IZLOBA

OD CVJETNICE DO USKRSA

ZADAR
Gradska knjinica 19. 24. oujka
BIOGRAD NA MORU
Zaviajni muzej 26. 31. oujka
SPLIT
Stara gradska vijenica 3. 14. travnja

2012.

Manda Svirac

Od Cvjetnice do Uskrsa

Hrvatski obiaji i priroda u Velikom tjednu

Zagreb, 2012.

Dr. sc. Manda Svirac

Od Cvjetnice do Uskrsa
Hrvatski obiaji i priroda u Velikom tjednu
U prigodi izlobe Od Cvjetnice do Uskrsa u Zadru, Biogradu na Moru i Splitu 2012. u organizaciji Druine, tekst Kataloga je temeljen na istraivanju znakova i poruka koje hrvatska tradicija uva o uskrsnim obiajima. Projekt Iz narodne batine hrvatskih krajeva1 omoguuje grau sustavno prikupljenu na terenu (zapise,
slike,) sistematizirati, analizirati te predstaviti javnosti kroz izlobe pod naslovom Od Cvjetnice do Uskrsa. Od
2000. do 2012. bilo ih je etrnaest: Zagreb (tri), Novalja na otoku Pagu, Beli Manastir/Baranja, Babina Greda,
upanja, Rovinj, Dragonoec, Bukevje i Graani kod Zagreba, Slobodnica, Podravski Podgajci, Nard. Drugi
dio teksta nadovezuje se kroz praenje ve objavljenih, uglavnom na jednom mjestu sabranih podataka za 19.
i 20. st. drugih autora ponuenih u knjizi Jasne apo mega pod nazivom: Hrvatski uskrsni obiaji. Ovdje se
podcrtavaju atributi Velikog tjedna u povezanosti s prirodom i stoga e se postupak izmijeniti a nova saznanja
e ih proiriti, dopuniti ili usmjeriti u nekom drugom pravcu.

Voda
Blagoslovljena voda
Postupci s vodom u hrvatskoj tradiciji e biti razliiti od kraja do kraja ili mjesta u kojima ljudi ive posebice
ako su uz rijeke, potoke ili more. Danas su se zadrali najvie u sjeanjima ili pisanim dokumentima, asopisima i knjigama te su sastavni dio hrvatske povijesti.
Ako prihvatimo tumaenje kako samo voda ima mo ienja od neistoe due i tijela (apo 77), onda
1
Projekt je Druine uvara tradicije hrvatskih obiteljskih zadruga. Zapoeo je 1996. godine. Voditelj je dr. sc. Manda Svirac, a suradnici su bili studenti etnologije i
kulturne antropologije Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Graa se sistematizira, obrauje a rezultati se od 2000. godine putem izlobi, koje uvijek prati tekst kataloga, predstavljaju javnosti. Za 2006. obiaji su prireeni za scenu u Bukevju /Zagreb sa eljom oivljavanja nekih zaboravljenih radnji, na njih podsjetiti jer su dio okruja
u izvornom lokalnom govoru.

moemo tradicisjke postupke s vodom povezati sa znaenjem koje se u crkvenom kultu i u kranskoj liturgiji pridaje vodi kao simbolu oienja. U narodu e se pranje lica znakovito protumaiti kao in za zdravlje,
osobito zdravlje oiju, ljepotu lica. Kupanje u rijeci Cetini u Poljicima na jugu Hrvatske vri se protiv bolesti,
a postupak se obavlja u vrijeme uskrsnua, tj. razvezivanja zvona na Veliku subotu i pjevanja Slava Bogu.
Bitno je u tekuoj vodi (rijeci, moru) ili netom blagoslovljenoj vodi u obredima Velike subote uiniti tu gestu,
jer se vjerovalo da pranje djeluje samo u asu zvonjave.
Piti blagoslovljenu vodu i u njoj se oprati je najraireniji obiaj uz Jadransku obalu, osobito u Dalmaciji.
Nosili su je u polje i ekali znak zvona za poetak pranja.

