Predavanje: DODATNI

ZAHTJEVI NA TEMELJNU KONSTRUKCIJU

- sustava grijanja i hlaenja objekta

TERMOAKTIVNI TEMELJI
Zagreb, veljaa 2010.
priredio: prof.dr.sc. Leo Matei, dipl.ing.gra.

0 SADRAJ
0
1

SADRAJ 1
TERMOAKTIVNI TEMELJI.....................................................................................................................................................................
1.1
Uvod 2
1.2
Prednosti geotermalnih sustava grijanja...................................................................................................................................
1.2.1
Ekoloke prednosti................................................................................................................................................................
1.2.2
Ekonomske prednosti............................................................................................................................................................
1.2.3
Neovisnost o fosilnim energentima.......................................................................................................................................
1.2.4
Kvaliteta stanovanja..............................................................................................................................................................
1.2.5
Sigurnost od poara..............................................................................................................................................................
1.2.6
Iskoristivost u graevinskoj budunosti.................................................................................................................................
1.2.7
Viestruka funkcija.................................................................................................................................................................
1.3
Teorija rada toplinskih pumpi......................................................................................................................................................
1.3.1
Zakoni termodinamike...........................................................................................................................................................
1.3.1.1
Prvi glavni zakon termodinamike
7
1.3.1.2
Drugi glavni zakon termodinamike 7
1.3.2
Termodinamike promjene stanja.........................................................................................................................................
1.3.2.1
Izotermalna promjena stanja
8
1.3.2.2
Adijabatska promjena stanja
9
1.3.3
Kruni procesi........................................................................................................................................................................
1.3.3.1
Desnokruni procesi
10
1.3.3.2
Lijevokruni procesi
10
1.3.4
Toplinske pumpe.................................................................................................................................................................
1.3.5
Podjela sustava toplinskih pumpi........................................................................................................................................
1.3.6
Koeficijent iskoristivosti ( COP eng. Coefficient of performance )...................................................................................
1.3.7
Radni medij toplinske pumpe..............................................................................................................................................
1.3.7.1
Openito o radnom mediju 17
1.3.7.2
Bitne karakteristike radnog medija 18
1.3.7.3
Vrste radnih medija u toplinskim pumpama
19
1.4
Geotermalni kolektori.................................................................................................................................................................
1.4.1
Horizontalni geotermalni kolektori.......................................................................................................................................
1.4.2
Spiralni geotermalni kolektori (kolektori u kanalima)..........................................................................................................
1.4.3
Vertikalni geotermalni kolektori...........................................................................................................................................
1.5
Naela termoaktivnih temelja....................................................................................................................................................
1.5.1
Ugradnja plastinih cijevi u termoaktivne temelje...............................................................................................................
1.6
Termika svojstva tla..................................................................................................................................................................
1.6.1
Openito..............................................................................................................................................................................
1.6.2
Termika svojstva tla...........................................................................................................................................................
1.6.3
Prijenos toplinske energije u tlu..........................................................................................................................................
1.6.4
Modeli tla.............................................................................................................................................................................
1.7
Ponaanje tla uslijed temperaturnih promjena........................................................................................................................
1.7.1
Naprezanje-deformacija......................................................................................................................................................
1.7.2
Hidraulika svojstva.............................................................................................................................................................
1.7.3
Fizikalno-kemijska svojstva.................................................................................................................................................
1.7.4
Bioloka svojstva.................................................................................................................................................................
1.8
Prijenos topline izmeu apsorpcijske tekuine, betona i tla.................................................................................................
1.9
Analize isplativosti i emisija CO2...............................................................................................................................................
1.10
Reference.....................................................................................................................................................................................

1 TERMOAKTIVNI TEMELJI

1.1

UVOD

Jedan od osnovnih preduvjeta za dui boravak ovjeka u nekom prostoru je podnoljiva razlika
izmeu temperature njegovog tijela i okolice, tj. ona razlika koju prirodni regulatori temperature
ljudskog tijela mogu kompenzirati.
Razvoj svijesti o sniavanju pogonskih trokova za potrebe grijanja/hlaenja, ekoloki imbenici i
nastojanje da se iz prirode uzme to vea koliina topline za grijanje/hlaenje, utjecali su na pojavu
naprednih tehnikih rjeenja. Jedno od najzanimljivijih su dizalice topline, (toplinske pumpe, eng heat
pump), koje toplinu uzimaju iz tla, na nain da se za proizvodnju 100% topline za grijanje i/ili pripremu
potrone tople vode, koristi svega 25-30% dopunske energije (najee za pogon kompresora dizalice
topline), dok se 70-75% energije uzima iz okoline (tla).

slika 1.1

Shema sustava grijanja/hlaenja obiteljske kue sa termoaktivnim temeljima

Globalno, podzemne geotermalne priuve predstavljaju ogroman potencijal izravno upotrebljive

energije. Ekonomska opravdanost koritenja geotermalne energije dokazana je kroz mnoge projekte u
kojima se geotehnike i/ili kolnike konstrukcije koriste i kao konstrukcija za instalaciju cijevi sustava
za grijanje/hlaenje nekog objekta.
Betonski elementi geotehnikih konstrukcija u izravnom su kontaktu sa tlom. Sam beton kao
materijal, ima velik toplinski kapacitet. Ugradnjom sustava cijevii ispunjenih odgovarajuom tekuinom
u geotehnike elemente, te mehanikim radom dizalica topline, osigurava se cirkulacija tekuine i time
i znatna izmjena topline izmeu geotehnike konstrukcije i tla.

Zimi uzimamo toplinu iz tla i koristimo je za dogrijavanje sustava grijanja, ljeti predajemo toplinu u
tlu i pothlaujemo sustav hlaenja. Sustav je uinkovitiji ako su termoaktivni temelji u saturiranom
propusnom tlu u kojem voda tee. Takoer je mogue ovisno o volumenu betonskih elemenata i vrsti
temeljnog tla kratkotrajno pohraniti toplinu dobivenu za vrijeme hlaenja objekta i koristiti je poslije za
potrebe grijanja objekta. Ovakav sustav je uinkovitiji ako su termoaktivni temelji u suhom propusnom
tlu ili u saturiranom nepropusnom tlu u kojem voda ne tee.
Prve primjene sprege geotehnikih konstrukcija i sustava grijanja/hlaenja zbile su se u Austriji i
vicarskoj u 80-tim godinama prolog stoljea i to na temeljnim ploama, a nedugo zatim i na pilotima
i dijafragmama. U Austriji je do 2006. g. izvedeno cca 300 zgrada u koje imaju termoaktivne pilote i/ili
dijafragme. Slijedei graf prikazuje trend rasta upotrebe termoaktivnih pilota u Austriji.

slika 1.2

Trend rasta upotrebe termoaktivnih pilota u Austriji

Prije primjene termoaktivnih temelja, kao izmjenjiva topline sa tlom koritena je "toplinska sonda".
Konstrukcija "toplinske sonde" sastoji se od cijevi U-oblika ugraenoj u buotinu ispunjenu vodom ili
nekim materijalom. U usporedbi se termoaktivnim pilotom prijenos topline je manji, a zbog veih
radijusa u oblikovanju cijevi vei su otpori prolazu tekuine i time su vei trokovi. No, primjena
"toplinske sonde" je opravdana kod ve izgraenih objekta i u projektima u kojima temeljna
konstrukcija i temeljno tlo svojom geometrijom i svojstvima ne zadovoljava energetske zahtjeve.

