiju u zaposjednutoj zemlji. Poetkom decembra 1878. premjeten je general
Filipovi iz Bosne, a na njegovo mjesto zemaljskog poglavara postavljen herzog Wil
helm Wurttemberg koji preduzi-ma akciju da se u BiH smanji utjecaj franjevaca i
da se u BiH uvede svjetovna katolika hijerarhija. Ova je akcija iznenadila i razoa
rala franjevce kcii su jo od vremena Josipa II, u veini privreno sluili katolikoj Aus
triji, posebno do 1840, kada je Porta javno priznala habsburki protektorat nad bo
sanskim katolicima. Odnosi sa vladom su se zaotrili kada je sarajevski biskup Vuii
demonstrativno prekinuo veze sa vlastima, poto je herzog Wurttem-berg preoteo, kr
ajem 1878, zemljite za gradnju oficirske kasine (danas Dom ljiljana) koje su fran
jevci kupili za crkvu. Austrougarske zahtjeve Svetoj stolici, da se radi "pobolja
nja" prilika katolike crkve u okupiranoj zemlji, izvri njeno preureenje, rimske su
kon-greacije odbile na sjednici 23. juna 1879. To nije pokolebalo Austro-Ugarsku
u nastojanjima da franjevce zamijeni energinim svetovnim sveenstvom, iji bi izbor
zavisio od vladara. Austro-Ugarska je nastvila sa diplomatskim pritiskom na Vati
kan, a za svoju je akciju uspjela pridobiti akovakog biskupa Josipa J. trossmavera
i zagrabakog nadbiskupa kardinala Mihalovia. Uz njihovu pomo i dugom diplomatskom b
orbom te upornou uspjela je Austro-Ugarska zakljuiti 8.juna 1881. konkordat sa Svet
om stolicom. Franjevci su izgubili ranije privilegije, prije svega iskljuivo prav
o na duhovnu pastvu, pravo da predlau kandidate za bosanske biskupe, koje je prelo
na austrijskog cara, te pravo, po kojem smru biskupa dolazi jedan od dva franjev
aka provincijala za administratora ispranjene dijeceze. Povremeno je uspostavljena
svjetovna ili "redovita" katolika hijerarhija sa nadbiskupijom i katedralnim kap
tolom u Sarajevu. Za prvog sarajevskog (vrhbosanskog) nadbiskupa, car je 18. aug
usta 1881. imenovao dr. Josipa tadlera, profesora Teolokog fakulteta u Zagrebu. St
adler je stigao u Sarajevo 14. januara 1882. i tu ostao do smrti 1918. Josip tadl
er je pripadao isusovcima i svoje je planove ispunjavao energino i sa poslovinom j
ezuitskom upornou, hikavou i bezobzirnou. Njegov prvi zadatak je bio da materijalno oj
aa Katoliku crkvu u BiH. On je 1882. doao za poglavara jedne nadbiskupije koja je p
ostojala samo na papiru, ali je stalnom brigom i naporima izgradio njenu materij
alnu osnovu, da je 1918. bila jedna od najbogatijih nadbiskupija na junoslavensko
m prostoru. Drugi tadlerov dalekoseni cilj, na ije se ostvarenje i bez ikakvog zazo
ra odmah dao, bio je pokatoliavanje Muslimana. Njegova agresivna
253

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


prozelitistika politika prema Muslimanima i "obijesti katolikog sveenstva", na koju
je Kalaja 1890. godine upozoravao zemaljski poglavar Johann Appel, izazivali su
stalno uznemirenje meu Muslimanima, proteste i dernare Porte austrougraskoj zajed
nikoj vladi. Radi umirenja vlastite javnosti suavanje protesta Porte i nezadovoljs
tva samih Muslimana u BiH, Kalaj je uz velike tekoe uspio donijeti i ozakoniti Ure
dbu o konverzijama u BiH, koja je predvidjela jedan sloen postupak za dobrovoljno
prelaenje iz jednog vjerozakona u drugi. Stadier se na to nije osvrtao, nastavlj
ajui rad na konverzijama, odnosno prozelitizamu. Stadier se dobro uvao da svojoj a
ktivnosti ne da hrvatsko nacionalno obiljeje, nego je vodio opekatoliku politiku, s
a osloncem na doseljene elemente, koji su pripadali razliitim nacionalnostima Mon
arhije, uivajui time i podrku vlasti. Stalnim narastanjem materijalne podloge i moi
nadbiskupije stvoreno je jako uporite za razvoj hrvatskog nacionalno-politikog pok
reta u prvoj deceniji 20. stoljea. Stadier i njegovi saradnici su u prvih dvadese
tak godina svoju energiju uglavnom posvetili materijalnom jaanju Katolike crkve, o
stavljajui pitanje politikog organiziranja naroda po strani. Ali bez obzira na to,
u narodu je vremenom stvarano uvjerenje da je crkvena hijerarhija istovremeno i
njegovo politiko vodstvo, jer je kler postepeno sve otvorenije izlazio sa politik
om argumentacijom, konceptima i programom. to se franjevaca tie, oni su se povukli
u svoje samostalne i svoje tradicionalne upe preko kojih su nadonalno-politicki
djelovali u narodu. Islamska zajednica. - Pitanje pravnog poloaja i unutranje orga
nizacije Islamske zajednice postavlja se tek nakon okupacije BiH 1878. godine. D
o austrougarske okupacije nije u BiH postojala posebna vjerska organizacija, poto
je i sama osmanska drava bila islamska. Jedinstvo pripadnika islama se odravalo n
a osnovu konfesionalne solidarnosti i obaveze potivanja Seri-jata, a ne putem nek
e strogo formalne hijerarhijske.vjerske organizacije. Pripadnost islamskoj zajed
nici izraavala se priznanjem vrhovne vlasti osmanskog sultana kao halife, tj. vje
rskog poglavara svih muslimana. U stvarnosti sve vjerske poslove je vodio istanb
ulski muftija, sa zvanejm ejh-ul-islama. Njegov ured u Istanbulu, zvani mesihat,
smatran je najviom vlau za autoritativno tumaenje vjerske doktrine. Austro-Ugarska j
e od poetka radila na uspostavljanju posebne vjerske hijerarhije u BiH, kako bi M
uslimane odvojila od Carigrada i tako uvrstila svoj poloaf u okupiranoj zemlji. Ge
neral Filipovi je preko svog glavnog politikog savjetnika fra Grge Martia iznudio p
oetkom novembra 1878. jednu pismenu izjavu, navodno potpisanu od 58 uglednih sara
jevskih graana Muslimana, kojom se izraava lojalnost caru Franji Josipu I i ujedno
254

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


se trai da se mjesto ejhul-islama postavi poseban poglavar Islamske zajednice u Bi
H. Ova je izjava objavljena 17. novembra 1878. u slubenim "Bosan-sko-hercegovakim
novinama", ali bez imena i jednog navodnog potpisnika. Imena je zabiljeio poznati
hroniar Bosne i Sarajeva Muhamed Enveri Kadi iz koje se vidi socijalni sastav pot
pisnika, meu kojima su bli 22 posjednika, 15 vjerskih slubenika i 13 trgovaca. U k
asnijim raspravama o ureenju Islamske zajednice Austro-Ugarska se stalno pozivala
na ovu iznuenu izjavu. U tom smislu zamjenik zemaljskog poglavara general Jovano
vi pouruje jednim dopisom od 16. aprila 1879, ministarstvo u Beu da muslimansko pit
anje rijei u smislu izjave "pedese-tosmerice". Jovanovi predlae da se za muslimansk
og vjerskog poglavara imenuje Mustajbeg Fadilpai, sarajevski gradonaelnik, ili hadi
Aiustafa Hilmi Omerovi, sarajevski muftija, napominjui da su oba imali dotad sasvi
m korektno dranje prema upravi i da bi izborom ili jednog ili drugog sigurno bili
zatieni dravni interesi. Neposredno po okupaciji austrougarske vlasti su vrhovnim
predstavnikom Islamske (vjerske) zajednice u BiH smatrale Huseina Nur ef. Hafizo
via koji se u trenutku okupacije zatekao na poloaju vrhovnog erijatskog sudije u Sa
rajevu. Prekidu vjerskih veza sa Carigradom opirali su se kako Muslimani tako i
sama Porta. Efekat spomenute izjave grupe sarajevskih graana znatno je nau-traliz
iran lanom 2. Carigradske konvencije od 21. aprila 1879. kojim je Bosanskim Musli
manima garantirano pravo da slobodno odravaju veze sa svojim vjerskim starjeinama
u Carigradu. Tim povodom je austrougarski ministar spoljnih poslova, grof Gyla A
ndrassv preporuio Zemaljskoj vladi u Sarajevu diplomatsko i oportunistiko dranje. A
ustro-UgarsKa mora potovati Konvenciju pa, prema tome, tititi slobodu vjerskih vez
a izmeu Muslimana i Carigrada, uz jednovremeno podravanje svih samoinicijativnih a
kcija Muslimana koje idu za prekidom tih odnosa. Drugim rijeima, Andrassv preporuu
je da vlada povjerljivo pomae akcije onih koji su za otcjepljenje od Carigrada, to
bi istovremeno bilo i dobar preduvjet za aneksiju, uz javno isticanje svoje neu
tralnosti u pitanju o kojem trebaju odluiti samijVvuslimani. Austro-Ugarska se u
naelu slagala da ejhul-islam moe imenovati vjerske slubenike u BiH, ali samo iz reda
domaih ljudi. U tom su smislu austrougarske vlasti sprijeile dolazak i uvoenje u d
unost Ahmed ukri ef., biveg rumelijskog kadiaskera, koji je 18.juna 1880. imenovan
za bosanskog muftiju. Nakon dueg oklijevanja i raznih diplomatskih manevara na re
laciji Be-Istanbul, ejhul-islam je 22. marta 1882. imenovao sarajevskog muftiju Hi
lmi Omerovia za bosanskog muftiju, ime je Porta indirektno priznala potrebu uspost
avljanja jednog islamskog starjeinstva u okupiranoj zemlji.
255

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Austro-Ugarska je potvrdila ovo imenovanje tako to je carskim dekretom od 17. okt
obra 1882. Hilmi ef. Omerovi je postavljen za prvog reisul-ulemu IV Z u BiH. Car
je istovremeno imenovao i prve lanove Ulema medlisa, kadije, Hasan ef. Pozderca, M
ehmed ef. Nezi Skaljia, Nur ef. Hafizovia i Husein ef. Ibrahimovia. Time je faktiki u
BiH uspostavljena institucija Rijaseta, kao jedinstven primjer takve ustanove u
islamskom svijetu. Odmah nakon toga, Naredbom carskog i kraljevskog ministarstv
a fmansi-ja od 24. oktobra 1882. sprovedena je organizacija uprave vjerskih i va
kufskih poslova bosanskohercegovakih Muslimana. P o ovoj naredbi, vjerski funkcio
neri nisu birani nego postavljani. Car je imenovao reisul-ulemu i lanove Ulema me
dlisa, dok je ostale vjerske slubenike postavljala Zemaljska vlada u Sarajevu. Vje
rski organi nisu imali samostalnost, jer je ovlateni vladin povjerenik mogao mije
njati njihove odluke. Sredinom marta 1883. zajedniko ministarstvo finansija imeno
valo je Privremenu komisiju za ureenje vakufskih poslova u BiH, za ijeg je predsje
dnika formalno postavljen sarajevski gradonaelnik Mustajbeg Fadilpai. U stvarnosti
Komisiju su vodila dvojica stalnih vladinih izaslanika, profesor Balint i vladin
tajnik Ist -van Kvassay. Tako je cjelokupni rad vakufa bio pod stalnom kontrolo
m vlade. Bez obzira na to, vakufska uprava je znatno unaprijedila rad i fmansijs
ko stanje vakufa, za razliku od drugih zemalja koje su iza Berlinskog kongresa d
ole pod nemuslimansku vlast u kojima je vakufa ili sasvim nestalo ili su bili pot
puno zaputeni.
Pismenost i kolstvo
Pismenost je u Bosni i Hercegovini na razmeu XIX i XX stoljea biljeila izvjesni nap
redak u odnosu na period prije austrougarske okupacije, kada se raunalo da je sve
ga 3% stanovnitva znalo itati i pisati latinicu i irilicu. Ova kulturna i civilizac
ijska tekovina bila je i dalje privilegija malog broja domaih ljudi i veine doselj
enika. Godine 1879. u Bosni i Hercegovini bilo je 535 rnekteba s 23.603 uenika, to
je predstavljalo 52% djece prispjele za kolu. Po turskom zakonu, mektebi su smat
rani osnovnom kolom, a nakon 1878. godine oni nemaju taj status. U 56 pravoslavni
h kola bilo je obuhvaeno 3.523 djece, sa ukupno 75 uitelja. U 54 katolike kole sa 56
uitelja bilo je obuhvaeno 2.295 djece. Dakle, u prvoj godini austrougarske okupaci
je osnovnom kolom bilo je obuhvaeno samo 5% djece dorasle za kolu, to objanjava proce
nat od oko 3% pismenog stanovnitva na kraju osmanske vladavine, raunajui latinicu i
irilicu.
256

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


U Zakonu o osnovnim kolama iz 18S0. godine za osnovni tip uzeta je interkonfesion
alna kola koja se zvala jo i komunalna., zatim opa osnovna i na kraju narodna osnov
na kola. Osnivanje ovih kola otpoelo je 1879. godine u Sarajevu, a zatim u Mostaru,
Bihau, Banjoj Luci, Travniku itd. kolske 1882/83. godine ve ih je bilo 42 sa 51 uit
eljem i 8 uiteljica, od kojih je 40 imalo formalne kvalifikacije, da bi 1900/01.
godine broj osnovnih kola bio zaokruen na 300 (200 opih, 64 pravoslavne, 32 katolike
i 4 privatne). U Bosni i Hercegovini je 1910. znalo itati i pisati (latinicu i ir
ilicu) svega 177.168 lica ili 11,95% ukupnog stanovnitva starijeg od 7 godina, do
k je jo svega 3.082 lica znalo samo itati. Nepismenih je bilo 87,84%. Iste godine,
u 331 opoj, 146 vjerskih i 10 privatnih kola bilo je ukupno 42.578 uenika. Iako su
broj uenika i broj kola od okupacije postepeno rasli, 1910. godine bilo je 87,25%
nepismene djece i omladine od 7 do 20 godina starosti. Nepismenost nije vladala
samo na selu nego i u gradovima. Znaajniji procenat pismenih zabiljeen je samo u e
tiri gradska sreza: sarajevskom 57,06%, mostarskom 52,33%, tuzlanskom 48,52% i b
anjalukom 45,24%. U svim drugim srezovima broj pismenih nije prelazio 20% stanovn
itva starijeg od 7 godina. Broj nepismenih bio je naroito visok kod muslimanskog s
tanovnitva, zbog toga to se u tradicionalnom sibijan mektebu nije uilo latinino niti
irilino pismo nego arebica. Stanovnitvo Bosne i Hercegovine naslijedilo je iz osma
nskog perioda zatvorenost kulture i prosvjete u okviru vjerskih zajednica. Ta tr
adicija nastavljena je i za vrijeme austrougarske vladavine, ali je bila prilagoe
na novim potrebama nacionalnih pokreta i izloena stalnoj prismotri i politikom usm
jeravanju od vlasti. koli, kao instituciji gdje se stiu nova znanja bila je nami j
enjena posebna odgojna uloga, pa je cilj nove vlasti bio osigurati presudan utic
aj i kontrolu na odgoj kolske omladine. Nedostatak osnovnih graanskih sloboda (sve
do Ustava 1910. godine) i demokratskih politikih ustanova stavljao je kulturne,
prosvjetne i druge vjerske i nacionalne institucije i organizacije u Bosni i Her
cegovini u poseban poloaj. One su nastajale kao nepolitike, ali su imale da djeluj
u politiki i izvravaju zadatke nacionalnih pokreta oko uvanja nacionalnog identitet
a. Pri tome je borba za kolu bila presudna. Muslimansko svestenstvo je zbog speci
finog poloaja Muslimana poslije dugo vremena prualo otpor okupaciji, evropskim utic
ajima i uvalo sistem obrazovanja i odgoja u tradicionalnoj vjerskoj koli. Poetne i
najbrojnije muslimanske kole bile su sibijan mektebi u kojima nisu ueni svjetovni
predmeti niti pisma latinica i irilica, nego "tursko pismo" prilagoeno za bonjaki je
zik - arebica. Uz sibijan mektebe postojale su i druge muslimanske kole: rudije muslimanske nie srednje kole, i medrese - islamske kole koje su imale zadatak obraz
ovati sveenike - hode i imame. Pritisnuti
257

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


savremenim potrebama pnlagoavanja novih uvjeta, od 10-ih godina XIX stoljea poela j
e reforma sibijan mekteba. Bilo je planirano uz vjeronaune predmete u mektebe uvo
diti materaji jezik i raun, a zatim postepeno uvoditi i druge svjetovne predmete.
Reformisani mektebi (mekteb ibtidaije) poeli su raditi 1892. godine, a njihovo ir
enje nije teklo ni lahko ni brzo. Poto su muslimani nerado slali svoju djecu u sv
jetovne kole reformisani mektebi imali su zadatak muslimansku djecu pribliiti savr
emenom obrazovanju. Pravoslavne i katolike kole radile su u okviru svojih crkveno-k
olskih optina i bile su vezane za crkve i samostane (manastire). Iako su imale at
ribut vjerske kole, u njima su izuavani i svjetovni predmeti, pri emu je bio uz vje
rski posebno njegovan nacionalni odgoj. Pravoslavne kole vodili su popovi i uitelj
i, najee dovedeni sa strane. Katolike kole osnivali su franjevci, a od 1871. godine i
milosrdne sestre svetog Vinka iz Zagreba. Od 5.697 nastanjenih mjesta 1910. god
ine bilo je 66 gradova i 5.631 selo. Od svih nastanjenih mjesta blizu 73% su bil
a mala sela do 50 kua, tako da je 1914. jedna opa narodna osnovna kola dolazila na
15,27 mjesta (ili oko 5. 180 stanovnika), ili na 7 naselja 1 uitelj. Openarodne os
novne kole 1914. godine okrui: sarajevski mjesta br. kola 18 35 16 45 12 31 17 62 1
4 33 13 77 373 90 283 br. uitelja 100 61
64 66
gradovi sela banjaluki gradovi sela bihaki tuzlanski travniki mostarski gradovi sel
a gradovi sela gradovi sela gradovi sela Ukupno: gradovi sela 258
36 46 65 93 60 48 58 107
804
383 421

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


U poreenju s nekim razvijenijim i manje razvijenim zemljama 1911. godine Bosna i
Hercegovina bila je na zaelju. Tada je na 100 stanovnika dolazilo kolske djece u:
SAD 21, Njemakoj 18, Engleskoj i Norvekoj 17, Holandiji, Francuskoj, vedskoj, Austr
iji i Svajcarskoj 11, Italiji 9, Grkoj 7, Rumuniji, Portugalu i Srbiji 5, evropsk
oj Rusiji 4, u Bosni i Hercegovini 3. Godine 1914. u Bosni i Hercegovini bile su
ukupno 4 vjerske (duhovne) srednje kole, od kojih su dvije bile smjetene u Saraje
vu i po jedna u Travniku i Reljevu i sve skupa zapoljavale su 35 profesora. Od 31
srednje kole 13 ih je bilo smjeteno u Sarajevu, 5 u Mostaru, po 2 u Tuzli, Travni
ku i Banjoj Luci, a po jedna u Bihau, Btjeljini, Brkom, Derventi, Livnu, Reljevu i
Trebinju. U njima je u nastavi bilo zaposleno oko 350 profesora, raznih strunjak
a i vjerouitelja. Osim najvee koncentracije osnovnih i srednjih kola, u Sarajevu su
se nalazile i jedine dvije naune institucije, Zemaljski muzej, osnovan 1889. god
ine i Institut za istraivanje Balkana (1904). Obje ove institucije ostavile su, i
z ovog vremena, znaajne naune rezultate koji su domaoj i evropskoj naunoj javnosti s
aopavani putem naunih publikacija Glasnik Zemaljskog muzeja i njegovog bekog izdanj
a Wissenschaftliche Mttteilungen aus Bosnien und der Hercegovina (Nauna saopenja i
z Bosne i Hercegovine) i 27 knjiga raznih izdanja Instituta za istraivanje Balkan
a pod zajednikim nazivom Zur Kunde der Balkanhlbinsel (Poznavanje Balkanskog polu
otoka). Do Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini izlazilo je oko 190 dnevni
h listova i asopisa. Ideja o otvaranju filozofskog i pravnog fakulteta, naalost, n
ije tada realizovana.
Kulturno-prosvjetna drutva - matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegovini
Poslije austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, u oblasti kulture i prosvje
te u irem smislu postojala su dva usmjerenja. Jedno je slijedila austrougarska vl
ast, a drugo domae stanovnitvo u okviru svojih vjerskih i nacionalnih zajednica. P
od okriljem Zemaljske vlade poeli su se njegovati odreeni oblici kulturne i umjetn
ike djelatnosti, s ciljem da se naglasi kulturna misija Austro-Ugarske i da se ba
r donekle zadovolje kulturne potrebe jednog broja doseljenika. Takva kultura, ot
uena od naroda, bila je pristupana malom broju domaih ljudi, pa otuda iri naiodni sl
ojevi za nju nisu pokazivali interesovanje. Zbog toga je kulturno-prosvjetna akt
ivnost domaeg stanovnitva poela nicati iz naroda, inicijativom pojedinaca i grupa i
u oblicima koje je dozvoljavala austrougarska vlast. Poelo je s
259

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


pjevakim drutvima i itaonicama, a kasnije se prelo na osnivanje kul-turno-prosvjetni
h, humanitarnih i sportskih drutava- Poseban znaaj u ovoj oblasti djelovanja imala
su drutva s kulturno-prosvjetnim i humanim ciljevima: srpska "Prosvjeta" (1902),
muslimanski "Gajret" (1903) i hrvatski "Napredak" (1904). Njihovi osnovni zadac
i bili su pomaganje siromanih aka i studenata, odnosno stvaranje nacionalne inteli
gencije i obrazovanje modernih zanatlija i trgovaca. Vremenom su ova drutva posta
la prave matice nacionalnih pokreta u Bosni i Hercegovini. Jaanje domaeg graanstva,
prije svega trgovakog, zemljoposjednickog i inteligencije, sve vie mu je osigurav
alo ulogu vodeeg faktora u drutvenom i nacionalno-politikom ivotu pokrajine. Ovakva
funkcija domaeg graanstva zahtijevala je prevazilaenje dotadanjeg uskog, dravi lojaln
og inovnikog profila i uspostavljanje irokog programa narodnog prosvjeivanja. U okvi
ru ostvarivanja ovog programa srpska "Prosvjeta" je za prvih deset godina (19021912) prosjeno kolovala 121 uenika, a zatim za stipendije i potpore davala je prosj
eno 50.533,41 krunu godinje ili ukupno 402.791,90 kruna za stipendije i 107.542,27
kruna za potpore. Godinje se kolovalo prosjeno 38 studenata, tako da je do 1912. g
odine studij zavrilo 9 2 lica (pravo 39, filozofiju 17, medicinu 5, tehniku 12, p
oljoprivredu 5, farmaciju 3, trgovaku akademiju 1, slikarsku akademiju U geodezij
u 2, pedagogiju 1). Za kolovanje srednjokolaca "Prosvjeta" je prosjeno godinje daval
a 83 stipendije, tako da je od osnivanja do 1914. godine kolovala oko 1.000 uenika
. Najvie stipendija dobivali su gimnazijalci, uenici realki i uiteljskih i trgovakih
kola. Za prvih deset godina "Prosvjeta" je kolovala 23 uitelja i 48 uiteljica. Osim
ovih stipendija, pomo je pruana egrtima u zanatstvu i trgovini. U prvih deset godi
na pomagala je 1.037 egrta. Prednost su imali zanati: krojaki, pekarski, stolarski
, bravarski, cipelarski i dr. U okviru "Prosvjete" bile su znaajne iroke akcije op
ismenjavanja naroda. Od 1906. do 1914. odrano je ukupno 213 analfabetskih teajeva
na kojima je opismenjeno 5.060 osoba. Program ovog drutva irio se i na osnivanje z
emljoradnikih zadruga, antialko-holiarskih drutava, osnivanje biblio- teka itd. Tim
e je "Prosvjeta " postala sredite kulturno-prosvjetnog i nacionalnog rada bosansk
ohercego-vakih Srba.
260

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Srbi su imali ukupno 396 raznih udruenja: "Prosvjeta" Okrui pobratimstva Selo
1
99 Grad 79
svetenika udruenja pozorino drutvo sarajevski banjaluki
itaonice i klubovi 76 sokolska drutva sportsko-turistika pjevako drutvo privreda zana
tlijska udruenja udruenja trg.omladine 4 dobrotvorne zadruge Srpkinja 25 13 64 1 2
7 5
1 52 59 31 49 27 58
4 49 5 28 4 30
bihaki mostarski travniki tuzlanski
120 Ukupno: 276
Uiteljska drutva 1 Muslimansko stanovnitvo u gradovima se najtee ukljuivalo u krupne
promjene koje su ruile njegov tradicionalni drutveni ivot i navike. To se odnosilo,
prije svega, na kole novog tipa koje su bile najpogodnije institucije da se, umj
esto mekteba, stekne zapadna pismenost, a preko nje zapadna kultura i civilizaci
ja. Negativan stav Muslimana prema tekovinama nove civilizacije odraavao se i u o
dbojnom stavu prema dravnim kolama. Naprimjer, 1899/ 1900. godine u 293 osnovne kol
e u pokrajini bilo je upisano svega 4.886 muslimanske djece, od ega 12 ene. Taj od
nos je bio jo nepovoljniji u srednjim kolama. U dravnoj gimnaziji u Sarajevu 1879.
godine, od 42 uenika bio je samo 1 Musliman, a u mostarskoj gimnaziji 1893. od 65
uenika bilo je 8 Muslimana. Do 1900. takoer je broj muslimanske omladine bio nezn
atan i na univerzitetima, tako da je do 1910. bilo svega 10 fakultetski obrazova
nih Muslimana na modernim univerzitetima.
261

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Zbog svega ovoga osnivanje Kulturno-prosvjetnog drutva "Gajret" u Sarajevu sa zad
atkom da pomae kolovanje i propagiranje novih ideja meu Muslimanima imalo je veliki
drutveno historijski znaaj, jer je za ovo drutvo bilo nerazdvojno vezano srednjokol
skoj univerzitetsko obrazovanje muslimanske omladine i u budunosti. Drutvo je dava
lo stipendije, potpore i zajmove, a od 1908. godine pomo je proirena i na uenike i e
grte modernih zanimanja. itavim radom ovog drutva trebalo je stimulisati muslimans
ku omladinu da u veem broju pohaa i zavrava srednje kole i univerzitete, te moderne
zanate, kako bi se lake ukljuila u privredni i kul-turno-prosvjetni ivot zemlje. U
prvoj deceniji XX stoljea postepeno se poveava broj studenata - 1900. ima ih 4, a
1908/09. godine 15, a poveava se i broj srednjokolaca. Angaovanjem "Gajreta" do 191
4. djelimino ili potpuno se kolovalo 545 uenika, od kojih 30 na fakultetima, 223 na
gimnazijama, 87 na realkama, 80 na trgovakim kolama, 53 na drugim strunim kolama i
52 na zanatima. Zbog slabe materijalne podloge drutva, vie od polovine interesanat
a nije moglo biti stipendirano, to pokazuje novu duhovnu klimu medu muslimanskim
stanovnitvom i njegovo okretanje modernom obrazoyanju. I kod Muslimana najvei broj
opredijelio se za studij prava (12), filozofije (6), medicine (5), veterine (4)
itd. Osim stvaranja inteligencije za svjetovna zanimanja, "Gajret" je pomogao i
studij teolokog pravca. Stipendirano je po tri studenta u Carigradu i Kairu i 6
u Sarajevu. Znaajno je bilo stipendiranje i potpomaganje egrta na modernim zanatim
a kako bi se zaustavilo dugotrajno propadanje muslimanskih sitnih zanatlija, koj
e je sve vie unitavala konkurencija industrijske robe i promjena ukusa u drutvu. I
pored angaovanja "Gajreta" i drugih dravnih institucija u pridobijanju Muslimana z
a moderno obrazovanje, teko se dolazilo do znaajnijih rezultata o emu govore podaci
da je u Bosni i Hercegovini 1914. godine meu Ijekarima bilo 8 Muslimana, u sredn
jim kolama u nastavi je radilo 17 profesora i strunih uitelja (osim vjerouitelja), a
u opim narodnim osnovnim kolama radilo je 98 uitelja i 3 strune uiteljice od ukupno
804. Od 44 advokata u pokrajini bila su samo 2 Muslimana.
262

Bosna i Hercegovina od najstarijih vr emena do kraja Drugog svjetskog rata


Muslimani su imali ukupno 187 udruenja: itaonice i klubovi "Gajret" antialkoholno
drutvo pjevako i tamburasko drutvo gimnastiko-sokoli zanatlijsko drutvo udruenje trgov
ake omlad. dobrotvorno drutvo staleko drutvo 119 21 13 2 12 10 1 6 3 Okrug sarajevsk
i banjaluki bihaki mostarski travniki tuzlanski Ukupno: Grad 32 28 19 31 32 30 172
3 3 1 6 15 Selo 2
Hrvatsko kulturno prosvjetno drutvo "Napredak" nastalo je spajanjem dva slina potp
orna drutva: "Hrvatskog potpornog drtva za potrebe aka srednjih i visokih kola iz Bo
sne i Hercegovine" osnovanog 1902. godine u Mostaru i "Hrvatskog drutva za namjeta
nje djece u zanate i trgovinu " osnovanog, takoer, 1902. u Sarajevu. Ova dva drutv
a su se ujedinila 1907, s ciljem da stvaraju domau hrvatsku inteligenciju, odnosn
o da pomau srednjokolsko i univerzitetsko kolovanje i podizanje uenika na savremenim
zanatima i u trgovini. Ovo drutvo je od osnivanja do 1914. godine stipendiralo 1
.192 uenika u srednjim kolama i univerzitetima, te 509 egrta. "Napredak" je prosjeno
godinje kolovao 72 srednjokolca, 21 studenta i 70 egrta. I kod Hrvata prednjae gimna
zije, realke, uiteljske, trgovake i druge kole, a na univerzitetima je vladalo najv
ee interesovanje za studij prava, tehnike, filozofije, medicine itd.
263

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Hrvati su imali ukupno 223 udruenja: "Napredak" Hrvatska narodna zajednica pjevaka
drutva itaonice - klubovi sokoli sportska zanatska udruenja udruenja trgovake omladi
ne Hrvatsko radn. udruenje vjerska udruenja ukupna drutva 12 8 3 69 16 43 24 1 2 1
sarajevski banjaluki bihaki mostarski travniki tuzlanski Ukupno: 44 Okrui
Grad 30 38 15 28 45 19
Selo 11 8 1 15 11 2
175
48
Osim ovih matinih nacionalnih drutava, koja su imala svoje filijale u mnogim grado
vima Bosne i Hercegovine, stipendije je davala i drava -Zemaljska vlada i pojedin
i sreski uredi. Pored redovnog kolovanja zanatli-jskog podmlatka, poetkom 20. stol
jea, Zemaljska vlada je organizovala povremene teajeve za domae zanatlije. Uzorni t
eajevi organizovani su preteno u Bosni i Hercegovini, a izvjesni broj domaih zanatl
ija iz svih krajeva zemlje dobijao je stipendije ili beskamatne kredite za usavra
vanje u zavodima za unapreenje zanatstva u Beu, Pragu, Brnu i Tehnolokom muzeju u B
udimpeti. Vlada i Komora davale su, takoer, i manje pomoi prilikom otvaranja modern
ih zanatskih radionica. Jevreji su imali ukupno 24 drutva (Sefardi i Akenazi), s t
im to su drutva Akenaza bila tri puta brojnija nego Sefarda. Najvie drutava imalo je
vjerske i dobrotvorne ciljeve, meu kojima su se isticala "La Benovalentia" i "Drut
vo jevrejske mladei za samoobrazovanje". S obzirom na to da je Sarajevo bilo naji
staknutije sredite Jevreja u Bosni i Hercegovini, u njemu je bilo smjeteno 14 druta
va, a u drugim mjestima, Tuzli 4, Travniku 2, Ban-joj Luci, Bijeljini, Zenici i
Zavidoviima po jedno. Meu njima bilo je 8 dobrotvornih, 4 vjersko-humana, 3 nacion
alna, 2 kulturna, 1 pjevako, 1 drutvo za druevnost, 1 omladinsko i 2 gimnastika. 264

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Mijeana drutva bila su tri: u Sarajevu Srpsko-hrvatski klub, u Viegradu Hrvatsko-mu
slimanski klub i u Maglaju Hrvatsko-muslimanski soko.

Drutva doseljenika - stranaca


Njemaka drutva. - Nijemci iz Austrije i Njemake osnovali su 21 drutvo. Okupljala su
Nijemce po pojedinim mjestima, s ciljem da ire njemaku nacionalnu svijest, kulturu
i njemaki duh. Bilo ih je u Sarajevu 7, Tuzli 3, Derventi 2 i po jedno u Banjoj
Luci, Bos. Brodu, Drvaru i Zenici (u gradu 16, na selu 5). Evangelisti su 1911.
godine u Sarajevu osnovali svoje dobrotvorno drutvo. Slovenaki klub u Sarajevu osn
ovan je 1910. godine. Madari su imali 4 drutva, u Sarajevu 2 i Mostaru i Brkom po 1
. Zadatak im je bio da okupljaju doseljene Madare i odravaju meusobne veze, te prop
agiraju madarski jezik i kulturu. Pred Prvi svjetski rat u Bijeljini je pos tojal
a maarska osnovna kola. esi su imali dva drutva u Sarajevu i Zenici. Drutvo "eka besed
" je imala zadatak da njeguje eku nacionalnu tradiciju, jezik i kulturu, rad sa dj
ecom i omladinom. Poljaci su imali dva kluba u Sarajevu, od kojih je jedan osnov
an 1906. godine. Rusini su u Prnjavoru imali itaonicu osnovanu 1909. godine. Inte
rnacionalna drutva. ~ Pod "internacionalnim", "interkonfesional-nim", "opim", "nar
odnim" podrazumijevaju se ona drutva koja svome lanstvu nisu pravila vjerske i nac
ionalne ograde. lanovi su im bili veinom doseljenici, neto domaih katolika i vrlo ma
lo pravoslavnih i muslimana koji su u svojim nacionalnim drutvima ispoljavali kul
turno-prosvietne i zabavne potrebe i borili se za ouvanje kulturnog i nacionalnog
identiteta. Ovakvih drutava bilo je 391, meu kojima su bila najbrojnija radnika 77
, a zatim drutva za zatitu stalekih interesa 63, klubovi, kasine i itaonice 57, vatr
ogasna drutva 32, pelarska 29, gimnastika, sportska i turistika 28, Flotenverein i p
atriotska 17, ratna (Vereine fiir Hilfeleistung und freiwillige Sanitatspflege i
n Kreige) 41, dobrotvorna 12, veterinarska 7, vjerska 5, pjevaka 3, pogrebna 3, z
anatlijska 6, trgovacka.4, enske zadruge 2 i drugih 3.
265

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


U Bosni i Hercegovini je bilo 1.256 raznih drutava smjetenih u 258 okrui sarajevski
banjaluki bihaki tuzlanski travniki mostarski Ukupno: broj gradova 10 12 9 13 12 1
0 66 broj sela 14 66 10 37 18 47 192 broj drutava 300 248 107 222 181 198 1.256
Borba za crkveno-kolsku autonomiju Srba u BiH i borba bosanskohercegovakih Muslima
na za vjersku i vakufsko-rnearifsku (prosvjetnu) autonomiju
Borba Srba za crkveno-kolsku autonomiju u BiH. - Nakon konkordata sa Carigradskom
patrijarijom marta 1880. vlasti pokuavaju razliitim mjerama staviti srpske crkvene
optine pod svoju kontrolu. Autono'rnne optine, u kojima su trgovci imali odluujuu r
ije, branile su svoja prava, naslijeena jo iz osmanskog doba, upuivanjem pojedinanih a
lbi caru i Zemaljskoj vladi u kojima se ukazivalo na samovoljne postupke organa
vlasti. Vlasti su svoje postupke obrazlagale i opravdavale injenicom da su crkven
o-kolske optine postale centrima srpske nacionalistike propagande koja je dolazila
iz Srbije. Ta se propaganda naroito razmahala dolaskom radikaia na vlast u Srbiji
, februara 1889, koji nisu smatrali da ih obavezuje Tajna konvencija iz 1881. ko
ju je kralj Miian Obrenovi zakljuio sa Austro-Ugarskom, stavljajui se faktiki pod nj
en skriveni protektorat. Radikali i drugi u Srbiji su znali da ne mogu istjerati
Austrijance iz BIH, ali im mogu smetati da uvrste svoju upravu, drei stalnom nacio
nalistikom propagandom "otvoreno pitanje okupiranih pokrajina". Na veinu pojedinani
h albi crkvenih optina vlasti jednostavno nisu odgovarale. To je podstaklo 14 crkv
eno-kolskih optina da zajedniki podnesu caru memorandum u kojem e iznijeti sve povre
de i nezakonitosti uinjene srpskoj vjersko-prosvjetnoj autonomiji. U memorandumu
se moli
266

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


car da crkvi i koli povrati ona prava koja su imali jo za mrskog vremena: slobodna
upotreba srpskog imena i irilice u crkvi, koli i van njih, slobodno diranje crkve
no-koiskih optinskih skuptina i odborskih sjednica bez prijave vlastima; slobodan i
zbor svetenika i uitelja; slobodno osnivanje crkvenih i kolskih fondova i primanje
legata; uee naroda pri postavljanju mitropolita; slobodno stvaranje srpskih itaonica
, pjevakih i drugih drutava; rjeavanje molbi u odreenom roku itd. Delegacija 14 optin
a potpisnica traila je audijenciju kod cara da mu lino iznese svoje albe i elje, ali
je odbijena, pa je jedino mogla 7. decembra 1896. predati memorandum dvorskoj k
ancelariji. Predajom ovog memoranduma poeo je pokret za vjer-sko-prosvjetnu auton
omiju Srba. Na memorandum vlasti nisu nita zvanino odgovorile, ali je zato pojaan e
konomski i politiki pritisak na vodee ljude tek konstituiranog autonomnog pokreta.
Optine su na to odgovorile drugim memorandumom caru, 31. marta 1897. Podnosioce
je primio car, ali kao privatna lica a ne kao deputaciju. Ni na ovaj memorandum
nije bilo nikakvog slubenog odgovora. U meuvremenu je nastao jedan neformalan odbo
r, iji su lanovi bili Gllgo-rije Jeftanovi iz Sarajeva, Vojislav ola i Vladimir Rado
vi iz Mostara, Lazo Jovanovi iz Tuzle, Pero Drljaa iz B. Novog, te Kota Kujimdi iz Liv
na. Oni su nazivani "narodnim vodama", jer su stajali na elu autonomnog, te "naro
dnog pokreta". Ve su savremenici primijetili da je to "narodni pokret" samo "ako
se varoani (mogu) nazvati sami narodom", pri injenici da je preko 90% Srba u BiH iv
jelo na selu. Da se radilo u osnovi o pokretu srpskog gradskog elementa vidi se
ve i po tome sto su "narodne voe" imali punomo od 45 od ukupno 58 varokih crkveno-koi
skih optina, a svega 15 seoskih od ukupno 42 takve optine. Tokom proljea 1898. naro
dne voe su uz pomo strunjaka za kanonsko pravo u Srernskim Karlovcima izradile "Nac
rt ustava crkvene i kolske samouprave srpskog pravoslavnog naroda u BiH" i uruile
ga Kalaju 7. jula iste godine. Oni su istovremeno radi ocjene njegove kanonske z
asnovanosti podnijeli nacrt i Vaseljenskoj patrijariji u Carigradu. Patrijarija ni
je imala nikakvih zamjerki kanonske prirode, a patrijarh je lino rekao narodnim v
odama da nacrt daje suvie prava dravi, dok se kod njih osmanska vlast ne mijea u cr
kvene i kolske poslove. Na to je alarmirana austrougarska iplo-matija, ijim je djel
ovanjem i uplivom Patrijarija potpuno izmijenila svoje miljenje. Patrijarija je feb
ruara 1899. uputila poslanice mitropolitima i narodu u BiH kojima se odbacuje na
crt jer nije "u skladu sa postojeim naim crkvenim redom". Narodne voe su ostale u C
arigradu sve,do kraja juna 1899. nastojei bez uspjeha izmijeniti stav Patrijarije.
267

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Kada su se vratili, zatekli su u BiH jednu novu, za srpski autonomni pokret povo
ljnu situaciju. Poetkom maja 1899. poela je borba Muslimana za vjersku i vakufskomearifsku autonomiju. Voama srpskog autonomnog pokreta pruila se prilika da sa Mus
limanima pokuaju ostvariti savez u borbi protiv Austrije, emu su oni ve due vremena
teili. Do odreene saradnje dva autonomna pokreta dolo je ve od 1900. godine, jer je
to iz taktikih i openito politikih razloga u tom trenutku i jednima i drugima odgov
aralo. Autonomna borba je nastavljena pregovorima narodnih voa i bosanskih mitrop
olita, a na inicijativu samih vlasti, kako bi se zajedniki dolo do prijedloga Stat
uta crkveno-kolske autonomije. Pregovori su trajali skoro punih 18 mjeseci, ali b
ez rezultata. Narodne voe su se obratile Rusiji za pomo koja je uspjela privoljeti
Vaseljensku patrijariju da se i sama uplete u pregovore. Da bi to onemoguila, vla
da je preko etverice bosanskih mitropolita preuzela inicijativu da se statut konan
o izradi. Februara 1904. konano je postignuta saglasnost o svim pitanjima, osim o
nainu izbora mitropolita, lanova konzhistorije (duhovnog suda) eparhijskog savjet
a i Velikog prosvjetnog savjeta, pa je preputeno Patrijariji u Carigradu da sporna
pitanja presudi. Patrijarija je poslije due od godinu dana osnaila statut juna 190
5, tako to je veinu spornih pitanja rijeila prema austrougarskim zahtjevima. Statut
je 13. augusta 1905. potpisao Franjo Josip, ime je crkveno-prosvjetna uredba pos
tala zakon. Njeno sveano proglaenje izvreno je na carev roendan, 18. augusta 1905. u
Sarajevu. Time je zavrena borba Srba za crkveno-kolsku autonomiju ime je ujedno ok
onan prvi period organiziranog politikog pokreta srpskog graanstva u BiH. Autonomni
pokret Muslimana BiH. - Nezadovoljstvo Muslimana poloajem svojih vjersko-prosvje
tnih institucija i nakon uspostavljanja Rija-seta, oktobra 1882. manifestiralo s
e prvo u razliitim vakufskim pitanjima. Kada je novembra 1885. Privremena vakufsk
a komisija ustupila, na traenje Zemaljske vlade, sarajevska groblja Sehitluke i C
ekrekinicu za javne parkove, to se protivilo obiajima, ustali su protiv te odluke M
uslimani i 1886. godine obrat ili se jednom predstavkom caru, kojom su traili vak
ufsku samoupravu. Ovim je oznaen poetak latentne borbe Muslimana za vjersku i vaku
fsko-mearifsku autonomiju. Prilikom izrade uredbe o konanom ureenju vakufa 1893. u
raspravi opozicija vladinim prijedlozima, koju je vodio mostarski muftija Ali F
ehmi ef. Dabi, trai potpunu autonomiju u vakufsko-mearifskim poslovima. Drugi razlo
g nezadovoljstva meu Muslimanima, posebno meu zemljoposjednicima bili su odnosi u
agraru. Brojnim pojedinanim i kolek268

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


tivnini albama okupacionoj vlasti i sultanu, oni nastoje dokazati da su materijal
no oteeni i da time trpi Islamska zajednica i muslimanski narod u cijelosti. Najveu
takvu kolektivnu albu podnio je poetkom novembra 1895. Muharem-beg Teskeredi iz Tra
vnika sa jo 85 veleposjednika iz Travnikog i Sarajevskog okruga, upuenu istovremeno
austrijskom caru i sultanu. Tu se, uz navoenje nekoliko osnovnih smetnji njihovo
m materijalnom poloaju, zahtijeva da se voenje vakufskih i mearifskih poslova prep
usti Muslimanima, bez mijeanja vlade. Kalaj je odmah predloio caru da se ova alba o
dbije. On se plaio da bi svako poputarje zemljoposjednicima, ak i u opravdanim sluaj
evima, moglo izazvati reakciju kmetova, kojih je daleko vie i koji bi sigurno dob
ili podrku srpske arije angairane u borbi za crkveno-kolsku autonomiju. Na isti nain v
lasti su postupale i sa ostalim albama muslimanskih zemljoposjednika. Trei razlog
muslimanskog nezadovoljstva bile su stalne prozelitistike akcije katolike crkve ko
ja je vodila agresivnu propagandu za pokrtanje Muslimana. U takvoj situaciji odran
a je 5. maja 1899. protestna skuptina mostarskih graana povodom otmice jedne malol
jetne muslimanske djevojke od nekih asnih sestara. Protestna skuptina je odrana u m
ostarskoj kiraethani (itaonici), gdje je uz uee preko hiljadu Muslimana izabran jeda
n odbor od 12 lanova sa muftijom Dabiem na elu, koji je okrunom naelniku baronu Benku,
podnio zahtjev da se oteta djevojka pronae i vrati svojim roditeljima, te da se
obuzda katolika vjerska propaganda koja je postala u zadnje vrijeme isuvise nasrt
ljiva. Kako se vlasti nisu osobito trudile pronai ukradenu djevojku, to se mostar
ski odbor obratio 13. juna jednom predstavkom Zemaljskoj vladi, u kojoj je, u st
rahu za svoj opstanak, "pre-ponizno" molio da se djevojka "pronae i povrati, da s
e krivci strogo kazne i da se jednom zauvijek ovakvom zulumu na put stane". Odgo
vor vlasti na ove dvije predstavke sveo se na tvrdnju da je za pokatoliavanje Mus
limana najvie kriv slab vjerski odgoj islamskog naroda u BiH. Ovakvo arogantno dra
nje vlasti izaziva dalje nezadovoljstvo, pa se mostarskom pokretu priduuju Muslim
ani iz cijele Hercegovine. Ohrabreni ovom podrkom, lanovi mostarskog odbora odluili
su traiti vakufsku autonomiju za podruje Hercegovine, svoje "ue domovine". Odbor s
e oktobra 1899. obratio predstavkama Kalaju i caru Franji Josipu, sa nacrtom aut
onomnog statusa za vakufsko-mearifsku zakladu u Hercegovini. U predstavkama se z
a navodni slab vjerski odgoj Muslimana optuuju mjerodavni faktori, kao to su od vl
ade imenovani Ulema medlis i Vrhovno vakufsko povjerenitvo. Radi poboljanja vjerski
h prilika trai se formiranje Islamskog duhovnog odbora sa vrlo irokim ovlaenjima. Od
bor bi pregledao sve vjerske knjige, kako ne bi sadravale neto to se kosi sa propis
ima islama. U istom bi se smislu pre269

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


gledale naredbe i propisi Zemaljske vlade, kako se islamske ustanove ne bi vrijea
le u javnim zavodima, kolama, zvanjima, bolnicama i vojsci. Sutinu predstavke ini i
zraavanje nepovjerenja prema vjerskim i vakufskim organima koje je vlada imenoval
a i formiranje autonomnih islamskih institucija sa irokom nadlenou. Vlada je decembr
a 1899. odbila predstavku i nacrt statuta kao neosnovane. Predstavnici odbora su
obavijeteni 2. februara 1900, da je car odbio njihovu predstavku, ali uz napomen
u da e i ubudue kao do tada tititi muslimanske vjerske ustanove i interese. Aprila
1900. vlada je smijenila muftiju Dabia, zatvorila mostarsku kiraethanu, kao mjesto
okupljanja muslimanske opozicije, a njenog sekretara erifa Arnautovia otpustila i
z opinske slube. Ove mjere, a posebno smjenjivanje Dabia, imale su za vladu neoekivan
e reakcije. Nezadovoljstvo muslimanskog naroda proirilo se na cijelu Bosnu, u koj
oj Travnik, slino Mostaru u Hercegovini, postaje sredite opozicije. Tek tada vlast
i preuzimaju izvjesne protivmjere, ali se jo uvijek potcjenjivala irina pokreta. Z
emaljska vlada je pokrenula akciju na prikupljanju pismenih izjava lojalnosti od
uglednijih i imunijih Muslimana. Odziv na ovu akciju bio je vrlo slab, pa je poet
kom jula 1900. obustavljeno dalje prikupljanje potpisa protiv Dabia i njegovog pok
reta. Vlada je nastojala sprijeiti irenje vakufsko-mearifskog pokreta na muslimans
ko selo, ali u tome nije uspjela. Pokret se irio stalnim osnivanjem njegovih odbo
ra po mnogim selima i gradovima. Istovremeno sa proirivanjem muslimanskog pokreta
na itavu BiH dolo je do. njegovog politikog povezivanja sa srpskim autonomnim pokr
etom, koji je ve imao iskustvo i veze sa raznovrsnom opozicijom u Monarhiji. U pr
oljee 1900. otputovala je u Budimpetu prva muslimanska deputacija, sa muftijom Dabie
m na elu, da iskoristi zasjedanje zajednikog austrougarskog parlamenta (tzv. Deleg
acija) za svoju akciju. Tim povodom Gligori-je Jeftanovi obavjetava, 25. maja 1900
. ekog publicistu i novinara Jozefa Holaeka, da po mogunosti zastupa u tampi musliman
sku stvar, te da muslimansku deputaciju preporui lanovima Delegacija, odnosno da i
m openito "bude na ruci", jer njihova borba moe i Srbima koristiti. Boravak muslim
anske deputacije u Budimpeti donio je oekivane politike efekte. Muslimanski su se p
redstavnici uspjeli povezati sa maarskim opozicionim poslanicima, koji su u nasto
janju da srue Kalaja postavili u ugarskom parlamentu interpolaciju u vezi sa bosa
nsko-muslimanskim prilikama. Iz tih razloga vlasti u Sarajevu su procjenjivale d
a nije oportuno preduzimati stroge mjere protiv muslimanske opozicije. Vlasti su
konano uvidjele da se muslimanski pokret za autonomiju ne moe vie ignorirati, pa j
e Kalaj krajem
270

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


1900. izrazio spremnost da se pregovara o njegovim zahtjevima. Tako su poetkom fe
bruara 1901. povedeni pregovori izmeu vlade i Dabievog odbora. U iscrpljujuim pregov
orima postignuta je saglasnost skoro u svim pitanjima, osim u etiri kljune take koj
e su se ticale, izbora i sastava Ulema medlisa, naina postavljanja i imenovanja re
isul-uleme i muftija, nadlenosti istanbulskog meihata i davanja menure reisul-ulemi
, te visine dravne subvencije. Nakon neuspjeha da se pregovori obnove, otiao je kr
ajem januara 1902. muftija Dabi sa jo petericom u Carigrad, da kod najviih islamskih
foruma trae savjet i uputstva o pitanju vjerske i vakufsko-mearifske autonomije.
Vlada je to iskoristila i 4. marta 1902. proglasila Dabia neovlatenim iseljenikom,
zabranivi mu povratak u zemlju pod prijetnjom zatvorske kazne i ponovnog protjer
ivanja. U cijeloj je zemlji pootren policijski teror praen valom seobe muslimansko
g stanovnitva u Tursku. Jo prije Dabievog odlaska srpska strana je nastojala saradnj
i sa Muslimanima nametnuti odreeni institucionalni okvir, zakljuivanjem jednog nac
ionalno-politikog ugovora o meusobnom savezu. U tom smislu je u augustu 1901. odran
u Kiseljaku tajni sastanak muslimanskih i srpskih prvaka sa Dabiem i Jeftanoviem n
a elu. Nakon Dabievog odlaska Muslimane su zastupali Alibeg Firdus i Bakir-beg Tuzl
i. Srbi su ponudili nacrt ugovora o politikoj saradnji, koji je vjerovatno napisao
petanski advokat i poslanik ugarskog sabora dr. Emil Gavrila. U nacrtu koji se s
astojao od 25 lanova., na prvom se mjestu traila politika autonomija za BiH pod sul
tanovim suverenitetom. Na elu vlasti u BiH nalazio bi se guverner imenovan od Por
te, naizmjenino jedan Musliman i "jedan pravoslavni Srbin ". Ugovor je sa muslima
nske strane ostao nepotpisan, jer se nije mogla postii saglasnost o nainu rjeavanja
agrarnog pitanja. Pored toga, Muslimani su odbijali pristati na odredbe l. 11-13
. nacrta, kojima se predvialo da slubeni naziv jezika u BiH bude iskljuivo "srpski
", te da se u javnom pismenom saobraaju, kolama i dravnim organima upotrebljava isk
ljuivo irilica. Muslimani na to nisu mogli pristati, pa je nacrt propao, mada se m
eusobni politiki savez odrao sve do 1910. i poetka rada prvog bh. sabora. Progonom Da
bia iz zemlje autonomni pokret je utihnuo, jer nije bilo jasno ko su mu voe. Novi
zajedniki ministar finansija Burian je to iskoristio da krajem 1904. popuni lojal
nim ljudima upranjena mjesta u Ulema medlisu i Vakufskoj direkciji, te imenuje nov
e lanove Zemaljskog vakufskog povjerenstva. Ovo povjerenstvo je marta 1905. donij
elo odluku da se za izdravanje islamskih kola propie 5% prireza na neposredni porez
. Odgovor u narodu je bio ni pare bez vakufsko-mearifske autonomije. To je ohrab
ri271

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


lo voe pokreta koji su ostali u zemlji, pa su 24. aprila 1905. predali pred stavk
u ministru Burianu, kojom trae ukidanje vanrednih policijskih mjera u odnosu na M
uslimane kojima se vrijea sloboda kretanja i rada, dozvolu povratka u domovinu on
ima koji su proglaeni neovlatenim iseljenicima, putanje interniranih na slobodu, ime
bi se "islamskom narodu " omoguilo da preko svojih zastupnika pristupi konanom ur
eenju svoje vakufsko-mearifske autonomije. U ovoj novoj situaciji posebno se akti
vira veleposjednika grupa u autonomnom pokretu, koja je 1899-1902. bila potisnuta
. Procijenjeno je da je stvorena prilika za ponovno stavljanje u prvi plan agrar
nih zahtjeva i preuzimanje vodstva autonomnog pokreta. Zemljoposjednici su u tom
e uspjeli, poto je jedna njihova deputacija, koju su sainjavali erif Arnautovi, Mahmud-beg Dini, Semsibeg Zaimovi i Dervi-beg Miralem, uspjela u proljee 1906. preuzeti
od Dabia u Carigradu dokumenta i punomoja za nastavak autonomne borbe. To je primlj
eno sa simpatijama u skoro svim muslimanskim krugovima, pa ak i onim koji su u pe
riodu 1899-1902. bili na vladinoj strani i protiv autonomnog pokreta. Kako je rj
eenje pitanja vakuf-sko-mearifske autonomije postalo "opom nudom muslimanskog narod
a", to su i lanovi Zemaljskog vakufskog povjerenstva otvorenog u maju 1906. pruili
podrku autonomnom pokretu. U takvoj situaciji ni ministar Burian nema drugog izb
ora do nastavka pregovora sa muslimanskom opozicijom tamo gdje su 1901/2, prekin
uti. On u tom smislu daje izjavu u Delegacijama iz koje se moglo zakljuiti da e u
spornom pitanju meihata izai u susret muslimanskim zahtjevima, priznavanjem halifi
(sultanu), odnosno ejb/ul-i slamu vjersku jurisdikciju nad bosanskim Muslimanima
. Samo pitanje vakufsko-mearifske autonomije moe se rijeiti poto se Muslimani preth
odno sloe u pogledu svojih zahtjeva i u pogledu svojih zastupnika. Oba ova zahtje
va muslimanski autonomni pokret je vrlo brzo ispunio, sprovodenjem stranake organ
izacije i isticanjem njenog programa. Na pismeni poziv Alibega Firdusa i drugova
odran je krajem 1906. u Slavonskom Brodu sastanak muslimanskih prvaka iz cijele
zemlje, na kojem je utemeljena Muslimanska narodna organizacija i izabran njen E
gzekutivni odbor. Za predsjednika odbora izabran je Alibeg Firdus, zemljoposjedn
ik iz Livna. U programu usvojenom na istom skupu u prvi plan su stavljeni agrarn
i zahtjevi zemljoposjednika, a potom dolazi cjelokupni korpus vjerskih i vakufsk
o-mearifskih pitanja. Poetkom 1907. obavljeni su izbori u cijeloj BiH na kojima j
e uestvovalo preko 130.000 odraslih Muslimana. U svim su mjestima gde ive Musliman
i izabrani "milletski odbori" MNO, koji su poslali svoje del272