Voda i cvijee (i mlado ito)

Veoma je raireno bilo pranje vodom u kojoj je cvijee, najee ljubice, viola (Konavle, okolica Dubrovnika, Dalmatinska zagora), drijenak, brljan ili neko drugo cvijee (Lika, istoni Srijem). U izrekama koje
upuuju na zdravlje, rast i postojanost a koje su zabiljeene u Lici (Ivevi Kosa), moemo traiti razlog: Zdrav
ko drini Zdrav kao drijenak (drijen); Lipa ko fijolica Lijepa kao violica ili kao eboj (eboj=Cheiranthus
cheiri); Treperi i raste ko brljan.
Kod Hrvata Bunjevaca u Bakoj, u Sinjskoj krajini i Poljicima u vodi je bilo cvijee i mlado (zeleno) ito.
Autorica apo mega tvrdi da je obiaj bio poznat u dinarskoj kulturnoj zoni te u jadranskoj zoni koja je bila
pod dinarskim utjecajem pa je seobama takoer prenesen u panosnko podruje (apo 78).

Voda i jaja
Za vrijeme ina pranja vodom treba pojesti jaje, to se povezuje sa starim propisima zabrane jela jaja u korizmi (Sinj, Imotski, Vrlika). Ljuske jaja koja su se pripravljala za Uskrs ili voda u kojoj su se kuhala ili hladila
jaja za noenje na blagoslov (Otok/Vinkovci) ostavljali su za pranje lica opet na zvuk zvona na Veliku subotu.
To je bilo za one koji su ostali u domu. Drugdje se to radilo na uskrsno jutro ili na Veliki petak (Gorski Kotar,
Kastav/Rijeka, oko Buzeta u Istri). Zapis iz okolice Delnica (Gorski Kotar) donosi podatak da su ljuske bile od
blagoslovljenih jaja. Time se usmjeruje na dvostruko djelovanje ina koji se obavlja u svetom vremenu za to
slue blagoslovljeni predmeti. Polijevanje vodom, kako misli apo, izrazito je drutveni in mladia i djevojaka u Hrvata Bunjevaca. Odvijao se na Uskrsni ponedjeljak i utorak radi zabave ili kao izraz zadovoljstva da
se nekomu nateti.

Cvijee, granice, voke

Zbog razliitosti prirodnih uvjeta u podrujima na kojima vjekovima ive Hrvati, postojale su razlike u vrsti
granica ili cvijea noenih u obredima na Cvjetnu nedjelju. U novije vrijeme maslinove granice, koje su u
prolosti bile karakteristine samo za priobalje, istiskuju iz uporabe domae biljke i cvijee u kontinentalnim
krajevima, npr. granice vrbe u cvatu -mace, cica mace, macoke, mucoki (Salix alba), drijen (Cornus mas), brljan (Hedera helix) i cvijee. Domae su se kitice slagale najee iz vlastitog vrta ili ubrane u polju, na livadi
ili u umi. Suvremene maslinove granice vjernici uglavnom kupuju, bilo dan ranije na nekom od sajmova ili
istoga dana ispred crkve dolazei na misu. esto puta novani ni prilog namijenjen je u dobrotvorne svrhe.
Dobro je na Bilu subotu2 blagoslovit komad grane od divlje smokve za zatitu od groma (Poljica). Granice masline i palme koje su se na nedjelju prije Uskrsa u priobalju nosile na blagoslov dale su ime i samoj
nedjelji u tim krajevima. Od naziva ulika, za maslinu, nedjelja se naziva Ulinica u Istri, neto junije uz Jadran
je Maslinica, Maslinska nedija kao rjei naziv od Nedilja palama, Palminska nedilja. Ima takoer i naziv Cvitnica, Cvitna nedilja kao uobiajeni naziv u svim ostalim krajevima u razliitim lokalnim izgovorima: Cvetnica,
Cvitnica, Cvijeti, Cvjetnica. Ondje gdje pravih palmi nije bilo, pod nazivom palma krio se sveanj maslinovih
granica ispletenih tako da izgledaju poput palme. Mogle su biti ispletene u obliku pletenice (Korula, Zablae/
ibenik) ili su se na suhu granu simetrino nabadali listii masline (Split), ili su se plele na nain vjenia s kriem po sredini (Istra, Bra, Korula). Granice masline s bijelim golubicama bio je nain ukraavanja granica
malim izraenim golubicama od smokvine srike (Split i okolica, Korula). Palme ukraene vrpcama i svetim
sliicama nosili su starjeine kue (veli I) kao znak ugleda: to je palma bila vea i ugled je rastao. U srednjoj
Dalmaciji grane javora, rumarina, tise, limuna ili narane noene su takoer na blagoslov. Vijenac spleten od
klasova mladog ita za blagoslov za sada je usamljen podatak na Koruli (are).

