SVEUILITE U MOSTARU

FAKULTET PRIDOSLOVNO MATEMATIKIH I ODGOJNIH

ZNANOSTI
STUDIJ ZEMLJOPISA

Josip Knezovi

VEI OTOCI SREDOZEMNOG MORA

Seminarski rad

Mentor: prof. dr. sc. Marica Mamut

Mostar, 2013.
SADRAJ:

Uvod......................................................................................................................................2
1. Geografske odlike i smjetaj Sredozemnog mora.............................................................3
2. Geografske odlike Sicilije..................................................................................................4
2.1 Klima Sicilije........................................................................................................5
2.2 Reljef Sicilije........................................................................................................5
2.3 Rijeke i jezera Sicilije...........................................................................................5
2.4 Povijest Sicilije.....................................................................................................6
2.5 Gospodarstvo Sicilije...........................................................................................7
3. Geografske odlike Sardinije..............................................................................................8
3.1 Klima Sardinije....................................................................................................9
3.2 Reljef Sardinije...................................................................................................9
3.3 Jezera i rijeke Sardinije........................................................................................9
3.4 Povijest Sardinije...............................................................................................10
4. Geografske odlike Cipra..................................................................................................11
4.1 Klima Cipra........................................................................................................11
4.2 Reljef Cipra........................................................................................................12
4.3 Povijest Cipra.....................................................................................................12
5. Geografske odlike Korzike..............................................................................................13
5.1 Reljef Korzike....................................................................................................14
5.2 Povijest Korzike.................................................................................................14
5.3 Gospodarstvo Korzike.......................................................................................14
6. Geografske odlike Krete..................................................................................................15
6.1 Klima Krete........................................................................................................15
6.2 Reljef Krete........................................................................................................16
6.3 Povijest Krete.....................................................................................................16
Zakljuak..............................................................................................................................17
Literatura..............................................................................................................................18

UVOD
1

U ovom seminarskom radu bit e poblie obraeni vei otoci koji se nalaze u
Sredozemnom moru. Govoriti emo o njihovom reljefu, klimi, gospodarstvu, povijesti
otoka i mnogim drugim znaajkama vezane za ovakva podruja. Sredozemno more tokom
svoje geoloke prolosti je imalo golemu vanost u trgovini, kulturnom i religijskom
smislu. Sredozemno more je more Atlantskog oceana povrine oko 2.5 milijuna km. Nalazi
se izmeu Europe na sjeveru, Azije na istoku i Afrike na jugu. Otok je dio kopna manji od
kontinenta a vei od hridi. Prema definiciji Meunarodne hidrografske organizacije otok je
dio kopna potpuno okruen morem s povrinom veom od 1 km. Podruje mora i obalnih
zemalja nazivamo Sredozemlje. U sredozemnom moru nalazi se pet veih otoka ija je
povrina vea od 8 000 km, a ostali mnogobrojni otoci su znatno manji od prvih pet. Svi
ovi otoci su u prolosti bili znatno vei ali zbog izdizanja razine mora i tektonskih
pomijeranja manjih litosfernih ploa njihova povrina se znatno smanjila. Na ovim otocima
je izrazito razvijen turizam kao najrazvijenija gospodarska grana jer otoci pogoduju toplom
mediteranskom klimom i izrazito velikim brojem sunanih dana u godini.

1. GEOGRAFSKI ODLIKE I SMJETAJ SREDOZEMNOG MORA

Sredozemno more ili Mediteransko more je more Atlantskog oceana povrine oko
2.5 milijuna km koje je povezano s matinim Atlantskim oceanom kroz Gibraltarski
tjesnac. Nalazi se izmeu Europe na sjeveru, Azije na istoku i Afrike na jugu, osim s
matinim oceanom povezan je i sa Indijskim oceanom preko Sueskog kanala i Crvenog
mora, a s Mramornim morem preko Dardanela. Zemlje koje okruuju Sredozemno more
zovemo zemljama Sredozemlja a cijelo podruje mora i obalnih zemalja Sredozemlje. Vei
otoci koji se nalaze u sredozemnom moru njih pet su povrinom svaki vei od 8 000 km a
ostali otoci kojih ima sto i jedanaest su znatno manji u odnosu na povrinu ovih pet:
1.
2.
3.
4.
5.

