Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 73

-4-

Vjena oporuka
Sutina tevhida kod imam Ehli-bejta
Muhammed Salim el-Hadr

Naslov originala
El-Vasijjetu el-halide
haqiqatut-tewhidi inde eimeti ehlil-bejt
Prijevod
Nedim Harai
Lektura
Abdurrahman Kuduzovi
Korektura
emsada Dani
Tira
3000

-5-

-6-

Vjena oporuka
Sutina tevhida kod imam Ehli-bejta
Muhammed Salim el-Hadr

Sarajevo 2010
-7-

-8-

Uvod
Hvala neka je Allahu, Koji ureuje carstvo nebesa
i Zemlje, Silnom i Uzvienom, Kojem nema ravnog,
Onome Koji je nebesa postavio bez stupova i Koji je
svakome odredio njegovu nafaku, Onome Koji je
razumne uputio da se oslanjaju samo na Njega, a ne na
one koji su i sami od Njega zavisni i pomoi potrebni.
Oni zato ne oboavaju nikoga pored Njega, znajui da je
On Jedan Jedini Bog, Allah, Koji je utoite svakom, i
svjesni su da sva stvorenja, poput njih, Njegovi robovi,
od kojih se ne trai opskrba.
Neka je salavat i selam na onoga koji je pozivao
na Pravi put i uklonio zabludu, na Muhammeda i na
njegovu plemenitu porodicu.
Ovo kratko djelo napisao sam nakon susreta s
jednim lanom porodice Ehli-bejta, koju inae visoko
potujemo i s ijom se ljubavlju pribliavamo Allahu,
d.. Predloio mi je, na emu sam mu jako zahvalan, da
napiem neto o samom tevhidu (jednoi) Gospodara
svjetova, i da sve potkrijepim kuranskim i hadiskim
tekstovima, kao i izjavama nekih lanova Ehli-bejta,
Poslanikove, s.a.v.s., porodice, jer je tema bitna i korisna
za sve pripadnike naeg ummeta. Prihvatio sam njegov
prijedlog, ali stidei se, jer je on bio prei da tako neto
napie, s obzirom na njegovo znanje i ugled u kojima
prednjai ispred mene. Ipak, prihvatio sam da piem o
ovoj temi, da se ne bih svrstao meu one koji taje znanje;
a stavovi Ehli-bejta koje sam otkrio u svome radu
podosta su razliiti od stavova mnogih koji se danas
deklariraju kao sljedbenici njihovog uenja.
-9-

Naalost, danas su smutnje uzele toliki mah da


obian ovjek ne vjeruje ak ni ono to uje i vidi, a
Allaha molimo da nas ne iskuava u vjeri. Jer, najvee
iskuenje i smutnja u vjerovanju ovjeka u koju moe
zapasti nalazi se u odstupanju od temeljnih vrijednosti
ehadeta la ilahe illallah ve enne Muhammeden
resulullah. A koliko je samo onih koji ljude odvode u
zabludu, znajui istinu, i koliko je onih koji u zabludu
upadaju slijepo slijedei druge!
Na meni je bilo dakle da izotrim svoju
inspiraciju i da maksimalno ojaam vlastitu odluku za
radom, Allahu se obraajui i od Njega traei podrku i
uspjeh da moje rijei dopru do ljudi. Pa, ako dopru do
onih kojima sam ih namijenio, zahvaljujem se Allahu,
d.., ijom se dobrotom upotpunjuju dobra djela. A ako
ne, molim Ga da moje djelo uini iskreno radi Njegovog
plemenitog Lica, isto od elje za reputacijom i ljudskom
hvalom, i da mi ne uskrati nagradu za uloeni trud.
Plemeniti itatelj sigurno zna da svijet niko ne
moe zadovoljiti u potpunosti, a ko nastoji zadovoljiti
ljude inei neto to izaziva Allahovu srdbu, On ga
prepusti ljudima. Meutim, onaj koji nastoji da Allah
bude zadovoljan, pa makar to srdilo ljude, Allah e biti
njime zadovoljan i uinit e da ljudi budu njime
zadovoljni.
Naa je posljednja dova: Hvala Allahu
Gospodaru svjetova.

Autor

- 10 -

irk je veliki zulum


Uzvieni je Allah u Kuranu nedvosmisleno
ukazao na opasnost grijeha irka, a irk je da se Allahu
neko pridruuje i smatra ravnim. Rekao je: Ko drugog
Allahu smatra ravnim, Allah e mu ulazak u Dennet
zabraniti i boravite e njegovo Dehennem biti; a
zulumarima nee niko moi pomoi.1 U drugom ajetu
Uzvieni kae: Allah, doista, nee oprostiti da se Njemu
ita ravnim pridruuje, a oprostit e sve mimo toga kome
On hoe!2
Uzvieni, dakle, nee oprostiti irk ako se onaj
koji je ino irk prethodno ne pokaje, a oprostit e, pored
irka, one grijehe koje On hoe, a za koje se insan nije
pokajao.3
Kod imama Alije, r.a., ovaj je ajet imao posebno
mjesto. Prenosi se da je rekao: Nema mi u Kuranu
draeg ajeta od rijei Uzvienog: Allah, doista, nee
oprostiti da se Njemu ita ravnim pridruuje, a oprostit e
sve mimo toga kome On hoe!4
Allah je opisao ovaj najopasniji grijeh kao veliki
zulum: irk je, zaista, zulum veliki!5 Ko uini irk
nanio je nepravdu samom sebi i propisao je sebi propast,
za razliku od vjernika koje Uzvieni ovako opisuje:
Samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje sa zulumom

Prijevod znaenja, El-Maida, 72.


Prijevod znaenja, En-Nisa, 48.
3
El-Mesailu es-serevijja, ejha El-Mufida.
4
Et-Tevhid, Ibn Babevejh el-Kommij.
5
Prijevod znaenja, Lukman, 13.
2

- 11 -

(irkom) ne mijeaju bit e sigurni: oni su na Pravom


putu.1
Djela onoga koji ini irk propast e, sva e mu
djela biti odbijena, jer Uzvieni nee primiti otkupninu,
niti e biti mogunosti da kaznu otkloni od sebe. Tako
kazuje Uzvieni: A da su oni druge Njemu ravnim
smatrali, sigurno bi im propalo ono to su inili.2
tavie, i Svome je Poslaniku, s.a.v.s., rekao: A tebi, i
onima prije tebe, objavljeno je: Ako bude druge Allahu
ravnim smatrao, tvoja e djela sigurno propasti, a ti e
izgubljen biti.3
A da bi se ostvario istinski tevhid i da bi se ljudi
oslobodili oboavanja nekoga drugog pored Allaha, d..,
Uzvieni je slao poslanike, donositelje radosnih vijesti i
opominjatelje: Mi smo svakom narodu poslanika
poslali: Allahu ibadet inite, a taguta se klonite!4
Zato je svaki poslanik svome narodu zapoinjao
poziv u ibadet iskljuivo Allahu da samo Njega
oboavaju i da Mu nikoga ravnim ne smatraju. Nuh, a.s.,
ovako je pozivao svoj narod: O narode moj, Allahu u
ibadetu budite, vi drugog boga osim Njega nemate! Ja se
doista plaim za vas patnje na Velikom danu!5 Hud, a.s.,
a.s., takoer je upozoravao svoj narod: O narode moj,
Allahu u ibadetu budite, vi drugog boga osim Njega
nemate, zar se ne bojite?6 A i naem je poslaniku,
Muhammedu, s.a.v.s., Uzvieni naredio da tako poziva
1

Prijevod znaenja, El-Enam, 82.


Prijevod znaenja, El-Enam, 62.
3
Prijevod znaenja, El-Enam, 88.
4
Prijevod znaenja, Ez-Zumer, 65.
5
Prijevod znaenja, En-Nahl, 36.
6
Prijevod znaenja, El-Eraf, 59.
2

- 12 -

ljude: Reci: Doite da vam kaem ta vam Gospodar


va propisuje: da Mu nita ne pridruujete...1 Zato je
Poslanik odlazio meu ljude i pozivao ih: Recite la ilahe
illallah, uspjet e te, a za njim bio iao amida mu Ebu
Leheb, gaao ga je kamenjem i govorio mu svakakve
uvrijedljive rijei.2
A kao to svaki ovjek zdravog razuma i ista
srca prezire nepravdu i protivi se zulumarima, mrzei ih
zbog njihovih zlih djela, tako onaj koji ini irk, najvei
zulum, zasluuje najei prijekor i prezir jer on
Uzvienom Allahu pripisuje ravnog i o Njemu misli kako
ne valja.
U hadisu koji se prenosi od Abdullaha ibn
Mesuda, r.a, stoji da je upitao Allahovog Poslanika,
s.a.v.s., koji je grijeh najvei, pa mu je Poslanik
odgovorio: Da nekog Allahu pridrui, a On te je
stvorio.3 Zbog svega toga, uvanje od irka i odricanje
od onoga to murici rade pripisujui Allahu ravnog jesu
djela koja predstavljaju najveu obavezu kojoj nema
alternative.
Na osnovu ovog principa Ibrahim, a.s., javno se
ograivao od djela murika i od onoga to, pored Allaha,
oboavaju, kako kae Uzvieni: A da li ste razmiljali,
upita on da su oni koje oboavate vi, i koje su oboavali
davni preci vai, doista, neprijatelji moji? Ali, to nije
1

Prijevod znaenja, El-Eraf, 65.


Imam Ahmed u El-Musnedu (16066). ejh uajb Arnaut kae da je
predanje vjerodostojno na osnovu drugih, slinih predaja. ejh
Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u djelu Sahihu es-sireti ennebevijjeti, str. 143.
3
Mustedrek el-vesail, 14/332. Hadis su zabiljeili Buhari, u
poglavlju Et-Tefsir (4477) i Muslim, u poglavlju El-Iman, s
podnaslovom irk je najodvratniji grijeh (86).
2

- 13 -

Gospodar svjetova.1 I u drugom ajetu: Narode moj, ja


nemam nita s tim to vi Njemu druge ravnim smatrate!2
Ibrahim, a.s., tako je ispovijedao vjeru, a Uzvieni
je o njemu jasno rekao: Ko drugi vjeru Ibrahimovu
izbjegava do onaj koji ne dri do sebe!3 Potom je sve
ljude uputio da se na njega ugledaju: Zaista vam je
dobar uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim, kada su
narodu svome rekli: Mi s vama nemamo nita, a ni s
onim to vi, umjesto Allaha, oboavate, mi vas se
odriemo, i neprijateljstvo i mrnja e se izmeu nas
stalno javljati sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog,
vjerovali!4

Prijevod znaenja, E-uara, 75.


Prijevod znaenja, El-Enam, 78.
3
Prijevod znaenja, El-Bekara, 130.
4
Prijevod znaenja, El-Mumtehina, 4.
2

- 14 -

Dova je ibadet
Dova Allahu je ibadet, to svaki vjernik moe
osjetiti kada podigne ruke prema nebu, molei Allaha za
dobro dunjaluka i ahireta. Ovakvo uzvieno znaenje
nalazimo u Kuranu i sunnetu, kao i u izjavama Ehlibejta, neka je na njih selam. Znamo da se ova tri izvora
meusobno prepliu: sunnet pojanjava Kuran, dok
izjave Ehli-bejta pojanjvaju Kuran i sunnet. U njima se
decidno potvruje da je dova ibadet, a da upuivanje
dove bilo kome drugom mimo Allahu predstavlja vid
davanja boanskih epiteta. Tako se od En-Numana ibn
Beira prenosi da je rekao: uo sam Allahovog
Poslanika, s.a.v.s., da sa minbera govori: Zaista je dova
ibadet, potom je prouio ajet: Gospodar je va rekao:
Pozovite Me i zamolite, Ja u vam se odazvati! Zbilja,
oni koji se ohole pred time da Mi u ibadetu budu ui e,
sigurno, u Dehennem ponieni.12
U djelu Otkrivanje tajni, Alije ibn Husejna
Zejnul-Abidina, u tomu pod nazivom Es-Sahifetu essedadijjetu el-kamiletu stoje sljedei ajeti: I kad je
Gospodar va objavio: Ako budete zahvalni, Ja u vam
sigurno jo vie dati; budete li nezahvalni, kazna Moja
doista e stroga biti3 i: Pozovite Me i zamolite, Ja u
vam se odazvati! Zbilja, oni koji se ohole pred time da
Mi u ibadetu budu ui e, sigurno, u Dehennem
ponieni.4 Potom slijedi Zejnul-Abidinov komentar:
1

Prijevod znaenja, El-Mumin, 60.


