. 196 Gilbert-Keith Chesterton. teSkoéa, nijesu mogli ostati kod istoénog obreda. U sadaSnoj je rus- koj inteligenciji tako duboko uvierenie, kako je potrebno éuvati ruske narodne i vierske tradicije, da je mogué vierski pokret samo u duhu tuskih tradiciia i u okviru istotnog obreda. Uspie$an moze biti samo pokret a ruskom i isto¢nom duhu. Tragika je progonjene ruske inteligencije glasna opomena inte- ligencili svih naroda, da ie iedino u istinitom krScanstvu spas za naj- vi8a dobra Covietanske kulture i druStvenog poretka. Imajmo sami- losti sa ruskom inteligencijom, koja boravi medu nama, i pokazimo. praktitki, da smo velikoduSni predstavnici onoga sveopéeg krS¢an- stva, za kojim takg Zeda ruska duSa i ruska zemlia. Dr. F. Grivec, sveué. prof. (Ljubljana). bert-Keith Chesterton. (Engleski Soloviev.) Stvar je veé danas svima poznata, da se u velikih kulturnih na- roda sve ve¢i broj intelektualaca vraéa u krilo katolitke Crkve iff vieri i praktitkom krS¢anskom Zivotu. Medu tim intelektualcima nai- lazimo na svijetla imena kao Sto su Bourget, Ruville, Claudel, Huys- mans, Jammes, Papini.. . Progle je godine u Holandiji i preko njenih meda izazvala sen- acija konverzija_lijetnika-pjesnika Fridrika Van Eedena. Kud i | kamo ie vecu paZnin pobudila, iste godine, konverzija znamenitog engleskog publiciste Chesterstona (30, VIL 1922), 30. srpnia god. | 1922. primio je kat. Zupnik u Brodfordu O' Connor u krilo katolitke Crkve glasovitog pisca Gilberta-Keitha Chestertona. Ovo je dobitak itku Crkva_ sligan dobitka Newmana, Manninga, Bensona. jeva su nazvali ruskim Newmanom, a Chesterton se moZ%e na- zvati engleskim Solovjevom. Chesterton je po iednima najveci danas- a Anglikanski list The Church Times iziavliuie, da je s niim jedan od najs ih kr§éanskih pisaca ostavio englesku erkvu. Niu je morala bar registrovati i ona velika svietska Stampa, Koja obiéaje veu vaznost pridijevati bokserskim i nogometskim utakmicama negoli velikanima misli i pera, kakav je Chesterton. Koii | su poznavali otprije njegova diela i znali, da mut te brat Cecil takoder i prigrlio katolicizam, a da mu je vrsni katolitki bistorik Hilaire Belloc intiman prijatelj i suradnik, niih ta konverziia nije nimalo iznenadila. ] On ie neustrasivo braneéi veé edulji niz godina plemenite ideje, koji- ma st se opirali mnogi niegovi zemliaci, logitki morao dogi do te totke, i Bog je nagradio njegovu neumitnu liubav k istini i pravici mifoSéu naiveéom — pokazao mu ie Crkvu uw boZanskom niezinu svijettu i doveo ga u niu, Nema sumnie, da ée konverziia uroditi nii engieskiGilbert-Keith Chesterton, 197 dobrim plodovima i po Chestertonov publicistitki rad, koji jie mai- storski prikazao francuski Isusovac Josip Tonquédec jo8 priie nie- gove Konverzije*). Chesterton je u naponu stvaralacke snage: rodio se g. 1874. u Kensingtonu. Udio je u Skoli sv. Pavia u Londonu i zarana se dao na novinarstvo, ali ga ove nije apsorbiralo, nego se on Zivo bavio jos filozofijom i literaturom, pa je on danas ne samo novinar, nego i ugiedan polititki pisac, pripoviedat, essayist, kritik, piesnik, drama- turg, filozoi i — upologeta! Neobiéan je to éovjek, vanredno original- nih misli, Ne hajuci ni za koga ni za Sto on je i8ao prema svom cilju u potpunoj neovisnosti. I stvorio si je poseban stil, stil paradoksa, koji, Cini se, vrlo prija britanskom znaéaju. Tim se stilom sluZi veoma viesto, da brani svoja naéeia, a potkopa protivnitka. igleski je pisac H.