JAHR Vol. 4 No.

8 2013

UDK 37:316.3(05)
Pregledni rad / Review

Sofija Vrcelj*, Marko Muanovi**

Suvremenost teorije obrazovanja

Ivana Illicha
Saetak
U radu se razmatra suvremenost teorije obrazovanja Ivana Illicha. Polazei od teze sapere aude
Ivan Illich kritiki razmatra kolski sustav otkrivajui inverzije u zadovoljavanju obrazovnih
potreba uenika. Za razliku od kola u kojima je nastava socijalno kontrolirano uenje i ivot,
Ilich se zalae za demonopolizaciju kola, odnosno druge obrazovne aktivnosti koje uenike nee
uokvirivati u razrede , programe , klupe i druge drutveno prihvatljive okvire. Illich je pretea
virtualne nastave, interneta, wikipedije i mnogih drugih oblika suvremenog obrazovanja koja
postoje u prirodnoj i drutvenoj ovjekovoj sredini. Mnogi sljedbenici ali i kritiari Ivana Illicha
istiu da su njegovi radovi intelektualni testament u kojem je ostavljena drugaija analitika
perspektiva modernih institucija. Njegova borba za individuu i kreiranje drugaijih pristupa
obrazovanju odreena je epimetejskom pedagogijom jer je nastojao stvoriti uvjete koji e
promovirati socijalnu pravdu i demokratsko drutvo, kao i obrazovanje svima po mjeri.
Kljune rijei: epimetejska pedagogija, kritika pedagogija, demonopolizacija, kontrolirano
uenje, kola, umreeno drutvo.

1. Uvod
Ivan Illich osebujna je linost koja svoj procvat doivljava tijekom sedamdesetih
godina dvadesetog stoljea, briljantnim kritikama i polemikim knjigama o glavnim
institucijama industrijaliziranog svijeta koje, posebno kole i medicina, mijenjaju
svoju izvornu svrhu. Te kritike institucionalizacije prezentirao je u svojim radovima;
* Adresa za korespondenciju: Sofija Vrcelj, Filozofski fakultet Odsjek za pedagogiju, Sveuilite u Rijeci,
Sveuilina avenija 4, 51000 Rijeka, Hrvatska, e-mail: svrcelj@ffri.hr
** Adresa za korespondenciju: Marko Muanovi, Filozofski fakultet Odsjek za pedagogiju, Sveuilite u Rijeci,
Sveuilina avenija 4, 51000 Rijeka, Hrvatska, e-mail: mmusanov@ffri.hr

681

JAHR Vol. 4 No. 8 2013

Deschooling Society, u kojem kritizira kolu, Tools for Conviviality, u kojem kritizira
tehnoloki razvoj; Energy and Equity, u kojem kritizira energiju, transport i
ekonomski razvoj, Medical Nemesis: The expropriation of health, u kojem progovara o
medicini, te The Right to Useful Unemployment and its Professional Enemies: Shadow
Work, u kojem raspravlja o radu. Njegov rad na rukovodeim pozicijama (radio je
kao prorektor u Puerto Ricu, odakle odlazi jer se protivio velikom utjecaju crkve u
izborima za guvernera, bio je sveuilini profesor, sveenik, osniva interkulturalnog
centara, misionar) i iroki istraivaki znanstveni interes govore o tome da je bio
emocionalna linost s izraenim intelektualnim hedonizmom. Taj hedonizam
rezultirao je briljantnim djelima, znanjem deset svjetskih jezika, putovanjima,
misionarstvom vizionarstvom i herojskom razinom aktivnosti koju je pokazao i kada
mu je dijagnosticiran karcinom.
Ivan Illich razmatra probleme obrazovanja u vrijeme tzv. kasnog kapitalizma 1970-ih
godina, koje obiljeava rastua institucionalizacija i moderno siromatvo. Moderno je
siromatvo, kako istie, odraz trinih odnosa u kojima pojedinac doivljava
frustrirajue izobilje zbog industrijske hiperprodukcije uz liavanje slobode i snage da
djelujemo autonomno. U uvjetima modernog siromatva trini uvjeti tjeraju nas da
se uklapamo u trine odnose tako to kupujemo sve to je na tritu, da bivamo svaki
dan ovisni o profesionalno oblikovanoj robi i strunjacima koji na tritu nude svoje
usluge, ime gubimo slobodu jer nas sve to tjera na ovisnost.
Komercijalizacija i komodifikacija ivota zapoeta krajem ezdesetih godina nastavljena
je i dominantno izraena u posljednje vrijeme . Da je iv, Ivan Illich osvjedoio bi se
da se danas znanje steeno u koli, koje nije izvorno roba, vie nego ikad pretvara u
nju, iako kola po definiciji ne moe biti produktivna, ona se ne povinuje imperativu
produktivnosti. Ideja kole oprena je samoproklamiranoj kulturi rezultata kola
nije rad, ona je ak opreka radu obrazovanjem vie ne upravlja volja da se opstane,
volja da se drutvo reproducira, ve volja za gospodarskom ekspanzijom . Takvo
vienje obrazovanja moglo bi ga ograniiti na puki utilitarizam1.
Proces komodifikacije2 trajno je prisutan u svim drutvima u kojima dominira
neoliberalna politika. Neoliberalizam institucionalizira i iskrivljuje mnoge potrebe,
kao i potrebe uenja. To iskrivljavanje vidljivo je iz naglaavanja potrebe mijenjanja
kole prema potrebama poduzea i nestabilnih uvjeta na tritu. Mijenjajui kolu u
tom smjeru uloga kole svodi se na proizvoenje ljudi koje gospodarstvo u
1

Robert Redeker, Kriza kole kriza je ivota, Europski glasnik (14/2009.), str. 132.