Sicilija (25 460 km)

Sardinija (23 813 km)
Cipar (9 251 km)
Korzika (8 681 km)
Kreta (8 261 km)

Sredozemno more je nastalo prije vie od pet milijuna godina kao posljedica velike
poplave koja je uzrokovala penetracija zemljinih ploa u blizini Gibraltarskog tjesnaca.
Kroz gibraltar je ulazilo toliko vode da je povrina Sredozemnog mora rasla i do 10 metara
dnevno. Prazni Sredozemni bazen se punio vie od tisuu godina iako se veina vode oko
90 % napunila u samo nekoliko mjeseci. (Matas, 1994.)
Ovim podrujem prevladava Mediteranska klima ili Sredozemna klima. To je svaka
klima koja nalikuje klimi zemalja mediteranskog bazena koji ini polovinu polovicu
povrine s tim tipom klime irom svijeta. Osim podruja uz Sredozemno more, ovaj
klimatski tip prevladava u zapadnim dijelovima Sjeverne Amerike, u dijelovima zapadne i
june Australije, na jugozapadu june Afrike. Klimu karakteriziraju vrua, suha ljeta i
prohladne, vlane zime. (Brozovi, 1999.)

2. GEOGRAFSKE ODLIKE SICILIJE

3

Sicilija je najvei otok u na Mediteranu i jedna od regija u Italiji. Smjetena je

jugozapadno od vrha talijanske izme, tjesnac irine pet kilometara zove se Mesinski
tjesnac i dijeli Siciliju od Italije a od Afrike odvojena Sicilijanskim prolazom. Glavni grad
Sicilije je Palermo sa svojih 686 727 stanovnika, a drugi vaniji gradovi su Catania,
Messina, Sirakuza itd. Otok se sastoji od devet provincija, dijelom nazvanih po imenima
veih otonih centara a to su: Agrigento, Caltanissetta, Catania, Enna Messina, Palermo,
Ragusa, Siracusa i Trapani. Otok Sicilija zauzima povrinu od 25 709 km, a na njemu ivi
oko 5,1 milijuna stanovnika. Otok je okruen sa zapadne strane sa Sredozemni morem,
Jonskim morem na istoku te Tirenskim morem na sjeveru. (Cigler, 1999.)

Slika 1: Geografski smjetaj Sicilije i njezinih devet provincija

Izvor: www.wikipedija.com
2.1 Klima Sicilije

Na Siciliji vlada mediteranska klima koju karakterizira topla proljea i jeseni, vrela
ljeta i blage zime. Odstupanja u klimi su jako izraena. U vremenu od lipnja do rujna
izrazito slabo kii, dok je studeni istovremeno najkiovitiji mjesec u godini. Temperature na
otoku su blae nego na kontinentu i kreu se prosjeno od 11 C u sijenju do 27 C u
srpnju. Ljeti se temperatura moe popeti i do visokih 40 C, najvie zbog vrelog
pustinjskog vjetra koji do otoka dolazi sa pustinje Sahara. Na obalnom podruju, pogotovo
na jugozapadu, ljeta su vrlo suha zbog afrikog strujanja. Openito su ljeta na Siciliji vrua
s malo vjetra pogotovo u unutranjosti. (Cigler, 1999.)