-G. Wells jednoé nacrtao siluete svojih en- gieskih drugova pa ih je isporedio s olimpskim bogovima: iedan ie bio Apolon, odliénih manira; drugi je okretni i lakonogi Merkur; treéeg je prikazao kao nekakvog zdepastog boga; za Chestertona nije bilo u Olimpu nista, s cim bi ga mogao porediti, Wells veli za njega da je »velik pozlacen oblak, koji onako golem i siaijan obuhvaéa Gitay Olimp«. 1, Chesterton ide u red najodliénijih novinara. Redovito je su- radivao u Daily News (1900—1913), onda za vrijeme rata uredivase tiednik The New Witness, gdie je naslijedio svog brata Cecila, koii je pao u ratu, Suradnik mu bijaSe spomenuti prijateli Hilaire Belloc. U avom vrlo bojovnom lista Chesterton nemilice Siba i tute bolige- vizam, tu noyu vrstu ropstva, pa Zidovski kapitalizam, a ne Stedi nikoga, pa ni svoiih zemfiaka, kad otvoreno brani potlaéenu Irska ili zagovara izmorem Polisku, Kad se u studenom 1920. svetano pokopao Nepoznati Voinik, evo kakve reficksije nadovezuje na tai tin uw svoiem tiedniku, gdie pored ostalog veli: »Nekim se noviniama ova prigoda ui a podesna za to, da udese prostu kapitalistifla 1 una Labeur, pa su te novine pitale, da li_je sada & da_se snost boliXevizam ili da se uopCe o niet raspraviia, Opravdana gorécnost mogla ponukuti da rcknemo, kako je éas ba¥ izurstan da Fo bollSaviatis 1H 0 onome, so te Goliad zove holiSevizmam. Bila je to krasna zgoda da se priznaju grijest kapitalizma i kog stania, Nepoznati Junak bio je mozda bol jedna jedinica u enom kom hroju, Sto ga je in seiniatha nepravda rinula otpor, a s i pravedni unatoé rijecima tako strastveni . koji nas je spasin, jest mozda Eoviek, koa se toliko puta mi kr: se da spasimio, Mi ga mode biti ne btiesmo da spasimo, kad je prosiagio ma ou dokovima, kad je bio Zrtva nebroienih niski okrafnosti zalagaonice ii policiste. Dru oie xa danas take a moda mu ie priie otrovalo ciieli niegov Zivot, | zato je naipametnija misao, *) Jos. Tonquédec, G. Nouvelle Librai .-K. Chesterinn, ses idées, von caractére (Paris i@ Nationale). Ci. i Revue Apolonétiqne 15. 1V. 1921.198 Gilbert-Keith Chesterton. kojom se mogao tkogod zabaviti, dok su ga spuStali u grob, bila ta, da bismo mi bili moZda morali strepiti, da je taj vojnik iznenada ustao od mrtvih . . .< Chesterton je odliéan i plodan pisac ess aya o najraznovrsni- jim predmetima dnevne aktuainosti pa je objelodanio vise djela te tuke kao na pr. Al Things Considered, A shilling for my thoughts. .. Kad je zloglasni Anatole France izdao svoju pisaniju o Ivani @ Arc, Chesterton uzvraéa svojim The Maid of Orléans, gdje na pr. veli: »France je objelodanio spis o Ivani d’ Arc. I Voltaire je jedan napisao, jako skandalozan, pun pogrda i bijutavih podvala. Franceovo je dielo nasu- prot puno takta ij kurtoazije, ne ogrieSuje se 0 povitanje. Pa ipak ... ja volim Yoltairea. Kad Voltaire govori o svecu, on postupa § njim kao s luda- kom iti varalicom. Prance, baS kao i utitelj mu i preteta Renan, ne napada krScanstva surovo: on ga smanjuje, skida xa na svoj niveau, on ga uzimh ped svoju za8tita s nekirn bljutavim protektorskim tonom, Posve neukusna metoda! Da ja ne vjerujem u krSéanstvo, ne bi bilo u Hyde Parku*) Hucer protivnika od mene. Jer miSta nije tako veliko da to ne bi smio napasti Goviek lojalan i otvoren. Ali ima stvari, koje su prevelike, a da bi ih smio jedan Goviek tretirati s nckakvom protektorskom samiloSéu, Metoda, kojom se sluZi France i Renan u prosudivaniu éudesnih prip vijesti, Gini mi se posve promagena. Ona hoe da nadnaravno protumra: pripovijesti, koje imaju stanovit temelj, pa zamiSliaju pripovijesti, koje ta- kova temelja nemaju. Kad se na pr. pretresuje legenda o Jackt, koji se na motki penje u nebo, istraztvat €e se uaiprile, kako su