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog ma

egate na prvu stranaku skuptinu odranu u Budimpeti 11. marta 1907. Tu je preko 100 d
elegata jednoduno odobrilo sve odluke sa skupa u Slavonskom. Brodu, te potvrdilo
izbor Egsekutivnog odbora od 18 lanova, "kojima je povjereno, da u svim pitanjima
zastupaju muslimanski narod Bosne i Hercegovine". Egzekutivni odbor je nastavio
autonomnu borbu pisanjem memoranduma, dugim pregovorima sa Zemaljskom vladom i
slanjem deputacija u Be i Istanbul. Sve je to okonano tek poslije aneksije i smiri
vanja aneksione krize poetkom 1909, kada je pitanje vjerske autonomije Muslimana
u BiH izgubilo dravno-pravni znaaj za Austro-Ugarsku. Tako je konano 15. aprila 190
9. ozakonjen "Statut za autonomnu upravu islamskih vjerskih vakufsko-mear-ifskih
poslova u BiH", koji je 1. maja iste godine stupio na snagu. Svi vjerski i vaku
fski organi ustanovljeni "Autonomnim statutom bili su samoupravni. U muslimansko
j opini (dematu) vakufsko-mearifski organi su dematska skuptina i dematski medlis. Oni
su birali kotarska vakuf-sko-mearifska povjerenstva, koja su delegirala svoje p
redstavnike u Vakufsko-mearifski sabor, kao vrhovni organ u poslovima muslimansk
ih zaklada i prosvjete. Za upravljanje vjerskim poslovima postojao je Ulema medli
s od etiri lana, kojima je predsjedavao reisul -ulema. Od trojice kandidata koje i
zglasa Hodinska kurija, austrijski car imenuje jednoga za reis-ul-ulemu. U svakom
okrunom mjestu postojao je po jedan muftija, kojega je po prijedlogu Ulema medlis
a postavljala Zemaljska vlada. Sporno pitanje uleme rijeeno je prema zahtjevu Mus
limana, koji je po erijatskom pravu bio i mogu, a to je da menuru izdaje ejhul-islam
. Nakon donoenja "Autonomnog statuta", tadanji, a drugi po redu, reisul--ulema Meh
med Teufik ef, Azabagi dobrovoljno se odmah povukao u mirovinu. Sredinom 1910. in
auguriran je trei po redu a prvi po Autonomnom statutu birani reisul-ulema Hafiz
ef. Sulejman arac. Samo dvije godine kasnije ista Hodinska kurija, koja ga je izab
rala i predloila za taj visoki poloaj, zahtijevala je njegovu ostavku koju mu je Z
emaljska vlada pod pritiskom njegovih saradnika ultimativno iznudila poetkom augu
sta 1912. Tokom 1913. Hodinska kurija je, bez obzira na protivljenje Zemaljske vl
ade, u dva maha jednoglasno za reisul-ulemu izabrala Mehmeda Demaludin ef. Cauevia,
to je car konano potvrdio dekretom od 27. oktobra 1913. Menuru je auevi primio na sve
nosti u Carevoj damiji 26. marta 1914. Moe se rei da je u pozadini ove borbe za aut
onomiju, kako, Muslimana tako i Srba, bila borba za politiku autonomiju BiH, koja
je Muslimanima bila trajni cilj, a Srbima tek jedno prelazno rjeenje do pripajan
ja Srbiji. U
273

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


tom smislu Patrijarija je za Srbe tek bila jedna taktika brana, dok je Muslimanima
mesihat bio logino rjeenje koje je u skladu sa Serijatom. Zato su sasvim konsekve
ntno iz autonomnih pokreta izrasle odgovarajue politike stranke.
Osnivanje politikih stranaka
Od sredine prve decenije 20. stoljea, formiraju se iz vjersko-prosvjetnih pokreta
graanske politike stranke, koje po svom obliku, politkoj ideologiji i psihologiji
uglavnom odgovaraju tipu narodnih organizacija koje nastaju u zemljama pod kolon
ijalnom vlau u doba njihove borbe za nacionalno osloboenje. Veina bosanskohercegovaki
h graanskih politiara, bez obzira na nacionalnu pripadnost, smatrala je da u BiH k
ao "provizornom tlu" (tj. okupiranoj zemlj i iji i dravno-pravni status nije rijeen
), bez parlamentarne podloge nema uvjeta za djelatnost klasinih politikih stranaka
. Po tom konceptu, tipinom za politiki mentalitet sitne buroazije, smatralo se da s
vaki narodni pokret mora ostati jedinstven dok ne ostvari svoje nacionalno--poli
tike, odnosno dravno-pravne ciljeve, a tek nakon toga mogu se putem stranaka i par
lamenta rjeavati razna socijalno-strukturalna i politika pitanja. Ovakav naelan sta
v u praksi je relativno lahko pomiren sa pragmatizmom i realpolitikom bosanskog
graanstva, iji ekonomski interesi nisu mogli ekati na eventualno ostvarenje vlastit
ih "dravno-pravnih ideala". Nakon Kalajeve smrti 1903. godine dolazi postepeno do
izvjesnog ublaavanja apsolutistikog i birokratskog okupacionog reima. To se ogleda
prije svega u ukidanju preventivne cenzure tampe, poreskoj reformi, okonanju pita
nja vjersko-prosvjetne autonomije i priznavanju potrebe da BiH postepeno dobije
izvjesnu samoupravu. U takvoj situaciji pojedini nacionalno-politiki pokreti pris
tupaju formalnom stranakom konstituiranju i organiziranju. Prva graanska politika s
tranka u BiH, koja je istakla svoj program i sprovela formalnu organizaciju, bil
a je Muslimanska narodna organizacija (MNO), osnovana 3. decembra 1906. Na elu st
ranke stajao je tzv. Egzeku-tivni odbor za ijeg je prvog predsjednika izabran Ali
be^ Firdus. U svom programu MNO je na prvom mjestu zahtijevala muslimansku vjers
ku i vakuf-sko-mearifsku autonomiju i politiku, tj. dravno-pravnu autonomiju BiH p
od sultanovim suverenitetom, MNO je bez sumnje uivala podrku ogromne veine svih slo
jeva muslimanskog stanovnitva, mada su njeno vodstvo drali uglavnom krupni zemljop
osjednici. Oni svoje agrarne interese postavljaju kao opemuslimansko pitanje. Nji
hov agrarni program u osnovi
274

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala


sadri zahtjev da se seljak lii svog kmetskog prava i time pretvori u obinog najamno
g radnika ili zakupca na veleposjedu. To je proisticalo iz konsekventnog tumaenja
vaeeg zemljinog i agrarnog prava, posebno iz Ramazanskog zakona iz 1858. i Safersk
e naredbe iz 1859. godine. Nasuprot MNO postojala je jedna dosta heterogena grup
a iji su pripadnici kao pokretai raznih kulturnih, prosvjetnih i privrednih akcija
, sami sebe nazivali "naprednim Muslimanima". Meu njima je bilo ugednijih reimski
orijentiranih graana, nezavisnih intelektualaca i jedan broj dravnih inovnika. Oni
su na skuptini 24-26. augusta 1908. osnovali Muslimansku naprednu stranku (MNS).
U osnovnim drutvenim pitanjima njen program nije se u biti razlikovao od programa
MNO-e, ali je u nacionalnom pitanju zastupala prohrvatski stav. Osjeajui da zbog
takve nacionalne orijentacije ne uiva podrku irokih muslimanskih slojeva, vodstvo M
NS-e je 31.januara 1910. revidiralo svoj program odrekavi se hrvatske nacionalne
ideje. Istovremeno promijenila je ime u Muslimanska samostalna stranka (MSS). Ap
rila iste godine, pred nastupajue saborske izbore, dolo je do pokuaja ujedinjenja M
NO i MSS, ali su pregovori propali zbog ambicija pojedinaca iz obje stranke. Pre
d prve saborske izbore izdvaja se iz MNO jedna grupa mladih aktivista, prosrpski
orijentiranih, koji pokreu list "Samouprava" kao "organ muslimanske demokratije"
. Oni u prvi plan istii da je vodstvo MNO zanemarilo socijalne i kulturne problem
e muslimanskog naroda, prije svih seljatva. Grupa se nije formalno konstituirala
kao stranka, a njen jedini kandidat na prvim saborskim izborima Osman Diki je pro
pao. Srpska narodna organizacija (SNO) osnovana je na skuptini 27-31. oktobra 190
7. ujedinjenjem, triju politikih grupa koje su se medu srpskim graanstvom oformile
sredinom prve decenije 20. stoljea. Jednu grupu inile su voe autonomne borbe sa sr
pskom arijom. Njeni najistaknutiji predstavnici bili su Gligorije Jeftanovi i Vojis
lav Sola, a od intelektualaca pridruio im se dr. Milan Srki. Ova grupa je 1905. god
ine pokrenula "Srpsku rije", "list za politiku, prosvjetu i privredu ", preko koj
ega je zastupala svoje, u prvom redu, ekonomske interese. Voe autonomne borbe bil
i su izloeni otroj kritici od mlade srpske graanske inteligencije, koja trai da se o
d crkveno-koIske pree na politiku borbu. Onemoguena u Sarajevu pored starih utjecajn
ih voa. inteligencija za sredite svog rada uzima Mostar, gdje 1907. godine pokree l
ist "Narod", koji su ureivali Ris to Radulovi i Vasilj Grdi. Ovoj mostarskoj grupi
intelektualaca prikljuuje se najvei dio srpske inteligencije iz cijele zemlje.
275

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Trea grupa, poznata po svom listu "Otadbina", koji je pokrenuo i ureivao Petar Koi sk
upa sa Vukosavom Gruberovicem, djelovala je uglavnom u Bosanskoj krajini. Oko Koia
se okupila manja grupa intelektualaca, koji su nasuprot "narodovcima", odbacili
ideju o samostalnoj politikoj ulozi inteligencije i vezala se sa seljatvom traei, u
prvom redu, radikalno rjeenje agrarnog pitanja. Poslije duih pregovora predstavni
ci sve tri grupe su usvojili, na sastanku u Sarajevu, 11. maja 1907. rezoluciju
kojom se trae neodlono formiranje srpske politike organizacije, ustavne slobode i p
arlament, te potpuna autonomija BiH bez promjene suvereniteta. Zajedniki ministar
fmansija I. Burian je nakon dueg zatezanja odobrio sazivanje osnivake skuptine SNO
, uz uvjet da se na njoj ne istie program Sarajevske rezolucije. Skuptina je meutim
u cijelosti usvojila rezoluciju kao politiki program SNO. U pogledu agrarnog pit
anja o kojem je na skuptini voena najunija rasprava, ostalo se na uopenim formulacija
ma bez konkretnog prijedloga, posto je pre-ovladalo miljenje da je zbog nacionaln
o-politikih razloga nuno ouvati savez sa MNO-om. Maja 1907. sarajevski lijenik dr. L
azar Dimitrijevi je osnovao Srpsku narodnu samostalnu stranku. Dimitrijevi je od 1
905. godine izdavao asopis "Dan" u kojem je napadao voe autonomne borbe kao "age i
kmetodere" i propagirao radikalno rjeenje agrarnog pitanja, ali uz potpuno i traj
no prih-vatanje Monarhije u BiH. Poslije potpunog izbornog neuspjeha 1910. njego
va se stranka ugasila. Hrvatski politiki pokret, u kojem se poetkom 20. stoljea jas
no ispo-Ijavaju dvije struje, klerikalna i graansko-liberaina, da bi odrao svoje j
edinstvo, sporo je i oprezno pristupao formalnom organiziranju. Inicijativu za s
tvaranje jedne hrvatske politike organizacije dala je graansko-liberaina struja uz
koju su pristali i franjevci, pa je nakon duih pripema, 21. februara 1908. osnov
ana Hrvatska narodna zajednica (HNZ). Za predsjednika stranke izabran je dr. Nik
ola Mandi, ali je njen stvarni pokreta, glavni teoretiar i ideolog bio tuzlanski ad
vokat dr. Ivo Pilar. Sredinja taka programa HNZ-e je da su BiH po "plemenu starosj
edilaca" i po "dravnom pravu " hrvatske zemlje, pa je prirodno da se prikljue Hrva
tskoj. U osnovi politike strategije HNZ~e je lealo uvjerenje o malobrojnosti Hrvat
a u BiH. Poto je u to vrijeme u BiH ivio relativno veliki broj doseljenih stranaca
katolika, to konfe-sionalnost kao klju nacionalnosti ne moe toliko koristiti Hrva
tima koliko Srbima ili Muslimanima. Zato je vodstvo stranke smatralo da HNZ mora
biti nadkonfesionalna organizacija. HNZ je posebno raunala sa mogunou pridobijanja
Muslimana za hrvatsku nacionalnu ideju. Iz obzira prema mus276

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


limanskom politikom vodstvu, HNZ, i pored vie rasprava, nije o agrarnom pitanju za
uzela nikakav stav. Zbog stava da konfesionalnost ne treba uplitati u narodnu or
ganizaciju, vodstvo HNZ-e dolo je u sukob sa sarajevskim nadbiskupom dr. Josipom t
adlerom, koji je smatrao da je osnovni zadatak hrvatske politike u BIH da okupi
sve katolike bez obzira na narodnost. Poto je uzalud pokuavao na ovom programu pre
uzeti vodstvo HNZ-e. Stadler je 18. januara 1910. osnovao svoju stranku, Hrvatsk
u katoliku udrugu za BiH (HKU). U svojoj ekskluzivno katolikoj politici Stadler je
uivao podrku austrijskih kranskih socijalista i slovenackih klerikalaca. Raunao je i
sa trijalistikim preureenjem Monarhije. To je nalo izraza u stranakom programu, gdj
e se u prvom redu trai "na temelju dravnog prava i narodnog naela prikljuenje BiH Hr
vatskoj", kojoj bi se pridruile i slovenake pokrajine. Neoptereena imperativom sara
dnje sa Muslimanima, HKU je traila to bre i lake rjeenje agrarnog pitanja. U ovom graa
nsko-politickom stranakom mozaiku BiH, SNO i MNO su se postavljale u opoziciju pr
ema okupacionoj upravi, dok su se ostale stranke prema njoj drale lojalno. Stranak
i mozaik BiH prije donoenja Zemaljskog statuta (ustava) dopunjavala je Socijal de
mokratska stranka za BiH, osnovana 28-29. juna 1909.
Aneksija Bosne i Hercegovine
Aneksija je od poetka predstavljala stalni cilj austrougarske politike u BiH. Sam
o tako mogla je Austro-Ugarska ostvariti svoje dalekosene planove vezane za BiH i
balkanski prostor, Zato se esto kae, da je aneksija starija i od same okupacije.
U tom smislu, mada se sa meunarodnopravnog stanovita smatrala privremenom, austrou
garska uprava je od poetka nastojala djelovati kao da je okupirana zemlja ve ukljue
na u Monarhiju. Tokom 1982. godine prvi put je na zajednikoj vladi i u vrhovima M
onarhije raspravljano o moguoj aneksiji BiH. Aneksija je zavisila od stanja meunar
odnih odnosa, ali jo vie od sporazuma Austrije i Ugarske o nainu uklapanja BiH u du
alistiku strukturu Monarhije. Maarska vlada je traila aneksiju na bazi podjele BiH
tako to bi okrui Banja Luka i Biha pripali Ugarskoj, Sarajevo, Travnik, Mostar i Tu
zla - Austriji. Tome se protivila austrijska vlada, pa je car pitanje aneksije o
dloio za kasnije. Rasprave o aneksiji obnovljene su u ljeto 1896. u vezi sa krizo
m u Turskoj izazvanoj Jermenskim i Kritskim ustankom. Zajednika vlada je na sjedn
ici 26. augusta 1896. zakljuila da se aneksija izvri u asu "kad Turska padne
277

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


pod likvidaciju", tj. kada se ocijeni da predstoji raspad Osmanske carevine. Izb
ijanjem mladomrske revolucije u julu 1908. ocijenjeno je da je taj uvjet ispunje
n te da je doao trenutak za aneksiju. Kada su mladoturci 24. jula 1908. vratili u
ivot liberalni osmanski ustav iz 1876. godine, pokrenuli su Muslimanska i Srpska
narodna organizacija zajedniku akciju da BiH kao formalnopravno sastavni dio Osm
anske carevine dobije svoj ustav. Zajednika deputacija, koju su vodili predsjedni
ci dviju organizacija. Alibeg Fir-dus i Gligorije Jeftanovi, predala je, u tom sm
islu, predstavku austrougarskom ministru finansija I. Burianu 7. septembra 1908.
na IHdi kod Sarajeva. Tu se zahtijevao "to skoriji, savremen i potpun Ustav za pr
ipadnike Bosne i Hercegovine, bez rjeavanja dravno-pravnog poloaja ovih zemalja", t
j. bez aneksije. Ustavom bi se garantirali jednakost, graanske i politike slobode,
te uveo parlament. Po predaji predstavke, Firdus je i usmeno naglasio Burianu d
a se ustav trai "bezuslovno, tj. da se ne dira u ustavno-pravni poloaj nae otadbine"
. Vlada Monarhije je shvatila da je pitanje ustava u BiH veoma aktuelno ali. se
davanje ustava nije moglo zamisliti prije aneksije. Aneksija je proglaena 7. okto
bra 1908. carskom proklamacijom stanovnicima BiH. Cin aneksije se pravdao potreb
om donoenja ustava iji je prvi uvjet jasno definiranje dravno-pravnog poloaja u BiH.
Car je, cijenei "politiku zrelost" stanovni ka BiH, odluio da im daruje "konstituc
ionalne ustanove koje e odgovarati njihovim prilikama i zajednikim interesima i st
voriti na taj nain zakonsku podlogu za predstavnitvo njihovih elja i koristi". Prvi
je i neophodni uvjet za uvoenje "ove zemaljske ustavnosti" odreenje "jasna i nesu
mnjiva pravnog poloaja" BiH. Zato car i kralj "protee na nju svoju suverenost". Pr
oglasom aneksije stavljene su evropske sile pred svren in. Proklamacija i sam akt
aneksije, koji je londonski "Times" oznaio kao primjer "jezuitske kazuistike i po
litikog cinizma", izazvali su veliku diplomatsku krizu. Britanija i Francuska ost
ale su na retorikim protestima, da je aneksijom Austro-Ugarska jednostrano izmije
nila Berlinski ugovor, to predstavlja "veliki udarac javnom povjerenju". Aneksija
je izazvala veliko uzbuenje u Italiji i Rusiji, a posebno u Srbiji, Crnoj Gori i
Turskoj. Za smirivanje cijele krize presudan je bio stav Njemake koja je odluno p
odrala Austro--Ugarsku. Posredstvom njemake diplomacije, Turska je poslije kraih pr
egovora sa Aus tro-Ugarskom priznala aneksiju 26. februara 1909. ime je BiH i for
malno pravno dola pod habsburgovski suverenitet. Tom prilikom Austro-Ugarska se o
drekla svojih prava da dri garnizone u Novopazarskom sandaku, obavezala se da e P o
rti isplatiti 2,5 miliona funti od tete i dati joj druge ekonomske koncesije, te
posebno osigurati punu vjersku slobodu Mus~
278

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


limanima u BiH. Nakon to je Njemaka, 21. marta 1909, predala vladi u Pet-rogradu u
ltimatum ("najvaniji dokumenat u krizi"), kojim je traila da Rusija jasno i bezuvj
etno prizna aneksiju, to je ova odmah uinila, lo su ovaj dravno-pravni in priznale k
onano Srbija i Crna Gora. 31. marta, odnosno 5. aprila 1909. Reimu je bilo veoma s
talo do spoljnih manifestacija lojalnosti i podrke aneksije. Nastojanjima vlade i
proreimskih stranaka i politiara upueno je vie poklonstvenih deputacija i delegacij
a u Be, kako bi se vladaru izrazila zahvalnost za aneksiju i obeani ustav. U tom j
e pogledu neprocjenjive usluge reimu uinio dr. Nikola Mandi, predsjednik Hrvatske n
arodne zajednice. On se posebno zauzeo oko otpremanja srpske narodne samostalne
stranke dr. Lazara Dimitrijevia. Poetkom novembra 1908. dr. Dimitrijevi je doveo u
Be jednu delegaciju od 18 Srba seljaka koji su se poklonili i zahvalili caru. Sar
ajevski gradonaelnik i jedan od voa "naprednih" Muslimana, Esad ef. Kulovi, predvod
io je 9. novembra 1908. muslimansku deputaciju sastavljenu od 64 gradonaelnika, v
eleposjednika, duhovna lica i trgovca. Vrhbosanski nadbiskup dr. Josip Stadler p
ripremio je i predvodio najbrojniju deputaciju, sastavljenu od 430 lica, koja je
u Be otpremljena u dva posebna voza. Jedino su Muslimanska i Srpska narodna orga
nizacija uporno odbijale da priznaju aneksiju, a protiv ovog ina muslimansko stan
ovnitvo je protestiralo i masovnim iseljavanjem u Tursku. Nakon to je kraljevina S
rbija priznala aneksiju, a "Beograd dao blagoslov", delegacija Jeftanovieve grupe
Srpske narodne organizacije posjetila je 3. maja 1909. u Beu ministra Buri -ana
i dala izjavu kojom priznaje aneksiju. inu aneksije je i dalje jedino oponirala M
uslimanska narodna organizacija. Ova organizacija je priznala aneksiju tek 8. fe
bruara 1910. svega desetak dana pred sankcioniranje Ustava. To je bilo logino, je
r je i ona kao i sve druge graanske politike stranke, htjela u novim ustavnim pril
ikama legalno djelovati, a prvi uvjet za to bilo je priznanje habsburkog suvereni
teta nad Bosnom i Hercegovinom. Poslije diplomatskog i unutranjeg politikog sreivan
ja aneksione krize ostalo je i dalje otvoreno pitanje dravno-pravnog ukljuivanja B
iH u postojeu ustavnu strukturu Dvojne monarhije. U razdoblju 1878 -1908. od okup
acije do aneksije, BiH je formalno-pravno bila osmanska provincija, ali je stvar
na vlast u njoj pripadala Austro-Ugarskoj. Nakon aneksije BiH je i formalno-prav
no postala habsburka pokrajina, ali je ona u okviru Monarhije zadrala osoben poloaj
. U dualistikoj strukturi Monarhije, u kojoj su sve pokrajine pripadale ili Cisla
jtaniji (Austriji) ili Translajtaniji (Ugarskoj), BiH je stajala kao tree zasebno
tijelo. BiH je smatrana za krun279

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


sku zemlju Habsburgovaca, kojom po ovlatenjima vladara zajedniki upravljaju vlade
Austrije i Ugarske. Sa stanovita unutranjeg pravnog poretka BiH je bila trea drava u
nutar Monarhije, poto se njen pravni sis tem razlikovao i od austrijskog i od uga
rskog pravnog poretka. Stanovnici BiH nisu pravno bili ni austrijski niti ugarsk
i dravljani, nego su statusno tretirani kao "bosanskohercegovaki zemaljski pripadn
ici". Kao corpus separatum unutar Monarhije BiH nije bila ravnopravna sa njene d
ruge dvije drave. BiH sve do Ustava nije imala nikakvih samoupravnih prava, niti
je mogla uestvovati u tzv. zajednikim poslovima u Monarhiji, pa se u politikom pogl
edu nalazila u potpuno zavisnom poloaju u odnosu na Austriju i Ugarsku. Aneksija
BiH je podstakla na raznim stranama, posebno u Hrvatskoj i meu bh. hrvatskim poli
tiarima i prvacima, izvjesne nade u trijalisticko preureenje Habsburke carevine. Hr
vatska javnost je nakon aneksije skoro jednoduno traila "sjedinjenje Herceg-Bosne
s Hrvatskom, Slovenijom i Dalmacijom u jedno dravnopravno tijelo". Car i kralj Fr
anjo Josip ponovo se iskazao kao vjerni pristalica dualizma, pa su planovi da se
dravno-pravni poloaj BiH rijei na trijalistikoj osnovi bili lieni svake realne podlo
ge. Aneksija je, ustvari, trajno razruila takvu mogunost, mada se propagandna temp
eratura i kombinatorika u Hrvatskoj veoma podigla. Ravnotea odluujuih inilaca u Mona
rhiji odrala je i uvrstila kao politiki najjednostavnije rjeenje i u novim postaneks
ionim uvjetima: Bosnu i Hercegovinu kao krunski corpus separatum sa nekom vrstom
ustava i sabora.
Bosanskohercegovaki ustav i sabor
Nakon dugih i sporih priprema, te jedne ustavne ankete, car Franjo Josip je konan
o 17. februara 1910. sankcionirao Zakone o ustavnim uredbama za BiH. Zemaljski u
stav (statut) za BiH sveano je proglaen u velikoj dvorani Zemaljske vlade u Saraje
vu, 20. februara 1910. Sveano proglaenje Ustava izvrio je zemaljski poglavar Marjan
Varesanin pred svim lanovima vlade, viim inovnicima i predstavnicima graanskih i vo
jnih vlasti, poglavarima svih vjerskih zajednica, predstavnicima gradske opine, a
utonomnih oblasti i korporacija, kao i drugim uglednim graanima. Ustavni poredak
u BiH reguliran je 1910. godine sa est zakona koji predstavljaju cjelinu: ( 1 ) Z
emaljski ustav (statut); (2) Izborni red; (3) Saborski poslovni red; (4) Zakon o
drutvima za BiH; (5) Zakon o skupljanju za BiH; i (6) Zakon o kotarskim vijeima.
Bosanski ustavni poredak se zasnivao na ideji tzv. "piramidalne ustavnosti", pre
ma kojoj se prvobitna minimalna 280

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


ustavna prava, zajamena ovim zakonom, imaju postepeno proirivati i u vidu poklona
povremeno davati narodu. Ovakav koncept ograniene ustavnosti bio je, po zvaninom t
vrenju, logina posljedica kulturne zaostalosti naroda u BiH. Mada je u Ustavu BiH
definirana kao "jedno jedinstveno zasebno upravno podruje", vrhovna upravna vlast
ostala je u nadlenosti zajednikog ministarstva fmansija u Beu i inovnike Zemaljske v
lade u Sarajevu kao njegove agencije. Sabor nije mogao imati nikakvog utjecaja n
a upravne poslove. Zastupnici ili poslanici nisu ak mogli postavljati pitanja vla
di o njenom radu. lanovi Sabora su mogli stavljati "interpelacije na zemaljsku vl
adu ", ali njeni eventualni odgovori nisu mogli biti "predmetom pretresanja". to
se zakonodavne vlasti tie, ona je po Ustavu i dalje ostala u nadlenosti cara, odno
sno vlada u Beu i Budimpeti. Uloga bh. sabora u zakonodavstvu odreena je lanom 21. U
stava: "Na zakonima saraivae Sabor u koji e stanovnitvo Bosne i Hercegovine odailjati
poslanike". Sabor nije imao pravo ak ni saraivati na svim zakonima, Njegova nadlen
ost protezala se "iskljuivo na bosanskohercegovake poslove". Obim tih poslova nije
bio mali, pa bi nadlenost Sabora bila prilino iroka, da nije bilo odredbe lana 37,
prema kojoj na sve zakonske osnove koje spadaju u njegov djelokrug "treba da pri
stanu vlade obiju drava monarhije prije, nego e biti predane saboru ". Pored toga,
po odredbi lana 38, za zakone, "koje je usvojio sabor, treba Previnja potvrda" (s
ankcija) koju e isposlovati zajedniki ministar fmansija, poto prethodno dobije pris
tanak obje drave Monarhije. Bez obzira na sva ogranienja u pogledu zakonodavstva i
uprave koja su nametnuta bh. autonomiji, Ustav i njegovi pratei zakoni uveli su
u politiki ivot zemlje tri nove institucije: sabor, zemaljski savjet i kotarsko vi
jee. Uz to je bilo neohodno zakonski garantirati osnovna gadanska prava i regulir
ati javno udruivanje i sakupljanje, jer se bez toga ne bi mogao ostvariti ni onaj
minimum parlamentarnog ivota za koji je ustavom stvoren izvjestan prostor. Prema
tome sistem bh. ustava obuhvatao je etiri pitanja: sabor sa njegovim izbornim re
dom, zemaljski savjet, kotarsko vijee i opa graanska prava. (1) Sabor je sastavljen
kombinacijom socijalnog, konfesionalnog i viri-listikog kurijalnog sistema, veom
a sloenog karaktera. Za razliku od drugih anahronih predstavnikih ustanova u Monar
hiji, bh. sabor se nije zasnivao ni na nekoj posebnoj domaoj tradiciji. Prema izb
ornom saborskom redu, graani su po konfesionalnoj pripadnosti bili podijeljeni u
tri kurije. Tako je svakoj etniko-vjerskoj grupi osiguravan odreeni broj zastupniki
h mjesta, srazmjerno njenoj brojnosti i udjelu u ukupnom stanovnitvu zemlje. Unut
ar konfesionalnog izbornog tijela postojale su posebne kurije na socijalnoj bazi
:
81

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


gradska, seoska, veleposjednlka i kurija inteligencije. U sabor su, srazmjerno br
oju iteljstva, birana 72 zastupnika, tako to je katolicima pripadalo 16, muslimani
ma 24 i pravoslavnim 31 mandat, te jevrejima jedan. Aktivno birako pravo imali su
"svi bosansko-hercegovaki pripadnici mukog spola koji su na dan izbora navrili 24
godine, samovlasni su i koji u zemlji stanuju barem od jedne godine samo". Jedin
o su ene veleposjednice, ukoliko plaaju 140 kruna zemljarine, imale aktivno birako
pravo u veleposjednikoj kuriji. Pasivno birako pravo imali su mukarci sa navrenih 30
godina, ukoliko uivaju sva graanska prava. Mandat zastupnika trajan je pet godina
, bez prava biraa na njihov opoziv. Predsjednika i potpredsjednika Sabora nisu bi
rali poslanici, nego ih je na poetku svakog zasjedanja imenovao car, pazei na konf
esionalnu ravnoteu i redoslijed. Pored izabranih zastupnika u Sabor je ulazio i o
dreeni broj poslanika po poloaju, tzv, virilista. Takvih je ukupno bilo dvadeset:
reisul-ulema, vakufsko-mearifski direktor, sarajevski i mostarski muftija i po i
menovanju najstariji muftija; etiri srpsko-pravoslav-na mitropolita i potpredsjed
nik Velikog upravnog i pro-svjetnog savjeta SPC; rimokatoliki nadbiskup, te oba p
rovincijala (redodravnika) franjevakog reda; sefardski nadrabin; predsjednik Vrhov
nog suda; predsjednik Advokatske komore u Sarajevu; naelnik zemaljskog glavnog gr
ada Sarajeva i predsjednik Trgovake i obrtnike komore u Sarajevu. Vlada je oigledno
eljela osigurati jedan konzervativan sabor. Mada je to nain izbora sabora u osnov
i osiguravao, vlada se za svaki sluaj osigurala lanom 35. Ustava, po kojem "sabor
ne smije opiti sa drugim predstavnitvima niti smije izdavati kakvih objava". Na sa
borsku sjednicu se ne smiju pustiti nikakve deputacije, a sam sabor smije s'ati
"odaslanstva" na dvor "samo onda, kad se isposluje prethodno previnje odobrenje".
(2) Zemaljski savjet je kao poseban organ preuzeo u takvim uvjetima sve poslove
komuniciranja sabora sa ostalim organima vlasti. Ovaj savjet od devet lanova (eti
ri pravoslavna, tri muslimana i dva katolika) birali su saborski zastupnici "iz
svoje sredine za sav saborski period ". Zemaljski savjet je imao pravo na zahtje
v Zemaljske vlade dati izjave ili miljenja o takvim javnim Poslovima u kojima ima
Bosna i Hercegovina dijela". Vlade obje drave Monarhije mogu sporazumno preko za
jednikog ministra finansija "pitati Zemaljski savjet ili se on moe istim putem obr
aati na njih istovjetnim predstavkama". Predsjednik Sabora je jednovremeno predsj
ednik Zemaljskog savjeta. (3) Zajedno sa Ustavom donijet je i Zakon o kotarskim
vijeima, kojim su ukinuti dotadanji kotarski upravni medlisi i uvedena kotarska vij
ea kao neka vrsta izbornih samoupravnih organa. Izbor kotarskog vijea vren je
282

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


takoer po konfesionalnom kljuu. Jedan mandat dolazio je na 1.500 pripadnika odreene
konfesije u seoskim opinama i na 750 pripadnika u gradovima. Mandat lanova vijea t
rajao je est godina. Svaki izabrani vijenik, ukoliko nije stariji od 60 godina ili
nije bolestan, morao je obavezno prihvatili mandat. Kotarsko vijee nije moglo ra
spravljati ni odluivati o pitanjima koja se tiu cijele zemlje. Njegov se zadatak s
vodio na uestvovanje u upravi javnih poslova kotara'1. Ograniena nadlenost, a naroit
o ograniena sredstva kojima je vijee rapolagalo, inili su ovaj autonomni organ poli
tiki beznaajnim. Vlada je mogla raspustiti kotarsko vijee, ako "zanemari dunosti". U
tom sluaju morali su se u roku od tri mjeseca raspisati izbori za novo kotarsko
vijee. (4) Najzad, kao "neka vrsta dekoracije", u bh.ustav mehaniki je prenijet lan
142. austrijskog temeljnog dravnog zakona od 21. decembra 1867, koji je sadravao
odredbe o graanskim pravima. lanovi 2-30. bh. ustava sadre odredbe o graanskim slobo
dama, poznate iz veine buroaskih ustava i deklaracija o pravima. Poseban znaaj je i
mao lan 11. kojim je "svim zemaljskim pripadnicima ujameno uvanje narodne osobine i
jezika". lanom 20. imala je Zemaljska vlada pravo da u sluaju rata, nemira ili ve
leizdajnikih akcija suspendira graanska prava navedena u Ustavu. Po Ustavu BiH je
ostala jedinstveno podruje sa jedinstvenim graanskim pripadnitvom i predstavljala j
e posebnu upravnu jedinicu (territorium sep-aratumj, podruje zajednike uprave dvij
u drava Monarhije. Ovaj posebni pravni subjektivitet BiH izraavao se djelimino kroz
sabor, a potpuno kroz vlastiti pravni poredak. Kao tree dravno-pravno tijelo u ok
viru Monarhije, BiH nije mogla ni poslije aneksije i ustava neposredno participi
rati u tzv. zajednikim poslovima na nivou, Austro-Ugarske kao realne i personalne
unije, Meutim, ve samo osnivanje i funkcija Zemaljskog savjeta posredno su ukaziv
ali na potrebu da se i u tom pogledu postepeno u budunosti osigura odreeno mjesto
Bosni i Hercegovini. Bez obzira na sva ogranienja bh. sabor je predstavljao pozor
nicu u okviru novih formi graanskog politikog ivota u BiH. Prvi saborski izbori odra
ni su po pojedinim kurijama u vremenu od 18. do 28. maja 1910. Na njima je Srpsk
a narodna organizacija osvojila sve pravoslavne mandate, ukupno 31, a Muslimansk
a narodna organizacija sva 24 muslimanska mandata. Od ukupno 16 katolikih mandata
, Hrvatska narodna zajednica je dobila 12. a Hrvatska katolika etiri. U poetku su s
vi saborski zastupnici bez obzira na stranake i konfesionalne razlike radili i na
stupali zajedniki u odnosu na Zemaljsku vladu. Veina bosanskih graanskih politiara s
matrala je da sabor, bez obzira na svoju ogranienu nadlenost, otvara
283

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala


jedno "nova doba" u politikom ivotu BiH i prua osnov da se postepenim radom pobolja
ustavni poloaj zemlje i proire politika prava. U toku etverogodinjeg rada sabora bilo
je vie sluajeva razliitog stranakog, frakcijskog i koalicionog prestrojavanja, vraan
ja mandata i dopunskih izbora za upranjena mjesta. Prvi sukobi u saboru poeli su v
e prilikom rasprave o nacrtu zakona o potanskoj tedionici, a meustranaki odnosi i pre
viranja doli su do punog izraaja tokom debate o zakonu o fakultativnom otkupljivan
ju kmetovskih selita, najznaajnijeg zakonskog projekta kojim se sabor bavio. Jo pri
je poetka saborske debate sklopljen je sporazum o zajednikom glasanju izmeu Muslima
nske narodne organizacije i dviju hrvatskih stranaka. Sporazum je bio poznat kao
Hrvatsko-muslimans-ki pakt, a njegove pristalice kao paktai. Peterica zastupnika
MNO-e odbili su potpisati pakt, formirajui vlastitu frakciju u saboru. Nakon pak
ta fuzioni-rale su se dvije muslimanske stranke (MNO i MSS) u Ujedinjenu muslimn
-sku organizaciju. Istovremeno je nastao rascjep u Srpskoj narodnoj organizaciji
, poto je 12 poslanika grupe "Srpska rije" glasalo zajedno sa muslimansko-hrvatsko
m koalicijom za vladin prijedlog zakona. Na hrvatskoj strani paktu sa Muslimanim
a nastojao se dati nacionalno-politini znaaj, u smislu navodnog opredjeljenja Musl
imana za hrvatstvo. Muslimani su odluno odbili da se jednom parlamentarnom sporaz
umu daje bilo kakav nacionalno-politiki smisao. To je razoaralo hrvatsku javnost i
njene politiare, mada se pakt pokazao u saboru stabilnim. Zemaljska vlada nije el
jela u saboru se oslanjati iskljuivo na musliman-sko-hrvatsku koaliciju. Iako bi
time imala osiguranu veinu, ona je insistirala na stvaranju tzv. radne veine, sast
avljene od zastupnika sve tri konfesionalne grupe. Pri tome, vlada nije teila jed
noglasnosti sabora, nego okupljanju onih zastupnika, Muslimana, Srba i Hrvata, k
oji su spremni raditi na ozakonjenju razliitih projekata, vezanih za potrebe i ra
zvoj zemlje kao cjeline. Gligorije Jeftanovi, voa tzv. srpske privredne grupe ( "S
rpska rije"), stalno se kolebao izmeu ulaska u vladinu radnu veinu i opozicije. Na
kraju je 12 poslanika ove grupe, poto ih je odbacila i vlada i opozicija, bilo pr
isiljeno poloiti mandate 13. septembra 1913. Na dopunskim izborima u decembru ist
e godine, njihova mjesta je, uz podrku vlade, popunio advokat Danilo Dimovi sa svo
jim pristalicama. Nasuprot tako formiranoj vladinoj radnoj veini, postavila se op
ozicija koju su sainjavali poslanici grupa "Narod " i "Otadbina", pa po trojica di
sidenata, muslimanskih (ervi-beg Miralem, Vasifbeg Bievi i dr. Mu-rad Sari) i hrvatski
h (Luka abraji, Vjekoslav Jelavi i uro Damonja).
284

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Na taj nain i vladina radna veina i opozicija etniki su bile raznorodne, odnosno mj
eovite. Bosanskohercegovaki sabor se poetkom 1914. sastao na svoje etvrto, posljednj
e zasjedanje. Ovo zasjedanje teklo je u relativno mirnoj i poslovnoj atmosferi,
sve do 28. juna 1914. i ubistva prijestolonasljednika Franza Ferdinanda. Sutrada
n je sabor odrao svoju zadnju, komemorativnu sjednicu. Tokom ovog posljednjeg zas
jedanja sabor je pokuavao pokrenuti pitanje predstavljanja BiH u Delegacijama. Ti
h mjeseci sabor je veliku panju posveivao pitanju upotrebe i naziva slubenog jezika
, posebno agrarnom pitanju i planovima o pretvaranju fakultativnog u obavezni ot
kup kmetova. Svi ovi novi pravci i pitanja ti bosanskoj politici prekinuti su at
entatom i Prvim svjetskim ratom.
Bosna i Hercegovina u Prvom svjetskom ratu i njen ulazak u zajedniku jugoslavensk
u dravu Kraljevinu SHS
Meunarodne ekonomske i politike krize, koje su se smjenjivale poetkom XX stoljea, za
otravale su borbu velikih sila za novu podjelu svijeta. One su pojaavale trku u na
oruanju i produbljivale jaz izmeu dva suprotstavljena vojna i politika bloka - Anta
nte (Velika Britanija, Fancuska i Rusija) i Centralnih sila (Njemaka i Austro-Uga
rska, privremeno i Italija). Vrhunac krize nastupio je poslije sarajevskog atent
ata koji je Austro-Ugarska iskoristila kao povod da Srbiji objavi rat 28. jula 1
914. godine. Tim inom otpoeo je Prvi svjetski rat. Osnovno obiljeje ovom sukobu, do
tada nezapamenih razmjera, odredile su imperijalistike sile svojim ueem i meunarodnim
obraunima. Odmah na poetku u rat je ulo devet drava, da bi on kasnije poprimio svje
tske razmjere i obuhvatio 28 drava s preko 1.5 milijardom stanovnika, ili tri etvr
tine ukupnog svjetskog stanovnitva. Pod oruje je mobilisano 70 miliona ljudi i ang
aovana ogromna materijalna dobra. Vojske suprotstavljenih drava u Evropi sukobile
su se na tri, a od 1915. godine, ulaskom Italije u rat na strani Antante, na etir
i fronta, od kojih su dva u cjelini ili djelimino bila na junoslavenskoj teritorij
i. Junoslavenski narodi nali su se u sreditu ratnih zbivanja i podijeljeni u okviru
zaraenih strana. U znatnom broju oni su uestvovali u borbama na tri evropska ratit
a.
285

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kra ja Drugog svjetskog rata


Krajem jula i u prvim danima augusta 1914. u Bosni i Hercegovini provedena je mo
bilizacija ljudstva i materijalnih sredstava za predstojee operacije na balkansko
m ratitu. Na tlu Bosne i Hercegovine vrilo je kao u konici: ogroman broj vojnih ob
veznika slivao se u regrutne centre, a po zakonu o ratnim obavezama pribavljani
su konji (tovarni, teglei i jahai), volovi za vuu i razna stoka za klanje (volovi,
ovce, koze), otkupljivane su sve vrste hljebnog ita i druge hrane a posebno je bi
o komplikovan zadatak formiranja komore, to je, podrazumijevalo nabavku raznovrsn
e opreme, prije svega kola i samara, popunjavanje potrebnim ljudstvom, od veliko
g broja konjodavaca, koijaa, pratilaca, gonia volova do majstora razliitog profila (
kovai, kolari, samardije, sedlari, zidari, tesari, kuhari itd). Uskotrane bosanskoh
ercegovake eljeznice stavljene su na raspolaganje vojnim komandama koje su iz drug
ih dijelova Monarhije prebacivali trupe i ratnu tehniku. Zbog zakrenosti pruga, f
ormiranje komore u neposrednoj blizini ratnih operacija na Drini bilo je od veli
kog znaaja za otvaranje balkanskog ratita. Ljudi sa bosanskohercego-vakog podruja su
gotovo preko noi rasprodali ili im je bilo rekvirirano sve to moe sluiti ratnim pot
rebama. Nakon obavljenih obimnih ratnih priprema, izbijanjem I svjetskog rata Bo
sna i Hercegovina bila je neposredno poprite irokih ratnih operacija sve do jeseni
1915. godine. Peta i esta austrougarska armija koncentrisale su svoje snage du li
jeve obale Drine da bi otpoele ratne operacije na srpsko podruje, 12. augusta na s
ektoru donje Drine, a 20. augusta oko Viegrada i Priboja. Nakon poraza na Jadru n
apad je zaustavljen i austrougarska vojska se morala povui preko Drine. Od 3. sep
tembra poinje srpsko-crnogorska protuofanziva Uike grupe, tri dana kasnije sjeverne
grupe s prelaskom preko Save, a 7/8. septembra austrougarska vojska preduzima o
fanzivu i potiskuje srpsku vojsku do Krupnja. U isto vrijeme srpske i crnogorske
ete probijaju se u istonu Bosnu i stiu na Romaniju, gdje se od 18. do 30. oktobra
vode teke borbe za zatitu samog Sarajeva. U novoj ofanzivi austrougarske jedinice
probijaju se u novembru do Kol-ubare, osvajaju Valjevo i Beograd, a zatim u tekim
borbama trpe poraz i hitno se povlae preko Drine. Od toga vremena pa do zajednike
austrougarske, njemake i bugarske ofanzive na Srbiju (tzv. Makenzenova ofanziva
na Srbiju otpoela je 6. oktobra 1915. godine), Bosna i Hercegovina je bila fronta
lno podruje i tek osvajanjem Srbije i kapitulacijom Crne Gore ona je postala ratn
o zalee.
286

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Najvea ratna stradanja doivjelo je stanovnitvo du, istone granice Romanije, srezovi:
foanskt, cajniki, viegradski, rogatiki, bijeljinski u Semberiji i gataki, bileki i tre
binjski u istonoj Hercegovini, gdje je u toku viemjesenih vojnih operacija dolo do i
zbjeglitva, prisilne evakuacije i protjerivanja stanovnitva. Samo iz istone Bosne i
zbjeglo je u druge krajeve 42,218 lica (Muslimana 37.294, Srba 3319, Hrvata 887,
Jevreja 718), kao i 7.102 Muslimana iz Sandaka, dok je evakuisano 41.716 lica, o
d toga Srba 21.048, uglavnom prisilno, u zapadnu Bosnu, Muslimana 14.751, Hrvata
3.196 i Jevreja 2.904, to ukupno iznosi 91.236 izbjeglth i evakuisanih lica. Raz
oreno je i spaljeno vie hiljada stambenih i gospodarskih zgrada te opljakana i unit
ena pokretna imovina. Ratna razaranja, naroito na podruju vojnih operacija, vojne
mobilizacije najsposobnijeg dijela stanovnitva, saobraajne tekoe, izbjeglitva, evakua
cije i internacije, ostavili su sela i gradove bez radne snage, industrijska i d
ruga proizvodnja je naglo padala jer je bila upuena ne ensku i djeiju radnu snagu,
a poljoprivreda na prisilnu mobilizaciju. Agrarni prinosi su brzo opadali, tako
da su oni 1916. bili gotovo dvostruko manji nego 1914. godine. U prvoj godini ra
ta proizvedeno je 650.000 tona ita, a u posljednjoj 1918. svega 250.000 tona. Rat
je posebno pogodio siromane slojeve stanovnitva. Ni u normalnim uvjetima Bosna i
Hercegovina nije mogla podmiriti potrebe domaom proizvodnjom ita, pa su se s opada
njem proizvodnje morale uvoziti sve vee koliine, a do njih se teko dolazilo. Imajui
u vidu prvenstvenu obavezu da osiguraju voenje rata, austrougarske vlasti su ve 3.
augusta 1914. donijele Zakon o racionalnom snabdijevanju stanovnitva neophodnim i
votnim namirnicama u toku rata. Rekvirirani su svi vikovi hrane, a izvoz iz Bosne
i Hercegovine bio je zabranjen bez posebnog odobrenja vojnih vlasti, koje su pr
euzele nadlenosti cjelokupnog pravnog aparata. Zemaljska vlada je pokuala sprijeiti
nekontrolisano poveavanje cijena ivotnim namirnicama pa je odreivala maksimalne ci
jene itu i branu. Osnovu za to dao joj je Zakon od 7. decembra 1914, kojim je bila
ovlatena preduzimati sve mjere u oblasti poljoprivrede, industrije, trgovine, za
natstva i snabdijevanje stanovnitva koje nalau posebni ratni uvjeti. Poslije toga
29. marta 1915, uslijedio je specijalni Zakon o snabdijevanju (aprovizaciji) sta
novnitva kojim je bio regulisan promet ita i brana. Utvrena je mjesena koliina po glav
i stanovnika, i to 7,2 kg brana ili 9 kg ita, to znai dnevnu potronju od 250 grama br
ana ili 300 grama ita, to je iznosilo samo polovinu normalne mjesene potronje koja se
raunala 18 kg po stanovniku. Ni tako strogo ograniene i nedovoljne koliine namirni
ca stanovnitvo nije redovno dobijalo usljed ope oskudice saobraajnih i drugih tekoa.
Ishrana stanovnitva postala je sve tea, pa su, u maju 1915.
287

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


uvedene kartice za dodjelu hljeba i brana. Dugi i iscrpljujui rat troio je i poslje
dnje rezerve hrane, pa je 1916. godine smanjena koliina ita i za selo na 8 kg mjes
eno (270 g dnevno) i dozvoljeno poveano klanje stoke, da bi se nadomjestio nedosta
tak hljeba. Sua je 1917. godine zadesila Bosnu i Hercegovinu, pa je u zemlji vlad
ala glad, koja se 1918. jo pojaala zbog ope oskudice hrane. Ranije propisano snabdi
jevanje opalo je na 4 kg ita mjeseno, a u nekim mjestima na 1/2 kg, ili uope nije s
tizalo. Ishrana stanovnitva bila je posebno oteana u nekim srezovima Bosanske kraj
ine (Klju, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa) i istone Bosne (Rogatica, Cajnie, Foa,
Viegrad
)
Stalni nedostatak hrane, posebno od zime 1916. godine, izazvao je nekon-trolisan
rast cijena ivotnih namirnica i pojavu brojnih pekulanata (regrutuju se iz svih d
rutvenih slojeva), koji su se preko noi obogatili. Od 1913. do 1916. godine, cijen
e ivotnih namirnica porasle su za 300%, a prosjene radnike nadnice jedva 50%. Do kr
aja rata, nestaica i skupoa ivotnih namirnica dobile su takve razmjere da su cijene
osnovnih prehrambenih artikala, koje je utvrdila vlada 1918. godine, bile vee za
350% do 2.300% nego 1914, dok su cijene u slobodnoj prodaji i vercu bile jo vee. R
at je velikom broju siromanih porodica nametnuo pravu borbu za opstanak. Stanje s
a naroito pogoralo u zadnje dvije godine rata. Osim stradanja na frontovima, velik
i gubici stanovnitva bili su izazvani politikim i drugim represijama, pojavama mas
ovne gladi i, osobito, epidemijom zaraznih bolesti (panjolska groznica). Rauna se
da se u Bosni i Her cegovini demografski gubitak u etverogodinjem ratu peo na 250
do 300 hiljada lica ili 12% do 15% ukupnog stanovnitva, a ratna teta je procijenje
na na blizu 2,5 milijarde zlatnih franaka. To je predstavljalo oko jednu petinu
ukupnih ljudskih rtava u jugoslavenskim zemljama i gotovo jednu etvrtinu ukupne ra
tne tete na itavom ovom podruju.
Razvoj dravnopravnih prilika 1914-1918.
Atentat, ili zloin, kojim je Gavrilo Princip 28. juna 1914. ubio austrijskog nadv
ojvodu Franza Ferdinanda djelo je grupe "nacionalno-revolucio-narnih " tanije nac
ionalistikih srpskih omladinaca poznatih pod imenom "Mlada Bosna". Nakon atentata
, u Sarajevu i nekim mjestima u unutranjosti dolo je odmah do demonstracija protiv
Srba, pa su mnoge radnje srpskih trgovaca demolirane i opljakane. U opem neredu u
Sarajevu je istog dana proglaen prijeki sud koji je ukinut 26. jula, dva dana pr
ed poetak rata. Nakon ubistva Ferdinanda, tadanji zajedniki ministar fmansija. Leon
Bilinski, koji je bio protiv rata, pokuavao je, ali bez uspjeha, aktiviranjem 28
8

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog ma


nekih zakonskih projekata omoguiti saboru nastaviti rad i tako u cijeloj zemlji p
rimiriti ratnu psihozu. Izbijanjem rata nastupila su u cijeloj zemlji teka vremen
a. Dolo je do sudskih progona i interniranja srpskog stanovnitva, posebno onog sa
granice prema Crnoj Gori i Srbiji. Ve su prvog dana nereda visoki predstavnici is
lamske vjerske zajednice, prije svih reisul-ulema Demaludin Causevi, ustali javnim
izjavama protiv progona Srba, opominjui istovremeno one Muslimane koji su kao po
jedinci u tome uestvovali da se okane takvih Bogu mrskih djela. Usljed masovne mo
bilizacije i odlaska hiljada mladih ljudi na fronto ve, zemlja je privredno prop
adala. Desetine hiljada Bosanaca izginulo je i ranjeno tokom rata. Istovremeno s
u upadom u istonu Hercegovinu i istonu Bosnu crnogorska i srpska vojska poinile mno
ge zloine genocida nad muslimanskim stanovnitvom. P oslije sloma Srbije i Crne Gor
e oktobra 1915, BiH prestaje biti neposredno ratno poprite, ali su se posljedice
rata, prije svega u vidu masovne gladi, svugdje osjeale. U nastojanjima da se spr
ijei raspad Austro-Ugarske i rijei jugoslavensko pitanje, u vrhovima Monarhije poj
avile su se razliite dravno-pravne kombinacije vezane za BiH. Ugarski politiki vrho
vi su smatrali da bi BiH treba lo pripojiti Ugarskoj, dok su austrijski vojni kr
ugovi insistirali na njenom pripojenju Austriji. Istovremeno su nueni razliiti pla
novi o podjeli BiH izmeu Austrije i Ugarske. Predsjednik ugarske vlade grof Itvan
Tisza smatrao je da bi se pripojenjem BiH Ugarskoj ponovo u Monarhiji uspostavil
a politika ravnotea poremeena prikljuenjem Poljske Austriji. Ugarska vlada je na sje
dnici 2. oktobra 1915. slubeno usvojila plan o prikljuenju BiH Ugarskoj, uz zahtje
v da se u BiH prethodno ukinu svi oblici autonomnog politikog ivota dok se u njoj
ne uvrsti poloaj Monarhije, odnosno Ugarske. GrofTisza je istrajavao na ovoj ideji
sve do pred sam slom Habsburke carevine. On je tako septembra 1918. posjetio Sar
ajevo gdje je razgovarao sa najistaknutijim bosanskim politiarima. Ideju da je mo
gue pripojiti BiH Ugarskoj, grofTisza je napustio tek poto su mu jugoslavenski ori
jentirani srpski i hrvatski bh. politiari predali 20. septembra 1918. u Sarajevu
memorandum u kojem se trai rjeenje bosanskog pitanja na osnovu principa samoopredj
eljenja naroda, i to u formi ravnopravnih i dravno samostalnih naroda. Istovremen
o je na drugoj strani tekao proces rjeavanja jugoslavenskog pitanja u vidu stvara
nja jedne zajednike jugoslavenske drave ujedinjenjem kraljevine Srbije (i Crne Gor
e) sa junoslavenskim zemljama Habsburke monarhije. Rjeenje tog pitanja, pa prema to
me i pitanja BiH, zavisilo je od ishoda Prvog svjetskog rata. Ukoliko u ratu pob
ijede sile Antante i Srbija kao 289