Tirmizi, u poglavlju Tefsirul-Kur'an (2969) s dobrim senedom.
3
Prijevod znaenja, Ibrahim, 7.
4
Prijevod znaenja, El-Mumin, 60.
2

- 15 -

Dovu koja se Tebi ini nazvao si ibadetom, a njeno


zapostavljanje oholou, i obeao si, da e onaj koji je
ostavi ui u Dehennem ponien, pa Te slave zbog
nimeta Tvog, i hvale Te dobrotom Tvojom, i dovu Ti
ine Tvojim emrom, i udjeljuju radi Tebe, oekujui da
im uvea.1
Takoer, El-Mirza en-Nuri et-Taberisi u djelu
Mustedrekul-vesail prenosi od El-Kutuba er-Ravendija da
je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: Najbolji ibadet moga
ummeta, poslije uenja Kurana, jeste dova, pa je potom
prouio: Pozovite Me i zamolite, Ja u vam se odazvati!
Zbilja, oni koji se ohole pred time da Mi u ibadetu budu
ui e, sigurno, u Dehennem ponieni, pa zar ne zna
da je dova ibadet?!2
El-Kulejni, nadalje, u djelu El-Kafi biljei predaju
od Ebu Dafera el-Bakira u kojoj kae: Zaista Allah,
azze ve dell, kae: Zbilja, oni koji se ohole pred time da
Mi u ibadetu budu ui e, sigurno, u Dehennem
ponieni, a taj je ibadet dova i ona je najbolji ibadet?!3
El-Kulejni u istom djelu i El-Hurru el-Amil, u
djelu Vesailu-iia, biljee da je imam Dafer es-Sadik
rekao: Zaista je dova ibadet.4 Od imama Dafera se
takoer prenosi da je rekao: Najbolji je ibadet dova.5
U djelu Tehzibul-ahkam, Et-Tusi od Ibn Imada
biljei da je upitao Ebu Abdullaha Dafera es-Sadika:
1

Es-Sahifetu es-sedadijjetu el-kamiletu, imama Alija ibn el-Husejna


Zejnul-Abidina, str. 224-225.
2
Mustedrekul-vesail, 5/159.
3
El-Kafi, 2/466.
4
El-Kafi, 2/339, poglavlje: Dova. Vesailu-iia, 7/23, poglavlje:
Dova i podstrek da se ona ini.
5
Vesailu-iia, 7/30, poglavlje: Izabrati dovu za nekoga predstavlja
vrijedan ibadet.

- 16 -

Dva ovjeka ponu klanjati u isto vrijeme, pa prvi od


njih odui uenje Kurana vie od dove, a drugi odui
dovu vie od Kurana, i potom okonaju namaz u isto
vrijeme. Koji je od ove dvojice bolji? On mu odgovori:
U obojici je hajr, oboje je dobro djelo. Ibn Imad ree
mu: Znam da je u obojici hajr i da je oboje dobro djelo.
A on na to kaza: Doviti je bolje, zar nisi uo Allahove
rijei: A Gospodar vam poruuje: Pozovite Me i
zamolite, Ja u vam se odazvati! Zbilja, oni koji se ohole
pred time da Mi u ibadetu budu ui e, sigurno, u
Dehennem ponieni, jer dova je, tako mi Allaha, ibadet
(ponovio je to tri puta). Doviti je, Allaha mi, bolje, jer
dova je ibadet (pa je to opet ponovio tri puta). Dova je,
tako mi Allaha, tea od uenja Kurana, ona je tea od
uenja Kurana.1
U istom je djelu zabiljeeno da je Sudejr
upitao Ebu Dafera el-Bakira koji je ibadet najbolji, pa
mu je odgovorio: Nema nita bolje kod Allaha, azze ve
dell, od toga da se Njemu dova ini i da se od Njega
neto trai, a niko Allahu nije mri od onoga koji iz
oholosti odbija da Mu ibadet ini i da od Njega trai.2
U El-Kafiju je takoer zabiljeeno da je
Ebu Hamza upitao Ebu Dafera el-Bakira ta znae
Allahove rijei: I Ibrahim koji je obaveze potpuno
ispunjavao3 pa mu je odgovorio: Rijei velianja!
Ponovo je upitao: A koje su to rijei? On bi, kada
osvane prouio: Osvanuo sam, i neka je hvaljen Allah,
osvanuo sam a Allahu ne pripisujem nikoga ravnim, i ne
inim dovu nikom drugom do Njemu, niti pored njega
1

Tehzibul-ahkam, 2/104.
Ibid, 2/104.
3
En-Nedm, 37.
2

- 17 -

traim zatitinika, odgovorio je.1 Zabiljeeno je takoer


da je upitan koji je ibadet najbolji, pa je odgovorio:
Nema kod Allaha nita vrednije od toga da od Njega
tai i Njemu se obraa.2
Zaista, Uzvieni je rekao: I kad je Gospodar va
objavio: Ako budete zahvalni, Ja u vam sigurno jo
vie dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista e
stroga biti.3
Sve to smo naveli nedvojbeno ukazuje da je dova
ibadet i da injenje dove nekom drugom, a ne Allahu
predstavlja ibadet nekom drugom pored Allaha, d..

El-Kafi, 2/388, poglavlje: Jutarnje i veernje dove.


Ibid.
3
Prijevod znaenja, Ibrahim, 7.
2

- 18 -

Allahovi su vjerovjesnici ibadet inili samo Allahu i


molili samo Njega

Kada je Ibrahim, a.s., opominjao svoj narod,


ukazao im je na zabludu upuivanje dove i prinoenja
kurbana nekome drugom pored Allaha: Pa zato onda,
umjesto Allaha, oboavate one koji vam ne mogu ni
koristiti niti od vas kakvu tetu otkloniti?!1 Zaista, zato
initi ibadet i traiti pomo od onoga koji ne posjeduje ni
za sebe ni za druge nikakvu korist niti tetu?! To je
Uzvieni rekao rijeima Svoga poslanika Muhammeda,
s.a.v.s.: Reci: Ja nemam moi ni samom sebi neku
korist pribaviti, ni od sebe kakvu tetu otkloniti; biva
onako kako Allah hoe. A da poznajem gajb, stekao bih
mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene; ja samo
donosim opomene i radosne vijesti ljudima koji
vjeruju.2
El-Fadl ibnul-Hasen et-Taberisi u svome tefsiru
ovako komentira navedeni ajet: Ove su rijei vid
potvrde i javnog iskazivanja kome pripada
boanstvenost. Poslanik kae da je on samo nemoni rob
koji ni samom sebi ne moe bilo kakvu korist pribaviti
niti ikakvu tetu otkloniti. A ...biva onako kako Allah
hoe, tj. biva kako hoe Gospodar moj i Vladar, Koji mi
korist pribavlja i titi me. A da poznajem gajb, ne bih
bio u stanju u kojem sam sad, govori Poslanik, jer bi tada
pribavio sebi to vie hajra i izbjegao svaku tetu, i ne bi
se desilo da nekada u ratovima budem pobjednik, a nekad
poraen, ili u trgovini, ne bi nekada stekao profit, a
1
2

Prijevod znaenja, El-Enbija, 66.


Prijevod znaenja, El-Eraf, 188.

- 19 -

nekada izgubio. Ko sam ja osim rob koji je poslan da


opominje i da obraduje, i nikakva znanja o svijetu gajba
nemam.1
ejh Muhammed Devad Mugnijja u svom tefsiru
El-Kaif o ajetu: Reci: Ja nemam moi ni samom sebi
neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu tetu otkloniti;
biva onako kako Allah hoe, navodi sljedei komentar:
Ovako muslimani vjeruju o svome Poslaniku,
najvrednijem Allahovom stvorenju. On nije posjedovao
nita za sebe, a niti za druge (ime bi mogao pomoi ili
odmoi). Ovakvo vjerovanje o Muhammedu, s.a.v.s.,
rezultat je akide tevhida. Rijei: A da poznajem gajb,
stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene,
sadre vjerovanje u gajb, nevidljivo, ije je znaenje
temeljito i aludira da gajb pripada iskljuivo Allahu,
d.., i nikome drugom. Tome treba dodati i enjenicu da
je to ovjek koji je najblii Allahu i da on sam izjavljuje
kako je glede svijeta gajba samo obian ovjek, kao i svi
drugi ljudi. A to jo potvruje navoenjem primjera i
dokaza kroz postojanje i stjecanja dobra: da poznaje
nevidljivo, znao bi ta e se desiti, pa bi sebi osigurao
samo to mu koristi i izbjegao bi ono to e mu tetiti.
Tako ga u ivotu ne bi snalo nita to ne voli i to je loe
po njega. A da neko ne bi pitao: Kako to da Muhammed
ne poznaje gajb, a on je bliski poslanik Allahov?!
Muhammed, s.a.v.s., Allahovom e naredbom potom sam
rei: Ja samo donosim opomene i radosne vijesti ljudima
koji vjeruju. Dakle, on je nesumnjivo Allahov poslanik,
a poslanici su imali zadau da Allahovu poslanicu
prenesu ljudima, da grjenike opomenu kaznom i da
pobone obraduju nagradom, a znanje o nevidljivom,
1

Demul-devamia, 1/488.

- 20 -

korist i teta samo su u Allahovoj ruci, ni kod kog


drugog.1
Uzvieni je naredio Poslaniku, s.a.v.s., da ljudima
prenese kako nikome nije u stanju donijeti kakvu korist,
niti otkloniti tetu, pa mu zapovijeda: Reci: Ja se samo
Gospodaru svome molim i nikoga njemu ravnim ne
smatram. Reci: Ja nisam u stanju od vas kakvu tetu
otkloniti, niti nekom od vas neku korist pribaviti.2
ejh Et-Tusi u svom tefsiru Et-Tibjan komentira
ajet u kojem Allah nareuje Poslaniku, s.a.v.s., da kae
ljudima: Ja nisam u stanju od vas kakvu tetu otkloniti niti
nekom od vas neku korist pribaviti, govorei da znai
kako on ne moe zakloniti ljude da im se ne desi kakav
teta niti im moe pribaviti kakvu korist, nego mo za to
posjeduje jedino Allah. A ono to Poslanik, s.a.v.s., moe
jeste da pozove ljude hajru i na Pravi put, pa ako
prihvate, postii e nagradu i korist, a ako odbiju,
zasluuju kaznu i bolan kraj. Potom Allah nareuje
Poslaniku: Reci: Mene niko od Allahove kazne ne
moe u zatitu uzeti; samo u Njega mogu utoite nai,
to znai da ni Poslanik ne moe natjerati Allaha da
otkloni od njega nedau koju je odredio, a ne moe ni
nai nekoga, pored Allaha, da mu se obrati za pomo i
zatitu od kazne i boli koju je Uzvieni Allah odredio. To
to Poslanik, s.a.v.s., govori za sebe odnosi se na cijeli
njegov ummet, jer on nije taj koji ini nevaljalo pa da
preza od kazne.3
ejh Et-Taberisi u svom tefsiru Medme'ul-bejan
navodi da Allahova naredba Poslaniku, s.a.v.s.: Reci: Ja
1

Tefsirul-Kaif, 3/431.
Prijevod znaenja, El-Dinn, 20, 21.
3
Tefsirut-tibjan, 10/157.
2

- 21 -

nisam u stanju od vas kakvu tetu otkloniti niti nekom od


vas neku korist pribaviti znai da Poslanik, s.a.v.s., sam
potvruje kako nema moi da sprijei tetu niti da pribavi
korist ljudima takvu mo posjeduje jedino Allah, d..
Na Poslaniku je samo da prenese poruku, da pozove ljude
u vjeru i na Pravi put. U ovome je oita potvrda da
boanstvenost, snaga i mo pripadaju samo Uzvienom
Allahu.1

Tefsiru Medmeil-bejan, 10/153.

- 22 -

Pripadnici Ehli-bejta govorili su da su samo Boiji


robovi
Imam Dafer es-Sadik nedvosmisleno i javno
obznanjuje svim ljudima, prijateljima, sluajnim
svjedocima, svima do kojih e doprijeti njegove rijei:
Tako mi Allaha, mi smo samo robovi, nemamo snage
otkloniti neprijatnost, niti pribaviti korist. Ako nam se
Allah smiluje, to e biti Njegovom dobrotom, a ako nas
kazni, uinit e to zbog naih grijeha. Tako mi Allaha, ne
moemo Allahu nikakvu zamjerku nai, niti pred Njim
imamo kakvo opravdanje, pred nama su neumitna smrt, i
mezar, i proivljenje, i okupljanje, i stajanje, i
odgovornost. Evo, budite svjedoci ta kaem: ja sam
samo ovjek, potomak Allahovog Poslanika, s.a.v.s., a
nikakve garancije pred Allahom nemam. Ako Mu
posluan budem, smilovat e mi se, a ako budem
grjenik, kaznit e me tekom kaznom.1 A u pojedinim
dovama Allahu, d.., znao je rei: Allahu moj, ne
uveaj nau nevolju i ne dopusti da se neprijatelji
naslauju naom nesreom, Ti, uistinu, odreuje i tetu i
korist!2
Zabiljeeno je da je unuk imama Er-Ride uio
ovu dovu: Allahu moj, pred Tobom priznajem da
nemam snage ni moi, jer nema snage ni moi osim kod
Tebe. Allahu moj, pred Tobom se odriem onih koji su
nam pripisali ono na to nemamo pravo! Allahu moj,
pred Tobom se odriem onih koji su rekli o nama ono to
mi sami ne tvrdimo! Allahu moj, Tebi pripada stvaranje i
1
2

Biharul-envar, 25/289.
Kurbu el-isnad, 4/10.