se.udruzile w mozgit Jackovu ideja reba’ i mothe. Onda ée se nai, da se Jack posavietovao s kakvitn indijskim tarobnjakom, a taj mu je govorio o lianama, koje treba na acbo it. d. .. Nego, molim Vas, Sla Vi znate o proslosti Jackovoj? Ni8ta. Vi znate, da se pripoyijeda, kako se on uspeo na nebo po svojoj motki, to je sve. Vi znate .. . Vi imate pravo vierovati ili ne vierovati, ali nemate prava mijenjati ova legendu u dragu. Pa ipak ovako se radi proufavajuéi Ivanu d’ Arc. France je skovao novu pripovijest. On umece u nju osobu, o kojoj dokumenti nisu nikad hesjedili, nekog sveée- nika, Koji je toboe udaknuo Ivani njezine misli i osjeéajc. On (France), u koxa nemta ni zrnca demokratskoga duha, ne moze ni zamisliti, da mlada selianka moze izvaditi kakva ideiu iz svaje nutrine. Nego tvrditi, da je Ivana dobila svoje ideje od jednog svecenika, to ti je ba§ kao da netko rekne, da je mlada Londonka, koja ima samilosti sa siromasima, mogla tr samilost uzefi samo od iednog Elana Labour Party. Ne, ona iv ie nasla u sebi i izva- dila ig. pritikae. 2. Kao kritiéar izdao je Chesterton ova djela: . Heretics (1905), Ch. Dickens (1906), Browning (1908), G. Bernard Shaw (1909), Twerve types (1910), The Victorian Age in Literature (1913). U Hereticima navije8ta rat svim modernim zabludama, Sto ih zastupaiu njegovi savremeni zemljaci: Kipling, Shaw, Wells, Fitz- gerald, George Moore, Lowes, Dickenson, Yeats, Mac Cabe, Whis- tler .. . Dva prva poglavlia iznose razloge, Sto su ga ponukali da napise kniig: *) U londonskom se Hyde Parku drZe pod vedrim nebom predavania o vieri, konferencife, propovijedi,Gilbert-Keith Chesterton. »U srednjem su se vijeku filozofi htieli medu se da spale, kad se ne bi slagali u shva€anju svemira; to je bilo Indo. Ali je jedna veéa ludost obitai, koji jé nastao u XX. vijeku, tyrditi, e je malo stalo do toga, da li se Yjudi Tazilaze u shvaGanju svijeta, Zasad je jo8 dopusteno imali svoje miSlienie © tramvajn i o Botticelliu, ali nije dopuSteno imati jednu filozoiiju. Medutim ja sam jedan od oni, koji drée, da je tovjeku najzamasnija i najpreca stvar ideja, Sto ju ima o svijetu, niegova filozotijas. — Uvod zavriuie ovako: Uzmite, da na ulict nastane strka zbog reverbera (plinski stup), koji bi nekoji ugledni ljudi htjeli da uklone, Star monah prolazi onuda pa ¢e njega o toj stvari da zapitaju. On predstavija duh srednjeg vijeka i uzme gavoriti sko- lasti¢kim stilom: »Braéo, promatraimo najprije vrijednost svijetla, Ako je svijedlo po sebi icdno dobro. . .« Ali oni ga povale na zemlju, i sad svi na~ zoéni stnu na reverber, obore ga u tili Cas pa se udalje Gestitajui jedai drugima, sto im je duh’ praktigan, a ne sredovjevan . . . Nego nakon zrela mozganja stvar se veé nije Ginila tako jednostavna. Jedni su oborili reverber, jer su htjeli imati elektri¢no svijetlo; drugi, jer su trebali stara Zeljeza; treéi napokon, jer su Zeljeli mrak, da Sakriju svoja opaka diela .. . { tako je rat planuo u mraku { nitko ne zna, Sta obara, Ali svi 6e ipak jednog dana spoznati, da je monah imao pravo, i da sve ovisi o nadinu, kako se pro- matra svijedlo. Sto bismo bili mogli pretresati pod plinskom syjetiljkom, danas moranio da pretresamo u putpunu mraku!