KOMUNIKOLOGIJA: PITANJA

1. ta je komunikacija:
Sposobnost komunikacije jedna je od najvanijih ovjekovih
odlika. Putem komunikacije ovjek izraava svoje potrebe,
elje, preferencije... ovjek komunicira sa sobom, sa drugima,
sa Bogom, sa predmetima, sa okruenjem uopte.
2. Proces komunikacije:
Je prenoenje informacija, misli, ideja, iskustava i emocija
pomou simbola, rijei, slika, skica, dijagrama... (Poiljalac =>
Poruka => Kanal => Primalac => Smetnje)
3. Elementi procesa komunikacije:
Poiljalac, poruka, kanal, primalac, smetnje-um.
4. Faze procesa komunikacije:
Selekcija informacije, kodiranje, prenoenje poruke, primanje
poruke, dekodiranje, povratna informacija.
5. Karakteristike komunikacije:
Sveobuhvatna, glavni elemenat kulture, neprekidna je,
beskrajna, zasniva se na razmjeni poruka, prisutni predvidljivi,
oekivani ili konvencionalni elementi, funkcionie na vie
nivoa, odvija se meu jednakima i nejednakima, ostvaruje se u
sloenoj organizacionoj strukturi, moe biti usmjerena prema
pojedincu ili grupi, individualni ili javni karakter, odvijanje
licem u lice ili na distanci, aktivna ili pasivna, momentalna ili
traje dui vremenski period.
6. Funkcije komunikacije:
Referencijalna (poruka-predmet), emocionalna (porukapoiljalac), konativna (poruka-primalac), poetska/estetska
(poruka sa samom sobom), fatika (prekid-provjera),
metalingvistika (smisao znakova), akumulativna (uvanjeprenoenje), apelativna (obraanja), deiktika (ukazivanja),
kognitivna (spoznaja), prezentativna (predstavljanje),
voluntativna (uticanja).
7. Komunikoloki pojmovi:
Informacija, komunikativni stimulus - komunikativna reakcija,
poruka - funkcionalni prenos informacije, transakcija.
8. Sredstva i kanali komunikacije:
Sredstvo je nain kodiranja saoptenja (licem u lice, fax,
broura, pismo itd.). Kanal je tehnologija koja se koriste za
prenos (interaktivni, lini statini, bezlini statini, fiziko
prisustvo).
9. Komunikacijski kodovi:
Kodovi sa dijele na logike (paralingvistiki, praktini,
1

epistemoloki, mantike), estetske (artikuliu estetsko iskustvo,

koritenjem estetskih znakova) i drutvene (ine moguom
komunikaciju izmeu poiljaoca i primaoca. Obredi,
ceremonije, igre, moda...).
10.
Iz istorije prouavanja komunikacije:
Najraniji zapisi o raspravama o komunikaciji nalazimo u
razdoblju od 500-te do 400-te godine p. n. ere. U samom
poetku bilo je to bavljenje retorikom. Ovo razdoblje nazvano
klasinim, obiljeili su Platon, Aristotel, Ciceron i Quintilijan. U
srednjem vijeku, prevlast teologije je bila prepreka razvoju
teorije ljudske komunikacije. Religija i retorika su bile
nerazdvojne. U renesansi se obnavljaju klasina uenja. Ovo je
vrijeme velikih otkria, vrijeme buenja i velikih promjena. U
XIX vijeku, od romantizma pa nadalje je vrijeme zastoja
retorike. Rani 20. vijek je vrijeme u kojem se prednost daje
bihejviorizmu nasuprot komunitivizmu, dolazi do pojave getalt
metode u psihologiji i akcenat se stavlja na linost. Zastoj
retorike se osjeao sve do sredine XX vijeka kada je ova
disciplina ula u novu fazu, koja se tako i zove 'Nova retorika''.
Krajem 20. vijeka teorija komunikacije je konano zauzela ono
mjesto meu naukama, koje joj pripada.
11.
Strukturni modeli komunikacije:
Aristotijelov model (384-322 p.n.e.), linearni model G.
Lasswella (1948), linearni model K. ennona i U. Vivera,
Gregori Bejtson, Berlov model (1960), cirkularni model
Williama Schramma, kibernetiki model Norberta Vinera, Pol
Vaclavik - Denet Bivin - Don Dekson model, model Bejkera,
Blumler i Katz, model Rodersa, Barn Lund, Gustav pet,
Umbert Eko, Jurij Lotman, Gerbnerov model, Gatekeeper
model.
12.
Vrste komunikacije:
Verbalna, neverbalna i performansna.
13.
Verbalna komunikacija:
Je izmjenjivanje poruka govorom ili pisanjem, odnosno
rijeima.
14.
Kultura govora:
Meu elementima kulture usmenog govora: logiki
organizovan govor uz pomo argumenata i dokaza; koritenje
itavog arsenala sredstva ubjeivanja; sadrajnost i dubina
ponuenih istina, spoznajna sutina, pouzdanost informacija,
ubjedljivost; savrenstvo jezikih oblika, stila, slikoviti i
emocionalni naboj govora; sposobnost da se postigne
maksimalna veza sa auditorijumom; uticaj linosti oratora na
2

