Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

ARHITEKTURA PERZIJE
Uvod
Arhitektura u Perziji ima kontinuiranu historiju od preko 6 000 godina, od barem 5 000. p.n.e. do
danas, sa karakteristinim primjerima koji se pruaju preko ogromnog podruja od Sirije do Sjeverne
Indije i granica Kina, od Kavkaza do Zanzibara. Perzijske graevine variraju od seljakih koliba,
ajdinica, vrtnih paviljona do nekih od najljepih i velianstvenih graevina koje je svijet ikada
vidio. U svom smislu i svrsi, monumentalna perzijska arhitektura prvenstveno je bila vjerskog
karaktera- na poetku arobna i precizna- ime je ovjek poeo komunicirati i suraivati sa nebeskim
moima. Dostupni graevinski materijali diktirali su glavne oblike. Glina, dostupna na raznim
mjestima, potie razvoj primitivne pise- lijevanog blata, vrsto stisnuto i omogueno za suenje.
Obilje teke plastine zemlje, zajedno sa ilavom gipsanom bukom, olakavali su razvoj cigle.
Graevine od cigle nisu imale otre konture, efekte vrstoe i teine uobiajene za kamen, ali s druge
strane dozvoljavale su velike, dobro definisane mase ija je ravna povrina doputala ukrase koji bi
bili neprimjereni ili ak nemogui na kamenu.

Perzijske grobnice kod Nakh-e Rustama.

Isklesane iz stijenskom masiva, grobnice Ahamenidskih kraljeva izgledaju kao visoke krstaste structure koje imi9tiraju
fasade palata gdje stubovi naglaavaju ulazni dio

Vie od 3000 godina odreeni elementi dizajna perzijske arhitekture su se odrali. Najupadljiviji bili
su istaknuti osjeaj za mjerilo i uviavno koritenje jednostavnih i masivnih oblika, prilino
nevjerovatna dosljednost u koritenju ukrasnih sklonosti, portal sa visokim lukom postavljen unutar
nie, stubovi sa potpornim kapitelima i ponavljanje tipa plana i elevacije. Neki od najranijih stilova
postoje i danas. Trijem sa stubovima ili talar, otkriven u grobovima urezanim u stijenu, u blizini
Persepolisa; kupola na etiri luka,; veliki jajoliki luk Ctesiphon i danas se moe nai u pruvrednim
zgradama dvadesetog vijeka, dvorite sa etiri ivana, koje je prethodili partitskom vremenu; kule od
zemlje koje su se uzdizale prema nebu da bi se spojile sa boanskim kulama na nebu; unutranje
dvorite i bazen, kutni ulaz i velike dekoracije jesu stare, ali su jo uvijek zajednike karakteristike.
1

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

Veina struktura su jednostavne u masi i konturama- donosei iz daleka duh mira i sigurnosti- u
kombinaciji sa kontrolisanim uzbuenjem koje dolazi iz ogromnih podruja ivih boja, zapetljni
ukrasi koji pozivaju na leerno istraivanje. Ova kombinacija stimulacije i mirovanja karakteristina
je za velike frize na Perzepolisu i nakupnine sjajne grnarije kao one u Mashadu, beskrajno
fascinantne i proete detaljima. Raskono i intenzivno razvijena povrina ukrasa bila je osnovna,
zadovoljavajue obnovljena sa svjeim otkriem u svakom razdoblju.
Osim uticaja klime, dostupnih materijala, vjerskih ciljeva i perifernih kultura, zatitnici su takoe
igrali odluujuu ulogu u razvoju arhitekture. Veliki spomenici su se smatrali i povlasticom i
dunou vladara.
Darije i Xerxes, Chosroes II, Ghazan Khan, Timur, Mahmud od Ghazna, ah Abbas, svi su koristili
nacionalne izvore kao i svoje line talente za graenje. Njihova velianstvena zdanja bila su lini
spomenici, demonstracija moi, osobnosti, rivalstva, ukusa i statusa.
Sama okolina- velike planine prekrivene snijegom, doline velike kao pokrajine, iroka, sjajna ravnicazahtijevale su graevine zamiljene i izvedene u smislu veliine. U takvom okruenju gdje bi obina
zgrada izgledala kao sitnica, osjeaj za mjerilo, smiono koriten, bio je nezamjenjiv. ovjek je uvijek
bio svjestan svoje ovisnosti o nebeskim silama i njegov glavni cilj bio je ostvariti kontakt sa vrhovnim
silama, kroz potovanje, poslunost i sudjelovanje i potvrdnu arhitekturu.
To je bio stalni ured a arhitekturu, i fiziki i simboliki, da se premosti jaz izmeu materijalnog i
nebeskog svijeta, pomou struktura koje se podiu prema nebu. Simboliki karakter planina i njihova
kljuna uloga u odravanju plodnosti i ivota nastavlja se kroz cjelokupnu historiju perzijske
arhitekture, ponekad u odreenim simbolima, ponekad u suptilnim oblicima, i najee u upotrebi
ukrasa koji jasno podsjeaju na vegetaciju.
Vana karakteristika ovog planinskog koncepta nuno ukljuuje ulaz. Rascjepine i duboke usjekline
vode u srce planine, a to se postie kroz ove otvore iz kojih se bog povlai ili izlazi u vitalnom
trenutku obnove. Dakle, u ranim prikazima planine, nebeske sile su u kontaktu sa zemljom. U ranim
hramovima ili ziguratima, koji u svom obliku i znaenju predstavljaju planinu; ova nia, vrata prema
boanskom svijetu predstavljena je velikim vanjskim portalima. Oni predstavljaju prvi korak u
prelazu iz vanjskog injeninog svijeta u unutranji svijet boanske moi.
Od zorostianskog vremena ljepota je bila integralno povezana sa svjetlom. To je bila sutinski dio
boanske linosti. Fiziko svjetlo u Perziji- intenzivno, opipljivo, kreativno- uvjerljivo razjanjava
ulogu koja mu je dodijeljena po religiji. U perzijskoj umjetnosti, traile su se lakoa i jasnoa, a
izbjegavalo se mrano i zbunjujue.
Ljubav prema ljepoti postojala je u svim klasama i danas nalazimo skromna orua izraena sa
profinjenim ukusom. Ta ljepota sama po sebi je bila znaajna, da je bilo bitno njegovati i uvati, da je
u istinu ljepota boanski atribut, gdje su univerzalna naela bila prihvaena.
UMJETNIKE EPOHE
Podjela umjetnosti u Perziji odgovara politikim periodima u dravi. Prema glavnim dinastijama koje
su vladale Perzijom od osnivanja drave do njenog pokoravanja od strane Arapa, umjetnost Perzije se
dijeli na tri glavna perioda: Ahemenidski, partski, i sasanidski.

PRIJE AHEMEDINA prije 560 p.n.e.

AHEMEDINI 560-330 p.n.e.
SELEUKIDI -: 312.-174 . p.n.e.
PARTI 174 p.n.e - 224 n.e.
SASANIDI: 224-642 n.e.

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

OD NAJRANIJIH CIVILIZACIJA DO USPONA AHMEDINA

Ime Iran, Zemlja Arijevaca, potie od plemena koja su naseljavala Iransku visoravan, mjesto ranih
visinskih naselja, koja datiraju od prije oko 10 000 godina. Najstarija poznata populacija
prethistorijske Perzije bila je rasporeena po iroko rasprenim selima. Veza sa Mezoptamijskom
dolinom koja se bre razvijala, iako ratnika, postaje sve vie plodonosna. Vjerski motivi bitni za
arhitekturu vjerovatno su mogli nastati na visoravni, onda poslati u nizinu gdje bi se razvili, a potom
bili vraeni Irancima na visoravni. Iz ovih procesa, sadraj se razvio i razvila se zrelost.
Poljoprivredne zaseoke- male kuie sa kamenim temeljima, zidovima i uglaanim podovima- datiraju
iz 8000- 6000 godina p.n.e. i otkrila ih je ekspedicija Sveuilita u Chicagu koju je predvodio profesor
Braidwood. Iako teko da su ove skromne strukture arhitektura, one su njeni nuni prethodnici.
Najranije poznate faze gradnje u Iranu su, najveim dijelom, u zapadnim dolinama. Zajednice iz ranog
neolitika u Ali Koshu, u dolini Deh Luran, su ostaci velikih kua koji otprilike potiu iz 6200- 5800
godine p.n.e. sobe su bile prilino prostrane (10x16 m) izgraene od cigle od mjesnog blata izrezane
priblino na pravougaonike i osuene na suncu.
Jarmo (oko 6500 p.n.e), Hasuna (oko 6000 p.n.e) i Tepe Gawra (oko 4500 p.n.e) u sjeveroistonoj
Mezopotamiji, pokazuju slinost kulture kao naselja iz planinskog podruja na istoku, to samo
moe biti Perzija. Jedna od najinteresantnijih struktura poznatih u toj planinskoj zemlji bio je Sialk.
Najstarije naselje, iz petog milenija, oito se sastojalo samo od baraka napravljenih od grana drveta. U
sljedeoj fazi, poelo se graditi od runo napravljene cigle od blata: ovalni grumen zemlje oblikovan
rukom i suen na suncu.