« O vaénosti prave filozofije veli: »Ja sam ipak jedan od onih, koji misle da je najvaznija stvar za Sovieka poimanje svijeta, t. j. njegova filozoiijax. — 1 0 napretku primjeguie: »Ako Zelimo napre- dak, neka on bude u tome, da stvorimo pravu iilozofiiu, Ta Silozofija mora bifi istinita; ako ie kriva, zabacit éemo je. Smi, j da ¢emo sve jasnije vidieti, Sto budemo viSe skeptici, Naprotiv, sto vise spoznamo ono, Sto je dobro, bolie éeme moci suditi, Sto koja stvar_doista vrijedi«, Citavo djelo obiluje frapantnim mislima, slikama i poredbama; nek je dopuSteno navesti dva primjera, jedan proti skepsi, a drugi proti krivom napretku. »Mozag je liudski stroi za proizvadanie za- kljucaka; ako on ne mo%e da dode do zakljudivania, onda je on svakako zar’dao.« — »Nitko ne smije da se sludi rijetju napredak, veé ako ima odreden Credo i moralni zakonik urezan u gvozde Jer napredak po svom nazivu oznatuje smjer. Cim uzmeno i najma- nic sumnjati 9 smjeru. mi posinjemo jednako sumnjati ¢ napretku«. 3. Kao romancier i novelist Chesterton je napisao nekoliko de- tektivskih pripoviiesti, da se naruga detektivima i onima, koji piSu detektivske pripovijesti. To je reakcija proti maknitanin za Iektirom ove vrste. Amo ide The Man who was Thursday (u hry. prijevodu »Cetvrtaks). Innocence of Father Brown je uicdno obrana kr8éan- stva. The Napoleon of Nething Hill pripovijeda vrio smiie$na pridu, kojom dakazuie, da je realnost mnogo bogatija, no Sto se misti, a svijet da sadrZaje vise stvari, kojih um ne moze da predvidt i razu- tiie. The Ball and the Cross prenosi u Carobnjatko carstvo, Chester- ton voli antitezu izmedu kugle i kriZa. Kugla, slika znanosti, jest lik savrSen, harmoniéan, dotjeran u svoiim criama, ali zatvoren, ne mo%e napredovati niti se protegnuti. Kriz nasuprot, premda nosi u schi200 _Gilbert-Keith Chesterton, zaplet i protuslovije, moZe beskonatno produljivati svoie dviie ruke, a da ne mijenja svojeg oblika. Profesor Lucifer (personifikacija bezboine znanosti) i monah Mihovil (zastupnik Vjere) lebde u balonu nad crkvom Sy. Pavia u Londonu, kojoj se na vrhu kupole Koti kugla, a na njoj kriz. Lucifer gladi rukom debeljuSastu kuglu, koja je tako razliéna od onog mrSuliavog individuuma, Sto tamo gore Siri ukotene i umorne rukec, z Kugla je razumna, Krig je nerazuman. On je Getvero- nozac, kojemu je iedna noga dulja od’drugih. Kugla ie nuzna, kriz je arbi- waran. Pa onda kugla je jedinstvena_u sebi, a Kriz je u protivariegju sa sami sobort; on je sukob izmedu dvije neprijateliske crte, kojima se smje- a - kolizija, sudar, borba u kamenu Dolie taj predmet! 1 sam mu je obiik protuslovije u ferminima. Mikovit mittio odgovara: Mi volimo protuslovije u terminima, Coviek ie jedno protuslovlie u terminima; on je Zivo biGe Gia je superiornost nad drugisn Zivatinjama « tom, Sto se odrodio. Kriz je, kazete, vjetna kolizija: ‘ja sam to. Kriz je borba u kamenu: svaka je vssta Zivota borba w tijelu. Oblik je kriza nerazuman, ba’ kao Sto ie i oblik liudske Zivotinic. Vi velite, da je Kriz éetveronozac, kojem je jedan ud dulji od drugih: ja velim, da ie Govjek detveronozac, koji se sluzi samo dvjema nogama. Kako se ne mogu da sloze, Lucifer naprosto baci monaha iz zrako-- plova, no o. Mihovil se ubvati za kriz na kupoli i u tom nezgednom polozaju parira na zabadanja protivnikova. Otuda se spusti dolje i srecom pad na icdmu gornju galeriju crkve, gdie ga nade crkveni Cuvar § preda policiii, koja ga zatvori o Indnien, Na pozornicu izlaze Skoéanin Mac lan, katolik, i Turnbull, ateista, Raspravijanje im bude napokon tako Zestoko, da se hoée da pobiju @ dvoboin, ali kako je dvoboj u Engleskvj zabsanjen, oni se skei- vaju, no uviick im netko navm pomusi. BjeZeéi ad policije uvuku se u lud- nit, gdie th zadrie. Tu nadu naga dva zrakoplovea, 0. Mihovila, koji je interniran, { proiesora Lucifera, koji je ravmatel} zavoda. Lucifer ishodi od parlamenta zakon, po kojem ostaju na slobodi samo oni, 2a koje dokazala da im je