auditorijum. Ona obuhvata obradu govorne tehnike, leksike,

gramatike i sintakse, logike, stilistike, kinetike.
15.
Osobenosti monolokog i dijalokog govora:
Monolog ili intrapersonalna komunikacija je ona koju subjekt
obavlja sam sa sobom kad razmilja o neemu, rjeava
problem, pie dnevnik i sl. Ona se odvija neprestano, ak i dok
sanjamo. Takva vrsta monologa se u literaturi naziva solilokvij.
Interpersonalna komunikacija se odvija izmeu dvije ili vie
osoba, odnosno, to je dijalog.
16.
Karakteristike usmenog govora:
Poto je usmenom govoru u veoj ili manjoj mjeri svojstvena
improvizacija i nepripremljenost, u tom sluaju, u zavisnosti od
razliitih okolnosti i iskustva govornika, usmeno izlaganje moe
tei glatko, ravnomjerno, sa veim ili manjim pauzama.
Primanje sluhom je mogue zbog razliite brzine usmenog
govora i intelektualne aktivnosti sluaoca. Uobiajena brzina
izgovaranja je 125 rijei u minuti, mada moemo da primamo i
izgovorenu rije i to tri do etiri puta veu do 400 rijei u
minuti.
17.
Umjetnost usmenog govora:
Autentian usmeni govor stvara se u trenutku njegovog
izgovaranja. Usmeni govor, ukoliko nije itanje naglas ili
napamet, podrazumijeva obaveznu improvizaciju. Ona se
stvara u hodu, u samom procesu komunikacije. Zbog toga je
osnovna karakteristika usmenog govora nepripremljenost.
18.
Razgovorni i usmeni jezik:
Razlikuju se dva oblika govora usmeni i pismeni, a isto tako i
dva stila govora knjievni i kolokvijalni. S obzirom da
razgovorni stil funkcionie prevashodno u usmenom obliku iz
toga ne treba izvlaiti pogrean zakljuak da se on manifestuje
iskljuivo u tom obliku ili da se njegov specifikum kao stilska
formacija mijenja u zavisnosti od oblika u kojem se javlja.
19.
Stilovi govora:
Najoptimalnija i zajednika gotovo svim kolama je podjela na
pet osnovnih stilova: nauni, umjetniko-beletristiki,
publicistiki, administrativni (ili poslovni) i razgovorni.
Podstilovi: 1. meu knjievno-umjetnikim: prozni, pjesniki,
dramski; 2. meu publicistikim novinarski; 3. meu naunim
strogo nauni, nauno-popularni; 4. meu administrativnim
podstilovima zakonodavno-pravni, drutveno-politiki,
diplomatski, poslovni, personalni.
20.
Tipovi kulture govora:
Elitaristiki tip govora. Nosioci elitaristikog tipa su ljudi koji su
ovladali u potpunosti jezikom normom, ali koji ujedno potuju
3