ibe
ibe su, posebice one ukraene, sluile djeci u obredima. ibanje kao dio obreda bilo je poznato do II.
2

Bila subota je Velika subota koja je u pojedinim krajevima dobila naziv po siru, maslu, jajima, koji su u korizmi bili zabranjeni za jelo.

vatikanskog koncila, a odravalo se na Veliku srijedu, Veliki etvrtak i Veliki petak poslijepodne na kraju
obreda i pjevanja psalama. U Dalmaciji na otoku Hvaru to su zvali Tui barabana aludirajui na Barabu koji
se spominje u itanjima tekstova o muci i smrti Isusovoj: Barabana tucimo, a Isusa pustimo (Vodice/ibenik i
Veli I). U Slavoniji su na svretku obreda mladi i djeca udarali po klupama ili po podu crkve najee lijepo
ukraenim ibama. ibe su bile od lijeska ili vrbe s kojih se oguli vanjska kora te njome u jednakim razmacima
oplete zavojito ili na kri bijela iba. Nakon postupka dimljenja nad vatrom, vidljivi dio poprimi lijepu smeu
boju, a kad se odstrani opleteni dio, podloga je bijela. Dudove ibe zabiljeene su u Srijemu. Osim ukraavanja
guljenjem, ibe su se ukraavale tehnikom rezbarenja. U drugim krajevima su za taj obiaj posluile smokvine
ili ipkove grane (Dalmacija), kamenje u Istri i na Krku, a buka se stvarala takoer pljeskanjem rukama ili
udaranjem po klupi na Krku.
Tumaenja hrvatskih etnologa ovih postupaka idu u dva smjera: Gavazzi je dao usporedbu sa ibanjem na
Mladence u boinom vremenu, jer se i u uskrsnom vremenu radi o udaranju mladih nakon obreda; mladii
udaraju djeake ili djevojke (iznimka je zabiljeena u Istri, kada je u noi neka jeziava baba potajno bila
ibana jer se nije uklapala u drutvene norme ponaanja). apo se ipak zauzima za ulogu u druenju i za zabave
meu mladima i dodaje da su obiaji u pukim objanjenjima bez sumnje povezivani s povijeu Isusove muke
i smrti to potkrepljuje primjerom iz Sikirevaca (Slavonija). Govorilo se da ibanje simbolizira osvetu idovima koji su bievali Isusa. Postoji i povezanost s Herodom u izreci: Iruda tui. Zapis s kraja 19. st. iz Otoka
u Slavoniji daje razloge ibanja i povezuje s hranom odnosno s nainom prehrane u korizmi koja se za Uskrs
treba promijeniti: Dica kau, da tuku tim ibama svoja posna jela, a ne Spasitelja, i vele: prvi dan tuku kiselicu, drugi dan gra, a trei kupus ili ...treba Korizmu tjerati. I na kraju spomenimo znaenje koje se pripisivalo
ovim ibama nakon obreda. Ostaci iba su se pokupili, nosili doma i zaboli u vrtovima, u Slavoniji najee uz
mladi enjak (vlastitio iskustvo), ili zaticali u vonjak, pelinjak, cvjetnjak. U Dalmaciji su se uvale u kui
cijele godine za zatitu i gonjenje stoke. I mornari su ih zaticali za jarbol kao to su to inili i s palmama blagoslovljenim na Cvjetnicu. Razlika se nazire na temelju liturgije. Na Cvjetnicu se granice blagoslivljaju i nose
u procesiji za vrijeme liturgije te potom ostavljaju na vidno mjesto u kui. Ove druge granice (ibe), crkveni
obred ne pretvara u sacrum, ve im takvo znaenje pridaju sami vjernici; one su za njih blagoslovljene jer su
noene u obredima Velikog tjedna i kao takve dre da mogu pomoi u svakidanjici.