Silak, provizorna restoracija (gore)

Zigurat Choga Zambil (lijevo)

ak i u ovoj fazi, iako su poboljane strukturalne tehnike, na rubovima ovih cigli, u rupama
napravljenim otiskom prsta, zadravala se dodatna dubina buke od blata.
Nerazvijeni arhitektonski ukrasi mogli su se vidjeti na zidovima soba obojenih u crveno oksidom
eljeza pomijeanog sa vonim sokom. Dananja cigla pravokutnog oblika sa ravnim stranicama
napravljena u kalupu, koja se pojavila u etvrtom mileniju, oito je iranski izum.
irom cijelog drevnog Bliskog Istoka postojala je tendencija klanjanja i divljenja planinama. Ogromni
zigurati oivjeli su monotoniu ravnice Mezopotamske ravni, ritualne imitacije poznatih svetih planina
koje su okruivale Iransku visoravan.
Dakle, ak iako je impresivni razvoj tih kolosalnih graevina bio mezopotamski (zigurati su bili u
Sumeru oko 2200 p.n.e.), njihova inspiracija i smisao bili su jasno perzijski. Ljudi koji su se spustili
sa istonih zemljita nisu mogli ponijeti sa sobom svoje planine, tako da su sami napravili svoje
Sveto brdo ili Planinu svih zemljita.
Zigurati su ukljuivali sve dekorativne tretmane: konusne mozaike, obojene i ostakljene cigle.
Elamljeni, ije prvo kraljevstvo datira iz treeg milenija, uspostavili su vezu izmeu Irana i Sumera.
3

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

Moda najvei od svih zigurata je elamski Choga Zambil. Ovaj najranije poznati iranski spomenik
definisanih dimenzija i karaktera, konkurie egipatskim piramidama, sagradio je Untash- gal, kralj
Elama, na Dur Untashi, gradu u blizini Susa, oko 1250. godine p.n.e. Zigurat je sluio i kao hram i
kao grobnica.- Sastojao se od pet koncentrino sagraenih kula razliitih visina, onaj najvie u
unutranjosti i najvii imao je 13 m2 u svojoj bazi i bio 160 m visok sa kompleksom komora, od
kojih su neke bile due do 50 m, grobova, tunela, lukova, stubita i kanalizacijom. Hram je okrunjen
ravnim krovom. Zidovi zigurata bili su presvueni sa ostakljenom peenom ciglom; plavom, zelenom
i metalik svjetlucavom. Intarzije mozaika u slonovoj kosti takoe su se koristili i drvena vrata bila su
ukraena neprovidnim staklenim mozaicima koji su prikazivali ivotinje na zadnjim nogama.
Arhitektonski detalji bili su prikazani u glaziranoj terakoti.
U Susu, elamskom glavnom gradu, jo tri konvencionalne izgraene palae mogu se smjestiti neto
prije 1000 godina p.n.e. iako mjesto see u prolost ak do 4000 p.n.e. elamska arhitektura openito je
bila od nepeene cigle, sa crvenim ciglama koritenim za oplatu. Do dvanaestog stoljea p.n.e.
glazirana cigla se koristila za ukras, plava i zelena na Choga Zambilu i plava i uta u Susi. Elamska
arhitektura ukljuuje i hramove izgraene na ogromnim platformama, u unutranjosti kvadratnih ili
pravougaonih svetita, ponekad viih od jednog sprata, pokrivenih drvenim krovovima na stubovima
od cigli. U Susi, neki svodovi elamski apadana su od 16 do 26 u promjeru.
Od oko 800. godine p.n.e dogodile su se ogromne migracije na Iranskoj visoravni. Medijci su
napokon postali dominantni. Pred kraj sedmog vijeka njihov kralj, Cyaxares, izabrao je Ekbatani
(dananji Hamadan) za svoju prestolnicu. Od devetog i osmog vijeka, ma sjeverozapadu, razvila se
zanimljiva i uticajna arhitektura od cigle i kamena. Asirske slikovite rezbarije, oblikovale su se iz ove
visoke arhitekture. Gradovi su imali dvostruke, ak trostruke kamene zidove debele 12 stopa i visoke
40 stopa. Masivnost se mogla vidjeti na tvravi Hasanlu iz devetog stoljea. Izgleda da su graevine
bile drvene, etvrtaste, strukture nalik na kule, sa stubovima od debala. Kiklopsi kameni zidovi sa
visokim tornjevima na vrhu imali su blagi prevjes, koji ukazuje na maikule.
Vjerski objekti, meutim, bili su upadljivo razliiti, strmog zabata, sa velikim stubovima koji oblikuju
trijem, kao na Musasiru, gotovo ista slika grkog hrama puno prije nego to je bilo ta postojalo
slino u Grkoj. (Herzfeld) migrantska perzijska plemena sa sjevera i istoka naselili su neko vrijeme
na sjeverozapadu i stekli arhitektonske vjetine i osjeaj za stil. Odnijeli su ih sa sobom svojoj kui u
junu Perziju, gdje je taj uticaj bio prvo vien na Masjid-i- Suleiman, Pasargad i onda Persepolis i
Susa.
AHEMEDINI 560-330 p.n.e. VELIANSTVO I SJAJ
Ahemenidska epoha obuhvata vrijeme od osnivanja drave iji je osniva kralj Kir ujedno bio i
osniva ahemenidske dinastije, koja je vladala Perzijom od 539. g. pr.n.e. do 331. g. pr.n.e., kad
Aleksandar Makedonski zauzima Perzijsko carstvo. Poslije smrti Aleksandra, Perzijanci su se
oslobodili i u vremenu od 312. g. pr.n.e. do 226. g.n.e. u Perziji su na vlasti dinastije Seleukida, Parta i
Arsakida. Od ovih su Parti bili najmoniji za perzijsku umjetnost najznaajniji, pa se po njima ovaj
period zove. Posljednji period perzijske drave i umjetnosti je sasanidski, koji traje od 226. g.n.e. do
641. g.n.e., kad perzijsko carstvo zauzimaju Arapi.
Perzijsko carstvo utemeljeno je 560. godine p.n.e. kada su dvije mone arijanske drave, Medija i
Perzija, udruio Kir Veliki, prvi Ahemedin. Zbog dva iznimna ovjeka, Kira, a kasnije Darija I. cijela
Zapadna Azija je organizovana u prvo veliko carstvo na svijetu - koje je trajalo dvjesto trideset
godina. Od Nila do Oxusa, od Egeja do Ganga, nova epoha je pokrenuta, nenaviknuta stabilnost bila
je osigurana; dobra vlada bila je nametnuta i mrea efikasnih komunikacija poticala je trgovinu i
proizvodila ogromno bogatstvo. Ahemidnska Kraljevska staza iz Suse do Sardisa, pokrivala je preko
1600 milja i imala je 111 stajalita za karavane koji su prevozili robu diljem carstva u manje od
dvadeset dana; poiljke su bile isporuene u manje od sedam dana.
4

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

Karavanska stajalita i gradovi su utvrivani pod uticajem Asirije. Perzijska tvrava je imala vie
koncentrinih pojaseva sastavljenih od bedema i kula, koje su se zavravale nazupanim vijencem
koji je imao funkciju prsobrana. Ovaj zavretak je bio obloen bojenom emajliranom opekom. Prema
pisanim podacima svaki unutarnji tvravski sistem je bio vii od vanjskog za visinu nazupanog
vijenca. Kapije su bile zasvedene kao i asirske. Najbolje utvreni perzijski gradovi su bili Perzopolis i
Suza.
Putevi iz Susa do Perzepolisa i iz Susa do Ekbatana su ak i betonirani! Pretee rimskih cesta. Kao
prvi izraz politike mii i boanske kazne Kir Veliki je poeo oko 550. godine p.n.e. izgradnju
kompleksa palaa i hramova u Pasargadu, u junoj pokrajini Fars. Velike umjetne platforme sa
golemim kamenim oblogama i koritenje visokog, tankog kamenja ili drvenih stubova podsjeaju na
sjevernjaku praksu.

Palaa u Pasargadi izgradio je Kir II u 540

g.p.n.e. sastoji se u sutini od ogromne
hipostilne dvorane - Apadane dimenzija 36
do 28 m. Krov podrava pet redova sa po est
stubova. Najintrigantniji aspekt ove palae
nalazi se u dva trijema - kao to su grke
stoe uz due stranice dvorane. Ove
dvostruke kolonade, daju zgradi H-oblik.
Jugo-istoni trijem je imao dva reda od
dvadeset
stupova,
a
drugi
,na
sjeveroistonom dijelu ima dva reda od po
dvanaest stupaca, s komorama na svakom
kraju. Objekat asocira na stou sa Samosa.

