DR Sci. Miro Katic - Osnovne Karakteristike Vazenja Krivicnog Zakona U Krivicnom Pravu Bosne I Hercegovine

asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja studeni - prosinac 2012.
issn 1512-5475
a s o p i s M o t r i t a r e f e r i r a n j e u C e n t r a l a n d E a s t e r n E u r o p e a n O n l i n e L i b r a r y / F r a n k f u r t a m M a i n / - h t t p : / / w w w. c e e o l . c o m
68
Aneli, Buri, Frankovi,

Grci, Juri, Juri, Kati,
Kljui, Kova, Mari,
Marijanovi, Mileni, Musagi,
Muselimovi, Pehar, Pelikan,
Rozi, Smoljan, Spahi,
unji, Tomasi
br. 68 asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja
Za utemeljitelja i nakladnika:
Glavni i odgovorni urednik:
Tajnica:
Urednitvo:

Lektor i korektor:

Grafiko oblikovanje:
Josip MUSELIMOVI
Miro PETROVI
Vanja PRUSINA
fra Ante MARI, Dragan MARIJANOVI (zamjenik glavnog
i odgovornog urednika), Mira PEHAR, Misijana BRKI MILINKOVI
Jago MUSA
Telefon/faks:
E-mail:
Adresa:
irorauni:

+387 36 323 501

motrista@tel.net.ba
Ulica kralja Zvonimira b.b., 88000 Mostar
30 60 21 00000 38 226 kod HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. Mostar,
161 02 000 115 000 30 kod RAIFFEISEN BANK BiH
Cijena:
BiH 10 KM, Republika Hrvatska 50 kn, Europa 7,5
Shift kreativna agencija, Mostar
Miljenjem Federalnog ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i porta br. 08-91-4/97. od 3. 3. 1997. glasilo Motrita
upisano je u evidenciju javnih glasila pod br. 661 i osloboeno plaanja poreza na promet proizvoda.
Ovaj broj je tiskan uz potporu Matice hrvatske Zagreb i Fondacije za nakladnitvo Sarajevo.
br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja
rukopis
Berislav Juri: Stranac . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
knjievna radionica
Mirko KOVA: Prvi put s ocem u Konavlima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
Berislav JURI: Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
Mujo MUSAGI: Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
Katja GRCI: Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22
Sanja FRANKOVI: Pjesme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
Miroslav PELIKAN: Roditeljske kue . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
uilite
Nenad SMOLJAN: Povijest istraivanja maglice Andromeda M 31/NGC 244 . . . . . . . 29
Ilija ROZI: Specifian agrarni krajolik u kru zapadne Hercegovine . . . . . . . . . . . . . 40
Ivan UNJI: itati i pisati ensko pismo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
Miro KATI: Osnovne karakteristike vaenja krivinog zakona u krivinom pravu
Bosne i Hercegovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
mozaik
Stjepan Kljui: Kako je Bogdan Bogdanovi spasio travniku ariju . . . . . . . . . . . 77
itaonica
Josip MUSELIMOVI: Buket eseja i rasprava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
Ivan ANELI: Autor bogatog iskustva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
Ahmed BURI: Rezultat poezije je ono to ona uini za onoga (onu) ko je ita . . . . 87
Vedad SPAHI: Ljubav kao uporite identiteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
Sonja JURI: Monade ljubavi i slobode, tjeskobe i straha ili
prestabilirana harmonija ivota . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
Marijan TOMASI: Trea knjiga posveena Bilosniu za njegov jubilej . . . . . . . . . . . 97
ljetopis
Fra Ante MARI: Dobri brat protivni vjetar . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
arko MILENI: Moj susret s 2012. godinom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
Mira PEHAR: Kronika kulturnih dogaanja u Mostaru listopad - prosinac 2012. . . . 136
in memoriam
Dragan MARIJANOVI: Ljupko Antunovi (1939. 2012.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
knjievna radionica
Mirko KOVA
Prvi put s ocem u Konavlima

Kada sam prvi put bio s ocem u Konavlima
Jo nijesam imao punih devet godina, falilo mi je nekoliko sedmica
Do toga datuma, 26. decembra, i fete koju smo kanili spojiti
S katolikim Boiem to ga je otac na svoj nain slavio, sjeajui se
Prijatelja i priajui okupljenima oko ognjita da je i njegov djed Anto
Do pola svog ivota slavio taj Boi, a potom onaj koji sada slavimo,
Otada su pa sve do 20. januara i nae krsne slave Sv. Jovana
Trajale svetkovine u kui, radosni dani kojih ve od sljedeeg Boia
Nee biti, jer e oeva trgovina, krma, obje kamene kue i mlini na
Trebinjici prijei u zadruno vlasnitvo po Zakonu o nacionalizaciji
Privatne imovine, objavljenom u Slubenom listu FNRJ od 24. aprila
1948. godine, mi smo poslije predigli u Crnu Goru, tako se kae kad se
Nekamo preseli, ondje vie nijesmo slavili roenje Kristovo, jer su one
Koji ga slave smatrali zaostalima i izlagali ih porugama, a potom se i
Naa porodica ubrzo rasula, ja sam se naao u Banatu, dok se mnogima
Iz ue i ire rodbine danas vie ne zna strva, mnogi nemaju groba,
Umrlih je otada do danas ravno sedamdeset devetero.
*
Dan prije puta u Konavle spremili smo pribor u kome emo donijeti
Vino i rakiju, to su dva mijeha od jaree koe za vino i dvije demiane
Za rakiju, sve smo dobro oprali lukijom, tako se naziva rastvor pepela u
Vodi koji slui za pranje rublja ili sua, Andri je pisao kako lukija enama
Izranjavi i nagrize prste, jo se ponegdje zove liksija, cije, lunja ili lug,
Mi tu rije nijesmo zamjenjivali nekom drugom, u naoj porodici oduvijek se
Govorilo lukija, samo je jedna odiva iz nevesinjskog kraja zborila lunja, a
Mi smo joj se rugali, pa smo i njezino ime Rua zamijenili s Lunja, a kad je i
Ona poela govoriti lukija, otada je vie niko nije zvao Lunja, nego
Ponovno Rua, strina Rua, ili najee Rua Maanova po muu.
Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja
|9
*
Navee sam drao majine ruke, zurio u njih, suosjeao s njima kao da su
Od boli, hukao sam u njezine smeurane prste, htio sam im svojim dahom
Povratiti svjeinu, a no uoi odlaska u Konavle majka je tajei od oca
Stavila u moj unutranji dep svoticu dinara, neto manje nego to je
Otac imao u svojoj lisnici, jer se bojala da e se u nekoj krmi zapiti i sve
Stucati aavajui svoje ortake, imao ih je u Konavlima desetoricu sebi
Ravnih u piu, pa bismo za blagdane koji poinju s Boiem, 25. prosinca,
Svetim Stjepanom, danom mog roenja, sve tamo do krsne slave mogli
Ostati bez vina i rakije, onda veselja i slavlja bez toga pia ne bi bilo, u
Bibliji se spominje mijeh vina, namirnica ravnopravna efu brana.
*
Krenuli smo ranim jutarnjim vozom, a ve od postaje Volujac
Poeo sam se neobuzdano smijati sve do sljedee stanice Ljubovo-Dui
Jer je otac rekao kako u Konavlima postoji mjesto koje se zove Piete
A ja sam ga vragolasto, neprestance se smijui, zapitkivao jesu li se nai
Kuraice iz sela Donji Mlini obavezno enili iz Pieta, to sam jedva izustio
Zagrcnuvi se smijehom, a otac je mirno uzvratio da ne mora biti tako
Jedan se Kuraica oenio starijom eri Mitra Guzine iz Trebinja, a meni su
Oi ve zasuzile od smijeha, drao sam se za trbuh, ali nijesam posustajao,
Nego sam i dalje zapitkivao je li Kuraicama iz Donjih Mlina svejedno
Odakle se ene, moe iz Pieta, a moe i od Guzina, previjao sam se i
Zgrio na drvenoj klupi kupea, iscrpljen smijehom, a onda je otac vidio
Da sam zabrazdio s aluzijama i irenjem znaenja, pa je to prekinuo
Rekavi da se keserim kao seoska budala, jer je lijepo kad se ljudi ene
I zasnivaju svoje porodice i kad se ne gleda odakle je ko, niti kako se
Preziva, a jo manje kako se zove njegovo mjesto roenja.
*
I tek to se bijah smirio i sabrao, ispranjen od tolikog smijeha, na stanici
Ljubovo-Dui ula je ena s tekim bremenom, nosila je glavato bolesno
Dijete, ljudi su joj pomagali da se smjesti, pa je sjela u na kupe i odmah
Rupiem obrisala bale to su se, kao ledene iglice, cijedile niz bradu
Bolesnog djeteta koje se zagledalo u mene svojim umornim oima, a ja
Sam mu se smjekao, ali do njega nije dopirala moja dobrota, pa sam
Pomilovao njegovu hladnu ruku, ni to ga nije pomaknulo iz ravnodunosti,
Onda sam htio poto-poto oraspoloiti nesretnika, uzeo sam svoj mijeh za
Vino i poeo ga napuhavati, ne bjee to nimalo lako, naprezao sam se i
Ostajao bez daha, ali sam uspio, pa se napuhani mijeh, kao kakav ivi stvor,
Naao izmeu nas, tada se mali bolesnik blago i malko osmjehnuo, potom je
Svojim kratkim zatupastim prstima i tankom ruicom lupkao u mijeh, a
10 | Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja
Ja sam, kao komedijant, hinei da ne uspijevam zadrati zrak u mijehu,

Pustio da itei izvire, dok je dijete stezalo prstie kao da grabi i lovi taj zrak
Koji istjee iz mijeha, i tek kad je mijeh splasnuo, bolesnik je zamumljao
Glasom odrasla ovjeka, gotovo riui, traio je da ponovno napuem
Mijeh po kome e lupkati, drugi put s obje ruice, kao neki mali zakrljali
Bubnjar, tako sam ga zabavljao sve do Uskoplja, ve su me boljela plua, a
Usta mi bijahu suha.
*
Ne sjeam se na koju smo postaju izali, Cavtat, Komaj ili Gruda, ali sam
Zapamtio oeve rijei na peronu te postaje, spustio je obje demiane pokraj
Nogu da bi pripalio cigaretu, a ja sam stajao drei mjehove za vino, im je
Potegnuo dim-dva, rekao je: Gledao sam te kako ugaa onom bolesnom
Djetetu, a dok si napuhavao mijeh, bijae iskolaio oima, obrazi ti se naduli,
Pa miljah da e mi umrijeti, to bih ja bez tebe, ko bi mi pomagao da
Donesemo kui dva mijeha vina i dvije demiane rakije, ko bi to popio bez
Tebe, rekao je i nasmijao se, a odatle smo krenuli pjeice, nakratko je
Zapuhalo, prominule su i brzo se rasprile sitne pahuljice snijega,
Zima je krenula ranije, kad je ovdje studen, kako li je tek kod nas.
*
Sjeam se da smo uli u jedan gradi, malu varo s nizom lijepih kua od
Obraenog klesanog kamena, slinih naoj kui u Trebinju, samo su neke
Od njih imale balkone sa eljeznim ogradama, brzo smo pronali krmu i
Uli da se zgrijemo i da otac popije rakiju, a i ja sam naruio urup od
Maline, otac je gorio od elje da s nekim progovori, ali kako nije naao
Sugovornika, poeo je sa mnom avrljati, rekao je da je baka moje majke,
Moja prababa, rodom iz Konavala, od Radonjia, ali nije znao ima li jo
Ikoga od toga bratstva, niti je znao mjesto iz kojega su, pa smo zautjeli
Sve dok nije naruio i drugi okanj rakije, tada je ivnuo i rekao da i u
Konavlima ima Kuraica i da nijesu u srodstvu s onima iz naeg kraja,
uven je uitelj Krsto Kuraica, napisao je pripovijesti o jednom lacu
Konavaoskom, Niku iz Lovorne, lacu nad lacima, niko tome lacu nije
Vjerovao, ali su ga rado sluali, jer ne mora neto biti istinito da bi se pomno
Slualo, ja se vie nijesam smijao pri spomenu toga Kuraice, nego sam
Ozbiljno i sa znatieljom pitao oca to su to pripovijesti, prvi put sam tu
Rije uo u tome malom mjestu u Konavlima, nijesam znao njezino znaenje,
Otac se svim silama upinjao da mi objasni kako nastaju pripovijesti, a mogu
Od svega nastati, ima ljudi koji znaju o svemu pripovijedati, neki je Andrija
Popovi, rekao je otac, bez ijednog razreda kole umio po tri ure pripovijedati
Samo o balegama, a svi su ga sluali kao da raspravlja o velikoj filozofiji,
O smrti i ivotu.
| 11
*
Nakon okrepe u krmi uputili smo se u taj podrum to ga je otac i otprije
Obilazio, rekao je da je kod toga podrumara najbolje bijelo, ilavka, dok je
Njegova lozovaa meka, pitka jest, lijepo sklizne, ali ako rakija ne
Strese, nikakve vajde od nje nema, crno mu je isto dobro, samo to ga
Napravi malo, za sebe i svoje prijatelje, sjeam se da smo ili pokraj neke
Rjeice o kojoj je otac priao da je manita rijeka, nemoj se ti popiati u nju,
Jer bi se odmah izlila iz korita i cijelo konavaosko polje poplavila.
*
Stigli smo u taj podrum u kome bijahu etiri velike bave i malih nekoliko,
Bijae vie demiana, opletenih i golih, raznih boca, a iz jedne je vlasnik
Podruma natoio po aicu rakije, kucnuli su se on i otac, a ja sam sio na
Jedan mali kanj, izuo sam nove cipele, jer su me stezale, noge su me
Boljele, prsti se bijahu sparuili i stisli, masirao sam ih i trljao, a otac je
Iao od bave do bave i na svaku prislanjao uho, kao da neto oslukuje,
Kuckao je zgrenim prstima i rekao: Ne bi me zaudilo da iz bave zazvoni
Crkveno zvono, nijesam razumio to je otac htio rei, ali ta se slika urezala u
Moje pamenje, evo do dana dananjeg, a toliko sam puta sanjao potmulu
Jeku zvona iz neke, kao svemir, goleme bave.
*
Podulje smo ostali u tom podrumu, napunili smo mijeh ilavke, a onda je taj
Dobrohotni i mirni domain rekao mom ocu da je crno vino sorte vranac ove
Godine najbolje kod fratara i da je cijena pristupana, tano je tako rekao,
I dok sam se ja obuvao i poputao vezice na cipelama da me ne steu, taj je
Dundo stavio ruku na moju glavu i rekao: Ovoga malog nita ne astismo,
Pa u mu metnut jedan mali vijenac oko vrata, vijenac suhih smokava.
*
Tada je u konobu ula lijepa djevojka, ljepe stvorenje nijesam nikad vidio,
Bijae na njoj odora koja me zabljesnula, miljah da sam oslijepio, zauh
Rijei kako je u konobu ulo svjetlo, grumen zlata, premda niko nije
Zborio, niti otvarao usta, ta je ljepojka imala na glavi crvenu kapicu, a na
Nogama crvene crevlje, drala je pladanj u rukama i plitku koaricu punu
Vruih fritula, pobranjenih prahom eera, a potom je gugutnula umilnim
Glasom, izustila je nekoliko arobnih rijei, nijesam znao njihova znaenja,
Snijei od Snijenice, rekla je, a ja sam zurio u te lijepe punake usne,
Onda je tiho izustila da su sve mlinice i stupe na rijeci Ljutoj zabrujale u
Jedan mah, kao da neko upravlja tim kolima, a jato divljih gusaka ne
Uspijeva preletjeti Konavaosko polje, neke se odvajaju od jata i padaju na
Zemlju, crkve zazvone same od sebe, neto se udno dogaa, rekla je lijepa
Konavljanka, i to samo nekoliko neelja prije Boia, rekla je, a otac je tomu
Dodao: Ako jo zazvoni iz bave, onda nam se trese tlo pod nogama.
Nijesam vidio kad je djevojka odleprala, ali se sjeam da sam drhtao,
Sluajui kako dugo piti sirena malog voza, a lokomotiva stenje, mui se da
Savlada uspon.
*
Nikad neu zaboraviti taj dan kada sam prvi put s ocem bio u Konavlima,
A nekih dva desetljea kasnije, dok smo obilazili samostane u Dalmaciji i
Traili objekte za snimanje filma po mom scenariju, naao sam se u
Pridvorju, u franjevakom samostanu, bili smo srdano primljeni i aeni,
Pili smo dobro vino, a jedan omanji fratar poklonio mi je dva svoja mala
Akvarela i rekao mi da je teko naslikati ono to je lijepo, a potom mi je
Ispriao jednu legendu o nekom knezu epanu iz Konavala koji je tri dana
Ljubio i obljubio mrtvu djevojku, moda e jednom o tome neto napisati,
Rekao je, otada je prolo mnogo godina, pripovijest nijesam napisao, ali jo me
Kopka i jo se nadam da u je napisati, iako nijesam dovoljno spretan utkati
legendu u pripovijest.
jergovic.com
| 13
Berislav JURI
Tri crtice
Cigareta nad posteljom
Jutro

Nacrtala kia
kapima
na mom prozoru
sunce
niti imam snage
da ga outim
niti vatre
da ga upalim

Snove
sjenom
sanja
pred
platnom
prostrtim
mjesec
mazno
misli
da topi se
iz mog
zadimljenog
oka
Dan

Nacrtalo sunce
na mom
zidu prozor
niti imam snage
da ga otvorim
niti mate
da razbijem
staklo

No

Nacrtao mjesec
na mom jastuku
zvrkove za novo jutro
niti imam
ruku da pokrijem kosu
niti snova
da se poeljam
Ljubav
Bogu bih ukrao
sve boje
i Vragu
sve vatre
tvoje oi
da nacrtam
i tvoje ruke
da u ruke
svoje
uvijem
Pjesma
Nepoznatoj
U sitne sate
kad zvonik
duboko sniva svoj san
i kad se no
pospano i lijeno
skida
za zoru
ja
najbudniji na svijetu
ekam
vjetar
san
i moru
Rado bih dotaknuo tvoje lice

i opekao prste ljepotom
i glas bih svoj u vjetar pretvorio
da znam tvoje ime
dopustio bih tvojim bijelim rukama
da budu oma mojem vratu
i usnama tvojim
da budu glasnik smrti moje
zamrzio bih ivot
kad bi se smrt krila u tvom oku
Siromatvo
Neemo ubiti ptice
jer vie nemamo mrvica
prestat emo vritati
i pustiti ih
da nas odvedu do Boga
koji im je rekao
da ne brinu to e jesti
Tvoj san
Die
sobu puni
sonim uzdasima
koje grizem
nad tobom
dok sniva
Suza
Kotrlja se
jadna sama

puna straha
puna srama
kao dama

tiho hladno
kao rosa
puna ara
gola
bosa
grudi ti pleu
usporenim baletom
najljepih ptica
i no pune
mirisima
slatkog bijelog peciva
i moju e za tobom
jaa tvoja e
koju sneno
s usana
jezikom najslaim
brie
| 15
Susret
***
Kao sua kap

i kao kap
smrt ei
elio sam
Veliko se svjetlo utrnulo.

No poe moje kosti grepsti
i strah se javi s laveom pasa,
a u meni neto poe zepsti.
Kao sunce
ar
i kao ar vodu
kao smrt
rose na listu
dlanove jutra
elio sam
Javio se mjesec ludi sanjar,

procvale su neke tihe rime
i zaplakala neija su jutra.
Brodovi utnjom oekuju plime,
Kao sua kap

i samoa
kao dlanove
elio sam
valovi mriju, trae nova mora

i mrtve mree sabiru samou.
Strah iz vjetra smijao se glasno.
U meni ja koji ivi nou...
Mujo MUSAGI
U PROLJEE SE NE PIU
TUNE PJESME
Trudio sam se mnogo, mnogo, (a imao sam uz to i razloge krupne)
ali ni proljea ovog nikako nisam znao napisati tunu pjesmu.
Ba teta, mislio sam, tuga je jo uvijek u svjetskom trendu bila:
po okeanima i kontinentima ratovalo se nemilice, djeaci su bili umorni
i nosili su u rukama tune oi svoje, djevojice su tune nosile cipelice
s potpeticama od suza, ptiice su tuno cvrkutale, a spomenici bronzani
po parkovima naeg malenog grada oblake su suzne prizivali.
Trebalo je, dakle, samo u prvo proljetno jutro sjesti,
i na papiru bijelom nacrtati desetak tunih rijei,
to su oni krugovi lomni u kojima se martovske magle
svlae, govorei nam kako smo samo sluajni prolaznici
na ovom svijetu i kako smo tek sitno, teko vidljivo
kosmiko trunje, od ega nikada nita ozbiljnog nee biti.
I sve je bilo spremno pouzdanim govorom o
posljednim stvarima egzarh iskusni priziva kiu dugu,
borovim iglicama drakajui dvosmislene glagole o prolaznosti,
a trepavice se umorne lome, traei prasuzu ljutu, iz koje su,
nekada davno, sve tune pjesme nastajele; tada smo jo
u bitke ljute iz koliba dimnih odlazili i tada smo se jo
iz bitaka ljutih, raspjevani na titu prkosnom,
u kolibe svoje dimne vraali.
Ali, evo, odnekud stigoe barokni areni leptiri
i zacvrkutae Anakreontove ptiice jonske, pa od suze,
zaas, pred oima mojim, malu sobnu dgu napravie,
govorei mi u uho:
u proljee se ne piu tune pjesme,
u proljee se ne piu tune pjesme.
| 17
U OVOM MUTNOM DANU LISTOPADNOM

Lie opada i nema nikakve sumnje da je
ovo jo jedan dan listopadni. Kao da sunca u
u ovom gradu nikada nije ni bilo, niti sunca, niti
rime male spasonosne. Prolegomena je
to kina za beskrajnu i bespogovornu tugu svih
etrdeset rasprianih kamiaka, od kojih je,
nekada davno, nastajao ovaj na svijet.
Za tu priu, kae, nikada nisi ula. Nisam, priznajem,
ni ja, i niko za nju jo nije uo. Ali, moe i ovako:
ovo je moja tek roena pria, i kamenii su ovi moji
jo od djetinjstva oblijetali oko moje glave, kao da su
planete male bili. A evo ih, ba sada, ovoga asa, pred tobom,
nanizanih na vratu tvom bijelom, u ovom mutnom danu listopadnom;
glasovi su to davno minulih vjetrova, miris je to prolaznih ena,
u noima dugim, bez sna, i bez mjeseca.
Suncu se nita lagati ne smije, jer ono dobro
pamti sve nae male besmislene igre, a nae male oi
prepoznaju, u urbi, tek poneku zvijezdu padalicu.
Ali, ni za tu priu, kae, nikada nisi ula. Nisam,
priznajem, ni ja, ali jesam za ljetni pljusak, jesam za jesenje
magle i trave gorke, ljetne, koje ti ispod kreveta rastu.
Ali, ta trave ljetne trae u ovoj jesenjoj pjesmi?
Mogla bi pred njima popustiti opna mreasta
slabane lijeve pretkomore. I svilene bube mogle bi,
u ovom mutnom danu listopadnom, umjesto svile,
ispredati niti plastinih kimenjaka, pa ko bi, onda,
ljubio uplakane balerine po parkovima gradskim i
izgubljene prodavaice cvijea na stazicama umskim,
pod maglom.
Opada lie i nema nikakve sumnje da je ovo
jedan listopadni dan. Padaju rijei, padaju misli,
padaju carstva zemaljska, padaju jabuke Isaka Njutna
i ljive bosanske, zrele, i ene zrele padaju, i kine kapi, zrele;
i ovaj dan, listopadni, mokar i neveseo,
evo pod noge tvoje pada.
OVOJ SLICI NEDOSTAJE

Ovoj slici, kao prvo, nedostaje jedan pristojan zid,
na kojem bi ona mirno poivala, sa svim svojim
umnoenim kosookim djevojicama; nema tu ni klatna
starog kunog sata, u kretnju trajnu zaljubljenog.
Na slici ovoj, dalje, nema dovoljno istog zraka,
u kojem e, slobodnom voljom, kada mu doe vrijeme,
padati novi snijeg da slika ne bi potpuno mrtva bila,
uramljeni prostor, troan, i nestajanju podmuklom sklon.
Ovoj slici, kao i svakoj drugoj, suvian je ram.
Eno ga ve laje kao bijesan pas, dok slavlja bijenalna traju.
Na publiku se odabranu ljuti i na kritiare likovne, stroge,
dok poskakuju pred platnom, u zelenim nonim haljinicama.
Ni sijedih uma na ovoj slici nema, nigdje bistrog potoka,
ni vrata koja nas u vrtove nebeske vode,
ni modre bosanske ljive da pluta pred oima umornim,
kao planeta neka daleka, s kopicom otmjenom,
sklonitem tajnih minerala, za one koji se pobjedniki
vraaju u svoj spaljeni grad.
Ipak, i slici ovoj ima spasa:
u sfumatu, ispod plavog neba, izranja susjetka moja
sa petog kata i na konopcu od srebrenih niti marljivo
nie svoje garave oi; pjeva, onako za sebe, staru sevdalinku,
i tjera sa balkona ptiurinu stranu da joj usnulog ne probudi ljubavnika.
Ne, ne treba njoj arka, sama od sebe ona je mona laa,
eno u dnu slike podie jedra bijela i mona, ba tamo gdje se
olujna sprema no.
Ipak, i slici ovoj ima spasa: dodati joj treba komadi mladog sunca,
komadi krakog polja, zaviaj mali, i apat male rijeke ponornice.
Idem, moram kupiti sliku ovu, bez rama i bez zida
sa koga me prkosno gleda. Moram se u nju i sm uetati,
kriom, prije nego to me uhvati nevrijeme, prije nego to me,
na prevaru, suhim pokriju liem.
| 19
LAHKO JE MLADIM PJESNICIMA

Lahko je mladim pjesnicima: imaju sve zube,
sve su im lae na broju; budunost oni su naa,
u ezoterijskim se kupaju rijekama; njima je nebo,
sa mjesecom i zvijezdama svim, svakoga asa na dohvat ruke;
vole koga ele i koliko ele; psuju koga ele i koliko ele;
o kostima umornim ne razmiljaju, ne vole ajeve,
ne trae ljekovite trave i vjetrova se nikakvih ne plae;
prostata ih ne zanima i za tu lijezdu tunu nikada nisu ni uli,
drue se s Jetsom, s Ljermontovim sasvim rijetko,
ponekad i s Rumijem, irazijem, Hajjamom i Imru il Kaisom,
a sa Eliotom, u prestupnoj godini svakoj, etaju koz polupuste ulice,
sluajui zlovoljnu sovu Tomasa Greja koja se
tui luni kako zalutali putnik huli...
Lahko je mladim pjesnicima,
dok u snu svom dubokom samozaljubivo
glade svoje svetake pramenove; domovina
njihova i dalje ostaje mlada i veseli se jo
uz razigrane tamburice, a oni, ti pjesnici mladi,
preko noi sve dovedu u savren nered;
ne moraju oni trubadurske drati kiobrane
i mamiti svilene pele po planinskim predjelima,
istim, da bi im se vile kraj izvora bistrih odazvale ljubavnim zovom,
dovoljno je samo da glasno kau: noas je ljubav na redu
i ljubav im se desi kao od ale,
pleme, djevica puno, preko Alpi, preko Dinarida,
preko Treskavice i Panonije je stiglo da im od pomoi bude
kad su tuni, i u svakom drugom odsudnom asu.
Uvijek je tako bilo sa pjesnicima mladim, a i njih
je uvijek tako bilo. Nikada se, po svaku cijenu,
pjesnici mladi nisu morali smjekati starom
sredozemlju ako su imali bilo kakvog vanijeg posla;
ni suzu jednu oni pustili ne bi kada bi im rekli da
u brdima gladuju prvoborake epolete; ni jutra u
pjesmama njihovim nisu morala ba uvijek stajati na poetku dana
moglo je podne prije svanua doi,
a da tijela njihova lahka, ipak, zatrepere sa ezanom
i da im zvona crkvena kau kako je vrijeme za jednu dobru kupku,
meu oblacima toplim, prije nego to jabuka zrela starog
Isaka Njutna na zemlju bez glasa padne.
A u itankama kolskim, zaboravljenim, i u jeziku

zaviajnom, zaboravljenom, srednjokolke vragolaste i
dalje jedu smokve zrele. Oh, kako se samo u rimu sretnu
stapaju sokovi slatki i usne njihove valovite.
I, recite mi, onda, kako pjesnicima mladim ne bi lahko bilo?!
Oni mogu, zubima golim, eshatoloke smrviti prie,
a zatim, u istom letu, obljubiti sve neljubljene breze redom,
koje uporno ljubav trae i u pjesme njihove ele.
Kaem vam ja:
uvijek je lahko bilo
pjesnicima mladim!
| 21
Katja GRCI
Pjesme
kia je bila blaga prema nama
kia je bila blaga prema nama
moda nisi primijetio
jer si pozdravljao
one koji misle da te poznaju
meni se nije ilo nikuda
prazni kolodvorski caffe
i naputena starica
eljna razgovora
bili su udobniji
od tvog nagona da u mom drutvu
lista dnevne novine
ovo je moj sumrak
pjeanik
no zaudara na dan
iz kontejnera
vadimo svoje omiljene igrake
figure razbaruenih kosa
bez oiju i udova
u pjeaniku
sa zrncima meu nogama
igramo se kompatibilnosti
iza nas
ostat e samo razbacane figure
koje e ve ujutro
imati nekog da ih voli
samo da zna
ovo je moj sumrak
kae da sam sebina
hvala na komplimentu
bilo je i vrijeme
stvari su sive kad se ine ruiaste
i obrnuto, samo rjee
sada dobro pazim da ne pomijeam boje
pusti me da spavam
zakasnit u na onaj san u 1 za kvarat
zveka
ja sam zveka sa selektivnim pamenjem
sjeam se kako si zveckao sa mnom
sada imam nove funkcije
nisam vie retro, sada sam high-tech
kad me uzme u ruke
zazveckam i eksplodiram
ups, ti tvoji zloesti prsti
krik
s jatima ptica
letim na jug
tijelo nenaviknuto na letenje
samo smeta i boli
krikovi nikad ne stiu
tamo kamo su usmjereni
zato utim i promatram
kako me ne vidi
mogu ostati tu
ili letjeti u beskraj
uvijek sam jednako blizu tvom zaboravu
| 23
Sanja FRANKOVI
HALUGICI U SPOMEN
Uz opatijsku obalu
Protean val
nosi dodir
soli i vjetra
Gledamo se
dok ipka ne otplee
u sljedei trijumf
padajui uspravna
Uslijed popodnevnog
Nevida
putam da me noge nose
put mirisa i kapljica
kao Halugica
- stotinu godina kasnije
Opatija, 5. 5. 2012.
SINU NEBA I MORA

U parku sred crvenih cvjetova
tihan bdije Nazor
uz vnju mora,
ribe i lavande.
Sin neba i morskih maina
A jedna kua
palmom zakrita
nosi znamen davnoga roenja
Sanja li itko
njegove morske rue,
modruljice
i bruj orgulja
iz morskih dubina?
Prie su postale svijet
jai od zbilje.
Na igalu djetinjstva,
dok ivotna ura
othodi svoj krug,
mali lumin sve nas eka
da laa vrati nam due
u carstvo sna.
Postira, 24. 5. 2012.
Miroslav PELIKAN
Roditeljske kue
- Ne, nisam imao izbora. Vratio sam se, kako se kae, na ognjite predaka, neposredno
nakon umirovljenja, uistinu i ne razmiljajui mnogo o stvarnosti toga novog ivota.
Odavno sam naslijedio staru kuu, koja je pripadala mojim roditeljima. Nekako je uspjela ostati ista kakvu sam je pamtio. Okruena s jedne strane zaraslim vrtom a s druge
strane cestom koja je vodila i odvodila ljude daleko u grad, u svijet, ponekad i vraajui
pojedince, evo, i mene.
Tako mi je nedavno priao u lokalnoj gostionici Grozd umirovljeni policajac Mato
Novak, ovjek jo u dobroj kondiciji, bistre glave no umoran od mnotva sloenih sluajeva i nizova neprospavanih noi.
Zapravo, u prigodi tih rijetkih druenja ee smo ispijali vino utke tek s ponekom izgovorenom reenicom, koja nije ostala zapetljana u mislima, tek toliko da muk posve ne ovlada.
- ena je ostala u gradu da pomogne keri oko djeteta, a ja nisam ni navikao na estu
eninu prisutnost, pa me niti ne pogaa ova sadanja osama.
- Pokuavam dotjerati vrt u red, premda ne znam to e mi. Moje su potrebe skromne
i to mi treba - kupim. No, istei korov u vrtu, onako sagnut sjetim se nekog udnog
sluaja i ponem razmiljati o njemu jer sjeam se svih detalja. Analiziram ga, polako,
odmjereno, nastojei pronai neto to bi me upuivalo na drugi, novi trag, ali nema ni
naznake, dobar smo posao obavili.
Ja nisam mogao ispriati ni toliko. Nakon relativno neuspjene novinarske karijere
krenuo sam s privatnim poslom i dobro se opekao. Praktino, izgubio sam svu imovinu
i sada sam se, kao i Novak, vratio u naslijeenu roditeljsku kuu s tom razlikom to je
on mogao uivati u svojoj mirovini, a ja sam bio bez posla i prihoda.
Ponekad su me stanovnici sela koji su jo pamtili moje roditelje pozivali da im se pridruim na nekom honorarnom poslu, ali su ubrzo odustali jer ja nisam posjedovao ni minimum znanja i vjetina koji su bili nuni za raznolike poslove koje je nudilo ovo podneblje.
Ipak, lokalna mi se vlast smilovala i uposlili su me u nevelikom opinskom uredu kao
administratora s punim radnim vremenom i pristojnom plaom. Nastojao sam obavljati
svoje radne zadatke najbolje to sam mogao. Sa svima sam se ophodio uljudno i nekako su me prihvatili.
Uglavnom subotom naveer odlazio sam u gostionicu Grozd i tamo i upoznao Novaka i s njim veinom sjedio za stolom u kutu i ispijao vino.
Kasnije nam se pridruio i Ivan Rendi, neko vrsni sporta i trener, kasnije je zapao u
nerazjanjene afere i jednostavno je uklonjen iz svijeta sporta. On je veinom utio, tek
se rijetko ukljuujui u razgovor.
| 25
Zanimljiva je injenica bila i to to smo sva trojica, ljudi u nekim godinama, u selu
ivjeli bez supruga, koje su, kao moja i Novakova, zbog raznih razloga ostalke u gradu
ili potpuno nestavi iz ivota kao Rendieva.
Istina, u uredu sam uo kako Rendi ne gubi vrijeme i esto zaboravlja na obeanja
dana enama iz sela.
Juer mi je Novak napomenuo kako bi elio zapisati svoje policijsko iskustvo, pa ako
sam voljan, da mu pomognem.
Naravno, pristao sam. Vremena sam imao napretek i zato ovjeku ne bi pomogao.
Zaboravio sam rei kako Rendi nije bio roen u naem selu, njegov je otac kao
eljezniar davno premjeten na nedaleku postaju da bi kasnije kupio kuu na poetku
sela koju je sada koristio njegov sin Ivan Rendi.
Da, ponekad bi nam se subotom pridruio i upnik Nikola Turk, ali s tek jednom
aom vina. upnik nikada nije navaljivao kako bi nas rado vidio na nedjeljnoj misi,
a mi smo ba zbog te njegove odmjerenosti gotovo redovito odlazili u crkvu na misu,
diskretno poveavajui broj prisutnih itelja.
Zapravo, uope nije bilo loe ivjeti u selu, mirno su i ponekad pomalo dosadno prolazili dani, ali ba su bili po mjeri i kako smo, tako se inilo, oduvijek i eljeli.
U tim smo lijepim danima donekle produbili i naa poznanstva, ivei nove, kvalitetnije ivote.
Na alost, ubrzo po Novakovom dolasku u selo, umrla mu je supruga. Tek tada nam
je Novak priznao kako je jadnica svoje posljednje dane provela u bolnici iz koje se ne
izlazi.
Rad na knjizi Novakovih sjeanja dobro je napredovao, obojica smo bili zadovoljni.
Rendi je i dalje harao selom, pa onda i ire jer mu je selo postalo premalo. Nismo se
iznenadili kada smo ga jednom vidjeli u modricama.
- Pao sam, pravdao se. Mi ga nismo ispitivali.
Primirit e se, proi e.
Moja je supruga povremeno dolazila i maginim dodirima staru kuu dovodila do
razine ugodnog doma. Vie puta posjetila me je ker sa suprugom. Njoj se selo nije
svialo i jedva je ekala da ode pod ruku sa svojim nestrpljivim muem.
to u im ja, mislio sam, ponekad i uvrijeen.
Ove subote Novak nas je iznenadio.
- Znate, gospodo i kolege. Sve ovo ovdje, mislim na ovaj na ivot ovdje u ovom
zaboravljenom selu, sve je to samo na jadni pokuaj da na neki nestvarni nain svom
ivotu damo smisao kako smo to davno zamiljali i eljeli.
- Kako?, prvi e Rendi.
- Evo, ja. Kroz ove zapise cijelo vrijeme tvrdim da sam mogao biti jo bolji, uinkovitiji,
da sam kontrolirao vlastiti ivot a kada sam shvatio da sam cijeli ivot potroio bez pravih motiva, bez pravih ciljeva i bez rezultata, zavukao sam se u ovu miju rupu, sakrio
sam se ispred svijeta.
Pa i ti, gleda ljutito u mene, ako si tolike godine bio novinar, ne moe samo tako
odustati, htio si biti i poslovni ovjek, a kad ono, nita i to onda?, skriva se kao i ja, u
ruevinama gdje caruju davno zakopane uspomene.
A ti, Rendiu, sa svakom novom enom pokuava izbrisati sjeanja na svoj traljavi
ivot i ti se skriva iza njihovih razoaranih pogleda i oznojenih tijela.
Cijelu smo no pili bez ijedne vie izgovorene rijei.

Jedva sam se vratio.
Iako mi je alkohol teko grizao oi i tutnjao glavom, nisam mogao zaspati. Promatrao
sam tavanicu, nemoan i bijedan, sa suzama. Novak je u pravu, skrio sam se ovdje,
uzmaknuo sam pobijeen.
Idui dan, iako teke glave, vratio sam se u grad i ve isto popodne razgovarao s
glavnim urednikom Gradskog lista.
Rekao je mogu vidjeti, javit u vam se
Naravno, znao sam. Nita od tih rijei, ja sam bio prolost za njegovu generaciju,
ime koje nitko nije zapamtio, iako bez profesionalnih mrlja za njih sam bio nitica u
novinarskoj areni.
Pokuao sam i kod konkurenata, ismijali su me gotovo, pa zar sam jo uvijek gladan
pisanja?
Istina, na neki sasvim udan nain zapoeo sam suradnju s jednim tabloidom, obraujui teme od kojih bi mi se nekada dizao eludac, ali nisam mogao birati.
Sve sam dublje tonuo u utilo, ne obazirui se na bilo kakve standarde da bi uskoro
moja kolumna bila dosta itana, a ja sve odrvatniji sam sebi. Izdrao sam godinu dana,
poneto i zaradio i zamjerio se valjda cijelom gradu. Dao sam otkaz i iznova se vratio u
selo u roditeljsku kuu. Supruga je na sve to samo slegnula ramenima, bez komentara.
Na eljeznikoj postaji spazio sam Rendia. Veselo mi je mahnuo.
- ekam te svaki dan, evo ve etiri mjeseca. Nije bilo naporno, jedan je vlak dnevno.
Znao sam da e doi.
- A ti, to je s tobom?
- Nita, otiao sam i ja, nekoliko dana iza tebe, odvagujui odluku. Pokuao sam,
trudio, no ja sam za njih posve izbrisan iz pamenja i to u. Vratio sam se.
- A Novak?
- On, on se vratio za dva dana. Kae da nije mogao prepoznati ni ljude ni fasade.
Smuilo mu se. Pita me svaki dan za tebe, jesi li se vratio.
I ove subote sjedimo u Grozdu i pijemo bijelo vino.
Evo i upnika.
- Hvaljen Isus i Marija, prijatelji.
- Navijeke hvaljen, odgovaramo mu, navijeke hvaljen.
| 27
uilite
Mr. sc. Nenad SMOLJAN,
asistent na predmetima Klasina mehanika, Astronomija i astrofizika, Povijest fizike i

Povijest matematike Sveuilita u Mostaru, Fakultet prirodoslovno-matematikih i odgojnih znanosti.
UDK 524(091)
Povijest istraivanja maglice

Andromeda M 31/NGC 244
Nastanak i razvoj galaktike astronomije
Galaktike [galaxies], velike nakupine zvijezda i meuzvjezdane tvari,
plina i praha, u kojima je koncentrirana vidljiva svemirska tvar: cjeline se
odravaju gravitacijskom silom.
[Vladis VUJNOVI: RJENIK astronomije i fizike
svemirskog prostora, str. 57]
Galaktika astronomija je znanost o galaktikama.
SAETAK
Istraivanjem maglice Andromede M31/NGC 244 nastala je galaktika astronomija, od

prvih zabiljeenih motrenja al-Sufija, koje temelji na analogijama; Mariusa, koji u astronomiju uvodi metodu slinosti i razlike; Herschela, koji postavlja temelje galaktike
astronomije tako to uvodi hipotezu o njenoj zvjezdanoj strukturi i definira njene osnovne pojmove; Shaplaya i Curtisa, koji uvode metodu mjerenja udaljenosti galaktika pomou cefeida i nova, te konano Hubblea, koji otkriva njenu zvjezdanu strukturu i daje
klasifikaciju galaktika na temelju njihove strukture i dokazuje postojanje galaktika kao
objekata koji imaju zvjezdanu strukturu i nalaze se izvan Mlijene staze.
| 29
OSNOVNI POJMOVI
Boja, galaktika, cefeide, maglica, novae, sjaj, struktura, udaljenost, veliina, zvijezde.
RSUM
HISTOIRE DE LA RECHERCHE
NEBULAISES dANDROMEDA M 31/NGC 244
LCREATION ET LEVOLUTION DE L GALACTIQUE
Lastronomie galaxique est cre grce a lexploration des nbulaises dAndromde
M31/NGC 244, des premires observations notees dal-Soufi, lesquelles il fond sur les
analogies, de Marius, qui introduit dans lastronomie la mthode de lanalogie et des
diffrences, dHerschels, qui pose les principes de lastronomie galactique de manire
quil introduit lhypothse sur sa structure astrale et dfinit ses notions fondamentales,
de Shaplaya et de Curtis qui introduisent la mthode de mesurage de la distance des
galaxies a laide des cphides et des novae, et finalement dHubbles qui dcouvre
sa structure astrale et donne la classification des galaxies par consquence de leur
structure et a prouv lexistence des galaxies comme des objets qui ont la structure
astrale et se trouvent au dehors de la Voie lacte.
UVOD
Cefej, Kasiopeja, Andromeda i Perzej ine skupinu zvijea koja pripadaju istom starogrkom mythosu:
Cefej je etiopski kralj ija je supruga Kasiopeja i kerka Andromeda. Zvijee se nalazi visoko na sjevernom nebu izmeu Kasiopeje i Zmaja i slabo je uoljivo.
Kasiopeja je kraljica, supruga Cefeja i majka Andromede, bila je poznata po tatini.
Hvalei se da je ljepa od Nereida, keri Posejdona, boga mora, Posejdon ju je kaznio
tako to je poslao morsko udovite zmiju Cetus da opustoi njezino kraljevstvo, a
njezinu kerku je rtvovao tom udovitu. Hvalisava kraljica je pretvorena u zvijee u
vjenom nedostojanstvenom poloaju koji je prepoznatljiv kao figure veneris.
Zvijee se nalazi u Mlijenoj stazi izmeu Perzeja, Cefeja i Andromede, a prepoznatljivo je po obliku slova W.
Andromeda je, po starogrkom mythosu, ki etiopskog kralja Cefeja i Kasiopeje.
Roditelji su je morali rtvovati morskom udovitu Cetusu, koji ju je prikovao lancima za
stijenu pod morem, a uvala ju je Meduza Gorgona, iji bi pogled svakoga skamenio.
Zvijee se nalazi iznad Pegaza, a njegove zvijezde su najblie zvijezdama Pegazova
etverokuta.
Perzej, sin Zeusa i Danaje, prelazei na konju Pegazu iznad stijene za koju je Andromeda bila vezana, da bi je oslobodio okova, Atena mu je dala bronani tit, Hefest
dijamantni ma, a Hermes sandale s krilima. Gledajui Gorgonu u odrazu tita, uspio ju
je ubiti, spasiti Andromedu i njome se oeniti.
Zvijee se nalazi izmeu Kasiopeje i Koijaa, kojeg mythos predstavlja kao heroja,
kako u lijevoj ruci dri odsjeenu glavu Gorgone, a u desnoj ma.
Zvijea vie govore o ovjeku nego o zvijezdama.
Fantazija, kao slobodna kombinacija ideja, prethodi znanstvenom miljenju.
Znanost se razvija tako to se oslobaa predrasuda.
Andromeda M 31/NGC 244 [Andromeda galaxy] galaktika neposredno vidljiva u

zvijeu Andromedi, jeste spiralna galaktika tipa Sb sa srednje izraenim spiralnim kracima, udaljena od suneva sustava 2,9 milijuna svjetlosnih godina. Promjer se procjenjuje na 160 000 svjetlosnih godina. Pretpostavlja se da se sastoji od 400 milijardi
zvijezda. Pribliava se prema Mlijenoj stazi brzinom od 275 000 m/s. Njeno jezgro ima
binarnu strukturu, iji se elementi nalaze na meusobnoj udaljenosti od 5 svjetlosnih
godina. Manja komponenta jezgra je sredite rotacije galaktike. Druga komponenta
bi odgovarala nekoj manjoj galaktici, koju je progutala M 31 i koja sadri crnu rupu
mase od deset milijuna naih sunaca. Andromeda M 31 je najudaljeniji nebeski objekt
neposredno vidljiv.
Na primjeru istraivanja maglice Andromeda M 31 pokazuje se da je:
(1) Slika svijeta suvremene znanosti samo jedan nedovren mozaik koji svakim novim
otkriem zahtijeva nova objanjenja i nova tumaenja.
(2) Istraivanje Maglice Andromeda M 31 je primjer valjanosti Laplaceove metode istraivanja koja polazi od zamjedbe na temelju ije analize se dolazi do motrenja stvarnih fenomena, a usporedbama njihovih vlastitih karakteristika vodi do zakona, te
konano do naela ijom se primjenom na fenomene dolazi do njihovih objanjenja,
tumaenja i otkria.
(3) Povijest znanosti je znanost koja vodi ka otkriima na temelju povijesnog
iskustva.
(4) Istraivanjem maglice Andromeda M 31 nastala je galaktika astronomija.
(5) Znanost se razvija tako to se oslobaa predrasuda.
PROMILJANJE
Al Sufi (903. - 986. g.), perzijski astronom, koji je oko 964. objavio Knjigu nepominih
zvijezda, koja je trebala biti usporediva s Ptolomejevim Almagestom. Suprotno islamskoj
tradiciji, knjiga je bogato ilustrirana ljudskim likovima koji su se odnosili na pojedina
sazvjeda. Kasnija izdanja su dopunjena arapskim imenima zvijezda, koja se i danas
tako zovu.
Najstariji rukopis u kojem se spominje maglica Andromeda je u djelu perzijskog
astronoma Al Sufija Rukopisi, sadranom u Manuskriptima.
Rukopis sadri detaljan opis zvjezdanog neba, a maglicu Andromeda naziva malim
oblaiem, kao dobro poznatim objektom u odnosu na koji se mogu odreivati poloaji zvijezda.
Al Sufi uvodi u astronomiju pojam maglice i analogiju kao metodu, bez uplitanja
astrologije i mythosa, a koji su bili toliko svojstveni arapskim astronomima.
Simon Marius von Guntcenheauzen (1570. - 1624. g.), poznat kao Simon Marius,
njemaki grof, glazbenik, dvorski astronom i student medicine, godine 1612. u svom
djelu, poznatom pod kasnijim nazivom Pulkovskijev rukopis, istie:
Uz pomo teleskopa otkrio sam zvijezdu u polju zvijezda, sasvim neobinog izgleda,
koja se u potpunosti razlikuje od svih ostalih na nebu. Ona je srodnija treoj, najsjevernijoj zvijezdi u pojasu Andromede. Slobodnim okom ona slii na oblai, a ipak, i
uz pomo instrumenata, ona je neka posebna zvijezda kao zvijezda u oblaiu Raka
| 31
[Cancera] i drugim magliastim zvijezdama. Ona svijetli bjeliastom svjetlosti, koja je

