Professional Documents
Culture Documents
Bosna I Hercegovina Od Najstarijih Vremena Do Kraja Drugog SV Rata
Bosna I Hercegovina Od Najstarijih Vremena Do Kraja Drugog SV Rata
Bosna I Hercegovina Od Najstarijih Vremena Do Kraja Drugog SV Rata
tJ
He"rcegovi:nia
od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskograta
Izdava:
bosanski kulturni centar
Sarajevo Za izdavaa: Dr. Safet Halilovi Redaktor: Dr. Ibrahim Tepi -^w-~- 'c V1"
v
\ -ru^e 1&11-4
Recenzenti: Akademik dr. Marko unji , akademik Avdo Sueska, dr. Nedim arac akademik
Deva Juzbai, &Y> Ibrahim Karabegovi Izrada karata: Asitn Abdurahmanovi Registar: Vera
Kac Priprema i tampa:
;
bosanski kulturni centar
Tira 1000 Sarajevo, juli 1998. CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i un
iverzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 94(497.15) BOSNA i Hercego
vina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata / [autori Enver Imamo
vi ... {et al]; izrada karata Asim Abdurahmanovi]. - 2. izd. -Sarajevo: Bosanski
kulturni centar, 1998. - 434 str.; 24 cm Bibliografija: str. 379 -381 ISBN 9958~
700~00-X 1. Imamovi, Enver Na osnovu miljenja Ministarstva obrazovanja, nauke, kul
ture i sporta Feder acije Bosne i Hercegovine broj 02-413-3172/98 od 24.6.1998.
godine, drugo izdanje knjige "Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraj
a Drugog svjetskog rata" grupe autora osloboeno je plaanja poreza na promet proizv
oda i usluga.
3879958700006
/Mr. Seka Br
godine i oku
Nezavisnoj drav
- orude veliko
Bosni i Herc
|Wn/ iV &4o*A
U ovom obraunu izmeu Bizanta i Ugarske ban Bori se, kako kazuje suvremeni bizantski
kroniar Kinam, naao na ugarskoj strani. Ako okolnosti pod kojima je Bori doao na bo
sansko bansko prijestolje i ostaju nepoznate, iskljuena je mogunost da je vladarsk
i poloaj dobio kao ugarski vazal. Time je i njegovu ulogu u bizantsko-ugarskom ra
tu, kako je uoio jo V.Klai, mogue preciznije definirati. Iz Kinamova opisa ugarske o
psade grada Branieva na desnoj obali Dunava (kod dananjeg Kostoica) 1154. godine v
idljivo je da se ugarskim trupama ranije pridruio i ban Bori. Na vijest o dolasku
bizantskoga cara ugarske i bosanske trupe su digle opsadu i razdvojile se; Ugri
najprije "krenue prema skeli na Istru", ali kad su vidjeli "da se reka izlila...
krenue prema gradu Beogradu." Opisujui kretanje bosanskoga bana bizantski kroniar j
e zabiljeio: ' "Kad car vide ovo i dozna da se Bori, egzarh dalmatinske zemlje Bos
ne, naavi se meu saveznicima peonskog vladara, vraa u svoju zemlju, on odabra najhra
briji deo svoje vojske i posla ga da ide da se bori protiv Boria; ovom vojskom ko
mandovae Vasilije... carev hartualarije." Veliko je pitanje kako bi za Bonjane sve
zavrilo da se bizantskim trupama nije isprijeila glavnina ugarske vojske i uz teke
gubitke nanijela im poraz,. Iz svega se stjee utisak da je Borieva vojska respekt
abilna snaga, budui da bizantski car elitni dio svojih jedinica alje da se bore ne
protiv ugarskog kralja, ve protiv bosanskog bana. Borieva pojava na bosanskoj pol
itikoj sceni i zapaena uloga u bizantsko--ugarskom ratu koju osvjetljava Kinam, pr
uaju mogunost za formuliranje vrih zakljuaka o tadanjem poloaju srednjovjekovne Bosne
ja se nala u procjepu izmeu dvije suprotstavljene regionalne sile, "premala da bi
se mogla otrgnuti i suprotstaviti obema stranama, prevelika, izgleda, da bi se m
ogla prosto progutati s jednog ili drugog kraja". Od najvee vanosti za rasvjetljav
anje ovog pitanja jeste odnos bana Boria prema ugarskom kralju u vrijeme bizantsk
o-ugarskog rata i neposredno nakon njjga. U kratkom Kinamovu iskazu sadrano je ne
koliko vanih injenica: a) Bori je egzarh dalmatinske zemlje Bosne b) on je jedan od
saveznika peonskog (ugarskog) vladara c) bosanski ban se vraa u svoju zemlju
51
poslovi. Stie se dojam da se Bosanci nerado zaduuju kod Dubrovana zbog straha od ne
izmirenja dugova, a kad to ine sudjeluju s vrlo skromnim iznosima. Ipak, sama ta
pojava vodila je krupnim ekonomskim i socijalnim promjenama onovremenog bosansko
g drutva, to je dolo do izraaja naroito u XV stojeu. Bosanci su brzo uili. U rudarstvu
su vremenom zamijenili njemake rudare Sase, a od Dubrovana su se nauili savremenim
oblicima i instrumentima trgovine (mjenice, trgovaka drutva, prokure), kao i savren
ijoj zanatskoj tehnici. Izvori biljee trideset i etiri vrste raznih zanata kojima
se bave bosanske i dubrovake zanatlije. Dubrovnik je srednjovjekovnoj Bosni sve,
prozor u Evropu, Petrograd. U procesu brzog razvoja trgovine, rudarstva i zanats
tva, uspio je jedan broj domaih ljudi, posebno onih na poloajima u gradovima i na
dvorovima, da zakorai u krupnu trgovinu i tako stekne bogatstvo. Sa svojim ekonom
skim statusom taj sloj se pribliio, pa ak u pojedinim sluajevima i izjednaio sa vrho
m piramide bosanskog drutva koje se ponosi svojim aristokratskim porijeklom i ple
menitom batinom. Iz redova domaih trgovaca regrutovan je najvei broj graanske klase.
Brojni primjeri pokazuju da je diferencijacija stanovnitva u ekonomskom i socija
lnom pogledu uhvatila i ovaj sloj drutva. Pored raslojavanja koje je karakteristin
o za vlastelu i vlasteliie, jasno je uoljiva razlika i meu graanskom klasom. Jedan br
oj Bosanaca uspio se obogatiti, ali je daleko vei broj onih koji su u nelojalnoj
konkurenciji sa vienijim graanima izgubili i ono malo kapitala to su imali. U bosan
skim srednjovjekovnim urbanim naseljima moglo se nai najvie pripadnika sitnih i si
romanih slojeva drutva. Bosanski grad je, kao i onovremeni evropski gradovi, u cen
tru imao trg kao sredite poslovnog i javnog ivota, okruen radnjama i kuama trgovaca
i zanatlija. I crkva je bila smjetena u sreditu naselja. Postojala su i svratita za
putnike, gostionice, carinarnice i leprozoriji kao sklonita za gubavce pri franj
evakim samostanima. Stambene zgrade su bile veinom od drveta, a crkve od kamena. M
aterijalni ivot je bio izraajniji nego duhovni. Zelja za luksuzom se poela ogledati
u boljem nainu odijevanja, upotrebi od srebra izraenog posua, nakita itd. to se duh
ovnog nivoa tie, poela se iriti pismenost i vei nivo zabave sa glumcima i ostalim ar
tistima.
70
Koliko su to bili domai ljudi a koliko putujui stranci, koji su kroz muziku nalazi
li uhljebljenje, ne moemo nita rei. Pored toga to su bosanski feudalci drali na dvoro
vima svoje muzike grupe, znali su im i dubrovaki svirai biti esti gosti. Oni dolaze
bilo po pozivu bosanske vlastele, ili po nalogu dubrovake vlade koja ih je slala
zajedno sa poslanicima na razne svadbarske sveanosti, da bi pridobila naklonost z
a neki svoj dobar posao kod uticajnog feudalnog svijeta. Rekli bismo, muzika u s
lubi diplomatije. Meu dubrovakim muziarima pomi-nju se i ene frulaice. Muziari nisu za
avljali samo vlastelu. Oni se sreu i u bosanskim gradovi ma XV stoljea, gdje je ne
stalo jedno novo, graansko drutvo od stranaca Dubrovana i Nijemaca Sasa, te domaih l
judi. Obogaeno kroz rudarstvo, trgovinu i zanatstvo, graanstvo je osjealo potrebu z
a razvijenijim oblikom zabave. Meutim, muziari u gradovima su manje poznati, jer n
isu bili stalno okupljeni kao artisti kralja i velmoa. Uporedo sa muzikom, na feu
dalnim dvorovima vladara i plemstva, te u gradovima, njegovana je i duhovna muzi
ka kao dio liturgijskog obreda u bogomoljama razliitih vjeroispovijedi. Ona je u
pravoslavnim i katolikim crkvama, manastirima i samostanima i kapelama plemikih dv
orova odgovarala duhu onovremene crkvene muzike. Muziko stvaralatvo samostalne bos
anske crkve je jo jedno u nizu nepoznanica bogumilskog pokreta. Forme ivljenja sel
a uopte su nam u velikoj mjeri nepoznate, s obzirom na karakter i sauvanost izvorn
e grae. Sto se tie muzike, pretpostavljamo da se muziciralo i pjevalo o svadbama,
zimskim posjedima, poljskim radovima. Uz muziki ivot rekosmo, ivio je i pozorini. Pr
ivredni uzlet Bosne u vremenu o kome govorimo, otvorio je i perspektivu drukijeg i
vljenja. Glumaki artizam je, uz muziku, pruao zabavu na veem nivou feudalnom i graan
skom svijetu nego dotadanji vid zabave: lov, mejdan i gozbe. Bosanski kraljevi i
z kue Kotromania i vlastelinske porodice Kosaca i Pavlovia drale su oko sebe pozorini
svijet koji je znao nastupiti bilo samostalno, bilo zajedno sa muziarima, ili u
jednoj osobi objediniti obje umjetnosti. Cesto su boravili u Dubrovniku (odakle
se crpi izvorno saznanje o njima) upueni na tamonje svetkovine, naroito u ast Sv. Vl
aha. Tamo su njihova gostovanja zabiljeena, ali veoma krto: glumci tog i tog vlast
elina i nagrade za izvedbe u novcu, tkaninama ili drugim poklonima. ak im se i im
ena vrlo rijetko pominju. Na dvoru Ali-bega Isabegovia, gospodara zemlje Pavlovia,
po turskom osvojenju Bosne, nalazila se glumaka druina na
73
82
ta! Ojaen, poruivao je Veneciji kako njegovu zemlju ne tite ni velike planine ni ve
like vode i kako se sam, sa svojom neznatnom silom, ne moe oduprijeti Turcima, ni
svojim bogatstvom zatititi od sultana koji se uzda u svoju snagu i uzima sve to m
oe, od koga moe. Strepei da nee odoljeti kad se na njega srui ogromna turska sila, ni
on nije znao gdje bi se, osim pod okrilje Venecije, sklonio pred opasnou pa je mo
lio da se odredi neki otok na koji bi u nevolji preao sa svojima. Ona se saglasil
a da, ako bude morao napustiti svoju zemlju, slobodno pree na njezin Hvar. Teka za
kralja Tomaa bila je i 1460. godina. Turci su zauzeli Srebrenicu, Zvornik i cije
lu Usoru, a u aprilu su smjerali da preko Bosne napadaju na Slavoniju, gdje im k
ralj Marija, upleten u rat sa carem Fridrihora III, nije predstavljao prepreku.