Bosna i Hercegovina od najmanjih vremena d o kraja Drugog svjetskog rata


pridruena drava (bez statusa saveznika), onda se moe na ruevinama Aus-tro-Ugarske st
voriti jedna ira jugoslavenska drava. Ali ako pobijede Centralne sile, a ishod rat
a je bio neizvjestan sve do jeseni 1918, onda propada i projekat stvaranja zajed
nike jugoslavenske drave. Glavni akteri rjeavanja jugoslavenskog pitanja bili su vl
ada kraljevine Srbije i jugoslavenski odbor kao politiko predstavnitvo junoslavensk
ih zemalja Austro-Ugarske. U jednom za Srbiju kritinom vojno-politikom trenutku, u
vrijeme Kolubarske bitke, srbijanska Narodna skuptina je na zasjedanju u Niu 7. d
ecembra 1914. usvojila deklaraciju u kojoj se istie da se Srbija u ovom ratu ne b
ori samo za ouvanje svoje nezavisnosti nego istovremeno za osloboenje sve "neoslob
oene brae Srba, Hrvata i Slovenaca". Istaknuti hrvatski i slovenacki politiari koji
su se poetkom rata nali u emigraciji, stupaju u vezu sa srpskom vladom uz iju podrk
u formiraju jedan odbor sa ciljem da radi na upoznavanju javnosti saveznikih zema
lja sa jugoslavenskim pitanjem. Takvo tijelo je formalno konstituirano 1. maja 1
915. u Parizu pod nazivom Jugoslavenski odbor. Za predsjednika Odbora izabran je
dr. Ante Trumbi, istaknuti hrvatski politiar iz Dalmacije. Stalno sjedite Odbora b
ilo je u Londonu. BiH su u Odboru predstavljala trojica srpskih bosanskih politia
ra, dr. Nikola Stojanovi, Duan Vasiljevi i dr. Milan Srki. Poslije due od mjesec dana
pregovora voenih na Krfu u ljeto 1917, srpska vlada i Jugoslavenski odbor objavil
i su 20. jula 1917. zajedniku deklaraciju u kojoj izjavljuju da e po okonanju rata
obrazovati slobodnu, nacionalnu i nezavisnu dravu Srba, Hrvata i Slovenaca. Ova d
eklaracija polazi od dva osnovna naela, naela nacionalnog jedinstva Srba, Hrvata i
Slovenaca, kao "jednog troimenog i troplemenog naroda", te naela samoopredjeljen
ja naroda. Na osnovu tih naela postavlja se zahtjev za stvaranjem zajednike drave.
Prema deklaraciji, ta zajednika drava e biti ustavna parlamentarna monarhija sa din
astijom Karaorevia na elu. Deklaracijom je dalje rijeeno niz manjih pitanja, kao to su
ravnopravnost vjeroispovijesti, ravnopravnost latinice i irilice, izjednaavanje k
alendara, dravna zastava i grb, birako pravo itd. Istovremeno je kljuno pitanje unu
tranjeg ureenja, tj. unitarna i sloena (federalna, konfederalna i si.) drava ostalo
nerazjanjeno. U deklaraciji nigdje nije reeno da budua drava nee biti federalna, ali
je iz toka pregovora jasno proistlcalo da,e budua drava biti unitarna sa odrenom adm
inistrativnom decentralizacijom, iji obim i oblik nije defini ran. Krfsku deklara
ciju usvojio je 27. augusta 1917. Crnogorski odbor osnovan poetkom 1917. u Parizu
sa zadatkom da meu Crnogorcima iri ideju ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom i ostal
im jugoslavenskim zemljama.
290

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


U meuvremenu dolazi tokom 1917. do oivljavanja javnog politikog ivota u Austro-Ugars
koj koji je bio zamro poetkom rata. Na prvom se mjes tu postavljaju razna dravno-p
ravna pitanja, meu kojima dominira jugoslavensko pitanje, Najaktivniji u tome su
slovenaki klerikalni politiari, posebno Janez Krek i dr. Anton Koro ec, voe Slovensk
e ljudske stranke. ivim nastojanjem Korosca sve junoslavenske politike grupe Sloven
ije, Istre i Dalmacije predstavljene u bekom parlamentu ule su u Jugoslavenski klu
b, koji je 30. maja 1917. izaao pred Carevinsko vijee sa deklaracijom u kojoj se t
rai stvaranje jedne jugoslavenske drave pod "ezlom habsburkodorenske dinastije". Maj
ska deklaracija je oznaila poetak pokreta koji je postepeno doveo do ujedinjenja j
unoslavenskih zemalja koje su bile pod habsburkom vlau, stvaranjem Drave Slovenaca, H
rvata i Srba 29. oktobra 1918. Povodom Majske i Krfske deklaracije javno su se o
glasili hrvatski i mu slimanski politiari u BiH koji uope nisu bili predstavljeni
u Jugoslaven skom odboru. Prvi su se izjasnili Stadlerovt klerikalci usko poveza
ni sa slove-nakim klerikalcima, ali i sa tadanjim zemaljskim Poglvarom Stjepanom S
arkotiem. tadler je zastupao tzv. "hrvatsko rjeenje" kao nain da se sauva Monarhija i
njena dualistika struktura uz otvaranje mogunosti za njeno trijalistiko preureenje.
Po tom rjeenju trebalo bi ujediniti u jedan dravno-pravni entitet Hrvatsku, Slavo
niju, Dalmaciju, BiH te eventualno Istru i Kranjsku (Sloveniju) ukoliko se tome
ne bi protivila Austrija. Od muslimanskih politiara prvi je istupio erif Ar nautov
i, tada jedan od najuticajnijih voa Ujedinjene muslimanske organizacije. On je 17.
augusta 1917. predao memorandum sa prijedlogom da se dravno-pravni poloaj BiH rij
ei njenim prikljuenjem Ugarskoj sa osiguranom autonomijom. Nasuprot tome, mladi mu
slimanski intelektualci prihvataju postepeno jugoslavensku orijentaciju. Tako je
tadanji sekretar trgovake i obrtnike komore u Saraje vu, dr. Mehmed Spaho izjavio
u februaru 1918, da "muslimanska inteligen cija a veim dijelom i iroke narodne mas
e, uviaju da im je spas u slozi i jedinstvu svih Srba, Hrvata i Slovenaca. Najzad
su se, prilikom kratke posjete Antona Korosca Sarajevu po etkom septembra 1918,
oglasili i bosanski franjevci izjavom da je zahtjev da se na slavenskom jugu uje
dine Hrvati, Slovenci i Srbi, jedan prirodan-zahtjev. Da bi odbacili svaku sumnj
u da oni, kao autohtoni ivalj u Bosni nisu toboe za ujedinjenje, to "odvano izjavlj
uju" svoju solidarnost sa Jugoslavenskim klubom u Beu i njegovom deklaracijom od
30. maja 1917. Rezoluciju hrvatskih, slovenakih i srpskih politiara koja je usvoje
na na sastanku u Zagrebu 3. marta 1918. sa zahtjevom da se uspostavi demokratski
utemeljena
291

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

drava Slovenaca, Hrvata i Srba, potpisali su i peterica politiara iz BiH: Danilo D


imovi, uro Damonja, Kota Majki, Jozo Sunari i Vojisiav ola. Na osnovu ove rezolucije,
trenutku raspada Austro-Ugarske ujesen 1918. u svim su njenim junoslavenskim ter
itorijama (osim Vojvodine) obrazovane organizacije Narodnog vijea Drave Slovenaca,
Hrvata i Srba. Kao centralni organ Narodno vijee SHS konstituiralo se na sjednic
ama odranim u Zagrebu 17-19. oktobra 1918. Tom je prilikom izdata objava Narodnog
vijea narodima, Slovencima, Hrvatima i Srbima u kojoj se meu ostalim istie, da je
"od ovog trenutka Narodno vijee opunomoeno od svih narodnih stranaka i grupa da u
svoje ruke preuzme voenje narodne politike". U praksi to je znailo da e u svim budui
m dravno-pravnim i politikim pregovorima, mjesto pojedinih stranaka, nastupati Nar
odno vijee SHS. U plenum Narodnog vijea SHS iz BiH je ulo 18 predstavnika. To su bi
li: Kota Kujundi,^Gligorije Jeftanovi, dr. Jozo Sunari, Vojisiav ola, fra Ljubomir Gal
i, Sepan Gri, dr. Luka Cabraji, dr. Savo Ljubibrati, Vjekoslav Jelavi, dr. Milan Joki
r. Tugomir Alaupovi, dr. Vladimir orovi, Hamid Svrzo, fra Didak Bunti, Maksim urkovi,
dr. Mehmed Spaho, prota Duan Kecmanovi i dr Vojisiav Besarevic. U Sredinji je odbor
Narodnog vijea ulo est bh. predstavnika: dr. Jozo Sunari, Vojisiav ola, dr. Milan Jo
ki, epan Gri, fra Ljubomir Gali i dr. Luka Cabraji, znai nijedan Musliman, kao navodn
ripadnik naroda Slovenaca, Hrvata i Srba. Zato su muslimanski graanski politiari ot
ro protestirali, pa su naknadno u Sredinji odbor kooptirani dr. Halid-beg Hrasnic
a i Hamid Svrzo. Po povratku bh. delegata iz Zagreba. 31. oktobra 1918. konstitu
iran je u Sarajevu Glavni odbor Narodnog vijea SHS za BiH. P osljednji austrougar
ski zemaljski poglavar BiH, general Stjepan Sarkoti predao je 1. novembra 1918, u
z prisustvo visokih vojnih funkcionera, upravu zemlje Glavnom odboru Narodnog vi
jea SHS za BiH. lanovi su Narodnog vijea bili Gligorije Jeftanovi kao predsjednik: t
e dr. Jozo Sunari i dr. Halid-beg Hrasnica kao potpredsjednici. Sekretari su bili
dr. Savo Ljubibrati i Hamid Svrzo. Ostali su lanovi bili Vasilj Gri, Kota Kujundi, Vo
isiav ola, Danilo Dimovi, Vjekoslav Jelavi, fra Ljubo Gali, dr. Vojisiav Besarevic,
fra Didak Bunti, dr. Luka Cabraji, dr. Vladimir orovi, Karlo Cankar, uro Damonja, Simo
Erakovi, mr. Milan Joki, Duan Kecmanovi, Pero Stokanovi, Smail-aga emalovi, prof. Sal
h Bai, Maksim urkovi i Sepan Gri. Treeg novembra 1918. imenovana je prva bosanskoherc
vaka Narodna (Zemaljska) vlada za BiH u koju su uli Atanasije Sola, kao predsjedni
k, Danilo Dimovi kao povjerenik za pravosue, dr. Mehmed Spaho, pov292

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


jerenik za obrt, trgovinu, potu i brzojav, Vjekoslav Jelavi, povjerenik za zdravst
vo, dr. Tugomir Alaupovi, za prosvjetu i bogotovlje, Stevo akuia, za prehranu, Vaso
Risti, povjerenik za finansije, Vasilj i epan Gri, za organizaciju narodnih vijea, od
nosno za odbranu. Istog dana Narodna vlada je brzojavno obavijestila sve kotarsk
e urede, da "preuzima poslove zemaljske uprave", uz dunost i obavezu da u cijeloj
zemlji odri "javni mir, red i sigurnost". U skladu s tim, moraju se u svakom mje
stu "u sporazumu sa najvienijim nekompromitiranim linostima sviju vjera", te sa or
unikim zapovjednitvima uspostaviti okruni i kotarski odbori Narodnog vijea SHS. Istov
remeno se na narod apeliralo da bude "milostiv i velikoduan ", te da "oprosti i z
aboravi sve nevolje i uvrede", kako nikome ne bi dopustio da mu "u slobodi glas
ukalja i osramoti". Ova je izjava potpuno u skladu sa poznatim osnovnim naelom na
rodnog suvereniteta: "uvaj svaije dobro i imetak, uvaj linu slobodu i sigurnost svak
og graanina." Ovaj i slini proglasi nisu u tom prevratnom vremenu mogli suzbiti sa
mi po sebi razliite nerede i previranja, meu kojima je na prvom mjestu bilo agrarn
o nasilje. Zbog opeg nereda u mnogim dijelovima zemlje, dolo je 4. novembra 1918.
do sastanka kod Viegrada predstavnika Glavnog odbora Narodnog vijea SHS za BiH sa
vojvodom Stepom Stepanoviem, komandantom Druge srpske armije. Tu je postignut spo
razum da jedinice Druge srpske armije uu u BiH i preuzmu brigu o javnoj sigurnost
i i odravanju reda i mira. Tako su ve 6. novembra 1918. prve srpske jedinice ule u
Sarajevo a zatim postepeno i u druga mjesta BiH. Razliitim nemirima bila je manje
-vise zahvaena cijela teritorija Drave SHS, pa je sa raznih strana pourivano njeno
ujedinjenje sa kraljevinom Srbijom. U takvoj situaciji, Narodno vijee u Zagrebu j
e poslije dugih diskusija izabralo 24. novembra 1918. odbor od 28 lica sa zadatk
om da u sporazumu sa vladom kraljevine Srbije "bezodlacno provede organizaciju j
edinstvene drave". lanovi odbora su, kao delegacija Narodnog vijea SHS, otputovali
27. novembra 1918. u Beograd radi pregovora o ujedinjenju. Mada se nalazila u tek
oj situaciji, delegacija je, prema uputstvima koje je imala, insistirala na fede
rativnom ureenju budue drave. Od toga je tokom pregovora u Beogradu morala odustati
. Pod velikim pritiskom delegacija je u ime Narodnog vijea podnijela 1. decembra
1918. jednu adresu regentu Aleksandru Karaoreviu kojom ga poziva da u ime kralja Pe
tra preuzme vlast u itavoj dravi. Regent je na to proglasio "ujedinjenje Srbije sa
zemljama nezavisne drave Slovenaca, Hrvata i Srba u jedinstveno Kraljevstvo Srba
. Hrvata i Slovenaca". Tako je i Bosna i Hercegovina kao i sastavni dio Drave Slo
venaca, Hrvata i Srba ula u sastav nove jugoslavenske drave,
293

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


LITERATURA Petar Babi i Alato Zovki (priredili) Luka akovi
Katolika crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeu, Sarajevo, 1986. Poloaj Bos
ne i Hercegovine u austrougarskim koncepcijama rjeenja jugoslovenskog pitanja 191
4-1918.Tuzla,1981. Politike organizacije bosanskohercegovakih katolika Hrvata, Zag
reb, 1985. Postanak radnike klase u Bosni i Hercegovini i njen razvoj do 1914, Sa
rajevo, 1980. Bosanskohercegovaki gradovi na razmeu 19. i 20. stoljea, Sarajevo, 19
91. Od tradicije do identiteta - Geneza nacionalnog pitanja Bosanskih Muslimana,
Sarajevo, 1974. Privreda i drutvo Bosne i Hercegovine u doba austrougarske vlada
vine 1878-1918, ANUBiH. Posebna izdanja LXXIX, Odjeljenje drutvenih nauka, knj. 1
8, Prilozi za istoriju Bosne i Hercegovine, II, Sarajevo, 1987. Pravni poloaj i u
nutranjo-politiki razvitak BiH od 1878 do 1914, Sarajevo, 1976. Historija Bonjaka,
Sarajevo, 1997. O nastanku paralelnog austrijskog i ugarskog zakona o upravljanj
u Bosnom i Hercegovinom iz 1880. godine, Radovi ANUBiH, XXXII, Sarajevo, 1967. J
eziko pitanje u austrougarskoj politici u BiH pred prvi svjetski rat, Sarajevo, 1
973.
Luka akovi Ilj as Hadibegovi Iijas Hadibegovi Muhamed Hadijahi Ferdo Hauptmann
Mustafa Imamovic Mustafa Imamovic Devad Juzbai
Devad Juzbai
294

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Devad juzbai
Izgradnja eljeznica u Bosni i Hercegovini u svjetlu austrougarske politike od oku
pacije do kraja Kalaveve ere, Sarajevo, 1974. Hercegovaki ustanak 1882. godine, S
arajevo, 1958. Bosna i Hercegovina za vrijeme austrougarske vladavine, Sarajevo,
1968. Uloga "Gajreta" u drutvenom ivotu Muslimana Bosne i Hercegovine ( 1903-1941
), Sarajevo,1986. Kalajev reim u Bosni i Hercegovini 1882-1903, Sarajevo,1987. S
arajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878-1918), Sarajevo,1969. Sarajevo pod
austrougarskom upravom 1878-1918, Sarajevo, 1966. Pokret Srba Bosne i Hercegovi
ne za vjersko-prosvjetnu samoupravu, Sarajevo,1982. Stanovnitvo Bosne i Hercegovi
ne, Sarajevo, 1987.

Hamdija Kapidi Hamdija Kapidi Ibrahim Kemura Tomislav Kraljai Hamdija Kreevljakovi To
Kruevac Bozo Madar orde Pejanovi
Ferdinand Schmid Bosnien und die Herzegowina unter der Vervvaltung Oesterreich-U
ngarns, Leipzig,1914. Bernadotte E. Schmitt Hans Schnelier Nusret Sehi The Annexa
tion ofBosnia 1908-1909, Cambridge, 1937. Die Staatsrechtliche Stellung von Bosn
ien und der Herzegowina, Leipzig,1892. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme aus
trougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980. Bosna i Hercegovina 191
8-1925, Sarajevo,1991. Bosna i Hercegovina 1918-1943, (Dravnopravni poloaj), Mosta
r,1990.
Nusret Sehi Ljubomir Zovko
295

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


BOSNIA & HERZEGOVINA DURING THE AUSTRIA-HUGARIAN REING
Dr lij as Hadibegovi Dr Mustafa Imamovi
(THE SUMMARY) Some important changes happend in Bosnia & Herzegovina, influenced
bi the changes of the governing state. Some earlier religious and etnical mosai
c were developed in the structure of the population. With the coming of the new
economi and government activities: the soldiers, the officers, the work-ers as w
ell as the peasants (colonists) from the Double Monarchy and abroad, the number
of Catholics of the different nations in creased but the number of the Moslems w
as evidently reduced, because of their movemnt to Turkey. The growth of increasa
of the Orhthodox population was moving in the same normal frames. Some importan
changes in the social structures happened, because of the traditional parts of
the population appeared to exist, with the industrialization. The army of Bosnia
& Herzegovina was organized in the structures of changes, in the frames of the
Double Monarchy. Austrian-Hun-garian religious and national politics in Bosnia &
Herzegovina had its task to keep the balance of heterogenous community which be
came the battlefield of the Serbs Croats national movement and for the state ide
a of the Habsburgs Monarchy (dualism). The religious communities: the orthodos,
the catholicism and the islam were put under the control and the Austro-Hungaria
n law. Serbs and Moslems were not satisfied with their religious position so, Se
rbs (1895 -1905) had fought for the church-schools autonomy. The both battles fm
ished successfully. At the same time they began to organize the church system. I
nterconfesion.ality was introduced, but the earlier religious schools were retai
ned. The pereentage of the literacy was increased to 15% at the end of this peri
od which showed that the unliteracy was still present. The inherited reservance
of the cuiture and education, in the frames of religious communities, was contin
ued in the Austro-Hungarian period. Under the present government some certain ty
pes of the cuiture as well as the cherished, vvhich
296

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjeiskog rata


emphasized the cultural mission of the new government and they gave cer-tain cul
tural content to the immigrants. Those types of culture remained with the people
because some national and understandable tvpes of cultural, educational life ap
peared to exist initiated by individuals and groups. The most important national
groups were: Serbs "PROSVJETA", Moslems "GAJRET" and Croats "NAPREDAK". Some ci
vil political parties were formed from 1905, from the religious edu cational mov
ement. Moslems National Organization (ON) (1906), Moslems Progressive Party (190
8) and Moslems Independant party (1910); Serbs National Organiztion (1907) had u
nited the ihree political groups by the magazines "Srpska rije", "Narod" and "Ota
dbina", Serbs National Independant Partv (1910), Croats National Communiti (1908)
, Croats Catholics Assosiation (1910). After the long preparations, the BosnianHerzegovian Constitution and Parliament v-'ere sanctioned on 17.02.1910. By the
Constitution, B & H exist-ed as unique civil population and represented the spec
ial governing unit (corpus separatum), the area of common Government of the two
countries (States) of the Monarchv. With the beggining of the First "World War B
& H was the direct war area untial the autumn of 1915. The east parts of the co
untry were mostly am-aged. After the militarv and political break do\vn of Austri
a-Hungarv 1918. the National Council of the Slovenians, Croats and Serbs was est
ablished be-tween 17-19 Octobar 1918 in Zagreb, as the central unit of National
Council. At the plenum of the government agency 18 representatives from B & H vv
ere present. On Octobar 31si 1918 in Sarajevo the Main Committee of the National
Council of SHS was constituted. The last Austro-Hungarian country chif, the gen
eral Stjepan Sarkoti, gave the government fo the country on Novem-ber 1SI 1918, t
o the committee of National Council SHS for B & H. Three ays later the first Bosn
ian-Herzegovian Nationl government was formed. Its President was Atanasije Sola.
On December lsl 1918 in Belgrade the regent declared "The United of Ser-bia vvi
th the countries of indepndent countries of Slovenians, Croats and Serbs in Unit
ed Kingdoom of Serbs, Croats and Slovenians, Then B & H together vvith the count
ries of SHS ame in the composition of The Kingdoom of SHS, later declared as The
Kingdoom of Yugoslavia".
297

298

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


BOSNA I HERCEGOVINA OD STVARANJA DO PROPASTI PRVE ZAJEDNIKE DRAVE (1918-1941) (NAC
IONALNI ETNOSI IZMEU CENTRALIZMA I NAPORA ZA PREUREENJE ZEM LJE)
Dr, Tomislav Iek
Z
avretak Prvog svjetskog rata i raspad Austrougarske monarhije izazvao je velike p
romjene na svim nivoima ne samo balkanskih prostora, nego i znatno ire. Bosna i H
ercegovina, kao specifina geopolitika cjelina sa svojim naglaenim ekonomsko-socijal
nim karakteristikama, kulturno-vjerskim razlikama predstavljala je, u njihovom k
ontekstu, samo jedan od segmenata burnog procesa. Paralelno sa ratnim operacijam
a piivodilo se kraju i djelo ujedinjenja junoslavenskih prostora i naroda, odnosn
o stvaranje zajednike drave. Na djelu je bila integracija zemalja razliitog politiko
g poloaja i his torijskog razvoja. Zajedniku i jedinstvenu dravu umni ljudi ovih pr
ostora (od pera - knjievnici, od duha - naunici i od akcije - politiari) temeljili
su na razliitim idejama: ilirizma, svesrpstva, svehrvatstva, integralnog jugoslav
enstva... Sadraj njihov bio je prije svega kulturni, a potom politiki. Osnovno i p
rimarno je imati na umu da je sadraj tih ideja bio razliito tumaen to je u sebi kril
o i sadravalo klice nesporazuma. Podrazumijevao je, u ovisnosti od unutarnjih i v
anjskih faktora nacionalno ili dravno jedinstvo. uveni antropogeograf dr. Cviji zas
tupao je tezu da su Bosna i Hercegovina "najvanije oblasti za rjeavanje srpskohrva
tskog i time jugosloven-skog pitanja". Iako oba pitanja nisu jedina, kao izraz i
odraz posebnih i opih izukrtanih interesa, predstavljala su na ovim prostorima is
tovremeno i okvir i sadraj svekolikog javnog ivota. Na tokove ujedinjenja junoslave
nskih prostora i, posebno, karakter drave koja e se formirati uticala je injenica d
a je upravo u Bosni i Hercegovini tradicija jugoslavenske ideje bila vie nego skr
omna. Ako se najsumarnije analiziraju osnovni ciljevi zagovornika
299

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


srpske, muslimanske i hrvatske nacionalne politike bit e sasvim jasno zato su toko
vi sveukupnog ivota (dobrano diktirani iz "centrala" u Beogradu i Zagrebu) krenul
i pravcem koji je proizaao iz Prvo decembarskog akta ujedinjenja.
Razlike politikih programa - korijen uzroka poetnih nesporazuma
Od vremena austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine svi planovi srpske politi
ke suj u krajnjoj instanci, predviali spajanje bosanskohercego-vakih prostora sa S
rbijom. Kao i svaki proces i ovaj je imao nekoliko etapa koje ne bi trebale zama
gliti njegovo ishodite. Izvjesne transformacije mogle bi se tumaiti nudom prilagoava
nja datim realnim okolnostima, ali je naj-respektabilniji podatak onaj s kraja P
rvog svjetskog rata. U irokoj skali faktora to su utjecali na stvaranje politikog r
aspoloenja i inili konkretne napore (od vodeih sprskih politiara do veinskog srpskog
stanovnitva pojedinih bosanskohercegovakih srezova) dominirali su oni koji su zago
varali prikuljuenje Bosne i Hercegovine Srbiji. Djelovanje njihovo poprimalo je, a
k, dimenzije pravog masovnog pokreta. Npr., mjesni odbori Narodnog vijea za Bosnu
i Hercegovinu Bihaa, Bos. Kostajnice, Banje Luke, Kljua, Tenja, Srebrenice, Konjic
a proglasili su krajem studenog 1918. ujedinjenje sa kraljevinom Srbijom. Ovi po
tezi na terenu, nisu korespondirali sa intencijama Glavnog odbora Narodnog vijea
SHS za Bosnu i Hercegovinu i novoformirane narodne vlade za BiH. Za predsjednika
Vijea bio je izabran poznati sarajevski veletrgovac - "otac naroda" - Gligorije
5eftanovi, a za prvog predsjednika prve bosanskohercegovake vlade imenovan je, iz
austrougarskog zatvora direktno doveden, Atanasije Sola. Bez obzira to se tada jo
naglaeno vodilo rauna o "nacionalnom kljuu " (potpredsjednici Narodnog vijea bili su
: dr. Jozo Sunari i dr. Halid-beg Hrasnica) prosrpska orijentacija je, ipak, u ra
du Vlade bila naglaena. Primjera radi, jednom od prvih odluka Narodne vlade pozva
na je srpska vojska. Njene jedinice prele su Drinu, uglavnom, bez borbe. U Sarejv
u su doekane euforino 6. studenog 1918. Vie od tog i takvog doeka bila je indikativn
a uloga koja je namijenjena toj vojsci. Ubrzani slijed burnih dogaaja na politikoj
sceni inio je stvaranje zajednike drave izvjesnim inom. Odgovorni u bosanskohercego
-vakoj vladi cijenili su da je u vremenu pojaanih socijalnih tenzija, odjeka oktob
arske revolucije srpska vojska vrst garant mira i sigurnosti. Predstavnici srpsko
g naroda u Bosni i Hercegovini sa pozicija koje su imali u Narodnom vijeu, rukovoe
ni trajnim nacionalno-politikim programima, zasigurno su, u kontekstu zbivanja na
irim junoslavenskim prostorima,
300

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


navedenim kokretnim potezima, doprinijeli ne samo ubrzavanju ina ujedinjenja, neg
o bitno uticali na nain i karakter. Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini je do
kraja 1917. bila ambivalentna. Njenu podvojenost personificirali su dr. Stadler
i dr. Jozo Sunari preko politikih organizacija (Hrvatske katolike udruge, odnosno
Hrvatske narodne zajednice), a ispoljavala se u podrci programima dr. Ante Starevia
, odnosno Majske deklaracije. Uoi stvranja zajednike drave obje grupacije su se nale
na zajednikoj platformi koju je zastupalo Narodno vijee SHS. Drugim rijeima, polit
ika hrvatskog korpusa u Bosni i Hercegovini se, jo jedanput, u prelornnom trenutk
u opredijelila za kurs koji je diktiran iz "centra" tj. Zagreba, odnosno Hrvatsk
e. Na taj nain dva od tri politika subjekta u Bosni i Hercegovini (srpski i hrvats
ki) opredjeljujui se za svoje nacionalne matice potvrdili- su, u krajnjoj liniji,
ovisnost u kreiranju magis tralnih politikih opredjeljenja, I hrvatska i srpska
politika u Bosni i Hercegovini su se na ovaj nain odluile za opciju ukljuenja Bosne
i Hercegovine u novu zajedniku dravu. I trea, muslimanska strana u sloenom vjerskonacionalnom amalgamu prola je u periodu koji je prethodio ujedinjenju razliite eta
pe u formuliranju svojih ciljeva: od grupacije koja je pokuavala oivjeti bosanskoh
ercego-vaku srednjovjekovnu tradiciju sustavno promiui bosansku nacionalnu ideologi
ju, zalaui se za tretman Muslimana kao Bonjaka. Proteiranje ideja o bosanskoj naciji
rezultiralo je slabljenjem muslimansko-turskih veza, a proporcionalno tome proi
zvelo jaanje onih prema BiH i Austro-Ugarskoj. Sva tri etnosa u Bosni i Hercegovi
ni u periodu koji je prethodio ujedinjenju i stvaranju zajednike drave koliko god
su strategijski ispoljavala autonomnost, naelnu i praktinu, toliko su po prirodi s
voga razvoja bili upueni da se volens-nolens razvijaju u meuzavisnosti. Pokuaj afir
miranja bosanske nacije in ultima linea trebalo je, po mnijenju protagonista, da
osigura kakav-takav stupanj neovisnosti. Politika pragramatika je, ipak, poraala
odreene oblike suradnje (sa Srbima u borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju) ili
sklapanje pakta (sa Hrvatima, nakon aneksije). U sve su to preko organa okupacio
ne vlasti bili aktivno umijeani faktori spolja. Na djelu je bila politika divide
et impera. I pored injenica da su se unutar muslimanskih politikih krugova najdue o
drali na politikoj sceni oni koji su sudbinu Bosne i Hercegovine vidjeli u granica
ma ugarskog dijela Dvojne carevine na izdisaju, pojavljivali su se i oni koji su
zagovarali ujedinjenje i stvaranje nove drave.
301

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Ovaj najsumarniji presjek politikih programa i ciljeva postojeih etnosa u Bosni i
Hercegovini od kojih su se (hrvatsko-srpski) uoi ujedinjenja nali u zavrnoj fazi na
cionalnog osvjeenja, a muslimanski se jo "traio", jeste conditio sine qua non, uvjet
bez kojeg je nemogue shvatiti i objasniti reperkusije ujedinjenja, ivota novostvo
rene drave, posebno na prostorima Bosne i Hercegovine. Vise je nego uoljiva podvoj
enost krajnjih nacionalno-politikih ciljeva sve tri grupacije, zavisnost i hrvats
ke i srpske od kursa centra, odnosno matica, anhronizam rjeenja koje su zastupali
vodei muslimanski politiari.
Stvaranje prve zajednike drave "Kraljevstva SHS"
Zbog niza nepovoljnih okolnosti (neuskaenost partnera oko odluke enevske konferenc
ije, opasnosti sprovoenja Londonskog ugovora, nemira koje je "zeleni kadar" unosi
o u BiH i Hrvatskoj), ubrzanih dogaanja tokom listopada i, naroito studenog 1918.
(odluke u Zagrebu, Novom Sau, Pod-gorici) u Beogradu je 1. prosinca 1918. u prisu
stvu delegacije (izaslanstva) Narodnog vijea Srba, Hrvata i Slovenaca, predstavni
ka kraljevine Srbije regent Aleksandar Karadorevic proglasio ujedinjenje Srbije s
a zemljama koje su do tada bile u sastavu Austrougarske monarhije (nezavisne drav
e Srba, Hrvata i Slovenaca) u "jedinstveno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca"
. Tom inu prethodila je razmjena akata: Adrese izaslanstva Narodnog vijea SHS i re
gentove Proklamacije. U "Adresi" se posebno ukazivalo na opasnost od italijanski
h teritorijalnih aspiracija i izraavala elja da e regent pomoi pri utvrivanju granica
nove drave uz potivanje etnografskih principa i primjenu naela "narodnog samoodreen
ja" kojeg su objavili predsjednik SAD V. Vilson i "sile Sporazuma". Delegacija N
arodnog vijea nije pokrenula pitanje oblika budue drave ni nain izglasavanja ustava t
o e se pokazati kao pogubno za cjelokupni ivot novoformirane drave. U delegaciji Na
rodnog vijea SHS od 28 lanova ispred Narodnog vijea za BiH bili su: dr. Luka Cabraj
i, Sepan Gri, Hamid Svrzo, dr. Halid-beg Krasnica, dr. Savo Ljubibrati, Vojislav Sola
i dr. Jozo Sunari. Bosna i Hercegovina je na ovaj nain kao sastavni dio drave SHS
koji je doskora bio pod upravom zajednikog austrougarskog ministarstva finansija,
a od predveerja ujedinjenja postala sastavnim dijelom Kraljevstva Srba, Hrvata i
Slovenaca. Prvodecembarsko ujedinjenje, odnosno stvaranje zajednike drave predsta
vljali su, van sumnje, preloman dogaaj u novovjekovnoj historiji jugoslavenskih n
aroda.
302

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Nakon prve svjetske kataklizme prvi put su se narodi to trinaest stoljea nastanjiv
ahu ove prostore nali pod zajednikim "krovom". Naspram susjeda i velikih sila, iji
su se razliiti i esto nepomirljivi interesi, upravo na ovim raskrima civilizacija, k
ultura i vjera, ispreplitali i sueljavali, bili su, nesumnjivo, jedinstveniji, a
time i jai. No, zajednika drava, iako im je pruala mogunost za bri razvitak ti svim do
menima ivota, ubrzo se pokazalo, iznevjerila je mnoge nade. Nain ujedinjenja i, po
noviti treba, brojna temeljna pitanja od kojih je zavisila sudbina nove drave i n
aroda (u novoformiranu zajednicu uli su sa "bagaom" historijskih, ekonomsko-politik
ih, vjerskih, kulturnih razlika) na startu su tako i toliko opteretila sve sfere
ivota da ih nijedan respektabi-lan faktor nije uspio razrijeiti u periodu do poetk
a Drugog svjetskog rata. Oblik vladavine i. naroito, unutranje dravno ureenje bili s
u oni bitni, uz sve dosad spomenuto i to e se jo spomenuti, presudni razlozi, kako
u poetku tako i kasnije, njene permanentne nestabilnosti i - konano propasti. Neuv
aavanje uputstava, odnosno Naputaka Narodnog vijea (delegacija drave SHS ih se nije
drala zbog opasnosti od revolucionarnih gibanja na svojoj teritoriji i italijans
kog ekspanzionizma srpska strana se uzdala u prednosti koje joj je pruala jaka po
zicija njene vojske, a nije se ni eljela odrei hegemonistikih aspiracija) podrazumi
jevalo je priznanje monarhije kao oblika vladavine i dinastije Karaorevia. Narod misli se na ogroman dio seljake populacije, kao i malobrojna radnika klasa (neto ma
nje od 12 rn.il-iona stanovnika) nije ni mogao, ni na koji nain, biti subjekt zbi
vanja. Odbacivanjem odluka iz eneve (da se Konstituanta odlui o formi vladavine -m
onarhije ili republika), odustajanje od Naputaka, uope Prvodecembarskim aktom, s
jedne strane, prejudiciralo se rjeavanje temeljnih pitanja zajednike drave, a s dru
ge stvorila su se, uproeno reeno, dva antipodna fronta koja su u periodu to je slije
dio stalno podgrijavala aspiracije svojih pristaa. Jedni, brojniji i jaci bili su
za centralistiku opciju drustveno-ekonomskih, politikih i inih segmenata zajednike
drave, a drugi za posebna, partikular-istika rjeenja, preciznije - federalistiku vi
ziju drave. Suvie je, ipak, u praksi sve dolo iznenada da bi se evidentne razlike,
koje su silom prilika importirane u novostvorenu dravu, realno i objektivno cijen
ile, a kamoli pre-vazile. Opredjeljenje i spoznaja da je dolo vrijeme ivjeti u jedn
oj zajednikoj dravi nije moglo za kratko vrijeme ukloniti narastajue nepovjerenje,
potrati tako brojne, stoljeima ustrojavane razlike - ekonomske, politike, vjerske,
posljedice ivota pod razliitim dravama, pravnim, kolskim sistemima, sa razliitim ust
anovama.
303

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Ubrzo, kako je vrijeme proticalo, sve intenzivnije spomenute razlike "porodile"
su srpsko-hrvatski spor, hrvatsko pitanje u ijem fokusu su se prelamali svekoliki
interesi ostalih naroda. Dravnim, socijalnim tenzijama, koje su potresale sve sl
ojeve u osnovi zaostalog i primitivnog i nejednakog stepena razvijenog kapitalis
tikog drutva, pridruile su se i one najosjetljivije svoene pod vjersko-nacionalne ra
zlike. Naroito su se zaotrile suprotnosti po nacionalnom pitanju. Ono e u politikom i
votu Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, kao sublimat svih ostalih a
spekata njene meuratne stvarnosti, odrediti okvire i sadraje drave stvorene 1.12.19
18. U njemu e se prelamati brojni faktori koji su bili na strani zagovornika ujed
injavanja drava i naroda u jednu tvorevinu (zajedniki ivotni interes, etnika bliskos
t naroda jugoslavenskih zemalja), ali istovremeno i oni inioci koji su bili na su
protnoj strani istiui u prvi plan rascjepkanost jugoslavenskih zemalja, politiku po
dvojenost ovih krajeva, a ne treba zanemariti ni podvojene crkve, vjerske dogme
i, posebno, tradiciju. Ova dva potonja faktora naroito su dola do izraaja unutar sr
pskog, odnosno hrvatskog nacionalnog korpusa. Za objanjenje i razumijevanje ope po
ratne bosanskohercegovake stvarnosti, osim politikih programa sva tri nacionalna e
tnosa, koji su na irem planu, bili od znaaja kako za novoformiranu dravnu zajednicu
i Bosnu i Hercegovinu kao njen dio, onih integralnih tako i disolutivnih, ne tr
eba ni u kom sluaju prenebregavati ni one to ih je nosilo vrijeme -neposredno pred
rat, u toku rata i potkraj rata. Negativna pragma suprotstavljen ih etno-vjersk
ih korpusa na pragu rata 1914-1918. potencirala je i one na j skroviti je, laten
tne sukobe kroz provalu mrnje i osvete. Ove pojave od kojih nije bila imuna nijed
na strana samo su umnoavale ratna stradanja u sveopoj ratnoj kataklizmi. Stradanja
Srba, ne samo u Sarajevu nego i u Bosni i Hercegovini od vremena Vidovdanskog a
tentata, poprimala su npr. takve razmjere da je zakratko jedan narod bio u stanj
u ex les (izvan zakona). Bezumnost stanja potvrivala je dotad nepoznata instituci
ja "talaca". Netom nakon masovnog progona Srba upadom srp-sko-crnogorske vojske
u naselja i gradove istone Bosne zapoinje golgota muslimanskog ivlja. Srpska osveta
u obliku progona, najsvirepijih ubistava, unitenje blaga i domova, koja se sruila
na Muslimane P odrinja izaziva njihov masovni egzodus muhadirluk. Sukobi su se n
a prostorima Bosne odvijali i vodili u ime krsta i polumjeseca. Da bi se kolikotoliko mogle pratiti bitne odrednice procesa razvoja meuratne Bosne i Hercegovine
, razumjeli najznaajniji dogaaji njene povijesti u razdoblju od 1918. do 1941. nav
est emo samo nekoliko najkarakteristinijih
304

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


podataka o stanovnitvu, gospodarskim i kulturnim prilikama koje bi trebalo shvati
ti kao okvir i sadraj u kome i oko koga su se odvijali dotini procesi, dogaaji koji
su bili osnovni pokretai svih napora injenih u pravcu razrjeavanja njenog poloaja u
nutar novostvorene drave i statusa njenih stanovnika.
Stanovnitvo
U teritorijalnom pogledu BiH je zauzimala povr inu od oko 20% cjelokupne drave ili
neto preko 51.000 km2 (veliinom je premaivala neke od evropskih drava: vicarsku, Dan
sku, Nizozemsku - Holandiju, Belgiju, Albaniju). Prema prvom poratnom popisu (na
dan 31.1.1921.) na njenoj teritoriji bilo je prisutno (graanstva, vojske, trajno
i prolazno) 1.890.440 ljudi (u dravi 1.198.400), a deset godina kasnije (31.3.19
31.) 2.323.555 (u Kraljevini Jugoslaviji - 13.934.036 - 1941. oko 16 miliona). K
ada je rije o nacionalnoj pripadnosti stanovnika BiH treba rei da do 1948. ne post
oje podaci te vrste. Kao to se zna ni za vrijeme turske vladavine, pod Austro -Ug
arskom, a niti u predratnoj Jugoslaviji nisu vreni popisi na temelju kojih bi se
mogla stei slika o nacionalnoj pripadnosti stanovnika BiH. Jedine odrednice u tom
pogledu mogle bi biti maternji jezik i vjeroispovijest. Polazilo se od pret -.
postavke da pretean, odnosno najvei broj onih koji govore hrvatskosrpskim (srpskoh
rvatskim) jezikom u nacionalnom smislu pripada Srbima, Muslimanima i Hrvatima. O
d ukupnog broja stanovnika 1921. (1.890.440) srpskohrvatskim (hrvatskosrpskim) j
ezikom govorilo je 1.826.657 ili 96.7%, a ostalim jezicima sluilo se 63.783 ili 3
,3% ljudi. Ako ovu masu bosansko-hercegovakog stanovnitva ralanimo prema prvom popis
u u poratnoj Kraljevini SHS po kriteriju vjerske pripadnosti bilo je 817.224 (43
,2%) Srba, 587.316 (31,1%) Muslimana i 417.645 (22,1%) Hrvata. Zanimljivo bi bil
o registrirati i rezultate drugog po redu popisa stanovnitva (31.03.1931.)-po vje
roispovijestima, iako se odnose na teritorije novouspostavljenih banovina: banov
ina pravosl. rimokat. evang. osthri. rauslim. ostali Drinska '"316.543 165^935 3.6
56 1.706 353.19T 9.899 Vrbaska 582.077 169.714 3.372 9.203 247.358 1.178 Primorsk
a 48.104 204.907 52 37 69.062 202 Zetska 86.410 7.393 14 38 45.569 30 BiH 1,033.
134 547.949 10.984 10.984 715.179 11.309 Drinsku banovinu sainjavalo je 16 srezov
a, Vrbasku 23, Primorsku 8, a Zetsku 6 srezova.
305

Bosna i Hercegovina ott najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Ovdje je potrebno dati kratko objanjenje koje je bilo relevantno i za slijedee dec
enije (a i nakon Drugog svjetskog rata). Muslimani se nisu opredjeljivali kao ta
kvi u nacionalnom, nego vjerskom smislu. Veina se izjanjavala kao - neopredijeljen
i, a manji broj kao pripadnici srpske (1948. -71.125) ili hrvatske nacije (24.31
4).
Gospodarstvo - privreda
Generalno govorei, kada je rije o nivou opeg gospodarskog (privrednog) razvitka Kra
ljevina Jugoslavija se ubrajala u red najzaostalijih zemalja, a BiH je spadala u
njena najnerazvijenija podruja. Ako si dozvolimo generaliziranje bosanskohercego
vakih gospodarskih, prilika, reklo bi se da je temeljna odrednica proizilazila iz
njene poljoprivredne proizvodnje. Kao i u svemu to je "ulo" u zajedniku dravu i obl
ast agrarnih odnosa su obiljeavale naglaene razlike. Agrarni reimi u pojedinim jugo
slavenskim zemljama bili su razliiti. Posjedovne odnose u BiH, za razliku od kolo
natskih odnosa u Dalmaciji, npr., karakterizirali su ivijski odnosi. Ostale osobin
e su bile sline sa drugim krajevima samo na ovim prostorima negativno prenaglaene:
sitni posjed, predominacija pluga i drvene ralice, jednom rijeju odsustvo bilo k
akve razvijene tehnologije u obradi tla. Zbog razliitih metoda koje su primjenjiv
ane prilikom popisa stanovnitva, a kada je rije o ekonomskoj strukturi stanovnitva
BiH iskazat emo samo nekoliko najkarakteristinijih i najindikativnijih, naizgled,
suhoparnih pokazatelja iz 1921. i 1931. kao reper (taku poreenja) za raniji i docn
iii period. Treba napomenuti i to da zbog opeg tempa razvoja ni ovaj gospodarstve
ni nije doivio neke radikalnije promjene.
Agrarni odnosi
Broj onih koji su iskljuivo ivjeli od poljoprivrede zorno prikazuje stepen zaostal
nosti jedne zemlje. U Jugoslaviji je taj procenat 1921. iznosio 78%, a u BiH je
dosezao izuzetno visokih 86,37%. Od poljoprivrede, umarstva i ribolova 1931. ivjel
o je 84,1%, a na razna zanimanja otpadalo je 15,9% stanovnitva (industriju, rudar
sto, zanatstvo 6,7% a "ostale" 9,2%). Procenat stanovnitva u BiH koje je 1931. ivj
elo samo od poljoprivrede smanjen je samo za 2%. I na kraju, prema popisu 1931.
od ukupno 2.323.555 stanovnika 1 .016.758 (43,8%) bilo je aktivno (zaposleno), a
preostalih 1.306.797 (56,2%) bio je izdravan. Objanjenje za gospodarsku nerazvije
nost ovih prostora treba traiti i u 306

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


tekom naslijeu prethodnih stoljea. Svoje korijene vuklo je jo iz drugog perioda turs
ke vladavine, a neto je bilo izmijenjeno u vremenu austrougarske okupacije. Negat
ivni trendovi u ovoj oblasti osjeali su se u svim segmentima ivota znaajnim za stan
ovnitvo BiH - trgovini, zdravstvu, radnim navikama, uope drutvenim odnosima. Ratna
kataklizma (1914-1918) samo je potencirala to, reklo bi se, jedno stanje. Naslij
eu, razaranjima treba dodati i ono najtee - ljudske rtve i patnje, jer e time biti m
ogue, bar nazrijeti svu dezolamost gospodarskog potencijala bosanskohercegovakih p
rostora. Jugoslavenske zemlje su, prema procjenama znanstvenika, imale 1.900.000
rtava, a BiH je na listi izginulih ili nestalih kotirala visoko, odmah iza Srbij
e -43% - a cifrom od 360.000 stanovnika, odnosno 19% od ukupnog broja. Posljednj
i mjeseci ratne 1918. protekli su na selitima BiH u pravim revolucionarnim gibanj
ima. Imanja brojnih aga i begova su unitena, a oni sa poslugom ubijeni. Pale im s
e ardaci, a kmetska i beglucka zemlja prisvaja. Ta svojevrsna agrarna revolucija
ostat e nedovrena i bit e svedena na zakonske okvire. Nemiri na selima diljem BiH (
1918/19) imali su u svojoj pozadini socijalnu i vjersko-nacionalnu netrpeljivost
. Ta znaajka ostat e bitnom odrednicom agrarnih odnosa i u narednim godinama, Ako
se ima na umu da je od ukupnih vlasnika feuda njih 91,15% bilo medu muslimanskim
dijelom stanovnitva, a od 95,4% kmetova da su bili preteno krani -pravoslavni 73,92
%, katolici 21,4%, taj socijalno-ekonomski sukob nuno je poprimao i obiljeja vjers
ko-nacionalna Muslimana, Srba i Hrvata. Svi ovi antagonizmi koji su karakterizir
ali agrarne odnose u BiH za itavo vrijeme austrougarske vladavine, ne samo da su
preneseni u novostvorenu dravu, "nego su kako uoi njenog stvaranja, tako i nakon 1
.12.1918. bili, ak potencirani. Kmetovi su se u veini praktino ponaali kao vlasnici
kmetske i begluke zemlje. U tim prevratnikim revolucinarnim dogaajima seljatvo je ra
skinuvi feudalne odnose oekivalo od vlasti njihovo zakonsko sankcioniranje. Za rjea
vanje problema agrara u BiH vezat e se i pitanje Muslimana. Uz kompleks pitanja v
lasnitva nad zemljom nametnut e se i sva ona proizala iz brojnih nasilja, pljakanja,
ubojstava, ne samo begova i aga nego i "obinog" muslimanskog svijeta, injenih ne
samo iz vjersko-nacionalne netrpeljivosti nego i zarad isto matarijalnog koristol
jublja. Ta skala nezadovoljstava veine muslimanskog stanovnitva BiH proirit e se osj
eanjima nezastupljenosti njihovih predstavnika u organima vlasti i dravnoj upravi
nakon rata, i estim sluajevima vrijeanja njihovih vjerskih osjeanja. U ovoj, za cjel
okupno seljatvo BiH (a time i za gospodarske odnose u cjelini), prevanoj oblasti a
grarnih odnosa doi e kroz dui period od OKUP 307

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


LJANJA I KONFRONTIRANJA koliko na socijalno-politikoj ravni, toliko, moda i naglaen
ije na konfesionalno-nacionalnoj. Ti e se segmenti, po prirodi stvari dobrano ref
lektirati ne samo na dalji tok razrijesavanja bosanskog agrarnog pitanja nego e p
osredno i direktno uticati na sve ostale nerijeene probleme bosanskohercegovakog i
jugoslavenskog drutva. Ovo podsjeanje na oblasti koja je davala peat gospodarskim
i inim odnosima na tlu BiH bilo bi nepotpuno bez konstatacije, (jer za detaljnij
e analize ovdje, kao ni za druga "dogaajna zbivanja" nema prostora) da su nestank
om Austro-Ugarske u BiH definitivno ukinuti kmetski odnosi, da je "drugi vid bos
ankog agrarnog pitanja, tzv. beglucko pitanje", naalost, jo dugo vremena bilo neri
jeeno, da e do njegovog konanog rjeenja izazivali teke sukobe vlasnika i begluara - ob
raivaa zemlje (taj odnos shvatan je kao privatna stvar u koju se vlasti nisu mogle
mijeati) i da se, na kraju krajeva, agrarno pitanje vremenom sve vie kompliciralo
postajui "predmetom politikog pogaanja izmeu vladajuih faktora i zainteresovanih str
anaka". I kada je agrarna reforma zavrena od 1.277.000 ha veleposjendike zemlje (n
a nivou Jugoslavije) podijeljeno je samo 550.000 ha. Glad seljaka za zemljom ost
ala je i dalje prisutna, a spora industrijalizacija vodila je daljim podjelama,
ionako, sitnog posjeda. Opa karakteristika posjeda ogledala se u prevazi seoskih
gazdinstava veliine 0,5 ha do 5 ha (skoro dvije treine -68%). Od toga broja polovi
na nije prelazila 2 ha. Upravo su ta patuljasta gazdinstva potencirala agrarnu p
renaseljenost i bila uzrokom spomenutog odsustva iole suvremenijeg naina obrade z
emlje. Seljaci, vlasnici tako malih posjeda i uz tako primitivnu obradu ostvariv
ali su niske prinose. Ako su ostvarivani mali vikovi su jeftino prodavani. Skupi
industrijski proizvodi i zatitne carine, te visoki porezi (uvoeni za izdravanje drav
nog aparata) dokusurivali su seljatvo dovodei ga u bezizlazan poloaj. Dodaju li se
tome potrebe za izdravanje vojnog i policijskog aparata, otplate dugova, onda je
slika poloaja nosee privredne grane Iako prepoznatljiva. Buroazija je stoga htjela
to ili ne bila susretljiva prema ino kapitalu bez koga nije bilo mogue odravati ka
kvu-takvu industriju. Ekstenzivna poljoprivreda ostaje do 1941. osnovna gospodar
ska grana. Nju je karakterizirala naglaena usitnjenost posjeda, agrarna prenaselj
enost, zane-rnarljiva ulaganja i iz toga logino proizlazea niska produktivnost.
308

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena cio kraja Drugog svjetskog rata


Industrija
Bazini dio industrije BiH inile su: drvna industrija, rudarstvo, met alurgija, kem
ijska industrija podignuta, uglavnom, prije Prvog svjetskog rata. Njima treba pr
idodati saobraaj i duhansku industriju. Pri kraju ovog perioda (1938.) u BiH je b
ilo u pogonu 299 inudstrijskih poduzea (od toga 145 ih je izgraeno prije rata). Ka
da je u pitanju industrijalizacija, ratna teta je predstavljala teko premostivu tek
ou. Tome treba pridodati visok stepen dezorganiziranosti privrede BiH, odsustvo t
ehnikog kadra i nepostojanje koncepcije. Dominacija stranog kapitala inicirala je
proizvodnju primarnih sirovina i neto polufabrikata. Njegove tendencije ile su u
smjeru pretvaranja zemlje od polukolonijalne u isto kolonijalnu teritoriju. Pozic
ija BiH u odnosu na ostale dijelove zemlje koje su ule u zajedniku dravu bila je dv
ostruko hendikepirana. Prvo, nalazei se u grupi zemalja koje su bile pod Austro-U
garskom nije bila u poziciji da iskoristi "prednost", tj. bolju polaznu osnovu r
azvijensoti tog dijela novostvorene drave u pogledu gospodarskog nivoa - na planu
industrijalizacije ili saobraaja npr. Postojee eljeznike pruge na podruju BiH (osim
jedne na sjeveru) bile su uzanog kolosjeka. Ono malo industrije to je i razvijeno
u periodu od 1918. do 1941. mimoilo je BiH. Podizana je u pokrajinama koje su i
ranije bile razvijenije (Hrvatska, Slovenija, Vojvodina). Ni druga, veoma bitna
komponenta meuratnog gospodarskog razvoja nije se nimalo povoljno odrazila na BiH
. Iako su objektivno i Hrvatska i Slovenija ule u novu dravu kao njeni razvijeniji
dijelovi od 1918. prednost krupne srbijanske buroazije nad jednom i drugom bila
je oita jer je imala vojsku, pa je relativno lako uspostavila i centralistiko i mo
narhistiko ureenje. To joj je donijelo ono bitno - politiku mo, preduvjete za domina
ciju u privredi, pozicije da odluuje o kadrovskim rjeenjima u aparatu drave, vojsci
i diplomaciji. Kada je rije o mjestu i ulozi industrije u gospodarstvu BiH, u pr
avilu ovi dijelovi zajednike drave nalazili su se u grupi sa Crnom Gorom, Makedoni
jom ili Kosovom. Inferioran poloaj BiH u oblasti industrije dovoljno je ilustrira
ti sa nekoliko podataka. Npr. u odnosu na stanovnitvo najvie industrije izgraeno je
u Sloveniji, a potom u Hrvatskoj i Srbiji. Najmanje pored Crne Gore u Bosni i H
ercegovini. ak je i Makedonija (zbog niskog nivoa industrijskog razvoja pod Turci
ma) bila ispred BiH. Po masi kapitala koji je uloen u novopodignutoj industriji (
svedeno na broj stanovnika u BiH je, u odnosu na Sloveniju, podignuto est puta ma
nje industrije. Drugim rijeima, naslijeena nerazvijenost industrijskog razvitka po
jedinih dijelova nove drave ne samo da je nakon 1918. sauvana nego je i znatno pov
eana. Rijetke su oblasti privreivanja u kojima je zabiljeen povoljniji trend u
309

