UDK: 811.163.4*3367.

332

Zenaida KARAVDI-MECO

Tipovi strukturno
nepotpunih prostih reenica
Kljune rijei: Strukturna nepotpunost proste reenice, klasifikacija,
formalno-funkcionalni kriterij, predikat, subjekt, blii i dalji objekt, nominalna, verbalna, adjektivna, adverbijalna sintagma, slobodna / vezana sintagma,
predikativnost, preoblika...
U svakodnevnoj komunikaciji esto ujemo reenice bez glavnih dijelova, pojavljuju se i u knjievnosti, a gramatike im uglavnom ne posveuju previe
panje. To su prvenstveno reenice kojima nedostaje neki od osnovnih strukturnih elemenata predikat, subjekt (osim u jednolanim reenicama) i dalji
objekt (kod reenica kojima je u predikatu rije sa svojstvom jake rekcije).
Ovaj ih tekst pokuava pobrojati, sistematizirati i klasificirati, a uz to se neizbjeno otvara i pitanje definiranja predikativnosti.

Osnovni problem koji pokuavaju rijeiti gramatike jest da se opiu,

objasne, klasificiraju svi konstituenti reenice, dok se malo panje poklanja
pojavi da se neki od njih ne pojavljuju, iako su neizostavni. Tako se u gramatikama spominju uglavnom tzv. nominativne reenice kao Vatra! (Stevanovi
1984), te neki sluajevi reenica koje nemaju potpuni predikat, tj. nedostaje im
(uglavnom pomoni) glagol, kao i reenice sa uzvicima kao neoglagoljenim
predikatima (Bari, Lonari... 1997), bez daljnjeg razmatranja. Njima se podrobnije bave pojedinani radovi.
Na naim prostorima, nepotpunim reenicama prvi se pozabavio Stevanovi u svom lanku Reenice bez razvijenih glavnih delova. On ih dijeli
na reenice bez razvijenih glavnih dijelova (Lice mu postade modro. I oi..
(Stevanovi 1958/59:8)) i iskaze (I sin i otac e me zaboraviti. Ako. (Stevanovi 1958/59:8); Ne moe se izdrati. Zapara. (Stevanovi 1958/59:17), a kriterij


Za sad, smatrajmo nepotpunom reenicom bilo koju reenicu kojoj nedostaje neki dio.

115

Zenaida Karavdi-Meco: Tipovi strukturno nepotpunih reenica u bosanskome jeziku

mu je da li se neizreeni dijelovi mogu sa sigurnou nadomjestiti ili ne.

Iskaze, pritom, ne smatra reenicama, a u njih ulaze i pozdravi, modalne rijei
i rijece, vokativ, pa ak i neki uzvici. Naslove ne smatra ni reenicama ni
iskazima.
Na njega se u velikoj mjeri naslanja i Branislav Ostoji u svome radu
Reenice bez razvijenih glavnih djelova u jeziku A. G. Matoa, Slavka Kolara, Dobrie Cesaria i Dragutina Tadijanovia, s tim to reenice klasificira
po tome koji se dio iskazuje na reenice s iskazanim imenskim dijelom predikata, prilokim odredbama, objektom, a iskaze na one u obliku nominativnog
iskaza, akuzativnog iskaza, pozdrava i slinih izraza, imperativnih rijeca,
rijeca, veznika i modalnog iskaza te partikula da i ne. To je u sutini
Stevanovieva podjela, samo malo preglednije data.
ivojin Stanoji u radu Jedna vrsta nepotpunih reenica kod savremenih pisaca objanjava kako obje ove vrste znaenje dobijaju u kontekstu,
iji su elementi funkcija (misli se prvenstveno na rekciju pomou koje otkrivamo dijelove koji nedostaju u reenicama bez razvijenih glavnih dijelova)
i intonacija (koja odvaja iskaze) te uvodi i treu vrstu, apozitivne iskaze, tj.
izdvojene dijelove sintagmi, a ne reenica, koji se sastoje samo od adjektivnih rijei ili sintagmi, kao: Svakog prolea bude i takav jedan dan. Sasvim
novembarski. (Stanoji 1960) koje, po njemu, nisu reenice. Ipak, ostaje jo
mnogo primjera i drugih oblika, ili, kako ih oni zovu iskaza, kojima se ne
moe sa sigurnou pretpostaviti dio koji nedostaje, a nisu ni nominativni ni
akuzativni iskazi, ni modalne rijei, ni pozdravi ni uzvici ni vokativi.
Bilo kako bilo, oito je da je kriterij reeninosti jako nesiguran zapravo, svi uzimaju za primjere naprosto dijelove koji su odvojeni takama, a
odreuju ih kao reenice ako su to i svojom sadrinom i po odnosu svojih
delova (Stevanovi 1958/59:9) ili ako su veza dva pojma i ralanjive (tj. ako
ih je mogue ralaniti na ta dva pojma), kao kod Stanojia. Meutim, ako
uzmemo kriterij predikativnosti kao osnovni za odreivanje da li je neto
reenica ili nije, podjela e biti sasvim drugaija. Pritom je potrebno predikativnost kao openitu gramatiku kategoriju kojom se odreuje reeniki sadraj s obzirom na lice, vrijeme i nain shvatiti veoma iroko, tj. da ponekad
pokazatelji ovih triju gramatikih kategorija nisu samo formalni nego mogu
biti odreeni i kontekstom, bez kojeg se, uostalom, nepotpune reenice ne
mogu ni prouavati jer jedino u kontekstu one i funkcioniraju.
Zbog ovako shvaene predikativnosti, nepotpune reenice bez formalnih gramatikih pokazatelja lica, vremena i naina mogle bi se klasificirati na
osnovu opeg znaenja koje nose, stilistike funkcije u djelu, ali u okviru sin-

