-Sueska Ismar i Arapovi Ajdin

Knjiga " Faizam" napisana je od strane renomiranog amerikog profesora Kevina

Passmora. Javnosti je prikazana 2002. godine u izdavatvu univerziteta u Oksfordu. Ovo djelo
ima ukupno 168. stranica, podjeljeno u 11 poglavlja koja obrauju tematiku. Pored toga, tu su
slike karate,bibliografija, pojmovi itd.

Poglavlje 1 " Prizori iz historije faizma"

U prvom poglavlju ovog djela autor daje uvid u rane faistike pokrete u Francuskoj,
Rumuniji, Njemakoj i Italiji. Svaka od pomenutih drava posebno je obraena. Na samom
poetku opisuje se poetak faizma u Francuskoj te nacionalno buenje. Prikazana je situacija
u Francuskoj te probleme koje su imali sa radnicima iz Italije. Autor smatra da je upravo na
tim mjestima zapoela nacionalna netrpeljivost izmei pomenutih drava te jaanje desnice.
Kao katarza prikazan je masakr u dvorcu Auiges-Morbsu. Kao jedan od najznaajnih
nacionalistiih pisaca izdvaja se Maurice Barres sa svojim djelom " Le Jardin de
Berenice".Autor izdvaja da su temelji nacije, barem kako su je vidjeli tadanji autori, produkt
historije i tradicije, te da je iznimno znaajna duhovna povezanost osobe sa svojom nacijom.
Povezanost je postizana sa glorifikovanjem srednjovjekovljem. Pokret u Francuskoj
okarakterisala je znaajna arogancija prema stranicma koja je najbolje predstavljena u djelu
"Le Figaro" u kojem je predstavljena mrnja i netrpeljivost prema stranicima. Znaajno je
prisutan bio i antisemitizam.
Rim
U ovom podpoglavlju autor nas upoznaje sa situacijom u Italiji odnosno Rimu.
Prikazana je situacija u tadanjem gradu te obecanja koja je Musoliniji davao na svom samom
poetku. Kao glavni njegov cilje je poboljavanje socijalnog statusa i nacionalno jedinstvo.
Puom na Rim 16.novembra.1922. godine, Musolini je prigrabio vlast. O nainu dolaska
Musolinija na vlast i njegovoj politici vie ce biti govora u 4. poglavlju.

Turin Severin, Rumunija, maj 1924

Autor prikazuje situaciju u Rumuniji te sami poetci nacionalnog buenja. Kao glavna
linost izdvojio se student pravama Comeli Cordenau. Jedan od osnovnih razloga ekspresnog
buenja su nove teritorije koje je dobila Rumunija, ozbirom da je bila na strani pobjednica u
Velikom ratu. Na taj nacin u sastav Rumunije ule su nove nacionalne skupine koje u ovom
trenutku su predstavljali manjinu. Obzirom na situaciju jedan od glavnih slogana pokreta bio
je "Rumunija Rumunima " a to bi izmeu ostalog postigli masivnom rumunizacijom
pristiglog stanovnitva. Zbog svojih aktivnosti Cordenau je uhapen a samo suenje
pretvoreno je u farsu te je na kraju osloboen. Pred kraj svoje "karijere" predvodio je
zloglasnu "eljeznu legiju". Umro je 1938. godine..

Dom opere Kroll, Njemaka, 23.mart.1933. godine

Okupljane Reichstaga u domu opere smatra se jo samo kao jedna od isceniranih farsi
nacista. Tada zapaljen parlament nije bio u funkciji te je skuptina odrana u domu opere na
kojem su prisustvovali mnogi nacisti. Tema dana bio je zakon o ovlastima. Usvajanjem ovog
zakona nacisti Adolfa Hitlera dobijali bi mogucnost donoenja odluka bez konsultacije
Reichstaga i njegovog odobravanja. Kao glavni neprijatelji ovog prijedloga iskazali su se
socijalisti koji su preveni Ottom Wellsom pokuali oboriti ovaj prijedlog. Ipak mnogobrojni
nacisti su svojim reakcijama onemogucavali socijalistima da se iskau te su iste optuili za
podmetanje poara. Kao glavni neprijatelji Njemake predstavljeni su upravo socijalisti.
Zakon je proao sa apsolutnom veinom te time zapoela vlast nacista u Njemokoj