Postojale su tri izgraene palae, svaka ograena svojim velikim zidanim zidom. Njihova veliina
pria kraljevsku priu: centralna soba glavne sale ili hrama (politike i vjerske funkcije su se mijeale)
pokrivala je podruje od 70 sa 30 m. Crna i bijela, upadljivo kombinovane, kao i bogate polikromije
(neki drveni stubovi su obojeni u plavo, zeleno, crveno i uto). I impresivna upotreba plemenitih
metalnih galvaniziranja, naglasilo je grad posebno, sa naglaskom na kraljevski i sveti dio.
Za svetu vatru, postojala je etvrtasta kula, danas sruena, slino kao i toranj Naqsh- i- Rustam,
slinost koja naglaava koliko je drevan bio kult oboavanja vatre.
Monumentalne grobnice graene su kraljevima. Kao i u Egiptu, i ovdje se one grade kao slobodno
stojee i grobnice u stijeni. Predstavnik slobodno stojee grobnice je Kirova grobnica, kojau
kompoziciji odgovara mezopotamskim stepenatim hramovima, kao i svetilite u Firuz-Abadu.
Darijeva grobnica, isklesana u stijeni, glavni arhitektonski akcenat stavlja na fasadu, koja je rijeena
kao monumentalno predvorje kraljevske apadane, za razliku od egipatskih grobnica u stijeni, koje
potpuno zanemaruju i sakrivaju ulaz, naglaavajui unutarnje prostore.
Ovdje, u Pasargadu, u hramu koji ima zabat i podsjea na rane zigurate i hram u Musasiru, pokopan je
Kir Veliki. Kirova grobnica- hram ima est stadija ija se visina smanjuje prema gore, minijaturni
zigurat, moan ne uzimajui u obzir dimenzije. Uz iznimku ovih pojedinanih trajnih struktura,
Pasargad je danas veinom u ruevinama, pokazujui malu naznaku kako je to nekada izgledalo.
Zauzimajui prekrasan prostor parka nalik na livadu, vie je nalikovao na nomadski kamp, svojim
razliitim iroko rasprenim elementima. Osnutak Pasargada, impozantnosti vrijedne potovanja,
nije bio adekvatan za glavni grad carstva koje se brzo irilo niti kao izraz nedavno osvojene carske
slave.
5

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

Na istoj ravnici na kojoj je Persoplis, Darije I (umro 486 p.n.e.) izabrao mjesto za svoj grob. Ovaj
grob, jasno napravljen po uzoru na zgrade u Perspolisu i Susi, istovjetan s njima na ulazu, stubovima,
kapitelima i drugim detaljima, sluio je kao prototip za kasnije ahmedinske grobnice, koje su bile
izrezane iz iste stijene. Kasnije, tokom sasaidinske epohe, kada su vladari nastojali povezati svoje
porijeklo sa velikim ahmedinima, ovo isto mjesto Naqsh-i-Rustam jo jednom je postalo spomenik
perzijske moi.

Kirova slobodnostojea grobnica kod

Pasargade. (VI v.pr.n.e.).

rtvenici. su gradnje manjih dimenzija, izuzev svetilita vatre u Firuz-Abadu koje u osnovnoj
kompoziciji podsjea na mezopotamske stepenaste hramove, a po prostoriji cele, otvorene na etiri
strane i oltarom u sredini, nosi grki peat.
rtvenici u Pasargadi i Naqsh-i- Rustem-u po kompozicionom rjeenju i arhitektonskim oblicima
pokazuju uticaje arhitekture Mezopotamije, Egipta i Grke.

Hram vatre, Naqsh-i-Rusam

Dananji izgled

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

Do 521.godine Darije I. nakon to je uspio Kambiz II. Odluio sagraditi veliku radnu
metropolu u Susu, ostavljajui da se Persepolis razvija kao nacionalno svetite, kao duhovni fokus
nacije, radije ve njeno administrativno sredite. Danas je teko zamisliti kako se carska metropola
mogla odrati u Susu, gdje je vruina sedam mjeseci godinje gotovo nepodnoljiva, to je bilo samo
djelomino ublaavano uvoenjem navodnjavanja i uzgojem usjeva.
Spomenuli smo da su od 542, ali ak i prije-perzijskih ratova, Jonjani sluili Perzijance:
vojnici u vojsku Velikog kralja, strunjaci i obrtnici. Znamo, na primjer, da je Dariusov lijenik bio je
neki Democedes, a da drugi grki lijenici su bili zaposleni u sudu. Isti je sluaj bio sa arhitektima.
No, tu je manje dokaza o ovim potonjim. Grki arhitekti, umjetnici, tehniari, kipara i obrtnika su svi
bili registrirani u radu na izgradnji ahemenidskih palaa. Ove injenice su potvrena poveljom o
gradnji otkrivenim u palai u Susi. Tekst, koji vjerojatno datira 520 - 510, koji se spominje zemlje
porijekla razliitih elemenata namijenjenih za gradnju palae, jer je itavo Carstvo bilo pozvano da da
doprinos. Ja sam sagradio ovu palau. Ukrasi su donijeti iz daleka...Zemlja je iskopavana dok nisam
doao do vrstog tla (kamenih stijena) i (drenaa?) jarka je napravljena. Uslijed toga ljunak je ubaen
unutra i upakovan dole na jednoj strani etrdesetak lakata u visinu, a sa druge strane nekih dvadeset
lakata u visinu. Palaa je podignuta na ovom ljunku..
Iskopavanje i punjenje i cigle od blata suene na suncu bili su rad ljudi iz Babilona. Drvo cedra je
donijeto sa planine zvane Libanon. Narod iz Asirije donio ga je u Babilon a ljudi iz Karkha i Jonija su
ga donijeli iz Babilona u Susu. Drvo zvano yaka donijeto je iz Gandhara i Karmana; zlato je dolo iz
Sardesa i Baktrije i kovano ovdje. Vrijedni lapis lazuli i karneoli donijeti su iz Soghdiana i tirkiz iz
Khwarazma. Ukrasi kojima su zidovi bili ukraeni donijeti su iz Jonija, slonova kost iz Etiopije,
Indije i Arachonia, ali je kovano ovdje. Kamen, koji je ovdje klesan u stubove, bio je iz grada po
imenu Abiradu u Elamu. Kameno rezai i kipari koji su ih ovdje izraivali bili su Jonijani i Sardijanci.
Oni koji us radili zlato bili su Medejci i Egipani. Sardijanci i Egipani su rezbarili drvo. Oni koji su
radili mozaike u slonovoj kosti bili su Jonjani i Babilonci. Oni koji us ukraavali zidovi bili su
Medejci i Egipani .

Ahemedinska palaa u Susi

Pod milou Ahura Mazde sagradio sam velianstvenu palau u Susu. Moe li Ahura Mazda zatititi
mene i moga... oca, moju zemlju od ozljeda. Prva operacija je oito bilo raiavanje i izgradnja
velike temeljne platforme 242 sa 145 metara, sa centralnim dvoritem 35 sa 35 metara. Poploano sa
utom od cigla, postavljenim u vapno i polirano sa crvenim okerom, bilo je okrueno sa visokim,
jakim zidom od nepeene cigle sa istaknutim kulama sa strane. Iza ovoga rijeka Shavur je
snabdijevala sa dovoljno vode duboki jarak, to je blago povieno mjesto inilo gotovo nesavladivim.
7