Opasnost je izgledala tolika da je Toma, uvjeren kako se bez vanjske pomoi nee odrat
i, molio da Venecija (X, 1460.) preuzme i brani njegovu dravu, odnosno da je ljud
stvom i ratnom opremom osposobi za kakvu-takvu odbranu. Nesiguran u ishod i on j
e ponovo traio odobrenje za prelazak u koje mletako mjesto ako na to bude primoran
. Venecija mu je odobrila nabavku i izvoz ratne opreme i izrazila nadu da e se u
svojoj zemlji odrati. Saglasila se i da pree na njezinu teritoriju ako bude primor
ana i pokrenula pitanje kraljevog izmirenja sa hercegom za to je ponudila i posre
dnike usluge. Ne doekavi izmirenje Toma je umro poetkom jula 1461. godine. Istina i s
ama logika dogaaja uporno je sugerisala sporazum, posebno otkad su obojica imali
istoga neprijatelja; na istoku Turke, na zapadu bana Sperania. Stoga se i desilo d
a su se odmah, poslije Tomaeve smrti i bez mletakog posredovanja, sporazumjeli i h
erceg i novi kralj Stjepan Tomaevi. Ve polovinom augusta (1461.) znalo se i u Venec
iji da su oni u savezu protiv bana Sperania. Podsticaj za sporazum doao je od kralj
a, a herceg se odazvao i ve u septembru mu doao u posjetu na Bobovac. Hercegu se in
ilo da je on postao najugroeniji na svijetu i da "Turin " i ne misli na drugo osim
kako ga unititi. Nazirao je blizinu trenutka u kom e biti izbaen iz svoje zemlje.
Sve tee stanje navodilo je i ostale da jo vie brinu kako, bez velike vlastite rtve,
osposobiti Bosnu za odbranu i sauvati je kao svoju sigurnosnu oblast. Papski lega
t Luka de Tolentis boravio je kod kralja i kod hercega puna dva mjeseca (22.IX-2
0.XI 1461) s ciljem da ojaa njihov borbeni duh i podstakne ih na otpor. A njih dv
ojica su ipak i dalje svu nadu polagali u Veneciju. Herceg je govorio da Turci v
ie zaziru od nje nego od svih ostalih krana. Kako su vjerovali jedino u Veneciju ni
su ni pomiljali da bi se na nekog drugog mogli osloniti ili da bi i negdje drugdj
e mogli nai utoite u sluaju naputanja svoje zemlje. Njihova poslanstva su sve ee s po
ama putovala u Veneciju. Jedno je i u nove'rrrbru 1461. tamo 86
dravni peat. Mona Rokselana uspjela je svoga zeta 1555. godine ponovo dovesti na po
loaj velikog vezira, gdje je ostao do smrti 1561. Ukopan je u haremu ehzade damije
(Jeni sultan Mehmed) u Istanbulu. Iza Rustem-pae, kao ni iza jednog dotadanjeg vel
ikog vezira, ostalo je ogromno blago. Tokom svog ivota izgradio je mnogobrojne za
dubine. U Istanbulu je podigao damiju, medresu, karavan-saraj, harnam i biblioteku
. Sam Mimar Sinan^ najpoznatiji turski arhitekt, koga porede i sa najveim gradite
ljima italijanske renesanse, sagradio mu je 19 objekata. U svom rodnom gradu Sar
ajevu, Rustem-paa je podigao uveni Brusa-bezistan, koji je dobio ime po svili iz B
ruse koja se u njemu najvie prodavala, zatim most preko eljeznice na Ilidi i pored
mosta han, Dubrovani su mu se obraali kao "svome zatitniku i srodniku i kao onome k
oji je njihova jezika." Pored Rustem-painog direktnog uticaja, kao velikog vezira
Carstva, on je preko svojih potomaka i bliskih roaka indirektno uticao na neke d
ogaaje u Bosni. Rustem-paa je imao dva sina i jednu kerku koja je bila udata za vel
ikog vezira Ahmed-pau. Jedan od Rustem-painih sinova je Mustafa-paa, kliski sandak-b
eg koji je poginuo zajedno sa Hasan-paom Predojeviem pod Siskom 1593. godine. Sva
tri Rustem-paina brata zauzimala su istaknuta mjesta medju muslimanskim plemstvom
u Bosni. Sinan-paa je bio hercegovaki sandak-beg, a potom admiral osmanske flote.
Drugi Rustem-pain brat Mehmed-beg, zvani Karaoz-beg, sagradio je niz objekata u Mo
staru, od kojih je najpoznatija damija, iz ijeg se natpisa vidi da je Karaoz-beg br
at velikog vezira. Trei Rustem-pain brat podigao je damiju u Pruscu, dok mu je sest
ra Nefisa ivjela u Sarajevu. Meu najznaajnije feudalne porodice iji su lanovi odigral
i znaajnu ulogu u historiji Bosne, jesu Sokolovii. Iz ovog roda poteklo je nekolik
o dravnika i znaajnih linosti u Osmanskom carstvu, a najpoznatiji je svakako Mehmed
-paa Sokolovi (Visoki). Odveden je kao adami oglan iz Bosne u Jedrene, gdje je stek
ao svoje prvo obrazovanje. Slubu na dvoru zapoeo je kao rikabdar (dvorjanik koji j
e pomogao - svome gospodaru uzjahati na konja), zatim ohadar (dostojanstvenik kom
e je glavna dunost starati se o odjei svoga gospodara), silah-dar (zapovjednik car
skih titonoa - brine se o linom naoruanju svoga gospodara), te enegirbaa (pratilac sul
ana na svim pohodima i putovanjima). Godine 1543. sultan Sulejman ga je postavio
za kapidibau, zapovjed123
132
U tom vremenu na ovim prostorima voena su dva dugotrajna rata: Kandijski (1645-16
69) i Beki (1683-1699). U Kandijskom ratu Osmansko carstvo imalo je manje teritor
ijalne gubitke, ali i dobitke, dok je teke vojne poraze doivjelo u Bekom ratu. Sve
je to imalo direktnog i indirektnog odjeka na prostore bive Bosne i Hercegovine i
njeno stanovnitvo. U XVII stoljeu tu ive i djeluju mnoge ugledne linosti koje su sv
ojim djelima ostavile vidan trag i uticaj u nauci, kulturi i prosvjeti. Meu njima
se istiu: Hasan Kafi Pruak, Ahrned Sudi, Muhamed Musi Allamek, Muhamed Nerkesi, Peev
i, Hevai Uskufi Muhamed, Mustafa Ejubovi - Sejh Jujo, Alauddin Sabit Uianin, te mno
gi drugi. Uporedo s njima su i mnogi dravnici (sandak-bezij kapetani, ajani) te za
povjednici i junaci brojnih bojita: Ali--paa Varvar, Fadil-paa Maglajac, Ibrahim-paa
Tenjak, Mehmed-paa Korca, Ali-paa engi, Halil-beg Alajbegovi, Ilija i Petar Smiljani,
Vuk Mandui, Mehmed-beg Hurakalovi i naroito brat mu Mustaj-beg Liki, Mujo Hrnjica i b
raa mu Halil i Omer, Tale Lianin, Alija Boji i drugi. Skoro sve navedene linosti opje
vane su u epskim pjesmama. Na primjeru njihovog vitetva odgajale su se mlae genera
cije. Usljed velikih teritorijalnih gubitaka u Bekom ratu, Karlovakim mirom (1699.
) meunarodno su priznate dananje sjeverne i zapadne granice Bosne i Hercegovine. I
stovremeno je izvrena i nova administrativno-upravna podjela po kojoj je Bosanski
ejalet sveden na pet sandaka: Bosanski, Hercegovaki, Zvorniki, KUki i Bihaki. U mlet
ako -austrijsko-osmanskom ratu (1714-1718) Bihaki sandak je pripojen Bosanskom. Tak
va upravna podjela ostala je sve do Svitovskog mira 1791.godine. To je vrijeme os
jetnog opadanja moi osmanske drave i timarskog sistema koji se u Bosanskom ejaletu
manifestovao kroz pojaan proces ifluenja, te jaanja domaeg plemstva (kapetana i ajan
a). I u XVIII stoljeu Bonjaci uestvuju u ratovima, kako na teritoriji Bosanskog eja
leta, tako i van njegovih granica. Porta na ovim prostorima vodi sa Habsburkom mo
narhijom jo dva rata (1737-1739. i 1788 - 1791). U oba su se Bosanski Muslimani (
Bonjaci) skoro bez ikakve vojne i materijalne pomoi Carigrada branili i odbranili.
Oni nisu uvali samo sultanovu vlast, ve, prije svega svoje porodice, posjede i ro
dni kraj. Od veeg broja bitaka posebno se po svom viestrukom znaaju istie Banjaluki b
oj (4.VIII 1737). Za Bonjake ova bitka predstavlja jednu od prvih stranica samosv
ijesti. To su potvrdili i u Drugom austrijsko-osmanskom ratu (1788-1791) kada gl
avnoko-mandujui habsburke vojske general Lauon javno priznaje da je nev-jerovatno k
ako su vrsto graeni bosanski gradovi, te kako se srano i s velikim vojnim umijeem br
ani njeno stanovnitvo. Na ovakvo dranje
134
puteve i prolaze, te vrili slubu javne sigurnosti). Umjesto njih stvarani su novi
vojni redovi kao to su: azapi (lahka pjeadija po tvravama, naroito u onim koje su se
nalazile du plovnih rijeka), belije (pripadnici lokalne plaene konjice), farisi (g
lavni red plaene konjice) i gonulije (pogranina lahka konjica iji je zadatak bio da
odbijaju iznenadne neprijateljske napade). Svi pripadnici navedenih vojnih redo
va su za svoju slubu dobivali plae u novcu. Njihov znaaj je naroito 'doao do izraaja u
Bosanskom ejaletu kada su prestali osmanski ofanzivni ratovi, jer su spomenuti
redovi bili defanzivnog karaktera. Prikrivanje slabosti sa kojima se od druge po
lovine XVI stoljea suoava Osmansko carstvo dolo je do izraaja u vrijeme habsburko-osm
anskog rata 1593-1606. To su uoile i mnoge obrazovane linosti. Meu njima je i na zem
ljak Hasan Kafi Pruak. Spada u red najznaajnijih linosti Bosanskih Muslimana (Bonjaka
). Cio ivot kretao se izmeu obrazovanja i nauke, s jedne strane, te administracije
i politike, s druge. Njvei dio ivota proveo je u rodnom kraju, na poloaju kadije P
rusakog kadiluka. Kada je osmanska vojska pod zapovjednitvom Hasan-pae Predojevia ko
d Siska 1593. doivjela poraz, a kasnije imala i drugih neuspjeha, Hasan Kafi je n
a to gledao kao na negativnu posljedicu unutranjeg i spoljnopoli-tikog stanja u ko
me se Carstvo nalazilo. Po njegovom miljenju, to je bilo u irem rasponu koji se kr
etao od obrazovnog, kulturnog i moralnog, pa sve do ekonomskog, politikog, vojnog
i administrativnog. Uoavajui slabosti, on ne trai samo njihove uzroke, nego pokuava
i ponuditi rjeenja na osnovu racionalizma koji je najizrazitija osobina ovog mis
lioca. U tom smislu pie i svoje najpoznatije djelo "Temelji mudrosti o ureenju svi
jeta" (USU L AL-HIKAM FI NIZAM AL-'ALAM), koje je politiko-moralna rasprava o uree
nju drave i drutva. U prvoj verziji, koja je napisana na arapskom jeziku, Hasan Ka
fi eli ukazati na uoene znake krize osmanske drave i nada se da e ih tadanji sul tan
Mehmed III (1595-1603) zaustaviti. Kako je prva verzija ovog djela nastala u lje
to 1596. on je ujesen iste godine podnosi dravnim dostojanstvenicima pod Jegerom
(Erlan), sa molbom da se urue sultanu. Uoivi znaaj spomenute rasprave ugledne linosti
i vojskovoe, meu kojima je bio veliki vezir Bonjak Ibrahim-paa Novoeherlija, preporui
mu da spomenuto djelo prevede i protumai na turskom jeziku, pa da se zatim podne
se sultanu "kako bi se njima mogli koristiti i inovnici carskog divana". Uvaavajui
datu sugestiju, Kafi se vrati u Prusac i do marta 1597. godine prevodi djelo "Te
melji mudrosti o ureenju svijeta", a iza svake reenice arapskog teksta dodao je ko
mentar na turskom jeziku, obogaen brojnim stihovima - citati140
Luku. Poto se vojska odmori, vrati se u pogranine krajeve, te od habsburkih eta preo
te Bosanski Novi, Bosansku Dubicu, Sokol i Jasenovac. Time krunisa svoje etverogo