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


odnosu na druge oblasti. Jedna od takvih je rudarstvo i topioniarstvo. Dinamika n
jihovog razvoja u BiH bila je odmah iza Srbije (Slovenija je stagnirala, a proiz
vodnja u Hrvatskoj je bila sporija od bosanskohercegovake). Na prostorima BiH 191
8. ivjelo je oko 13% stanovnika novostvorene drave, tj. neto vise nego u Sloveniji
i Vojvodini zajedno, a imala je est puta manje industrijskih poduzea (ukupno 145).
Pri kraju ovog perioda BiH je imala oko 15% stanovnika Kraljevine Jugoslavije,
a svega 7% od svih industrijskih poduzea zemlje. Slovenija i Vojvodina su imale t
akoer 15% ukupnog jugoslavenskog stanovnitva, ali oko 46% industrijskih poduzea, od
nosno est i po puta vie od Bosne i Hercegovine. U ovom socijalno - gospodarskom kr
okiju stanja BiH koji bi mogao olakati poimanje dimenzija, dubine i jaine politikih
borbi u i oko njih kao specifinog sredinjeg dijela novoformirane drave rije dvije o
kulturno-vjerskim prilikama bi, nesumnjivo, dopunile opu sliku o Bosni i Hercego
vini.
Kulturno-prosvjetne prilike
I na, planu nivoa ope kulture zadrat emo se na paraleli Jugoslavija -Bosna i Herceg
ovina. Ako se poe od saznanja da je najjednostavniji i najupeatljiviji pokazatelj
tog stanja upravo procenat nepismenosti onda e podatak da je 1921. preko polovine
ukupnog stanovnitva (od 11.984.000 ili 51,5%) bilo nepismeno, a da je taj procen
at u BiH prelazio 80%, biti sam za sebe dovoljan. S obzirom da su 1931. samo dvi
je banovine bile "isto" bosanske, a ostale dvije (Primorska i Zetska) znatno manj
im dijelom to emo samo navesti da je pismenih u Drinskoj bilo 37,9%, Vrbaskoj 29,
4%. Kod ena su te cifre jo drastinije, to posebno govori o poloaju te populacije. U D
rinskoj banovini je bilo samo 19%, a u Vrbaskoj 14,2% pismenih ena. Do 1945. Bosn
a i Hercegovina je bila bez fakulteta, bez emisionih radiostanica ili npr. opere
to, takoer, svjedoci o razini kulturnog nivoa ovog dijela novostvorene drave.
Vjerske zajednice
S obzirom na naglaenu meuzavisnost konfesionalnog i nacionalnog faktora na naim, bo
sanskohercegovakim, prostorima Islamska vjerska zajednica (IVZ) nije ni u ovom meu
ratnom periodu bila samo vjerska nego je^, istovremeno, poprimala i igrala ulogu
i osnovne, esto jedine nacionalne organizacije muslimanskog naroda u BiH, poslje
dnja brana denacionalizacije^ ekonomskog i politikog ugnjetavanja Muslimana. Od o
snutka nove drave,
310

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


odnosno osnivanja najznaajnije politike organizacije Muslimana (JMO) uspostavljena
je odreena veza izmeu IVZ sa vodstvom te politike stranke. To je bila, moglo bi se
rei, tradicionalna orijentacija muslimanske graanske politike da naporima injenim
u cilju zatite muslimanskih vjerskih interesa sebi osigura to iru podrku za promican
je usko politikih ciljeva. Najvei dio muslimanskog stanovnitva Kraljevine SHS (1.37
9.000) ivio je 1918. u BiH. Autonomno ureenje IVZ postojalo je u BiH do 1930. Nako
n 1918. mnogi Muslimani u BiH i Sandaku bili su izloeni progonima, prebijanjima, z
atvorima, pljakanjima, paljevinama. Reisul -ulema ef. D. Cauevi i drugi velikodostoj
nici su se pojedinano i na druge naine obraali vlastima traei za Muslimane zatitu i tr
etman kao ravnopravnih graana jedinstvene drave. Istican je zahtjev "potovanja svet
osti kunog praga, line slobode, ivota, te zatita Muslimana, teaka, koji trudom zarauju
koru hljeba kao i njihovi drugovi seljaci pravoslavne vjere, koji ih opljakae". O
ficijelno, predsjednik Zemaljske vlade i zapovjednik srpskih trupa su vie puta iz
raavali aljenje zbog takvog tretmana i postupka prema Muslimanima. O ovome je bila
upoznata i inozemna javnost. Vlada Kraljevine SHS Senermenskim ugovorom preuzela
je izvjesne posebne obaveze u cilju zatite dravljana islamske vjeroispovijesti. P
ostavljanje muslimanskog pitanja na ovaj nain (kao zatita manjina) bilo je potpuno
pogreno, jer su oni, po mnogo emu, trebalo da imaju tretman kao nacionalna zajedn
ica (zbog naina nastanka, posebnih etnikih, psihosocijalnih osobina, obiaja, kultur
e, jezika...). Da bi osigurao podrku Muslimana za velikosrpsku politiku, da ih "v
ee" za reim nakon 6. sijenja 1929. diktatorskih reim je odluio ukinuti autonomiju IVZ
i uvesti jedinstvenu vjersku organizaciju pod nadzorom drave. Srpska pravoslavna
crkva ula je u novu zajedniku dravu sa organizacijom koja je sankcionirana nakon b
orbe za crkveno-kolsku autonomiju (1905). Krajem rata postojale su etiri mitropoli
je: Dabrobosanska sa sjeditem u Sarajevu, Zahumsko-hercegovaka (Mostar), Zvorniko-t
uzlans-ka (Tuzla), Banjaluko-bihaka sa sjeditem u Banjoj Luci. Prvih godina nakon s
tvaranja Kraljevine SHS djelatnost SPC je bila usmjerena na organizaciono ustroj
stvo rjeavanje pitanja njenog ujedinjenja (odnos prema carigradskoj patrijariji) i
novu organizaciju. Ujedinjenjem eparhija (12.09.1921.) uspostavljena je Srpska
patrijarija. Iskrslo je pitanje: da li se opredijeliti za centralistiku organizaci
ju ili crkvu organizirati u nekoliko centara (mitropolija). Prevagnula je opcija
koju su zagovarali drava i episkopat. Pored uobiajenih dunosti vis a vis vjernika
SPC je vodila matine knjige (roenih, vjenanih, umrlih) koje su imale karakter javni
h dravnih isprava.
311

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Bizarno i banalno zvui, ali "bavljenje branim pitanjima (je) predstavljalo najire p
odruje na kom se crkva bavila poslovima koji, inae pripadaju dravi... "Brano stanje
je bilo za sve tri konfesije sloeno pitanje s obzirom na vjersku pripadnost stano
vnitva Bosne i Hercegovine. Mjeoviti brakovi predstavljah su posebno poglavlje. Na
pori za uvoenje bogosluenja na narodnom jeziku nisu urodili, plodom pa je SPC bila
i ostala jedina u kojoj se-moli na tuem jeziku. Predstavnici SPC u Bili (osim ep
iskopa) bili su prvih godina u prvim redovima borbe za demokratske odnose, ali j
e proces iao u suprotnom smjeru. Ujedinjavanjem sa ostalim dijelovima u Kraljevin
i SP C u BiH ne pojavljuje se vie kao cjelina. Ne postoje nikakvi zvanii zajedniki
organi, nego se etiri eparhije, svaka za svoja pitanja obraa neposredno centralnim
organima. Iz tih razloga ne moe se govoriti o nekim kompaktnim usklaenim kretanji
ma koji bi se odnosili na teritoriju cijele BiH. Sva najvanija idejna pitanja crk
ve, njeni odnosi prema politikim strujanjima u zemlji pokretana su u sredinjim org
anima crkve. Jedno od najzanimljivijih pitanja bilo je pitanje odnosa SP C prema
dravi, bolje rei odnos prema politikim reimima. Bilo je, odmah na poetku, manjih nes
porazuma na relaciji "crkva - vlada", ali izuzev pitanja konkordata odnosi SPC i
drave bili su vrlo korektni iz jednostavnog razloga to su im pozcije bile vrlo bl
iske ili istovjetne. Sporadino ili pojedinano neslaganje i oponirajua gledita su zan
e-marljivi. Jedan broj svetenika bio je angairan i politiki (kroz pripadnost partij
ama, naroito zemljoradnikoj), biran u skuptine (oblasne i narodnu), najaktivniji su
(van crkve) bili oni u odborima zemljoradnikih zadruga, kul-turno-prosvjetnim, p
jevakim drutvima. Katolika crkva je na prostorima Bosne i Hercegovine egzistirala k
roz djelatnost svjetovnog i duhovnog klera organizaciono uoblienih u Vrhbosanskom
nadbiskupskom ordinarijatu, biskupskim ordinarijatima Mostara i Banje Luke, odn
osno provincijalatlma - bosanskom i hercegovakom. Sarajevska mitropolija, koja je
objedinila sve spomenuto, bila je jedna od etiri koje su djelovale meu Hrvatima.
Numeriki izraeno: 413 sveenika, 537 redovnica u 214 upa. Jo od vremena priprema za uj
edinjenje crkveni krugovi u BiH su ispolj-avali dijametralna stanovita. Vrhbosans
ki nadbiskup Stadler, izjanjavajui se za formiranje velike hrvatske drave pod okril
jem Monarhije, zauzeo je negativan stav prema stvaranju zajednike drave, dok su se
bosanski franjevci, podravajui stavove Majske deklaracije opredijelili za jugosla
vensku orijentaciju. Stavovi su se za etiri godine radikalno izmijenili. Rimokato
lika crkva primila je stvranje zajednike drave dosta rezervirano, ak sa primjetnim d
ezinteresmanom. Dravna vlast, pak "nije znala da stekne sim312

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rat a


patije katolikih crkvenih krugova i da osigura saradnju njihovu pri izgraivanju i
ureenju drave". Osnovno obiljeje poloaja KC u novoj dravi postaje tako neusklaen odnos
prema dravnoj vlasti, koji e u znatnoj mjeri uticati na tokove i sadraje djelatnos
ti ove organizacije u cjelini, na neke njene dijelove i pojedince." U BiH je KC
od 1918, kao i do tada bila samo djeli svjetske organizacije koji je doprinio iren
ju ideja i djelatnosti diktiranih iz Vatikana i Zagreba. Njena aktivnost bila je
obiljeena linou dr. Ivana Saria koji je u svemu podravao liniju svoga prethodnika dr.
Stadlera. Bio je "potpuno crkveni i rimski ovjek", tvorac ideje o dekanskim konf
erencijama, violentan propagator katolikih kulturnih organizacija. Pored toga to j
e doprinio produbljavanju ve postojeih razlika izmeu jezuita, s jedne i franjevaca,
s druge strane zagovarao je odreene poglede koji su, moe se rei dali obiljeje cjelo
kupne djelatnosti KC u pretenom periodu izmeu dva svjetska rata. Njegov istureni p
oloaj u organizaciji, line osobine i ambicije bili su u funkciji one orijentacije
i onih djelatnosti po, kojima KC treba biti prisutna i u politici, "jer se danas
na politikom polju rjeavaju vjersko-prosvjetna, kulturna, socijalna pitanja... o
kojima ovisi i materijalni i duevni ivot jednog naroda... a sveenstvo ne smije osta
ti u zapeku drei se samo sakristije, jer to kodi i narodu i crkvi i kleru". Nije sam
o zagovarano, nego je direktno i indirektno u ivotu sve prisutnije kroz svakodnev
no djelovanje bilo prisutno opredjeljenje da Bog nije "u crkvi i u onim asovima k
oji su posveeni samo molitvi nego je nazoan i u koli i na ulici i u znanosti i umje
tnosti". Ovakva opredjeljenja pretoena u svakodnevnicu ivota, normalno je da su iz
azivala ne samo otpore, nesporazume, nego i poprimala oblike sukoba. Unitaristiko
m i velikosrpskom politikom zagovaranja integralnog jugoslavenstva, negiranjem p
ostojanja nacija tijekom meuratnog perioda, stvarao se front neraspoloenja prema z
vaninoj vlasti. Npr. negativne posljedice nekih poteza koji su injeni u ime nove v
lasti manifestirale su se u podrci republikanskog raspoloenja kod puanstva od katol
ikog sveenstva, to je bilo od posebnog znaaja, jer je njihovo (ne) saglaavanje bio "k
ompas i za narod ". Iako su bile sporadine (i po mjestu i po vremenu) konfrontaci
je katolikih vjernika i upnika sa organima vlasti, izazivane najee neopravdanim napad
anjima (bilo onih vojnih, bilo onih civilnih) ne treba prenebregavati pri stvara
nju ope slike poloaja KC. U kontekstu razmatranja opih tendencija kretanja unutar K
C treba ukazati na ulogu sveenika u oivljavanju politikog ivota meu Hrvatima BiH. S o
bzirom na svoj ugled, stepen obrazovanja, intencije klerikalnih krugova ne udi nj
ihova angairanost u osnivanju i radu politikih organizacija poput Hrvatske puke, Hr
vatske teake stranke ili Zajednice. Specifinost podruja (Hercegovine npr.) ili vreme
na (od prodora HSS na ove prostore)
313

Bosna i Hercegovina od najst arijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


odravala su se i na ovom planu - i kroz dugi niz godina. Bez obzira na razne mije
ne, pa i razlike, da se ne kae sukobe vodstva (od orijentacije na Ljubljanu, odno
sno Zagreb) narod je drao da opredjeljenja sveenstva i u tome je znaaj njegovog pri
sustva i u duhovnom i u svakom drugom pogledu. Za odnose vjerskih zajednica u Bi
H izmeu dva rata moe se rei da su bili tolerantni. Bez obzira to su i jedni i drugi
i trei mislili, u javnosti nije dolazilo do sukoba irih razmjera. Daleko vea nacion
alna i vjerska netrpeljivost postojala je u redovima politikih stranaka. Meu vjers
kim zajednicama vladali su smireniji odnosi.
Karakter vlasti i politikog organiziranja
Pitanje funkcioniranja vlasti pokrenulo je itav kompleks problema ije rjeavanje je
podrazumijevalo prevazilaenje spominjanih tako brojnih i svekolikih razlika koje
su se inom ujedinjenja jednostavno importirale u novostvoreno Kraljevstvo Srba, H
rvata i Slovenaca. Dravno politiki vrh opredijelio se za soluciju centralizacije s
vega postojeeg i mogueg koja je trebala u relativno kratkom vremenu bar ublaiti, ak
o ne i otkloniti negativne posljedice tolikih dijametralnosti svakodnevnog ivota.
Ideja narodnog jedinstva na kojoj je i formirano Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slo
venaca upravo je korespondirala sa centralistikom opcijom ureenja drave. Prvi korak
u pravcu ostvarenja jedinstvene upravne cjeline trebao je predstavljati formira
nje vlade Kraljevstva SHS. Iako su u njenom sastavu bila i trojica ministara iz
BiH (dr. Mehmed Spaho - na elu ministarstva uma i ruda, dr. Krulj -ministarstvo na
rodnog zdravlja i dr. Tugomir Aiaupovi - ministarstvo vjera) inom formiranja, a jo
vie praksom bila je dobrano potisnuta autonimija djelovanja vlade BiH (kao i u os
talim bivim pokrajinama - Hrvatskoj, Slavoniji, Sloveniji). Broj povjerenitava je
smanjen, a ovlasti reducirane. Pravo odluivanja ograniavalo se na pitanja lokalnog
znaaja. Uloga regenta, kao i u postavljanju centralne vlade, bila je dominirajua.
Njegovim ukazom su postavljane, a odlukama iz Beograda potvrivane. Ve ti prvi kor
aci u vezi sa dravnim ureenjem ukazivali su na neparlamentarno ponaanje regenta i s
klonost ka diktaturi to e vrijeme samo potvrditi. Period promjene, tzv. "dravni pro
vizorij", koji je potrajao do donoenja osnovnog zakona zemlje ustava, podrazumije
vao je izmjene, dopune i integriranje razliitih sistema (privrednih, pravnih, nova
nih, poreskih, kolskih, saobraajnih). Proces transformiranja Bosne i Hercegovine n
a privrednom, upravnom i politikom planu tekao je u nekoliko prvih godina nakon r
ata postupno. Poetkom sijenja 1919. Narodna vlada podnoenjem ostavki prestaje sa
314

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


radom, a 31. istog mjeseca formira se Zemaljska vlada. Neke od kompetencija prel
aze na saveznu vladu, ime se automatski suavaju njene ingerencije. U njenoj nadleno
sti ostaju samo unutarnji i vjerski poslovi, te oblast pravosua i poljoprivrede.
Dok je u zvanicnom imenu drave, koji je izraavao stavove pristaa kompromisnog nacio
nalnog unitarizma, zadran naziv troimenog naroda (Srba, Hrvata i Slovenaca), u ivo
tu je trebao postojati samo jedan narod. Ovaj podatak navodi se samo kao ilustra
cija d:t kog nivoa je bio prisutan trend unifikacije svega postojeeg. Proces cent
ralizacije, unitarizma, hege-monizma, reduciranja i otklanjanja svega to bi podsj
ealo na dojueranje individualnosti (pokrajinske i iz njih i sve druge izvedbe) iznj
edrio je nove suprotnosti oko politikog organiziranja dravnog ustrojstva... Ove no
ve samo su se "kalemile" na one brojne doratne, importirane u novu dravu. Politike
stranke (obnovljene i novoformirane) su na zoran nain ods-Hkavale bosanskoherceg
ovaku stvarnost koja se, opet, nije razlikovala od jugoslavenske. Vjersko-naciona
lna obiljeja bila su tako i toliko utkana u njihove programske osnove i svekoliku
djelatnost da su same po sebi predstavljale njihovo osnovno obiljeje. Svojim pro
gramskim ciljevima upravo su, uprkos naelnom zagovaranju za narodno jedinstvo, op
redjeljenjem za svoj narod (naciju) ubrzo praktino potvrivale da e proces prevazilae
nja tih razlika biti ne samo dug i teak, nego i - jalov. Vodee garniture veine od et
rdesetak politikih partija su uporno i dosljedno raunale na svoje lanove i pristae k
ao zastupnike (zavisno od njihovih opredjeljenja) centralizma, odnosdno federali
zma. Postojee nijanse meu njima nisu "kvarile" opu ocjenu. S jedne strane nalazile
su se demokrate, radikali, zemljoradnici, a na suprotnoj one koje su predstavlja
le Muslimane i Hrvate. Od posebnog znaaja za politiki ivot Kraljevine, ergo i Bosne
i Hercegovine bila su stanovita njihovih bardova i vodeih garnitura. Ne precjenju
jui ulogu linosti stoji injenica da su politiki prvaci na srpskoj (Nikola Pai) i hrvat
skoj strani (Stjepan Radi) ubrzo personificirali centralistiki i anticen-tralistiki
front dviju najmasovnijih i najznaajnijih politikih stranaka (Narodne radikalne i
Hrvatske puke - republikanske - seljake strane) i postali "perjanice" srpsko-hrva
tskog spora koji e, uglavnom, obiljeavati politiki ivot Kraljevine kroz duzi niz god
ina izmeu dva rata. Ostala zbi -.vanja na politikoj pozornici bit e u znaku ovih dv
aju antipodnih polova. Ostale politike snage centra, a naroito desnice (separatist
ike i ekstremne), pa i lijevo orijentirane (republikanske, SRPJ-k, odnosno KPJ) n
e treba zanemariti. Meutim, one nisu bitno opredjeljivale tokove politikog ivota. N
aroito je partija radnike klase zbog politike reima bila nasilno iskljuena kao fakto
r zbivanja do sredine tridesetih godina.
"--.. 315

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Priprema i izglasavanje osnovnog zakonskog akta (Vidovdanski ustav)
Parlamentarni izbori za Konstimantu (ustavotvornu skuptinu) odrani 28.11.1920. pre
dstavljali su prvo zvanino odmjeravanje vodeih politikih partija (od 22 koliko ih j
e uestvovalo). I pored opeg prava glasa (samo za mukarce, jer su ene bile iskljuene)
stepen apstinencije je bio visok, (izalo samo 64,95% glasaa), znatan dio biraa se i
zjanjavao u suglasnosti sa vjerskim uvjerenjima i nacionalnim opredjeljenjima. Po
sebno je to bilo izraeno na tlu Bosne i Hercegovine. Opredjeljenje glasaa, odnosno
biraa ne samo da je vjerno odslikavalo onu doratnu i poratnu pocijepanost bosans
koherce-govake populacije na ve ustaljene etnose, nego je potenciralo i nove (drutv
eno-politike). Navoenje stranaka i poluenih rezultata samo po sebi potvruju tu ocjen
u i ukazuju na svu sloenost postojeeg stanja: Jugoslavenska muslimanska organizaci
ja dobila je u BiH (od ukupno 63 mandata) 24 (ili 38%), Savez teaka 12, Narodna r
adikalna stranka 11, Hrvatska teaka stranka 7, KPJ 4, Hrvatska puka 3, Demokratska
2. Jedna od nezanemarljivih znaajki ovog politikog dogaaja koji e bitno uticati ne s
amo na pripremu i izglasavanje ustava, a ovaj odrediti pravce i sadraje zbivanja
u Kraljevini i Bosni i Hercegovini, konfrontacija je centralistikih, hegemonistiki
h i anti-centralistikih, republikansko, autonomistikih, federalistikih orijentirani
h stranaka. Na tlu BiH tom rezu ltatu su kumovala indirektno iskljuivo stanovnitva
Narodne radikalne stranke koja su iritirala preteno muslimansko i hrvatsko stano
vnitvo, ali i dio srpskih masa (oko Saveza zemljoradnika). Radikalski organ "Srps
ka rije" dva dana uoi izbora pisala je: "Mi smo ve pripojeni Srbiji... sastavni dio
Srbije. BiH je Srbija". Pripreme za ustavnu debatu i njen tok su uprkos injenici
da je pitanje oblika dravnog ureenja ve prejudicirano (Krfskom deklaracijom, aktom
ujedinjenja), samo su potvrivale svu kompleksnost tog osnovnog pitanja novostvor
ene drave, sloenost rjeenja i najindikativnije ukazivale na ogromne tekoe premoavanja
aza zagovornika antipodnih rjeenja. ini se neodlonim ilustrirati ove tvrdnje kako z
bog svih recidiva njihovih do dana dananjih, ali i zbog dana sutranjih. Predstavni
ci vladajue srpske buroazije su nizom mjera od 1.12.1918. pokuavali osigurati i uvrs
titi svoje dominantne pozicije. Iste su se odugovlaenjem sa dravnim provizorijem o
dlaganjem izbora za Konstituantu npr., direktno ili indirektno odraavale na Bosnu
i Hercegovinu. Poznato je da su se zagovornici monarhije odranije (Majskom dekl
aracijom, aktom ujedinjenja) sustavno trudili prejudicirati ovaj oblik vladavine
. Pripreme za dono316

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


enje ustava bile su im nova prilika. Poslovnik za ustavotvornu skuptinu predviao je
jednom odredbom da njeni zastupnici (poslanici) prije obavljanja svojih dunosti
obavezno poloe zakletvu kralju ime je njena suverenost oito bila dovoena u pitanje.
Za izglasavanje ustava vlada i kruna su krenjem naela dvotreinske veine utrle put ma
jorizaciji, jer bi se taj najvii pravni akt mogao usvojiti ne kvalificirano, nego
prostom veinom. Kako u pripremi rada Konstituante tako i fazi izrade Ustava dolo
je do naglaeno otre podjele osnovnih politikih snaga (ne samo izmeu buroazija pojedin
ih naroda nego i krilu inih - republikanskih, autonomistikih, federalistikih, komu
nistikih). Otra podjela na centraliste i one koji su bili na suprotonoj strani (sa
nizom nijansi u pogledu rjeenja) potvrivala je na osoben nain da ranije razlike ne
samo nisu prevaziene, nego da su izazivale nova podvajanja, dublje podjele. Anti
podni mentaliteti, tradicije, navike politika iskustva, stanovnita, opredjeljenja
bili su generatori pravih ponora koji su se umjesto prevladavanja i uklanjanja r
azlika sve vise produbljavali onemoguavajui pronalaenje rjeenja koja bi zemlju mogla
izvui iz permanentne krize. Hegemonisti i unitaristi bili su bezrezervno uvjeren
i da konana prevaga dravnog centralizma (jedan suverenitet, jedno zakonodavstvo, j
edna vlada) rjeava sve probleme drave, a da federalizam ili autonomija rastau jedin
stveni dravni organizam, nose u sebi klice nejedin-stva, anarhije. Od prevanog je
znaenja konstatirati da e se u ovim relacijama odvijati svi napori koji e se poduzi
mati u Kraljevini do njene propasti poetkom Drugog svjetskog rata. Razlike i podj
ele to su obiljeile start nove drave bit e njen "zatitni znak" tokom cijelog trajanja
Kraljevine SHS, odnosno Jugoslavije, odreivati dimenzije, sadraj, pravce i karakt
er najznaajnijih dogaaja koje emo dalje pratiti. Na najeklatatniji nain oni e se prel
amati upravo na podruju Bosne i Hercegovine koja postaje "alfa i omega" cjelokupn
e zbilje zajednike drave. U toku ustavne debate koja se svom estinom rasplamsala (o
d poetka rada Ustavotvorne skuptine prosinac 1920. - srpanj 1921.) bilo je prezent
irano desetak ustavnih projekata u kojima je tretiran i poloaj Bosne i Hercegovin
e. ak su se i u redovima najokorelijih centralista (radikala) javili disonantni t
onovi. Jedna od njenih prvaka, dr. Stojan Proti (prvi predsjednik kraljevske vlad
e!) zalaui se za podjelu drave na devet historijskih pokrajina sa zakonodavnom i iz
vrnom vlau proteirao je kompromisnu formulu ureenja zemlje. Po njemu Bosna je trebala
initi jednu od tih pokrajina, a Hercegovina sa Crnom Gorom sainjavati cjelinu. Ov
aj nacrt, mirei centralizam i federalizam mogao je raunati na vrlo slabu podrku. Ma
tko Laginja je u ime Narodnog kluba (hrvatskih zajedniara) predlagao da drava bude
podijelje317

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


na na est ravnopravnih pokrajina, a Bosni i Hercegovini bi, kao jednoj od njih pr
ipadao taj status. Klerikalni "jugoslovenski klub" predviao je takoer est pokrajina
, ali utemeljenih na vjerskoj osnovi. Ovu federaciju sainjavale bi tri pravoslavn
e pokrajine (Srbija, Crna Gora i Vojvodina) i tri katolika (Hrvatska i Slavonija
sa Meumurjem, Slovenija sa Prekomurjem, a Bosna i Hercegovina bi, zbog ravnotee, b
ila pridruena Dalmaciji). Iako HRSS jo nije u hrvatskom narodu stekla dominantne p
olitike pozicije ona e ubrzo okupiti gro hrvatskih biraa, prerasti okvire stranke,
postati reprezentant ogromne veine Hrvata BiH i biti identificirana sa hrvatskim
narodnim pokretom. U "Ustavu neutralne seljake republike Hrvatske" to ga je 1. tra
vnja 1921. u Zagrebu usvojila "republikanska zastupnika veina" HRSS-e Bosna i Herc
egovina je (zajedno sa Makedonijom i Crnom Gorom) kao "poluplemenska i poluhisto
rijska domovina". Sto se tie dravnog ureenja predvialo se da to bude savez drava. Kon
federaciju je trebalo da sainjavaju Srbija, Hrvatska i Slovenija, a spomenute "po
krajine" bi se opredijelile za prikljuenje jednoj od lanica saveza. Na elu saveza b
ilo bi vrhovno predstavniko tijelo koje bi sainjavali u srazmjernom broju delegati
predstavnitva "narodnih drava". Klub poslanika najmasovnije politike stranke Musli
mana u Bosni i Hercegovini izradio je nacrt ustava koji je posebno naglaavao stat
us oblasnih samouprava i zalagao se za ouvanje Bosne i Hercegovine kao cjeline. Z
animljiv je bio i prijedlog Josipa Smo-lake. Po njemu bi zajednika drava bila monar
hija podijeljena na dvanaest potpuno ravnopravnih pokrajina koje bi raspolagale
zamjernim izvorima sopsrvenih prihoda. Bosna bi sa Sarajevom kao sreditem bila je
dna pokrajina. Pokrajina Krajina imala bi sjedite u Banjoj Luci, dok bi Hercegovi
na ula u sastav pokrajine Primorje sa sjeditem u Dubrovniku. Ovih samo nekoliko na
vedenih primjera potvrda su arenila stavova i prijedloga i realna slika postojeih
razlika. Bosna i Hercegovina su tretirane u ovisnosti pozicije, interesa i vizij
a predlagaa uz predoavanje i uvaavanje subjektivnih mjerila, a uz nedovljno akcepti
ranje i ugradnju njenih svekolikih specifinosti. Na taj nain rjeenje njenog statusa
se odgaalo i inilo cijeli kompleks ureenja drave permanentno aktuelnim. U ovako pod
ijeljenim vizijama ustavnog ureenja zemlje najvee anse imali su, ipak, oni krugovi
koji su zagovarali monarhiju kao oblik vladavine, centralizam kao ureenje i unita
rizam kao organizaciju drave. Iako meu njima (radikalima i demokratima) te vizije
nisu bile uniformne zajednikim istupom uz podrku, a ne libei se ni svakovrsnih prit
isaka, podmiivanja do kupovine glasova od pojedinaca i grupa u "minut do dvanaest
" uspjeli su da "kroz iglene ui" osiguraju prevagu kompromisnog nacionalnog unita
rizma nad
31S

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


zagovaraima federativne organizacije drave. Tako je izglasavanjem ustava 28.6.1921
. (Vidovdanskog) za odreeno vrijeme skinuta sa dnevnog reda dilema: centralizam f
ederalizam. Ustavna rjeenja i praksa nalazili su se u vidnom raskoraku i ta e injen
i ca, pored ostalih faktora u mnogome odrediti slijed i karakter najznaajnijih do
gaaja. Ustavna rjeenja su monarhu davala takve ovlasti (pravo da saziva i rasputa N
arodnu skuptinu, potvruje i proglaava zakone, da bude vrhovni zapovjednik vojske, z
astu pa dravu vis a vis inozemstva, oglaava rat, sklapa mir, imenuje lanove i preds
jednika Ministarskog savjeta, da ne moe biti tuen, da nikome ne odgovara!), da je
on bio, jednom rijeju, neprikosnoven. Zbog toga se naredni period historije Kralj
evine SHS i naziva esto - pseudoparlamentarnim. Drava je bila na osnovu Vidovdansk
og ustava (prema prirodnim, socijalnim i ekonomskim prilikama - l. 95) podijeljen
a na oblasti (do 800.000 itelja). Vlada je imala obavezu da u roku od etiri mjesec
a izradi pri jedlog zakona o podjeli zemlje prenosu pokrajinskih ingerencija na
ministarstva. lanom 135 trebalo je iskljuiti mogunost eventualnog odugovlaenja njego
ve izrade i provedbe. Po istom lanu Bosna i Hercegovina je bila u odnosu na ostal
e dijelove zemlj e izuzetak. Predvieno je da se do donoenja zakona podjela na obla
sti obavi u tadanjim granicama. To je znailo da okrui "vae kao oblasti". Jo neki deta
lji iz ove oblasti su utoliko zanimljivi to, na izvjestan nain, korespondiraju sa
sadanjim vremenom pa emo ih i navesti. Neke opine ili srezovi mogle su se iz "svoji
h oblasti izluiti i pripojiti dru goj oblasti u sadanjim (tj. ondanjim - m.o.) gran
icama Bosne i Hercegovine ili izvan njih.,. "Tada se usvajanjem "turskog paragra
fa" formalno nije diralo u historijske granice BiH. Praktino zadravana je upravna
podjela (iz turskog i austrougarskog perioda) na est okruga koji su postali oblas
ti (tuzlanska, sarajevska, mostarska, travnika, vrbaska i bihaka). Dok se oblasti
(zbog kvote od 800.000 stanovnika) nisu mogle spajati, pojedinim sre-zovima ili,
opinama je ostavljena mogunost pripajanja oblastima u Bosni i Hercegovini, pa i i
zvan njenih granica. S obzirom da je Ustav predviao da se zadre pokrajinske uprave
na elu sa namjesnikom koga imenuje kralj 14.7.1921. ukinuta je institucija zemal
jske vlade i netom obrazovane Pokra jinske uprave za Bosnu i Hercegovinu samo sa
nekoliko resora (odjeljenje za unutranje poslove, poljoprivredu i vode, prosvjet
u i vjere, te socijalnu poli tiku). Njena organizacija zadrana je i nakon ozvanic
enja administrativne podjele zemlje (26.4.1922.). sa zadatkom da poslove iz svoj
e nadlenosti prenese na odgovarajua ministarstva centralne vlade. Taj proces je ok
onan u veljai 1942. kada je Pokrajinska uprava definitivno likvidirana. Poslove
319

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Podjela Kraljevine SHS na 33 oblasti dotadanje uprave u est oblasti BiH obavljaju
veliki upani koje je postavljao kralj a bili su odgovorni ministru unutranjih posl
ova. Mada su novom administrativnom parcelizacijom zemlje vladajui krugovi imali
kao krajnji cilj razbijanje historijskih pokrajina to im jo nije za odreeno vrijem
e uspijevalo. Bosna i Hercegovina je bila zahvaena procesom rastakanja svog organ
izma. Ona je bila sauvana u dotadanjim granicama tek toliko to nijedan njen dio u m
euvremenu nije uao u sastav neke druge oblasti (mada je takva mogunost bila predvien
a). Praktino, iako sainjena od est oblasti, tj. teritorijalno cjelovita Bosna i Her
cegovina nije vie sainjavala jedinstvenu upravnu cjelinu sa sjeditem u Sarajevu, je
r je svaka oblast za se bila, kao i ostalih dvadeset sedam, ukljuena u centralizi
ranu dravnu upravu. Bosan-skohercegovaka politika cjelovitost bila je inkompatibiln
a sa poretkom dravnog centralizma.
320

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetskog rata


ivot ustrojen na temeljima Vidovdanskog ustava nije se formalno mijenjao od poetka
1929. Osnovna karakteristika svih njegovih segmenata (ekonomskih, politikih, soc
ijalnih, kulturnih, vjerskih...) sadrana je u neusklaenosti ustavnih rjeenja i stva
rnosti. Parlamentarna monarhija pretpostavljala je takvu organizaciju javnog ivot
a prema kojoj Narodna skuptina kao izraz volje biraa predstavlja suvereni organ vl
asti, a vlada se shodno tome i obrazuje od njene veine. Ve spomenute kraljeve inge
rencije i stvarni uticaj "dvorske kamarile" su kroz ovaj period u tolikoj mjeri
suspendirale rad Skuptine i vlada da je djelatnost u nizu oblasti javnog ivota iz
godine u godinu raskorak izmeu pravne regulative naznaene osnovnim zakonskim aktom
drave (ustavom) i stvarnosti (rad Narodne skuptine, vlada, karakter vojske, diplo
macije, uloge stranaka) sve vie pojaavala naznaavajui prisustvo elemenata diktatorsk
og ponaanja. Od poetka svoje vladavine kralj se opredijelio za kurs suspenzije reim
a liberalne monarhije. Ve u toku kolovanja shvatio je da se siguran oslon u vlasti
nalazi u - vojsci. Ubrzo je to i praktino potvrdio odluujui se da podrku velikosrps
kom centralizmu potrai u vojnoj vrhuki, posebno generalima. U aktivnoj slubi (1926.
) od 165 generala 161 je bio Srbin, pa dvojica Slovenaca, odnosno Hrvata. Svoju
autokratiju na najotvoreniji nain ispoljio je odnosom prema dva segmenta koja, u
svakoj sredini gdje se potuje ustav, predstavljaju izvor legaliteta: Narodnoj sku
ptini i vladama. Primjera radi od 1929. odrani su u tri navrata parlamentarni izbo
ri (1923, 1925, 1927.) znai prijevremeni s obzirom da su mandati trebali trajati e
tiri godine. Dalje, vlade su imenovane i rasputene gotovo iskljuivo voljom kralja
Aleksandra. Stoji podatak da je u periodu 1918-1929. od 23 vlade 21 pala monarho
vom voljom. Od 39 meuratnih vlada, 30 su obrazovali radikali. Izuzetno vano min-is
tarsto spoljnih poslova bilo je (izuzev na poetku) iskljuivo u rukama radikala, na
jeih zagovornika i branilaca centralizma. Na politikoj sceni Kraljevine SHS, spomenu
li smo, djelovalo je na desetinu stranaka. Poligon odmjeravanja bili su parlamen
tarni izbori, samo za neke uee u vladama i sklapanje raznih partijskih aranmana i pa
ktova. Za mase biraa i glasaa nije toliko bilo bitno da li se radilo o velikim, ma
lim, predratnim, poratnim, nacionalnim, jugoslavenskim, regionalnim, centralistik
im, federalistikim, reformistikim, revolucionarnim, klerikalnim ili nekim drugim republikanskim, monarhistikim, radniko-seljakim etc, nego ko je stajao na njihovom
elu. Voe su bile onaj magnet koji je u sebi sadravao sve ono za dotinu stranku bitn
o. Istovremeno bili su to i nacionalni lideri: Nikola Pai, Stjepan Radi, Mehmed Spa
ho, Anton Koroec, Sve-tozar Pribievi... Pogreno bi bilo i pomisliti, a kamoli tvrdit
i, da je kralj
321

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


jedini "krivac" za permanentnu krizu parlamentarizma Kraljevine. Njegov udio je
nemjerljiv, ali u zemlji nije postojao niz drugih pretpostavki za regularan parl
amentarni ivot. Prije svega zavidan nivo demokratije, nacionalna ravnopravnost, n
ivo svijesti pojedinanih i kolektivnih individualiteta, razvijena materijalna i s
ocijalna osnova drutva. Narodna skuptina je, zbog naglaeno istaknute uloge izvrne vl
asti esto bila blokirana bas u poslovima koje joj je ustav, kao osnovni zakon, pr
edodredio. Iz sesije u sesiju, iz godine u godinu ona je postojala i sve vise bi
la poligon sukoba najrazliitijih interesa koje su zastupali poslanici izabrani na
skuptinskim izborima. Kada se tome doda da su se u toj esto nazivanoj "balkanskoj
krmi" u vehementnim debatama oko svih onih brojnih nerjeavanih i nerijeenih pitanj
a unutarnje i vanjske politike ispoljavale najnie strasti "homo bacanicusa" (ne s
amo verbalni sukobi, nego prave svae, podvale, insinuacije, uvrede, pravi marifet
luci oko zloupotrebe rijei, opstrukcija, interpelacija bez osnova, oduzimanje rij
ei, odstranivanje sa sjednica...) nimalo nisu bile zaudne opomene koje su predskaz
ivale krvavi obraun. Tenzije izmeu pristaa radikala, s jedne, i zastupnika Seljako d
emokratske koalicije (koje su vodili S. Radi, sa hrvatske i Svetozar Pribievia sa s
rpske strane - obojica estoki protivnici centralizma i hege-monizma) dosegle su u
ljeto 1928. kulminaciju. U krajnje zaotenoj i netolerantnoj atmosferi ubijeni su
(20. lipnja) hrvatski zastupnici Pavle Radi i uro Basariek, ranjeni Ivan Pernar, I
van Grana. Prvi predsjednik HSS, narodni tribun i, bez sumnje, prvi ovjek hrvatske
graanske opozicije S. Radi umro je (8.8. iste godine) od posljedica ranjavanja. A
tentatom u narodnoj skuptini zakluena je era "lanog parlamentarizma", etapa koju je
obiljeio Vidovdanski ustav. Teren za proglaenje apsolutizma bio je temeljito prip
remljen, a put za uvoenje diktature otvoren.
Kraj pseudoparlamentarizma - uspostavljanje reima diktature
Proklamacijom narodu 6.1.1929. vladar i monarh Aleksandar Kara-orevi objavio je da
je dolo vrijeme da ukloni "posrednika izmeu naroda i kralja". Parlamentarizam (po
njemu i za njega kao i za njegovog oca -politiki cilj i ideal) je "postao smetnja
za svaki plodni rad u dravi". Odluio je da "ustav Kraljevisne SHS od 1921. presta
je vaiti". To je znailo suspenziju zakona -~ rasputanje Narodne skuptine. Na temelju
Zakona o zatiti javne sigurnosti i poretka u dravi ukinute su sve politike stranke
i udruenja sa "plemenskim i verskim obelejem". Sprovoenjem svojevrsnog
322

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

dravnog udara opravdano je "najviim dravnim interesima i njihovom budunou ". Objanjenj
koriena za oito pripremljen svojevoljni kraljev akt, istini za volju, proizilazila
su iz krajnje usijane atmosfere koju su stvorili pojedinci, grupe i stranke aps
olutno netolerantnim odnosom prema obavezama to su ih preuzeli u ime naroda. Dogo
vori izmeu politiara politikih stranaka bili su iskljueni. To je bilo kakve pokuaje p
ronalaenja rjeenja za akutne dravne probleme inilo iluzornim. Postojee stanje je "uvar
e" oficijelnog narodnog i dravnog jedinstva inilo nemonim pa je kralj, u ime svoje
i svojih istomiljenika, odluio da "lek tom zlu" vie ne trai u bilo kakvom parlamenta
rnom ustrojstvu drave nego "novim metodama". Unaprijed pripremljena serija zakono
davnih akata (izmeu ostalih: Zakon o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj dravnoj upravi)
bili su nita drugo do prava podloga novouspostavljenog reima, odnosno proklamiran
e doktrine integralnog jugoslavenstva (umjesto dotadanjeg "kompromisnog nacional
nog unitarizma" ili "troimenog naroda") kao ideoloke osnove diktature. Dotad priz
navana tri plemena u Kraljevini (Srbi, Hrvati i Slovenci) postali su jedan jedin
stven jugoslavenski narod. Potvrena je nasljednost monarhije, a monarh je bio nos
ilac cjelokupne vlasti u zemlji, zapovjednik vojske, nosilac zakonodavne vlasti,
a njegova linost neprikosnovena, nepovrediva i nepod-iona odgovornosti. Kralj Ale
ksandar je po oprobanom receptu osnovu diktature (i drutvenu i politiku) traio i naa
o u vojsci (za predsjednika vlade postavljena je opskurna linost - general Pera Z
ivkovi), dijelovima dvoru odanih politiara, poslovnim krugovima (i meu Hrvatima). U
z pomo poslunih organa dravne uprave kralj se, zaklanjajui za organe pravosua, polici
ju i andarmeriju koju su utemeljeni na zakonima sa osnovnim ciljem zatite diktatur
e, estoko obraunao sa svim dijelovima drutva iole negativno disponiranim prema reimu
diktature: od pojedinaca iz redova graanskog drutva do komunista svih nivoa, pose
bno (od lanova CKKPJ, sekretara SKOJ-a do "obinih" lanova). Uvoenje linog reima kralja
Aleksandra imalo je znaenje personifikacije narodnog jedinstva i dravne cjelovito
sti. Obiljeje jugoslavenstva (u svim vidovima - kao ideja, ideologije, misli, nac
ije) dobilo je znaaj, ulogu mita i dogme. Naglaeno progresivna ideja kojoj su stre
mile generacije najveih umova naih naroda ova ideja je u interpretaciji reima uteme
ljenog 6.1.1929. preko noi, sprovoenjem nasilne unifikacije, obespravljenosti, svo
jim naglaenim antidemokratizmom, postala retrogradna. Polazei od dravnog centralizm
a i nacionalnog unitarizma tvorci pravnog sistema diktatorskog reima su usvojili
Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna podruja. Naziv drave promijenjen je
3.10.1929. Od tada je u upotrebi novi naziv - Kraljevina Jugoslavija. Isputanjem
iz imena drave
323

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


imena naroda ("plemena"): Srba, Hrvata i Slovenaca naputen je kompromisni naciona
lni unitarizam. Jugoslavenstvom je naprasno zamijenjeno sve to je u sebi sadravalo
nacionalno ili vjersko obiljeje (zastave, himne, heraldike oznake itd.)- lanom 2.
ureena je opa uprava u dravi koja je spro-voena u banovinama, srezovima i opinama. Kr
aljevina Jugoslavija podijeljena je, umjesto na plemenskim ili nacionalnim krite
rijumima prema prirodnim i saobraajnim vezama, na devet banovina (prema imenima r
ijeka, osim Primorske).
Podjela Jugoslavije na banovine iz 1929. godine Bosna i Hercegovina je ula u sast
av etiri banovine: Drinske sa sjeditem u Sarajevu formirane od sarajevske, tuzlans
ke, manjeg dijela bive travnike oblasti. Pridodati su joj: zapadna Srbija sa Uicem
i manji dio Srijema; Vrbaske sa sjeditem u Banjoj Luci (sainjavali su je: biva vrba
ska i bihaka oblast sa dijelovima travnike i tuzlanske oblasti, te usko podruje pre
ko rijeke Une (Dvor na Uni): u Primorsku i Zetsku banovinu, ija su sredita bila va
n teritorije BiH (Split i Cetinje), uli su dijelovi teritorija bive mostarske i tr
avnike oblasti. Preciznije Primorskoj banovini pripali su sre324

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog vata


zovi: Mostar, Konjic, Ljubuki, Bugojno, Livno, Prozor i uvno, a Zetskoj srezovi: F
oa, Bilea, Gacko, Ljubinje, Nevesinje, Stolac, Trebinje. Od ukupnog broja stanovni
ka (prema popisu iz 1931. - 2.323.555) najvie ih se nalo u granicama Vrbaske banov
ine 1.010.803 (43,5%), a zatim Drinske 850.934 (36,5%), Primorske 322.364 (14%)
i, najzad, Zetske banovine najmanje - 139.154 (6%). Ove nove administrativno-ter
itorijalne jedinice bile su podreene centralnoj vlasti. Olienje te podreenosti pred
stavljao je kralj koji je svojim dekretom postavljao banove na prijedlog ministr
a unutarnjih poslova. Ban je predstavljao vladu u banovini i bio je nositelj naj
vie politike, odnosno upravne vlasti u njoj. Simbol neke vrste sumoupravnih organa
bila su banska vijea ustanovljena Zakonom o banskoj upravi (7 -XI.1929.). Sastaj
ala su se jedanput godinje, a i tada su njegovi lanovi mogli govoriti ako im je bi
lo doputeno. Kraljevskim banskim upravama pripadala je izvrna vlast preko odjeljen
ja, odsjeka i referata (u oblasti uprave, poljoprivrede, socijalne politike, nar
odnog zdravlja, finansija, opih poslova). U upravnom pogledu banovine su se dijel
ile na srezove (kotare) u kojima su djelovala sreska i opinska naelstva.
Zavoenje "ustavne" diktature - Oktroirani ustav
Spomenute promjene iz oblasti uprave definitivno su bile potvrene drugim po redu
ustavom jugoslavenske drave, poznatim kao Oktroirani ili Septembarski (3.9.1931.)
. Aleksandar ga je "nadario" narodu za desetogo-dinjicu svoga kraljevanja sa eljom
da on predstavlja na zoran nain povratak ustavnosti. Jedina novina sadravana je u
dvodomnosti narodnog predstavnitva. Uz dotadanju jednodomnu Narodonu skuptinu koja
je birana na opim izborima, postojao je od tada i Senat. Sve ostalo bilo je po s
tarom. Kraljevina Jugoslavija bila je i ostala centralistiki ureena drava. Dotad vaei
parlamentarizam (bar formalno postojei) Oktroiranim ustavom je ukinut. Kralj je
sauvao sve tadanje ingerencije (rasputanje Narodne skuptine, potvrda i proglaavanje z
akona, objava rata, zakljuenje mira). Institucija Senata razotkrivala je sutinu vl
asti. Imajui pravo neposredno uticati na imenovanje senatora koji se posredno bir
aju, mogao je osobno sprjeavati izglasavanje mjera i zakona koji su usvojeni u Na
rodnoj skuptini, a nisu mu odgovarali. Kraljeva vladavina je bila potpuno zatiena.
Otvorena diktatura bila je zamijenjena ustavnom. "Mali ustav", tj. l. 116. Oktroi
ranog ustava samo je potencirao stepen zatite kraljeve volje. Omoguavao je suveren
u da u izvanrednim situacijama postupa mimo ustavnih naela. Bilo koju odluku koja
kralju, dvorskoj kamarili nije odgovarala, Senat je mogao abolirad, tj. ukinuti
.
325

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


"Ustavna" diktatura nije dozvoljavala obnovu preestojanuarskih stranaka pa se i da
lje nije moglo govoriti o nekom normalnom politikom ivotu Kraljevine Jugoslavije.
Vremenom je estojanuarski reim sve vidnije ispoljavao znake slabosti koje su poten
cirale opa ekonomska kriza, koja je upravo od 1929. zahvatila SAD i proirila se na
sve kapitalistike zemlje, ugroavajui same temelje kapitalistikog sistema. Reim je, i
zbog domae i strane javnos ti, osjetio potrebu za osiguranjem kakve-takve politik
e podloge. Izlaz je naen u formiranju stranke Jugoslovenske radikalne seljake demo
kratije (JRSD), koja je 1933. preimenovana u Jugoslovensku nacionalnu stranku (]
NS). Pokuavajui prevazii regionalne okvire, biti tumaem i zastupnikom integralnog ju
goslavenstva, uivala je kraljeve simpatije i podrku. U takvim uvjetima, koje je di
ktirao reim, vodstva opozicionih stranaka na osebujan i specifian nain izlaze iz st
anja totalne politike letargije.
Od "Punktacija " do sporazuma -Bosna i Hercegovina u popritu napora za preureenje
drave
Seljako-demokratska koalicija (SDK) iznosi (7.12.1932.) svoj stav o dravnom ureenju
Jugoslavije. Bio je to nakon 1929. prvi pokuaj da se jedan, za cijelu dravu, ergo
i Bosnu i Hercegovinu, gorui problem stavi na dnevni red i pronae rjeenje koje bi
pomirilo estoko konfrontirane zagovornike centralizma, odnosno anticentralizma. Z
apoinjao je novi ciklus, novi proces, nimalo lak, dapae kompleksan kome se nije mo
gao nazirati ni okvir, ni sadraj, a niti potencijalni akteri razrjeenja. Za kratko
vremena donijeto je nekoliko rezolucija poznatijih kao punktacije. Spomenute pr
ve ("zagrebake") zalagale su se da narod bude izvor "svakoga politikog suverenitet
a i svake vlasti", seljatvo (u duhu najvee hrvatske politike partije - HSS) da bude
"temeljem organizacije naega sveukupnog ivota". Posebno je osuena "srbijanska hege
monija", za koju su se uesnici sloili da je unitila sve "moralne vrijednosti, sve n
ae napredne ustanove i tekovine, materijalnu imovinu naroda, pa i njegov duhovni
mir". Zakljueno je da povratkom na 1918. "kao ishodinu taku " treba nuno povesti org
aniziranu borbu "protiv te hegemonije, sa jednim ciljem, da se ona odstrani iz s
vih krajeva". Ovo istiemo stoga to e te postavke biti ne samo za SDK pretpostavka n
ovog ureenja drave, nego to e se na njima temeljiti svi napori, i oni koji su se tic
ali bosanskohercegovakih prostora i naroda iji e glavni moto biti iskljuenje prevlas
ti "jednog ili vise njenih lanova nad ostalim". Da e napori i borba za dravu kao "a
socijaciju (udruenje) interesa" zamiljenoj da se 326

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


izgradi "na slobodnoj volji njenih lanova" biti duga i teka i nesmiljena, potvrdil
o se na startu. Dok su branitelji estojanuarskog reima bili manje vise jedinstveni
, opozicioni elementi su se podvojili: srbijanska strana se zala gala za povrata
k na parlamentarni sistem do 6.1.1929, a hrvatska opozicija se opredijelila za u
tvrivanje principa novog dravnog ureenja. Graanske opozicione snage iz drugih sredin
a odravale su stajalita upravo tih sredina -Koroeva ili Punktacije Slovenske ljudske
stranke izraavale su elju autora da se svi Slovenci ujedine u samostalnu Slovenij
u u granicama Kraljevine Jugoslavije. Opozicija u Vojvodini polazei od ocjene da
je centralistiko ureenje krahiralo traila je za Srijem i Vojvodinu identian poloaj u
preureenoj dravi kakav dobiju i ostale pokrajine. Tzv. Spahinim punktaci-jama anti
centralistiki opredijeljena Jugoslovenska muslimanska organizacija predviala je da
Bosna i Hercegovina postane ravnopravna politika historijska jedinica u Kraljevi
ni Jugoslaviji. Prvak Demokratske stranke Ljuba Davi-dovi je u svojim punktacijam
a pledirao za uspostavu samoupravnih oblasti oko velikih nacionalno-kulturnih ce
ntara (Beograda, Zagreba, Ljubljane). Zanimljiv je tretman Bosne i Hercegovine u
cjelokupnom rjeenju. Nastojei prevazii trijalistiko rjeenje, a polazei od jedinstveno
sti bosanskohercego-vakog prostora na kojem su se "ukrtali plemena, vere i kulturn
i uticaji" zamiljao je da se od BiH i Dalmacije formira etvrta dravna jedinica koja
bi u budunosti kao tampon zona razdvajala Beograd i Zagreb. Spomenute rezolucije
(kao i one ovdje nenavedene) potvrda su promasenosti estojanuraskog reima. Razliit
e u procjenama rjeenja ureenja zajednike drave i statusa Bosne i Hercegovine (ak i on
e srpske provenijencije) jedinstveni su u osudi centralizma koga su proglaavali "
uzronikom svih drutvenih nesrea". Pored dravnog centralizma na udaru je bio i nacion
alni unitarizam te hegemonizam vladajue velikosrpke buroazije. Mada su kritike dol
azile iz redova sopstvene buroazije, sop-stvene klase, tek su se smru kralja Aleks
andara (9.10.1934.) stekli uvjeti za ublaavanje kursa otvorene diktature, ali ne
i za slabljenje fronta centralista i unitarista. Snage koje su zakratko stupile
na politiku scenu (vlada bogolju-ba Jevtia) bezrezervno su se opredijelile za jedi
nstvenu jugoslavensku dravu, naciju (provoenje kraljevog "amaneta" - "uvajte mi Jug
oslaviju!"), ali su ubrzo nakon izbora (5.5.1935.) morale stii sa iste, jer su bi
le nespremne za iznalaenje sporazuma sa hrvatskom opozicijom. "Sporazum" do kraja
postojanja Kraljevine Jugoslavije postaje "alfa i omega" njenog sveukupnog poli
tikog ivota. Postavljalo se pitanje nacionalnog preureenja zemlje. Ni novi premijer
(Milan Stojadinovi) nije odstupao od pozicija odbrane dravnog centralizma i nacio
nalnog unitarizma
327