- 23 -

od Tebe dolazi odluka, samo Tebe oboavamo i samo od


Tebe pomo traimo! Allahu na, Ti si nas stvorio, kao i
nae oeve i nae potomke. Allahu moj, nikome ne
pripada mo stvaranja i upravljanja osim Tebi, niti kome
dolii boanstvenost osim Tebi! Prokleti neka su krani,
koji su pokuali umanjiti Tvoju veliinu, i prokleti neka
su oni koji Tebe izjednauju sa drugima! Allahu moj, rob
sam Tvoj, sin roba Tvog, mi od sebe ne moemo ni tetu
otkloniti niti korist pribaviti, ne odluujemo o svojoj
smrti, niti o ivotu, niti o proivljenju. Allah moj, ko nas
s Tobom poistovjeuje, mi ga se pred Tobom odriemo, i
ko kae da mi stvaramo i opskrbljujemo, mi ga se pred
Tobom odriemo, kao to se Isa, a.s., odrekao krana.
Allahu moj, mi njih nismo podsticali da tako govore, pa
nas ne osudi i oprosti nam za ono to govore!1
Ako promotrimo govor imama Es-Sadika i imama
Er-Ride, kojim jasno izjavljuju da samo Uzvieni Allah
daje korist i tetu, i da nijedan ovjek, pa ni imam iz
Poslanikove porodice, ne posjeduje mo da pribavi korist
niti da sprijei tetu, ni sebi ni drugima, dakle, kada
vidimo ije su ovo izjave, bit e jasno da onaj koji
drugaije govori, lae na imame i pripisuje im ono to su
oni sami negirali.

El-Itikadat, Ibn Babevejha el-Kommija, str. 99.

- 24 -

Posrednitvo nije isto to i dova i traenje utoita kod


stvorenja
Mnogi od nas uine grijeh, moda ak i straan,
pa ako nas ko upita u vezi s tim, ponemo traiti
opravdanje i izlike koje e nas potedjeti kritike i
neprijatnosti. Takoer, nemalo nas gradi svoje stavove na
osnovu emocija, ne uzimajui u obzir eventulane
argumente i dokaze u vezi s tim istim pitanjima;
neosnovano dre do svojih stavova, istiu ih i bore se za
njih.
Tako, neko e pomisliti da je moja osuda
uzimanja posrednitva bilo Poslanika, s.a.v.s., ili imama,
ili lanova Poslanikove porodice, ili plemenitih ashaba,
ili koga drugog iz plejade pobonih ljudi i evlija, plod
moje krute naravi ili moda nedostatka ljubavi prema
ovim velikanima. Ali je takvo miljenje daleko od
stvarnosti, jer ja svoj ivot i svoju krv zalaem za njihovu
odbranu i ne tedim svoju ljubav prema njima kako bi se
pribliio i umilio Allahu. Isto tako, siguran sam da svako
ivo srce koje voli Allaha i Njegovog Poslanika, i voli
pripadnike Ehli-bejta i ashabe, bez ikakve sumnje i
potpuno svjesno, zna da ljubav prema Poslaniku,
njegovoj porodici i ashabima ne znai tvrdnju da su oni
bogovi i da zasluuju oboavanje. Nijedan se musliman,
takoer, ne slae s kranskom doktrinom, koja se temelji
na obraanju Isau, a.s., i ednoj Merjemi, molitvama i
traenjem pomoi od njih, ali to to musliman prezire
njihova djela, ne znai da prezire Isaa i njegovu hazreti
majku. Isto tako, ako neko prezire slina djela koja se

- 25 -

ine pripadnicima Ehli-bejta, to nikako ne znai da njih


prezire.
Povodom ovoga elim spomenuti ta mi se desilo
prilikom susreta s majkinom prijateljicom. Kada je ula u
auto, rekla je: Oslanjam se na Allaha i Muhammeda!
Rekao sam joj: Majko, reci: Oslanjam se na Allaha!
Muhammed, s.a.v.s., na je poslanik i miljenik, ali je on
samo stvorenje, i nije doputeno oslanjanje na njega.
Allah je jedini na Koga se oslanja. Ona potom ree:
Oslanjam se na Allaha pa na Muhammeda! Nasmijao
sam se i upitao je da li je doputeno da kaemo:
Oslanjam se na Allaha i Isaa ili: Oslanjam se na
Allaha pa na Isaa? ona ree: Nije. Upitao sam u emu
je razlika, a ona se zbuni. Rekoh joj zar nije Isa, a.s.,
vjerovjesnik, a ona odgovori: Naravno, ali za njega nije
doputeno tako neto rei! Majko, rekoh joj,
Muhammed, s.a.v.s., vjerovjesnik je, a i Isa, a.s.,
vjerovjesnik je, oni su Allahovi vjerovjesnici o kojima
Uzvieni u Kuranu kae: Poslanici su njihovi govorili:
Zar se moe sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i
Zemlje? On vas poziva da bi vam neke grijehe vae
oprostio i da bi vas do roka odreenog ostavio. Oni su
odgovorili: Vi ste ljudi kao i mi; hoete da nas odvratite
od onih koje su nai preci oboavali pa, donesite nam
dokaz oevidni. Mi jesmo ljudi kao i vi, govorili su im
poslanici njihovi, ali, Allah daje blagodat samo onim
robovima Svojim kojima On hoe; mi vam ne moemo
donijeti dokaz osim s doputenjem Allahovim a
vjernici neka se samo u Allaha uzdaju.1 A i Allahov
vjerovjesnik Jakub, a.s., svojoj je djeci poruio: Ja vas
ne mogu spasiti od onoga to vam Allah odredi; vlast
1

Prijevod znaenja, Ibrahim, 10, 11.

- 26 -

pripada jedino Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se


samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju!1 Ovi su ajeti
nadasve jasni i dovoljni da zakljuimo kako se moe
oslanjati samo na Allaha Uzvienog, a to potvruju
vjerovjesnici, koji negiraju da posjeduju mo i snagu,
jasno istiui da snaga i mo pripadaju iskljuivo Allahu,
d.. Ove su rijei djelovale poput mehlema na srce
majkine prijateljice, pa je, Allahovom dobrotom,
prihvatila savjet i vie se ni na koga nije oslanjala niti je
dovama traila pomo osim od Allaha.
Oni koji mole pomo od Vjerovjesnika, imam i
dobrih ljudi, obraaju se samo stvorenjima, a traei da
im pomognu i budu posrednici u postizanju uspjeha, sami
sebe varaju i obmanjuju.
A oni opet koji takve dove ine uzreicama:
Spasi me Muhammede; Spasi me Ali; Spasi me
Mehdi; Spasi me Gejlani, i je li mogue zamisliti da
su mislili na Allaha kada su izgovarali ove molbe, ili su
mislili na same osobe koje su prizivale, da im uistinu
pomognu?!
Uzvieni kae: Allah nijednom ovjeku dva srca
u njedrima njegovim nije dao...2 Postoji oita razlika u
traenju posrednitva i traenju pomoi. Traenje
posrednitva uzreicama: Allahu moj, molim te au
Muhammedovom, s.a.v.s., ili: Allahu moj, otkloni od
mene nedau au Tvoga Poslanika, s.a.v.s., ili:
Allahu moj, oprosti mi s pravom Muhammeda, s.a.v.s., i
njegove porodice3 sutinski se razlikuje od traenja
1

Prijevod znaenja, Jusuf, 67.


Prijevod znaenja, El-Ahzab, 4.
3
Posrednitvo je da se, naprimjer, kae: Allahu moj, molim Ti se
Muhammedovim posrednitvom... Ili: Allahu moj, traim od Tebe
2

- 27 -

pomoi uzreicama poput: Spasi me Ali, ili: Pomo


mi tvoja treba, o Poslanie, ili: Otkloni od mene
nedau, o Allahov Poslanie, ili: Od tebe traim
izlijeenje, o Kazime! U uzreicama traenja
posrednitva molba je upuena direktno Allahu, d.., i
nikome drugom, a onaj koji dovi konkretno i neposredno
od Allaha, trai: Allahu moj, podari mi, ili: Allahu
moj, zatiti me, pa na ovu dovu doda neto to mi moglo
biti posrednitvo u dovi, poput asti koju Muahmmed,
a.s.v.s., posjeduje kod Allaha, ili asti i potovanja nekih
drugih vjerovjesnika ili dobrih ljudi.
Uzreice kojima se od stvorenja trai pomo koju
ne moe pruiti niko osim Gospodar stvorenja, treba
pogledati sa erijatskog aspekta, koliko su u suprotnosti s
Kuranom i sunnetom, i koliko su suprotne onome to su
govorili imami i pripadnici Ehli-bejta, r.a.

au Muhammedovom i sl. I to je pitanje oko kojeg su se razili i


prijanji i potonji uenjaci. Najtea osuda onih koji zabranjuju
posrednitvo jeste da onaj nain upuivanja dove predstavlja
novotariju, a injenica je da niko od uleme nije rekao da je to djelo
irka. Istina, ibadet je normirano djelo, tj. ustanovljen Kuranom i
sunnetom, i mora se obavljati samo onako kako je decidirano u ta
dva izvora.

- 28 -

Nema posrednika izmeu Allaha i Njegovog roba


Uei Allahovu Knjigu i istraujui njene upute,
nai emo mnotvo ajeta u kojima ljudi postavljaju
pitanja i na koja im Uzvieni Allah odgovara. Ljudi su se
raspitivali o mlaacima, pa je Uzvieni objavio: Pitaju te
o mlaacima. Reci: Oni su ljudima oznake za vrijeme i
had. Nije dobroinstvo u tome da sa stranje strane u
kue ulazite, nego je dobroinitelj onaj koji se Allaha
boji. U kue ulazite na vrata njihova i Allaha se bojte da
biste uspjeli.1
Raspitivali su se takoer ta da udjeljuju, pa je
Uzvieni rekao: Pitaju te, ta e dijeliti? Reci: Imetak
koji ete udjeljivati neka pripadne roditeljima i roacima,
i siroadi, i siromasima, i putnicima namjernicima; a za
dobro koje inite Allah sigurno zna!2
Pitali su i o borbi u svetim mjesecima, pa je Allah
objavio: Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u
njemu! Reci: Ratovanje u njemu veliki je grijeh; ali,
odvraanje od Allahova puta i nevjerovanje u Njega, te
od Mesdidi-Harama i izgonjenje stanovnika njegovih iz
njega, jo je vei grijeh kod Allaha. A smutnja je gora
od ubijanja! Oni e se neprestano boriti protiv vas dok
vas ne odvrate od vjere vae, ako budu mogli! A oni
meu vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici
umru njihova djela bit e ponitena na ovome i

1
2

Prijevod znaenja, El-Bekara, 189.


Prijevod znaenja, El-Bekara, 215.

- 29 -

drugome svijetu. Oni e stanovnici Vatre biti i tamo e


vjeno ostati.1
A u drugom ajetu odgovara im na pitanje o vinu i
kocki i o tome ta da udjeljuju: Pitaju te o vinu i kocki!
Reci: U njima je veliki grijeh, a i koristi ljudima; samo
je grijeh od njih vei od koristi njihove! Pitaju te, ta da
udjeljuju! Reci: Viak! Eto, tako vama Allah znakove
objanjava da biste razmislili!2
Na pitanja o Smaku svijeta Uzvieni je objavio:
Pitaju te o Smaku svijeta, kada e se zbiti. Reci: To zna
jedino Gospodar moj, On e ga u odreeno vrijeme
otkriti, a teak e biti nebesima i Zemlji, sasvim
neoekivano e vam doi. Pitaju te kao da ti o njemu
neto zna. Reci: To samo Allah zna, ali veina ljudi ne
zna.3
Zanimljivo je da na pitanje koje su vjernici uputili
Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., raspitujui se kako da ine
dovu i mole Gospodara, u odgovoru, za razliku od prije,
nije upotrijebljen imperativ: Reci, da bi se jasno
obznanilo i ukazalo da nema posrednika izmeu Allaha i
Njegovog roba Allah je blizu Svoga roba kada Ga
skrueno moli i odaziva se Njegovom pozivu. Uzvieni
kae: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam,
sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me
zamoli. Zato, neka se i oni na Moj poziv odazovu, neka
vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravom putu.4

Prijevod znaenja, sure El-Bekara, 217.


Prijevod znaenja, El-Bekara, 219.
3
Prijevod znaenja, El-Eraf, 187.
4
Prijevod znaenja, El-Bekara, 186.
2

- 30 -

Tako je voa vjernika Alija, r.a., oporuio svome


sinu imamu Hasanu: Znaj da te je Onaj Koji u rukama
posjeduje riznice nebesa i Zemlje pozvao da Mu
upuuje dove i obavezao se da e ih usliati, i oporuio
je da od Njega trai svoje potrebe da bi ti ih podario, i
da Ga moli za milost da bi ti se smilovao. Allah izmau
Sebe i ovjeka nije postavio nikakav zastor ni pregradu,
niti te je naputio na bilo koga da se za tebe zauzima.1
Muhammed Husejn Fadlullah u svome tefsiru
Min vahjil-Kuran ispisao je divan komentar: Nema
posrednika izmeu roba i Gospodara kada Mu se rob
obraa i kada Mu ini dove. Ljudi dove i ibadet ine
samo Allahu, Jedinom, to jasno moemo uvidjeti i u
asnom ajetu u kojem Uzvieni ui Svoga roba ovoj
injenici: Samo Tebi ibadet inimo i samo od Tebe
pomo traimo.2 ovjeku, dakle, u njegovom obraanju
Allahu, d.., ne treba nikakav posrednik, bio on ovjek,
melek ili bilo ko drugi, jer je Gospodar blizu Svoga roba
i nikakvu pregradu nije postavio izmeu Sebe i njega.
Pregrade i zastori postoje samo ako ih ovjek sam
postavi, udaljavajui se od onoga ime se stjee Allahova
milost i inei (od zabranjenih djela) ono to
onemoguuje njegovu dovu da se digne k Uzvienom
Allahu. Jednostvano, Allah je propisao Svojim robovima
da Mu direktno ine dovu kako bi im je usliao, i rekao je
da im je blizu toliko da uje i njihova najtia dozivanja i
da zna ono to im due njihove apuu: A kada te robovi

1
2

Nehdul-belaga, 3/47.
Prijevod znaenja, El-Fatiha, 4.