dinje namjesnikovanje. U tom vremenu je uspostavio red i ojaao autoritet dravne vla
sti, a na ratitima izvojevao vie pobjeda, te vratio nekoliko gradova i palanki koj
e su u ratu osvojene od carske i mletake vojske. Kao i mnogo puta ranije, Porta j
e i ovom prilikom bez ikakvih povoda poetkom 1691. smijenila sposobnog vezira Hus
ein-pau, a za novog namjesnika imenovala dotadanjeg temivarskog valiju Bujuk Dafer-p
au koji u prvim godinama uprave nije preduzimao neke vee vojne pohode, ali nije im
ao ni teritorijalnih gubitaka. Tek kada 1693. godine u Bosansku krajinu upade hr
vatski ban Adam Boan, Dafer-paa mu poe u susret. Do borbe dviju vojski doe kod Bosans
ke Dubce, gdje Bonjaci pretr-pjee poraz. Ubrzo iza te pobjede carska vojska ponovo
osvoji Bosanski Novi, Krupu, Vranogra, Veliku Kladuu, te vie palanki. Iz osvojenih
mjesta muslimansko stanovnitvo zajedno sa svojim vojnim zapovjednicima se razbjea
. Veina ih se naseli u Jajce i njegovu okolicu. U to vrijeme jajaki kapetan bio je
neki Ibrahim-aga. Medu izbjeglicama je bio i novski kapetan Sulejraan-aga ailovi k
oji se u poetku naseli u Stari Majdan, a zatim sa porodicom ode u druga mjesta Bo
sanskog ejaleta... Saznavi za poraz i gubitak vie gradova i palanki, carigradska v
lada smijeni Dafer-pau, te za bosanskog valiju imenova Mehmed-pau Koru, koji je u vr
ijeme namjesnika Topal Husein-pae bio na poloaju vezirovog ehaje (zamjenika). U to
vrijeme sve vie se govorilo o miru. elei doi do novih teritorija, Mleani u 1694. godi
ni preduzese ofanzivne akcije, te osvojie Gabelu, Trebinje i Popovo polje. Ratova
nje se nastavi i naredne 1695. Vee snage mletake vojske pod zapovjednitvom Petraa, J
ankovia i Vukovia upadoe u srednju Bosnu i dooe kod Vitovlja. Tu ih saeka i pobijedi M
hmed-paa Kora. U toku borbe sa velikim brojem oficira i vojnika poginue zapovjednic
i Vukovi i Stojan Jankovi, a Petra bijae zarobljen i kasnije uz veliki otkup puten na
slobodu. Uskoro Mleani doivjee jo jedan poraz kod Ravnog u Hercegovini, a kotarske h
arambae kod Kupresa. U 1696. vojska iz Bosanskog ejaleta je uglavnom ratovala u U
garskoj pod komandom sultana Mustafe II (1695-1703). U to vrijeme na teritoriji
Bosanskog ejaleta vladao je prividan mir. Meutim, do veih borbi na bosanskom ratitu
dolo je naredne 1697. Vojni krugovi u Beu okupljeni oko princa Eugena Savojskog p
ravili su planove za osvajanje Bihaa. Ovaj grad i njegovu tvravu su po miljenju hrv
atskog bana Adama Boana i karlovakog generala grofa Karla Auersperga trebali to pri
je zauzeti, jer je to klju za dalja teritorijalna osvajanja u Bosanskom ejaletu.
152
svih strana. Mjesna posada pruala je napadau ilav otpor oekujui vezirovu pomo. Meutim,
dolazak bosanskog valije bio je spor. U meuvremenu carske trupe zauzee grad i tvrav
u i zapalie ih. Po predanju, grad je gorio puna etiri dana. I pored gubitaka naved
enih mjesta, Bosanci su na drugim dijelovima fronta pruali estok i ilav otpor. To j
e priznao i general Laudon koji je kazao da je nevjerovatno kako su vrsto graeni b
osanski gradii, te kako se srano i s velikim umijeem brane Bosanski Muslimani (Bonja
ci). U to vrijeme je u Beu umro car Josip II, to uz pomo pruskog kralja Fridriha Ve
likog ubrza meu zaraenim dravama razmiljanje o mirovnim pregovorima. Uskoro se sklop
i primirje po kome carske ete do potpisivanja mirovnog ugovora ostaju u onim kraj
evima i gradovima koje su osvojile do 8. decembra 1790. Takvu ponudu prihvati i
austrijska strana koja je saznala da se na teritoriji Bosanskog ejaleta nalaze v
ee snage sultanove vojske. Prema podacima, u to vrijeme je u svim mjestima ove po
granine provincije bilo stacionirano 26.056 ljudi redovne vojske koju je Porta mj
eseno plaala iz glavne blagajne. Pored njih u ovom ratu bilo je daleko vie aktivira
no civilno stanovnitvo. Sinhronizovanim akcijama redovne vojske i mobilisanog sta
novnitva onemoguen je dublji prodor carske vojske u unutranjost Bosanskog ejaleta.
To je doprinijelo da se mirom u Svitovu 9. augusta 1791. ublae teritorijalni gubic
i osmanske drave. Po odredbama mirovnog ugovora od teritorija koje su pripadale B
osanskom ejaletu, Austrija je dobila Cetin, Lapac, Srb, te pojas zemljita ispod P
ljeivice i Plitvikih jezera, a za uzvrat carske trupe su se morale povui iz osvojen
ih bosanskih gradova. Bosanske Dubice, Bosanskog Novog i Bosanske Gradike. Poslij
e dueg oklijevanja i zatezanja do vraanja navedenih mjesta dolo je tek 1797. godine
. Tako je poslije dva stoljea estih ratovanja na teritoriji Bosanskog ejaleta za d
ue vrijeme nastupio mir. To ne znai da narednih godina i decenija njegovi stanovni
ci nisu ratovali, ali ovog puta van granica Bosne i Hercegovine.
169
Takvo ponaanje omoguavala je i sama organizacija drutva. Vlast, posebno vojna, bila
je organizovana tako da nije omoguavala jednostavno zaposjedanje ejaleta. Prema
savremenim procjenama, u 39 kapetanija krajem XVIII stoljea bilo je 240.000 vojni
ka, na elu sa kapetanima, ije su funkcije prelazile sa oca na sina. U drugoj decen
iji XIX stoljea u Bosanskom ejale-tu je bilo ak 70.000 janjiara, razmjetenih u 19 gr
adova sa centrom u Sarajevu, gdje su u janjiarski odak bili upisani gotovo svi trg
ovci i zanatlije. Zato je ovaj grad uivao poseban status i popularno u narodu naz
ivan "esnaf-ska republika". Ako se tome dodaju spahije, kojih je poetkom prolog st
oljea bilo izmeu 15.000 i 20.000, vidi se da su bosanski Muslimani u prvoj polovin
i XIX stoljea ivjeli poluvojnikim ivotom. Upravo zato oni nisu dozvoljavali centraln
oj vlasti mijenjati postojee odnose. Tokom prethodnog stoljea kod njih je kroz niz
ratova formirano uvjerenje da su Carstvu dali mnogo, a sami su formirali i izgr
adili specifine institucije pa je na osnovu domaeg tradicionalizma vremenom razvij
eno snano osjeanje bosanske pripadnosti etnike samosvijesti, to se esto naziva bonjaki
duhom. Zato su svi pokuaji Porte da ukine stare institucije i uvede nove nailazi
li na odluan otpor. Reformni zahvati i formiranje nizam-i dedida (novi sistem), ko
ji je proklamovao Selim III nisu ni doli do Bosne. Razlozi za to nisu leali samo u
meunarodnim odnosima, ve upravo u odbojnom stavu Bonjaka.
Odnosi sa susjedima i centralnom vlau
Poetkom XIX stoljea Bosanski ejalet se naao, s jedne strane, izmeu sultanskih pokuaja
reformisanja i svojih susjeda: Austrije, Francuske i srpskog ustanka^ s druge s
trane. S obzirom na to da je Austrija od poetka XVIII stoljea sa sjevera i zapada
okruivala Bosanski ejalet, to je od organizovanja bosanske granice zavisila sigur
nost granica Carstva. Tokom cijelog XVIII stoljea Austrija je vodila aktivnu poli
tiku prema Bosni. Takav odnos je nastavljen i u XIX stoljeu, ali je bio vie kanali
san na prikupljanje podataka o ovoj zemlji, nego na voenje ratova. Osnivanje i ra
d austrijskog konzulata u Travniku (1808-1820) imao je zadatak upravo da prati p
olitika i vojna zbivanja u Bosni i susjednim ejale-tima, da pridobije katolike u
ovoj zemlji za Austriju, insistira na potovanju traktata potpisanih izmeu Austrije
i Osmanlijskog carstva. Ovaj konzulat je imao poseban zadatak da prati kretanje
odnosa na svojoj granici koji nisu bili ureeni ni nakon Svitovskog mira 1791. Znaa
j Bosne za susjednu Monarhiju postaje jo vei kada odlukama Bekog kongresa 1815. god
ine Austrija ponovo zaposjeda Dalmaciju. Od tada
175
vojske. 0 aprilu 1807. ustanici su pod Karaorem na nekoliko mjesta preli Drinu, zau
zeli Donji Grad u Zvoroniku i napali Janju. Njima su se pridruili pravoslavni sta
novnici nekih sela u sjeveroistonoj Bosni. Meutim, vojska kojom je komandovao Alipaa Fiahi, ve krajem aprila, uspjela je nanijeti poraz Srbima i protjerati ih preko
Drine. Ratovanje u Mavi i Sandaku je nastavljeno u uvjetima kada P orta nije snabd
ijevala Bosance ni vojskom ni provijantom. Tokom 1806-1807. situacija je bila jo
sloenija jer je prijetila opasnost da na Bosnu krenu Francuzi i Austrijanci. Uz s
ve to 1807. poela je priprema ustanka hriana u zapadnoj Bosni pod vodstvom vladike
Benedikta Kraljevia i Jovana Jania, a arke na Drini nisu prestajale. Vojska je bila
premorena, a pomo nije stizala iz Carigrada. Tako su se zakratko nad Bosnom nadni
jeli tamni oblaci sukoba koji nisu prolazili bez intervencije izvana. Por-tini z
ahtjevi za brzo smjenjivanje valija iscrpljivali su se u prikupljanju vojske pro
tiv Srba, uvanjem granice prema Austriji i onemoguavanjem francuske penetracije u
Bosnu. Pod jesen 1809. izbio je dugo pripremani ustanak hriana oko Gradike, Bosansk
e Dubice i Banje Luke na elu kojeg su bili Jovan Jani i Bendikt Kraljevi. Lokalne voe
pokreta bili su pravoslavni popovi. Kako pokret nije bio koordiniran, brzo je b
io savladan i Jani uhvaen. Poetkom 1810. osmanske vlasti su kanjavale i hriane i musli
ane, prve zbog uea u ustanku, druge zbog neodazivanja vojnoj obavezi. U proljee iste
godine poeli su sukobi i na granici s Crnom Gorom. U molbi bosanskih prvaka i va
lije, upuenoj Porti u proljee 1810, stoji da Bonjaci ratuju ve est godina i da im ne
dolazi nikakva pomo. "Bosna je napadnuta sa tri strane: od Srbije, od Crne Gore i
sad od Francuza. Bosna'je zato trebala da brani prvenstveno svoje granice, jer
ni sa jedne strane nema ni prijatelja ni silu koja bi joj pritekla u pomo ili koj
a bi je zatitila. Ona se svima mora suprostavljati i sve sama mora obezbijediti z
a ratovanje: i novac i municiju i provijant." Osjeaj usamljenosti i neophodnosti
oslanjanja gotovo iskljuivo na sop-stvene snage orijentisao je vojniko ponaanje bos
anskih Muslimana na ratitima. Napadna djelovanja su preduzimana samo u povoljnim
taktikim uvjetima uz neophodno preduzimanje mjera za spreavanje prodora neprijatel
ja u dubinu sopstvene teritorije. Upravo to, Porta je zamjerala Bonjaci ma i nudi
la im pomo arnautskih odreda, koji, kao uostalom, ni snage iz drugih krajeva Cars
tva, nisu rado primani u Bosni. Razlozi za to lee u injenici da su takve snage stv
arale niz problema u odnosu na itelje, ali i u izuzetno razvijenoj svijesti da Bon
jaci mogu i moraju bez pomoi sa strane odbraniti granice Bosanskog ejaleta, a tim
e i granice Carevine.