Komodifikacija je pretvorba dobara i usluga (ili stvari koje se obino ne smatraju robom ili uslugama) u robu:
marksistika politika ekonomija smatra da do komodifikacije dolazi kada se ekonomska vrijednost dodjeljuje
neemu to prethodno nije razmatrano u ekonomskim okvirima (primjerice ideja, identitet ili spol i slino), ime
se komodifikacija odnosi na irenje trine ekonomije na nemarketinka podruja i na tretiranje stvari kao utrivih
proizvoda. Isto se dogaa i sa znanjem koje nije roba, ali se komodifikacijom pretvara u robu.

682

Sofija Vrcelj, Marko Muanovi: Suvremenost teorije obrazovanja Ivana Illicha

budunosti moe iskoristiti. Proizvoenje ljudi - orua za poduzea. Tada kola,

prilagoavajui se gospodarstvu, djecu tretira kao budue orue.3
Za razliku od Philipa Coombsa koji detektira svjetsku krizu obrazovanja4, Ivan
Illich, Everett Reimer, John Holt, Paul Goodman, Neil Postman i drugi teorijski mu
bliski znanstvenici, razvijaju kritiku obrazovanja s pozicije kritike teorije
obrazovanja.
Moderna drutva proizvode sve vie i vie institucija, a ivot ljudi postao je
institucionaliziran. Institucije potkopavaju ljude tako to im nude usluge koje
stvaraju i zadovoljavaju umjetne umjesto autentinih potreba. Nudei svoje usluge,
institucije kod njih stvaraju osjeaj neznanja, umanjuju povjerenje ljudi u sebe i
vlastite sposobnosti rjeavanja problema.
Ivan Illich kritiku obrazovanja zapoinje s kritikom analizom institucija, a kritika
nije jednako usmjerena na sve institucije, budui da ih dijeli na prijateljske i
manipulativne. O odabiru institucija, smatrao je, ovisi budunost zajednice, jer
ako odaberemo manipulativne institucije (dravne agencije, vojsku, zatvore, bolnice,
sirotita, domove za starije) odabiremo potroaki nain ivota. Ove institucije velik
dio napora i trokova usmjeravaju na uvjeravanje potroaa da ne mogu ivjeti bez
proizvoda koje one pruaju.
Prijateljske institucije poput pote, transportnog sustava, podzemne eljeznice,
burze, slobodne profesije, parkova, etalita, trnice omoguuju klijentima spontano
koritenje. Prijateljske institucije ne izjednaavaju zadovoljenje potreba korisnika s
potronjom. Upravo radi postojanja prijateljskih institucija, pojedinac ima
potencijala za oslobaanje od moderne ovisnosti o nepotrebnim materijalnim
dobrima. To oslobaanje mogue je realizirati deinstitucionalizacijom obrazovanja i
drutva i kreiranjem mree humanih naina zadovoljenja ljudskih potreba kroz
oblikovanje sasvim novog stila obrazovnog povezivanja ovjeka i njegove sredine5.

2. kola i komercijalizacija znanja

Polazna teza Ivana Illicha u djelu Deschooling Society jest da su kole ...veoma sline
u svim zemljama faistikim i demokratskim, velikim i malim, bogatim i
siromanim i da je ona (kola) prinudni kanal za stjecanje znanja6. kola, smatra
autor, ugroava slobodan razvoj mladih u razvijenim i nerazvijenim zemljama i
3

Robert Redeker, Kriza kole kriza je ivota, Europski glasnik (14/2009.), str. 132.

Philip H. Coombs, Svetska kriza obrazovanja, Interpres, Beograd, 1971.

Ivan Illich, Dole kole, BIGZ, Beograd, 1980., str. 39.

Isto, str. 39.

683

JAHR Vol. 4 No. 8 2013

nerazumno je to to je veina stanovnitva zaraena kolom, koja je ovjekova

zabluda i ona u 20. stoljeu nije potrebna, kao ni vrijednosti koje prenosi. kole i
ostale institucije manipuliraju ljudima i pridonose stvaranju socijalnih razlika meu
ljudima. U modernom znaenju kole su institucije namijenjene odreenim dobnim
skupinama i u njima se znanje pakira kao proizvod koji treba konzumirati, to
efikasnije i u to veem broju.
Sredinje pitanje kojim se Illich bavi jest obrazovanje i uenje, tj. komercijalizacija
znanja. Uenje postaje roba i kao bilo koja druga roba koja je na tritu, postaje sve
nedostupnijom, stoga smatra da je poraavajue to se ovjek u suvremenom svijetu
ne moe obrazovati i usavravati izvan kolskog sustava; ovjek je od djejeg vrtia
smjeten u okvire i kolske razrede, kolske programe i klupe, a anse da se priznaju
druge sposobnosti koje ovjek ima i druga znanja koja su steena izvan institucija neznatne su. Da bi obrazovanje imalo drugaiju funkciju, potrebno se, kako istie
Ivan Illich, organizirati na lokalnoj razini radi ostvarenja nekoliko ciljeva:
1) demokratizacija obrazovanja - svima koji ele uiti treba omoguiti pristup
raspoloivim sredstvima u svako doba ivota (ime je najavio cjeloivotno uenje);
2) sve osobe koji ele nekom prenositi znanja treba ovlastiti da pronau pojedince
koji ele stjecati znanje; 3) svima koji ele pred javnost iznijeti kakvo sporno pitanje
treba pruiti povoljnu priliku7. Kreiranje obrazovanja koje bi ostvarilo navedene
ciljeve znai, osim demonopolizacije i deinstitucionalizacije, izraen individualizam
jer se autor duboko oslanja na samomotivaciju i smatra da svaki pojedinac treba
preuzeti kontrolu nad institucijama i time povrati svoju inicijativu u obrazovanju.
Obrazovanje treba postati individualna stvar svakog pojedinca; svako treba biti
odgovoran za vlastito obrazovanje i uenje8.
kolovanje u institucijama za njega je proizvodnja i prodaja znanja, a to uvlai
drutvo (u zamku) jer se smatra da je znanje isto, produkt mudrih glava te da
jedino kole mogu izgraditi osobu, a samouki pojedinci proglaavaju se
neznalicama i bivaju diskriminirani. kolski uitelji i sveenici jedini su profesionalci
koji se smatraju ovlatenima ulaziti u privatne sfere svojih muterija. Nastavnik
uspostavlja jednu vrstu vlasti nad uenicima. Ukazujui na znaaj komercijalnih
nastavnika, odnosno znaaj i vrijednost onih znanja koje nam daju profesionalni
pouavatelji, Ivan Illich afirmirao je skriveni kurikulum pomou kojeg se kreira
drutvo ovisnih potroaa i vri diskriminacija prema nekim svojim lanovima jer se
slubeni kurikulum pretvara u proizvod. Kao takav, on postaje uvjet uspjeha i
zdravlja i svi koji ne budu imali takav proizvod nee biti uspjeni i zdravi. Postoji
7