116

Pismo, IV/1

takse, adekvatna klasifikacija bi se mogla izvriti po formalno-funkcionalnom kriteriju, tj. da se pokae iz kojih bi se sve oblika koje funkcije odreene
sintaksike vrste rijei mogla sastojati nepotpuna reenica.
Primjeri pruaju obilje strukturno nepotpunih reenica, kako prostih
tako i sloenih. Pritom, za prouavanje prostih bitne su sintaksike funkcije, tj.
odnosi meu rijeima i sintagmama, dok su za prouavanje sloenih relevantni
odnosi meu reenicama, a i jedni i drugi dovoljno su sloeni da zahtijevaju
rad za sebe, pa se ovaj rad ograniava na tipove strukturno nepotpunih prostih
reenica.
Da bi se uope moglo govoriti o strukturno nepotpunim reenicama,
treba prvo odrediti strukturu reenice. Osnovni strukturni elementi proste reenice jesu predikat, subjekat, objekat i adverbijalna odredba, dok su atribut i
apozicija dodatni. Formalno, strukturno su nepotpune proste reenice one bez
predikata (ili s nepotpunim predikatom), bez subjekta, osim u jednolanim
reenicama, te bez objekta, ako postoji glagol (ili koja neglagolska rije u predikatu) sa svojstvom jake rekcije.
Pritom treba razlikovati nepotpune reenice kod kojih je obavezni dio
(ili vie njih) izostavljen jer se ve nalazi u dijelu teksta prije (rjee poslije),
kao npr:


Pretpostavlja se mogunost preoblikovanja svake nepotpune reenice pri kojoj je njena

gramatika funkcija nesumnjiva. Preoblika, u ovom sluaju, ne pokuava popuniti nedostajue dijelove reenice nego samo slui za priblino odreivanje gramatike funkcije
rijei iz kojih se strukturno nepotpuna reenica sastoji, jer ove su reenice, u skladu sa prethodno iznijetim stavom o ire shvaenoj predikativnosti, kao takve, i bez popunjavanja
egzistiraju i funkcioniraju u jeziku.
 Najvei broj strukturno nepotpunih reenica nalazi se u razgovoru. Pisani ekvivalent bio bi
u knjievnoumjetnikim djelima, naroito u dramama, zatim u dijalozima romana i pripovijetki te u nekim pjesmama u slobodnom stihu.
 Postoje i reenice koje se sastoje samo od atributa, npr: STARAC: Sada meni moete jedan
aj. KONOBAR: S rumom? (AIK 27), ali tad je rije prvenstveno o nepotpunim sintagmama.
Isto tako, u nekim sluajevima bi se moglo govoriti i o nepotpunim prostim reenicama bez
adverbijalne odredbe, kao npr: Na ilimu mladi ugleda neto sjajno, zlatno. Kopa njenog
kaia. Prsla. Bila je. Zaista je bila. (DAP 258) gdje nedostaje adverbijalna odredba mjesta, ali se i podrazumijeva da je to tu, a adverbijalne odredbe nisu osnovni nego dodatni
elementi, pa to ipak ne bi bila strukturno nepotpuna reenica.
 (...)TVRTKOVI (Emi): ... Ema, o tvome prstu...
VESNA (Amaliji) : Pa kaem, ja nemam nita protiv... Ja u mu predloiti...
AMALIJA (obasipajui Vesnu poljupcima): Znam, srce, ali shvati, srce... (Nastavlja ljubljenje)
TVRTKOVI (Emi): ... Ema, samo o tvome prstu visi ta kombinacija i spas, Ema! (...) (SKK
155-156)