svjetlija u sreditu, gdje je zamijeen blijedo razliven sjaj, a promjera je etvrt stupnja.
Ona podsjea na zapaljenu svijeu koja svjetluca kroz poluproziran rog, kada se
motri nou iz daljine. Po izgledu ona ne slii na komet, koji je promatrao Tycho Brahe
1586. godine. (Sharov, str. 13.)
Marius daje opis maglice Andromeda na temelju analogije sa zemaljskim fenomenima, te tako odbacuje razlikovanje sublunarnog nesavrenog i supralunarnog savrenog
prostora, a metodom slinosti i razlike daje opis nebeskih tijela. Marius naglaava raspodjelu sjaja, te uvodi u astronomiju veoma vaan pojam raspodjele sjaja, koji e biti jedna
od temeljnih karakteristika galaktika.
Krajem XVI. stoljea i tijekom XVII. stoljea maglica Andromeda postaje predmetom
stalnih astronomskih motrenja njenog oblika, boje i sjaja, dok je potpuno zanemarena
njena zvjezdana struktura.
Krajem XVII. i poetkom XVIII. stoljea nastaju razliite predodbe i ideje o strukturi
same maglice Andromeda, koje su bile plod razliitih fantazija.
Pokazuje se da razliite fantazije, kao slobodne kombinacje najrazliitijih ideja prethode prirodoznanstvenom stvaralatvu.
Charles Messier (1730. - 1870. g.), francuski astronom i uvar parike zvjezdarnice,
nainio je katalog crtea magliastih objekata, da bi mogao otkrivati komete, te godine
1781. u svoj katalog unosi maglicu Andromeda pod brojem 31. On u svojim biljekama
istie da za petnaest godina motrenja maglice Andromeda nije zamijeena promjena
njenog sjaja, to je u kontradikciji s kometama.
Za Messiera je bitan poloaj, oblik i sjaj, osobito promjena sjaja magliastih objektata,
usporeujui ih tako s bitnim karakteristikama kometa.
Viliam Herschel (1735. - 1822. g.), britanski glazbenik, dirigent i astronom, koji je
otkrio planet Uran, dvojne zvijezde, za koje je utvrdio vaenje Keplerovih zakona, utemeljio galaktiku astronomiju, istraivao veliinu i strukturu Mlijene staze, konstruirao
teleskop, te istraujui maglicu Andromeda M 31, dao znaajan doprinos eksplikacije
temeljnih pojmova galaktike astronomije.
Pod utjecajem Messierovih istraivanja, a osobito njegova kataloga magliastih objekata u svome djelu O strukturi neba, o maglici Andromeda M 31 je napisao:
Samo to je prvi od kataloga dospio u moje ruke (...), s velikim zadovoljstvom mogu
rei da je vei dio maglice koju sam mogao pratiti bio rasporeen na zvijezde, na primjer M31 - mislim da se maglica nalazi meu zvijezdama. (Sharov, str. 16.)
Herschel dovodi u vezu zvijezde sa strukturom maglice Andromeda M 31, dvoumei
jesu li zvijezde, koje su vidljive u maglici ispred ili iza maglice, ili pak pripadaju samoj
maglici, to jest jesu li strukturni elementi maglice. To su bila pitanja na koje je znanost
trebala tek dati odgovor.
(...) Ta koja se nalazi u podruju Andromede bez sumnje je najblia od svih velikih
maglica. Ona se rasprostire na vie od 150 stupnjeva duine i ne manje od 16 stupnjeva
irine, i to na najuem dijelu. (Sharov, str, 17.)
Njen najsvjetliji dio ini se da je raspodijeljen na zvijezde, a pokazuje poneto i crvenu boju. (Sharov str. 17.)
Godine 1826. Herschel prvi put daje opis jezgre maglice Andromeda M 31:
Sjaj se poveava postupno od periferije prema sreditu da bi se u sreditu naglo poveao, kao slabo ograniena veoma svijetla mrlja malog promjera, pa je teko utvrditi
gdje mrlja poinje, a gdje zavrava. (Sharov, str. 19.)
Istraivanjem maglica, koje usporeuje s maglicom Andromeda M 31, iznosi tvrdnju:
,,S velikim zadovoljstvom mogu rei da je najvei dio maglica koje se mogu promatrati
bio raspodijeljen na zvijezde, kao na primjer maglica Andromeda M 31.
Konano svoje miljenje o maglici Andromeda M 31 mijenja odnosei se prema njoj
kao o veoma sumnjivom objektu:
Pratio sam je teleskopom, no njena priroda ostaje velika tajna. Njena svjetlost umjesto da se ralanjuje na zvijezde, postaje sve vie mlijena. (Sharov, str. 19.)
Herschel uvodi hipoteze:
(1) maglica Andromeda M31 je najblia maglica sunevu sustavu,
(2) maglice se mogu svrstati prema veliini,
(3) maglice imaju zvjezdanu strukturu.
On uvodi temeljne pojmove galaktike astronomije:
(1) raspodjela svjetlosti,
(2) razvoj boje,
(3) jezgra maglice.
Otkriva veoma sloenu strukturu maglice Andromeda M31, pa je naziva sumnjivim
objektom, te na taj nain naglaava da se radi o potpuno novim strukturama svemira.
William Huggins (1824.-1910. g.), britanski astronom i tapetar, meu prvima je uveo
spektroskop i spektralnu analizu kao metodu pri astronomskim motrenjima, pa je tijekom 1864. godine u velikom broju maglica otkrio emisijske spektre, ali su oni kod
maglice Andromeda M 31 izostali.
Na temelju Hugginsove analize spektra maglica, kasnijim razvojem spektralne analize,
omogueno je odreivanje dinamikih karakteristika maglica, kemijskog sastava maglica, sinteze kemijskih spojeva u maglicama, te konano njihov razvoj.
Otto von Struve (1897.-1963.g.), njemaki astronom koji se bavio teorijskom i praktinom zvjezdanom spektroskopijom. Prvi put je 1840. uveo metodu odreivanja udaljenosti bilo koje zvijezde na temelju njenoga godinjeg prividnog pomaka u odnosu na
veoma udaljene zvijezde (zvijezde stajaice). Struve iznosi hipotezu da maglica Andromeda M 31 ima zvjezdanu strukturu, iako mu nije uspjelo to potvrditi motrenjem. Kao
posljedicu, daje i procjenu o broju zvijezda koje je sainjavaju:
Ne mogu se odrei toga da je ona (Andromeda M 31) zvjezdani skup. (...) Ako je to
stvarno tako, mi ve sada moramo dopustiti da ona sadri nekoliko milijuna zvijezda.
(Sharov, str. 22.)
Struve, govorei o broju zvijezda koje bi trebale initi strukturu galaktike, daje mogunost
odreivanja mase same galaktike, to je bitno za odreivanje njenih dinamikih karakteristika.
Karl Ludwig Harding (1765. - 1834. g.), njemaki astronom, koji je otkrio planetoid
Juno i tri kometa, te izradio Atlas novus coelestis, je 31. kolovoza 1885. otkrio pojavu
novae u maglici Andromeda M31 i oznaio je kao S Andromedae.
| 33
Metoda odreivanja udaljenosti pomou nova, koja e se kasnije razviti, kada se otkriju mehanizmi nastanka novae, te se izvri njihova tipizacija, omoguit e odreivanje
udaljenosti maglica od Suneva sustava.
Roberts Isaac (1829. - 1904. g.), britanski mehaniar i optiar, astronom amater,
primjenom fotografije u astronomiji postavlja temelje astrofotografije, te 16. kolovoza
1884. prvi fotografira maglicu Andromeda M 31. On je u razdoblju od skoro jednog
desetljea nainio seriju fotografija maglice Andromede, istraujui njenu jezgru, pa je
tom prilikom otkrio njen pomak i vrtnju.
Uporaba fotografije u astronomiji je znaajna i za povijest astronomije i za znanost, jer
usporedbom fotografija koje, i pored toga to su vrijedan povijesni dokument, mogu otkriti promjene u duim vremenskim intervalima, koje se ne mogu zamijetiti kratkotrajnim
motrenjima.
Roberts uvodi hipotezu: Veoma sloena prstenasta struktura maglice Andromeda
M 31 ukazuje na to da se tu radi o stvaranju suneva sustava iz difuzne tvari. (Sharov,
str. 23.)
Roberts, uvodei hipotezu da sloena struktura maglice Andromeda M 31 ukazuje na
stvaranje planetarnih sustava, potaknuo je istraivanje nastanka sunevog sustava, pa
prema tome i razvoj kozmologije.
Roberts je nainio niz fotografija maglice Andromeda M 31 s ciljem da otkrije njeno
vlastito gibanje, ali u tome nije uspio zbog toga to su vremenski intervali bili veoma
mali. Ipak je uspio otkriti njenu spiralnu strukturu, te promjenljive zvijezde - divove.
Ritchey (1846. - 1945. g.), da bi istraio strukturu spiralnih maglica, na zvjezdarnici
Mount Wilson nainio je seriju fotografija spiralnih maglica, na temelju hipoteze da razliite maglice predstavljaju razliite stupnjeve njihova razvoja, te dolazi do niza vanih
otkria:
(1) Neke spiralne maglice pokazuju veliku slinost u strukturi.
(2) Tamna podruja spiralnih maglica slina su tamnim podrujima Mlijene staze.
(3) U tamnim podrujima otkriva zvijezde divove.
(4) Otkriva promjenljive zvijezde, za koje je kasnije utvreno da su cefeide.
(5) U maglici Andromeda M 31 otkriva 1885. novau, koja ima izrazito veliki sjaj.
Kasnije, otkriem zakona period - sjaj kod cefeida gospoe Leavitt, dovelo je do metode mjerenja udaljenosti pomou cefeida.
Konano je tek 1918. nedvojbeno utvrena zvjezdana struktura maglice Andromeda
M 31, kao i jo nekoliko drugih. Rezultati su objavljeni mnogo godina kasnije, nakon
izgradnje monijih teleskopa. Ipak je trebalo uraditi i niz vanih mjerenja, za koje je
trebalo jo vremena. Potvrena je poznata Hubbleova misao: Iza granica teleskopa
postoje samo nagaanja.
Otkriem slinosti u strukturama maglice Andromeda M 31 i Mlijene staze, dolo se
do vanih spoznaja i za Mlijenu stazu i za galaktike, pa se moglo govoriti o Mlijenoj
stazi kao galaktici, to se smatra jednim od najvei otkria u povijesti ovjeanstva.
Godine 1914., otkriem nagiba spektralnih linija, nedvojbeno je dokazano postojanje
vrtnje, da bi se nakon godinu dana odredila i njena prosjena vrijednost. Otkrie je
vodilo vanom problemu dinamike maglica: Raspredaju li se ili upredaju spiralni kraci
maglice?
Heber Curtis (1872. - 1942. g.), ameriki astronom i profesor latinskog jezika, koji se
prvenstveno bavio fotografiranjem galaktika, primjenjujui metafiziko naelo homogenosti na novae, uvodi hipotezu da novae istog tipa krivulje razvoja sjaja su jednake i
imaju isti sjaj, pa na temelju injenice o viestruko manjem sjaju nova u galaktikama/
maglicama odreuje njihovu udaljenost od Mlijene staze pomou zakona fotometrije.
On uvodi metodu odreivanja udaljenosti maglica/galaktika od Mlijene staze pomou
zakona fotometrije. Bio je zagovornik teorije svemirskih otoka pa se moe smatrati
utemeljiteljem galaktike astrofizike. Godine 1917. nainio je podjelu kataklizmikih zvijezda na novae i supernovae.
Harlow Shapley (1885. - 1972. g.), ameriki astronom i urnalist koji je pomou kuglastih skupova odredio granice i sredite Mlijene staze, primjenom metafizikog naela homogenosti na cefeide istog perioda, te uvodei hipotezu da razlika u sjaju dolazi
jedino zbog razlike u udaljenosti. Odredio je udaljenost Malog Magellanovog oblaka od
sunca. Istraivao je kuglaste skupove. Shapley je dokazao da galaktike imaju tendenciju skupljanja u vee strukturte - jata.
Edwin Powel Hubble (1889. - 1953. g), ameriki astronom i jurist, koji je otkrio zakon
irenje svemira, dao klasifikaciju galaktika, godine 1924. je pomou teleskopa promjera
2,54 m na zvjezdarnici Mount Wilson uspio maglicu Andromeda M31 razluiti na zvijezde i otkriti njenu zvjezdanu strukturu. Tako je prvi put otkriveno postojanje zvjezdanih struktura, koje se odravaju gravitacijskom silom, a nalaze se izvan Mlijene staze.
Eksplicite je uveo naelo uniformnosti Svemira u kozmologiju. Za Hubblea je Svemir
homogen, a odstupanja od homogenosti su poremeaji koje treba istraiti. Ideja je koja
ima svoje ishodite u Laplaceovoj teoriji spoznaje.
Vaan dogaaj za odreivanje udaljenosti maglice Andromeda M31, pa i drugih spiralnih maglica, dogodio se prvog sijenja 1925. godine, kada je na trideset treem
skupu Amerike astronomske udruge u Washingtonu Russell podnio izvijee Edwina
Powela Hubblea (1889. - 1953.): Cefeide u spiralnim galaktikama. Iako su Hubbleovi
radovi bili poznati astronomima godinu dana ranije, tek je na tome skupu prihvaeno
izvijee kao siguran dokaz o zvjezdanoj strukturi galaktika i o njihovoj udaljenosti,
koja ukazuje da su galaktike zasebne zvjezdane strukture koje se nalaze na ekstremno
velikim udaljenostima i koje imaju ekstremno veliki broj zvijezda, a iji je broj mogao biti
priblino odreen.
PRILOG:
Hubble: MESSIER 31
M31, velika spirala u Andromedi je prilino vidljiva golim okom kao izdueni oblak oko
pola veliine punog mjeseca i svijetla kao zvijezda etvrte ili pete magnitude. Spiralna
struktura nikad nije viena nekim teleskopom, premda je esto snimana malim kamerama.
| 35
Maglica je tipina Sb spirala, s relativno velikim, nerazluenim jezgrenim podrujem

(dio vidljiv golim okom) i blijedim rukavcima. Vanjski dijelovi se dobro razvijaju u zvijezde. Nove, Cefeide, divovi ranijeg tipa, i kuglasti skupovi su pronaeni u znaajnom
broju, s relativnim sjajem kao kod slinih objekata u Magellanovim Oblacima. Cefeide,
od kojih je etrdeset detaljno proueno, dopunjuju prilino pouzdanu udaljenost a niz
je potvren objektima drugih vrsta.
Cefeide se u spirali pojavljuju sustavno slabije nago Cefeide u Malom Magellanovu
Oblaku (standardni sustav) od oko 4,65 mag. Dio razlike mora se pripisati razlikama
u galaktikom zatamnjenju, za spiralu je samo 21 galaktike ravni, dok je Oblak 45.
Odgovarajua korekcija smanjuje razlike u magnitudama koje se pojavljuju iz relativne
udaljenosti, do oko 4,3 mag. Zbog toga je spirala 7,25 puta dalja od Oblaka, ili oko
680.000 svjetlosnih godina (210.000 parseca).
Spirala ima uobiajeni leasti oblik s omjerom osa vjerojatno 6 ili 7 prema 1, ali je
tako usmjerena da omjer u projiciranom liku iznosi oko 3 ili 4 prema 1. Glavni promjer
svijetlog jezgrenog podruja je stupnja 3.000 svjetlosnih godina a spiralni rukavci imaju
promjere od 40.000 svjetlosnih godina. Slabija izduljenja se mogu otkriti prefinjenijom
metodom do moda dvostrukog promjera, a kuglasti skupovi su rasprostranjeni po
cijelom podruju.
Dimenzije tako izgledaju istog opeg stupnja kao kod galaktikog sustava, premda je
M31 kompaktnija vrsta maglice.
Apsolutni sjaj je prilino nesigurno procijenjen kao M = -17,5 (1.700 milijuna puta
suneva sjaja). Masa, izvedena iz rotacije jezgrenog podruja (od naginjanja linija u
spektru), je vjerojatno 30.000 milijuna puta mase sunca.
Jedna supernova je primijeena - S Andromeda (1885.). Dosegla je maksimum apsolutne lumoznosti od oko M = -14,5 (100 milijuna puta suneve jaine), to je sjajnije
nego veina maglica. Normalne nove se razbuktavaju u broju od 25 do 30 godinje
(115 ih je zabiljeeno). Svjetlosne krivulje, sjaj i spektri su slini onima kod galaktikih
nova. Apsolutne magnitude u maksimumu su simetrino rasporeene oko srednje vrijednosti, M = -5,5, s disperzijom od oko 0,5 mag. Najsjajniji primijeen maksimum je M
= -6,7, oko 85.000 puta suneva sjaja.
Istu granicu je dosegnula najsjajnija varijabla, raniji tip zvijezde s nepravilnom svjetlosnom krivuljom, ali s nekim pokazateljima iz petogodinje periode. Poznato je takoer
i nekoliko drugih nepravilnih zvijezda, od kojih je jedna crvena i moe se usporediti s
galaktikom zvijezdom Betelgeuse. Cefeide u maksimumu variraju od M = -4,1 do -2,7,
ovisno o njihovim periodama. Nepromjenljive zvjezde svjetlije od M = -5 nisu brojne, a
gornja granica je blizu M = -6.
Objekt zabiljeen kao posebna maglica, NGC 206, je zapravo tipian zvjezdani oblak
u vanjskom dijelu M31. Dimenzije oblaka su oko 1.300 x 450 svjetlosnih godina. Oko 90
zvijezda je sjajnije od M = -3,5, a broj se stalno poveava s poveanjem njihova slabljenja dok se pojedinano ne izgube u neodreenoj pozadini. Sjajnije zvijezde su ranijeg
tipa, premda njihova precizna kvalifikacija nije postavljena. Nisu identificirani ni dijelovi
emisije maglica u oblaku, niti drugdje u spirali.
Poznato je nekoliko otvorenih skupova. Tipini primjer je naen 48 juno - prethodi
jezgri, du glavne ose. On je osjetno izduen, s glavnim promjerom stupnja od oko 50
svjetlosnih godina. Skup je djelomino razluen, a nekoliko pojedinanih zvijezda se
moe otkriti na granicama. Spektar je tipa A, a indeks boje je znatno manji nego kod
kuglastih skupova.
Oko 140 kuglastih skupova je poznato, a popis je jo nepotpun za krajnje vanjske
dijelove maglica. Njihovi oblici, strukture, boje i spektri su slini onima kod kuglastih
skupova u galaktikom sustavu. Sjaj se kree od M = -4 do -7, a promjeri od 12 do 50
svjetlosnih godina. Skupovi u M31 su tako usporedivi s onima u Magellanovim Oblacima i sustavno su slabiji i manji od onih u galaktikom sustavu. Rasprostranjenost
skupova slijedi sjaj u spirali i definitivno nije sferna rasprostranjenost pronaena u galaktikom sustavu. Skupovi, poto se mogu sa sigurnou razlikovati od brojnih slabih
maglica u opem podruju M31, slue za odreivanje maksimalnih izduenja spirale
izvan glavnog tijela. Rasprostranjenost skupova pokazuje maksimalan promjer u stupnju od 100.000 svjetlosnih godina. Potraga za skupovima pokazala je opravdanost
odreivanja neprozirnosti M31 nainom na koji vrlo slabo polje maglica blijedi kako se
pribliavamo jezgri. Podaci su, meutim, jo nepotpuni i ne mogu se navesti konani
rezultati. (E. P. Hubble: Carstvo maglica, str. 183.)
ZAKLJUAK
Na temelju analize fotografija bilo je mogue izraunavanje prosjene brzine galaktike
i zvijezda za koje se pretpostavljalo da ine galaktiku, pa se dolo do otkria da je
maglica Andromeda M 31 galaktika koja ima zvjezdanu strukturu utemeljenu na sili gravitacije. Usporedba maglice Andromeda M 31 s drugim galaktikama vodila je jednom
od najveih otkria u povijesti ovjeanstva da se svemir iri, a to je bilo u skladu s Lamaitreovom kozmolokom teorijom Velikog praska, ali i u kontradikciji s Einsteinovom
kozmolokom teorijom stabilnog svemira, koja je konano odbaena.
Tako je nastala i tako se razvijala galaktika astronomija, prvenstveno zahvaljujui
istraivanju maglice Andromeda M 31. Ona je dala odgovor na temeljna pitanja i kozmologije i ovjeanstva: kako je svemir nastao i kako se razvija, tj. kakva je sudbina i
ovjeka i ovjeanstva.
CONCLUSION
A la bas de lanalyse des photos, il tait possible frais le calcul de la vitesse moyenne
de la galaxie et des astres pour lesquels on supposait quil forment (font) la galaxie.
Ainsi on a t dcouvert que la galaxie dAndromde M 31 est galaxie qui a la structure astrale fonde a la puissance de la gravitation. La comparaison de la nbulaise
dAndromde M 31 avec des dcouvertes dans lhistoire de lhumanit. Cette dcouverte dit que lUnivers slargit, et ce qui est dans lharmonie avec la thorie cosmologique de Big Bang mais en opposition avec la thorie cosmologique dEinstein sur
lUnivers stabile qui est dfinitivement rejete
Ainsi est cre et sest dveloppe lastronomie galaxique, premirement grce la
recherche de la nbuleuse dAndromde M 31. Elle a rpondu aux questions fondamentales de la cosmologie et de l lhumanit: comment lUnivers est cre et de quelle
manire il sest dveloppe, cest dire quel est le destin de lhomme et de lhumanit.
| 37
Zvijee Andromeda
Maglica Andromeda M 31/NGC244
Al-Sufi: Zvijee Andromeda i Maglica

Andromeda (Oznaena strelicom)
John Flamsteed: Katalog zvijezda,1725.

Zvijee Andromeda
Messierov crte
Andromedine
maglice M31
Prva fotografija
Andromedine maglice M31
Andromedina maglica M31
LITERATURA:
1. Audouze J. Israel G.: LE GRAND ATLAS DE L ASTRONOMIE, Encyclopedia Universalis, Paris 1994.
2. Baruch J.O.: HISTOIRES ET IMAGES DE LUNIVERS, Slection, Paris 2000.
3. Costardiere P.: DICTIONAIRE DE LASTRONOMIE, Larousse, Paris 1996. [prijevod]
4. Dadi .: POVIJEST IDEJA I METODA, kolska knjiga Zagreb 1992.
5. Gougunheim L.: METHODES DE LASTROPHYSIQUE, Hashetee, Paris 1981. [prijevod]
6. Grevs R.: GRKI MITOVI, Familet, Beograd 2008.
7. Hubble E.P.: THE REALM OF THE NEBULAE, Oxford University Press London 1936
8. Laplace P.S.: EXPOSITION DU SYSTEME DU MONDE, Fayard, Paris, 1984. [prijevod]
9. Pavlovski K.: ZBORNIK - POGLED U SVEMIRSKI OCEAN, Zvjezdarnica, Zagreb
1993.
10. Proust: D.: LES GALAXIES, Edition du Seuil, Paris 1997.
11. Sharov A.S.: MAGLICA ANDROMEDA, Nauka, Moskva 1982.
12. Smoljan N.: VELIKA RASPRAVA: SHAPLEY-CURTS, Filozofski fakultet, Zagreb
2003.
13. Supek I.: SPOZNAJA, Mladost, Zagreb 1971.
14. SVEMIR, Mladinska knjiga, Zagreb 2008.
15. Tayler R.: GALAXIES: Structure and Evolution, London1978
16. Vujnovi V.: RIJENIK Astronomije i fizike svemirskog prostora, kolska knjiga, Zagreb 2004.
17. Vujnovi V.: ASTRONOMIJA I. II., kolska knjiga, Zagreb 1997.
18. Windelband W.: POVIJEST FILOZOFIJE I. II., Naprijed, Zagreb 1950.
| 39
Ilija ROZI,
prof., savjetnik u Zavodu za kolstvo, Mostar

UDK 712.023.1-032.5
:39](497.6)
72.023:691.2]:39(497.6)
691.2:71/72](497.6)
Specifian agrarni krajolik u

kru zapadne Hercegovine
Uvod
U enciklopedijama na hrvatskom jeziku rije krajolik znai ono to se prua oku pri
pogledu na prirodu nekoga kraja. Slui kao sinonim izrazima: predio, okoli, pejza,
krajina, krajobraz. U naoj su strunoj literaturi i praktinoj upotrebi oba termina krajolik i krajobraz, s time da je razlika izmeu njih samo lingvistike, a ne pojmovne prirode.
Dosadanja integralna kategorizacija ovih pojmova obraena je u publikaciji pod naslovom Krajolik sadrajna i metodska podloga krajobrazne osnove Hrvatske. Dakle,
on, ve u samome naslovu, sadri oba pojma. Krajolik se dugi niz godina prepoznavao
samo u oblicima prirodnih vrijednosti. Bilo je to razlogom to se, u pravilu, stavljao znak
jednakosti izmeu pojma prirode i krajolika. Tek pojavom potrebe njegove zatite dolo
je do shvaanja i njegovog ireg pojmovnog odreenja.
Definicija krajolika u Konvenciji o europskim krajobrazima kae da je to odreeno podruje, vieno ljudskim okom, kojega je narav rezultat meusobnoga djelovanja prirodnih i/ili ljudskih imbenika. Definicija se odnosi na sve krajolike, bez obzira na posebnosti tipa i vrste, kao i njihove vrijednosne kategorije. Ipak, postoje iznimke, a odnose se
na krajolike iznimnih vrijednosti. Oni su prepoznati kao kulturni krajolici, a reprezentiraju
posebnosti pojedine krajobrazne jedinice.
Kulturni krajolik - definicije
Kulturni krajolici (Cultural Landscapes) zajedniko su djelo ovjeka i prirode, ilustriraju razvitak ljudske zajednice i njihova prostornog okruenja tijekom vremena, pod vanjskim i unutarnjim utjecajem fizikih ogranienja i/ili mogunosti koje su odreene njihovim prirodnim
okruenjem pod utjecajem socijalnih, gospodarskih i ostalih poticaja. Kulturni su krajolici
na taj nain dobili legitimitet prostornog entiteta koji obiljeava raznolikost manifestacija i
meudjelovanja izmeu ljudi i njihova prirodnog okruenja. Karakter krajolika definiran je
u pripadajuem vremenu i prostoru, a stekao je socijalne i kulturne vrijednosti na razliitim
teritorijalnim razinama jer odraava nain koritenja zemlje i aktivnosti, vjetina ili razliitih
tradicija; ili se ocrtava u literaturi i umjetnikim djelima (Gabrijel Jurki); ili se pak odnosi na
prostor na kojem su se odvijali neki povijesni dogaaji (Livanjsko polje kao pokrtenje Hrvata). Suvremena interpretacija krajolika shvaena je kao izraz i rezultat prostornoga i vremenskoga meudjelovanja ljudi i njihova okruenja, kao poseban oblik topografije, vegetacijskoga pokrova, naina koritenja zemljita, oblika naselja, a koji su uvjetovani djelovanjem
prirode, raznih socijalnih, gospodarskih, imovinskih, povijesnih i kulturnih procesa, i dr. Ova
je definicija krajolika usmjerena ponajprije prema procesu, njegovoj teritorijalnoj dinamici i
meudjelovanju, a manje prema slici i uzorku, te se razlikuje od prijanjega poimanja krajolika kao entiteta koji odraava samo vizualne dojmove o krajoliku, kao o dijelu pejzaa.
Krajolik kao egzistencijalni prostor
Kulturni krajolik rezultat je ivljenja u prirodnom okruenju. To je stabilan sustav nastao
kroz povijest i sloen u kognitivnim mapama percepcijskih predodbi kao slika okoline,
odnosno kao prostor strukturiran vertikalnim i horizontalnim razinama. Horizontalni sloj
razumijeva prirodnu podlogu, na kojoj ovjek uspostavlja vertikalnu os svojim naseljima, putovima, nainom koritenja i obrade zemlje, dakle svojim svakodnevnim ivotom.
Krajolik je kao povijesno naslijeeni prostor izravno povezan s osjeajem pripadnosti i
zaviajnosti. Danas se takav kraj izdvaja u tzv. vernakularnu regiju.
Istraivanje prostora ne samo kao geometrijske apstraktne kategorije ve kao egzistencijalnoga prostora sloenog od vie slojeva (razina), strukture predodbi, u kojoj
su sastavni elementi povezani meudjelovanjem na vrlo razliite naine, u strunoj se
literaturi javlja 1970-ih godina.
Sastavnice krajolika
Krajolici su oblikovani od materijalnih i nematerijalnih sastavnica, pa ih racionalnim metodama nije mogue sagledati kao cjelinu, ve ih se promatra i vrjednuje kroz njihove sastavnice. Osnovne sastavnice krajolika i njegova odreenja podijeljene su u osnovne skupine:
prirodne sastavnice: reljef, geoloka obiljeja, tlo, vegetacija i pokrov tla i klima;
antropogene (kulturne) sastavnice: povijesna naselja i arhitektura, sustavi komunikacija, poljodjelstvo i koritenje prostora tijekom povijesnih razdoblja i arheoloki slojevi;
estetske (fizionomijsko-morfoloke) sastavnice: mjerilo, proporcije, crte razgranienja, dominante u krajoliku, oblici, boje, vizure, uzorci krajolika;
osjetilne sastavnice: asocijativne, duhovne, identitet, simboli, obiaji, literatura, glazba, osjeaj prostora (sense of place).
Tipovi krajolika krajobrazne regije u Bosni i Hercegovini
Iako je prolo ve nekoliko godina od potpisivanja Konvencije o europskim krajobrazima, u BiH nije provedeno sustavno prepoznavanje krajolika na dravnoj razini, izuzev
pojedinanih istraivanja nekoliko autora koji se posljednjih desetak godina bave problematikom krajolika.
U Bosni i Hercegovini se mogu izdvojiti tri osnovna tipa kulturnih krajolika:
1. Mediteransko podruje jadranska obala s podtipovima hercegovakog krajolika
zaravni i kulisnih smjena planina, dolina Neretve, polja u kru i sam kr.
2. Dinarsko podruje visokih planina i kotlina,
3. Panonsko podruje s podtipovima dolina Save, pobra otonih planina i prijelaz ka
planinama.
| 41
JZ BiH je tipian predstavnik kra. Jugozapadni dio BiH geomorfoloki se nalazi u

tipinom dinarskom krkom prostoru. Glavne odlike petroloke, geoloke, geomorfoloke, klimatske, hidroloke i ine, stvorile su prirodni okvir ivljenja ovjeka. krto tlo
napadale su brojne prirodne nedae: tue, vjetrovi, bujice, poari, sue Valjalo je
nekako zatiti ivotni prostor. Jedini stalno dostupan materijal bio je i ostao kamen. Sve
graevne izvedenice iz njega, nastale iz potrebe osiguranja minimuma ivljenja, stvorile
su osobitu estetsku sastavnicu krajolika, koja je prepoznata kao krajobrazna regija.
Brojne su europske zemlje potpisnice Europske konvencije o krajobrazu, ali ne i BiH.
Sa eljom da se pridruimo velikoj europskoj obitelji konvencije o krajobrazu, istiemo
posebnost agrarnog krajolika u kru JZ BiH, bez nakane bilo kakve preferencije, nego
samo pokretanja rasprava o ovoj temi i kod nas.
Krki geomorfoloki oblici, nastali kao proizvod specifine geoloke, petroloke, klimatske i biogeografske konstelacije, uvjetovali su oblikovanje krajolika, i to osobito agrarnog.
Cijelo podruje jugozapadne BiH depopulacijsko je ve vie od 200 godina. Naputanje tradicionalnih djelatnosti (obrada zemlje po malim parcelama, docima, ponikvama,
polunomadsko stoarenje, sitna stoka, monopolistiki pristup eksploatacije poljoprivredne djelatnosti, natapanje i dr.), globalizacija gospodarskih trendova, globalizacija
arhitektonskih rjeenja, kao i infrastrukture uope, kao izgradnja prometnica i dr. pridonijele su naputanju naih sela, zaputanju obradivih povrina i devastaciji tradicionalnih agrarnih krajolika.
Kameno pokustvo, kamen graevni materijal
Kamen je postao i ostao graevni materijal broj jedan u ovom krajoliku. On je zid, sluio kao ograda oranice ili panjaka, on je koriten u gradnji bunara, putova, podruma,
mostova, gradova, pa ak u neka davna vremena i dijelova pokustva (Blagaj-dolap,
kamenice, stolci, nadgrobni spomenici i dr.). Dijelom pokustva su i kamenice u selu
Grebci (slika 1. i 2.)
Slika 1. Kamenica
Slika 2. Kameni stol
U agrarnom pejzau kra kamen je sve: ograda, kua, posuda, stolac, krovI ne samo
u BiH. Najpoznatije kamene ograde su svakako Kineski zid i u naoj blizini Stonski zid.
Afrike kamene kue su toliko znaajne da se drava Zimbabve zove po njima. Kamene
graevine nalaze se, dakle, u Europi, Africi, Aziji, Bosni i Hercegovini, Irskoj, vicarskoj,
Austriji i dr.
esto prakticirano graevno rjeenje koje je znaajnije kao tehnika nego kao konkretna graevina svakako je suhozid bunja. (slika 3) U Bosni i Hercegovini ga ima u
kamenitom podneblju kao to je podnoje Velei, Crvnja, Bjelanice, Treskavice, Lunjevae, Vrana i vrsnice, te po irokim prostorima krtog poljodjelskog opsega Brotnja i
Dubrava.
Slika 3. Suhozid - bunja
| 43
Dakle, rije je o partikularnim lokalnim tradicijama koje se mogu prepoznati kao zasebne i po obliku (istarski kaun, korulanski vrtujak) i po vernakularnim nazivima, a na
povijesnoj dogaajnici nekoliko najkompleksnijih graevina i po vremenu. Svaka od
mnogih jednostavnih graevina ove vrste vrijedna je samo u nevelikom ambijentalnom
okoliu. Njena je graa okolni neklesani ili ugrubo do klesani kamen. Ipak, sve one
ponavljaju specifino graevno naelo kakvo se ne da pobrkati s drugim graevnim
tehnikama, pa i neke naizgled prizemnice tek iznutra odaju svoju pravu graevnu narav
nepravog (lanog) svoda.
Slika 4. Pojilite podijeljeno suhozidom
Ovce bi se s pasita vraale u sredinji prostor (slika 4), potom razdvajale i brojale,
muzle i nakon prebrajanja opet pustile zajedno na pau. Posljedica ovakve pastirske
potrebe izgleda prekrasno ne samo iz zrakoplova ve i pri planinarskom prolasku. Danas se mrgari rjee koriste i mogu se raspoznati zaputenima u krajoliku ili ak pod
umom. Kod preostalih rabljenih mrgara nije bilo potrebe za moderniziranjem materijala
i utvrivanje njihovog zidanja betonom jer svojoj zadai bolje slue upravo ovakvi.
Zagraivanje jednorednim suhozidom se lako prilagodi promijenjenim potrebama
vlasnika stada zbog njegovog smanjivanja ili poveavanja.
U vrijeme graenja za pastirske svrhe oni su predstavljali lokalnu injenicu, dok se
danas poveznica k njihovim instantnim digitalnim fotografijama postavljenim na internet prekomorskoj rodbini ili potencijalnim gostima moe poslati u trenu. Pred takvim
moguim posjetiteljem ova autentina znamenitost pred drugim atrakcijama moe presuditi kamo e se putovati idue sezone i hoe li obiteljski hotel ukraen mrgarima biti
popunjen ili ne.
Slika 5. Suhozidna ograda
Agrarna uvjetovanost suhozidom

Vinogradarstvo kao i duhanarstvo imaju veliki utjecaj na oblikovanje kamene podzide,
odnosno krajolika. Krenje je za takve nasade bilo preduvjet. Zadrati zemlju i otrijebiti
je od kamena bilo je teakov interes. Od vremena do vremena se isplativost tog interesa
nadopunjavala (npr. vinograd i ovarstvo) ili izmjenjivala s isplativou pasita, pa su
ista zemljita u nekim sluajevima prolazila kroz sukcesivne izmjene. Kad su u drugoj
polovici XIX. st. izvozne cijene vina, pa i duhana, dostigle nezapamene visine, interes
za krenjem novih vinograda je snano naglaen. Najvei dio hercegovakih krevina,
bilo onih u obradi bilo onih koje su zaputene ili zarasle pod borovom umom, nastao
je u ovom razdoblju. Suhozidne ograde (slika 5.) su sastavni dio postupka ekstrakcije
kamena, omeivanja zemljita, zaustavljanja erozije nakupljenog tla i ureivanja pristupa. (slika 6.)
Suhozid
Suhozid nije samo mediteranski nain ouvanja obradivog tla. Ima ga kod Inka, Egipana i brojnih drugih drevnih naroda, ali egzistencijalno vrijedne male graevine najee su kao suhozidi ograde u Mediteranu. Suhozid je zid slojevitog kamenja koji se
povezuje bez buke, uglavnom od prirodnog kamena, ponekad i od sedre. U njima
nema oblikovanja. Suhozid slui kao zatita od pogleda, od vjetra i kao ograda vrta.
Na kosinama i vrhovima spreavaju pojave bujica, uruavanje, obrunjavanje zemljita. U brojnim upljinama izmeu neobraenih kamenih dijelova svoje stanite nale
su brojne vrste biljaka, gmazova, sisavaca, ptica, insekata i dr. Suhozid u ovisnosti od
svoje namjene ima razliitu visinu. Najnii od dva reda su marginje -imovinski graninici, neto su vee podzide u nastanku terasa, najvii su oni suhozidi koji imaju zadatak zatite od vjetra. Najea visina im je oko 1-2 metra, a najvea kosina oko 10%;
u protivnom, postoji opasnost od obruavanja. U razliitim krajevima se razliito nazivaju. Kod nas je najee zid suhozid, ali jednako tako i gromae - gomile. matuni idr.
| 45
Slika 6. Terasaste podzide
Gromae (suhozidi)
Gromaa (bodulski gromaca, tokavski suhozid, talijanski maceria) je akavski naziv za
pregradni kameni suhozid. To je stari prapovijesni nain gradnje kamenog zida bez veziva,
tehnikom slaganja. To je neobraeni kamen to ga u obilju prua sama priroda vapnenakog kra. Suhozidi su granice pastirskih panjaka i teaka zatita oko obradive zemlje. To
je naa najstarija i trajna puka arhitektura, pa takove gromae preobrazuju i humaniziraju
polugoli kameniti krajolik. Kod nas se najvie suhozidnih gromaa u aktivnoj uporabi jo
nalazi u jugozapadnoj Bosni i Hercegovini: od Bjelanice, Treskavice preko Prenja na Hercegovinu, ali i na krajnji zapad BiH u podruje Petrovca, Grahova, Livna i Duvna.
Povijesni i prostorni opseg
Prema radovima J. Kalea, najranija poznata tehnika gradnje suhozida iz kamenja arheoloki je oznaena klinopisom jo prije nekih 36 stoljea u sjevernoj Mezopotamiji (danas
juni Kurdistan) u okviru prakulture naroda Hurrwuh (Huriti). Oni su meu prvima u svijetu pripitomili divlju lozu pod njihovim imenom tri, pa su takvim suhozidima (kammaena) iz kamenih blokova matun, na terasastim podzidima niz brdske padine ograivali
svoje prastare vinograde prozvane trat - to je u svijetu najstarije zapisano ime vinove
loze. Takoer su slagali i vee kamene zidove sigguri kao zaklon od hladnog sjeverca
burya i inih vjetrova yuni (moda je u pitanju slian pranarod, ista tehnika gradnje i
podjednaki nazivi loze i kamenja). Novija tehnika gradnje slinih suhozida je, manje-vie,
proirena cijelim Sredozemljem i na sjeverozapadu do Irske - ali nigdje nije tako obilno i
svestrano primijenjena kao kod nas na primorskom krasu koji svojim kamenim krajolikom
upravo nudi sve te mogunosti.
Uporaba i forma suhozida - gromaa
Postoje 4 glavne prastare namjene gromaa: kao etvrtaste ograde poljskih parcela,
pa okrugle ograde oko ovjih panjaka, kao donji podzidi strmih putova i vrtova, te kao
zatitni bedemi protiv bure.
etvrtaste poljske gromae ili umejki: Oslobaanjem zemlje od kamenja dobivale

su se obradive parcele (akavski: umejki), koje su veinom sluile za vinograde
(trsje). krta zemlja se time mukotrpno otimala od golog kamenjara i pretvarala
u obradivo terasasto tlo. Reprezentativni primjeri poznati u svijetu su brojne vinogradske gromae kod Primotena i Bakarski prezidi: nepristupaan kamenjar strmih padina izmeu Bakra i Bakarca u Bakarskom zaljevu, kao i uz obalu Primoten
- Rogoznica skoro je u cijelosti bio kultiviran na taj nain. Ovaj nain kultiviranja tla
vjerojatno potjee iz 18. stoljea i nastavljen je do 1930-ih.
Okrugle pastirske gromae ili graje: Najbrojnije gromae su kod nas na planinama
koje dijele Hercegovinu s Bosnom: Bjelanica, Treskavica, Ljubua, vrsnica, Vran,
Dinara i dr. Gromaama su takoer za zatitu od brsta stoke ograene i umice
hrasta medunca, javora i grabia pod nazivom drmin, iji naziv je podrijetlom iz
grkoga drymion = hrastik (hrastova umica). Krune pastirske gromae na brdima
su este kao ograde oko prostranih panjaka za ovce, gdje okruuju brojne krake
ponikve poput kratera na mjeseevoj povrini.
Duplce kao burobrani
Izim tanjih i niih, jednostrukih gromaa za zatitu vinograda i umica, vee gromae do
visine ovjeka, tzv. duplce s dvorednim naslagama veih kamenih blokova debljine
do 1m, na podruju Brotnja i Dubrava sluile su i kao zatitni burobrani poput kamenih
bedema, na izloenoj sjevernoj i sjeveroistonoj strani uz putove, dvorita i vrtove za
zaklon od najgorih udara bure (slika 7.)
Slika 7. Zakloni od vjetra
Gromile - gromuje: kamene gomile

Gromaom su oznaavane granice posjeda, a viak izvaenog kamenja, koje se nije
moglo ugraditi u zidove, slagao bi se na hrpu. Izum izduenih suhozida - gromaa, na
izrazito kamenitim podrujima Hercegovine, gdje se za ienje okunice i zemljanih
parcela moralo izbaciti mnogo vie kamenja, ono se nije moglo sve uporabiti samo na
| 47
suhozide, pa se stoljeima naslagalo u pregradnim uglovima izmedju 3 do 4 parcele,

kao vee unjaste gomile kamenja, umjesto uobiajenih uglovnih meaa. Najvee
takve kamene tromee visoke poput humaka po 3 - 6 metara nalaze se pod nazivom
gromuje ili gromnje na brojnim mjestima u Hercegovini, a narod ih naziva g(r)
omile. Neke od njih su ikirska grobita.
Slika 8. Gomila
Varbakn: podzidi strmina

Na strmijim padinama (sajla) za uvrivanje kamenih klizita (gruh), ili uz morske
obale protiv erozije valova (valomt), nisu bili dovoljni obini suhozidi, nego su se veim
kamenjem trokutnog presjeka morali popunjavati podzidi ili varbakni (naziv potjee jo
iz stare Mezopotamije, gdje su sline podzide viseih vrtova u akadskom klinopisu
zvali varbanaki). Tom prastarom tehnikom podzida dobivao se na brdskim padinama i
uz obale na otocima niz terasastih parcela, donekle slinih kao terasasti nizovi kineskih
polja na breuljcima Dalekog istoka.
Slika 9. Varbakan
Margre: viedijelni torovi

Jednodijelne etvrtaste ograde okruene suhozidom sluile su uglavnom za ograivanje vinograda ili umica. Osim ovih su se na kvarnerskim brdima gradile i sloene
- viedijelne, okrugle ili ovalne ograde s pregradama poput saa koje su sluile, pa ih i
danas jo rabe stoari kao posebni tip otonih torova (obori) za ovce. To su osebujne
suhozidne gradnje u planinskom krajoliku, izvan stalnih naselja i tu slue razvrstavanju
ovaca nakon slobodne pae, kada ih pastiri dotjeraju na strienje vune ili na munju za
proizvodnju ovjeg sira. U njihovim razdjelima nazvanim pretini (pregrade) razluivali
su od inih janjce, pa bredje ovce, mlijene ovce za munju (kije), ter posebno najvee
pregrade za rasplodne ovnove (vrusi). U tim ograenim torovima za najmlae jednogodinje janjce (mjelii) obino postoje jo posebne janjee pregradice ili perkti.
Najvie takvih viedijelnih kamenih torova poput saa je izgraeno na naprijed navedenim planinama Bjelanice, Treskavice, Crvnja, Vrana, Ljubue, Dinare, vrsnice i
abulje, gdje se stoka izgonila na ljetnu ispau i skupljanje mrsa. ak i stoarske kolibe
ondje su od kamena, ili barem njihov donji dio i tzv. kua.
Kao pristupna vrata, tzv. laze ili lazi, u takve torove obino je bio drveni pleter s trnjem
(da ih ne dira stoka ni psi), a iza toga slijedi ulazni prolaz izmeu pregrada ili koridor,
gdje se razvrstavaju ovce. Ponekad se u suhozidu ostavlja mali prolaz za ivotinje koje
nisu ljudima bile od koristi, ali se znalo da moraju imati mogunost prolaska. Bile su to
pretee mostova za ivotinje.
Suhozidne poljske kuice
Okruglaste kamene kuice postoje pod raznim sinonimima diljem Sredozemlja sve do
danas, bar u ruevinama ili se jo rabe kao stone staje: npr. u panjolskoj, Provansi,
Korzici, Sardiniji, Malti, Apuliji, Istri, Dalmaciji, Grkoj, Izraelu itd. Tek kasnije i rjee se u
prapovijesnom Sredozemlju nakon doselidbi iz kopnenog sjevera, u mijeanim populacijama, na junim suhozidnim kuicama uz kamene zidove ve pojavljuju mlai krovovi
s drvenim gredama prekrivenim ibljem i slamom. Konano, od razvitka vie antike
civilizacije starih Grka i Rimljana, na Sredozemlju se kamene kue ve s obukanim
zidovima konano prekrivaju pravim peenim crijepovima.
Uz stoarske obore graeni su na razliitim podrujima i pastirski zakloni. Najpoznatiji u naoj literaturi su kvarnerski hramc (pastirski zaklon). Nalazi se na Kvarnerskim
otocima i najvie na Krku, gdje se nalaze dva razliita tipa poljskih kuica izgraenih
suhozidnom tehnikom, koji se zajedniki nazivaju irim pojmom hramc (bodulski: zidano spremite ili sklonite):
Komrde: Najprimitivnije i najstarije suhozidne graevine pretpovijesnog iskona iz
sredozemnog neolitika kod nas su komarde na Kvarnerskom otoju: uglavnom su
na otonim brdima, podalje izvan naselja, veinom uz gore spomenute ovje torove
margare. Najee se nalaze na jugoistoku otoka Krka, osobito na krkom gorju
Vejske hlmi oko Punta i Bake. To je mala i niska kamena kuica od suhozida,
okruglastoga ili nepravilno kvrgavog tlocrta promjera najvie do 2m, sa starinskim
krovnim svodom od ploastog kamenja - krilovina. U nju jedva sjedne 1 - 2 ovjeka ili nekoliko ovaca i to je bio tek priruni zaklon. U njoj se uvao ovarski pribor
i privremeno spremala vuna, a sluila je pastirima i kao priruni zaklon u sluaju
nevremena (niverini).
| 49
Mone: Na Kvarneru je bolje graena i vea tzv. mouna koja obino ima etvrtasti tlocrt i suhozidne zidove veinom visine ovjeka, ali krov nije od kamena nego
poprene drvene grede na koje je nabacana slama ili iblje pritisnuto ozgor pojedinim kamenovima (da ga ne raznese olujna bura). Po gradnji krova tih kombiniranih
mouna ve je dijelom vidljiv noviji graevni utjecaj sjevernih Slavena, pa one dosta
podsjeaju na dinarske katune ili pastirske stanove. Nalaze se na veini kvarnerskih
otoka i rjee na kopnenom primorju. Za razliku od malih brdskih komarda, ove vee
moune su trajnije nastambe najee uz poljske parcele gdje slue za povremeni
boravak teaka pri poljskim radovima (poput zagorske kleti ili slavonskog salaa), ili
su uz rub kvarnerskih naselja veinom kao tale za magarca (tovor).
Dalmatinske bunje (trim)
Spram tih najprimitivnijih i manjih kvarnerskih komarda, bolje su graene i vee bunje
iz sjeverne i srednje Dalmacije. To su okrugle (ili rjee etvrtaste) poljske kuice promjera nekoliko metara s pravim ulaznim vratima, suhozidnim zidovima bar ljudske visine
i zaobljenim ili unjastim krovom veinom iz ploastog kamena. Te bunje slue kao
povremeni poljski zaklon za pastire i teake, ili kao stone tale veinom za magarca.
Najvie ih ima u Ravnim kotarima izmeu Zadra i ibenika, pa na otoku Brau, gdje su
najvee, ter na Hvaru, gdje ih jo zovu trim. Tim dalmatinskim bunjama su po grai i
veliini jo razmjerno slini i kameni kauni u Istri.
Istarski kani
Kan (ili casita) je kruno poljsko sklonite napravljeno od kamena u suhozidu. Kamenje
za gradnju sakupljalo se po polju unaokolo, s kojeg ga je trebalo ukloniti zbog obrade
oienog tla. Krov je oblikovan u tehnici lane kupole, spiralnim slaganjem tankih kamenih ploa u sve uim koncentrinim krugovima, bez ikakvog veziva. Kaun se rabio
kao zaklon i kao spremite za poljski alat, ali i za nadzor polja i vinograda uoi etve i berbe kada bi urod bio na udaru kradljivaca. U Istri su kauni najei na njezinom junom i
zapadnom dijelu. Danas je u Istri kaun postao iroko rasprostranjeni simbol istrijanstva
i zato se sada esto nalazi novosagraen u dvoritu obiteljskih kua ili restorana, a esto
se vidi i kao logo istarskih tvrtki. Danas se gradi diljem cijele Istre gdje ga prije nikad nije
bilo, postajui tako dijelom sveprisutne istrijanizacije tj. tendencije da neki identificirani
simboli, karakteristini u prolosti samo za neki kraj, koloniziraju i prezentiraju cijeli istarski prostor. Mnogi istarski suveniri su napravljeni poput kauna - u kamenu, keramici,
drvu, staklu, ak i u zlatu, pa je bezbroj puta reproduciran u turistikim brourama iz Istre.
Istarski kaun, dalmatinska bunja i kvarnerska komarda su slini paleomediteranski
kulturni elementi pretpovijesnog Sredozemlja koji nisu vezani uz neku poznatu etnoskupinu jer su stariji od poznatih kolonizacija sjeveroistonog Jadrana. Manje-vie, sline
kamene kuice se nalaze i drugdje u Europi (npr. u Provansi, Grkoj, na Britanskom
otoju, Irskoj i Skandinaviji), a u istonoj talijanskoj regiji Puglia jo donedavna su sluile i za stanovanje ljudi.
Vezanost za Mediteran i kr
Karakteristinost Mediterana je zahtijevala specifinu obradu tla, ime su se godinama
generirali kulturni krajobrazi visoke strukturne vrijednosti. Danas, nakon vie desetljea
ekonomskih i drutvenih preokreta, ovakvi prostori postupno nestaju. Zbog svoje prepoznatljivosti i rijetkosti mediteranski kulturni krajobrazi bi trebali biti jedan od nositelja
regionalnog i nacionalnog identiteta i time pridonositi turistikom i gospodarskom napretku.
S obzirom da vanost takvih krajobraza danas nije prepoznata i obiljeena, cilj ovog
rada je na primjeru podruja zapadne Hercegovine pokazati njihovu vrijednost i istraiti
mogunost njihove zatite i revitalizacije. Ova lokacija je odabrana zbog svoje prirodne,
kulturne i strukturne raznolikosti, ijom revitalizacijom se moe ostvariti, odnosno vratiti
krajobraz iznimne vrijednosti.
Da bi se dolo do rezultata, najprije je bilo potrebno detaljno inventarizirati i valorizirati
osobine prostora (geomorfoloke, strukturne, itd.) kako bi se stvorila baza podataka.
Potom su definirane potencijalne poljoprivredne djelatnosti te izraeni modeli privlanosti koji definiraju optimalne prostore za uinkovito privreivanje tih djelatnosti. Usporedno su razmatrane i karakteristike prostora koje bi bile ranjive na eventualne budue
intervencije. Te su vrijednosti zdruene u zatitni model.
Znaenje suhozida u ouvanju bioraznolikosti
Preklapanjem razvojnih i zatitnih aspekata (modela privlanosti i modela ranjivosti)
predloeno je nekoliko moguih rjeenja. Vrednovanjem alternativa odabran je optimalni model - model pogodnosti. U njemu su prikazani prostori pogodni za organizaciju
poljoprivredne proizvodnje i to na nain da se tite kulturne i prirodne vrijednosti tog
prostora pridonosei stvaranju identiteta i vraanju prepoznatljivosti. Na ovaj nain se,
osim revitalizacije krajobraza i krajobrazne raznolikosti, poljoprivreda manifestira kao
neto vizualno atraktivno, to se pozitivno odraava i potencijal daljnjeg turistikog razvoja, poljoprivredne iskoristivosti, ouvanju bioraznolikosti i td.
Kao est element na mediteranskom prostoru, suhozidi su i na istraivanom prostoru
prisutni u razliitim oblicima. O ovim su strukturnim elementima Kizos i Kououri govorili
kao o ogradama [12.], ali su oni na istraivanom prostoru i element dijeljenja i podupiranja. Tako se javljaju gradei terase, ograujui ponikve, dijelei polje. Suhozidi se
kao element ograivanja najee javljaju na manje pristupanim prostorima, te su tako
podloni prirodnoj sukcesiji. Sukcesijski procesi prekrivaju prostore kao novi sloj, te
tako djeluju manje invazivno od ireverzibilnih procesa unitavanja poljoprivrednih povrina u svrhu razvoja drugih djelatnosti (npr. stanovanje, turizam, promet...). Iako smanjuju kompleksnost prostora, prekrivanjem uvaju prostorne strukture. Od svih tipova
kulturnih krajobraza terase predstavljaju najugroeniji tip, jer se ne nalaze na terenima
koji su zatieni od gradnje zbog plodnoga tla, kao polja, ve su rasprostranjene na
strminama uz more, proteui se na najatraktivnijim, potencijalno graevinskim lokacijama.
Putne ograde
Suhozid kao element putnih ograda na teritoriju BiH poznat je jo od putova soli ili putova Kraljice Katarine. Zapravo su to prvotne rimske putae, srednjovjekovne kaldrme i
turski navozi. (Slike 10. i 11.)
| 51
Slika 10. Stoni prolaz
Slika 11. Putna ograda za prolaz vozila
Panjaci, vinogradi, vonjaci i polja ine razliite prostorne strukture koje artikuliraju s
naseljima i prirodnim prostorima, stvarajui prostorni identitet na obali i u unutranjosti
istraivanog prostora. Sve ove prostorne strukture, u interakciji s prirodnim krajobrazima i naseljima, ine prostor zanimljivim i vizualno atraktivnim. Njihovo proimanje
stvara sliku tipinu za Mediteran, ali sa svojim posebnostima istone jadranske obale.
O potrebi zatite govori Manuel Ruiz Perez: Preporuljivo je uspostaviti smjernice
za svako pojedino podruje, uzimajui u obzir posebne ekoloke karakteristike i ra-
zvoj mediteranske regije, uvajui zanimljive kulturne krajobraze. Gloria Pungetti je

utvrdila: Razumijevanje lokalne kulture i prostornog karaktera nam moe pomoi pri
razumijevanju duha mjesta koji mora biti osnovna inspiracija planerima. Genius loci
se mora zatititi.
Najpoeljniji razvoj prostora bi bio podjednaki razvoj obale i unutranjosti, koji bi se
oitovao razvojem ve postojeih disperznih naselja koja se ne bi smjela spajati, te
zatitom i revitalizacijom poljoprivrednih povrina.
atrnje ili gustirne u Hercegovini se grade sa svodom, esto i s nagnutim plohama za
sakupljanje vode (slike br. 12. i 13.)
Slika 12. atrnja sa svodom od kamena
Slika 13. Kameni slivnik za atrnju
| 53
Literatura:
1. Anii, B., Perica D., 2003: Structural features of cultural landscape in the karst area
(landscape in transition), Acta carsologica, vol.32.-No.1. Ljubljana, p.132.
2. Kale, J.2007: Kulturni krajolik Rave, Zbornik sazetaka, Zadar 2007.
3. Kale.J. 2006: Kamen po kamen krajolik, Descriptio Croatiae, str. 83-86. www.
scribd.com/doc/16069910/Kamen-po-kamen-krajolik
4. Barisel, A., 1969: Amnagement touristique du littoral, Languedoc-Roussillon, echniques, Architecture.Vinogradarstvo, Zagreb, p. 480 - 484.
5. Gams, I., 1987: Karst and Man, University of Ljubljana. Study Group on Mans Impact in Karst. Proc. Int. Symposium on Human Infl uence on Karst, Postojna, Yugoslavia
6. Gams, I., 1991: Systems of Adapting the Littoral Dinaric Karst to Agrarian Land Use.
Acta Geographica, Ljubljana
7. Horvat, A., 1951: O gustoi sadnje na degradiranom kru napose za Alepski bor,
umarski list 8-10, Zagreb. p. 1-11.
8. Kiemstedt, H., 1996: Landscape planning and Impact Regulation as Instruments of
Integral Nature Conservation in Germany, Nature conservation outside
9. Mauricije Magai i surad.: Baansko podruje (Povijest-Arhaine kamene gradjevine). Krki zbornik sv. 8: 51-86, Povijesno drutvo - Krk 1976.
10. Milovan Gavazzi: Etnografijski sastav. Zemljopis Hrvatske knj. II: 639-674, Matica
Bosna i Hercegovina, Zagreb 1942.
11. Mitjel Yoamya: Gan-Veyan (Rjenik, gramatika i etnokultura). Znanstveno drutvo
za prouavanje podrijetla Hrvata, 1.224 str. Zagreb 2005.
12. Ogrin, D., 1996: Dilemmas in Approach to Conservation Planning, Nature conservation outside protected areas, proceedings of conference on the occasion of European year of nature conservation 1995, Ministry of Environment and Physical
Planning, Ljubljana, 203- 225.
13. Ogrin, D., 1996: Strategija varstva krajine v. Sloveniji, Ljubljana, p. 8.
14. Ogrin, D., 1998: European rural areas between globalization and identity, Council of
Europe, Conference on Perspectives of Evolution of rural Areas in Europe, Ljubljana 25-29 September.
15. Ogrin, D., 2005: Mediterranean landscapes, contribution to a better manage-ment,
A report commissioned by Priority Actions Programme, Split, p.10
16. protected areas, proceedings of conference on the occasion of European year of
nature conservation 1995, Ministry of Environment and Physical Planning, Ljubljana, 119-131.
17. Steinitz, C., 1996: Landscape Planning and Management of Biodirvesity1, Nature
conservation outside protected areas, proceedings of conference on the occasion
of European year of nature conservation 1995, Ministry of Environment and Physical Planning, Ljubljana, 139- 153.
Ivan UNJI
UDK 524(091)
itati i pisati ensko pismo