Vidi: isto.

Jovana Milutinovi, Teorije o ukidanju kole - mogunosti i ogranienja, Pedagogija, (1/2010.), str. 8.

684

Sofija Vrcelj, Marko Muanovi: Suvremenost teorije obrazovanja Ivana Illicha

puno argumenata u prilog tome injenici da pedagoka teorija (i praksa) nije

prigrlila Illicheve ideje o potrebi razlikovanja uenja, obrazovanja i kolovanja. U
recentnim se osmiljenijima preporukama i smjernicama reformi obrazovanja
implicitno podrazumijeva i promjena procesa uenja, tonije, proces uenja
izjednaava se s obrazovanjem i pouavanjem. Za veinu je planera i reformatora
obrazovanja karakteristina nakana, a ona je kontrola procesa uenja. Ta se kontrola
provodi striktnim odabirnom sadraja centraliziranom izradom planova i programa
te kontrolom razine usvojenosti sadraja primjenom standardiziranih testova u
odreenim vremenskim intervalima9. Valja, meutim, imati na umu da je
obrazovanje, kolovanje i pouavanje mogue kontrolirati razliitim instrumen
tarijem, uenje je, kao izvorno kontekstualni i individualni proces, naelno
nedohvatljivo sustavom postavljenoj neposrednoj kontroli. Unato naporima
eksperata i znatnim ulaganjem financijskih sredstava, do danas nije razvijen
instrumentarij kojim bi se kontrolirao proces miljenja subjekata obrazovanja,
njihova vjera, nada, osjeaji, sloboda i itav niz drugih sitnica od kojih se sastoji
ivot. Mnotvo je dokaza nemoi sustava u kontroli procesa uenja. Sjetimo se
samo nekih nobelovaca, politiara, inovatora i drugih koji su obiljeili svoje, nae i
vrlo daleko budue vrijeme, a koji su proglaavani obrazovnim kartom i bili
izbaeni iz kole. Njihovo znanje steeno izvan institucija i kontrole bilo je ometajui
imbenik sustava koji eli standardizirati sve razliitosti onih koji ue. Dodue,
mogue je prisiliti ljude da se ponaaju na nauene naine, koji su najee drutveno
prihvatljivi, moemo kontrolirati tone i netone odgovore na testovima, sposobnost
obavljanja neega, ali potekoe se javljaju kada je potrebno razdvojiti rezultate
kolovanja, obrazovanja i uenja kao individualnog procesa u razliitim formalnim i
neformalnim situacijama. Proces uenja odvija se u interakciji s drugima, no
integracija nauenog je individualna stvar.10 Uenje premauje obrazovanje jer je
obrazovanje institucionalizirani skup aktivnosti, uloga i organizacija pomou kojih
odreena skupina ili drutvo pokuava usmjeriti uenje nekih ili svih lanova prema
ciljevima koji su njima prihvatljivi. Htjeti kontrolirati skrivene procese i rezultate
uenja preko forme kole i kolovanja jest pedagoki paradoks. Mogue je osigurati
uvjete uenja, mogue je planiranjem i reformom obrazovanja osigurati uenje, a
sam proces uenja kontrolirati jer je on individualni proces koji se odvija u razliitim
formalnim i neformalnim situacijama i u interakciji s drugima. Unato tome, proces
uenja snano se svojata i prenosi u ingerencije (odabranih) znanosti11.
9

Jon Igelmo Zaldvar, Revisiting the critiques of Ivan Illichs Deschooling Society, International Journal for CrossDisciplinary Subjects in Education (IJCDSE), Special Issue Volume 1(1/ 2011.)
10

Sofija Vrcelj, Marko Muanovi, Reforma kolstva - jesu li mogue promjene kole? u: Hrvoje Vrgo (ur.),
Odgoj, obrazovanje i pedagogija u razvitku hrvatskog drutva, HPKZ, Zagreb, 2003., str. 345.
11

Vidi: isto.