117

Zenaida Karavdi-Meco: Tipovi strukturno nepotpunih reenica u bosanskome jeziku

KUHAR: To je zabranjeno.
(Narednik je piljio u slomljeni klju i nije sluao paljivo Kuhara.)
NAREDNIK: Zato? (...) (Isakovi 1981:158-159).
Ovdje posljednja reenica predstavlja skraenu reenicu: Zato je to
zabranjeno? i posljedica je naprosto principa jezine ekonomije, od reenica
kao: (...) Pucketanje. Bje, efendija, pade! Lomljava. Tres! Kua je pala.
Grede, kre, cigle, praina, nepotrebna hrpa. (...) (Dizdarevi 1991: 68) u kojima je nepotpunost posljedica tenje za veom stilistikom vrijednosti iskaza.
Strukturu reenica iz prvog primjera lahko je popuniti, dok su dijelovi koji
nedostaju u drugom primjeru manje transparentni i ovaj rad se ograniava
na takve reenice.
Dakle, uzevi u obzir strukturu reenice i uz navedena ograniavanja,
strukturno nepotpune reenice moemo, najire, podijeliti na:
1) reenice s izostavljenim predikatom,
2) reenice s izostavljenim subjektom i
3) reenice s izostavljenim objektom.
(Pritom bi izostavljen znailo da predikat, subjekat ili objekat nisu
sadrani u tekstu prije ili poslije, to znai da njihov izostanak nije iz razloga
jezike ekonominosti ili parcelacije, te se stoga ne mogu tano pretpostaviti,
nego se rekonstruiraju na osnovu znaenja.) Dalje bismo ove reenice mogli
dijeliti po njihovom sastavu, s obzirom na to da li su to nominalne, verbalne,
adjektivne ili adverbijalne rijei ili sintagme.

R eenice s izostavljenim predikatom

Ove reenice mogue je opet razvrstati u dvije kategorije. Jednu bi sainjavale reenice bez predikata, a drugu reenice s nepotpunim predikatom.

1. Reenice bez predikata

Reenice bez predikata mogu imati raznolik sastav mogu imati sve
ostale elemente reenice, jedan ili vie njih. Njih moemo podijeliti na ree

Budui da su ove reenice van konteksta najee nerazumljive, to je vei naglasak na njihovoj komunikativnoj vrijednosti nego na gramatikoj strukturi, pa mislim da ih je opravdano zvati i iskazima.
 Parcelacija je naprosto izdvajanje nekih dijelova reenice kao samostalnih, iz stilskih razloga, dok su oni, gramatiki, neodvojivo vezani za reenicu prije i stoga se ne mogu prouavati kao zasebne reenice.

118

Pismo, IV/1

nice koje imaju oblik nominalne, verbalne, adjektivne, adverbijalne rijei ili
sintagme (te dvije ili vie njih).

1.1. Reenice bez predikata u obliku nominalne rijei /

sintagme
Nominalne rijei / sintagme mogu imati funkciju
subjekta (predikat nas u ovom sluaju ne zanima jer nominalne sintagme u funkciji imenskog dijela predikata spadaju u poglavlje reenica sa
nepotpunim predikatom): Sve na meni osta, a nije bilo vee hre u familiji.
Nafaka! (Isakovi 1981:64), gdje se podrazumijeva: (Takva je bila) nafaka! ;
objekta (blieg), u obliku
a) akuzativa: E, bilo je to, nema sumnje. Rakiju, jednu, domau. (Naglo
se istrese na Konobara) Duplu! Kuhanu! (Isakovi 1981:27), odnosno (Daj mi,
donesi mi) rakiju, jednu domau.;
b) partitivnog genitiva: ta je Meho? javi se on ta te je to natjeralo
zorom? ita! teko ovaj izgovori. (Mulabdi 1998:114) tj. (Daj mi) ita!; i
c) slavenskog genitiva: ZEIRAGA (drekne): uti!
RABIJA: utim evo otkad si mi ga za vrat svezo!
ZEIRAGA: Nijedne vie!... (Kulenovi 1947:23) to bi bilo (Ne govori,
neu da ujem) nijedne vie!;
objekta (daljeg): Reci, punac!... Za onu knjigu! (Ibriimovi 2000:64)
to bi se moglo preoblikovati kao: (Pita me, da mi kae) za onu knjigu!; te
adverbijalne odredbe10 mjesta: Pozornica proscenij: betonski
prostor pred karaulom. U pozadini frontalni svijetlosivi zid planinske karaule
sa osmatranicom i antenama. U sredini ulaz, otvoren, crn. Uz desni ugao
karaule psea kuica jedva viri iz snijega. (Isakovi 1981:105) ( tj.: U pozadini
(se vidi) frontalni svijetlosivi zid planinske karaule sa osmatranicom i antenama. U sredini (se vidi) ulaz, otvoren, crn.);
vremena: TUFKO: Nadolijevam, ve da bih Crnu Rijeku na ovaj kahveodak navratio! Nalijeu iz svih sela. Proviri kroz prozor pa im vidi da


Naravno, nominalne rijei / sintagme u funkciji subjekta mogu se javiti i sa drugim reeninim dodacima, kao npr. daljim objektom i adverbijalnom odredbom: Ko mene udari
kamenom. Mogu li ja njega kruhom! Otkud mi kruh? uz eventualnu preobliku: Otkud (e)
mi (doi, stvoriti se, nastati) kruh?
 I ove se rijei / sintagme javljaju sa drugim reeninim lanovima kao dodacima, npr. s
adverbijalnom odredbom mjesta: RABIJA: Babo, zadrugine pare su odnesene!
ZEIRAGA: Jezik za zube! Ma jesi li ti ministar financija bona, ta li? (SKK 20) to se
moe preoblikovati kao: (Stavi, vrati) jezik za zube!
10 Kad su u funkciji atributa i apozicije, opet su dio neke nominalne sintagme.

