PRAVILNO RASPOREENA SNOMORICA 2

(dramsko-poetski erotski ragtime za najmanje dva lika iste glumice)

Autor: Berislav Cimerman
U spomen na Sylviju Plath, Wirginiju Woolf, Josipa Severa i sve one koji su s poezijom i
zbog poezije dotakli najvie vrhove pakla i samo dno raja.
Oe na koji jesi ocean....
PRELUDIJ
(radna rasvjeta, glazba Mrtyujaya mantra, fade off)
NULTI LIK: Tono u 14 sati, 27 minuta i 38 sekundi, nije se dogodilo nita.
Neto kasnije, u 17 sati 57 minuta i 24 sekunde ponovno se nije dogodilo nita.
Sve do 19 sati, 34 minute i 11 sekundi nije se dogaalo ama ba nita.
Iako se do tada ve neto trebalo dogoditi, u 20 sati 17 minuta i 32 sekunde dogodilo se
nije nita.
Dvadeset minuta i etrnaest sekundi nakon 22 sata jo se uvijek nije nita dogaalo.
I onda, napokon, tono u pono, neto se dogodilo...
Usred noi, poeo je novi dan...
(zatamnjenje)
(Odtamnjenje, glumica sjedi na stolici za stolom, na stolu je cigareta, upalja, pepeljara
i ahovske figure sloene na ploi. Ona poinje mrmljati i tiho pjevuiti melodiju pjesme
'Zora djevojka'. Ustaje, odlazi do prozora, gleda kroza nj kao da nekoga ili neto
oekuje. Okree se od prozora i odlazi do stolia na kojem je vaza s plastinim cvijeem.
Paljivo vadi stabljike jednu po jednu iz vaze, okree ih naopako i vraa natrag u vazu s
peteljkama prema gore. Cijelo vrijeme mrmlja i pjevui melodiju. Odlazi do vrata,
naslanja se na njih, ljulja lijevo desno u ritmu melodije koja se pojaava. Razgovjetno
pjeva stihove: 'Robinja sam mrkle noi / Kada li u dragom moi')
PROLOG
PRVI LIK: (pjeva u melodiji 'Zore djevojke') Danas nisam popila lijekove. (normalan
govor) Moda mi zato i ovo jebeno plastino cvijee izgleda uvelo. Kad je on rekao da e
doi kui? Ne volim biti sama. On zna da ne volim biti sama. Sigurno e se brzo vratiti.
Boe, ve mi se sklapaju oi. Moda sam ipak trebala popiti tablete. Ponekad se osjeam
kao Sylvia Plath. Objesim jednu rundu vea, pa proitam pokoji stih ili pjesmu. Sva srea
da ne perem pelene i nemam plinsku penicu. Ne, ne elim zaspati sada. Ali, moram se
malo odmoriti, sjest u malo... ne smijem zaspati... tako sam slaba... Neu zaspati, neu
zaspati...
(sklapaju joj se oi i brada joj padne na prsa, zatamnjenje)