(prikaz enskog akademskog pisma na primjeru Andree Zlatar
i Nadede ainovi)1
SAETAK
Sintagma ensko akademsko pismo preuzeta je iz lanka Marine Katni Bakari koja
ga, piui o Ogledima o Hlen Cixous Hanife Kapidi Osmanagi, upotrebljava u
smislu enske akademske tradicije (u tom sluaju autorice o kojoj pie), to bi se takoer moglo odnositi i na znanstvenice koje su se tijekom svog akademskog rada bavile
fenomenom enskog pisma.
Termin enskog akademskog pisma u ovom radu koristit e se u poneto izmijenjenom i preoznaenom kontekstu. Naime, njime e se pokuati terminoloki ujednaiti
korpus recentnih djela koja bismo mogli svrstati u red enskog akademskog pisma, pri
emu se atribucija akademskog odnosi na njihovo metajezino/znanstveno obiljeje
akademskog diskursa. Primjeri ovakvih djela su nedavno objavljene knjige Rjenik tijela
Andree Zlatar te O ljubavi, knjigama i stvarima koje govore Nadede ainovi. Autorice, koje su veinu svog znanstvenog rada posvetile prouavanju enskog pisma, u navedenim djelima spajaju osobno itateljsko sa znanstvenim iskustvom koje isprepliu s
intimnim, autobiografskim diskursom. Probojem intimnog u znanstveno (javno) razbija
se depersonalizirani metajezini diskurs, ime je omogueno oslobaanje autentinog,
znanstvenog i stvaralakog enskog glasa.
Stilskim, formalnim i tematsko-idejnim obiljejima ensko akademsko pismo ukazuje
da ovaj (uvjetno ga nazovimo) anr moe, u najboljem smislu te tvrdnje, biti izrazito
subverzivan prema ustaljenim akademskim diskurzivnim praksama.
KLJUNE RIJEI: ensko pismo, ensko akademsko pismo, feministika kritika, autobiografija, esejistika, intimno, javno, autobiografska knjievna kritika, prakse itanja i
pisanja enskog pisma
1 Rad je izloen (u bloku radova iz polja jezika i knjievnosti) na 2. studentskoj konferenciji Women and
Youth Empowerment in Bosnian and Herzegovinian Society, odranom 6. i 7. prosinca 2012. u Amerikom kutku u Mostaru. Rad e biti objavljen u zborniku Konferencije, a autor je za ovu objavu napravio
nekoliko stilskih korekcija i izmjena.
| 55
1. ensko pismo i akademski diskurs

Suvremena knjievnoteorijska strujanja ne nude jednoznanu definiciju pojma ensko
pismo, pri emu se, ne izostavljajui niti jedan od tri parametra u trijadi autorica/autor
djelo - itateljica/itatelj, uvijek nuno osloniti na ve naglaene unutar- i izvantekstualne
koordinate.2
ensko pismo bi prema tomu predstavljao ne samo korpus djela napisanih o enama
(to moemo nazvati i enskom knjievnosti), odnosno djela koje su napisale ene i
to posebice za enski itateljski krug nego se nuno mora, po Elisabeth Grosz, uoiti
razlika izmeu feminilnih, tj. tekstova koji su napisani sa stajalita enskog iskustva i u
stilu kulturno obiljeenu kao feminilan te feministikih tekstova koji samosvjesno dovode u pitanje metode, objekte, ciljeve ili principe glavnog toka patrijarhalnog kanona.3
Teoretiarka Ingrid afranek, pak, nalae tri razine prepoznavanja razliitosti enskog
pisma: spolna i kulturalna, tematska razliitost, razliitost teksta/diskursa, koje se moraju susresti u tekstu da bismo ga mogli odrediti kao ensko pismo.4
1.1. ensko pismo pokuaj definicije
Kada se govori o prvim pokuajima definicije enskog pisma, nezaobilazno je zapoeti
od Virginije Woolf i njezine kapitalne zbirke eseja objedinjenih pod nazivom Vlastita soba
(1929.), pri emu je vlastita soba metafora uenog prostora u kojemu e ena/spisateljica neometano stvarati u okrilju neovisnosti ekonomske, psihike i fizike. Pod utjecajem psihoanalitikih spoznaja V. Woolf pie o rascjepu svijesti kod ena. Prema njoj,
ene su izloene podsvijesti i podsvjesnom vie nego mukarci zbog psihikog pritiska
koje enama namee simbolini patrijarhalni poredak (primjerice, u njezinom romanu
Gospoa Dalloway glavna junakinja eta Londonom i osjeti se strankinjom u vlastitom
kulturnom okruju). Da bi smanjile taj psiholoki pritisak, prema navedenoj autorici,
ene bi pisanjem trebale artikulirati svoju podsvijest, pri emu moraju razbiti kanone
(dominantne) muke knjievnosti i stvoriti tzv. ensku reenicu (okretniju i emocionalno
obojeniju)5 s drugaijim poretkom rijei nego u mukom tradicionalnom izrazu. Takvu je
reenicu, kako tvrdi V. Woolf, uspjela ostvariti jedino Jane Austen, dok su George Eliot i
Charlotte Bronte neuspjele jer se nisu oduprijele mukom nainu pisanja.6
Nakon V. Woolf nuno se osvrnuti na rad Simone de Beauvoir, francuske feministkinje
i ivotne partnerice Jeana Paula Sartrea, pri emu je kapitalno njezino djelo Drugi spol,
objavljeno u Parizu 1949. Kao najpragmatiniji izraz za artikulaciju enskog glasa S. de
Beauvoir zahtijeva autobiografiju, prvenstveno zbog karakteristike ispovjednog anra u
kojem se najpotpunije oituje ensko ja7.
2 Ne smiju se iskljuiti (pogotovo s aspekta teorije recepcije i itateljskog oita) niti istraivanja sociologije knjievnosti, posebice pri prouavanju fenomena komercijalnog oblika Chick Lita s naglaskom
na trite i pomodna strujanja.
3 zlatar, Andrea: Pretvorbe enskog glasa u suvremenoj hrvatskoj prozi, u: Sarajevske sveske,
Sarajevo 13/2006., str. 98.
4 Isto, str. 98.
5 Vidi u Woolf, Virginia: Vlastita soba, Zagreb, Centar za enske studije, 2003., str. 70.
6 Isto, str. 53.
7 Vidi u lei, Zdenko: Feministika teorija i kritika, u: Suvremena tumaenja knjievnosti, Sarajevo,
Sarajevo Publishing, 2006., p. 427.
Ako ostanemo, kako smo ve zapoeli sa S. de Beauvoir, na podruju frankofone

knjievne teorije i prakse, pri shvaanju pojma enskog pisma u dananjem smislu najpouzdanije se osloniti na teoretske koncepte Luce Irigaray i Hlen Cixous.
L. Irigaray preuzima koncept enskog tijela kao izvora enskog pisma, pri emu uitak tijela (to bismo mogli usporediti s McNairovom sintagmom demokratizacija udnje)
omoguuje prevladavanje mukog nadzora, odnosno specifinog enskog Imaginarnog i enskog Simbolinog sa strukturama koje odgovaraju morfologiji enskog tijela,
to e H. Cixous potvrditi u Smijehu meduze (1975.) izrekavi uvenu krilaticu: Write
your self. Your body must be heard.8 Dalje, parafrazirajui H. Cixous, moe se ustvrditi
da tijelo samo ispisuje tekst, stvaralaki subjekt ne poinje tako to pie nego sam
ivot stvara tekst polazei od tijela. Cixous pritom (to je moda anticipirala i V. Woolf
opisom emocionalno obojene i okretne reenice) naglaava nunost ve spomenutog
jezinog eksperimenta. Koncept enskog pisma trebao bi biti u konceptu sa suglasnou razlinosti (difference), terminom kojeg je Cixous preuzela od Jacquesa Derridae.
Autorica je time istaknula da bi ensko pismo trebalo sluiti za razbijanje patrijarhalne,
tj. falo(go)centrine (termin kojeg takoer preuzima od Derridae) strukture opozicionalnog miljenja (koje nalae binarnu razliku muko-ensko). Prema Cixous, enski jezik
bi trebao biti, prema tomu, suprotan mukom jeziku, dakle protulogian, cirkularan,
nehijerarhian i iracionalan (Julia Kristeva kasnije koristi termin klizeih oznaitelja, tj.
dekonstruiranja fal(og)ocentrinih oznaitelja). Izvor enskog pisma/jezika, istie Cixous, je u enskom tijelu.
Ovom podjelom zasigurno se moe potvrditi, nazovimo ga najradikalnije, poimanje
Julie Kristeve koja je u doktorskoj disertaciji Revolucija pjesnikog jezika naglasila da
ensko pismo nije rezervirano samo za autorice; naime, enskim pismom mogu takoer pisati i mukarci jer ensko pismo podrazumijeva elju subjekta za unoenjem
opozicijskog i subverzivnog elementa koji nije generiki nego ideoloki uvjetovan9, to
je u svakom sluaju dobro okrilje za definiciju enskog pisma danas.
ensko pismo, zakljuimo, uvjetovano je pozicijom tijela ili, bolje rei, pozicijom drugosti, pri emu se enskost upisuje svjesno kao napor, kao stav, kao putanje maha
podsvjesnome glasu tijela, svojevrsnoj imaginaciji... ta razliitost nije samo reprezentirana na tematskom, referencijalnom podruju, jer toga ima daleko vie nego koja je
ugraena u sam tekst.10
1.2. enski glas i akademski diskurs enska povijest knjievnosti, feministika kritika
i ensko akademsko pismo
Imate li pojma koliko se knjiga o enama napie svake godine? Imate li pojma koliko njih napiu mukarci? Jeste li svjesne da ste vi moda najpromatranija ivotinja u
svemiru?11, pitanje je studenticama enskog koleda u Cambridgeu, kojim se Virginia
Woolf (u spomenutoj Vlastitoj sobi) pobunila protiv mizoginih, slobodno ih nazovimo
8 cixous, Hlen: The Laugh of the Medusa, http://www.dwrl.utexas.edu/~davis/crs/e321/CixousLaugh.pdf (1.12.2012. u 20:42 sati)
9 Usp. lei, Z.: nav. dj., str. 449.
10 galovi cupa, Mirna: ensko pismo/ena kao autorica/Pitanja odnosa i anra, http://www.
cunterview.net/index.php/Op-263a-kultura/Mirna-Galovic-Zensko-pismo.html (2.12.2012. u 11:51 sati)
11 Woolf, V.: nav. dj., str. 30.
| 57
falo(go)centrinih literarnih struktura u kojima je autentian enski glas uguen. Simone

de Beauvoir e u Drugom spolu naglasiti podjelu uloga u knjievnosti, to znai da je
ena u knjievnosti uvijek predstavljena mitskom slikom, onom iz muke perspektive.
S. de Beauvoir e to dokazati analizom reprezentacije ena u Lawrenceovim romanima,
to je prvi pokuaj dekonstrukcije toga (mukog) mita.12
Moe se ustvrditi da su ovakve dijagnoze potaknule osvjetavanje potrebe za feministikim intervencijama u historiografiju knjievnosti i njezino prevrednovanje, to je
rezultirao, i danas aktualnom, poststrukturalistikom feministikom kritikom koja i predstavlja jedan od prvih oblika proboja enskog glasa u akademski diskurs. Pri tomu su
nezaobilazne figure Elain Showalter, anglistice i zaetnice angloamerike feministike
knjievne teorije i kritike te dviju amerikih profesorica, Sandre Gilbert i Susan Gubar.
E. Showalter je u ogledu Ka feministikoj poetici napravila jasnu razliku izmeu onoga to nazivamo enskim studijama, feministikom kritikom te ginokritikom.13 Prvi pojam
se tako odnosi na razobliavanje mukih ideolokih mehanizama s naglaskom na interpretaciju, tj. na ono to danas nazivamo feministiko itanje.14 Zadatak feministike
kritike je na prouavanju enske knjievnosti i enskih tekstova. Kako nije bilo odreene
terminoloke odrednice, E. Showalter je, za razliku od feministike kritike, uvela termin
ginokritike, koji prua mnoge druge teorijske mogunosti. Kad promatramo ensku
knjievnost kao na primarni predmet, onda nas to prisiljava da napravimo skok na
jednu konceptualno novu toku gledita s koje se bolje vidi teorijski problem koji je
pred nama i s koje moemo bolje redefinirati njegovu prirodu. To vie nije ideoloka
dvojba oko izmirivanja revizionistikog pluralizma, ve bitno pitanje razliitosti. Kako
moemo konstruirati ene kao posebnu knjievnu skupinu? U emu je razliitost enskog pisanja?15
Sandra Gilbert i Susan Gubar su svoju knjigu naslovile Luakinja u potkrovlju, a podnaslovile kao ena pisac i knjievna imaginacija XIX. stoljea. Metaforika luakinje u potkrovlju, koja neodoljivo asocira na Foucaultovu sintagmu histerizacije enskog tijela, odnosi
se na lik iz romana Charlotte Bronte koji, po Gilbert i Gubar, simboliki predstavlja ensku
ogorenost i gnjev protiv patrijarhalnog drutva i knjievne tradicije koja takoer marginalizira spisateljice, pri emu je vaan i pojam palimpsesta, tj. dopiranja do slojeva koji
nisu vidljivi na povrini, to e se vidjeti pri autoriinim analizama romana Orkanski visovi.
Ostaje zakljuiti da je feministika kritika najzahvalnija za artikuliraniji proboj enskog
diskursa u akademski svijet koji je sam po sebi tradicionalno i hijerarhijski patrijarhalan
(a nije suvino zakljuiti ni da se knjinica smatrala mukom sobom slobodno emo
je nazvati ukorienim Logosom - ako u obzir uzmemo da V. Woolf nije smjela kao ena
ui u nju, moda samo u vrt, udei vlastitu sobu).16
14 Feministiko itanje je ono to Nirman Moranjak-Bambura naziva ponovljenom lektirom, odnosno
itati i pisati kao ena. moranjak-bambura, Nirman: Retorika tekstualnosti, Sarajevo, Buybook,
2003., str. 255.
15 showalter, Elain: Feministika kritika u divljini, http://www.openbook.ba/izraz/no14/14_elaine_
showalter.htm (2.12.2012. u 12:29 sati)
16 Koja me je to ideja natjerala na tako odvaan prijestup, ne mogu se nikako sjetiti. Duh mira poput
oblaka je siao s neba, jer ako duh mira igdje boravi, onda je to u dvoritima Oxbridgea za lijepih
listopadskih jutara. woolf, V.: nav. dj., str. 10.
1.2.1. ensko akademsko pismo

Pojam enskog akademskog pisma autor ovih redaka preuzima od Marine Katni Bakari koja ga, piui o Ogledima o Hlen Cixous Hanife Kapidi Osmanagi17, upotrebljava u kontekstu enske akademske tradicije u podruju znanosti o knjievnosti
(u tom sluaju autorice o kojoj pie) te, dodajemo, znanstvenica koje su se, izmeu
ostalog, tijekom svog akademskog rada bavile fenomenom enskog pisma.18 ensko
akademsko pismo sintagma je intrigantna sama po sebi. Naime, ako akademsko pismo
(u ovom sluaju upotrijebit e se u kontekstu znanosti o knjievnosti) shvatimo kao diskurzivnu praksu koja se ostvaruje metajezikom objektivnou: obezlienjem u treem
licu jednine ili pak prvim licem mnoine te ako se, pri tomu, akademskom jo doda i
atribucija enskog, potencija subverzivnosti raste u svjesno impersonalno obiljeen
diskurs probija se enski glas, glas Druge, koja je dotada neimenovana. Poststrukturalistike feministike lingvostilistiarke poput S. Mills, D. Tannen, D. Burton i D. Cameron
tako e se izriito koristiti prvim licem jednine, ime e se osvijestiti da jezik takoer
moe biti jedan od mnogih naina na koje oni mogu preispitati svoj poloaj: svijest o
nainima na koje se jezik upotrebljava kao stabilizirajui mehanizam moe biti korak u
pravcu osloboenja19. Marina Katni Bakari e tako na njihovom tragu pokuati propitati svoju poziciju znanstvenice: I to sad? Budui da se bavim stilistikom, dakle znanou, moram objasniti da sam ovdje preuzela iskaz stilistiarke Deidre Burton, koja u
kljuu kritike stilistike govori o suvinoj okamenjenosti deskriptivnih i afektivnih modela
u stilistici, te pledira za angairanu interpretaciju. (...) Znai, deskripciju ne odvajam od
interpretacije, pri emu je i moja pozicija subjektivna jer ukljuuje moje sociokognitivne
i kulturno - ideoloke sheme.20
Naposljetku ostaje pitanje: to tono, slijedei u ovom uvodnom dijelu odreene
koncepte artikuliranja knjievno - znanstvenog enskog glasa, podrazumijevamo pod
akademskim enskim pismom? Naime, problematika koja se nametnula je na koji nain kategorizirati i anrovski (u kontekstu podvrsta enskog pisma) odrediti skupinu
recentnih djela koja na zanimljiv autorski nain spajaju prakse itanja i prakse pisanja
enskog pisma u ispreplitanju autobiografskog diskursa kojeg karakterizira vii stupanj
literarnosti i knjievno-znanstvene metajezinosti, pa ak i odreeni anrovski koine i
eksperimentiranje.
Paradigmatski primjeri ovakve vrste djela su Rjenik tijela (Naklada Ljevak, Zagreb
2010.) Andree Zlatar te, iako dobrim dijelom, ali ne i u cijelosti, knjiga O ljubavi, knjigama i stvarima koje govore (Profil, Zagreb 2012.) Nadede ainovi. Ove se knjige
najee, to je moda najgrublja kategorizacija, svedu na jednostavan zajedniki nazivnik esejistike. Meutim, navedena djela prelaze okvire klasine esejistike, a i sama
Andrea Zlatar se nala u problemu anrovskog odreenja svoje knjige koju je inovativ17 Vidi u katni-bakari, Marina: Knjievna kritika kao poetika susreta u: Novi izraz, 53-54/2011.,
str. 222.
18 Nije sluajno da je M. Katni Bakari na skupu Balkan u oima spisateljica, odranom 2. 11. 2012.
u Umjetnikoj galeriji BiH u Sarajevu u povodu 20. godinjice PEN Centra BiH, ustvrdila da je knjiga
profesorice Osmanagi doslovno preuena knjiga u naem akademskom svijetu.
19 mills, S.: Feminist Stylistics, London and New York, Routledge, 1995., str. 2., prema katnibakari, Marina: Feministika stilistika: izazovi i ogranienja, http://www.openbook.ba/izraz/no08/08_
marina_katnic.htm (2.12.2012. u 14:08 sati)
20 katni-bakari, Marina: Stilistike skice, Sarajevo, Connectum, 2006., str. 75./76.
| 59
no nazvala autobiografskom knjievnom kritikom, priznajui ipak nemogunost jasnog

anrovskog odreenja. Anela Hakalovi je jo u prikazu studije Tekst, tijelo, trauma A.
Zlatar (autoriine studije o suvremenom enskom pismu), primijetila svojevrsnu potrebu za intimizacijom akademskog iskaza, odnosno da A. Zlatar nastoji napraviti iskorak
iz okvira krutog akademskog pisanja afirmirajui koncept intimnog, ne samo kao temu
prisutnu u knjievnosti analiziranih djela nego i kroz vlastiti stil pisanja.21 Posluimo li
se podjelom Nirman Moranjak Bambura, rei emo da time diskurs iz metaopisnog
prelazi u metakreativni.
Autoru ovih redaka najprikladnijim se uinio termin enskog akademskog pisma kojeg je slobodno preoznaio i upotrijebio kao novu podanrovsku odrednicu u kategoriji
enskog pisma to dijelom i opravdava injenica da su navedene autorice i same
akademske djelatnice iju znanstvenu bibliografiju karakterizira dugogodinje bavljenje
fenomenom enskog pisma te koje su, osim prakse itanja, osvijestile i potrebu oblikovanja vlastitog literarnog rukopisa s izrazitim feminilnim i feministikim predznakom.
2. Rjenik tijela poetika feminilnog otpora
Rjeniku tijela Andrea Zlatar dodala je podnaslovnu oznaku Dodiri, otpor, ene. Osim
pozicije tijela, odnosno otpora (subverzije) iz pozicije tijela ene moe se zakljuiti da
sam naslov sugerira na feminilni karakter teksta s jakim feministikim predznakom, pri
emu se ne smije zanemariti niti analogija ireg spektra poimanja tijela u suvremenom
poststrukturalistikom smislu: tijela pomou kojega se opire (najee iz perspektive
Druge/Drugog), odnosno otklanja od sredita moi.
Kroz est poglavlja (Poetika dodira, est ena, Otpor, starost i bolest, Obiteljski odnosi, Sestre, prijateljice i Nemogui dodir) u Rjeniku tijela Andrea Zlatar promilja o tijelu
na nekoliko razina od kojih najvei dio zauzima analiza i interpretacija romana u kojima
je dominantan motiv tijela, tj. istraivanje literarnih mehanizama funkcionalnih pretvorbi
tijela, prije svega u djelima suvremenih hrvatskih autorica22 Slavenke Drakuli, Irene Vrkljan, Dubravke Ugrei, Mani Gotovac te mlaih poput Ivane Sajko ili stranih noviteta mahom zastupljenih i u Algoritmovoj ediciji koju ureuje sama Andrea Zlatar autor(ic)
a poput Christine Angot, Claudie Tajes, Linn Ullman, Naomi Alderman, Nine Bouraoui,
Yasmine Khadra, Anne Enright, Hishama Matara, Edwarda St. Aubyna, Majgull Axelsson, Cammie McGovern, Pula Giordana.
Osim kritikih i interpretacijskih osvrta na prozne ostvaraje navedenih autor(ic)a, ono
to ovu knjigu ini znanstvenom (u irem kontekstu, osim uredno navedenih referenci u
fusnotama i popisa bibliografskih jedinica) su u tridesetak potpoglavlja uklopljene itave male filozofsko-kulturoloke studije o tijelu. Pojmovi vezani uz fenomen tijela poput
dodira, privlanosti, odbojnosti, starosti, bolesti, silovanja, autodestrukcije (koji ine i
motivacijske mehanizme iitavanih proznih djela) obuhvaaju teorijska promiljanja od
Aristotelove knjige O dui (u kojoj se napominje da ovjek u drugim ulima zaostaje za
21 hakalovi, Anela: Savez ivotnog i literarnog je li mogua intimizacija akademskog iskaza?
http://akt.ba/teoretica/anela-hakalovic-savez-zivotnog-i-literarnog-%E2%80%93-je-li-mogucaintimizacija-akademskog-iskaza (3.1.2013. u 13:52 sati)
22ime se autorica, takoer, bavila i u studiji o hrvatskom enskom pismu Tekst, tijelo, trauma. Usp.
zlatar, Andrea: Tekst, tijelo, trauma: ogledi o suvremenoj enskoj knjievnosti, Zagreb, Naklada Ljevak,
2004.
mnogim ivotinjama, ali da ih, to se tie dodira, umnogome nadilazi upravo po stupnju osjetljivosti toga ula23) preko Julie Kristeve i njezine studije o zazornosti u Moima
uasa (je li koa uistinu granica izmeu nutrine i izvanjskog) do suvremene Filozofije
tela Mikhaila Eptejna koja propituje suvremena tretiranja tijela od teorije dodira (haptologije) do potpune mehanizacije i funkcionalizacije tijela nasilna estetizacija enskog
tijela, medikalizacija starog tijela, sportsko tijelo, bolesno tijelo kao teret, a zdravo tijelo
kao aparat za izvravanje socijalne funkcije... Namee se pitanje: kada zapravo prestajemo biti subjekt, a postajemo objekt? Andrea Zlatar postavlja hipotezu: (...) subjekt
mijenja svoj identitet upravo kao tijelo. Kada, naime, tijelo gubi svoj identitet.24
Unutar veih tekstualnih odlomaka strukturirano je u kazalu kurzivno oznaenih devet naslova (ena-kua, Odgoeni ivot, distopija sree, Gubici, Kletva, Rizik Drugoga,
Mama, Fotografije sjeanja, Iza prozora, u ulici, unutra i Konano) koji su najzanimljiviji
dio Rjenika tijela, a koji predstavljaju niz potaknutih itanjem teorijskih i knjievnih djela, intimnih zapisa i osobnih promiljanja o sebi, odnosu prema vlastitom tijelu, odnosu
s obitelji te o onom aspektu intimnosti koji je u tradicionalnoj, pa esto i u suvremenoj knjievnoteorijskoj praksi metajezinou uutkavan. Stoga je doputeno zakljuiti
da se Andrea Zlatar, kao iskljuivo znanstvenica, odnosno teoretiarka i povjesniarka
knjievnosti, usudila upustiti u hrabar diskursni eksperiment i na vidjelo iznijeti ono nevidljivo iz zajednike sobe (to se u kontekstu teoretiara knjievnosti moe smatrati i
akademskom herezom) odnos sa suprugom i sinom, (ne)uspjeh u pokuaju stvaranja
bliskosti, borba s tradicionalnom podjelom uloga.
Autoriina vlastita soba sam je tekst (kada piem ja, pie moje tijelo, ak i doslovno,
tipkanjem po tipkovnici25) jer u onom izvanjskom ena nikada nije slobodna jer je sama
ena-kua, pa e Andrea Zlatar, potaknuta slikom i memoarima Louise Bourgeois, zakljuiti: Tako moja kua putuje sa mnom i onda kad je se eksplicitno odriem, kad
elim od nje pobjei.26 U nizu ispovjednih sekvenci autorica e ogoljeti vlastite gubitke
kroz crtice koje bi se mogle nazvati i ustaljenim arinim tokama feminilnih tekstova:
gubljenje (tjelesne i emotivne) bliskosti sa suprugom i sinom koji odrasta, udaljavanje
od prijatelj(ic)a, ogranienost tijelom, tjelesna izloenost, ensko tijelo kao objekt promatranja, gubljenje privlanosti, suprugovo promatranje njezinih grubih laktova, osjeaj
(ne)komfornosti u vlastitom tijelu koje se krije ispod popluna, nemogunost dodira,
elja da se svima udovolji, optereenost svakodnevnim trivijalnostima (univerzalna poveznica s nepoznatom enom koja kupuje pogrean kruh u trgovini)... Svi se elementi
mogu svesti pod zajedniki nazivnik primarne samoe (podvlaenje pod krevet i plakanje) i tijela koje se opire: Neto to ne mogu sakriti: plakanje. Gledamo neku bezvezariju, bilo koju seriju, u sekundama prije odjavne pice polagano se poinje tresti krevet
na kojem sjedimo. (...) Lude ene, eto to.27
Jedan od najboljih intimnih zapisa je nazvan Mama. Odnos majke i keri jedan je
od plutajuih motiva tekstova enskog pisma, ali i openito feministikog artikuliranja
identiteta nije sluajno da je autorica kao jednu od analiziranih knjiga odabrala roman
23 zlatar, Andrea: Rjenik tijela, Zagreb, Naklada Ljevak, 2010., str. 19.
24 Isto, str. 10.
25 Misao A. Zlatar iz jednog intervjua, to je zapravo parafraza H. Cixous i L. Irigaray.
26 Isto, str. 32.
27 Isto, str. 118.
| 61
Baba Jaga je snijela jaje Dubravke Ugrei koji govori o odnosu ostarjele majke i keri
uz jasnu simbolinu indikaciju da svi zapravo imamo zajedniku pramajku Babu Jagu.
Meutim, i ovaj odnos kod Andree Zlatar je specifian; naime, autorica je bez majke
ostala vrlo rano, stoga se u preispitivanju, u patrijarhalnom kanonu neimenovane28, enske linije porijekla otisnula u svoje traganje, proustovski reeno, za izgubljenim vremenom na majin roendan: Ne volim orhideje, ne znam ni da li ih je mama voljela, znam
da je voljela amarilis.29 Majka e tako (p)ostati - dosad preueni (otac o njezinoj bolesti nikada nije razgovarao) - idealizirani imaginarij, iako je uoljiva metafora bolesti/raka
kao naslijea: I mislim, naravno, da e se njoj sviati to idem na sindikalni prosvjed,
kao da je to, unatrag, dio njezina identiteta. Onoga koji, uostalom, nikada nije do kraja
odivjela, jer je umrla rano. A, fala bogu, kad se to ve tako kae, pa da je i poivjela, ne
bi se niega ba nauivala u podruju radnikih prava i ostaloga.30 A u ponovno oivljenje majina naslijea autorica e se upustiti, na tragu Rolanda Barthesa, otkrivanjem u
oevoj ladici uvanih (i preuenih) fotografija odmora na moru kada je bila mala, a dok
je majka jo bila iva. Ona e na istoj toj plai fotografirati sina i time pokuati zadrati
pronaeno vrijeme.
Stilistiki gledano, intimni zapisi grafostilemski su obiljeeni kurzivom i crtom na lijevoj margini, to prelazi na semantostilemsku razinu ostavlja se dojam rubnih biljeki
koje su nastale tijekom rada na kritikim zapisima (koji zauzimaju veliki dio Rjenika
tijela) to bi se moglo iitati i kao autokritika.
Prelaskom anrovskih granica - Rjenik tijela zavrava intimnom (autokritikom) poemom - te ispreplitanjem knjievnokritikog i intimnog autobiografskog diskursa ne ide se
nautrb niti jednog od njih, dapae, spojem intimne i javne pozicije (kulturoloka kritika
aktualnih drutvenih pojava, kontempliranje o generacijskoj izgubljenosti potaknuto foucaultovskom idejom heterotopije, promiljanje o ulozi feminizma nekad i sad) stvara se
zaudan, ali logian spoj ideja u vie od dvadeset mikrocjelina koje se bave odnosima
prema izvanjskom sustavu vrijednosti i specifinostima kulture javnoga govora/otpora.31
2.1. O ljubavi, knjigama i stvarima koje govore nunost feministikih intervencija
Poveznicu izmeu Rjenika tijela i nove knjige Nadede ainovi O ljubavi, knjigama i
stvarima koje govore kritika je ve uoila: Slino kao i Andrea Zlatar u Rjeniku tijela
(2010.), Nadeda ainovi u novoj knjizi spaja znanstveni i osobni diskurs, proitane
knjige i subjektivno iskustvo, fikciju i filozofiju, te knjievna djela i svakodnevicu. Obje
su teoretiarke iskoraile iz znanstvenog, stvorile anrovski hibridne tekstove, s time da
je Rjenik tijela Andreje Zlatar ozbiljniji i osobniji tekst, koji autoricu vie otkriva kao
osobu neki se dijelovi gotovo mogu itati kao dnevniki zapisi.32
28 Moda e se uiniti suvinim, ali bi u ovom kontekstu bilo zgodno ponoviti pitanje Barbare Simoniti
sa izlaganja nazvanog Ofelijina utnja na spomenutom skupu Balkan u oima spisateljica: Zato nas
formira materinji jezik, a ne oev?
29 zlatar, A.: nav. dj., 2010., str. 132.
30 Isto, str. 134.
31 Sabli tomi, Helena: Andrea Zlatar: Rjenik tijela dodiri, otpor, ene, http://www.mvinfo.hr/
izdvojeno-kritike-opsirnije.php?ppar=5009 (3.12.2012. u 18:46 sati)
32 ott franoli, Marija: Nadeda ainovi: O ljubavi, knjigama i stvarima koje govore, http://www.
tportal.hr/kultura/knjizevnost/212393/O-ljubavi-knjigama-i-stvarima-koje govore.html#.ULzmdoM0HZs
(3.12.2012. u 18:56 sati)
Nadeda ainovi niz tekstova grupira u etiri poglavlja: Osobno, itajui, Stvari,
imaginacija, mo te itanje vremena.
Iako naslov prvog poglavlja indicira na intimniji, konkretnije autobiografski ton, pogotovo retoriki zavodljiv podnaslov itajui o ljubavi i uitku, autorica ne ogoljeva osobna
iskustva na izravan nain kakav itamo kod Andree Zlatar. Iako N. ainovi na nekoliko dijelova u tekstu istie da je, recimo to tako, okovana filozofskim metajezikom koji
zahtijeva jednoznanost i terminoloku preciznost, i ovaj put, u ovom ostvaraju sasvim
druge prirode, ostaje pod okriljem znanstvenosti. Ono to najosobnije moemo iitati jesu autoriina uitavanja nunosti (vlastitih) feministikih intervencija u propitivanju
odreenih fenomena poput ljubavi i uitka. Tako e osim dominantne muke filozofske
tradicije (od La Rochefoucaulda, Sartrea, Freuda, Lacana i dr.) autorica u prvi plan istaknuti promiljanja, patrijarhalnom metaforom reeno, ljepih polovica filozofije poput
Simone de Beauvoir i Hannah Arendt.
Iako su neki dijelovi izrazito pogodni za literarni postupak ukomponiranja osobnih/
dnevnikih biljeaka koji bi odudarali od klasine autobiografske kronologije (autorica
se jasno zalae za, prema Galenu Strawsonu, narativnu epizodinost, a ne dijakroninost), u ovom dijelu, ali i u itavoj knjizi to je proputeno. U podnaslovu Starost autorica
je marginaliziranu temu analizirala koncizno bez uplitanja osobnih, rjenikom A. Zlatar
reeno, gubitaka, to zapravo otkriva feministiku, a ne feminilnu intenciju diskursa
autorica e istaknuti primjer feministikih pogleda na starost, primjerice feministice
mlae generacije Germaine Greer koja je potaknuta medicinskim intervencijama u menopauzi i terorom odravanja mladalakog izgleda, predlagala neke vrste separatizma
zrelih ena: ponosno preuzimanje uloge zastraujuih vjetica.33
Razlaui fenomen uitka, koji je na prvi pogled najpouzdanije iskustvo: izravnost koju moda moemo odglumiti za druge, ali ne i za sebe (...) po definiciji neto
poeljno34, te se referirajui na lacanovsku distinkciju izmeu zahtjeva, udnje i potrebe (kod Andree Zlatar enje i udnje) i imaginarnog, simbolikog i realnog, N. ainovi artikulirat e niz refleksija o temama iz suvremene kulturologije poput oslobaanja
enskog uitka i tjelesnosti, probleme konstruiranja osobnog narativa, drutvene problematike i niza drugih.
Najintimniji ton ostvaren je u drugom poglavlju nazvanom itajui. Kroz osobni dnevnik itanja autorica se, nerijetko s dozom humora i ironije, pa i umjerenog sentimenta,
osvre na knjige ili, kako ih naziva, romane koje nije napisala, a koji predstavljaju neizbrisivu identitetsku itateljsku osobnu iskaznicu u procesu sazrijevanja i konstruiranja
svjetonazora. Autorica e tako oivjeti i ene o kojima su ostale samo stranice tuih
reprezentacija, a ija djelovanja ine nukleus itavih prolih i sadanjih feministikih
obrata, primjerice kroz portret Madame de Stal (Madame de Stal i ja) koja je opisana
kao nemogua i pretenciozna gospoa koja se suprotstavlja caru, odnosno prvome
konzulu i pokuava mu nametnuti neke svoje ideje, zaboravljajui gdje joj je mjesto,
posebno zato to je runa.35 Niz biljeaka o enskoj knjievnosti i enskim likovima
te osobnim refleksijama potaknutim istim autorica je sintetizirala u dijelu naslovljenom
kao Anglofilski fragmenti, gdje je u prvom planu, oekivano, opus Jane Austen, a jo u
33 ainovi, Nadeda: O ljubavi, knjigama i stvarima koje govore, Zagreb, Profil, 2012., str. 38.
34 Isto, str. 17.
35 Isto , str. 62.
| 63
prvom poglavlju jednu od arinih toaka ini naslov Male ene (1868.), roman Louise
M. Alcott autorica sentimentalno otkriva da su se ona i sve druge od njih s bilo kojim
ambicijama identificirale s Jo36.
Drugi dio knjige (Stvari, imaginacija, mo te itanje vremena) sastoji se od niza tekstova iz autoriine ue struke i znanstvenih preokupacija koji su, u ovoj knjizi manjevie izmijenjeni, objavljivani u razliitim asopisima. Dominantne tematske preokupacije ovoga dijela su medijska slika svijeta, konzumeristiko drutvo, osobni i kolektivni
imaginarij, estetike rasprave te rasprava o paradoksu demokracije na primjeru romana
Ericha Kstnera. Ni u ovom dijelu nema izrazito osobnih zapisa, osim nekoliko iskustvenih crtica opisanih u posljednjem dijelu naslovljenom Godine s Praxisom u kojemu
autorica, ba kao i Andrea Zlatar, provlai cijeli niz ostvarenih i neostvarenih ideja itave
generacije, ime se poruke univerzaliziraju.
Nadeda ainovi u jednom dijelu knjige govori o svojoj nemogunosti ireg spektra
koritenja hrvatskoga jezika (autorici hrvatski jezik nije materinski, naime, sama ga je nauila itajui suvremenu hrvatsku knjievnost), ali ipak navodi da ponekad na znanstvenim
skupovima, napose na njemakom i engleskom jeziku, zabiljeava literarizirane opaske
koje ostaju samo u obliku rubnih biljeaka, ali koje nisu nale mjesto u ovoj knjizi, osim
lirske vizije: Sunca, mislim, ima, ono je blie ali slabije, ljudi su posve nalik na nas, ali
u nekoj napetosti koja sve povezuje: ne u panici, niti oajavanju, tek nekako pokrenuti
u zajednikom pothvatu.37 A oblije izrazito feminilnog rukopisa nazire se u sljedeoj
reenici: To zvui kao utopijska zamisao sklada izmeu pojedinca i kolektiva, no, koliko
mogu pratiti samu sebe, reenice nastaju vezane uz pojedinosti, trenutak, miris i dodir.38
3. Umjesto zakljuka: kraj ili evolucija enskog pisma?
Analizirana djela Rjenik tijela Andree Zlatar i O ljubavi, knjigama i stvarima koje govore Nadede ainovi na zanimljiv nain spajaju znanstveno, teorijsko promiljanje s
praksama itanja i pisanja, napose djela iz korpusa enskog pisma.
Obje autorice na sebi svojstven nain, svjesno prelazei anrovske granice (od esejistike, kritike, teorije do autobiografije) stvaraju odreeni knjievno-znanstveno-filozofski
hibrid s jasnim feminilnim i feministikim obiljejima diskursa.
Kako navedena djela (prvenstveno Rjenik tijela) ne doputaju stroge klasifikacije
(Andrea Zlatar je skovala termin autobiografske knjievne kritike) ova smo djela svrstali
u podvrstu enskog pisma koje smo nazvali enskim akademskim pismom koje je ispreplitanjem intimnog i znanstvenog omoguilo razbijanje depersonaliziranog metajezinog diskursa, ime je ostvareno oslobaanje autentinog, znanstvenog i stvaralakog
enskog glasa, to moe itekako biti subverzivno prema ustaljenim akademskim diskurzivnim praksama.
Iako se u posljednje vrijeme, barem u kontekstu suvremene hrvatske knjievnosti,
postavlja pitanje o slabljenju subverzivnosti enskog pisma i feminizma, pa ak i o njegovom kraju39, mogue je zakljuiti da ensko akademsko pismo uistinu moe pred36 Isto, str. 18.
37 Isto, str. 75.
38 Isto, str. 76.
39 Vidi u poganik, Jagna: Kraj feminizma i enskog pisma, http://aquilonis.hr/dodaci/pisci_na_
mrezi/pogacnik_zensko-pismo.pdf (4.12.2012. u 18:20 sati)
stavljati ne samo razvojnu etapu u radu ovih autorica nego i odreenu evoluciju enskog pisma za koju je nuno, da parafraziramo Hanifu Kapidi Osmanagi, da ide od
enske partikularnosti do tematske i idejne univerzalnosti.40
IZVORI:
- ainovi, Nadeda: O ljubavi, knjigama i stvarima koje govore, Zagreb, Profil, 2012.
- zlatar, Andrea: Rjenik tijela, Zagreb, Naklada Ljevak, 2010.
LITERATURA
- cixous, Hlen: The Laugh of the Medusa, http://www.dwrl.utexas.edu/~davis/crs/
e321/Cixous-Laugh.pdf (1.12.2012. u 20:42h)
- galovi cupa, Mirna: ensko pismo/ena kao autorica/Pitanja odnosa i anra,
http://www.cunterview.net/index.php/Op-263a-kultura/Mirna-Galovic-Zensko-pismo.html (2.12.2012. u 11:51 sati)
- hakalovi, Anela: Savez ivotnog i literarnog je li mogua intimizacija akademskog iskaza?, http://akt.ba/teoretica/anela-hakalovic-savez-zivotnog-i-literarnog%E2%80%93-je-li-moguca-intimizacija-akademskog-iskaza (3.1.2013. u 13:52 sati)
- katni-bakari, Marina: Stilistike skice, Sarajevo, Connectum, 2006.
- katni-bakari, Marina: Knjievna kritika kao poetika susreta u: Novi izraz,
Sarajevo, 53-54/2011., str. 222.-225.
- katni-bakari, Marina: Feministika stilistika: izazovi i ogranienja, http://www.
openbook.ba/izraz/no08/08_marina_katnic.htm (2.12.2012. u 14:08 sati)
- kapidi-osmanagi, Hanifa: Ogledi o Hlen Cixous: Ka poetici idiomatike razlike, Sarajevo, Rabic, 2011.
- lei, Zdenko: Feministika teorija i kritika, u: Suvremena tumaenja knjievnosti,
Sarajevo, Sarajevo Publishing, 2006.
- moranjak-bambura, Nirman: Retorika tekstualnosti, Sarajevo, Buybook, 2003.
- ott franoli, Marija: Nadeda ainovi: O ljubavi, knjigama i stvarima koje
govore,http://www.tportal.hr/kultura/knjizevnost/212393/O-ljubavi-knjigama-i-stvarima-koje govore.html#.ULzmdoM0HZs (3.12.2012. u 18:56 sati)
- poganik, Jagna: Kraj feminizma i enskog pisma, http://aquilonis.hr/dodaci/pisci_na_mrezi/pogacnik_zensko-pismo.pdf (4.12.2012. u 18:20 sati)
- Sabli tomi, Helena: Andrea Zlatar: Rjenik tijela dodiri, otpor, ene, http://
www.mvinfo.hr/izdvojeno-kritike-opsirnije.php?ppar=5009 (3.12.2012. u 18:46 sati)
- showalter, Elain: Feministika kritika u divljini, http://www.openbook.ba/izraz/
no14/14_elaine_showalter.htm (2.12.2012. u 12:29 sati)
- Woolf, Virginia: Vlastita soba, Zagreb, Centar za enske studije, 2003.
- zlatar, Andrea: Tekst, tijelo, trauma: ogledi o suvremenoj enskoj knjievnosti, Zagreb, Naklada Ljevak, 2004.
- zlatar, Andrea: Pretvorbe enskog glasa u suvremenoj hrvatskoj prozi, u: Sarajevske sveske, Sarajevo 13/2006., str. 97.-128.
40 Vidi u kapidi-osmanagi, Hanifa: Ogledi o Hlen Cixous: Ka poetici idiomatike razlike,