119

Zenaida Karavdi-Meco: Tipovi strukturno nepotpunih reenica u bosanskome jeziku

nema nikog od odbornika, eto ga meni! Od jutra do mraka, tako...evo tri

dana! (Kulenovi 1947:13) (/Dolaze/ od jutra do mraka, tako...) ;
naina: ZEIRAGA: Ba veli? To je, brate, privremeno. Zadruga ne
moe jo sve da podmiri, a ovako e i od mene imati neke fajde... Na procenat. Objesim ti, brate, takav procenat! (Kulenovi 1947:31) (/Da dijelim/ na
procenat! );
popratne okolnosti: VAI (protestira): Oduzet u vam rije!;
OLAKOVI (pokazuje na drugove): Mi smo samo radili na tome da
socijalna revolucija pobijedi to prije.
VAI: Bez politikih insinuacija! (Isakovi 1981:230) (/Govorite/ bez
politikih insinuacija!);
sredstva: Uveli su me u jednu kancelariju na spratu. Ogroman drveni
pisai stol zauzimao je gotovo treinu prostora. Desno, pokraj prozora, nalazio se jedan manji hastal i etiri fotelje. Nisu mi dali sjesti. Traili su od mene,
odmah, da sve priznam.
Bolje lijepom. Sve nam kai. Laima se nee izvui. Mi znamo i vie
nego ti misli govorio je glavni. (Akmadi 1999:18) (Bolje /da razgovaramo, rijeimo stvar/ lijepom11 /rijeju/.) itd.

1.2. Reenice bez predikata u obliku

verbalne rijei / sintagme
Verbalne rijei / sintagme mogu popunjavati funkciju subjekta12 i
adverbijalne odredbe13 (verbalne rijei / sintagme kao dopuna glagolu ili
pridjevu u funkciji predikata idu u poglavlje o reenicama s nepotpunim predikatom).
11

pridjev je supstantiviziran
U funkciji subjekta od verbalnih rijei moe stajati samo infinitiv, meutim rijetko se nalazi samostalno kao takav je najee dio uslonjenog predikata. Kao subjekat moda bi se
mogao interpretirati samo sljedei primjer:
NAREDNIK: Sesti i jesti. (AIK 132) sa preoblikom: Sesti i jesti (je naredba)!
13 Ni ova funkcija nije esta kao samostalna, izdvojena u nepotpunu reenicu. Jedini primjeri
koji bi se mogli tako interpretirati pripadaju istoj vrsti (vrijeme), nisu potpuno izdvojeni
uz njih ide subjekat, i zahtijevaju neto iru preobliku: ZINETA (sa vrata): Babo, kahva.
(Nosei im kavu na seiju) Izvolite, gospodine profesore!... (SKK 219) Dakle, rije je o didaskalijama iz dramskog teksta, koje moemo shvatiti kao reenice samo uvjetno. Zapravo,
puni bi oblik bio: Zineta, sa vrata, kae: Babo, kahva. Nosei im kavu na seiju, kae: Izvolite, gospodine profesore!...i u tom sluaju, rije je o sloenim reenicama pa se, praktino,
nijedna reenica koju izgovara bilo koja linost ne bi mogla smatrati prostom. Meutim,
poto su drame namijenjene izvoenju, tu su reenice koje izgovaraju likovi zaista samostalne, dok je samostalnost ostatka upitna.
12

120

Pismo, IV/1

1.3. Reenice bez predikata u obliku

adjektivne rijei / sintagme
Adjektivne se rijei, izdvojene kao samostalna reenica, mogu javiti
samo u obliku vezanih sintagmi14 jer jedino tako mogu samostalno popunjavati neku od sintaksikih funkcija subjekta, objekta, imenskog dijela predikata, adverbijalne odredbe, a i to je veoma rijetko jer su, ak i u vezanim
sintagmama, opet izuzetno nesamostalne.15

1.4. Reenice bez predikata u obliku

adverbijalne rijei / sintagme
Adverbijalne sintagme mogu biti takoer slobodne i vezane16 i, kao takve, mogu popunjavati razliite pozicije u reeninom ustrojstvu. Tako reenice bez predikata u obliku adverbijalne rijei ili slobodne sintagme mogu
popunjavati funkciju imenskog dijela predikata, o emu e biti rijei u posebnom poglavlju, ili adverbijalne odredbe:
mjesta: Abdulah izjuri u iznenadnu slobodu.
Ovamo! viknu neko iza crkve. (Ali 2001:,51) (/Doi/ ovamo!)
vremena: ALIJAGI: Ja sam komunista otkad postoji komunistika
partija.
VAI: Tako dakle. Od samog poetka?
ALIJAGI: Da.
VAI: A ranije? (Isakovi 1981:190) (A /ta je bilo/ ranije?)
14