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

Danas su ahmedinski Susa pak poune ruevine, razarane od strane neprijatelja i unitene od
sasanijana apura II. Vjekovima je lokalno stanovnitvo slijedilo sasanski primjer, koristei stare
zgrade kao kamenolom za nove strukture. To da je Susa nekad sadravala velianstvenu Darijevu
palau takmiei se sa sjajem Persepolisa koji je bio mona utvrda i administrativni grad sa velikim
brojem civilnog stanovnitva, jedva da je vidljivo.
Kir Veliki je vjerovatno odabrao mjesto Persepolisa prije nego je poela izgradnja oko 518. p.n.e.
gdje su planirani i pripremni radovi bili opseni i teki. Zbog toga to je Persepolis bio vjerska
prestolnica, zaista izgleda logino da je politiki centar zamiljen u isto vrijeme.
Darije je nastavio sa naporima stvaranja posebnog ritualnog grada: Persepolisa. Ovaj grad, kako je to
Darije najvjerovatnije i zamislio ne bi samo slavio dinastije koje su odobrili bogovi, navjeujui
politiko i vjersko jedinstvo drave, on e takoe koncentrisati i pojaati obraanje Darijevog carstva
nebeskim silama za plodnou i obiljem, posebno na velikom proljetnom slavlju nove godine. Takav
centar zemaljskih sila, sagraen kao zemaljska kopija drevnog mitskog Nebeskog grada osigurae
slogu sa boanskim. Darije je poeo sa izgradnjom Persopolisa oko 518- 516. p.n.e. nije bio zaven
kada ga je Aleksandar unitio 330. p.n.e.
Ujedinjene politike i vjerske moi u identitet kralja i visokog svetenika, i njihove afirmacije
posebnim sredstvima arhitektonskih cjelina, su stara kao Sumer, gdje su Gudein kompleks palae,
hrama i dvorita, bio prethodnik ovog Ahmedinskog svetog grada. Izmiljeni Kangdiz tradicionalno je
opisan da je imao sedam zidova, odnosno zlatni, srebrni, elini, bronzani, eljezni, kristalni i lapisni.
Tektonski prostor u monumentalnu perzijsku arhitekturu je doao iz egipatske arhitekture. Kao uzor je
posluila hipostilna dvorana egipatskih hramova sa pilonima. Perzijanci su ovaj prostor izmijenili
utoliko to su kamenu tavanicu zamijenili drvenom. Ovo je omoguilo vitke proporcije stupova od
kamena i njihovo vee rastojanje, to je obezbijedilo veu prostornost. Zasvodeni i kupolama
pokriveni prostori u perzijskoj arhitekturi pripadaju njenom posljednjem periodu. Konstrukcije
svodova i kupola pronaene su u Mezopotamiji. Perzija ih je ve od poetka stvaranja vlastite
umjetnosti bila preuzela iz susjedne Mezopotamije ali ove konstrukcije u ahemenidskom i partskom
periodu nisu prodrle u monumentalnu arhitekturu. One su graene u skromnim dimenzijama samo u
stambenoj arhitekturi. U prva dva perioda je uz ravnu gredu iznad portala palata upotrebljavan i luk.

Ashur, rekonstrukcija
Primjer
lukova i svodova

Od Samosa do Persepolisa: Komparacija dva jonska stuba na

hramu Polikratora na Samosu (lijevo) i u istom mjerilu stuba sa
Apadane u Persepolisu pokazuje jedinstveni izvor arhitekture,
oba imaju sline proporcije i izvedbu spajanja stubova.

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

Kapija palate u Persepolisu Nadvratnik inspirisan egipatskim stilom

Kapitel sa bikokvima: Susa (1), Sodon (2): baza kapitela, Susa (3); kapitel stuba, dolina Inda
(4);Grobnica u stijeni Nakh-e Rustam (5)

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

U dugoj historiji kompleksa simbolikih obrednih palaa na Bliskom Istoku, Persopolis je konani i
vrhovni primjer. Uobiajeno miljenje da je Persopolis prvenstveno bio grupa impresivnih palaa u
glavnom gradu velikog carstva kako bi se izrazila politika mo i zadovoljio kraljevski ponos je
zapadnjako miljenje: injenino, doslovno, racionalistiko. To je bilo dinastiko svetite, ali nikad,
nikad politiki glavni grad: ni jedan od hiljade dokumenata pronaenih tu nije politiki i lokacija je
bila prilino nezgodna za voenje carstva. Veliki kraljevi su u rezidenciji bili rijetko i privremeno:
Susa, Babilon i Ekbatana bili su sjedita vladavine. Persoplis je bio sveto, nacionalno svetite, mono
sjedite proljetnog festivala, Naw Ruz. Svim sredstvima simbolikog predstavljanja boanske sile su
preklinjane za dodjelu plodnosti i obilja. Peesoplis sam po sebi predstavlja veliinu, mo i bogatstvo,
sa vladajuom silom koja je dovoljna da probudi te ovlasti. Obzirom da su Ahmedinski kraljevi
zapoeli Persoplis kao vrhovno mjesto za obraanje, mjesto je prirodno bilo sveto i ekskluzivno. Ova
izuzetna tvorevina, jedno od uda dananjeg svijeta, nije bilo poznato u drugim zemljama. Biblija,
vaan izvor informacija o carskim perzijskim Susi i Ekbatani, ne kae ni rijei o Persopolisu. Ni jedan
babilonski, asirski ili feniki dokument se ne odnosi na njega. Ctesias, koji je bio na perzijskom dvoru
24 godine, nije ga ni spomenuo u svojoj Historiji Perzije. Ljudski osjeaji su nali izraz u otmenosti i
obinoj ljepoti zgrade: racionalnijoj i gracioznijoj od rada Asiraca i Hitita, lucidnijoj i humanijoj nego
kod Egipana. Ljepota Persoplisa nije sluajni dvojnik same veliine i prikaza trokova; to je rezultat
ljepote posebno prepoznate kao suverena vrijednost. Persoplis, stvoren na ispresijecanoj planini, vlada
irokom, plodnom ravnicom opasanom planinskim vijencem.
Persoplis je bio planiran kao cjelina, sa sloenim, podzemnim sistemom opskrbe vodom i odvodnju
isklesanim u stijeni proje poetka gradnje. Velika platforma 900 sa 1500 m dijelom iskopana, dijelo
popunjena bila je okruenvisokim a potpornim zidom, izgraenim od zidanih blokova. Neki su 50 m
dugi i 30 tona teki, postavljene bez veziva i spojeni eljeznim spojnicama. Ovaj zid je ima jo jedan
iznad sebe od nepeene cigle, djelomino obloenim sa polikromiranim ploicama slinim onim u
Susi (smee, ute, zelene i plave). Sam pristup je sam po sebi najavio stvaranje impresivne snage:
impozantnog dvostrukog stepenita 22 m irokog, koje se razdvaja i ponovo spaja. Ove stepenice (na
planu A) umjesto da se sastoji od sastavljenih odvojenih ploa, bile su rezbarene iz ogromnih blokova
da su ponekad zahvatale dio bonog zida.
Veliko stubite, sa nagibom koji je odgovarao i konjanicima, vodi do platforme i odmah do
monumentalnog paviljona (na planu B) koji uva kolosalni krilati bikovi sa ljudskom glavom.
Kserksov natpis naziva ovo Vrata svih naroda.
Doista kroz ovaj paviljon se ulazi u svijet neodoljivog sjaja. Visoki zidovi iskljuuju poznati svijet,
sveden na nevaan otkriem iste raskoi, zaarene bojom i svjetlucave od svjetleih metala. Svaka od
tih struktura stajala je na svojoj terasi i do nj se moglo doi vlastitim stepenitem. Razmaci izmeu
zgrada formiraju dvorita, svako sa vlastitim vrtom. Cjelinom je dominirala Kserksova Apadana (na
planu C), sa centralnom dvoranom stranice 195 metara, i trjemovima sa tri strane, od kojih je svaki
dubine 65 m. Cjelina je bila poduprta sa 36 tankih stubova, koji se elegantno suavaju bez entaza,
prenika 2,1 metra , 20 metara visoki i okrunjeni sa markantnim kapitelima sa glavama bika od 3
metra. Unutranjost Apadane je bila uma stubova, nadnaravna vizija nebeskih lukova. Prijemna
soba dovoljno velika da primi 10 000, vjrovatno je procesija kruila koncentrino prema kralju koji se
nalazio u centru. Preko puta dvorita nalazila se tzv. Sala stotinu stubova (na planu G) gdje se
vjerovatno sastajala carska garda. Iza Apadane bila je mnogo manja Darijeva palaa (na planu D)
koja se koristila kao privremena etvrt za vrijeme posebnih obreda. Ovdje, kao i u drugim palaama,
ulazi na vratima su okrunjeni sa vijencima koji imaju na sebi vrpcu konkavnog uzorka, podsjeajui
na Kambizovo osvajanje Egipta. Iza ovoga nalaze se palae Kserksa i Artakserksa i druge manje
vane palae i upravne zgrade. Izvan zidina nalazio se kraljevski grad i raskone palae i vrtovi Kira
i Darija, a sam Persoplis bio je okupiran ahmedinskim monarsima samo u ceremonijelane svrhe, ne
za ivljenje. Zavrni sloj preko zgrada Persoplisa bio je pedantan kako i prilii kraljevskim i
sakralnim objektima. Neki od zidova su polirani do sjaja ogledala i inilo se da su neki klesarski
detalji izraeni sa draguljarskim priborom: otri su skoro kao da izraeni od metala. Koncepcija, kao
i sastav klesarskih friza potvruju sveani i humani karakter cjeline.
10

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

U asirskim skulpturama nema nikakvog nasilja ili agonije, umjesto toga je lucidna i uglaena
jednostavnost, rezerviranost i spokoj koji odgovara velikom, ivotnom trenutku i svijesti o
transcendentnoj prisutnosti. Ipak, skulpture Persopolisa mnogo duguju asirskim modelima i u nekim
dijelovima ranim hetitskim reljefima. Tema asirskih reljefa je velianje monarha, njegove svetosti,
njegove nemilosrdne i neodoljive snage, njegovih nadljudskih postignua u ratu i njegovih linih
junatava u lovu. Raspoloenje koje je dominiralo bilo je nasilno i divlje. Aktualnost je prenesena sa
silom, posmatra bi meutim potreen prizorom, ostao pasivan. Djelo je napravljeno za njega nije
saeto, generalizirano pa ak ni simbolino. Nije mu ostavljen prostor za ni prilika za matovitu
dopunu.

