Rene Girard: Romantina la i romanenskna istina

- romanopisci raspolau jezikom koji je potkopan metafizikom eljom nesposoban da

iskae istinu
- Stendhalovo raspadanje jezika deava kod obrtanja smisla.
2 znaenja rijei plemenit duhovno znaenje odvojilo se o drutvenog
Tato bie zanemaruju stvarne razlike meu ljudima, a gomilaju apstraktne razlike. (npr. ne
primjeuje da je vie plemenitosti u puana nego u velikaa)
Strastveno bie koraa prema objektu svoje elje a da se ne brine za Druge.

jedini realist u svijetu lai zato se ini pomalo ludim

zbunjuje i dovodi u nedoumicu tate ljude jer tei k istini
nehotina negacija koju predstavlja tatina romanenska tvrdnja izvire iz toga
Stendhal zastupa plemenitost, sposobnost strastveno bie
U Crvenom i crnom strastveno bie de la Mole

Strastveno je bie iznimka, a tato je norma! na tom kontrastu poiva metafizika elja
primjer Don Quijotea*: Don Quijote je iznimka (strastveno bie), gledaoci su norma (tato
bie) prikaz naopakog junaka u ispravnom svijetu
primjer Crvenog i crnog: prikazuje nam ispravnom junaka u naopakom svijetu
* Don Quijote takoer moe postati norma! u lucidnim razdobljima izmeu dva napadaja
vitekog ludila.
* Sancho Panza postaje iznimka kada prijee u prvi plan kada se izdvaja iz kolektivnog
zdravog razuma. (metafizika elja Sanchova postaje predmet otkrivanja)
Lik moe biti i norma i iznimka!
primjer Crvenog i crnog: Mathilde de la Mol utjelovljuje strast kad se nalazi u salonu svoje
majke, ali im se nae pored Juliena, njezina se uloga mijenja ona postaje normom, a on
iznimkom.
primjer trenutka kad primjeujemo iznimke Mathilde sanjari o svom pretku Bonifaciju,
Julien mata o Napoleonu.
Romantika kritika izdvaja jedan kontrast

zahtijeva mehaniku opoziciju junaka se ili mrzi ili uzvisuje, ili je norma (Zlo) ili
iznimka (Dobro).
ne zna za romanensknu dijalektiku izmeu norme i iznimke. unitava bit
romanensknog genija.

romantino je djelo oruje protiv Drugih (Drugi igraju ulogu Engleza, Richelieua,
sudaca ili graana Bouvillea)
kritiari se poistovjeuju s iznimkama (primjer Don Quijotea) brane ga, a tako
omalovaavaju sve ostale likove u romanu neispravan stav
nema nita donkihotivskijeg od romantine interpretacije Don Quijotea

U Crvenom i crnom nema poistovjeivanja izmeu strastvenog junaka, stvaraoca i itaoca.

(Stendhal ne moe biti Fabrice, jer on ga razumije bolje no to Fabrice razumije sama sebe.
Ako italac razumije Stendhala, ne moe se ni on poistovjetiti s Fabriceom.)
Romanopisac umnaa kontraste. Vrti se oko svojih likova i daje im treu dimenziju, instinsku
slobodu i pokretljivost.
Romantiar je zarobljenik manihejske opozicije izmeu Mene i Drugih, djeluje uvijek na
istom planu. Ne moe dokuiti romanensknu dubini jer ne moe dokuiti Drugoga.
Stendhalova iznimka javlja se na podreenom terenu: u provinciji ee nego u Parizu, kod
ena a ne kod mukaraca, kod puana a ne kod plemia.
Lamiel- primjer lika koji utjelovljuje karakteristike iznimke, a u podreenoj je situaciji (ena,
siromana...)
Kod Flauberta se iznimke mogu pojaviti u svakoga. Graani nisu manje ni vie energini od
plemia npr.
Spontana elja norma kod Cervantesa, iznimka kod Stendhala.
- kod Cervantesa se metafizika elja istie na pozadini zdravog razuma, dok se kod
Stendhala spontana elja ocrtava na metafizikoj pozadini.
- kod Cervantesa je romanenskno otkrivanje usredotoeno na pojedinca, dok je kod Stendhala
naglasak prebaen na kolektivnost.
Gospoa Bovary jedina iznimka seljanka na poljoprivrednoj sveanosti koja izmie
graanskoj elji zbog svog siromatva i veliki lijenik koji se je oslobaa znanjem.
ak i kad kontrasti kod Flauberta postoje, njihova je vrijenost dosta oslabljena.
Napredovanje metafizike elje zbiva se na dva razliita formata: ontoloka bolest pogorava
se na ve zaraenim predjelima: s druge strane s pak proiruje na podruja koja su ranije bila
poteena.
Gospoa Bovary pripada viim regijama trouglaste elje zahvaena je boleu koja uvijek
poinje izvanjskom medijacijom.
Flaubert izumijeva stil lanih nabrajanja i lanih antiteza.
Romanenskni univerzum je palaa ispunjena apsurdnim ukrasima i anim prozorima koji se tu
nalaze zbog simetrije.

Ideje floberovskih likova siromane su idejom. Predstavljaju nepotrebne organe, za koje ne

znamo zato ih neke vrste posjeduju a druge ne.
Homais i Bournisien simboliziraju dvije suprotne i solidarne polovine malograanske
Francuske ispada da se meusobno nadopunjavaju i na kraju zadrijemaju jedan uz drugoga
pokraj lea Eme Bovary.

uplje opozicije