Primjeri kao: Rakiju, jednu, domau. (Naglo se istrese na Konobara) Duplu! Kuhanu! (AIK
27) ne dolaze u obzir jer se mogu tumaiti kao supstantivizirani pridjevi i imaju funkciju
imenice, ako ve nisu posljedica parcelacije.
15 Jedini primjer samostalne reenice opet je vezan za prethodnu uvjetnu samostalnost, ovoga
puta imenovanja lica koje govori u dramskom tekstu: NAREDNIK: Gdje je tebi igla, palidrvce usrano?
Najmlai uti, zbunjen je.
NAJMLAI: Zaboravio sam iglu, gosn Narednie! (AIK 108)
Dakle, ako uzmemo najavu lica kao samostalnu reenicu (barem na poetku drame, gdje
se navode lica, to bi odgovaralo nepotpunim reenicama u obliku nominalne sintagme
u funkciji subjekta), onda bi ovo bila adjektivna sintagma u funkciji subjekta, ali i ona
nepotpuna, jer podrazumijeva: Najmlai od vojnika (govori). ili Najmlai meu vojnicima
(govori).
Moda je ovaj primjer nedovoljno uvjerljiv za tvrdnju da postoje nepotpune reenice u obliku adjektivne sintagme, ali mi se ini sasvim vjerovatnim da u nekom tekstu, recimo, bude
opisan gest kojim neko daje neto grupi ljudi, a neko drugi ga pita: Kojem od njih? ili neto
slino pa sam zbog toga ipak otvorila i ovo poglavlje.
16 Vidi u Gramatika bosanskoga jezika, str. 342.

121

Zenaida Karavdi-Meco: Tipovi strukturno nepotpunih reenica u bosanskome jeziku

naina: Ne uri nikud, sinko. I sabur. Lagahno. Ne moe se nikad stii

prije, a niti kasnije. (Ali 2001:251) (/Idi/ lagahno.);
koliine: BRAT: (...) Pjevaice, jarebice materina, daj vie, gukni neto
da smo rahat! enim Jahia sa zemljicom crnom i travom zelenom. (Miluje ga)
GOST: Ne vie, zaboga! (Isakovi 1981:35) (Ne /govori, optuuj me/
vie, zaboga!),
a reenice bez predikata u obliku vezane adverbijalne sintagme mogu
biti u funkciji:
subjekta: Narednik prilazi Mravom. Opasa mu visi. Narednik zakovrnu opasa. Okree i broji u sebi svaki okret opasaa kazna.
NAREDNIK: Jedan, dva, tri. Tri smene osmatranja. to si neutegnut?
(Isakovi 1981:109) (/Tu su/ jedan, dva, tri /okreta/.)17
objekta: (...) Nemoj MTS... Nemoj ni delegacije... Ko ih ia... Izmisli
neto... Jah! Onih pet kartona konjaka, toka... Ozbiljno govorim... Na vagonet... MTS neka eka drugu turu (...) (Ibriimovi 2000:25) (/Pusti/ onih pet
kartona konjaka, toka... (podrazumijeva se kroz tunel).)
adverbijalne odredbe: Moj Albert i ja emo skoro kui?
Za nekoliko dana.18 (Akmadi 1999:271) (/Ii ete/ za nekoliko
dana.).

R eenice s nepotpunim predikatom

Nepotpun moe biti samo prosti (glagolski) predikat koji ima sloeni
glagolski oblik (perfekt, pluskvamperfekt, futur I i II, kondicional I i II, te
bilo koji pasivni oblik) ili sloeni predikat uslonjeni ili dekomponirani glagolski ili imenski (i uslonjeni imenski, naravno). Moemo, dakle, podijeliti
reenice s nepotpunim predikatom na reenice s nepotpunim glagolskim
predikatom i reenice s nepotpunim imenskim predikatom. Reenice s
nepotpunim glagolskim predikatom mogu se odnositi na prosti glagolski
predikat, koji moe biti nepotpun kad je u funkciji predikata neki sloeni
glagolski oblik19. Tako imamo nepotpuno:
17

Moda bi se mogao shvatiti i kao objekat (Nareujem ti) jedan, dva, tri... da reenica iza ne
govori kako je rije o imenici smjena, koja je enskog roda pa bi u tom sluaju moralo biti:
Jednu, dvije, tri., a poto to nije, ovo je (nepotpuna) vezana adverbijalna sintagma u funkciji
subjekta.
18 Premda ovaj primjer dolazi u obzir samo zato to je i prethodna reenica nepotpuna
19 Podrazumijeva se da se u reenici osim nepotpunog predikata mogu pojaviti i ostali reenini
dijelovi, ali oni nisu relevantni za nepotpuni predikat pa se neu posebno osvrtati na njih.