Perzijska straa Apadane

"Besmrtnici", naoruani kopljem, lukom i spremnikom za
strijele, a u nekim sluajevima i sa okruglim titom,
formirali su carsku strau Ahemenidskog vladara. Strogi
red ratnika je u suprotnosti sa ivosti openito vidljivim u
grkim bareljefima, gdje je bitna znaajka pokuaj da se
prenese pokret.
Xerxes vrata (kapija) Jedan od velikih monumentalnih kapija Kserksesa I sa krilatim bikovima sa lavljim repom iz
Propileja. Ovo je prilagoavanje tih Asirsko babilonskih udovita koja kombiniraju bia sa etiri oblika : tijelo
bika,krila orla, ljudsko lice, i lavlja griva i rep. Ova natprirodna bia stajala su kao straar ispred hramovi ili palae.

11

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

Palaa Dariusa u Persepolisu, rekonstrukcija( Chipiez

Kao i asirski reljefi persopoliski frizovi su poredani u grupe i izvedeni su u plitkom reljefu ali su
potpuno razliitog karaktera. Dosljedno podreeni arhitekturi koju su ukraavali, bili su tu da bi se
pogledali u prolazu, ne detaljno prouavali. Oni su istovremeno i ukraavali i naglaavali strukturu.
Organski na ukupni masu, ogranieni na kljuna podruja, kao to su ulazi i temeljni pravce, njihova
mjerila i pokreti su odgovarajue cjelini.
Procesija se konvergirala na zajednikim takama i
njihovoj simetriji- odvojeni samo prikazom Drveta
ivota - to prua njean ritam. Frize Persoplisa su
ujedinjene kretanjem procesije prema naprijed,
poloajem svake figure unutar cijele grupe. Razmak
je planiran, kontrolisan, lijepo ali tiho ritmian.
Promjene u kretanju ili karakteru unutar svake grupe
suptilno je ublaio uticaj bilo kakve jednolinosti(osim
za dugi red carske garde ija je jednolinost dokaz
carske i kolektivne moi.). skladne vertikale sugeriu
stabilnu podrku- skoro kao da su strukturne. ak i
veliki bikovi sa ljudskim glavama koji su uvali ulaze
ili okrunjavali stubove, zadivljujui i zastraujui
kakvi su se morali initi, bili humanizirani od strane
perzijskih kipara. Poloaj tih udovita na Vratima
svih naroda je vrst, ivotan, ogromnih krila rairenih
prema gore u obliku lepeze, graciozan je a ipak
upozoravajui. Radi poreenja, slini uvari asirskih
palaa su jakog tijela, relativno nepokretni, ravnih
krila i nemilosrdnog, brutalnog izraza.
Apadana, detalj sa sjevernog stepenita

Simboli svugdje potvruju strukovnu prirodu mjesta. Stubovi od kojih je 550 na platformi,
predstavljaju sveti gaj, njihove baze su obrnuti oblici lotosa,simboli savrenstva i ivotne snage.
Kapiteli stubova trijema Apadane predstavljaju otvoreni dlan iznad koga vertikalne jonske volute
sugeriu cvjetanje. Bik, glavni simbol iskonske generativne sile, impregnira potporna stabla koja su
12

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

predstavljena stupcima. Hiljade rozeta ukrasa, tradicionalnih simbola Sunca, potvruje potrebu za
suncem za odravanje ivotne energije. ak i znaajniji, na donjoj osovini kamenih vrata uklesan je
veliki suncokret postavljen licem prema dolje u izravnom kontaktu sa tlom oito da bi izravno prenio
u zemlju svoju rastuu energiju.
Simbol lava koji ubija bika, osim to simbolizira interakciju dvije osnovne agrikulture, sunca i ovna,
jedno je od najstarijih astronomskih trajnih mitova i moda najvanije, kako je profesor Hartner
pokazao. Ova fuzija ivotinjskih oblika u jedinstven simbol, symplegma, naen na peatima
najranije 4000 godine p.n.e. i moe se pratiti unatrag do prahistorijskih naselja Perzije i Elama. U
trenutku kada su sazvijea Lava i Bika u zenitu, podudarni sa Suncem na istom mjestu, podudara se
sa proljetnim ekvinocijem, 21. marta, Naw Ruz znak za proljetno oranje. Ovaj Symplegma ima
karakter grba Ppersopolisa, jer se ne pojavljuje ni na jednom drugom ahmedinskom spomeniku. Red
kaskadnih piramida koji su se nalazili na vrhu svih ograda nazivali su se ugodno ukrasni ili ak
pod nazivom grudobran iako bez ikakve odbrambene vrijednosti. Oni su ponavljani simbol svete
planine, koriten tokom vjekova na keramici, bronci, grobnicama, oltarima ,krunama, naslikani na
vratima, pa ak utkani i u tekstil- svugdje gdje je ovaj sveti i moni oblik mogao iskazati molbu
monicima planine.
to se tie pravilnosti i simetrije, Persoplis predstavlja unaprjeenje u odnosu na nedosljednost ranih
ritualnih ansambla. Jedinstvene osi su strogo odrane cijelom duinom pa su ak i isklesane frize
simetrine. vrsta ispravnost plana daje ansamblu dostojanstvo u skladu sa njegovim ceremonijalnim
karakterom.

Persopolis danas - pogled iz vazduha

U svojoj istinskoj monumentalnosti, veoj od bilo kojeg egipatskog hrama ili srednjovjekovne
katedrale, Persoplis sadri afirmaciju koja prevazilazi ovjekove moi. Unato svojoj ogromnoj
veliini, povrini od 1 300 000 kvadratnih metara, ipak je jedinstven i dosljedan, a ovo je postignuto
bez rtvovanja dramatinih razliitosti. Iako su konstrukcije u Persoplisu raene u periodu od vie od
sto godina, vidi se jako malo napretka ili razlika u stilu.
13

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

Glavni oblici su bili tradicionalni, ogranieni mitovima ija magija ne smije biti ugroena promjenom
formule, miti prema vlastitim sklonostima ili eksperimentisanjm. Visoko obueni dizajneri i zanatlije
koji su ih stvarali morali su raditi po striktno kontrolisanom planu
IMITACIJOM DO AFIRMACIJE
SELEUKIDI: 312.-174 . p.n.e.
Ahmedinsko carstvo koje je bilo na labavim nogama brzo se sruilo pod najezdom Aleksandra
330. p.n.e. Ali iako je Perzija nakon toga kratko prestala postojati kao nezavisna drava, iako je njen
politiki ivot uniten, vitalnost njenih arhitektonskih koncepata i vrhunske tehnike nije. Indija, koja
je uivala sofisticiranost urbanog razvoja od treeg milenijima, s nestrpljenjem je doekala kreativne
impulse i vjetine koji su dole sa Iranske visoravni.
Kada je Aleksandar ostavio Persoplis u ruevinama, duh perzijske umjetnosti bio je potpuno
uniten. Za vrijeme vladavine, Aleksandrovih nasljednika perzijski tradicionalni dizajn progutao je
grki uvoz. Nakon smrti Aleksandra 323 p.n.e. Seleuk je oko 312. p.n.e preuzeo uzde carstva. Jedini
Makedonac koji je zadrao svoju perzijsku suprugu, na ogranien nain je individualizirao
Aleksandrovu viziju o kombinovanju perzijske i grke umjetnosti. Helenski dizajn je postao
dominantan, ali nikada do kraja prihvaen. Gradovi su bili postavljeni prema grkim, geometrijskim
planovima i karakteristini elementi grkog dizajna koriteni su za ukrase. Meutim, ini se da se
prihvaanje strogo helenskih oblika dogodilo u podrujima sa koncentracijom grkog i makedonskog
osoblja. Iako su ruevine nekih od tih gradova identifikovani i djelomino prouavani, nekoliko
arhitektonskih spomenika ostaje da svjedoi da su seleukidski sjaj i mata ikada postojali.
Slabo vidljive ruevine u Kangavaru za koji se misli da je izgraen 200 p.n.e predstavljaju
hram koji je bio prilino grkog karaktera. Samo njegove ogromne dimenzije, oko 66 stopa na
stranama i megalitiki temelji koji podsjeaju na ahmedinske kamene platforme, predstavljaju
perzijske elemente. Tako je malo ostataka seleukidskog hrama u Kuri da se jedva moe nazvati
spomenikom. Ipak, i ovaj hram je bio baziran na helenskom dizajnu.
PARTI 174 p.n.e - 224 n.e.
Sjeveroistono od Perzije, u dananjoj ruskoj sredinjoj Aziji, drugi narod, Parti, razvijali su
prilino razliitu arhitekturu. Kombinovanjem grkih i perzijskih elemenata arhitektura Parta
jedinstven je doprinos razvoju arhitektonskog oblika- kupole na squinch i razvoj nadsvoeni ivan
struktura. Naalost, jako malo ruevina se nalazi, najpounijih ruevina, osim Rabat-i Safida, na
perzijskoj teritoriji. Iako se za partianska umjetnost zna da postoji od oko 250 godine p.n.e, nae
znanje o rasprostranjenosti parianske umjetnosti poinje od 123.godine n.e. iz ruevina velike palae
iz drugog stoljea n.e. u Hatri u Iraku mogue je vidjeti dovoljno postojane strukture da bi se
prosudilo o parianskim mogunostima. Glavna fasada, od kamenih blokova, je probijena sa dva
velika natkrivena ivans sa dva bavasta svoda koja dijele dvije sobe koje su vjerovatno bile na dva
sprata. Ovo se kasnije razvilo u velike ivan ulaze islamske epohe. Moda je jo vanija mala
natkrivena etvrtasta odaja tano iza junog ivana. Ovo je kasnije, u vrijeme Sasanida i nakon
islamskog osvajanja, postaje etvrtasta soba s kupolom tako presudna za perzijsku arhitekturu.