- 31 -

Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam


se molbi molitelja kada Me zamoli.1
I takoer: Mi smo stvorili ovjeka i znamo to
mu dua njegova ape, i Mi smo njemu blii od vratne
ile kucavice.2...3

Prijevod znaenja, El-Bekara, 186.


Prijevod znaenja, Kaf, 16.
3
Tefsiru min vahjil-Kuran, 25/26, 27.
2

- 32 -

O vi koji vjerujete, ne budite poput nevjernika


Kuran ne kazuje vijesti o drevnim narodima radi
razonode ve radi pouke i poduke, te da opomene i
zabrani slijeenje zabludjelih naroda kako ne bismo
okonali kao to su oni okonali. Tako, Uzvieni
vjernicima kazuje vijesti murika kojima je poslao Svoga
poslanika Muhammeda, s.a.v.s., da im ukae na istinu i
Pravi put i da ih izvede iz zablude irka na put imana.
Allah, d.., opisuje ih i kae da su vjerovali u Allaha kao
stvoritelja Zemlje i nebesa, kao Onoga Koji oivljava
neivo i Koji svime upravlja. Uzvieni kae: Pa ako ih
upita ko je stvorio nebesa i Zemlju, oni e sigurno rei:
Stvorio ih je Silni, Sveznajui!1 U drugom ajetu Allah
je rekao: Upitaj: ija je Zemlja i sve ono to je na njoj,
znate li? Allahova!, odgovorit e, a ti reci: Pa zato
onda ne doete sebi? Upitaj: Ko je Gospodar sedam
nebesa i ko je Gospodar Ara velianstvenog?
Allah!, odgovorit e, a ti reci: Pa zato se onda ne
bojite? Upitaj: U ijoj je ruci vlast nad svim, a On
uzima u zatitu, i od koga niko ne moe zatien biti,
znate li? To je Allahovo!, odgovorit e, a ti reci: Pa
zato onda doputate da budete zavedeni?2
I rekao je takoer: A da ih upita: Ko je nebesa i
Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potinio?, sigurno
bi rekli: Allah!, pa kuda se onda odmeu!? Allah u
izobilju daje opskrbu onome kome hoe od robova
Svojih, a i uskrauje kome hoe: Allah, zaista, zna sve. A
ako ih upita: Ko s neba sputa vodu i s njom mrtvu
1
2

Prijevod znaenja, Ez-Zuhruf, 9.


Prijevod znaenja, El-Muminun, 84-89.

- 33 -

Zemlju oivljava?, sigurno e rei: Allah!, a ti reci:


Hvala Allahu!, ali veina njih ne shvata.1
Takoer: Upitaj: Ko vas hrani s neba i iz
zemlje, ije su djelo sluh i vid, ko izvodi ivo iz neivog i
iz ivog neivo, i ko upravlja svim? Allah, rei e
oni. A ti reci: Pa zato Ga se onda ne bojite?2 Poslije
ovako jasnih ajeta, u emu je problem?!
U navedenim se ajetima kazuje o onima koji su
potvrivali da je Allah Stvoritelji i Opskrbitelj, Onaj koji
ivot daje i usmruje, ali su pored toga obavljali
odreene ibadete i upuivali ih nekome drugom mimo
Njemu, kao to kae Uzvieni: Oni pored Allaha,
oboavaju one koji im ne mogu ni nauditi niti im mogu
kakvu korist pribaviti, i govore: Ovo su nai zagovornici
kod Allaha.3 Znai govorili su da je Allah Uzvieni i
Veliki, a da su oni obini grenici i da im treba neki
posrednik koji e biti njihov zagovornik kod Allaha.
Tako su prihvatili posrednike izmeu sebe i Allaha, te im
poeli upuivati dove, prinositi kurbane, zavjetovati im
se i moliti ih za pomo. I, kada bismo ih mogli upitati, da
li su ovi posrednici istinska boanstva ili su samo veza
izmeu njih i Allaha, d.., i boanstvenosti koju
posjeduje Gospodar svjetova, oni bi odgovorili: Oni su u
posjedu Gospodara svjetova, ali njima inimo dove,
pronosimo kurbane, molimo ih za pomo i zavjetujemo
im se kako bismo se tako pribliili Allahu, d.. O tome
Allah ovako govori: ista vjera pripada samo Allahu! A
onima koji pored Njega uzimaju zatitnike: Mi ih

Prijevod znaenja, El-Ankebut, 61-63.


Prijevod znaenja, Junus, 31.
3
Prijevod znaenja, Junus, 18.
2

- 34 -

oboavamo samo zato da bi nas to vie Allahu


pribliili!1
U komentaru na djelo Nehdul-belaga, Ibn EbulHadid o muricima Mekke kae sljedee: Izmeu sebe
bili su podijeljeni u oboavanju kumira. Neke su smatrali
Allahovim suparnicima i nazivali ih tako, pa su u jednom
obredu govorili: Odazivamo Ti se, Allahu, odazivamo,
odazivamo Ti se, Ti nema suparnika osim suparnika
jednog, Ti posjeduje i ono to je njegovo! Neki su
kumire nazivali suparnicima, a smatrali su ih sredstvima i
posrednicima kod Allaha, govorei: Mi ih oboavamo
samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili...2 Allah je
pojasnio u Svojoj knjizi kakav su paradoks inili murici
kada bi ih snala nedaa: tada su se po svojoj unutranjoj
prirodi, molili Uzvienom Allahu, a ne nekome drugom.
Tada bi Ga iskreno molili, traili zatitu i pomo, a kada
bi nevolja prola, vratili bi se irku i ponovno Allahu
suparnike pripisivali. Znali su dakle da je Allah Taj Koji
daje korist i otklanja tetu. Uzvieni je rekao: Kad
ovjeka nevolja snae, Gospodaru se svome moli, Njemu
se obraa, i to dovom koja je plod unutranje prirode u
ovjeku, a onda: ...poto mu Allah milost Svoju daruje,
zaboravi Onoga Kome se prije molio, i druge Njemu
jednakim smatra.3 Allah, takoer, kae: Kad vas na
moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se inae
klanjate, postoji samo On. U nevolji se dakle mole
Uzvienom Allahu, a potom: Kad vas On na kopno
spasi, vi se okreete; ovjek je uvijek nezahvalan!4
1

Prijevod znaenja, Ez-Zumer, 3.


Prijevod znaenja, Ez-Zumer, 3.
3
Prijevod znaenja, Ez-Zumer, 8.
4
Prijevod znaenja, El-Isra, 67.
2

- 35 -

Uzvieni kae: Reci: "Kaite vi meni, ako istinu


govorite, kad bi vam dola Allahova kazna ili vas
iznenadio Smak svijeta, da li biste ikog drugog osim
Allaha prizivali?1 I takoer: I (kada) se oni uvjere da e
nastradati, iskreno se mole Allahu: Ako nas iz ovoga
izbavi, sigurno emo biti zahvalni.2 U drugom ajetu:
Kad se u lae ukrcaju, Allaha mole, iskreno Mu se
predajui, a kada ih On do kopna dovede, odjednom
druge Njemu ravnim smatraju.3 Takoer: A kad ih
talas, kao oblak, prekrije, mole se Allahu iskreno Mu
vjeru ispovijedajui; a im ih On do kopna dovede, meu
njima poricatelja bude. A dokaze Nae samo izdajnik,
nezahvalnik porie.4 U drugom ajetu: Reci: Ko vas iz
strahota na kopnu i na moru izbavlja kada mu se i javno i
tajno ponizno molite: Ako nas On iz ovoga izbavi,
sigurno emo biti zahvalni!5 Takoer: Kada ovjeka
snae nevolja, on Nam se moli: ili leei ili sjedei ili
stojei. A im mu nevolju otklonimo, on nastavlja kao da
Nam se nije ni obraao molbom zbog nevolje koja ga je
zadesila. Tako se nevjernicima, onim koji prelaze
granice, lijepim ini ono to rade.6
Dakle, injenica da nema istinskog boanstva
osim Allaha, ne znai samo to da nema Stvoritelja osim
Allaha, jer u ovo potonje vjeruju i pojedini otvoreni
neprijatelji islama. La ilahe illallah ima svoje neizbjene
konsekvence koje ljudski rod nije usvajao osim pod
1

Prijevod znaenja, El-Enam, 40.


Prijevod znaenja, Junus, 22.
3
Prijevod znaenja, El-Ankebut, 65.
4
Prijevod znaenja, Lukman, 32.
5
Prijevod znaenja, El-Enam, 63.
6
Prijevod znaenja, Junus, 12.
2

- 36 -

poslanikim patronatom, a kroz vijekove je uvijek bilo


ljudi koji su teili da ovu injenicu iskrive i pomute s
ogranienim materijalnim mjerilima. Tako su izmiljali
posrednike izmeu Allaha i stvorenja.
U kazivanjima o Nuhu odlian je primjer kako je
svijet Allahove evlije i pobonjake Vedda, Seva'a,
Jegusa, Jeu'ka i Nesra, s vremenom, kroz generacije,
poeli oboavati i smatrati boanstvima. Tako Ibn
Babuvejh el-Kommi u svojoj knjizi I'lelu e-era'i navodi
da je imam Dafer es-Sadik o ajetu: I govore: Nikako
boanstva svoja ne ostavljajte, i nikako, ni Vedda, ni
Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne naputajte1
rekao sljedee: Radilo se o ljudima koji su bili iskreni
robovi, Allahu su inili ibadet, pa su umrli, to pogodi
ljude i unese pometnju meu njih. Nato im doe prokleti
Iblis i ree da izrade kipove po likovima tih dobrih ljudi,
pa neka im to bude odreena zamjena i radost, dok budu
Allahu inili ibadet. I tako je prema svakom liku dobrog
ovjeka izraen po jedan kip, pa je narod ibadetio Allahu
i posmatrao kipove. Kada im dooe kia i zima, unijeli
su kipove u kue, ali su i dalje ibadet inili Allahu, sve
dok ta generacija nije pomrla. Kada je dola nova
generacija, njihovi potomci, rekoe da su njihovi oevi
oboavali te kipove, pa im oni poee initi ibadet, pored
Allaha, d.. To potvruju Allahove rijei: I nikako, ni
Vedda, ni Suvaa, a ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne
naputajte.2
Izriaj svjedoenja lahko je rei jezikom, ali su
njegova prava puno vea nego to neko misli. Zato je
1

Prijevod znaenja, Nuh, 23.


I'lelu e-erai'a, Ibn Babivejha el-Komija, 1/3, poglavlje: El-Illetu
elleti min edliha ubidetil-esnam.
2

- 37 -

Allah, d.., rekao: Znaj da nema boga osim Allaha!1, a


nije rekao: Reci da nema boga osim Allaha, jer ehadet
trai potvrdu svoje unutarnje i spoljanje sutine. Rijei
la ilahe illallah znae da u cijelom univerzumu ne postoji
niko ko zasluuje da ga se oboava, osim Allaha, i samo
On opskrbljuje, i samo On upravlja... Zato se ne bojimo
nikoga osim Allaha, niti se oslanjamo ni na koga osim na
Allaha, utjeemo se samo Allahu, samo Njega molimo, ni
poslanike, ni evlije, nikoga, samo Allahu.
Allah je slao poslanike da bi im se bilo pokorno, a
ne da bi se njima utjecalo i dovilo, kao to kae uzvieni:
A mi nismo nijednog poslanika poslali, osim da bi mu
se pokoravalo uz Allahovo odobrenje.2 Poslao ih je
dakle da budu posrednici u donoenju poslanice od
Njega, a ne da budu posredinici izmeu Njega i
stvorenja. Oni su Allahovi poslanica poslati nama, a ne
nai poslanici do Allaha. Prenijeli su nam ono to je
Allah htio, a nisu prenijeli do Allaha ono to smo mi
htjeli.

1
2

Prijevod znaenja, Muhammed, 19.


Prijevod znaenja, En-Nisa, 64.