685

JAHR Vol. 4 No. 8 2013

Uniformnost, masovnost, reproduktivnost i dekontekstualiziranost osnovne su

odlike formi znanja i uenja u institucionaliziranim uvjetima. Obrazovne ustanove
nameu svoje vrijednosti, a poustanovljenje drutva oituje se u tome to djecu
pouavamo da prihvaaju usluge ustanova kao posebno vrijedne. Posljedica takva
procesa je moderno siromatvo svijeta u kojem je siromaan onaj tko kao potroa
ne moe pratiti sve veu ponudu robe i usluga u potroakom drutvu.
(Obrazovni) politiari pokuavaju jasnije koketirati s konceptima koji naglaavaju
vanost obrazovanja, a rezultat koketiranja je, primjerice, Memorandum o
cjeloivotnom uenju. U Memorandumu se navodi da cjeloivotno uenje nije vie
samo jedan vid obrazovanja i osposobljavanja, ve mora postati vodee naelo u
snabdijevanju i sudjelovanju u cjelokupnom kontekstu uenja/usvajanja znanja.
Ova vizija mora nai svoju primjenu u desetljeu koje slijedi. Svi bi stanovnici
Europe, bez iznimke, trebali imati jednake mogunosti prilagoavanja zahtjevima
drutvene i ekonomske promjene te aktivnog sudjelovanja u stvaranju budunosti
Europe12. U dokumentu se prihvaa informalno uenje, ali ono u kojem se
pretendira na kontrolu procesa uenja koji se nanovo poistovjeuje s obrazovanjem,
zaboravljajui pri tome da smo homo sapiensi koji ue (u koli i/ili izvan nje).
Ivan Illich smatra da se u novonastaloj povijesnoj situaciji dogaaju inverzije potreba
tako to drutvo nudi usluge umjesto vrijednosti, pa s tim u vezi predlae ukidanje
kola kakve smo dosad poznavali jer su i one u funkciji inverzije13. U kolama djeca
mijeaju proces i sutinu, nastavu s uenjem, prelazak u vii razred s obrazovanjem,
diplomu sa strunou, fluentno izraavanje sa sposobnou kazivanja neeg novog.
im se ova razlika zamagli, ovjek pretpostavlja da vai jedna nova logika: to se
vie neto obrauje, to e se dobiti bolji rezultati; ili, uspjeh se postie eskalacijom.
Na taj nain, aka koluju da brka nastavu s uenjem, prelazak u vii razred s
obrazovanjem, diplomu sa strunou, a teno izraavanje sa sposobnou kazivanja
neeg novog14. Takva konstelacija vrijednosti i potreba proizvodi institucionalizaciju
obrazovanja koja vodi institucionalizaciji drutva, i obrnuto, deinstitucionalizacija
obrazovanja vodi deinstitucionalizaciji drutva. Kritika alternativa tome je
sveobuhvatna deskolarizacija drutva, pa je umjesto kole potrebno uvoditi nove
modele obrazovanja koji ukljuuju kratke specijalistike teajeve ili sustav razmjene
vjetina te zajednice - mree za uenje. Ovim je alternativnim modelima Ivan
12

Vidi: Memorandum o cjeloivotnom uenju. http://www.hzpou.hr/stranice/3/21-100.pdf (12. listopada,

2012.), str. 1.
13

U prilog tome ide i knjiga pod naslovom Dole kole (prijevod na podruju bive Jugoslavije), tematizirajui
namjerno radikaliziranje potrebe ukidanja postojeih kola koje potpomau galopirajuu profesionalizaciju, a
koje ima za cilj olakano manipuliranje obrazovnim konzumentima.
14

Ivan Illich, Dole kole , BIGZ, Beograd, 1980., str. 29.

686

Sofija Vrcelj, Marko Muanovi: Suvremenost teorije obrazovanja Ivana Illicha

Illich ukazao na prednosti koje donose kompjutori i umreenost, ali isto tako i na
sumnje prema novom kibernetikom reimu koji moe znaiti novu institucionali
zaciju. Smatrao je da informacijsko drutvo moe redefinirati pismenost i biti
politiki opasno i bolno za pojedince ako se interni tekstovi eksterioriziraju i
emitiraju digitalno15.
Gotovo da je sigurno da je M. Castells koristei sintagmu umreeno drutvo
(engl. network society) koristio Illichev teorijski depozit. Za M. Castellsa umreeno
drutvo je organizacijski oblici ljudske djelatnosti koji nastaju kroz odnose
proizvodnje, potronje iskustva i moi. To je struktura sainjena od mrea, a mree
su samorekombinirajue kompleksne strukture komunikacije, koje u isto vrijeme
omoguavaju jedinstvo svrhe i fleksibilnost svojih radnji, kroz kapacitet da
adaptiraju okruenje u kome funkcioniraju16. Castells upuuje na posljedice
informacijske ekonomije, jer osnovna jedinica gospodarske organizacije nije
subjekt, bilo da se radi o pojedincu (kao to je poduzetnik ili poduzetnika obitelj)
ili o kolektivu (kao to je kapitalistika klasa, korporacija ili drava), ve je jedinica
mrea, to vodi vodeim kulturalnim oblicima u organizacijama informacionalizma,
korporacijskom etosu akumuliranja i obnovljenoj privlanosti konzumerizma.17
Bogate zemlje komuniciraju preko globalnog medija, interneta, bez obzira to takva
komunikacija ima niz opasnosti, a suvremena informacijsko-komunikacijska tehno
logija zauzima sredinje mjesto u gospodarskoj, socijalnoj i kulturnoj produkciji
vrijednosti postindustrijskog drutva. Zemlje koje nisu u mogunosti pratiti
trendove nalaze se u poziciji ovisnosti, odnosno stvara se hitna harmonizacija koju
je mogue objasniti teorijom svjetskih sustava18. Za teoriju svjetskih sustava koju su
osmislili F. Braudel i I. Wallerstein da bi objasnili globalnu ekspanziju kapitalizma,
karakteristino je poimanje svjetskih sustava sastavljenih od zone jezgre i periferije
koje se nalaze u stanju napetosti i neravnopravnih ekonomskih odnosa19. Tvorci ove
teorije smatraju da se cijeli svijet, pratei razvoj kapitalizma od njegovih poetaka u
tradicionalnim obiteljima renesansne Europe do danas, ujedinio u jedan ekonomski
sustav. Zone jezgre i periferije svjetske ekonomije pokrivene su politikom
strukturom drava ili nacija. Koristei ovu teoriju za analizu uloge obrazovanja,
znanstvenici ideologiju odreuju glavnim igraem u formiranju svjetskoga sustava,
jer grupe jezgre manipuliraju obrazovanjem u perifernim nacijama (i depriviranim
15