1.2

1.2.1

PREDNOSTI GEOTERMALNIH SUSTAVA GRIJANJA

Ekoloke prednosti

Klasini sustavi grijanja kao izvor energije koriste fosilne energente ( grijanje na struju je
posredan nain koritenja fosilnih energenata ). Godine 2006. 86% energije se dobivalo
sagorijevanjem fosilnih goriva. Izgaranjem fosilnih goriva u atmosferu se oslobaa ugljini monoksid
CO, ugljini dioksid CO2, sumporni dioksid SO2, SO3, NO3 itd. Pored plinova koji se oslobaaju
izgaranjem u atmosferi se drastino poveala koncentracija metana koji nastaje u preradi i koritenju
prirodnog plina. Svi ti plinovi pojaavaju prirodan efekt staklenika to dovodi do zagrijavanja
atmosfere. Predvia se porast temperature izmeu 1,5 i 6C u sljedeem stoljeu.

1. Ugljini dioksid
2. Metan
3. Freon
4. Ozon(O3)i vodena para
5. Duikov oksid

slika 1.1

Emisije plinova koje dopriose efektu staklenika i promjeni klime ( Professor D. Schnwiese, Institut fr Geophysik,
Universitt Frankfurt/M )

Zagrijavanjem prosjene obiteljske kue koristei loivo ulje emitira se 6000 kg CO 2 a grijanjem na
plin 4000 kg CO2 . Prosjeno 40% emisije CO 2 otpada na grijanje domainstava. Toplinske pumpe
ovisno o vrsti energenta koja napaja kompresor isputaju puno manje koliine CO 2 ili emisije uope
nema. Ako se sistem geotermalnih toplinskh pumpi upari sa solarnim panelima emisija CO 2 iznosi 0 kg
godinje. Vodei proizvoai toplinskih pumpi koriste rashladne tvari bez freona koji sudjeluje u
razgradnji ozona.

slika 1.2

Usporedba emisije CO2: za tipinu obiteljska kua (energetska potreba 8,8kW) Napomena: elektrina energija
dobivena je 50% iz hidro a 50% iz termoelektrane (Institut fr Wrmetechnik TU Graz,Energiebericht der
sterr.Bundesregierung 1990.)

Smanjenje emisije CO2 geotermalnih sustava grijanja u odnosu na klasine sustave grijanja jasno
pokazuje slika 1.2. Time je jasno vidljiv i pozitivan utjecaj na okoli. Elektrina energija dobivena za
pogon kompresora se moe dobiti iz solarnih elija i na taj nain eliminirati emisiju CO 2 u potpunosti.

1.2.2

Ekonomske prednosti

Ovisno o efikasnosti toplinske pumpe direktno iz okolia moe se crpiti 75% potrebne energije to
naravno nita ne kota (za sada). Ta energija ovisno o mediju koji koristimo dolazi od Sunca ili iz
Zemlje. Samo odravanje je vrlo jeftino.

slika 1.1

Cijena grijanja obiteljske kue povrine 175 m2 za godinu dana (Geotermal heat pumps: A guide to planing and
installing)

Usporedimo li najskuplju opciju a to je grijanje na plin (Propan ) i najjeftiniju opciju a to je toplinska

pumpa najvie efikasnosti jasno je vidljiva ekonomska prednost. Razlika u cijeni grijanja za samo
jednu godinu iznosi 1682 .
1.2.3

Neovisnost o fosilnim energentima

Energenti iz okolia koje koristimo u toplinskim pumpama neovisni su o energetskim krizama, a

nalaze se svuda oko nas. S obzirom na nestaice fosilnih energenata u skoroj budunosti, lako je
prepoznati prednost toplinskih pumpi. Sama injenica da se u Europskoj Uniji uvode rigorozni propisi
energetske efikasnosti graevinskih objekata u svrhu smanjenja ovisnosti o uvozu energenata
promie ''zelene tehnologije'' kojima geotermalne toplinske pumpe definitivno pripadaju.
1.2.4

Kvaliteta stanovanja

Grijanje toplinskim pumpama prua veliki komfor i jednostavnost koritenja. Sistem za predaju
topline kuanstvu je zagrijan na nie temperature nego kod klasinog grijanja to osigurava kvalitetnu i
zdravu sredinu za ivot. esto se koristi podno grijanje koje svojom velikom povrinom i relativno
niskom temperaturom osigurava da nee biti pregrijavanja i velikog strujanja zraka. Reverzne
toplinske pumpe takoer omoguavaju hlaenje tijekom toplijih perioda u godini. Ovi sustavi su vrlo
tihi, a takoer je eliminiran problem dostave energenata, odlaganje pepela i ienje dimnjaka.
1.2.5

Sigurnost od poara

Grijanje ovim sustavom koristi princip termodinamikog kruga, bez sagorijevanja i otvorenog
plamena. Rashladni mediji su u veini sluajeva takoer nezapaljivi.

1.2.6

Iskoristivost u graevinskoj budunosti

Tendencija u svijetu je smanjenje emisije topline kroz zidove, podove i krovove graevina. U skoroj
budunosti moemo oekivati zakonsko smanjenje energetskih potreba graevina po uzoru na
niskoenergetske i pasivne graevine. Toplinske pumpe su idealne za grijanje takvih niskoenergetskih
objekata. Standardni sustavi grijanja nisu isplativi za ugradnju u objekte sa tako niskim energetskim
zahtjevima.
1.2.7

Viestruka funkcija

Uz primarnu namjenu grijanja toplinske pumpe se mogu koristiti i za druge namjene u domainstvu.
Najbitnija namjena je hlaenje u toplim dijelovima godine, a postie se na vrlo jednostavan i jeftin
nain ugradnjom povratnog ventila. Takoer, mogu se koristiti za proizvodnju tople vode u
domainstvu.

1.3

TEORIJA RADA TOPLINSKIH PUMPI

Toplinske pumpe pretvaraju toplinsku energiju niske temperature u toplinsku energiju visoke
temperature koja se koristi u svrhu grijanja domainstva. Pretvodba se odvija u zatvorenom krunom
procesu u kojem radnom mediju konstantno mjenjamo stanje.
Sistem toplinskih pumpi podlijee zakonima termodinamike, a bazira se na principu lijevokunog
Carnotovog procesa.
Kada je Lord Kelvin opisao teoretsku toplinsku pumpu 1852 godine nije predviao da se koristi kao
ureaj za grijanje. Jedina realna upotreba bila je za hlaenje velikih kolonijalnih zgrada u Imperijskoj
Indiji.
Tijekom zadnjih 50 godina tehnologija je postepeno usavrena. Danas je to jedna od vodeih
tehnologija za grijanje domainstava u Europi i Sjedinjenim Amerikim Dravama. Unato
vizionarskom razmiljanju Lorda Kelvina nije niti mogao zamisliti da e njegov izum imati bitnu ulogu u
smanjenju emisije ugljinog dioksida. Toplinske pumpe su jedni od rijetkih ureaja za grijanje koji su
pouzdani i dostupni , a ujedno smanjuju ili u potpunosti ne emitiraju ugljini dioksid.
Iako nije izvorna namjena smanjenje emisije ugljinog dioksida, u dananje vrijeme kada je
globalno zatopljenje izraziti problem, ta karakteristika toplinskih pumpi je glavni adut za njihovo irenje.
Meunarodna Agencija za Energiju ( The Internacional Energy Agency IEA) je prepoznala toplinske
pumpe kao jednu od tehnologija koja moe pruiti velika snienja emisije CO 2.
Tehnilogija toplinskih pumpi je imala trnovit put do dananjeg statusa pouzdanog i ekoloki
prihvatljivog proizvoda. Kompletna industrija je bila na rubu kolapsa zbog loih projekata, kvalitete i
opreme, a postepeni oporavak je uslijedio zbog standardizacije i uvoenja normi.
Paralelno sa razvojem toplinskih pumpi razvijali su se i drugi segmenti graevinarskog sektora.
Emisija toplinske energije kroz zidove je drastino smanjena primjenom novih materijala u izolaciji
graevina. Slobodno se moe rei da je bilo koja novogradnja u Europi i SAD-u pogodna za ugradnju
toplinskih pumpi. Glavno ogranienje za ugradnju predstavljaju starije graevine zbog toga to je
temperatura koja se isporuuje iznosi maksimalnih 65C dok klasini bojleri isporuuju temperature do
90C.
Medij iz kojeg se uzima toplinska energija moe biti voda , zrak i zemlja. Zrak je najdostupniji medij
ali u trenutku kada najvie trebamo energije iz njega , to tokom zimskog perioda, on je najhladniji.
Voda ima puno bolje toplinske karakteristike od zraka , ali nije dostupna na svim lokacijama. Trenutno
najzanimljiviji medij je zemlja. Toplinske pumpe koje koriste zemlju kao medij nazivaju se
geotermalnim toplinskim pumpama.
Za rad geotermalnih toplinskih pumpi vrlo je bitna granina zona koja se naziva neutralnim
temperaturnim slojem. U tom sloju temperatura tla je stalna i uglavnom odgovara srednjoj godinjoj
temperaturi promatranog podruja.