122

Pismo, IV/1

prolo vrijeme aktiva20: Uestale nekakve bune. Puca na dvije, tri

strane. Pokupio se asker redifa, pa ak i mustafezi. (...) (Mulabdi 1998:31) (O
pojedinanim prolim vremenima je nepotrebno govoriti jer ona zavise od glagola biti koji je svakako izostavljen i rekonstruira se prema kontekstu, pa bi i
ovaj primjer mogao imati preobliku: Uestale (su) nekakve bune. ili: Uestale
(su bile) nekakve bune. itd.)
futur I aktiva21: SULJO: Ja u njih napolje... (Zamahuje stolicom)
ANTO (bjeei kroz prozor): Narode, brate! (Kulenovi 1947:108) (Ja
u njih napolje /izbaciti/... )
pasiv: ZEJNIL: (...) E pa estitam, Zeiraga; i tebi i nama: Jest se
Bukovianin oenio, a jest se i Aliika udala!...
TUFKO (za sebe): Jest se on udo za nju!
ZEIRAGA: Sueno, Zejnile. (Kulenovi 1947:14) (Za pasiv vrijedi isto
to i za prola vremena glagol biti je izostavljen22 i popunjava se u vremenu
koje odgovara kontekstu: (Tako je) sueno, Zejnile. ili: (Tako je bilo) sueno,
Zejnile. itd.)
kondicional: PJEVAICA: Koju bi?
BRAT: Tebe! (Uhvati je)
PJEVAICA: Pjesmu? (Isakovi 1981:42) (Koju bi /htio/?)23
Reenice s nepotpunim glagolskim predikatom mogu se odnositi i
na nepotpuni uslonjeni i dekomponirani glagolski predikat, gdje je mogue
izostaviti glagol u infinitivu: Zamjenik komandanta logistike nije vie Ferhat
Hadiselimovi nego Ibrahim Zuka... I u tome je problem... Jah. Sad treba
njega... Ma sve se moe... (Ibriimovi 2000:24) (Pretpostavljanje infinitiva
je moda neto tee nego pretpostavljanje modalnog ili faznog glagola, ali on
je obino odrediv kontekstom, barem priblino: Sad treba njega /pridobiti,
nagovoriti, moda ak i prevariti/.)
ili modalni ili fazni glagol: KOSTI: Bilo i prolo! Pazi ta ti kaem:
Otii e ovo ko kula od gaznih sanduka!
ZEJRAGA: Ha? Ba veli?... Ne znam, brate, ti si pametniji!
20

Naravno, rije je o krnjem perfektu ili pluskvamperfektu, samo sa glagolskim pridjevom

radnim, poto je njegovo izostavljanje mogue samo da bi se izbjeglo ponavljanje, jer je
glagolski pridjev radni nosilac leksikog znaenja.
21 Futur II podrazumijeva sloenu reenicu pa zato ne spada ovdje.
22 Ne moe biti izostavljen glagolski prilog trpni jer je nosilac leksikog znaenja, a ne bismo
bez njega mogli ni tvrditi da je rije o pasivu.
23 Kondicional II je rijedak i u punom obliku, ali ne znai da se ne bi mogao pojaviti u nekom
odreenom kontekstu.

123

Zenaida Karavdi-Meco: Tipovi strukturno nepotpunih reenica u bosanskome jeziku

KOSTI: Pst! Samo utati! Od roenoga djeteta kriti! (Kulenovi

1947:218) (Kad postoji infinitiv, obino nije ni bitno precizno odrediti izostavljeni modalni glagol24 da bi se dokuio smisao: (Moramo) samo utati!
(Moramo) od roenog djeteta kriti. 25).
Reenice s nepotpunim imenskim predikatom sastoje se uglavnom
od imenskog dijela predikata26, koji moe biti:
nominalna rije / sintagma: NAREDNIK: Vojska, glupost. ista destrukcija! (Isakovi 1981:140) (/To je/ ista destrukcija!);
adjektivna rije / sintagma: Gledao sam ga na denazi pred Ali
painom damijom u epu. Ima sedam godina. Visok. Nije plakao. (Ali
2001:,279) (Visok /je/.);
adverbijalna rije / sintagma: VOJNIK: Iako ste vojnik, ipak ne moete rei da niste ovjek. Kau da ste najstariji narednik u Kraljevini. Bijedno.
(Isakovi 1981:141) (/To je/ bijedno.).

R eenice s izostavljenim subjektom

Reenice s izostavljenim subjektom pojavljivale su se i dosad, ali kad
je uz subjekat bio izostavljen i predikat. Takav subjekat se svodio na pokaznu
zamjenicu ili je njegov oblik (kada je sadran) zavisio od preoblike linog glagolskog oblika. Meutim, postoje reenice kod kojih je izostavljeni subjekat u
obliku infinitiva i moe se priblino pretpostaviti na osnovu konteksta:
ZEIRAGA: Ja u rije!
(Ukoeno zgledanje Trivunovo i Antino.)
POMONA SILA: Kasno je sada rije! (Kulenovi 1947:69) tj.: Kasno
je sada (uzeti) rije!
Pored ovih, postoje i reenice kod kojih nije mogue pretpostaviti subjekt, ili bar izrei ga jednom rijeju ili sintagmom jer se odnose na vei dio
prethodnog teksta ili na neto nepoznato to i ne treba da se (jo) sazna. Takav
24

Naravno, ovdje dolaze u obzir i perifrastine konstrukcije kao: neophodno je, nuno je, bilo
bi lijepo i sl, ali poto se ne moe sa sigurnou tvrditi da je rije ba o njima, to one ne
zavrjeuju posebno poglavlje.
25 Ova reenica (naravno, nepreoblikovana) ujedno je i reenica bez subjekta.
26 Mogue je i izostavljanje leksikog jezgra, ali ono je onda obino pokazni prilog,

kao u primjeru: GOJKO: Jo, drue Omere, da ste vi proli kroz onu golgotu kroz
koju sam ja za ove etiri... ne kaem nita, daleko od toga da poredim nae i vae...
ali etiri godine biti s njima takorei u neposrednom kontaktu, ah...
OMER: Stvarno jest. (SKK,138) sa preoblikom: Stvarno jest (tako).