Richard Kahn and Douglas Kellner, Paulo Freire and Ivan Illich: technology, politics and the reconstruction of
education, Policy Futures in Education, Volume 5, (4/ 2007.)
16

Manuel Castells, Uspon umreenog drutva, Golden marketing, Zagreb, 2000., str. 198.

17

Isto, str. 230.

18

Sofija Vrcelj, U potrazi za identitetom - iz perspektive komparativne pedagogije, HFD, Rijeka, 2005.

19

Isto.

687

JAHR Vol. 4 No. 8 2013

grupama) kako bi irili ideologiju koja podrava interese jezgre. Nadalje, smatraju
da pomo u obrazovanju stvara mogunost prenoenja ideologija iz jezgre u
periferiju i, naposljetku, mogunost intelektualne socijalizacije pojedinaca iz
periferije. Kako se studenti, uitelji, administratori i politiari susreu s idejama
jezgre kroz knjige i druge materijale u kolskom programu, a koje osiguravaju
poduzea jezgre, njihova se razmiljanja temeljito mijenjaju jer pristupaju
problemima, specificiraju relevantne imbenike i ograniavaju rjeenja u granicama
prihvatljivog shvaanja, gdje je kriterij prihvatljivosti shvaanje jezgre.

3. Drutvo znanja
Da je vizionarstvo Ivana Illicha iroko, moemo se osvjedoiti i u njegovu pogledu
na komercijalizaciju znanja, koja je (sve)prisutna u postmodernom drutvu
znanja. O drutvu znanja govori se u strategijama20 kojima se projicira razvoj
obrazovanja i utemeljenja najboljih obrazovnih politika: kolski i nastavni
kurikulum je takoer ureen drutvom znanja, a jedina prihvatljiva evaluacija
(visokokolskog obrazovanja) je evaluacija ishoda uenja (u)temeljenih u drutvu
znanja. Postoji i laika perspektiva jer pojedinci (p)ostaju svjesni vanosti znanja
koje dokazuju formalnim priznanjima koja navode u ivotopise. Politiki diskurs
drutva znanja istie neoliberalizam i hegemonistiku ideologiju te ortodoksnu
ekonomiju koje na globalnoj razini imaju znaajnu ulogu u konceptualizaciji i
mjerenju znanja, pa zbog toga postoje odreenja da je drutvo znanja21 (korektna)
politika fraza, tj. retoriko sredstvo globalnog neoliberalizma (u kombinaciji s
globalizirajuom ekonomijom i tehnolokim inovacijama) gdje su drave
restrukturirale znanja u proizvode obrazovnih institucija, a mnoge segmente
ekonomizirale poevi koristiti ekonomske nazive za veoma suptilne, a nadasve
pedagoke procese. U skladu s time je i teorija ljudskog kapitala koja je cvjetala u
kontekstu promjena nastalih nakon Drugoga svjetskog rata i ohrabrila vea ulaganja
u obrazovanje tijekom 70-ih godina dvadesetog stoljea. Vea ulaganja nastala su i
zbog slubenog priznavanja krize obrazovanja na svjetskoj razini, pa se obrazovanje
20

Vidi: Towards knowledge societies http://unesdoc.unesco.org/images/0014/001418/141843e.pdf (9. listopada

2012.)
21

U kontekstu politikih analiza, govori se i o knowledge politics (Nico Stern), a razlozi pojavljivanja ovog
termina su, kako istie autor, u novim formama znanja koje su nastale uslijed utjecaja politike, promjena ideolokog konteksta, promjena institucionalnog konteksta. Zbog tih utjecaja, na lokalnoj i globalnoj razini, smanjuju
se razlike izmeu primijenjenih i bazinih istraivanja, smanjuju se prirodni resursi, u porastu su razliiti rizici i
nesigurnost (zdravstvena, socijalna, ekonomska i druga). Na drugoj strani vidljiv je rapidni razvoj industrije, pa
se govori o knowledge work i knowledge workers (vidi: Baljit Singh Grewal: Neoliberalism and Discourse: Case
Studies of Knowledge Policies in the Asia-Pacific: http://aut.researchgateway.ac.nz/bitstream/handle/10292/407/
GrewalB_a.pdf? (10. studenoga 2012.).