Poglavlje 2 "A i ne - A " ta je faizam

Ovom poglavlju autor je posvetio dosta vremena i panje. U njemu je pokuana dati
definicija faizma. Predstavljene su sve teorije koje definiraju ovu problematiku. Kritiki je
pristupio svim definicijama te predstavio mane i vrline istih. Sama rije faizam se prvi put

spominje 1919. godine. Musoliniji koji pokuiava stvoriti totalitarno drutvo te Hitler koji
planira stvoriti ranu utopiju predstavljaju dvije verzije slinog pokreta. Rije faizam poela
se koristiti u negativnom kontestu nakon 1945. godine. Sam faizam je po sebi dosta
kontradiktoran. Autor to perfektno prikazuje tako to tvrdi da je stvoren za skinheadse a
privlai znaajan broj intelektualaca, propagira nasilje u ime reda, smatra ene cvijetom
nacije a bori se protiv feminizma itd.
Marksizam
Marksistiki naunici smatraju da je nersakidiva veza izmeu kapitalizma i faizma.
Za njih faizam je ma vlasti otvorena, teroristika diktatura najreakcionarnijih,
najovinistikijih, najimperijalistiijih elemenata finacijskog kapitalizma. Ova definicija
izdata je 1935. Lav Trocki pravi znaajnu razliku izmeu Bonapartizma i faizma. Kao i kod
svih ostalih marksistikih naunika u njihovim djelima izraena je klasna razlika i klasna
borba.
Faizam i Antimodernizam
Pomenuta teorija naziva se takoer vebrijanska po Maxu Weberu poznatom socijalisti.
Zagrienici ove teorije kao glavne krivce za nastanak i razvoj faizme vide u
predindustijiskom stanju te feudalnom vladajuem staleu. U sutini glavni i odgovorni krivci
u elita koje ima ogoroman uticaj na tok i razvijanje nacionalne historije i buenje nacionalne
svijesti kod niih klasa. Slabosti ovih teoretiara sline su kao i kod marskista
Pored pomenutih teorija prikazane su i mnoge druge. Na samom kraju autor daje dugu
i detaljnu definiciju faizma, koji je sam po sebi kontradiktoran te sadri mnoge dijelove gore
napomunith. No zbog kompleksnoti tematike, nemoguce je faizam svesti na samo jednu ili
eventualno dvije reenice.

Poglavlje 3 "Faizam prije faizma"

Ovo poglavlje predstavlja prikaz svij pokreta koji se mogu smatrati preteama
faizma. Autor, izmeu ostalih, navodi i KKK klan iz SAD-a kao jedan od proto faistikih

pokreta. Ipak kao glavno sjedite proto faizma je Evropa, tanije Francuska. U pomentuoj
stvarali su se mnogobrojni pokreti koje autor detaljno analizira te kritiki ispituje i prikazuje
njuhovu umjeanost u kreiranje nacionalne svjesti. Meu takvim pokretima bili su i SocijalDarvinisti koji su smatrali da ljudske rase nisu jednake. Nacionalistike i protofaistike ideje
u Francuskoj sainjavale su mix rasizma, antisemitizma, eugenistikih ideja itd. Demokratski
sistemi dosta su pomogli jaem izaavanju ovakvih ideja. Sama Francuska nije bila jedina
Evropska zemlja koja je razvila ovakve ideje. Italija je takoer imala protofaistikih pokreta.
Siromani jug te industirjiski razvijen sjever naprivili su ogromni ekonomski jaz izmeu
regija i naroda. Ipak puno znaajniji pokret, to se ideje pomenute tie, je pokret za
ujedninjenje Njemake. Sama Njemaka ujedinjena je oko jae i monije drave Pruske, kao
glavni faktor ujedinjenja bila je vojna nadmo, ujedinjenje je okarakterisalo antikriansko
razmiljanje. U samim protofaistikim pokretima znaajni su puko seljai nacionalsti
odnosno irenje nacionalne ideje na nii seljaki sloj. Svi pomenuti nacionalni pokreti krenuli
su sa vrha, odnosno sa gornjih stalkih ljestvica. Glavni cilj istih bilo je irenje na iru
narodnu masu. Ni Englska nije bila imuna na ovakve pokrete. Kao glvani separatistiki pokret
bio je onaj u Irskoj. Zbog velike krize u Velikoj Britaniji stvorila se ogromna nacionalna
netrpeljivost izmeu pomenutih nacija. Autor u svim pomenutim pokretima vidi dijelove
faizma, te svakom predaje znaajnu panju te ga podvrgnuje analizi.