POTPURI
(odtamnjenje)
DRUGI LIK: Najbolja je rakija ona koja ubija grizoduje duboko u mekom rasjedu srca.
Da, nije to loe... Pomislio je kako bi to bio dobar slogan za reklamni pano. Koraao je
uskom ulicom u kojoj su zgrade bile obojane u uto. Ne u oker ili pranjavo uto, kakve
inae fasade znaju biti - ove su zgrade bile jarko ute, kao da su napravljene od utih
Lego kocki. Njegovo je odijelo od zelenog listera iz daljine stoga izgledalo otuno. Nije
mogao vidjeti da se iza njegovih lea nad ulicu nadvila sjena. Netko je navlaio tamni
zastor preko cijele scene.
PRVI LIK: Golem je to bio zid. Od crvene cigle, ist, pravilan, kao kulisa. Samo je
prostor od otprilike metra uokolo zida bio osvijetljen. Pola sam k svjetlosti. U daljini,
zauo se lave. Potom povici. Povike su zamijenili urlici. Ve sam ula topot cipela koje
su udarale o tle. Svjetina je glavinjala prema meni. Moram poeti bjeati. Trala sam
svom snagom, onako kako valjda nisam trala jo od djetinjstva. Djetinjstva!? Hm...
Pogled mi je sluajno pao na moja stopala... Uinila su mi se smijeno malima. U trku
sam opipala sebi grudi. Jedva sam ih imala. Kao da opet imam 12 godina, ali to mi se u
urbi nije uinilo nimalo udno. Kada sam se okrenula, ve sam mogla razabrati neka lica
u gomili vidjela sam jasno nekoliko nakeenih lica starijih, bradatih mukaraca.
(aparte) DRUGI LIK: Mukaraca!? Koja glupa rije... PRVI LIK: Zapjenjeni starac na
elu skupine neto mi je dovikivao, ali nisam ual to. Sve sam se vie bojala. Kada sam
ula to starac vie, sledila sam se; urlao je: 'Kaj, nee se vie z menom karat', a?'.
Nisam znala kako to znam, ali sam znala, bila sam sigurna da je taj ovjek strizimlat. Sad
mi preostaje jedino molitva
DRUGI LIK: Koraao je zadubljen u svoje misli kao da se oko njega ne dogaa nita
neobino. Nije se mogao sjetiti je li platio raun za struju. Hm... Bio je siguran da je
jutros uzeo raun sa sobom, no sada ga nije mogao nai. Kopao je po depovima,
prevrtao kaput, ali rauna nije bilo. Morao bi biti ovdje negdje; ako ga je uzeo, sigurno ga
je platio, ako ga je platio, sigurno je uzeo potvrdu, samo... ha ha ha... nema ni nje. Kada
malo bolje razmisli, ve se nekoliko dana osjeao pomalo neobino... Nekako... da...
rastreseno... u stvari, vie udno, kao da ne prepoznaje vie samoga sebe. Evo, neki dan
mu je, dok je promatrao jedan prizor na probi u kazalitu, kroz glavu prostrujala pomisao
da moda njegove misli zapravo nisu njegove. Nije mu to bilo nimalo udno, naprotiv,
bilo mu je to savreno prirodno. Dodue, zamisao koja mu se tada na probi vrtila po glavi
bila je krajnje neobina: naime, razmiljao je o tome kako bi to izgledalo kada bi glavni
glumac uzeo no i sasjekao svoje dvije partnerice...
PRVI LIK: Molitva? Molitva, molitva, molitva... Mogla sam se sjetiti samo jedne jedine:
Mir nam daj svagdanji, Svevinji
i ne dovedi nas u nemir sitnozora trenutka niti asa
a ako ba mora ponekad rasporediti nervozu pravedno

