Abu-l-Kasim Firdusi (Ab-l-Qsem Ferdous) najznaajniji epski pjesnik u historiji

perzijske knjievnosti

O piscu
Istovremeno sa slabljenjem moi, a potom i padom velike iranske vladarske dinastije
Samanida, te nedugo nakon to je otac klasine perzijske poezije Rudaki (Rdak) preminuo u
Samarkandu, u jednom selu na drugoj strani podneblja perzijske poezije roen je jo jedan
velikan, Hakim Abou-l Qasim Firdusi.
Na temelju njegove poezije i niza distihona u ahnami, sa
velikom sigurnou se moe rei da je Firdusi roen 940. ili
941. godine po Gregorijanskom kalendaru u selu Pa u blizini
grada Tusa (Ts) u Horasanu. Historijski dokumenti pokazuju
da je Tus u tom periodu, poput Buhare, vaio za jedan od
kulturnih centara Irana. Buhara je zvanino bila jedinstveni
centar za studiranje i izuavanje zvaninih znanstvenih
oblasti koje su podravale abasidske halife, a Tus je bio
centar iranske kulture.
Komparacija Firdusijeve poezije sa poezijom njegovih
savremena na najbolji nain pokazuje koliko se on razlikuje
od drugih. Roen je u ponosnoj porodici vrstih stavova, a u
svome gradu je uivao ogromno potovanje sugraana. vrsti stavovi i odvanost koju je ponio
iz porodice nisu mu dozvolili da pogne glavu pred bilo kojim vladarem; ukljuujui i Mahmuda
Gaznevija. Njega su, kao i heroji njegove ahname, krasile mnogobrojne pohvalne osobine i
ponajprije hrabrost.
Firdusi je od samog djetinjstva, prema obiaju tadanjih velikaa, poeo sticati aktualna znanja i
ovladavati postojeim znanstvenim oblastima. Osim perzijskog, izuavao je arapski i pahlavi kao
jezik svojih predaka na kojem je sauvano mnogo djela iz domena knjievnosti, kulture i
historije Irana. Potom je uio skolastiku, logiku i grku filozofiju. Njegovo poznavanje grke
filozofije primjetno je u brojnim distihonima i pogotovo u uvodniku ahname.

Mnogi historiari i nauno-istraivaki radnici smatraju da glavni razlog zbog kojeg je najprije
Abu Mansur u Tusu napisao proznu ahnamu, a da su nakon njega Daqiqi, Firdusi i Asadi Tusi
dakle svi iz Tusa spjevali tri epska djela, treba traiti u patriotizmu i iranoljubivosti stanovnika
Tusa koji su ispoljavali visok stepen ljubavi i interesovanja prema kulturi i drevnim sjeanjima
iranskog naroda.

AHNAMA Knjiga kraljeva

Nema u svijetu naroda sa iole duom i bogatijom historijskom tradicijom, u ijoj prolosti
ne postoji bar jedan ivotodajni knjievni spomenik koji nadilazi granice literature i tvori
nepresuno vrelo nacionalne samosvijesti i vrsto uporite kolektivnog pamenja. Takva knjiga
nad knjigama za Irance je AHNAMA. U njoj se kroz pedeset vladavina (pjevanja) mono i
nadahnuto kazuje povijest Irana, od maglenih mitskih prapoetaka, kroz herojsko razdoblje, do
potpadanja pod tuinsku vlast. Dubinski osmiljena arhetipskom dualistikom idejom kozmikog
sukoba izmeu svjetla (dobra) i tame (zla), ahnama se ubraja u red najznaajnijih i najvrednijih
epova svjetske knjievnosti, kao to su, na primjer, Gilgame, Mahabharata, Ilijada, Kalevala,
Pjesme o Nibelungzima ih Manas.
Pojedini istraivai i strunjaci za Firdusijevo djelo smatraju da je, s obzirom da je pisanje
ahname trajalo 30 godina, Firdusi ovo djelo poeo pisati u svojoj 58. godini. Meutim, ima i
strunjaka koji na temelju analize pria u ahnami zauzimaju stav da je Firdusi poeo pjevati jo

u mladosti, te da je upravo u tom periodu svoga ivota napisao nekoliko pria poput prie Bien i
Munie. Analiza sadraja ahnama e nam pak pokazati da je u ovo glasovito djelo utkana
brilijantna poezija ukraena snagom pjesnikog izraza to ukazuje na injenicu da je Firdusi jo
prije poetka pisanja ahname iza sebe imao bogato pjesniko iskustvo.
Firdusi je neke drevne iranske prie koje su bile sauvane u usmenoj formi meu narodom ili u
nekim starim rukopisnim kodeksima pretoio u rimovane prie. Pretpostavlja se da su upravo te
prie prepisivane meu stanovnicima cjelokupnog podruja i okoline Tusa i Horasana.
I iako je od vremena pisanja velikog Firdusijevog epa ahname proteklo ve preko hiljadu
godina, predivne prie sadrane u ovom djelu i danas privlae panju svih drutvenih grupa;
intelektualaca i mislilaca, ali i radnika i zemljoradnika. Kao da je Rustem, glavni junak ahname,
proao svim ulicama i sokacima Irana, da je na svakom mjestu ostavio po jednu uspomenu i da je
nastavio hoditi prema nekom drugom prostoru. Jo uvijek se na zidovima starih ajdinica nalaze
oslikane prie iz ahname i jo uvijek stari narator, recitirajui prie o Rostamovom junatvu 1,
Sijavuevoj sudbini i alosti za stasitim Sohrabom, prisutne odvodi na daleko putovanje u zemlju
mitova.
Od vremena nastanka ahname su protekla su stoljea, ali zanosne prie ovog Firdusijevog
remek-djela i dalje griju mnogobrojne domove seljaka i zemljoradnika diljem Irana gdje jo
uvijek vlada obiaj pjevanja i prevoenja ahname na lokalne jezike, dijalekte i narjeja.
ahnama je, dakle, knjiga o etimologiji Irana. To je viemilenijska historija i ivotna pria o
Iranu i Irancima; Poev od stvaranja ovjeka, pojave i kompletiranja ljudske civilizacije i
neprestane borbe protiv svih olienja i manifestacija zla, pa do poetka historije, formiranja
iranske vlasti i pada poslednje drevne iranske imperije. Ovo neprocjenjivo blago je milenijska
riznica naslijea naroda i zemlje Irana, enciklopedija iranskog znanja i mudrosti; enciklopedija
koju treba uvati i njegovati.
ahnama je prevedena na mnoge evropske jezike. Iako prijevodi nisu mogli ponijeti svu
grandioznost Firdusijevog poetskog izraaja i temeljitost njegovih misli utkanih u ahnamu, te
iako sadraj ahname predstavlja ogledalo kulture naroda koja se temeljito razlikuje od
civilizacije i obiaja drugih naroda, ipak su veliina ahname i Firdusijeva snaga misli i
intelektualnog promiljanja ostvarili dubok uticaj na druge narode. Evropski etnolozi i maniristi
su shvatili temeljne poruke i misli ovog velikog pisca koje su proglasili neprolaznim naslijeem
1

Rostam je glavni junak Knjige kraljeva ahname.

ljudske kulture. Ovo djelo su svrstali u red najveih remek-djela svjetske knjievnosti, a nije
malo ni onih koji, neoptereeni radikalnim stavovima, ahnamu smatraju najveim djelom.