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


pod svaku cijenu. Razlike i suprotnosti izmeu onih "za" (Jugoslovenske radikalne
zajednice - NRS, S LJS i JMO sa svojim elnicima M. Stojadi-noviem, A. Korocem i M.
Spahom) i onih "protiv" (Maek na elu HSS, odnosno "hrvatskog narodnog pokreta" koj
i su okupili ogroman broj Hrvata) postojeeg stanja narasle su do najveih moguih raz
mjera. Predsjednik vlade je unutarnjom i spoljnom politikom (profasistikom) bloki
rao tzv. hrvatsko pitanje i izazvao kontraefekat - ojaao blok opozicije, ne samo
hrvatske nego srpske. Oba fronta ujedinjena u Bloku narodnog sporazuma sklopila
su sporazum u Farkaiu (8.10.1937.). Stojadinovi je oponirao svim pokuajima revizije
Ustava, a nespremnost za pregovore o preureenju drave na nacionalnim osnovama nako
n decembarskih izbora 1938, kada su prevagnula koncepcije onih koji su zagovaral
i demokratizaciju zemlje, sporazum Hrvata i Srba - uinila je njegovu poziciju neo
drivom. Knez namjesnik Pavle bio je primoran nai linost pogodnu za razgovore sa HSS
i njenim predsjednikom dr. Maekom. Nakon posljednjih izbora u Kraljevini Jugosla
viji oni su bili jedina kompetentna politika snaga sa kojom se moglo pregovarti i
dogovarati o preureenju drave, ureenju srpskohrvatskih odnosa, rjeenju hrvatskog pi
tanja. Obaranjem M. Stojadinovia (veljaa 1939.) izbor je pao na neuticajnog, neafi
rmiranog, prema M. Stojadinoviu "najgoreg i najslabijeg " lana prethodne vlade - D
ragiu Cvetkovia. Bez obzira na ove kvalifikative novi primjer je naglaavao da spora
zum sa Hrvatima mora biti utemeljen "na punoj jednakosti i ravnopravnosti". Rije
tko je ko do tada javno oficijelno priznavao "narodni individualitet Hrvata, kao
rezultat posebnog razvitka, polazei od njihove stvarne i formalne ravnopravnosti
u granicama Jugoslavije. Na startu se vidjelo da e najtee biti sa usaglaavanjem st
avova po pitanju Bosne i Hercegovine. Nakon nekoliko stastanaka predsjednika nov
e vlade D. Cvetkovia sa legitimnim predstavnicima hrvatskog naroda (dr. Maekom -27
.4.1939.) sklopljen je sporazum o stvaranju Banovine Hrvatske. U njen sastav tre
bale su ui: stara Savska i Primorska banovina sa srezom Dubrovnikom. Sporno je bi
lo kako podijeliti Bosnu i Hercegovinu, te Vojvodinu sa Srijemom pa je ovo pitan
je ostalo otvoreno. Mehmed Spaho, neprikosnoveni ef Jugoslovenske muslimanske org
anizacije, otro je protestirao kod kneza P avla "zato se dijeli Bosna i Hercegovin
a izmeu Beograda i Zagreba". Namjesnitvo je ovaj sporazum odbacilo. Moda e poneko na
kon povrnog itanja redova to slijede stei dojam da tekst "izlazi" iz okvira teme. ini
se da navoenje samo nekih stavova dr. Maeka i HSS iz perioda koji je prethodio sk
lapanju sporazuma potvruje bar dvije tri stvari: 1) kako i koliko je sa hrvatske
strane posveivano panje
328

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


rjeenjima bosanskohercegovake (teritorijalne i narodne enigme), 2) kako rjeenje drav
nog ureenja nije moglo biti bez rjeenja statusa BiH i 3) koliko su ta pitanja u ra
zliitim oblicima aktualna i dan-danas. Sve to e biti samo spomenuto treba shvatiti
kao nastavak procesa zaetog mnogo prije stvaranja prve zajednike drave. Narodi sa p
odruja BiH, a posebno njen teritorijalni aspekt izazivali su interese, osnivaa HSS
jo u periodu Austro-Ugarske. Dr. Maek je u opservacijama ovih pitanja polazio od
nekih naelnih stanovita: afirmiranja ideja suvereniteta, situiranja hrvatskog pita
nja u jugoslavenske okvire, uvjerenja da "jugoslovenski narod ne postoji". Operi
rajui sa brojem jedinica budue drave izjavljivao je da "nije vano, kako se takvo uree
nje zove - da li federacija ili konfederacija, realna unija ili kako drugo. To j
e irele vantno. " Polazei od prava na samoodreivanje zastupao je stanovite da "naro
d treba imati mogunost da sam odluuje" i izraavao uvjerenje da e "to uiniti predstavn
ici ondanjeg naroda", jer on nije legeliziran da govori "o cijeloj Bosni i Herceg
ovini". Ako bi se ostalo na ovim naelnim stanovitima teko bi se ta moglo) iz histori
jske retrospekcije i dananjeg ugla) dodati ili oduzeti. Kada su bila pretoena u ko
nkretnu drustveno--ekonomsku i politiku stvarnost gubila su svoju ivotnost. Posebn
o se to odnosilo na tretman Muslimana i teritorije. Rukovoen politikom sporazuma
on je (kao i cjelokupna politika HSS) podlijegao formuli veine tretirajui Musliman
e samo kad "jeziac na vagi" koji e pretegnuti na hrvatsku stranu u odnosu na srpsk
u. Ova pitanja su za obje strane bila, itekako vana jer je "Bosna... postala cent
ralnim popritem borbi politikih grupa". Lomei se izmeu naela i prakse te stavove kara
kterizirala je neodreenost, nejasnoa i nedosljednost. Ve u poetnim kontaktima oko de
finitivnog rjeavanja hrvatskog pitanja, preureenja zemlje i sudbine BiH (prilikom
prvog u seriji sasta naka dr. Maeka i predsjednika Vlade D. Cvetkovia - od 2 do 4.
III. 1939.) dolo je do neslaganja po pitanju pripadnosti Bosne i Hercegovine. Bil
o je vie nego jasno da e teritorijalni aspekt ovog dijela drave izuzetno komplicira
ti put ka sporazumu. U toku drugog posjeta Cvetkovia Zagrebu ponueno je spajanje P
rimorske i Savske banovine u jednu cjelinu, kao i grada i kotara Dubrovnik. Maek
je dao suglasnost i zahtjev da se u roku od godine dana odri plebiscit za 14 srez
ova Vrbaske banovine. Njegov odgovor sadravao je preciznije tri alternativna prij
edloga; 1) traeno je "razgranienje prema historijskim jedinicama, u smislu rezoluc
ije SDK od 1. kolovoza 1928."2) "Hrvatska u ovim granicama: Savska banovina od S
ida, kotarevi Brko, Gradaac i Derventa, zatim Savom do Une, Unom do ua Save, Savom d
o Jajca, Zenice, Visokog, odatle na granicu Primorske banovine, zatim Dubrovnik
do Herceg-Novog. Takvo razgranienje u obzir dolazi u sluaju da
329

Bosna i Hercegovina od najstarijih vrem ena do kraja Drugog svjetskog rata


preostali dijelovi Bosne i Vojvodine budu zasebne jedinice, onda 3) granica izmeu
Hrvatske i Srbije ila bi od Subotice ravnom linijom na Ilok i Savu, zatim do Bos
ne, Bosnom do pod Sarajevo i odatle na granicu Primorske banovine do Herceg-Novo
g". Dogovor nije naen ni oko dijela Bosanske krajine, tzv, "turske Hrvatske" za k
oju je Maek tvrdio da "geopolitiki i historijski bezuvjetno pripada Hrvatskoj". Na
redni dogovori (22. i 23.4.1939.) i pored usaglaenih stavova nisu urodili plodom.
Definitivni opseg Banovine trebalo je odrediti glasovanjem stanovnika preostali
h dijelova BiH, Dalmacije, Srijema i Vojvodine. Namjesnitvo odbacuje dio sporazum
a koji se odnosi na plebiscit. Maek je dva mjeseca docnije tvrdio da je pitanje p
lebiscita u Bosni "uzrok prekida". Intimno vjerovao je u druge razloge. Izvjesno
, u pitanju teritorijalnog razgranienja postojao je otpor svih faktora, politikih,
vojnih i drugih, onih na vlasti i u opoziciji. Ne treba ispustiti iz vida da je
Maek vizije o BiH crpio od svog "informatora" dr. Jure Suteja, jednog od vodeih b
osanskohercegovakih HSS-ovaca. Vie su nego zanimljive njegove ocjene o stavu relev
antnih faktora Bosne i Hercegovine (sve tri nacionalne provenijencije) prema nje
nom statusu. Za Muslimane, mada politiki nejedinstvene (bili su podijeljeni na pr
istae M. Spahe tj. JMO, dr. A. Hasan-begovia - prosrpski orijentirane, H. Hadia, prv
aka Muslimanske organizacije HSS) utvrdio je da su bezrezervno ZA autonomiju BiH
u historijskim granicama, da su "svi Srbi bez iznimke" PROTIV autonomije, uz to
"apsolutno i protiv svakog plebiscita". Elaborirajui stanovita Hrvata ispoljio je
zavidan stepen iskljuivosti tvrdei da su sve odgovorne "prisilili... da priznaju
hrvatsku narodnu individualnost". ak je bespogovorno zakljuivao: "Prisilit emo ih,
htjeli oni ili ne htjeli da nam predaju nae podruje". Ima indicija da je ovoliki s
tepen samouvjerenosti prvog ovjeka HSS u Bosni i Hercegovini proizilazio iz uvjer
enja da iza takvih aspiracija stoji, pored ogromne veine Hrvata Bosne i Hercegovi
ne, lanova MO HSS, "veliki broj Hrvata muslimana koji su direktno organizirani u
redovima HSS " i esto rabljenog onovremenog stava da izmeu "Hrvata katolika i njih
- kako se tada govorilo "Hrvata muslimana" - ne postoji u politikom gledanju nik
akva razlika. Dobivi (8.5.1939.) najire ovlasti od najkompetentnijeg imbenika polit
ike (Hrvatskog narodnog zastupstva) "da preuzme sve akcije u unutarnjoj i vanjsk
oj politici" dr. Maek je taktiki jaao svoje pozicije odreenim koracima u inozemstvu
(preko markiza Josipa Bombelesa i ing. Karnelutija), a u zemlji intenzivno privo
dio kraju razgovore i dogovore sa "kneevim kurirom" D. Cvetkoviem.
330

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Sporazum Cvetkovi-Maek Poetak kraja BiH i Kraljevine Jugoslavije
Konano, 26.8.1939. zakljuen je i potpisan toliko dugo oekivani i pripremani sporazu
m i Uredba o Banovini Hrvatskoj. Predvieno je obrazovanje zajednike vlade, formira
nje Banovine Hrvatske, prenoenje na nju odreenih poslova, obavljanje priprema za p
reureenje drave u cjelini. Tekoe su bile, kao i uvijek - oko teritorija, odnosno ops
ega Banovine, jer je Maek "bacio" oko na Boku Kotorsku, Srijem, dio Bake, dijelove
Bosne i Hercegovine. Uredbom o Banovini u sastav Banovine Hrvatske ule su dvije
banovine - Primorska i Savska i trinaest srezova iz Bosne i Hercegovine (Brko, Bu
gojno, Derventa, Duvno, Fojnica, Gradaac, Konjic, Livno, Ljubuki, Mostar, Prozor,
Stolac i Travnik). Bez obzira to je sporazum bio, strategijski gledano, dugoroni c
ilj hrvatske poli tike, to je nekoliko mjeseci na njemu intenzivno raeno zbog niza
okolnosti, Maek je u Hrvatskom narodnom zastupstvu (29.8.1939.) izjavio da je bi
lo mogue sklopiti "djelomian sporazum". Nije krio da su htjeli stvoriti "definiti
van sporazum, ali je bilo toliko neslaganja, te smo vidjeli da je to nemogue... "
Priznao je "mi se nismo mogli ni u teritoriju sloiti" i konstatirao da "tim nije
pitanje hrvatskog teritorija rijeeno definitivno". Predvialo se da e definitivni o
pseg Banovine Hrvatske biti odreen prilikom preureenja drave, a "pri tome e se vodit
i rauna o ekonomskim, geografskim i politikim okolnostima". Bosna je i dalje bila
i "igri" i od njenog statusa zavisilo je preureenje drave i poloaj Banovine Hrvatsk
e. Sef HSS i SDK to nije krio. Dapae, izjavio je neposredno nakon sklapanja spora
zuma da e "posve drugaije izgledati dotini teritorij Banovine Hrvatske, bude li u n
ovo preureenoj dravi zajedniki recimo... autonomna Bosna ili ne bude... mi smo to p
iomje ostavili otvoreno". Hrvatske aspiracije bile su tada utoliko zadovoljene to
su u sastav Banovine (pored Dubrovnika, Sida i Iloka) odmah ukljueni kotarevi (s
rezovi): branski, derventski, gradaaki, fojniki, travniki. Osim ovih srezova Uredba j
e predviala da u sastav Banovine uu jo neki. Odlaganje definitivnog opsega Banovine
i povlaenje granice izmeu srpske i hrvatske jedinice "raalo" je nove varijante o B
osni i Hercegovini. Politiki predstavnici Hrvata i sam Maek ispo-ljavali su dosta
"tvrd " stav iako su (u sluaju formiranja Hrvatske, eventualno, Srpske i Slovenake
banovine) dozvoljavali i opciju autonomnosti za Bosnu i Hercegovinu (i Vojvodin
u). U ovom potonjem sluaju Maek ne samo da je bio protiv vraanja srezova koji su ve
bili ukljueni u sastav Banovine Hrvatske nego je raunao i sa opcijom njene podjele
izmeu srpske i hrvatske jedinice. Bilo kako bilo onim to je uraeno i, posebno, oni
m to su mnogi predviali, vjerovali, nadali se da e se zbiti obrazovanjem autonomne
Banovine Hrvaiske inauguriran je federalistiki princip preureenja zemlje ustanovlj
enjem hrvatske
331

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


autnomije. Naeto je naelo centralizma - temelja "dravne zgrade" - Kraljevine Jugosl
avije. U sutini akceptiran je federalisticki princip ureenja drave. To je bilo omog
ueno primjenom ve spomenutog "malog ustava" (l. 116. Oktroiranog ustava). Njegove o
dredbe su zbog tijeka dogaaja ostale nesprovedene. Kruna je na temelju tog lana mo
gla djelovati i mimo ustavnih odredaba, ali je te izvanredne mjere moralo naknad
no odobriti Narodno predstavnitvo. Ono nije bilo rasputeno, izbori za novi hrvatsk
i sabor nisu odrani (do travnja 1941.) pa stoga ni sporazum od 26.8.1939. nije bi
o odobren. Sklopljen kao tipian kompromis predstavnika srpskih i hrvatskih buroask
ih krugova potpisani sporazum je u sutini antidemokratski akt. Nosio je u sebi kl
icu jalovosti jer je apsolutno zanemario nacionalne interese ostalih u Kraljevin
i Jugoslaviji. Nije gotovo nikog zadovoljio i izazvao je "poplavu " apetita dovo
dei, ionako, razgraenu dravu na ivicu propasti. Nezadovoljni su bili ne samo akteri
nego i mnogi unutar i hrvatskog (naroito desnica - ustae) i srpskog nacionalnog k
orpusa (posebno njegovog konzervativnog dijela), Udruena opozicija, vojni establim
ent, dijelovi rimokatolike i srpske crkve, strani faktori (Italija) revizionistike
drave. Zastupnicima velikohrvatskih i velikosrpskih aspiracija, koje su se na ek
latantan nain svom estinom eksponirale na tlu Bosne i Hercegovine, konfrontiro se
autonomistikom koncepcijom nasljednik dr. Mehmeda Spahe. U ime JMO dr. Dafer Kulen
ovi vidio je Bosnu i Hercegovinu kao etvrtu jedinicu. Naspram aneksionistikom kursu
koji je diktiran iz Beogra da i Zagreba naao se dotad ne ba koherentan muslimansk
i graanski politiki front sa jedinstvenim zahtjevom zadovoljenja iskljuivo musliman
skih interesa. Na taj nain na bosanskohercegovakoj politikoj sceni homogenizirale s
u se tri izrazito diferencirane vjersko-nacionalne grupacije. Nezadovljstvom sa
ponuenim rjeenjima statusa BiH oglasila se studentska omladina sa sveuilita u Zagreb
u i Beogradu zahtjevom za autonomiju, ali iroko utemeljenoj na zasaama nacionalne
ravnopravnosti, demokratije. U poznatom Treem pismu (prosinac 1939.) bezrezervno
se stalo na stanovite da bi svaka podjela Bosne i Hercegovine predstavljala teku n
epravdu svakom od njenih naroda. Ponueni program respektirao je egzistencijalne i
nterese svih naroda utemeljene na "ravnopravnosti, jednakosti i uzajamnosti svih
graana nezavisno od njihove vjerske, nacionalne i partijsko-politike pripadnosti"
. Naspram oficijelnih oporbenih (desnih i lijevih) nali su se i oni, posebno po k
rajnjim ciljevima ultraki. to se tie Bosne i Hercegovine treba ih spomenuti - ne za
boraviti. Srpski bnroaski krugovi pojaanim organizacionim radom na irenju mree odbor
a i pododbora "Srpskog kulturnog kluba" (SKK), naroito na
332

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

rubnim, graninim teritorijama koje su bile nastanjene Hrvatima i Muslimanima nast


ojali su da to ire i dublje prodru sa idejom "Srbi na okup". Polazei od davno uteme
ljenih ciljeva velikosrpske politike SKK je zahtijevao da Bosna i Hercegovina pr
ipadne srpskoj teritorijalnoj jedinici. Jedan od njegovih prvaka Stevan Moljevi es
toko se okomio na zagovornike autonomije BiH, protivei se i pomisli njenog odvaja
nja od Srbije. Za njega je autonomistiko Sarajevo bilo nita drugo do nosilac "bonja
kluka". Zagreb i Sarajevo su, po tim stanovitima, "zanemarivali" .Bosansku krajin
u zbog "pohlepe". Ovoj oblasti bila je namijenjena uloga "zapadne predstrae Beogr
ada kao nosioca dravne nacionalne misli", centre koji bi "paralisao uticaj Zagreb
a i Sarajeva". Ne ba brojna, ah zato krajnje nepomirljiva hrvatska desnica (ustae)
bila je najei kritiar sporazuma. Dok se Maek zalagao za rjeenje hrvatskog pitanja u g
ranicama Jugoslavije, oni su sporazum koji je sklopio sa Cvetkoviem proglaavali ka
o direktnu izdaju hrvatskih interesa, njega shodno tome izdajnikom. Njihovi zaht
jevi svodili su se na jednostavnu separatistiku formulu - izdvojiti Hrvatsku iz s
ustava Jugoslavije, odnosno istu rasturiti, Plan pripajanja Bosne i Hercegovine
Hrvatskoj doivljavao se kao zavrna etapa ostvarenja "oca domovine" Ante Starevia. /
Duh sporazuma Cvetkovi-Maek lebdio je nad dravom stvorenom 1.12.1918. u pokuajima nj
egovih aktera kao da su se sublimirali svi dotad neuspjeli pokuaji pronalaenja rjee
nja za prevazilaenje socijalnih, nacionalnih, konfesionalnih, kulturnih suprotnos
ti koje su se amalgamirale u dugotrajnim etapama historijskog procesa to se odvij
ao na prostorima Kraljevine SHS. Temelji na kojima je stvorena prva zajednika drav
a junoslavenskih naroda dobrano su u toku dvije decenije postojanja bili uzdrmani
. Pokuaj da se pokrene njeno preureenje ostaje samo to. Bosna i Hercegovina je u s
vakom od ovdje samo spomenutih najznaajnijih dogaaja u periodu izmeu dva rata bila
nezaobilazan faktor sveukupnih zbivanja. Upravo na njenim prostorima i oko njene
sudbine u kontekstu razrjeenja jugoslavenske enigme ne samo da se nisu nala razrj
eenja, nego, naprotiv, ona je postala neposredno poprite sueljavanja novih, jo eih sup
otnosti. Strasti razliitih sadraja, utemeljene na neprevazienim razlikama, politici
onih koji su bili u prilici da "vode" narode razbuktavale su se do usijanja. Us
lonjena cjelokupna, ne samo unutarnja - jugoslavenska, nego i vanjska - meunarodna
situacija, jednostavno je prekinula jedan dug, prirodan proces, posebno onaj se
gment koji se odnosi na definitivno preureenje drave. Jednostavno, vie nije bilo vr
emena ni za jednu opciju. Samo est dana nakon sklapanja sporazuma poeo je Drugi sv
jetski rat. Na redu su bili novi, nita manje znaajni i sudbonosni dogaaji sa starim
i novim akterima.
333

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


LITERATURA Nikola Babi Bosna i Hercegovina u koncepcijama graanskih politikih snaga
. Prilozi Instituta za historiju radnikog pokreta u Sarajevu (dalje Prilozi), 3/1
967, 7/45. Pokret za autonomiju BiH u uslovima sporazuma Cvetkovi-Maek, "Prilozi",
2/1966, 177 -191. Historija SFRJ, Zagreb, 1985. Maek i politika HSS, Zagreb, 197
4, knjiga II. Sporazum Cvetkovi- Maek, Beogard, 1965. Dravnopravna historija jugosl
ovenskih zemalja, Zagreb, 1961. Jugoslavija izmeu dva rata, knjiga I-II, Zagreb,
1961. Zagreb, 1983, Separat "Bosna i Hercegovina" Ahmed Hadirovic Kemal Hrelja Si
ndikalni pokret u Bosni i Hercegovini 1918-1941. Beograd, 1978. Industrija i sao
braaj u BiH, 1929 -1941, prilozi, 2/1966.
Dana Begi Duan Bilandi Ljubo Boban Ljubo Boban Ferdo Culinovi Ferdo Culinovi Enciklope
dija
Grupa autora Kemal Hrelja Jugoslavije
Istina o Bosni i Hercegovini, injenice iz historije BiH, Sarajevo, 1991. Stanovnit
vo i poljoprivreda BiH 1929 -1941, Zbronik radova Ekonomskog fakulteta u Sarajev
u, 1/1996. Milan Gakovi Savez zemljoradnika, Sarajevo, 1982. I. Boi, S. irkovi, M. Ek
mei, V. Dedijer Istorija Jugoslavije, Beograd, 1972.
334

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Tomislav Iek
Djelatnost hrvatske seljake stranke u Bosni i Hercegovini do zavoenja diktature, S
arajevo, 1981. Hrvatska seljaka stranka u Bosni i Hercegovini 1929-1941, Sarajevo
, 1991. Fine VA. John, Jr, Bosna i Hercegovina. Tradicija koju su izdali, Saraje
vo, Fania, 1995, 238 str. O osnovnim karakteristikama razvitka radnikog pokreta u
BiH, Prilozi 11 -12 Bosna i Hercegovina i jugoslavensko pitanje u 1918. Prilozi
4/1968. Historija Jugoslavije, Beograd, 1981. Diktatura kralja Aleksandra, Beog
rad, 1952. JMO u politikom ivotu Kraljevine SHS, Sarajevo, 1974. Ni rat, ni pakt,
Jugoslavija izmeu dva rata, Rijeka, 1970. Uspostavljanje estojanuarskog reima 1929.
sa posebnim osvrtom na BiH, Sarajevo, 1975. Srpski graanski krugovi politiki prem
a pitanju preureenja drave i poloaj BiH, Prilozi 4/1968. Bosna i Hercegovina 1918-1
943. Dravno pravni poloaj, Mostar, 1990. Historijski pogledi na vjerske i nacional
ne odnose u BiH, Sarajevo, 1993.
Tomislav Iek Donia J. Robert
Ibrahim Karabegovi Bogdan Krizman Branko Petranovi Svetozar Pribievi Atif Purivatra
Milan Stojadinovi Nedim arac - Nusret Sehi
Ljubomir Zovko Enver Redi
335

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


THE SUMMAKY
Dr Tomislav Iek
"Bosnia and Herzegovina from the constituance to the destroying of the first sta
te (1918-1941) the national ethnos between the centralism and the force to recog
nize the state." The contribution of Dr Tomislav Iek who treated the most charact
eristic paits of the historv of B&H between the two world *wars, was \vritten es
pecially as the part of a long continuitv of historical happenings on this area
and it can be studied only as a such. The frame of it is consisted of the end of
the first and the beggining of the second cataclysm and the contents the specif
icity of the whole Hfe ih the first common state of the South Slovenians. (The K
ingdooms SCS form 1929 calledThe Kingdoom of Yugoslavia). The emphasized elabora
tion of pohtical problemacy is done in the contest of the questions which were t
he focus that was present during the whole period of its existance (theway of fo
rming the state, its constitution, the fighiting for the same political facts-th
e facts from the Castle to the pohtical partys, elections...) The iaterests of t
he nations were represented in the organizations put in the interests of the org
anizations of political lifes (legal and illegal). For the under-standing of the
history of B&H between the wars, accordingto the author, it is very important t
o notice the different high nationafv-political aims of the ethnos ali of the th
ree groups at the time of the Uniting 1.12.1918, the orientation of Serbs and Cr
oats on their sources in Belgrade and Zagreb, and special authonomism of the thi
rd (the Moslems). The same historical act of the uniting forced by the way it wa
s done and the conditional differences which "ame in" with some nations in the ne
w - formed state produced many - decades presence of a such difficult questions,
as the shape of ruling (monarchv-republic), the organization (centralism) which
were not in the given context of the political relationship (In the times of ps
eudo parliamentarism from 1921 until 1929), the tirany (1929-1935) could be put
or even more solved. Giving the reader, on a such small space, the opportunity t
o see the basis of that relatively short, but very tumultuous period of the new
century's history of B&H, the author elabo-rated only some of the most important
facts about the population, economy and the cultural circumstances, religious c
ommunities, analyzed the character of the governmentand political organization w
hose chronological constant following
336

Bosna i Hercegovina od Tiajsiarijih vitmena do kraja Diugog svjetskog rata


through the inter - periods (1921-1929-1935-1939-1941), and it must be under-sto
od as the frame to the contet of the process and the happenings which had marked
the state as \vell, B&H separately and its multiconfessional, multina-tionaland
, multicultural population. To the contribution of Dr Iek it can be conculuded th
at B&H was int he period between 1918 until 1941 imavoided factor of the ali hap
penings in the "betvveen the wars Yugoslavia". It and its people were (especiall
y 1939) in the middle point of the opposite Croatian; Serbian interests about th
e reorganrang of the state with the absolut avoiding of the interests of the Bos
nian-Herzegovian Moslems (Bosniaks). One long and natural process vvas interrupt
ed once again with the beggining of the Second World War.
337

338

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


BOSNA I HERCEGOVINA U TOKU DRUGOG SVJETSKOG RATA
Mr. Seka Brkljaa, Mr. Muhidin Pelesi i Mr. Husnija Kamberovi
Okupacija 1941. godine i okupacioni sistemi u Bosni i
Hercegovini
P
olovinom marta 1941. godine Hitier se ve pripremao za napad na SSSR i pretvorio j
e srednju i jugoistonu Evropu u strategijsko zalee i snabd-jevaku bazu novog fronta
. Kao glavna karika u lancu planiranih i provedenih mjera s ciljem pacifikacije
i osiguranja Balkana, kao "magacina i ekaonice", bilo je i uvlaenje Kraljevine Jug
oslavije u Trojni pakt 25. marta 1941. Ali, razvoj politike situacije nastale u J
ugoslaviji, 27. marta dovodi do radikalnog zaokreta u njemakoj jugoistonoj politic
i. Martovski dogaaji, dravni udar i provala narodnog nezadovoljstva, sa jakim anti
faistikim nabojem, izraen kroz brojne demonstracije po jugoslavenskim gradovima, ug
rozili su ne samo njemaki, presti i doveli u pitanje planirane termine operacija n
a Istoku nego su predstavljali i potencijalnu opasnost po vojno-privredne intere
se Treeg Rajha u ovoj oblasti. Hitier reaguje munjevito, te nacisti aprilskim rat
om dotadanju politiku i privrednu ekspanziju i penetraciju u Jugoslaviji zamjenjuj
u nasilnom. Ujutro 6. aprila 1941. pedesetak njemakih i talijanskih divizija otpoe
lo je silovit i iznenadan koncentrian napad na Jugoslaviju, a njima su se naredni
h dana pridruile bugarske i maarske divizije. Dravni aparat i kraljevska vojska otk
rili su svu trule reima nataloenu tokom godina i raspali se pred ovim naletom. Mode
rno naoruane i dobro voene trupe agresora prodirale su na jugoslavensku teritoriju
bez veeg otpora njene vojske, koja je bila slabo opremljena, dezorganizovana i v
elikim dijelom zahvaena psihozom defetizma i kapitulantstva, koju su irili ne samo
profaistiki elementi nego i pred stavnici vladajuih krugova i mnogi generali kralj
evske vojske.
339

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Teritorija Bosne i Hercegovine bila je u ratnim planovima vojske Kral jevine Jug
oslavije predviena kao pozadinsko podruje. Meutim, nadiranje njemakih snaga, zbog sl
abljenja otpora jugoslavenske vojske koja se raspadala, prenijelo se veoma brzo
na slabo zatien centralni dio zemlje, te 13. aprila okupatorska vojska stupa na te
ritoriju BiH, i to divizije 46. njemakog korpusa, koje su prele Savu i Drinu, i za
svega etiri dana ovladale vanijim komunikacijama: Nijemci su 15. aprila zauzeli S
arajevo, zarobivi prethodno na Palama glavninu Vrhovne komande, a u naredna dva d
ana su preko Mostara izbili na jadransku obalu. Osvajanjem Sarajeva i zarobljava
njem Vrhovne komande praktino se zavrava okupacija Jugoslavije. Na teritoriji Bosn
e i Hercegovine u trenutku potpisivanja bezuvjetne kapitulacije 17. aprila nalo s
e desetak divizija iz sastava dva njemaka i etiri talijanska korpusa. Te snage pot
pomognute proustakim elementima eljaju teritorij BiH, radi razoru avanja ostataka ju
goslavenske vojske i zapljene naoruanja i cjelokupne vojne i druge opreme i dobar
a, koji se podvode pod ratni plijen. Sto se tie poloaja i daljne sudbine Bosne i H
ercegovine neposrednih priprema agresije na Jugoslaviju kao i u vrijeme voenja bo
rbenih djelovanja, tok vojnih, a naroito politikih zbivanja tih dana dovest e do ne
koliko varijanti za rjeenje ovoga pitanja. Na bazi ostvarenog velikog preimustva u
slamanju otpora vojske Kraljevine Jugoslavije i ostvarenog prestia oko
Podjela Jugoslavije 1942. godine
340

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena d o kraja Drugog svjetskog rata


proglaenja Nezavisne drave Hrvatske jo 10.4.1941. godine, kao i na osnovu potvrene m
ogunosti postizanja odluujueg uticaja u njoj i odreenom podrkom protiv talijanskih rn
aksimalistikih zahtjeva, a vjeto se koristei pred Talijanima ustakim krilaticama da
je "BiH srce Hrvatske", da BiH ulazi u NDH na osnovu "historijskog prava", nacis
ti su vrlo taktino, a i svjesno prikrivali presudne vojno-privredne interese za k
oje je bila znaajna Bosna i Hercegovina. U tom smislu e se demarkaciona linija, ka
o taktika linija razganienja njemakih i talijanskih trupa u toku izvoenja ratnih ope
racija, zadrati i pretvoriti, od cisto vojnog, u politiki i ekonomski faktor, -koj
i e imati dalekosean znaaj za razvoj politikih odnosa Njemake i Italije, posebno u ob
lasti BiH. Demarkaciona je linija ila kroz BiH od Bosanskog Novog preko Prijedora
, Banje Luke, Jajca, Travnika i juno od Sarajeva do Rudog. S ciljem osiguranja sv
ojih privrednih interesa i komunikacija vanih za voenje rata, Trei Rajh je zadrao po
d svojom okupacijom NDH, u emu se naao i 31, bosanski srez, s povrinom od 29.121 km
2 i 1.647.462 stanovnika, dok je u talijanskoj okupacionoj zoni bilo 27 predratn
ih srezova, s povrinom od 22.112 km2 i 1.026.420 stanovnika. Primat njemakog nad t
alijanskim okupatorom bio je vidljiv na raznim poljima djelovanja, a posebno u o
stvarivanja vojno-privrednih interesa Treeg Rajha u BiH. Sama demarkaciona Unija
bila je po njemaku stranu tako koncipirana da je u sjevernoj zoni ostavljala najz
naajnije privredne regione, bogate rudama, drvetom i industrijskim postrojenjima,
kao i glavne drumske i eljeznike saobraajnice, te vee gradske i industrijske centre
. Da stvar za Talijane bude gora, oni su jo morali dozvoliti njemakom partneru da,
zbog "interesa Osovine i zajednikog voenja rata", eksploatie neka privredna dobra,
a posebno boksitna nalazita u talijanskoj okupacionoj zoni, oko Kljua, Bosanske K
rupe i u Hercegovini, Mostar, iroki Brijeg, itd. Talijani takve povlastice za uzv
rat nisu mogli oekivati. Njemake interese u NDH, a time i u BiH, neposredno po oku
paciji titio je 51. armijski korpus, ije su dvije divizije bile razmjetene u BiH. S
jedi te 132. divizije bilo je u Banjoj Luci, a 183. u Sarajevu. Stacioniranje ovi
h posadnih jedinica preteno u BiH govori o vojno-privrednom interesu i znaaju ovog
teritorija za Trei Rajh. Njihov je zadatak bio da osiguraju eksploataciju privre
dnih bogatstava iz BiH da uvaju komunikacije strategi-jsko-privrednog znaaja, i da
potpomognu formiranje, jaanje i uvravanje kvislinke ustake vlasti, kao produene ruke
jemakih politikih i vojno--privrednih interesa u ovome prostoru. Nijemci su urili d
a to prije na tu vlast prenesu obaveze, proistekle iz njihovih interesa i da tako
uspostave
341

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


eksploataciju prirodnih privrednih bogatstava Bosne i Hercegovine putem bilatera
lnih trgovinskih ugovora sa vladom i organima NDH, uz kontrolu njemakih nadlenih f
aktora koncentrisanih u najviem diplomatskom i vojnom predstavnitvu Treeg Rajha u N
DH. Uspostava institucija i funkcija okupacionog globala Treeg Rajha u NDH, a tim
e i u BiH bila je osnovna pretpostavka za to efikasnije otvaranje jednog od vanih
kanala za odlivanje najraznovrsnijih dobara i roba, potrebnih za odranje i podiza
nje ratnog potencijala Treeg Rajha. U centru tog interesa u NDH bilo je bosanskohercegovako podruje, prvenstveno bitno i vano za eksploataciju boksitne i eljezne ru
dace, mangana i drveta. Prostor Bosne i Hercegovine juno od demarkacione linije,
nalazio se pod kontrolom dva okupaciona talijanska korpusa: 6. korpus, sa tabom u
Splitu, bio je nadlean za podruje zapadno od rijeke Neretve, a 17. korpus sa sjed
item na Cetinju, kontrolisao je prostor istono od Neretve. Civilna uprava na talij
anskom okupacionom podruju BiH bila je povjerena civilnim komesarima pri korpusim
a. Te trupe e, kao potencijalni faktor, otvarati Italiji iroku mogunost za ostvariv
anje njenih politikih i vojno-privrednih aspiracija u BiH. Talijanima se nije uril
o da pomau stvaranje organa NDH, jer su u jaanju NDH i njenom sve veem oslanjanju n
a Njemaku, vidjeli potencijalnu snagu koja se suprotstavlja realizaciji njihovih
pretenzija na najvei dio teritorija, od jadranske obale do Save. Za razliku od Ni
jemaca, koji su u NDH da bi osigurali svoje interese nastu pali dosta prikriveno
, Talijani su svoje nezadovoljstvo zbog jednostranog krojenja osovinske politike
izraavali sasvim otvoreno. Dok su Nijemci svoje vojno-privredne interese u BiH p
rovodili i ostvarivali kroz adekvatne organe NDH u BiH. Talijani su svoju okupac
ionu politiku vodili pomou vojnih jedinica i iroke mree raznih institucija u njima.
U svojoj ekspanzionistikoj politici na prostorima koji su uli u NDH, Talijani su
veliku panju posveivali Bosni i Hercegovini, koju su smatrali, inae najbogatijom ob
lasti NDH. Borei se da zatite, prije svega, postojee privredne povlastice, prvenstv
eno i tradicionalno vezane za bosansko drvo, i borei se za nove (ugalj, eljezo) ta
lijanski se privredni interes uglavnom ostvarivao u slobodnom zahvatanju, od nje
nih trupa, svih vrsta dobara, koja nisu bila poklopljena direktnim njemakim inter
esom. Bosna i Hercegovina je neposredno po okupaciji i ulasku u kvis-linku dravnu
tvorevinu NDH, postala poligon s kojeg se pljakaju dobra, bez obzira u ije se ime
vrsi ta pljaka, da li u ime ustake drave ili u ime okupacionih sila. Izbijanjem ust
anka uzdie se NOR kao ruilac i korektor ostvarivanja ekonomskih interesa, bilo za
sam ustaki poredak, bilo za vojno-privredne interese Treeg Rajha i Italije. U nast
ojanjima da zadovolje ove
342

Bosna j Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


iiiiimmiia "GHA>1!CE! OKUPACIONE ZOHE E2AVISNS OPJAVE fcRVVTSttE (1941 -1MS;
Granice okupacione zone NDH (1941-1945) interese upravljai okupacionih sistema pr
imjenjuju sve vie represivne mjere, pri emu je u prvom redu podvuena upotreba vojne
sile. Na primjeru Bosne i Hercegovine najbolje se mogla sagledati "samostalnost
" Nezavisne drave Hrvatske. to se ustanak vie irio i interesi okupatora bili ugroenij
i, ozbiljno su se poljuljali i inae slabi temelji NDH. Ustaki reim je nestajao na o
sloboenoj teritoriji, a u ostalim podrujima je ivotario, zahvaljujui prvenstveno nje
makim okupacionim trupama i institucijama. A kako su okupacioni sistemi bili sraun
ati na to da se osiguraju interesi njemakog i talijanskog okupatora, ponajmanje s
e vodilo rauna o autoritetu vlasti NDH, kod talijanskog okupatora otvoreno, a kod
njemakog prikriveno i zakamuflirano, a i to se gubilo onoga trenutka kada su nje
maki interesi bili dovedeni u pitanje. Svako novo arite nemira u BH, a kasnije i cij
elu Bosnu i Hercegovinu Nijemci su proglaavali vojinom prostorijom, sto je znailo s
uspendovanje svake, ak i okupacione vlasti i njenu predaju u ruke komandanata nje
makih trupa.
343

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Poloaj Bosne i Hercegovine u Nezavisnoj dravi Hrvatskoj
Nezamislivost postojanja NDH bez Bosne i Hercegovine bila je polazna taka u ustaki
m koncepcijama, koja je vidljivo obiljeavala politiku propagandu od samog poetka or
ganiziranog djelovanja te skupine. Rezime pogleda ustaa iz perioda "prve emigraci
je" na pitanje mjesta i uloge Bosne i Hercegovine u njihovoj politici dovoljno j
e jasno bio formuliran u jednom Pavelievom tekstu iz jula 1938, koji je bio inter
nog karaktera i sluio kao uputstvo za voenje politike propagande. U njemu je Paveli
dao direktivu ustaama, da se ne smije dozvoljavati da se o Bosni i Hercegovini go
vori kao o posebnim zemljama, i da se Muslimane razlucuje od hrvatskog naroda, j
er je po njemu, Bosna srce hrvatske zemlje a Muslimani plemeniti dio hrvatskog n
aroda. Kako se jasno vidi, ovdje su sadrani svi bitniji elementi ustake koncepcije
u pogledu Bosne i Hercegovine: a) Bosna i Hercegovina je u historijskom, odnosn
o dravno-pravnom smislu smatrana hrvatskom zemljom; b) u etnikom pogledu, Bosnu i
Hercegovinu najveim dijelom naseljava hrvatsko stanovnitvo, ijim su sastavnim dijel
om smatrani i Muslimani; c) Bosni i Hercegovini je, iz stratekih i propagandnih r
azloga, bila namijenjena centralna uloga u stvaranju NDH. Dolazak ustaa na vlast
i uspostava NDH, proglaene 10. aprila 1941- uz pomo Treeg Rajha i Kraljevine Italij
e, oznaavali su poetak nove etape ustake politike prema pitanju Bosne i Hercegovine
. To, meutim, nije oznaavalo nikakvu kvalitetnu promjenu u dotadanjoj ustakoj koncep
ciji. U novoj situaciji radilo se, prvenstveno, o tenjama da spomenuta koncepcija
doe do to konkretnijeg izraza. Prema tome, ustae su na primjeru koncepcije o rjeava
nju pitanja Bosne i Hercegovine u sklopu NDH nastojali pronai jednu od bitnih pot
vrda svoje dotadanje politike. Paveli je zakonskom odredbom. 7. juna 1941, odredio
istonu granicu NDH na Drini, ime je obuhvatio Bosnu i Hercegovinu sa istone strane
. Ustaka propaganda tih je dana nazivala istonu granicu "meom na Drini" i "kineskim
zidom" koji e Hrvate "za sve vijekove dijeliti od Srba", odnosno; "koji e dijelit
i kulturni zapad od barbarske Srbije". U prvim danima postojanja NDH, ustaki dunos
nici stavili su sebi u zadatak da do definitivnog rjeenja o ulasku Bosne i Herceg
ovine u sastav ove kvislinke "hrvatske drave" svojim njemakim i italijanskim zatitni
cima pokau od kolike je ivotne i historijske vanosti spomenuta pokrajina za opstana
k i razvoj novostvorene drave. P oslije toga, bilo je predvieno da se sprovede kro
atizacija Bosne i Hercegovine, odnosno da svi Hrvati i Musli344

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


mani pihvate ustaka naela rjeavanja hrvatskog nacionalnog pitanja ukljuivanjem u taj
plan "ienje" nehrvatskog elementa. U tom okviru, politika akcija ustaa imala je opi k
arakter i u njoj je uestvovao reprezentativni sastav ustakih dunosnika, proustaki or
ijentiranih publicista, znanstvenika, strunjaka raznih profesija i mnogih drugih.
Svi oni su u javnim nastupima i pisanom rijeju u tampi i posebnim publikacijama u
kazivali na znaaj Bosne i Hercegovine za NDH. U tom je kontekstu razumljiva sugla
snost ustakog vrha sa obnarodova-njem odluke o preseljenju "sredita - centra NDH"
u Banju Luku. Takva odluka, ustvari, nikada nije bila zvanino donesena nego se nj
ome samo operiralo kao uvjetnom kombinacijom, ako dogaaji krenu za ustae u eljenom
pravcu. Kao moralnu podrku tim kombinacijama, Paveli je 29. aprila 1941. donio jed
ino odluku da se u Banju Luku "preseli Podpredsjednitvo vlade", to je uinjeno 4. ma
ja iste godine. Sve ostalo to se odnosilo na Banju Luku kao "centar", djelo je Vi
ktora Gutia, ustakog stoernika u Banjoj Luci. U skladu sa takvim stanjem stvari, us
taki poglavnik pokazivao je razumijevanje prema propagandnim tvrdnjama iz septemb
ra 42. godine prema kojima on, navodno, "prenosi prijestolnicu u Banjaluku, u ko
jo e ona ostati", jer NDH "bez Bosne ne moe sauvati svoje slobode". Kada je rije o t
eritoriji NDH (110.000 km2), isticano je da Bosna i Hercegovina ogbuhvaa skoro po
lvinu njene povrine (51.000 km2). Ustaka propaganda ukazivala je i na injenicu da j
e Bosna i Hercegovina po svom geografskom poloaju "u sred sriede" NDH, "te spojni
ca i najprirodnija veza izmeu itorodnog sjevera i hrvatskog juga i mora". Osim tog
a, Bosna i Hercegovina bila je proglaena za "vojniki najprirodnije uporite za odbra
nu samosvojnosti Nezavisne Hrvatske". Poseban znaaj i vrijednost Bosne i Hercegov
ine za NDH, sljedbenici ustakih ideja vidjeli su u "njenim prirodnim bogatstvima
a posebno u bogatstvu uma i ruda". U upotrebi je bio podatak da je "oko 62 posto
od cjelokupne povrine a u iznosu od dva milijuna hektara pokriveno umom". Naglaavan
a je propagandna tvrdnja da je Bosna i Hercegovina u sebi sauvala "mnogobrojne vr
lo vane stare tradicije iz najstarije hrvatske prolosti". Ovim pozivanjem na narod
nu tradiciju i ukazivanjem na Bosnu i Hercegovinu kao na podneblje pod kojim su
se "krunili prvi hrvatski kraljevi" i odravani "prvi znameniti hrvatski narodni i
dravni sabori" ustake vlasti nastojale su da se predstave kao batinici i zatitnici
hrvatske tradicije, potencirajui pravako naslijee Ante Starevia. Istovremeno, predsta
vljali su se i kao nosioci dravotvorne misije za budua vremena.
345

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Potenciranjem injenice da preko Bosne i Hercegovine prolaze prirodne komunikacije


od Podunavlja prema jadranskom moru ustae su na posredan nain stavljali do znanja
znaajan interes Treeg Rajha za bosansko-hercegovaki prostor, ijom je milou ovaj i uao
u sastav NDH. Ukazivanjem na veliko historijsko znaenje dobitka Bosne i Hercegovi
ne, vladajui krugovi NDH maskirali su gubitak velikog dijela jadranske obale, ust
upljenog Italiji. Meutim, preutkujui znaaj Bosne i Hercegovine kao stratekog podruja z
a osovinske sile i posebno, neophodne sirovinske osnovice njemake ratne industrij
e, ustaki vrh je praktino zatakavao jedan od razloga svoje "nezavisnosti". Ako se p
ogleda u cjelini, ustaka koncepcija o mjestu i ulozli Bosne i Hercegovine u stvar
anju NDH bila je od samog poetka ozbiljno uzdrmana. Pored neznanstvenosti teorijs
kog tumaenja povijesnog razvoja Bosne i Hercegovine kao iskljuivo hrvatskih zemalj
a, tome su u postojeoj situaciji naroito pridonijela dva elementa ustake, politike.
To su bili, s jedne strane, politika obrauna sa Srbima, a s druge dokazivanje hr
vatstva Muslimanima. Nastojei ojaati svoje pozicije, ustaki reim je otpoetka isticao
svoju, navodnu, naklonost prema muslimanskom stanovnitvu. Meutim, iza toga se kril
a hladna raunica osnovne tendencije ustake politike koja se ogledala u irokoj polit
ikoj akciji dokazivanja "hrvatstva" Muslimana. To je bio nastavak ve formuliranih
pogleda na pitanje Muslimana iz razdoblja prije stvaranja NDH, a nova situacija
pruala je daleko vee mogunosti za njihovo propagiranje. "Muslimansko pitanje" bilo
je najvie povezano sa razmatranjem mjesta i uloge Bosne i Hercegovine u ustakoj ko
ncepciji drave. Kada je to pitanje razmatrano, Muslimanima je, iz politikih razlog
a, sugerirano da vjeruju u to kako su oni zaista znaajan faktor u NDH. Ve u poruci
vojskovoe Slavka Kvaternika "bosanskohercegovakim Hrvatima", objavljenoj 25. apri
la 1941. u sarajevskoj tampi, naglaeno je da je u meuratnoj Jugoslaviji Muslimanima
prijetila opasnost da ih "nestane sa lica ove hrvatske zemlje", ali i obeanje us
takog vrhovnitva da e za sva "vremena muslimanska ognjita ostati slobodna, jer e prij
e i zadnji Hrvat izginuti negoli mi vas napustiti". U gotovo identinoj intonaciji
bila je sroena i Pavelieva poruka, koju je u njegovo ime prenio Slavko Kvaternik.
Ustae su iskoristili i politiko naslijee pravake ideologije Ante Starevia, posebno va
rijacije na temu Muslimana u Bosni i Hercegovini. Isticano je da je Ante Starevi p
rvi u Evropi ustao u odbranu bosanskohercegovakih Muslimana, kao i to da ih je sm
atrao "najistijim Hrvatima" i "cvijetom hrvatstva".
346

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog ma


Ne gubei nadu da e Sandak ui u sastav NDH, ustake vlasti budno su pratile sitauciju i
doekivale poslanstva koja su sandaki Muslimani, preko Sarajeva, slali u Zagreb, tr
aei "da Sandak, koji ie sastavni dio Bosne i Hercegovine, ue u sklop Drave Hrvatske".
Nastojei da motivira bosanske Muslimane za podrku akciji prikljuenja Sandaka Nezavi
snoj dravi Hrvatskoj ustae su posredstvom svoje propagande podizali temperaturu ja
vnosti, izvjetavajui o "stranom stanju sandackih Muslimana" i "njihovom poloaju u dva
zadnja decenija". Paveliev doglavnik Ademaga Mesi je 26. jula 1941. u Sarajevu, n
a sastanku predstavnika bivih zemljoposjednika iz Bosne i Hercegovine, izjavio da
, ako Sandak ne doe u sastav NDH, Muslimani se mogu vratiti u Bosnu i Hercegovinu
gdje e dobiti zemlju. Isto je vailo i za Muslimane koji su se iselili u Tursku. Meu
tim, i pored grevitih ustakih nastojanja, koja su podravali i neki muslimanski krug
ovi, da Sandak ukljue u okvir NDH, to im nije polo za rukom, najprije zbog upornog,
negodovanja Italijana i slabe podrke Nijemaca, kao i zbog prisustva etnika i part
izana na tom prostoru. Pokuaj da se negiranje nacionalnog razvoja kompenzira nagl
aavanjem vjerskih razlika samo je pridonio brem sagledavanju pravih namjera ustake
politike prema Muslimanima i, u vezi sa time, brem diferenciranju i polariziranju
politikih snaga. Naime, svijest o nacionalnoj posebnosti bosanskih Muslimana sve
se vie suprotstavljala kroatizaciji, prerastajui u otvoreni otpor, koji je jo bio
potenciran i saznanjem da ni hrvatski narod nije u cijelosti ustaama priznavao st
atus nosilaca nacionalnog pokreta, Isto tako, manipuliranje vjerom i vjerskim os
jeanjima Muslimana izazivalo je otpore, tim vie to se radilo samo o formalnoj ravno
pravnosti dviju vjera. Katolianstvo je u NDH bilo u povlaenom poloaju na tetu prava i
slamske zajednice. U pojedinim listovima, kao to je "Katoliki tjednik", vrena je pr
opaganda, da NDH treba biti iskljuivo katolika drava. Odbojnost kod bosanskih Musli
mana izazivale su i uvrede objavljene u ovakvim glasilima u kojima su oni naziva
ni "muhamedancima" i izjednaavani sa bezbonicima i paganima na koje treba da se, n
avodno, proiri nebesko carstvo. Iza ovoga se ustvari krije namjera katolikih krugo
va za stvaranjem uvjeta koji e postepeno omoguiti minimiziranje statusa muslimansk
og stanovnitva u NDH iza ega bi trebala slijediti kroatizacija koja je ukljuivala i
ideju o njegovom pokrtavanju. Jedan od osnovnih politikih ciljeva ustakog reima bil
o je plansko raspirivanje antisrpskog raspoloenja kod bosanskomuslimanskog stanov
nitva. Meu prvim koracima u tom pogledu bilo je ukidanje starog muslimanskog prosv
jetno-kukurnog drutva "Gajret", koje je prije II svjetskog
347

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


rata bilo jedan od pobornika prosrpske orijentacije. S druge strane, u NDH je fa
vorizirano prosvjetno-muslimansko drutvo "Narodna uzdanica", koje je bilo prohrva
tski orijentirano. Takvi postupci ustake politike u izrazitom favoriziranju jedno
g drutva na raun unitavanja drugog nailazili su na vidljiv otpor i u samom lanstvu "
Narodne uzdanice". To je i shvatljivo, ako se ima u vidu injenica da je i u "Naro
dnoj uzdanici" i "Gajretu " veina lanstva bila iz najirih slojeva bosanskomuslimans
kog stanovnitva, koje je kroz kulturno-prosvjetnu djelatnost ispoljavalo vidljivo
demokratsko raspoloenje, dok su prohrvatske i prosrpske tendencije obiljeavale, u
prvom redu, rukovodstva tih drutava. Ustaka vlast u Bosni i Hercegovini uspostavl
jena je do jula 1941. Izvrena je podjela teritorija na velike upe tako da su pojed
ine upe zahvatale dijelove teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kako bi se
eliminirala posebnost Bosne i Hercegovine i afirmirala teza o njoj kao, narodnom
, historijskom dijelu Hrvatske. Paralelno sa organima vlasti forimrani su i orga
ni i vojne formacije ustaog pokreta a, takoer, i jedinice domobranstva NDH. Bioloko
unitenje Srba i Jevreja trebalo je osigurati stvaranje "istog hrvatskog prostora"
. Rjeenje jevrejskog pitanja bilo je kopija "rasne politike " Treeg Rajha, dok se
pitanje Srba predstavilo kao specifian problem ustakog reima. S ciljem smanjenja i
eliminiranja otporne snage Srba u NDH, ustae su osim terora praenog masovnim likvi
dacijama i protjerivanjem, primjenom nasilnog prevoenja na katolianstvo, priredili
i propagandni potez sa osnivanjem Hrvatske pravoslavne crkve. Fizikim unitavanjem
, iseljavanjem i prekrtavanjem Srba ustae su htjeli dokazati da je rije o prostoru
koji pripada iskljuivo hrvatskom narodu, ukljuujui i Muslimane kao, navodno, njegov
sastavni dio. Srbi su, prema ustakim shvaanjima, bili strani element na hrvatskom
tlu i njihov opstanak nije bio predvien u uvjetima postojanja "novog poretka" u
NDH. Ustae su, po ugledu na naciste, bili fanatini antisemiti odani ideji rasistiko
g genocidnog programa Treeg Rajha. I pored prijetnji ustakih vlasti upuenih onima k
oji su imali namjeru zatititi Jevreje od progona, ostalo je upameno i zabiljeeno da
su mnoge muslimanske porodice skrivale i spaavale Jevreje. Ustaka kampanja protiv
Jevreja vodena je nemilosrdno. Ne ograniavajui se samo na bioloko unitavanje Jevrej
a, genocidni postupak ukljuivao je prethodno podvrgavanje tekim ponienjima, duevnim
patnjama i fizikim zlostavljanjima, te pljakanje njihove imovine i unitenje kulturn
ih tekovina. Jedna stara kultura, koja je nekoliko stoljea ivjela na
348

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


bosanskohercegovakom tlu, bila je tako gotovo unitena a najvei dio pripadnika ove z
ajednice uglavnom ubijeni. Postupci ustakog reima izazivali su od poetka veliko uzn
emirenje u bosanskomuslimanskom narodu. Pokazivalo se da vlasti NDH u sprovodenj
u svojih ciljeva mogu naii na odziv tek manjeg broja Muslimana. Masovni pokolji n
ad Srbima irom Bosne i Hercegovine, u kojima su sudjelovali i malobrojni ustae Mus
limani, izazivali su nezadovoljstvo i negodovanje u bosanskomuslimanskom narodu,
ali i sve veu zabrinutost za vlastitu sigurnost. Situaciju je oteavala i perfidna
namjera ustakih vlasti koje su nastojale uvjeriti javnost u iskonstruiranu i lanu
tezu prema kojoj su, navodno, za pokolje nad Srbima iskljuivo odgovorni Musliman
i. S tim su ciljem ustae, Hrvati, koji su unitavali srpsko stanovnitvo, stavljali n
a glave fesove i dozivali se muslimanskim imenima. Tako su hrvatski krugovi unut
ar ustake organizacije namjeravali izazvati talas srpskih osveta nad Muslimanima
koji bi, prema zamislima Zagreba, traei oslonac sigurnosti kod Hrvata, postali pot
puno ovisni od njih. Pitanje odranja ivota i imetka postalo je osnovna preokupacij
a Muslimana u najirim razmjerima zbog sve vidljivije psihoze straha od posljedica
ustake politike prema Srbima. etniki pokolji muslimanskog stanovnitva, koji su usli
jedili, davali su toj psihozi smrtnu teinu i ozbiljnost. Meu Muslimanima je stvore
no uvjerenje kako je cilj ustakog reima da se izmeu njih i Srba izazove mrnja i obrau
navanje, a posebno u krajevima gdje oni ive jedni uz druge. Sistem koji je korien s
ciljem istrebljenja Srba, Muslimani su smatrali nedolinim dvadesetog stoljea. Osi
m toga, kod Muslimana je postojao strah da e se ovaj sistem, nakon ustakog obrauna
sa Srbima, mogue primijeniti i na njih. U sve ozbiljnijem opozicionom raspoloenju
u bosanskomuslimanskom narodu posebno mjesto imala je akcija uglednih graana, koj
a se manifestirala u otvorenom protestu protiv ustakog terora nad Srbima. Bio je
konkretan odjek duboke zabrinutosti koja je zahvatila i muslimanske graanske poli
tiare. Rezultat toga bile su poznate muslimanske rezolucije izdate u Prijedoru. S
arajevu, Mostaru, Banjoj Luci, Bijeljini i Tuzli, a neke indicije ukazuju na to
da su rezolucije donesene i u Bosanskoj Dubici, Visokom i mogue u jo nekim bosansk
im mjestima. Spomenute rezolucije bile su donesene od septembra do decembra 1941
. Njihovi inicijatori i potpisnici bili su predstavnici muslimanskih organizacij
a i istaknute linosti muslimanskog javnog ivota. Zaetak svim ovim rezolucijama, pri
je svega sarajevskoj, skuptinski je zakljuak organizacije ilmije "El Hidaje" od 14
. augusta 1941. U tom skuptinskom zakljuku javno je protestirano protiv ustakih, zl
oina. Osueno je i sudjelovanje Muslimana u spomenutim zloinima, a
349

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


skuptina se i ogradila od njih. "El Hidaje" je u skladu sa naelima islama apeliral
a na Muslimane kao vjernike da se klone svakog nasilja. Uz to, apeliralo se na v
lasti NDH da to hitnije zavedu red i sigurnost. Pojavom rezolucija manifestiralo
se nezadovoljstvo velike veine Muslimana faistikim sistemom nacionalne, vjerske i r
asne diskriminacije. Pa-veli je, navodno, prijetio da e sarajevskim asfaltom prije
potei krv autora rezolucije negoli e se vlada NDH odrei svog programa. Pokuaj ustako
g poglavnika da preko Dafera Kulenovica prijetnjama privoli potpisnike da opozovu
potpise iz sarajevske rezolucije nije uspio. Ustaki povjerenik u Sarajevu Jure F
raneti prijetio je da e svi potpisnici biti upueni u koncentracioni logor. Meutim, us
take su se vlasti ipak odluile rijeiti problem hladno i bez naglih poteza; tako da
su se ograniile na sitnije represalije prema jednom dijelu potpisnika. To je uinje
no zbog toga to se u to vrijeme nije eljelo otvorenim i ozbiljnijim progonima povea
vati nezadovoljstvo Muslimana reimom u NDH. Rezolucije koje su potpisali razni ug
lednici islamske vjerske zajednice, predstavnici muslimanskih drutava i udruenja,
intelektualci i drugi ugledniji graani bile su namijenjene najviim vrhovima NDH, a
s druge strane, irene su koliko je to bilo mogue meu muslimanskim stanovnitvom u sm
islu prisutnog opozicionog raspoloenja. Sadraj rezolucija karakterizirali su sljed
ei stavovi: otvoreno su osueni ustaki zloini nad Srbima; ograuje se od onih Muslimana
koji su sudjelovali u tim zloinima; traila se zatita za progonjene Srbe u smislu o
siguranja ivota i imetka svih graana NDH bez obzira na vjerske razlike; protestira
se protiv pokuaja da se za sudjelovanje pojedinih Muslimana u ustakim zloinima sva
li krivica na cijelo mus limansko stanovnitvo; zahtijevano je da se onemogui svaka
vjerska netrpeljivost i da se najotrije kazne sudionici zloina; iznijeti su podac
i o etnikim pokoljima nad Muslimanima. Muslimanske rezolucije svojim su sadrajem ne
dvojbeno ukazale na karakter politikog raspoloenja bosanskomuslimanskog naroda kao
cjeline. Pokazalo se da je proustaka linija jednog manjeg dijela muslimanskih po
litiara, koja je podravala ustaki reim i postala njegovim sastavnim dijelom, neopozi
vo ostala usamljena i izolirana unutar svoga naroda. Oi muslimana Balkana bile su
tokom II svjetskog rata okrenute prema Turskoj. Meutim, turska neutralnost u ovo
m ratu znaajno je utjecala i na bosanske Muslimane koji su se, djelimino, i zbog t
oga sporije odluivali u svom opredjeljivanju za neku od ratujuih strana. Jula 1941
. predstavnici sandaklh Muslimana poslali su memorandum turskom maralu Favzi-pai
350

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


akmaku sa molbom da on utjee na ukljuenju Sandaka u sastav Bosne. Zvanina turska poli
tika, u skladu sa svojom neutralnou u ratu, nije reagirala na ovu inicijativu. Van
jska politika Turske prema jugoslavenskoj dravi bila je u granicama korektnih odn
osa. To se posebno oitovalo tokom II svjetskog rata kada Turska, i pored nastojan
ja NDH, nije htjela sa njom uspostaviti ak ni trgovake veze. Kada se sve ranije sp
omenuto ima u vidu, sasvim je jasno da su ustake vlasti mogle bez veih problema u
dravnim slubama proteirati Hrvate na tetu bosanskih Muslimana. Prema jednoj statisti
ci iz aprila 1944. godine, odnos Hrvata i Muslimana u nekim dravnim slubama NDH bi
o je sljedei: Hrvati 18 11 193 7 6 49 33 19 16 . 112 27 32 159 208 140 7 6 12 Mus
lim 2 . 15 1 2 5 6 13 11 2 1 2 3 12 1 3
351
Ministri Glavni ravnatelji Narodni zastupnici Poslanici na strani Konzuli i zast
upnici Ministarstvo vanjskih poslova Vii inovnici konzulata i poslanstava Veliki up
ani Podupani Kotarski predstojnici Vii inovnici Ministarstva pravosua Dravna banka Vii
inovnici, dravne riznice Ministarstvo narodnog gospodarstva Ministarstvo prometa
Krugovalni ravnatelji Dravni tajnici Dravni vijenici
Visi inovnici upskih redarstvenih oblasti 121

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala


Navedeni statistiki podaci nisu, uglavnom, obuhvatili dravne privredne ustanove, p
reduzea i zavode, kao i sve zajednice koje su se nalazile u Zagrebu, jer je uz po
litiko-upravni centralizam sproveden i privredni cen-tral-izam. Treba spomenuti,
da niti u jednoj od tih zajednica nije bilo niti jednog Muslimana na utjecajnom
mjestu. Ovaj nepovoljni omjer jo vie se pogorao na tetu Muslimana zbog njihove nezai
nteresiranosti za odranje NDH kao i nepovjerenja ustakih vlasti prema njima.