- 38 -

Ista forma, razliiti nazivi


Uzvieni Allah rekao je: Oni kojima se vi, pored
Allaha, molite, zaista su robovi, kao i vi. Pa, vi ih molite,
i neka vam se odazovu ako istinu govorite!1 Iz ovoga
ajeta vidimo da je bilo murika koji su kao Allahove
suparnike uzimali ljude, pored onih koji su uzimali
kumire, pa su ih smatrali posrednicima kod Allaha.
Krani su tako uzeli hazreti Merjemu kao posrednika
izmeu njih i Stvoritelja, njoj se mole i od nje pomo
trae, mada duboko u svijesti znaju, to esto potvrde
rijeju i slovom, da ona nije boanstvo. Uglavnom, nain
injena irka isti je, samo su drugaija imena i drugi
posrednici.
Kada onima koji uzimaju posrednike kojima se
mole, na koje se oslanjaju i kojima se zavjetuju i kurban
prinose, navedemo ajete i hadise koji zabranjuju njihove
postupke, takvi nas u udu pogledaju i doekaju
pitanjem: Zar porediti Poslanika, s.a.v.s., odnosno
imame, evlije s kumirima?! Zaista, musliman ne moe
porediti vjerovjesnika ni imama ni dobrog ovjeka s
kumirima, jer zna da oni sami iskljuuju svaku
mogunost da se njima ini ibadet pored Allaha, d..
Kao to je rekao Uzvieni: Nije primjereno ovjeku da
mu Allah da Knjigu, i mudrost, i vjerovjesnitvo, a zatim
da govori ljudima: Budite robovi moji mimo Allaha!,
nego: Budite ueni i poboni, time to Knjizi pouavate
i to je i sami prouavate! On vam ne nareuje da
meleke i vjerovjesnike gospodarima smatrate! Zar da
1

Prijevod znaenja, El-Eraf, 194.

- 39 -

vam nareuje nevjerovanje, nakon to ste postali


muslimani?!1
Ali, oita identinost jeste u samom inu koji ovi
ljudi ine, jer kao to su Mekkanci prinosili kumirima
kurbane, zavjetovali im se i upuivali im dove, da bi ih
pribliili Allahu, tako i ovi potonji upuuju dove,
zavjetuju se i prinose kurbane vjerovjesnicima, evlijama i
imamima, kako bi ih Allahu pribliili.
I u emu je razlika izmeu onih koji se mole
Merjemi: O Merjema, pomozi mi, ili onih koji mole:
O Fatima, pomozi mi? Tako su gotovo istim
rijeima govorili i oni prije njih, ija su srca slina
njihovim! A Mi dokaze objanjavamo ljudima koji vrsto
vjeruju.2

1
2

Prijevod znaenja, Ali Imran, 79, 80.


Prijevod znaenja, El-Bekara, 118.

- 40 -

Ehli-bejt poduava koje je posrednitvo doputeno


Allah upuuje i podstie vjernike na
bogobojaznost i na ibadet kojim e Mu se pribliiti: O vi
koji vjerujete, Allaha se bojte i traite ono to e vas
Njemu pribliiti, i na putu se Njegovu borite da biste
uspjeli.1 Komentirajui ovaj ajet, Et-Tusi navodi
sljedee: Uzvieni se Allah ovim ajetom obraa
vjernicima, nareujui im da Ga se boje, i to
udaljavanjem od grijeha i traenjem nain i djel kojima
e Mu se pribliiti.2
A u ubberovom tefsiru navodi se: Tj. inei
ibadete pomou kojih ete zasluiti Njegovu nagradu.3
Dok se u El-Devheru es-seminu navodi: Tj. ibadete
kojim ete postii Njegovu nagradu, zasluiti Dennet i
Allahovo zadovoljstvo.4
Fahruddin et-Turejhi u svom tefsiru, GaribulKuran, o rijeima: Traite ono to e vas Njemu
pribliiti navodi da to znai ono ime se Allahu
pribliava, tj. dobra djela.5
lanovi Ehli-bejta bez izuzetka ukazivali su i
poduavali da se posrednitvo moe traiti iskljuivo
dobrim djelima, a nikako da se oni uzimaju kao
posrednici izmeu Allaha i robova. Tako nam imam Alija
ibn Ebu Talib, r.a., prema predanju zabiljeenom u
Nehdul-belagi, opisuje ta je posrednitvo i dova:
1

Prijevod znaenja, El-Maida, 35.


Et-Tibjan, 3/509.
3
Tefsiru ebber, 1/112.
4
El-Devheru es-seminu, 2/170.
5
Garibul-Kuran, str. 484.
2

- 41 -

Najbolje sredstvo s kojim se oni koji trae Allahovu


bliskost, mogu Allahu pribliiti jeste iman u Njega i u
Njegove poslanike, i dihad na Njegovom putu, jer on
predstavlja vrhunac islama, i rijei iskrenosti, jer je ona
okosnica naravi, i obavljanje namaza, jer je on osnova
demata, i izdvajanje zekata, jer je on obligatna dunost,
i post mjeseca ramazana, jer je post tit od kazne, i
obavljanje hada i umre, jer oni uklanjaju siromatvo i
briu grijehe, i odravanje rodbinskih veza, jer to
uveava umetak i produuje ivot, i tajna sadaka, jer ona
brie grijehe, i javna sadaka, jer spreava lo svretak, i
dobroinstvo, jer ono titi od smrti u ponienju.1
Imam Seddad naveo je i opisao razliite naine
posrednitva i traenja pomoi u svojim dovama, a u
jednoj koju od njega prenosi Ebu Hamza e-imali,
kazuje sljedee: Hvala Allahu, Kojega dozivam kad mi
god neto treba, i Kojem povjeravam svoje tajne kad god
hou bez posrednika. Hvala Allahu, Kojeg molim, a ne
nekog drugog, jer kad bih molio nekog drugog, ne bi mi
dove usliane bile. Na drugom mjestu rekao je ovako:
Hvala Allahu, pored Kojeg ne molim nikog drugog, a da
molim, propale bi molbe moje.2 A u dijelu O tajnom
apatu pobonih navodi: Nema nama posrednika do
Tebe, osim Tebe!3 Prenosi se da je takoer rekao: Ti si
Onaj Kojeg zovemo radi potreba, i Ti si utoite kojem
hrlimo u nevoljama.4 I rekao je takoer: Ti nema

Nehdul-belaga, 163/110, poglavlje: O dijelovima vjerovanja.


Es-Sahifetu es-sedadijje, str. 213.
3
Ibid, str. 411.
4
Ibid, str. 67.
2

- 42 -

suparnika kada Te molim, niti ima ko s Tobom kada


dovu inim, i niko pored Tebe nema kada Te zovem!1
Zabiljeeno je da je imam Dafer es-Sadik rekao:
udim se onome koji dopane briga kako se ne utjee
Allahovim rijeima: Nema boga osim Tebe, Uzvien
neka si! Ja sam, zaista, bio od onih koji su nasilje
uinili!2, jer ja itam Allahove rijei: Pa mu se
odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto tako Mi spaavamo
vjernike.3 I udim se onome kojem se spletke ine
kako se ne utjee Allahovim rijeima: A ja Allahu
preputam svoj sluaj; Allah, uistinu, robove Svoje
vidi4, jer ja itam ta Uzvieni potom kae: I Allah ga je
sauvao od zla onog to su spletkarili5...6
Sam imam Dafer znao je ovako doviti: O Ti,
Kojem nebesa ne zaklanjaju ono to je na njima, niti
Zemlja ono to je na njoj i u njenoj utrobi, niti rubovi ono
to je u sredini, niti zastor ono to je zastrto, niti planine
ono to je u njenim korijenima, niti more ono to je u
njegovim dubinama, o Ti, Koji razlikuje glasove koji Te
zovu, i Kojeg ne optereti mnotvo potreba ljudi, i Kojem
nisu breme njihove molbe!7
Ovakve se dove uistinu samo Allahu upuuju, jer
da su sva stvorenja Allaha pozvala i zamolila, On bi
prepoznao svaki zov, Njemu se ne bi izmijeali glasovi,
niti bi Ga opteretilo mnovo potreba, niti mnotvo
1

Ibid, str. 144.


Prijevod znaenja, El-Enbija, 87.
3
Prijevod znaenja, El-Enbija, 88.
4
Prijevod znaenja, El-Mumin, 44.
5
Prijevod znaenja, El-Mumin, 45.
6
El-Hisal, str. 218.
7
Kurbul-isnad, 6/18.
2

- 43 -

zahtjeva. A da li oni koji imame mole za pomo nalaze tu


mo kod njih? Da li je imam Alija ili imam Rida, za
ivota uo molbe i zapomaganje milona ljudi u Indiji,
Pakistnu, Iraku, Bahrejnu, Libanu, Iranu, Kuvajtu ili gdje
drugdje? Kako da ih uju, a oni nisu meu ivima?!

- 44 -

lanovi Ehli-bejta mole Allaha za pomo, a koga


moli ti

Ibn Babevejh el-Kommi prenosi od Sulejmana ibn


Mehrana, a ovaj od imama Es-Sadika, a on od svoga oca
Muhammeda el-Bakira, a on od svoga oca Alije ibn elHusejna, a on od svoga oca El-Husejna ibn Alija, a on od
svoga oca Alija ibn Ebu Taliba, r.a., da je rekao:
Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: Allah ima
devedeset i devet imena, stotino manje jedno, ko ih naui
(i razumije) ui e u Dennet potom je naveo imena, a,
izmeu ostalih, naveo je ime El-Gajjas (Onaj Koji uvijek
spaava).1
ejh Ibn Fehd el-Hali objanjava znaenje
Allahovog imena El-Gajjas te navodi: El-Mugis znai:
Onaj Koji mnogo spaava, a upotrijebljeno ime, u
infinitivu naglaava znaenje, tj. da mnogostruko pomae
potrebne i uvijek usliava dove nemonih.2
Zar nije udno da nevoljnik, onaj koji je nemoan
zaboravi svoga Gospodara, Koji ga je stvorio i uio da
bude skladan i uspravan?! Musliman je u osnovi svjestan
da je svaki imam nemoan pred svojim Stvoriteljem, od
Njega je ovisan i Njega je potreban, Njemu se obraa za
pomo, molei ga i danju i nou, pa kako onda da ovjek
njih moli i da im dove upuuje, ostavljajui Dareljivog,
Koji uje svaki zov za pomo?! Imam Es-Sadik u vezi s
tim naveo je divan primjer koji vrijedi za svakog
muslimana, da se nikoga ne moli za pomo osim Allaha,
d.., i da je svako stvorenje namono, ne moe sebi ni
1
2

Kitabu et-tevhid, str. 194, i El-Hisal, str. 593.


Uddetu ed-daii, str. 307.

- 45 -

pomoi ni odmoi, zavisno je i u vlasti Velianstvenog


Gospodara.
Ibn Babevejh el-Kommi prenosi od imama ElHasena el-Askerija da je o rijeima: U ime Allaha,
Svemilosnog, Milostivog rekao: Allah je Taj Kojeg
boanstvenim smatra svako stvorenje kada Mu se obraa
radi kakve potrebe ili u nevolji, kada nestane svake nade
osim kod Njega i kada ne bude nikakvog posrednika do
Njega. Izgovorivi: U ime Allaha, utjee se u svakoj
prilici i u svim stvarima Allahu, pored Kojeg niko ne
zasluuje ibadet, Onaj Koji daje spas kada Mu se utjee,
Onaj Koji usliava kada Ga se zove. Kada je jedan ovjek
upitao Es-Sadika: O sine Allahovog Poslanika, uputi me
na Allaha, ko je On? Na mene su bili navalili pojedinci
koji se vole raspravljati, pa su me ostavili u nedoumici.
Odgovorio mu je: Allahov robe, jesi li ikada putovao
brodom? Jesam, odgovori ovjek, a imam upita: Jesi
li vidio da kada bi se prevrnuli u nevremenu, nema
amaca niti pojasa za spaavanje koji moe pomoi?
Odgovorio je: Jesam. Pa jesi li u dui pomislio na
nekog ko je kadar i moan da te izbavi iz te situacije?,
upita ponovo Es-Sadik, a ovjek potvrdno odgovori,
nato imam ree: E Taj na koga si pomislio jeste Allah,
On je kadar da te spasi kada nema drugog spasitelja i da
ti pomogne kada nema drugog pomagaa.1
U drugoj predaji jo stoji: Allah je Taj Kojeg
boanstvenim smatra svako stvorenje kada Mu se obraa
radi kakve potrebe ili u nevolji, kada nestane svake nade
osim kod Njega i kada ne bude nikakvog posrednika do
Njega. Jer, svaki velikan i svaki uglednik na ovome
1

Kitabut-tevhid, str. 230.