Postupanje s granicom
Mjesto u domu kamo se ostavljaju i kroz godinu dana uvaju blagoslovljene granice ili palme je razliito:
ostavljaju se pod krov kod podravskih Hrvata u Maarskoj, stalno su na dohvat ruke, uz krevet ena (Otok/
Vinkovci), u ormaru, zataknute za svetu sliku ili raspelo u sobi, zabodene u zemlju na polju ili u vrtu, u hambaru, staji ili na pelinjaku. Osobe su ih takoer mogle nositi uza se, npr. listi su mukarci nosili cijele godine
u depu ili zaticali za odijelo (Istra), a neki su imali obiaj da ih treba pojesti kao obvezni dio blagovanja blagoslovljene hrane na uskrsno jutro. Mornari i ribari su ih stavljali na jarbole.
U Hrvatskom zagorju i okolici Zagreba blagoslovljeni drijenak je sluio za izradbu kunih potreptina: bieva za tjeranje stoke na pau, dijelova za tkanje, batia za pravljenje maslaca i vrhnja te klina na jarmu gdje
je trebao pomoi u boljem smirivanju stoke pri poslu. Granica se koristila pri pravljenju sira u Poljicima, pri
kuhanju jela za blagoslov u Slavoniji. Granicu je trebalo podijeliti takoer s pokojnima iz kue pa su je nosili
na grobove (okolica Splita, Bra, Sinjska krajina, Lika).
Etnolozi su postupke s blagoslovljenim granicama najee tumaili kao simbolino prenoenje regeneracisjke i zdravonosne moi prvoga proljetnog bilja na ovjeka (Gavazzi) to bi bili postupci iz pretkranskog
vegetacisjkog kulta. A mo se potencira sveenikovim blagoslovom to dovodi do prepletanja narodnih obiaja
i crkvenih obreda.

Vatra
Povezanost sacruma i prirode je jo izraajnija kod obreda na Veliku subotu oko blagoslova nove vatre koja
se treba upaliti kresanjem ili trenjem drva. Na njoj se zatim upale gljive (guba) koje inae rastu na panju nekog
drveta i tako uarene prenose u domove. apo dodaje: Biljei se kako prenoenje gube nije bilo samo zabavan, ve i koristan in jer su djeaci koji su raznosili blagoslovljenu vatru za uzvrat dobivali novac i jaja. ak
su se natjecali tko e raznijeti vie vatre i dobiti vie darova (str. 103).
Prenoenje novoga ognja u krajevima uz Jadran bila je zadaa ena, ili u pojedinim sluajevima upnikova
pomonika, sakristana. Na taj se nain blagoslov iz liturgijskog prostora prenosi i u obitelji. Njome su kadili
kuu, staje i pelinjak za zdravlje i napredak, a nazivali su je i sveta vatra (u Srijemu). Bilo ju je potrebno zapaliti na kunoj vatri prije kuhanja hrane koja e se nositi na blagoslov. To opravdava takoer darivanje vatre

susjedima, jer iako nisu mogli otii po nju, oni se trebaju pripraviti za uskrsnu hranu to je veoma ukorijenjeno
u obiajima za Uskrs.
Na Veliku subotu u katolikoj liturgiji paljenje nove vatre, novoga ognja dio je sadraja liturgije koja simbolizira Krista koji je ustao na novi ivot, a i svjetlo koje nadvladava svaku tamu tako i onu koja se povezuje s
grijehom (jer grijeh udaljuje od Boga, od svjetla3).
Vuzemke4 su bile vatre, koje se pale u noi Velike subote i gore esto sve do uskrsnog jutra u zapadnim i
sredinjim krajevima Hrvatske i kod gradianskih Hrvata u Austriji. Za razliku od blagoslovljenog ognja za
vrijeme liturgije Velike subote, one se ne blagoslivljaju, ni nazivaju svetima. One su dio uskrsnih obiaja u
kojima se velia priroda. Neki ih autori jo nazivaju pastirskim vatrama jer su ih pripravljali pastiri i jer oni na
to imaju pravo kao ljubimci Isusovi, jer su bili svjedoci kad se on, Sin Boji, u betlehemskoj tali rodio (okolica
Krievaca). U Loboru (Hrvatsko zagorje) stoku su vodili preko ara od krijesa. Njihova je osnovna konstrukcija bila od iba i granja, drva ili kukuruzovine, a ponegdje i crnogorine granice. Na umberku su pastiri
takve hrpe borovice nazivali vazmenkama; sve je to dobro raspirivalo plamen vatre. Mladii koji su se trudili
nainiti takvu vuzmenku, pokuavali su ih graditi to vee kako bi to dulje gorjele. I danas su se zadrale kao
dio drutvenog aspekta obiaja i tradicije i okupljalite mladih.