poput kukolja koji statistiki zagauju Ti etvu

neka to ne bude u prometu, niti na roditeljskom sastanku
a posebno Te molimo izbjegavaj bilo iju priu o ljubavnom rastanku
no, ako ba mora, jer navodno ponekad niti Ti ne zna gdje sa svim tim,
urei tajno ivanu slominu u fine tukature rasprava o smislu umjetnosti
ili pak volovskom neurozom slobodno opleti po elu
svakog profesora emeritusa koji se svojom titulom posluio bestidno
kako bi se najkraom od svih moguih hipotenuza
s guza
domogao neke obine domae anoreksine pike
Gospodine, uslii nas!
DRUGI LIK: Da, da, da prava bi krv prskala posvuda po sceni bio bi to doista
nadrealan prizor... Ponijela ga je fantazija, disanje mu se ubrzalo. Zamislio je ak i krvavi
no koji lei na daskama posred scene. Brzo se sabrao, ali je nastavio razmiljati o smrti.
Umire se na razne naine: nasilno, od starosti, u bolesti, herojski, ili sasvim sluajno... U
svakom sluaju, smrt u trenu zamrzne svakodnevicu. I nitko ne moe uiniti nita u
povodu toga. Umire se ponekad i hotimino. Moe se umrijeti tiho, ili s urlikom na
usnama. Poneki zamru, 'umru' samo privremeno, a neki pak kau da su proli kroz tunel
svjetlosti i vratili se natrag, na ovu stranu. U svakom sluaju, teko je porei da je smrt
kraj jednog ivotnog razdoblja. Smrt je preozbiljna stvar da bi ju shvaali tragino. I
konano...
PRVI LIK: Umiranje?
Umiranje je umjetnost, kao i sve drugo,
ja to radim jako, jako dobro
DRUGI LIK: Trenutak prije nego to je doao do zgrade u kojoj stanuje, zastao je i
osvrnuo se oko sebe. Neto je bilo neobino. Ali, nije znao to bi to moglo biti. Stajao je
tako neko vrijeme ispred ulaza i razmiljao. Nita pametno nije mu padalo na pamet. A
onda mu je sinulo: moda uto vie nije postojalo! Nigdje, na cijelome svijetu, nita vie
nije bilo uto. Prije nego to se okrenuo prema zgradi i ponovno zakoraio, nasmijeio se.
Pronaao je, naime, u stranjem depu hlaa potvrdu plaenog rauna za struju.
(zatamnjenje, odtamnjenje)
PRVI LIK: Nastavila sam trati. U daljini, ispred sebe, opazila sam da zid uz koji sam
trala dolazi do kraja. Shvatila sam da je to ugao i da se zid nastavlja, pa sam skrenula,
skakuui na jednoj nozi, onako kao u crtiu. Ispred mene, kroz sumaglicu, pojavila su se
golema drvena vrata, poput ulaza na neko veliko imanje. 'To je sigurno dobar znak!',
pomislila sam, pa sam svom snagom ramenom navalila na vrata. Odjednom, ispred mene
prostirala se golema livada kojoj se nije vidio kraj. Mraka je posve nestalo; sunce je bilo
vrlo visoko. Vrata iza mene sama su se zatvorila, nije se vie ula galama. Okrenula sam
se oko sebe. 'Samo jo nedostaje veliki bijeli zec', bilo je prvo to mi je palo na pamet. E,