124

Pismo, IV/1

je primjer: ZEIRAGA: ta je? Govori brzo!... Da preemo asom u kuu, da

nas ne zateku!
BEO: Nemoj, bie sumnjivo! Kratko emo... I valja i ne valja! (Kulenovi 1947:26)27

R eenice s izostavljenim objektom

Reenice s (nesumnjivo) izostavljenim objektom sastoje se uglavnom iz
samog predikata, to je i razumljivo jer je objekat najneophodniji predikatu
i, ako je i on izostavljen, ne oekujemo pojavu nekih drugih dodataka. Izostavljanje objekta moe biti posljedica njegovog podrazumijevanja (bez navoenja
u prethodnom tekstu):
BRAT: Kad oek smiri dvojicu, svaki ga trei oek more prepasti. I potegne! Taj to je unio, mogo sam biti ja, na priliku. Lutvin brat, hej! (Isakovi
1981:52) (dakle, podrazumijeva se: I potegne /no/!),
zatim, objekat se moe izostaviti zato to je nepoznat:
BEO: Poslo me Pomoni...
ZEIRAGA: Je li uredio?
BEO: Mnoga roba dolazi! (Kulenovi 1947:26)
(samim tim to je nepoznat ne moe se ni pretpostaviti), te u sluaju
da se odnosi na vei dio teksta koji se ne bi mogao izraziti jednom rijeju /
sintagmom (s tim da je u ovom sluaju mogue i da je reenica klauza sloene
nepotpune reenice28):
STEVO: Kad sam ja to ita kriomice radio? Ako nije ono, drue sekretaru, kad smo skupljali naoj vojsci?
SULJO: Ve vidjeemo! (Kulenovi 1947:87)29

27

Reenice sa izostavljenim subjektom obino obiluju ostalim reeninim elementima, to

smanjuje funkcionalnost pokuaja dalje klasifikacije po sastavu.
28 Sloena nepotpuna reenica bila bi, izmeu ostalog, svaka zavisnosloena bez osnovne ili
zavisne klauze.
29 U svim ovim primjerima, rije je o izostavljenom bliem objektu (glagoli zahtijevaju dopunu u besprijedlonom akuzativu). Izostavljanje daljeg objekta je rijetko, ali mogue: Hrianin. Obrve debele, sastavljene. Lice obraslo u gustu crnu bradu. Oi mu kao na zejtinu.
(DAP 164) Iz reenice koja slijedi, a koja je istog oblika kao prethodne (subjekat i imenski
dio predikata) samo to ima i dalji objekat u dativu, vidimo da je taj dalji objekat u prethodnim reenicama izostavljen.

125

Zenaida Karavdi-Meco: Tipovi strukturno nepotpunih reenica u bosanskome jeziku

Jo neki oblici strukturno nepotpunih reenica

Postoje reenice koje nemaju ni predikata ni subjekta ni objekta, kao ni
bilo kojeg ostalog elementa reenice. One se sastoje samo iz veznika:
BRAT: Moj Lutvo, rahmetli, nije bio dravni pa da ga drava uzme pod
svoje. Nama ovaj Jahi (zagrli ga tako snano da ga to gui), pripada kao to
je i Lutvo pripadao. Ne mere bit da mi tetujemo!
DOKTOR: Ali...
BRAT ga ne slua: Jahi nije potego no na dravu, reemo, nego zna se
na koga. Je li tako, Jahiu? (Isakovi 1981:45)
BRAT: Ima li ibicu? (Tek kad je pronaao cigaretu i strpao je u krajiak usana)
TRAMVAJDIJA: Ne puim.
BRAT: Ne pitam te to.
TRAMVAJDIJA: Znam da me ne pitate.
BRAT: Pa?
TRAMVAJDIJA: Nemam. (Isakovi 1981:59)
Ovim reenicama se izrie samo ono to je i znaenje veznika: u prvom primjeru suprotstavljanje, a u drugom uzronoposljedini slijed. Zovem
ih reenicama jer smatram da, ako predikativnost shvatimo jako iroko, ovi
veznici u ovim sluajevima, mogu biti nosioci predikativnosti u prvom primjeru lice je tree jednine govori se o neemu, vrijeme je prezent, i to svevremenski, a nain indikativ, jer se Doktor direktno suprotstavlja Bratu koji
govori u indikativu. Tako i za ostale primjere.
Isti problem se otvara i u reenicama s nekim modalnim rijecama ili
prilozima:
reenice sa evo, eto, eno30:
Evo crkve ree uitelj. (Ali 2001:187) Eno Krlee! (Isakovi
1981:183)
reenice sa neka:
POMONA SILA: (...) Da sjednete, drugovi, blie za sto...
TRIVUN: Neka nas i ovdje, drue Pomoni. (Kulenovi 1947:66)
reenice sa nemoj:
30