Sarajevo, Rabic, 2011. str. 5.
| 65
Miro KATI
UDK 343(497.6)
Osnovne karakteristike vaenja

krivinog zakona u krivinom
pravu Bosne i Hercegovine
Saetak
U ovom radu autor se bavi temom osnovnih karakteristika vaenja krivinog zakona
u krivinom pravu Bosne i Hercegovine. U okviru naslova obrauje vaenje krivinih
zakona Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Federacije Bosne i Hercegovine i Distrikta Brko Bosne i Hercegovine. Navedena tema se bavi vanou krivinopravnih
propisa na teritoriju BiH, imajui u vidu njenu podijeljenost na entitete i Distrikt Brko,
gdje je svaki entitet materiju regulirao svojim zakonom, kao i zakonom na razini BiH kao
cjelovite drave. Tema se bavi tumaenjem krivinih zakona, vremenskim i prostornim
vaenjem krivinih zakona, kao i karakterom spomenutih vaenja u krivinom pravu
BiH. Takoer, autor u radu obrauje znaenje prostornog vaenja krivinog zakona,
koje je umnogome bitno u pogledu odreivanja nadlenosti sudova, a isto tako i vremenskog vaenja, kao i vaenja krivinih zakona u odnosu na osobe. Shodno navedenom, rad se bavi i vaenjem krivinog prava prema uiniteljima koji su krivino djelo
poinili na domaem teritoriju, kao i koji su krivino djelo poinili izvan teritorija BiH i
problemima njihovog procesuiranja. U pogledu vaenja krivinog zakona u odnosu na
osobe, u pravu postoji imunitet od krivinog gonjenja za osobe odreenih kategorija,
a to je imunitet dat iz dravnopravnih razloga i meunarodnopravnih razloga. U okviru
meunarodnopravnih odnosa u radu su obraena i pitanja koja se tiu izruenja uinitelja krivinih djela dravama gonjenja, odnosno ekstradicije, kao i pitanje azila.
Kljune rijei: krivino pravo, krivini zakon, prostorno i vremensko vaenje krivinog zakona, personalno vaenje, uinitelj krivinog djela, krivino gonjenje, krivini
imunitet, ekstradicija i azil.
1. Uvod
Predmet naeg interesiranja jest obrazloiti bitna shvaanja vaenja krivinih propisa,
predvienih u krivinom zakonodavstvu i njihovu primjenu u domaem zakonodavstvu.
Odnosno, elim ovu temu obraditi na nain da se jednostavno prikae osnovno shvaanje vaenja zakonskih normi krivinog prava i njihovu refleksiju na praksu domaih
sudova. U krivinopravnom smislu krivino pravo oznaava sustav pravnih propisa kojima se predviaju krivina djela i krivine sankcije za uinitelje tih djela.1 Iz ovakve
definicije se moe zakljuiti da je krivina materija vezana za krivino djelo, uinitelja
i kaznu, a s tim u vezi, da bi se mogle primjenjivati norme krivinih zakona, potrebno
je utvrditi granice njegovog djelovanja, to se odreuje utvrivanjem vaenja njegovih
normi. Konkretno, vaenje krivinih zakona u BiH je materija koja je regulirana u opem
dijelu krivinog zakona i koja je u svim krivinim zakonima2 s pravnim djelovanjem na
teritoriju BiH jedinstvena. Da bi se obradila spomenuta tema, potrebno je u samom
poetku odrediti pojam krivinog prava, materiju koju regulira, kao i karakteristike u
odnosu na druge grane prava, jer je krivino pravo zasebna cjelina i posebna grana prava. U daljnjoj obradi emo uoiti bitne karakteristike vaenja krivinih zakona u
BiH i njihovu implementaciju u praktinom smislu, kao i odnos normativa domaeg i
inozemnog krivinog zakonodavstva u pogledu rjeavanja krivinih pitanja vezanih za
uinitelje krivinih djela.
2. Pojam krivinog prava
Krivino pravo je sustav zakonskih pravnih propisa kojima se utvruju uvjeti za primjenu kazni i drugih krivinih sankcija prema uiniteljima krivinih djela, a sve u cilju
zatite drutvenog i ekonomskog ureenja jedne drave, i ono predstavlja posebnu
granu prava u sustavu pozitivnog prava svake drave. Postoje tri osnovna elementa
za odreivanje opeg pojma krivinog prava, koji se ogledaju u sljedeem: krivino
pravo je zakonsko pravo, to znai da se samo zakonom mogu regulirati pitanja krivinog prava; predmet reguliranja krivinog prava su krivino djelo, krivina odgovornost
i krivina sankcija, to znai utvrivanje koja se drutveno opasna ponaanja ovjeka
smatraju krivinim djelima, koje osobe se smatraju krivino odgovornim, te koje se
sankcije mogu izrei uiniteljima; krivino pravo titi drutveno-ekonomsko ureenje
odreene drave i izraz je drutvenih odnosa koji postoje u njoj. Prvi element je formalnog, a preostala dva elementa su materijalnog karaktera. Jedinstvo ovih elemenata ini
tzv. materijalno-formalni pojam krivinog prava. Ono je specifino po tome to ono ne
regulira drutvene odnose neposredno, ve se zatita drutvenih odnosa putem krivinog prava ostvaruje iskljuivo propisivanjem krivinih sankcija prema osobama koje ne
potuju odreena i utvrena drutvena pravila ponaanja. Takoer, krivino pravo ima
i svoje specifine karakteristike po kojima se razlikuje od svakog drugog prava, a te
razlike se prvenstveno odnose na ono to predstavlja predmet krivinog prava.
Kao to je vidljivo, krivino pravo shvaano u formalnom smislu ima odreene nedostatke, kao i suprotno, krivino pravo shvaano u materijalnom smislu, takoer, ima
odreene nedostatke, pa je stoga jasno da shvaanje krivinog prava mora polaziti od
1 B. ejovi, Krivino pravo (opti i posebni deo), Dosje, Beograd 2006, 25.
2 Krivini zakon BiH (Slubeni glasnik BiH br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06,
32/07, 8/10), Krivini zakon Federacije BiH (Slubene novine Federacije BiH br. 36/03, 37/03, 21/04,
69/04, 18/05, 42/10), Krivini zakon Republike Srpske (Slubeni glasnik RS br. 49/03, 108/04, 37/06,
70/06, 73/10) i Krivini zakon Brko Distrikta BiH (Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH br. 10/03, 6/05,
21/10).
| 67
jedinstva formalnog i materijalnog shvaanja. Ako se promatra na ovaj nain, moe se

rei da krivino pravo predstavlja sustav pravnih propisa kojima se, radi zatite odreenih drutvenih odnosa, predviaju krivina djela i krivine sankcije za uinitelje tih
djela.3
3. Vaenje krivinog zakona u BiH
Po strukturi svi krivini zakoni u Bosni i Hercegovini sastoje se iz dva dijela: opeg i
posebnog. Opi dio predstavlja sustav materijalnih krivinopravnih propisa kojima se
odreuju naela kaznene politike i utvruju pojam krivinog djela, osnova i uvjeti krivine odgovornosti i sustav krivine sankcije. Propisi sadrani u opem dijelu krivinih
zakona su dvojake prirode, i to deklarativne i konstitutivne. Deklarativne prirode su oni
propisi kojima se proklamiraju naela kaznene politike i druga naela koja su od ope
vanosti za cjelokupno krivino zakonodavstvo. Konstitutivne prirode su oni propisi kojima se ustanovljavaju pojedini opi instituti, odreuju uvjeti krivine odgovornosti i sustav krivinih sankcija. Posebni dio sadri propise kojima se odreuju pojedina krivina
djela i kazne za uinitelje tih krivinih djela. To znai da propisi posebnog dijela imaju
konstitutivni karakter.4
Vaenje krivinog zakona znai da je on na snazi i da ga pravosudni organi primjenjuju, odnosno da po njemu sudovi vode predmete i sude u krivinim stvarima. Meutim,
krivini zakon nije univerzalan, kao nibilo koji drugi zakon, te on djeluje u odreenom
vremenu, na odreenom prostoru i u odnosu prema odreenim osobama. Zbog toga
se razlikuje vremensko, prostorno i vaenje krivinog zakona u odnosu na osobe ili
personalno vaenje.
3.1. Vremensko vaenje
Kao i svaki drugi zakon, tako i krivini zakon ima svoje vremensko vaenje, koje poinje
s njegovim donoenjem, odnosno s njegovim stupanjem na snagu i koje traje sve dok
zakon ne prestane vaiti. Krivini zakoni stupaju na snagu, u pravilu, osmog dana po
objavljivanju u slubenom glasilu. S obzirom na vanost krivinih zakona i kompleksnosti materije koju reguliraju, ovaj rok je u praksi, u pravilu, dui, ba iz razloga ostavljanja vie vremena graanima da se detaljnije upoznaju s njegovim odredbama. Ovo je
takoer iz razloga to krivini zakon ima znaajnu ulogu i regulira znaajnu i osjetljivu
materiju, jer zadire u najosjetljivija prava i slobode graana. Ove se najvie odnosi kada
su u pitanju izmjene i dopune krivinih zakona.
Krivini zakoni imaju svoj vijek trajanja, tako da oni prestaju vaiti kada se ispune
odreeni zakonski uvjeti za njihov prestanak. Uglavnom, veina krivinih zakona u svojim prijelaznim i zavrnim odredbama stavljaju izvan snage do tada vaee krivine
zakone. Tako npr. Krivini zakon Republike Srpske kae u l. 438.: Danom stupanja
na snagu ovog zakona prestaju vaiti sve krivinopravne odredbe sadrane u drugim
zakonima koje su u suprotnosti s ovim zakonom.5 U Krivinom zakonu FBiH u l. 419.
stoji: Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje vaiti Krivini zakon Federacije
3 B. ejovi, Krivino pravo (opti i posebni deo), Dosije, Beograd 2006, 26.
4 B. Petrovi/D. Jovaevi, Krivino/Kazneno pravo Bosnei Hercegovine, Opti dio, Pravni fakultet
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2005, 32.
5 KZ RS (Slubeni glasnik RS br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10).
Bosne i Hercegovine (Slubene novine FBiH, br. 43/98, 2/99, 15/99, 29/00 i 59/02).6
lanak 393. Krivinog zakona Brko Distrikta BiH glasi: Stupanjem na snagu ovoga
zakona prestaje vaiti Krivini zakon Brko (Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH br.
6/2000, 1/2001 i 3/2003).7
Pored navednih naina, odnosno u sluajevima kada novi zakon u svom dijelu sadri
klauzule o prestanku vaenja ranijih zakona, postoje i sluajevi kada zakon prestaje
vaiti na preutan nain. To se deava kada novi zakon ne sadri nikakvu klauzulu o
prestanku vaenja prethodnog zakona, ali je donoenjem novog zakona sasvim oigledno da stari prestaje vaiti. Takoer, krivini zakon moe prestati vaiti istjecanjem
roka na koji je donijet, a to se odnosi na vremenski odreene zakone u pravu poznatije
kao temporalne zakone.
Svi krivini zakoni u BiH predviaju da se na uinitelja krivinog djela primjenjuje zakon koji je bionasnazi uvrijemeinjenja krivinog djela. Utvrivanje vremena uinjenja
krivinogdjela jefaktikopitanje, a utvrivanje vremenskog vaenja krivinog zakona
je pravno pitanje. Znaenje vremenskog vaenja krivinog zakona najbolje se razumije
kada se kae da postoji pravilo da se prema uinitelju krivinog djela primjenjuje onaj
zakon koji je vaio u vrijeme izvrenja krivinog djela. Dakle, za sud je veoma bitno
odrediti vrijeme izvrenja krivinog djela kako bi mogao primijeniti odgovarajui krivini
zakon, ali esto postoje odreene tekoe u tome. esto se deava da od izvrenja
krivinog djela do vremena kada se uinitelju sudi prestane s vaenjem raniji krivini
zakon ili doe do izmjene krivinog zakona, ili se djelomino izmijeni i dopuni krivini
zakon. Tada je veoma bitno odrediti jasno vrijeme izvrenja kako bi sud mogao primijeniti onaj zakon koji je vaei za taj sluaj. Ovdje je svakako rije o retroaktivnom vaenju
krivinog zakona, te u praksi postoje odreene tekoe, posebno u sluajevima kada
novi zakon ne predvia ono to je predviao stari zakon, a sudi se u vrijeme vaenja
novog zakona. Da bi se navedeni sukob razrijeio, u krivinom pravu vai pravilo po
kome, ako je poslije izvrenja krivinog djela izmijenjen krivini zakon jednom ili vie
puta, primijenit e se zakon koji je najblai za uinitelja.8
Za primjenu spomenutog pravila potrebno je da se ispune odreeni uvjeti, odnosno
primjenjuju se sljedea pravila:
- Blai je onaj krivini zakon koji konkretno djelo vie ne smatra krivinim djelom. Ukoliko oba zakona predviaju konkretno djelo kao krivino djelo, blai je onaj zakon
koji sadri neku od osnove iskljuenja protipravnosti;
- Blai je onaj zakon koji iskljuuje krivinu odgovornost konkretnog uinitelja krivinog djela;
- Blai je onaj zakon koji iskljuuje kanjivost;
- Blai je onaj zakon koji za konkretno krivino djelo ne predvia sporednu kaznu.
Ukoliko oba zakona predviaju sporednu kaznu, blai je onaj zakon koji predvia
blau vrstu sporedne kazne;
- Blai je onaj zakon koji ne predvia nikakve pravne posljedice osude za konkretno
krivino djelo.9
6 KZ FBiH (Slubene novine Federacije BiH br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10).
7 KZ BDBiH (Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH br. 10/03, 6/05, 21/10).
8 B. ejovi, navedeno djelo, 178.
| 69
Shodno navedenim pravilima, sud e uzeti u obzir navedene mogunosti i primijenit

e onaj zakon koji je u punom smislu rijei blai za uinitelja krivinog djela.
3.2. Prostorno vaenje
Pored vremenskog vaenja krivinog zakona, ovi zakoni imaju i prostorno vaenje, odnosno ogranieni su i s obzirom na granice prostora u kojima vae i u kojima se primjenjuju. U tom smislu, kada se govori o prostornom vaenju krivinih zakona, neposredno
se dolazi u dodir s meunarodnim krivinim pravom jer ono regulira primjenu krivinog
zakona jedne drave u odnosu na takve zakone druge drave.
Krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema svakome tko poini krivino djelo na teritoriju Bosne i Hercegovine, na domaem plovilu, bez obzira
gdje se plovilo nalazilo u vrijeme izvrenja krivinog djela, u domaem civilnom zrakoplovu dok leti ili u domaem vojnom zrakoplovu, bez obzira gdje se zrakoplov nalazio
u vrijeme izvrenja krivinog djela.10
Prema lanku 9.11 krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema
svakome tko izvan njena teritorija poini: a) bilo koje krivino djelo protiv integriteta
Bosne i Hercegovine iz glave XVI. (Krivina djela protiv integriteta Bosne i Hercegovine)
ovog zakona; b) krivino djelo krivotvorenja novca ili krivotvorenja vrijednosnih papira
Bosne i Hercegovine, krivino djelo krivotvorenja znakova za vrijednost ili krivotvorenja
znakova za obiljeavanje robe, mjera i utega izdanih na osnovi propisa institucija Bosne
i Hercegovine iz lanaka od 205. do 208. ovog zakona; c) krivino djelo koje je Bosna
i Hercegovina obavezna kanjavati prema propisima meunarodnog prava, meunarodnih ili meudravnih ugovora; d) krivino djelo protiv slubene ili odgovorne osobe u
institucijama Bosne i Hercegovine u vezi s njegovom slubom. Krivino zakonodavstvo
Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema dravljaninu Bosne i Hercegovine koji izvan
teritorija Bosne i Hercegovine poini bilo koje krivino djelo. Krivino zakonodavstvo
Bosne i Hercegovine primjenjuje se prema strancu koji izvan teritorija Bosne i Hercegovine prema Bosni i Hercegovini ili njenom dravljaninu poini bilo koje krivino djelo
koje nije obuhvaeno odredbom stavka (1) ovog lanka. U sluajevima iz stavaka (2.) i
(3.) ovog lanka, krivino zakonodavstvo Bosne i Hercegovine primijenit e se samo
ako se poinitelj krivinog djela zatekne na teritoriju Bosne i Hercegovine ili joj bude
izruen, a u sluaju iz stavka (4) ovog lanka samo ako se poinitelj zatekne na teritoriju
Bosne i Hercegovine i ne bude izruen drugoj dravi.
Prema Krivinom zakonu Federacije BiH, krivino zakonodavstvo u Federaciji primjenjuje se prema svakom tko uini krivino djelo na teritoriju Federacije, na domaem
plovilu, bez obzira na to gdje se plovilo nalazilo u vrijeme uinjenja krivinog djela i
u domaem civilnom zrakoplovu dok je u letu ili u domaem vojnom zrakoplovu, bez
obzira na to gdje se zrakoplov nalazio u vrijeme uinjenja krivinog djela.12
Prema lanku 13.13 krivino zakonodavstvo u Federaciji BiH primjenjuje se prema
svakom tko na teritoriju Bosne i Hercegovine uini: a) bilo koje krivino djelo protiv
10 KZ BiH, (Slubeni glasnik BiH br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07,
8/10), l. 8.
11 KZ BiH (Slubeni glasnik BiH br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10),
12 KZ FBiH (Slubene novine Federacije BiH br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10), lan 12.
13 KZ FBiH (Slubene novine Federacije BiH br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10).
ustavnog poretka Federacije iz glave XV. (krivina djela protiv ustavnog poretka Federacije) ovog zakona; b) krivino djelo protiv slubene ili odgovorne osobe u vezi s
njezinom slubom. (2) Krivino zakonodavstvo u Federaciji primjenjuje se prema dravljaninu Bosne i Hercegovine koji izvan teritorija Federacije uini bilo koje drugo krivino
djelo, osim onih koja su obuhvaena odredbom stavka 1. ovog lanka. (3) Krivino
zakonodavstvo u Federaciji primjenjuje se prema strancu koji izvan teritorija Federacije
prema Bosni i Hercegovini, njezinom dravljaninu ili prema Federaciji ili njezinom dravljaninu uini bilo koje krivino djelo koje nije obuhvaeno odredbom stavka 1. ovog
lanka. (4) Krivino zakonodavstvo u Federaciji primjenjuje se prema strancu koji izvan
teritorija Federacije prema stranoj dravi ili prema strancu uini krivino djelo za koje
se po tom zakonodavstvu moe izrei kazna zatvora od pet godina ili tea kazna. Ako
zakonom nije drukije propisano, sud u takvom sluaju ne moe izrei kaznu teu od
kazne propisane zakonom zemlje u kojoj je krivino djelo uinjeno. (5) U sluajevima
iz st. 2. i 3. ovog lanka krivino zakonodavstvo u Federaciji primijenit e se samo ako
se uinitelj krivinog djela zatekne na teritoriju Federacije ili bude izruen, a u sluaju
iz stavka 4. ovog lana samo ako se uinitelj zatekne na teritoriju Federacije i ne bude
izruen drugoj dravi.
Prema lanku 119.14 krivino zakonodavstvo Republike Srpske vai za svakog tko
na teritoriju Republike Srpske uini krivino djelo, tko uini krivino djelo na domaem
brodu, bez obzira gde se brod nalazio u vrijeme izvrenja djela i u domaem civilnom
zrakoplovstvu dok je u letu, ili u domaem vojnom zrakoplovu, bez obzira gdje se zrakoplov nalazio u vrijeme izvrenja djela.
Prema lancima 120. i 121.15 krivino zakonodavstvo Republike Srpske vai za svakog tko izvan njena teritorija ili u inozemstvu uini krivino djelo iz lanaka 293. do 311.
ovog zakona. Krivino zakonodavstvo Republike Srpske vai za dravljanina Republike
Srpske i kad u inozemstvu uini koje drugo krivino djelo, osim krivinih djela navedenih u lanku 120. ovog zakona, ako se zatekne na teritoriju Republike Srpske ili joj bude
izruen. Dalje, prema lanku 122.16 (1) krivino zakonodavstvo Republike Srpske vai i
za stranca koji izvan teritorija Republike Srpske uini prema njoj ili njenom dravljaninu
krivino djelo i kad nisu u pitanju krivina djela navedena u lanku 120. ovog zakona,
ako se zatekne na teritoriju Republike Srpske ili joj bude ekstradiran. (2) Krivino zakonodavstvo Republike Srpske vai i za stranca koji prema stranoj dravi ili prema strancu
uini u inozemstvu krivino djelo za koje se po tom zakonodavstvu moe izrei zatvor
od pet godina ili tea kazna, kad se zatekne na teritoriju Republike Srpske, a ne bude
ekstradiran stranoj dravi. Ako ovim zakonom nije drugaije odreeno, sud u takvom
sluaju ne moe izrei teu kaznu od kazne koja je propisana zakonom zemlje u kojoj
je krivino djelo uinjeno.
Prema lanku 12.17 krivino zakonodavstvo Brko Distrikta primjenjuje se prema svakom tko na teritoriju Brko Distrikta uini krivino djelo, prema svakome tko uini krivino djelo na domaem plovilu, bez obzira gdje se plovilo nalazilo u vrijeme uinjenja
krivinog djela i prema svakome tko poini krivino djelo u domaem zrakoplovu dok
| 71
je u letu, bez obzira gdje se zrakoplov nalazio u vrijeme uinjenja krivinog djela. Krivino zakonodavstvo Brko Distrikta primjenjuje se prema svakome tko na teritoriju
Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske uini krivino djelo, ako se zatekne
na teritoriju Brko Distrikta, ukoliko nije drugaije odreeno ugovorom izmeu Brko
Distrikta i Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.
Prema lanku 13.18 (1) Krivino zakonodavstvo Brko Distrikta primjenjuje se na stanovnika Brko Distrikta kad u inozemstvu uini krivino djelo, ako se zatekne na teritoriju Brko Distrikta ili bude ekstradiran. (2) Krivino zakonodavstvo Brko Distrikta
primjenjuje se i na stranca koji izvan teritorija Brko Distrikta uini prema njemu ili
njegovom stanovniku krivino djelo, ako se zatekne na teritoriju Brko Distrikta ili bude
ekstradiran. (3) Krivino zakonodavstvo Brko Distrikta primjenjuje se i na stranca koji
prema stranoj dravi ili prema strancu uini u inozemstvu krivino djelo za koje se po
zakonu te drave moe izrei zatvor od pet godina ili tea kazna, kad se zatekne na
teritoriju Brko Distrikta. Ako ovim zakonom nije drukije propisano, sud u takvom sluaju ne moe izrei kaznu teu od kazne propisane zakonom zemlje u kojoj je krivino
djelo uinjeno. (4) Ako je u sluajevima iz lanka 12. ovog zakona pokrenut, a nije
pravosnano dovren krivini postupak u drugoj dravi, tuitelj Brko Distrikta odluit
e da li e poduzeti gonjenje. (5) U sluajevima iz lanka 13. ovog zakona gonjenje e
se poduzeti samo kad se za krivino djelo kanjava i po zakonu zemlje u kojoj je djelo
uinjeno. Ni u tom sluaju gonjenje se nee poduzeti ako se po zakonu te zemlje gonjenje poduzima po zahtjevu oteenog, a takav zahtjev nije podnesen. (6) Tuitelj moe
poduzeti gonjenje iz lanka 13. stavak 3. ovog zakona bez obzira na zakon zemlje u
kojoj je krivino djelo uinjeno ako je u pitanju djelo koje je u vrijeme kad je izvreno
smatrano krivinim djelom prema pravilima meunarodnog prava. (7) U sluajevima iz
lanka 12. ovog zakona gonjenje stranaca moe se pod uvjetima uzajamnosti ustupiti
stranoj dravi.
U pogledu reguliranja primjene krivinih zakona u BiH vidljivo je da nema razlike u
reguliranju ove materije izmeu entiteta i Distrikta Brko, te da su odredbe jedinstvene
u pogledu odreivanja primjene krivinog zakonodavstva na teritoriju na kojoj vae.
3.3. Vaenje u odnosu na osobe (personalno)
Personalno vaenje krivinog zakona znai da zakon vai za sve osobe koje poine
krivino djelo na teritoriju jedne zemlje. Meutim, od ovog pravila postoji izuzetak, jer se
krivino gonjenje jedne zemlje ne pooduzima prema osobama koje uivaju imunitet, u
pravu poznat kao krivini imunitet, koji ih na odreeni nain titi od krivinog gonjenja.
U ovoj skupini osoba postoje dva razloga zbog kojih im se daje imunitet, a to su unutranji dravnopravni razlozi i vanjski meunarodni razlozi, pa se s pravom moe rei da
postoje dvije vrste krivinog imuniteta.
Krivini imunitet iz dravnopravnih razloga dat je odreenim osobama koje obavljaju
izvjesne funkcije i smatra se garancijom za njihovo nesmetano obavljanje tih funkcija i
ovaj imunitet moe biti dvostruk: krivinopravni i krivinoprocesni. Krivinopravni imunitet oznaava nemogunost kanjavanja jedne osobe za krivino djelo koje je uinilo
u tijeku vrenja funkcije koju ima. Krivinoprocesni imunitet oznaava nemogunost
krivinog gonjenja odreenih osoba.19 Krivini imunitet dat iz dravnopravnih razloga

ima svoje znaenje, a prvenstveno znaenje se ogleda u tome da se daje odreenim
osobama koje bi mogle obavljati visoke dravne funkcije na neometan i slobodan nain, bez prisutnosti odreenog straha da e biti pozvani na krivinu odgovornost, a sve
u cilju jaanja drutveno ekonomskog ureenja jedne zemlje.
to se tie krivinog imuniteta datog odreenim osobama iz meunarodnih razloga,
isti se daje predstavnicima jedne drave ili meunarodne organizacije, koji svoju funkciju obavljaju na teritoriju druge drave. Ovim imunitetom se obuhvaaju efovi stranih
drava ili meunarodnih organizacija, kao i lanovi njihove obitelji i pratnje navedenih
osoba. Prema propisima meunarodnog javnog prava, nositelji ove vrste imuniteta ne
mogu odgovarati za krivina djela uinjena u posjetu drugoj dravi u kojoj obavljaju
svoju funkciju, dok se nalaze u tom svojstvu. Meutim, ova vrsta imuniteta je ograniena, ona ne iskljuuje krivinu odgovornost i kanjivost, nego je samo prepreka i smetnja
krivinom gonjenju i voenju krivinog postupka u vrijeme trajanja imuniteta.
3.3.1. Ekstradicija
Ekstradicija je akt meunarodne pravne pomoi, a sastoji se u tome to drava na ijem
se teritoriju nalazi uinitelj krivinog djela vri njegovo izdavanje dravi koja ga trai,
ukoliko su za to ispunjeni uvjeti predvieni zakonom ili meunarodnim ugovorom.20
Ekstradicija ili izruenje jer radnja meunarodne pravne pomoi koja se ostvaruje kroz
izruenje osumnjienih, optuenih ili osuenih osoba iz jedne drave u drugu, kako
bi se sprijeilo da uinitelj krivinog djela bijegom u drugu dravu izbjegne suenje ili
izvrenje kazne. Drugim rijeima, ekstradicija je pravni posao izmeu drava kojim se
stranac ili osoba bez dravljanstva (apatrid), na osnovi provedenog pravnog postupka,
predaje (izruuje) stranoj dravi da bi mu se tamo sudilo ili da bi se nad njim provela
ve izreena krivina sankcija.
Ekstradicija se izvrava na osnovi bilateralnih ili multilateralnih ugovora. Prvi sluajevi
ekstradicije rjeavani su dogovorom izmeu drava i uspostavom faktikog reciprociteta, dok dananji ugovori iz ove oblasti predstavljaju najureeniju materiju u oblasti
pruanja meunarodne pravne pomoi u krivinopravnim stvarima. Meu najvanijim
konvencijama o ekstradiciji za BiH je svakako Europska konvencija o ekstradiciji (Pariz,
13. 12. 1957. godine),21 s dodatnim protokolima (Dodatni protokol uz Europsku konvenciju o ekstradiciji, Strazbur, 15. 10. 1975. godine i Drugi dodatni protokol, Strazbur,
17. 03. 1978. godine), koja obavezuje sve drave lanice Savjeta Europe, osim Monaka
i San Marina.
3.3.2. Azil
Pod azilom se podrazumijeva pravo izvritelja krivinog djela, ili osobe prema kojoj e
se poduzeti krivino gonjenje zbog izvjesne djelatnosti koju vri, da izbjegne odgovornost ili gonjenje na nain to e se skloniti na neko izvjesno mjesto, gdje e uivati zatitu onoga kome to mjesto pripada. Bit azila je u tome da osoba koja dobije azil izbjegava odgovornost za uinjeno krivino djelo, kao i krivino gonjenje, a uglavnom se
19 B. ejovi, navedeno djelo, 185-186.
21 Slubeni glasnik BiH dodatak, meunarodni ugovori, 4/2005.
| 73
to odnosi na izbjegavanje krivinog gonjenja uslijed politike aktivnosti, dakle, pitanje

azila je usko povezano s politikom djelatnou odreene osobe. Kao i ekstradicija, azil
je ustanova regulirana meunarodnim javnim pravom i esto zavisi od stanja politikih
odnosa u datom trenutku.
4. Zakljuak
Kao to je reeno u predmetnom radu, krivino pravo je posebna grana prava i kao takvo ono dobija odreenu dozu poviene panje, a iz mnotva razloga, meu kojima je
najbitniji taj da se primjenom odredaba krivinog zakonodavstva zadire duboko u prava
i slobode graana. Iz navedenog razloga, logina je injenica da se primjeni krivinih
zakona mora pristupiti s posebnom panjom, ne vrijeajui time ljudsko dostojanstvo,
prava i slobode zajamene Ustavom. Veoma bitna stvar prilikom primjene krivinih zakona jest njegovo vaenje, koje moe biti vremensko, prostorno i personalno (u odnosu
na osobe). S obzirom na specifinost drutveno politikog ureenja Bosne i Hercegovine primjenjuju se etiri krivina zakona, i to Krivini zakon BiH, Federacije BiH,
Republike Srpske i Brko Distrikta. Svi spomenuti zakoni u svom opem dijelu sadre
odredbe koje se odnose na prostorno, vremensko i vaenje krivinog zakona u odnosu
na osobe. U sadraju odredaba ne postoje razlike, te na identian nain svi krivini
zakoni u BiH reguliraju na isti nain primjenu na teritoriju BiH, u skladu s potovanjem
teritorijalnog naela.
Krivini zakoni (KZ BiH, KZ FBiH, KZ RS, KZ BDBiH) vaei na teritoriju Bosne i Hercegovine primjenjuju se prema svakome tko poini krivino djelo na teritoriju Bosne i
Hercegovine, na domaem plovilu, bez obzira gdje se plovilo nalazilo u vrijeme izvrenja krivinog djela, u domaem civilnom zrakoplovu dok leti ili u domaem vojnom
zrakoplovu, bez obzira gdje se zrakoplov nalazio u vrijeme izvrenja krivinog djela, a
takoer su vaei i prema svakome tko izvan teritorija BiH poini krivino djelo usmjereno protiv ustavnog ureenja i integriteta Bosne i Hercegovine.
to se tie vremenskog vaenja krivinih zakona u BiH primjenju se ista pravila koja
se odnose na vaenje krivinih zakona u datom vremenu. Svi krivini zakoni u BiH
predviaju da se na uinitelja krivinog djela primjenjuje onaj zakon kojije bionasnazi
u vrijeme izvrenja krivinog djela. Ovdje se radi o retroaktivnom vaenju krivinog
zakona, te u praksi postoje odreeni procesni problemi, a naroito u onim sluajevima
kada novi zakon ne predvia ono to je predviao stari zakon, a sudi se u vrijeme vaenja novog zakona. Prema krivinom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, primjenjuje
se pravilo da se prema izvritelju krivinog djela uvijek primjenjuju odredbe krivinog
zakona koji je po njega blai.
Personalno vaenje krivinog zakona znai da zakon vai za sve osobe koje poine
krivino djelo na teritoriju jedne zemlje, ali od ovog pravila postoji izuzetak, a koji se
odnosi na krivini imunitet. To u biti znai da se krivino gonjenje jedne zemlje ne poduzima prema osobama koje uivaju ovu vrstu imuniteta, koji je u domaem pravu poznat
kao krivini imunitet, koji njegove nositelje na odreeni nain titi od krivinog gonjenja
i odgovornosti. Kada je u pitanju krivini imunitet, postoje dva razloga njegovog davanja
odreenim osobama, a to su dravnopravni razlozi jedne zemlje kao i meunarodnopravni razlozi. Nositelji imuniteta su osobe koje obavljaju odreene funkcije od visokog
znaenja za jednu dravu ili od meunarodnog znaenja, a daje im se kako bi mogli
nesmetano i bez bojazni od krivinog progona obavljati poslove od izuzetne vanosti za

dotinu dravu ili meunarodno znaenje. Krivini imunitet ima svoja ogranienja, te ne
predstavlja prijetnju naruavanju krivinog zakonodavstva, odnosno ogranienja koja
nosi sa sobom su garancija sprjeavanja zloporabe istog od strane osoba kojima je
dat i, takoer, on ima svoj vijek trajanja, te nakon skidanja imuniteta, osobe imaju punu
krivino materijalnu odgovornost.
U okviru vaenja krivinih zakona u odnosu na osobe postoje dva termina koja svojim specifinostima daju posebnu pozornost, a radi se o ekstradiciji i azilu. Ekstradicija (izruenje) je radnja meunarodne pravne pomoi koja se ostvaruje kroz izruenje
osumnjienih, optuenih ili osuenih osoba iz jedne drave u drugu, kako bi se sprijeilo da uinitelj krivinog djela, bijegom u drugu dravu izbjegne suenje ili izvrenje.
Krivini zakoni u BiH sadre odredbe koje se tiu ekstradicije, a njeno potpuno pravno
rjeavanje se nalazi u meunarodnim konvencijama koje je BiH ratificirala, kao i u meunarodnim sporazumima izmeu drava. Na slian nain je rijeeno i pitanje azila,
koji je takoer stvar meunarodnog javnog prava i kao ekstradicija ima meunarodni
karakter.
5. Literatura
Knjige:
B. ejovi, Krivino pravo (opti i posebni deo), Dosije, Beograd 2006.
B. Petrovi/D. Jovaevi, Krivino/Kazneno pravo Bosnei Hercegovine, Opti dio,
Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2005.
Zakoni:
Krivini zakon Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik BiH br. 3/03, 32/03, 37/03,
54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10),
Krivini zakon Brko Distrikta Bosne i Hercegovine (Slubeni glasnik Brko Distrikta BiH br. 10/03, 6/05, 21/10).
Krivini zakon Federacije Bosne i Hercegovine (Slubene novine Federacije BiH
br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10).
Krivini zakon Republike Srpske (Slubeni glasnik RS br. 49/03, 108/04, 37/06,
70/06, 73/10).
Slubeni glasnik BiH dodatak, meunarodni ugovori, 4/2005.
| 75
Miro KATI
Fundamental characteristics of the

validity of the criminal code in the
law of Bosnia and Herzegovina
Abstract
The author elaborates the concept of the fundamental characteristics of the validity
of the criminal code in the law of Bosnia and Herzegovina. The subject matter is elaborated in the domain of the criminal law of Bosnia and Herzegovina, the Republic of
Srpska, the Federation of Bosnia and Herzegovina and the Brcko District of Bosnia and
Herzegovina.
The paper covers the issue of criminal-justice regulations on the territory of Bosnia
and Herzegovina, taking into account its Entities and the District whereas each Entity
has delegated its powers and functions by its own relevant govermental laws and the
laws existing under the sovereignty of Bosnia and Herzegovina. The subject matter engages the problem of analyzing the criminal code, their restrictions and validities in the
criminal law of Bosnia and Herzegovina. In addition, the author develops the concept
of space domain of the criminal law which is of considerable importance in the process
of assigning the authorities.Moreover, the concept of time validity is also considered
as well as the validity of the criminal law in relation to individuals.According to the subject matter, the author develops the concept of the criminal law regarding to persons
who are subject to prosecution for the criminal offence both on the territory of Bosnia
and Herzegovina and outside, as well the issues concering the process of conducting
complete criminal proceedings. Regarding the validity of the criminal law in relation to
individuals there is an immunity in the aspect of conducting criminal proceedings for
persons under specified categorizations. That is,they lay claim to immunities of public
and international laws. In the domain of international relations, the issues of extradition
and asylum are also analyzed.
Key words: criminal code, criminal laws, space and time validity of the criminal law,
individual validity, punished person, criminal prosecution, immunity, extradition and
asylum.
mozaik
Stjepan Kljui
Kako je Bogdan Bogdanovi

spasio travniku ariju
Kada je nedavno u Beu, 22. lipnja ove godine, u emigraciji umro Bogdan Bogdanovi
(1922. -2010.), cjelokupni europski tisak, a balkanski naroito, isticao je da je otiao
jedan od rijetkih srpskih intelektualaca koji su se na vrijeme suprotstavili Slobodanu Miloeviu i nadiruem jugofaizmu. Bogdan Bogdanovi je jo 1981. godine upravo kad
su ideolozi i pobornici ideje o velikoj Srbiji postajali otvoreniji i glasniji, napustio SANU
(Srpska akademija nauka i umetnosti) i distancirao se od njihovih stajalita i agresivne
propagande, to je bio jedan od glavnih uzroka raspada Jugoslavije.
Bogdan Bogdanovi je svoja demokratska stajalita vjerojatno naslijedio od svoga
prethodnika, znamenitoga esejista i knjievnog kritiara - Milana Bogdanovia (1892.
1964.) koji je u Beogradu - zajedno s Miroslavom Krleom - izdavao asopis DANAS
i veoma uporno krotio dogmatska stajalita nekih istaknutih komunistikih prvaka. Poznata je uloga Milana Bogdanovia u uvenom sukobu na ljevici, kada su Milovan
ilas (1911. - 1995.) te Radovan Zogovi (1907. - 1986.) grubo nasrnuli na misleu
frakciju Komunistike partije Jugoslavije, najotrije upravo na Miroslava Krleu.
I mladi Bogdan Bogdanovi je, batinei obiteljsku kulturnu tradiciju, znao u svako
doba da se suprotstavi surovim partijskim inovnicima i dogmatima koji su u to vrijeme
ezdesetih godina prologa stoljea bili veoma moni.
Meutim, darovitost mladoga arhitekta, te njegove genijalne skulpture, ubrzo su prerasli balkanske prostore i ovdanja mjerila. Prodor Bogdana Bogdanovia u Europu
postao je stvarnost koja je s vremenom, a naroito nakon otpora Slobodanu Miloeviu,
dosegla najvei meunarodni ugled.
MISTERIJA POD ORAHOM
Bogdan Bogdanovi je na vrijeme, i to najotrije, osudio SANU i suprotstavio se nadiruem srpskom nacionalizmu. Tijekom profesorske karijere na Arhitektonskom fakultetu
u Beogradu upravo je zbog svoje demokratske i humanistike orijentacije imao mnogo
| 77
sukoba, a jedan od takvih sa sve glasnijim nacionalistima zavrio se odlaskom s fakulteta jer su mu bila onemoguena predavanja.
Nakon toga on osniva Letnju kolu arhitekture u Malom Popoviu nedaleko od Beograda, simbolino nazvanu MISTERIJA POD ORAHOM, koju e kasnije reim Slobodana Miloevia zatvoriti, ime e se izravno Bogdan Bogdanovi osuditi na emigraciju,
u koju je, zajedno sa suprugom, otiao 1993. godine i ivio u Beu uz veliku panju i
potporu Vlade Republike Austrije.
Stvaralaki opus Bogdana Bogdanovia veoma je raznolik i osim arhitekture i skulpture obogaen je poezijom, esejistikom, putopisima ...
Osvjedoeni antifaist, autor je vie monumentalnih spomenika rtvama faizma, od
kojih se osobito istiu oni u Kruevcu, Jasenovcu, Mostaru, Prilepu, Beogradu...
Bogdan Bogdanovi je kao gradonaelnik Beograda umnogome zasluan za modernu transformaciju glavnoga grada Srbije.
Nita mu to nije pomoglo, jer je stalno bio na udaru nacionalista, kojima je upravo njegov pedigre roenog Beograanina, intelektualca, humanista smetao nadiruoj
masi. Slobodanu Miloeviu nije bilo teko pronai one koji e mu svakodnevno zagoravati ivot. Na kraju diktator je bio zadovoljan kada je Bogdan Bogdanovi, taj hrabri i
mudri antifaist (koji nikada nije utio), napustio Beograd.
Bogdan Bogdanovi je bio predvodnik one male, ali znaajne, skupine srpskih intelektualaca koji su se na vrijeme suprotstavili Slobodanu Miloeviu. No, na veliku alost
svih normalnih ljudi, ta skupina je i tada (prije dva desetljea) bila mala kao i danas. Uz
Bogdana Bogdanovia, Ivana uria ( 1947. - 1997.), Latinku Perovi, Ivana Stambolia
(1936. - 2000.), Nenada anka danas jo imamo Sonju Biserko i Natau Kandi i, moda,
desetak manje poznatih antifaista. Od politiara jedino je dostojna potovanja Liberalna
partija ede Jovanovia. Sve ostalo i dalje batini lik i djelo Slobodana Miloevia, ak i
u situacijama kada su izravno i osobno bili suprotstavljeni. To je moda bio osobni animozitet, ali o Hrvatima, Bonjacima, Albancima, o Hrvatskoj, BiH ili Kosovu oni svi misle
isto: bilo da se radi o Tomislavu Nikoliu, Borisu Tadiu, Vuku Drakoviu, Ivici Daiu...
KAKO JE SPASIO STARI TRAVNIK?
Uza sve tovanje i poasti koje je jo za ivota imao, Bogdan Bogdanovi je posebne
simpatije imao u Travniku i Bosni. Naime, kada se potkraj ezdesetih godina oglasila
ideja da treba sruiti staru jezgru grada i tako nekadanjem vezirskom sreditu dati
novo lice poput ve izgraenoga Novog Travnika, tadanji predsjednik Opine Ivica
Blaevi se naao u velikoj nevolji.
Travnik je dugo godina bio u nemilosti komunistike vlasti. Naime, pri kraju rata i domobranske snage su bile u Travniku ojaane postrojbama koje su se povukle iz Jajca,
Gornjeg Vakufa, Bugojna, Donjeg Vakufa i borbe za osvajanje Travnika dugo su trajale.
Neki svjedoci tvrde da je jo nakon pada Berlina u Travniku plamtjela borba. Partizani su
imali velike gubitke, a poginula su i dva narodna heroja - Simo olaja i oa Maar. To
je izazvalo veliki revolt pa je po oslobaanju Travnika dolo do osvete nad civilnim stanovnitvom. Pria se da su vojnici, zbog smrti svojih vojskovoa, pobili sve mukarce u
bolnici. Odmah nakon zavretka rata uvena travnika Tvornica duhana je demontirana
i odnesena u Ni. Prvih dvadesetak godina nakon 1945. Travnik je gospodarski zaostajao, za razliku od svojih susjeda: Donjeg Vakufa, Bugojna, Novoga Travnika...
Pojava Ivice Blaevia (1929. - 1992.) kao predsjednika Opine, bila je od povijesne
vanosti za Travnik. Ovaj umni ovjek znao je otvoriti vrata u politiki vrh BiH. Imao je
iskrenu naklonost Hamdije Pozderca i Branka Mikulia, te arka Kolende, Travniana
koji se tada nalazio u samom politikom vrhu SK BiH.
Ivica Blaevi, koji e kasnije biti stradalnik i politiki uklonjeni zajedno s Hamdijom
Pozdercem, tvorac je znaajnoga projekta Vlai.
U tadanjoj formi Samoupravnoga sporazuma, naime, Ivica Blaevi je ujedinio 16
komuna sredinje Bosne koje su zajedno i dugorono trebale izgraditi najvee turistiko sredite jer je Vlai ne samo prelijepa planina nego omoguava i najintenzivniju
turistiku djelatnost i ljeti i zimi.
Izgraeno je sredite na Babanovcu, nova cesta Travnik Babanovac, a poduzetni
sportski radnici - na elu s velikim entuzijazistom Haldumom Kazaziem - bili tradicionalni organizatori Kupa Europe u skijakim skokovima.
Sve je to iz temelja promijenilo ivot u Travniku, ali Ivica Blaevi nije znao kako se
osloboditi onih koji su nasrnuli na travniku ariju i ope staru jezgru grada. U meuvremenu je Travnik dobio i veoma lijep hotel ORIJENT.
U to vrijeme Bogdan Bogdanovi je bio predsjednik Udruenja arhitekata Jugoslavije
i traio je atraktivnog domaina za Kongres. Dotad su to bili Dubrovnik, Bled, Ohrid...
Ivica Blaevi posjeti Bogdana Bogdanovia i ponudi organizaciju kongresa s napomenom da su u blizini Travnika Vlai, Jajce, Bugojno ...
Tom prilikom Ivica Blaevi iznese svoje probleme s nadiruim ruiteljima travnikoga
staroga grada, arije i cijeloga srednjovjekovnog ambijenta i arhitekture, to je, unato
velikom stradanju grada i njegovih itelja, bilo sauvano.
Traio je da Bogdan Bogdanovi oformi jednu strunu komisiju od istaknutih arhitekata, da oni izau na teren i struno ocijene kakva bi trebao biti budunost travnike
arije...
Kongres arhitekata Jugoslavije je odran u Travniku, a jedna struno meritorna komisija, sastavljena od predstavnika svih republika, s istinskim autoritetima struke ne
samo da je osudila ideju o ruenju stare jezgre grada nego je dala i preporuku da se
inzistira na tome da barem u strogom sreditu grada nove graevine budu upravo u
bosanskom stilu.
Opina Travnik je tada to pretvorila u propis, a graditelji novih zdanja u Travniku su
dobivali besplatno indru ( drveni krov) kao jedan vid poticaja i zahvalnosti u ouvanju
stare arhitekture grada.
Stoga je naa alost za Bogdanom Bogdanoviem jo vea. Nije umro samo jedan
velikan i antifaist nego i ovjek koji je spasio travniku jezgru grada, na emu e mu
mnogi narataji u ovoj zemlji biti zahvalni.
| 79
itaonica
Josip MUSELIMOVI
Buket eseja i rasprava

Rije Josipa Muselimovia na promociji knjige dr. Mile Lasia
U zemlji zarobljenog uma, odrane 27. 11. 2012. u Hrvatskom
domu hercega Stjepana Kosae
Dame i gospodo,
Davne 1404. godine, vraajui se iz Visokog sa zasjedanja bosanskog sabora i krunidbe kralja Stjepana Kotromania, opisujui stanje u posjeenoj zemlji, poklisari Dubrovake Republike izvijestili su kneza ovim rijeima:
Svijetli knee,
U Bosni ne vidjesmo reda ni posluha. Na svakom koraku su nered i otimaina. Od
potopa svijeta nama se, svijetli knee, ini da se puk nigdje toliko nije uznemirio.
Iz ovog izvjea moemo vidjeti da je Bosansko kraljevstvo uoi potpunog sloma i
pada pod osmanlijsku upravu bilo u stanju potpunog rasula. to se dogaalo u pet
stoljea turske vladavine, manje-vie svakom je poznato.
Knjiga koju veeras predstavljamo kulturnoj i inoj javnosti, uz ostalo, nastoji pronai
odgovor i na pitanje - zbog ega se nae drutvo i dan danas nalazi u stanju rasula,
zbog ega nema reda i ustroja, zbog ega ivimo u zemlji zarobljenog uma i zbog ega
se grad Mostar, kao neki naputeni otok, nalazi u samrtnom hropcu.
Moemo li se zadovoljiti onim to je jedne prigode napisao mudri nobelovac Ivo Andri?
- Dugotrajno robovanje i loa uprava mogu toliko unakaziti shvaanje jednog naroda da
zdrav razum i prav sud u njemu otanaju, da se potpuno izvitopere te da takav poremeen narod ne moe razlikovati ne samo dobro od zla nego i svoju korist od vlastite tete.
Kada sam, prije nekog vremena, pozvan za sudjelovanje u predstavljanju knjige U
zemlji zarobljenog uma, visoko cijenei sve ono to sam proitao od njenog autora
prof. dr. Mile Lasia, unato brojnim obvezama, nije bilo nikakove dvojbe.
Pozivom sam bio poaen.
Meutim, nakon to sam knjigu proitao i zatvorio njene posljednje stranice, traio
sam odgovor na pitanje - kako se izdavau i autoru zahvaliti na pozivu i zamoliti ih da u
njenom predstavljanju sudjeluje neka druga osoba? Zato?
| 81
Kada sam zatvorio posljednje stranice ove iznimno vrijedne knjige, shvatio sam da se
ona na uobiajen nain ne moe predstaviti - shvatio sam da se ova knjiga na uobiajen nain ne moe ni itati - zapravo, shvatio sam da ova knjiga zahtijeva potpuni mir
i potpunu koncentraciju, da zahtijeva povratak na poetak pa polako, od stranice do
stranice, razmiljati o univerzalnim porukama koje ona alje.
I ne samo to.
Neka od poglavlja ove knjige zahtijevaju okrugle stolove i najozbiljnije rasprave najozbiljnijih i naujmnijih ljudi.
Tako na petnaestak stranica knjige od l50. do 165. stranice, u kolumnama Osmanlije ponovo jau na Balkanu i Mnogi u Bosni i Hercegovini trae iver u tuem oku,
a brvno u svom ne vide autor - kao nitko drugi i kao nitko na ovakav nain - pie o
turskom dahu meu bosanskim brdima i opasnim ambicijama i aluzijama prema Bosni
i Hercegovini, ali i o oduevljenju i pozitivnom znaenju povratka vladike Grigorija u
drevno eparhijsko sredite u Mostaru.
Za autora knjige nema dvojbe o tome to je SDP BiH i tko je njen elnik, kao to nema
dvojbe ni o oiglednoj majorizaciji hrvatskog naroda u postdaytonskoj BiH.
Neka mi profesionalna solidarnost dopusti neto due zadrati se na 82. stranici i
poglavlju Ilija Jakovljevi u raljama primitivizma.
U ovom eseju autor opisuje kako je, jednom prigodom, kod ulinog prodavaa u
Mostaru, naiao na kapitalna djela istaknutog pisca, pjesnika i odvjetnika Ilije Jakovljevia, i to ona koja su 1926. i 1940. godine izila iz zagrebake Nadbiskupske tiskare i
Hrvatske knjievne naklade.
Proza i poezija, ivot i djelo Ilije Jakovljevia, u kulturnoj batini naeg naroda nisu
nali mjesto koje im pripada. Njegovi romani, memoarska proza, eseji, pripovijetke i
poezija morali bi biti vrednovani na isti nain kako se u njemakom narodu vrednuje
poezija velikog Wolfganga Goethea, koji je jedno vrijeme, takoer, bio odvjetnik u Frankfurtu. Koliko je meni poznato, u ovom eseju prvi put svjetlost dana ugledala je sjajna
pjesma Ilije Jakovljevia Hercegovina.
Teko je sve zabiljeiti.
Stoga elim podsjetiti autora knjige da je Matica hrvatska svjesna djela ovoga u Mostaru roenog odvjetnika, pisca i pjesnika, prije sedam godina podigla spomenik koji
se nalazi ispred kole koja nosi njegovo ime.
Sve to nije dovoljno pa se autor s pravom pita - zbog ega se velebno djelo Ilije Jakovljevia jo uvijek nalazi u raljama primitivizma - na pragu potpunog zaborava, i to ba onakvog kakav je nastao od 1948. godine, od vremena njegovog ubojstva u logoru na Savi.
Putujui stranicama knjige U zemlji zarobljenog uma, nije teko uoiti da njen autor
manirom slobodoumnog mislioca s pravom mjerom i ocjenom ukazuje na ponaanje i
lijevih i desnih, i onih u centru i onih izvan svih centara.
I kardinalu i reisu, i predsjedniku i dopredsjedniku, ministru i doministru, uredniku
i novinaru autor manirom sveuilinog profesora, briljantnog intelektualca i iskusnog
diplomata, pie, savjetuje i poruuje ono to misli.
Serijom zanimljivih portreta autor nas podsjea na ljude koji svojim angamanom
zavrjeuju sjeanje i potovanje:
- Tako e za Branka Mikulia rei da je to najznaajniji hrvatski politiar iz Bosne i
Hercegovine u 20. stoljeu;
- Za Ivana Lovrenovia - da je Miroslav Krlea i Vlado Gotovac u jednoj osobi, zapravo

da je onovremeni Ivan Frano Juki;
- Za Ivana Vukoju - da je ovjek snanog uma i urednik asopisa Status - asopisa koji
nema premca na prostorima ex Jugoslavije i da se s pravom moe mjeriti s najznaajnijim svjetskim asopisima toga profila u Europi i svijetu;
- Za Miru Petrovia - da je veliki pjesnik kao to su velika i Motrita, asopis koji ureuje,
- Za Dragana Marijanovia - pisca, pjesnika i putopisca, te da s njegovim hodoljubljima putuje zemljom koju nije imao priliku dovoljno upoznati.
Dame i gospodo,
Pred nama se nalazi buket eseja i rasprava, nekoliko znanstvenih i strunih intervencija, zapravo - pred nama se nalazi krleijansko promiljanje nae dananje drutvene
stvarnosti iz pera sveuilinog profesora i znanstvenika, briljantnog pisca i slobodoumnog mislioca i iskusnog diplomata prof. dr. Mile Lasia, pa Vam je najtoplije preporuam. Autoru ove vrijedne knjige upuujem najiskrenije estitke, elim mu dobro zdravlje
i daljnje spisateljsko nadahnue.
Mostar, 27. studenoga 2012. godine
| 83
Ivan ANELI
Autor bogatog iskustva