i etike i komunikacijske norme. Srednjeknjievni tip kulture

govora. Nosioci ovoga stila je veina obrazovanih ljudi, sa
viim i, donekle, sa srednjim obrazovanjem. Kolokvijalni tip
knjievnog jezika i familijarno-kolokvijalni tip. Ova dva tipa su
poeli da se uobliavaju kao samostalni tek negdje 90-ih
godina XX vijeka. Za nosioce kolokvijalnih tipova
karakteristino je da vladaju samo razgovornim sistemom
komunikacije kojim se oni koriste u bilo kojim uslovima, izmeu
ostalog i u zvaninom optenju.
21.
Supstandardna leksika usmenog govora:
U usmenom kolokvijalnom jeziku esta je upotreba psovki.
Ranije je cenzura sprjeavala prodor ove leksike u tampani
tekst. Meutim, poslije ukidanja bilo kakvih tabua i opte
erozije morala, ovakve rijei i izrazi su preplavile ne samo
usmeni, ve i pisani govor. To je osnovni razlog ovakve pojave.
22.
Podsticaji u oblikovanju usmenog govora:
Najbolji je nain ako se prethodno napie tekst nastupa, tako
da unaprijed osmiljen i izabran govorni materijal oslobaa
govornika potrebe da za vrijeme nastupa vodi rauna o jezikoj
normi i pravilnosti. Postoji jo jedna varijanta: da se tekst
prethodno napisan naui u cijelosti napamet, a tada se
prirodnost intonacijskih modulacija simulira kao da je u pitanju
prava improvizacija. Mogue je prethodno sainjen tekst svesti
na nekoliko tezakoje se mogu zabiljeiti, pa jednu po jednu
zapisanu tezu razvijati usmeno, opet uz elemente ivog
govora, improvizacije sa svim pozitivnim elementima koji takav
govor prate. Mogua je i varijanta da se zabiljee teze, pa se
prethodno u mislima osmisle, a iskusnom i talentovanom
improvizatoru preostaje da to i realizuje u cijelosti.
23.
Umjetnost usmenog nastupa:
Umjetnost govora sastoji se u sposobnosti da se izdvoje
postupci govora i govorne taktike, da se izanalizira njihova
umjesnost, kao i da se praktino primjene u sopstvenoj retorici,
a da se pri tom povede rauna o voljnim i intelektualnim
mogunostima slualaca.
24.
Osobenosti monolokog i dijalokog usmenog
govora:
Monoloki i dijaloki tekst se meusobno razlikuju kako po
strukturi tako isto s take gledita zakonitosti oblikovanja
teksta. Razlika u strukturi govorne situacije odreuje se
raspodjelom uloga meu uesnicima govornog akta. Monoloki
tekst bi se najjednostavnije mogao definisati kao usmeni i
pisani govor jednoga lica, dok drugi uesnik ne reaguje na
govor prvog lica. Dijaloki pak struktuiran tekst predstavlja niz
4

reenica koje ine smjenjivanje iskaza dva ili vie uesnika u

govornom aktu, kada svaki od uesnika uestvuje u procesu
govornog akta, as u ulozi govornog lica, as u ulozi sluaoca
25.
Neverbalna komunikacija:
Je komunikacija porukama koje nisu izraene rijeima nego
drugim sredstvima (izraz lica, ton glasa, pogled, poloaj i
pokrete tijela, geste itd).
26.
Kinezika komunikacija ili ''govor tijela'':
''Govor tijela'' pokriva dodire, dranje tijela, gestove rukama,
klimanje glavom, orijentaciju tijela. Dodir ili tjelesni kontakt,
varira od stepena intimnosti koji postoji izmeu sagovornika.
Kada dolazi do kontakta, to znai da je meusobna privrenost
nadvladala prirodnu tenju svakog pojedinca da titi svoj lini
prostor.
27.
Proksemika komunikacija:
Proksemike oblike komunikacije pre svega ine: 1. razdaljina
meu uesnicima u komunikaciji; 2. prostorni raspored tj.
poloaj koji zauzimaju jedan prema drugome uesnici u
komunikaciji ; 3. teritorijalno ponaanje, pod kojim se
podrazumijevaju postupci kojima pojedinac iskazuje svoje
pravo na odreeni prostor, tj. njegov subjektivni odnos prema
prostoru i osobama u tom prostoru.
28.
Vizuelna komunikacija:
Vizuelna komunikacija je svako prenoenje informacije pomou
vizuelnih znakova, simbola, tekstova, signala, slika, dakle,
svako prenoenje misli grafikim, fotografskim, filmskim,
televizijskim ili nekim drugim putem.
29.
Boje u komunikaciji:
Pravilnom upotrebom boja moe se mnogo postii u
komunikaciji, ali se isto tako moe i zbuniti uesnik u
komunikaciji, ako se boje koriste na pogrean nain.
30.
Imid:
Imid (eng. image) slika, lik, imaginarna predstava o
konkretnoj osobi, karakteristika linosti. U svakodnevnoj
upotrebi ova rije ima znaenje blisko grkoj rijei karizma,
koja je kod starih Grka znaila darovitost, autoritet, mudrost,
svetost. Ljudi koji imaju ove osobine u bilo kojoj epohi imaju
veliki uticaj na okruenje.
31.
Facijalna komunikacija:
Pokazivanje emocija izrazima lica bilo je prouavano znatno
pre svih vidova neverbalne komunikacije. Lice je najizraajnija i
najprepoznatljivija karakteristika svih ljudskih bia. Njime se
izraavamo bez upotrebe rijei. Izrazi lica su vrlo efektivan
nain neverbalne komunikacije. Nai izrazi lica odaju oseanja.
5