Poglavlje 4 " Italija: stvaranje historije akom "

Ovo poglavlje prikazuje stvaranje i rast faizma u Italiji. Detaljno je predstavljena loa
situacija nakon Velikog rata. Sama linost Benita Musolinija i njegova politika aktivnosti.
Sam cilj ulaska Italije u rat bilo je stvaranje nacionalne unifikacije i sjedinjenja. No nakon rata
koji Italiji nije donio eljene rezultate javila su se mnogobrojne krize i mnotvo
nezadovoljnih. Ovu situaciju iskoristio je Musoliniji koji prije toga nije igrao znaajnu igru
politici. Mnogi teoretiari tvrde da je aktivnost Musolinija i njegove ideje bile direktno
finansirane od strane elite te bogatih monika kojima bi odgovarala njegova politika. Ako
uzmemo u obzir tu injenicu i to da je sam Benito bio enormno popularan meu narodom,
dobijamo dobitnu kombinaciju za dravni udar. Interesantno je da faizam u Italiji nije
pobjedio na demokratski nacin, vec pritiskom sa ulice i uticajem mocnika. Iako je na ovaj
nacin prigrabio vlast, Musolini je tvrdio da ispunjava elju naroda. Nije vjerovao u
demokratski sistem, koji je narodu nudio politiare iz iste brane te nije im davao dovoljno

mogucnosti. Na ovaj nacin on je, kako on sam navodi, preskocio taj sistem i direktno ispunio
elju naroda. Kao i svaki novouspostavljeni reim tako se i faizam u Italiji suoio sa
mnogobrojnim neprijateljima. Ipak dobri odnosi sa Vatikanom i papom te dobra ponuda
rezultiralu su otvorenom podrkom. Vatikan je ugasio politiki jaku i dosta aktivnu grupu
"Populari" te tako direktno pomogli jaanju vlasti faista.

Poglavlje 5 " Njemaka: rasna nacija"

Razvoj nacizma u Njemakoj ima dosta slinosti sa faizmom u Italiji. Za razliku od
faizma, nacizam je "procvjetao" dosta kasnije. Kriza koja je uslijedila nakon Velikog rata
predstavljena je kao glavni uzrok razvoja nacionalizma i jaanja desnice. Weimarsko carstvo
nije se ekspresno raspalo nakon rata. Socijalisti su uspjevali nekako ga odravati sve do
1933.godine. Raspad imperijalizma i komadanje bivih kolonija doekalo je Njemaku i
Italiju nespremne tako da autor to prikazuje kao jedan od razloga jaanja nacionalne svjesti.
Njemaka se nakon rata uspjela nekako stabilizirati. Ipak velika kriza koju je prouzrokovao
Ameriki pad berze 1929. godine znaio je kolaps Weimarske republike. Pomenutu krizu
spremno je doekao Hitler te obnovio svoju "revoluciju". Nakon preuzimanja vlasti,
kontrolom policije i pravnog sistema uspjeva da odrava istu i da svoju ideju iri i titi.

esto poglavlje : Faizmi i konzervativizmi u ranom 20. stoljeu

U ovom poglavlju knjige autor obraa panju na faistike i njemu sline pokrete u drugim
evropskim dravama i u nekim dravama Latinske Amerike. Autor se na poetku ovoga
poglavlja fokusira na neke pokrete koji su stilski bili slini njemakim i talijanskim
pokretima, ali koji u sutini nisu bili faistiki kao to su npr. meksiki zlatnokouljai koji su
osnovani 1934. godine. Dalje u tekstu se navodi kako je bilo pokuaja da faistiki pokreti
preuzmu vlast i u zemljama liberalne demokratije; u prvom redu na Veliku Britaniju,
Francusku i SAD. U SAD-u je taj pokret ubrzo propao, ali je u francuskoj situacija vie
odgovarala pokretu Croix de feu kojeg je predvodio pukovnik de la Rocque. Autor smatra da