mozag zdrav. Ovako ée nestati s lica zemlie ma i idealistigkeg zanosa. Sad Ge da zaviada despotska znanest, teror, Mi jedan od interniranih volt »tovjetia prava« i pad- att 2avodu, a Lucifer odleti u syom zrakoplove. Chestertonova drama The magic prikazivala se prvi put u Lon- donu 7, studenog 1893. To ie mlacenatko dielo smiesa simbolizma i vilinskik priga. jako je zamrseno i te8ko, U kazalistu kan da mu nisu evale raze pa se, ini se, okanio posla, ‘na koii ne bijaSe pozvan. Sasvim ic originalna niegova kratka povijest Engleske (A Shori History ef England, 1917). U jednoi ie godini tog diclea izaSlo vise ed sedam i, i i jiest bez data ¢ bez ratnih dogadaja, pisana sa stanoviSta puka. To se, veli autor, joS nije nikad uéinilo i sve putke poviiesti botujn od nepoznavania putkog Zivota i zato su krive i antipopularne. Od politickin spisa vatia istaknuli Irish f~~resstons (1914) pa osebito The Crimes of England (Zlotini Engleske, 1915), die bez obzira otkriva neliiepe strane engleske poviiesti { moderne politike, a sve to u vrijeme rata, o kojem je ovisiela budnénost britskoga mpe! Jamaino je i ove dielo neSto pridoniic’a, da Chesterton__ Gitbert-Keith Chesterton 201, uz zarke obogavatelje ima i dosta protivnika, ali tu vriiedi ona nje- maka: Viel Feind, viel Ehr, No time nipoSto ne éemo da reknemo, da na¥ bojovni autor kraj sve Liubavi k istini i pravednosti nije kadto PreSao granice opravdane naval 4, Najdublje a moZda i najistinitije strane svoje bogate ditSe po- kazao ie Chesterton u religioznom piesniStvu, On je izdao zbirku svojih pjesama pod naslovom »The wild Knigt«. Ni ovdje ne moze da posve zataji svog stila, ali opet sasvim su drugadiji tonovi, kojim na pr. slavi Bozansko Dijete u betlehemskoj Stalici. U dnu te duse ganjiva pjesmom The Wise Men of the East (Mudraci s Istoka). U mudracima gleda on obrazovani i ponosni udenjacki um, koii se pre- daje poniznosti vicre i pada na koljena pred Otaistvom: O! od mladosti smo svoje obikli Da istraZujemo i dubemo zakuéaste tajne, Mi poznamo sav znanosti labirint, Mi tri smo mudraca davnine davnasnie Imamo sve — osim istine. Hodaimo ponizno — pao je mrak i sniieg Zborimo potiho —— nek udilj nam gore svietiljke, Jer put je tako jednostavan, Da bismo zasli s nieg. Svijet se biicli bielinom uZasnom, Sliepacom nam prijcti dan, Sto svaniiva, Mi stupamo omamlicni u svictlosti, Jer pregoleme su stvari, da ih promatras, I odveé priproste, da ih izreges. Diiete, Sto bieSe prije no sviietovi nastaSe (Prevalit nam jo8 ie tek kratak put [ otvorena tek naéi jo8 vrata$ca), Diicte, Sto se igraSe suncem i mjesccom, Igra sad s malo se slamice. Tu vam ie kuéa, edie nebo se hranilo, Cudna i stara ta kuéica naSa je, Tu nikad se nije izrekla laZ, Tu praStanie priprosta je kano hijeb, A éast je tvrda kano kam, Ponizno haimo; nebesa su ponizna, I niska je zviiezda, sjajna i velika, I tako su blizu jastice, Da bi th mogli promaiit.202 | Gilbert-Keith Chesterton, Cuite! to budi u smijeh ké lay, Ravnicom mu rika odjekuje, I nebo kliée, nebo se sagiblie, Jer sim se Bog iznova rodio. A mi smo tek nejaka dietica, Sto putuju kroz ki8u i kroz sniieg. 