2.2 Reljef Sicilije

Sicilija je najveim dijelom breuljkasto podruje oko 61 % povrine nakon ega
planine ine 24.5 % povrine, dok ravnice ine samo 14.1 % povrne od kojih je najvea
Catanijska nizina. Reljef otoka je vrlo raznolik. U istonom dijelu otoka nalaze se planine
Peloritani, Nebrodi, i Madonie. Reljef otok ja zanimljiv po tome to se na njemu nalazi
jedini aktivni vulkan u Europi Etna. Etna je najvii vulkan u Europi a ujedno vrh Etne sa
svojih 3 370 metara i najvia vrh na Siciliji, a na planinskom lancu Madonie nalazi se Pizzo
Carbonara koji je drugi po visini vrh na Siciliji. U blizini vulkana nalazi se oblinja
Catanijska nizina koja je smjetena uz obalu, aluvijalnog je podrijetla a stvorena je
nanosom rijeke Simeto. (Cigler, 1999.)

2.3 Rijeke i jezera Sicilije

Rijeke na otoku su obino kratke i svode se na potoke. Najdua rijeka na otoku je
rijeka Salso te zatim Simatro koja ima najvei sliv. U Jonsko more ulijevaju se Simeto,
Ciane i Anapo a u Tirensko more Imera i torto, dok se u Sicilijanski prolaz ulijeva rijeka
Meridionale odnosno Salso. Jezero Pergusa je jedino prirodno jezero na Siciliji, nakon to
je prije nekoliko desetljea isueno jezero Lentini. Jezero Pergusa koje je paleo-vulkanskog
podrijetla je danas ugroeno zbog iskoritavanje vode jezerskih pritoka za potrebe ljudi.

Gradnjom brana stvorena su velika umjetna jezera, kao jezero Ancipa ili jezero Pozzilo koje
je najvee na otoku. ( Cigler, 1999.)

Slika 2: geografski smjetaj rijeka i planina na Siciliji

Izvor: www.geografija.hr
2.4 Povijest Sicilije
Prvobitne stanovnike Sicilije sainjavala su tri Italska plemena, od kojih su najraniji
i najistaknutiji bili Sikanci koji su doli sa Iberskog poluotoka. Vani povijesni dokazi
naeni su u obliku Sikanskih peinskih crtea koji datiraju iz pleistocenskog razdoblja oko
8000. godina prije Krista Elimljani su bili sljedee pleme koje je se naselilo na otok te koje
je dolo sa Egejskog mora. Zadnje pleme koje je se naselilo na otok bili su Sikulci koji su
doli iz kontinentalne Italije oko 1200. godina prije Krista i koji su se naselili na istok
otoka, te su potisnuli Sikance u sredinu otoka. (Krlea, 1985.)
Oko 750. godine prije Krista Grci su poeli kolonizirati Siciliju i osnovali mnoga
vana naselja od kojih je najvanija kolonija bila Sirakuza. Sikanci i Sikunci su bili vrlo
brzo asimilirani u helensku kulturu, a cijelo podruje postalo je dio velike Grke. Zbog
plodnosti tla uzgajanje maslina i vinove loze bilo je vrlo uspjeno., to je potaklo trgovinu,
a Grka religija je proirena diljem otoka to se vidi po mnogim hramovima koji su
izgraeni na otoku. Sicilija je bila vrlo vana Rimljanima. Iako je za vrijeme Augusta
6

pokuano uvoenje latinskog jezika. Sicilija je u kulturnom smislu ostala grka. Padom
Rimskog carstva Siciliju su zauzeli vandali 440. godine. Nedugo vremena kasnije Goti su
istjerali Vandale i zauzeli siciliju. Nakon izbijanja Gotskog rata izmeu Ostrogota i
Bizantskog Carstva Sicilija je postala prvi dio Italije koju je zauzelo Bizantsko Carstvo.
Roger II. Je za vrijeme svoje vladavine uspio podignuti status otoka, zajedno sa Maltom i
junom Italijom, u kraljevstvo 1130. godine. U ovom razdoblju je Kraljevina Sicilija bila
jedna od najbogatijih drava u Europi. Dva velika potresa su pogodila otok 1542. i 1693.
godine nekoliko godina nakon zadnjeg potresa otok je pogodila i kuga. Nakon
Garibaldijevog pohoda s tisuu dobrovoljaca, Sicilija 1860. godine postaje dio Kraljevine
Italije. U 19. stoljeu jaa utjecaj mafije, iji je utjecaj djelomino uspio potisnuti faistiki
reim u 1920-im. Proglaavanjem Republike Italije 1946. godine Siciliji je dan status
autonomne regije. (Cigler, 1999.)