Rije Ivana Anelia na promociji knjige profesora dr. sc.
Mile Lasia U zemlji zarobljenog uma, odrane 27. 11. 2012. u
Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosae
Potovani,
Pred nama veeras imamo knjigu i autora potpuno originalnog izraza i naina ponaanja.
Knjiga nudi 29 eseja objavljenih na portalima i sedam tekstova pisanih kao priloge za
novu politiku kulturu.
Autor je bogatog iskustva, izuzetnog poznavanja teorijskih aspekata politike i socioloke teorijske misli, pomijeane s osjeajem privrenosti ovoj naoj zemlji, koju
dri svojom domovinom, pa prirodno gaji i empatije prema njoj te ulazi u mnoge pore
ivota dajui dijagnoze i obrise izlaska iz zamrenog anagrama koji se zove Bosna i
Hercegovina. Ne moe se ne primijetiti koliina tuge i ala za izgubljenim vremenom,
ljudima i dobrima tijekom ratnih i poratnih zbivanja. Obnaajui diplomatsku slubu u
Njemakoj s pristojne prostorne udaljenosti, dobro informiran, ivei u potpuno normalnom civilizacijski strukturiranom drutvu s jasno izgraenim i definiranim pravima,
zajamenim slobodama pokuava analizirati pa potom dati kroki zakljuaka za ponaanje drutvenih i politikih struktura u Bosni i Hercegovini. Sve to se kod nas deava ili
to se deavalo nalazi se u povijesnim iskustvima i kolektivnim pamenjima najveeg
broja europskih drava. Autor ak i transmisijski eli prenijeti dio tih iskustava htijui,
prije svega, omoguiti i ostvariti kulturu dijaloga iz koje e se prirodno ostvariti makar
elementi interkulturalnosti kao dio poeljnog trenda njegovanja meusobne snoljivosti
i zajednikog ivota. Tako autor u eseju Slovo Gorina iliti zapis o samoponienju
kae: Poelio bih dakako da gorki pelin mojih ranijih zapisa o naem meusobnom
uniavanju kroz povijest ne bude u funkciji runih resantimana i prostake osvete, nego
da pobudi poriv za meusobnim izmirenjem i uvaavanjem naih minijaturnih razliitosti koje su nai nacionalisti napuhali do nebeskih visina.
Poteui reminiscencije na minulo ratno doba, rastu mrnje i nepotrebno naglaenog
nacionalizma pomijeanog sa svim destrukcijama pa i kulturocidom izbacivanjem na
smee knjiga Miroslava Krlee i Ilije Jakovljevia, bez obzira na njihove opeprihvaene
izuzetne knjievne vrijednosti s kojima se Hrvati ba ponose. Iako je Ilija Jakovljevi
bio katolik, u isto vrijeme partizan, pa su ga uhitili i ubili pod misterioznim okolnostima
upravo partizani, nae percepcije o hrvatstvu kao matrici su ubijale i njegovo knjievno
djelo. Nisam odolio elji da iz eseja prenesem njene izjave ljubavi prema rodnoj Hercegovini ovog velikog knjievnika objavljenoj u poemi Hercegovina pod naslovom Otrov
uspomena Zagreb, 1940.
HERCEGOVINA
Kad sve nas prezre i ostavi:
I smrt i ivot i nada,
I sunce kada se ugasi,
Dok sumrak na duu pada
Poi u na put posljednji
Kroz ibe, zmije i drae,
U dragi u sklonit se zaviaj,
Zagrlit vjene orae.
Naravno, autor se bavi i knjievnim stvaralatvom pa i njihovim perjanicama poput
Abdulaha Sidrana, Marka Veovia, fra Marka Orolia, Emira Kusturice, Dragana Marjanovia i dr. Stalno zabrinut za spor civilizacijski, ekonomski i kulturoloki hod Bosne i
Hercegovine u posljednje mirnodopsko vrijeme uporno upozorava na potrebu potrage
za novim rjeenjima izvan uhodanih klieja i stereotipa koji nisu ni jednom narodu ni ovjeku ponudili nadu u budunost. Za svoje teze uvijek citira mone intelektualce ne bi li
snagom njihovog i svoga argumenta pribliio misao koju zagovara. Tako u eseju Moja
zapadnobalkanska Europa citira akademika Sreka Daju, koji kae: Budunost BiH
se ne moe graditi na iluziji o njezinoj tisuugodinjoj dravnosti, nego na stvarnom
poznavanju i uvaavanju njezine izlomljene prolosti i sadanjosti i na izboru politikih
modela koji bi odgovarao njezinoj stvarnosti. Pritom, ipak, ima jedna konstanta koja
se provlai kroz bh. povijest, a koju se ne bi smjelo zaboraviti. Bosna i Hercegovina je,
naime, usprkos svim mijenama kojima je kroz svoju povijest bila izloena pa ostala
povijesni krajolik, to jest prostor koji je bio izloen i dramatinim promjenama, ali je
sauvao svoje ime i geopolitike obrise. Takoer citira Ralfa Dahendolfa, koji pie:
Za promjene politikog sistema dovoljno je est mjeseci, za promjene ekonomskog
sistema treba est godina, za izgradnju civilnog drutva (civilne ili politike kulture demokracije) treba najmanje 60 godina, pa se uporno poziva na naela tolerancije, za
koje Karlo Poper istie: Trebamo u ime tolerancije inzistirati na svome pravu da ne toleriramo ne toleranciju. Trebamo inzistirati da svaki pokret koji propovijeda netoleranciju
sam sebe stavlja izvan zakona, a poticanje na netoleranciju i diskriminaciju trebamo
smatrati kaznenim djelom.
U polemikama s postojeim nacionalnim strankama kao i SDP-u, za koju takoer nalazi
neprepoznatljivost s bilo kojim oblikom demokracije, pogotovu sa socijaldemokracijom
istie neupitnu potrebu za kulturom dijaloga, za mogunou traenja alternative, za traenje, nuenje i pristajanje na kompromis. Samo pristajanje otvara mogunost daljem
dijalogu i ansu kompromisu. U tom cilju nuna je izgradnja makar elemenata civilnog
drutva koje bi trebalo biti istinsko alternativno bie sastavljeno od pojedinaca i skupina,
samo da ne bude, kako Ivan arevi kae, da su udrugai, zapravo dijalog sveli na
tehnologiju, na isprazno brbljanje o tobonjoj politikoj korektnosti, u besplodnu kritiku
| 85
svih, u ono da svatko moe rei to misli pa se na svojim seansama nerijetko mue i troe
vrijeme kako budalasta miljenja i glupe stavove opravdati ljudskim pravima. Oni zapravo
mau praznim frazama o nunosti dijaloga da bi kao zamaskirani izvoai ili pomagai
loe politike svojih poslodavaca zaradili koju paru. I oni su uruili smisao dijaloga i nevladina sektora. Zato su mnoge nevladine ili religijske udruge kako nae tako i inozemne,
koje se bave dijalogom, odavno kazalita samo istih lica, istih lutaka.
Autor kao vrstan sociolog posebno se bavi upravo temeljnim pitanjem zapadne socioloke misli kao to je globalizacija, transnacionalizacija, djeljivi suverenitet, vierazinsko upravljanje, regionalizam i tzv. upravljanje s onu stranu nacionalne drave. Naa
socioloko politoloka misao i znanost te fenomene preuuju a u zbilji ih sreemo svaki dan i sat i nisu nam poznati osnovni elementarni pojmovi. Upravo zbog toga procesi
su u rukama onih koji mogu svaku tezu okrenuti na svoju stranu i svoju korist jer nema
onih koji mogu, koji znaju, koji smiju i koji hoe dati drugi pogled na nau sivu stvarnost.
Upravo na autor je gotovo usamljen ne pripada ni jednom usko etabliranom toru
i kao don Kihot juria na vjetrenjae u opravdanom sukobu s zakreenim arhainim
modelima u zakanjelom svijetu i neperspektivnom vremenu. Istina, ima istomiljenika,
ali i oni su pojedinci koji ne mogu potpiriti vatru sadanjosti, a jo manje budunosti.
Putujui Europom, razgovarajui i sudjelujui u njihovim raspravama, autor tek vidi koji
put mi moramo prei da bismo bili dio onih koji su zapoeli i dovrili prosvjetiteljstvo,
uli i proli industrijsko i postindustrijsko drutvo i kreu se u suvremeno doba i koji se
propituju koje su sve grijehe na tom putu napravili da bi oteenim iskreno potpuno
pokajniki uputili ispriku u ime onih koji su ve odavno u onostranom ili u sjeanju, sa
silnom odlunou da se ne ponove grijesi prolosti. To je ono to se zove Europa
ujedinjena u ekonomiji, ali i u duhu zajednitva, tolerancije i potpune slobode kako ih
definiraju najvei od njih. Europa kao cilj i kao ideja vodilja za itav ostali svijet jer ona
nije udruenje drava, vie ili manje vrstih ili labavih veza, ve asocijacija drutava koja
sve ono to se odnosi na pojedinca i njegova prava ukljuujui i kolektivna i nacionalna
promatramo istim ujednaenim oima, zajednikom ili slinom regulativom. Moemo li
kao ljudi, narodi i drave uope razumjeti suvremena gibanja ili emo jo uvijek jedni
ivjeti u periodima prije 100 godina, drugi 200, a trei moda i vie ili emo snagom
volje, upornog dijaloga, meusobnog potovanja i prijeko potrebne tolerancije taj put
prei bre nego drugi, zavisi samo od nas.
Knjiga je pisana jednostavnim jezikom, gotovo biblijski s prispodobama, pristupana
za svakog itatelja i tko je god uzme u ruke, probudit e mu interes jer se moe itati
kao roman, esej, male studije ili novinarski uradak. Onaj tko jednostavno izlae svoje
misli, vlada zadatom materijom. Posebno bih je preporuio onima koji se bave javnim
upravljakim poslovima ove drave, od lokalne do dravne razine i siguran sam da e
nai i sebe i druge i koja e mu ponuditi makar jednu novu ideju za njegov posao.
Knjiga je pisana lijepim hrvatskim jezikom, kojim se nastavlja kontinuitet hrvatskog
jezika na ovim prostorima.
Mostar, 27. studenoga 2012. godine
Ahmed BURI
Rezultat poezije je ono to ona

uini za onoga (onu) ko je ita
O knjizi Sutjeska Hadema Hajdarevia
Pisanje i itanje poezije u sebi, pored one uzviene, metafizike i estetske crte, kojoj
svi na tom putu teimo, mora imati i jednu vrstu altruizma, jednu nepatvorenu i nikada
do kraja odsanjanu misao o jedinstvu ljudskih dua u svijetu nepomirljivih suprotnosti. Poezija, ako je dobra osim izraajnog, dakle, treba imati i onaj nivo neizrecivog,
koji ima jednaku vrijednost kao i rijei koje stoje napisane. Tako, zapravo, funkcionira
cjelina kao jedinstveni oblik stiha i praznine, i tako je u svim umjetnostima. Bjelina i
pauza esto zauzimaju jednako mjesto kao ono to je napisano, odsvirano, otpjevano
ili naslikano. I to je jedan od najvanijih zadataka umjetnosti ako pitate onoga to ovo
pie.
S poezijom Hadema Hajdarevia sreo sam se prije skoro dvadesetak godina, u Ljubljani, gdje je i izala njegova zbirka etvera ua, izbor poezije iz njegovih dotadanjih
knjiga. Kao pjesnik formiran u bitno drugaijem kulturolokom i literarnom kodu, moram priznati da sam imao odreene predrasude oekivao sam nekakve boleive patriotske ode zaviajnosti i neto dubokog ala za sudbinom naroda kojeg je, eto, zadesilo
da bude rtva jedinog genocida na evropskom tlu nakon 2. svjetskog rata. Nemalo
sam, nadalje, bio iznenaen kad sam sreo sasvim drugaije pismo smireni, stiani
lirski ton koji svakodnevnim tekim i zlokobnim temama daje jednu vrstu kvalifikacije
za poeziju, u kojoj se percepcija vrlo paljivo odabranim sredstvima pretvara u poetski
iskaz. Otad, i to je prva stvar koju je poezija Hadema Hajdarevia uinila za mene, ne
sudim ni o ijem pisanju prije nego to ne shvatim osnovni motiv neijeg teksta i promislim o konsekvencama. Jer, poezija nosi i varke i neko ko eli ozbiljno uroniti u nju,
mora znati kuda ga sve mogu odvesti sve rijeke kojima poezija protie.
Za knjigu Sutjeska moe se rei da je logian nastavak onoga to je Hajdarevi,
prevoen, nagraivan i kanoniziran pjesnik, pisao. Radi se o zreloj, punoj knjizi poezije u kojoj vam autor, potpuno osobno, praktino istresa neke od najintimnijih nijansi
svoje due. to, kao znamo, jest znaajan preduslov da bi neto bilo dobra poezija, ali
nije dovoljno da bi je se takvom smatralo i prihvatilo. Ono to uz dubinski iskaz poeziji
je jeziki material i najvie osvajanje prostora za koji se misli, ili se mislilo da ga poezija
ne moe osvojiti. Ono nebo za rijei, ako metafora nije prejeftina za ono to se ovdje eli
| 87
rei. A nije ako je ta elja iskrena i ako se u njoj krije promiljanje svijeta koje eli spajati
glasove, initi harmoniju u buci egzistencije.
Podijeljena u sedam tematskih jedinica (ciklusa) Sutjeska funkcionira kao rijeka s
pritokama, gdje bi se moglo rei da ciklus nazvana Povjesnice, molitve, otpaci funkcionira kao glavni tok, u koji se dalje ulijevaju Zaviaj, srebrna brda, Vrt, panonski vjetar,
Putovanja, rasuti mirisi, i tako sve do kraja do Neumitne obale, kako je pjesnik zove, i
poetskog odlomka koji, sutinski, otkriva njegove namjere:
Ali, kad sam dlanima, u jednome ranojunskom jutru
2011. godine, zahvatio vodu Sutjeske, osjetio sam da
i netom umiveno lice poprima osjeaj ravnodunosti
prema bilo kojoj nadolazeoj misli to se, u mreama
lane loze i dosadnog ipraja, svija oko njezina imena.
ta god rekli o vodi, ona ostaje biti ista, netaknuta i
nezaustavljena bilo kakvim deskripcijama. Zaludu je
sve te rijei, kao djeije kamenice, bacati s jedne obale
na drugu... Zato pijem vodu, na silu pijem vodu i
umiljam da sam, barem na trenutak, Sutjeskin rukavac
ako ve ne mogu biti koritom njenim.
I posljednjim stihom zakucava ovu zbirku, dovodi je do ua, ili do izvora, kako vam
drago, jer kae:
I u svaku e rijeku
Povijest bacati svoje
Ubilake mree
Nita, dakle, nije prestalo, niti je gotovo, rijeka e nastaviti tei svojim tokom; sve dok
bude i kapi vode u njoj, postoji nada da e iz nje raati poezija. To je jedna od osnovnih
ideja ove knjige i zato je njezina vrijednost neupitna. Jer, u pjesmama kao to su Nacionalna historija, Opsada Sarajeva, Patriotska, Bosanska majka vidimo i itamo onog
Hajdarevia kojeg znamo ozbiljnog pjesnika koji tei uhvatiti spleen tema kojima je
opsjednut. U tome nema nita loe, naprotiv, ali to nije, barem ne za mene, dio koji najvie
ushiuje kad je ova knjiga u pitanju. Jer, kao ni kod Rijeka, nikada se nisam najvie divio
velikim virovima, ogromnim stijenima i usjecima, vodopadima koji se snagom volumena
i tona strmoglavljuju niz litice, stropotavajui i neto naih snova dolje u strminu, nego
malim lijepim rukavcima, komadiu prirode otkinutom od kosmosa i postavljenim na mjesto u kojem ga ove oi gledaju. Tako to nekako obino i biva, pogotovo s poezijom, i to je
velianstveno kad je ona u pitanju, da najee ne ostane zapamena ona pjesma za koju
bismo tipovali da je sigurno antologijska ili hit, nego ona koja se zapie u onom stanju
za koje precizna definicija ne postoji, ali je onaj ko ima (ne)sreu deverati s tim stvarima
nepogreivo zna kad ono dolazi. U tom smislu, ova knjiga ima tri osobna favorita, pjesama
za koje bi ovjek, kako se ono neposredno kae, volio da ih je sam napisao.
Prva je Jedna porodina bajka o drvetu koje
Svijetli.
Ima to stablo koje svijetli, i jednorog

koji o nj otri uznemiren rog
Ima taj vjetar to u kristalnim kronjama
zaeljava djeake odbjegle od doma
a oni s napetim lukovima ekaju
poludjelu vjeticu iz gore
Imaju ta prostrana srebrena brda
puna svjetlucavih stabala
kud lunjaju umorni sveci s bradama
svinutim o mrava koljena prije no,
u odjei siromaaka, pokucaju
na naa obiteljska vrata u dolini
Ima to ljubiasto jutro koje e
ubrzati naa ulijenjena srca
to stii e na vrijeme ba tamo
kamo bijahu krenula u ednom
dobu bezvremenosti, kad su
i jednorozi odluili da ih oko
ljudsko ne vidi nikada vie, a mi
ostali da budemo zaustavljeni u
sasvim obinoj i nedovrenoj prii
Ovakve pjesme u svom privatnom pojmovniku stvari zovem Mountain blues. Njih
nema previe, jer nema puno onih, a nije ih previe ni dano, ini se, koji razmiljaju o
poludjelim vjeticama iz gore, svjetlucavim stablima i umornim svecima s bradama, a
ima nas koji ostajemo u sasvim obinoj i nedovrenoj prii. Ovakve pjesme sugeriraju
da ne morate vjerovati ni poeziji, ni pjesniku, ni onima koji eventualno o tome imaju to
rei, ali srcem prepoznajete ljepotu, ba kao i jezu koja se, moda, krije iza nje. Sve
stvari u njoj kao da su tu, ali su istovremeno i tako daleko, i nepostojee da ih moe
pribliiti samo ovakva izraajnost.
Druga pjesma koja se javlja kao mali biser zove se Memento malum, u kojoj stoje
sljedei stihovi:
Doveli su je na mjesto gdje je Drug Tito
U mirna medna vremena puio lulu
I sveano se sjeao jednoga dalekog dana
Iz Drugog svjetskoga rata kad je bio ranjen
A vjerni pas Luks tijelom zatitio gospodara ()
() Na isto to mjesto dolazili cijeli razredi
Osnovne kole Sava Kovaevi na Popovu
Mostu i da bi zanesen govornici na asu
Povijesti pitali sva lica, drvee, brda, i nebesa
ta bi bilo da vjerni pas Luks nije hrabrim
Plemenitim skokom zatitio svoga gospodara
A u oktobru 1992. psi vujaci su i na nju
| 89
I na sve druge koje su doveli divljaki lajali

I grizli zrak... Tijelo se branilo utrnjenou
I posljednje to je osjeala rasutim ulima
Bio je gorki miris duhana iz lule voljenog Tita

Ono vrijedno u ovoj pjesmi ne dolazi iz nekakvog napametnog znanja kako se i zato
dogodilo ono to se dogodilo, nego iz duboke osjeajnosti, bolje reeno osjetljivosti
na ono to se javilo kao rezultat onoga u to smo neko zato to nije mogao drugaije, a neko zato to je bio natjeran na to vjerovali. Nai svjetovi - svijet ovjeka koji je
odrastao u Medresi, koji je bio izloen drugoj vrsti duhovnosti i nas koji smo mislili da je
Sutjeska samo (lo) film iz sedamdesetih u kojem uglavno pijani, veliki glumac Richard
Burton izigrava Tita morali su biti drugaiji. Hajdarevi tu injenicu ne saoptava agresivno, s ispruenim prstom pjesnika lano zabrinutog za nacionalnu stvar, nego je podastire blago, u obliku sudbine djevojice N.N. iz njegove generacije u Osnovnoj koli
Sava Kovaevi na Popovu mostu. Ako nakon itanja jednog stiha Esada Babaia da
je svako drvo u Bosni Sava Kovaevi vie nikada nijednu umu neu moi pogledati
bez misli o tome, onda e me i zavodljivi dim duhana iz lule uvijek pomalo i podsjetiti
na to da u neto drugaijem, ali ipak dimu, izgorjee i neke kue, i neke due u njima.
Trea pjesma kojom me je Hajdarevi zaduio zove se Tranzicijski intelektualac.
Imam prijatelja koji se nee sloiti s vama
ak ako ponovite njegovu jueranju misao
Slae se jedino s vaom utnjom i samopokorom
ta sve niste proitali, o emu sve niste informirani
Kad bi On pisao svoj dnevnik, vjerujem da bi
Sedmicu poslije spaljivao prve stranice
Nita se ne dogaa u svijetu i vremenu
Osim onoga to je on kadar vidjeti i uti
Nema toga glasnika koji e ga poastiti vijeu
Ni eherzade koja bi ga priom umilostivila
On je, od pertli do kravate, tranzicijski intelektualac
Koji s postkomunistikim utvarama igra pasijans i poker
Ako ga sretnete, obavezno ga utivo pozdravite
I ne provjeravajte je li pristao da vas je ikako sreo

Ustvari, moglo bi se rei da me Hajdarevi nije toliko zaduio pjesmom koliko biljekom o njoj. Inae, prezirem biljeke i fusnote u pjesmama i kad vidim da se neko time
bavi, odmah sklopim knjigu i trajno je ostavljam, ali ova je toliko precizna da se ovdje,
naprosto, mora citirati: Znam da e biti dosta mojih prijatelja i poznanika koji e se ili
osobno nai ili e, pak, nekoga prepoznati u ovoj pjesmi. Svi e oni, tvrdim, biti tu u
pravu, a meni nee padati na pamet da ita od toga to nau u ovim stihovima ikada
demantiram.
U duhu reenog, da ovaj to ovo pie, ne voli glavne tokove i velike slapove, nego
rukavce i njima pripadajuu okolinu, valja priznati da se on tu i naao i prepoznao da
je, kako teorija to lijepo ustanovljava, i oznaitelj i oznaeni u ovoj pjesmi, tako da ne
morate vjerovati nita od onoga to je ovdje reeno, osim da sam neke stvari doivio
upravo onako kako ih je u knjizi Sutjeska opisao Hadem Hajdarevi. A na poetku
rekosmo da je najvei rezultat poezije ono to ona uini za onoga ko je ita. Stoga je
ovaj uvid zapravo samo jedno, moda bitno, a moda krajnje irelevantno za pjesnika
Hajdarevia i njegovo djelo. Ali, iznimno je bitno za onoga ko je taj uvid napravio. I
pustio se niz Sutjesku.
| 91
Vedad SPAHI
Ljubav kao uporite identiteta

(Zlatko Topi: Zavrna rije, EPH i Novi Liber, Zagreb, 2011.)
Knjiga Zlatka Topia Zavrna rije, poetoloki gledano, predstavlja sasvim nov i apartan doprinos tematizaciji rata i kontemporarne zbilje u recentnoj bosanskohrecegovakoj knjievnosti. Ve na poetku, u jednom od metatekstualnih fragmenata, autor
analitiki precizno dijagnosticira karakter ovdanje ratne knjievnosti odane tzv. poetici
svjedoenja, implicirajui, sebi svojstvenim smjernocininim tonom, plan otklona od
pisanja o zloinu s lica mjesta, i iz prve ruke, koje ima ne samo snagu dokumenata, jer
taj cilj je previe plitak i banalan, nego, zagledano u vjenost, iskazuje jasnu namjeru
dubokog i traginog umjetnikog oevida, pretencioznu nakanu patetinih svjedoka
postojanja!
Zavrna rije je roman koji kombinira dokumente zapisnika sa sudskih roita, datih u formi dramskih replika, s ispovjednim diskursom ljubavnih memoara, zainjenih
autoreferencijalnim pasaima o knjievnosti i o knjievnom ivotu Sarajeva, u kome
glavni lik ima status pisca autsajdera, pri emu marginalni poloaj u hijerarhiji knjievne
arije nije stvar vrijednosti njegova djela ve beskompromisnog osobnog izbora da
kritiko-spisateljske lobije zaobilazi u irokom luku. Budui da Topieva proza simulira
poetiku nefikcionalnog teksta, s lakoom se u pripovijedanje involviraju razliiti funkcionalni stilovi, prosedei, anrovi, podanrovi i teme; ak s tolikom fleksibilnou da roman
dobija odlike svojevrsnog anrovskog arboretuma u kome se dobro primaju, izmeu
ostalog, esejistike i kolumnistike dionice, elementi stripa, komentari uz fotografije iz
porodinog albuma, ali i fragmenti sasvim ozbiljne poezije.
Iz retrospektivne take glavnog junaka koji u zatvoru, piui memoare, priprema
odbranu na lanu optubu za ratni zloin svaka se sastavnica njegova identiteta pojavljuje kao hermeneutiki problem: knjievnost koja to ve jest sama po sebi, odnos fikcije i zbilje, status pisca u ideolokom drutvu, rat, zloin, suenje, politika i etika, kultura
i multikultralizam, vjera i hipokrizija, ljubavni i brani odnosi sve se to stie i dodiruje
na jednom istom mjestu u zoni proaktivnog razumijevanja svijeta koju zovemo interpretacija, a ije je drugo ime u Topievom sistemu vrijednosti demistifikacija, temeljita i
bespotedna u tolikoj mjeri da nijednog momenta ne iskljuuje autodemistifikaciju kako
na razini privatnosti (Glavni junak samoironino priznaje: Razliiti su konteksti i uglavnom na njima zasnivam svoju odbranu dvostrukih mjerila) tako i na razini kolektiviteta
(...sarajevski duh, ako to postoji, zapravo uope nije neto ime bi se pametan hvalio.
Uglaeni besprizornici bili su paradigma sarajevske raje raje iz Fisa, raje s Anexa, vrat-
nike raje, bistrike raje i svih drugih raja, podgrupa i varijacija a bit te ideje i koncepta
je u tome da se promovira osrednjost i itav svijet svede ba svoju mjeru.). U skladu s
tim od stratekog znaenja za Topievu poetiku je otroumno metonimijsko fiksiranje
znakovitih toposa drutvenog konteksta po ijim floskulama, avovima i bajpasima autor izvodi svoje nerijetko virtuozne kritiko-ironijske verbalne manevre.
Na tragu reenog upravo ljubav fokusirana kao centralno poprite preispitivanja tzv.
zdravorazumskog poretka stvari, jer emocionalni odnos mukarca i ene za Zlatka Topia i u svojoj najtrivijalnijoj inaici zadrava neto od onog misterija o koji se, slino
kao u Smijenim ljubavima Milana Kundere, obijaju konjunkture ideoloki suprimirane
a filistarski dizajnirane drutvene zbilje. tovie, iz stanja posvemanje subvertiranosti
gore pobrojanih sigurnih uporita identiteta najpripadnijim se ukazuje ono to se opire racionalnom tumaenju, ili kako to jedna od junakovih bivih ljubavi kae: Jer, ta je
u ovim vremenima i ovdje jo sasvim sigurno nae, osim bivih ljubavi..., a sam on u
zavrnoj rijei pred porotom potvruje: Drim se sada za sve ljubavi kao za vrsto ue
koje me jo jedino povezuje sa ivotom.
Roman Zavrna rije na svoj nain afirmira aspekte bosanskih duhovnih i humanistikih vrednota o kojima javnost, navlastito ona medijski prispodobljena, govori openito, parolaki i prigodniarski a tiu se te prkosne i ponekad neshvatljive odanosti
bosanskog ovjeka istini, pravdi i pravednosti. Tu injenicu vrijedi spomenuti i u kontekstu nagrade Hasan Kaimija koju dodjeljuju podrinjska povratnika udruenja, a za
2012. godinu zaslueno je pripala ovom Topievom romanu. Kriterioloko nagnue
tog uglednog literarnog priznanja ka izbalansiranosti estetskih i etikih naela u vrednovanju knjievnih djela s ovogodinjim se laureatom ostvarilo u gotovo savrenoj mjeri.
| 93
Sonja JURI
Monade ljubavi i slobode, tjeskobe i straha ili prestabilirana

harmonija ivota
U vlastitoj nakladi i nakladi Drutva hrvatskih knjievnika Herceg Bosne ove godine je
objelodanjena stihozbirka Uviranja pjesnika, knjievnoga kritiara i profesora filozofije
Zdravka Kordia. Ova knjiga je zapravo sublimacija auktorovog stvaranja posljednjih tridesetak godina. U njoj nam pjesnik otkriva i poetski uobliuje razliite relacije u koje se
zapleo moderan ovjek. Stvarajui u doba kad vlada sveopa poast neitanja i openito odbojnost prema poeziji, Zdravko Kordi nastavlja sa svojim poetskim ostvarajima
kao da slijedi jednu prekrasnu misao Vasilija Kandinskog: Stvaranje djela jest stvaranje
svijeta. Stavljajui znak jednakosti izmeu umjetnika i novog demijurga, dovodi nas do
spoznaje da je stvaranje kreativan in koji nas barem na nekoliko trenutaka zaokuplja
jednim novim, boljim, umjetnikim svijetom.
Knjiga Uviranja je podijeljena na pet cjelina: Oaza, Uviranja, Putnici, tamni ples, Odlaze
puntari i Jahve i hrast. Prva cjelina pod nazivom Oaza je pisana kao lirika u prozi i sadri
pet cjelina, koje su tematski, stilski i sadrajno povezane u kompaktnu cjelinu. Ostala
etiri dijela su pisana slobodnim stihom, svaki dio obrauje odreene teme i motive kojima je pjesnik zaokupljen. U prvom dijelu Oaze lirski subjekt velia ljubav: Vrijeme ubija
ljubav, misao ubija ljubav, moral ubija ljubav. Ljubav je ponad vremena, misli i morala.
Toliko je prepreka do ljubavi, a jedina je ona smisao postojanja i poslanja ovjekova.
Ovi motivi podsjeaju na one iz poslanice sv. Pavla, ali i na Danteove i Goetheove misli
da je nad svim vrhovima ljubav, najuzvieniji ovjekov osjeaj. Zatim slijedi molitva,
zaziv: Molim Te Boe, pomozi mi nadvladati ovu tjeskobnost. Molim Ti se pomozi mi da
ispunim svoje poslanje. U trenutcima Schopenhauerovog pesimizma i Kierkegaardove
tjeskobe lirski subjekt zaziva pomo Svevideeg koji je sve uprizorio. Te nastavlja: Moda je najbolje ne razlivati se preko ruba, nestati u vlastitu uviru!? Koji je smisao svega
kad nas ivot neumitno vodi konanome, viru, uviru, unedogled? Traganje za sutinom
ivota esto asocira na egzistencijalistiku misao vodilju: O smislu ivota se uvijek pita
onaj koji nije zadovoljan postojeim, smislom ivota zaokupljen je umjetnik u svom neumornom prevladavanju unutarnje dihotomije. Ako je po Aristotelovoj Poetici umjetnost
mimesis (oponaanje), a smisao umjetnosti katarza (proienje), onda sljedei stihovi
potvruju navedenu tezu: Proienje i kajanje poinju odve kasno. U kasni sat dolazi
mora. Ba kao to je u kasni sat svog ovozemaljskog poslanja Moru objelodanio i Antun
Gustav Mato. U kasni sat dolazi i spoznaja da je ovjek crvotono bie neznatno
zrnce praine; upravo ta spoznaja uprisutnjuje osjeaj malenosti i prolaznosti, tu neiscrpnu inspiraciju umjetnika, pjesnika, koji je nita drugo do li utjelovljenje dijalektikog
jedinstva vjenosti i prolaznosti.
U drugom dijelu Oaze lirski subjekt izrie misao da se ponavljaju teke noi, tjeskoba i
smrt. U neprekidnoj koliziji s vremenom i sredinom kojom je okruen, lirski subjekt nam
podastire injenicu da se najvee drame, najvea preispitivanja, klonua i sumnje odvijaju unutar ovjeka, unutar umjetnika. Na tom brisanom prostoru, izmeu dviju krajnosti
(izmeu Raja i Pakla) nastaje umjetnost, nastaje poezija. Sve te crne tjeskobe i svijet
koji prezire jer ne moe vratiti izgubljeno, lirski subjekt dovodi do pitanja: Jesam li zalutala zvjezdica iz drugih zvijea pala u ovaj mrak, pa se ne snalazim? To pitanje podsjea
na Ujeviev iljak s vrha rtvovan u masi, na opove Astralije, na kozmiko poimanje
ovjeka i njegovu ivotnu ulogu. Ta izgubljenost, nesnalaenje meu zvijezdama moe
biti protest prema neizdrivom, ali i ona krajnja pomirenost s neizdrivim, dolazei tako
do Nietzscheove misli vodilje: Formula za veliinu ovjeka je amor fati (formula za veliinu ovjeka je ljubav spram sudbine).
to ovjek moe promijeniti? ime upravljati? Kada se travanj budi ja umirem iz trena
u tren; ovi stihovi asociraju na Eliotovu Pustu zemlju i misao da je travanj najokrutniji
mjesec. Takoer nas podsjeaju na snagu prirode i krhkost ovjeka ali i na vrijeme
koje nezaustavljivo tee. Vrijeme koje se javlja kao tiho protjecanje pjeanog sata ali i
grmljavina nabujale rijeke iji valovi odnose sve pred sobom. imievski ogrnut plavetnilom noi, pjesnik se pita: Za koga ja koracam sa sjenkom u neizdrivu no?
Religijski utjecaj odie u redcima koji slijede: Duh koji lebdi nad vodama i nad kopnom, duh koji lebdi u tvome tijelu asociraju na biblijski motiv lebdjenja nad vodama,
asociraju na vjetar, zrak i let te evociraju misao na duh, duhovnost, tj. na vezu izmeu
zemlje i neba. Bog i ljubav su inspirativna snaga Zdravka Kordia; to se oituje u sljedeim stihovima: Samo darivanje i davanje nam omoguuje primanje, omoguuje samu
ljubav. Svaka misao ima svoju sjenku samo je intuicija ista; dakle, samo intuicijom,
tom neposrednou, tom nepatvorenom istinom (po Bergsonu) moemo prodrijeti u
najskrovitije dijelove ovjekova bia.
Stapajui motive tame, samoe, krika, tiine, prolaznosti, bezvremenosti i neumornog
traganja u jedan veliki mit zvani ivot, auktor ovih redaka nam otkriva svijet snanih unutarnjih preivljavanja, a kroz svoje pjesnike ekspresije uvodi nas u jednu novu, poetsku
zbilju dajui svome stihovlju sadrajnu puninu i prepoznatljivost. Iako se uz navedene
motive redaju motivi beznaa, tjeskobe, smrti, krikova, noi, tmine, neizvjesnosti, turobnosti i sumnje, ciklus Oaza zavrava milju: Moda e proljee jednom granuti i u
mojoj dui.
Slijede ciklusi: Uviranja, Putnici, tamni ples i Odlaze puntari. U njima dominiraju motivi
prolaznosti ivota, injenica da vrijeme odnosi sve, ba sve prema konanici, prema
uviru u ono nepostojee. Pjesma Putnici upuuje na dubinu misaonih i kontemplativnih
preokupacija pjesnika: Putujemo u smjeru vode / Putujemo u smjeru kazaljke / Putujemo bezvremeno / beskonano / U pad, u blaenstvo prostranstva / Putujemo u neizvjesno!/ Pitanje vremena izaziva razliite asocijacije, pjesnike slutnje i vizije s religijskim
| 95
elementima ali i nihilistikim poimanjem svretka. Naglaena je svijest o ispraznosti

i prolaznosti ali i refleksije o sudbini ovjeka i njegovoj metafizikoj stvarnosti. Kamo
putujemo i kamo nas vrijeme nosi ostaju velike nepoznanice. Ostaje rascjep unutar
ovjeka, izmeu bitka i vremena heideggerski reeno, a taj rascjep popunjavaju egzistencijalistiki motivi: tjeskoba, smisao i besmisao ivljenja, kontradikcija izmeu ivota
i smrti. Istovremeno izviru i vjernika i skeptika pitanja; poput sumnje sv. Augustina
(sumnjam, dakle jesam) i Descartovog Cogito ergo sum (sumnjam, dakle mislim).
Kad se nae pred tajnom ljudske budunosti, pred dvojbama i sumnjama, lirski subjekt se preputa ljubavi i svjetlosti, te kroz potpuni doivljaj slobode uranja u kozmiku svijest , tj. boansku transcendentalnost. To nam potvruje pjesma Izbija dan: Oh,
boanska svjetlosti / vapijem za tobom / kao za pjeanim poljima / kao za jagodicama
tamnoga grozda / iza kojih e nas okupati svjeina / ispod tamnih vjea / ali i pjesma
U zanosnoj ljepoti: Konana ljubavi, iskoraku / zanosna iluzijo / trebam te u trenutcima
slabosti // Mogu ubiti u meni konanu iskru / sve moje trenutke i cijelo vrijeme / al ne
mogu unititi / moj kozmiki iskorak / u ljubav / Moju divnu svemirsku lavinu /.
Peti i posljednji ciklus nosi naziv Jahve i hrast. U njemu se himna Zemlji hrvatskoj i
jeziku hrvatskome, jeziku blagosti, velia poput Evaelja po Ivanu: Iz vedra neba nasta
Rije! Narasta rije / Rije meu nama prebivala / i Tijelom postala/ Otjelovljeni Logos
stvara mnogoglasje / stvara tjelesno sjeme. Sve nastade po Rijei Bojoj, po Logosu,
i nebo, i zemlja, i ljudi, i druga bia i cijela priroda. Sve se uklapa u onu Leibnizovu
prestabiliranu harmoniju ivota u kojoj pojedinac, ovjek, predstavlja monadu, dio savrene Boanske cjeline. Knjiga zavrava pjesmom Let u suton: Gospode, zamornim
suzama / uskraujem uspravan hod / let / ekam memento podivljalih dua / to hrle
plonikom / poput divljih rijeka /. Taj let, taj memento mori, je zapravo na uvir, naa
konanost u beskonanosti, naa fizika i metafizika, ono to cijeli ovaj poetski rukopis
uvezuje u jednu misao, a to je naslov knjige: Uviranja.
Na koncu mogu rei da je pjesnik Zdravko Kordi lirski intiman i produhovljen, blizak filozofsko-teolokim promiljanjima, te transcedentalno-kontemplativnim aluzijama
i simbolima u svome poetskom stvaralatvu. U svom pjesnikom opusu objedinio je
ljubav, slobodu, ivot i smrt s izuzetno visokom estetskom vrijednosti, te se dotakao
kranskih mistiara i muenika, poput kraljice Katarine i brae franjevaca. Kordi u
svom stvaralatvu nosi natruhe hrvatske moderne i ekspresionizma, tj. pjesnika Matoa, imia, Ujevia i opa, te filozofska promiljanja sv. Augustina, Descartesa, Schopenhauera, Nietzschea, Kierkergaarda i Sartra. Stavljajui poseban peat na vrijeme
koje neumitno tee, poput rijeke, nosei sa sobom sve nas ka konanosti, ka uviranju,
Zdravko Kordi nam kao itateljima ostavlja dovoljno prostora da prije naih uviranja
osvijestimo, kantovski reeno, zvjezdano nebo i moralni zakon u nama.
Mostar, 6. studenoga 2012.

Marijan TOMASI
Trea knjiga posveena

Bilosniu za njegov jubilej
Poslije knjige dr. Igora ipia (ivot na sudbini vulkana) i Davora alata (U Tigrovoj kui) ovo je trea knjiga o Bilosnievu
djelu tiskana ove jubilarne godine u kojoj ovaj autor slavi 45.
godinjicu svoga umjetnikog djelovanja
Knjievnik i kritiar Fabijan Lovri, dopredsjednik DHK Herceg Bosne, autor je novoizile knjige Vitez zlatnog runa, prikaza i recenzije djela Tomislava Marijana Bilosnia.
Poslije knjige dr. Igora ipia (ivot na sudbini vulkana) i Davora alata (U Tigrovoj kui)
ovo je trea knjiga o Bilosnievu djelu tiskana ove jubilarne godine u kojoj ovaj autor
slavi 45. godinjicu svoga umjetnikog djelovanja. Knjiga je tiskana u izdanju Udruge
3000 godina Za dar iz Zadra.
Fabijan Lovri na vie od dvjesto knjikih stranica razmatra knjievno, publicistiko, slikarsko i fotografsko djelo Tomislava Marijana Bilosnia, pratei gotovo furioznu
umjetniku produkciju ovog autora u prvom desetljeu ovoga stoljea, tvrdei kako je
Bilosni umjetnik koji poput pikara izmie konanoj ocjeni.
Koliko god o njemu pisao, Tomislav Marijan Bilosni uvijek izmie krajnjoj ocjeni.
Ve je ranije uoeno kako TMB svakom novom knjigom i izlobom, pa i bilo im drugim to radi, pokuava rijeiti uvijek novi i tematski i formalni problem, neprestance se
preobraavajui, a da bi uvijek ostao isti, jedinstven i originalan. Davor alat e ga nazvati pjesnikom koji se umnaa unutar sebe, a Igor ipi osobom ija vizija ivota
zrai duhovnom slobodom. Slinih ocjena bilo je i ranije, kroz cijeli Bilosniev ivot.
Zlatko Tomii ga naziva pravim otkrivaem nae prolosti, Sanja Kneevi Prometejevim svjetlom u Kotarima, a poznati albanski pjesnik Xhevahir Spahiu kraljem
haiku, neki ga usporeuju sa Zoraniem, Ive imat Banov kae kako kod Bilosnia
nema nita bez strasti i ludosti, Igor Mandi ovjekom koji drastino ogoljava vlastitu duu, itd. Piui o Bilosniu meni se namee usporedba s Don Quijotom, koji
je bez svoje vjerne sjenke i stalnog pratitelja Sancha Panze. Bilosni je sam. On eli
biti sam, u svojoj usamljenosti biti dostatan i sebi i drugima u onolikoj mjeri u kojoj
se podudaraju interesi slobode. - pie Lovri u predgovoru svojih prikaza i recenzija
djela TMB-ea.
| 97
Obrazlaui Bilosnievu umjetnika rapsodiju ija je strast oito u zenitu, ako je suditi po njegovim djelima zadnjih desetljea, tvrdei da upravo kada se priviknemo na
jedno umjetniko uzbuenje potaknuto djelom ovog autora, ve slijedi njegovo novo
djelo, novo iznenaenje i uzbuenje, Lovri tvrdi kako bi za sve ovo Bilosni u nekom
drugom vremenu, nekim drugim prilikama i okolnostima, ali i nekim drugim prostorima,
izvan ovog naega zavidnog i himbenog okruja, zasigurno dobio kakvo laskavo viteko odlije, Vitez zlatnoga runa, pa tako i naslovljava knjigu svojih ogleda.
Bilosni kao ovjek ije ime privlai pozornost i brojem objavljenih knjiga i irinom
umjetnike preokupacije, ali i svojom biografijom u uem smislu rijei, koju je Tonko
Maroevi usporedio s biografijama amerikih pisaca, tako je ove godine privukao panju i trojice vrsnih, iako meusobno potpuno razliitih, knjievnih kritiara koji su svoja
kritiarska djela posvetili ovom najplodnijem hrvatskom autoru.
Lovri e konano zakljuiti: da se uspjeh ovog umjetnika ne bi shvatio kao milost
okoline, Bilosnia ivot nije mazio, borio se lavlje i prihvaao razliite i oprene poslove,
od manualnog radnika do direktora i urednika, koje ili nije htio ili nije mogao obii, ili
je elio pokazati kako moe biti uspjean radnik i uspjean intelektualac. Zasigurno, na
povrini ga je odrala eruptivna energija, emocionalna uskovitlanost i blistava inteligencija, jer kako drukije proi kroz tolika ivotna mrvljenja a sam ne biti smrvljen, a uza sve
to jo i stvoriti istinski osebujnu, raznovrsnu, dinaminu i bogatu umjetniku i ivotnu
biografiju? Tajna je to koju mnogi nikada nee dokuiti, ali prepoznati je mogu oni koji
su proli slian put: od blata do zlata, jer tako mora biti!
ljetopis
Fra Ante MARI
Dobri brat protivni vjetar1

(Sv. Franjo Asiki u Hrvatskoj)
Sv. je Franji Asikom (1182. 1226.) roenom u Asizu, Umbrija, u Italiji. Prva zemlja
izvan njegove domovine na koju je stupio svojom nogom bila Hrvatska. Zahvaljujui
tom dogaaju koji se zbio 1212. godine, franjevci Hrvatske i Bosne i Hercegovine slave
ove godine jedinstveni jubilej osamstote godinjice boravka sv. Franje Asikog na naoj
rodnoj grudi. Da se to uistinu i dogodilo, imamo potvrdu u njegovom prvom ivotopisu
to ga je 1226. godine napisao fra Toma elanski. Evo opisa tog dogaaja:
20. poglavlje2
O elji da podnese muenitvo i kako je najprije poao u panjolsku a zatim u Siriju;
kako je Bog po njemu, umnoenjem hrane, iz pogibelji izbavio mornare
55. Plamtei boanskom ljubavlju blaeni je otac Franjo uvijek nastojao postati jo veim. Velikoduna je srca iao putem Bojih zapovijedi elei dostii najvii vrhunac savrenstva. U estoj godini svog obraenja, plamtei silnom eljom za muenitvom, htio
je otploviti u Siriju3 da ondje Saracenima i ostalim nevjernicima propovijeda kransku
vjeru i pokoru. Da bi otplovio onamo, ukrcao se na neki brod. Ali puhali su protivni vjetrovi i on se s ostalim putnicima nae na obali Slavonije4
1 U prigodi 800. obljetnice dolaska sv. Franje u Hrvatsku, 1212. 2012.

2 Toma elanski, ivotopis i udesa sv. Franje Asikog, s latinskog preveo o. Damjan Damjanovi,
Tisak: A. G. Mato Samobor, Zagreb, 1977., str. 29.
3 Ovdje je Sirija zemljopisni pojam. To je obala s unutranjou Male Azije i Egipta. Dogaaj se zbio
u drugoj polovici g. 1212.)
4 U latinskom izvorniku stoji: in partibus Sclavoniae. Mi smo to preveli izrazom: na obali
Slavonije, a pritom nismo mislili na na suvremeni pojam Slavonije koja se nalazi u meurijeju, izmeu
Save i Drave. Prema sauvanoj predaji se ne moe utvrditi nita pouzdano gdje se Franjo na naoj
hrvatskoj obali iskrcao. Isto tako se ne moe nita pouzdano zakljuiti kako dugo je trajalo vrijeme
njegova boravka u Dalmaciji, to Toma oznauje izrazom facto modico temporis intervallo.
| 99
Kad je vidio da mu se tolika elja izjalovila, zamoli nakon kraeg zadravanja neke mornare, koji su putovali u Ankonu, da ga sa sobom povezu, jer je one godine jo jedva koja
laa mogla otploviti prema Siriji.
SAN SV. FRANJE NA SUBASIU
Franjo je izmoren spavao pod stoljetnim morskim hrastom. Vjeverice su tiho svu no
skakutale s grane na granu i oprezno nosile svoju hranu da im ne ispadne i ne probude
Franju. Pred zoru su se smirile, poredale na donjoj grani koja je svojim vrkom bujnog
zelenila skoro dodirivala Franjinu glavu naslonjenu na kamen. Njegove su bose noge
na sebi imale tolike tragove rana od otrog kamenja. Disao je ravnomjerno, a s njim u
istom ritmu i poredane vjeverice. Obzorje na istoku jo nije davalo znak o dolazeoj
zori. Pod Subasiom tiho spi cijeli Asiz.
Odjednom su vjeverice nakrivile svoje pametne glavice i pozornije gledale prema Franji. Njegovo se tijelo poelo lagano migoljiti. Noge je ispruio, dizao ruke, no i dalje je
ravnomjerno disao u dubokom snu. Oi su mu sklopljene, a njegove su se usnice s
vremena na vrijeme micale kao da neto govori.
- To Franjo sanja neto lijepo! - tiho apnu stara vjeverica, a sve su druge potvrdno
klimale glavama.
- A, to Franjo sanja?! - pita staru vjevericu nakon kraeg vremena mlada vjeverica koja
je na grani sjedila tik do svoje majke.
- Tiho tiho Ako napne svoje misli, ako bude u njega pozorno gledala i bude
tiha, ui e u njegov san i saznati to to Franjo lijepo sanja. Pogledaj samo koja se
milina razlijeva njegovim licem
- Ne vjerujem da mi vjeverice moemo ui u san ljudi. Oni nas ne vole, progone nas,
djeca nas gaaju kamenjem i svaim, mira nam ne daju pozorno gledajui u Franju
ree najstarija vjeverica i otac cijele ove obitelji. Stajao je na grani posve na kraju i malo
odvojen od svih.
- Ne kaem to napamet, tiho mu govori stara vjeverica. Franjo je drukiji od svih ljudi.
On voli ivotinje. Neki mi je dan priala jedna lastavica kako im je tu u nekom selu
propovijedao i kako su ga zanosno sluale. I jedan zeko, kojeg su ranili, veli da mu je
Franjo spasio ivot. Ja sam ve nekoliko puta zorama bila u Franjinu snu. Sve saznala,
kao da sam sama sanjala Budite samo tiho
- Mama, mama, Franjo sanja krasnu lijepu djevojku koja od nekog bjei, a on je eka rairenih ruku No, daleko je jo od njega, nee se uspjeti spasiti od svojih progonitelja
- I ja je vidim progovori jedna od vjeverica jedva ujno
- I ja
- I ja
- Kako su joj krasne plave duge kose
- Kako joj vijore dok bosonoga tri prema Franji
- Haljina joj je bogata i krasna. Ovo je neka mlada grofica

- Za njom jure konjanici, jedan je ispred svih i vie
- Klara, Klara, stani, vrati se kui
- Ona samo bjei od svojih progonitelja
- Spasit e se, spasit e se, tri Klara, tri jo samo malo
- I Franjo joj tri u susret, pogledajte samo kako u snu mlatara nogama kao da tri, kako
je rairio ruke
- ujete neto kao potres, gledaj kako su konjanici zbunjeni, konji skau u propanj, ru,
kao da se neega boje, ne sluaju vie svoje konjanike, vrte se ukrug
- Zemlja se raspue pred njima, pred konjima zjapi velika provalija, a Klara je s druge
strane te nastale bezdane provalije i dalje tri
- Sve je blie Franji, zato staje, zato mu ne padne u zagrljaj
- I Franjo je stao kao ukopan
- Neto dri u ruci
- To su kare
- Klara klei, do nje je jo jedna djevojka, evo dolazi jo jedna
- Sve klecaju do Klare
Franjo je u snu ispruio svoje ruke na jednu i drugu stranu vodoravno, glavu naslonio
na desno rame i ruku u kojoj dri kare, noge skupio i ispruio do vrhova svojih palaca.
- Tijelo mu se pretvorilo u slovo T
- To je kri
- Pogledaj kako aneo oko njegovog tijela iz posude opisuje krug
- Pepelom
- Je li to Franjo umro
Trajalo je cijelu vjenost dok vjeverice sretne odahnue kad su primijetile da se Franjo
uspravlja i sjeda gledajui prema Klari i onim djevojkama.
- iv je, iv
- Ustaje u rukama su kare ide prema Klari
- Boe, kako su oboje lijepi i sveti. S neba ih obasjava bajna svjetlost jaa od sunca
- Klara klei, Franjo kleknu pred Klaru. Lijevom je rukom kao u snop skuplja plave zlatne
uvojke
- to e to uiniti, Boe, ovaj je san ba straan
- Ne, ne
Uglas u svojim duama preklinju vjeverice!
- Franjo Klari ree prekrasne zlatne uvojke
- Evo anela, uzima ih Franji iz ruku i odletje s njima prema dolini
Vjeverice su izvile svoje vratove do boli, izdigle se na svoje zadnje noice. Gledaju za
anelom.
| 101
- Znam kamo e sv. Damjanu. Tu je crkvicu Franjo obnovio prije nekoliko godina. U
njoj stanuje stari bolesni sveenik
- I u crkvici je krasni kri Raspetoga naslikan na drvetu. Visi iz kamenog stropa ponad
oltara
- Aneo nestade u crkvi kroz okrugli prozor to je iznad glavnih vrata
- Tamo e ostaviti Klarinu zlatnu kosu to je sad ovo, ujete li krasnu pjesmu, nebeska je, srce mi se rastapa
- Nekoliko anela s Franjom oblae Klari pokorniko odijelo. Prikrivaju joj glavu velom,
o pasi joj stavljaju krunicu, i onim drugim djevojkama ine isto Opet su klekle i mole
- Pjesma je sve ljepa. Klara i njene pratilje ustaju. Odlaze od Franje putem anela
prema sv. Damjanu
- Franjo ih prati pogledom, blagosliva ih
- Pjesma je sve tia i pobonija. Nikad nisam ula ovakvu pjesmu govori vjevericama
stara vjeverica majka.
- O, ne, ne! Ne budite ga! San tek to je poeo, a tako je krasan govori stara vjeverica,
otac ove obitelji. Nije vjerovao da vjeverice mogu vidjeti ljudske snove, a sad je ozarenog
pogleda gledao za Klarom. No, brat se Moriko opasno pribliio usnulom sv. Franji. I on kao
da neto u zraku oslukuje, kopa po svojim uima. Nejasno mu je to to uje i misli da mu
se priinja. Stao je do Franje. Uope ne primjeuje Klaru koja u povorci sa svojim pratiljama
i sa svjetiljkom u ruci kroi kraj njega pjevajui s anelima.
- Ovaj nije u snu, ovoga se moramo rijeiti, sve e nam ovo pokvariti! - skoi spretno
stara vjeverica do rupe u stablu. Brzo se vrati i jednim orahom pogodi snenog brata
Morika u kutravu glavu obraslu dugom smeom kosom.
- Uh, uh! Proklete male napasti. Gaate se orasima, je li? - saginje se da nae neki
kamen, a vjeverice sve uglas viknue:
- Bjei, odlazi, nisi u snu. Sve e nam pokvariti. Probudit e Franju i san e se rasplinuti!
- Evo vam. Joj, kako me boli glava! - baci se kamenom na vjeverice, a one stanu vikati
to ih grlo nosi. Ta vika probudi sv. Franju. Gleda oko sebe, okom trai Klaru i anele,
gleda u svoje ruke, pipa po depovima, okruuje svojim svetim snenim pogledom uokolo po zemlji.
- Gdje su nestale kare?!
- to?! to kae, brate Franjo. Kakve kare spominje?
- Kakve kare, kakve kare?! Sve si upropastio. Otkud tebe sad kad je bilo najvanije?!
vikale su vjeverice, skakale po grani, izvijale se i cvilile.
- Vi bjeite, dok vas ne dohvatim
- Pusti ih, prozbori Franjo. One sa mnom bdiju i snivaju
- Da, zapamti, ti nespretno gunalo. S Franjom smo bdjele i snivale. Franjo, to ovaj
san znai?!
- Sestrice moje vjeverice, znam da ste sve vidjele. Nemam vam vie to rei.
- Molim, s kim to, Franjo, razgovara?! - okree se brat Moriko oko sebe i ne vidi nikoga
osim uznemirenih vjeverica.
- Pa s nama, zar si slijep. Slijep i gluh - graknue vjeverice u koru.
- Mozak mi probijate, vi dosadne male ivotinje. Daj ve jednom prestanite!
- Pusti ih, Moriko. Evo sunce samo to nije. Poimo sv. Damjanu. Klara me zvala. Slatko
sam spavao i snivao divan san.
Dok ovo govori, sv. Franjo mae vjevericama i one njemu svojim prednjim noicama.
Uto se na obzoru zacrvenjee proplanci dalekih planina. Brat je sunce kroio zorom u
svoj prvi korak. Vjeverice granama krenue na poinak u svoje duplje u stablu, a sv.
Franjo i brat Moriko kleknue i digoe svoje ruke prema nebeskom svodu na jutarnju
molitvu. S njima zapjevae mnoge ptice Subasia.
SVETI FRANJO I BRAT MORIKO NA PUTU U ANKONU
Tiho se sputaju brat Moriko i sv. Franjo prema gradu. Pod njima puca prekrasna spoletska dolina. Zastaju i gledaju.
- Eno sv. Damjana. Krov mu bljeska na jutarnjem suncu - progovori Moriko, eui jo
uvijek ono mjesto na glavi gdje ga je vjeverica pogodila orahom.
- Tu divne djevice dan i no slave Gospodina. ive sv. siromatvo i mole za nas da i mi
slavimo naega Gospodina - dodaje sv. Franjo jo uvijek pod dojmom sna to ga je snivao
pod hrastom na vrhu brijega.
- Boe, kako je to bilo udesno, to kako je Klara napustila svoju obitelj, odrekla se svojih
udvaraa i posve posvetila Gospodinu - glavom uzdignutom nebu prisjea se Moriko.
- To sanjam esto. To mi ne ide iz due. Klara i njene sestre nose nas svojim molitvama.
One su nai aneli, mi moramo biti dostojni vitezovi Svevinjega.
- Sigurno si i noas sanjao Klarin bijeg iz oinskog doma. Vidio sam to na tvom licu i
tvojem tijelu koje se u snu grilo
- Vidjele su to i vjeverice
- Ne spominji mi te napasti. Evo imam vrgu na glavi od njihova oraha
- Jadni moj mali brat Moriko, proi e. Evo nas pred gradom. Svratimo u Asiz da vidimo
prosjake i beskunike, imaju li to jesti.
Sv. Franjo i Moriko ulaze u grad kroz mala vrata na vrhu kojima se dolazi i odlazi utvrdi
na vrhu brijega. Straar ih puta bez ikakvih provjeravanja, jer ih obojicu dobro zna.
| 103
Pozdravi ih klanjajui se. Franjo ga blagoslovi.