177
pokuaje da ogranii izvore ekonomske moi bosanskih feudalaca. Zato je morao doi u suk
ob i sa jednim i sa drugim. Kmetovi su bili nezadovoljni porezima i davanjima, k
ao i ukupnim ponaanjem vlasti, a begovi i slobodni seljaci regrutacijom i strogou k
od ubiranja dravnih prihoda. Mobilizacija i naoruavanje u Bosni izazvali su nespok
ojstvo Austrije, koja je uvidjela jaanje "ilirsko-panslavistike" struje, to je mogl
o dovesti do intervencije Rusije i stvaranja velikog sprskog carstva koje bi obu
hvatalo i Bosnu i Hercegovinu. Nosioci revolucije u Maarskoj i politiki pokreti u
Hrvatskoj ire po Bosni broure i vre propagandu radi "uspostavljanja starih granica"
. Porta je odobrila aktivnost Tahir-pase oko mobilizacije i nije prihvatila inte
rvenciju Austrije u Stambolu da ova aktivnost valije naruava odnose sa najbliim su
sjedom. U svom odgovoru na austrijsku notu ministar inostranih poslova AH-paa je
tvrdio da je valija preduzeo vojne pripreme "u trenutku opteg vrenja, kad u svako
m dijelu Evrope moe iznenada doi do neoekivanih zapleta", mislei na talas revolucija
koje su zahvatile evropske zemlje. Bosansko plemstvo je sa velikim nepovjerenje
m prihvatilo regrutaciju, mobilizaciju i naoruavanje, plaei se da te snage Porta ne
uputi u druge provincije a tu dovede nove jedinice. Ukidanje beglucenja (robote
) nije donijelo zadovoljstvo medu njima. Kada je Tahir-paa naredio ubiranje deset
ine u korist drave dolo je do bune meu krajikim muslimanskim iteljima. Buna je poela 6
. jula 1849. u Vrnograu pod vodstvom tamonjeg dizdara Ceria. Ona se brzo proirila na
Cazin, Todorovo, Veliku i Malu Kladuu, Jezersko, Podzvizd, Krupu, Otoku itd., po
d komandom Alage Rizvia, dizdara Ceria i Ale Kedia. Za dvije sedmice pokret je nara
stao toliko da je oko 12.000 ljudi krenulo na Biha, koji su branile pristalice mu
te-selima Mehmed-pae Bievia. Tahir-paa se naao u tekom poloaju. Imao je regrutovanu v
ku, ali je nije smio upotrijebiti, plaei se da e bosanski odredi odbiti boriti se p
rotiv svojih sunarodnika. Pregovori takoer nisu dali rezultate, jer je pored smje
njivanja muteselima trebalo odustati od ubiranja desetine. Valija se plaio irenja
pokreta, posebno u Sarajevu. On se brzo uvjerio da su "Bonjaci mahniti junaci, i
da nije lako s njima bojak biti". Sama Porta nije pridavala vei znaaj ovom pokretu
, a ministar Ali-paa je izjavljivao da se bune posebno zemljoposjednici "nezadovo
ljni reformama zato to su one ukidale ili smanjivale njihova feudalna prava i pri
vilegije". Krajem augusta valija je odluio lino se razraunati sa pobunjenicima. Sa
vojskom od oko 85.000 vojnika, veinom Bosanaca, krenuo je put Krajine. Iako naorua
n artiljerijom, Tahir-paa nije uspio poraziti pobunjenike u Bici kod Bihaa poetkom
septembra 1849. Usljed kuge u vojsci, line bolesti i dobijenog zadatka iz Stambol
a valija se vratio u Travnik. Tako bolestan, nas198
iz Sandaka, na emu je uporno radio muftija emsekadi. S druge strane, povoljno je ocj
enjivano da Porta oklijeva i bar zvanino ne podrava pokret i da time bitno utie na
ponaanje njenih inovnika i oficira u Bosni, koji su pred okupaciju imali oko 41 ba
taljon vojske i 77 topova, od ega je 30 bataljona bilo sastvljeno od Bonjaka, 6 az
ijskih i 5 arnatuskih. Vojska, optereena nizom problema se raspadala, ali su bonjak
i bataljoni, nakon raspada formacija, masovno prilazili u redove Pokreta. Genera
lna komanda u Zagrebu i baron Filipovi imali s kompletirane podatek o bosanskim c
estama, prelazima, telegrafskim linija ma, utvrdama, gradovima. Podaci o stanovn
itvu, njegovoj nacionalnoj i socijalnoj strukturi, raspoloenju itd. tre bali su da
opredijele ponaanje na terenu. Raunalo se da hriani, posebno katolici nee pruiti otpo
r. Konzul Vasi je uvjeravao da ni bogati i ugledni Muslimani nee pristupiti Pokret
u, ali je uvjeravao da to nee ni uiniti nii socijalni slojevi sela i gradova, koji
su po svom uvjerenju vrlo konzervativni. Upravo zato Filipovi je uputio Proklamac
iju stanovnitvu Bosne i Herce govine u kojoj saopava da austrougarska vojska ne do
lazi u svojstvu dumana, ve kao prijatelj naroda da uspostavi red i mir, da su joj
evropske zemlje povjerile taj zadatak uz privolu sultana, da e voiska svakog titit
i, da e svi biti ravnopravni pred zakonom, da se garantuju obiaji i da e se zemaljs
ki prihodi upotrijebiti za potrebe zemlje. Dvadeset devetog jula 1878. austrouga
rske trupe su prele bosanskoherce-govaku granicu na etiri mjesta (kod Broda, Gradike
, Kostajnice, i Samca), a dva, odnosno tri dana kasnije kod Vrgorca i Imotskog.
Tako su formirane tri osnovne kolone koje su dobile zadatak da to prije dou do Sar
ajeva. Glavnina snage krenula je dolinom Bosne, a pomonim pravcima prodirale su k
olone dolinom Une, Sane i Vrbasa i prema zapadnoj Hercegovini i dolini Neretve.
U pograninim gradovima ove snage nisu naile na otpor, te kolone poee brzo napredovat
i, tako da su ve 31. VII pali Banja Luka i Prijedor, a 2. VIII Jovanovieve trupe u
marirae u Ljubuki. Poto su pogranine strae vrili strani vojnici, oni su se brzo predav
li, a austrijske trupe im garantovale otpremanje u domovinu. Preuzevi vlast Narod
na vlada u Sarajevu pourila je organizovati snage za odbranu zemlje. Poto je Hadi I
,ojo sa svojim pristalicama obio vojne mag -acine, narodu je bilo podijeljeno ok
o 4.000 puaka i mmgo municije. Nakon nekoliko nesporazuma sa konzulom Vasiem i Hadi
Lojom, predstavnici Vlade su otkazali gostoprimstvo austrougarskom generalnom k
onzulu i cijeloj njenoj koloniji te su oni napustili Sarajevo. Pad Banje Luke je
na trenutak zabrinuo vlast, ali je pokret u Mostaru, mada krvav, doveo na elo no
vog mutesarifa muderisa hadi Arif ef. Kajtaza. U Tuzli je, pod pritiskom
214
Sarajevskog polja, Vraa i Debelog brda pod komandom generala Emerika Kaiffela, pu
kovnika Fridriha Villencza. dok je generalu Karlu Tegetthoffu dato u zadatak da
zauzme Paino brdo, a pukovnik uro Lemaji trebao je sa svojim snagama slomiti otpor
na Bijeloj tabiji napadom s lea i presjei komunikaciju istono od Sarajeva. General
Eugen Muller je sa svojim snagama trebao ovladati Kobiljom Glavom i napadati ka
Pofaliima. Tako koncen-trisane snage otpoele su napad na grad rano ujutro 19. augu
sta 1878. uz snanu podrku artiljerije. Prve bitke poele su za Paino brdo. Lemajievim
"jagerima" trebalo je gotovo pet sati da probiju linije branilaca uz borbu prsa
u prsa na Ravnim Bakljama, i to uz velike gubitke, zato je kasnije i dobio titulu
"Von Pain brdo". Oko 9 sati, pod udarima artiljerije, popustili su poloaji na Koev
skom Brdu i Gorici, gdje je komandu na topovima imao Mustafa Trampa. Uz velike g
ubitke na obje strane Kaiffelove snage su ovladale Vracama i Debelim brdom, gdje
je komandovao Alija Burek. Ovim se napadau omoguilo da svih 52 topa usmjeri na gr
adske etvrti. Podravani tom vatrom, austrijski vojnici su navalili na grad. Meutim,
naili su na snaan otpor branilaca. Morali su se boriti za svaku kuu i svaku ulicu.
Teke borbe su voene oko Ali-paine damije, Magribije, na Kosevu, Bjelavama, irokai. Ne
ki od stanovnika Gorice dugo su se odupirali napadu iz jednog mlina na potoku Ko
sevu. Tu je poginulo oko 50 Sarajlija, a na Gorici je izgorjelo 40 kua. Napada je
pokazao mnogo surovosti te je vie ljudi bilo odmah strijeljano. Pri zauzimanju Vo
jne bolnice, ranjenici i bolesnici su bili izbaeni na ulicu, da bi bi bili smjeten
i austrijski vojnici pod izgovorom da su i ranjenici pruali otpor. Bilo je klanja
ena i djece, bez obzira to su oficiri nastojali da to sprijee. U borbama se istakl
o mnogo ena i djevojaka koje su pomagale borce ili se same borile s pukom u ruci.
Otpor branilaca skren je oko 14 sati, uz mnogo rtava, koje se na strani odbrane rau
naju na oko 400 ljudi ukljuujui i one koji su podlegli nakon ranjavanja. Pokazalo
se da su gibici napadaa bili daleko vei od onih koji su slubeno saopeni (57 mrtvih i
314 ranjenih). Istog dana u grad je umarirao general Filipovi. Istovremeno su poel
a hapenja po gradu, oduzimanje oruja, a pljaka je obustavljena tek kada je izvjeena
proklamacija narodu. Svi uhapeni su tretirani kao ratni zarobljenici, te je istra
ga nad njima poela u sabirnim logorima. Njih 600 bilo je osueno na robiju i odvede
no u Olu-muc. Nekoliko desetina Sarajlija prijeki sud osudio je na smrt. Kazna j
e izvrena nad njih petnaestak. Meu objeenim i strijeljanim nali su se sed -merica br
ae Mulia, Avdo Jabuica, hadi Avdaga Halaevi, Suljo Kahvi, hadi Mehaga Graanica, Mehm
a Dalagija, Ibrahim-aga Hrga i Meso Odobaa. Vrlo karatkeristian je postupak sa izv
renjem kazne vjeanja M. Hadijamakovia. Ponien sramotnom osudom starac je, nakon obavl
jene
217
In the time of near three mortths, engaging about 300.000 soldiers, Aus-tria-Hun
garian army had military occupied B&H. The Monarchy was direct-ly inroduced in i
ts history, giving it the stamp for the next fourty years.
