Brooks: The Novel and the Guillotine

(Crveno i crno)

-temeljno pitanje u romanu: Kome Francuska pripada? - nije rijeeno u romanu

-oinstvo (doslovno i simbolino oinstvo) dominantan je problem unutar

devetnaestostoljetnog romana (osim oinstva uvelike se tematiziraju i: autoritet,
legitimacija, konflikt generacija, prenoenje mudrosti)
npr. Dostojevski: Braa Karamazov esencija strukturirana kroz ovaj
konflikt
-biranje oinske figure pitanje je i autoriteta i sukoba generacija
-biranjem oinske figure bira se i ivotni put
-Julien se vee s nekolicinom idelanih i potencijalnih oeva, ali u trenutku kada
oevi ponu predstavljati autoritet, Julien ih zamjenjuje sljedeim
-bioloki mu otac ni po emu nije otac
- prva je zamjena kirurg major, druga Chlan, trea Pirard, etvrta markiz
-u trenutku prelaska s Pirarda na markiza javlja se pitanje Julienove
legitimacije: je li mogue da je Julien zapravo dijete kojeg aristokrata?
-ak je i pripovjeda oinski autoritet
-npr. esto iznosi hipoteze (da je Julien napravio to, a ne to, onda
blabla...), komentira Julienovo ponaanje i postupke
-svi ostali oinski autoriteti podbacuju pa pripovjeda pokuava bit
savreni otac, ali i njemu protagonist isklizne iz ruku kad kontrola
postane preizraena
-problem autoriteta ostaje nerijeen! (Julien ne ostvaruje odnos ni sa jednom
oinskom figurom)
-roman odbacuje itav model autoriteta

-brutalan kraj Julienova ivota prijeti pokuajima konkretne interpretacije djela

-kraj romana Brooks naziva scandalom
-Brooks smatra da je naao najavu kraja romana u prizoru kada Julien
Sorel ispred crkve ita izvjee o pogubljenju nekog zloinca
-kraj objanjava i kroz oinsku figuru pripovjedaa: oinstvo implicira
legitimitet i autoritet, a Stendhal zapravo eli izbjei autoriziranu verziju,
zato pogubljenje nije prikazano u romanu; kako se roman blii kraju, tako
se i pripovjedaev glas utiava giljotina i za pripovjedaa

-Julien kao monster tj. licemjer, zavodnik, buntovnik

-sam se naziva udovitem jer ne voli biolokog oca (zato mu je i draga
markizova izmiljotina kako je Julien sin nekog aristokrata jer bi time prestao biti
udovite)
-Madame de Renal i Julien Sorel ive u dva razliita romana
-Madame: drama joj se vezuje uz ljubav, ljubomoru, izdaju
-Julien: ivi u postrevolucionarnom svijetu

-Julienovi fikcionalni scenariji ne ine ga samo glumcem, ve i scenaristom

vlastite sudbine jer konstantno projicira sebe u budunosti na temelju hipotetskih
dogaaja
-Julien nije homo faber (tvorac svoje budunosti), ve je tvorac svoje
prolosti
-to da je tvorac svoje budunosti samo je fikcija u koju sam vjeruje
-Moj roman je dovren. (kada dobije novo prezime) Vie neu biti udovite.
-ove reenice ne oznaavaju kraj romana jer se roman nastavlja, ali zato
oznaavaju promjenu Sorelovih ciljeva