da, da, da... Pravilno rasporeena snomorica (aparte) DRUGI LIK: najbolji je lijek za
uobiajeno shvaanje stvarnosti.
DRUGI LIK: Zgrade oko njega potamnjele su, ali je on ve zamakao u svoju veu, pa to
nije bio primijetio. Dok je prolazio pored stana u prizemlju, uinilo mu se da se iz njega
iri neki jedak miris, no nije mogao razaznati to bi to moglo biti. Uostalom, ba ga briga
to susjedi pripremaju za veeru, ni sam ne voli kada drugi zabadaju nos u njegova posla.
Kada je doao na posljednje odmorite prije stepenica koje su vodile do njegovog stana,
osjetio je umor i laganu vrtoglavicu. 'Morao bi se vie odmarati ovih dana', pomislio je.
Nije primijetio da je njegovo odijelo promijenilo boju iz zelenog u crno.
PRVI LIK: Pribliio mi se i skoio u naruje. Iako je utio kao zaliven, zec se ponaao
kao da me ve poznaje, pa sam osjetila bliskost kada se onako velik, mek i dlakav privio
uz mene. Zatvorila sam oi i poela maziti zeku. Zrak je poeo strujati oko mene. Tlo pod
mojim nogama nestajalo je; osjeala sam da me neto podie u zrak. Imala sam zatvorene
oi. Bojala sam se. vrsto sam privila zeku uz sebe. Nisam znala gdje idem, ali imala
sam osjeaj da se istovremeno kreem posvuda. Nije mi to odvie smetalo. Sve dok
nisam poela padati. Brzina mi se naglo poveavala... vrlo sam snano udarila o povrinu
vode. Nisam osjeala bol. Samo toplinu i smirujue prelijevanje vode preko uiju koje je
stvaralo udnovate zvukove. Zvukovi su poeli sliiti na grgljanje, a potom na glasove.
Tihe, duboke glasove. U prvi mah, nisam mogla raspoznati to govore, ali se naposljetku
izdvojila jedna jedina reenica: 'Sve dobro proi e, a sve loe vie nee biti vano'.
DRUGI LIK: Iznenada, neto se udno dogodilo; uinilo mu se da poinje lebdjeti, kao
da se odvaja od svojeg tijela. U svijesti mu se pojavio novi slogan: 'Smrdljiva smjesa
sumpora sasvim se slegla skupa sa sonom solucijom strahova'. Ovako, sama za sebe, ta
reenica nije znaila nita. Veini ljudi ona ne znai ama ba nita. Meutim, on je
smjesta shvatio od ega potjee onaj udnovati vonj iza vrata stana susjeda u prizemlju.
Brzo je izraunao u glavi: osjeaji se razmjenjuju prema srednjoj vrijednosti sebinosti na
dan kada je ona odluila da sve to vie ne moe i ne eli trpjeti. Ona je odluila prihvatiti
njihovu ponudu. Sada je to znao sa sigurnou. To vie nije bio slogan. To je bila istina.
Strana istina. Toliko strana da mu se pomrailo pred oima kada je pokuao zamisliti
cijelu sliku. Morao se spustiti dolje do stana susjeda. Iako je trebao, nije osjeao strah.
Morao ju je spasiti.
PRVI LIK: Obuzeo me djetinjast osjeaj da znam sve o svemu. Ba sam se tako ponekad
osjeala kada sam meditirala, samo je ovo sada bilo mnogo nestvarnije. Ali, ivotnije.
Glasovi su minuli, tiina je bila apsolutna - mogla sam ju uti. Doslovno. Tada sam
osjetila tugu. Poela sam plakati, pa ridati. Drhtaji plaa bacali su me kao ribu na suhom i
nisam mogla, sve da sam i eljela, prestati. Bio je to vrlo udan pla. Neto kao.... Moda
nalik urliku nekog tko je zarobljen u automobilu koji tone. Znala sam da te krikove,
zapravo, ne ujem ni ja sama. Niti ih bilo tko drugi moe uti. Bilo je strano. Urlala sam
iz sve snage, ali bez ikakvog tona.
('urla' bez glasa, pjesma 'Manish Boy' Muddyja Watersa, plesna toka)