222
kmetova putem obaveznog otkupa nije izvodljivo, jer za to nije bilo dovoljno kap
itala, odnosno takav otkup jednostavno niko nije bio spreman kreditirati. Pored
toga, Monarhija se plaila da bi naglo i radikalno rjeenje agrarnog pitanja izazval
o krupna ekonomska i demografska pomjeranja, ime bi se bitno naruila konfesionalno
-etnika struktura u BiH. posebno na tetu Muslimana, ime bi se ugrozio njen poloaj u
okupiranoj Zemlji. Tako se u praksi Austro-Ugarska orijentirala na rjeavanje agra
rnog pitanja putem fakultativnog otkupljivanja kmetovskih selita, dobrovoljnim sp
orazumom izmeu age i kmeta ili zakupca. Na toj je osnovi otkup tekao veoma sporo.
Od okupacije do 1904. godine otkupile su se potpuno ili djela-mino svega 20.193
kmetske porodice. Veinu otkupne sume osiguravali su sami seljaci. Poslije 1903. v
lasti nastoje svojim fmansijskim ueem ubrzati dobrovoljni otkup, pa je od 1907. vein
a otkupne sume osiguravana zajmovima preko Zemaljske banke. Do 1910. godine otku
pilo se preko 25.000 kmetova, ali su jo 111.033 porodice imale u veoj ili manjoj m
jeri razliite eksfeudalne obaveze i terete. Praksu dobrovoljnog otkupa kmetova uz
pomo Vlade, sankcionirao je poslije dugih politikih borbi Bosanskoherce-govaki sab
or zakonom od 13. juna 1911. o davanju zajmova za fakultativno otkupljivanje kme
tskih selita. Bez obzira na spor tempo otkupa, muslimanski su zemljoposjednici st
alno slabili i propadali. Poetkom 20. stoljea u BiH je meu Muslimanima bilo jo svega
tridesetak stvarno veleposjednikih porodica, od kojih su najjai bili Gradaevii sa pr
eko 1.200 kmetskih selita, Fadilpaii (700), Tuzlii, Dinii (preko 500) i dr. Nekad slav
ne porodice, Babici, Turhanije, Muzafer-ije, Denetii, emerlii, Sokolivii, elebii i dr.
imale su u prosjeku 5 - 15 ifluka. Velika veina aga bili su sitni gradski trgovci
i zanatlije koji su od vlastite zarade kupili tek jedan ili dva ifluka. Istovreme
no je bila primjetna tendencija da na osnovi zelenakog kapitala i rentijerstva mu
slimanski zemljoposjed pree u nemuslimanske ruke. Taj je proces poeo jo za vrijeme
osmanske vlasti, ezdesetih godina prolog stoljea, kada se meu glavnim kupcima ifluka
Husein-kapetana Gradaevia, koje je osmanska drava prodavala, pojavljuju Srbi, Petrak
i ef. Petrovi iz Sarajeva, Niko i Too Kojdi, Mijo Cvijeti i Jovo Josipovi, svi iz Brko
g, a posebno Jovo Babi iz Gradaca. On je seljacima davao zajmove za otkup, pa ih j
e po nevraanju duga pretvorio u svoje kmetove, o emu je pisao i onovremeni najugle
dniji srpski list, novosadska "Zastava". Tako se meu zemljoposjednicima, sa ili b
ez ifluka, prema popisu iz 1910, pored 12.550 Muslimana, javljaju i 1.393 Srbina,
725 katolika i 66 ostalih.
241
Mobilizacije izvrene 1914. i daljih ratnih godina davale su ljudstvo koje je bilo
rasporeeno u ukupno osam bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova i isto toliko lov
akih bataijona, zatim u jedinice brdska artiljerije, rezervne bataljone za popunj
avanje operativnih jedinica, tvravske pjeadijske bataljone i radne odrede. Sve je
to formacijski svrstano u pjeadiju, artiljeriju, tehnike i prometne jedinice i ost
alo. Eosanskohercegovaka vojska nije imala konjike jedinice. U maju 1917. bosansko
hercegovacke trupe _u austrougarskoj armiji brojale su ukupno 234.662 ovjeka. Od
toga u pjeadiji je sluilo 212.541 ili 90,58%, artiljeriji 4.111 (1,75%), tehnikim i
prometnim jedinicama 2.924 (1,25%) i ostali 15.046 (6,42%). (Od novembra 1916.
do decembra 1917. godine bosanskohercegovacke trupe u austrougarskoj armiji povea
ne su od 209.629 na 298.773 vojnika. Za neto vie od godinu dana mobilisano je i uk
ljueno 89.144 novih vojnika (ne raunajui gubitke poginulih, umrlih i teko ranjenih).
U svim bosanskohercegovakirn jedinicama aktivni i rezervni oficirski kadar bio j
e razliite nacionalne pripadnosti, najee njemake, maarske i eke. U poetku obuku bosa
ercegovakih regruta obavljali su aktivni oficiri i podoficiri, a istovremeno su i
z Bosne i Hercegovine u niu vojnu akademiju bili upueni vojni pitomci, koji su po
zavretku kolovanja jednim dijelom popunjavali komandna mjesta u bosanskohercegovaki
rn jedinicama. Rezervni oficirski kadar obarazovan je na posebnim kursevima. Kra
jem februara 1917. bosanskohercegovaka vojska nije imala nijednog generala. U akt
ivnoj vojsci bilo je 12 tapskih i 43 via oficira, u rezervnim jedinicama 216 viih o
ficira i u ostalim jedinicama 1 tapski i 36 viih oficira. Od poetka rata protiv Srb
ije, a posebno poslije prvih neuspjeha na ovom ratitu, Austrougarsko ratno minist
arstvo donijelo je propise o mjerama koje treba preduzeti prema politiki nepouzda
nim pripadnicima bosanskohercegovakih vojnih jedinica. Nareeno je da se formiraju
vojni radni odredi u kojima bi ljudstvo, ukljuujui podoficire u vojnoj, administra
tivnoj i raunskoj slubi, bilo lieno oruja. Radni odredi rasporeivani su na radove za
opremanje utvrenih mjesta, utvrivanje mostova, popravku i izgradnju puteva, eljezni
ca i si. Nakon prvih otkria "politike nepouzdanosti kod ljudstva srpske narodnosti
" Vrhovna komanda armije naredila je da se kod svih bosanskohercegovakih pukova f
ormiraju po dva ratna bataijona od "pouzdanih elemenata", a od ostatka, nenaoruan
i radni odredi. Uporedo sa uklanjanjem nepouzdanih srpskih vojnika i oficira iz
bosanskohercegovakih pjeadijskih pukova radilo se na formiranju rezervnih bataijon
a od pouzdanih pripadnika muslimanskog, hrvatskog i srpskog stanovnitva, brojno i
zjednaenog nacionalnog sastava i dovedenih u takvo stanje da se odmah mogu priklj
uiti bosanskohercegovakirn pjeadijskim pukovima kao nji248
civilni adlatus baron Fedor Nikoli (banatski veleposjednik i po majci unuk kneza
Miloa Obrenovia i roak srpskog kralja Milana) vlasti su nastojale pridobiti za svoj
u politiku vodee krugove srpskog graanstva. Nikoli u tim nastojanjima nije uspio, p
a je 1886. godine napustio BiH. Nikolievim uklapanjem Kalaj je elio osloboditi pro
stor za svoju novu nacionalnu politiku koja je, drei se vjerske ravnotee, imala za
cilj da u cjelokupnom domaem stanovnitvu razvije i uvrsti osjeanje zemaljske, bosans
ke posebnosti i narodnosti. To je bio pokuaj da se nasuprot razliitim nacionalnim
idejama u BiH istakne koncept koji bi pod bosanskim (bonjakim) imenom okupio sve v
jersko-etnike grupe u BiH. Ideju da se pojmom bonjatvo obuhvata sve stanovitvo BiH,
bez obzira na vjeroispovijest, pokrenule su osmanske vlasti u sklopu reformi koj
e su sredinom 19. stoljea sprovoene u Carstvu. Ve je Omer-paa Latas djelovao u tom p
ravcu tokom boravka u Bosni poetkom pedesetih godina prolog stoljea. Na tome je nar
oito radio ezdesetih godina bosanski namjesnik erif Osman Topal--paa. Kalaj je poao o
d njegove ideje interkonfesionalnog bonjatva nastojei je sa puno vise energije ostv
ariti. Sva njegova nastojanja ostala su ipak uzaludna, poto je vlastita nacionaln
a misao u meuvremenu uhvatila dubokog korijena meu vodeim slojevima srpskog i hrvat
skog graanstva. Bonjatvo je u politikom ivotu BiH dolo do izvjesnog izraaja kada je 18
1. godine Mehmed-beg Kapetanovi pokrenuo list "Bonjak". U prvom broju "Bonjak" se o
glasio kao muslimanski list, branei i propagirajui istovremeno opebosansku nacional
nu ideju. Njegova pojava i pisanje naili su na odbijanje i otru kritiku u srpskoj
i hrvatskoj tampi, kako u BiH tako jo vie u Srbiji, Vojvodini, Hrvatskoj i Dalmacij
i. Veina muslimanskog graanstva odbacuje ideje "Bonjaka" zbog njegovog izrazito pro
reimskog dranja, a mlada muslimanska inteligencija, koja se tih godina polahko for
mira vrlo brzo prekida saradnju s njim. Od sredine devedesetih godina bonjatvo vie
ne predstavlja nikakvu stvarnu alternativu nacionalnim pokretima u BiH. Austroug
arska vlast to polahko i preutno priznaje prih-vatajui poetkom 20. stoljea nacionaln
o-politike pokrete, koji su se u meuvremenu razvili, kao partnere u bosanskoj poli
tici.
251
egate na prvu stranaku skuptinu odranu u Budimpeti 11. marta 1907. Tu je preko 100 d
elegata jednoduno odobrilo sve odluke sa skupa u Slavonskom. Brodu, te potvrdilo
izbor Egsekutivnog odbora od 18 lanova, "kojima je povjereno, da u svim pitanjima
zastupaju muslimanski narod Bosne i Hercegovine". Egzekutivni odbor je nastavio
autonomnu borbu pisanjem memoranduma, dugim pregovorima sa Zemaljskom vladom i
slanjem deputacija u Be i Istanbul. Sve je to okonano tek poslije aneksije i smiri
vanja aneksione krize poetkom 1909, kada je pitanje vjerske autonomije Muslimana
u BiH izgubilo dravno-pravni znaaj za Austro-Ugarsku. Tako je konano 15. aprila 190
9. ozakonjen "Statut za autonomnu upravu islamskih vjerskih vakufsko-mear-ifskih
poslova u BiH", koji je 1. maja iste godine stupio na snagu. Svi vjerski i vaku
fski organi ustanovljeni "Autonomnim statutom bili su samoupravni. U muslimansko
j opini (dematu) vakufsko-mearifski organi su dematska skuptina i dematski medlis. Oni
su birali kotarska vakuf-sko-mearifska povjerenstva, koja su delegirala svoje p
redstavnike u Vakufsko-mearifski sabor, kao vrhovni organ u poslovima muslimansk
ih zaklada i prosvjete. Za upravljanje vjerskim poslovima postojao je Ulema medli
s od etiri lana, kojima je predsjedavao reisul -ulema. Od trojice kandidata koje i
zglasa Hodinska kurija, austrijski car imenuje jednoga za reis-ul-ulemu. U svakom
okrunom mjestu postojao je po jedan muftija, kojega je po prijedlogu Ulema medlis
a postavljala Zemaljska vlada. Sporno pitanje uleme rijeeno je prema zahtjevu Mus
limana, koji je po erijatskom pravu bio i mogu, a to je da menuru izdaje ejhul-islam
. Nakon donoenja "Autonomnog statuta", tadanji, a drugi po redu, reisul--ulema Meh
med Teufik ef, Azabagi dobrovoljno se odmah povukao u mirovinu. Sredinom 1910. in
auguriran je trei po redu a prvi po Autonomnom statutu birani reisul-ulema Hafiz
ef. Sulejman arac. Samo dvije godine kasnije ista Hodinska kurija, koja ga je izab
rala i predloila za taj visoki poloaj, zahtijevala je njegovu ostavku koju mu je Z
emaljska vlada pod pritiskom njegovih saradnika ultimativno iznudila poetkom augu
sta 1912. Tokom 1913. Hodinska kurija je, bez obzira na protivljenje Zemaljske vl
ade, u dva maha jednoglasno za reisul-ulemu izabrala Mehmeda Demaludin ef. Cauevia,
to je car konano potvrdio dekretom od 27. oktobra 1913. Menuru je auevi primio na sve
nosti u Carevoj damiji 26. marta 1914. Moe se rei da je u pozadini ove borbe za aut
onomiju, kako, Muslimana tako i Srba, bila borba za politiku autonomiju BiH, koja
je Muslimanima bila trajni cilj, a Srbima tek jedno prelazno rjeenje do pripajan
ja Srbiji. U
273
Hamdija Kapidi Hamdija Kapidi Ibrahim Kemura Tomislav Kraljai Hamdija Kreevljakovi To
Kruevac Bozo Madar orde Pejanovi
Ferdinand Schmid Bosnien und die Herzegowina unter der Vervvaltung Oesterreich-U
ngarns, Leipzig,1914. Bernadotte E. Schmitt Hans Schnelier Nusret Sehi The Annexa
tion ofBosnia 1908-1909, Cambridge, 1937. Die Staatsrechtliche Stellung von Bosn
ien und der Herzegowina, Leipzig,1892. Autonomni pokret Muslimana za vrijeme aus
trougarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1980. Bosna i Hercegovina 191
8-1925, Sarajevo,1991. Bosna i Hercegovina 1918-1943, (Dravnopravni poloaj), Mosta
r,1990.