Uporedi: Za razliku od partikula imaju u nizu primjera funkciju reeninog dijela, i to

glagolskog predikata. (Kordi 2002:100)

126

Pismo, IV/1

(...) Materijalnotehnika sredstva... Pet puta je danas komandant zvao,

pita kad e... MTS! Jah...!...Prije delegacija... Nemoj MTS... Nemoj ni delegacije... Ko ih ia... Izmisli neto... (Ibriimovi 2000:25)
reenice sa izvoli(te):
NOVAKOVI (otkidajui Lastia od Amalije): Drue magistre, dobro
nam doli! Izvolite u salon! (Kulenovi 1947:158)
Ve se iz ovog kratkog pregleda moe zakljuiti da ove modalne rijei
imaju neke osobine glagola lice, u izvoli, izvolite (mogue i u nemoj, nemojte),
rekciju evo, eto, eno i neka zahtijevaju da se imenica iza njih pojavi u besprijedlonom genitivu, dok nemoj i izvoli trae dopunu u infinitivu kao modalni
glagoli. Stoga oni gotovo opravdano mogu biti nosioci predikativnosti, pa bi se
ak moglo govoriti o nepotpunosti ovih reenica u posljednja dva primjera.

Zakljuak
Strukturno nepotpune reenice mogu imati oblik bilo koje punoznane
(pa ak i nekih nepunoznanih) rijei, u gotovo svakoj funkciji. Prvenstveno
ih, izvan procesa parcelacije ili izostavljanja navedenog teksta bilo koje vrste,
a ne uzimajui u obzir modalne rijei, vokativ, pozdrave, uzvike i naslove, po
formalnofunkcionalnom kriteriju i na osnovu preoblike moemo podijeliti
na reenice bez predikata, subjekta i objekta, kao dijelova koji jedini mogu
biti neizostavni, a prema obliku u kojem se nalaze moemo ih podijeliti na
nominalne, verbalne, adjektivne, adverbijalne rijei / sintagme, nepotpuni glagolski prosti i sloeni (uslonjeni ili dekomponirani) te imenski predikat
u obliku nominalne, adjektivne ili adverbijalne rijei / sintagme, samo predikat (kad nedostaje objekat) te reenice sa dvije ili vie reeninih elemenata.
(Iako, praktino, u ovom radu nema potvrda za neke primjere, u njemu se
pokuavaju pobrojati i sistematizirati mogui oblici strukturno nepotpunih
prostih reenica, a taj broj nije mali niti konaan.)

Izvori
Akmadi, Hazim (1999), Mislio sam da je mjesec ut, Oko, Sarajevo
Ali, Demaludin (2001), Pataren, Ljiljan, Sarajevo
Dizdarevi, Zija (1991), Prosanjane jeseni: sabrane prie, Svjetlost, Sarajevo
Ibriimovi, Nedad (2000), Woland u Sarajevu, Centar za kulturu i obrazovanje,
Teanj

127

Zenaida Karavdi-Meco: Tipovi strukturno nepotpunih reenica u bosanskome jeziku

Isakovi, Alija (1981), Krajnosti, Svjetlost, Sarajevo
Kulenovi, Skender (1947), Komedije, Svjetlost, Sarajevo
Mulabdi, Edhem (1998), Na obali Bosne, Islamski centar, Mostar
Sidran, Abdulah (1991), Sarajevska zbirka, Svjetlost, Sarajevo

Literatura
Bari, Eugenija (1997), Hrvatska gramatika, kolska knjiga, Zagreb
Brabec, Mate, Ivan Hraste, Sreten ivkovi (1970), Gramatika hrvatskosrpskoga
jezika, kolska knjiga, Zagreb
Jahi, Devad, Senahid Halilovi, Ismail Pali (2000), Gramatika bosanskoga jezika,
Dom tampe, Zenica
Kordi, Snjeana (1995), Relativna reenica, Matica hrvatska, Zagreb
Kordi, Snjeana (2002), Rijei na granici punoznanosti, Hrvatska sveuilina
naklada, Zagreb
Kovaevi, Milo (1987), Razvoj i neka otvorena pitanja sintagmatike u nas, SOL,
Zagreb, god. II/III , br. 34, 4153.
Ostoji, Branislav (1968), Reenice bez razvijenih glavnih djelova u jeziku A.
G. Matoa, Slavka Kolara, Dobrie Cesaria i Dragutina Tadijanovia,
Knjievnost i jezik Beograd, god. XV, 2437.
Stanoji, ivojin (1960), Jedna vrsta nepotpunih reenica kod savremenih pisaca,
Na jezik, Beograd, X , br. 12, 2943.
Stevanovi, Mihajlo (1958/59), Reenica bez razvijenih glavnih delova, Na jezik
Beograd, knj. 9, sv. 1/2, 623.
Stevanovi, Mihajlo (1974), Savremeni srpskohrvatski jezik II. Sintaksa, Nauna
knjiga, Beograd
kiljan, Dubravko (1994), Pogled u lingvistiku, Naklada Benja, Rijeka.
Znika, Marija (1988), Odnos atribucije i predikacije, Hrvatsko filoloko drutvo,
Zagreb

128