688

Sofija Vrcelj, Marko Muanovi: Suvremenost teorije obrazovanja Ivana Illicha

poinje shvaati kao sutinski faktor ekonomskog razvoja. Pripremanje ljudskog

kapitala u funkciji davanja podrke sustavu proizvodnje ohrabrivale su akcije koje su
uglavnom bivale usmjerene poveanjem institucija kolskih sustava i pripremanjem
pojedinaca za poloaje koje zahtijeva sustav. U takvim je uvjetima ojaao
funkcionalizam uz naglaavanje pragmatikih ideala. No sedamdesete i osamdesete
godine 20. stoljea pokazale su krizu strategije razvoja i nastupile su frustracije u
glavama planera obrazovnih politika jer se oekivalo da obrazovanje generira sveopi
napredak. elja za sveopim napretkom upakirana je u neoliberalnu ekonomiju,
igra na globalnoj razini igra znaajnu ulogu u konceptualizaciji i izvedbi znanja.
Restrukturiranjem znanja u proizvode obrazovnih institucija pokazuje da
obrazovni politiari nisu puno nauili iz kritike Ivana Illicha o potrebi
deinstitucionalizacije i demonopolizacije kole, iako svakodnevica potvruje vrlo
razliite i uinkovite deinstitucionalizirane sredine za uenje.
Karakteristika suvremene konfiguracije drutva je i ekonomija utemeljena na
drutvu znanja. Znanje se odreuje kao drutveni kapital, kao osobni kapital koji
je mjerljiv na tritu. Vrlo blisko odreenju i tretiranju znanja kao robe su i politike
obrazovanja i reforme22 koje kritiziraju nekvalitetno javno kolstvo, uz velianje
vrijednosti privatnih kola koje se u mnogim zemljama odreuju novom
paradigmom kvalitete. Skoro da je sigurno da Ivan Illich ne bi bio zadovoljan
sadanjim stanjem u obrazovanju i kolstvu, s obzirom na to da su trite i poslovne
korporacije poveale vrijednosti privatnih kola i umanjile vrijednosti javnih kola, a
uvedeni su ekonomski parametri (ekonomske vrijednosti) u sve (obrazovne)
institucije.
Ekonomski, tj. trini parametri nametnuli su i opeprihvaene vrijednosti kao,
primjerice, produktivnost, djelotvornost, kontrolu kvalitete, standarde, lokalno
sudjelovanje, kompetencije i slino. Ovi parametri proimaju reforme gotovo u svim
zemljama koje mijenjaju svoje kolske sustave radi njihova poboljanja prema
ekonomskim vrijednosnim kriterijima. Drugim rijeima, reforme tendiraju ka
decentralizaciji, privatizaciji, testiranju uenika i uitelja radi utvrivanja kvalitete,
postavljanja i postizanja nacionalnih standarda radi konkurentnosti u svijetu. S
druge strane, unato estim reformskim zahvatima, postoji jo uvijek negativna
ocjena vrijednosti obrazovanja (kolskih sustava) u cijelom svijetu jer se smatra da
kola nije usklaena sa zahtjevima trita. Kritiari kole dolaze do istih zakljuaka
kao Ivan Illich, iako polaze od potpuno suprotnih pozicija u analizi njene funkcije.

22 Nicholas C. Burbules, Carlos Alberto Torres (eds.). Globalization and Education: Critical Perspectives. Routledge, New York, 2000.

689

JAHR Vol. 4 No. 8 2013

Eklatantan primjer neoliberalnog modela ekonomske politike kojim se nastoji

obrazovanje od vrijednosti, tj. drutvenog ili javnog dobra preobraziti u robu koja se
moe slobodno prodavati na tritu je tzv. bolonjski proces apliciran u visokom
obrazovanju. Bolonjska reforma je nedjeljiv dio tranzicijskog procesa, ona je jedan od
naina uvoenja trine logike u sve sfere drave i drutva. Na nju treba gledati u kon
tekstu ekonomske globalizacije diferencijacija, ustvari razdrobljavanje sveuilinog
prostora, podsjea na segmentaciju samog trita. Postoje paralele izmeu naina kako
se organizira visokokolski sustav po Bologni i modela razdvajanja trita po principu
da e vea ponuda automatski proizvesti veu potranju, ime smo upleteni u matricu
kupovine i prodaje. Pitanje je, meutim, kakve su problemske refleksije kad taj model
implementiramo u sferu obrazovnog sustava i Bolonjske reforme.23
Jedna od karakteristika bolonjskog procesa je dvostupanjska organizacija
obrazovanja koja nema uporita u gospodarstvu, ali ima naziv prvostupnik koju
ocjenjujemo ingenioznom umotvorinom koja sluajno podsjea na militaristiku
terminologiju. Dvostupnjevitost, ustvari, slui razbijanju i usitnjavanju proletari
ziranog korpusa, kako ne bi mogao pruati otpor, a teorija i praksa tzv. obrazovnih
ishoda i kompetencija usmjerena je na osposobljavanje performativne radne snagu
koja e u uvjetima prekarnosti najbolje zadovoljiti kapitalistiko gospodarstvo.
Obrazovanje koje proizvodi prvostupnike i diplomirane ima za cilj proletari
zaciju ljudi s visokom naobrazbom i stvaranje prekarnih radnika. Prekarni su
radnici osobe koje su kompetencije stekle kolovanjem, te se bez radnog odnosa
stavljaju na raspolaganje poduzetnicima neovisno o trajanju radnog vremena,
radnom mjestu ili visini nadnice. Prekarnost treba shvaati paradigmatski; ona se
odnosi na neoliberalne uvjete ivota i rada koji su nesigurni, ali koji su angairali sve
osobne potencijale budui da zahtijeva od pojedinca kreiranje taktika koje e mu
omoguiti preivljavanje u globalnom svijetu nesigurna trita rada. Isto tako,
prekarnost se uzima kao mjera mobilnosti i prepoznatljiv model rada u
postindustrijskom kapitalizmu, a prekarni radnici danas zauzimaju ono mjesto koje
je pripadalo proletarijatu u fazi industrijskog kapitalizma24.
U odnosu na suvremeni postfordistiki neoliberalni kapitalistiki kontekst, s-o-s
grupa izvodi kritiku progresivne institucionalizacije trita znanja25, posebno vidljive
kroz procese uvoenja bolonjske konvencije u obrazovne institucije, u pravcu
reaproprijacije i rekontekstualizacije Illichevih alternativnih modela edukacije. U vezi s
23

Hajrudin Hromadi, Sveuilite postaje trnica, http://old.kontra-punkt.info/print.php?sid=55892 (12. veljae, 2013).