Hatra, rekonsstrukcija
izgleda palae, i detalj
krovne konstrukcije

14

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

Palaa u Auru, prvo stoljee n.e. sa kasnijim dodacima iz treeg stoljea, predstavlja prvi poznati
primjer etiri ivans otvora prema centralnom gradskom trgu. Ovaj isti etiri- ivans plan je postao
osnova perzijskih damija, medresa i karavanskih stanica. Ovi veliki doprinosi arhitektonskom obliku
bili su autohtono perzijski, ali paranski ukrasi i obrada fasade buli su usko povezani sa grkim
temama ili nakon uspjenog Trajanovog osvajanja sa rimskim oblicima. Parti su rairili upotrebu
tuka, i rezbarenog i oslikanog, tehnike koja je dalje razvijena pod Sasanidima i kasnije u islamskoj
Perziji. Moda najraniji primjer kupole hrama posveenog vatri datira iz paranskog perioda. Teko
oteena zgrada, kupola a etiri stuba poznata kao Rabat- i- Safid okrunjuje neobraenu istaknutost
48km jugoistono od Mashhada.
SASANIDI: 224-642 n.e.
Ardair I., prvi vladar Sasanida, sagradio je svoju palau na Firuzabadau dok je jo bio vazal
parankom Arscadisu. To je dakle u osnovi paraanska struktura. Ova Ardairova slava je bio
politiki motiviran in pobune. Palaa sama po sebi bila je izvanredno dostignue, fokus na novu
epohu.
Centralna taka grada Firuabad je bio Zoroastrin hram vatre
visine 30m i siralnog oblika,pa je vjerovatno bio arhitektonska
prethodnica Velike damije u Sammari

Sasanidska kraljevska palata Ardashirova slava u Firuzabadu.

Fasada je bila duga 180 stopa. Svod, velikog centralnog ivana prostirao se 42 m, ispred kojeg se
nalazio ogroman tradicionalni talar. Osim ovog sredinjeg ivana, koji je flankiran sa obe strane, sa
sva pravokutna ivana, bile su tri etverougaone sobe sa kupolama, koje su podupirali zidovi debeli 13
stopa. Po uzoru na manju utvrenu Ardairovu palau, Kala-i- Dukhtar (veliki nadsvoeni ivan, iaz
kojeg se nalazila etvrtasta soba s kupolom), kasnija palaa u Firuzabadu nije samo uveana
Ardairova slavom iz Firuzabada, rekonstrukcijom ivana, i sobama sa kupolom, ve sa dva- ivan
dvorita sa est malih nadsvoenih odaja, koje su udvostruavale veliinu kompleksa.
Na grubom kamenu postavljenom u mortu, zidovi gradske palae u Firuzabadu, bili su prekriveni
bukom. Ukrasni detalj bio je posuen iz ahmedinske palae u Persoplisu, pod Sasaniidma perzijski
duh je u potpunosti vraen kreativnim umjetnostima. Sasanidska arhitektura ne moe se cjelovito
opisati u jednoj formuli. Spomenici koji su preivjeli- kojih je premalo- pokazuju izvode iz
heterogenih izvora.
Izvrsni sasanidski kraljevski spomenik je Taq-i-Kisra u Ktesifonu, Irak, koji je vjerovatno sagradio
apur I. u drugoj polovini treeg vijeka, preostala sekcija izdie se iznad ravnice kao siva litica. Njen
ivan, veliki otvoreni svod koji se protee 75 stopa- iri od bilo kojeg svoda u Evropi- je 90 stopa visok
i 150 stopa dubok.
15

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

Sasanidska kraljevska palaa u Ktezifonu, i rekonstrukcija svoda palae u Bishapuru

Velike palaa u Bishapuru, koju je takoe sagradio apur o trenutku njegove pobjede nad rimskim
carom Valerijanom (260.n.e.), je sloenija struktura. ivan-tipa. Dvorana, od 72 kvadratne stope
nadsvoena je kupolom visokom 80 stopa. Svaka strana je raspored trostrukih ivana. Izgraena od
kamena i cigle uta postavljenih u mortu, opsena tuko dekoracija na ovoj palai prua najbolji
ivui primjer ureenja sasanidske palae. Mnogi ukrasni motivi su posueni iz grko-rimskim
prototipova - apur je uzeo hiljade rimskih zatvorenika, ali, kako istie Ghirshman, ovdje prilino
sretno ukominovani sa perzijskim ukusom i tradicijom.
U palai sagraenoj u petom vijeku koju je sagradio Bahram V. u Sarvistanu irenje sloenijeg
razvoja i tehnike je evidentno. Sredinji ivan istone fasade nudi pristup sredinjem sobama sa
kupolom i etvrtastom dvoritu iji jedan ivan se nalazi na sredinjoj osi na slijepom zapadnom zidu.
Iako podsjea na Firuzabad, ovdje ima vie slobode i daleko manje simetrije. Trompe su koritene za
potporu okrugle kupole, uz koritenje stupaca kao podrke za svodove u postraninim sobama.
Naalost, veina poznatih sasanidskih zgrada su unitene ak i vie od ovih, i iako se tlocrti mogu
ponovo nacrtano na temelju arheolokih dokaza, njihov stvarni izgled ostaje problematian.

Takht-i-Suleiman, rekonstrukcija ulazne kapije

(gore) i Rekostrucija palae Qasr-i-Shirin (lijevo)

Palae na Kiu, Damghanu, Haush Quri i Qasr-i-Shirin uglavnom slue kao dokaz da je nae znanje
o cijelom nizu sasanidske arhitekture nepotpuno. Unato sruenom stanje mnogih sasanidiskih
zgrada, tragove arhitekture pruaju ukrasi savremenih crtea na metalnim posudama.
16