DRUGI LIK: Dok je jurio stepenicama, kroz glavu mu je proletio novi slogan: 'elim da
jedan ton potraje sve do kraja. Jedan ton, jedne pjesme. elim da tu pjesmu pjeva jedna
ena'. Iako mu nije trebalo mnogo da se sjuri stepenicama, slogan se uspio odvrtiti u
njegovoj glavi nekoliko puta, uvijek isti, kao da je to neki budistiki napjev. Jedan ton ,
jedna pjesma, jedna ena... (ponavlja tu reenicu u mantrikom ritmu)
PRVI LIK: Jedva jedvice sam otvorila oi. Mogla sam gledati samo ravno ispred sebe.
Vidjela sam obrise u tami. Dva obrisa. Jedan visok i iljast, drugi nizak i zdepast. Znala
sam da u kada doem k sebi morati izabrati i pozvati jednog od njih da ue. U zraku se
osjetio otar, jedak miris sumpora. Netko mi se obratio, ali nisam vie vidjela nikoga
ispred sebe. Vrlo sam razgovjetno ula glas koji je govorio na stranom jeziku:
Friends and friends
From the great world cities
In lobbies where waiting to fly again.
Never to meet each other with the same desire
Heading upon departure bravely for the hills
To hunt last of the great, and yet the most humble of all decisions
Not ever to reach for someone different than the stranger
Never more...
DRUGI LIK: Nikad vie. Poslije toga vie ne moe biti povratka. Strah mu je davao
snagu, jer je znao da nita stranije na ovom ili onom svijetu, ne moe biti od toga da je
oni uzmu. Cijelu, tijelo i njezinu duu. (aparte) PRVI LIK: Znala sam da je on tada bio
uao u svoja sjeanja tako lako kao da e se ona tek dogoditi. A on ima jasnu viziju svega
to nadolazi.
DRUGI LIK: Stajao je zadihan ispred vrata. Znao je da mora biti spreman kada ue,
nita ga ne smije iznenaditi. Bez obzira na to to ugleda Svom je snagom udario nogom u
vrata.
(naglo zatamnjenje, udara rukom snano po stolu)
DRUGI LIK: Mrak. Bio je u potpunom mraku. Prvo ega se sjetio je da su sve ivotinje
poslije snoaja tune. Sve to je bio osjeao bio je izostanak sjeanja na neto to bi ga
povezivalo s drugima. Njezina ga je slika udarila poput groma. Potpalila je zrak punim
mirisom ene. (odtamnjenje) I rekla je: 'Voli me?'. Odgovorio je: 'Volim te'. ekao je.
Strpljivo, rijeen da posve iste savjesti doeka radost. Odjednom, krik zatjeran duboko u
utrobu nedavno minulim orgazmom naglo se oslobodio i potpuno preplavio njegova
plua, pa je zarinuo nokte na ruci kojom se doveo do vrhunca natrag u svoje meso. To ga
je, na sreu, vratilo u prostor i omoguilo bijeg u urlik. Urlao je u naletima, ravnomjerno,
kao da tri po otrim vrcima urlika, voen nevidljivim metronomom koji odreuje ritam
voenja ljubavi ili izbacivanja ljubavi iz sebe.

PRVI LIK: (pjeva 'Zoru djevojku')

Robinja sam mrkle noi,
kada li u dragom moi?
Mladi mjesec zvijezde vodi,
oko hie lako hodi.
Srebrne mu duge kose,
njena put i noge bose...
Daruje mi alem kope,
vani divlji vranac tope.
Daruje mi alem kope,
vani divlji vranac tope.
Mladi mjesc gajde svira,
modre halje za me bira,
namiguje sjajnim okom,
kud ja milju, tu on skokom.
Pa mi pjeva, pa se smije,
pa iz vra vino pije,
plee, mami, orah nudi,
a u meni zora rudi.
Plee, mami, orah nudi,
a u meni zora rudi.
Hajd' u kolo, sunce zove,
s oblacima vile plove,
ja im mahnem, a konj rznu,
blijedi mjesec sad se trznu.
Gasne no u zlatnoj mrei,
Mlijenom stazom mjesec bjei...
(okree cvijee u vazi na pravu stranu)
Nisam tvoja, nai drugu,
sunce i ja smo u krugu.
Nisam tvoja, nai drugu,
sunce i ja smo u krugu.
PRVI LIK: Sve dobro proi e, a sve loe vie nee biti vano. Toga sam se prvo sjetila
kada sam dola k sebi. Za divno udo, to je zvualo tako utjeno. Moda se neu moi
oduprijeti iskuenju. Moda se neu ni morati odupirati. Kako netko uope zna da je
iskuenje ba iskuenje? Zato bi se moralo dogoditi neto loe ako pristanem? Nitko ne
moe vidjeti budunost. Dobro, osim, moda njih. Barem tako kau. Mene to, uostalom,
uope ne zanima. Ne elim nikakve posebne moi. Ne elim proricati iz kave i pileih
kostiju ili lijeiti ljude. Ne elim ak ni mnogo novca. elim samo proivjeti ostatak
ivota bez patnje. Ne elim vie osjeati bol. Moju bol. Ba me briga za tue boli. Bol,
koja dolazi i vraa se kao plima. Vie se ni ne veselim kada ode, jer znam da e me, ako
budem sretna, jo jae udariti. Samo je pitanje vremena kada e me smlaviti. Svi