24

Isto.

25

Vidi: TkH, asopis za teoriju izvoakih umetnosti http://www.scribd.com/doc/47363881/TkH14 (12. listopada, 2012).

690

Sofija Vrcelj, Marko Muanovi: Suvremenost teorije obrazovanja Ivana Illicha

tim, predlae se organizirani verc ili razmjenu znanja i vjetina kao oblik konkretnog
ostvarenja Illichevih ideja, poput metoda krekiranja i izvaninstitucionalne razmjene
institucionalnog obrazovanja. Predloeni modeli su svojevrsni idejni nastavak
obrazovnih kanala za uenje, poput slube za upuivanje na obrazovne predmete
namijenjene olakavanju pristupa stvarima ili procesima, burze vjetina koje bi
omoguavale ljudima da navedu poslove za koje su osposobljeni, zdruivanja parnjaka
te slube za upuivanje na letee prosvjetne radnike.
Danas dosegnuta razina uporabe drutvenih mrea pokazuje da postoji neinsti
tucionalizirana platforma koja omoguuje da se u virtualnom prostoru ostvare sve
ideje Ivana Illicha, iako nije poanta u tim idejama nego u problemima koje on
poentira.
U mnogim obrazovnim politikama istie se prioritetnim kreirati takav kolski sustav
koji e osiguravati kompetencije potrebne za trite rada, odnosno obrazovanje koje e
osigurati standarde. Pojam kompetencije proizaao je iz taylorizma i kulta
(industrijske) uinkovitosti, a prijenos na podruje obrazovanja predstavlja posljedicu
pritisaka proizalih iz usporedbe ekonomske uinkovitosti i postizanja standarda26.

4. Aktualnost kritike obrazovanja Ivana Illicha

Ivan Illich istaknuti je predstavnik kritike ili radikalne pedagogije. Njegove lucidne
ideje inverzije potreba i vizionarski prijedlozi organizacije obrazovanja danas su
uobiajeni u suvremenom svijetu, poput drutvenih mrea koje virtualno povezuju
nekad nespojive dijelove svijeta.
Politika znanja i pitanja metodologije su centralna za razumijevanje naina na koji
djeluje mo u obrazovnim ustanovama. Obrazovne ustanove perpetuiraju privilegije,
a dodatno marginaliziraju obespravljene pojedince i grupe validacijom rezultata
znanstvenih istraivanja bez uvaavanja naina kako mo dominantnih i njihova
kultura oblikuju obrazovni sustav. Obrazovanje esto reflektira interese i potrebe
novih oblika kolonijalizma, a takva funkcija obrazovanja treba biti eksponirana,
shvaena i akcijski obraena kao dio kritike transformativne prakse.
Procjenjujui utjecaj Ivana Illicha na recentnu pedagoku teoriju i praksu, ini se
ispravnim konstatirati da aktualnost njegove teorijske misli pokazuju komplemen
tarne postavke suvremenih predstavnika kritike pedagogije. Kritika pedagogija
nije transmisijska pedagogija koja se bavi otkrivanjem i usustavljivanjem spoznaja u
26

Razdevek-Puko, C. Kakvog uitelja/nastavnika treba (oekuje) kola danas (i sutra)? Napredak, (1/2005.),
str. 75-90.

691

JAHR Vol. 4 No. 8 2013

paket objektivnih spoznaja i vrijednosti i njihovo podeavanjespram korisnika.

Ona nije sterilna ve je kritiko-transformacijska pedagogija, kadra producirati
akcijska znanja radi mijenjanja stvarnosti. Kritiki pedagozi osvjeuju, reflektiraju i
mijenjaju praksu teorijskim uvidima u kontekstualne mogunosti oblikovanja novih
uvjeta koji vode promjenama te se zalau za pravi odgoj koji vodi emancipaciji
pojedinca i nije manipulativno sredstvo monika, koji koriste kolu i obrazovanje
kao instrumente obespravljivanja i kontrole. kolskom se institucionali
zacijom
kontrole uitelji pozicioniraju kao svjesni ili nesvjesni socijalni agenti kontrolirajuih
procesa, prenosei poruku - ljudi ne mogu kontrolirati uvjete u kojima ive, a i ne
moraju jer e to za njih uiniti netko drugi (onaj tko zna, tko je ovlaten i sl.). Ovim se
ne smanjuje aktualnost potrebe mijenjanja institucionaliziranja (naih ivota), na
to je ukazivao Ivan Illich i kritiki pedagozi.
Jedna od odlika drutva znanja je demokratizacija obrazovanja za koju se smatra
da je veliko civilizacijsko postignue naeg vremena. To moemo prihvatiti ako
bismo baratali brojkama, no ako bismo na tragu Illichevih kritika ocjenjivali
demokratinost, mogli bismo s punim pravom ukazati na segregacijske mehanizme
u koli kroz obrazovni kurikulum, snano obojen skrivenim kurikulumom. On
je esto u slubi obespravljivana marginaliziranih drutvenih skupina koje su
onemoguene u stjecanju obrazovanja kao javnog drutvenog dobra27.
Sumirajui aktualnost Illichevih ideja o drutvu, obrazovanju i koli, moemo rei
da je njegova kritika institucionalizacije (obrazovnih ) potreba i dalje aktualna i da
e biti sve aktualnija, posebice ako prihvatimo rapidnu komercijalizaciju svih
segmenata ivota gdje se glasovi drugaijih, koji ukazuju na potrebu i putove
mijenjanja, proglaavaju irelevantnim. Iz niza argumenata koji potvruju da je
postojea kola mrtva, valja spomenuti mnoge promjene koje provode obrazovni
politiari, uglavnom usmjereni na promjenu strukture kole, odnosno kolskih
sustava, zanemarujui stvarnu dinamiku u uionicama, koja ima legitimitet za
istraivanje u kontekstu mikrorazine te, isto tako, legitimitet za promjene.
Ocjenjujui pedagogiju Ivana Illicha, moemo rei da je radikalno traio i branio
dostojanstvo ovjeka; usporeujui ga s Paulom Freireom, ija je pedagogija
prometejska, kritiari Illichevu pedagogiju odreuju epimetejskom pedagogijom28
jer zagovara demokratsko drutvo koje je bogato sredstvima koja omoguavaju
pojedincima slobodno komuniciranje, raspravljanje i sudjelovanje u razliitim
kulturnim i politikim aktivnostima. Kroz ideju deskolarizacije uvodi se pozitivna
27