3. Od syega nastojanja najzamaSnije je i po sebi i za Chester- tora ono, koje ga je dovelo na podrutie Nlozotije i apologije. Mnogo je svojih tilozofskih i vierskih ideja iznio u kniigama: Wat's wrong with the World, Heretics, The Ball and the Cross, The Superstition of Divorce, Eugenism and other Evils . .. Giavno mu je dielo Ortho- doxy, koje sadrZaie najbolju sintezu njegove misli, a otvara i pogled u njcgov filozofski i vierski razvitak, Dakako, ne valja zaboraviti, da Chesterton, dok pie svoj Ortodoxy, jo8 nije katolik niti je u filo- zofiji poludio onu jasnoéu i totnost izraZaja, kakva bi bila pozelina, pri Cemu mu smeta i njegova prevelika igra (bar za na§ ukus) s paradoksima. Ortodoxy ic napisao Chesterton izazvan od Streeta, koji biede izjavio: >Ja éu pomisiiati na to da si stvorim filozofski sustav, tim nam Chesterton priopéi svoj«. Chesterton se dade na posao, ali on dade viSe, negoii je Street Zelio. Evo Sto mu je bila nakana piSuci »Orthodoxy«*); On ée, yeli u uvodu, podati nacrt filozotije, uz koju je poteo da pri- staje. :Ja ue kazem m 0 j filozofija; jer ona ne potje’e od mene. Bog i Ijudi su je udinili, a ona je udinila menee. Zatim veli, kako j¢ od mladosti bio pro- zet modernim idejama pa je onda pomalo otkrio, da samo krS¢anstvo moze da bude temelj zdrave viere i zdrava Zivota i pojedincu i narodima; on ée redom obracunati_s materijalizmom, skepticizmom, racionalizio ti izumi tek pokuSaj Ijudskoga duha da se otme nautiteljskoj via: {on €e pokazati, da sve te zablude sigurno vode u kaos. »Ja ¢u pokazati, da moja viera w najvisem smish udovoljuje onoj zamrgenoj duhovnoj po- trebi, smjesi stvari vanrednih i obiéajnih, koju je krSéanstvo tako zgodno nazvalo romantizmom«. — Oya poglavlja loge da dokazu, kako krSéanska nauka, kojoj apostolsko Vjerovanje izrazuje nauénu puninu, sadinjava naj- dolji temelj zdrave etike i svake istinske energije. Tako je lako izre¢i sa par rijeti svrhu ovoga u neku ruku orijaSkora diela, ne da se lako ukratko skicirati njen sadrZaj, naimanje u kratku infor- mativan Elanku, kaoSto je ovaj. A sadrZaj je vrlo zanimiv I nagin apologiie vanredno sugestivan, Tzniict emo ipak nacrt dokazivania, kojeg se lata, pisac, posto je nagomilao mnogo dokaznog materijala u prilog katolitko} Crkvi. On fingira, da_ga je »razuman agnostike natjerao u tjesnac pa ga sad svjetuje, neka prihvati samo one istine Crkve, koje mu se svidaju, a ostale neka pusti. Chesterton odgovara navodeéi tri razioga, s kojih on pristaje uz pravovjerie (orthodoxy): 1, on Se osjeéa na to ponukan velikom gomilom sitnih Einjenica, koje jednodu8no sviedoge u istom smjeru. »Atmostera Utielovijenja jest atmosfera *) Ovo je dielo prevedeno ua holandijski veé g. 1910. u Haagu (M. Hols), sada 1 franc, kod Art religeux, Paris.Gilbert-Keith Chesterton, 203 zdravog razumae, dok na protivnoj strani vlada »uopéc nesmisao«. — Ovo Stanoviste nie ienti¢no s 25. stavkom dekreta Lamentabili, koja osuduje miSljenje, kao da se vjera osniva ita pukim vjerojatnostima; Chesterton svojim yindicijima« priznaje pravu dokaznu snagu. 2, krsCansku istiny dokazuju zajamécna Eudesa. 3. On vierue Crkvi, xjer fe ona Ziv uvitelj, ane mrtav uditeljs. On joi vieruje, kao Sto dijete »vjeruje u svog oca, jer je iskusilo, da je njegev otac divo vrelo realne pouke, biéc, koje odista zna kud i kamo vige ad nicga, pa ée inu reci istinn jednako sutra kao i danase, Ja-primam »vieru, a ne samo pragmentarne i laigke istine, Sto bih ih mogao izvaditi iz nies, jer Crkva xa nije samo naudila tu i tu istinu, nego se objavila sama kao neSto, sto govori istinu. Ortodoxy je primljen s raznim tuvstvima veé prema stanoviStu poje- dinaca, prema onoj staroj: Quidquid recipitur, ad modum recipientis reci- pitur, Nekima se ¢inio plitak, no ovi isnain krivo, kad ovako opéeno sude; drugi su tak drdali, da Ortedoxy zaprema prvo miesto u najnovijoj apo- logetskoj literaiuri, no i taj je sud svakako pretjeran. Blize se prikucio istini Word, kad pise: »Tako je ogledalo ovoga intenzivno aktivnoga i ozbiljnoga modernog uma s Gitavim