Pokuaji ostvarenja bosanske autonomije


Kada je rije o odnosu ustakog reima prema Muslimanima, cijelo vrijeme postojanja ND
H bio je prisutan njegov strah da e Muslimani unaprijediti svoje elje za bosanskom
autonomijom i da e se na politikoj sceni pojaviti kao poseban narod. Jedan od naj
znaajnijih zagovornika bosanske autonomije bio je Uzeir-aga Hadihasanovi za koga su
Nijemci smatrali "da meu Muslimanima vai kao jedini pravi nasljednik Mehmeda Spah
e". Ovog tajanstvenog i utjecajnog muslimanskog graanskog politiara opisao je Avdo
Humo, lan Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH i Glavnog taba NOV i POJ za BiH, koji
se ujesen 1942. godine tajno sastao sa njim u Sarajevu, nastojei ga uvjeriti u po
trebu vee suradnje sa partizanskim narodnooslobodi-lakim pokretom. Uzeir-aga, prem
a onome to je rekao, nije vjerovao u pobjedu sila Osovine mada je nastojao da Bos
na i Hercegovina ne bude u sastavu NDH, nego autonomna pokrajina pod protektorat
om Nijemaca. Uzeir-aga je izrazio svoje potovanje borbi partizana za nacionalnu r
avnopravnost, to Muslimani posebno cijene, ali je smatrao da je NOP nedovoljno sn
aan da bi mogao stvoriti dravu, koju e, po njemu, krojiti Amerikanci i Britanci. So
vjetski Savez u tome nee moi uestvovati posto e ga rat iscrpiti. Smatrao je da Musli
mani ne trebaju "istravati", niti se prikljuivati bilo kojoj strani u sukobu. etnic
i mogu osakatiti Muslimane, ali ih nikada ne mogu unititi. On je lino poruio Mustaf
i Mulaliu u Beograd da pree u tab Drae Mihailovia i da otupi etniku otricu u odnosu n
uslimane. Uzeir-aga je rekao i to da muslimanski politiari rade na organiziranju
i naoruavanju muslimanske milicije, to e sa Muslimanima domobranima biti jedina rea
lna snaga muslimanske politike. Dranje te oruane sile pokazat e koliko muslimanski
politiari vrijede kada se bude krojila budua drava. Takoer, smatrao je on, mogue je d
a e i partizani biti neki faktor kada se bude stvarala nova drava, ali nikada glav
ni. On lino bi volio da partizani budu neki faktor, jer bi pomogli Muslimanima da
dobiju vea prava u dravi. Njemu je lino bilo svejedno kako e se zvati milicija na k
oju su muslimanski politiari raunali kao na svoju oruanu silu: domobranska-, ustaka
ili njemaka.
352

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Glavno je da u njoj muslimanska politika ima svoje rukovodstvo i da je milicija
muslimanska. Kada doe propast Njemake, milicija e ostati muslimanska. Nee vie biti ni
ustaa ni Nijemaca. Na opanku da neki lokalni muslimanski politiari, pa i neke jed
inice milicije, surauju sa partizanima, Uzeir-aga je odgovorio da je on protiv or
uane suradnje sa partizanima, ali neka ih milicija proputa preko svoje teritorije,
neka im pomae, neka ne puca na njih. Uzeir-aga je obrazloio da je on protiv oruane
suradnje poto bi ona znaila utapanje Muslimana u pokret u kome bi se izgubila nji
hova posebnost. Humo, prema vlastitom priznanju, za cijelo vrijeme ovog razgovor
a nije uspio otkriti ta Uzeir-aga zaista misli i ta se krije iza opreznog pogleda o
vjeka koji je u vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio jedan od glavnih savjetnika i
suradnika Mehmeda Spahe. Ve 1. novembra iste godine grupa muslimanskih politiara,
na elu sa Uzeir-agom Hadihasanoviem, uputila je Memorandum Adolfu Hitieru. U ovom
dokumentu ukazuje se na poloaj bosanskih Muslimana i kae se da su oni oekivali da e
njemaka vojska nakon okupacije Bosne i Hercegovine zavesti vojnu upravu te da e ti
jesno suraivati sa njima. U Memorandumu se insistiralo na injenici da Paveli nije u
spio stvoriti pravnu dravu i da se njegove osnovne greke sastoje u ukljuivanju Bosn
e i Hercegovine u sastav NDH i zavoenju strogog centralizma, njegovoj popustljivo
sti prema Katolikoj crkvi i loem funkcioniranju uprave. U Memorandumu su predloene
i mjere za umirivanje Bosne i Hercegovine i sreivanje prilika u njoj: a) osnivanj
e bosanske muslimanske legije koja bi imala jedinstven naziv "Bosanska straa"; b)
izdvajanje svih Muslimana, vojnika podoficira i oficira, izuzev dobrovoljaca na
Istonom frontu, iz ustakih i domobranskih jedinica i njihovo ukljuivanje u "Bosans
ku strau ": c) naoruavanje, opremanje i vojniku izobrazbu "Bosanske strae", kao i di
rektnu kontrolu nad njom, trebala je preuzeti njemaka vojska: d) realiziranje pla
na stvaranja "Bosanske strae" trebala je da do konanog ureenja odnosa Bosne prema H
rvatskoj finansirati njemaka vojska uz garanciju za koju kao pokrie trebaju posluit
i dravni posjedi, u prvom redu rudno i umsko blago; e) ustake vlasti i njihove jedi
nice trebale su na tzv. teritoriju B. obustaviti svaku djelatnost: f) za prvo vr
ijeme, na teritoriju B, koji je podrazumijevao najvei dio Bosne i Hercegovine ukl
juujui dolinu Neretve sa izlaskom na more preko Metkovia i luke Ploe, trebalo je u o
kviru NDH stvoriti politiko -adminis-trativnu jedinicu pod nazivom "upa Bosna" sa
sjeditem u Sarajevu. Sefa ove upe imenovao bi iskljuivo Adolf Hitler: g) da se na p
odruju zamiljene "upe Bosna" omogui stvaranje bosanske nacionalsodjalistike partije:
li) da se nova politiko-administrativna jedinica, nakon pobjede sila Osovine, uvr
sti u red evropskih zemalja pod zatitom Treeg Rajha.
353

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjei5kog rata


Memorandum je predviao teritorijalnu podjelu Bosne i Hercegovine koja bi vodila r
auna o etnikim, geopolitikim, ekonomskim i saobraajno-tehnikira interesima zainteresi
ranih strana. Autori Memoranduma eljeli su na tzv. teritoriju B. postii apsolutnu
muslimansku veinu pa-su predloili da se jo u toku rata, a najkasnije poslije njegov
og zavretka, 175.000 Muslimana koji su ivjeli na teritorijima koji se ustupaju NDH
i Italiji preseli na teritorij B. S istim ciljem sa teritorija B. iselilo bi se
oko 100.000 Srba i Crnogoraca i oko 75.000 Hrvata doseljenih u ove krajeve za v
rijeme Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije. Uporedo sa izradom Memora
nduma injeni su napori da se Muslimani naoruaju. Meudrutveni muslimanski odbor "Naro
dni spas" radio je u srednjoj i istonoj Bosni na naoruavanju muslimanskog stanovnit
va. Tvorci Memoranduma imali su u vidu i odnos etnika prema Muslimanima. Uzeir--a
ga je sumnjao u mogunost pomirenja sa etnicima, koji su izvrili neuvene zloine nad Mu
slimanima i isticao da nanijete rane mogu zalijeiti samo decenije. Meutim, autori
Memoranduma imali su u vidu politiku suradnju sa Srbima, nastanjenim u Bosni i He
rcegovini. Oni su isticali da bi u projektiranom teritoriju B, poto se izvre predv
iena deportiranja stanovnitva u jednom i drugom pravcu, prema procjeni ostalo 925.
000 Muslimana, 500.000 Srba i 225.000 Hrvata. U vezi sa navedenim treba spomenut
i da su autori Memoranduma zahtjevom da ustae napuste Bosnu i Hercegovinu doli u o
tvorenu opoziciju prema reimu NDH, pa im je i zbog toga trebalo raunati na moguu po
litiku suradnju sa Srbima. Razmatrajui uvjete i oblike te suradnje Uzeir-aga Haihasa
novi je smatrao da bi ona bila mogua ako bi se Srbi zadovoljli da budu ravnopravni
graani u autonomnoj Bosni. U Hercegovini i dijelu Bosne juno od njemako-italijansk
e demarka-cione linije autonomistike tendencije nisu bile izraene u tolikoj mjeri.
Napori koje su inili vodei Muslimani iz Mostara ili su za tim da se uz pomo italija
nskih okupacionih snaga osigura zatita Muslimana od terora etnika, koji su bili u
slubi Italijana, odnosno da se postigne suglasnost italijanskih vlasti za odgovar
ajue naoruavanje Muslimana. Delegacija Muslimana iz Hercegovine boravila je u drug
oj polovini oktobra 1942. u Rimu gdje se sastala sa jerusalernskim velikim mufti
jom El-Huseinijem i predstavnicima italijanske vlade sa kojima su voeni razgovori
o ovim problemima. Nastojanje muslimanskih prvaka iz Mostara ujesen ove godine
da se pobolja poloaj Muslimana vremenski je koincidiralo sa istim takvim naporima
u Sarajevu, odnosno sjeverno od deraarkacione linije. Osim toga, zahtjevi muslim
anskih prvaka iz Sarajeva i Mostara istovjetni su po tome to su sadravali osudu po
litike ustakog vodstva i to su teili za tim da se Muslimanima osig 354

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do k raja Drugog svjetskog rata


uraju povoljniji uvjeti egzistiranja. To ukazuje na injenicu da su ova nastojanja
sa obje strane demarkacione linije bila usaglasavana. Treba jo spomenuti pokuaj M
uhameda Pande, lana Ulema-melisa, da Bosnu i Hercegovinu, uz suglasnost i pomo Nijema
ca, izdvoji iz okvira NDH. Svoja nastojanja od jeseni 1942. Panda je u proljee 194
3. proirio zalaganjem na osnivanju SS-divizije sastavljene od bosanskih Muslimana
. Oktobra 1943. pristupio je stvaranju "muslimanskog oslobodilakog pokreta" sa de
vizom: autonomna Bosna na bazi vjerskog mira i sloge muslimana, pravoslavnih i k
atolika. Muslimanski graanski politiari i javni radnici nisu imali uspjeha u pokuaj
ima da Bosnu i Hercegovinu izdvoje fz okvira NDH. Trei Rajh i Italija, od kojih j
e to stvarno zavisilo, nisu u datim okolnostima prihvatali predloena rjeenja prema
kojima bi se na teritoriji Bosne i Hercegovine stvorila posebna politiko-adminis
trativna jedinica "upa Bosna". To je poljuljalo povjerenje autora i pristalica ov
og rjeenja i spremnost Nijemaca da podre i prihvate autonomiju Bosne i Hercegovine
. Zagovornicima izdvajanja Bosne i Hercegovine fz okvira NDH postalo je jasno da
ni sa 13. SS-divizijom, sastavljenom uglavnom od Muslimana, ne mogu raunati kao
izvriocem svoje volje. Zato su oni, od sredine 1943. godine, usmjerili svoje snag
e na stvaranje veih ili manjih muslimanskih jedinica organiziranih na teritorijal
nom principu sa lokalnim komandnim kadrom sklonim, autonomiji Bosne i Hercegovin
e. Muslimanski politiki krugovi, zagovornici autonomije, polazili su u ljeto i je
sen 1943. godine od uvjerenja da su sile Osovine izgubile premo u ratu i da budue
planove treba graditi na oekivanoj pobjedi saveznike koalicije. Spomenute musliman
ske jedinice branile su svoj teritorij i narod od napadaa, bez obzira o kome se r
adilo. Takav stav bio je posljedica shvatanja Muslimana da bez vlastitog vojnog
organiziranja nee biti u stanju osigurati svoj bioloki opstanak. U jedinice raznih
muslimanskih milicija (legija, Zelenog kadra i dr.) odlazili su Muslimani koji
nisu htjeli pristupiti partizanima, zatim dio bjegunaca iz domobranskih i orunikih
formacija NDH i, kasnije, iz 13. SS-divizije "Hanar" i nekih drugih jedinica. Za
ove milicije moe se rei da su se drale dalje od ustakog reima. Samo su neke od njih, a
k dijelovi pojedine milicije, u nudi, pritisnuti etnikim ili partizanskim napadima,
prihvatali vojnu podrku Nijemaca ili oruanih snaga NDH. Izmeu brojnih muslimanskih
narodnih milicija bila je poznata legija Muhameda Hadiefendia koja je djelovala o
ko Tuzle i na podruju okolnih kotareva. Na tom terenu nalazio se i "Zeleni kadar"
pod vodstvom Nesata 355

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Topia. Avdaga Hasi i Hasan-aga Gondi stvorili su narodnu miliciju u krajevima oko Kla
dnja. U Gacku je Demo Tanovi organizirao miliciju, nazvanu po Fazlagia kuli. Splava
r Emin Subai uspostavio je u podruju Gorada i Cajnia isto tako narodnu miliciju. U Foi
je djelovala milicija Omera engia iz Ustiko-line. Bila je poznata i Cebina grupa
koja je, takoer, na podruju Foanskog kotara uspjeno ratovala protiv etnika. U kraju o
ko Tenja i Teslica narodnu miliciju uspostavio je Avdo Ferizbe-govi. Ismet Bektaevi
i Edhem Efendi organizirali su narodnu miliciju u zvornikom i srebrenikom kraju. Os
nivai muslimanskih narodnih milicija su, takoer, Zulfo Dumanji iz Borike opine (Rogat
ica) i Ibrahim Pjani iz Sokola. Na podruju Cazinske krajine snanu i brojnu musliman
sku miliciju predvodio je Huka Miljkovi. Nosioci autonomnih tendencija, ipak, nisu
uspjeli u jedinicama muslimanskih milicija ostvariti dovoljno snaan politiki utje
caj i stvoriti jedinstvenu vojnu snagu uz iju bi pomo mogli djelovati u skladu sa
svojim namjerama. U daljem toku rata, nakon pobjeda partizanskih snaga tokom 194
3. i 1944. godine, u jedinicama muslimanske milicije i Zelenog kadra dolo je do o
sipanja a mnogi njihovi pripadnici (neke jedinice i u kompletnom sastavu) preli s
u na stranu NOP -a. Pavelieva propagandna predstava sa otvaranjem damije u Zagrebu
augusta 1944, nije bila dovoljan argument za rast simpatija Muslimana prema NDH
. Ustake vlasti posebno su bile pogoene sve veim odzivom Muslimana u narodnooslobod
ilaku vojsku, to je bitno remetilo njihovu koncepciju o Muslimanima kao "cvijeu hrv
atskog naroda". Sunovrat ustakog reima bio je u takvim okolnostima samo pitanje vr
emena. Pokuajima ostvarenja bosanske autonomije, koji su podrazumijevali izdvajan
je Bosne i Hercegovine iz sastava NDH, muslimanski graanski politiari i njihove br
ojne pristalice utjecali su na destabiliziranje cjelovitosti ove kvislinke tvorev
ine. Svim akterima ratnih zbivanja na tom prostoru bilo je jasno da bez podrke bo
sanskih Muslimana nije mogue odrati graevinu NDH. Osim toga, uloga veeg dijela musli
manskih graanskih politiara imala je svoj znaaj i u tome to se u bosanskomuslirr.ans
kom narodu nije ukorijenilo povjerenje u NDH kao trajniji dravni okvir.
356

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

etniki pokret - orue velikosrpske politike u BiH


etniki pokret u Drugom svjetskom ratu, bez obzira na tradiciju eto-vanja i dugi kon
tinuitet njihove ideologije, nije otpoeo kao jedinstven pokret. Ono to se u Bosni
i Hercegovini, kao i u nekim drugim krajevima izvan Srbije, identificiralo sa etn
itvom zapoelo je ili kao dio ustanka to su ga poveli jugoslavenski komunisti ili ka
o dio pokreta to su ga organizirale i povele pojedine srpske nacionalistike grupe
na ijem su elu bili, uglavnom, bivi politiari ili uitelji, trgovci, pravoslavni sveeni
ci ili bogatiji seljaci. U Bosni i Hercegovini je neznatan broj vodeih etnika toko
m rata bio lanom predratne etnike organizacije. Od 245 lanova upravnih tijela lokaln
ih etnikih odbora svega ih je 57 otilo u etnike odrede, mnoge su tokom 1941. pobile u
stae, drugi su otili u partizane ili ostali neaktivni i slino. Prve etnike "vojvode"
bili su veliki srpski nacionalisti, moralno iskvareni i kriminalni tipovi. U jed
nom etnikom dokumentu za Aima Babica, etnikoga vojvodu iz istone Bosne, kae se da "pij
7 litara rakije dnevno (...) Prvi je poeo da pljaka sa sinovima zajedno (...) Kuk
avica kakav se moe zamisliti. Nikad nije bio blie poloaju 30 km". Veina ovih prvih et
nikih voda bili su samozvane vojvode koji su imali apsolutnu vlast u svojim odred
ima i, premda je itav etniki pokret u Drugom svjetskom ratu bio proet velikosrpskim
hegemonizmom i ovinizmom kao zajednikom karakteristikom, te u tom pogledu predstav
ljao i jedinstvenu cjelinu, u Bosni i Hercegovini on se u organizacijskom smislu
odlikovao time to su, za razliku od tzv. ue Srbije gdje su organizatori etnikih odr
eda, u prvom redu, bili aktivni i rezervni oficiri, ovdje su organizatori etnitva
bili tzv. "nacionalni radnici" to je za posljedicu imalo to da su pojedini komand
anti i odredi bili neto samostalniji u svome djelovanju sve do augusta 1941, kada
se uspostavljaju intenzivniji kontakti sa Draom Mihailoviem na Ravnoj Gori. Prvi e
tniki emisari Drae Mihailovia bili su Jezdimir Dangi i Boko Todorovi koji su poetkom s
ptembra 1941. stigli u istonu Bosnu sa zadaom da organizaciono ustroje i stave se
na elo etnikim formacijama na tome podruju. Od tada se meu pravoslavnim puanstvom iri
nana propaganda o dolasku Srbijanaca. ime se omasovljava etniki pokret koji sve vie p
oinje funkcionirati kao jedinstvena organizacija na ijem se elu nalazi Draa Mihailov
i. Premda kao vojna organizacija n:kada nije dobilo karakteristike regularne vojs
ke, etnistvo je u Drugome svjetskom ratu, osobito od poetka 1942. funkcioniralo ka
o jedinstvena organizacija koju su, u vojno--teritorijalnom i formacijskom pogle
du sainjavale sljedee oblasti kao zasebne komande: 1. Srbija; 2. Bosna i Hercegovi
na; 3. Crna Gora i Boka Koto357

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

rska; 4. Sandak (u etnikoj terminologiji "Stari Ras"); 5. Dalmacija i Lika; 6. Vojv


odina i Slavonija; 7. Slovenija. U Bosni i Hercegovini je dugo vremena bio prisu
tan proces neslaganja izmeu Glavnoga taba i komandanata bosanskih etnikih odreda, s
jedne, i oficira koje je na ovo podruje slao Draa Mihailovi, s druge strane. Ta nes
laganja, koja se nisu ispoljavala u bitnim stratekim i ideolokim ciljevima etnitva k
ao jedinstvenoga srpskog pokreta, nego prevashodno u pitanjima utjecaja i poloaja
"voa" u pokretu, bila su prisutna sve do sredine 1943. kada su formiranjem etnikih
korpusa na komandne poloaje konano doli Draini oficiri. Najistaknutije voe etnikog po
reta u Bosni i Hercegovini bili su Jezdimir Dangi, Dobroslav Jevevi, Petar Baovi, Zah
arije Ostoji, Rade Radi, Uro Drenovi, Lazar Tesano vic, pop Savo Boi, Cvijetin Todi, R
divoje Kerovi, Aim Babi i drugi. Ogromna veina etnika bili su seljakog porijekla, dakl
e, iz druvenoga sloja sa najeim nacionalizmom, i oni, za razliku od svojih voa, u poet
ku nisu puno marili za politike ideje ustrojstva drave, nego su, oslanjajui se na p
ovrno usvojenu srpsku tradiciju, svoj ma usmjeravali prema Muslimanima i Hrvatima
koje su smatrali svojini iskonskim neprijateljima, premda je vodstvo etnikoga pokr
eta, iz politikih i propagandnih razloga, nastojalo u svoje redove ukljuiti i poje
dine prosrpski orijentirane Muslimane. Tek nakon uspostave intenzivnijih veza sa
Draom Mihailoviem na Ravnoj Gori, bosanski etnici se organizacijski vre povezuju i pr
ihvaaju ciljeve etnikog pokreta promovirane u Memorandumu Stevana Mol je vica o "ho
mogenoj Srbiji" i drugim etnikim programskim dokumentima. Moljeviev memorandum, dat
iran 20. junom 1941, zasnovan je na ideji da Srbi imaju pravo na poloaj vodee naci
je u Jugoslaviji. To e postati ako "stvore i organizuju homogenu Srbiju koja ima
da obuhvati elo etniko podruje na kome Srbi ive". Tako bi se stvorila velika Srbija
u kojoj bi, prema programu etnikoga pokreta iz septembra 1941, bilo mjesta samo za
"srpski ivalj" to bi se realiziralo "radikalnim ienjem gradova i njihovim popunjavan
jem sveim srpskim elementom" te "planskim ienjem ili pomeranjem seoskog stanovnitva s
a ciljem homogenosti srpske dravne zajednice". U Instrukciji Drae Mihailovia od 20.
decembra 1941. stoji da je cilj etnikoga pokreta "stvoriti veliku Jugoslaviju i u
njoj veliku Srbiju etniki istu" to je podrazumijevalo unitenje ili protjerivanje mu
slimanskoga i hrvatskog naroda, pri emu je za Hrvate bilo predvieno prevashodno pr
eseljenje u one krajeve koji bi Hrvatima ostali od Hrvatske, dok je Muslimanima
bilo namijenjeno prije svega unitenje, a zatim preseljenje u Tursku ili druge kra
jeve. U svoju osobnu biljenicu Draa Mihailovi je za
358

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala

Muslimane zapisao da se moraju iseliti "u Tursku ili ma gdje van nae teritorije (
...) Svi Muslimani ima da budu pokrenuti sa svojih ognjita. Oni koji su blie hrvat
skim oblastima tamo - glavno je da svi budu pokrenuti". I u svim ostalim etnikim d
okumentima, pa i onim usvojenim na kongresu u selu-Ba 1944, uvijek je polazna tak
a bila velika Srbija, dodue uvijek u granicama Jugoslavije. Svoj program etnici su
nastojali realizirati masovnim terorom, dok su vojnike akcije izvodili jedino u
sudjelovanju sa njemakim i talijanskim jedinicama. etniki masovni teror bio je usmj
eren prema Hrvatima na podrujima gdje su Srbi i Hrvati ivjeli pomijeani, te osobito
prema bosanskim Muslimanima u Bosni i Hercegovini i Sandaku. Muslimansko stanovn
itvo, koje su etnici smatrali tradicionalnim neprijateljima, bilo je jedna od glav
nih rtava etnikog terora. Ve 1941. Draa Mihaiiovi je osobno nareivao primjenu genocidn
h mjera prema Muslimanima i Hrvatima, pri emu je klanje nenaoruanih ljudi, ena i dj
ece bio najei oblik etnikoga ubijanja. Prve masovne zloine etnici su izvrili u Ljubin
Viegradu, Kulen-Vakufu i Koraju, ali je jedna od najstravinijih, akcija etnikoga ma
sovnog terora bio niz pokolja nad muslimanskim narodom n jugositonoj Bosni koji s
u se dogodili u decembru 1941. i januaru 1942. osobito na podruju Foe, Gorada, Vlas
enice i Srebrenice, gdje je ubijeno i u Drinu od Foe do Ustiprae baeno nekoliko tis
ua civila. etniki kapetan Sergije Mihaiiovi je nakon tih pokolja zapisao: "Resili sm
o se neprijatelja, ubili smo 5.000 Muslimana u Foi i Gorau". Masovna ubojstva etnici
su vrili i tokom 1942. i 1943. u istonoj, jugoistonoj i zapadnoj Bosni, te istonoj
Hercegovini. U 97 opina u Bosni i Hercegovini evidentirano je 1.013 masovnih stra
tita iz Drugoga svjetskog rata, od kojih je veina smjetena u graninim podrujima BiH s
a Srbijom i Crnom Gorom. Masovne zloine vrile su, uglavnom, specijalne jedinice, t
akozvane crne trojke i letee brigade koje su prolazile iz Srbije i Crne Gore, ali
su u zloinima masovno sudjelovali i bosanski etnici. ak su komandanti pojedinih bo
sanskih etnikih odreda izjavljivali kako Draa Mihaiiovi, kao lan jugoslavenske vlade,
nije dovoljno odluan "u unitenju hrvatskog i turskog elementa u Bosni i Hercegovi
ni". Za ostvarenje svoga stratekoga cilja etnici, koji su sve do sredine 1943. ima
li podrku Saveznika, Velike Britanije prije svega, suraivali su sa Nijemcima, Tali
janima, pa ak i ustaama, to je bila jedna od najprotivurjenijih stvari koja se desil
a u Drugom svjetskom ratu na ovom prostoru: gotovo patoloka mrnja srpskih i hrvats
kih nacionalista potiskivana je i kod jednih i kod drugih s ciljem zajednike borb
e protiv NOP -a koji se nije borio za
359

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugo g svjetskog rata


stvaranje nacionalno istih drava kao rezultata genocida. U ovom smislu postoje tri
grupe bosanskih etnika, kako je to prikazano i na jednoj karti, datiranoj 17. ja
nuara 1943, to ju je nainio Glavni stoer domobranstva. Prema toj karti postoje: 1.
talijalski etnici (u istonoj Hercegovini); 2. kolaboracionistiki etnici (u srednjem
i djelomino istonom dijelu Bosne i blizini istoimene rijeke) i 3. pobunjeni etnici
(sjeveroistona Bosna i podruje istono od Sarajeva). Kolaboracionistiki etnici su oni
koji su od sredine 1942. potpisali niz sporazuma sa ustakim vlastima o suradnji.
Na osnovu ovih sporazuma etnici su od vlasti NDH dobivali oruje i municiju, pa su a
k etniki ranjenici i bolesnici zbrinjavani u bolnikim ustanovama NDH na "isti nain"
kao i pripadnici oruanih snaga NDH, a za uzvrat su se obavezivali da e omoguavati i
ak podsticati ekonomsko funkcioniranje NDH osiguravajui razmjenu dobara selo - gr
ad i uvajui puteve i mostove radi funkcioniranja saobraaja i slino. "U tom smislu etn
ici su, najee u suradnji sa njemakim, talijanskim i ustakim jedinicama izvodili vojne
operacije protiv partizana koji su nastojali onemoguiti i trite i saobraaj tokom ra
ta. Sve znaajnije vojnike operacije bosanskih etnika, osim njihovih krvavih vojnih
pohoda na nezatiena i slabo branjena muslimanska i hrvatska neselja, bile su. veza
ne za njemako-talijanske ofanzive protiv partizana. Kada je sredinom januara 1942
. otpoela operacija "smirivanja istone Bosne" Jezdimir Dangi je naredio etnikim jedin
icama da se ne odupiru njemakim snagama koje su za nekoliko dana uspjele odbaciti
partizanske jedinice duboko na jug prema talijanskoj okupacionoj zoni. Bio je t
o poetak razlaza bosanskih etnika i partizana koji je bio ubrzan nizom etnikih pueva
u partizanskim odredima (Ozrenski, Romanijski, Kalinoviki, "Zvi jezda" i dragi) t
e, u poetku podmuklim, a kasnije otvorenim napadima bosanskih etnika na partizansk
e jedinice. Pokazalo se to ve u ofanzivi njemako-talijanskih i ustako-etnikih snaga p
oduzetoj u proljee i ljeto 1942. kada su bosanske etnike snage, potpomognute crnogo
rskim etnicima, nastupale zajedno sa Talijanima u Hercegovini i istonoj Bosni kojo
m prilikom su partizani doivjeli velike gubitke, ali su, ipak, uspjeli izvesti tz
v. "prodor u Bosansku krajinu" i spasiti glavninu svojih snaga. Partizanska kont
rola zapadne Bosne pomutila je etniku nadu u stvaranje koridora izmeu Hercegovine i
Like, pa je vojvoda Ilija Trifunovi Biranin uspio uvjeriti Talijane da poetkom okt
obra 1942. poduzmu jednu operaciju nazvanu "Alfa" usmjerenu protiv partizana sje
verozapadno od srednjeg dijela toka rijeke Neretve u kojoj je sudjelovalo oko 3.
000 etnika iz Hercegovine i jugoistone Bosne pod vodstvom Baevia i Jevevia. Dok su tal
ijanske jedinice uspjele zauzeti Prozor i jo neke gradove, etnici su vrili masovna
360

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


ubistva muslimanskoga i hrvatskog stanovnitva, zbog ega su ih Talijani povukli iz
daljih operacija, ali su ih iznova angairali u operaciji "Weis" kada se oko 12.00
0 do 15.000 etnika borilo protiv partizana na obalama Neretve, od Mostara do Konj
ica, oko Kalinovika i Nevesinja, te srednjega toka Neretve. Sve ove etnike snage s
u tokom Bitke na Neretvi tijesno suraivale sa Talijanima, a dobile su izvjesne ko
liine oruja i municije od Nijemaca, ipak, u ovoj bici etnici su doivjeli veliki vojn
iki poraz, bili su posve razbi jeni na lijevoj obali Neretve i u rasulu su se pov
laili prema Crnoj Gori i dublje u Hercegovinu. Nakon ovoga poraza etnici nisu pred
stavljali znaajniju vojniku snagu. Nakon kapitulacije Italije oni se uputaju u tjenj
u suradnju sa Nijemcima, osobito na podruju sjeveroistone Bosne gdje su lokalni etn
ici imali ne samo dobru suradnju sa Nijemcima nego i sa lokalnim ustakim vlastima
, pa je Mihailovi nakon gubitka Srbije 1944. odluio na tom prostoru koncentrirati
svoje snage pomou kojih je ak namjeravao od partizana oteti Tuzlu, najvaniji grad u
sjeveroistonoj Bosni. Ova Mihailovieva operacija, poduzeta koncem decembra 1944.
u kojoj je sudjelovao i Prvi srpski jurini korpus (sastavljen od bive Srpske dravne
strae i Granine strae) nije uspjela, a poslije toga su uslijedile meusobne optube iz
meu etnika i bivih pripadnika Straa, pri emu je svaka strana okrivljavala onu drugu d
a se nije dovoljno dobro borila. Sve je to pogoravalo stanje u etnikom vojnom i pol
itikom rukovodstvu, pa je dio bosanskih etnikih snaga krenuo poetkom 1945. prema Zap
adu vjerujui da e se povezati sa britanskim trupama. To su uinili mnogi Mihailovievi
vodei komandanti, meu kojima i Zaharije Ostoji, naelnik komande za istonu Bosnu i Pe
tar Baovi, komandant hercegovakih etnika, dok se Jevevi sa svojim etnicima ve ranije
azio na podruju Slovenije. Veina ovih snaga bila je unitena na prostoru Lijeve-P olj
a, sjeverno od Banje Luke. Drugi dio bosanskih etnika pridruio se Mihailoviu u njeg
ovu nastojanju da se vrati u Srbiju. Trei dio nije krenuo niti na Zapad niti se p
ridruio Mihailoviu nego se jednostavno raziao: veina njih utonula je u masu srpskoga
pravoslavnog puanstva Bosne otkud je i dola, a drugi su otili u duboke bosanske ume
gdje su ostali dugo vremena nakon vojnikog poraza i zavretka Drugog svjetskog rat
a.
361

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Narodnooslobodilaki pokret u
Bosni i Hercegovini Terorom, nasiljem, krvlju i pljakom obiljeeni su, ve od prvih n
edjelja, razni okupacioni reimi nametnuti raskomadanoj Jugoslaviji, koji su po ra
zmjerama brutalnosti i pritska nadmaili sve ono to se inilo u do tada pokorenim evr
opskim zemljama. Denacionalizatorska politika u vidu o vinistikog bezumlja, koju s
u inspirisali okupatori ostvarujui poznatu metodu "zavadi pa vladaj", preko svoji
h domaih ultranacionalistikih kolabora -cionistikih snaga, vodila je fizikom unitenju
jednog naroda od drugog i prijetila da, na taj nain, zauvijek iskopa jaz izmeu ju
goslavenskih naroda. Historijski naslijeena, a izmeu dva svjetska rata zbog aneksi
onistikih tenji velikosrpske i velikohrvatske buroazije podgrijavana, nacionalna i
vjerska netrpeljivost u Bosni i Hercegovini dostigla je po slije okupacije, divl
janjem ustakih elemenata, fantastine razmjere. Podstiui jedne protiv drugih, okupato
ri su uspjeli u poetku odnose jo vie zaotriti i na taj nain svoj plan o unitavanju nai
naroda izvesti pomou njih samih i prikazati ga kao unutarnja meusobna razraunavanj
a. U cjelini uzev, okupacija je jugoslavenskim narodima otvarala samo najmraniju
perspektivu, bijedu, glad i nacionalno ugnjetavanje, pa i istrebljenje. Izvori o
tpora narasli su sa surovim mjerama denacionalizacije koju je okupator sprovodio
, a u Bosni i Hercegovini sa masovno zami ljenim unitenjem srpskog naroda u NDH. S
poradine manifestacije otpora ukazivale su da se duh naroda nije mirio sa mranim p
erspektivama koje su mu nametane, da rodoljublje nije ugaeno i da i skra otpora s
e moe upaliti. Progonjeno srpsko stanovnitvo u BiH, koje se ponekad oajniki odupiral
o, ili je bjealo u planine stvarajui zbjegove, u izvjesnom smislu, prvo je poelo us
taniki pokret protiv "novog poretka", vodei oruanu borbu protiv okupacionog reima u
vidu napada na kolaboracioniste, ustae i domobrane. Meutim, bilo je neophodno da t
akvi spontani odbrambeni pokreti, koji su se lahko mogli, kao to negdje i jesu, p
retvoriti u osvetnike, nae svog predvodnika, organizaciju sposobnu da ga preobrazi
u vojni i politiki pokret, koji je na platformi zajednike borbe svih, bez obzira
na nacionalnu, politiku i vjersku boju, u stanju uhvatiti se u kotac sa tako monim
neprijateljem kao to je faizam i situacijom nepoznatom u historiji ovih naroda. Tek
i i proturjeni uvjeti, koji su 1941. godine nastali okupacijom i komadanjem jugos
lavenskog prostora, te stvaranjem kvislinkih tvorevina, duboko su se odrazili na
ponaanje svih drutveno-polkikih snaga u zemlji.
362

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Glavni i sporedniji predstavnici partija koje su bile "legalne" prije rata, ako
nisu bili pobjegli u inozemstvo, nalazili su se na pozicijama pasivnog oslukivanj
a i iekivanja, ili manje vie otvorene saradnje sa okupatorom. Njihove organizacije,
ve fiktivne, u stvarnosti vise nisu postojale. Ove parti je kompromitovane u vla
dama iz prolosti, ranije odgovorne za tlaenje, a zatim za nacionalnu katastrofu, n
isu mogle imati nikakvu funkciju u narednom ustanikom pokretu. Uloga voe mogla je
pak, pripasti jedino komunistima, ve prekaljenim u dvadesetogodinjem ilegalnom rad
u, sa vrstom konspirativnom organizacijom. Oni nisu pravili kompromise sa starim
reimom i godinama su ukazivali na opasnost od faizma i rata i pripremali se da im
se suprotstave. Jedina politika snaga koja je i nakon aprilskog rata, okupacije i
komadanja jugoslavenskog teritorija ostala kompaktna kao opejugoslavenska partij
a bila je Komunistika partija Jugoslavije. Ona je svojim istupima ponudila jugosl
avenskim narodima alternativu fizikom unitenju kroz narodnooslo-boilaku borbu, parir
ajui tako ne samo politici okupatora, nego i koncepciji nacionalno istih drava na j
ugoslavenskom prosioru. KPJ se izjasnila za borbu u savezu sa svim demokratskim
i rodoljubivim snagama, nezavisno od njihovog politikog opredjeljenja u prolosti i
sadanjosti, nacionalnih osjeanja i vjere. Komunisti su, van sumnje, od prvih usta
nikih dana stavili nacionalno osloboenje u funkciju socijalne revolucije. Njihova
strategija ukljuivala je nacionalnu emancipaciju kao bitnu komponentu u zemlji vi
se nacionalne strukture i loeg iskustva sa meuratnom politikom. Pokret pod vodstvo
m komunista bio je i dosljedno jugoslavenski, suprotno etnikom koji nije prelazio
okvire srpskih krajeva, ili onih koji su takvima smatrani. U Bosni i Hercegovini
, kao i u drugim jugoslavenskim zemljama, ustanak protiv'faistikog okupatora i nje
govih saradnika pokrenut je nakon intenzivnih politikih i organizacionih priprema
, koje su inicirali i uglavnom obavili komunisti. Prve borbe u BiH, na poziv KPJ
otpoele su 27. jula 1941. napadom ranije formiranih partizanskih grupa na Drvar,
Otrelj, i Bosansko Grahovo. Uskoro zatim, ustanak je buknuo u itavoj Bosanskoj kr
ajini, istonoj i centralnoj Bosni, a u Hercegovni su se borbe vodile jo od juna. U
stanike snage su oslobodile prostrane teritorije, razbile znatne ustake i domobran
ske jedinice i oslobodile mnoga mjesta kao Drvar, Bosansko Grahovo, Glamo, Mrkonj
i-Grad, Han-Pijesak, Sokolac, Srebrenicu, Vlaseniu, Graanku. Stvaranjem prvih oslob
oenih teritorija u znatnom dijelu zemlje okupacioni reim bio je ozbiljno ugroen. Mn
oge komunikacije bile su presjeene, a sve druge nalazile su se pod udarcima parti
zanskih odreda. Time je saobraaj bio poremeen, to je uveliko oteavalo kako transport
okupa363

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kfaja Drugog svjetskog rata


tonskih trupa i ratnog materijala kroz BiH, tako i eksploataciju njenih bogatsta
va. Uspjesi ustanka ugroavali su presti okupacionih sila i dovodili u sumnju stabi
lnost "novog evropskog poretka" u periodu kada je nacistika Njemaka bila na vrhunc
u svoje moi, drei pod svojom izmom najvei dio Evrope. Na tlu Bosne i Hercegovine u lj
eto i jesen 1941. godine primjenjivala se koncepcija KPJ o razvijanju partizansk
e borbe, koja bi bila dugotrajnog karaktera, oslonjena na selo, umjesto koncepci
je koja je ovu svodila na akcije u gradovima, na trajkove i sabotae. Razvijanje na
rodnooslobodilake borbe nije, meutim, znailo zapostavljanje otpora u gradovima, ali
je ovaj prila-goavan uvjetima karakteristinim za partizansku aktivnost protiv nep
rijatelja, kao osnovnom vidu borbe, dobijajui najraznovrsnije oblike, od graanske
neposlunosti i politike propagande do snabdijevanja partizanskih odreda kadrovima
i materijalnim sredstvima, sabotaama, diverzijama itd. Ustanike akcije izvodili su
partizanski odredi, u nekim krajevima nazvani gerilskim, koji su u poetku preteno
formirani na teritorijalnom principu. Sa stvaranjem Prve proleterske brigade 21
. decembra 1941. u Rudom, poeo je proces objedinjavanja teritorijalnih partizansk
ih jedincia u vee pokretne vojne snage, koje e u uvjetima jo veoma nepovoljnog odno
sa snaga, primjenom partizanske taktike i njenim kombinovanjem sa frontalnim dje
lovanjima, izgraditi strategiju i taktiku narodnooslobodilackog rata. Naoruani u
poetku samo lahkim orujem, sa neprijateljem kao glavnim izvorom snabdijevanja, par
tizanski odredi su samostalno ili veim udruenim snagama, proirivali ili branili slo
bodnu teritoriju, uvali njene granice, uspjeno napadali neprijatelja i isto tako i
zmicali pred njegovim jaim snagama. Ustanici su znali drati gradove u opsadi, ali
su izbjegavali frontalne borbe, uzimajui u obzir nesrazmjerne prednosti neprijate
lja u vojnoj tehnici.^Partizanski odredi sastavljeni, uglavnom od mlaih boraca, b
ez vojnikog iskustva, imali su starjeinski kadar koji su inili ili uesnici panskog gr
aanskog rata, ili komunisti iz redova rezervnih oficira, te pojedini aktivni ofic
iri i podoficiri bive vojske, koji su izbjegli zarobljavanje i iskazali se kao os
vjedoeni rodoljubi. Pariani primjenjuju borbenu taktiku, "pogodi i pobjegni", napa
daju neprestano uglavnom nou sa neobinom okretnou, zbunjujui neprijatelja i ne dozvol
javajui da mu budu meta, zatim poslije obavljenog zadatka nestaju u planinama i um
ama. Neprekidnu injelu ofanzivnu akciju, smjelo infiltriranje u zadnje neprijatel
jske redove, neprekidno manevrisanje sa akcijom i borbom, stroga disciplina u pot
ivanju ciljeva, ali preduzimljivost i stvaralaka mata u njihovoj realizaciji... di
o su naredbi i uputstava vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita komandantima jedi
nica.
364

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Organizovana snaga ustanka morala je u mjeovitim nacionalnim krajevima, kakva je


Bosna i Hercegovina, suzbijati i savlaivati stihiju srpskih seljaka dovedenih u s
tanje samoodbrane i eljnih odmazde, naroito u poetnoj fazi borbe, kao i protuofanzi
ve neprijatelja i razorni utkaj njegove propagande, usmjerene na podjelu ustaniki
h redova u trenucima kriza, i osipanja boraca, koji su prijetili potpunim raspad
om ustanikih frontova. Ponegdje, gdje nije bilo jaeg uticaja KPJ, za ustanike voe sp
ontanih pokreta srpskog seljatva nametali su se pojedinci, koji su meu ustanicima
raspaljivali nacionalistiku euforiju, okreui ih osvetnikim akcijama protiv muslimans
kog i hrvatskog stanovnitva. Nacionalistiki ispadi i masovni zloini nad muslimanski
m i hrvatskim stanovnitvom jo vie su podsticali proces konfrontacije na nacionalnoj
i vjerskoj osnovi. Taj proces smiljeno je podsticala i NDH pojaanim represalijama
nad srpskim stanovnitvom kao i akcijama politikog povezivanja hrvatskog i muslima
nskog stanovnitva. Reagujui kao "zatitnici" ugorenog srpskog stanovnitva Talijani, vr
lo suptilnom politikom, pomou etnika ele unititi narodnooslobodilacki pokret, izaziv
ajui previranja i kolebanja meu ustanicima, koji su pred talijanskim trupama, koje
su do oktobra 1941. reokupirale drugu i treu zonu, poeli naputati poloaje i vraali s
e kuama. Napore KPJ kao avangarde NOP-a da stabilizuje ustanak i izgradi vojnu i
politiku organizaciju narodnooslobodilake borbe, pratila su paralelno sve upornija
nastojanja okupatora i kolaboracionistikih snaga, naroito etnika da razbiju ustana
k. U Bosni i Hercegovini, posebno u istonoj Bosni jedan od kljunih problema ustank
a bio je odnos NOP-a prema etnikom pokretu. Bez obzira na prirodu etnitva, ustanak u
BiH, koji su pokrenuli i predvodili komunisti, razvijao se izvjesno vrijeme u z
naku pokuaja saradnje s etnikim pokretom, u cilju okupljanja i koordinacije to veih s
naga u borbi protiv okupatora. Meutim, osnovno razlikovanje ovih pokreta nastupil
o je na pitanju dosljednog otpora okupatorima, partizanske snage izjanjavale su s
e za borbu bez rezerve, od prvog asa, svim snagama, dok su etnici razvijali strate
giju defanzive i iekivanja, pa je od takve politike do srozavanja na otvorenu kola
boraciju bio samo jedan korak, a etnici nisu mogli da ga ne preu. Tako su ostala b
ez uspjeha nastojanja Pokrajinskog komiteta KPJ za BiH da sa etnikim vodstvom u is
tonoj Bosni u oktobru 1941. godine postignu sporazum o zajednikoj borbi protiv oku
patora i tako sauvaju jedinstvo srpskih, ustanikih snaga. Prilikom izvoenja borbeni
h djelovanja na brojne ustake i domobranske garnizone Roga:ica, Zvornik, Kladanj,
Olovo, Foa i dalje, etnici su iznevjerili potpisani sporazum. P oslije pada Uzica
, emu su svojim dranjem doprinijele i tamonje etnike jedinice, etnika propaganda i pol
tika ila je sve otvorenije za tim da likvidira NOP 365

Bosna i Hercegovina o najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


i cijelu BiH ukljui u etniku interesnu sferu, traei od Nijemaca, preko svojih emisara
, priznanje etnika kao saveznika u zamjenu za njihovu borbu portiv NOP -a. Za Nij
emce etnici su bili i ostali pomone jedinice u borbi protiv partizana, pod apsolut
nom kontrolom i u zavisnosti od njemakih tabova. Dok su juno od demarkacione linije
etnike formacije bile pod komandom talijanskih tabova, koji su ih snabdijevali oruj
em i materijalom i angaovali u borbi protiv NOP -a, u sjevernoj zoni Nijemci su,
da ne bi krili "suverenost'' NDH, regulisanje odnosa sa etnicima prepustili vlasti
ma NDH. Rezultat je bio niz sporazuma od aprila do juna 1942. godine, po kojima e
tnici priznaju "vrhovnitvo" NDH, dobivaju vlast i kontrolu nad sprskim naseljima
privredno sarauju sa orgamma NDH, kao i njemakim nadlenim faktorima i prihvataju za
jedniku borbu protiv NOE Vodstvo nar-odnooslobodilakog pokreta nalo se pred spletom
teko rjeivih problema i nizom sudbonosnih odluka, od ijeg ishoda su esto ovisili mn
ogi ljudski ivoti, pa i budunost oslobodiliakog pokreta na uem i irem prostoru. Moral
o se osigurati pretvaranje ustanka uglavnom srpskog seljatva u zajedniki ustanak s
vih naroda koji ovdje ive, jer bez toga bi svaka borba bila bezperspektivna. Idej
a saradnje, bratstva i jedinstva, koju je KPJ uinila osnovom kljune politike devize
cjelokupnog NOP -a, predstavljala je saznanje da je i za Muslimane i za Srbe i
Hrvate jedini p ut opstanka u njihovom zajednitvu nasuprot zagovornika ovinistike m
rnje i nosioca politike istrebljenja drugih naroda. Time je bila otvorena teka bit
ka za pridobijanje novih pristalica i omasovljavanje NOP -a, kako Srbima, tako i
Muslimanima i Hrvatima . Prednost KPJ u toj bici bila je u tome to je ona, kao o
rganizator ustanka, sticala sve vei ugled i uticaj u narodu, na osnovu osvjedoenih
odricanja i spremnosti na rtvu za ciljeve koji su to zasluivali da se podnese, oig
lednim primjerima humanih odnosa meu pripadnicima razliitih konfesija i narodnosti
, impresivnim primjerima hrabrosti, portvovanja, kao i primjerima obinog ljudskog
potenja naspram sve grublje kompromitacije politike nasilja, terora i pljake okupa
tora, ustaa i etnika, svih u istom kolu. Partizanski borci koji su gladovali a nis
u htjeli bez dozvole dotaknuti se hrane na koju su nailazili, odanost principima
borbe, beskrajna neust-raivost, masovna hrabrost, sve je to davalo svoje rezulta
te. Krajem decembra 1941. godine, kada je situacija u Bosni i Hercegovini, poseb
no u nekim njenim oblastima, postala izuzetno teka i sloena naroito zbog razbijanja
jedinstva ustanikih snaga od etnika, u istonu Bosnu je doao Vrhovni tab NOPOJ, sa vr
hovnim komandantom Titom, koji je svo jim prisustvom i snagom Prve proleterske b
rigade poeo bitnije uticati na razvoj NOB -e u tim krajevima. Tako je sticajem ra
znih okolnosti Bosna i Hercegovina postala za due vrijeme sredite oruane borbe naro
da Jugo366