2.5 Gospodarstvo Sicilije

Najjae gospodarske grane otoka Sicilije su poljoprivreda i turizam, zatim neto
slabija industrija te ribarstvo. Iako postoje veliki problemi sa vodoopskrbom poljoprivreda
je temelj sicilijanskog gospodarstva. Jo od rimskih vremena otok je bio poznat to se na
njemu kako onda tako i danas uzgajaju itarice. Takoer je znaajan uzgoj maslina od kojih
se proizvode jedna od kvalitetniji maslinovih ulja u Europi. Podruje Catanijske nizine je
poznato po proizvodnji agruma, to ukljuuje narane, limune, mandarine i ostale vrste.
Tradicionalni uzgoj vinove loze omoguuje proizvodnju kvalitetnih vina koja su vrlo
cijenjena u inozemstvu. Vinarstvo je vrlo vano za lokalno gospodarstvo i omoguilo je
njegov preporod poetkom 1990-ih. Turizam je na otoku jako razvijen sto zbog ugodnih
temperatura tako i zbog prekrasnog krajolika. Sicilija je jedno od najpoznatijih i
najposjeenijih turistikih odredita na Sredozemnom moru. Ribolov je vaan gospodarski
resurs na Siciliji. U regiji postoje mnoge luke sa ribarskom flotom. Industrijske zone
postoje u Geli, Augusti, Milazzu gdje se nalaze kemijska i energetska postrojenja zajedno
sa naftnim rafinerijama. Rudnici ije su se rude koristile u poljoprivredi zatvorene su
krajem 1980-ih kao i podruja gdje se vadio gips. (Cigler, 1999.)

3. GEOGRAFSKE ODLIKE SARDINIJE

Sardinija je smjetena otprilike u sredini Sredozemnog mora. Po Veliini je drugi

otok u Italiji i u Sredozemnom moru. Povrina joj je 24. 090 km 2, na otoku ivi oko 1 655
000 stanovnika. U usporedbi s drugim sredozemnim otocima Sardinija je mnogo udaljenija
od kopna. Od kopna tj. matine zemlje Italije udaljena je 190 km a od Tunisa 180 km. U
blizini joj je jedan drugi otok Korzika. Sardinija je okruena mnotvom malih otoka svi su
u neposrednoj blizini meu kojima su najpoznatiji: Asinara, Maddalen, i Caprera. Sa
zapadne strane Sardiniju zapljuskuje Sardinijsko more, a izmeu Sardinije i Italije prostire
se Tirensko more. Glavni grad Sardinije i najvei grad toga otoka je Cagliari sa svojih 232
785 stanovnik. Ostali vei gradovi su: Sassari, Nuoro, Oristano, Alghero i drugi. Sardinija
ima priblino oblik pravokutnika ija je duljina (sjever-jug) 240 km, a irina (istok-zapad)
120 km. Na svakoj od etiri strane Sardinije nalazi se po jedan veliki zaljev a to su:
Asinarski na sjeveru, Orosejiski na istoku, Cagliarski na jugu i Oristanski na zapadu.
(Matas, 1994.)