1.3.1

Zakoni termodinamike

''Termodinamika se temelji na dva osnovna zakona koji su poopenje prirodnih zakonitosti. Prvi
glavni zakon , temeljen na zakonu o odavanju energije, utvruje kvantitativne odnose u procesima
pretvorbe topline i rada. Drugi glavni zakon govori o smjeru provoenja procesa , a povezan je s
pojmom entropije.'' - Osnove tehnike termodinamike , Alka Miheli-Bogdani
1.3.1.1 Prvi glavni zakon termodinamike
Temeljen na principu zakona o odranju i pretvorbi energije, utvruje da energija ne nastaje niti
nestaje iz niega , nego samo prelazi iz jednog u drugi oblik.
To nam govori da je ukupna energija termodinamikog procesa konstantna odnosno nema razlike
izmeu energije u krajnjem i poetnom stanju.
Ek - Ep = 0, E = konst.
Ukupna energija radnog medija u meudjelovanju sustava i okoline jednaka je zbroju poetne
energije i zbroju svih koliina energije koje sudjeluju u procesu.
1.3.1.2 Drugi glavni zakon termodinamike
Drugi glavni zakon temelji se na spoznaji Sadi Carnota :
'' Gdje postoji razlika u temperaturi moe se dobiti pokretna mo.''
On kae da se moe iskoristiti postojanje razlike u temperaturi izmeu dva medija za dobivanje
rada. Podrazumijeva se da se misli na prijelaz topline sa tijela s viom temperaturom na tijelo nie
temperature jer se taj proces odvija sam od sebe.
Na temelju toga R.Clasius je dao definiciju drugog glavnog zakona, koja glasi:
''Toplina nikada ne moe prelaziti sama od sebe s hladijeg tijela na toplije tijelo bez drugih
promjena u sustavu, tj. bez kompenzacije.''
Ovaj zakon je izuzetno bitan za toplinske pumpe jer one rade upravo to, oduzimaju toplinsku
energiju hladnijem tijelu i predaju toplijem tijelu. Da bi proces hlaenja hladnijeg tijela i grijanja toplijeg
tijela funkcionirao naravno moramo izvriti ''kompenzaciju''. Tako u zatvorenom sistemu toplinskog
grijanja ulaemo rad kroz kompresor koji tlai radni medij.
1.3.2

Termodinamike promjene stanja

Promjene stanja idealnih plinova su vrlo bitne jer nam daju vezu izmeu topline i mehanikog rada.
S obzirom da se u toplinskim pumpama primjenjuje lijevokruni Carnotov proces koji se sastoji se
od dvije povratne izoterme i dvije povratne adijabate odnosno ( dvije izentrope ) izohorna, izobarna
promjena stanja nee biti obraena.

1.3.2.1 Izotermalna promjena stanja

Izotermalna promjena stanja je takva promjena stanja kod koje nema promjene temperature, T =
konst.

slika 1.1

Izotermalna promjena stanja idealnog plina

Ako u zatvorenom sustavu imamo odreenu masu plina u poetnom stanju ( T 1,V1,p1), polaganim
dovoenjem topline kroz stijenke sistema plin e se postepeno iriti dok ne ispuni ukupan volumen
sistema. Za vrijeme irenja plina nee doi do promjene temperature T.
Jednadba izoterme glasi :
p V = m R T = konst. = p1 V1 = p2 V2
Izborom razliitih temperatura dobija se familija istostranih hiperbola u p,V dijagramu.

1.3.2.2 Adijabatska promjena stanja

Adijabatska promjena stanja je proces bez dovoenja ili odvoenja topline kroz granice sistema.
Pri adijabatskoj ekspanziji rad se odvija uz smanjenje unutranje energije, a pri kompresiji rad se
odvija uz poveanje unutranje energije radnog medija. U povratnom adijabatskom procesu entropija
(''kanal'' kojim se izmjenjuje toplina izmeu sustava u njegovog okolia ) se ne mijenja pa se zato
naziva izentropski proces.

slika 1.1

Adijabatska promjena stanja idealnog plina

U p, v dijagramu adijabate se prikazuju kao raznostrane hiperbole , strmije od izotermi, budui da

im je eksponent k u opoj jednadbi promjene stanja pvk=C=konst vei od 1 dok je za izotermu
eksponent n u jednadbi promjene stanja pvn=C=konst jednak 1.
1.3.3

Kruni procesi

Toplinski ureaji dijele se na termoenergetske i rashladne ureaje. Kod termoenergetskih ureaja

pretvaramo toplinsku energiju u mehaniku ili elektrinu dok se kod rashladnih ureaja toplinska
energija prenosti sa tijela nie temperature na tijelo vie temperature. Za neprekidan rad takvih
sustava koriste se kruni procesi.
Za ostvarenje krunog procesa potrebna su dva izvora topline na razliitim temperaturama,
ogrijevni i rashladni. Dovod i odvod topline se odvija izotermalno, a preostale dvije promjene stanja su
adijabatske.
Toretske osnove krunih procesa postavio je Sadi Carnot. Prema njegovoj definiciji postoje
desnokruni i lijevokruni procesi.

1.3.3.1 Desnokruni procesi

Desnokruni Carnotov proces se odvija prema drugom glavnom zakonu. Odvija se preko dvije
izoterme i dvije adijabate. Za ostvarenje ciklusa potrebna su dva izvora na razliitim temperaturama T H
ogrijevni spremnik ( eng. Hot ) i Tc rashladni spremnik ( eng. Cold ).
Zamiljeni Carnotov stroj sastoji se od sljedeih promjena stanja:

1. Izotermne ekspanzije plina ( TH ) promjena od A do B

2. Izentropske (ravnotena adijabata)
ekspanzije plina - promjena od B
do C - sustav je toplinski izoliran
od okoline
3. Izotermne kompresije plina ( TC ) promjena od C do D
4. Izentropska kompresija plina promjena od D do A - sustav
toplinski izoliran od okoline

slika 1.1

Carnotov desnokruni proces

1.3.3.2 Lijevokruni procesi

Lijevokruni proces je ustvari reverzni desnokruni Carnotov proces to znai da je smjer obratan
dakle obrnuto smjeru kazaljka na satu. Za ostvarenje ciklusa potrebna su dva izvora na razliitim
temperaturama TH ogrijevni spremnik ( eng. Hot ) i Tc rashladni spremnik ( eng. Cold ). Proces se
ostvaruje preko dvije izoterme i dvije izentrope.
Lijevokruni Carnotov proces je osnova funkcioniranja toplinskih pumpi jer omoguava
podhlaivanje hladnijeg tijela u korist grijanja toplijeg tijela.
1.3.4

Toplinske pumpe

Toplinske pumpe (dizalice topline), su transformatori topline kojima je temperatura rashladnog

spremnika vea od temperature okolia dok im je temperatura ogrijevnog spremnika nia od
temperature okolia. U procesu se energija oduzima tijelu s niom temperaturom i predaje tijelu vie
temperature , uz utroak rada. Za funkcioniranje toplinske pumpe potreban je davatelj topline i
potroa tako dobivene energije, odnosno rashladni i ogrijevni spremnik.
Osnovni elementi ureaja su:

kompresor,

kondenzator ,

priguni ventil i

ispariva.

