ANTUN OLJAN

Kratki izlet

O piscu
roen 1. prosinca 1932. godine u Beogradu
gimnaziju zavrio u Zagrebu
studirao anglistiku i germanistiku
cijeloga se ivota profesionalno bavio knjievnou
urednik i suradnik mnogih asopisa (Krugovi, Meutim,
Knjievnik)
pjesnik, prozaist, dramatiar, esejist i prevoditelj
umro 9. srpnja 1993. godine u Zagrebu

Stvaralatvo
poezija: Na rubu svijeta, Izvan fokusa, Gazele i druge pjesme
proza:
novele: Specijalni izaslanici, Deset kratkih pria za moju
generaciju
romani: Izdajice, Kratki izlet, Luka, Drugi ljudi na Mjesecu
drama: Galilejevo uzaae, Klopka, Romanca o tri ljubavi

Kratki izlet (1965.)

egzistencijalistiki roman
tri tematska plana:
roman s egzistencijalistikom temom
roman o izgubljenoj generaciji
politika alegorija

pripovijeda je glavni lik, predstavnik umorne mladosti

kompozicija uokvirena i kronoloki prati tijek ekspedicije
elementi tvrdo kuhanoga stila, groteske i fantastike
nekolokvijalni jezik

Simbolika
putovanje potraga za identitetom, traenje
smisla ivota
prepreke na putu ivotni problemi, odluke i
izbori
kruno gibanje uzaludnost ivota
kratki izlet ivot
stavovi nametnuti kako bi se zaintrigiralo i
isprovociralo miljenje mlade generacije

Proza u trapericama
nastaje 60-ih godina 20. stoljea kao opreka intelektualistikoj
prozi
zaetnik David Jerome Salinger
obiljeja:
prikazivanje mladih, inteligentnih ljudi bez ciljeva i sigurne budunosti
afirmacija kulture filma, stripa, rok glazbe i jeansa
ograivanje od malograanske kulture
sleng, dijalekt i kolokvijalni urbani govor
drutvena skupina se zamjenjuje ekipom

I znam sada da moj put, moje traenje nije bilo besmisleno, jer
nisam sam nego pripadam ovoj rijeci to neprestano tee, i
nastavljam ih, nastavljam njihov put, ne samo svoju malu
privatnu stazicu kroz besmisleno vrijeme, kroz mranu utrobu
svijeta, nego i njihovo stremljenje prema cilju koji mi jo nije
dano vidjeti, ali koji mora postojati. Oni e u meni doi korak
dalje prema tom cilju, kao to sam ja u njima doao dovdje gdje
jesam. Kao to u ja moda jednoga dana u svome potomstvu
doi do samoga cilja.

Nigdje, draga moja demiano, nigdje neemo zakasniti. Nitko

nas ne eka. Nikome nismo potrebni. Osim, moda, jedno
drugome. Jer to bih ja bez tebe? A ko bi tebe znao cijeniti i
voljeti da nema mene? Mi smo ti kao brani par slijepaca,
potpomaemo se u nevolji. Dijelimo dobro i zlo. Ponajvie zlo.

Hvala na panji!