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

siavije, poprite najeih bitaka, sjedite najvieg vojnog i politikog rukovodstva NOP-a.
na njenoj teritoriji rjeavani su najkrupniji problemi od kojih je zavisio ishod
NOB-e, a najznaajnije vojne i politike odluke u toku NOR-a donesene su u Bosni. Do
laskom Vrhovnog taba sa Prvom proleterskom brigadom na tlu istone Bosne dolo je do
poleta ustanka, spajanja glavnine snaga sa Romanijskim Biranskirn i partizanskim
odredom "Zvijezda", irenja slobodne teritorije i ometanja, koritenja za njemake voj
no privredne interese, vanih poduzea, rudnika i saobraajnica. Ugroavajui komunikacije
okupatora i razarajui poredak koji su oni uspostavili, partizanske snage su stal
no bile na udaru neprijateljskih ofanziva, koje su do kraja 1941. i u prvoj polo
vini 1942. naprosto sustizale jedna drugu, kao najkrupnije operacije u to vrijem
e na jugoslavenskom ratitu. Pod pritiskom okupatorskih, ustako domobranskih formac
ija, kao i pod uticajem akcija etnikih odreda, osloboena teritorija bila je reokupi
rana, a glavnina snaga narodnooslobodilakih odreda, oko pet hiljada boraca, iznur
ena i sa ranjenicima odbaena je krajem juna 1942. na bosansko-crnogorsko-hercegov
aku tromeu. Za dalji razvoj NOP -a odluujui znaaj imala je procjena vrhovnog komandan
ta o prenoenju novog strategijskog teita NOB-e u Bosansku krajinu. Grupu proletersk
ih brigada put je vodio kroz krajeve naseljene nacionalno mjeovitim ivljem, koje s
e, meusobno zakrvljeno, unitavalo u ovinistikim obraunima, to je vojnim tabovima i nam
talo obavezu pojaanog politikog rada na pridobijanju stanovnitva za platformu brats
tva i jedinstva u zajednikoj borbi portiv okupatora. Od kraja juna 1942. do poetka
augusta jedinice operativne grupe razbile su, u snanom naletu, talijanske i ustak
o-domobranske garnizone, presjekle prugu Dubrovnik-Saraje-vo u duini od 70 km, od
sjekle Hercegovinu i junu Dalmaciju od NDH, a zauzimanjem Konjica prekinule veze
Bosne sa Jadranskim morem, ilu kucavicu vojno privrednih interesa Treeg Rajha u ov
oj oblasti. Na svom ofanzivnom pravcu ka Bosanskoj krajini brigade su oslobodile
Bradinu, Prozor, Gornji Vakuf, Kreevo, Duvno, ujicu, Livno, Posuje, lomei otpor i F
rancetieve "Crne legije", najozloglaenijih ustakih jedinica, koje su branile utvrene
varoi. Spojivi se sa krajikim i hrvatskim jedinicama, udruene udarne brigade oslobo
dile su prostranu teritoriju u zapadnoj Bosni i Dalmaciji, koja se zatim spojila
sa slobodnim teritorijora u Lici, Kordunu i Baniji u jedinstvenu cjelinu. Oslob
oenjem Bihaa, Bosanske Krupe, Cazina i niza manjih mjesta do Bosanskog Novog, stvo
rena je kompaktna slobodna teritorija od Rame i Neretve do okolice Zagreba, Karl
ovca i Rijeke, obuh-vatajui povrinu od oko 50.000 km2 koja je nazvana "Bihaka repub
lika".
367

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Ustanicki rejoni Bosne, Hrvatske, Slovenije su meusobno povezani. Time je zaustav
ljeno irenje Mihailovievog uticaja na zapad, a vlast ustaa na osloboenoj teritoriji
se raspala. Osloboenjem niza mjesta sa preteno muslimanskim i hrvatskim stanovnitvo
m stvoreni su uvjeti za njihovo ire angaovanje u NOP-u. Stvaraju se nove jedinice,
koje od 20. novembra 1942. obrazovanjem Narod-nooslobodilake vojne Jugoslavije i
partizanskih odreda NOVJ PO dobivaju sva obiljeja regularne armije, u ijem se sas
tavu tada nalazilo oko 150 hiljada boraca, uglavnom omladine. Razvitak ustanka u
istonoj Bosni potkraj 1942. godine nagovjetavao je poetak novog poleta NOPA-a. Kru
pna pobjeda 6. istonobosanske brigade, formirane 2. augusta 1942, i Sremskog part
izanskog odreda nad etniim snagama na Majevici oznaila je jedan od prijelomnih tren
utaka NOP-a u istonoj Bosni. U Hercegovini se obnavljaju i formiraju nove partiza
nske jedinice. Plan Drae Mihailovia od jula 1942. o etnikoj ofanzivi iz centralnih v
lasti zemlje ka Bosanskoj krajini je propao, ali se sveo na udovine zloine nad musl
imanskim i hrvatskim seoskim stanovnitvom. Uporedo sa krupnim vojnim pobjedama u
ljeto i jesen 1942. godine jaale su politike osnove NOP-a. Iako u tekim i sloenim ra
tnim uvjetima narod na vlast je oslanjajui se na najiru podrku naroda osiguravala s
nabdijevanje sve krupnijih snaga NOVJ i osiguravala ivot na slobodnoj teritoriji.
Pod-sticaj daljem razvitku narodne vlasti preko narodnooslobodilakih odbora i nj
ihove aktivnosti dali su propisi, tzv. Driniki, koje od tada tr etiraju kao trajn
e organe i osnove nove dravne organizacije koja se stvarala u procesu NOR-a, a ko
joj je jo nedostajao centralni NOO, kao najvie izvrno tijelo. Tijelo stvoreno u Bih
au 26/27. novembra 1942. dobilo je naziv Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugos
lavije, AVNOJ, imalo je opepoli-tiki karakter, ali, i pored otpora spoljnih meunaro
dnih inilaca, i obiljeja vlade, samim tim to mu se Izvrni odbor sastojao od vie resor
a. Za predsjednika IO izabran je dr. Ivan Ribar, a za podpredsjednike Nurija Poz
derac, dr. Pavle Savi i delegat iz Slovenije Edvard Kocbek. AVNOJ je preuzeo na s
ebe ope politike poslove, organizaciju narodne vlasti, usaglaavanje rada narodnoosl
obodilakih odbora, NOO, te davao podsticaj i inicijativu za osnivanje zemaljskih
antifaistikih tijela u onim dijelovima zemlje gdje jo nisu postojala. Iako je AVNOJ
kratko radio na slobodnoj teritoriji mogli su se osjetiti rezultati njegovih na
pora u pravcu oivljavanja privrede, sprovoenja nove ekonomske, socijalne, zdravstv
ene, prosvjetne i kulturne politike, a narod je mogao sagledati kako funkcionise
nova vlast, svoja prava u njoj, kulturni preobraaj koji je donosila itd. Na bihak
oj i drugim manjim slobod368

Bosna i Hercegovina od najst arijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


nim teritorijalna irom jugoslavenskih zemalja provjeravani su novi sistemi vlasti
, politika i naela NOP -a, funkcionisanje ustanova i njihove veze sa narodom. Slo
bodne teritorije su imale ne samo unutranjopolitiki znaaj ve i meunarodni, jer su bil
e podsticaj antifaizmu u drugim porobljenim evropskim zemljama, negacija faizma i
Hitlerovog "novog poretka", te potencijalni mostobran u sluaju saveznike invazije.
Takav razmah narodnooslobodilakog pokreta posebno je uznemhio njemake i talijansk
e vojno-politike faktore, naroito jer se i vremenski podudarao sa prijelomnim pobj
edama antifaistike koalicije kod Staljingra-da i na sjeveru Afrike, a samim tim i
promjenom strategijske situacije u oblast i Mediterana. Procjena ovih okupacioni
h faktora da predstoji invazija anglo-amerikih snaga negdje na jugu Evrope, a tim
e, moda, i na Balkanu, kao na "meki trbuh" Hitlerove "evropske tvrave, viestruko je
uticala na razvoj dogaaja na jugoslavenskom ratitu. Pred NOP-om se otvarala etapa
u kojoj se morao afirmativno potvrditi kao snaga sposobna da, u okviru ratnih n
apora ujedinjenih naroda antifaistike koalicije, izbori prijelomne pobjede na jugo
slavenskom ratitu, jer je samo to moglo biti garancija ostvarivanja dalekosenih os
lobodilakih i politikih ciljeva, koje e uvaavati i priznati i meunarodni faktori. Mje
re koje su poduzele okupacione sile, s ciljem da odbrane svoje pozicije na jugos
lavenskom tlu i na taj nain osiguraju uvjete za efikasnu organizaciju odbrane Bal
kana bile su prvenstveno proglaenje podruja juno od Save operativnim podrujem okupac
ionih trupa i s tim u vezi ciklus zimskih operacija protiv NOP -a, kao "Vejs I i
II", u kojima je angaovano preko 100 hiljada njemakih, talijanskih i kvislinkih vo
jnika. Tako je znatan dio teritorije Bosne i Hercegovine, poetkom 1943. godine bi
o poprite najveih bitaka, koje e nesmanjenom estinom trajati sve do jula te godine,
i u kojima e se neposredno angaovati i gotovo sve bosanskohercegovake jedinice NOVJ
. Zahvaljujui uspjenim odbrambenim borbama NOV u Bosanskoj krajini, stvoreno je po
trebno vrijeme za protivofanzivu grupe divizija pod neposrednim rukovoenjem Vrhov
nog taba u pravcu jugoistoka, tj, prema Hercegovini. Izbjeglice iz Banije i Bosan
ske krajine, kao i eeloni ranjenika oteavali su i usporavali pokrete jedinica, koj
e ih nisu htjele ostaviti i tako prepustiti neizvjesnoj sudbini u uvjetima rata
bez klasine pozadine. Iskustvo sa masakrom ranjenika na Kozari, Zlatiboru i na dr
ugim mjestima jasno je upuivalo na to da Nijemci, a ni kolaboracionisti i kvislin
zi nemaju milosti prema ranjenicima i bolesnicima. Razbivi talijansku diviziju "M
ure" i ustako-domobranske garnizone u dolini Rame i na komunikaciji Sarajevo-Mosta
r. Glavna operativna grupa ekala je na evakuaciju Centralne bolnice,
369

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


koja se sa nekoliko hiljada ranjenika teko kretala po planinskim terenima u zimsk
im uvjetima. Ruenjem mostova na Neretvi izveden je vjet taktiki manevar s ciljem da
se spasu ranjenici i onemogui spajanje Nijemaca i Talijana, a na drugoj strani p
relaz etnika s lijeve na desnu stranu rijeke, i stvori utisak da glavnina NOVJ mi
jenja pravac u smjeru obratnom od smjera prodora. Uz najvea naprezanja i velike rt
ve grupa divizija NOV probila se iz okruenja, forsirala Neretvu i sredinom marta
1943. godine nastavila prodor kroz Hercegovinu ka dolini Drine. U svom nastupanj
u Glavna operativna grupa divizija porazila je do nogu Mihailovievc etnike kod Gla
vatieva, Kalinovika i Nevesinja, a Mihailovi se povukao u Srbiju. Tok i rezultat o
ve neprijateljske ofanzive, oznaili su krupan prijelom u razvitku NOP-a, jer je t
o bila prva velika ofanziva udruenih okupatorskih i kvislinkih snaga koja nije dov
ela do reokupacije slobodne teritorije, pojave dezorganizacije partizanskih jedi
nica, povlaenja njihove glavnine i trajnijih posljedica izraenih u osjekama i kriz
ama NOP -a u pojedinim krajevima. Komanda njemakih trupa u NDH ocijenila je da op
eracijama "Vejs I i II" nisu ostvareni postavljeni ciljevi, te su reorganizovali
snage za masovniji koncentrini napad, pod nazivom operacija "varc". Sredinom maja
1943. godine 120 hiljada vojnika, snabdjevenih najboljim naoruanjem i pod zatitom
avijacije, artiljerije svih kalibara, motorizovanih i oklopnih forma cija, napa
lo je centralno jezgro oslobodilake vojske koje je obuhvatalo oko 20 hiljada bora
ca okupljenih oko Vrhovnog taba, 4 hiljade ranjenih i bolesnih, kao i desetine hi
ljada izbjeglica. To je bila jo jedna odluujua bitka voena na ivot i smrt, ali partiz
ani su na kraju uspjeli probiti trostru ki obru, najprije u velikoj bici na Sutje
sci, ogorenoj i krvavoj poput one prilikom prelaska Neretve, zatim na sektoru Zel
engore, i konano na putu izmeu Foe i Kalinovika. 'Titova drava", kako su njemake koma
nde nazivale veliku osloboenu teritoriju, ponovo je uspostavljena u istonoj Bosni.
Djelovanjima jedinica NOVJ i ustanikim pokretom naroda do koga je dolo u najveem d
ijelu talijanske okupacione zone, u trenutku kapitulacije Italije 9. septembra 1
943. razbijena je i znatnim dijelom razoruana talijanska okupaciona armija. Angama
n pretenog dijela njemakih snaga u toj oblasti veoma je povoljno djelovao na razvo
j NOP-a u Bosni i Hercegovini, gdje su jedinice NOVJ, posebno 1. i 2. bosanskog
korpusa u opoj ofanzivi. U toku tih djelovanja do kraja 1943. izuzev Sarajeva, i
nekoliko gradskih centara, te uporita du znaajnih komunikacija, cijela teritorija B
iH bila je osloboena. Prvih dana oktobra oslobaanjem Tuzle i cijelog rudarskog baz
ena Tuzla, koji je branilo oko est hiljada us tako-domobranskih vojnika, stvoren j
e moan vojno politiki ,i privredni centar slobodne teritorije u
370

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


istonoj Bosni. To je omoguilo i pojaan priliv boraca, te su formirane nove brigade
i partizanski odredi. Krajem 1943. godine. NOV i PO Bosne i Hercegovine imali su
2 korpusa sa 7 divizija, 24 brigade i 25 partizanskih odreda. Tako su tokom jes
eni 1943. godine izvojevane pobjede koje su oznaile definitivnu prekretnicu na ju
goslavenskom ratitu u korist narodnooslobodilake vojske, a NOP je izrastao u domin
antnu vojno-politiku snagu. Proces diferenciranja, zapoet u prvim mjesecima okupac
ije i oslobodilake borbe, postepeno se zaotravao i okonan je 1943. godine. Sada ve n
ije bilo mogunosti za ekanje, za kamuflau ili dvostruku igru. ak i oni koji su dotad
uspijevali odugovlaiti, morali su se odluiti, ili pristupiti os^bodilakom frontu i
li prihvatiti kolaboraciju. Proces opredjeljivanja i angaovanja veine stanovnitva B
osne i Hercegovine, koji se u toku rata 1941-1945. u pojedinim nacionalnim i soc
ijalnim sredinama i razliitim krajevima ove zemlje neravnomjereno razvijao, zavis
no od nataloenog naslijea i savremenih promjena opih i lokalnih prilika, ima osobit
o od 1943. godine, prepoznatljivu magistralnu tendenciju u korist NOP -a. Bitka
za uticaj NOP-a meu srpskim stanovnitvom u Bosni i Hercegovini, koju je nametnuo et
niki pokret jo u 1941. godini, i koja je u prvim etapama bila vrlo otra i dramatina,
istovremeno se reflektovala i na bi tku za muslimansko i hrvatsko stanovnitvo. I
zvjesni objektivni uvjeti, kao to je pored ostalih bio poloaj i tretman svakog poj
edinog naroda u Kraljevini Jugoslaviji, a kasnije u kvislinkoj tvorevini NDH, kao
i mnogobrojne slabosti samog masovnog ustanka srpskog stanovnitva, nisu dozvolil
i, u prvim fazama ustanka ravnopravno ili priblino jednako odazivanje srpskih, mu
slimanskih i hrvatskih masa u borbu, u cilju ostvarivanja programa opena-cionalno
g osloboenja. Ovakva situacija je doprinijela da je NOP u Bosni i Hercegovini pos
tao specifian i da se cijelim svojim tokom znatno razlikovao od procesa NOP-a u d
rugim jugoslavenskim zemljama. Poto su ustanak u prvim mjesecima rata, prije sveg
a u istonoj Herce govini, istonoj Bosni i Bosanskoj krajini nosili gotovo iskljuivo
Srbi na koje komunisti nisu imali uvijek utjecaja, osvetnike akcije srpskih ovini
sta nad Muslimanima odvraale su ove od brojnijeg sudjelovanja u ustanickim jedini
cama. Takoer, mnogi su Muslimani i u komunistima predvoenim partizanskim jedinicam
a vidjeli prije svega Srbe. ak su i pojedine jedinice u kojima su se nalazili kom
unisti uestvovale u Hercegovini u antimusliman-skim istupima. I neke srpske komun
istike partizanske voe nisu bile osloboene od antimuslimanskih osjeaja. Iako su se k
rajem 1941. godine poele uspostavljati isto muslimanske partizanske jedinice, uklj
uivanje Muslimana u NOP proticalo je slijedeih mjeseci polagahno. Od posebnog
371

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


znaaja za ubrzavanje ovoga procesa bilo je i prikljuivanje NOP-u nekih uti-cajniji
h funkcionera muslimanskih graanskih partija kao Nurije Pozderca, jednog od najut
icajnijih rukovodilaca Jugoslovenske muslimanske organizacije u zapadnoj Bosni d
o rata. Njegov pristup NOP -u, kao i otpor ustakim nasiljima do toga vremena inic
irao je i potakao da je na stotine mladih ljudi Muslimana Cazinske krajine ulo u
partizanske odrede, to je rezultiralo formiranje VIII krajike brigade, sastavljene
preteno od Muslimana. Ovakav proces kapitulacijom Italije 1943. godine znatno je
pojaan i ubrzan. Meu muslimanskim partizanskim jedinicama posebno je bila poznata
16. muslimanska narodnooslobodilaka udarna brigada. Uz prisustvo okupacionih sil
a, a uklijeteni izmeu dvije nacionalistike ideologije, velikosrpske oliene u etnitvu i
velikohrvatske oliene u ustatvu, koje su svoje ovinistiko bezumlje pokazivale na ra
zliite naine u akciji i na djelu, na opstanak i perspektivu Muslimana u Bosni i He
rcegovini 1941-1945. godine, presudno su utjecale snage NOP-a, u kome su na svim
nivoima uestvovali i mnogobrojni ovdanji Muslimani. U Titovom programskom spisu i
z 1942. godine "O nacionalnom pitanju u svijetlu narod-nooslobodilakog rata" Musl
imani su stavljeni u red jugoslavenskih naroda. Takoer i dokumenti Zemaljskog ant
ifaistikog vijea narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine, ZAVNOBiH-a sugeriraju izje
dnaavanje Muslimana sa Srbima i Hrvatima. U skladu sa opom politikom omasovljenja
NOV bilo je i pitanje borbe za ostvarivanje to potpunije nacionalne ravnopravnost
i u svim akcijama i na svim poljima drutveno-politike djelatnosti rukovodstva NOPa. Ta politika aktivnost, koja na ovaj ili onaj nain istie etniku individualnost bos
anskohercegovakih Muslimana, iskazivala se i u brojnim manifestacijama, obraanjima
, apelima i proglasima upuenim muslimanskom narodu. injenica da je za vrijeme rata
odrano i vie zborovanja iskljuivo za muslimansko stanovnitvo upuuje na to da je ruko
vodstvo NOP-a poinjalo bivati svjesno posebnosti Muslimana. Meutim, postojali su i
glasovi koji su se zalagali protiv priznavanja nacionalne posebnosti Muslimana.
Najizriitiji u tome bio je Veselin Maslea, koji Muslimane nije vidio ni kao etniku
zajednicu. Ovakvo slino skeptiko dranje naspram muslimanske nacionalnosti nalo se i
u odluci o osnivanju drave II zasjedanja AVNOJ-a iz novembra 1943. godine o fede
rativnoj izgradnji Jugoslavije, koja ne navodi Muslimane meu narodima koji konsti
tuiraju dravu. Suzdranosti u odnosu na priznanje Muslimana kao nacije daju se prep
oznati u nastojanju jednog broja, prije svega srpskih komunistikih funkcionera, d
a jo za vrijeme savjetovanja o buduoj
372

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

dravnoj strukturi Jugoslavije sprijee ravnopravno postavljanje Bosne i Hercegovine


kao federativne jedinice. Na temelju predodbi Moe Fijade i Milovana ilasa, a ugled
ajui se na principe sovjetskog federalizma, Jugoslavija bi se trebala sastojati s
amo od pet republika pet naroda (Srba, Hrvata, Slovenaca, Crnogoraca i Makedonac
a), na temelju ega bi Bosni i Hercegovini trebalo priznati karakter jedne autonom
ne provincije. To je, meutim, nametalo problem i postavljalo pitanje kojoj bi rep
ublici trebalo pridodati Bosnu i Hercegovinu kao autonomnu pokrajinu. Protivljen
je od bosanskohercegovakih predstavnika i njihovo insistiranje na ravnopravnom st
atusu Bosne i Hercegovine kao republike, doveli su, ipak, do toga da se odustane
od ovoga prijedloga. Bosna i Hercegovina je tako postavljena kao federalna jedi
nica u jugoslavenskoj dravnoj zajednici. Veina hrvatskog stanovnitva u Bosni i Herc
egovini, povrijeena svojim poloajem i izrabljivanjem od velikosprskog reima do rata
, pod jakim uplivom okupatorske i ustake propagande, a iznenaena samim masovnim us
tankom srpskog stanovnitva i prijetnjama pojedinih ustanikih grupa, bila je u vrij
eme prvih etapa ustanka 1941. godine skoro potpuno van ustanickog pokreta. tovie,
dio Hrvata u Bosni i Hercegovini, zaveden obeanjima okupatora i ustaa, gajei iluzij
e u novu hrvatsku dravu, poeo je saraivati sa okupatorom i vlastima i vojskom NDH.
No, ipak najvei dio ovih masa bio je itavim kompleksom zbivanja iznenaen, zbunjen i
povukao se u pasivnost i iekivanje. Izuzetak su inili mnogi Hrvati u velikim grado
vima, kao naprimjer u Tuzli, gdje je bila iva tradicija radnikog pokreta i sjeanja
na Husinsku bunu. Iskoristivi inicijativu za osnivanje ustakog tabora kraj Tuzle,
husinski rudari Hrvati su na taj nain dobili opremu i naoruanje i krenuli augusta
1941. u ustanak kao husinska partizanska eta. Proces irenja i jaanje NOP -a, zavrena
politika diferencijacija ustanikih snaga do polovine 1942. godine i jasno izdvaja
nje partizanskih jedinica na vrem osloboenom teritoriju, to je stvaralo mogunost eih
srednih kontakata sa jedinicama NOV, otvorilo je povoljne uvjete za masovni je u
kljuivanje i hrvatskog stanovnitva u NOR. Ovaj proces je poeo naroito intenzivno odv
ijati se pod uticajem krupnih promjena u svijetu tokom 1943. godine, a naroito na
kon kapitulacije Italije 9. septembra 1943. Povoljan impuls dubljem diferenciran
ju i ukljuivanju dijela hrvatskog stanovnitva u redove NOV dala je i pozitivna ori
jentacija prema NOP-u jednog dijela rukovodstva Maekove Hrvatske seljake stranke u
istonoj Bosni, kao to su bili Aleksandar Preka, Bogomir Brajkovi, Ante Kamen-jaevi,
dr. Ivo Sunari i drugi. U tom pogledu su zbivanja u Tuzli i njenoj okolici uoi i p
oslije osloboenja tog kraja imala karakter znaajnog prijelo373

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svje tskog rata


ma. Kao i muslimanski i hrvatski dio radnitva i stanovnitva ovog bazena masovno se
opredijelio za NOP. To je najsnanije bilo izraeno u formiranju 18. hrvatske briga
de NOV. Jevrejsko stanovnitvo u Bosni i Hercegovini nemajui nikakve organizo-vane
mehanizme kolektivne samoodbrane i otpora najveim dijelom je stradalo u pogromima
i logorima. Dok je jedan broj Jevr^ja traio spas u bjek-stvu na sigurnija podruja
zemlje, ili van nje, dio Jevreja odluio se za oruani otpor u sastavu partizanskih
jedinica NOVU drugoj polovini 1943- godine narodna vlast je na tlu Bosne i Herc
egovine dostigla visok stepen razvitka, posebno u rjeavanju sloenih zadataka snabd
ijevanja vojske i rukovoenja privredom, prosvjetom, zdravstvom i drugim oblastima
drutvenog ivota. Presudnu ulogu u tim razvnovrsnim aktivnostima odigrale su masov
ne organizacije omladine, ena i druge formacije i institucije, koje su kao bitni
ogranci NOP-a uestvovale u stvaranju njegove razuene strukture, osobene fizionomij
e i velikih potencijala. Zahvaljujui takvoj situaciji u Bosni i Hercegovini bilo
je mogue da se 12. oktobra 1943. odri konferencija delegata narodnooslobodilakog od
bora za Bosansku krajinu, na kojoj je izabran oblasni NOO. I na cijeloj teritori
ji istone Bosne formirani su opinski, sreski i okruni NOO, dok su u Hercegovini for
mirani mjesni, opinski i sreski NOO. Politika situacija i odnos snaga ne samo da s
u opravdavali nego i nametali potrebu osnivanja politikog predstavnitva NOP-a u Bo
sni i Hercegovini kao najvieg organa narodne vlasti u BiH. Prve praktine korake u
tom smislu preuzeo je, jo u toku augusta 1943. godine, onaj dio pokrajinskog komi
teta koji je boravio u istonoj Bosni (Rodoljub olakovi, Paaga Mandi, Avdo Humo) for-mu
liui sve odreeniji stav o pitanju poloaja Bosne i Hercegovine u buduoj jugoslavenskoj
dravnoj zajednici. PK KP J za BiH je, imajui u vidu rezultate postignute na okupl
janju sva tri bosanskohercegovaka naroda u NOP-u, stao na stanovite da je time pre
vaziena ideja o "narodnoj autonomiji" i da Bosna i Hercegovina treba biti ravnopr
avna federalna jedinica. Ovakvi stavovi proisticali su iz praktinih koraka u rjeen
ju nacionalnog pitanja, pri emu se puna sloboda, suverenost i ravnopravnost narod
a u Bosni i Hercegovini, kao i njihov pojedinani i zajedniki drutveno-polkiki razvoj
mogu najefikasnije ispoljiti jedino u njihovom zajednikom, ali i samostalnom drav
nom obliku kao mnogonacionalne republike zajednice. Na toj osnovi pripremljeni su
i prijedlozi koje su svojim odlukama definitivno utvrdili Zemaljsko antifaistiko
vijee narodnog osloboenja Bosne i Hercegovine na svome prvom zasjedanju 25. i 26.
novembra 1943. u Mrkonji-Gradu, a potvrdilo drugo zasjedanje AVNOJ-a
374

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

29. novembra 1943. u Jajcu. Time je Bosna i Hercegovina dobila svoje narodno pre
dstavnitvo koje se, istupajui u ime veine muslimanskog, srpskog i hrvatskog naroda
okupljenog u NOP-u, a polazei od promjena u odnosima drutveno-politikih snaga izvren
ih u toku NOR-a konstkuisalo kao najvie politiko tijelo NOP -a u Bosni i Hercegovo
m i izjasnilo za federativno ureenje dravne zajednice naroda Jugoslavije, u kojoj e
Bosna i Hercegovina biti ravnopravna federalna jedinica. Konture budueg federaln
og dravnog ureenja Jugoslavije vidljive su ve 1941. godine formiranjem oruanih snaga
NOP -a na teritorijalnom principu po pojedinim jugoslavenskim zemljama. Obrazov
anje Glavnog taba za Bosnu i Hercegovinu imalo je, pored vojnog i politiki znaaj, j
er u toj injenici se nalazi i klica bosansko-hercegovake dravnosti, koja se u svim
pravcima izgraivala u toku narod-nooslobodilakog rata. Time je ZAVNOBiH postavio p
oetne, a ujedno i temeljne osnove dravnosti Bosne i Hercegovine i time oznaio histo
rijsku prekretnicu u pravcu vraanja "izmirene i slobodne" Bosne i Hercegovine nje
nim narodima. Politiki faktori NOP -a Jugoslavije uvaili su i prihvatili gledite PK
KPJ za BiH odnosno rukovodeih predstavnika NOP-a u Bosni i Hercegovini, Avde Hum
e, Rodoljuba Colakovia, Ante Babica, Paage Mandia, Ugljee Danilovia, Mile Perkovia, Ha
ana Brkia, Sulejmana Filipovia, i dr., da Bosnu i Hercegovinu, usljed nerazdjeljiv
e izmijeanosti muslimanskog, srpskog i hrvatskog naroda u njoj, nije mogue prikljui
ti ni Srbiji ni Hrvatskoj, ili dijelili je izmeu njih, a da to ne bude i ne ide n
a tetu hrvatskog, srpskog i muslimanskog (a osobito muslimanskog) stanovnitva, bol
je rei na tetu svih njih. Oni su nedvojbeno uvaavali dravno-pravnu tradiciju BiH jo i
z srednjeg vijeka i priblino utvrene historijske granice i razvijenu politiku poseb
nost ovog podruja iz perioda osmanske i austrougarske vladavine, osporavanu samo
za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Na osnivakoj skuptini ZAVNOBiH-a Bosna i Herceg
ovina je dobila faktiki najvii organ vlasti, sastavljen od 173 izabrana lana ZAVNOB
iH-a, Prezidijum od 31 lana. Za predsjednika Predsjednitva Prezidijuma izabran je
dr. Vojislav Kecmanovi, za potpredsjednike Avdo Humo, Aleksandar Preka i uro Pucar
Stari, a za sekretara Hasan Brki. Odmah zatim, u Jajcu je 29. novembra 1943. odra
no II zasjedanje AVNOJ-a, ime se AVNOJ konstituisao u najvie zakonodavno i izvrno t
ijelo nove federalne Jugoslavije. AVNOJ je potvrdio odluke ZAVNOBiH-a, a time je
Bosna i Hercegovina zauzela svoje mjesto u novoj koncepciji Jugoslavije. Histor
ijske odluke ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a predstavljale su u to vrijeme jasnu perspektiv
u pobjede i revolucionarnih drutvenih preobraaja na liniji
375

Rosna i Bcvccgovina od najstarijih vremena do kraja Dragog svjetskog rata


ostvarivanja nacionalnih i socijalnih tenji svih naroda ovog tla i kao takve dale
su snaan podsticaj daljem razvoju i jaanju NOP-a, jer do konane pobjede trebalo je
prevaliti jo dug put i podnijeti mnogo rtava. Djelovanje NOP -a preko NOO i ZAVNO
BiH-a bilo je mnogostrano, vrlo sloeno i po svojim rezultatima veoma plodno, imaj
ui u vidu okolnosti u kojima je djelovao. Bosna i Hercegovina u cjelini, a naroito
njena seoska naselja, nisu nikada u stvaralakom radu tako intenzivno aktivirana,
i moe se sa sigurnou rei i tvrditi da nikada u historiji naih naroda nije bilo tako i
rokog, dinaminog i stvaralakog pokreta koji je probudio socijalnu svijest i u veli
koj mjeri razvio zaspale energije naroda. U duhu direktive njemake Vrhovne komand
e za osiguranje odbrane Balkana njemake oruane snage su od decembra 1943. zapoele n
iz operacija i na tlu Bosne i Hercegovine, iji je neposredni cilj bio osiguranje
industrijskih bazena u toj oblasti, osujeenje prodora snaga NOVJ u Srbiju i uspos
tava kontrole nad znaajnim komunikacijama koje preko BiH povezuju jadransku obalu
sa njenim dubljim zaleem. Uz izuzetna naprezanja i velike rtve NOVJ i naroda, nad
mone njemake snage nigdje nisu uspjele razbiti jedinice NOVJ i prisiliti ih da nap
uste svoju teritoriju. U Bosanskoj krajini njemake snage su izvele svoju posljedn
u ofanzivnu operaciju, koja je poela 25. maja 1944. zranim desantom na Drvar. Zahv
aljujui portvovanju i borbenosti jedinica 1. proleterskog, te dijelova 5. i 8. kor
pusa NOVJ, ovaj poduhvat neprijatelja s ciljem da uniti rukovodstvo NOP~a je prop
ao i Vrhovni tab se prebacio na Vis. Pobjedonosnim zamahom NOP-a u 1944. godini o
mogueno je da se 30. jula 1944. odri u Sanskom Mostu II zasjedanje AVNOJ-a, a ZAVN
OBiH se konstltuisao u vrhovni dravni organ, kao najvie zakonodavno i izvrno tijelo
federalne Bosne i Hercegovine. Donoenjem Deklaracije o pravima naroda izvrena su
osnovna ustavna naela drave Bosne i Hercegovine, a njeni narodi na osnovu onoga to
su ostvarili tokom NOR -a, i formalno postali ravnopravni dravno-pravni subjekti
i graditelji BiH i nove jugoslavenske dravne zajednice. Predsjednitvo ZAVNOBiH-a s
e u duhu tih naela u svom daljem radu angaovalo u izgradnji aparata narodne vlasti
, a cio NOP je usmjeren na jo iru mobilizaciju raspoloivih ljudskih i materi jalnih
potencijala za konano osloboenje zemlje i pnpemljen za teke i sloene zadatke obnove
i izgradnje poruene Bosne i Hercegovine. Zavrni period NOR-a bio je najkrvavije r
azdoblje rata na tlu Jugoslavije i Bosne i Hercegovine, po dinamici djelovanja,
borbenim naprezanjima, intenzitetu i trajanju operacija. Pored toga taj period b
io je bremenit sloenom 376

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


politikom borbom za meunarodno priznanje nove Jugoslavije, naporima na daljem razv
oju dravne organizacije na temelju odluka AVNOJ-a i zemaljskih vijea, kao i greviti
m otporom kvislinkih reima i pokreta da sprijee svoj raspad i osipanje i prilagode
se novim uvjetima pri porazu faizma u Evropi. Poetkom 1945. godine njemake i kvisli
nske ustake snage drale su jo Mostar, Sarajevo i dolinu rijeke Bosne, kuda su se iz
Grke povlaile jedinice njemake Grupe armije "E ", te li niju Bijeljina, Doboj, Der
venta, Banja Luka, Bosanski Novi, Biha. Definitivnim osloboenjem Tuzle 17. septemb
ra 1944. postignut je krupan vojno-politiki uspjeh, znaajan za dalje voenje rata. j
er je dranje tog regiona i njegovi ljudski i materijalni potencijali bili su od v
elikog znaaja u zavrnim operacijama za osloboenje zemlje. Poetkom oktobra 1944. vei d
io istone i june Hercegovine bio je osloboen djelovanjima 29. hercegovake divizije o
jaane jedinicama 2. korpusa, u slamanju etnikog uporita u Bilei, a zatim razbijanjem e
tnikih i nje mako-domo-branskih grupacija u Trcbinju i Ljubinju. U mostarskoj oper
aciji od 6-14. februara 1945. jedinice 8. korpusa i 29. hercegovake divizije, uz
uee aktivista NOF-a iz grada oslobodile su Mostar. Do poetka marta 1945. osloboena je
sva Hercegovina i front se stabilizovao na Ivan-sedlu. Poslije osloboenja Saraje
va 6. aprila nastavljeno je gonjenje neprijatelja dolinom rijeke Bosne. Do 1. ma
ja 1945. godine i posljedni dio Bosne je oien od njemakih trupa, ali su u pozadini o
stale dvije jake kvislinske grupacije, etnika na Vuijaku i ustako-legionarna kod Odak
a. Oko 8-10 hiljada etnika sa Draom Mihailoviem pod borbom se probio do Zelengore i
Sut-jeske gdje su ih do nogu porazile i unitile jedinice 3. korpusa ojaane 37. sa
nakom brigadom. Preostale etnike grupice sa Mihailoviem privremeno su se spasile bjeks
tvom u Srbiju. Jedinice 3. korpusa, takoer, su unitile i kvislinku grupaciju kod Oda
ka, sastavljenu od 3-4 hiljade ustaa i legionara, u tekim borbama koje su trajale
do 25. maja 1945. godine. Time je pobjedonosno okonana narodnooslobodilaka borba,
a osloboenje od okupacione vlasti Bosna i Hercegovina je doekala teko razorena, sa
velikim gubicima u ljudskim ivotima i materijalnim dobrima. Bosna i Hercegovina j
e u Drugom svjetskom ratu izgubila oko 407.000 svojih stanovnika, od toga oko 20
9.000 Srba, oko 100.000 Muslimana, oko 79.000 Hrvata, oko 10.000 Jevreja, oko 5.
000 Roma i oko 4.000 pripadnika ostalih naroda. Jo u etapi zavrnih operacija u duh
u smjernica i stavova Drugog zasjedanja ZAVNO-BiH-a nastavljena je jo intenzivnij
a aktivnost na izgraivanju dravne organizacije i jaanja politike osnove Bosne i Herc
egovine. Nova vlast je, uprkos krajnjoj privrednoj iscrpljenosti i okupatorskim
razaranjima, koja gotovo nisu mimoila nijedno naselje na t l u BiH, oslanjajui se
na ogromnu stvar377

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


alaku energiju i jedinstvo irokih narodnih slojeva, osiguravala snabdijevanje jedi
nica NOVJ, zbrinjavala mase beskunika i onih ugroenih glau, pokrenula rad na podiza
nju poruenog, obnovi privrednih objekata, saobraaja. Podii uniteno i obnoviti razore
no, bila je neumoljiva deviza vremena. Osobito teka razaranja i unitenja pretrpjel
a je Bosna i Hercegovina, ija je gotovo kompletna teritorija bila stalno poprite r
ata i velikih bitaka, i preko koje su prole vee neprijateljske ofanzive. Od blizu
820.000 unitenih raznih zgrada u Jugoslaviji oko 390.000 uniteno je samo na bosans
koherce-govakom podruju. Uniteno je, ili u ogromnoj mjeri oteeno, 130 veih industrijsk
ih preduzea, 24 rudnika, sva preduzea drvne industrije, 1.172 kole, najvei dio saobr
aajnih komunikacija i gotovo svi objekti na njima. Gotovo potpuno su uniteni grado
vi Drvar, Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa, Biha, Glamo, Klju, Prozor, Viegrad, Rog
atica, Bosanski Brod, i jo desetine manjih gradskih mjesta, kao i mnogobrojna seo
ska naselja. Uniten je i najvei dio poljoprivrednog inventara, a stoni fond je sman
jen za vie od 70%. Po osloboenju Sarajeva od 26-28. aprila 1945. godine odrano je T
ree zasjedanje ZAVNOBiH-a na kome je ZAVNOBiH proglaen narodnom skuptinom. Tada je
u Sarajevu formirana i prva vlada Bosne i Hercegovine. U sastav prve Narodne vla
de Bosne i Hercegovine uli su Rodoljub Colakovi, kao predsjednik i dr. Zaim arac, d
r. Jakov Grgiri, uro Pucar Stari, Ilija Doen, dr. Hamdija Cemerli, prof. Anto Babi, H
asan Brki, Pasaga Mandi, ing, Cazim Ugljen, Vlado egrt kao ministri. Osnovni zadatak
Nar odne skuptine Bosne i Hercegovine bio je razviti i uvrstiti sistem narodne vl
asti, organizovati sve snage naroda u obnovi zemlje i izvriti sve pripreme za izb
or i saziv prve Ustavotvorne skuptine, koja je kao suvereni predstavnik Srba, Mus
limana i Hrvata trebala donijeti i prvi ustav Bosne i Hercegovine. Izbori su odra
ni 13. oktobra 1946. godine. Ustavotvorna skuptina je uz ratifikaciju akata ZAVNO
BiH-a i Narodne skuptine pripremila i donijela prvi ustav Narodne Republike Bosne
i Hercegovine, usvojen 30. decembra 1946, a zatim je nastavila rad kao NS NRBiH
. Ovim ustavnopravnirn dokumentima sankcionisane su tekovine NOR-a.
378

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjet.sk ,og rata


LITERATURA
Rafaei Bri
Kombinacija ustaa o Banjoj Luci kao " centru Nezavisne Drave Hrvatske", Banja Luka
u novijoj historiji (1878-1945), Institut za historiju Sarajevo, Sarajevo, 1978
, str. 650-663, Ustae i Nezavisna Drava Hrvatska 1941-1945, Zagreb, 1978. Bosna i
Hercegovina u koncepciji stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske, Zbornik: 1941. u ist
oriji naroda Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973, str. 43-44. Bosna i Hercegovin
a: Tradicija koju su izdali, Sarajevo, 1995. Muslimanske rezolucije iz 1941. god
ine, Zbornik: 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercegovine. str. 275 -282. Jugosl
ovenski komunisti i Bosanski muslimani, Knjievna revija, Sarajevo, maj 1990, str.
2-14. Moja generacija, arajevo-Beograd, 1984. Pokuaj nekih graanskih muslimanskih
politiara da Bosnu i Hercegovinu izdvoje iz okvira Nezavisne Drave Hrvatske, Godinj
ak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, Godina XVI, Sarajevo, 1965, str. 191-221.
Koncepcija nekih muslimanskih graanskih politiara o poloaju Bosne i Hercegovine u
vremenu od sredine 1943. do kraja 1944. godine, Prilozi Instituta za historiju r
adnikog pokreta Sarajevo, broj 4, Sarajevo, 1968, str. 533-548.
Fikreta Jeli-Buti Fikreta Jeli-Buti
John Fine Robert Donia Muhamed Hadijahi
Nvblfgang Hopken Avdo Humo Rasirn Hurem
Rasim Hurem
379

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Atif Puri vatra
AVNOJ i nacionalna afirmacija Mslimana, Zbornik: AVNOJ i savremenost, Sarajevo,
1984, str. 141-166. Posebnost Bosne i Hercegovine i stradanja Muslimana. Rukopis
dostavljen saveznikim snagama 1944. Sarajevo, 1991. Sporazumi o saradnji izmeu dra
vnih organa Nezavisne Drave Hrvatske i nekih etnikih odreda u istonoj Bosni 1942. go
dine, Prilozi Instituta za istoriju radnikog pokreta, br. II, Sarajevo, 1966. etnik
i pokret Drae Mihailovia 1941-1945, Beograd, 1979. etnici i njihova uloga u vremenu
narodnooslobodi-lakog rata 1941-1945, Beograd, 1982. etnitvo u Bosni i Hercegovini
1918 -1941. Politika uloga i oblici djelatnosti etnikih udruenja, Sarajevo, 1971. et
nici u drugom svjetskom ratu 1941-1945, Zagreb, 1979. Zbornik dokumenata i podat
aka o narodnooslobodi-lakom ratu naroda Jugoslavije, tom XIV, knjige 1-4. Ustanak
u istonoj i cetralnoj Bosni 1941, Beograd, 1973. AVNOJ i narodonooslobodilaka bor
ba u Bosni i Hercegovini 1942-1943., Beograd, 1974.
Muhamed Hadijahi
Rasim Hurem
Branko Latas i Milovan Delebi Milo Mini Nusret Sehi
Jozo Tomasevich
Zdravko Antoni
Ferdo Culinovi '
Drugi svjetski rat, knj. 1, 2 i 3, Ljubljana, 1980. Okupatorska podjela Jugoslav
ije, Beograd, 1970.
380

Sosna i Hercegovina od iiajsiarijih vremena cio kraja Drugog svjetskog rata


Enciklopedija Jugoslavije
Separat Bosna i Hercegovina, Zagreb, 1983. Istorija Saveza Komunista Bosne i Her
cegovine, knj. 1, Sarajevo, 1990. Istorijske pretpostavke Republike Bosne i Herc
egovine, Prilozi Institut za historiju radnikog pokreta, god. IV, br. 4, Sarajevo
, 1968.
Rasim Hurem
Kriza NOP -a u Bosni i Hercegovini krajem 1941. i poetkom 1942, Sarajevo, 1972. 1
941. u historiji naroda Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1973.
Duan Luka Jovan Marjanovi
Ustanak u Bosanskoj krajini, Beograd, 1967. Narodnooslobodilaki rat i socijalistik
a revolucija 1941-1945, Beograd, 1975. Oslobodilaki rat naroda Jugoslavije, knj.
1 i 2, Beograd, 1963.
Branko Fetranovi
Istorija Jugoslavije 1918-1988, druga knjiga, Narodnooslobodilaki rat i revolucij
a 1941 -1945, Beograd, 1988. Okupacioni sistemi u Jugoslaviji u svjetlu meunarodn
og prava, Sarajevo, 1966.
Eref VraaU
381

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


THE CONCLUSION
Mr Seka Brkljaa
With the April war 1941, the defeat and the cutting of the territories of the Ki
ngdoom. of YugosLavia, by the occupational forces' will of the Third R eich and
Italv, and the first of ali Germany, B&H became the part of NDH. While the Germa
ns realized their milkarv commerce and political interests through the certain a
rgans of NDH, at the same time the Italian realized it through the militarv orga
nizaons as the potenttal factor of the destroying of NDH, as the Instruments of G
erman politics andobstacles to the powerful aspira-tions in B&H and lurther towa
rds Danube. In the times of occupations and \vith the savaging of ustasa's eleme
nts, the nationalistic and religious untoiierance in B&H reached the fantastic m
ea-sures. The only politicaly organized the force which gave the alternative to
the ali people, opposing to the occupator's politics, as vvell as the conception
of the nationallv clear countries through the reults of genocide, together with
ali party forces,Vas KP J. (COMMUNIST PARTY OF YUGOS LAVIA). The battle for the
influence of NOP betvveen the Serbs' population in B&H, which was ordered by th
e chetnics' movement, was at the same time reflect-ed on the battle for Moslems'
and Croats' populations, what contributed that NOP in B&H became specific and d
uring the whole war it \vas different from NOP in the other Yugoslav countries.
So, under special circumstances in B&H, ii was, for a longer period of time the
center of NOBJ, the battlefieid of the cruelist battles, the head-quarter of the
army and the political government of NOP, on itsterritorv the biggest probiems
were solved, which were the keys for NOB, and the most powerfull as the force in
the frames of the war forcing of antifashistic coalition elections for the cros
sing the victorv on Yugoslav battlefields, recognized by the inter-national fact
ors. Political situation and the army relationships in 1943, forced the use of o
rganized political representation of NOP in B&H as the highest government. So ZA
VNOB&H 1943 and 1944 consisted the basis for Bosnian citi-zenship of B&H, and ma
rked the hitorical changes in the returning direction of "restored and free" B&H
to its people, whose mdividual as well as common
382

Bosnu i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


political development was refleeted only in its togetherness, but wkh inde-penda
nt state in the frame of multiethnicai republic. Whit the ratification of the ZA
VNOB&H acts and National Council, estab-lishing the first Constitution on Decemb
er, 30 ,h 1946, the possesions of the NOR. The libertv of the countrv B&H realiz
ed as hardh/ destroved, with the great losses of the human lives as well as of t
he material goods . The making and the restoring of the destroyed became the new
merciless device of the times.
383

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


THE CHETNICS MOVEMENT-THE TOYS OF GREAT SERBIAN POLITICS IN BOSNIA & HERZEGOVINA
Mr Husnija Kamberovi
THE SUMMARY The Chetnics movement in B&H during the Second World War, \vas nev-e
rtheless the great nadition of their ideology, has not begun as an unique moveme
nt. At the same begginings of the svar, it was identified with Chet nics, began
because it was begun by Yugoisavian comunists or as the part of the movement tha
t was organized and begun by the Serbs nationalist groups, the ex-politicians or
the teachers, or merchants, orthodox priests or rich peas-ants on the head. The
aim of Chetnics movement was "The consistmg of homogenized Serbia", developed o
n the whole ethnic area inhabited by the Serbs population. The aim they had real
ized with the mass terror against Croatian and Bosniak population in B&H while t
he military actions ivere done together \vith German and Italian units. But, aft
er the battle on Neretva 1943 and their great defeat they didn't work as an impo
rtant milit'1-ry force on the B&H territory. The onlv important action they had
made after it was the attempt of the occupation of Tuzla at the end of 1944. aft
er that, the Chetnics 1 movement was destroyed and at the end of the war, one pa
rt of the army ame to Slovenia and cotinued toivaids the West, and the others ive
re destroyed on the North Banja Luka area and the third part was just united to
the Serbs orthodox population where they ethnicaly ame from.
384

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


REGISTRI
387

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


388

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

IMENSKI REGISTAR
Abdi-beg Repovac Abdul Medid Abdulrahim Abdulrahim-paa Abdurahim Abdurahman ef.Mah
remi Abdurahman Muharemija Abid-aga Gaanin Adem Esir Ali Ahmed Ahmed III Ahmed-aga
Fazlagi Ahmed-beg Kapidi-baa Ahmed Mazhar-paa Ahmed Munib ef.Gloa Ahmed-paa Ahmed-paa
ebi 195,196 123 164 Ali-paa engi 148 Ali-paa Derendelija Ali-paa Fidahi Ali-paa He.dm
u Ali-paa Janjinski Ali-paa Skopljak Ali-paa Varvar Almas Mehmed-paa Altomanovi, Niko
la 179 177, 186, 187,189 163 182 162 134 15 3 66 389 162 192, 219 184 183 186 16
6 166 212 107 112 165 164 119 210 Aleksija Alfons Aragonski Aliaga Ruuklija Ali-be
g Alibeg Fidahi Alibeg Osmanpai Ali-beg Vlahovi Alii S. Ahmed Ali-paa Alajbegovi Hali
eg Alauddin Sabit Uianin 134 Alaupovi, Tugomir 292, 293, 314 54 84 184 105, 119, 14
5 184 164 119 170,219 115, 163, 164,179, 186,194,198 134, 147, 144
Ahmed-paa RustempaiSkopljak 161,162 Ahmed Sukri ef. Aia Alajbeg Alajbeg Drnda Alajbe
govi Halil-beg 255 114 183 183 134

Bosna i Hercegovina od iiiijsiarijih vremena do kraja Drugog svjecskog rata


Andrassv, grof Gyla Andrija Andrija II Andrija, biskup Aneli, P Anelovi Mahmud-paa An
tim, mitropolit Antoni, Zdravko Appel, Johann Arnautovi Mehmed-beg Arnautovi erif Ar
slan iMehmed-paa Auersperg, general Auersperg, Herberd Auersperg, Herbert barun A
uersperg,- Karlo Auersperg Volf Englbert August, car Aul Gabinije
213, 255 115 54, 61 36, 38 55 90 252 380 254 197 270, 272,291 168 153 148 110 15
2 110 27, 29 25
Babi Mustajbeg Babi, Nikola Babi, Petar Babici Bace vic Baovi P etar Badenski Ludvig
Bajezid II Bajezid, princ
Bajezidagi Dervi-paa BakaErdodi Balaban Balint, profesor Baranjal, general Barbarosa
, Friedrich Barbarosa Hajrudin Barkan, Omer Lutfi Bartolomej, kralj Basariek, uro
194 334 294 241 360 358, 361 151 98, 107 124
135 150 113 256 163 53 124 116 94 322
Azabagi, Mehmed Teufik ef. Azinovi, V.
273 129, 170
Baagi Safvet-beg
112
Baagi Redepagi Safvet-beg 170 (Mirza Safvet) Bai, Salih 292 Batmi V.M. Baton Bazilije
I Bebije, senator
Basler, uro
Babi, Aim Babi, Ante Babi Mustafa-paa
357, 358 55, 56, 79, 375, 378 197
79 27, 28, 32 45, 48, 4 9 ,5 3 25
40
390

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjerskog rata

Beir-paa Beir-paa Cengi Beir-paa Bgri-buzli Begi, Dana Bektaevi, Ismet Bela Bela IX
II Bela IV Bela, kralj Benac, Alojz BenkOj baron Benko, Isidor Bercinjalo, Marin
o Besarovi, Risto Besarovi, Vojislav Beirevi Dafer-beg Beirevi Hasan-aga Besirevi Has
beg Beirevi Murat-beg Bilandi, Duan Bilinski, Leon Bind, boanstvo
167,168, 176, 183 160, 162 167 334 356 54 50, 52, 58 50 61,62 54 40 269,270 242
106 210 292 194 179 182 194 334 288 35
Bizmark, kancelar Boba, I. Boban, Ljubo Boan, Adam Boji, Alija Bodin Bodin, knez Bo
din, kralj Bogin Boljanic Husejn-paa Boljanic Sinan-beg Bombeks, Josip Bori, ban
212 55 334 152 134, 147 57 57 46,49 113 109, 124 108,109 330 45, 50, 51,52,53, 5
4, 56, 58

Borovini Sinan-beg Boi, Ivan Boi, Savo Brajkovi, Bogomir Brankovi, Vuk Braun, M. Bri
afel Brki, Hasan Brkljaa, SeKa Broz, Josip Tito Bujak, Risto Bujukafer-paa Bunti, fra
Didak
119 334 358 373 67 45,55 379 375, 378 10, 339, 382 364, 366,372 215 152 292

Bievi Mehrned-beg 148 Bievi Vasifbeg 284 Bievi Mehmed-paa 197,198 Bievi Muhamed391

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rt :a


Burek, Alija Burian Bunari, baron Burian, I. Buatllja, Ibrahim Buti-Jeli, Fikreta
217 271, 272 276 278 194 379

engi, Omer engi, S. engi Smail-aga engi Smail-paa olakovi, Rodoljub ovi, Borivoj
356 186 187, 189, 190, 191 149 374, 375, 378 40 219 334, 380
Cankar, Karlo Cezar Ceri Ceri Husein-beg Ceri Omer~beg Cvetkovi, Dragia
292 25,46 198 197 161 328, 329, 330, 331,
ubrilovi, Vaso ulinovi, Ferdo
amil-paa emalovi, Smail-aga emerlii
197 292 241
299 333, 334 Cviji
esrija, Edhem-aga irkovi, Sima
216 55, 79, 334 219,292

orovi, Vladimir 79, 94, Cabraji, Luka akmak, Favzi-paa Cauevi, Mehmed Demaiudin ef.
Ahmed-paa emerli, Hamdija emerli, Mehmed-beg Cengi Ali-paa 134, aslav, upan 284, 292
351 Cuprili Mehmed-paa uri, Ragib ef. Dabia, kralj Dalagija, Mehmed-aga Daltaban Must
afa-paa Damjan, Miho Darnjanovi, ore Dangi, Jezdimir 148 210 74 218 154 106 210 357,
358. ,36 0
273 164 378 215 147 ,148 ; 48
Cauevi, Demaiudin ef. 289,311
392

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetske g rata

Danilovi, Ugljea Daud-paa Davidovi, Ljuba Dedii Dedijer, Vladimir Defeterdarevi Abdula
h-paa Defterdarevi Mehmed-paa Deko Hoda Deli Husein-paa Dervi-beg Dervi-beg Fidahi De
ef. Goradak Dervi, kapetan Dervi-paa Desa, upan Despotovi, M. Dijana, boanstvo Dimitri
evi, Lazar Dimovi, Danilo Dini, J.M. Dizdar, Ibrahim Dizdarevi, Beir Donia, J.Robert
Doen, Ilija Dragutin, kralj Drakula Dranki, ovani
375 193 327 179 334 167 147 195 143 162 161 210 166 146 54 208 34,35 276, 279 28
4, 292 79 195 195 335,379 378 62, 66,69 119 195
Drakovi, Ivan Drekovi, Uro Drljaa, Pero Duka Durnanji, Zulfo Dursura-beg Duan, car
160,161 358 267 114 356 104 62, 64, 67
Dabi Dabi, Ali 7ehmi ef.
269, 270, 271 268 Dafer-paa 152

Damonja, uro Delaludin-paa Delebi, Milovan Denetii Deneti Osman-beg Devdet ef. Di
ni, Mahmud-beg Dinii Dino Salih 168
284, 182 380 241 195 205 197 272 241
akovi, Luka iki, Osman
294 275
393

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog ra.a


ilas, Milovan urkovi, Maksim
373 292
Ferhad-beg Vukovi Desisali Ferhad-paa Ferhad-paa Sokolovi 108 111 105 356 184 177, 18
6, 187, 189, 190, 193 161 199 214 215, 216, 2 17 ,2 18 ,2 5 4 Filipovi, Franjo 10
9 213, 240, 250,252,253 Filipovi Mehme 109 129 375 335,379 194 271, 272, 193 274,2
78 234 234 145 350, 367 48 Filipovi, N. Filipovi, Sulejman Fine, John VA.Jr. Firdu
s Firdus, Alibeg Firdus, Ibrahin>beg Forto, Salih-aga Forto, Salko Foskol, gener
al Franceti, Jure Frankopan Traki, Juraj 1 Filipovi, Josip
Efendi, Edhem Ejubovi Mustafa-ejh Jujo Ekmei, Milorad El-Huseini Emerik, kralj Emin-b
eg Erakovi, Simo Erdodi-Baka, Toma
356 134 219, 334 354 60 189 292 111, 137, 138