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

Ukrasi su se proirili od Ahemenidskih vremena, postajui sve vie i vie raskoni i kieni.
Projektovanje tuko ukraavanja neovisno o arhitekturi i lijevanju u kalupe ohrabrio je odvajanje
dekoracija i struktura. Spoznaja potpuno okruglih stubova bio je oblik ukrasa koji je kasnije kopiran u
evropskoj srednjovjekovnoj arhitekturi. Boje koje su se zadrale na nekoliko lokacija, Kuh-I-Khwaja
ili Bishapur, su iznenaujueg raspona: crvena, uta, tirkizna, svijtlo plava, svijetlo zelena, ljubiasta,
ruiasta, naranasta, boje mesa, i bijela. 'Zidovi i bavasti svodovi bili su prekriveni zidnim slikama ponekad izraene u fresko tehnici - s prikazima bitke, scenama lova, izleta. Podovi i zidovi bili su
oslikani mozaicima u velikom mjerilu, jarkih boja. Sasanidski hramovi posveeni vatri i svetita kulta
stari nekoliko hiljada godina prije dolaska Arijevaca, kako japanska iskopavanja u Marv-i-Dashtu
pokazuju, su se rasprila kroz sasanidsko carstvo. Oblici su bili slini- kupole na trompama
postavljene preko etverougla formiranog od etiri velika stuba povezana sa lukovima. Sasanidski
hramovi posveeni vatri bili su tako jednostavni i moni da su vrili jak uticaj i na istok i zapad.
Ni jedan spomenik se ne moe cijeniti u historijskoj izolaciji: za adekvatno uvaavanje spomenik
mora zauzeti svoje mjesto u odnosu na druge iste vrste. Ovo je esto jedva mogue. Ali mi moemo
popuniti prazninu dokazima koji su ostavljeni u tradicionalnim dokumentima i raznovrsnim
artefaktima. Ovo nam omoguava razumijevanje izvanredne sasanidske graevine: Takht-i-Taqdis,
na svetoj planini u sjeverozapadnoj Perziji, taka izmeu neba i zemlje, navodno rodno mjesto
Zaratustre i najsvetije svetite u sasanijskom svijetu. Nekad poznat kao shiz ili Ganzaca, danas se
naziva Takht-i-Suleiman, Prijestolje Salomona. Takht-I-Taqdis je postojala samo deset godina, i
uniten od strane bizantskog cara Heraklija 628.
Sa ogranienim arhitektonskim resursima, sasanidski graditelji su morali zadovoljiti hitne zahtjeve
nove dinastije koji su se eljeli proslaviti to je mogue bre gradnjom impresivnih spomenika.
Unato tim potekoama neke impozantne zgrade su sagraene a od nekih postoje ruevine i danas.
Najvaniji sasanidski doprinos bio je u razvoju kupole i postavljanju na trompama, u ogromnim
svodovima granim bez centriranje i podjela masivne teine u strukturne funkcije, koncentracija
optereenja na odvojene fiksne take i sugestivnim koritenje poprenih svodova. Svi su znaajni za
zapadnjaki razvoj i u potpunosti su bili angaovani u kasnijoj islamskoj arhitekturi. Ovo je
vjerovatno bio prvi korak prema konstrukcijskim sistemima koji su u gotikoj arhitekturi doivjeli
vrhunsku realizaciju.
Geneza Perzijski palae
Izvorno, Perzijanci su pastoralno i polu-nomadski narod. Na poetku estog stoljea prije nove ere,
oni su tako nisu imali tehniku i umjetniku "prtljagu". Uspjeh njihova oruja pomogao im je da
izvui dio iz batine zemalja koje podjarmili: Medija, Elamiti, Urartia, Babilon, Asirija, Egipat,
Fenicija, Grka i Jonija, Karia, i Lidia. Perzijski spomenici su originalni stvorani iz kombinacije
elemenata izdavojenih iz razliitih civilizacija. Oni ni na koji nain ne predstavljaju hibridni stil, nego
plodno spajanje razliitih izvora razliitih dijelova Carstva.
to su autohtoni "modeli" koji su imali utjicaj na prostorna i funkcionalna rjeenja Perzijske zgrade?
Konkretno, to su porijeklo velikog hipostilne dvorane, najboljih primjera koje nude Persepolis, nakon
Pasargade i Suse? Ako se vratimo do trinaestog stoljea prije nove ere, nalazimo palau Hetita od
Bogazkoy, na Akropolu za Biiyukkale, s dvadeset pet stubova to podupiru strop kvadrata sobe. To
nije toliko paradigma kao arhetip. Takoer u istoj regiji ima jo nekolikoprimjera manjih dimenzija.
U sedmom stoljeu jo Urartian palaa, graena u Altintepe, ukljuen fino hypostilna dvoranas
dimenzija 44 do 25,30 m, s osamnaest stubova (u tri reda od est). Posljednji od svih, valja spomenuti,
u istom razdoblju, Medijansku palau Godin Tepe u dananjem istonom Iranu. Oito je da princip
unutarnjeg prostora je stvoren putem drvenih nosaa na Bliskom istoku prije dolaska Perzijanci. Kada
su ahemenidski vladari odluivali o izgranjiu prostora za svoje slubene ceremonije i rituale, vodili su
se uzorima koje su vidili u Joniji, tako da ne udi da su angairali grke arhitekte. Kao to smo
17

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

pomenuli ranije, posebnost perzijske palae nalazi se u apadanama. Ovdje su kameni stubovi imali
glavnu ulogu kako u svojim dimenzijama, tako i u savrenstvu njihove izgradnje.
Stubovi koji su nosili visoke stropove dvorana sugeriraju isto jonski stil, najsliniji onima u u
svetitima Samosa i Efeza. Stubovi apadane u Persepolisu su visine 23,15 m, s kapitelima sa parovima
bikova, lavova ili supova, sa samo 1,9 m promjera. U kasnom estom stoljeu prije nove ere, Jonjani
su bili jedini ljudi sposobni za podizanje kamena osovine vei od 20 m, sa tijelom iji je promjer bio
manji od jedne desetine visine. Oni su takoer bili strunjaci u tehnici lijebljenja. Ovi stubovi su
izvanredno elegantni i instrument koji je stvorio ogromne unutarnje prostore u palaama
prekrivenim krovovima od kedrovine..
Jasno je da su osnovne osobine grke arhitekture bile vidljive u rjeenju ahemenidske apadane i
prijestoljne dvorane. No, ne smijemo zanemariti ono to je to to dijeli ove perzijski prostora, s jedne
strane, i onih grkih graevina na druge. Ako tehnika grkih arhitekata ine osnovu postignua
Persepolisa, dvije kulture spajaju razliite obiaje. Za razliku od grkih hramova, gdje cela nije
namijenjena za smjetaj mase ljudi, prijemne dvorane Ahemenida su sklop dvorana, povrine
namijenjene za grandiozne dvorsku ritual, gdje pompe i mo Carstva moe biti prikazana. U tom
smislu, perzijskom arhitekturom predstavlja revoluciju u prostornim konceptima antike.Na kraju,
treba naglasiti injenicu da je sinergija izmeu Grka i Perzijanaca nije bila ograniena na koritenje
stupaca, ona je primijenjena i na izvore ukrasnih oblika.

Sasanidska kraljevska palata u

Sarvistanu.
Tlocrt i aksonometrijski presjek
(rekonstrukcija izgleda)
Rijeen je problem podizanja
kupole nad kvadratom.
Tektonski sistem ahemenidskog
perioda je zamjenjen
stereotomskim.

Sasanidska kraljevska palata odbacuje sistem stupova i greda i zamjenjuje ga gradnjom iji su
elementi zidovi i svodovi, odnosno kupole. Centralna prostorija ove palate je prestona dvorana, pokri
vena svodom ili kupolom, otvorena na jednu stranu. Oko nje grupisane su druge stambene prostorije,
takoer zasvoene. Materijal je iskljuivo opeka.
Moe se rei da su Sasanidi vjerni nasljednici arhitekture Mezopotamije, kako u pogledu izbora
materijala, tako i primijenjenih konstrukcija. Oni su rijeili problem izgradnje kupole nad kvadratom,
koji nije bio rijeen ni u mezopotamskoj, ni u rimskoj arhitekturi. Unutranjost sasanidskih palata je
dekorisana kao i kod ahemenidskih palata: obojenim sa reljefima i emajliranom opekom.
Najpoznatije su palate u Sarvistanu (350 g.) u FiruzAbadu (450 g.) i Ktezifonu (550 g.) (Eliptini
svod prestone dvorane palata u Ktezifonu ima 26 m raspona, 48 m dubinu, a visina od zemlje do
tjemena svoda iznosi 34 m (dananja desetospratnica).
18