je za neuspjeh faizma u SAD kriva socijalna politika New Deal-a koja je kanalizirala
populizam usmjeren protiv establimenta u ljevicu, a ne u ekstremnu desnicu. to se tie
situacije u Britaniji autor smatra da faizam tu nije uspio zbog jednostavne injenice da je
parlamentarizam bio razvijen vjekovimai da je on predstavljao barijeru. Dalje u tekstu
podvlae se paralele izmeu faizma i konzervativizma. Jedan takav reim je Salazarov u
Portugalu koji je imao minimalne faistike tendencije. S druge strane tipian faistiki pokret
Falanga je djelovao u paniji. Ovaj pokret je u sebi okupio mnoge konzervativce i radiklae i
podravali su pobunu generala Franca. Najblii roak falangistikom pokretu je austrijski
Standestaat pod vodstvom Engelberta Dolfusa kojeg je Hitler zbacio 1938. godine jer ga je
ocijenio kao reakcionarnog.
Dosta panje je posveeno zemljama Istone Europe. Nove drave su se susretale sa istim
problemima: ratna razaranja, nemiri, trajkovi, ekonomske tekoe, i etnike tenzije. Sve
novonastale drave su imale problema sa manjinama te su ih eljeli nacionalizovati. Glavni
primjeri diktatura u ovom djelu Evrope su direktna monarhijska vlast u Bugarskoj, Rumuniji i
Jugoslaviji. Zanimljivo je to to se faizam uglavnom razvijao kod nacionalnih manjina i to
najbolje pokazuje primjer njemake manjine u Sudetima. Autor navodi da je istonoeuropski
faizam najuspjeniji bio u Maarskoj i Rumuniji. Glavni pokret u Rumuniji koji se
supotstavljao kraljevoj vlasti je bila eljezna garda pod vodstvom Codreanua i imala je
podrku velikog broja intelektualaca. Rad Legije je zabranjen 1938. godine, a njen voa
ubijen. Passmore zakljuuje da faizam nije uspio u istonoeuropskim zemljama iz razloga to
prijetnja ljevice nije bila dovoljno velika da prisili konzervativce da prihvate faiste za
saveznike. Kao klasian primjer faistikih oirganizacija u Latinskoj Americi autor navodi
reim Getulia Varge i reim u Argentini Juana Dominga Perona.
Sedmo poglavlje: Feniks iz pepela ?
Naredno poglavlje se bavi sudbinom faizma nakon Drugog svjetskog rata. Autor navodi
kako je neprikladan termin faizam za te nove ultra-nacionalistike pokrete te on koristi naziv
nacional-populisti. Navodi se kako su sve vladajue garniture nakon rata svoju legitimnost
zasnivali na pobjedi protiv faizma. Tako njemaki ustav zabranjuje formiranje
antidemokratskih stranaka, a u Italiji je 1960. dolo do masovnih protesta kada je vlada
prihvatila glasove neofaistikih zastupnika to ju je primoralo na ostavku. Glavna
neofaistika stranka u Italiji je MSI. Takoer, dosta panje je posveeno i pokretu Nova
desnica iz 1968. koji je kombinovao desniarske ideje sa nekim idejama odreenih ljeviara.
Ovaj pokret je imao pristalica u skoro svakoj evropskoj zemlji, ali uglavnom iz intelektualnih

krugova. Takoer autor naglaava velik uspjeh francuske partije FN-a koja je pobijedila na
izborima 1995. godine. Njen uspjeh autor pripisuje bvelikom broju nezaposlenih mladih te
deindustrijalizaciji zapadne ekonomije. Svi ovi moderni desniarski pokreti se vode idejom
ouvanja nacije i antiimigrantskom kampanjom. Dalje je obraena talijanska partija MSI i
njihovi uspjesi koji su trajali do 90-tih godina, ali padom komunizma njihova pozicija znatno
slabi. Nasljednik te partije Alleanza nazionalek oja sebe opisuje postfaistikom. Slian tome
pokretu je francuski FN kojeg je predvoio Le Pen. Oni su pokuavali da ekstremnu desnicu
uine prihvatljivijom za umjerene, ali kljuna razlika u odnosu na prole faistike pokrete je
ta da se FN ne protivi demokratiji. Dalje se govori o ekstremnoj desnici u Rusiji koja se javlja
90-tih godina usljed liberalnih reformi Borisa Jeljcina, te u nekim manjim pokuajima dase
uspostavi desnica u SAD-u. U zakljuku se navodi da pokreti koji su preuzeli naslijee
faizma ipak nisu uspjeli u potpunosti da uu u politiku srednje struje.

Osmo poglavlje: Faizam, nacija i rasa

U ovom poglavlju se obrauju razni tipovi faizma, u prvom redu bioloki i kulturni.
Najosnovniji oblik faizma smatra da je rasa odreena bioloki, te je asimilacija nemogua.
Nacisti su ak smatrali da su asimilirani Jevreji opasniji jer djeluju prikriveno. Nacionalizam
krvi i zemlje je bio dominantan kod evropske desnice u meuratnim godinama. Faizam ne
tolerira raznolikost identiteta. Autor zatim obrauje nacizam i Hitlerovo poimanje rase koje je
iznio u svom djelu Mein Kampf u kojoj Arijevci bili na vrhu piramide te je smatrao da i meu
rasama postoji borba za dominaciju i da u svakoj postoji tenja za istotom. Po njemu su
Jevreji podrivali Arijevsku rasu naroito kroz promoviranje kapitalizma i komunizma. Prava
borba protiv Jevreja poinje 1935. kada im je zabranjeno da se vjenaju sa Arijevcima i da
imaju seksualne odnose sa njima. Zatim se navode uasi koje je poinila SS jedinica
Einsatzgruppen. S druge strane u Italiji nije bio toliko jak antisemitizam to se najbolje vidi na
primjeru Musolinija ija je ljubavnica bila Jevrejka. Musolini je ak i ismijavao bioloki
rasizam. Ovakav stav zahtjeva revidiranje jer, iako nije bilo toliko izraen bioloki rasizam
reim je prihvatao mit o nacionalnoj nadmonosti.
U sklopu svoje kampanje za sticanje ugleda, suvremeni faisti poriu da su rasisti i oni tvrde
da su pravi rasisti tvorci globalizacije i multikulturalizma. Takoer, za nacional-populiste
musliman je danas preuzeo ulogu Jevreja kao utjelovljenje zla to je posebno dolo do
izraaja nakon napada u New Yorku 2001. godine.