svojim rojem paradoksa i sa svojim finim shva- Ganjem, sa svojom nevoljkoSéu i konyencionalnoSéu, sa svojom upornoséu dajuéi mala péetjeravaniu, sa syojim potezima neobuzdane maste bugenim preko dubokih odmjerenih misli . . .. ukratko ogledalo citavog Mr. Chester- tonova bica, snaznog | punog energije, sa svojom snagom i sa $vojim ma- nama, a ugrijanog kr¢anskom dogmom i etikom, kao da je Zivio u dane Nerona ili Marka Aurelija, upravo ono ogledalo, koje je potrebito iznemogloj generaciji<*). Tonanédec u pomenutoj magistralnoj studiji dolazi do ovog zakliuéka o Chestertonu, a taj se bitno odnosi i na Orthodoxy; »On je apologeta u isti mah subtilan i poboZan, fantastigan i iskren; ori- ginal, koji unosi teologiju u roman i romantizam u viersko dokazi- vanjc; njegovo je djelo pravi engleski vrt sa zavojitim stazama uz- duZ i poprijeko, s nenadanim vidicima, gdje se slivbiSe birovi umiet- nosti i prirode«, Tonauédec, koji je s otitom simpatijom pisao kritiku Chestertonovih ideja, upozoruje na neke filozofiiske i teologijske nedostatke i omaske, »protestantskog pisca«, koji dokazuic katoli¢ku istinu, Chesterton na pr. odviSe lako vieruie u sve, Sto ie Sudesno t. i. ne raziikuje dosta naravne pojave i Cudesa; u svojem demokratizmu iu ljubavi za siromahe on pridijeva Crkvi nazore i osjeéaje, kojih ona te moZe da ima, jer Crkva nije viera jedne kaste, pa ako se ona najvoli sagibati k siromahu i patniku, ona ne ée da im udahne »nepo- vierenja prema imuénimac ili da samo njima dade svu vlast; sveti Pavao nauta i posluh zakonitim viastima, a ne revoluciiu, a Krist niie zaStitnik ustaa, nego prvi od mugenika, Ima po Tonanédecu joS StoSta u Orthodoxyu, Sto treba ili ispraviti ili cum grano salis (s opreznoSéu) uzeti; no odbivéi ove netognosti i omaske, koiih je relativno malo, dokazna je snaga Chestertonove apologije, veli Ton- quédec, jaka. ") The Tablet (19, Vill. 1922.), u Hrvatskoj Prosvjeti God. IX. br. 19.— 20. (25. X. 1922.) str 469.R _Giibert-Keith Chesterton, Hoée li Chestertonu poci za rukom, da nakon konverzije usvoii ne sumo katolitko shva¢anje i osje¢anje u svemu, nego i adekvatnu katolitku terminologiju? Svakako je to poZeljno, a i nuzno, veé radi veiikog ugleda, Sto ga on wziva. Inaée Ge mu se dogoditi ono isto, Sto se dogodilo jednom drugom znatcnitom konvertitu, holandijskom pjesniku Frideriku Van Eedenu, koieg napriied spomenusmo. oO nje- govo! ortodoksnosti nema nimalo sumnie, ali mm si koja , koja ba’ nije sasvim u skladu s njegovim i mentalitetom. La Croix (3. lipnia 1922) govoreéi o Van Eedenu veli: »USéuie li se mozda kad, da Van Feden u nekim totkama vidi stvari drukéije nego jedan rodeni katolik, nitko se ne Ge zacuditi, Mi smo. tome obikli, osobito sa strane obraGenih artista. — Mi smo (a Ho- landiji. Op. p.) tome tako obikli, da nekoji katolict slijede ove obra- éene umjetnike u njihovim rekao bih odveé Sirokim ideiama u pogledu urjetnitke slobode, napose u knjizevnosti«. Zelimo, da ta bojazan, Sto se tite Chesiertona, bude bez temelja. * VaZno je. kako sc Chesterton obratio i stupio u katolitku Crkva. Odgovor je na to pitanje donekle sadrZan u Orthodoxyu, a neposred- ni raztog iznio je Chesterton u interviewu dopisniku washingtonskog dopisnog ureda: »Ja sam uvijek pristajao uz katolitko shva¢anje krScanstva, barem posliedniih dvadeset godina. Ako anglikanska crkva nije ogra- nak katolitke Crkve, onda ona za me niSta i ne vrijedi. Ako je ona erkva, ja s njom nemam posla. Ja sam u ovom to pa sam stog preSao na katolicizam. Medu oni- ma, koji su mi pomogli odgovoriti, ic li engleska crkva katoliéka