Slika 3: Prikaz Sardinije i njezinih osam provincija

Izvor: www.worldatlas.com
8

3.1 Klima Sardinije

Klima Sardinije je Mediteranska, sa toplim proljetnim i jesenskim mjesecima,
vruim i blagim zimama, sa prosjeno tristo sunanih dana godinje. Kako se zalazi u
kopno i ide na vie nadmorske visine ona postaje prijelazna izmeu mediteranske i
kontinentske. Za Sardiniju je karakteristian vjetar Maestral. Tokom ljetnih mjeseci
Sardinija ima velikih problema sa vodom, dok zimi na otok puu hladni morski vjetrovi.
(Matas, 1994.)
3.2 Reljef Sardinije
Sardinija kao otok ima dugu obalu sa Tirenskim morem na istoku i Sredozemnim na
jugu, zapadu i sjeveru. Obala je povremeno kamenita i teko pristupana. Otok je dug 260
km a irok 140 km. Oko 14 % povrine Sardinijskog teritorija je iznad 300 metara
nadmorske visine, na breuljkasti dio otpada 68 %, a na ravnice 18 %. Duga i prostrana
nizina Campidano, koja se protee od Oristanskog zaljeva na zapadu do Cagliarskog
zaljeva, dijeli dva brdovito-breuljkasta lanca. Lanac sjeverne i sredinje Sardinije i lanac
Iglesiente na jugu. Od obale i ravnice tlo se penje veoma brzo i prelazi u breuljkastobrdsko podruje 68 % u sredinjem dijelu otoka. Razlog ovako visokom udjelu ovoga
reljefa je velika starost otoka pa su i procesi erozije veoma stari. Brdsko podruje u
istonom dijelu Sardinije prelazi u visoko planinsko podruje. Najvii vrh Sardinije je La
Marmora sa svojih 1834 metara. (Brzovi, 1999.)
3.3 Jezera i rijeke Sardinije
Gotovo sve Sardinijske rijeke imaju karakter planinskih potoka-brzaca. U ljetno
vrijeme siromane su vodom, a u vrijeme kia silno nabujaju i nose u nizine velike koliine
sedimenata. Najdulja rijeka je Tirso (150 km) koja se ulijeva u Oristanski zaljev.
Flumendosa je najbogatija vodom, izvire u masivu Gennargentu i ulijeva se na jugoistok
Sardinije i Tirensko more. Temo je jedina rijeka po kojoj mogu ploviti brodovi ulijeva se u
Sardinijsko more kod grada Bosa. Na cijelom otoku Sardinija ima samo jedno prirodno
slatkovodno jezero a to je Lago Baratz kod mjesta Alghero na sjeverozapadu Sardinije.
Ostala jezera su umjetna a najpoznatija su: Lago Omodeo, Lago del Coghinas. (Brzovi,
1999.)
9

Slika 4: Geografski smjetaj planina, rijeka i veih gradova na Sardiniji

Izvor: www.worldatlas.com
3.4 Povijest Sardinije
Sardinija je dobila ime po Sardima, Iberskom plemenu koje se nastanio na otok u
12. stoljeu prije Krista. Od 9. stoljea prije Krista obalna podruja otoka nastanjuju
Feniani. Godine 540. prije Krista Sardinija pada pod vlasta Kartaana. Pokuaji
kolonizacije Grka nisu uspjeli, 238. godine prije Krista Sardiniju zauzimaju Rimljani. Sardi
su se vie godina borili protiv Rimljana te nastavljaju s otporom i nakon to je sardinija
226. godine prije Krista postala Rimskom provincijom. Ve za vladavine Kartage poznata
po poljodjelskoj proizvodnji. U 5. i 6. stoljeu prije Krista njome vladaju Vandali. Nakon
toga Sardinija pada pod Bizantsku vlast i ostaje pod tom vlasti, sve dok 1165. godine nije
postala carsko leno Pise. Za vrijeme Napoleonovih ratova 1802.-1814. godine otok
kontrolira engleska flota. Godine 1835. ukinut je feudalizam 1847. godine ostvarena je
politika unija s Pijemontom te sardinski poslanici ulaze Subalpinski parlament. Kada je
pijemontsko-sardinijski kralj Viktor Emanuel II. proglaen 1861. godine kraljem ujedinjene
Italije. Sardinija postaje njeni sastavni dio 1948. godine. Sardinija je postala autonomna
pokrajina s regionalnom skuptinom. (Krlea, 1985.)