Kompresor moe biti klipni ( za manje toplinske pumpe ) i centrifugalni ( za vee toplinske pumpe ).
Proces u kondenzatru moe se odvijati u dva ili tri stupnja odnosno hlaenje, kondenzacija i
pothlaivanje radnog medija.

10

U isparivau se oduzima toplina davatelju ( ogrijevnom toplinskom spremniku ), a njegova snaga

ovisi o jaini kompresora. Davatelj topline, odnosno ogrijevni spremnici, mogu biti:

vode rijeka, jezera,

podzemne vode,

zemlja,

zrak itd.

Davatelj (izvori) topline moraju imati zadovoljavajuu raspoloivost te stalnu i dosta visoku
temperaturu tokom godine, dosta veliku specifinu toplinu, moraju biti jeftini , isti i inertni.

slika 1.1

Shema kompresijske toplinske pumpe

11

slika 1.2

Idealizirani termodinamiki proces u parno kompresijskoj toplinskoj pumpi

U jednostavnoj parno kompresijskoj pumpi, slika 1.1, protjee termodinamiki proces kojeg
prikazuje slika 1.2. Proces se odvija na nain da se radni medij komprimira uz potronju mehanikog
rada izmeu toaka 1 i 2. Nakon toga slijedi hlaenje i kondenzacija izmeu toaka 2 i 3 pri emu
toplina prelazi na rashladnu vodu ili zrak kojom se kondenzator hladi. Taj zrak ili voda (rashladni) koji
smo maloprije zagrijali slui za zagrijavanje domainstva. Nakon kondenzacije rashladni medij se
priguuje do tlaka i temperature u isparivau izmeu toaka 3 i 4. Slijedi ulazak mokre pare u ispariva
koji oduzima toplinu tijelu koje se hladi (toplinski spremnik- ogrijevni spremnik , Zemlja ). Dogaa se
promjena stanja, isparavanje i vraamo se u kompresor. To se sve odvija izmeu toaka 4 i 1.
Povratkom u kompresor zatvoren je kruni proces.
U proraunu stvarnog procesa moramo ukljuiti i gubitke cjevovoda, kompresora, mehanike i
elektrine gubitke u elektromotoru, odstupanje radnog medija od idealnih. Ukupni stupanj djelovanja
toplinske pumpe hu obuhvaa sve gubitke i iznosi 25-75%.

12

slika 1.3

Shema kompresijske toplinske pumpe

Shematski prikaz kompresijske toplinske pumpe sa realnim temperaturama i tlakovima radnog

medija R290 prua slika 1.3.
Izvor topline iznosu od 75% ukupne energije koja se koristi u sustavu je tlo. Tlo je temperature 0C
iz kojeg izvlaimo toplinu geotermalnim kolektorima i samim time ga hladimo na -4C. Taj proces se
odvija u isparivau na tlaku od 3,65 bara. Radnom mediju smo podigli temperaturu sa -8C na -3C.
Takav radni medij dolazi do kompresora koji izentropski komprimira plin do tlaka od 13,2 bara i ujedno
unosi 25% ukupne energije u sistem, pri emu se temperatura radnog medija podigla na +62C. Radni
medij tada dolazi do kondenzatora koji predaje toplinu domainstvu. U ovom procesu radni medij se
hladi na +33C , tlak je i dalje 13,2 bara, a temperatura medija u domainstvu raste sa +30C na
+35C.Radni medij potom dolazi do ekspanzionog ventila u kojem dolazi do izentropske ekspanzije
radnog medija kojem se tlak smanjuje sa 13,2 bara na 3,65 bara, a temperatura pada sa +33C na
-8C. Kruni proces se tada ponavlja.

13

slika 1.4

Shema geotermalnoe toplinske pumpe sa pilotima kao kolektorima

Shematski prikaz dijelova sustava za eksploataciju geotermalne energije sa svrhom grijanja i

hlaenja domainstva prua slika 1.4. Sastoji se od primarnog kruga koji ukljuuje vertikalnie
kolektore toplinske energije pilota, cijevi za transport radnog medija, sabirne stanice, cijevi koje
povezuju primarni krug sa toplinskom pumpom koji prikazuje slika 1.3, te od sekundarnog kruga koji
slui za distribuciju energije u kuanstvu.

14

1.3.5

Podjela sustava toplinskih pumpi

Toplinske pumpe moemo kategorizirati prema:

a) funkciji koju obavljaju:

grijanje,

hlaenje,

proizvodnja tople vode u domainstvu,

ventilacija,

kombinacije ve navedenog itd.

b) ogrijevnom spremniku:

zemlja,

podzemne vode,

zrak,

vodene povrine itd.

c) kombinaciji radnih medija u ogrijevnom dijelu i distribuciji:

-voda/voda ,

-zrak/zrak ,

-zrak/voda itd.

d) ostalim konstrukcijskim karakteristikama:

1.3.6

-integralne/modularne,

-vanjske/unutarnje,

-kompresijske/apsorpcijske,

-pogon kompresora elektrini/s unutarnjim izgaranjem,

-nainu kompresije itd.

Koeficijent iskoristivosti ( COP eng. Coefficient of performance )

Koeficijent iskoristivosti predstavlja vrlo bitnu veliinu za toplinske pumpe.

COP ( ) nam pokazuje omjer dobivene koristne toplinske energije i uloene energije u sistem
preko kompresora.

Iz gornjeg je lako vidljivo da je

to je uvijek vee od 1.

Dakle, kod toplinske pumpe sa COP = 4, na 1 kW uloene elektrine energije dobijamo 4 kW

toplinske energije za grijanje domainstva.

15

slika 1.1

Prikaz toka energije ( COP )

S obzirom da je ciklus toplinskih pumpi vie manje obrnuti idealni Carnotov desnokruni ciklus
(odnosno lijevokruni) COP se moe izraunati koristei razliku u temperaturi isparivaa i
kondenzatora.