ili ne, ima odlignih voda cngleske crkve kao dr. Inge, dekan od Sv. Pa~ via i biskup Huson u Dwihamu. Re¢i éu vam primjerom. Meni je po- sve jasno, da crkva, koja tvrdi, da ima auktoritet, mora imati posve sigurno poimanje kad se radi o velikim pitanjima javnog morala. Mogu li ja biti za moderni kanibalizam i ubiianje diece, koji se propa- gira ogranitivaniem porodaia, ili za ikakva drugu znanstvenu ilt narodnu reformu? Crkva, koja ima auktoritet naucavati, mora moti re¢i u ovom pitanju: da ili ne; a protestantske su crkve u ovim pita- niima u potpunoj zbrei, na pr. u pitanju ogranigivanja broja diece. Ako ima liudi, i to tako ozbiljnih kao dr. Inge, koji su javno za ono, Sto je po mom sudu prosto i Sto truje narod, i Sto nije daleko od ubijania diece, tad ie jasno, Sto mislim re¢i. U pita rastave, spiritizma, samoubojstva nijesu ovi liudi sposobni govoriti sigurno i jasno, Posve je jasno da ima u engleskoj crkvi kao iu dru- gim protestantskim crkvama mnogo ljudi, koji ove poganske zlotine osuduju kao i ja. Biskup Gore bivSi anglikanski biskup u Oxfordu, govorio bi o ovom isto tako odluéno kao papa. Ali se ne radi 0 ovom nego o tom. da engleska crkva ne moze u ovim pitaniima jasno i poO postanku i razvitku crkvenog celibata, sigurnim nagelima suditi, Ukratko nema jedinstva ni sloge u postupku, nema zajednitkog odgovora narodu, kad on iste da mu se odgovori §a autoritetom. Ja osobno ne mogu niSta uraditi s crkvom koja se u veiikiin pitanjima duhovynog boja i morala ne mozZe braniti, ne moZe Voditi boj, niti pukovnije istom cilju upravijati. Tocnost i sigurnost u najvaZnijim pitaniima modernod Zivota nalazim jedino u katoliékoj crkvi i stoga sam postao katolik«. Crkva katolitka u Engleskoj dobiva godinie oko 12.000 konver- tita. Kruna tih konvertita u god. 1922. je bez sumnje Chesterton, kojeg ¢e primjer probuditi saviest mnogog odlitnog protestanta i ojatati katoii&ke redove u Engleskoi, koii neprestano jagaju; a i za svakog katolika bilo koje narodnosti Chestertonov je korak nov dokaz, da ie istina na naSoj strani, koje svijetlo neprestano privladi odasvuda plemenite duse. O postanku i rizvitku crkvenog celibata. I Nastavak. Jz poapostolskog doba ne znamo za kakve promiene u praksi celibata, uvedenoj po aposto- lima, niti za borbe u ovom pogiedu. Znamo pak pozitivno, da je na pr. sv. Potikarp, biskup smirnski (umro 155.) Zivio u celibatu, kako to Funk pravom zakijuéuje iz 4, poglavija njegova pisma Filiplianima*), i da je isti Polikarp u 5, pogl. istog pisma od dakona zahtijevao po- svemasniu uzdraljivost (egkrateis peri panta, continentes in omnibus). Taj smisao potvrduie i slijedeci redak, gdie opominje mladiée: »Slit- no i mladi¢i neka su bespriickorni u svemu, prije svega pazeti na cistocu . ..« Aw predaSniem 4. poglavliu upucuje Zene Filiptiana, da se drZe predane im viere i ljubavi i Gistoée, ljubeci svoje muzZeve u svoj istini, a sve (druge) jednako liube¢i u svoj uzdrdliivosti . . .« Ignacije Antiohijski (umro 107.) i laicima »u Gast tijela Gospod- njega« po moguénosti preporuduje djevitanski Zivot, ali dakako w poniznosti, da »se ne uzohole iznad biskupas, koji je u ono. vrijeme prije sv. reda nerijetko o: n bio, Ovdie kao i u slitnim sluéajevi- ma moZemo primiieniti sv. Isidora Peluzijskoga (umro oko g. 440.) Ep. IIT, 176: »Ne kao da bi opominjaci na dievitanstvo, glas- nici uzdriljivosti, zagevornici djevicanskih zborova opéili sa Zenama! Jer tho bi to mogao podnijeti, da drugima svjetuju dieviéanstvo, dok bi se sami nasli, gdje se valjaju u osjetnosti?« — Belser (1. c. 241.) *) Patres apostolici I, 300, 2.