Velika je guva i veselje na svakom koraku, na svakom trgu. Djeca se igraju, stariji eu
i kupuju, prosjaci zadovoljni jedu to su prosili. Iz Prociunkule su dola jo neka braa.
Grle se sa sv. Franjom i Morikom, jer se nekoliko dana nisu vidjeli.
- Leone, ovico Kristova, tako sam te se poelio! - grli sv. Franjo brata Leona, Bernarda,
Masea, Egidija, Rufina, Ivana sa eirom i druge. Oni svi s toliko ljubavi i veselja gledaju
svoga oca Franju.
- Tako si nam nedostajao, ne smije nas nikada naputati. Bez tebe je tolika tuga - ali
se Leon. Ostali potvruju. U to se na glavnim gradskim vratima oglasi truba i u punom
trku na trg pred sv. Rufinom dojuri nekoliko konjanika. Platevi na njihovim ramenima
vijore na jutarnjem suncu, a na svakom je platu veliki crveni kri. Jedan od njih skoi
s konja, pope se na povieno mjesto izgraeno od jednog golemog kamena s desene
strane od ulaza u crkvu, iz njedara izvadi svitak pergamena i dok ga razvija, truba opet
zaori kako bi utiala ljude na trgu te uli to e im proitati konjanik s velikog kamena.
- To je papin tekli tiho na uho doapnu Moriko bratu Franji. Tekli ih sve okrui pogledom te neobino visokim glasom poe itati razvijeni list:
- Gradu i svijetu. Mi, papa Inocent III. milou Bojom dana 1. svibnja 1212. godine
dajemo proglas za poetak jo jedne kriarske vojne, pete po redu, u Sv. Zemlju kako
bismo od nevjernika oslobodili sveta mjesta i mjesto Isusova groba. Svaki onaj koji krene u vojnu ima potpuni oprost svih grijeha i svih vremenitih i vjenih kazni. Okupljanje
je u Veneciji i neka pone ovim proglasom. Amen!
Tekli opet smota list, sveza na njemu vrpce i tutnu ga u svoja njedra, te skoi na konja
i uz zvuke trube s drugim konjanicima napusti grad istom onom brzinom kojom su i
dojurili. Poput vjetra. Ovako trebaju obii sve gradove i svima proitati papinu elju i
zapovijed. Na trgu nastade tajac koji ne potraja dugo. Ljudi poee ispoetka tiho i ispod glasa govoriti o papinoj zapovijedi i elji, a onda sve glasnije i sve unije. Jasno se
uje kako se na tim vojnama dogaa zlo, kako umjesto da oslobode sv. mjesta kriari
bivaju lukavo od zemaljskih vladara iskoriteni za njihove osobne ciljeve. Tako je propala zadnja vojna. Umjesto na istok, u Sv. Zemlju, zavrili su na obalama Croatiae i tu
spalili, opljakali i zauzeli grad Zadar. Ubili su mnoge dobre ljude koji su u svom gradu
i u svojoj zemlji mirno ivjeli.
Franjo je u krugu svoje brae, prosjaka i ponekoga graanina. Sjedi na zidiu do tunelskog prolaza koji vodi njegovom rodnom domu. Gleda u prozor svoje sobe. Zatvoren
je vanjskim drvenim kapcima. Ve je due tako. Uvijek ga, kad god prolazi tom strmom
ulicom Od sv. Jure kriom pogleda. Pogled na prozor svoje sobe preli njegovo lice
sjetnim i blagim osmijehom. Majka je taj prozor jutri otvarala, putala da sunce padne
na lice njezina dragog sina, da ga razbudi, pozove na doruak, upozori na sve to mu
je otac zapovjedio da uradi prije nego se on ljutit vrati sa svoga putovanja. Sjea se i
podrumske vlane i tamne ostave gdje ga je otac utamniio i svezao lancima. I majke
koja ga je oslobodila, kako su zajedno zagrljeni plakali.
- Franjo, Franjo prenu ga iz razmiljanja Moriko. Franjo mu se okrenu, ali kad vidje
da on gleda u drugom smjeru prema strmini ulice, i sam gledajui u tom smjeru, odjednom se ukoi. Lice mu poprimi udnovat izraz. Izmeu radosti i tuge, suze i osmijeha.
Polako se ustade i laganim korakom, koji skoro da ne dodiruje kaldrmu ulice, krenu
nizbrdicom. Nakon desetak koraka stade pred enom koja je nosila namirnice s trga.
Kako ena primijeti da netko stoji pred njom, i sama stade. Podie pogled i susrete se
s Franjinim zacakljenim oima.
- Mama .
- Sine moj ena spusti svoje korpe na zemlju i isprui ruke prema svome sinu. Padoe jedno drugom u vrst, dugi zagrljaj. Konano Franjo uze majino lice meu svoje
ruke i dugo je gledao njene divne neizmjerno duboke oi. utjeli su, samo utjeli.
- U ovim sam se oima prvi put progledao, kao u nebeskom ogledalu. U ovim krasnim
nebeskim majinim oima. Kako me i sada smiruju, miluju, kako blae bol svim mojim
tjeskobama
- Boe, moga eda! Znala sam od poetka da je neto u tom djetetu. Uvijek je bio svoj
i drukiji i uvijek tako boanski mio, nikada me ovo dijete nije uvrijedilo. Meni nedostaje
ovo moje edo, ovaj ovjek sada
Sudaraju se misli njihovih oiju, njihovih dua. Prvi e Franjo:
- Mama, kako si?
- Dobro, odlino. ujem o tebi sve najljepe i to mi krijepi moju duu. Tako mi je teko
bilo spoetka kad su te grdili, ismjehivali, kad su gradsku djecu na tebe hukali. O kako
sam te htjela zatititi, kako sam te htjela priviti na svoje grudi kamo ti je oduvijek mjesto.
A, ti, kako si, moj sine?!
- Dobro, majko! Odlino. I Bog te upravo jutros poslao. Imam neto objaviti tebi i cijelom
gradu, svojoj brai.
Franjo uzima svoju majku pod ruku i vodi je pred brau. Oni je svi znaju. Znaju je i svi
prosjaci Asiza, jer im je kriom od svoga mua uvijek davala jesti i milostinju. Znaju je
i graani koji stoje s Franjinim isposnicima. Franjin glas pobudi i one druge s trga te
se svi utrkuju blie da uju to to eli rei. Moda e propovijedati. Franjo gleda svoju
majku drei je za ruke. I kad se svi umirie, poe sveanim glasom:
- Ti, majko, dobro zna kako sam silno elio postati vitezom. Kako sam bio ranjen,
godinu tekog ropstva odleao u tamnici, kako sam se opet spremao u viteki pohod i
kako se onda neto u meni slomilo. Kako je proao moj oprotaj s ocem, tu nedaleko
od ovoga mjesta, i kako sam vlastitom ocu postao veliko razoarenje.
| 105
Okrenu se tada svima i dalje drei majku za ruku. Ona je upijala svaku njegovu rije,
a i svi ostali. Lastavice, koje u svibnju u Asizu ne daju nikome do rijei, prestadoe sa
svojim radom i cikom. Sve je, i sami svibanjski zrak i svjetlost grada samo ekalo na
njegovu sljedeu rije.
- A onda mi je Svevinji po jednom gubavcu tu dolje u polju rekao to mi je initi. I Evanelistar u Porciunkuli, i Raspeti u sv. Damjanu. I Bog me uinio svojim glasnikom. Poeo
sam ivjeti Evanelje i siromatvo, propovijedati. Onda mi je Bog dao brau - ponosan
pokazuje drugom rukom po njima, a oni samo ponizno sputaju svoje glave.
- Prije tri godine, kad nas je bilo dvanaest, krenuli smo veseli i sretni put Rima. Papa
nas je primio i dopustio nam ivjeti i propovijedati Evanelje. Svima nam je odrezao
kose u znak pokore. Svi se, pak opet, dobro sjeate to se dogodilo u ovome gradu s
poetka ovoga proljea. Kako je pobona i divna djevojka ovoga grada Klara pola za
Gospodinom. Ja sam joj ovom svojom rukom odrezao kose u znak pokore. Pobone
gospoe na elu s Klarom dan i no od tada mole pred Raspetim u sv. Damjanu koji mi
je zapovjedio: Franjo, idi i popravi moju crkvu koja se rui.
Sve vam ovo govorim potaknut ovim papinim oglasom koji nam jo zvoni u uima. Svi ste
uli to papa od nas trai. On je na otac ovdje na zemlji i moramo ga sluati. Zato sam
odluio krenuti u kriarsku vojnu. Ali ne naoruan maem i titom, ne osiguran pancir kouljom, kacigom i kopljem, ve kao vitez Boje Rijei. Krenut u u Siriju sultanu i muslimanima propovijedati o Kristu na ijem se grobu nalaze. Pa kada povjeruju u Njega, onda e
i sami uvati Njegov grob i sveta mjesta. Nee se morati vie prolijevati krv jednih i drugih.
Nastao je muk. Nitko nije oekivao ovakvu rije, odluku.
- Opet si nas iznenadio, ali ti ne mislim vie proturjeiti. Uvijek si izlazio kao pobjednik.
I ovaj e put! - sebi u bradu i da ga svi uju glasno izgovori brat Leon.
- Jedno, pak, molim. Povedi me sa sobom!
- I mene
- I mene
- Povedi me sa sobom gurala su se braa jedan mimo drugoga prema Franji i njegovoj majci, a on ih zaustavi rukom u zraku, drei drugom jo vre ruku svoje majke
koja je to i te kako osjeala.
- Dalek je to i neizvjestan put. Idem sam. Sa sobom u uzeti brata Morika koji me poznaje od najmanjih nogu. A i sa mnom je ovih zadnjih tjedana najvie bio. I jutros, kad
nije shvatio to su i vjeverice shvatile
Moriko skoi presretan da je izabran za pratitelja, a na spomen se vjeverica odjednom
sjeti vrge na elu, te se opet po njoj poea.
- Vi ete se sa sestrama sestre Klare moliti za nas. Polazimo sutra zorom. Ja u u ime
svih vas ispuniti ono to Sv. Otac od nas trai.
Franjo je gledao po brai i silnom mnotvu koje je bez daha slualo o njegovoj namjeri.
Pritom je do bola stiskao njenu ruku svoje majke. Odjednom je outio kako i njezina ruka
stie njegovu. Trajalo je to sve dok je nije pogledao i vidio kako se u tom trenu otkotrlja
tko zna koja suza za njenog sina iz njenih blagih i dragih majinskih oiju. Majka se prope
na prste kako bi cjelovom dobavila elo svoga omiljenog sina. On je zadra rukama s njenim licem na svome. Kao znak odobravanja ulicom se prolomi silan pljesak i odobravanje
iskupljene brae i silnog mnotva. U toj zaglunoj buci majka mu apnu:
- Sine moj, neka Te Bog uva i neka mi Te iva i zdrava vrati!
- Hoe, Majko!
Lastavice, kad ue to su rekli jedno drugom, uzletjee jako visoko te zakliktae i nastavie graditi svoja gnijezda za budue ptie.
Ranom su zorom spoletskom dolinom ila dvojica ljudi i pjevali. Umbrija je mirno snivala svojim predivnim krajolikom. Moriko je nosio veliku vreu smotanu pod rukom. U
njoj nije bilo nita.
- to e ti tolika vrea? - pita ga Franjo na rubu da prasne u smijeh.
- Morat emo neim platiti jedrenjak koji e nas prevesti do toga tvoga sultana. Prosit
u do Ankone!
- Aha, i slaninom i jajima misli platiti tako skupu kartu?
- O svom poslu, mili brate. Tebi materijalno nikad nije bila bolja strana. Evo nas u Folignu. I sada mi je ao onoga konja kojeg si prodao za opravku Sv. Damjana. Pjeice
smo se vratili u Asiz. No gori od uljeva na nogama bijae bijes Pietra Bernardonea.
Odjednom je jasna suneva svjetlost obasjala dvojicu putnika. Oni smjesta kleknue i
zapjevae hvale Gospodinu. Gazili su neumoljivo prema moru. Za nekoliko su dana bili
na obalama Jadrana. U ankonskoj je luci na vezu veliki jedrenjak. Jarboli su mu parali
nebo. U njihovu podnoju bijahu smotana jedra. Mornari su stalno neto oko njega i na
njemu radili. Za stolom na obali do samog velikog broda sjedio je visoki i ozbiljni ovjek
srednjih godina, preplanula lica. Svi su ga zvali Kapetan. Njemu se trebalo obratiti za
ukrcaj na brod, jer ve se po cijeloj luci govori da je to brod koji ove 1212. godine Gospodnje prvi kree put Istoka.
Kolona je putnika stajala u redu pred Kapetanom. On im je izdavao karte, a mornari
su ih smjetali u brod i odreivali im mjesta. Konano su na redu bili Moriko i Franjo.
Moriko je pred Franjom natovaren onom velikom vreom, sad punom svega i svaega.
Kapetan je zbunjeno gledao u tog nezgrapnog umbrijskog seljaka natovarenog tom
velikom vreom. I kad mu se htio obratiti, odjednom je iza njega primijetio Franju i rije
mu zastade na usnama. Netremice je gledao u Franju i izvijao svoj dugi vrat oko Morikove goleme vree kako bi ga bolje vidio. Polako je ustao, zaobiao Morika i pruio
Franji ruku:
- Vi ste Franjo iz Asiza?!
| 107
- Da!
- Ne vara me, dakle, moje oko i moje pamenje. Ja sam Vas sluao propovijedati u
Rimu prije nekoliko godina. Vi ste u mojoj dui neto pokrenuli. Ne bijae to ve uobiajena i dosadna propovijed kojih sam se nasluao. Vaa mi je rije poput zapaljene
smole padala na duu i srce. I jo gori u meni i nee se tako lako ugasiti. to Vi trebate?
- elim u Siriju!
- Tu ste na pravom mjestu i pred pravim ovjekom. Povedite ovoga svetog ovjeka i dajte mu najbolje mjesto - pozva mornare, a onda pogleda Morika natovarena golemom
vreom.
- A, vi, putujete li s Franjom?
- Da, putujemo zajedno - izusti Franjo.
- I njega s ovom njegovom vreom.
- Ovo je naa vrea. Mislim ne samo moja nego i Franjina, i vaa, i svih koji e biti na
brodu. Tu imamo izvrsnih zalogaja hrane to sam ih naprosio i jo tota to e nam na
ovom putovanju dobro doi.
- Dobro, dobro! Samo poi i na ruku budi ovom dragom i svetom ovjeku.
Kapetan primi sv. Franju za ruku i poljubi je s dubokim naklonom glave skidajui sa
svoje frizure svezane u rep kapetansku kapu. Franjo srdano uzvrati ljupkim i zahvalnim
osmijehom te se sa svojim bratom Morikom ukrca na jedrenjak koji bi ih trebao odvesti
u daleku zemlju pred sultana.
OLUJA NA JADRANU I DOBRI BRAT PROTIVNI VJETAR
Ve su nekoliko dana na moru. Jedrenjak besprijekorno sijee morsku povrinu. Sva
su jedra puna vjetra koji brodu daje tako eljenu brzinu. Mornari znaju svoj posao. Bez
urbe i suvinih rijei sve na vrijeme obavljaju. Na kormilu se izmjenjuju svako malo.
Podeavaju jedra, razvijaju ih do cijelosti ili im skrauju povrinu, okreu ih u sve strane
kako bi to vie vjetra za sebe ugrabili i tako napredovali u ovom dugom putovanju.
Kapetan je na svom mjestu i budnim okom sve nadzire. Niim ne odaje ni bezbrinost
ni zabrinutost. Gleda samo naprijed, a tu i tamo iz depa vadi busolu i dugo je promatra
i prouava. Zna otii do svoje kabine i tu na velikoj karti to je povrina njegova stola
kutomjerom i estarom traiti ispravni i jedini put jedrenjaku.
Franjo najvie vremena provodi gledajui nepreglednu vodu. I razmilja o njoj. Koja li je
samo silina u toj raskonoj sestrici. I snaga. Kako ju je Bog predivnom stvorio. Tu i tamo
prvih je dana jo zakliktao neki galeb, a sada se uje samo huk mora kojeg rasijeca
pramac broda i um jedara koja se s vjetrom nadmudruju. Izlazi i zalazi sunca na tom
morskom nepregledu su pria za sebe. Franjo ne eli ni jednog propustiti. Stapa se sa
suncem u njegovu zalazu i potonuu na obzoru mora u vodu, a zorom s njim izranja
svje i sav blistav. Njegove se usnice samo miu i jedno ponavljaju:
- Hvaljen da si, Gospodine moj po bratu suncu, tako divnom i velikom, punom arke
svjetlosti i topline. Po njemu daje ivot svemu. Ono je tako veliko i snano, i Tvojih je,
Boe, ruku djelo!
I tako iz sutona u suton, iz zore u zoru. A Moriko je s kuharima doao na svoje. Mornari
samo ponavljaju da nikada ukusnije hrane na ovom brodu ne bijae. Uvijek bi Moriko iz
svoje goleme vree izvadio poneto to bi onda s kuharima za sve na brodu pripravio.
I ba kad su se na plovidbu posve navikli, kad su prole one prve tegobe i s morem se
uljuljali u jedno, Morika je neoekivani val skoro zbacio s palube u more dok je nosio
veliki kotao pun ukusnog variva. Pao je na palubu, ali rukom jo uvijek pridravao kotao
da se ne prevrne i upropasti silni trud to ga je s kuharima uloio. I dok se borio sa svojim kotlom, primijetio je da se mornari veru uz jarbole kao make. Odjednom su ti naoko
tromi i lijeni ljudi postali poput divljih maaka. S vrha su visokih jarbola skidali jedra i s
velikom ih mukom motali dnu jarbola kako bi izbjegli snane i opasne udare vjetra koji
je nagovjetavao morsku oluju. Svi su mornari bili ozbiljni i bez ikakvog osjeaja na licu i
u oima. Samo su nekud jurili i tono znali to trebaju uraditi. Kapetan je stajao na svom
mjestu i samo je pogledom zapovijedao. Odjednom nije vie bilo ni jednog jedra da bi
se vjetar u njega uhvatio. Okolo su se valjali valovi veliki kao brda. Brod je na njima bio
poput male orahove ljuske. Prizor je svakom na brodu ulijevao u srce jezu. Svima, osim
Kapetanu.
Moriko je zaboravio na kotao i slasno varivo i etveronoke bjeao s palube da bi se dokopao stuba to vode kabinama i utrobi broda. No, tamo ga je uhvatio jo vei strah. Brod
kao da je jecao. kripao je tako glasno da si imao osjeaj da e se sad sav raspuknuti i
nestati u tom pobjenjelom i goropadnom moru. Posvuda je traio Franju, a on kao da je
u zemlju propao. Prebirao je sve kutke broda koji sablasno kripi, ali Franje nigdje. Opet
je doao do stuba koje vode na palubu. Poeo se uspinjati, ali ga je ljuljanje broda bacalo
natrag. I kad je silnom mukom uspio proviriti prema palubi na kojoj su se valovi svojim
glomaznim kracima spajali na njenoj srediti i pjenili do bjesnila, ugledao je Franju kako se
dri za jarbol sav mokar. Zvao ga je iz petnih ila, ali ga nije mogao dozvati od zaglune
buke oluje. Poi do njega bilo ga je strah. Krenuo je natrag traiti nekoga od mornara ili
Kapetana. Jedna su se vrata otvarala i zatvarala uz sablasno kloparanje. Dovukao se do
njih i ugledao Kapetana kako mirno stoji za kartom s busolom u ruci i kako neto mjeri na
karti koja je povrje njegova stola. Kapetan ga je primijetio i shvatio da je uplaen. Samo
ga je gledao jedno kratko vrijeme i nastavio mirno svoj posao.
- Gdje su ti svi mornari?! - derao se Moriko.
- Na veslima, bore se odrati brod da ga valovi ne utope.
- Hoe li uspjeti?!
- Ne znam. Kuat e.
- to e s nama biti?!
- Pitaj svoga brata Franju.
- On je na palubi. Dri se za jarbol i gleda oluju.
- Odi k njemu.
- Strah me.
| 109
- Neka te onda tu gdje jesi.

Moriko ne bijae utjeen. Povirio je u jednu od prostorija potpalublja i ugledao debelog
kuhara s kojim se sprijateljio kako odskae od klupe na kojoj sjedi. Priao mu je i vidio
da se bori s veslom. Sjeo je do njega. On se pomakao malo prema sredini, te su obojica
prihvatili veslo.
- Moramo ga odrati u ovom poloaju - bilo je to neto ukoso prema dnu.
- Tako ukruujemo brod. Svi sada moramo ovako odrati vesla. To nam je jedini spas.
Iako mu to ne bijae nikakvom utjehom ni spoznajom o ishodu ove oluje, Moriko se
imao barem neim zabaviti. No, Franjo mu nije izlazio iz glave.
- Boe, samo da ga valovi ne progutaju.
- Nee, valjda, bilo je i gorih oluja.
- Ti misli na brod, a ja mislim na brata Franju koji je uz glavni jarbol.
- Molim?!
- To to si uo.
- On nije pri svojoj. Na povrini nita nee ostati to valovi nee ugrabiti poput golemih
zlobnih grabljivica. Neka silazi u brod.
- Ne mogu ga dozvati od buke oluje.
- Idi i zovi ga ako je jo gore.
Moriko ostavi debelog kuhara i ponovno se poe uspinjati uz stube. Izmeu pjene valova ugleda oblije Franjino. To mu vrati neto sree u ojaenu duu. Poeo ga je dozivati
iz sve snage. Franjo je samo gledao u nebo i drao se za jarbol. I kad se Moriku uini da
su valovi neto jenjali, etveronoke krenu prema jarbolu i Franji. Kad ga Franjo opazi,
zapovjedi mu da se vrati i da za njega ne brine. Moriko je cvilio preklinjui Franju da i on
ide. No, sve je bilo uzalud. Opet se vratio debelom kuharu i izvijestio ga o svojoj misiji.
Kuhar mu ustupi mjesto da moe prihvatiti veslo i prozbori:
- Dri veslo i uti!
- Koliko e ovo trajati?
- Sve dok to oluja bude htjela. A kad se ona smiri, i nae e muke proi.
No, prema kripi broda koja, dodue, bijae neto slabija, oluja e jo potrajati. Cijela je
posada bjesomuno kuala odrati vesla u odreenom poloaju. Brod se ponekad toliko naginjao na stranu da bi i oni najiskusniji pomislili da je to kraj. No opet bi se vratio,
ali sad opasno na drugu stranu. I to bi prijetee naginjanje as na jednu as na drugu
stranu znalo potrajati. A kad bi ono prestalo, onda je dolazilo ono jo opasnije. Naime,
brod bi s vrha velikog vala, kao s nekog brda, odjednom propao kad bi val ispod njega
nestao. To je propadanje u svakom lanu posade iziskivalo dubok uzdah do ruba krika.
Svi su u bradu mrmljali molitve i naglas zavjetovali neki dar sv. Nikoli, neku molitvu,
post, neku rtvu, samo da ivi ostanu, samo da ih oluja ne potopi.
Franjo je obgrlio jarbol rukama i gledao oluju licem u lice. Oduvijek je to elio. Outjeti
svu silinu Boje prirode. Bolje prigode zato nema od ove. to je ljudska snaga spram
snage i najmanjeg vala koji skoi na palubu. Prisjea se psalma koji govori o Bogu koji
puta vjetar iz njegova skrovita, koji zna dubine morske i visine nebeske. Stajao je tu
na palubi poput mrvice, crva koji je nemoan pred svom tom snagom koju Bog samo
ponekad i ne u punoj mjeri pokae. Sramio se u svojoj dui svake svoje uzgoritosti i kao
da je uivao u ovim trenucima koji su podvlaili i oitom predstavljali njegovu nemo,
neznatnost i malenost. I to je vie u svojoj dui poeo slaviti Boju svemonost, to se
manje plaio oluje. Kao da mu je dala dio svoje snage, kao da je uao u njezinu silinu i
postao njen dio. Jedino za im je alio je cilj kojem je krenuo. Hoe li oluja dopustiti da
stigne sultanu. Imao je osjeaj da ve satima samo stoje na jednom mjestu, a jo jai
da ih oluja nosi nekamo kamo ne ele. Tko zna kamo e ovi snani i nemili vjetri odnijeti
njihovu lau. I, hoe li je moda zauvijek more progutati. Sve je to prolazilo Franjinom
glavom, a da u srcu nije utio ni trunku straha.
- Bog ima svoj raun. Moje misli nisu Njegove i moji puti nisu Njegovi. Njegove su misli
visoko iznad mojih i puti njegovi drukiji od mojih. Moram mu se prepustiti. On je poslao
ove vjetrove jer mi eli neto rei, jer me eli odvesti kamo on hoe.
Njegovo razmiljanje prekinu snaan glas iza lea. Okrenu se i ugleda snanog mornara s konopom oko pasa kako samo metar iza njega vie da mu napravi mjesto da se
svee za jarbol. Franjo pomae mornaru da oko jarbola i svoga struka mornarskim vorom svee ue i tako se osigura da ga oluja ne odnese s palube. im se dobro uvrstio,
poe se po prekama koje su uvrene na jarbolu penjati uz njega. Ve je bio iznad
Franjine glave, kad snani udar vala, noen jo snanijim vjetrom, nakrivi cijeli brod tako
opasno da je mornar na jarbolu skoro pao u more. Na sreu, brzo se brod povrati te
se nagnu na drugu stranu. Mornar se grevito borio da ostane s nogama na prekama
kojima se penjao. Mora se ispeti za nekoliko visina ljudskog tijela uz jarbol da bi mogao
pogledati gdje se brod nalazi. Od silne pjene morskih valova nita nije vidio. Sad je
Franjo imao drutvo. Mornar uope nije Franju opominjao, niti mu govorio da napusti
palubu, da ide u brod. Radio je svoj posao. Ve se popeo do sredine visokog jarbola i
jednom rukom brisao oi da moe gledati. I im bi iznad svojih vjea stavio dlan i poeo
promatrati prema uzburkanoj puini, opet bi ga zapljusnula rasprena voda poput olujne kie noene vjetrom. Mornar je nastavio svoj posao, a Franjo nastavio svoje misli.
- Kako je Isus na krmi umoran spavao s jastukom pod glavom. Cijeli je dan propovijedao, lijeio bolesne, izgonio zloduhe, a predveer su htjeli prijeko. More je bilo mirno,
kao nama iz Ankone, a onda odjednom nasred puine bijesna oluja. Svi su u strci da
se od nje obrane, a on mirno spava. A zato bi bio uznemiren, ta on je gospodar oluji.
To je i dokazao im su ga uplaenim kricima i zazivima probudili. Uitelju, izginusmo!
Ustade se, isprui svoje ruke prema oluji i zapovjedi: Utihni, umukni! - i oluja u tili as
prestade.
Taj dogaaj Franji dade dodatni mir i pouzdanje. Gledao je u mornara koji se uspeo jo
vie i njegov se jarbol sve manje i manje naginjao. Ljuljao ga je visoko u zraku s jedne
| 111
na drugu stranu, ali ne vie tako opasno. Mornar se okretao na sve strane i budno
gledao ispod svoga dlana. Poeli su na palubu izlaziti mornari, jedan za drugim, jer se
morska povrina ve dobro smirila. Ovo ljuljanje bijae poput onog u kolijevci koje ti
godi i uspavljuje. Poneki je od mornara kleao na palubi i glasno mrmljao svoje molitve
zahvale. Na svakom se licu osjealo olakanje i tihi osmijeh koji ga preplavljuje. Osmijeh sree da se ostalo ivim i pogled koji je zadrani strah pomijeao s dubokom zahvalom za usliane molitve i zavjete. Konano evo i brata Morika. etveronoke dopuza do
Franjinih nogu i obujmi ih.
- O, brate Franjo, mislio sam da je sve gotovo, da vie nikada neu vidjeti brau, ni Porciunkule, Sv. Damjana ni naeg milog i sigurnog Asiza. A, ti si mi u svemu ovome zadao
najveu brigu. Mislio sam da te oluja progutala.
- Bog mi je samo htio pokazati koliko sam bezvrijedni crv, nemoan i pokazao mi je
samo dio svoje svemoi.
- Nagradio te, jer si uvijek skupljao nejake crve i stavljao ih na mjesta na kojima ih ljudska noga ne moe zgaziti. Ljubav koju ima prema malom i nejakom te, a s tobom i sve
nas, sauvala. Ne mogu ti rei koliko mi je ao moga kotla sa slasnim varivom. Sve je
more progutalo. Tako je moglo i mene i sve nas. Boe, sauvaj!
Zgrozi se Moriko i konano osovi na noge. A kad je ugledao mornara, sad skoro na
vrhu jarbola, tako mu se zavrti u glavi da se opet spusti na koljena i prestraen sjede na
mokri pod palube. Ispod oka bi kriom pogledavao prema vrhu jarbola i ovjeku koji je
gore tako nezatien:
- Boe, kako ga nije strah. uvaj ga, uvaj ga
Kapetan je iziao meu prvim s jednom ceduljom u ruci. Rairenih je nogu uporno gledao prema mornaru na jarbolu i neto od njega oekivao. Neku vijest. Odjednom se s
jarbola prolomi:
- Kopno! Kopno, vidim kopno
- Moemo li pristati? - upita kapetan viui s dlanovima savijenim u krug oko svojih usta
i upravljenim prema mornaru na jarbolu.
- Moemo, obala ide nisko prema moru i umovita je. Ne vidim kue
Kad mornari razumjee, poee odlaziti prema stubama i prije nego je kapetan zapovjedio.
- Na vesla i veslima prema obali! Jarboli neka miruju!
Za kratko osjetie i Franjo i Moriko kako se brod okree poludesno i kako poe lagano
kliziti jo uvijek nemirnim morem. U to se opet u glas s jarbola:
- Usmjerite brod jo malo desno, tamo dalje vidim neto kao naselje, vidim kue male
i velike
Kapetan njegove naputke pretvori u zapovijed i brod nastavi lagano kliziti. Vrlo brzo
primijetie i Franjo i Moriko kako iznad uzburkane povrine proviri neko drvo, neki krov
od kue, neki dio krevitog i umovitog kopna.
- Ovo kopno zasigurno nije Sirija. Oluja je svojim dobrim bratom protivnim vjetrom nau
lau privela kopnu. Boja je to volja. On zna to ini.
Kleei na palubi, glave u ruku uzdignutih oblanim nebesima, molio je Franjo iz Asiza.
OLUJA DOVODI BROD NA OBALE HRVATSKE
Brod je nekih dvjestotinjak metara od obale stajao mirno usidren na moru. Djelovao je
poput umornog ovjeka koji se vratio s puta na kojem je proivio mnoge neugodnosti,
te sam sebi ne vjeruje da vidi rodni prag. Tako ni ovaj jedrenjak, kao da ne vjeruje da je
tu pred njegovim pramcem sigurnost obale i kopna. U svem svom miru kao da ne vjeruje ni tom moru koje se smirilo kao da nikad na njemu nije bilo valova i oluje. Kapetan se
sprema s dvojicom mornara ukrcati u mali amac i pristati na obalu. Na obali, kamenoj,
stajali su ljudi. U samoj sredini te skupine postrojen je odred vojnika. Kapetan, prije
nego to e se konopom spusti u amac u kojem su dvojica mornara ve uzimali vesla,
poe prema Franji koji je jo uvijek stajao na istom mjestu do jarbola i zanesen promatrao puinu to se smirila, udarajui od vremena do vremena u brod onim zadnjim to
je preostalo od burne morske oluje.
- Molim Te, Franjo iz Asiza, poi s nama da pregovaramo s ovim ljudima na obali. Jo
nikad nisam pristao na ovu obalu. Znam, i svi mi pomorci znamo, da ova obala postoji.
Ucrtana je u najstarije pomorske karte. To je zemlja koju zovu Croatia, a njen je obalni
dio zadrao staro rimsko nazivlje Dalmatia. Svi vele da su njeni stanovnici ljudi dobroudni, gostoljubivi, ali red je red. Oni ne znaju nae namjere te im moramo rei kamo
smo poli i to nam se dogodilo, da smo evo zavrili na njihovoj obali.
- Vrlo rado. Ni ja nikad nisam bio u toj zemlji. I ovo mi je prva zemlja nakon rodne Umbrije na koju u stupiti svojom nogom.
Malim se amcem veslima dvojice mornara pribliavao pjeanoj obali. Jedan do drugog u njemu sjede Kapetan i Franjo. Kad amac doe posve blizu kopna i kad se u bistroj vodi naziralo plitko dno mora, mornari prestadoe veslati. Kapetan i Franjo ustadoe, mornari okrenue vesla u zrak, a desetak metara od njih stajahu trojica ljudi. Jedan
je oito vojni zapovjednik i stoji u sredini, a sa strane mu stoje dvojica u slubenim odorama. Tek su sad Franjo i Kapetan mogli prepoznati ljude na obali. Bilo je tu postrojenih
vojnika, slubenih osoba, jedan redovnik i mnogo obinog puka, ena, mukih, staraca
i starica, ali i male djece. Svi su netremice gledali u pristigle moreplovce. Zapovjednik
obalnih vojnika dade rukom znak da mogu stupiti na njihovo tlo. Franjo i Kapetan zagazie u vodu do koljena, te s nekoliko koraka stigoe do ljudi koji su ih ekali.
| 113
- Oito vam namjera nije bila ovamo pristati - prvi progovori zapovjednik s obale.
- Nije, eljeli smo u Siriju, na istok.
- No, oluja vas je presrela, zar ne?!
- Upravo tako. Spustili smo jedra, borili se s olujom i evo nas sada tu.
- Doli ste na hrvatsku obalu. Mi vam elimo dobrodolicu. Predmnijevamo da su vam
zalihe hrane na isteku i da je vaa elja nastaviti zapoetu plovidbu nestala poput jutarnje magle. Svu vau posadu primamo i dajemo vam smjetaj do vaeg oporavka i, kad
budete spremni, povratka u Ankonu.
Kapetan i Franjo rukovae se sa svojim domainima. Polako svi krenue obali. No,
prije je toga Kapetan zajedno s hrvatskim vojnim zapovjednikom naputio mornare da
se amcem vrate brodu i da ponu na obalu prevoziti brodsku posadu. Ljudi gledaju
u doljake ne trepui oima. Kapetan im i ne privlai toliku pozornost koliko su svi
zagledani u Franju. Oluja je ostavila neki udesan trag na njegovu licu, koji ga je uinio
jo blaenijim. Crna mu je kosa mjestimino strila od morske soli koja se i po licu bijeli.
Njegova je tunika poprimila neku drukiju boju. Kao da je oluja u nju nabila sve boje
mora koje su se izmijeale s njenom smeom. Njegova je kapica okomito stajala izmeu njegovih ramena na leima kao utirkana. Konopac kojim je pritegnuta tunika bijae
jo uvijek mokar. Na osobit su nain gledali u njegove bose noge to su iza sebe ostavljali mokre otiske njegovih stopala. Franjo ih sve gleda svojim nasmijeenim pogledom
u oi. A kad je digao svoju ruku i na njima napravio znak kria, svi su se prekriili a ene
i djeca pali na koljena i naglas izrekli skupa s Franjom:
- Amen!
Franji odmah pristupi benediktinac koji je stajao uz narod. Bijae to visok ovjek u crnoj
redovnikoj kuti, visokog ela i pravilnog oblija lica s kojeg su se irili smiraj i dobrota.
I sam se prekriio na Franjin blagoslov prignuvi glavu i dodirnuvi bradom ohu svoje
redovnike haljine na prsima. Svojom desnicom primi ovei metalni kri to je visio na
njegovim prsima, poljubi ga i njime napravi znak kria nad ljudima i Franjom kojem je
sad stajao suelice.
- Vi ste zacijelo ovjek o kojem smo uli i na ovim stranama Jadrana, Franjo iz Asiza?!
Franjo ga pogleda svojim pronicavim i dobrim pogledom ne malo zauen da ovaj
redovnik izgovara njegovo ime.
- Da, ja sam Franjo iz Asiza - tiho ponovi Franjo, no svi su uli o kome se radi.
- Ovaj ovjek je pred dvije tri godine dobio od pape doputenje osnovati red siromane brae. On je bio bogat, ali se svega odrekao. Obukao je odijelo koje nosi najvea
sirotinja njegova zaviaja Umbrije, evo, ba ovakvo kakvo je na njemu. Hoda bos, a od
pape je traio doputenje da moe ivjeti i propovijedati Evanelje. I zavjetovao je tri
zavjeta, eno ih zabiljeenih na konopu koji je privezan oko njegove kute: siromatvo,
da nita nema; poslunost, da je odan Bogu, papi, Rimskoj crkvi i svom redovnikom
poglavaru; istou, da se odrie enidbe i osnivanja vlastite obitelji. Koju nam je sreu
Bog podario da ste doli k nama.
- To Vi, asni oe, moete i tako nazvati, no velika je oluja tako htjela, a ne ja. Ja sam htio
u Sv. Zemlju sultanu propovijedati Evanelje i obratiti ga Gospodinu. No, Stvoritelj svega zapovjedio je bratu vjetru da nau lau na svojim snanim krilima donese na vau
obalu. Bio je to protivan vjetar od onog koji je lai i naem smjeru putovanja trebao
- Bog je poslao pravog brata vjetra. Bio je dobri Boji vjetar koji te nama donio. Vi ete
biti mojim gostom, ljudi e ve primiti posadu i druge putnike, a ja bih vas zamolio da
ve u nedjelju mojim dobrim vjernicima uputite svoju rije u propovijedi.
- Ja sam Gospodinu zahvalan za sve to mi daje. Tako i za ovu morsku oluju, taj dobri
protivni, ili, kako vi kaete, pravi vjetar koji me donio ovamo i u vau zemlju. I rado u
biti vaim gostom i ve u oima svih ovih ljudi vidim da me volite. I ja volim vas. Ja sam
prvi put svojom nogom stao na neku drugu zemlju osim svoje, moje Umbrije, Italije.
- Ovo je, Franjo, zemlja Hrvata. Tu smo Vam mi ve preko est stoljea. Mi imamo svoju
povijest, imali smo do pred nekoliko i svoje kraljeve, svoju crkvu i svoje biskupe. Vi
ste nas zasigurno danas obogatili, a uvjeren sam da ni svjesni nismo to je ovaj dobri
brat protivni vjetar uinio. S Bojih je visina snagom oluje naoj zemlji i narodu donio
predivnu knjigu koju ste vi danas poeli pisati. Bog e svemoni zapoeto i nastaviti.
Bit e to jednog dana u budunosti bogata povjesnica ispisana rukom tvojih redovnika
i hrvatskog puka.
Narod je zadivljeno i bez daha sluao razgovor svoga duhovnog pastira i ovog udnovatog, a tako dragog, redovnika kojeg je oluja k njima donijela. Majke su svoju djeicu
gurale sve blie ovom ovjeku, a Franjo ih je uzimao za ruice i milovao njihove kutrave glave.
- Sva djeca imaju zdrave, kao plamen, pametne oi i ela - razmiljao je Franjo u sebi.
Uto pristie amac po drugi put obali s nekolicinom posade. Meu njima je brat Moriko.
Pod rukom mu je prazna velika vrea. im je onako velik i nezgrapan stao na tvrdo
kopno, pao je na koljena i poljubio zemlju. Ne obzirui se na sve koji su ga netremice
gledali, a Franjo bio na rubu da kao ono u Folignu na poetku njihova putovanja prasne
u smijeh, Moriko je, zapomaui, iz dna due izgovarao:
- Tuni moj Moriko, evo konano vrsta tla pod nogama. Tako si pohlepno elio na plovidbu s Franjom. Gurao si se naprijed i svima dokazivao da si ti najbolji izbor za Franjinu
pratnju. I, umalo da ne zaglavi. O, Stvore svega svijeta, hvala Ti to si me spasio, i
Franju, i mornare, i Kapetana, i sve, i brod, hvala Ti za ovu divnu zemlju koja tako neodoljivo mirie na sigurnost i ognjite, na dom
Zastao je i gledajui u sve te ljude oko sebe svojim zbunjenim ali presretnim velikim
oima pogledom se zaustavio na Franji. Polako ustaje i ide prema njemu rairenih ruku.
Vrea mu je ispala, a on ga grli dubokim i sretnim zagrljajem. I samo je na glas ponavljao:
- Mir i dobro! Mir i dobro.
| 115
Franjo je za njim ponavljao, pa domai redovnik i onda sav puk i sam zapovjednik
vojske, svi vojnici i, na koncu, posada i Kapetan. Brzo su ljudi uzeli mornare i odveli ih
svojim kuama da ih okrijepe. Kapetan je poao sa zapovjednikom, a Franju je i Morika
ugodnim korakom preko panjaka - to su bili tik uz more krasnoj kamenoj crkvici i
malom samostanu to je do nje stajao - poveo redovnik benediktinac.
ASIKI KRIJESOVI U HRVATSKOJ
Okrijepljeni i naspavani, Franjo i Moriko su pomagali opatu u pripravi za nedjelju. Franjo je
sate i sate provodio u crkvi. Podsjeala ga na porciunkulu. Slino je i graena, imala slian
zvonik i malo zvono to je zvonilo triput na dan. Na osobit je nain priroda bila krasna. Nebo
je zvjezdano kao u Umbriji. Ptice kao da su za njima pole. im zae u umu, svako malo
susretne zeca; tu i tamo, tiho trei, proe lisica. Vukovi su tu doma, medvjedi, srne. U zraku
se uje tisue zvukova pela i drugih Bojih stvorova. Magarci se dozivaju njakanjem, rzanje
konja, mukanje krava, meketanje koza i blejanje ovaca. Na tisue je zvonaca ivotinjskih to
se samo za visokog sunca umire. Graja i razgovor ljudi tako su skladni i stapaju se sa zvukovima zemljom na kojoj ive. U crkvici ima natpisa koji su na latinskom, ali i onih koji su pisani pismom Hrvata i na njihovu jeziku. Crkva je kraljevski zavjet i darovnica. Puk je poboan i radin.
Nakon sv. mise narod ostaje pred crkvom i razgovara, veseli se, pjeva, igraju se i djeca
i odrasli. Imaju predivne sveane nonje. Jedni s drugim u skupinama razgovaraju, pa
pjevaju, pa eu. Franjo ide od skupine do skupine, a Moriko s vinogradarima pria o
vrstama loza, rezidbi, podrumarstvu, a svako malo probaju vino iz tikava i drvenih malih
posuda to su ukraene rezbarijama. Na tim su bocama obiteljski grbovi i uz svaki opet
onaj s kvadratiima crvene i bijele boje, narodnim grbom. Stijeg im je sloen od tri boje:
crvene, bijele i plave. Franji prilazi mlad, otmjen ovjek u pratnji opata. Oito ele s njim
razgovarati. Franjo se pozdravi s veselim djeacima, kojima je priao o svom susretu s
gubavcem u asikom polju, te ih pozdravi.
- Franjo iz Asiza, elim te upoznati s naim plemiem Desimirom. On je glavar naega
mjesta. Njegova je obitelj gradila ovaj samostan i crkvu. Kraljevskog je roda naega
naroda. Naem puku i crkvi uvijek je na raspolaganju.
Franjo pozdravi dobroudnog mladog plemia i kroz glavu mu prooe toliki asiki
plemii. Dobri i loi. Gleda ga u oi drei mu ruku te prozbori:
- Vi ste dobar ovjek.
- Samo je Svevinji dobar, a svi smo mi samo ljudi
- Mali, mali ljudi ubaci se Franjo.
- Franjo, ja bih Vas zamolio da blagoslovite temelje kapelice koju sam zavjetovao.
- To e bolje uiniti otac opat - pogledom se Franjo obraa redovniku.
- Mi elimo da to ti uini - ree redovnik.
- Franjo, ja sam imao ker Anu. Bila je ba aneo Boji. Imala je osam godina kad
mi je s poetka godine umrla na rukama. Moj aneo, molila je otkad je progovorila. I
osmijeh joj s lica nije silazio. Dok je spavala, kao da su je aneli ljuljali, tako je divno bilo
njeno lice. Naglo je oslabila, kratko bolovala. Zavjetovao sam za njeno zdravlje nainiti
kapelicu. No, umrla mi je. Ali, Franjo, ivi mi tu, tu udarao se dlanom u svoja prsa na
kojima je visio veliki kri s Raspetim.
- Nisam odustao od svoga zavjeta, nisam na Boga ljut. On uvijek uzima najbolje i najljepe, to mi je ve jasno. Moja je Ana njegov aneo. Tako misle moja ena i moja
djeca, imam ih jo petero. I neka ovaj moj zavjet bude za svu djecu hrvatskog naroda,
za svu djecu svih oeva i majki na svijetu koji strepe za njihovo zdravlje, odgoj i rast.
- Vae su rijei divne i porodila ih je plemenita dua i ljubav dobrog oca i ovjeka.
Zagleda se Franjo u nebo sklapajui ruke. Ostao je tako jedno vrijeme udubljen u molitvu.
- ujem pjesmu anela i tvoje Ane, tvoga anela. Oni vjeno za nas mole. Ja u biti na
temeljima tvoje ljubavi, tvoje molitve, tvoga zavjeta.
Desimir uze u svoje ruke Franjinu mravu svetu ruku i poloi na nju topli cjelov.
- Hvala Ti, Franjo iz Asiza!
Svibanj se bliio svome kraju. Franjo je cijeli dan u hladu empresa molio sa cvrcima.
Bili su neumorni. Zastali bi na trenutak, pa opet nastavili. Iao je s Morikom i opatom
moliti u crkvi veernju, okrijepili su se ribom koju je pripravio Moriko. Franjo se s prvim
sutonom opet povukao do svog mjesta meu empresima. Legao je nauznak i promatrao nebo kojeg su poele ukraavati zvijezde. urile su i sjedale na svoja mjesta. Titrale
su nebeskom svjetlosti. Leao je jednom tako nauznak na krilu svoje majke pred kuom
u Asizu. Bio je mali. Majka mu je prstom pokazivali zvijezde na nebu i o njima priala.
Svaka je zvijezda bila neija. Franjo je traio svoju.
- Teko je nai svoju zvijezdu. Ljudi vele kad je ugleda da si s njom postao jedno, da
si otiao na nebo - veli mu majka.
- Ja bih elio sa svojom zvijezdom postati jedno, elio bih na nebo..
- Dijete si jo, Franjo. Ne moe to tako. Sad si sa mnom jedno, jedno si sa svojom obitelji, jedno si sa svojim prijateljima, s ovim gradom
- Vi ste moje zvijezde, ja sam vaa zvijezda, hoe li biti teko rastati se od vas, hoe li
vama biti teko rastati se od mene
- Ti me nekad uplai svojim ozbiljnim i dubokim mislima.
Gleda ga majka odozgor u lice. Franjo u njenom sjajnom oku ugleda svoje lice. Mama
ga netremice gleda:
| 117
- Franjo, ja u tvome oku vidim veliku, sjajnu zvijezdu. Tako nebeski blista
Poljubi ga.
- Mama, ja u tvome oku vidim sebe.
vrsto je zagrli. Udobnije se namjesti pod empresom i kao da osjeti miris svoje majke.
Jasno uje njene rijei s nedavnog rastanka:
- Sine moj, neka te Bog uva i neka mi te iva i zdrava vrati!
utio je i gledao zvijezde. Jabuica je igrala pod njegovom bradom. Molio je za nju.
Tiho progovori:
- Hoe, majko!
Umirio se pod svojim empresom i pogledom sve vie sa zvijezdama tako dalekim htio
je smanjiti tu udaljenost, u tom beskraju Stvoriteljevom s njima postati jedno, postati dio
tog bezgranija. Glavom mu tiho, laganim korakom prolazi jo uvijek misao na rastanak
s majkom prije ovoga putovanja.
- Mama je sigurno molila za mene. Bolje da ne zna za onu oluju, za brata vjetra koji je
puhao suprotno od naih elja.
Gledao je u nebo netremice. Srce mu se rastapalo od miline i dobra kojeg je bilo
prepuno. U mrklom su nebu zvijezde bile jo sjajnije. Izmeu njih su prolazili likovi,
dogaaji. Vidio je jasno i drago majino lice. I tada se poee zvijezde igrati. Letjele
su amo-tamo. Neke tako brzo i dugo da je iza njih ostajao dugi zvjezdani trag. To
zvijezde uvijek ine u lipanjskim noima, a krajem lipnja sanjaju svoje ivanjske snove.
A ljudi pale krjesove na zemlji. Svjetlou svojih krjesova ele odgovoriti svjetlosti
zvijezda. I na svodu se meu tim zvijezdama pojavi Djevica. Plavo ogrnuta, mjesec
joj pod nogama, u kruni dvanaest sjajnih zvijezda. U svom naruju rukama milo dri
krasnu malu nebesku zvjezdicu. Milo joj neto zbori i cjeliva je. Franjo outi da je to
Ana Desimirova, i bi tako sretan. Ima osjeaj da ga Djevica i mala Zvjezdica u njenom naruju vide, da mu ele neto rei. Duom mu prostruji mili glasi, dodue, ne
na njegovu, ve na Aninu jeziku, istom onom kojim je govorio njen otac pred crkvom
nakon sv. mise.
- Franjo, vidio si kako je krasan moj otac. Upoznat e i ostale moje, moju majku. Oni su
moje zvijezde, ja njihova. Teko mi je bilo otii od njih, a sad sam im jo blie, jo kad
tata uini svoj zavjet. Sve e male zvjezdice i na nebu i na zemlji jo jae sjati.
- O, mila mala Ano Desimirova. U Djeviinu krilu uiva. Gledajte na nas, ne zaboravite
nas, svjetlou svojom kazujte nam pute kojim nam je hoditi.
- Franjo iz Asiza, reci mom ocu da si me u krilu Djeviinu vidio, reci mu da sam sretna,
a sreu mi bakina molitva ishodila. Ponovi mu molitvu koju sam na rastanku s njima, u
njegovu naruju zadnji put u dui izustila:
Sveta Mati Marija,