Hrana
Blagoslov hrane opa je pojava kao dio uskrsnih obiaja poznata kod Hrvata u ruralnim i urbanima sredinama. Ukraene koarice (tanjuri ili pladanj) se, prema mjesnim obiajima i crkvenoj praksi, nose na blagoslov na
Veliku subotu ili na uskrsno jutro a upuuju na izravniji kontakt s prirodom. Koara pletena od iba je osnovno
pomagalo za prijenos hrane na blagoslov, uglavnom je pokrivena prekrivaem domae izradbe.
Sadraj koarice najee ine mesni proizvodi, slastice, jaja, kruh i uz Jadran osobito pecivo pinca, koje
se danas, ali samo u uskrsnom vremenu, moe nabaviti i u duanima. Agrarne plodove - zrnje ita, kukuruza,
3

U poetku bijae Rije, i Rije bijae kod Boga i Rije bijae Bog... U njoj bijae ivot i ivot bijae svjetlo ljudima, i Svjetlo svijetli u tami... (Iv 1,1; 4-5).

Rije Vazam sa znaenjem Uskrsa je starija hrvatska rije (od vzm jo samo i srpska rije sa znaenjem uzeti ponovno mrsnu hranu nakon dugog razdoblja posta, Maurani, pretisak 1975: 1523), nametnula je naziv ovim vatrama, a prema lokalnim govorima imamo: vuzmenke, vuzmice, vuzemlice, vazmenke, vuzmenice. Meutim i danas se
jo u liturgiji uskrsnog vremena moe uti ta rije u svih pet Vazmenih predslovlja: Uistinu je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno, da tebe, Gospodine, u svako doba,
a osobito u ovo sveanije slavimo, kad je rtvovan, nae vazmeno Janje (Misna knjiga za narod, 1973: 189-190).

graha, tikve, dudovog svilac u Konavlima, biljee stariji zapisi. Oni su se nakon blagoslova mijeali s ostalim
zrnjem koje je trebalo staviti u zemlju za bolji urod.
Od biljaka je znaajan hren, koji je uglavnom samonikao i moe se nai u vlastitom povrtnjaku ili vonjaku;
u gradskim sredinama kupuje se na sajmovima. U principu mora ga se pojesti prije ostaloga na spomen muke
(Bunjevci u Bakoj). Regionalno e biti mlada ljutika ili ljuti u Imotskoj krajini, mladi luk u Slavoniji, esto
i mladi enjak; u Kastvu/Rijeka odmah po povratku s blagoslova bacalo se u zdenac malo mladog luka i soli.
ljivine grane su dio koarice u Varou/Slavonski Brod.
U vrtove ili na polja negdje se bacao pepeo od sagorjelih ostataka blagoslovljene hrane, a negdje su se nespaljeni ostaci zakopali u vrt ili u polje za sitno bijelo cvijee, ali i protiv nametnika na nasadima.
Nakon zajednike molitve, domaica daje svakom lanu zajednice da pojede najprije cvijet drijenka blagoslovljene granice na Cvjetnicu to treba donijeti blagoslov Boji s drveta i djelovati preventivno. Svi ovi
postupci upuuju da su na prvom mjestu u ivotu vjernika Bog i molitva te razni simboliki postupci koji to
pokazuju, ali i briga o sebi samima i o svemu to ovjeka okruuje i to ga u ivotu prati.