To Temperatura okolia iz kojeg crpimo toplinu

T Temperatura medija kojem predajemo toplinu ( temperatura medija u domainstvu )
T Razlika u temperaturi izmeu temperature medija domainstva i okolia
Vrijednosti temperature se uvrtavaju u Kelvinima ( K ).
Primjer 1. :
To= 0 C = 273 K
T = 50 C = 323 K

Primjer 2. :
To= 0 C = 273 K
T = 30 C = 303 K

U stvarnosti idealni procesi ne postoje tako da je COP ustvari manji od Carnotove korisnosti. Zbog
toplinskih, mehanikih i elektrinih gubitaka COP se umanjuje za stupanj djelovanja toplinske pumpe

hu

16

Dakle iz primjera 1 i 2 slijedi da je

Uzevi vrijednost djelovanja toplinske pumpe od 50% to je srednja vrijednost dobivamo:

Kao to je vidljivo efikasnost sistema grijanja toplinskim pumpama ovisi o dvije veliine, temperaturi
na koju zagrijavamo kuanstvo i temperaturi medija iz kojeg crpimo toplinu odnosno njihovoj razlici te
o gubicima u samom sustavu. Iz toga se moe zakljuiti da COP tokom godine varira zbog razliitih
vrijednosti temperatne razlike ogrijevnog i rashladnog spremnika topline.

slika 1.2

COP u ovisnosti o promjeni razlike temperature T (BWP )

COP opada kada je T vei, a raste kada je T manji. Vei T se pojavljuje u zimskim periodima
to nam svakako ne odgovara. Iz tog razloga je vrlo bitan izbor medija iz kojeg se crpi toplina i njegove
karakteristike. (slika 1.2)
Sezonski faktor korisnosti (godinja korisnost) predstavlja omjer ukupne energije dostavljene
za grijanje domainstva i ukupni utroak elektrine energije za pokretanje kompresora. Dakle,
prosjeni COP tokom godine (za grijanje i hlaenje odvojeno) se po VDI 4650 naziva sezonskim
faktorom korisnosti toplinske pumpe (eng. Seasonal Performance Factor - SPF).
1.3.7

Radni medij toplinske pumpe

1.3.7.1 Openito o radnom mediju

U teoretskom dijelu pod radnim medijem u toplinskoj pumpi se smatra voda u tekuem i plinovitom
stanju. Takoer, u teoretskom dijelu prikazani su principi djelovanja sistema za idealne plinove. U
stvarnosti postoje odstupanja zbog postojanja gubitaka. Za ublaavanje tih gubitaka umjesto vode u
toplinskim pumpama koristimo neke druge kapljevine.
Glavna funkcija radnog medija je transport toplinske energije od primarnog kruga (ogrijevnog
spremnika) do domainstva te distribucija u domainstvu koje predstavlja sekundarni krug (rashladni
spremnik).
17

Radni medij u primarnom i sekundarnom krugu su kombinacije :

voda/voda ,

zrak/zrak ,

zrak/voda.

1.3.7.2 Bitne karakteristike radnog medija

Karakteristike radnog medija koje su bitne za efikasnije funkcioniranje toplinskih pumpi su:

specifini toplinski kapacitet,

entalapija i

temperatura vrelita.

Specifini toplinski kapacitet je odnos dovedene koliine topline i promjene

temperature, a specifina toplina je ona koliina energije koju treba
dovesti ili odvesti jedinici koliine tvari da bi se temperatura promjenila za
1C.

Specifini toplinski kapacitet

Bitno je da medij posjeduje veliki toplinski kapacitet, odnosno da moe
primiti velike koliine toplinske energije a da mu se pri tome to je manje
mogue povea temperatura i obratno da moe predati velike koliine
topline, a da mu se pri tome temperatura to je manje mogue smanji.
Entalapija

je zbroj unutranje energije i potencijalne energije izvora vanjskog tlaka,

odnosno mjera energije koju posjeduje radni medij.
H = U + pV

slika 1.1

Dijagram za odreivanje COP-a preko entalapije i tlaka za radni medij R 134a (Ochsner)

18

Za idealne plinove Carnotova korisnost se odreuje kao:

dok je za realne :

Temperatura vrelita je temperatura na kojoj tekuina prelazi u plin. Vrelite ovisi o tlaku
tekuine i proporcionalno mu je.

slika 1.2

Dijagram stanja vode

Na dijagramu je vidljivo da voda pri 0,611 kPa ( 1 kPa je cca 1 atmosfera ) isparava na 273,16 K
to odgovara 0C dok poveanjem tlaka raste i temperatura isparavanja. Ovo je vrlo bitna injenica za
funkcioniranje sustava jer je toplinski spremnik, odnosno tijelo od kojeg dobijamo toplinu relativno
niske temperature.
1.3.7.3 Vrste radnih medija u toplinskim pumpama
Za razliku od primarnog i sekundarnog kruga u kojima se koristi voda kao radni medij u toplinskim
pumpama koristimo neke druge spojeve. Prije pojave problema ozonskih rupa u 1980-im godinama,
najraireniji radni medij bili su metan kojem su jedan ili vie atoma zamijenjeni F, Cl, Br, I , poznatiji
kao R-12 i R-22.

19

R-22 se ee koristio za klimatizaciju u stambenim prostorima dok je R-12 bio namijenjen za

klimatizaciju vozila. Neki rani sustavi koristili su radni medij zvan R-11. Proizvodnja R-12 je prestala
sredinom devedesetih a R-22 bi trebao bit potisnut iz upotrebe do 2020.
R-134a i odreene mjeavine danas zamjenjuju stare medije koji sadre klor. Suvremeni mediji
samim time ne unitavaju ozon i puno su ekoloki prihvatljiviji. Ali ni R134a nije konano rjeenje jer
nove studije pokazuju da tetno utjee na klimatske promjene. U Europskoj Uniji ve su stupile na
snagu odreene restrikcije to se tie koritenja ovog medija , a 2011. e biti u potpunosti zabranjen.
Danas se najvie koriste:
R 134A

kemijska formula je C2H2F4

temperatura vrelita : -26,3 C

R 407C

mjeavina R-32 (23%) , R-125 (25%) i R-134a (52%)

R410A

mjeavina R-32 (50%) i R-125 (50%)

temperatura vrelita : - 48,5 C

R404A

R-125(44%) , R-143a(52%) i R-134a (4%)

R290

isti propan
temperatura vrelita : -42,5C

Najee su ipak koriteni R 134A i R 407C zbog toga jer su nezapaljivi i neotrovni.
Predloeni zamjenski medij za R 134A je HFO-1234yf.
Prednosti spoja HFO-1234yf su :

-manji utjecaj na efekt staklenika

-smanjeno vrijeme razgradnje u atmosferi (ako doe do isputanja)

-kompatibilnost sa postojeim sustavima

-vrhunske termodinamike karakteristike

-sigurnost koritenja

Veina toplinskih pumpi dolazi sa ve ugraenim medijima. Stoga nije izgledno curenje medija u
atmosferu i zagaenje, ali to ne znai da do toga nemoe doi. Vrlo je bitno da ugradnju vri
kvalificirana osoba i da se odlaganje ( nakon proteka radnog vijeka ) izvri na odgovarajui nain.

20

1.4

GEOTERMALNI KOLEKTORI

Toplina iz tla se moe prikupljati na vie naina. Ovisno o uvjetima na terenu imamo izbor izmeu
horizontalnih kolektora, spiralnih kolektora u kanalima i vertikalnih kolektora.
Za kolektore koji su poloeni u zemlju, neovisno o vrsti kolektora, bitne su karakteristike tla, ali
takoer je vrlo bitno da je tlo konsolidirano i da nema velikih slijeganja. Ako bi se pojavili bilo kakvi
pomaci u tlu, moglo bi doi do pucanja cijevi i samim time unitenja kolektora.
Za zemljane kolektore vrlo su bitne podzemne vode ali takoer i kinica. Kinica regenerira tlo i
stoga podruje na kojem su ugraeni kolektori ne smije biti betonirano. S druge strane previe kinice
moe uzrokovati probleme. Ako se voda nakupnja na tlu, potrebno je izvesti drenau.
Pored kolektora koji slue samo energetskoj izmjeni vrlo su bitni kolektori koji se ugrauju u temelje
graevina. Razlikujemo termoaktivne dijafragme, termoaktivne ploe, termoaktivne, pilote i
termoaktivne tunele. U principu to su kolektori koji imaju dvije funkcije. Pored izmjene topline sa tlom
oni slue za temeljenje graevina. U sluaju da je kolektor ugraen u temelje izmjena topline sa tlom
ide posredno preko betona. Bitne prednosti osim vienamjenskog koritenja je zatita kolektorskih
cijevi te manja potrebna povrina za ugradnju jer se kolektor nalazi ispod (ili u neposrednoj blizini)
objekta koji grije.
Kada razmotrimo sve uvjete koji prevladavaju na terenu odluujemo se na vrstu kolektora. Ovisno
o vrsti kolektora i ugradnja a samim time i cijena grijanja varira te je potrebno posvetiti posebnu panju
pri odabiru.
1.4.1