Nusret Sehi Ljubomir Zovko
295
298
dravnog udara opravdano je "najviim dravnim interesima i njihovom budunou ". Objanjenj
koriena za oito pripremljen svojevoljni kraljev akt, istini za volju, proizilazila
su iz krajnje usijane atmosfere koju su stvorili pojedinci, grupe i stranke aps
olutno netolerantnim odnosom prema obavezama to su ih preuzeli u ime naroda. Dogo
vori izmeu politiara politikih stranaka bili su iskljueni. To je bilo kakve pokuaje p
ronalaenja rjeenja za akutne dravne probleme inilo iluzornim. Postojee stanje je "uvar
e" oficijelnog narodnog i dravnog jedinstva inilo nemonim pa je kralj, u ime svoje
i svojih istomiljenika, odluio da "lek tom zlu" vie ne trai u bilo kakvom parlamenta
rnom ustrojstvu drave nego "novim metodama". Unaprijed pripremljena serija zakono
davnih akata (izmeu ostalih: Zakon o kraljevskoj vlasti i vrhovnoj dravnoj upravi)
bili su nita drugo do prava podloga novouspostavljenog reima, odnosno proklamiran
e doktrine integralnog jugoslavenstva (umjesto dotadanjeg "kompromisnog nacional
nog unitarizma" ili "troimenog naroda") kao ideoloke osnove diktature. Dotad priz
navana tri plemena u Kraljevini (Srbi, Hrvati i Slovenci) postali su jedan jedin
stven jugoslavenski narod. Potvrena je nasljednost monarhije, a monarh je bio nos
ilac cjelokupne vlasti u zemlji, zapovjednik vojske, nosilac zakonodavne vlasti,
a njegova linost neprikosnovena, nepovrediva i nepod-iona odgovornosti. Kralj Ale
ksandar je po oprobanom receptu osnovu diktature (i drutvenu i politiku) traio i naa
o u vojsci (za predsjednika vlade postavljena je opskurna linost - general Pera Z
ivkovi), dijelovima dvoru odanih politiara, poslovnim krugovima (i meu Hrvatima). U
z pomo poslunih organa dravne uprave kralj se, zaklanjajui za organe pravosua, polici
ju i andarmeriju koju su utemeljeni na zakonima sa osnovnim ciljem zatite diktatur
e, estoko obraunao sa svim dijelovima drutva iole negativno disponiranim prema reimu
diktature: od pojedinaca iz redova graanskog drutva do komunista svih nivoa, pose
bno (od lanova CKKPJ, sekretara SKOJ-a do "obinih" lanova). Uvoenje linog reima kralja
Aleksandra imalo je znaenje personifikacije narodnog jedinstva i dravne cjelovito
sti. Obiljeje jugoslavenstva (u svim vidovima - kao ideja, ideologije, misli, nac
ije) dobilo je znaaj, ulogu mita i dogme. Naglaeno progresivna ideja kojoj su stre
mile generacije najveih umova naih naroda ova ideja je u interpretaciji reima uteme
ljenog 6.1.1929. preko noi, sprovoenjem nasilne unifikacije, obespravljenosti, svo
jim naglaenim antidemokratizmom, postala retrogradna. Polazei od dravnog centralizm
a i nacionalnog unitarizma tvorci pravnog sistema diktatorskog reima su usvojili
Zakon o nazivu i podjeli Kraljevine na upravna podruja. Naziv drave promijenjen je
3.10.1929. Od tada je u upotrebi novi naziv - Kraljevina Jugoslavija. Isputanjem
iz imena drave
323
338
Muslimane zapisao da se moraju iseliti "u Tursku ili ma gdje van nae teritorije (
...) Svi Muslimani ima da budu pokrenuti sa svojih ognjita. Oni koji su blie hrvat
skim oblastima tamo - glavno je da svi budu pokrenuti". I u svim ostalim etnikim d
okumentima, pa i onim usvojenim na kongresu u selu-Ba 1944, uvijek je polazna tak
a bila velika Srbija, dodue uvijek u granicama Jugoslavije. Svoj program etnici su
nastojali realizirati masovnim terorom, dok su vojnike akcije izvodili jedino u
sudjelovanju sa njemakim i talijanskim jedinicama. etniki masovni teror bio je usmj
eren prema Hrvatima na podrujima gdje su Srbi i Hrvati ivjeli pomijeani, te osobito
prema bosanskim Muslimanima u Bosni i Hercegovini i Sandaku. Muslimansko stanovn
itvo, koje su etnici smatrali tradicionalnim neprijateljima, bilo je jedna od glav
nih rtava etnikog terora. Ve 1941. Draa Mihaiiovi je osobno nareivao primjenu genocidn
h mjera prema Muslimanima i Hrvatima, pri emu je klanje nenaoruanih ljudi, ena i dj
ece bio najei oblik etnikoga ubijanja. Prve masovne zloine etnici su izvrili u Ljubin
Viegradu, Kulen-Vakufu i Koraju, ali je jedna od najstravinijih, akcija etnikoga ma
sovnog terora bio niz pokolja nad muslimanskim narodom n jugositonoj Bosni koji s
u se dogodili u decembru 1941. i januaru 1942. osobito na podruju Foe, Gorada, Vlas
enice i Srebrenice, gdje je ubijeno i u Drinu od Foe do Ustiprae baeno nekoliko tis
ua civila. etniki kapetan Sergije Mihaiiovi je nakon tih pokolja zapisao: "Resili sm
o se neprijatelja, ubili smo 5.000 Muslimana u Foi i Gorau". Masovna ubojstva etnici
su vrili i tokom 1942. i 1943. u istonoj, jugoistonoj i zapadnoj Bosni, te istonoj
Hercegovini. U 97 opina u Bosni i Hercegovini evidentirano je 1.013 masovnih stra
tita iz Drugoga svjetskog rata, od kojih je veina smjetena u graninim podrujima BiH s
a Srbijom i Crnom Gorom. Masovne zloine vrile su, uglavnom, specijalne jedinice, t
akozvane crne trojke i letee brigade koje su prolazile iz Srbije i Crne Gore, ali
su u zloinima masovno sudjelovali i bosanski etnici. ak su komandanti pojedinih bo
sanskih etnikih odreda izjavljivali kako Draa Mihaiiovi, kao lan jugoslavenske vlade,
nije dovoljno odluan "u unitenju hrvatskog i turskog elementa u Bosni i Hercegovi
ni". Za ostvarenje svoga stratekoga cilja etnici, koji su sve do sredine 1943. ima
li podrku Saveznika, Velike Britanije prije svega, suraivali su sa Nijemcima, Tali
janima, pa ak i ustaama, to je bila jedna od najprotivurjenijih stvari koja se desil
a u Drugom svjetskom ratu na ovom prostoru: gotovo patoloka mrnja srpskih i hrvats
kih nacionalista potiskivana je i kod jednih i kod drugih s ciljem zajednike borb
e protiv NOP -a koji se nije borio za
359
Narodnooslobodilaki pokret u
Bosni i Hercegovini Terorom, nasiljem, krvlju i pljakom obiljeeni su, ve od prvih n
edjelja, razni okupacioni reimi nametnuti raskomadanoj Jugoslaviji, koji su po ra
zmjerama brutalnosti i pritska nadmaili sve ono to se inilo u do tada pokorenim evr
opskim zemljama. Denacionalizatorska politika u vidu o vinistikog bezumlja, koju s
u inspirisali okupatori ostvarujui poznatu metodu "zavadi pa vladaj", preko svoji
h domaih ultranacionalistikih kolabora -cionistikih snaga, vodila je fizikom unitenju
jednog naroda od drugog i prijetila da, na taj nain, zauvijek iskopa jaz izmeu ju
goslavenskih naroda. Historijski naslijeena, a izmeu dva svjetska rata zbog aneksi
onistikih tenji velikosrpske i velikohrvatske buroazije podgrijavana, nacionalna i
vjerska netrpeljivost u Bosni i Hercegovini dostigla je po slije okupacije, divl
janjem ustakih elemenata, fantastine razmjere. Podstiui jedne protiv drugih, okupato
ri su uspjeli u poetku odnose jo vie zaotriti i na taj nain svoj plan o unitavanju nai
naroda izvesti pomou njih samih i prikazati ga kao unutarnja meusobna razraunavanj
a. U cjelini uzev, okupacija je jugoslavenskim narodima otvarala samo najmraniju
perspektivu, bijedu, glad i nacionalno ugnjetavanje, pa i istrebljenje. Izvori o
tpora narasli su sa surovim mjerama denacionalizacije koju je okupator sprovodio
, a u Bosni i Hercegovini sa masovno zami ljenim unitenjem srpskog naroda u NDH. S
poradine manifestacije otpora ukazivale su da se duh naroda nije mirio sa mranim p
erspektivama koje su mu nametane, da rodoljublje nije ugaeno i da i skra otpora s
e moe upaliti. Progonjeno srpsko stanovnitvo u BiH, koje se ponekad oajniki odupiral
o, ili je bjealo u planine stvarajui zbjegove, u izvjesnom smislu, prvo je poelo us
taniki pokret protiv "novog poretka", vodei oruanu borbu protiv okupacionog reima u
vidu napada na kolaboracioniste, ustae i domobrane. Meutim, bilo je neophodno da t
akvi spontani odbrambeni pokreti, koji su se lahko mogli, kao to negdje i jesu, p
retvoriti u osvetnike, nae svog predvodnika, organizaciju sposobnu da ga preobrazi
u vojni i politiki pokret, koji je na platformi zajednike borbe svih, bez obzira
na nacionalnu, politiku i vjersku boju, u stanju uhvatiti se u kotac sa tako monim
neprijateljem kao to je faizam i situacijom nepoznatom u historiji ovih naroda. Tek
i i proturjeni uvjeti, koji su 1941. godine nastali okupacijom i komadanjem jugos
lavenskog prostora, te stvaranjem kvislinkih tvorevina, duboko su se odrazili na
ponaanje svih drutveno-polkikih snaga u zemlji.