O blaene Divica,
Okripi mi duu,
Posveti mi tilo.
Ti si moja utjeha,
A ja Tvoja zvizdica.
Franjo je cijelu no razgovarao s nebom, gledao Djevicu u plavom sa Zvjezdicom u
naruju. Zvijezde su tiho prislukivale njihove razgovore i samo jaom svjetlosti odobravale to su ule. San je polako svladavao misli, a obzorje se spremalo za dolazak
brata sunca. Zvuci to najavljuju dan ve su krenuli. Moriko je naao Franju pod empresom. Spava s glavom na kamenu. I sanja. Usne mu se miu. Odjednom zastade,
sjetivi se vjeverica Subasija. No njih tog jutra nije bilo na vretenastim empresima u
Hrvatskoj.
GOSPA OD ANELA U HRVATSKOJ
Srpanjsko sunce do boli je naotrilo strune na gudalima cvraka. U ritmu njihove pjesme titra zrak, pripeka je uegla kamenje. Noi i zvjezdano nebo pravo su olakanje i
kopnu i moru. Mala ivopisna vala nakiena empresima, kamenim skromnim kuama
sa svojim dobroudnim i radinim ljudima, mali benediktinski samostan s trojicom redovnika i opatom. Franjo iz Asiza i brat Moriko toliko su navikli na sve njih i na to mjesto
kao da su oduvijek skupa. Lavanda, vrisak, kadulja i drugo ljekobilje daju zraku toliko
prepoznatljiv i nezaboravan miris. Vinogradi trpe egu i iz dubine svojim korijenjem
alju grozdu vlagu koju je crvenica ljubomorno ba za njihovo zrenje uvala. Maslinici
strpljivo slau svoje godove i zriju jedre oblice.
Kapetan je ve poetkom srpnja poao natrag u Ankonu. Mornari su se oprostili s bratom Morikom, a on im je triput ispraznio svoju veliku vreu sve najboljim zalogajima
koje su mu dobri ljudi ovoga mjesta podarili. Dugo su neto jedan s drugim razgovarali,
debeli kuhar i brat Moriko. Bilo je i ivahnog mahanja nezgrapnim rukama, a oito se
radilo o receptima za neka jela i koliko se vremena imaju kuhati ili pei. U svakom su
se sluaju obojica sloili da je najgore jelo koje pripravlja oluja i da je sve lake od veslanja. Kapetan je dugo i s velikim potovanjem u svojim rukama drao Franjinu ruku
opratajui se s njim.
- Moram u ankonskoj luci kod posebnih majstora pregledati brodski trup. Oluje ga znaju
usukati, pomaknuti one osnovne grede i daske koje nose olupinu broda. I beskraj sitnih
oporavaka i dotjerivanja. Od mog ponovnog isplovljavanja za Istok ove godine nita.
No, odluili te se ponovno za Siriju koju godinu poslije, ja vam stojim na raspolaganju
a i drugi kapetani koje poznajem.
- Brat vjetar nije mislio to i mi i nae kormilo. Svrnuo nas je na ovu obalu, u ovu zemlju
Hrvatsku. Nek vam Gospodin milostiv bude, neka vas svojim licem pogleda i neka vam
svoga mira podari i blagoslovi vas.
| 119
Kapetan je skinuo svoj eir i naklonio glavu. Za malo je brod bio na puini. Poput velikog sinjeg galeba. I, malo pomalo, nestajao iz vida onih koji su ostali na obali.
Svi su neim obuzeti. Moriko sa enama i djevojkama pripravlja posue, od vremena do
vremena otri noeve. Na maloj ledini iza samostana u hladu to ga ine borovi i empresi ve se na ranju vrti veliki vol. Sve brat Moriko nadzire svojim budnim okom. Franjo je u
samostanu s opatom i redovnicima. Pripravljaju misna itanja, kadionicu, procesijski kri,
misno ruho za opata i rokete za Franju i redovnike. Za malo eto Desimira i njegove obitelji.
Sastaje se s opatom i Franjom. Opat u ruci dri svitak pergamena na kojem je ispisana
darovnica. Na stolu je limena kutija u koju e je staviti i prilikom blagoslova temelja poloiti
u eoni zid. Onda kad bude crkvica pri kraju, na njenom e nadvratniku biti uklesano ime
darovatelja i posveta. I taj se tekst ve zna, a vrsni je majstor za taj natpis ve pripravio kamen. On e biti drukiji od ovog estaca kojim se zidaju zidovi. To je plemeniti pjeanik,
podatan obradi. Iako je pod alatom mek i lako majstor na njemu klee ukrase i slova, ima
odliku da izvaen iz kamenoloma na zraku postaje sve tvrim i tvrim. Bjelkasto je smee
boje, a istom mjerom odolijeva kako sui i vlazi, tako ljetnim vruinama i zimskom ledu.
Ovim e kamenom spomenuti majstor izraditi oltarnu pregradu koju e ukrasiti tropletnim
ukrasom, stupove nad krstionicom, kao i oltarnu plou i stupie na kojima e stajati. Njim
e obrubiti prozore, a umjesto stakla izrezat e posebnom pilom ovaj kamen u tanku
plohu i na njoj u pravilnom obliku izbuiti rupe. Sve nabrojeno ve se nalazi pod jednim
oveim hrastom to stoji pred zapoetom crkvom. Tu je i majstorski alat u dvama drvenim
sanducima koje je majstor dotjerao na konju. Nadvratnik je prekrio bijelom lanenom krpom. Ljudi znatieljno otkrivaju kamen i na njemu se ve vide iskresana slova. Jedan od
seljaka, koji je oito jedini pismen, ita onim drugima ve uklesana slova:
- Dux croatorum Desi Evo, vliko je napisa. Ovo je na latinskon, a znai: Knez Hrvata
Desi to je na knez Desimir, a dalje je samo vrhom pice zabiluio i to vam je da e
crkva biti posveena Gospi od anela.
Majstor je po rubu ve obraenog kamena zapoeo tropletni ukras. Seljak ide prstima
po ukrasu i naglas razmilja:
- A, je ga lipo zapoeo
U tom se trenutku s ledine na kojoj se u hladovini okretao vol brzim, skoro treim korakom prema hrastu i ljudima koji su s nadvratnika skinuli krpu uputi ovjek koji je ve
izdaljeg poeo vikati:
- Ljudi moji, ostavite se orava posla! I odakle vam hrabrost dirati to nije vae i zato
niste traili doputenje?!
Ljudi zastadoe zateeni strogim i odrjeitim glasom ovog mravog i vie mladog ve
starog ovjeka. On vrati krpu preko kamena, pogleda ostalo kamenje i sanduke s alatom te pokretima ruke dade ljudima znak da idu. Oni se utke povukoe. No, onaj
pismeni seljak zastade te mu se obrati:
- Nismo te tili uvridit, tili smo samo pogledat

- Aje, aje, imate vi svoga posla
- Ali, ovo e biti naa crkva. Mi emo se u njoj Bogu molit
- Dok ne bude gotova, ona je pod mojim nadzorom. Jasno?! I nije mi ovo prva crkva. I
niste mi ni vi prvi koji zabijate nosove di im nije misto. Jasno?!
- Jasno, brate. A, jesi strvan. Oprosti!
- Oproteno, samo odlazi. Jasno?!
- A, ovika, Boe moj.
Promrmlja pismeni seljak ponavljajui i imitirajui majstora: jasno, jasno!, te se pridrui
ostalima koji su ve ili prema vatri na kojoj se pekao vol.
S kapelice kod samostana zapoe na maloj preslici to je bila iznad ulaznih vrata brecati zvono. Konopcem ga je potezao jedan od redovnika. To bijae znak svima da priu
samostanskim vratima na kojima su ve stajali opat, Franjo, redovnici, i konano se iz
samostana pojavi brat Moriko koji je od svoj habit brisao masne ruke i namjetao bijelu
roketu. Opat je bio u sveanom misnom ruhu, a Franjo i redovnici u bijelim roketama. Uredali su se u povorku koja e krenuti prema gradilitu zavjetne crkvice. Na elu je povorke
mladi ovjek, nosi kri, iza njega posluitelji sa svijeama i kadionicom iz koje se dimilo,
kotliem s blagoslovljenom vodom, potom knez Desimir sa svojom obitelji. Slubenike
oltara predvodio je Franjo iz Asiza desetak metara iza Desimirove obitelji. Franjo je visoko
iznad glave nosio veliki evanelistar. Korice su mu kone, optoene metalnim zaglavcima
na kojima su se iskrile suneve zrake. Dva po dva za njim su pobono kroili dvojica redovnika a iza njih brat Moriko i redovnik koji je zvonio. Zadnji je u sveanom misnom ruhu
ogrnut platem na kojem su zlatnim nitima izvezeni ukrasi i liturgijski simboli sklopljenih
ruku iao opat. Kopa kojom je plat pod vratom zakopan bila je uistinu pravo majstorsko djelo. Sva je bila od srebra. Iza opata su u povorci vjernici. Dvoje po dvoje, prikljuivali
su se povorci iz skupine koja je bila pred samostanom. U povorci nisu bili oni tek roeni i
oni koji od starosti i nemoi vie nisu mogli iz postelje. Cijelo je mjesto eljelo sudjelovati
u tom znamenitom inu. A mnoge je privukla i prisutnost dvojice redovnika koje je oluja
iz Italije bacila u njihovo mjesto. Mnogi su od njih ve uli o Franji iz Asiza. uli su da e
danas upravo on propovijedati te to nisu eljeli propustiti. Narod je bio najsveanije odjeven. Toliko predivnih boja ukrasilo je ovaj sunani i topli srpanjski dan.
Knez je Desimir proitao svoju darovnicu. Na spomen keri Ane majci potekoe suze, a
njoj se pridruie i mnoge ene iz puka okupljenog ukrug oko zapoete zavjetne crkvice.
Unutar zapoetih zidova stajao je samo majstor sklopljenih ruku i netremice sluao. Nita
nije moglo umai njegovom pozornom pogledu. Knez je Desimir darovnicu predao opatu,
a on je stavio u limenku. Priao je majstor, te je odmah stavio izmeu dva ve postavljena kamena u eonom zidu. Odmah je uzeo nekoliko lopatica zamijeane buke i s njom
uredno zamazao limenku da tu stalno ostane kao spomen na ovaj dan. Potom je poelo
sv. misno slavlje. Evanelje je pjevao Franjo iz Asiza. Nakon navjetaja Rijei Boje Franjo
se pope na jedan veliki kamen to je stajao ispred zapoete crkvice da bi propovijedao.
Narod se ugodno smjestio, a opat i njegove pratnja, te Desimir i njegova obitelj sjedili su na
klupama. Zrak je bio prepun ptijeg pjeva, zundanja razliitih kukaca i zaglune pjesme cvr-
| 121
aka. Lastavice su bile posebno ivahne i kliktale su tako glasno. Franjo je gledao uokolo,
pogledavao po nebu i elio da utihnu. Narod je to tek shvatio kad je progovorio.
- Drage moje sestrice lastavice i ostale ptice nebeske, ujte me. Ve od rane zore vi
neumorno kliete i razgovarate. Vrijeme je da se malo odmorite i same posluate Rije
Boju.
Netko se iz puka poeo smijati, nastao je neugodan romon i amor. No, kad ljudi vidjee kako se lastavice i druge ptice s poetka pojedinano, a onda u jatima poee
sputati na ve spomenuti hrast pod kojim je bio nadvratnik s uklesanim slovima, svima
se rije u grlu zaledi. Za kratko se hrast zacrnio od lastavica i obojio bojama svih drugih
ptica. One su jo poneto izustile dok se nisu udobno smjestile i netremice gledale
prema Franji iz Asiza.
- Tako, drage moje sestrice, a sad vi, brao cvrci. Vama je Bog rekao da pjevate i
svojom pjesmom vruinu inite snoljivijom. Vrijeme je da i vi uutite i malo odmorite
sluajui Rije Boju.
U tili as prestade cvranje cvraka. Ne uje se vie ni ijedan drugi kukac. Nebeska
tiina zavlada zrakom i zemljom. Tek tihi amor mora kojeg je zagrlila bonaca. Onaj pismeni seljak stoji meu prvima i od uda je otvorio svoja velika usta. Gleda na sve strane i ne moe do k sebi. Tek nakon nekog vremena doapnu jednom iz svoje skupine:
- Ovo je Boji ovik. Tice ga i cvrci sluaju. Nije se glasilo da se u ovo vrime i u ovo
doba dana ne uju lastavice i cvrci. Probiju ti mozak. A, nu, iva ti klaka, kako ji umiri.
Ni glasa od nji.
- Red je da i ti uuti - laktom ga u rebra opomenu jedan od seljaka. Pismeni se seljak
lecnu, pogleda ovjeka koji ga opomenu, te uuti. Franjo otpoe svoju propovijed:
- Sad kad e i sestrice ptice i braa cvrci sluati propovijed, ja vas sve molim da u ime
Isusa Raspetoga pozorno posluamo to nam Bog eli rei ovim inom kojeg je otac
opat prije ove svete mise uinio. Ja i moj brat Moriko neizmjerno smo sretni da smo s
vama, da smo vas upoznali, da sam prvi put svojom nogom stupio u neku zemlju koja
nije moja rodna zemlja. Htio sam, naime, poi u Siriju, propovijedati Evanelje sultanu,
ali je Svevinji na more poslao protivan vjetar od mojih namjera. I sada vidim, bio je to
dobri brat protivni vjetar. Mi bez Boga ne moemo nita planirati. Preuzetno je rei da
u uraditi ovo ili ono. Uradit u ono to Bog od mene trai i to On htjedne. Volju Boju
valja ivjeti umjesto svoje. Budi volja Tvoja, molimo u molitvi Gospodnjoj svaki dan. I
Njegova je volja bila da budem u Hrvatskoj.
- Upoznao sam ove divne redovnike. Oni ve stoljeima o vama duhovno skrbe. Preivjeli su zajedno s vama kroz ova stoljea i dobro i zlo. I ljubav koju su u ime Boga vama
pruili ljubite vi danas i Boga i njegovu svetu Rimsku Crkvu. I ova mala crkvica koju danas opat blagoslovi samo je znak vae ljubavi. Znak je ljubavi vaeg vladara. Ja znam,
uo sam da je u spomen na njegovu djevojicu, ker Anu. Ana je postala nebeskom
zvijezdom. U svom je krilu nosi Majka nebeska Marija. Mala rajna Ana pria Djevici o
svojoj majci, o svom ocu, brai i sestrama, pria joj o divnim proplancima i zaravnima
svoje domovine. Govori joj o moru, o cvrcima i lastavicama. A najvie o svojoj crkvi
i samostanu. Majka nebeska sve to zna, ali noima na nebeskom svodu uiva u prii
divne Ane. A posebno u Aninoj molitvici koju je od svoje bake nauila:
Sveta Mati Marija,
O blaene Divica,
Okripi mi duu,
Posveti mi tilo.
Ti si moja utjeha,
A ja Tvoja zvizdica.
Na spomen ove molitvice, koju je Franjo izrekao, glasno zaplakae Anini roditelji, braa i sestre, sve majke i bake, a mukima su, jer je sramota da oni plau, suze same od
sebe tekle niz lice. Opatu su i redovnicima kapale suze na njihove kute, a brat je Moriko,
vidjevi ih sve kako plau, i sam poeo jecati.
- Toj svojoj Zvjezdici eli otac Desimir ostaviti spomen i na zemlji koja ju je rodila, posvetiti ga Majci Mariji koja u naruju bdije nad njegovim edom. Zato e ova crkvica biti
posveena Gospi od Anela.
- Moram vam sad neto odati. U mom rodnom mjestu, u Asizu, ima mnogo lijepih crkava.
No meni su najdrae one male, poput ove vae. Njih je ljubav gradila, sveti zavjeti. I podno moga grada ima crkvica Gospe od Anela. Zovemo je Porciunkula. U toj sam crkvici
mnogo molio, u njoj sam saznao to Bog od mene trai. Tu crkvicu ja i moja braa najvie
volimo. Iz nje smo prije nekoliko godina, kad nas je bilo dvanaest, krenuli put Rima, da
nam sv. Otac potvrdi Pravilo i dopusti ivjeti i propovijedati Evanelje Gospodina naega
Isusa Krista ivei u istoi, siromani, bez vlasnitva, i u poslunosti. U toj sam crkvici
pred svom braom jednoj predivnoj djevojci Asianki Klari sad u proljee ostrigao kose,
jer eli ivjeti svetu siromatinu, cijeli ivot strogo u samostanu kao zatoena iza reetaka
i u molitvi. Iz te sam crkvice pred dva mjeseca krenuo na put u Siriju. I, evo, Boje volje,
doao u Hrvatsku i ovdje sudjelujem s bratom Morikom u gradnji i posveti jo jedne Porciunkule. O, Boe, hvala Ti za brata protivnog vjetra, hvala za sestru oluju, hvala za ovu
zemlju Hrvatsku, hvala ti za ove predivne ljude, moju brau i moje sestre.
- Meni je dragi Bog rekao kako trebam ivjeti. Meni je dragi Bog rekao to mi u ivotu treba biti slatko, a to gorko. Ja gubavce nisam mogao smisliti, a upravo je jedan
gubavac promijenio moj ivot i sve odurno i prezira vrijedno, gorko pretvorio u mom
ivotu u slatko i sadrajem nasljedovanja. Ja i moja braa od tada njegujemo i hranimo
gubavce. Nama su najvei prijatelji siromasi i prosjaci. Mi elimo biti poput njih. Da nita
nemamo i da nam je jedino bogatstvo Bog i njegove zapovijedi, sv. Evanelje.
- Meni je dragi Bog dao moju brau. Bog je rekao meni, malom bratu Franji, da napiem
nae Pravilo i da ga papi na potvrdu odnesem. I sv. ga je Otac potvrdio i odobrio nae elje.
Miruju ptice na hrastu, ne uje se nijedan cvrak, ljudi irom otvorenih oiju i usta kao
da gutaju svaku njegovu rije. Opatu se po licu razmilio umiljati osmijeh, redovnici su
| 123
ushieni Franjinom rijei. Brat Moriko klei nalaken na zemlji, netremice gleda u Franjine bose noge i kao suha zemlja kiu upija svaku njegovu rije.
- I zato sam uvjeren da je dragi Bog dao meni, malom bratu Franji i mome vjernom
malom bratu Moriku, da budemo u vaoj zemlji, da se s vama druimo, molimo, da ovu
crkvicu, poput one u asikom polju, nazovemo po Blaenoj Djevici Gospi od anela
Porciunkula. Sretna je mala Ana na nebu, sretan je njen otac, va knez Desimir, sretna
majka Anina, braa i sestre, sretni svi mi. Zapjevajmo slavu Gospodinu. Sestrice moje
ptice. Nastavite sad i vi zajedno s nama slaviti Gospodina, i vi cvrci. Hvaljen budi, Gospodine moj, po svim stvorenjima svojim. Amen!
Lastavice se digoe visoko u nebo, te se poee sputati skoro do zemlje. Digoe se i
sve druge ptice i zacvrkutae da milije i ljepe ne mogu. Bijae to nebeska melodija. A
cvrci zabrujae to ih grlo nosi. Narod je iz srca molio i pjevao. Sveta je misa zavrila
u velikom pukom veselju. Brat je Moriko opet bio s pregaom preko svoga habita i s
nekolicinom mesara sjekao meso ispeenog vola. Svi su doli na svoje. Djeca su poput
lastavica trala livadama i bili toga dana sretnija nego ikada. Franjo je stajao uz jedan
empres i nekome neto govorio. Oni koji su se primakli vidjee cvrka na njegovu dlanu. Franjo ga miluje po njegovim ugasito srebrnastim krilima. On prema Franji okree
svoju glavicu, svojim noicama ide niz svoja krila i svako se malo oglasi. Skoi onda s
Franjina dlana i odmah nastavi cvrati s kore starog empresa. Franjo kleknu na zemlju
irei svoje tanke duge ruke prema nebesima.
HTIO BIH BITI KAO TI
S opatom i redovnicima Franjo je svaki dan iao k ljudima. Opat je poznavao talijanski
te su se lako sporazumijevali. No, Franji esto nije ni trebao prevoditelj. Njegov osmijeh
govorio je sve svjetske jezike. Svi su ga odmah razumjeli i htjeli se s njim druiti, sjesti
za stol, priati. Ljudi su pitali Franju svata i sve ih je zanimalo. Jako im se svidjelo kad
su uli da oni nemaju ni osobnog ni zajednikog vlasnitva. Sve pripada dragom Bogu,
a kad im bilo to treba, Bog se za to pobrine.
- Doite i k nama u Hrvatsku! - poput vapaja izusti na kraju posjeta ena vremenih
godina s bolesnike postelje. Uz nju su u obitelji njen sin, nevjesta i sedmero djece.
Najstariji je mladi ve na svojim dlanovima imao uljeve od posla na zemlji i od vesala.
- Doi e moja braa i biti s vama. No, uvjeren sam da e i vaa djeca, vai sinovi, krenuti za Gospodinom nainom naega ivota - odvrati Franjo iz Asiza, gledajui po zdravoj,
veseloj i pametnoj djeci. Najstariji sin istupi korak i ree:
- Dobri ovjee iz Asiza, ti si Boji ovjek. To mi je bilo jasno kod posvete nae crkvice.
Kad sam vidio kako su te ptice i cvrci sluali, srce mi je za cijele vae propovidi igralo
kao ludo. I samo mi govorilo: Ivane, poi za ovim ovikom! Ivane, poi za ovim ovikom! I sada mi to govori. Ne prestaje ni dan ni no. To sam ve reka svojoj majci.
Franjo milo pogleda djeaka koji se primaknu majci i obujmi je oko struka, a ona ga
milo poljubi u pametno elo. Franjo poloi svoje dlanove na djeakovu glavu s bujnom
crnom kosom, pogleda u nebo, pa u njegove oi. Pogledi im se zagrlie velikom ljubavlju.
- Neka Svevinji blagoslovi svaki tvoj korak. Neka te uvijek milo gleda svojim licem i
milostiv nek bude svakoj tvojoj ivotnoj odluci. Sine moj, sluaj svoje srce. Ono ti uvijek
istinito govori. Nemoj ga uutkati.
Podie dlanove s djeakove glave te ih isprui nad cijelu obitelj:
- Neka vas sve blagoslovi Stvoritelj svih nas i svega oko nas!
Blagoslov nad djeakom i ovaj za cijelu obitelj ispod glasa je ukuanima prevodio njihov opat. Svi su bili ushieni i sretni. Majka je na koncu bratu Moriku natrpala svega u
vreu koju je on sa sobom nosio. Moriko se, kad su ve poli, vrati u kuu i doe do
bakina uzglavlja. Za njim se vrati opat s pitanjem treba li pomo za sporazumijevanje.
Moriko e opatu na nauenom hrvatskom:
- Ja ve nauiti hrvatski. Ja sve razumjeti to ljudi rei i znati to ljudima kazati. Hvala.
Opat se s odobravanjem i uenjem povue iz kue. Moriko se, nosei u svojoj ruci
boicu, obrati baki na postelji:
- Evo boica. Tu lijek. Jutro kap, kap, kap u mlijeko. Jasno?! To dobro biti. Hvaljen Isus
i Marija. Zbogom!
Poljubi dobroj nemonoj baki ruku, mahnu ukuanima na pozdrav i ode. Na vratima je
stajao Ivan i dugo mahao Franji i on njemu.
Franju je sve vie i vie muilo to je s njegovom braom u Porciunkuli i drugdje, to je
sa sestrom Klarom i njenim sestrama u Sv. Damjanu. elio je im prije biti s njima. No, i
ovaj je boravak ovdje u ovoj zemlji, u Hrvatskoj, smatrao Bojom voljom. Razmiljao je:
- Da je dragi Bog htio da budem u Siriji, ve bih tamo bio. Nije on tek tako poslao dobrog i jakog brata protivnog vjetra i svoju oluju. Oni su nas doveli ovamo u ove divne
krajeve, ovim divnim ljudima. Doista je dragi Bog htio da budem s njima, da Hrvatska
bude prva zemlja u koju u kroiti svojom nogom. Ovdje ive tako dobri ljudi, radini,
poueni u svetoj vjeri. Ve preko est stoljea kranstvo je kod ovog naroda. Revni
su na polju, revni u svojim obiteljima, potuju Boje zapovijedi. Brat ih Moriko oboava.
Veli da imaju tako dareljivo srce. Da mu daju od svega to imaju, pa i onda kad on
pomisli da bi njima trebalo udijeliti.
Ranom bi zorom Franjo zaao u umu na proplanku, te svrha jednog breuljka promatrao morsku puini. Tamo na horizontu, kojeg su u naruje uzeli sumaglica i nebo
| 125
njegova je Umbrija, tamo su njegova braa i sestre. Povezuje ih iz dana u dan molitva
jednih za druge. Ta jedina veza i najbolja je koju ljudi meu sobom mogu ostvariti. Tu
su oni sada s njim, na ovom breuljku, zajedno klee i predaju Bogu svoje misli, svoje
elje, svoje najmilije. Franjo je s Klarom pred kriem u Sv. Damjanu. Isus joj govori da je
brat Franjo poao popravljati crkve i izvan Italije. S braom zajedno klei u Porciunkuli i
iz svega glasa pjevaju slavu Gospodinu. Svi su oni u istoj kapelici Gospodnjoj, na ovoj
zemlji koju im je Bog stvorio tako lijepu i svake hvale vrijednu.
Sputajui se s brijega, Franjo je svako jutro prolazio kraj zavjetne crkvice u gradnji i
s majstorom bi uvijek razmijenio po neku rije gledajui koliko je posao napredovao.
Taj mu se majstor svidio, a i majstoru se svidio Franjo iz Asiza. Majstor je poznavao
talijanski, te su se lako mogli sporazumjeti i popriati. Silazei jednog jutra, Franjo
primijeti kako majstor ne radi kao i obino, ve ee oko zidova i stalno pogledava
prema brijegu s kojeg se upravo sputa. Kad ga ugleda, odmah mu mahnu rukom
na pozdrav kao da eli rei da ga jutros posebice eli vidjeti. Franjo je svoje korake
usmjerio prema majstoru koji je stajao pred ve dobro poodmaklim proeljem zavjetne crkvice. Stigavi do majstora, on pokleknu na jedno koljeno pred Franjom, primi
svojim rukama njegovu ruku, te ga tako pokleknut pogleda u oi i dalje drei njegovu
ruku:
- Htio bih biti kao ti!
Izusti majstor tako da se vidjelo da je to ve stotine puta u sebi ponavljao da bi dobro
ispalo u trenutku kad bude vrijeme da izree. Franjo ga svojom rukom vre stisnu i
povue da ustane. Majstor je bio visok kao i Franjo, te im oi i pogledi sada stadoe
suelice.
- Ti i jesi kao ja. Boji stvor, ovjek, dijete Boje.
- Jesam, ali si Ti drukiji, Ti si ipak samo Boji, a mene razdiru razne druge brige.
- Svatko ima svoje brige i svakom je njegov ivot briga, njegov teret, ono to nosi iz
dana u dan.
- No, Ti, Franjo iz Asiza, Ti si tu samo za Boga i Bog te onda poslao svima nama. Ti nema svoje brige, sve su Tvoje brige kako biti Boji, zato si slobodan. Mi svi beremo neke
druge, svagdanje brige, rastaemo se na bezvrijednim i prezira vrijednim problemima.
- Tako ovjek odlui. Tako mu Bog dopusti. Mene je poslao u svoju Crkvu da je popravljam, da u njoj budem i nikad je ne napustim, da s njom postanem jedno. Ti isto ini,
ti gradi krasnu crkvicu, gradio si i druge, to se vidi po umjenosti kako ovu zida
- Htio bih biti kao Ti!
Franjo je u njegovim oima vidio odlunost. Onu istu koju su u njegovim vidjeli kad
se pred svojim ocem skinuo do gola. Onu istu koja je zasjela u njegovoj dui kad je
konano raskinuo sa svijetom, kad je s prvom braom pisao Pravilo, kad je stajao pred
papom, kad je Klara pred njim kleala dok joj je strigao kose, kad je odluio krenuti u
Siriju.
- Ako to doista i eli, odreci se svega to ima, podaj sirotinji i ivi Evanelje Gospodina naega Isusa Krista. Obeaj i zavjetuj evaneoske savjete: siromatvo, poslunost i
istou. To nastoj ivjeti i obuci pokorniku haljinu.
- To mi netko treba i odobriti. Mislio sam da to moe Ti, Franjo iz Asiza.
- Mogu, meni je tu ovlast dao gospodin papa. I to u uiniti prije rastanka, prije nego
poem natrag u zaviaj. Nastavi zidati ovu lijepu zavjetnu crkvicu, hrvatsku Porciunkulu
i Bogu se moli.
- O, hvala Ti, Franjo iz Asiza.
- Mir ti i dobro! - blagoslovi ga Franjo, dok je majstor sklopljenih ruku kleao pred njim
glave povinute skoro do same zemlje. Franjo je krenuo prema samostanu koji nije daleko, a majstor nastavi klesati kamen pjevajui to ga grlo nosi. Nekoliko dana Franjo o
ovome nije nikome priao, pa ak ni bratu Moriku, kome je iznosio i najskrovitije zakutke svoga srca i due. Zamolio je Franjo opata da mu dadne jutenog platna smee boje
od kojeg seljaci prave vree da u njih sabiru krumpire, jabuke, masline. Opat je ispunio
njegovu elju, a onda mu je Franjo ispripovjedio o elji majstora i o svojoj odluci da ga
primi meu svoju brau.
- Nakon blagoslova zavjetne crkvice i tvoje propovijedi znao sam da e se to dogoditi.
Pitanje je bilo samo tko e biti prvi. Tebi je dragi Bog, Franjo iz Asiza, podario neodoljivu
rije, milina i uvjerljivost tee s Tvojih usana. O tako sam sretan da e nakon tvog odlaska ovdje kod nas ostati isposnika poput Franje iz Asiza i njegove brae.
Uto k njima stie brat Moriko s vreom punom svega. Pozdravi Franju i opata, a kad
ugleda u Franjinim rukama juteno platno, stade kao ukopan. Spusti s lea veliku teku
vreu, obrisa znoj s ela, te gleda as u Franju, as u platno u njegovim rukama. I prije
nego mu Franjo uspije prozboriti, Moriko progovori:
- S istim si takvim platnom u rukama doao k meni pred Porciunkulom. Nije bilo sretnijeg dana u mom ivotu. Dakle, brate Franjo, i ovdje e biti nae brae.
- Da, brate Moriko!
- A tko je taj novi brat?!
- Majstor koji gradi zavjetnu crkvicu!
- Molim?!
Moriko je oito zbunjen i nije oekivao to ime. Djelovao je kao ono kad ga je vjeverica
udarila orahom na Subasiju. Poe se eati po glavi te udari u grohotan smijeh.
- Brate Moriko, to je sad smijeno. Je li to izraz slaganja ili neslaganja?
- Brate Franjo, onda ti danas dolazi jo jedan ovjek s vrha brda. Mlad je i zdrav, poboan i ve me nekoliko puta molio da mu omoguim da se sretnete.
- To je Jure - upade opat.
- Da, ba Jure, odvrati Moriko. Ali to nije sve. Danas ili sutra ete zasigurno potraiti i
mladi Ivan.
| 127
Opat pljesnu rukama u znak radosti i odobravanja i mudro zakljui:

- Brate Franjo, trebat e jutenog platna puno vie od toga to dri u ruci.
- Hvaljen budi, Gospodine moj, po bratu naem protivnom vjetru koji nas svrati u ove
predivne hrvatske krajeve. Da, oe opate, u ovoj e zemlji trebati i te kako jutenog
platna za sve one koji e htjeti ivjeti i propovijedati Evanelje Gospodina naega Isusa Krista. O, hvaljen i slavljen, Gospodine moj, po onima koji Ti se ele posve svojim
ivotom posvetiti.
I, uistinu, ve su toga poslijepodneva Franju traili i Jure s vrha brda i Ivan kojeg su
upoznali prigodom posjeta njegovoj bolesnoj baki.
- Oe Franjo, elim biti kao Ti! - kleei pred Franjom molio je Jure, a nekih sat vremena
poslije i mladi Ivan:
- Franjo iz Asiza, moje srce eli ivjeti onako kao to ivi Ti i Tvoja braa.
I nijedan se od njih vie nije elio vratiti kui. Primio ih je opat u samostan, no oni su ve
prve noi otili noiti s Franjom i bratom Morikom u samostanskoj naputenoj tali, gdje
su Franjo i Moriko od poetka eljeli biti, a ne u samostanskim sobama, kako su im opat
i redovnici pripravili. im ih je ujutro primijetio majstor koji je gradio zavjetnu crkvicu,
sljedee se veeri i on njima pridrui.
Opat ih je s ljubavlju promatrao kako mole, pjevaju i nakon toga dugo ute. Kako Franjo
svako malo razdragano pria o Spasitelju naem Isusu Kristu i o preblaenoj Njegovoj
Majci Mariji. Nerijetko su ih i ptice sluale vrtei svojim dragim malim glavicama. Potom
bi Moriko vadio iz vree okrjepu. esto su nastajale prepirke s Franjom koji cijeli dan
nita nije okusio. Potom bi Moriko nosio hranu u samostan i predavao je opatu ili bratu
kuharu. Kad je uhvatio prigodu, opat bi im se pridruio u molitvi, razmatranju ili veselom
razgovoru.
- Za kratko veim postade, Franjo iz Asiza, tvoj samostan od moga.
- Iz vae je molitve izniknuo na zanos, naa vjera. Vi ste nas kroz stoljea uinili Kristovim sljedbenicima. Nego, oe opate, vjerujem da je dan na pragu kad emo obui i
zavjetovati nau novu brau koju nam je Gospodin dao.
- E, to e biti sveanost kao i posveta zavjetne crkvice kojoj ste prisustvovali. Radost
stupanja novih lanova u isposniki ivot elim sa svim vjernicima svoje opatije s vama
podijeliti.
- To e meni i mojoj brai biti velika ast.
I tako su uglavili tono nedjelju kad e biti primanje nove brae. No, do samog je toga
dana Franjo tajio i jedno iznenaenje. S njim je upoznat samo opat. Naime, da e toga
dana od ovih divnih ljudi i od njihove zemlje uzeti oprotaj. Opat je za njega i Morika ve
ishodio dva mjesta u jedrenjaku koji e isploviti u Ankonu.
Silno je mnotvo svijeta pred samostanskom crkvom i samostanom. Opat je opet u

sveanom misnom ruhu, redovnici, Moriko i Franjo u roketama, poslunici s tamjanom i svijeama. Franjo ljubi Evanelistar i zvonkim glasom pjeva Radosnu vijest.
Opat je tek rekao znaenje ovoga dana za hrvatski narod i zemlju. Propovijedao je
Franjo iz Asiza. Opet su ga svi sluali otvorenih usta i razrogaenih oiju. Posebno
je bio dirljiv in oblaenja novih isposnika Franjina bratstva. Franjo je pomogao
najprije Ivanu, pa Juri skinuti njihova odijela. Predali su ih svojim roditeljima kojima
su suze orosile oi, a na njihova tijela obukao habite od jutenog platna. Potom ih je
privezao grubim konopcem umjesto pojasa. Moriko im je na konopcima vezao tri
uzla i razjasnio njihovo znaenje. Zadnji je na red doao majstor graditelj zavjetne
crkvice Gospe od Anela. Nikoga nema u pratnji. I nije bio iz toga mjesta. Nitko
ga od ljudi i nije znao. No, opat je dobro poznavao toga ovjeka. Kad je i majstor
skinuo svoje svjetovno odijelo i predao ga Franji, a od njega dobio habit, i kad mu
je Moriko nainio uzlove, kleknuo je pred Franju i zamolio da mu se i cijelom puku
obrati. Franjo je to s velikom radou odobrio.
- Ja se zovem Martin. Hrvat sam, ali ne iz ovoga mjesta. Ja nemam nikoga od svoje obitelji. I uope ne poznajem svoje roditelje. Rekli su mi da mi je majka pri porodu umrla,
a otac kad mi je bilo nepune dvije godine. Prihvatili su me ovi dobri redovnici i odgojili.
Kod njih sam u samostanu izuio klesarski zanat i postao dobar majstor. Cijeli sam ivot podizao crkve i klesao njihove oltarske, pregradne i crkvene natpise. Cijeli me ivot
muilo to osim zidanja initi i to osim majstora zidara biti. Kad sam susreo Franju iz
Asiza, posebice kad sam ga uo propovijedati, odjednom mi se sve razjasnilo. elim
biti kao Ti, Franjo iz Asiza.
Pukom se prolomio zagluni pljesak i pobono odobravanje svega to je rekao i zaelio. Majstor Martin poljubi Franji ruku a potom i opatu. Trojica su novoobuene brae
kleali pred oltarom. Doao je poslunik i na vezenom jastuku nosio noice. Franjo ih
je uzeo u ruke i svoj trojici ostrigao kose u tonzuru. Do kasnog je poslijepodneva trajalo
slavlje, a onda je netko povikao:
- Jedrenjak je na naoj obali!
- Veliki brod!
Opat se popeo na mjesto odakle je Franjo propovijedao i zamolio puk za pozornost. Pred
opatom su stajali redovnici, trojica novoobuenih isposnika, brat Franjo i Moriko i knez
Desimir s cijelom svojom obitelji. Sveanim i ganutim glasom opat je poeo govoriti:
- Potovani pue Hrvata! Evo je kucnuo as rastanka. Franjo iz Asiza, koji je tako neoekivano doao u nau zemlju, danas nas naputa. Ide u svoju Umbriju brai i sestrama
koji ne znaju ni gdje je, ni to je s njim, je li uope iv i jedva ga ele vidjeti i zagrliti.
Franjo iz Asiza, Bog je blagoslovio ovu zemlju Hrvatsku istog onoga trenutka kad si
svojom nogom na nju kroio. Odmah te je sa svojim pukom zavoljela i ti nju. O tome
na rjeit nain svjedoe Tvoja nova braa koju si danas obukao, koje Ti je Bog podario
iz ovoga hrvatskog naroda. To je za sve nas tako znaajan i nezaboravan dan. Danas
| 129
si u hrvatsku povjesnicu zlatnim slovima zapoeo ispisivati divnu priu koja e izrasti u
nebesku ljepotu i oplemeniti hrvatski narod. Priu o sinovima Franje iz Asiza.
Na ove je opatove rijei narod ostao nijem i oito tuan. Mnogima su niz lice tekle suze.
- Franjo iz Asiza, ostani s nama!
uo se glas iz puka. Potom su svi uglas ponavljali tu reenicu. Franjo se popeo do
opata i, kad je puk vidio da eli govoriti, utihnuo je i nastala je grobna tiina.
- Ja, dodue, odlazim jedrenjakom kojega vidite kako pristaje uz vau obalu. Ali ja s
vama vjeno ostajem. Za to se pobrinuo dragi Bog. On mi je i ovdje u Hrvatskoj dao
brau. To su ovi novi isposnici. Oni ostaju s vama, a kroz njih ostajem s vama i ja. Mi
smo svi jedno, sva moja braa. Moj e brat Martin nastaviti graditi ovu zavjetnu crkvu,
ali tako da u svom ivotu ne izgubi duh pobonosti i molitve. Moja e braa Ivan i Jure
s vama ivjeti, s ovim redovnicima moliti i vama navijetati Boju Rije. I ne samo to,
skoro e ova moja braa proi svim hrvatskim gradovima i selima, svom hrvatskom
zemljom i govoriti o Gospodinu naem Isusu Kristu. Uvjeren sam da e uskoro na
svakom koraku biti nove brae koju e mi Bog dati. Tako u zauvijek ostati u miloj i
lijepoj Hrvatskoj.
Franju je prekinuo gromoglasan pljesak i uzvikivanje njegova imena. Lastavice su u niskom letu dijelile veselje rastuenog i u isto vrijeme razdraganog puka. Zakratko su svi
stajali uz obalu, a od velikog je jedrenjaka do same obale stigao mali amac s Kapetanom i dvojicom mornara koji su drali vesla. Opat i redovnici u ime cijelog puka izljubili
su se s Franjom i Morikom, a potom su se Franjo i brat Moriko srdano pozdravili s
bratom Martinom, Ivanom i Jurom. Oni su kleali. Franjo je nad njihovim glavama rairio
ruke i izrekao divan blagoslov:
- Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas uva!
Oni odgovorie:
- Amen!
- Neka vas Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka vam bude!
- Amen!
- Neka pogled svoj Gospodin svrati na vas i mir vam podari!
- Amen!
A onda Franjo die svoje ruke na sav narod i svi oni kleknue, te i njih blagoslovi:
- I neka na sve vas sie blagoslov Boga svemoguega Oca i Sina + i Duha Svetoga!
I sav puk gromoglasno i pobono odgovori:

- Amen!
Brat je Moriko najprije ubacio u amac veliku prepuno vreu koju nosi sve od Asiza.
Pomogao je Franji da se ukrca u amac, a onda je i sam uao. Narod ih je netremice
gledao i mahao rukama na oprotaj. Mornari su zaveslali prema jedrenjaku. Dugo su
ljudi gledali kako jedrenjak nestaje na puini. A kad su poli, pred njima su kroili braa
Martin, Ivan i Jure i tako ih neodoljivo podsjeali na Franju iz Asiza da su ih jednostavno
prozvali franjevci, po njegovu imenu.
Brat Martin brzo je nakon Franjina odlaska zavrio zavjetnu crkvicu. Bila je uistinu lijepa.
Do nadvratnika je na jednom malom kamenu kojeg je posebno izradio iz onog pjeanika uklesao veliko slovo T, a uz njega ispisao tri latinske rijei: PAX ET BONUM. U vjeni spomen na Franjin boravak u zemlji Hrvata i na prvi franjevaki samostan u Hrvatskoj.
| 131
arko MILENI
Moj susret s 2012. godinom

Godinu 2012., godinu Zmaja, pamtit u kao kinesku. Dogodilo se da sam upravo te
godine prvi put otiao u Kinu, i to ak dva puta. Prvi put je to bilo kad sam od 10. do 14.
kolovoza boravio na meunarodnom poetskom festivalu u kineskoj pokrajini Qinghai,
a drugi put sam boravio u Shanghaju ak dva mjeseca, u rujnu i listopadu, na poziv
Drutva pisaca iz Shanghaja.
Od poetka kineske 2012. godine Kina je glavna tema moje prepiske. Prvo s tajnicom
Organizacijskog komiteta festivala u Quinghaju i tajnicom Drutva pisaca iz Shanghaia
oko organizacije i putovanja, zatim s pjesnikom i prevoditeljem Gao Xingom (predloio me kao gosta na festivalu u Qinghaiju) i Tianxin Caijem, piscem, prevoditeljem i
matematiarom (preporuio mi da se javim na poziv piscima iz cijelog svijeta na dvomjesenu stipendiju koju dodjeljuje Drutvo pisaca iz Shanghaia), Tomislavom Dretarom, hrvatskim pjesnikom i prevoditeljem iz Bruxellesa (koji je preveo s francuskog
knjigu izabranih pjesama Tianxin Caija, a ja je uredio i propratio pogovorom te preveo
s engleskog Caijev esej o njegovim pjesmama vezanim za jezero West Lake), mojom
suprugom Natalijom (koja ivi u Podmoskovju, a bila je sa mnom u Shanghaiju u rujnu),
a najvie s mojim starijim sinom Leontinom, koji ivi u Bizovcu kod Osijeka, takoer
je pisac (u njegovom prvom romanu, Kordina aka je mnogo toga vezanog za Kinu)
i veliki zaljubljenik u Kinu i s kim skoro svaki dan raspravljam o kineskim filmovima,
knjievnosti, glazbi i drugim kineskim temama. Tu su i drugi prijatelji pisci s kojima sam
iznosio pojedinosti vezane za moja dva putovanja u Kinu, kao to je Marianne Larsen,
sinologinja i spisateljica iz Kopenhagena, te Niels Hav, takoer iz Kopenhagena, koji je
bio na festivalu u Quinghaiju i iznosio mi lijepe dojmove o njemu.
Iz Shanghaja sam u dva navrata otputovao u Hangzhou, gdje ivi Tianxin Cai. Venecijanac Marko Polo (za koga se tvrdi da potjee iz ibenika, odnosno s otoka Korule
u Hrvatskoj, to nije dokazano, no zna se da su njegovi preci ivjeli u Hrvatskoj), autor
knjige Milijun, u kojoj je opisao svoje putovanje u Kinu, smatrao je Hangzhou najljepim gradom na svijetu. Nisu mu bez razloga tamo postavili spomenik. O ljepotama
Hangzhoua sam ove godine bio proitao reportau u jednom ruskom asopisu. Poelio
sam vidjeti bar dio toga.
Koincidencija (esto mi se u stvarnosti dogodi neto slino onom to sam napisao
ili proitao) je da sam u blizini kineskog veleposlanstva, kad sam iao predati traene
dokumente da bih dobio vizu, na trnici, meu starim knjigama, odmah uoio staro
izdanje Milijuna Marka Pola, prevedeno na srpski, i u autobusu, na putu od Sarajevo
do Brkog, poeo itati tu knjigu koja se i danas prevodi i ita sa zanimanjem u cijelom
svijetu. Marka Pola su u 13. stoljeu, nakon izlaska te knjige, prozvali Milijun lai jer su
mislili da je sve to izmislio poto im se to sve inilo fantastinim. U Europi ljudi do tada
o Kini nita nisu znali. Danas se o Kini u Bosni i Hercegovini puno vie zna. Ali mislim
da je i to malo.
Nakon toliko stoljea puno se toga promijenilo. Ja sam putovao u Kinu puno krae
nego Marko Polo i njegovi strievi i ostao puno krae, ali sam ipak puno toga vidio zahvaljujui napretku tehnike.
U Shanghaju je bila prilika da dopunim svoj roman Zmija s Istoka koji je objavljen
u Rijeci, u Hrvatskoj, 2004. godine, gdje sam ivio osam godina. Radnja romana se
odigrava u Rijeci i Berlinu, a jedan od glavnih likova je djevojka Mei Ling (ime koje sam
sretao u vie kineskih filmova, a doslovno znai Lijepa uma) koja pie pisma svojoj
prijateljici iz Shanghaja. Da nije boravka u Shanghaju, tko zna kad bi to dolo na red i
sigurno ne bih na kraju bio zadovoljan niti bih mogao dublje proniknuti u lik Mei Ling
niti podrobnije iznijeti njene usporedbe Kine i Hrvatske.
Taj roman je neobina mjeavina trilera, kriminalistikog i historijskog romana. U njemu pokuavam pronai veze u, na prvi pogled, nespojivim stvarima. U prvom izdanju
romana se Shanghai samo spominje. Za drugo izdanje sam dodao vie poglavlja vezanih za Shanghai i njegovu okolinu. Proirio sam i druge dijelove romana.
Shanghai s 23 milijuna stanovnika je najvei grad u kojem sam boravio, vei i od
meni poznatih Moskve, Berlina, Pariza i Toronta. To je istovremeno netipini kineski
grad, megalopolis u kojem od svih kineskih gradova ivi najvie stranaca. Ono tipino
kinesko se ipak sree u njemu u pojedinim etvrtima. Ljudi su gostoljubivi, susretljivi,
srdani, tolerantni... Bilo mi je ugodno boraviti u njemu ta dva mjeseca, za koje sam
ranije mislio da e sporo proi, a proli su vrlo brzo. ao mi je bilo to sam morao otii.
Kao piscu mi je tamo bilo idealno. Bio sam zbrinut u svakom pogledu. Stanovao sam u
izvrsnom hotelu u samom sreditu grada u komfornoj sobi sa svim pogodnostima, dobivao besplatno Shanghai Daily, novine na engleskom jeziku i uz novanu naknadu
ovdanjeg Drutva pisaca nisam, kao u Brkom, bio svjestan da ivim na rubu egzistencije i da stalno moram misliti kako preivjeti. Mogao sam se svakodnevno i maksimalno
posvetiti pisanju, ali sam ipak esto boravio vani i nastojao to bolje upoznati grad i
okolinu, to sam bar djelomino uspio. S kolegama piscima - stipendistima iz Bugarske, vedske, Njemake i June Koreje sam izvrsno kontaktirao, sprijateljili smo se, a
tako je bilo i s nizom pisaca iz Shanghaja. Nastojat u prevesti njihove pjesme, prie i
eseje s engleskog.
Drugo izdanje Zmije s Istoka bit e skoro dvostruko opsenije od prvog. I u prvom
se dosta govorilo o Kini, no kako sad o Kini puno vie znam, stei e se o njoj znatno
jasnija slika. Iako sam planirao, neu napisati, za sada, putopis o Kini, ali u ovom postmodernistikom romanu se pojedina poglavlja doimaju kao putopis i nastojao sam u
njemu bolje upoznati svoje itatelje s Kinom i Kinezima. Vidljive su razlike izmeu Istoka
i Zapada, ali se u romanu govori i o slinostima i njihovom proimanju. Kao i u nekim
drugim svojim romanima, i ovdje sam se koristio obrascima anrovske proze, ali sam ih
i nadilazio svojim stilom i kompleksnou.
Moj odlazak u Kinu su nagovijestila tri naslova, od kojih sam dva prevodio. Prvi je
roman Modro odijelo svemira Vjaeslava Kuprijanova, koga sam preveo s ruskog i
| 133
koji je nedavno objavljen u Zagrebu. U jednom dijelu tog romana autor navodi ulomak
iz knjige Shn Hi Jing, takozvane zbirke planina i mora, kineski klasini tekst koji se
smatra starim najmanje 2200 godina. Uglavnom predstavlja bajkoviti opis zemljopisa i
kulture u razdoblju prije dinastije Qin, kao i zbirku mitolokih pria. Iz njega Kuprijanov
citira dijelove o fantastinim ivotinjama, koje spominje i, meni vrlo blizak pisac, Jorge
Luis Borges u svom Priruniku fantastine zoologije.
Drugi je potresna knjiga Pismo nepoznate kineske majke kinesko-britanske novinarke Xu Xnrn, napisana na engleskom, zbirka reportaa o majkama koje su izgubile
svoju djecu, a ije sam jedno poglavlje preveo i objavio prole godinu u sarajevskom
asopisu Odjek.
Trei je klasini kineski roman Tri kraljevstva Luo Guanzhonga, nastao prije 600 godina,
povijesni roman pun vrtoglavih zbivanja i s velikim brojem likova ija se radnja odigrava krajem vladavine dinastije Han i immediately prior period zvanom Tri kraljevstva u drevnoj Kini,
u vrijeme kad su na mjestu dananje Kine postojala tri zasebna kraljevstva. Nisam znao da
je u filmu Crvena stijena Johna Wooa, koga sam gledao prole godine, obraena jedna
epizoda iz tog vrlo opsenog romana. Na taj roman u dva sveska, u ruskom prijevodu, naiao sam u ostavtini bake moje supruge i zapoeo s njegovim itanjem.
Moj put u Kinu je nagovijestilo i pisanje mog romana Leon, arobnjakov uenik u
kome glavni lik, princ i arobnjak Leon, dolazi u zemlju Arkoniju, u kojoj svi ljudi imaju
ista lica. Kad sam bio djeak, meni se inilo da svi Kinezi imaju ista lica.
Prije dvije godine sam prvi put putovao u Armeniju i tada nisam o toj zemlji znao skoro
nita. S Kinom je druga pria jer o toj velikoj zemlji znam puno vie, a opet mi se ini
kako je to jako malo. Ali vano je to da u, kao to je to bilo i s Armenijom, prevoditi
djela pisaca koje tamo upoznam i tako poraditi na knjievnim i uope kulturnim vezama
izmeu svoje zemlje i Kine. Prevodit u ih s engleskog i ruskog, kao to je to bilo i s
armenskim piscima. Tko zna, moda jednom budem u stanju prevoditi djela kineskih
pisaca i s originala. To mi je davnanja elja.
Inae, ljudi iz moje zemlje svaki dan kupuju kineske proizvode, sreu Kineze u mnogim gradovima, gledaju kineske filmove koji govore o prolosti, ali nemaju prilike vidjeti
one koji govore o ivotu u suvremenoj Kini, a vrlo rijetko itaju djela kineskih pisaca
uope. Apsurdno je da su vie junoslavenski narodi u vrijeme Jugoslavije znali o Kini
nego to danas znaju unato golemom napretku tehnikih pomagala, meu koje spadaju i cijenjena raunala lenovo.
Ove godine se snima u Kini film po klasinom kineskom romanu Put na Zapad,
koji je napisan u 16. stoljeu, za vrijeme dinastije Ming, a pripisuje se Wu Chengenu.
Taj roman je nastao prema klasinom tekstu Veliki Tang zapisi o zapadnim oblastima
Xuanzanga (602. 664.), kineskog budistikog sveenika, uenjaka, putnika i prevoditelja, koji je najpoznatiji po tome to je opisao meusobne odnose Kine i Indije na
poetku dinastije Tang. Xuanzang je odluio posjetiti Indiju. Poticaj mu je dao posjet
njegovog prethodnika Fa Hiena (337. 422.), poznatog po knjizi Zapis o budistikim
kraljevstvima. Imao sam namjeru prevesti s engleskog tu knjigu dok sam ivio u Rijeci.
Na alost, hrvatsko ministarstvo kulture nije bilo odobrilo potporu za taj prijevod, na
kojem sam bio poeo raditi pa prestao.
Meni je pak uslijedio put na Istok. Idem tragom Edgara Morgana Forstera, autora
romana Put u Indiju, Hermana Hessea i drugih. Sjetih se i divne zbirke Istonjake
prie Marguerite Yourcenar, u kojoj su i prie ija se radnja odigrava u Kini, poput
fascinantne prie Kako se spasio Wang Fo do pria nadahnutih narodnim pjesmama
junoslavenskih naroda o Marku Kraljeviu.
Nije sluajno to u Kinu u oba sluaja putujem iz Rusije, odnosno iz Moskve. Rusija je
zemlja koja se nalazi izmeu junoslavenskih zemalja i Kine. Za desetak godina koliko
putujem u zemlje biveg Sovjetskog Saveza imao sam prilike dobro ih upoznati. Moda
u sljedee desetljee posvetiti Kini. Bude li tako, to bi me zaista radovalo.
Ovaj tekst piem tijekom svog boravka u Shanghaju. Mula Mustafa Baeskija, bosanski ljetopisac iz 18. stoljea, zapisao je da rijei lete, a ono to je zapisano ostaje.
Kad on izae, bit e to prilika da se itatelji iz Bosne i Hercegovine, te iz drugih junoslavenskih zemalja, bolje upoznaju s Kinom. Tako e ostati zapisan moj susret s 2012.
godinom u znaku Kine.
| 135
Mira PEHAR
Kronika kulturnih dogaanja