Horizontalni geotermalni kolektori

Horizontalni kolektori zahtijevaju poprilinu povrinu za ugradnju. Za orijentaciju se koristi relacija

da je potrebna povrina za ugradnju kolektora jednaka povrini koju grijemo puta pet. Za precizniji
proraun koristi se tablica :
tablica 1.1

Kapacitet kolektora za prikupljanje topline (VDI 4640)

Tablica nam pokazuje kolika je potrebna povrina tla u koje ugraujemo kolektore za dobijanje
jednog kWh energije u razliitim vrstama tla i za razliite vrijednost sezonskog koeficjenta korisnosti.
Dubina na koju se polau cijevi kolektora iznosi 0,8 do 1,5 m. Dubina ovisi o koliini snijenih
oborina i dubini smrzavanja tla koju je poeljno izbjei. Nakon to su cijevi poloene, bitno je da se
izvede zatitni sloj od finog pijeska da bi se izbjegao kontakt cijevi sa veim komadima tla iz razloga
to cijevi nemaju veliku tvrdou.

21

Cijevi se trebaju izvesti tako da duine budu to je mogue slinije. Na taj nain postiemo da su
razlike tlakova svugdje vie manje jednake. Sa jednakim razlikama u tlakovima postie se jednoliko
strujanje radnog medija kroz cijeli kolektor.

slika 1.1

Primjer horizontalnog geotermalnog kolektora

Cijevi za izmjenu topline se osim u tlo mogu ugraditi u temelje koja tada osim svoje osnovne
funkcije prijenosa teine graevine ima i funkciju geotermalnog kolektora.
1.4.2

Spiralni geotermalni kolektori (kolektori u kanalima)

Spiralni kolektori se koriste kada nije dostupna dovoljna povrina za ugradnju horizontalnih
kolektora.
tablica 1.1

Kapacitet kolektora za prikupljanje topline

22

slika 1.1

Spiralni kolektor poloen u kanale

Kanal u koji polaemo spiralni kolektor treba biti dubine 1,6 do 2m , minimalna irina iznosi 0,8m.
Duljina kanala je 20 do 30m. Udaljenost meu kanalima je minimalno 3m.
1.4.3

Vertikalni geotermalni kolektori

Vertikalni kolektori zahtijevaju najmanje prostora za ugradnju (tlocrtno gledano). Dubina buotine je
do 100m, a udaljenost izmeu buotina minimalno 5m.

23

1.5

NAELA TERMOAKTIVNIH TEMELJA

Sve vrste temelja (npr. temeljne ploe, piloti, dijafragme, ljunani stupnjaci betonirani/injektirani) u
kombinaciji sa potpornim zidom mogu se koristiti i kao termoaktivni temelji.
Beton je materijal koji ima velik toplinski kapacitet i toplinsku provodljivost, to ga ini idealnim
upijaem i izmjenjivaem topline. Ugradnjom toplinskog kolektor (sustava apsorpcijskih cijevi, eng
absorber pipes) od polietilena visoke gustoe, promjera 20-25 mm, sa stjenkom debljine 2-2,3 mm
ispunjenih apsorpcijskom tekuinom u betonske elemente, te mehanikim radom dizalica topline,
osigurava se cirkulacija tekuine i time i znatna izmjena topline izmeu geotehnike konstrukcije i tla.
1.5.1

Ugradnja plastinih cijevi u termoaktivne temelje

Plastine cijevi toplinskog kolektora postavljaju se unutar armaturnih koeva temeljne konstrukcije
u armiranici ili na gradilitu. Uobiajeno se ugradnja obavlja na gradilitu, to zahtjeva dodatan radni
prostor.
Na poetku i kraju svake cijevi svakog elementa toplinskog kolektora (pilot, panel dijafragme i dr.),
postavlja se ventil sa manometrom. Time se omoguava:

provjera brtvljenja pojedinog elementa (kruga) toplinskog kolektora prije betoniranja,

te

nametanja pritiska dovoljnog da se sprijei stiskanje plastinih cijevi tijekom

betoniranja.

Rizik oteenja plastinih cijevi toplinskog kolektora smanjuje se izvedbom krutih armaturnih
koeva. Ukoliko je potrebno nastavljati armaturu onda treba izbjegavati varenje, odnosno armaturu
treba spajati sueonim vijanim spojem. Ako se spajanje armature izvodi varenjem, tada treba
plastine cijevi titi od prekomjernog zagrijavanja.
Kod pilota najpovoljnija vrsta termoaktivnih pilota su bueni piloti koji omoguavaju ugradnju vie
krugova plastinih cijevi toplinskog kolektora, za razliku od uih elinih zabijanih pilota u kojima se
ugrauje po jedan krug plastinih cijevi toplinskog kolektora.
U praksi su izvedeni i termoaktivni piloti koji su nastali nakon poboljanja tla dubinskim vibriranjem
metodom ljunanih stupnjaka (piolta), na nain da su ljunani stupnjaci injektirani cementnom
smjesom, te su nakon toga ugraene plastine cijevi toplinskog kolektora. No tako izvedeni
termoaktivni piloti imaju znatno manju uinkovitost u odnosu na termoaktivne pilote izvedene
buenjem ili pobijanjem.

24

slika 1.1

Ugradnja plastinih cijevi toplinskog kolektora u armaturni ko buenog pilota, s detaljem zatite cijevi na vrhu pilota

slika 1.2

Armaturni ko buenog pilota s plastinim cijevima toplinskog kolektora spreman za ugradnju betona