362
siavije, poprite najeih bitaka, sjedite najvieg vojnog i politikog rukovodstva NOP-a.
na njenoj teritoriji rjeavani su najkrupniji problemi od kojih je zavisio ishod
NOB-e, a najznaajnije vojne i politike odluke u toku NOR-a donesene su u Bosni. Do
laskom Vrhovnog taba sa Prvom proleterskom brigadom na tlu istone Bosne dolo je do
poleta ustanka, spajanja glavnine snaga sa Romanijskim Biranskirn i partizanskim
odredom "Zvijezda", irenja slobodne teritorije i ometanja, koritenja za njemake voj
no privredne interese, vanih poduzea, rudnika i saobraajnica. Ugroavajui komunikacije
okupatora i razarajui poredak koji su oni uspostavili, partizanske snage su stal
no bile na udaru neprijateljskih ofanziva, koje su do kraja 1941. i u prvoj polo
vini 1942. naprosto sustizale jedna drugu, kao najkrupnije operacije u to vrijem
e na jugoslavenskom ratitu. Pod pritiskom okupatorskih, ustako domobranskih formac
ija, kao i pod uticajem akcija etnikih odreda, osloboena teritorija bila je reokupi
rana, a glavnina snaga narodnooslobodilakih odreda, oko pet hiljada boraca, iznur
ena i sa ranjenicima odbaena je krajem juna 1942. na bosansko-crnogorsko-hercegov
aku tromeu. Za dalji razvoj NOP -a odluujui znaaj imala je procjena vrhovnog komandan
ta o prenoenju novog strategijskog teita NOB-e u Bosansku krajinu. Grupu proletersk
ih brigada put je vodio kroz krajeve naseljene nacionalno mjeovitim ivljem, koje s
e, meusobno zakrvljeno, unitavalo u ovinistikim obraunima, to je vojnim tabovima i nam
talo obavezu pojaanog politikog rada na pridobijanju stanovnitva za platformu brats
tva i jedinstva u zajednikoj borbi portiv okupatora. Od kraja juna 1942. do poetka
augusta jedinice operativne grupe razbile su, u snanom naletu, talijanske i ustak
o-domobranske garnizone, presjekle prugu Dubrovnik-Saraje-vo u duini od 70 km, od
sjekle Hercegovinu i junu Dalmaciju od NDH, a zauzimanjem Konjica prekinule veze
Bosne sa Jadranskim morem, ilu kucavicu vojno privrednih interesa Treeg Rajha u ov
oj oblasti. Na svom ofanzivnom pravcu ka Bosanskoj krajini brigade su oslobodile
Bradinu, Prozor, Gornji Vakuf, Kreevo, Duvno, ujicu, Livno, Posuje, lomei otpor i F
rancetieve "Crne legije", najozloglaenijih ustakih jedinica, koje su branile utvrene
varoi. Spojivi se sa krajikim i hrvatskim jedinicama, udruene udarne brigade oslobo
dile su prostranu teritoriju u zapadnoj Bosni i Dalmaciji, koja se zatim spojila
sa slobodnim teritorijora u Lici, Kordunu i Baniji u jedinstvenu cjelinu. Oslob
oenjem Bihaa, Bosanske Krupe, Cazina i niza manjih mjesta do Bosanskog Novog, stvo
rena je kompaktna slobodna teritorija od Rame i Neretve do okolice Zagreba, Karl
ovca i Rijeke, obuh-vatajui povrinu od oko 50.000 km2 koja je nazvana "Bihaka repub
lika".
367
29. novembra 1943. u Jajcu. Time je Bosna i Hercegovina dobila svoje narodno pre
dstavnitvo koje se, istupajui u ime veine muslimanskog, srpskog i hrvatskog naroda
okupljenog u NOP-u, a polazei od promjena u odnosima drutveno-politikih snaga izvren
ih u toku NOR-a konstkuisalo kao najvie politiko tijelo NOP -a u Bosni i Hercegovo
m i izjasnilo za federativno ureenje dravne zajednice naroda Jugoslavije, u kojoj e
Bosna i Hercegovina biti ravnopravna federalna jedinica. Konture budueg federaln
og dravnog ureenja Jugoslavije vidljive su ve 1941. godine formiranjem oruanih snaga
NOP -a na teritorijalnom principu po pojedinim jugoslavenskim zemljama. Obrazov
anje Glavnog taba za Bosnu i Hercegovinu imalo je, pored vojnog i politiki znaaj, j
er u toj injenici se nalazi i klica bosansko-hercegovake dravnosti, koja se u svim
pravcima izgraivala u toku narod-nooslobodilakog rata. Time je ZAVNOBiH postavio p
oetne, a ujedno i temeljne osnove dravnosti Bosne i Hercegovine i time oznaio histo
rijsku prekretnicu u pravcu vraanja "izmirene i slobodne" Bosne i Hercegovine nje
nim narodima. Politiki faktori NOP -a Jugoslavije uvaili su i prihvatili gledite PK
KPJ za BiH odnosno rukovodeih predstavnika NOP-a u Bosni i Hercegovini, Avde Hum
e, Rodoljuba Colakovia, Ante Babica, Paage Mandia, Ugljee Danilovia, Mile Perkovia, Ha
ana Brkia, Sulejmana Filipovia, i dr., da Bosnu i Hercegovinu, usljed nerazdjeljiv
e izmijeanosti muslimanskog, srpskog i hrvatskog naroda u njoj, nije mogue prikljui
ti ni Srbiji ni Hrvatskoj, ili dijelili je izmeu njih, a da to ne bude i ne ide n
a tetu hrvatskog, srpskog i muslimanskog (a osobito muslimanskog) stanovnitva, bol
je rei na tetu svih njih. Oni su nedvojbeno uvaavali dravno-pravnu tradiciju BiH jo i
z srednjeg vijeka i priblino utvrene historijske granice i razvijenu politiku poseb
nost ovog podruja iz perioda osmanske i austrougarske vladavine, osporavanu samo
za vrijeme Kraljevine Jugoslavije. Na osnivakoj skuptini ZAVNOBiH-a Bosna i Herceg
ovina je dobila faktiki najvii organ vlasti, sastavljen od 173 izabrana lana ZAVNOB
iH-a, Prezidijum od 31 lana. Za predsjednika Predsjednitva Prezidijuma izabran je
dr. Vojislav Kecmanovi, za potpredsjednike Avdo Humo, Aleksandar Preka i uro Pucar
Stari, a za sekretara Hasan Brki. Odmah zatim, u Jajcu je 29. novembra 1943. odra
no II zasjedanje AVNOJ-a, ime se AVNOJ konstituisao u najvie zakonodavno i izvrno t
ijelo nove federalne Jugoslavije. AVNOJ je potvrdio odluke ZAVNOBiH-a, a time je
Bosna i Hercegovina zauzela svoje mjesto u novoj koncepciji Jugoslavije. Histor
ijske odluke ZAVNOBiH-a i AVNOJ-a predstavljale su u to vrijeme jasnu perspektiv
u pobjede i revolucionarnih drutvenih preobraaja na liniji
375
IMENSKI REGISTAR
Abdi-beg Repovac Abdul Medid Abdulrahim Abdulrahim-paa Abdurahim Abdurahman ef.Mah
remi Abdurahman Muharemija Abid-aga Gaanin Adem Esir Ali Ahmed Ahmed III Ahmed-aga
Fazlagi Ahmed-beg Kapidi-baa Ahmed Mazhar-paa Ahmed Munib ef.Gloa Ahmed-paa Ahmed-paa
ebi 195,196 123 164 Ali-paa engi 148 Ali-paa Derendelija Ali-paa Fidahi Ali-paa He.dm
u Ali-paa Janjinski Ali-paa Skopljak Ali-paa Varvar Almas Mehmed-paa Altomanovi, Niko
la 179 177, 186, 187,189 163 182 162 134 15 3 66 389 162 192, 219 184 183 186 16
6 166 212 107 112 165 164 119 210 Aleksija Alfons Aragonski Aliaga Ruuklija Ali-be
g Alibeg Fidahi Alibeg Osmanpai Ali-beg Vlahovi Alii S. Ahmed Ali-paa Alajbegovi Hali
eg Alauddin Sabit Uianin 134 Alaupovi, Tugomir 292, 293, 314 54 84 184 105, 119, 14
5 184 164 119 170,219 115, 163, 164,179, 186,194,198 134, 147, 144
Ahmed-paa RustempaiSkopljak 161,162 Ahmed Sukri ef. Aia Alajbeg Alajbeg Drnda Alajbe
govi Halil-beg 255 114 183 183 134
Beir-paa Beir-paa Cengi Beir-paa Bgri-buzli Begi, Dana Bektaevi, Ismet Bela Bela IX
II Bela IV Bela, kralj Benac, Alojz BenkOj baron Benko, Isidor Bercinjalo, Marin
o Besarovi, Risto Besarovi, Vojislav Beirevi Dafer-beg Beirevi Hasan-aga Besirevi Has
beg Beirevi Murat-beg Bilandi, Duan Bilinski, Leon Bind, boanstvo
167,168, 176, 183 160, 162 167 334 356 54 50, 52, 58 50 61,62 54 40 269,270 242
106 210 292 194 179 182 194 334 288 35
Bizmark, kancelar Boba, I. Boban, Ljubo Boan, Adam Boji, Alija Bodin Bodin, knez Bo
din, kralj Bogin Boljanic Husejn-paa Boljanic Sinan-beg Bombeks, Josip Bori, ban
212 55 334 152 134, 147 57 57 46,49 113 109, 124 108,109 330 45, 50, 51,52,53, 5
4, 56, 58
Borovini Sinan-beg Boi, Ivan Boi, Savo Brajkovi, Bogomir Brankovi, Vuk Braun, M. Bri
afel Brki, Hasan Brkljaa, SeKa Broz, Josip Tito Bujak, Risto Bujukafer-paa Bunti, fra
Didak
119 334 358 373 67 45,55 379 375, 378 10, 339, 382 364, 366,372 215 152 292
Bievi Mehrned-beg 148 Bievi Vasifbeg 284 Bievi Mehmed-paa 197,198 Bievi Muhamed391
engi, Omer engi, S. engi Smail-aga engi Smail-paa olakovi, Rodoljub ovi, Borivoj
356 186 187, 189, 190, 191 149 374, 375, 378 40 219 334, 380
Cankar, Karlo Cezar Ceri Ceri Husein-beg Ceri Omer~beg Cvetkovi, Dragia
292 25,46 198 197 161 328, 329, 330, 331,
ubrilovi, Vaso ulinovi, Ferdo
amil-paa emalovi, Smail-aga emerlii
197 292 241
299 333, 334 Cviji
esrija, Edhem-aga irkovi, Sima
216 55, 79, 334 219,292
orovi, Vladimir 79, 94, Cabraji, Luka akmak, Favzi-paa Cauevi, Mehmed Demaiudin ef.
Ahmed-paa emerli, Hamdija emerli, Mehmed-beg Cengi Ali-paa 134, aslav, upan 284, 292
351 Cuprili Mehmed-paa uri, Ragib ef. Dabia, kralj Dalagija, Mehmed-aga Daltaban Must
afa-paa Damjan, Miho Darnjanovi, ore Dangi, Jezdimir 148 210 74 218 154 106 210 357,
358. ,36 0
273 164 378 215 147 ,148 ; 48
Cauevi, Demaiudin ef. 289,311
392
Danilovi, Ugljea Daud-paa Davidovi, Ljuba Dedii Dedijer, Vladimir Defeterdarevi Abdula
h-paa Defterdarevi Mehmed-paa Deko Hoda Deli Husein-paa Dervi-beg Dervi-beg Fidahi De
ef. Goradak Dervi, kapetan Dervi-paa Desa, upan Despotovi, M. Dijana, boanstvo Dimitri
evi, Lazar Dimovi, Danilo Dini, J.M. Dizdar, Ibrahim Dizdarevi, Beir Donia, J.Robert
Doen, Ilija Dragutin, kralj Drakula Dranki, ovani
375 193 327 179 334 167 147 195 143 162 161 210 166 146 54 208 34,35 276, 279 28
4, 292 79 195 195 335,379 378 62, 66,69 119 195
Drakovi, Ivan Drekovi, Uro Drljaa, Pero Duka Durnanji, Zulfo Dursura-beg Duan, car
160,161 358 267 114 356 104 62, 64, 67
Dabi Dabi, Ali 7ehmi ef.