Zemlja
Zemlja i metaforika slinost s biblijskim dogaajima naglaava poljodjelstvo i, na neki nain, obvezuje
ljude koji je obrauju. Od Velikog etvrtka poslijepodne, na Veliki petak i Veliku subotu u zemlju se ne dira jer
je Isus u njoj poivao. Poslijepodne na Veliki petak i Veliku subotu, meutim, doputeno je (bilo) orati drugomu siromahu, ovjeku bez volova to se tumai kao drutvena solidarnost. Koliko se taj aspekt pomaganja
drugomu i na koji nain danas primjenjuje tih dana, valjalo bi istraiti. Na Veliki petak se ne hoda po zemlji
pa je u Kupinekom Kraljevcu, jugozapadno od Zagreba, zabiljeeno da ljudi nisu hodali u cipelama s avlima
ve u opancima da se zemlja ne rani, ili su na Veliki petak hodali po daskama (Petrani/Zadar) i pazili da je
ni stoka ne gazi da ne bi zemlju vrealo.
Postupci u vezi sa zemljom odnose se na tri dana prije Uskrsa a prema naelu metonimije vjeruje se da e razliiti postupci tih dana imati posebno uspjene rezultate. Meutim ve i na Cvjetnicu lanjska granica se pali,
a pepeo se siplje po vrtu i dvoru, jer blagoslovljena granica uva obitelj i dom od svakoga zla i donosi blagoslov u kuu (Zapis, Biograd na Moru 2012.) U Tkonu na otoku Pamanu pepeo bi se prosuo po konobi, kui,
blagu u tali, vrtu i polju. Na njeno mjesto (granice koje u Nevianama na istom otoku nazivaju palme i
ostavljaju u kuu, ali i nose na sve njive i zabodu u zemlju kako bi bolje rodile) bi stavili novu blagoslovljenu
granicu da uva kuu i ukuane od svakoga zla (Zapis, Neviane i Tkon 2012.). U svim krajevima uglavnom
na Veliki etvrtak dobro je saditi povre krumpir, grah, krastavce..., tresti voke, pucati na voke, udarati
voke lijeskovim granicama blagoslovljenim na Cvjetnicu. U Bukevju (Zagrebaka Posavina) 2005. godine
zapisali smo da se na Veliki etvrtak sade krastavci ali i tikve s dugim vratom. One e sluiti za izvlaenje vina
iz bave. Da bi vrat bio dulji, valja sjeme u zemlju pustiti kroz nogavicu od gaa to je posao mukaraca (gae
su dio muke nonje). ee se u Svetom trodnevlju, pie apo, spominje praksa tresenja ili pucanja na
voke ne bi li bolje rodile negdje u trenutku odvezivanja zvona na Veliku subotu, negdje se moglo provoditi
na Veliki petak. Zato je tomu tako da dolazi do proturijenosti, da se stjee dojam kako je neto zabranjeno
ali istodobno i preporueno, razrjeuje se onim opisima u kojima se jasno navodi da se zemlja obrauje ili da
se sade odreene biljke do posljednjega oglaavanja zvona ili za vrijeme njega, a da se opet moe initi kad se
zvona ponovno oglase. Zapisi su esto nejasni, moda i zato to je Crkva mijenjala termine odravanja obreda
u razliitim razdobljima odravali su se ujutro, poslije podne ili pak naveer, ovisno o tome pomicalo se i
zamiranje i ponovno oglaavanje zvona.

Za etvrtak se tumai (u povezanosti s gromom) kako je jo iz pretkranskih vremena openito bio poznat
kao dan gromovnika u Hrvata. Na taj se dan nije smjelo prati rublje i vjeati na drvo da se sui jer bi to privuklo
grom (Vinak 59).
Sveta tri dana nude kranske dogaaje i tumaenja navedenih postupaka u svjetlu Isusova prijelaza iz smrti
u ivot pa i postupci u narodu imaju funkciju obreda prijelaza. Kao prijelazno razdoblje, ono je uvijek opasno
i mono te u pukom poimanju i ponaanju donosi razne zabrane i preporuke. to se nekada u starijoj literaturi
nazivalo obiajima i pukim vjerovanjima, ovdje se moe nametnuti kao iskaz pukog kranstva ili danas
jednostavno teologija za narod.
Izdvojiti svakako treba lepezu simbolikih znaenja u obiajima kao i znakove pripadnosti kranskom
kulturnom krugu. Meu njima ima simbola koje je
predloilo kranstvo, ali takoer i onih koji pripadaju zajednikom dobru ovjeanstva: vrba, maslina,
lijeska, drijen, ipak, tisa, brljan, smokva, palma, javor, limun, narana, rumarin, murva, ljiva.
Zavrimo estitkom iz okolice Slavonskog Broda,
a koju izgovaraju djevojke ili mlade ene snae kad
se vrate s koarom svetenja iz crkve. Koaru postave
na stol izgovarajui:

Sveto vam bilo svetenje,

I u domu zdravlje i veselje!