25

slika 1.3

slika 1.4

Ugradnja plastinih cijevi toplinskog kolektora u armaturni ko dijafragme

Ugradnja plastinih cijevi toplinskog kolektora u armaturni ko temeljne ploe

26

1.6

1.6.1

TERMIKA SVOJSTVA TLA

Openito

Zemlja kao toplinski spremnik nam je uvijek dostupna i vrlo je pogodana zbog svojih termikih
svojstava. U tlu se pohranjuju velike koliine solarne energije, a zalihe topline se obnavljaju i putem
kinice. Ako su podzemne vode dostupne na razumnoj dubini, omoguavaju nam izvoenje toplinskih
pumpi jo vee efikasnosti. Temperature na cca 15m dubine su konstantne tokom godine i pribline
su srednjim godinjim temperaturama zraka.
Za kvalitetno projektiranje toplinske pumpe moramo poznavati grau tla i dubinu na kojoj se nalaze
podzemne vode.
Tlo se u kombiniranim sustavima grijanja i hlaenja koristi i kao ogrijevni i kao rashladni toplinski
spremnik.
Planet Zemlja je graen slojevito tako da razlikujemo koru, plat i jezgru.
Razlikuje se kontinentalna i oceanska kora. Kontinentalna kora je prosjene debljine 30km.
Preteno je granitnog sastava uz sudjelovanje sedimenta. Relativna gustoa iznosi 2,7 g/cm 3 .
Temperatura Zemlje je rezultat dvaju izvora, Sunca i radioaktivnih procesa koji se odvijaju u jezgri.
Vrlo je bitna injenica da toplinska energija sunca djeluje ne samo na povrini nego se njezin utjecaj
odraava plitko i pod povrinom. Zbog djelovanja toplinskih izvora postoji zona u kojoj je temperatura
tokom godine stalna i uglavnom odgovara srednjoj godinjoj temperaturi promatranog podruja. Ta
zona naziva se neutralnim temperaturnim slojem. Postojanje tog sloja izuzetno je vano jer je za
projektiranje toplinske pumpe potreban ogrijevni spremnik sa konstantnom temperaturom tokom
godine, odnosno neovisan o godinjim dobima i vremenskim uvjetima. Poveanjem dubine od
neutralnog temperaturnog sloja temperatura Zemlje raste. U prosjeku geotermijski stupanj (dubinski
razmak u metrima potreban za poveanje temperature za 1C ) za Europu iznosi 32,3 m.
Prije bilo kakvih radova na sistemu toplinskih pumpi, a pogotovo prije polaganja kolektora bitno je
znati karakteristike tla koje planiramo koristiti. Iz tog razloga je potrebno provesti geotehnike i
inenjerijskogeoloke istrane radove .
1.6.2

Termika svojstva tla

Bitni geoloki imbenici koji utjeu na efikasnost toplinskih pumpi su:

temperatura,

termika vodljivost,

specifini toplinski kapacitet,

dubina podzemnih voda i

smjer toka podzemnih voda.

Vrijednosti termikih svojstava tla ovisno o vrsti materijala

27

tablica 1.1

Termika svojstava tla

Vrsta materijala

W/mK

MJ/m3K

Suha zemlja

1,0

2,0

Vlana zemlja

2,2

2,4

Suha glina

0,4

1,6

Vlana glina

1,6

2,4

Suh nabijen pijesak

1,2

1,7

Vlaan pijesak

1,0

1,8

Zasien pijesak

2,4

2,5

Vlaan mulj

1,8

2,2

Fini pjesak, tok vode 0,1m/d

4,0

Pijesak srednje veliine zrna, tok vode 1m/d

15,0

Fini ljunak, tok vode 8 m/d

100,0

Vrijednosti u W/mK su vodljivost topline, a vrijednosti MJ/m 3K tu specifini toplinski kapacitet. Na

vodljivost topline znatno utjee voda u tlu i gustoa tla, a samim time i mineroloki sastav tla.
Smrzavanjem vode znatno se poveava toplinska vodljivost jer je toplinska vodljivost leda oko etiri
puta vea od vodljivosti vode u tekuem stanju.
Za priblini proraun specifinog toplinskog kapaciteta se koristi jednadba :

Indeksi s, w, a, predstavljaju vrsto tlo, vodu i zrak, a

su specifini volumeni odnosno udjeli komponenti u promatranom volumenu.

Toplinska vodljivost je najvaniji parametar te se on o ovisnosti o veliini projekta odreuje na
razliite naine. Za manje projekte i preliminarne proraune koristi se tablica 1.1 ili dijagrami sa slika
1.1 dok se za velike projekte tlo mora detaljno ispitati u laboratoriju.

28

slika 1.1

Dijagrami toplinske vodljivosti

U sredinjoj Europi temperatura neutralnog sloja iznosi izmeu 10C i 12C. Dnevne i sezonske
oscilacije u temperaturi praktiki ne postoje u tom sloju.
Prema dijagramu sa slika 1.2 vidljivo je
da se temperatura tla ustaljuje na dubini
izmeu 10 i 15m. Slojevi zemlje iznad
razine podzemnih voda su vrlo pogodni za
pohranu toplinske energije, dok su slojevi
tla koji se nalaze ispod razine podzemnih
voda pogodni za izmjenu topline.
Istraivanja su pokazala da varijacije u
temperaturi uzrokovane eksploatacijom
vertikalnim kolektorima ne uzrokuju velike
promjene ak ni kod termiki osjetljive
gline koja je sklona velikom skupljanju i
irenju.

slika 1.2

Temperaturni profil po dubini

29

1.6.3

Prijenos toplinske energije u tlu

Tlo je kompleksan medij koji se sastoji od vie vrsta materijala, a zbog toga je i proces prijenosa
toplinske energije kompleksniji. Toplina se u tlu prenosi :

kondukcijom (eng. Conduction),

radijacijom (eng. Radiation),

konvekcijom (eng. Convection),

isparavanjem i kondenzacijom,

ionskom izmjenom,

smrzavanjem i taljenjem.

slika 1.1

Prijenos topline u tlu i raspodjela temperature po dubini u ovisnosti o godinjem dobu

Prijenos toplinske energije u tlu koje nije smrznuto odvija se primarno kondukcijom i sekundarno
konvekcijom. U tlu, radijacija doprinosi prijenosu energije tek neznatno. Za pijesak doprinos iznosi oko
1%. Smrzavanje i taljenje leda omoguava prijenos znatnih koliina toplinske energije, ali ti procesi bi
se trebali izbjegavati kod termoaktivnih temelja.
Toplinska konvekcija je proces prijenosa topline kod termodinaminih sustava kod kojih postoji
meusobni relativni pomak. Ako se tlo promatra kao nepomini dio sistema onda se toplinska
konvekcija javlja samo sa tekuinama i plinovima.
Prikriveni (eng. Latent) prijenos toplinske energije zbog promjene stanja vode (isparavanja).
Toplinska kondukcija je proces prijenosa energije tla sa jednog na drugi kraj molekularnim
transportom.

30

1.6.4

Modeli tla

Ovisno o obliku geotermalnog kolektora ovisi i model tla koji koristimo. Postoje tri sluaja :

tablica 1.1

Sluaj 1:

Beskonani poluprostor. Simuliramo meusobni utjecaj izmeu tla i

atmosfere ili temelja (temeljnje ploe, zidova podruma, dijafragmi itd. )

Sluaj 2 :

Neogranieno tijelo sa cilindrinim urezom. Simuliramo dugaak vertikalni

kolektor topline, odnosno energetski pilot i slino.

Sluaj 3 :

Neogranieno tijelo sa krunim urezom. Simuliramo termoaktivne otvore

u zemlji (podzemne graevine)

Osnovni modeli tla i pripadajue diferencijalne jednadbe

Analitiko rjeenje je mogue samo za sluaj 1 uzimajui u obzir jednostavne rubne uvjete.

31

1.7

PONAANJE TLA USLIJED TEMPERATURNIH PROMJENA

Razlike u temperaturi uzrokovane crpljenjem geotermalne energije su poprilino male, a samim

time ni utjecaj na karakteristike tla nije velik. Iako su promjene u tlu male, potrebno ih je analizirati,
kako bi se pravilnim projektiranjem geotermalnog sustava sve ove promjene postale i zanemarive.
1.7.1

Naprezanje-deformacija

Utjecaj na mehanike karakteristike tla ovisi o koliini vode u tlu. estice tla same po sebi se ne
ire puno uslijed dovoenja topline, niti se puno skupljaju uslijed odvoenja topline. S druge strane
irenje i skupljanje vode uslijed varijacija u temperaturi je puno vee.
1.7.2

Hidraulika svojstva

Takoer voda se kree od mjesta vie temperature ka mjestu nie temperatura. U tlima
sitnozrnaste granulacije migracija vode moe uzrokovati skupljanje toplije zone tla i ekspanzije
hladnije zone. Toplinska ekspanzija vode poveava porni tlak vode to uzrokuje smanjenjem
naprezanja u esticama tla. Poveanjem temperature smanjuje unutarnji viskozitet to uzrokuje
smanjenje posmine vrstoe tla. Smanjenjem viskoziteta vode poveava se hidraulika vodljivost to
rezultira poveanim slijeganjem tla.
1.7.3

Fizikalno-kemijska svojstva

Pretjerano hlaenje podzemne vode uzrokuje poveanjem pH vrijednosti i poveanjem topljivosti

CO2. Vee koncentracije CO2 u vodi poveavaju njezinu tvrdou. Istraivanja su pokazala da promjene
u temperaturi manje od T=5C u rasponu temperature izmeu 0C i 20C zanemarivo utjeu na
navedene promjene.
1.7.4

Bioloka svojstva

Utjecaj na bioloke karakteristike tla je u direktnoj vezi sa temperaturom na koju hladimo ili grijemo
tlo. Veliki broj mikroorganizama u podzemnoj vodi moe opstati na vrlo uskom temperaturnom
rasponu. Aktivnost mikroorganizama koji razgauju bakterije znatno pada ako je temperatura okoline
manja od 10C. Smrtnost raznih tetnih mikroorganizama pada za 50% ako se temperatura okolia
smanji sa 7C na 2C.