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

U Perziji je carski dvor, a ne religija, bio glavni pokreta arhitektonske djelatnosti. Svoj najvii domet
ova arhitektura je dosegla u monumentalnim graevinama kraljevskih palata. S obzirom na razne
uticaje, perzijska arhitektura je usvojila oba naina komponovanja prostora: iz Egipta tektonski (stup,
zid i ravna greda), a iz Mezopotamskog stereotomski (zid, svod i kupola).
Arhitektonske forme su Perzijanci uglavnom posudili u Mezopotamiji i Egiptu. Neke vode porijeklo
iz Grke, a neki arhitektonski elementi su originalni. Mezopotamska palata je bila podizana na visoki
postament od erpia da bi se zatitila od poplava. Perzijanci usvajaju ovaj postament da bi poveali
monumentalnost palate. U Mezopotamiji su stepenita dobila monumentalni karakter, u Perziji je
arhitektura stepenita dalje razvijana i njegovana. Perzijanci su malo izmijenili egipatski vijenac,
inei njegov profil strmijim, to su isto uradili i sa nazupanim mezopotamskim vijencem. U doba
prevlasti helenizma, za vrijeme Aleksandra Makedonskog, u Perziju dolaze i neke arhitektonske
forme iz Grke, kao to su kanelure stupova, torusi na bazama stupova i podjela grednika na arhitrav i
vijenac. U slikarskoj i vajarskoj dekoraciji za itavo vrijeme trajanja perzijske arhitekture, najjai je
uticaj Mezopotamije. Originalne i specifine forme imaju kapiteli perzijskih stupova u vidu dva
stilizovana bika.
UPOREDNA ANALIZA (prema B. Fletcheru)
PLANOVI. Stanovnici Mezopotamije , u ta su ukljueni Babilonci i Asirci, podigli su terasaste
hramove i palae na visokim, umjetnim platforme u gradovima koji su sami po sebi opirno podignuti
iznad okolne aluvijalne ravnice.
Dvorane i prostorije grupirane po etverougaonoj shemi, a dvorita su duga i uska, tako da su lako
nadsvoena.
Zigurati su povezani sa glavnog hramovima, koji se izdiu kao tornjevi u sve manjim terasama sa
kruna gornjih hramova ili svetite, imali su svoje uglove prema stranama svijeta, za razliku od
egipatskih piramida ije su strane tako postavljene. Mezopotamske zgrade su dizajnirane sa oba
unutaranjim i vanjskim efektom, u kontrastu s egipatskim hramovima, koji su osim prednjih stubova
bili posve obini vani. Perzijanci imitiraju Mezopotamiju u koritenju platforma i terasa, ali s kojima
se suoavaju sa prijanjim kamenim kockama, a drugi s niskim reljefnim ploama (str. 76E, 77A).
Drveni krovovi, podran od strane brojnih stupova, omoguavali su da sobe budu velike i kvadratnih
proporcija u odnosu na hodnike poput zasvoenih stanova Babilonaca i Asiraca.
ZIDOVI. U mezopotamskoj ravnici, zidovi od suncem suene cigle su vrlo gusti, ponekad s dubokim
fasadom od peene cigle spojeni bitumenima, su kontrast sa kamenim, masivnim zidovima Egipana
i rezervnih, fino spojenih tesanik konstrukcije Grka. Vanjski zidovi su bili tretirani oito, osim
potpornih trake ili projektovanja tornjeva,. zidovi zatieni zasjenenim premazom. Asirci su koristili
prsobrane zavretke zidova i kamene ili alabaster podnoja, ukraena reljefima koji su prikazivali
vojne i sportske dogaaje, oni su takoe uveli mural ukrase u arene kockice i unutarnje bojanje friza
na gipsa. Perzijski zidovi palae na slian nain bili su od suncem suene cigle, okreeni i zatamnjeni
izvana, te je iste vrste zidne dekoracije u arenim kockicama i podnone reljefne ploe kao u Asiraca,
ali su koristili masivno kamenje koje okruuje vrata i prozorske otvora i razrade monumentalnih
stubita obloena s reljefnim skulpturama.
OTVORI. Mezopotamska vrata su spojeni polukrunim lukovima dvostrukim, ponekad ukraeni
viebojnom glaziranom ciglom u razvijenim asirskoj arhitekturi. Primjeri luka se javljaju na Suse i
Khorsabad u akvaduktima i izlazima, a odvodi na platformama u palai kasnije (oko 722 p.n.e).
Prozori su bili rijetki, etvrtasti vrhova i visoko na zidovima; visoka vrata obino su dovoljno pruala
svjetla. Ventilacija je dovoena kroz terakota cijevi koje su izlazile putem svoda. Perzijski vrata i
prozori u Persepolisu prijestolnoj dvorani bili su kvadratni i kameni postavljeni u zidovima od suncem
suene cigle, vrata su imala vijenac nalik egipatske klanac. Grobnica Darija prikazuje tipina vrata.
KROVOVI. Babilonska krovovi su bili prvo na premostivim motkama ili trupcima koje su nosile
pakirane glinene obloge na trstiku, ali tipian mezopotamski krov za bolje zgrade je svod od cigle,
19

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

bavasti sa dva ili vie luka-prstena, izraeni ravni na vrhu, a bez sumnje zatieni bitumenom.
Kupola je takoe postala est oblik pokrivanje ili kvadratnih apartmana skromnih dimenzija, kao to
je prikazano od strane asirske zidne ploe, a to su ponekad jajoliki oblici sa otvorom na vrhu.
Perzijske palae krov zgrade imaju u drvetu, sa potpornim stubom, panelima od ploa ili stubova koji
nose nabijenu glinu postavljene na trstiku.
STUBOVI.
su rijetki u ranijojm
mezopotamskoj arhitekturi, ali povremene
instance nisu poznate u asirskim i Neobabilonskim radovima. Perzijanci su,
naprotiv, koristili kolumne u velikoj mjeri,
iroko razmaknute, i relativno vitke imali su
samo za potporu drvnom i glinenih krovova,
umjesto tekih kamenih greda i ploa kao u
Egiptu.
Perzijanci
su
izumili
najprepoznatljiviji tip stubaca, s visokom
oblikovanom bazom, fluted vratila i
kapitelom
ponavljajuim
vertikalnim
spiralnim, ponavljajui razvoj dogaaja
takoe odvija otprilike u isto vrijeme u
istonom Mediteranu, ukljuujui i Jonsku
Grke. konzolni oblik najvieg dijela, s
tuljcem za potporu greda, zajedno s stubom
kao cjelinom, i mogu imati raljasti dio kao
to se jo uvijek koriste za potporu krovne
grede na perzijskom kue. Konzole su
oblikovali razliito kao prednje udove
bikova (ponekad i sa ljudskim glavama), ili
zmajeve. Osovine stubova u nekim od
manjih zgrada u Perzepolisu su od drveta, na
kamenim bazama, prekriveni vrlo debelim
sloj gipsa i dekorativno oslikane.

Moi i elegancija u Persepolisu

Iza friza sa predstavama Perzijskih i Medijanskih vojnika
koji uvaju stepenite Apadane. Stubovi Persepolisa i
danas stoje kao i prije 2500 godina.

OBLIKOVANJE Zgrade Mezopotamije, poput onih iz Egipta, bili su openito previe ogromne da bi
trebale oblikovanje, ili, kao kod asirske arhitekture, iroka podruja ukrasa sluila su odgovarajuoj
funkciji Bilo je Grci, koji su razvili oblikovanje tako visoko, u odnosu na njihove relativno mala, ali
veinom rafiniranim zgradama. Perzijanci su, meutim, dijeli evoluciju, kao to se vidi u elementima
uvedenim u baze i kapitele, a prije svega u vijencima na ulazima palaa, kao reprodukcije klesanje u
kamenu kao na Darijevom grobu, Naksh-i-Rustam, koji se moe uporediti sa slinim vijenca Temple
of Artemis, Efez. Takoer, drijelo preanje egipatskog tipa je pronaeno preko Perzijskih dovrataka
koji su, opet, na Naksh-i-Rustam.
ORNAMENT Stari Babilonci ini se da nisu imali koristi od arhitektonskih ornamenta u velikoj
mjeri, iako u njihovim kasnijim zidnim tretmanima vidimo poetke asirskog sistema. Asirci su
koristili kao glavni oblik kamene zidne dekoracije dado-ploe s reljefnim rezbarenjem koji pokazuje
izvanredne profinjenosti rezbarenja. Te ploe, od kojih su neki u Britanskom muzeju, imaju oblik
zapisa ilustriranih asirskom potragom. Kolnika ploe , s uzorcima koji proizlaze iz tepiha, obuhvataju
bendove rozeta, palmete i pupoljke lotusa, pokazujui uticaj Egipta, ba kao i sline obrasce
pronaene u grkoj umjetnosti. Asirci su bili i vjete zanatlije u bronci. U bonim ulazima u palae
bili su uvari, isklesana udovita, djelomino ugraena u zidove.
Izum Egipta od viebojnog stakla pripisan je na raun Asiraca u jedanaestom vijeku p.n.e. u obliku
emajlirane opeke, plava, bijela, uta i zelena, koristi kao oblik zidnih umjetnosti. Ona je postala vrlo
popularna meu neo-Babilonci, ali u Asiriji, gdje se kamen moe se dobiti lake, kasnije je uvelike
20

Amir Pai: Historija arhitekture

Asrhitektura prije 330.godine: 4.-Perzija

zamijenjen dado reljefima. Perzijanci su naslijedili sve tri vrste ukrasa; udovita na bonom ulaza,
kao i na Ulaznim vratima Kserksa u Perzepolisu, zidne dekoracije od arenih kockica, kao u
"Strijelac" i "Lav" ploama u Susi, sada u Louvreu, Pariz i ploama niskog reljefa koje se primjenjuju
na stepenice-zidove i ograde i terase platformi. Perzijski, kaoasirske povrine ukrasa, bile su
koncentrisane oko donjih dijelova zgrada, za razliku od egipatskog, koji je distribuiran jednoliko
preko stubova, osovina i unutarnjih zidova.

Glazirana cigla iz Susa

Dekoracije palate Dariusa I (521- 486 g.p.n.e) imaju

asirijskog uticaja. Ovaj friz sa strijelcima, izraen
glazurom na opeci, preneen je u Persepolis I uklopljen u
delikatni reljef izraen od strane Jonskih i Lidijskih
skulptora.
Arheoloki muzej, Teheran

21