- 46 -

svijetu, bez obzira koliko velik bio i koliko bogatstvo


posjedovao, doivjet e trenutak da e se umnoiti i
uveliati potrebe ljudi na koje nee moi odgovoriti. A i
samim velikanima i uglednicima nekad e zatrebati neto
to sami nisu kadri uiniti, pa e se obratiti Jedinom,
Allahu, Koji je to kadar uiniti, a kada im potreba bude
ispunjena, vrate se svome irku. Kao da niste uli rijei
Uzvienog: Reci: Kaite vi meni, ako istinu govorite,
kad bi vam dola Allahova kazna ili vas iznenadio Smak
svijeta, da li biste ikog drugog osim Allaha prizivali?
Njega biste samo molili da, ako hoe, otkloni od vas ono
za to ste Ga molili, a ne bi vam ni naumpali oni koje ste
Mu ravnim smatrali.1 Allah, dakle, poruuje Svojim
robovima: Vi, koji ste ovisni o Mojoj milosti,
obavezujem vas da od Mene traite svaku svoju potrebu i
da, skrueno, samo Meni ibadet inite, i da se samo Meni
utjeete u svakoj prilici, kada udite ili stremite za neim,
jer kada Ja hou da vam neto podarim, niko to ne moe
sprijeiti. Ja sam najprijei da Me se moli, i najpriliniji
da se od Mene zatita trai, pa kada god ta zaponete,
bilo bezazleno ili vano, zaponite rijeima: U ime
Allaha, Svemilosnog, Milostivog, time se utjeete u
svakoj prilici i u svim stvarima Allahu, pored Kojeg niko
ne zasluuje ibadet, Onom Koji daje spas kada Mu se
utjee, Onome Koji vam usliava molbe kada Ga
zazivate.2
Ako promotrimo govor imama Es-Sadika i imama
El-Askerija, jasno emo uoiti koliko je daleko
vjerovanje imam i ono emu pozivaju i pouavaju od
1
2

Prijevod znaenja, Junus: 40,41.


Et-Tevhid, Ibn Babivejha el-Komijja, str. 231.

- 47 -

onih ija se srce u nevolji obraaju stvorenjima. Imam


Es-Sadik nedvosmisleno je rekao da nevolje i iskuenja
zaustavlja i otklanja samo Allah, d.. Rekao je: Jesi li
duom poelio da te iz nesnosne situacije izbavi neko
svemoan? upitao je Es-Sadik ovjeka, a ovaj potvrdno
odgovori, na ta imam ree: E taj na koga si pomislio
jeste Allah, On je kadar da te spasi kada nema drugog
spasitelja i da ti pomogne kada nema drugog pomagaa.
Nije mu rekao da kada ga zadesi nevolja ili dopane muke
da priziva Fatimu Zehru, ili njega, pa da mu otkloni
nevolju! I zanimljivo je to to mu je rekao: Jesi li duom
poelio da te iz nesnosne situacije izbavi neko
svemoan?
Znai, dua ili srce nisu sigurni od irka ako nisu
u vezi s Allahom, d.. Kako onda porediti one koji svoja
srca vezuju za stvorenja, bilo za poslanike, imame ili
evlije, i spominju ih u nevolji i iskuenjima, s onima koji
znaju ko im je Gospodar, i ija su srca vezana samo za
svog Gospodara, molei Ga i zovui Ga skrueno i
ponizno, pokoravajui Mu se, svjesni da samo Allah,
d.., posjeduje mo i snagu da otkloni nevolju.
Opasnost i osjetljivost ovog pitanja daju se
primijetiti po stanovitu Ehli-bejta u kojem nije postojala
nikakva nejasnoa, isto kao to su imali kristalno jasan
stav spram upuivanja dove nekome drugom, a ne
Allahu.
Tako imam Alija ibn el-Husejn Zejnul-Abidin
moli Uzvienog Allaha krajnjom skruenou i
poniznou: Zatitnie moj, Spasitelju moj, Ti si
Zatitnik, a ja sam rob, a da li roba iko milou obasipa
osim njegov Zatitnik?! Zatitnie moj, Spasitelju moj, Ti
- 48 -

si Uzvien, a ja ponizan, a da li poniznog iko milou


obasipa osim Uzvieni?! Zatitnie moj, Spasitelju moj,
Ti si Stvoritelj, a ja tvoje stvorenje, pa da li stvorenje iko
milou obasipa osim njegov Stvoritelj?! Zatitnie moj,
Spasitelju moj, Ti si Onaj koji daruje, a ja sam onaj koji
trai, a da li potrebnog iko milou obasipa osim Onaj
Koji daruje?! Zatitnie moj, Spasitelju moj, Ti si
Spasitelj, a ja onaj koji pomo trai, pa da li
bespomonog iko milou obasipa osim njegov
Spasitelj?!1
Kao da svim ljudima obznanjuje: Allah, d..,
Spasitelj je, a imam ne posjeduje nita drugo osim da od
Njega pomo i spas trai, molei Ga za milost, zatitu,
dareljivost i oprost.
Imam Muhammed el-Bakir tako nam prenosi
pojedine vijesti o svojoj neni Fatimi Zehri, te kazuje:
Poslanikova ker Fatima, neka je na njih selam i spas,
poslije Poslanikovog, s.a.v.s., preseljenja ivjela je
ezdeset dana. Teko se razboljela, a jedna od dova koju
je uila u toj bolesti bila je: O ivi, o Vjeni, milou
Tvojom molim te za spas, spasi me! Allahu moj, zatiti
me od Vatre i uvedi me u Dennet, i sastavi me s mojim
ocem, Muahmmedom, s.a.v.s.!2 Sama Fatima Zehra,
dakle, prvakinja svih ena, trai spas samo od Allaha. I
pored njene ogromne ljubavi prema ocu, Muhammedu,
s.a.v.s., i molbe Allahu da je pridrui njemu na ahiretu,
Fatima ne moli, niti trai spas od Muhammeda, s.a.v.s.,
nego od njegovog Gopodara, Gospodara svih ljudi.
1

Es-Sahifet es-sedadijje, sakupio El-Ebtahi, str. 386, poglavlje:


Poniznost imamove, a.s., dove.
2
Biharul-envar, imama El-Medlisija, 43/217.

- 49 -

A kako imam Dafer es-Sadik iskazuje svoju


potrebu o Gospodaru i kako Ga moli za spas: Allahu
moj, Ti govor moj uje, i poloaj moj vidi, Ti poznaje
tajne moje sve i javno sve, Tebi nita ne promie u
pogledu mene... Ja sam siromah beznadeni, za spas i
zatitu Te molim, u strahu sam i u nadi, potvrujem svoje
greke, i molim Te onako kako nemonici ine, molim
Te molitvama grenika poniznog, i prizivam s dovom
slijepca straljivog, dovom onoga koji je u Tvojoj vlasti,
ije oi suze Tebi, koji strijepi od Tebe i ponizuje se zbog
Tebe! Allahu moj, ne uini me s dovama mojim
nesretnim, budi mi saaljiv i milostiv, najbolji Kojeg se
moli i najbolji Koji daruje! I neka je hvala Gospodaru
svih svjetova.1
Potom poduava sljedbenike kako da ine dovu u
potrebi: Kada nastupi posljednja treina noi, ustani i
klanjaj dva rekata te proi sure Mulk i Sedda, pa donesi
ovu dovu: Gospodaru, evo sve su oi usnule, sve su
zvijezde nestale, a Ti si ivi i Vjeni, ne obuzima Te ni
drijeme, ni san, ne moe Ti umai mrka no, niti nebo
puno sazvijea, niti Zemlja puna puteva, niti more
duboko, niti tmine, sve jedne iznad drugih! O Pomagau
estitih i Spasitelju nemonih, milou Tvojom, prui mi
utoite!2
Vidimo, sm imam trai spas od Allaha i moli Ga
za pomo, otvoreno i nedvosmisleno pozivajui svoje
sljedbenike da Allaha mole i Njemu se utjeu i da Mu
dove za potrebe, a nikako imamima, niti bilo kome
1
2

Ibid, 91/225.
Mekarimul-ahlak, imama Et-Taberisija, str. 337.

- 50 -

drugom. Imam Es-Sadik takoer je poduavao da je


pozivanje Allaha i traenje utoita kod Njega praksa
svih vjerovjesnika, od Adema, a.s., pa sve do posljednjeg
poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Govorio je ovako: Troje
su inili svi vjerovjesnici, od Adema, a.s., do Allahovog
Poslanika, s.a.v.s. Kada bi osvanuli, rekli bi: Allahu moj,
molim Te za vjeru koja e usreiti moje srce i za
uvjerenost kojom u znati da me nee zadesiti nita osim
ono to si mi Ti propisao! Uini me zadovoljnim s onim
to si mi dao, da ne bih pourivao ono to si mi Ti
odgodio, te da ne bih odgaao ono to si mi Ti pourio, o
ivi, o Vjeni, milou Tvojom traim spas, popravi sve
moje prilike i ne prepusti me samom sebi ni koliko traje
treptaj oka! I neka je salavat na Muhammeda i njegovu
porodicu.1
Pa kome se moliti i od koga spas traiti, kada su
svi vjerovjesnici i svi pripadnici Ehli-bejta samo kod
Allaha utoite traili i samo Njega za spas molili?!

El-Kafi, 2/524, poglavlje: Jutarnje i veernje dove.

- 51 -

- 52 -

Zbog ega je Uzvieni Allah potopio faraona

Ibn Babevejh el-Kommi prenosi od Ibrahima ibn


Muhammeda da je jednom prilikom upitao Ebul-Hasana
ibn Musaa er-Ridu: Zbog ega je Allah, d.., potopio
faraona, kad je on povjerovao i priznao Njegovu
jednou? Zato to je, odgovorio mu je imam,
povjerovao u trenutku kada je vidio svoj kraj, a tada se
ne prihvata, jer je Allah tako odredio da to vai i u
drvenim i u potonjim vremenima: A kad bi kaznu Nau
vidjeli, onda bi govorili: Mi vjerujemo u Allaha, u Njega
jedinog, a odriemo se onih koje smo Mu ravnim
smatrali! Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Nau
vidjeli, ne bi nimalo bilo od koristi.1 Uzvieni takoer
kae: Onoga dana kada neki predznaci od Gospodara
tvoga dou, nijednom ovjeku nee biti od koristi to to
e tada vjerovati, ako prije nije vjerovao, ili ako nije kao
vjernik kakvo dobro uradio.2 Zato je faraon, kada je
vidio da e se utopiti, povikao: Ja vjerujem da nema
boga osim Onoga u Koga vjeruju sinovi Israilovi i ja se
pokoravam! Pa mu bi reeno: Zar sada, a prije si
neposluan bio i razdor sijao?! Danas emo izbaviti samo
tijelo tvoje, da bi bio pouan primjer onima poslije
tebe.3 Drugi razlog to je Allah potopio faraona jeste to
to se stao utjecati Musau, kada je vidio potop, a nije od
Allaha traio spas. Allah je potom objavio Musau: O

Prijevod znaenja, El-Mumin, 84, 85.


Prijevod znaenja, El-Maida, 158.
3
Prijevod znaenja, Junus, 91-93.
2

- 53 -

Musa, ti nisi spasio faraona jer ga ti nisi ni stvorio, a da je


od Mene spas traio, Ja bih ga spasio.1
Vidimo ta imam Er-Rida navodi kao razlog zbog
ega je faraon potopljen i zbog ega mu nije primljeno
pokajanje: jer se utjecao nekome drugom pored Allaha.
On je traio spas od Musaa, a.s., kada je ugledao da e
biti potopljen, a ne od Allaha, d.. Dakle, utjecao se
Musau, a.s., jednom od peterice najodabranijih poslanika,
a ne kumiru ili kipu, ali Allah to ne prihvata, nego
objavljuje: O Musa, ti nisi spasio faraona jer ga ti nisi ni
stvorio, a da je od Mene spas traio, Ja bih ga spasio.
Zaista, kako pored ovakvih velianstvenih
primjera oni koji prizivaju i mole poslanike, imame i
evlije za pomo, mogu i dalje ivjeti u toj zabludi?!

Ilelu e-eraia, 1/59.

- 54 -

Kome se utjecati: Fatimi Zehri i imamima, ili


njihovom Stvoritelju
Kada su muslimani zatrebali pomo u povijesnoj
Bici na Bedru, Uzvieni je Allah objavio kako su inili
dove: I kada ste od Gospodara svoga pomo zatraili,
On vam se odazvao: Poslat u vam u pomo hiljadu
meleka koji e jedni za drugima dolaziti1, a uz njih, na
popritu, bili su i Allahov Poslanik, s.a.v.s., i imam Alija,
r.a., a u Medini Fatima, r.a. Molili su Allaha i prizivali su
samo Njega za pomo, jer jedino On posjeduje mo da
odagna tetu i d korist, a Muhammed, s.a.v.s., samo je
ovjek, stvoren kao i ostali ljudi, ne posjeduje mo da
sprijei nevolju ili pribavi korist, ni za sebe ni za druge.
Tako Uzvieni Allah upuuje poslanika
Muhammeda, s.a.v.s., da objasni ljudima, muslimanima i
nemuslimanima, otvorenim i jasnim rijeima: Reci: Ja
sam ovjek kao i vi, meni se objavljuje da je va Bog
jedan Bog. Pa ko se nada susretu s Gospodarom svojim,
neka ini dobra djela i neka u ibadetu Gospodaru svome
ne smatra Njemu ravnim nikoga.2 I takoer: Reci: Ja
nisam u stanju od vas kakvu tetu otkloniti niti nekom od
vas neku korist pribaviti. Reci: Mene niko od Allahove
kazne ne moe u zatitu uzeti; samo u Njega mogu
utoite nai.3
Poslanik, s.a.v.s., samo prenosi od Allaha ono to
mu se objavljuje, on je samo ovjek ija se ast i veliina
ogledaju u tome da ga je Allah odabrao za poslanika,
1

Prijevod znaenja, El-Enfal, 9.