Ferizbegovi, Avdo Fidahi Ali-beg Fidahi Ali-paa Fidahi Dervi-beg Fidahi Mahmud-paa Fi
ovi, baron Filipovi, general
147 Fadil-paa Fadil-paa Maglajac 134, 147, 148 Fadilpai, Mustajbeg Fadilpaii Faik-efen
dija Faranberg, Ivan Fatima Fazlagi Ahmed-aga Fehim ef.hadi Ahmed Ferdinand I Ferd
inand, Franz Ferdinand, Schrnid Ferhad-beg 133 394 107, 210, 255, 256 241 181 11
0 114 164 194 87 285, 288 295 126,

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Franjo, Josip I
189, 237, 254, 268, 269, 270,280 169 151
Gradascevi Mehmed-beg Gradaevii Grana, Ivan Gri, epan Gri, Vasilj Grguri, Jakov
189 241 322
Fridrih Veliki Funduk Mustafa-paa
292, 293, 302 275, 282, 293 378 276 345
Gaj Julije Cezar Gaj Marije Figul Gakovi, Milan Gali, fra Ljubomir Gavrilo, Emil G
azi Ahmed-paa Gazi Husrev-beg
25 24 334 292 271 162 102,105, 106, 107, 108,111,131 54 23 27 138 153 55 356 54
Gruberovi, Vukosav Guti, Viktor
Hadim Ali-paa Hadagi Jusuf-aga Hadi-beg Hadijamakovi, Muhamed ef. Hadi Lojo
108 145 190 210,212, 215,216,218 210,211, 212,213, 214,216, Cari 168 183 10, 223,
294, 296 330 216 sme 355 352, 353, 354
Gejza II Gencije Germanik, general Girli Hasan-paa Girli Smail-paa Goldstein I. Go
ndi Hasan-aga Gotfrid Graanica, hadi Mehaga 218 Gradascevi Husein-kapetan

218 Hadi Mehmed-beg Hadi Salih-beg Hadibegovi, lij as Hadi, H. Hadi, Mehaga Hadiefen
h; Hadihasanovi,Uzeir-aga
183, 184, 185,186, 187, 188, 189, 190, 191,212,221
395

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata

Hadijahi, Muhamed Hadirovi, Ahmed Hafiz-paa Hafizovi, Husein Nur ef. Hajrudin, neimar
Halaevi, hadi Avdaga Halibai Mehme-aga Halil-paa Cose Halilovi, Safet Hammer von Jose
Hamza-beg Handi,A. Hanibal Hasan-aga Peki
294, 379, 380 334 211,212, 215,216 255, 256 121 217 166 156 12 170 108, 119 128
27 180, 185, 186,189,193 153 330 135, 136,
Herceg Sjepan
74, 78, 84, 112,117 Hermes 23 134
Hevai Uskufi Muhamed Hildburghausen, Josip
162, 163, 164 Hitler, Adolf Holaek, Jozef Hopken, Wolfgang Hrasnica, Halid-beg Hr
ebljanovi, Lazar Hrelja, Kemal Hrga, Ibrahim-aga Brnjica, Halil Hrnjica, Mujo Hrn
jica, Omer Hrvatini Vukac Hrvatini Hrvoje Vuki Hrvatinii Humo, Avdo Hurakalovi Mehmedbeg Hurakalovi MustajbegLiki Hurem, Rasim Hurid Ahmed-paa 147 379, 380, 381 180 47,
65, 71, 74, 75, 76 75 352, 353, 374, 375, 379 134, 146 339, 353, 369 270 379 292
, 300,302 66, 67 334 218 134, 147 134, 147 134, 147 65
Hasan, alajbeg Hasanbegovi, A. Hasan-paa Hasan-paa Predoji Hasanagi, Sabit ef. Hasi,
Avdaga Hasumovi, Mustajbeg Huptmann, Ferdo Helaevi, Junuz ef.
137. , 138, 147 *vi 123, 133, 135; , 138, 140 210 356 147, 148 294 215
396

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Husein-aga Peki Husein-paa Husejin Husejn Husrev-beg Husref-paa
187 151,152 114 124 107,120 196
Inaldik, H. Inoentije III, papa Isa-beg Isabegovi Ali-beg Isak II, Aneo Ishak-beg Is
hakovi Isa-beg Ismihan, sultanija
129 60 113 73, 74 53 76 104, 105, 113 124 299, 335, 336 115 109 196
Ibrahim-aga Ibrahim-aga Memkovi Ibrahim-beg Prijepoljac Ibrahim-paa Ibrahim-paa Nov
oeherlija Ibrahim-paa Pazarac Ibrahim-paa Sivi (Gabeljak) Ibrahim-paa Tenjak Ibrahim,
ultan Ibrahimovi, Husein ef. Ibriimovi, Luka Idrizbegovi Tatar Mustajbeg Ilhamija, ej
n Ili, Jovica Ikanovi, Ahmed Imamovi, Enver Imamovi, Mustafa
152, 161 164 183
Iek, Tomislav Ivan Ivani Izet-paa
145,148, 191 140, 141 168 143 134, 150 143 256 151 154, 161 183 202 195 13, 40,4
1 10, 223, 294, 296

Jabuica, Avdo Jahjapai Bali-beg jahjapaii Jaki, Grgur Jakub-beg Jani, Jovan Jankovi
n Jeftanovi Jeftanovi, Dimitrije Jeftanovi, Gligorije
216, 217 106 102 220 119 177 149, 150, 151,152 271,279 210 267, 270, 275, 278, 2
84, 292,300 213
Jelai, ban
397

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata "


Jelavi, Vjekoslav
284, 292, 293
Kaimi, Hasan Kajtaz, Arif ef. Ka!ay, Benjamin
150 215 237, 250, 251, 254, 270 267, 269, , 274, 295
jelena Jelisaveta Jerga, topolivac Jeronini, sv. Jevevi Jevevi, Dobroslav Jevti, Bogo
ljub Joki, Milan Jonin V. joi, Bla
75 6 1 , 5 2,64 94 36,46 360, 361 358 327 292 208 203 167,169,253 114 214 216, 2
18,255 267 213, 240 200, 203 35 35 38 10, 294, 295

Kamberovi, Husnija Kamenjaevi, Ante Kapetanovi Mehmed-beg Kapetanovi MuhamedKapidi, Ha


dija Kaplan Mustafa-paa Kara Ali-beg
10, 339, 384 373 210,251 -aga 210 219, 235, 295 149 125
Josip II
Jovana jovanovi Jovanovi., general Jovanovi, Lazo Jovanovi, Srevan Juki, Ivan Frano J
unona Jupiter Justinijan, car Juzbai, Devad
Kara Mustafa-paa 149. ,150 Kara Sinan-beg 124 Karabegovi, Husein-beg Karabegovi, Ib
rahim Karaore Karaordevi, Aleksandar 242, 293, 302, 321, 322, 323, 325 s 327, 335 Kar
aordevi, Pavle Karaordevii Karaoz-beg 328 290, 303 120, 123 189 330 218 335 177
Kadi, Muhamed Enveri Kahvi, Suljo f;\,i T 7- -.i255 2 17 TI 1
Karafejzi Ahmed-beg Karnelutij, ing
398

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena <io kraja Drugog svjetskog rata


Karlo VI Karlo VII Karlo, kralj Karlo, nadvojvoda Karlo I Anujski Karlo I Roberc
Karvajal, kardinal Kascor, boanstvo Kaukija Abdulah ef. Kavali, Marino Kecmanovi, D
uan Kecmanovi, Vojislav Kedi, Ale 197, Kemura, Ibrahim Kerovi, Radivoje Keza Kezi, Al
eksandar Kikilea Ivan, arhiakon Kinan Klai N. 50 Klai V Klaudije, car Kocbek, Edvar
d Koi, Petar Koloman, kralj Komnen Manojlo I Konstan-paa
162 87 46 110 63 63 84 25 210 125 292 375 198 295 358 54 215 65 51, 52 53, 54, 5
5,79 51,79 29 368 276 50,61 50, 52, 53,58
Konstantin IX Monomah Konstantin, sv. Kontom Nikola Koroec, Anton Korvin, Matija
Kosae Sandalj Hrani
46 55 65 291, 321, 327,328 89, 92, 97 72, 73, 75,10 69,71, 74, 75, 76,77 76 6 9
,7 2 62 62, 72, 73 64 62, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 74, 75,79 77 62, 63, 64, 65,66
,68, 69,97
Herceg Hrvoje Vuk Stefan Vuki Kosanovi, Sava Kotroman Ko tro mamci Vladislav Tvrtko
I
212, 213, 252
Tvrtko II Stjepan II
Kovaevi, Eref Kovaevi-Koji, D. Kovaevi, Stojan Kovaevi! Kovenhiler, ore
170 79 234 89,97 110
399

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjeiskog rata

Kraljai, Tomislav Kraljevi, Benedikt Krehovi Krek, Janez Kreevljakovi, Hamdija Kritovu
l Krizman, Bogdan Krulj, Uro Kruevac, Todor Kujundi, Kota Kulenovi, Dafer Kulenovi Ha
-aga Kulenovi Topal-kapetan Kulin, ban
295 177 197 291 128, 170 219. , 94 335 314 295 267: ,292 332: ,350 194 179
Laginja, Matko Lamberberg, Josip Latas, Branko Latif-paa Lauda, general Lauden Ge
deon Lazarevi, Stefan Lemaji, uro Lianin Tale Lihtentajn, princ Lopai, Radosiav Lopez
oberto Lovrenovi, Dubravko Lucije Cecilije Metel Ludovik I Luj XIV Luka, sv. Luka
de Tolentis Luka, Duan Lukas, F. Lukovi Himzaga Luter
317 136 380 122 . 134 168, 169 76 217 134, 147 167, 168 136, 170 95 56, 129, 170
x t \J 25 64, 65,68 149 36 86 381 55 193 60
Kulin-kapeian
12,4 i, 3 55, 44, 59, 60, 61, 80 183
Kulovi, Esad ef. 279 Kurd-beg 125, 126 Kuripei Benedikt 72, .112 Kurtehaji 207 Kvassa
v, Istvan 256 Kvaternik, Slavko 346
Ljiljana Ladislav Ladislav Napuljski 50 75 Ljubibrati, M. Ljubibrati, Savo
114 208 292,302
400

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Ljubovi, Amir Ljubuni Ahmed-beg
170 194
Mazhar-paa Maurani, Ivan Mehmed MehmedI
212 191 125 76,111 83, 84 140, 148 148 161 191 105, 120, 123, 125, 194 183 163 1
04 96, 104, 112, 136 97, 98, 104, 119 125, 126, 138, 147 151 134, 152, 153 166 1
68 110,116 187
Maek, Vladimir
Madar, Bozo Mahmud Mahmud II Mahmud-beg Mahmud-beg Tuzli Mahmud-paa
328, 329, 330, 331, 333, . 334, 395 73 2 146 183, 184,219 187,189 189 186. , 189
, 193 188, 189 193,199 292, 161 219 276, 279 , 146, 147 374 ,3 75 ,3 7 8 54 114
381 207, 210,254 372 61 85 134:
Mehmed II Mehmed III Mehmed IV Mehmed-aga Ati Mehmed Alija Mehmed-beg Mehmedbeg B
ajbud Mehmed-beg Fidahi Mehmed-beg Minetovi Mehmed II El Fatih

Mahmud Hamid-paa Mahmud-paa Tuzli Majki, Kota Maksimilijan Petra Mandi, Mihovil Mandi
ikola Mandui, Vuk Mandi, Paaga Manojlo I Marina Marjanovi, Jovan Mame, fra Grga Maslea
Veselin Matej, Ninoslav Marija, kralj

Mehmed Osvaja Mehmed-paa Mehmed-paa Altagi Mehmed-paa Kora Mehmed-paa Kukavica Mehmedaa Miralem Mehmed-paa Sokolovi Mehmed Reid-paa
Mehmed Salih Vedihi-paa 194
401

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja.Drugog svjetskog rata


Memi-aga Memibegovic Hasan-paa Merhemi, Salih-aga Mesi Ademaga Mesi, Marko Metod, apo
stol Mihailo, car Mihailo IV Mihailo V Mihailovi, Draa 358, 361, 37 l, Mihailovi, k
ardinalC 377. Mihailovi, Sergije Mihajlo Mihajlo Kreimir II Mihajlo, sv. Mihrimah
Milan, kralj Milievi, Franjo Milorad Milovac Milutin, kralj Miljkovi Husko Mirnar-S
inan Minerva Mini, Milo Miralem, Dervi-beg
180 146 216 347 151 55 46 46 46
Miroslav Mitra, boanstvo Moenigo, general Modruki Nikola Moljevi, Stevan Morali Ali
Namik-paa Mori Ibrahim-aga Mori Pao Mufci, Mahmud ef. Muhamed Muhamed Musi AUamek MujO
j mula Mula-Mestvica (Divovi Mulali, Mustafa Mulii Muller, Eugen Murat III Murat-be
g Murat-beg Tardi Murat, sultan Mustafa II Mustafa-aga Mustafa-aga Kizlar-aga Mus
tafa-aga Pirindlija Mustafa-beg Sokolovi Mustafa ef.
63 35 153 91,93 333,358 184 166 166 21 105 134 194 ) 186 352 217 217 139 185 108
67 Mustafa 115,165 114, 153 144, 147 120 191 108 210
352, 357, 359, 368, ,380 253 359 49 48 47 122 251 207 115 119 62 356 107 ,123 35
380 272 ,284
402

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog raia


Mustafa-paa
110,123, 124, 125, 145,156,187 183 160 125 186 145 122 179
Nikola, biskup Nikola, nadbiskup Nikola IV, papa Nikola Modruki Nikoli, Fedor Nile
vi, Boris Ninoslav, ban Novakovi, Rtsto-Kanta Novljanin Omer Numan-paa Numan-paa Cup
rili
64 65 68 91, 93 251 57, 79, 80 61, 62 213 164 161 159,160
Mustafa-paa Belenija Mustafa-paa Celi Mustafa-paa "Crni soko" Mustafa-paa Skadarski M
ustafa-paa Tekelija Mustafa, princ Mustaj-beg Bajbud Mustaj-beg Liki
134, 146, 147,148 108,124 Muvekit Muzaferije 216,241 Kaki, Ahmed ef. Nako, Ahmed
ef. Nametak, Fehim Namik-paa Napoleon Navadjer Bernard Nefisa Muhamed Nerkesi Pee
vi 134 Nemanja Nemanjii Neron, car Nihadija, pjesnik Nikola, knjaz 59,63 62, 66 3
1 126 213 212 216 170 188, 191 178, 183 122 123
Obolenski, D. Obren Obrenovi, Milan Obrenovi, Milo 251 Odobaa, Meso Oki Bote, fra Augu
stin 167 Oktavijan Omer-aga Peki 188,
55 119 266
218
25,26 195
Omerovic, Hadi Mustafa Hilmi 255,256 Omer-paa Latas 199, 200, 201, 205, 206, 207,
219,220, 221,251 145
Omerpai Dervi Mehmed-paa
403

Bosr.a i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Opukovi Rustem-paa Osman Osraanbegovi Sulejman 162 Osman-paa 150 Osman-pasa Resulovi
Ostoji, Zaharije Ostrogorski, G
122 166
Pernar, Ivan Petar, kralj Petranovi, Branko Petra Petrovi, Petar Pecija Pijade, Moa
322 293 335, 381 152 203 373 276 78, 91 356 31 25 215 219 44, 45, 47, 55, 57 153
256 368, 372 373, 375 170 62 288 317 134,139, 140, 141, 142, 170, 172
151,194,207 . 160 358, 361 55
Osman-paa Hercegovac
Petrovi, Petraki ef 210, 212, 215 Pilar, Ivo Pio II Pjani, Ibrahim Plinije Stariji
Pompej Popovi, Risto Popovi, Vasilj Porfirogenet, Konstantin Posedarski, pukovnik
Pozderac, Hasan ef. Pozderac, Nurija Preka Aleksancar Prelog, Milan Prijezda, b
an Princip, Gavrilo Protij Stojan Pruak Hasan Kafi
Pari, boanstvo Pando, Muhamed Paali, E. Pai, Nikola Paveli, Ante Pavle, sv. Pavlovi,
ola, knez Pavlovi, Dragoslav M. Pavlovi, Petar Pavlovi, Radoslav 78 Pavlovi!
34 355 40 315, 321 344, 345, 353, 356 36 78 219 77, 78, 84 75, 77, 72, 73, 75, 8
9,97,113, 116,119 176 219,295 10, 339 133,170,172 375
Pribievi, Svetozar 321, 322, 335
Pazvan Oglu Pejanovi, ore . Pelesi, Muhidin Pelidija, Enes Perkovi, Mile
404
Pseudo-Maurikije Strategikon 45

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Publije Kornelije Dolabela Pucar, uro, Stari Purivatra, Atif
29

Rizvanbegovi Stoevi Ali-paa 190 Rizvi Agan-aga Rizvi Alaga Romer, feldmaral 195,197 19
163 123 Rosi Osman-aga Rustanbegovi Ibrahim-beg Rustem-beg Rustem-beg Srebreniki R
ustem-paa 123,131 Rustempai Ahmed-paa Skopljak 161,162 120, 122, 195 189 179 193
375,378 335, 380
Radak Radenovi, Pavle Radein Radi Radi, Pavle Radi, Rade
93 74, 75,77 115 119 322 358
Rokselana, Hurem sultanija 122,
Rustanbegovi Mehmed-beg 197

Radi, Stjepan , 321, 322 315 Radin, gost 93 Radivoj Radoslav Radovi, Vladimir Radu
lovi, Risto Redi, Enver Redi, Omer Rheinlander, general Resulbegovi, Hasan-b Reid-paa
bar, Ivan Ridali, Asim ef. Risti, Vaso Rizvan-beg Rizvanbegovi Ali-aga 119 119 267 2
75 335 197 218 ^g 189 187 368 210 293 197 186, 189, 191, 193, 197, 199
Sahaija (Jandri ), Salamon ef. Salth-aga Salih-paa Samuilo, car Sari Ahmed-paa Sari,
Murad Sarkoti, Stjepan Sava, sv. Savi, Pavle
Petar 2 210 10 180
Salih~aga Zrinkovi 164 168 128 48 147, 153, 154 284 291, 292 66,69 268 405
Samardi, M.

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Savojski, Eugen
152, 153, 154, 160, 161, 172 295 295 182 148, 149 124
Sofi Mehmed-paa Sokolovi Ferhad-beg Sokolovi Ferhad-paa
108 109, 110, 120, 133 105, 125, 127,131,135
Schmitt, Bernadotte E. Schneller, Hans Seid Ali Delal-paa Seidi Ahmed-paa Selim Sel
im I Selim II Selim III 98,
Sokolovi Mehmed-paa 108, 109, 110,116,121, 122, 123, 124,128 Sokolovi Musufa-beg So
kolovi, Sunulah ef. Sokolovii 108 210
111 124,139,174 175,183
108, 109, 123, 241 112, 128 206 146 291, 292, 314, 321,327,328, 330,332,352,353
85, 86, 91 275, 292 186,189 57 60 293 55 62. 54 54 49 54

Selmanovi, Samail-beg Taslidak 212 Sijavua-paa Sijeri, Hasan-beg Sijeri, Alujaga Silv
boanstvo Sinan Sinan-beg Sinan-paa Sinan-paa Borovini Skari, Vladislav Skender-beg S
kenderpai Osman Sahbeg 108 Smail-aga Cengi Smiljani, Ilija Smiljani, Petar Smodlaka,
Josip Sobjeski, Jan 406 187, 189, 190, 191 134, 145, 148 134, 146, 147 318 150 1
35 188 188 34, 35 189 119,138 123, 138 119 121,128 94
Solovjev, Aleksandar Sopran Ignjat Sori, Stjepan Spaho, Mehmed

Sperani, Pavle Srki, Milan Starevi, fra ILja Stefan, knez Stefan Nemanja Stepanovl, St
pa Stipevi, A. Stjepan Stjepan III Stjepan IV Stjepan, knez Stjepan, kralj
Starevi, Ante 301, 333, 345, 346

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Stjepan Drislav Stjepan Vojislav Stojan Stojanovi, Nikola Stokanovi, Pero Strossmav
er, Josip Juraj 'Subai, Ernin Sueska, Avdo SudiAhmed Sukov, feldmaral Sulejman Sulej
man Nazim-beg
48 49
abanovi, Hazim ahin-paa ahinpai Hajdar-beg
128, 129, 133,171 67 148
Stojadinovi, Milan 327, 328, 335 114 290 292 253 356 10,128. 129, 170, 171 134 16
3 115, 123, 124 201

arac, Hafiz ef. Sulejman 273 arac, Nedim arac, Zaim ari, Ivan Sari, Mustafa ef. egrt,
lado ehi, Nusret emsekadi Nurudin Vehbi ef. erif Osman Topal-paa Serifovi, Fadil ef. S
rifovi, Fazli-paa 197 kalji, Mehmed ef.Nezi 256 ljivo, Galib Sogolj, Muhamed-aga ola,
tanasije ola, Vojislav tadler , Josip 220 216 292, 297, 300 267,275,292,302 253, 2
54, 277, 279, 291,301,312,313 64 63 62,63 10, 83, 95, 96 330
407
10, 335 378 313 210 378 295, 335, 380 214,215,218 211,212 251 194 196,
Semsekadi, Mehmed
Sulejman I. Velianstveni 98,107, 108,111,122, 124, 137, 139 Sulejman-aga ailovi Sule
jman-paa Skopljak 194 Sulejmapaii Sultan-zade Mustafa-paa 138 Sunari, Ivo Sunari, Jozo
302 Svrzo, Ahmed ef. Svrzo, Hamid Szaparvj general 210, 215 292, 302 218 373 29
2, 300, 301, 186 Suiejmanpai Osman-paa 152 180,181
Subi, Jelena ubi, Mladen ubii unji, Marko Sutej, Juraj

Bosna i Hercegovina od naisiarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


vab, M.
55
Topal erif Osman-pasa Trampa, Mustafa Trifkovi, Jakov
203 217 210 360 128 290 24 115 234 241 271 189 241
Tahir-paa Tanovi, Demo Tardi, Murai-beg Tegetlhoff, Karlo Temel, Gustav Teuta Tepi, I
brahim
197 , 198, 202 ; 356 108 217 213 23 11, 129, 170,
Trifunovl, Ilija Biranin Truhelka, C. Trumbi, Ante Tublije Isorneli'e Scipion Nazik
a Tudor Timguz, Pero Turhanije Tuzli, Bakir-beg Tuzli, Mustajbeg Tuzlii
17 , 220, 221 3 Teskeredi, Muharem-beg 269 Testa, Nikola Teanovi, Lazar Thana, boanst
vo Tiberije, car Tiberije, general Tisza, grof Itvan Tit Todij Cvijerin Todorovi, B
oko Tomasevich, Jozo Toma, kralj Toma, Stefan Tomislav, kralj Topi, Nesat 89, 92, 93
358 34 27,29 27,28 289 36 358 357 380 83, 84, 85, 86 78 48 356
Ugljen, azim Ulama-paa Ungnad, David UroI Uro, car Uzuncasili, IsmailHakki Uzuni, Ism
et-paa Uzunovi, Atif ef. 215 Uzunovi, Ismet-paa
378 108 110 52 66,75 112, 129, 171 216 211
Tomaevi, Stjepan 85, 86, 88, 89
168 Topal Husein-paa 152 Vali, general
408

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog raia

Vareanin, Marjan Vasi, Konrad Vasi, konzul Vai li je Vasiljevi, Duan Veli-paa Vidasus,
boanstvo Vilajetovi Salih Vili Villencz, Fridrih Vilson, W. Vinko, sv. Vladislav 88
, Vlaho, sv. 54, 87,
280 210,211 214 51 290 211 34 210 197 217 302 258 89, 91, 93 72,73 119 119 114 4
9 57 381 115 152 253 203, 219 108,115 74 67,75
Vuksan 114
Wurttemberg, Wilhelm 253 NVurtenberg, vojvoda 216
Zach, general 2 18 Zaimovi, Semsibeg 2 72 Zenkovi, Rizvan-aga 151 Zildi, erif ef. 212
Zlatar, Behija 97 , 1 2 8 , 1 3 0 Zlatarevi, Mujaga 187,189,190 Zlatonosovii 72 Z
ovki, Mato 294 Zovko, Ljubomir 335 Zubovi, Hasan-barjaktar

Vlahovi, Ali-beg Vlahovi Ismail Vlaji Vojislav Vojislav, knez Vraali, Eref Vuihna Vuk
Vuii, biskup Vukalovi, Luka Vukovi-Desisali Ferhad-beg Vukosali Radoje Vukovi, Vlatko
295, 184
akula, Stevo 2 3 9 igmund, kralj 7 77 6, ivkovi, Pera 323
409

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


410

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


REGISTAR GEOGRAFSKIH NAZIVA
Adana Afrika Akvileja Albanija Alihoda Alir An ado li ja Andterija Andetrium Ankar
a Arabija Arduba Arnautovii Arani Aquae S. Atmejdan Austrija
107 27, 29, 369 25 22, 87, 205, 219, 305 17 238 114,122,191 25, 28 26 129,171 20
5 28 15,44 113 31,34 183 32, 125, 150, 160, 166, 167, 169, 170, 175,176,177,178,
180,181,182,184, 185,187,189,190, 193,195,196,197, 198,199,201,203, Ba Badanj B
aka Balkan Azija 27,29
208,210,211,213, 22 1 ,23 0 ,24 7 ,2 5 3, 259, 265, 268, 277, 279, 280, 2S9, 291
359 14 331 12,22,47, 49, 52, 55, 97,116,119, 127,139,237, 259, 339, 350, 368, 36
9, 376
Balkanski poluotok 16, 23, 24, 43,45,97,99,130 Banija Banjaluko polje Banja Luka
367,369 163, 168 13,30,31,33, 34, 105, 107, 108, 109,111,120,121, 125, 127, 136,
152, 163,164,174,177, 180,183,189,193, 196, 199,201,206, 411

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drogog svjeiskog rata


214,216,220,230, 232, 245, 246, 257, 259, 264, 265, 277, 300,311,312,318, 324, 3
41, 345, 349, 361, 377, 379, 384 Banjska Bar Baranja Bari Basanius Baarija Bathinus
Be 188 49 163 49 47 105,120 47 110,111,139,142, 150,152,156,161, 262, 165, 169,
189, 194, 230, 232, 240, 246, 247, 255, 264, 273,279,281,291 Beka uma Belgija Bend
baa Benkovac Beograd 32 305 105 150 49,51,53,55,79, 84,87,95,128,129, 161, 171, 1
79, 194, 207, 219, 220, 279, 286, 293, 300, 302, Bilino Polje Biograd Biskupii Bi
stue Bijela Tabija Bila Bilajsko Polje Bilea Bijela strijela Bijelo Polje Bijelji
na Berlin Bigeste Biha
314,327,328,332, 333, 334, 335, 336, 352, 379, 380, 381 142 34
;
18, 27, 30, 31, 34, 35,110,111,127,
135,136,152,153, 154, 160, 161, 170, 174,193,194,197, 198, 199,201,215, 218,230,
243,246, 257, 259, 277, 300, 367, 368, 377, 378 109 30 17,118,161,193, 194, 244,
259, 264, 265, 349,377 217 17 189 36, 67, 234, 235, 245, 325, 377 60 38, 50, 14
3, 146 44 36
412

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Bistue nova Bistue vetus Bitolj Bizant Bizanzsko carstvo Bjelave Blagaj Blatno j
ezero Blauj Bliski istok Bob ova c Boac Bojana Boka Kotorska Bopolj Borac Borako je
zero Borasi Borova Glava Bosanska Dubica
34, 36 24, 36 199 48, 49, 50, 51 , 5 2, 5 3, 5 4 46 217 31, 32, 37, 38,74,117,13
5 54 113,217 16 38, 64, 86, 89, 90, 91,93 17 49 66,149,331,357 113 113, 116, 117
30 36 44 150,152, 168,169, 177, 245, 349 17,18, 30, 34, 148, 160,
163, 167,
Bosanska Kostajnica
176,245,300
Bosanska Krajina 103, 133, 146, 150, 152, 196, 199, 218, 240, 276,288,330, 333,
360, 363, 367, 368, 369, 371,374,376,381 Bosanska Krupa Bosanski Brod Bosanski N
ovi 243, 288, 341, 367,378 153, 161, 245, 265,378 31, 32, 152, 160, 161, 164, 16
8, 169, 197, 206, 245, 267, 341, 367, 377 Bosanski Petrovac Bosanski Sv laj Bosa
nski Samac Bosansko Grahovo Bosna 30, 243, 288, 378 17 15, 244 363 11, 13, 16, 1
7,20, 21, 22, 23, 24, 25, 27, 28, 29, 30, 32,
33, 34, 35, 36, 37,
Bosanska Gradika
38, 39, 41, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51 , 5 2, 5 3, 5 4, 55 , 56, 57, 58, 59,
60, 61, 62, 63, 64, 65,
413
168, 169, 245

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 83, 84, 85, 86, 87, 88,
89, 90, 91, 92, 93, 94, 95, 96y 97, 9S, 99, 101,102,103, 104,105,106,107, 108, 1
09, 110,111, 112,113,114,115, 116, 117,118, 119, Bosna, r.
234, 237, 238, 239, 240, 242, 251, 253, 270, 286, 287, 288, 291, 295, 304, 317,
"18, 329, 330, 331, 345, 351, 353, 354, 355, 357, 359, 360, 361, 363, 365, 367,
368, 370, 371, 372, 373,374,380 44, 47, 57, 76, 193,206,214,
215,216,377 120, 121, 122, 123, 124, 125, 126, 128, Bosna i Hercegovina 9, 10, 1
29,130,136,143, 145,146,147,149, 151,152,153,156, 159, 160, 162, 164, 165,168,17
0,171, 174, 175,176,177, 178,179,180,181, 182,184,185,186, 187,188,189,190, 191,
193,195,196, 197,198,199,201, 202,203,205,207, 208,209,211,213, 214,215,216,218,
219, 220, 221, 232, 414 11,13,14, 17,18,23,25,27, 29,31,34,35,36, 39, 40,41,55,
79, 95,97,98,109, 117, 128, 129, 133, 136,156,164,169, 170,173,174,176, 178,183
,188,190, 198,200,202,203, 205,206,208,209, 210,211,212,213, 214,218,219,220, 22
1,223,224,226, ;27, 228, 229, 230,

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


231, 232, 233, 234, 236, 237, 238, 239, 241, 242, 245, 246, 247,248,250,251, 252
, 253, 254, 255, 256, 257, 259, 262, 263, 264, 266, 267, 268, 269, 270, 271, 272
, 273, 274, 276, 277, 279, 279, 280, 281, 282, 283, 284, 285, 286, 287, 288, 289
, 290, 291, 292, 293, 294, 295, 296, 297, 299, 300, 301, 302, 304, 305, 306, 308
,309,310,311, 312,313,314,315, 316,317,318,319, 320, 324, 326, 327, 328,329,330,
331, 332, 333, 334, 335, 336, 339, 340, 341, 342, 343, 344, 345, 346, 347, 348,
349, 352, 353, 354, 355, 356, 357, 358, 359, 362, 363, 364, 365, Bugarska Budimp
eta Bra Bradina Branievo Bratislava Brko
366, 369, 370, 371, 372, 373, 374, 375, 376, 377, 378, 379, 380, 381, 382, 383,3
84 68,75 367 51,53 142 161, 193,216, 218,244,259, 265, 329,331 137 30,37 89 161
32 238, 278 264 206,214 105 113,117 109 123 71, 87, 92, 108, 110, "125, 151 230,
246, 264, 270,273,28143, 54, 60, 68,
Brest Breza Breznica Brezovo polje Brievo Britanija Brno Brod Brodac Brodar Brodi
n Brusa Budim

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


184,208 Bugojno Buna Burnum Busovaa Buko blato Butmir Buim
:
Cetingrad Cetinje Cirn Col. Ris. Cosal Crna Gora
163, 180 159,324 37 34 91 22, 103, 108, 159, 176, 177, 191,201, 203, 208, 209,21
3, 224, 234, 239, 240, 242, ,24 278, 279, 3, 289, 290, 309, 317,318, 357 ,359,38
1
17, 18,235, 244,325,331 38,191,192 26,30 180 17,30 15 , 40, 41, 44, 57 110,163,1
94, 196, 197
Cambridge Carigrad
295 43, 54, 83, 84, 94, 97, 109, 124, 134, 135, 137, 141, 145, 149, 154, 161, 16
6, 168, 183, 184, 185, 186, 190, 194, 199, 201, 202, 230, 252, 254, 255, 262, 26
7, Crni potoci
208 37 31 235 88, 161 124, 235, 243, 288, 356 30, 37, 245 37 186, 189 85,213 37
37 32

Crnici
Crni Guber Crveni Klanac avnina Cajnie apljina Carakovo ardak eka ipuljii itluk el
Castra Cavtat Cazin
268, 271 34 75
110,195,198, 243, 367 Cazinska kraj ina 356, 372 Cetin Cetina 169, 182 57, 63, 6
4,75, 107, 144, 168
416

Bosna i Hercegovina od najsiarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Doboj Dabar Dabravina Dalmacija 192 37 29, 32, 36,48, 50, "54, 68, 74, 75, 77, 8
4,92,105,107, 108,109,117,135, 143, 145,146, 148, 149,150,154,156, 160, 164, 175
, 176, 178,181,191,206, 242,251,280,290, 291,306,318,327, 330, 358, 367 Dalmatin
ska Zagora 26 Dalminij Danska Daorson Dardaneli Debelo Brdo Delminiura Derventa
24 305 23 148 17, 38, 217 34 13,17,18,151, 194, 245,259, 265,329, 331,377 Desnek
Detlak Dijarbekir Dihmtum 57 13 122 34 Drinjaa Drni Drobnjaci Drozgometva Drvar D
ubica Dobor Dobrlj in Dobrim Domavia Donja Dolina Donja Tuzla Donji Krajevi Donj
i Vakuf Dra Draevica Drenin Drezden Drenik Drijeva Drina 30,
33 , 38, 153, 218, 245, 377 76 232 69 113. 116,117 17, 18, 19 118 63,97 244 49 6
6 138 142 110, 168 64 33,37,44,45, 49,52,74,89,113, 121, 126, 161, 176, 177, 185
, 188, 234, 235 286, 300, 340, , 344 , 359, 370 30 109, 145 191 114 244, 265, 36
3, 376, 378 160, 161, 167, 168
417
31, 12, 34,41

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Dubovac Dubrovnik
110 49,59,60,61,62, 65,66,68,70,71, 72, 73, 74, 75, 80, 87, 88, 89, 91, 106, 125
, 133, 160, 178, 191, 196,213,243, 318,328,329, 331, 367 45,46,48,49, 50,57 4 8
, 51 , 5 3,6 7 , 88,90 24, 30, 24, 34, 36, 63, 325, 331, 367 324 17 Furjan 31 Ga
bela Farkai Firenca Foa
60, 67, 70, 74, 78, 80,98,107, 125, 150, 198,218, 285, 339, 346, 364, 369, 377 3
28 67,81,94 121,180,218,234, 235, 243, 288, 325, Fojnica Fortica Francuska 356,
359, 365, 370 31,69,91, 113, 118,211,243,331 17 53,58,60, 175, '76,203,221,238,
259, 278, 285 161,165 102, 152, 160, 161, 243 74, 234, 243, 245, 325,356 Gardun
Gat Glamo Glamoko 26 31 63, 150, 154, 244, 363, 378 polj; 24, 30, 35
Duklja Dunav Duvanjsko polje 3 5 Duvno Dvor na Uni Dvorovi akani-Raka
Egipat Engleska Erlan Esdel Evropa
124, 183 156, 192, 195, 203, 259 140 54 13,14,15,16,29, 35, 37, 44, 45, 48, 49,
50, 52, 53, 56,
Gacko
418

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Glasinac
18,20,21,22, 40 > 41, 116, 159, 235 234, 235, 370 33, 34, 37 136 33, 69, 117,235
, 243, 356, 359 217,218 15,118 31 26 31 30, 31, 244,367 91 149 30 17, 246 145, 1
50 179, 215, 244, 363 30 118,186 189, 193, , 194, , 329, 331 244 31,32 18 102, 1
61, 167 , 177, 214
Grahovo Grbaa Grka Gr i a Gromiljak Halapii Hamadan Han-Pijesak Herceg-Novi Hercegov
ina
191,203,213 15 21,22,32,35, 259, 377 17 Gromiljako polje 32 37 162 363 69, 151, 3
29,330 22, 23, 24, 26, 33, 34, 47, 103, 107, 114,117,124,135, 152, 174, 179, 182
, 190, 191, 199, 201, 205, 208, 214, 216, 218,233,234,235, 240, 243, 269, 270, 2
87, 289, 314, 317, 318,341,354,359, 360, 361, 363, 367, 369, 370, 371, 377

Glavatievo Golubi Gora Gorade Gorica Gornja Tuzla Gornja Vogoa Gornji Mu Gornji eher G
rnji Vakuf Goruka Gothard, sv. Grab Grac Graac Graanica Gradac Gradaac Gradina Gradi
na Kopilo Gradika
v
Hodidjed Holandija Hrasnica
85 305 105
419

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena c


Hrastovica Hrtar Hrvai Hrvatska
110,136 113,116,117 109 45, 47, 48, 50, 54, 57, 63, 65, 68, 75,
7 J -* j J h^i^j r
Isfahan
o kraja Drugog rata svjetskog
162 123, 142, 254, 255, 273 24,32,51, 88, 149, 291
Istanbul Istra Italija
77, 108,109,110, 117, 185,198,224, 250, 251,276,277, 280, 291,301,302, 3 09 10 1
4,3 18, 32 9,, 3 33 0,,3 33 1, 334, 341, 344, 347, 348, 353, 358, 368, 375, 379
17 46, 57, 61, 63, 64, 69, 80, 243 Humac Hutovo Hvar Ilida Ilirik Ilok Imotski In
dija Iran 26,33 160 62, 68, 75, 86 31, 34, 44, 123,278 29 330, 331 117,160, 161,
214 16, 238 35
19 ,2 1 ,2 5 ,2 7 ,2 8 , 29, 32, 53, 60, 203, 227, 259, 278, 285, 332, 341, 342,
343, 344, 346, 354, 355, 361,370,373,382
Ivan-planina Ivoevci Izaac
30, 377 26,30 153
Hrustovaa Hum
Jadar Jadran
188,286 23, 24, 32, 50, 52, 176,213
Jadransko more 68, 127, 133, 136, Jajce 172,346,367 33, 67, 89, 91, 97, 98,107,1
12,152, 163,177, 180,194, 197,206,215,216, 244, 329, 341, 375 Japra Jasen Jaseno
vac Java 30, 31, 32 218 152, 160 238
420

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Jedrene
123, 184 140 113 31 182 91,216 198 55 , 79, 128, 170, 219, 305, 306, 308, 316, 3
17, 324, 326, 328, 331,332,333, 334, 335, 337, 339, 340, 341, 346, 353, 354, 358
, 359, 362, 363, 366,368,371, 372, 373, 375, 376, 377 ,378,381,382
Karin Karlovac Karlovci Kamen Kasatii Kaspijsko jezero Kastor Kater Kipar Kiselja
k Kladanj Kladua Klek Klepci Klis Klobuk Klokot Klju 3 0 ,7 4
150 367 252 13 113 54 25 57 99 3 0 ,3 1 ,32,34, 37, 195,271 244, 356, 365 215,21
8 161 30 108, 144, 145, 149 75,88,218 216 ,91,146, 215,218, 244, 288, 300, 341,
378
Jeger
Jele Jelovac Jermenija Jezero Jezersko Jugoslavija
Kadina voda Kairo Kakanj Kalinovik Kamen Kamensko Kandija Karavida
216 142, 262 15, 37, 216 370 145, 149 30,116 143, 148, 149 17 Koba Kobilja Glava
Kolubara Konavle Konja Knin
26, 30, 62, 107, 145, 147, 148, 150,151 161 217 286 66,75 191
421

Boi;:a i Hercegovina od jiajitari/ih vremena do kraju Drugog svjetskog rata


Konjic
21,: 30, 35, 37,
Kreevo 17,69, 112, 118, 167, 243, 367 Kreta Krf Krit Krivaja Krupa 198 Krupanj Ku
lai Kulen Vakuf Kupa Kupres Kupreko polje Kurdistan 286 13 244, 359 136, 137, 138
152,153 30 205 152, 194, 197, 143, 149 2.90 149 75
Kora; Koran Korana Korula Kordun Korijenii
Kosovo Kostajnica Kosrolac Koeve KoevskoBrdo Kostur Kotor Kotor Varo Kotorac Kozao
Kozara Kozarac Krajina
38, 196, , 234, 235, 245: , 300, 325, 331 ,361,367 118,359 110 135 62, 68, 75 36
7 218
67, 187, 188,309 160,214 51 113,217 217 38 68, 149 245 57 91 369 160, 164, 193,
197,218 136, 194, 196, 198, 199 69 111,29.1 107,108,117, 135, 151,164 94
Lajpcig Laktai Lapac Lava Lau Leipzig Lem nos Lepant Lepenica Letke Lijeve polje Lik
a
142
17,31 3 0 ,3 1 ,32, 77 ,2 1 6 169 163 55,295 179 99, 133, 139 37 37 361 105,107,
108,117,
Kraljeva Sutjeska Kranjska Krbava Kremona
422

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


135, 145, 148, 151, 156, 164,199,358, 360,367 Lim Lipik Lipljani Lisiii Livanjsko
polje Livno 49,62,188 194 187 37 24, 30, 34, 33 63,69, 108, 125, 145, 146, 193,
194, 2 1 3,2 15 ,2 1 6,2 18 , 244, 259, 267, 272, 325,331,367 Lohinja London Luk
a Lupicin Lutvin Han Luaci 17 290 48 36 33 135
Maglaj 3 Majdan Majevica Makedonija Makljenovac Mala Azija Mala Gradina Mala Kla
dua Mala Kiselica Mala Rujika Mali Mounj Maka Mantova Manzikert Marica Marko vac Me
diteran Meumurje Mejdan Meka
8, 153,215, 244, 265 194 368 6 0 ,2 08 ,3 09 ,3 18 33,38 53,59 13 197, 198 31 31
34, 36, 37 124 85 49 66 13 14, 44, 369 318 218 210 22, 29, 206, 353 25 44,69 66
105 176 206
Lj ubija Ljubinje Ljubljana Ljubuki
32 245, 325, 359, 377 182,314,327,380 15, 26, 33, 34, .117,191,214, 245,325, 331
Metkovi Metulum Mile Mileevo Miljacka Miar Mitrovica
Mava Maarska
62, 177 53, 68, 198, 199
423

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Mljeti ak Moevac Modrica Moha Mogorjelo Monastir Mosko Mostar
191 88 244 106: ,107,118 37 199 30 15, 37, 55 ,74,117, 120, 121, 123, 130, 166,
179, 191,203, 206, 207, 213,215, 216, 230, 234, 243, 245, 246, 257, 263, 265, 16
7, 270, 275, 277, 295, 311,312, 325, 331, 335, 340, 341, 349, 354, 361, 369, 377
Neretva 21, 22, 23, 26, 30, 44,49,63, 64, 66, 75,102, 144, 206, 214,234,235,243,
" 342, 353, 360, 361, 367, 379, 384 Nerezi Nemrs Nevesinje 37 161,176 117,124,2
34,243, 245,325,361,370 Nevesinjsko polje Niki Nirnberg Ni Nizozemska Norveka Novi N
ovi Sad Novi Pazar Novigrad Njemaka 30, 154 159,212 94 290 156, 305 259 68,91, 16
1,167 302 66, 174, 179, 183,201,206 143, 144 53, 259, 265, 279, 285, 341, 342, 3
53, 364, 382
Mrkonji Grad Mujdii Mursa Mutve Mutnik Nadin Narona Nenavite
30, 120, 363, 374 37 36 153 110 14 , 145, 149 4 24, 29, 30, 34 118
424

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rala


Oborci Obre Obri Obrov Obrovac Odak Ohrid Olovo Olumuc Onogot Oraje Orijent Osat Os
ijek Osi at je Ostrogon Osnovica Ostroac Oanii Otrelj Otinovci Otoka Ozija Ozren
37 15 47 47 107, 109, 145 150 , 17, 377 48 69 75, 113, 116, 117 365 , 217 75 159
244 32,35 113 36, 151, 15 190 3 113 50,54 107, 145 16 167 4 110 23 363 37 198 1
62 109
Pale Panik Panonija Pariz Paino Brdo Pe Pei grad Peina Pei Peloponez Pelva Perast Per
zija Petrinja Petrinjica Petrograd Petrovac Petrov ar adi n Piprage Pivnica Plitv
ika jezera Pliva Ploe Plonik Pljeevica Pljevi j a Poitel)
116,189 30,36 27, 28, 29, 32, 36,38 142, 290 217 187 179, 195 13 110 160,161 34
148 16 135,136,138 135 70, 162, 279 183 161 37 17 169 48,65 353 109 169 89, 124,
211,212 154
Pakrac
162
425

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Pod Podgorica Podranica Podrinje
17,18 302 163 18,66,69,118, 188,234,304
Primorje Prisoja Pritina Pri vala Privilica Prizren Prnjavor Prokletije Prolog Pr
omona Prozor 65,
67, 107 37 176 17 35 49 245, 265 19 30 25 215,235, 244, 325, 331, 360; , 367, 37
8
Podunavlje Podzvizd Pofalii Poli mije Poljice Poljska Pomorje Popovo polje Poprat
i Portugalija Posavina Posuje Po im je Poarevac Praa Prag Prekoraurje Priboj Prijed
or
14, 22, 29, 32, 38, 44,52,346 110,195,198 217 66,69 146, 149 84, 94, 289 66 152,
160 191 259 118,189,193,197, 199,203,216,218 367 107, 166 161, 162 75, 116,235
264 318 286 17,31,32,176, 199,214,218, 245, 341, 349
Prusac Pruska Prut Raca Radjevina Raetinium Rakitnica Rama
123..
, 140,145 203 159 161 188 28,34 235
30,58,65,151, 235 , 367, 369
Ras Raa Raka 68,97 Ravanjsko polje Ravena 28 "45,48, 30
113 48 49,54, 57,
Prilep
187
426

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Ravlia peina Ravna Gora Ravne Baki je Ravni Kotari Ravno Reljevo Ribnik Rijeka Rim
15 357, 358 217 146 152 259 146 335,367 24, 25, 27, 28, 33,41,46,61, 83, 92, 354
18,135,153 179 34, 206, 235, 243, 288, 356, 365, 378 30,53,218, 235, 286, 287 6
6 125,341,364 89 259 162, 182, 184, 188, 198, 199, 203, 208, 209, 238, 259, 268,
278,279, 285
SAD Salona Samobor Sana Sandak
259 25, 29, 30, 34, 36 74 30, 32, 193, 214 176, 177, 186, 208, 214,232,311,347,
351,358,359
Sanski Most Sarajevo
17, 32, 135, 244, 376 9,11,12,15,17,31, 3 5 ,3 8 ,4 0 ,4 1 , 55 , 79 , 95,97, 10
4,105,107, 108, 113, 114, 115, 116, 120,121, 122, 123, 125, 128, 129, 130, 136,
150, 154, 159, 165, 166, 170, 171, 173, 174, 176, 179,180,183,184, 186,187,188,1
89, 191, 193, 195, 196, 198,199,201,203, 205,206,210,211, 212,213,214,215, 216,2
17,218,219, 220,226,230,231, 232, 235, 238, 240, 242, 243, 246, 252,
Ripa Rodos Rogatica Romanija Rudnik Rudo Rumelija Rum unija Rusija
Rano
30
427

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog r?ta


253,255,256,257, 259,261,262,263, 264, 265, 267, 268, 270, 275, 276, 277, 280,28
1,282,286, 288, 289, 291, 292, 293, 294, 295, 300, 304,311,318,320, 324, 330, 33
3, 334, 335, 340, 341, 347, 349, 350, 352, 353, 354, 360, 367, 369, 370, 377, 37
8, 379, 380, 381 Sarajevsko polje 30, 57, 104, 217,235 Sava 17,19,30,38,48, 52,
62, 64, 77, 84, 89,153,156,161, 164,168,189, 286, 329, 330, 340, 342, 369 69 85
286 153 176 28 34
Setovi ja Sibir Sicilija Siget Sinodija Sinj Sirmij Sirmium Sisak
25 238 87 133 25 26 , 88, 108, 149, 150,151,160 32,4 8 , 5 3 29,36 32, 123, 127,
131,138,139, 140,147, 172 32 197 62 .,89,113,183, 189,206
Siscija Sitnica Sjenica
Skadar Skelani Skoplje Skradin Slatina Slavonija
92, 187 33,37 67, 176, 179, 187, 193 107. , 109, 144, 150 15 54, 58, 65, 84, 86,
,05, 107, 109, 110, 118, 135, 151, 164, 29L ,3 1 4,3 18 ,3 58
Savi na Segedin Semberija Senta Seres Seretium Servirium
Slavonski Brod Slovenija 310,
272,273 314,318,358,
224, 280, 291, 309,
42S

Bosna i Hercegovina od najsiarijih vremena do kraja Drugog svjeiskcg rata


368,384 Slunj Smederevo Srnrdelac Smrdljiva voda Soko, grad Sokol Sokolac Sokolo
vii Soli Solin Solun Sopotnica Sovici Sovjetski Savez Splii 25,
243,248,251,259, 266, 273, 278, 279, 285, 286, 289, 290, 293, 300, 302, 309, 310
,316,318,324, 330, 333, 344, 357, 358, 359, 361, 370, 375, 376, 377 Srebrenica 3
1,32,33,34,41,69, 76,86,113,117,118, 180,183,244,300, 359, 363 Srebrenik 65,118
Srednja Evropa 14 Sremska Mitrovica 32, 36 Sremski Karlovci 156, 252, 267 Srijem
SSSR Stambol Stanecli Staljingrad Stari Majdan Stolac 49, 50, 324, 327, 328, 33
0, 331 339 187, 188, 191, 194, 196,198,210,211 34 369 152,244 14, 23, 30, 34, 36
, 38, 151, 186, 187, 188,190,191,216, 218,245,325,331
ni
85, 105, 107 31 31 65 118; , 152, 356 363 3 8 ,1 2 5 62, 63, 69, 76 25,29 43 ,11
4,176 33 17 352 38, 50, 60, 68, 144, f 145, 149,213, 324, 342 28 218 169 22,48,4
9,50,53, 54, 57, 59, 60, 62, 66,67,68,76,113, 176, 177, 179, 186, 188, 195,203,2
06, 207,208,209,221, 223, 224, 239, 242,
Splonum Sprea Srb Srbija
429

Bosna i Hercegovi Stridon


na od najstar
[jih vremena dc36,46
i kraja Drugog svjetskog Tesli
rata
356 13 ,16, 166, 245, 300,356
Studena Scurli Subotica Sut jeka Sutorina Svitov
116,117 110 330 75, 77, 370, 377 161, 176 169
Teanj Tinja Tisa Todorovo Tolisa Topusko
109 32 198 186 34 35 87 163 1 ',91, 1 168, 173, 176, 179, 182, 183, 187, 189, 19
7, 198, 216, 230, 257, 264, 121, 166, 174, 175, 180, 181, 185, 186, 194, 195, 19
9,201, 244, 246, 269, 270,
Sabac
126, 133:
, 136, 167 172, 179 214,216 69
Trakija Transilvanija Travniko polje Travnik

Samac epan-polje ibenik id ipovo irokaa iroki Brijeg panija timje Stuli uica vaj
Tara Tarin Tergesta Te mis var
68, 108, 144, 145,149 329, 331 30,33 217 341 58, 156 186, 187 135 37, 367 259, 3
05 259 22 235 25 89, 138 Trebin-jica Trebevi Trebiat Trebinje
277 , 331, 341 40, 6t i, 75, 121, '52, 159, 218, 189,213, 243, 245, 126 113 24 1
91 104,113
259 , 325, 377
Trebiatsko polje Trgovite
430

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Trnovo Trogir Trst Turbe Turopolje Turska
234,235 50, 60, 67, 68, 89, 91, 92, 96 25, 176, 247 37 138 124,125, 203, 208, 20
9,221,224,233, 234,239,242,271, 277, 278, 296, 347,
Ulog Una 1 8, 160,
234, 235, 236 110,156,159, 161,180,214, 324, 329 48 1 62, 63, 64, 65, 3, 69, 76,
86, 97 356 359 324, 365
Uskoplje Usora Usttkolina Ustipraa Uzice
Tuina Tuzla
350,351,358,359 191 15, 130, 186, 193, 213,215,218,230, 244, 246, 259, 264, 265,
267, 277, 311,349,370, 373, 377, 384 Vakuf Val j evo Varcar, Vakuf Vardite Vare V
arvara Vavar Vatikan Velika Britanija Velika Gradina Velika Kiselica Velika Kladua
Velika Vrata Veliki Gradac 179 286 215, 244 243 243 1 , 18 ,3 0 ,34,36 3 149 25
3,313 285, 359 13,18 31 33, 110, 152, 195, 198 37 17
Udbina Ugarska
107, 146,147,151 4 8 , 50 , 51 , 5 2, 5 3, 5 4, 57 , 58 ,6 1 ,62, 64, 65, 76, 77
, 84, 89,93,94,98,110, 124,149,151,152, 230, 247, 277, 279, 280, 289, 291
431

Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata


Veliki Majdan Veliki Mounj Veljai Venecija 53,76,78,81,84,
13 18 191
Vi to vi je Vizantija Vlasenica Vlaska Vlaki brijeg Vojvodina 206, 224, 309, 310,
328 ,330 Vraa Vrae Vrana Vrani Vranduk Vranduki klanac Vranogra Vranovci Vrbas 17, 32
, 4f 163, 193, 45, 244
152 55, 57, 67 359, 363 87,94 163 251,292, 318,327, 331,358 217 113 144, 150 105
28, 38, 69, 153,216 44 152 17 , 59, 109, 194, 214, 216,235
85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 92, 93, 94, 95,96,111,144, 148, 149, 150, 156, 159,
160 Vespoljac Vievo Vid Vid o tak Vinac Virovitica Vis Visoko 109 109 22,29 36 91
127, 133, 136, 172 17, 18, 376 15,57,75,118, 154, 184,211,216, 243, 329, 349 Vis
oko brdo Viegrad 113,116,117,121, 126,176,206,243, 265, 286, 288, 293, 359, 378 V
injica Vitez Vitina 34, 37 18,30,34,36, 179, 180, 188, 196 36 13
Vrelo Bosne Vrelo Rame Vrelo Tihaljine Vrgorac Vrhbosna Vrlika Vrm Vrnogia 89,97
15,36 13,18,34 15 214 ,104,113 89, 91, 145 75 198
432

Bosna ; Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog raa


Vrtoe VuijaLuka Vui jak Wien Zadar . 50,68,109,144, 145, 148, 149 Zagorje Zagreb 23
5 55, 77, 79, 170, 213,214,219,253, 258,291,292,293, 294,300,301,302, 313,314,31
8,328, 329, 332, 333, 334, 336, 349, 352, 356, 367, 379, 380, 381 Zakavkazje Zap
adne Strane Zavalje Zavidovii Zdelje Zecovi Zelena peina Zelengora Zemun Zemunik Z
enica 246 66 182,218 264 54 17 15 370,377 149, 190 109, 145 18,28,37,60,243, 195
37 377 Zli Stup 200 Zrin Zrm] Zrmanja Zvean Zveani Zvornik
244, 264, 265, 329 Zimlja Zlatibor Zovik' 110 149 62 113 127, 133, 136, 172 18,8
6,117,130, 150,161,174,177, 179, 183, 184, 193, 201,215,244,365 235 369 189
elin eljeznica eneva epa epe
138 123 303 121 31, 183, 194, 216, 244 37 245
itomisHi upanjac
433

bosanski kulturm centar


~
Q
Sarajevo

You might also like