269, 270, 271 268 Dafer-paa 152
Damonja, uro Delaludin-paa Delebi, Milovan Denetii Deneti Osman-beg Devdet ef. Di
ni, Mahmud-beg Dinii Dino Salih 168
284, 182 380 241 195 205 197 272 241
akovi, Luka iki, Osman
294 275
393
Ferizbegovi, Avdo Fidahi Ali-beg Fidahi Ali-paa Fidahi Dervi-beg Fidahi Mahmud-paa Fi
ovi, baron Filipovi, general
147 Fadil-paa Fadil-paa Maglajac 134, 147, 148 Fadilpai, Mustajbeg Fadilpaii Faik-efen
dija Faranberg, Ivan Fatima Fazlagi Ahmed-aga Fehim ef.hadi Ahmed Ferdinand I Ferd
inand, Franz Ferdinand, Schrnid Ferhad-beg 133 394 107, 210, 255, 256 241 181 11
0 114 164 194 87 285, 288 295 126,
218 Hadi Mehmed-beg Hadi Salih-beg Hadibegovi, lij as Hadi, H. Hadi, Mehaga Hadiefen
h; Hadihasanovi,Uzeir-aga
183, 184, 185,186, 187, 188, 189, 190, 191,212,221
395
Hadijahi, Muhamed Hadirovi, Ahmed Hafiz-paa Hafizovi, Husein Nur ef. Hajrudin, neimar
Halaevi, hadi Avdaga Halibai Mehme-aga Halil-paa Cose Halilovi, Safet Hammer von Jose
Hamza-beg Handi,A. Hanibal Hasan-aga Peki
294, 379, 380 334 211,212, 215,216 255, 256 121 217 166 156 12 170 108, 119 128
27 180, 185, 186,189,193 153 330 135, 136,
Herceg Sjepan
74, 78, 84, 112,117 Hermes 23 134
Hevai Uskufi Muhamed Hildburghausen, Josip
162, 163, 164 Hitler, Adolf Holaek, Jozef Hopken, Wolfgang Hrasnica, Halid-beg Hr
ebljanovi, Lazar Hrelja, Kemal Hrga, Ibrahim-aga Brnjica, Halil Hrnjica, Mujo Hrn
jica, Omer Hrvatini Vukac Hrvatini Hrvoje Vuki Hrvatinii Humo, Avdo Hurakalovi Mehmedbeg Hurakalovi MustajbegLiki Hurem, Rasim Hurid Ahmed-paa 147 379, 380, 381 180 47,
65, 71, 74, 75, 76 75 352, 353, 374, 375, 379 134, 146 339, 353, 369 270 379 292
, 300,302 66, 67 334 218 134, 147 134, 147 134, 147 65
Hasan, alajbeg Hasanbegovi, A. Hasan-paa Hasan-paa Predoji Hasanagi, Sabit ef. Hasi,
Avdaga Hasumovi, Mustajbeg Huptmann, Ferdo Helaevi, Junuz ef.
137. , 138, 147 *vi 123, 133, 135; , 138, 140 210 356 147, 148 294 215
396
Jabuica, Avdo Jahjapai Bali-beg jahjapaii Jaki, Grgur Jakub-beg Jani, Jovan Jankovi
n Jeftanovi Jeftanovi, Dimitrije Jeftanovi, Gligorije
216, 217 106 102 220 119 177 149, 150, 151,152 271,279 210 267, 270, 275, 278, 2
84, 292,300 213
Jelai, ban
397
Kraljai, Tomislav Kraljevi, Benedikt Krehovi Krek, Janez Kreevljakovi, Hamdija Kritovu
l Krizman, Bogdan Krulj, Uro Kruevac, Todor Kujundi, Kota Kulenovi, Dafer Kulenovi Ha
-aga Kulenovi Topal-kapetan Kulin, ban
295 177 197 291 128, 170 219. , 94 335 314 295 267: ,292 332: ,350 194 179
Laginja, Matko Lamberberg, Josip Latas, Branko Latif-paa Lauda, general Lauden Ge
deon Lazarevi, Stefan Lemaji, uro Lianin Tale Lihtentajn, princ Lopai, Radosiav Lopez
oberto Lovrenovi, Dubravko Lucije Cecilije Metel Ludovik I Luj XIV Luka, sv. Luka
de Tolentis Luka, Duan Lukas, F. Lukovi Himzaga Luter
317 136 380 122 . 134 168, 169 76 217 134, 147 167, 168 136, 170 95 56, 129, 170
x t \J 25 64, 65,68 149 36 86 381 55 193 60
Kulin-kapeian
12,4 i, 3 55, 44, 59, 60, 61, 80 183
Kulovi, Esad ef. 279 Kurd-beg 125, 126 Kuripei Benedikt 72, .112 Kurtehaji 207 Kvassa
v, Istvan 256 Kvaternik, Slavko 346
Ljiljana Ladislav Ladislav Napuljski 50 75 Ljubibrati, M. Ljubibrati, Savo
114 208 292,302
400
Mahmud Hamid-paa Mahmud-paa Tuzli Majki, Kota Maksimilijan Petra Mandi, Mihovil Mandi
ikola Mandui, Vuk Mandi, Paaga Manojlo I Marina Marjanovi, Jovan Mame, fra Grga Maslea
Veselin Matej, Ninoslav Marija, kralj
Mehmed Osvaja Mehmed-paa Mehmed-paa Altagi Mehmed-paa Kora Mehmed-paa Kukavica Mehmedaa Miralem Mehmed-paa Sokolovi Mehmed Reid-paa
Mehmed Salih Vedihi-paa 194
401
Rizvanbegovi Stoevi Ali-paa 190 Rizvi Agan-aga Rizvi Alaga Romer, feldmaral 195,197 19
163 123 Rosi Osman-aga Rustanbegovi Ibrahim-beg Rustem-beg Rustem-beg Srebreniki R
ustem-paa 123,131 Rustempai Ahmed-paa Skopljak 161,162 120, 122, 195 189 179 193
375,378 335, 380
Radak Radenovi, Pavle Radein Radi Radi, Pavle Radi, Rade
93 74, 75,77 115 119 322 358
Rokselana, Hurem sultanija 122,
Rustanbegovi Mehmed-beg 197
Radi, Stjepan , 321, 322 315 Radin, gost 93 Radivoj Radoslav Radovi, Vladimir Radu
lovi, Risto Redi, Enver Redi, Omer Rheinlander, general Resulbegovi, Hasan-b Reid-paa
bar, Ivan Ridali, Asim ef. Risti, Vaso Rizvan-beg Rizvanbegovi Ali-aga 119 119 267 2
75 335 197 218 ^g 189 187 368 210 293 197 186, 189, 191, 193, 197, 199
Sahaija (Jandri ), Salamon ef. Salth-aga Salih-paa Samuilo, car Sari Ahmed-paa Sari,
Murad Sarkoti, Stjepan Sava, sv. Savi, Pavle
Petar 2 210 10 180
Salih~aga Zrinkovi 164 168 128 48 147, 153, 154 284 291, 292 66,69 268 405
Samardi, M.
Selmanovi, Samail-beg Taslidak 212 Sijavua-paa Sijeri, Hasan-beg Sijeri, Alujaga Silv
boanstvo Sinan Sinan-beg Sinan-paa Sinan-paa Borovini Skari, Vladislav Skender-beg S
kenderpai Osman Sahbeg 108 Smail-aga Cengi Smiljani, Ilija Smiljani, Petar Smodlaka,
Josip Sobjeski, Jan 406 187, 189, 190, 191 134, 145, 148 134, 146, 147 318 150 1
35 188 188 34, 35 189 119,138 123, 138 119 121,128 94
Solovjev, Aleksandar Sopran Ignjat Sori, Stjepan Spaho, Mehmed
Sperani, Pavle Srki, Milan Starevi, fra ILja Stefan, knez Stefan Nemanja Stepanovl, St
pa Stipevi, A. Stjepan Stjepan III Stjepan IV Stjepan, knez Stjepan, kralj
Starevi, Ante 301, 333, 345, 346
arac, Hafiz ef. Sulejman 273 arac, Nedim arac, Zaim ari, Ivan Sari, Mustafa ef. egrt,
lado ehi, Nusret emsekadi Nurudin Vehbi ef. erif Osman Topal-paa Serifovi, Fadil ef. S
rifovi, Fazli-paa 197 kalji, Mehmed ef.Nezi 256 ljivo, Galib Sogolj, Muhamed-aga ola,
tanasije ola, Vojislav tadler , Josip 220 216 292, 297, 300 267,275,292,302 253, 2
54, 277, 279, 291,301,312,313 64 63 62,63 10, 83, 95, 96 330
407
10, 335 378 313 210 378 295, 335, 380 214,215,218 211,212 251 194 196,
Semsekadi, Mehmed
Sulejman I. Velianstveni 98,107, 108,111,122, 124, 137, 139 Sulejman-aga ailovi Sule
jman-paa Skopljak 194 Sulejmapaii Sultan-zade Mustafa-paa 138 Sunari, Ivo Sunari, Jozo
302 Svrzo, Ahmed ef. Svrzo, Hamid Szaparvj general 210, 215 292, 302 218 373 29
2, 300, 301, 186 Suiejmanpai Osman-paa 152 180,181
Subi, Jelena ubi, Mladen ubii unji, Marko Sutej, Juraj
Vareanin, Marjan Vasi, Konrad Vasi, konzul Vai li je Vasiljevi, Duan Veli-paa Vidasus,
boanstvo Vilajetovi Salih Vili Villencz, Fridrih Vilson, W. Vinko, sv. Vladislav 88
, Vlaho, sv. 54, 87,
280 210,211 214 51 290 211 34 210 197 217 302 258 89, 91, 93 72,73 119 119 114 4
9 57 381 115 152 253 203, 219 108,115 74 67,75
Vuksan 114
Wurttemberg, Wilhelm 253 NVurtenberg, vojvoda 216
Zach, general 2 18 Zaimovi, Semsibeg 2 72 Zenkovi, Rizvan-aga 151 Zildi, erif ef. 212
Zlatar, Behija 97 , 1 2 8 , 1 3 0 Zlatarevi, Mujaga 187,189,190 Zlatonosovii 72 Z
ovki, Mato 294 Zovko, Ljubomir 335 Zubovi, Hasan-barjaktar
Vlahovi, Ali-beg Vlahovi Ismail Vlaji Vojislav Vojislav, knez Vraali, Eref Vuihna Vuk
Vuii, biskup Vukalovi, Luka Vukovi-Desisali Ferhad-beg Vukosali Radoje Vukovi, Vlatko
295, 184
akula, Stevo 2 3 9 igmund, kralj 7 77 6, ivkovi, Pera 323
409
Crnici
Crni Guber Crveni Klanac avnina Cajnie apljina Carakovo ardak eka ipuljii itluk el
Castra Cavtat Cazin
268, 271 34 75
110,195,198, 243, 367 Cazinska kraj ina 356, 372 Cetin Cetina 169, 182 57, 63, 6
4,75, 107, 144, 168
416
Glavatievo Golubi Gora Gorade Gorica Gornja Tuzla Gornja Vogoa Gornji Mu Gornji eher G
rnji Vakuf Goruka Gothard, sv. Grab Grac Graac Graanica Gradac Gradaac Gradina Gradi
na Kopilo Gradika
v
Hodidjed Holandija Hrasnica
85 305 105
419
Samac epan-polje ibenik id ipovo irokaa iroki Brijeg panija timje Stuli uica vaj
Tara Tarin Tergesta Te mis var
68, 108, 144, 145,149 329, 331 30,33 217 341 58, 156 186, 187 135 37, 367 259, 3
05 259 22 235 25 89, 138 Trebin-jica Trebevi Trebiat Trebinje
277 , 331, 341 40, 6t i, 75, 121, '52, 159, 218, 189,213, 243, 245, 126 113 24 1
91 104,113
259 , 325, 377
Trebiatsko polje Trgovite
430