Paljivim posmatranjem izraza lica mogue je saznati mnogo o

ljudima bez obzira na masku kojom namjerno ili nesvjesno
iskazuju svoje reakcije na dogaaje i podsticaje oko sebe.
32.
Performansna komunikacija:
U performansnoj komunikaciji za prenoenje poruka slui
specifian spoj izabranih verbalnih i neverbalnih sredstava
komunikacije, a karakteristino je i to, da se sve odigrava u
odreenom prostoru. Performansna komunikacija je
multimedijalni igrokaz mahom na otvorenom prostoru uz
upotrebu svih moguih, svojstvenih ovjeku naina obraanja
gledaocima i sluaocima.
33.
Efikasna prezentacija:
Pravilnim prezentovanjem materije se postiu znaajni efekti,
pojednostavljuje komuniciranje, obrazlau poslovni potezi
kolektivu preduzea ili rukovodstvu, predstavljaju mogunosti
preduzea, itd. Priprema i pisane i govorne prezentacije se
odvija kroz sline faze: Brainstorming, osmiljavanje i
priprema, prezentacija.
34.
Pisana prezentacija:
Osnovno pravilo u pisanju izvjetaja je: Pisati jasno i sumirati
rezultate i prijedloge! Osnovni elementi pisane prezentacije: 1.
Propratno; 2. Sadraj; 3. Logiko strukturiranje; 4. Krajnja; 5.
Zakljuak; 6. Kratko i precizno; 7. Pisanje u nekoliko etapa.
35.
Govorna prezentacija:
Osnovni elementi govorne prezentacije: 1. Otvaranje; 2.
Glavne teze; 3. Nivo; 4. Vizuelna; 5. Kratak opis teme; 6. Prikaz
materijala; 7. Prirodni; 8. Pitanja; 9. Kloniti se ponavljanja; 10.
Zauzeti stav.
36.
Vizuelna prezentacija:
Osnovni elementi vizuelne prezentacije: 1. Broj rijei - to
manje rijei; 2. Veliina slova i simbola - slova treba da budu
to vea; 3. Ugao ispisivanja rijei - rijei se obavezno piu
horizontalno; 4. Boja - boje treba paljivo birati; 5.
Razumljivost.
37.
Modeli komunikacije:
Semiotiki, socioloki, psiholoki, kulturoloki, konfesionalni,
mitoloki.
38.
Semiotiki model komunikaicije:
Se zasniva na znakovima. Postoje tri modela (Jakobson,
Lotman, Eko).
39.
Socioloki model komunikacije:
ine ga subjekti, djelatnost, saoptenja. Odreen nain
ponaanja moe biti prihvaen od socijalnog okruenja ako se
uklapa u ubiajene norme ponaanja. Tako komunikacija
6