Deveto poglavlje: Faizam i spol

Iako su faisti davali prioritet rasistikom nacionalizmu, oni su naciju zamiljali po mukim
mjerilima. On se jednako protivi i feminizmu i socijalizmu. Faisti su smtrali da se drutvo
mora regenerirati mukim vrijednostima. Takoer, autor navodi da nije nikakav ok to su
faisti mrzili homoseksualce. Meutim Rohm se popeo na sam vrh nacistike hijerarhije iako
je bio homoseksualac. Ali nakon otkrivanja njegove perverzije to je posluilo kao izgovor
za obraun sa SA-om 1934. i od tada poinje masovni progon homoseksualaca. Mnogi faisti
su mrzili i ene koliko i homoseksualce i smatrali su da treba da ostanu tamo gdje im je
mjesto. Ali ipak dosta lanova Nacistike partije je bilo ene, oko 8 %. Faizam se
zahvaljujui mobilizaciji ena razlikova od autoritativnog konzervativizma. enske
organizacije su postale dio reima. Faizam je zadobio podrku cijelog spektra enskih grupa,
feministikih i nefeministikih, liberalnih, konzervativnih i socijalistikih. Tako se moe
zakljuiti da su ene u faistikim reimima imale bitnu, ali sekundarnu ulogu.

Deseto poglavlje: Faizam i stale

U ovom poglavlju autor sumira dosadanje zakljuke o faizmu a to su sljedei: faistika
ideja je proimala sve aspekte politike, branili su prava patrijarhalne porodice i protivili su se
svim ostalim izmima. Takoer, u ovom poglalvju autor analizira ta je to kod faizma to je
privuklo veliki broj pristalica. Tako autor donosi zakljuak da je nacistika stranka imala
podrku iz odreenih stalea, ali je ipak bila svestaleka. Dalje se navode razni primjeri o
tome kako je izgledalo faistiko birako tijelo u drugim zemljama. Faizam nema osobitu
privlanost za bilo koji drutveni stale. Nacizam se proirio jer se obraao svojim glasaima
kao pripadnicima nacije.
U daljem tekstu se govori o teroiji nacional-socijalizma Mauricea Barresa. On nijeje
pozivao na ukidanje privatne svojine ve na promjenu duha stalekih odnosa. Hitler je vidio
korporativizam kao klju socijalnog mira. U zakljuku autor navodi da radikalni faizam nije
propao zato to nije imao znaenja ve zato to nije imao snage da ostvari svoje ciljeve.
Nacionalni interes nikada nije bio dovoljno jak da disciplinira divlji kapitalizam naroito to
su faisti mislili da je jak kapitalizam u nacionalnom interesu. Da li je faizam u svom osnovu

bio poduzetnika ideologija pita se autor. Na to pitanje odgovara da nije iz razloga to je malo
kapitalista eljelo instalirati faistike reime iako su u mnogim zemljama koristilii faistike
bande za borbu protiv ljevice.

Jedanaesto poglavlje: Faizam i mi

U ovom kratkom poglavlju autor prouava samu bit faizma i njegovu narav. Takoer, on
postavlja pitanje da li faizam treba gledati samo sa moralne take gledita zbog svoje
istrebljivake naravi i da li se mora pisati sa iskljuivo antifaistikog gledita. Autor smatra
da je odgovor na to pitanje veoma komplikovan. I za kraj postavlja se pitanje da li je mogue
da danas doe do pojave faizma. Do danas ni jedan pokret koji se ogre faistikim ruhom
nije uspio da doivi vei uspon na politikoj sceni. Objanjenje nije samo strah ljudi od
faizma ve i mnoge stvari koje su faisti vjerovali u meuratnom periodu danas nisu
relevantne, ali nikada ne treba otpisati potencijalni proboj faista na vlast u Evropi u
budunosti.