Prijevod znaenja, El-Kehf, 110.
3
Prijevod znaenja, El-Dinn, 21-22.
2

- 55 -

izabravi ga izmeu ostalih ljudi, kao i u njegovom


moralu i samoj linosti koja je dostigla razinu ljudske
savrenosti u svakom pogledu. Ali i pored toga, on ne
posjeduje mo da sprijei nesreu niti da donese korist,
osim u ljudskim mogunostima, kako govori Kuran. Pa,
kako onda da to moe uiniti neko ko nije na stupnju
poslanika, ni po vrijednosti ni po znanju, poput imama,
evlija i dobrih ljudi?!
Pored Poslanikovog, s.a.v.s., primjera moemo
navesti i primjer Allahu bliskog poslanika Ibrahima, a.s.,
o kojem asni Kuran ovako kazuje: Bio vam je dobar
uzor u Ibrahimu i u onima koji su s njim kad su narodu
svome rekli: Mi s vama nemamo nita, a ni s onim to
vi, umjesto Allaha, oboavate, mi vas se odriemo, i
neprijateljstvo i mrnja e se izmeu nas stalno javljati
sve dok ne budete u Allaha, Njega Jedinog, vjerovali!
ne i u Ibrahimovim rijeima ocu svome: Ja u se moliti
da ti se oprosti, ali te ne mogu od Allaha odbraniti.
Gospodaru na, u Tebe se uzdamo i Tebi se obraamo i
Tebi emo se vratiti.1
Ili primjer Isaa, a.s., velikana meu poslanicima,
na ijim su rukama pokazane mnogobrojne velianstvene
mudize, poput stvaranja i oivljavanja mrtvih,
Allahovim doputenjem, ali kada su njegovi sljedbenici
poeli smatrati da je u njegovim rukama konaan raun i
da je on opunomoenik Gospodara svjetova na Sudnjem
danu i da je Njegov sin2, Uzvieni im je jasno odgovorio:
Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik i prije njega su
1
2

Prijevod znaenja, El-Mumtehina, 4.


Smatrajui da je Bog vei od utjelovljenog sina.

- 56 -

dolazili i odlazili poslanici a majka je njegova


istinoljubiva bila; i oboje su hranu jeli. Pogledaj kako im
Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se
odmeu.1
Ovim jednostavnim primjerom Allah pojanjava
da je Isa, a.s., samo ovjek koji konzumira hranu i da mu
je ona neophodna, i da je potreban svoga Stvoritelja,
ijom se dobrotom titi od nevolje. Kako onda njemu
upuivati molbe i kako od njega trai spas, kako se njemu
zavjetovati, prinositi mu rtve i initi mu bilo kakav vid
ibadeta, kada on ne posjeduje mo da sebi korist pribavi
niti da tetu otkloni, osim onoliko koliko Allah hoe?!
Kako zapostavljati i zaboravljati Sveznajueg,
Onoga Koji sve uje, isitinskog Boga, Koji zna ljudske
tajne i saaptavanja i ono to grudi kriju! Zato Allah
jasno kae: Nevjernici su oni koji govore: Bog je
Mesih, sin Merjemin! Reci: Ko moe sprijeiti Allaha
da, ako hoe, uniti Mesiha, sina Merjemina, i majku
njegovu, i sve one koji su na Zemlji? Allahova je vlast
na nebesima i na Zemlji i na onome to je izmeu njih;
On stvara to hoe, i Allah sve moe.2
U ajetu je izuzetno jasna poruka od Allaha, d..,
da su Isa i njegova majka Merjema, neka je na njih
selam, pored njihovog uzvienog mjesta kod Allaha,
samo stvorenja koja On moe unititi, i niko Ga u tome
ne moe zaustaviti. Pa ako oni nisu u stanju ni sebe
zatiti, kako onda da se njima ini dova i ibadet?!

1
2

Prijevod znaenja, El-Maida, 75.


Prijevod znaenja, El-Maida, 17.

- 57 -

Vjerovjesnici, imami i dobri ljudi ne mogu od


sebe tetu otklonuti niti sebi korist pribaviti, pa ko njima
bude dove upuivao, ili od njih pomo molio za ono to
nijedan ovjek nije u stanju uiniti, ili ako se njima bude
zavjetovao i kruban prinosio, takav je poinio oiti irk,
tj. Allahu pripisao sauesnika. Zato je kuranski
imperativ nezamjenjiv princip u vjeri: Znaj da nema
boga osim Allaha! I trai oprosta za svoje grijehe...1
Uzvieni nije rekao: Reci da nema boga osim Allaha,
jer je to lako izjaviti jezikom, ali se trai razumijevanje
tih rijei i njihova praktina primjena. Muricima Mekke
bilo je potpuno jednostavno izgovoriti la ilahe illallah, ali
oni su bili svjesni ta te rijei iziskuju, da one nisu samo
puka fraza.
I oni su vjerovali da je Allah Stvoritelj i Tvorac,
kao to to potvruje Uzvieni: A ako ih zapita ko ih je
stvorio, sigurno e rei: Allah! Pa kuda se onda
odmeu?!2 I rekao je: Ako ih upita ko je stvorio
nebesa i Zemlju, sigurno e rei: Allah!3 Ali su
Gospodara poredili s vladarima koji su nekada vladali
nad njima i drugim narodima, a kojima se nije moglo
doi niti pribliiti osim preko njima bliskog posrednika.
Govorili su: Allah je uzvieniji i velianstveniji od toga
da od Njega traimo to i to, On je Uzvien, a mi smo
grenici, pa kako da od Njega neto neposredno traimo?
Nego, moramo nai posrednike koji e se zauzimati za
nas kod Allaha. O tome nas je Uzvieni obavijestio
rekavi: A onima koji pored Njega uzimaju zatitnike:
Mi ih oboavamo samo zato da bi nas to vie Allahu
1

Prijevod znaenja, Muhammed, 19.


Prijevod znaenja, Ez-Zuhruf, 87.
3
Prijevod znaenja, Ez-Zumer, 38.
2

- 58 -

pribliili.1 Tj. ne oboavamo ih inei im dove,


zavjetujui im se i prinosei im kurbane, osim da nas
priblie Allahu, a ne zato to mislimo da su nas oni
stvorili, ili da nas oni opskrbljuju, ili da nam pomau u
nevolji. Ali, da li Allah prima ovakvo vjerovanje? I hoe
li im koristiti priznanje da je Allah stvoritelj kada mu
pridruuju suparnika u ibadetu i injenju dove? Allah,
d.., o njima kazuje i upozorava na njihovu zabludu:
Veina njih ne vjeruje u Allaha, osim tako to Mu druge
pridruuju.2
Zato im je Allah poslao Muhammeda, s.a.v.s., pa
je on kao poslanik posvjedoio da e ih njihova borba za
odbranu irka odvesti u Vatru i da im njihovo priznanje
da je Allah Stvoritelj, uz injenje ibadeta nekome drugom
pored Njega, nee biti ni od kakve koristi. Niko nije
asniji kod Allaha od pripadnik Poslanikove, s.a.v.s.,
porodice i plemena, pa da bude hvaljen i oien od
irka, iako ga je inio i u njega vjerovao, jer glede grijeha
ne koristi rodbina ni prisnost. Ebu Leheb je bio
Poslanikov, s.a.v.s., amida, ali kada je ostao murik u
Allaha, rodbinska mu veza nije bila ni od kakve koristi.
Ljudi danas nisu kod Allaha asnijih ni od naroda koji je
ivio s Nuhom, a.s., a njih je Uzvieni, kada su irk
poinili, sve redom unitio, spasivi samo pojedince koji
su iskreno i pravilno vjerovali.
Dokazivati mnotvom onih koji ine irk Allahu,
traei spas kod nekog drugog mimo Njega, bez obzira
to se takvi deklariraju kao pripadnici islama, nimalo
nee koristiti istini, niti e Allah njihov irk uiniti istim
1
2

Prijevod znaenja, Ez-Zumer, 3.


Prijevod znaenja, Jusuf, 106.

- 59 -

tevhidom. Zato je Allah prekorio one koji su se


poistovijetili sa zabludjelim: Allah je, zaista, neizmjerno
dobar prema ljudima, ali veina njih ne zahvaljuje1;
Zbilja, u tome je Znak, ali veina njih ne vjeruje!2; To
je, zaista, pouka, i veina njih nisu bili vjernici3; U
tome je pouka, ali veina ovih nisu vjernici.4 I u istoj
suri: To je pouka, ali veina njih nisu vjernici.5 I na
drugom mjestu: To je pouka, ali veina njih nisu
vjernici.6 I: To je pouka, ali veina ovih nee da
vjeruje.7 To je pouka, ali veina ovih nee da vjeruje8;
vjeruje8; To je pouka, ali veina ovih nee da vjeruje,9
vjeruje,9 Mi smo vam slali Istinu, ali veina vas istinu
prezire10 i mnogo drugih ajeta slinog znaenja.
Deklarirati se kao pripadnik islama predstavlja
ast i ponos, ali ako neko pripisuje Allahu suparnika, ili
ako prihvati posrednike kojima se moli u nevoljama ili
udobnosti, takav zaista nee imati koristi kod Allaha od
svog ibadeta, ta njegovo je vjerovanje iskrivljeno.
Uzvieni kae: Ako vi ne budete vjerovali, pa, Allah od
vas ne zavisi.11 I kae takoer: Ako budete nezahvalni i

Prijevod znaenja, Junus, 60.


Prijevod znaenja, E-uara, 8.
3
Prijevod znaenja, E-uara, 67.
4
Prijevod znaenja, E-uara, 103.
5
Prijevod znaenja, E-uara, 121.
6
Prijevod znaenja, E-uara, 139.
7
Prijevod znaenja, E-uara, 158.
8
Prijevod znaenja, E-uara, 174.
9
Prijevod znaenja, E-uara, 190.
10
Prijevod znaenja, Ez-Zuhruf, 78.
11
Prijevod znaenja, Ez-Zumer, 7.
2

- 60 -

vi i svi drugi na Zemlji, pa, Allah, doista, ni o kom nije


ovisan i On je Jedini hvale dostojan.1
Nikome nije doputeno drati se forme, a
zapostavljati sutinu i znaenje. Ne moe se, dakle,
izgovarati la ilahe illallah, a potirati znaenje i smisao tih
rijei djelima irka, danju i nou, mislei da e ga izriaj
svjedoenja spasiti od estine Vatre. Imao sam prilikom
drati knjigu Uksejrud-davat, iji je sadraj sastavljen od
raznih dova, a koja je inae jako rasprostranjena meu
obinim svijetom. U knjizi me zatee podnaslov Traenje
pomoi od hazreti Fatime, ispod kojeg autor navodi
slijedee: U sigurnoj zemlji klanjaj dva rekata, pa kada
zavri, donesi tekbir tri puta, potom zikri kao to je
hazreti Fatima Zehra zikrila i onda uini seddu i sto puta
izgovori: O zatitnice moja, o Fatimo, pomozi mi!
Potom spusti svoj desni obraz na zemlju i reci to isto, pa
se vrati na seddu i reci isto, a onda spusti svoj lijevi
obraz na zemlju i reci isto, a potom se vrati na seddu i
reci isto sto i deset puta, te spomeni svoju potrebu, i bit
e ti usliana, uz Allahovo doputenje.2
Sjetio sam se da sam, kada sam ovo proitao, pao
skrhan od tuge i nae gorke svakodnevnice u kojoj
proivljavamo rijei Uzvienog: Ko je u veoj zabludi
od onih koji, umjesto Allaha, mole one koji im se do
Sudnjeg dana nee odazvati i koji su prema njihovim
molbama ravnoduni. Kada ljudi budu sabrani, oni e im
biti neprijatelji i porei e da su ih oboavali.3 Razlika je
1

Prijevod znaenja, Ibrahim, 8.


Uksejrud-davat, str. 410.
3
Prijevod znaenja, El-Ahkaf, 5, 6.
2

- 61 -

je ogromna izmeu onog koji moli stvorenja, koja ne


posjeduju mo da sebe proive, niti imaju riznice nafake,
niti oni usmruju, i izmeu onog koji moli Allaha, Koji
se odaziva dovi nemonog i molitelja kada ga moli.

- 62 -

Zar Allah nije dovoljan robu Svome

Allah je, uzvien i velianstven je On, utoite u


kojem trai zatitu i spas svako stvorenje, Njemu se
zaklanja i u dobru i u zlu. To je prirodna vjera, u kojoj je
Allah stvorio ljude, a tako vjeruje svaki musliman koji je
svjestan sutine islama.
El-Kulejni je u El-Kafiju zabiljeio od Davuda elKasima el-Daferija da je rekao: Jednom sam upitao Ebu
Dafera Drugog: rtvovao bih se za tebe, ta znai EsSamed? Odgovorio mi je: Onaj Koji se trai i zbog
sitnog i zbog krupnog.1
El-Kulejni je potom ovako komentirao ove Ebu
Daferove rijei: Uzvieni Allah, utoite je i Njemu se
utjeu sva stvorenja, dinni i ljudi, od Njega trae svoje
potrebe, kod Njega se zaklanjaju u nevolji, Njega mole za
stalno blagostanje i prosperitet, i utjeu Mu se od
iskuenja.2
Od imama Dafera biljei se sljedea njegova
izjava: Ako se ega uplai, reci: Allahu moj, pored
Tebe niko nije potreban, Ti si dovoljan pored svih onih
koji su poslije Tebe, zatiti me od toga i toga, i toga i
toga!3
ta je onima koji prizivaju: O Muhammede, o
Alija, vi ste mi dovoljni, ili: O Muhammede i Alija,
1

El-Kafi, 1/123. Poglavlje: O tevhidu pojanjenje izraza es-samed


(1).
2
Ibid, 1/124.
3
Ibid, 2/404. Poglavlje: O dovi dova u nevolji, brizi, tuzi i strahu.