u Mostaru listopad - prosinac
2012.
01. 10. Otvorena izloba fotografija pod nazivom Dvojnost bosanskohercegovakog umjetnika Erola olakovia ehia i vicarske umjetnice i pedagoga Esttelle
olakovi ehi u galeriji Muzikog centra Pavarotti i Galeriji kraljice Katarine Kosaa.
Izlobi su nazoili kulturni djelatnici obiju mostarskih obala Neretve, a autorov koncept
paralelnosti otvaranja, odnosno sjedinjavanja Dvojnost kroz posjetitelje, u potpunosti
je realiziran.
05. 10. Koncert pod nazivom Speak softly love mostarskoj publici veeras su podarili lanovi Simfonijskog orkestra iz Mostara. Na svoj klasian nain izveli su brojne
skladbe iz filmova, a orkestrom je dirigirao Damir Bunoza. Kao solistica nastupila je
Lucija Zovko. Koncert je odran u prepunoj Galeriji kraljice Katarine Kosaa.
10. 10. Odran koncert autorske glazbe u izvedbi eljka Vlahe. Pored autora na
koncertu su nastupili: Boena Svalina - sopran, Boo upi - bas, Hana Vlaho - glasovir,
Gudaki kvartet Umjetnike akademije u Splitu, Tina Kora - flauta i Maro Rica - glasovir
u Galeriji kraljice Katarine Kosaa.
13. 10. 14. 10. Odran Modamo festival dizajna i umjetnosti MODAMO kreARTiva
2012. koji je iniciralo i u djelo provelo urednitvo prvog bh. modnog portala Modamo
info. Sajam je izlobenog i prodajnog karaktera, u sklopu kojega su odrane brojne
radionice, okrugli stolovi, prezentacije i sl. Izlagali su bh. umjetnici iz svih domena u
Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosae.
13. 10. Otvorena samostalna izloba fotografija Ljudi oko mene u prostoru i vremenu mostarskog fotografa Ivana Kelave u organizaciji HKD Napredak- Glavna podrunica Mostar. Izlobu je otvorio predsjednik prof. dr. Miroslav Palameta u Galeriji
kraljice Katarine Kosaa.
14. 10. Otvorena druga samostalna izloba slika mladog hercegovakog samoukog slikara koji ivi u Zagrebu Mateja karice u Klubu Aluminij. O kariinim radovima
govorio je Branko Kovai, profesor likovne umjetnosti.
!5. 10. - 25. 10. Odrani 2. Tropletovi dani kulture s podnaslovom vjera batina- identitet u pet hercegovakih gradova (Mostar, apljina, Ljubuki, Posuje i Tomislavgrad).
Bogat i raznolik program nudio je vie od 20 razliitih sadraja: 3 vrhunske izlobe, 2
dramske predstave, javne tribine, predstavljanje knjiga, koncerte i dokumentarne filmove.
17. 10. Odigrana gostujua predstava zagrebakog teatra Planet Art Tko je ovdje
lud. U predstavi su igrali Marko Torjanac, koji je ujedno i redatelj, i Natalija orevi.
Predstava je odigrana u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosae.
19. 10. Odran koncert Zvonke Bogdana i orkestra Sedam tamburaa s Petrovaradina u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosae. Publika je imala prigodu uivati u
interpretaciji doajena tradicionalne starogradske pjesme.
20. 10. Glumci Pozorita za decu iz Kragujevca odigrali predstavu Hrabri olovni
vojnik u povodu obiljeavanja 60 godina postojanja Pozorita lutaka u Mostaru.
20. 10. Odran 4. festival zborova BiH u Narodnom pozoritu Mostar. Pored domaina Gradskog hora Mostar, na ovom festivalu sudjelovali su zborovi Iskre iz
Tuzle, Gradski hor Brko, enski ansambl iz Buima , enski ansambl Tono Horvat
iz Velike Kladue.
20. 10. Odrana promocija knjiga Enesa Halilovia u organizaciji Knjievnog kluba
Mostar i Narodne biblioteke na Luci. Ujedno su tijekom veeri proglaeni i najitatelji
u razliitim uzrastima za 2012. godinu.
23. 10. Premijerno izvedena predstava Nigdje nikog nemam engleskog dramatiara Edwarda Bonda na Maloj sceni HNK Mostar. U predstavi igraju Robert Pehar,
Jelena Kordi Kuret i Snjeana Martinovi. Predstavu je reirao Dragan Komadina.
23. 10. Otvorena izloba djela slikara Lazara Drljae u Centru za kulturu, koju je
pripremilo SPKD Prosvjeta iz Sarajeva u povodu 130 godina od roenja slikara, 110
godina djelovanja SPKD Prosvjeta. O slikarskom opusu Lazara Drljae govorio je
likovni, kazalini i knjievni kritiar Vojislav Vujanovi.
24. 10. Predstavljeno vrijedno nakladniko izdanje katalog- monografija Tajna Boljuni autora prof. dr. Miroslava Palamete, Mire Ragua i Marinka utala u organizaciji HKD
Napredak Glavna podrunica Mostar u Galeriji kraljice Katarine Kosaa. O knjizi i nekropoli
u Boljunima uz autore govorili su Dragan Marijanovi, Borislav Pulji i Ivan Vukoja.
26. 10. Otvorena izloba slika akademskog umjetnika Marka aravanje u klubu tefanijino etalite. O izlobi je govorila recenzentica i autorica kataloga Roberta Kapsalis.
| 137
27. 10. Odrana promocija edukativnog stripa pod nazivom Maja i Nino kod ortodonta u organizaciji Stomatoloke poliklinike Jurii iz Mostara. U sklopu programa
izvedena je i predstava za djecu Otira Ive Kreia u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosae.
29. 10. U povodu Dana Republike Turske odran koncert turskog vojnog orkestra
Turkay u organizaciji Grada Mostara i Turske mirovne misije u BiH u Hrvatskom domu
hercega Stjepana Kosae.
30. 10. Odigrana predstava Soboslikar Donalda Churchilla u Narodnom pozoritu Mostar. U predstavi igraju: Emir Spahi, Maja Zeo i Amela Kreso.
30. 10. Otvorena tradicionalna godinja izloba Drutva hrvatskih likovnih umjetnika (DHLU) u FBiH. Na 19. po redu revijalnoj izlobi koja se odrava pod nazivom Jesenji salon predstavilo se 47 lanova ovoga drutva iz cijele FBiH, a izloba je otvorena
u Galeriji kraljice Katarine Kosaa.
31. 10. Akademski zbor Pro musica i Simfonijski orkestar Mostar odrali su koncert u crkvi Sv. Mateja na Rudniku. Pod ravnanjem maestra Harija Zlodre izvedene su Mozartove Vesperae solennes de confessore. Kao solisti nastupili su Antonija
Teskera - sopran, Barbara Sumi - mezzosopran, Mirjan Mukmir - tenor i Mate Akrap
- bas.
02. 11. Odran koncert Marka Brecelja (slovenskog glazbenika, pjesnika, novinara,
drutvenog radnika, promotora, skandal- majstora) u Klubu MC Pavarotti.
04. 11. Otvorena prva samostalna izloba uenika UWC Mostar pod nazivom Mostarska izloba. Izloba je rezultat etveromjesenog rada mladih fotografa Spencera
Watsona i Markusa Tupamarosa a istrauje tematiku etnikih podjela, siromatva, rata i
nade za pomirenjem, a otvorena je u OKC Abraevi.
05. 11. Otvoreni XIII. Humski dani poezije gostovanjem knjievnika u O Ilii Mostar i Internacionalnoj privatnoj gimnaziji s pravom javnosti Mostar. Sudjelovali: Marina
Kljajo Radi, Sonja Juri, Mara Cica akoti, Miljenko Stoji i Kreimir ego.
06. 11. U okviru XIII. Humskih dana poezije, predstavljene knjige Uviranja autora Zdravka Kordia i Zatomljenja Ivana Bakovia. Uz autore knjige su predstavili
Marina Kljajo Radi, Sonja Juri, Miljenko Stoji, Marko Toki i Ljubo Krmek u Galeriji
kraljice Katarine Kosaa.
06. 11. Upriliena poetsko- scenska vizija pod nazivom Gnijezdo slavuja. Glumci Nedad Maksumi, erif Alji i Diana Ondelj Maksumi su itali poeziju mostarskih
pjesnika koji su stvarali na orijentalnim jezicima od XV. do XX. stoljea u Centru za
kulturu.
06. 11. Otvorena izloba Gustav Kliment- pionir moderne u povodu 150. godinjice roenja slavnog svjetskog slikara, austrijskog umjetnika Gustava Klimenta. Izloba
je otvorena zahvaljujui Veleposlanstvu Austrije u BiH, a sveano ju je otvorio veleposlanik Austrije u BiH dr. Donatus Koeck u Centru za kulturu.
08. 11. U sklopu XIII. Humskih dana poezije odran 6. Ikavski skup uz sudjelovanje
jezikoslovaca i knjievnika u Narodnoj knjinici HN-a u Mostaru. Odravanje Ikavskog
skupa vano je upravo radi ouvanja, njegovanja i oplemenjivanja dijalektalnog govora
u sklopu hrvatskog izgovora i njegovog standarda.
09. 11. U okviru XI. Humskih dana poezije odrana Sveknjievna veer u Galeriji
kraljice Katarine Kosaa. Sudjelovali: lanovi DHK HB i DHK iz Zagreba i gostujui pjesnici. Poseban osvrt na preminule kolege (Stojan Vrlji i Rajko Glibo) -Spomenimo se
prijatelja dali su Antun Lui i Nikola imi Tonin.
10. 11. Predstavljeni dobitnici knjievne nagrade fra Grga Marti. Za roman Taurus autor Vlado Kudi (nagrada za najbolje prozno djelo), za zbirku kratkih pria Kine
kapi u pievoj luli autorica Lidija Pavlovi Grgi (nagrada za najbolji prozni prvijenac)
i zbirka pjesama Lutke Aide ei nagrada za najbolji pjesniki prvijenac. Promocija
je odrana u Galeriji kraljice Katarine Kosaa.
10. 11. Otvorena izloba slika pod nazivom Moja Liza izbliza akademskog slikara
Marka aravanje u Caffe galeriji Mala u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosae.
10. 11. Odrana sveana promocija desete generacije studenata Medicinskog fakulteta Sveuilita u Mostaru u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosae.
11. 11. Odigrana viestruko nagraivana lutkarska predstava elim biti normalan, poklon predstava za mostarsku djecu u povodu 60 godina postojanja Pozorita
lutaka Mostar u Pozoritu lutaka Mostar.
12. 11. Promovirana knjiga prof. dr. Omera Nakievia pod nazivom Profesor, hafiz Omer Mui ivot i djelo. O knjizi su govorili akademik prof. dr. Enes Kari i prof.
dr. Demaludin Lati u kulturnom centru Kralj Fahd.
15. 11. Predstavljena knjiga Moj Jola autora Demala Raljevia. Promotori knjige
bili su: Erna Cipra, Aleksandra Savi, prof. dr. Safet Sari, Nino Gvozdi i Zlatko Serdarevi u HoteluBristol.
15. 11. Odran koncert talijanskog pijanista Giuseppea Devastatoa pod nazivom
Umjetnost lijepog pjevanja napolitanske kole u Muzikom centru Pavarotti.
16. 11. Sveano dodijeljena Godinja nagrada Drutva hrvatskih knjievnika
Herceg Bosne Antun Branko imi, a dobila ju je sestra Marija od Presvetog Srca
Anka Petrievi za knjigu Pjesme srca u Galeriji kraljice Katarine Kosaa. Budui da
| 139
je sestra Marija od Presvetog srca u zatvorenom samostanu Klarisa u Splitu, nagradu je u njezino ime preuzela njezina neakinja Branka Buljan. Uz uruenje nagrade
predstavljena je i monografija o Anki Petrievi, a u programu su sudjelovali Miljenko
Buljac, Branka Buljan, fra Vendelin Karai, kao jedan od autora monografije, i Tina
Laco.
16. 11. Otvorena izloba umjetnikih radova hrvatskoga akademskog slikara Hrvoja Pukaria iz njegova ciklusa I kad slikom priam priu, Habana, arte y pasion u
Galeriji Aluminij.
17. 11. Premijerno izvedena predstava Dorina zemlja OZ kojom Lutkarsko kazalite Mostar slavi 60. obljetnicu postojanja. Predstavu je reirao Marko Pejovi a
odigrana je u Lutkarskom kazalitu Mostar.
18. 11. Odrana veer poezije posveena Antunu Branku imiu na dan njegovog
roenja u Osnovnoj koli Antuna Branka imia. Goa veeri bila je mostarska pjesnikinja Sonja Juri.
19. 11.Otvoren Drugi sajam srednjih kola Grada Mostara u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosae u organizaciji Grada Mostara, Ministarstva prosvjete, znanosti,
kulture i porta HN i uz potporu OESS-a u BiH.
19. 11. - 24. 11. Odrani Dani francuske kulture u Mostaru. Razliiti programi odrani su u Francuskom kulturnom centru i OKC Abraevi.
20. 11. 30. 11. Odran sajam knjiga i uila koji predstavlja svijet izdavakog i edukativnog stvaralatva s najveom ponudom na jednom mjestu u Hercegovini, u Trgovakom centru Piramida.
21. 11. Prireena sveanost dodjele pjesnike nagrade Vlado Pulji, koju od
ove godine dodjeljuje Drutvo hrvatskih knjievnika Herceg Bosne a prvi laureat
nagrade je poznati hrvatski pjesnik Tomislav Marijan Bilosni. Kroz nadahnutu performansu mostarskih glumaca Maje Lasi, Roberta Pehara i erifa Aljia, te pjesnikinje Alme Fazil Obad, koja je program osmislila i priredila, kvarteta Simfonijskog
orkestra Mostar, Marine Kljajo Radi, predsjednice DHK HB, nazone su dirnuli neki
od najupeatljivijih Puljievih stihova. Sveanost je prireena u Galeriji kraljice Katarine Kosaa.
21. 11. Otvorena retrospektivna izloba 60 godina Pozorita lutaka u Mostaru u
galerijskim prostorima Centra za kulturu.
22. 11. Predstavljene knjige U Njemaku brale i zbirka poezije Nova svitanja
knjievnice Radice Leko. Knjige su predstavili: Branko Leko, predsjednik Crvenog
kria u BiH, Stjepan Gali, knjievni kritiar i Kreimir ego, knjievnik, u Napretkovu
domu u Mostaru.
22. 11. Otvorena izloba fotografija pod nazivom Naimo se na mostu mladog
amerikog umjetnika Nikolasa Dumita u Klubu Boemi. On je uspio pokazati povezanost ljudi, oiljke nevremena na njihovim licima i gotovo neobjanjivi optimizam.
22. 11. - 27. 11 Odrani esti dani filma u Mostaru, koje je na prigodnoj sveanosti
otvorio Vjekoslav Bevanda, predsjedavajui Vijea ministara BiH u multiplex dvoranama
CineStara u Mostaru u organizaciji filmske udruge Oktavijan.
23. 11. Otvorena 40. jubilarna izloba pod nazivom Hercegovina mostarskog slikara Seada Vlahovia Gueta. Izlobu su otvorili predsjednik Matice hrvatske Mostar
Josip Muselimovi i akademik Vladimir Premec, dok je o slikarskom opusu Vladovia
govorio prof. dr. Salih Foo u Galeriji kraljice Katarine Kosaa.
27. 11. Predstavljena knjiga U Zemlji Zarobljenog Uma autora prof. dr. Mile Lasia. Knjigu su predstavili: Josip Muselimovi, Ivan Aneli, eljko Ivankovi, Goran
Mikuli i autor Mile Lasi u Galeriji kraljice Katarine Kosaa.
28. 11. Odigrana interaktivna predstava Abeceda knjievnosti, u kojoj igraju Igor
Vidakovi i Ivo Krei, na sceni Lutkarskog kazalita Mostar.
29. 11. Premijerno izveden glazbeno- poetsko- scenski kola Hercegovina, prvi
dio na Maloj sceni Hrvatskog narodnog kazalita u Mostaru. Stihove su govorili: Velimir Peninik Njiri, Tina Laco i Robert Pehar.
29. 11. Odran okrugli stol posveen knjievniku Svetozaru oroviu u organizaciji
PKD Prosvjeta. O ivotu i opusu knjievnika govorili su profesori Ibrahim Kajan, Elbisa
Ustamuji i Dijana Hadizuki, te knjievnici eljko Grahovac i Boo Kijac u orovievoj
spomen kui. Nazone je pozdravio Ratko Pejanovi, a ovaj dogaaj su nazonou
uveliali potpredsjednik FBiH Svetozar Pudari, ministar obrazovanja i znanosti Damir
Mai i generalni konzul Republike Turske u Mostaru Tolga Bermek.
30. 11. U Napretkovu domu u Mostaru na prigodnoj sveanosti otvorena Knjinica
fra Andrija Niki. U programu otvorenja sudjelovali su: fra Andrija Niki, akademik Milenko Brki i prof. Mira Pehar. U glazbenom dijelu nastupila je klapa Pasika iz Omia, a
program je vodila Tina Laco.
30. 11. Otvorena samostalna izloba likovnih uradaka akademske slikarice Miele
Boras iz ciklusa naziva Iskreno aranje u Galeriji Aluminij. Kritiki osvrt na izloke dao
je Ivan Vukoja.
30. 11. Odrali koncert pod nazivom Las cuerdas del Alma, ani ehu, gitara,
Adnan Alagi, gitara i Aida orbadi, sopran u Galeriji kraljice Katarine Kosaa.
01. 12. Odrao koncert mostarski glazbenik i majstor konceptualnih projekata Sanel Mari Mara u OKC Abraevi.
| 141
02. 12. Prikazana video projekcija performansa Lovevolution 3 In memoriam

Ljupko Antunovi. Performans su izveli pijanistica Amela Darling, slikar Tonin Taruki,
akademski grafiar Vieslav Vishy Lui, DJ Marina Mimoza i plesa Jasmin Jessie
Muti u OKC Abraevi.
04. 12. U povodu obiljeavanja 35 godina Sveuilita u Mostaru predstavljena je
izloba likovnih radova profesora i suradnika te promocija knjiga sveuilinih autora u
Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosae.
04. 12. Otvorena izloba Arhiva Federacije BiH Mostar- 20 godina poslije koja
kroz 25 fotografija svjedoi kako je grad na Neretvi i nakon dvadeset godina od poetka
rata i dalje razruen, neobnovljen i podijeljen. Izloba je otvorena u Centru za kulturu.
04. 12. Odrao koncert Real Vocal String Quartet. Kvartet se koristi klasinom gudakom formom kao osnovom za inovativno gudako izvoenje. Publiku su oduevile
brojnim hitovima jazz, country glazbe u Muzikom centru Pavarotti.
05. 12. Odrana koncertna veer mladih talenata i inspirativne glazbe. Nastupili su
Zbor Glazbene kole Ivana pl. Zajca pod vodstvom Jugoslava Bene i uz glasovirsku
pratnju Marijane Pavlovi, zbor i orkestar Muzike kole I.i II. stupnja Mostar pod ravnanjem prof. Damira Bunoze, te sopranistica Marija Jarak uz glasovirsku pratnju Olivera
Motta u Galeriji kraljice Katarine Kosaa.
06. 12. Odrana sveana sjednica Senata Sveuilita u Mostaru na kojoj se okupila
akademska zajednica iz BiH i susjednih zemalja kako bi zajedno s kolegama sa Sveuilita u Mostaru sveano obiljeili 35. godinjicu rada Sveuilita u Mostaru. Sveanu
sjednicu otvorio je rektor mostarskog Sveuilita prof. dr. Vlado Majstorovi u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosae.
06. 12. Odrao javnu tribinu hrvatski znanstvenik Davor Pavuna u dvorani upne
crkve Sv. Petra i Pavla u Mostaru, u organizaciji Hrvatske kulturne zajednice Troplet.
Put, istinu i ivot svjedoio je na krajnje neobian, upeatljiv nain, jedan od najuglednijih fiziara dananjice, koji duhovnost stavlja i iznad svoga znanstvenog poziva.
06. 12. Otvorena izloba mostarskog fotografa s njemakom adresom Rude avara, izloivi svoje vienje svijeta kroz fotografski aparat. Izloba pod nazivom Begleiter
otvorena je u Galeriji Aluminij, a o izlobi je govorio akademski grafiar Zoran Zelenika.
07. 12. Otvorena izloba pod nazivom CreativeShooting, a rije je o fotografskim
uradcima uenika Katolikoga kolskog sredita Sveti Pavao iz Zenice. Izloba je otvorena u Klubu Aluminij.
08. 12. Odigrana predstava Kako je New York doekao Krista gostujueg Gradskog teatra mladih Mladi princ iz Omia u OKC Abraevi. Predstava je raena po
Raosovoj drami Isus Krist dolazi u New York sa svojom porukom ljubavi i mira.
08. 12. Odrana veer folklora u organizaciji srpskog pjevakog i kulturno- umjetnikog drutva Gusle iz Mostara na Maloj sceni Hrvatskog narodnog kazalita u
Mostaru. Pored domaina nastupili su i KUD Zelengora iz Gacka.
09. 12. Odran tradicionalni godinji koncert Blago nae, kojim se ve petu godinu za redom HKUD Jasenica i HKUD Rodo predstavljaju svome gradu u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosae.
10. 12. Igranjem predstava Maslinova grana na panjolskom trgu u Mostaru Mostarski teatar mladih 74 obiljeio je Meunarodni dan ljudskih prava.
10. 12. - 12. 12. Otvaranjem izlobe likovnih radova uenika UWC otpoeo je esti
po redu Zimski umjetniki festival koji organizira UWC Mostar. Festival e ponuditi
poneto za svaiji ukus ukljuujui umjetnike radionice i izlobe, predstave i plesne
izvedbe, te koncert kojim e se obiljeiti Meunarodni dan ljudskih prava.
12. 12. Organizirana Sveana akademija u povodu 30 godina djelovanja biskupijskog Caritasa Mostar. U sklopu sveanosti prikazan je i kratki film o djelovanju Caritasa, a program su obogatili nastupi klape Kri djece Rehabilitacijskog centra Sveta
obitelj i djejeg vrtia Sveti Josip. Sveana akademija je odrana u Galeriji kraljice
Katarine Kosaa.
12. 12. Predstavljena knjiga Memoari autora dr. Zdravka Tomca. Uz autora knjigu
su predstavili prof. dr. Boo epi i zastupnik u Parlamentu BiH Martin Ragu u prepunoj kongresnoj dvorani hotela Ero.
13. 12. Odigrana humanitarna predstava Boini dar autorice Mie Glibi i redateljice profesorice Dragice Kolobari u izvedbi uenika Dramske sekcije Gimnazije fra
Grge Martia u do posljednjeg mjesta ispunjenoj Galeriji kraljice Katarine Kosaa. Nakon predstave uenici su odrali Boini koncert pod vodstvom prof. Ubavke Prusina
Prao.
13. 12. Otvorena retrospektivna izloba dokumentarne grae u povodu 110 godina djelovanja SPKD Prosvjeta. Autor izlobe je novinar i publicist Zlatko Serdarevi, a
izlobu je otvorio mostarski paroh Radivoje Krulj u Vladianskom domu.
14. 12. Odran tradicionalni boini koncert Gradu s ljubavljuHKUD Sv. Ante
Cim u prepunoj velikoj dvorani Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosae.
14. 12. Odrana ve tradicionalna boina priredba u Zavodu Svete obitelji, koja
je ove godine u znaku obiljeavanja 20 godina rada Udruge Meunarodno kumstvo
djeteta Herceg Bosne u okviru koje i djeluje Zavod Svete obitelji.
14. 12. Odrano humanitarno - prodajna izloba radova pacijenata Klinike za psihijatriju SKB e Mostar u holu glavne zgrade SKB- e na Bijelom Brijegu.
| 143
14. 12. - 31. 12. Organiziran Mali novogodinji sajam u organizaciji tvrtke Sorela.
Za vrijeme sajma predstavljeni su proizvodi, odnosno predmeti vezani za nadolazee
blagdane, a odran je i bogat kulturno - zabavni program.
15. 12. Odigrana predstava Betlehemska crna ovca autorice Livije Kroflin, u reiji
Zvonka Festinija u Lutkarskom kazalitu Mostar.
15. 12. Stiglo veeras u Mostar Betlehemsko svjetlo mira noeno rukama izviaa
lanova Odreda izviaa Radobolja Mostar, kao izvrnog organizatora ove humanitarne akcije za BiH. Sutra e svjetlo prenijeti u sarajevsku katedralu, gdje e ga sveano
predati izaslanicima Saveza izviaa BiH i upniku.
15.12. Gostovalo zagrebako Gradsko kazalite Komedija s urnebesno smijenim
krimiem isto ludilo U predstavi su igali: Vid Balog, Nina Kai Madi, Damir Lonar,
Igor Mein, Damir Poljiek, Saa Buneta i Jasna Pali Picukar, a predstava je odigrana
u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosae.
17. 12. Odran tradicionalni sveani Boini koncert Hrvatske glazbe Mostar u
izrazito toploj i srdanoj atmosferi u Galeriji kraljice Katarine Kosaa.
18. 12. Otvorena izloba fotografija pod nazivom etiri godinja doba od Mostara
do Anadolije a svoje fotografije izloio je generalni konzul Republike Turske u Mostaru
Tolga Bermek. Izlobu je organizirao Generalni konzulat Republike Turske, a otvorena
je u Centru za kulturu.
18. 12. Odran tradicionalni Boini koncert hercegovakih klapa Hercegovini s
ljubavlju u organizaciji Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosae i Hrvatskog glazbeno - pjevakog drutva Hrvoje. Nastupilo je etrnaest klapa u Hrvatskom domu hercega
Stjepana Kosae.
18. 12. Predstavljena knjiga Ustavna demokracija za Bosnu i Hercegovinu autora
Antonija Pehara. Uz autora knjigu su predstavili prof. dr. air Filandra i knjievnik i
novinar Dragan Marijanovi u hotelu Ero.
19. 12. Odrana tradicionalna 62. Napretkova boinica u HKD Napredak Mostar.
Uz raznoliki program pred velikim brojem posjetitelja nastupio je veliki broj izvoaa.U
sklopu programa predstavljen je i Napretkov povijesni kalendar za 2013. godinu, a
predstavio ga je prof. Tihomir Mari.
19. 12. Organizirana humanitarna izloba fotografija studenata, koju je organizirao
Studentski zbor Sveuilita u Mostaru u sklopu Dana darivanja u Galeriji kraljice Katarine Kosaa. Novac ostvaren prodajom namijenjen je kupnji CTG ureaja za bebe, za
SKB Mostar.
19. 12. Odrana zavrna veer tradicionalne manifestacije Betlehemsko svjetlo

koji su uveliali: Plesni studio B-Dance, Ivica Bago, eljka Bonjak, Romeo Mikuli,
Dario unji, Ivo Juri, Klapa Izvor, Ine Tadi i Hercegovaki beari, Darija i Lora Jeli i vokalno - plesna skupina B-Dance u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosae.
20. 12. Odran humanitarni koncert Marijana Bana i grupe Diktatori u organizaciji
Diskoteke Scena i Studentskog zbora Sveuilita u Mostaru. Dio prihoda od prodaje
karata namijenjen je za kupnju CTG ureaja za bebe za SKB Mostar.
21. 12. Odrana promocija trojezine slikovnice Boini dar knjievnice Sonje
Juri u Narodnoj knjinici HN Mostar. Nakon promocije slikovnice dodijeljene su nagrade za najbolji literarni rad na natjeaju o temi Ljeto, koji je bio raspisan za ljetni
raspust.
21. 12. Predstavljena upa Goranci kod Mostara drugo dopunjeno izdanje, autora Dragana Vidovia i fra Marka Juria. Knjigu su uz autore predstavili prof. dr. Marko
Dragi i eljko Ragu u Galeriji kraljice Katarine Kosaa.
22. 12. Odran tradicionalni boini koncert Na dobro vam doao Boi i sveto
poroenje Isusovo u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosae. Predblagdansku
veer svojim nastupom uljepali su: Akademski pjevaki zbor Pro musica, klape Draa
i Kr, kao i solisti: Anita Ljubi, Nikolina Brki, Mario Zovko, Lucija Zovko, Marijana Markoti, Mia Tadi, Karlo Milievi, Josip Prskalo, Ivana Suac, Anela Ljubi i Ivo Juri,
uz pratnju Simfonijskog orkestra Mostar pod dirigentskim ravnanjem Damira Bunoze i
Dragana Filipovia.
22. 12. Prigodnim kulturno- zabavnim programom obiljeena je 15. godinjica postojanja Muzikog centra (MC) Pavarotti u Narodnom pozoritu Mostar.
23. 12. Svoj prvi mostarski koncert odrali 2 Cellos. Stjepan Hauser i Luka uli
zadivili su prisutne na velikom koncertu u Mostaru, ujedno i svojim prvim koncertom u
BiH uz pokroviteljstvo BH Telecoma i u organizaciji agencije Primera u prepunoj dvorani
Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosae.
24. 12. Organizirane ive jaslice i izvedena predstava u organizaciji Franjevake
mladei (FRAMA) na Trgu hrvatskih velikana. Nakon predstave posjetitelji su uivali u
glazbenom programu i delicijama kao to su kolai i kuhano vino.
27. 12. Odran koncert mostarskog kvarteta saksofona. Na programu koncerta bile
su prigodne boine i novogodinje skladbe poznatih svjetskih skladatelja, a publika je
uivala u prekrasnom ambijentu uz etiri saksofona u tefanijinom etalitu.
31. 12. Hrvatska glazba i Mostarske maoretkinje su upriliili kratki defile u povodu dolaska nove 2013. godine odnosno Silvestrova ispred Hrvatskog doma hercega
Stjepana Kosae, te u parku Zrinjevac.
| 145
in memoriam
Dragan MARIJANOVI
Ljupko Antunovi
(1939. 2012.)
Ljupko Antunovi, odlian kipar i ovjek, preminuo je 31. listopada 2012. godine, na
sami dan otvorenja izlobe 17. likovnog Jesenskog salona u Mostaru, na kojemu je
izloen njegov posljednji rad u ivotu, malena skulptura tri pijetla nazvana Koji je prvi,
dakle koji je prvi zakukurikao. Kakva simbolika!
Ljupko je u Mostar stigao 1994. godine, na poziv grada; trebao je zajedno sa imunom Musom i Vladom Puljiem utemeljiti Srednju kolu likovnih umjetnosti, te se i pojavio odnekud iz ravnice oko akova, gdje je bio izbjegao iz Sarajeva, s Grbavice, s
obitelji, suprugom Vericom, sjajnom akademskom dizajnericom i slikaricom, koja je
ovaj svijet napustila prije etiri godine, etvrtoga studenoga, i Ljupko je, teko bolestan,
o Svim svetim kanio poslati nekoga da joj zapali svijeu. No, i on e umrijeti dan prije
tog prisjeanja na mrtve.
Njegov dolazak u Mostar gradu je znaio puno. Maran, komunikativan i gostoljubiv,
Ljupko e ubrzo postati jedan od njegovih najpopularnijih stanovnika, ivnut e s njim
i u ratu umali likovni krugovi, tu e susresti i Florijana Mikovia, s kojim je u nezaboravnoj fazi mladosti zajedno pohaao majstorsku radionicu Antuna Augustinia u
Zagrebu. kolu u Mostaru nazvali su po Gabrijelu Jurkiu, a meu pedagozima su se
nali i Kreimir Ledi i drugi umjetnici koji su radom u njoj traili atome nove energije
i troili je na budue umjetnike; u toj koli Ljupko e biti prvim ravnateljem prvu godinu, pa dodamo li joj i onih dvanaest godina upravljanja onom kolom iz Sarajeva,
moemo rei da je Antunovi bio likovni pedagog s moda najvie tako odgovornog
i zahtjevnog staa meu naim najpoznatijim umjetnicima. Kako je u Mostaru susreo
Jusu Nikia, Kreimira Ledia, Hamu Ibrulja, Florijana Mikovia, Jerka Bakulu, Vladu
Puljia, Ljubu Kovaia, Ferdu Kovaa i druge, s njima e odmah utemeljiti i likovnu
skupinu etvrtak, vrlo aktivnu u radu i izlaganju, ali i u drugovanju i uicima kod
staroga Ivane, najstarijega ugostitelja za kojega sam ikada uo, vjeitoga gurua umjetnicima i humoristima, pa e im on osobno, godinama u svojoj skromnoj ali legendarnoj
| 147
kavani u Cimu spravljati teletinu na leo, dobavljati dobro vino, pei utipke i mrviti im
sir iz mijeha, i te kavanske matineje etvrtkom kod staroga Ivane s vremenom su postali
drutvenim dogaajem u gradu u kojemu ljudi uglavnom kukaju. Ovoj ekipi kukanje nije
palo na pamet. Ljupko je bio jedan od onih koji je stalno nalazio naina provjeriti hoe
li se svi moi skupiti; odatle su posjeivali oboljele prijatelje u bolnici, a svake godine
smrt im je odnosila po jednoga lana!
Antunovi je autor skulpture za Male melodije Mostara, kojom se nagrauju pobjednici ovdanjega Djejeg festivala Male melodije Mostara, i to je samo jedan od trajnih
simbola koje je ostavio ovdje, uz itavu galeriju malih ali i grandioznih skulptura, spomenike i drugih naravi, kako je sline ostavljao posvuda gdje je ivio i radio. Ostvario je
niz sjajnih ciklusa, a najuporniji je bio u jednom koji e obiljeiti njegovu plodnu i dugu
karijeru, ciklusu Nalija i lica, u koji e smjestiti cijelu vojsku razliitih osoba i likova,
meu kojima su i pjesnici i pape, nobelovci i odvjetnici, sveenici i privrednici i drugi,
sasvim obian svijet biran po Ljupkovim kriterijima, i esto bi se ljudi iznenadili, ta otkud
e umjetnik ba njih odabrati za odlazak u legendarni Ljupkov bunker, da pripremi skicu.
Taj bunker nalazi se na Bijelom brijegu, bezduan je to bio prostor, pun vlage i tragova
zaputenosti, sluio je djeci za igranje i onima koji su svoje strasti krili od drugih, no
grad ga je dao Ljupku na koritenje. I kada je njegova dua ula u nj, to je postalo drago
mjesto, puno topline. Preuredio je to Ljupko, natiskao skicama, skulpturama, alatom,
zamotuljcima suhoga mesa i fiecima sira, bocama vina i rakije, a on je svako jutro u
nj ulazio u bijelome mantilu, onako kako lijenik ulazi u ordinaciju. Ispred su uvijek bile
gromade kamena, jedan je pretvoren u skoro zgotovljen steak, na drugom je Krist pribijen na kri, na treem neto sasvim tree, i kad bi Ljupko izlazio s dlijetom i ekiem,
nikada niste mogli znati kojemu e kamenu prii. Katkada mi se inilo da i on dvoji... U
ovaj bunker, to ga je Austrougarska izgradila 1878. godine, kada je anektirala BiH, dolazilo se svaki dan. Osim etvrtkom, kada se ilo kod starog Ivane, koji je prva ugostiteljska znanja stekao u vrijeme kapitulacije Italije i kada je on bio pomoni radnik za neto
u staroga Slikovia, djeda ovoga nogometnog genija, a taj je tada bio najpoznatiji ugostitelj u Mostaru. Imam neto za tebe, doi mi u atelje!, rijei su koje su od Ljupka uli
mnogi Mostarci. Taj je uvijek neto poklanjao. Neku figuricu ptice, kornjae, neto to
on oblikuje u nekom meuvremenu, tko e znati....To vrijeme dolazaka u Ljupkov bunker i njegovu stalnu prisutnost u gradu, ondje gdje se neto likovno dogaa, bilo da su
crtei u obdanitu, osnovnoj ili pak srednjoj koli bili izloeni po hodnicima, bilo da se
radilo o galerijskim likovnim programima, ali i knjievnim i glazbenim, jer Ljupko je bio
svuda gdje je kultura pokuavala disati, nekako je ponajbolje opisao Miro Petrovi, uz
izlobu Portreti suvremenika 2007., napisavi stihove Kad o kiparu Ljupku je rije:
...ivot je umjetnika hvatao ukotac,/ A umjetnik se ukotac uhvatio s likovnim problemom/ Unutarnjeg osvjetljenja i ivosti ovih portreta./ Pod zvjezdanim dlanom neba/ Na
prvi pogled se ini da su razbijene ove skulpture/ U kvadratima koji se kreu,/ Eh, ali to
je privid nije to razbijanje nego konstrukcija forme,/ koja pri promjeni svjetla/ Uvijek
daje novi ivot vjenosti i beskraja./ To je onaj ivot kojeg umjetnik zanosno ivi,/ U kojem vjerno, pod ruku, prati ga njegova Verica.
I u njegov sarajevski atelje navraalo se u skupinama. Hasan Fazli, Zuko Dumhur,
prijatelji na koje je, kako je jednom sam priznao, bio ljubomoran jer oni karikaturom
kau svakome svata, a koliko ja trebam vremena za rei to skulpturom i opet ne mo-
e kao oni karikaturom! Boro Pitalo, Oskar Davio, Hedi Alojz Bimbo, svi oni bili
su Ljupkovi prijatelji i rado ih je klesao u kamenu, kao i nebrojene druge sarajevske
suvremenike. No, najvie ga je intrigirao Ivo Andri, prijatelj Zukin i Ljubojev, a Ljupko
e ga jednom u Beogradu i upoznati, te e se dati u izradu jedne omanje nobeloveve
skulpture. Ljuboje mu stalno donosio Ivine razne fotografije. Zgotovio je to 1982. godine, a im je skulpturu vidjela javnost, pojavili su se ljudi s viegradske kulturne manifestacije Viegradske staze i zatraili Ljupka da napravi Andriev spomenik u prirodnoj
veliini, visok 180 centimetara. Kako u, pa to u, navali Ljupko na to, a svakako je
toj odluci doprinijela i njegova opinjenost Andriem, elem, zgotovi on to u nekom
malom selu u Srijemu, Martincima, ini mi se, i dok se u Sarajevu pripremalo otvaranje
Olimpijade, te 1984. godine, nasuprot legendarne uprije Mehmed pae Sokolovia
na Drini, na otvorenju tog impozantnog spomenika govorio je Zuko Dumhur. Autor e
1992. godine doivjeti jednu bizarnu fazu: dok on, zarobljenik na vlastitoj Grbavici isti
ulice i kopa rovove, spomenik njegova ivota biva razlupan, daleko na Drini. Telepatski
ga je zabolio svaki taj udarac elinim maljem u bijeli kamen spomenika isklesanog u
simbolikom obliku slova A. etiri godine poslije, nakon to e rat tek stati, nau opet
Ljupka neki drugi ljudi, opet iz Viegrada, i zatrae da uradi novi spomenik. Nije otiao
na njegovo otkrivanje, jer govorio je Radovan Karadi. Onaj prvi kipi nestao je u paklu
Grbavice. Kad smo priali o tome poteui dobru lozu iz boce zaepljene suhom smokvom, Ljupko e me upitati: to misli je li ovaj bunker u Drugom svjetskom ratu ikome
sluio? Valjda jest, odgovaram s prilino sigurnosti, moda Talijanima, Nijemcima ili
ustaama. Bunker je bunker... E, vidi, mene taj faizam jebe otkako znam za sebe!
Kako, Ljupko? Evo kako: Prvi stan u Sarajevu dobio sam u jednoj od etiri zgrade koje
je izgradila endeha, stare Sarajlije zvale ih pavelikama, onda sve to s Grbavicom i
Andrievim spomenikom, i opet, nakon svega, zapadne me ovaj bunker. Hajd ivio!
Ne znam zato mi je to palo na pamet dok se Florijan opratao od njega, pokuavajui nadglasati vjetar koji, barem mi se tako ini, uvijek pue na grobljima, za ukopa, a
kia tukla u umjetnikov lijes, na groblju u Ratanima, gdje je vazda bilo dobrog kamena
i gdje je Ljupko davno odabrao svoje posljednje poivalite.
ivot u najkraem
Antunovi je roen 18. prosinca 1939. u selu Crnie, opina Bugojno. Tamo je zavrio
osnovnu kolu, Srednju kolu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, Akademiju primijenjenih umjetnosti u Beogradu, a poslijediplomski studij u majstorskoj radionici Antuna
Augustinia u Zagrebu. Od 1968. godine je lan Drutava likovnih umjetnika Hrvatske
i redovito izlae sa lanovima Drutva (godinje izlobe u Zagrebu, Salon mladih, Gronjan, Rijeka, Susreti majstorskih radionica, likovni umjetnici za Uku i Cetinje). Dobitnik je otkupne nagrade sa samostalne izlobe 1972. godine za skulpturu Gernika
- muzej Grada Zagreba i sa Salona mladih Zagreb 1972. godine. 1975. godine prelazi
u lanstvo Udruenja likovnih umjetnika BiH i sudjeluje redovito na likovnim smotrama
Collegium Artisticum, Suvremena umjetnost BiH od 1974. do 1984. godine i izloba u
povodu etrdeset godina rada udruenja, Bosansko-hercegovaka skulptura 1975. godine. Od 1972. godine izlae na bijenalima u Bugojnu, Zenici, Sarajevu, Mostaru, Rijeci,
Novom Sadu, Novom Travniku (1986. godine otkupna nagrada za diptih Monalisa iz
ciklusa Nalija i Lica). Sudjeluje na likovnim bijenalima u Doboju i Cetinju. Samostalne
| 149
su mu izlobe bile u Vranju 1967. godine, u Bugojnu 1971. i 2003. godine, Varadinu
1972. godine, Zagrebu 1973. godine, Beogradu 1974. godine, Sarajevu 1975. godine i
1989. godine, akovu 1994. godine i Mostaru 1996. godine. Autor je desetak spomenbista i poprsja. Takoer je autor niza parkovnih skulptura u Sarajevu: Park Mladenaca
Stablo ljubavi- kamen, Park penzionera Igra majke i djeteta - kamen, Park pionira
Boko Buha-14 skulptura, kamen. 1984. vodio je prvu kiparsku radionicu na Meunarodnom festivalu djeteta u ibeniku (dobitnik je posebnog priznanja za tu akciju),
sudjelovao je na Kiparskom simpoziju u Ostrocu - Cazin i Koloniji Poitelj - apljina.
Od 1996. redovito izlae s likovnom udrugom Grada Mostara i analima HKUD Napredak Sarajevo. Studijska putovanja ostvario je u Ateni, Parizu i Sovjetskom Savezu. Do
rata je bio ravnatelj Srednje umjetnike kole u Sarajevu, jedan je od osnivaa Srednje
likovne kole u Mostaru 1994. - 1995. godine i njen prvi ravnatelj. Zadnjih godina je
djelovao kao samostalni umjetnik. Od 2002. bio je lan Hrvatskog drutva za znanost
i umjetnost.
S lijeva: Ljubo Beli, Josip Muselimovi, Ivica urkovi, Duko Bajevi, Miro Petrovi i Misijana Brki-Milinkovi
Predstavljanje knjige Josipa Muselimovia

Mostarski dragulji za sva vremena
U subotu, 2. veljae, u prepunoj dvorani Hotela Ero u Mostaru, odrano je predstavljanje knjige Josipa
Muselimovia Mostarski dragulji za sva vremena.
Knjiga je objavljena u nakladi Rabica iz Sarajeva, a sadri 14 intervjua s poznatim Mostarcima i Mostarkama koji su ime grada Mostara pronijeli po cijelome svijetu: Dukom Bajeviem, Ivicom urkoviem, Marijanom Kvesiem, Muhamedom Mujiem, Enverom Mariem, Draenom Dalipagiem, Franjom
Vladiem, Jasnom Merdan Kolar, Antom Vicanom, Predragom Matvejeviem, Florijanom Mikoviem,
Jusom Nikiem, Kreimirom Lediem i Amilom Baki.
U programu predstavljanja sudjelovali su: Duko Bajevi i Ivica urkovi (sportai i autorovi prijatelji),
gradonaelnik Mostara Ljubo Beli, knjievnik Miro Petrovi, urednik knjige i sam autor.
U umjetnikom dijelu programa nastupili su sopranistica Amila Baki i pijanistica prof. Meliha Kolukija, dramski umjetnici Tina Laco i erif Alji, a program je vodila Misijana Brki-Milinkovi.

DR Sci. Miro Katic - Osnovne Karakteristike Vazenja Krivicnog Zakona U Krivicnom Pravu Bosne I Hercegovine

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

DR Sci. Miro Katic - Osnovne Karakteristike Vazenja Krivicnog Zakona U Krivicnom Pravu Bosne I Hercegovine

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

DR Sci. Miro Katic - Osnovne Karakteristike Vazenja Krivicnog Zakona U Krivicnom Pravu Bosne I Hercegovine

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja studeni - prosinac 2012.

Aneli, Buri, Frankovi,

br. 68 asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

+387 36 323 501

BiH 10 KM, Republika Hrvatska 50 kn, Europa 7,5

Shift kreativna agencija, Mostar

br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

Prvi put s ocem u Konavlima

10 | Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

Ja sam, kao komedijant, hinei da ne uspijevam zadrati zrak u mijehu,

Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

12 | Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

Cigareta nad posteljom

14 | Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

Rado bih dotaknuo tvoje lice

Kao sua kap

Veliko se svjetlo utrnulo.

Javio se mjesec ludi sanjar,

Kao sua kap

valovi mriju, trae nova mora

16 | Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

U OVOM MUTNOM DANU LISTOPADNOM

18 | Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

OVOJ SLICI NEDOSTAJE

Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

LAHKO JE MLADIM PJESNICIMA

20 | Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

A u itankama kolskim, zaboravljenim, i u jeziku

Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

ovo je moj sumrak

22 | Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

SINU NEBA I MORA

24 | Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

26 | Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

Cijelu smo no pili bez ijedne vie izgovorene rijei.

Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

Mr. sc. Nenad SMOLJAN,

asistent na predmetima Klasina mehanika, Astronomija i astrofizika, Povijest fizike i

Povijest istraivanja maglice

Galaktika astronomija je znanost o galaktikama.

Istraivanjem maglice Andromede M31/NGC 244 nastala je galaktika astronomija, od

Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

30 | Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

Andromeda M 31/NGC 244 [Andromeda galaxy] galaktika neposredno vidljiva u

Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

[Cancera] i drugim magliastim zvijezdama. Ona svijetli bjeliastom svjetlosti, koja je

32 | Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

34 | Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

Maglica je tipina Sb spirala, s relativno velikim, nerazluenim jezgrenim podrujem

36 | Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

Motrita br. 68, asopis za kulturu, znanost i drutvena pitanja

Maglica Andromeda M 31/NGC244

Al-Sufi: Zvijee Andromeda i Maglica