Literatura
Biblija, Stari i novi zavjet, 1968. Stvarnost, Zagreb.
Biblijski leksikon, 1972. KS, Zagreb
Chevalier, J., Gheerbrant, A., 1987. Rjenik simbola, MH, Zagreb.
apo mega, Jasna, 1997. Hrvatski uskrsni obiaji, GM, Zagreb.
Gavazzi, Milovan, 1988. Godina dana hrvatskih narodnih obiaja, 2. izdanje,
Kulturnoprosvjetni sabor Hrvatske, Zagreb.
Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kranstva, 1979.
urednik Anelko Badurina, Zagreb.
Maurani, Vladimir, (1908-1922), pretisak 1975. Prinosi za hrvatski
pravno-povijestni rjenik, JAZU, Zagreb.
Svirac, Manda, 2002. Nakon susreta s pastirima, Druina, Zagreb.
Svirac, Manda, 2007. Obiaji: Od Cvjetnice do Uskrsa, Laa, asopis za promicanje religioznog odgoja i vrjednota
kranske kulture, Godina 2, br. 1 (3), Glas Koncila, 26-33.
Vinak, Tomo, 2002. Vjerovanja o drveu u Hrvata, Naklada Slap, Jastrebarsko.
Terenski zapisi od 2000. do 2012.: Babina Greda, Beli Manastir/Baranja, Biograd na Moru, Budrovci, Bukevje kod Zagreba, Dragonoec, Kukljica otok Ugljan, Neviane otok Paman, Novalja otok Pag, Podravski Podgajci, Rovinj, Velika
Kopanica, upanja, (Arhiv Druine).

Izloeni predmeti iz arhive Druine:

Granice za Cvjetnicu
krebetaljka, egrtaljka, arane ibe za Veliki tjedan
Uskrsna jaja iz Hrvatske i nekih krajeva Europe
Prilozi za uskrsni stol
Koare za blagoslov
Slike iz fototeke "Druine"
Literatura o Uskrsnim obiajima izbor
enska nonja iz Slavonije za Cvjetnicu, Veliki petak, Uskrs

Suorganizatori Izlobe:

Zaviajni muzej Biograd na Moru

Obala kralja Petra Kreimira IV. 20
32210 Biograd na Moru
Tel: 023/383-721
Fax: 023/383-721
muzejbnm@vodatel.net
http://www.biogradnamoru.hr

Udruga Promotor

Udruga Promotor, Split

Tel 021 782 66

Na posudbi predmeta i pomoi kod ostvarenja izlobe zahvaljujemo KUD-ovima Nevijana iz Neviana,
otok Paman, Kukljica iz Kukljice, otok Ugljan, Kralj Tomislav Biograd na Moru te suradnicima Zvonimiru Matroviu i Mileni urasovi iz Zadra.
(tisak znaka i loga Udruge sa 50% crne boje)

Udruga Promotor, 21000 Split, Uvala Baluni 9, tel: + 385 (0)21 54 90 15, fax: + 385 (0)21 54 90 21, e-mail: info@promotor.eur.hr;
www.promotor.eur.hr, Predsjednik Udruge: MIHOVIL RISMONDO, Tajnica Udruge: MARICA GRUBII

Impressum
Autorica teksta: dr. sc. Manda Svirac
Autorica izlobe: Martina Mieti
Izdava: Druina uvari tradicije hrvatskih obiteljskih zadruga, Filozofski fakultet, I. Luia 3, 10000
Zagreb
www.druzina.hr
Za izdavaa: dr. sc. Manda Svirac

Priprava i tisak: Tiskara Mar-tis, Vinkovci

ISBN: 953-97429-5-1
CIP dostupan ...

Naklada: 300 kom