- 63 -

pomozite, vi ste moji pomagai, ili: Sauvajte me, vi ste


moji uvari, ili: Vau zatitu trebam, ili: Podarite mi
mir...1
Takve Uzvieni Allah pita: Zar Allah nije
Zatitnik robu Svome!?2 Zar im nije dovoljan njihov
Gospodar kao utoite i pomaga od Kojeg mogu traiti
pomo, zatitu i smiraj?! Zar da Gospodaru svjetova
druge ravnim smatraju?! Kae Uzvieni: Ako ih upita
ko je stvorio nebesa i Zemlju, sigurno e rei: Allah! A
ti reci: Mislite li vi, da li bi oni koje vi pored Allaha,
molite mogli otkloniti tetu, ako Allah hoe da mi je
uini, ili, da li bi mogli zadrati milost Njegovu, ako On
hoe da im je podari? Reci: Meni je dovoljan Allah, u
Njega se uzdaju oni koji se pouzdavaju.3
Musliman se dakle dovom obraa iskljuivo
Allahu, samo od Njega traei svoje potrebe i izbavljenje
iz iskuenja, jer zna da utjecanje i traenje pomoi od
nekog drugog, a ne od Allaha glede neega to je samo
Allah kadar uiniti, predstavlja ibadet nekome drugom
pored Njega, neka je uzvien i velianstven Allah!
Naao sam neka lana predanja koja govore o
istinskoj tragediji, tragediji u kojoj se obraa ljudima,
koji ne posjeduju moi da zatite sebe, pa ni druge, ako
im je Allah odredio nesreu. U tim predanjima stoji da je
svaki imam zaposlen da titi od kakve nevolje ili da
doprinose kakvu korist. Tako je, po tim lanim
predanjima, Alija ibnul-Husejn zaduen da spaava od
1

Pogledaj, naprimjer,Vesailu-iia, 8/185.


Prijevod znaenja, Ez-Zumer, 36.
3
Prijevod znaenja, Ez-Zumer, 38.
2

- 64 -

zlih vladara i ejtanskih ubacivanja, Muhammed ibn


Alija i Dafer ibn Muhammed za stvari ahireta i za
pokornost Allahu, d.., Musa ibn Dafer za oprost od
Allaha, d.., preko Alije ibn Musaa moe se traiti
sigurnost i rahatluk, na kopnu i moru, a preko
Muhammeda ibn Alije doi e opskrba od Allaha, dok je
Alija ibn Muhammed zaduen za dobrovoljne namaze i
dobroinstvo prema prijateljima, te poslunost Allahu,
d.., a El-Husejn ibn Alija za ahiret. A za Sahibuzzemana (oekivanog Mehdiju) navode: Ako ti bude
prijetila smrt, utjei mu se, i on e ti pomoi.1 Na ovo je,
uz sama predanja, autor djela Biharul-envar El-Medlisi
dodao dove koje su svojevrsna pojanjenja tih istih
predanja, a koje sadre traenje pomoi od imama.2
Po ovom modelu nastalo je mnotvo dova i
molitvi u kojima su imami spasioci i nada, a posjetitelji
(njihovih kabura) prvo ih dozivaju rijeima poput:
Temelji grada, Vrhovne sudije, Vrata imana,
Otvorena dareljivosti koja se samo s vama sigurno
upotpunjuje, ne postoji nita a da vi niste put do toga, niti
ima spasa ni pribjeita osim kod vas, niti se ima kuda ii
pored vas, oi Allahove budne!3
I zovu ih imenima: O Husejne, ili: O Ali, ili:
O Mehdija, ili: O Abbase, pa trae od njih odreenu
pomo, ili neku potrebu, ili da ih zatiti od kakve nevolje
koju nisu u stanju podnijeti... Neki zazivaju: O Alija,
uveaj opskrbu, drugi doziva: O Husejne, pomozi mi,
trei skrueno stoji u turbetu imama Er-Ride i, plauu,
potire rukama kabur, ljubi ga i doziva imama, zavjetujui
1

Biharul-envar, 94/33.
Ibid, 94/35.
3
Ibid, 94/37.
2

- 65 -

mu se i sl. Pojedini misle da je imam El-Kazim klju za


ispunjenje potreba, pa njemu upuuju molbe, nijednom
rijeju ne spominjui Uzvienog Allaha, Koji jedini ne
umire, Vjeni i ivi...
Ovakvi postupci ovjeka neizbjeno navode na
pitanje: kako musliman koji najmanje sedamnaest puta (u
dnevnim namazima) proui ajet sure El-Fatiha: Samo
Tebi ibadet inimo i samo od Tebe pomo traimo1 kada
ima neku potrebu, okrene se moliti stvorenje, koje je
poput njega!? Zar nikada nije razumio ajet koji
svakodnevno po nekoliko puta ui od malih nogu?! Kako
je mogue da misli da e mu potrebe biti ispunjene
ponavljanjem rijei tipa: Ko zaziva Aliju kada bude u
blagostanju, nai e ga pomagaem u iskuenju. Ili
rijeima: Svaka briga i svaka nevolja prebrodit e se s
tvojom zatitom, o Alija, o Alija, o Alija!2 Takoer
dodaje molitve tipa: O ti, koji spas daje, o Alija, spasi
me! Zaboravlja Gospodara svjetova, Koji o Sebi u
asnom Kuranu kae: Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu
se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji
jedne drugima smjenjuje. Zar pored Allaha postoji
drugi bog?! Kako vi nikako pouku da primite!?3
Zapitajmo se poslije navedenog: ako su imami oni
koji udovoljavaju nevoljnicima, i stjecite nemonima, i
sigurnost uplaenima, i kibla moliteljima, i ako se dove
ne primaju osim s pozivanjem na njihova imena, postoji
li onda uope razlika izmeu obraanja imamima i molbi
1

Prijevod znaenja, El-Fatiha, 4.


Mustedrekul-vesail, Mirza en-Nevevi, 15/483.
3
Prijevod znaenja, En-Neml, 62.
2

- 66 -

koje su idolopoklonici Mekke upuivali svojim


kumirima? Da, postoji! Mekanski su idolopolonici
Allahu iskreno upuivali dove kada bi ih zadesilo teko
iskuenje, kao to kae Uzvieni: Kad se u lae ukrcaju,
Allaha mole, iskreno Mu se predajui, a kada ih On do
kopna dovede, odjednom druge Njemu ravnim
smatraju.1 A oni koji se utjeu imamima i mole ih
prizivajui njihova imena, Allahu pripisuju supranike i u
blagostanju i u iskuenjima. Dakle, gori su od njih.

Prijevod znaenja, El-Ankebut, 65.

- 67 -

- 68 -

Dosta je parola

Budimo otvoreni i jasni: ljudi, dosta je parola!


Dokle govoriti u ime Ehli-bejta, a mi ne ivimo
tevhid1 koji su oni ivjeli, nego se veemo za stvorenja i
od njih traimo pomo u nevoljama, molimo ih za
blagostanje i nafaku, a okreemo se od istinskog
Opskrbitelja, Onoga Koji uje svaki al i potrebu?!
Dokle emo govoriti o ljubavi prema Uzvienom
Allahu i prema Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a
ravnoduni smo prema uputama kojima nas podstiu da
se samo Allahu obraamo, a nikako poslanicima, niti ma
kome drugom?!
Dokle emo govoriti o sljedbenicima Ehli-bejta, a
ne vidimo od mnogih sljedbenika nita do proklinjanje
mrtvih, izazivanje raskola izmeu mislimana i
raspirivanje naznaboakih i paganskih obiaja?!
I gdje smo mi uistinu u odnosu na brigu i rtvu
Ehli-bejta, neka je na njim selam, koje su uloili kako bi
ljudima prenijeli tevhid i kako bi njegove temelje usadili
u srca, borei se protiv novotarija i praznovjerja, odve
prisutnih meu muslimanima?
Mi smo, zaista, u velikoj potrebi da ispravimo
svoja pogrena poimanja, te da iskreno i asno
preispitamo sami sebe kako ne bismo bili od onih o
kojima Uzvieni kae: Reci: Hoete li da vas
obavijestimo o najveim gubitnicima u pogledu djel, iji
1

ivjeti tevhid znai ispoljavati Allahovu jednou u svim vrstama


ibadeta, samo Njemu, vjerujui da se samo On oboava, da je On
jedini Stvoritelj i da samo On posjeduje svrena svojstva i najljepa
imena. (op. prev.)

- 69 -

e trud u ivotu na ovom svijetu uzaludan biti, a koji e


misliti da je dobro ono to rade?1
Posljednja naa dova glasi: Hvala Allahu
Gospodaru svjetova!

Prijevod znaenja, El-Kehf, 103, 104.

- 70 -

Izvori
1 El-I'tikadat mea' tashihil-i'tikad, Ibn Babevejh elKomijj i El-Mufid, recenzija: Isam Abdussamed,
izdava: Darul-mufid, izdanje 2., 1414 h.g.
2 Biharul-envar, Muhammed Bakir el-Medlisi,
izdava: Muesesa el-vefa', Libanon, izdanje 2., 1403 h.g.
3 Et-Tibjanu fi tefsiri el-Kur'an, Muhammed ibn ElHasen et-Tubi (ejh Et-Taife), recenzija: Ahmed Habib
Kusejr el-A'meli, izdava: Mektebu el'ia'lami el-islami,
izdanje 1., 1409 h.g.
4 Tafsiru dami' el-devami', El-Fadl ibn El-Hasen etTaberisi, izdava: Muesesa en-ner vel-islami ldemati'
el-muderrisin, Koma, idzanje 1., 1418 h.g.
5 Et-Tevhid, Ibn Babevejh el-Komijj (Es-Saduk),
recenzija: Sejid Haim el-Husejni el-Tahrani, izdava:
Neru damia' el-muderrisin, Koma, izdanje 1., 1387 h.g.
6 El-Khisal, Ibn Babevejh el-Komijj, recenzija: Ali
Ekber Gafari, izdava: Dema'atu el-muderrisin fi ElHuvze, Koma.
7 Es-Sahifetu es-sedadijje el-kamile, imam Ali ibn ElHusejn, izdava: Dema'atu el-muderrisin fi El-Huvze,
Koma.
8 Es-Sahifetu es-sedadijje, Sejid Muahmmed Bakir
nedl Sejid Murteda el-Muvehid el-Ebtahi el-Esfehani,
recenzija: Muesesa el-imam el-Mehdi, idzanje 1., 1411
h.g.
9 I'lelu e-eraia', Ibn Babevejh el-Komijj (Es-Saduk),
izdava: Menurat el-mektebe el-hajderijje, 1385 h.g.
10 Kurbul-isnad, Ebu El-Abbas Abdullah el-Humejri,
izdava: Muesesa Ali el-Bejt lihja et-turas, Koma,
izdanje 1., 1413 h.g.,
- 71 -

11 El-Kafi, El-Kulejni, recenzija: Ali Ekber Gafari,


izdava: Darul-kutub el-islamijje, izdanje 4., 1365 h.g.,
12 El-Mesail es-surevijje, E-ejhu El-Mufid, izdava:
El-Mutemeru el-a'lemi lelfijjeti e-ejhi El-Mufid,
13 Mustedreku el-vesail, recenzija: En-Nuri etTaberisi, Muesesa Ali el-Bejt lihja et-turas, izdanje 1.,
1408 h.g.,
14 Nehdul-belaga, imam Ali, recenzija: Muhammed
Abduhu, izdava: Darul-ma'rife, Bejrut,
15 Vesailu e-ija', recenzija: Muesesa Ali el-Bejt lihja
et-turas, Koma, izdanje 2.

- 72 -

Sadraj

Uvod ........................................................................... 9
irk je veliki zulum .................................................... 11
Dova je ibadet ............................................................ 15
Allahovi su vjerovjesnici ibadet inili samo Allahu
i molili samo Njega ....................................................19
Pripadnici Ehli-bejta govorili su da su samo
Boiji robovi .............................................................. 23
Posrednitvo nije isto to i dova i traenje utoita
kod stvorenja .............................................................. 25
Nema posrednika izmeu Allaha i Njegovog roba .... 29
O vi koji vjerujete, ne budite poput nevjernika .......... 33
Ista forma, razliiti nazivi .......................................... 39
Ehli-bejt poduava koje je posrednitvo doputeno ... 41
lanovi Ehli-bejta mole Allaha za pomo, a koga
moli ti ....................................................................... 45
Zbog ega je Uzvieni Allah potopio faraona ........... 53
Kome se utjecati: Fatimi Zehri i imamima, ili
njihovom Stvoritelju ................................................. 55
Zar Allah nije dovoljan robu Svome ........................ 63
Dosta je parola .......................................................... 69
Izvori ......................................................................... 71
Sadraj ...................................................................... 73

- 73 -

You might also like