donosimo odluke. Ovakve ili onakve. Ne ispadnu uvijek sve ba najpametnije. ak niti za
nas, a jo manje za druge. Najgore je ne initi nita. Ne pokuavati. Moram pokuati
uiniti jo neto. Ne smijem se predati. Ne jo. Prihvatit u njihovu ponudu. Ionako sve
to imam, i sve to osjeam meni vie nije ni od kakve koristi.
PRVI LIK: (recitira pjesmu Pravilno rasporeena snomorica 2 uz instrumentalnu
podlogu Someone like you Adele)
Goropadni je strizimlat
uboden u vrat
- Kaj, nee se vie z menom karat', a?
Veliki deseti 'Nervus vagus' neutjeno je krotio bokenporte.
A dlanovi, avaj, uljeviti od drkaine
niti ovome teaku nije nita ostalo od vina.
Autafirung nije nikada uspjela ponijeti natrag
amarina, tres, mrklj je odletio glavom kroza zid, pla...
Potpunost je uglavnom tek prazna zahodska daska
koja sama ne moe rasrditi nikoga bez izriitog pristanka.
No traje fakat preko svake mjere za hrabre reportere
sa stratita, od ljubavnog svratita, ravno do vaeg doma
'Dovraga', pomisli, 'tek mu se sada dizao na nju'.
Kladio se na tekmu Rabotniki eljezniar 2:3
fala Bogu, Marija Magdalena nikada nije odigrala nerijeeno.
Trljala je njeno radijator vimom, kao da se stidi uitka.
- Krava jedna! - susjeda, uini joj se, namjerno je prolila u dnevnoj sobi kavu.
Raspolovi me! Natakni mi ormu na prazan vrat! Ajmo se jebat'!
ne tjerati ditiramb na konac, niti obrnuto, stoji u uputstvu za uporabu traa
prosjeni zainjavac u svom ivotu popiao se najmanje 100.000 puta
Nikada nije gledala u oi stranaca tako duboko kao nakon rastanka s njim.
Deset godina kasnije,
smrzotina je drsko napala cijeli drak bia.
- Razdjeviio sam se ponovno priznao joj je plaui, dok je utrljavao kruim, dubokim i
ravnomjernim udarima suze ravno u ranu.
'aka tigrovih pruga vrijedi vie od bilo kojeg umjetnika',
zakljuila je ona neto kasnije u staloenom dijalogu s fenom.
Poljubi me, sad je pravi as; obraz je zaspao

od dana, od noi,
od vjerovanja vrstoi.
EPILOG
NULTI LIK: Gledao je tigra. Osjetio je da duboko u dui tigar zna da vie nikada nee
izii van. Samo je jednom prevukao kandama prednjih apa preko stijene na kojoj je
leao, pa se nekome izvana moglo uiniti kako je to tek simpatian pokret koji imitira
igru. Njega taj pokret nije mogao prevariti. Vidio je jasno trenutak u kojem je tigar
odustao od proputanja prizora koji su se talasali u njegovoj svijesti kao valovi na
maestralu, a pogled mu je postao staklast i vrst poput litice koja se izdizala u nebo iznad
njega. U rasjedu od snova koji odvaja modane polutke zaeta je tada napuklina na viziru
proroka koju vie nikada nitko nee moi popraviti. Mediji, dakako, o tome nisu prenijeli
nita...
(zatamnjenje, 'Oe na' na aramejskom u off-u)
Aboon Dbashmayo
Nethcadash shmokh
teethe malkoothokh,
nehwe sebyonokh
aykano Dbashmayo off baro.
Hab lan lahmo dsoonconan yawmono
washbook lan howbain wahtohain
aykano doff hnan shbakn il hayobain
lo thaalan il nessyoono
elo fasson men beesho
metool ddeelokhee malkootho
ou haylo ou Teshbohto,
loalam olmen. Amin.
PRVI LIK: (odtamnjenje, sjedi na stolici kao na poetku, tiha rkipa vrata) Ljubavi, jesi
to ti? Sanjala sam da sam te izgubila Doi, poljubi me
(glasna kripa vrata)
KRAJ POETKA