postaje sredstvo za korekciju asocijalnog ponaanja pojedinca

ili grupe. Ona ima funkciju povezivanja i tako doprinosi
formiranju drutva.
40.
Psiholoki model komunikacije:
Psiholoki model komunikacije se zasniva na ponaanju ljudi i
ui ovjeka odreenim modelima ponaanja (dvoetapni model,
spirala utanja, difuzna teorije, model portira).
41.
Kulturoloki model komunikacije:
Kulturoloki model verbalne komunikacije se sastoji od
subjekata komunikacije, komunikativne djelatnosti i
komunikativnih saoptavanja sa kulturolokim komponentama.
42.
Konfesionalni model komunikacije:
Konfesionalni model komunikacije se zasniva na obiajima i
ponaanju koji su uslovljeni pripadnou odreenoj religiji. U
svakoj religiji postoje dva smjera komunikacije: od Boga - preko
proroka prema ljudima, od ljudi - preko proroka prema
Bogu.
43.
Mitoloki model komunikacije:
Mit objedinjuje u sebi racionalno i iracionalno. Jedna od
osnovnih karakteristika mita je da on govori o dogaajima u
kojima ovjek najaktivnije uestvuje (verbalno ili neverbalno).
44.
Poslovna komunikacija:
Se bavi aspektima komunikacije meu ljudima u poslovnoj sferi
i faktorima omoguavanja efikasnosti poslovnih kontakata.
Poslovna komunikacijska kompentencija obuhvata tri vrste
ponaanja: spontano, uvjebano i planirano.
45.
Tipologija poslovne komunikacije:
Prema; mjestu relalizacije, osobinama subjekata komunikacije,
broju partnera u komunikaciji, nainu regulisanja procesa,
osobinama, svojstvima ciljeva, predmetu komunikacije,
vremenu odvijanja, odnosu prema partneru, prostoru.
46.
Oblici poslovne komunikacije:
Formalna i neformalna, jednosmjerna i dvosmjerna, nagore,
nadolje i lateralna, posredna i neposredna.
47.
Formalna i neformalna komunikacija:
Formalna posredna komunikacija. Formalna neposredna
komunikacija. Neformalna posredna. Neformalna neposredna
komunikacija.
48.
Jednosmjerna i dvosmjerna komunikacija:
Jednosmjerna (poruke idu samo u jednom pravcu) i dvosmjerna
(omoguava se i ohrabruje reakcija primaoca).
49.
Nadole, nagore i lateralna komunikacija:
Nadole (od rukovodioca ka niim nivoima), nagore (od
7

zaposlenih ka menadmentu) i lateralna (komunikacija osoba

na istom hijerarhijskom nivou horizontalnom).
50.
Posredna i neposredna komunikacija:
Posredna (kada poiljalac i primalac nisu u direktom kontaktu) i
neposredna (direktna, lina).
51.
Vrste poslovne komunikacije:
Formalna i neformalna, jednosmjerna i dvosmjerna, nagore,
nadolje i lateralna, posredna i neposredna.
52.
Smjernice za izbor forme verbalne poslovne
komunikacije:
Govore kada treba da se vode grupni razgovori, kada razgovori
sa pojedincima i kada se primjenjuje pisana forma.
53.
Govor tijela u poslovnoj komunikaciji:
*Tabele.
54.
Tehnike neverbalne poslovne komunikacije:
Kontakt oima, rukovanje, govor boja.
55.
Multikulturalne razlike u poslovnoj komunikaciji:
Za poslovne ljude koji puno kontaktiraju i pregovaraju sa
stranim firmama, preporuljivo je informisati se o osnovama
poslovne kulture te nacije ili podneblja. Tako e se svakako
izbjei nesporazumi i razlike koje se, osim u jeziku, posebno
snano reflektuju u govoru tijela.
56.
Komunikacija u organizaciji:
Ima svoje oblike i tehnike, tok i stilove.
57.
Oblici i tehnike komunikacije u organizaciji:
Formalna posredna, formalna neposredna, neformalna
posredna, neformalna neposredna.
58.
Formalna posredna komunikacija:
Pisma, obavjetenja, izvjetaji, prirunici, bilteni, kompanijske
novine i bilteni, interna tv i radio, video, telefon, elektronska
pota, ankete...
59.
Formalna neposredna komunikacija:
Veliki skupovi, manji sastanci, posjete, obuka, odavanje
priznanja, zajednike aktivnosti i sveanosti...
60.
Neformalna posredna komunikacija:
Glasine, aljivi satirini pismeni materijal...
61.
Neformalna neposredna komunikacija:
Konverzacije, privatna mrea telefonskih i linih kontakata,
tajni izrazi, znakovi i gestovi...
62.
Komunikacijski tok u organizaciji:
Verbalna komunikacija i neverbalna komunikacija.
63.
Verbalna komunikacija u organizaciji:
Pismena i usmena.
8