Vidi: Sofija Vrcelj, Marko Muanovi, Kome jo (ne)treba feministika pedagogija, HFD, Rijeka, 2010.

28

Richard Kahn, Douglas Kellner, Paulo Freire and Ivan Illich: technology, politics and the reconstruction of
education, Policy Futures in Education, Volume 5, (4/ 2007.).

692

Sofija Vrcelj, Marko Muanovi: Suvremenost teorije obrazovanja Ivana Illicha

norma za kritiziranje postojeih sustava i modernih institucija, kao i kriterij za

rekonstruiranje obrazovanja koje treba (u budunosti) sluiti potrebama razliitih
zajednica, promicati demokraciju i socijalnu pravdu. Valja priznati da je Ivan Illich
ostavio intelektualni testament svojim sljedbenicima, ali i svojim kritiarima.

Literatura:
1.

Robert Redeker, Kriza kole kriza je ivota, Europski glasnik (14/2009.)

2.

Philip H. Coombs, Svetska kriza obrazovanja, Interpres, Beograd, 1971.

3.

Ivan Illich, Dole kole, BIGZ, Beograd, 1980.

4.

Jovana Milutinovi, Teorije o ukidanju kole - mogunosti i ogranienja, Pedagogija, (1/2010.)

5.

Jon Igelmo Zaldvar, Revisiting the critiques of Ivan Illichs Deschooling Society, International Journal for
Cross-Disciplinary Subjects in Education (IJCDSE), Special Issue Volume 1(1/2011.)

6.

Sofija Vrcelj, Marko Muanovi, Reforma kolstva - jesu li mogue promjene kole? u: Hrvoje Vrgo (ur.)
Odgoj, obrazovanje i pedagogija u razvitku hrvatskog drutva, HPKZ, Zagreb, 2003.

7.

Memorandum o cjeloivotnom uenju. http://www.hzpou.hr/stranice/3/21-100.pdf (12. listopada

2012.),

8.

Richard Kahn, Douglas Kellner, Paulo Freire and Ivan Illich: technology, politics and the reconstruction
of education, Policy Futures in Education, Volume 5, (4/2007.)

9.

Manuel Castells, Uspon umreenog drutva, Golden marketing, Zagreb, 2000.

10. Sofija Vrcelj, U potrazi za identitetom - iz perspektive komparativne pedagogije, HFD, Rijeka, 2005.
11. Towards knowledge
listopada 2012.)

societies

http://unesdoc.unesco.org/images/0014/001418/141843e.pdf

(9.

12. Baljit Singh Grewal: Neoliberalism and Discourse: Case Studies of Knowledge Policies in the Asia-Pacific
http://aut.researchgateway.ac.nz/bitstream/handle/10292/407/GrewalB_a.pdf? (10. studenoga 2012.)
13. Nicholas C. Burbules, Carlos Alberto Torres (eds.) Globalization and Education: Critical Perspectives.
Routledge, New York, 2000.
14. Hajrudin Hromadi, Sveuilite postaje trnica http://old.kontra-punkt.info/print.php?sid=55892 (12.
veljae 2013).
15. Razdevek-Puko, C. Kakvog uitelja/nastavnika treba (oekuje) kola danas (i sutra)? Napredak,
(1/2005.), str. 75-90.
16. Sofija Vrcelj i Marko Muanovi, Kome jo (ne)treba feministika pedagogija, HFD, Rijeka, 2010.
17. TkH, asopis za teoriju izvoakih umetnosti http://www.scribd.com/doc/47363881/TkH14 (12.
listopada 2012).

693

JAHR Vol. 4 No. 8 2013

Sofija Vrcelj, Marko Muanovi

Contemporariness of Ivan Illichs Theory

of Education
Summary
This work reflects on contemporariness of Ivan Illichs theory of education. Taking the premise
sapere aude as a starting point, Illich critically reviews educational system and, by doing so,
reveals inversions in satisfying pupils educational needs. As opposed to socially controlled
learning and environment in schools, Illich advocates demonopolisation and educational
activities which would not enframe pupils into classes, programmes, desks and other socially
acceptable frameworks. Illich is a predecessor of virtual instruction, internet, wikipedia and
various other contemporary forms of education that are present in persons natural and social
environment. Many Illichs followers and even critics emphasise that his works are intellectual
testament of an alternate analytical perspective on contemporary institutions. His struggle
for an individual and a creation of different approaches to education are determined by
Epimetheus pedagogy because he aimed at creating conditions which would promote social
equality, and democratic society and education for everyone.
Key words: Epimetheus pedagogy, critical pedagogy, demonopolisation, controlled learning,
school, network society.

694