32

1.8

PRIJENOS TOPLINE IZMEU APSORPCIJSKE TEKUINE, BETONA I TLA

Pretpostavkom da stjenke cijevi u kojima se nalazi radni medij imaju jednaku temperaturu kao i
beton ili tlo koje ih okruuje pojednostavljuje se problem prijenosa energije izmeu radnog medija i
okoline.

slika 1.1

Transport topline iz tla u radni medij

Za prijenos odnosno izmjenu topline izmeu radnog medija (vode) i okoline (tla ili betona) vrlo je
bitna brzina toka vode i nain toka. Nain toka vode moe biti laminaran i turbulentan.

slika 1.2

Dijagram brzine toka radnog medija po visini presjeka cijevi toplinskog kolektora

33

slika 1.3

Dijagram raspodjele temperature radnog medija po visini presjeka cijevi toplinskog kolektora

Unutar cijevi postoje dvije zone, prijelazna zona utoka i zona postojanog toka radnog medija. Uz
konstantnu toplinsku vodljivost prijenos topline se ne mijenja. U geotermalnim kolektorima zona
postojanog toka je dominantna i prevladava u velikom dijelu kolektora. Zbog prevladavanja druge zone
samo se ona razmatra kod analiziranja problema prijenosa topline.
Cijevi toplinskog kolektora dio su zatvorenog sustava u kojem kompresor pokree tok radnog
medija. Zbog toga toplinsku konvekciju koja se odvija nazivamo primorana konvekcija.
Koeficijent izmjene topline ovisi o promjeru cijevi d, duini cijevi L , brzini toka radnog medija u,
viskozitetu , gustoi radnog medija i specifinom toplinskom kapacitetu c ili toplinskoj vodljivosti .
Za laminaran tok radnog medija moe se odrediti teoretski dok su za turbulentan tok eksperimentalni
podatci. Koeficijent toplinskog prijenosa je uvijek vei za turbulentan tok nego za laminaran tok ako su
rubni uvjeti jednaki.
Preporua se stvaranje turbolentnog toka radnog medija u primarnom krugu odnosno u cijevima
geotermalnog kolektora, no nebi trebalo generalizirati. Za sluaj dugotrajnog crpljenja ili pohrane
topline nije nam bitan tok energije nego koliina energije koju moemo dobiti ili pohraniti u tlo.

1.9

ANALIZE ISPLATIVOSTI I EMISIJA CO2

Razvijeni su programi koji omoguavaju da se brzo i lako doe do podataka potrebnih za

donoenje odluke o isplativosti investicija u geotermalne toplinske pumpe.
U jednom od takvih programa, za analizu je koritena gotova studija sluaja za objekt u Saveznoj
Republici Njemakoj u Stuttgartu. Tip projekta je kombinirano grijanje i hlaenje , a tip je toplinska
pumpa s izvorom iz zemlje. Objekt je velike povrine koja iznosi 57.800 m 2 to uzrokuje velike
trokove grijanja i hlaenja, a samim time je i vrlo pogodan za prikaz uteda koje proizlaze koritenjem
toplinskih pumpi.
Na poetku, uz unoenja imena, unosi se i lokacija projekta, jer se odabirom tone lokacije projekta
dobivaju detaljni klimatoloke podaci.
Zatim se unose podatci o grijanom/hlaenom prostoru, nainu grijanja/hlaenja , cijenu odabranog
energenta i slino.
Unoenjem potrebnih podataka dobivamo cijenu grijanja i hlaenja u godinu dana. Za ovaj sluaj
118.943 je potrebno za grijanje objekta , a 105.679 je potrebno za hlaenje objekta.
Prikaz raspodjelu optereenja po mjesecima u godini.

34

Program omoguava i odabira alternativnog naina grijanja i hlaenja, kao to je je toplinska

pumpa sa izvorom iz zemlje. toplinska pumpa kao gorivo kompresora koristi elektrinu energiju. Pod
bazom proizvoda odabire se proizvoa i tip toplinske pumpe.
Graf projektiranja sustava grijanja odnosno hlaenja i isporuene energije pokazuje nam da je
sustav pravilno dimenzioniran te da nam potrebe za energijom ne premauju kapacitet.

35

Odabirom worksheeta Alati dobijamo uvid o uvjetima na lokaciji koji podrazumjevaju temperaturu
zemlje, amplitudu temperature zemlje , vrstu geotermalnog kolektora, povrinu na koju je ugraen te
specifine trokove projekta.

Pod specifinim trokovima projekta navode se toplinska pumpa, radni medij, buenje i
zapunjavanje , cijevi te ventili. Vidljivo je da primat u trokovima geotermalnih sustava toplinskih pumpi
preuzimaju zemljani radovi odnosno buenje tla.
U worksheetu Energetski model imamo i analizu emisija CO2.

Smanjenje emisije CO2 izraeno je u tonama i iznosi 888,3 tone. Ekvivalent smanjenoj emisiji CO 2
u samo jednoj godini koju dobijamo koritenjem ovog sustava na ovom objektu je:

- 163 nekoritenja automobila i lakih kamiona

- 381.683 litara nekonzumiranog benzina

- 2066 barela nekoritene sirove nafte

- 202 hektra ume koja absorbira ugljik

- 306 tona recikliranog otpada.

36

Takoer u worksheetu Energetski model nalazi se i graf kumulativnog toka novca:

Graf nam pokazuje ekonomsku opravdanost za koritenje toplinskih pumpi na ovom projektu. Uz
neto vee inicjalne trokove , sustav sam sebe isplati kroz odreeni period koritenja. Nakon
dvadesete godine vidimo strmiji rast uteda. Taj strmiji rast je uvjetovan otplatom kredita na dvadeset
godina s kojim se ulo u analizu. Nakon dvadeset i pet godina uteda od grijanja i hlaenja na ovom
objektu iznosi 1.480.000 .
Ovaj pregled programa kroz analizu projekta u Stuttgartu predstavlja samo blagi uvid u mogunosti
koje prua no i to je dovoljno da se vidi koliko je ekonomski isplativ sustav geotermalnih toplinskih
pumpi te kolike su njegove ekoloke prednosti

1.10 REFERENCE
Brandl, H. (2006).:"Energy foundations and other thermo-active ground structures" Geotechnique 56,
No. 2, 81122
Bri, I (2010):"Upotreba geotermalne toplinske pumpe u sustavima grijanja/hlaenja graevinskih
objekata " Diplomski rad, Graevinski fakultet Sveuilita u Rijeci
www.enercret.com

37