64.
Pismena i usmena verbalna komunikacija u
organizaciji:
Prema dole, prema gore, lateralna komunikacija.
65.
Neverbalna komunikacija u organizaciji:
Ono to neko govori moe biti potvreno ili opovrgnuto
neverbalnom komunikacijom - izrazom lica, gestovima.
66.
Stilovi komunikacije u organizaciji:
Direktivan stil (komunikacija je jednostrana, daje vrlo malo
informacija, diskusije svedene na nulu), analitiki stil (bolje
poznaje temu onaj ko ga koristi, ima informacije koje ostali
nemaju i tako ubjeuje da se prihvate njegovi prijedlozi),
osuujui stil (onaj ko ga koristi trudi se da pronae greku),
stil orijentacije na ponaanje (nudi se malo informacija,
usrdsreuje se na ponaanje uesnika), stil rjeavanja
problema (trai se nain da se uesnici u komunikaciji sloe).
67.
eme komunikacije u organizaciji:
Komunikacijske eme se obino nazivaju mreama i mnoga
istraivanja su se odnosila na uticaj razliitih mrea na
efikasnost i zadovoljstvo pojedinih lanova. Uobiajene
komunikacijske mree su: Svi kanali, krug, Y, toak.
68.
Prepreke, prekidi i konflikti u komunikaciji:
Nedostatak planiranja, nerazjanjene pretpostavke, sematika
distorzija, loe formulirana poruka, komunikacijske prepreke u
meunarodnom okruenju, gubitak informacije pri prijenosu i
loe memorisanje, nepaljivo sluanje, preuranjeno
zakljuivanje, bezlina komunikacija, nepovjerenje, prijetnje i
strah, nedovoljna duina razdoblja za prilagoavanje promjeni,
preoptereenost informacije.
69.
Kako obezbijediti uspjenu komunikaciju:
Jedinstvo racionalnog i emocionalnog, situativnost, tenja ka
poveanju nivoa objektivnosti, humanizam, ontogeneza,
sistemnost, formiranje prognoza, beskonanost procesa
saznavanja.
70.
Poslovno pregovaranje:
Poslovno pregovaranje predstavlja poseban vid komunikacije,
usmjeren i konstruisan tako da se postigne odreeni sporazum
izmeu poslovnih partnera (pregovaraa) kada oni imaju i
zajednike i suprotne interese (to je u praksi ei sluaj).
71.
Smjernice za uspjeno voenje poslovnih
pregovora:
Obje strane imaju vee izglede za uspjeno pregovaranje ako
se: Razgranie ljudi koji pregovaraju od problema o kojima se
pregovara. Fokusiraju se na interese, a ne na stavove.
9

Pronalaze opcije od obostrane koristi. Istrajavaju u primjeni

objektivnih kriterijuma.
72.
Neverbalna komunikacija u pregovorima:
Prvih 30-60 sekundi susreta jedina ansa za stvaranje prvog
utiska, koja se vie nikad nee ponoviti. Oi, ruke i noge su
jako bitni elementi na koje treba obratiti panju.
73.
Faze voenja poslovnog pregovaranja:
Zagrijavanje, zaplet, klimaks, katastrofa, rasplet, epilog.
74.
Taktike poslovnog pregovaranja:
Klasine taktike pregovaranja su: ekscentrino zastupanje
stavova, isticanje visokih zahtijeva, ukljuivanje uglednog
partnera u igru, postavljanje krajnje granice, ogranieno
ovlaenje, grupni razgovor/licitacija, podjeli i vladaj,
izgubiti/dobiti na vremenu, biti strpljiv, hajde da presijeemo,
pomrsiti raune pobijanjem, probni balon, iznenaenja, salama
taktika, fini ovjek - gadan ovjek, uzmi ili ostavi, svren in,
neoekivana poetna ponuda, provala osjeanja, zaboravljena
dokumenta, utnja, to e se kasnije pismeno potvrditi.
75.
Vrste voa i lanova tima:
Voenje se moe definisati kao sposobnost jedne osobe da
utie na druge ljude sa namjerom da oni sarauju i doprinose
naporima usmjerenim ka ostvarenju odreenih zajednikih
ciljeva. Vrste voa su veliki diktator, veliki tata, hodajui
kompjuter, tatin sin, kreator i partijsko-hijerarhijski inovnik.
lanovi tima: dobar saradnik, izaziva, istraiva, dobra vila,
buntovnik, rtveni jarac, "duica" ljigavac, nezvanini lider,
neradnik/ravnoduan.
76.
Znaaj poslovne komunikacije:
Efikasno upravljanje i kreiranje unutranjeg okruenja pomae
u realizaciji sistema motivacije koji zavisi od komunikacije.
Efikasnom komunikacijom, organizacija postaje svjesna
konkurencije i potencijalnih ograniavajuih faktora iz
okruenja.
77.
Profesionalna komunikacija:
Osnovni vidovi profesionalne komunikacije: Komunikacija u
pravnom sistemu kao fenomen prava i komunikacije.
Osobenosti komunikacije u zdravstvu. Osnovni aspekti
komunikacije u sportu.

10