10

4. GEOGRAFSKE ODLIKE CIPRA

Cipar je najistoniji otok u Sredozemnom moru, s povrinom od 9.251 km. Trei je
otok po veliini u Sredozemlju i lan je Europske unije. Nalazi se istono od Grke, juno
od Turske, zapadno od Sirije i Libanona, sjeverozapadno od Izraela i sjeverno od Egipta.
Najranija poznata ljudska aktivnost na otoku je bila oko 10 000 godina prije Krista. Otok je
224 km dug s istoka na zapad i 121 km irok od sjevera prema jugu na najirem dijelu. S
prometnog gledita ima vie nego povoljan poloaj. Ova zemlja se nalazi izmeu Istoka i
Zapada pa je pri prijelazu gotovo neizbjena stanica. Skoro svaki brod koji prolazi ovuda i
ide dalje na istok i obratno zaustavlja se u nekoj od Ciparskih luka. Glavni grad Cipra je
Nikozija i ima oko 309. 500 stanovnika. Grad je smjeten na sjeveroistonom dijelu otoka.
Ostali vei gradovi na Cipru su Larnaka, Famagusta, Limassolo, Paphos, i Kyrenia. (Matas,
1994.)

Slika 5: Geografski smjetaj Cipra

Izvor: www.worldatlas.com

4.1 Klima Cipra

Cipar ima suptropsku klimu-mediteranskog i polu sunog tipa. Prema Koppenovoj
klimatskoj klasifikaciji prevladava CSA i BSH vrlo blage zime na obali i toplo vrue ljeto.
Snijeg je mogu samo na planinama Troodos u sredinjem dijelu otoka. Kia se javlja
uglavnom zimi a ljeta su uglavnom suha i bez padalina. Cipar ima najtopliju klimu u
mediteranskom dijelu Europskih zemalja. Prosjena godinja temperatura na obali je oko
24 C tijekom dana, a tijekom noi 14 C. Usred ljeta na obali u srpnju i kolovozu
11

prosjena temperatura je obino oko 33 C tijekom dana, a nou oko 23 C. Velike

oscilacije u temperaturi su rijetke. Temperature u unutranjosti otoka su snanije s
hladnijim zimama i vruim ljetima u usporedbi s obalom otoka. Prosjena godinja
temperatura mora 21-22 C. (Brzovi, 1999.)

4.2 Reljef Cipra

Cipar se protee na neto vie od 9000 km. Na toj relativno maloj povrini moe se
primijetit kompleksnost prirodno-geografskih osobina, koje se ne bi oekivale na ovakvom
malom podruju. Otok je izduen u pravcu zapad-istok. Duina otoka u pravcu zapad istok
je 224 km, a sjever-jug najvea duina 121 km. Duina obalnog pojasa je 648 km. Izdvaja
se nekoliko poluotoka od kojih je najvei Karpas na sjeveroistoku otoka. Izmeu poluotoka
i rtova postoji nekoliko zaljeva koji su uglavnom dobili imena po lukama koje su smjetene
u njima. Sredinjim i junim dijelom otoka dominira planina Troodos s najviim vrhom
Olympus koji se nalazi na 1953 metra. Sjevernom obalom se prua planina Kvrenia.
Izmeu planina je sredinja nizina Mesaoria koja je poljoprivredno sjedite. (Brzovi,
1999.)
4.3 Povijest Cipra
Prva arheoloka nalazita na Cipru doseu iz neolitika. Tijekom povijesti vrlo su
razvijene kulture bronanog doba u to vrijeme na otoku se kopao bakar koji je postao
glavna sirovina otoka i prema kojem je Cipar dobio ime. Postoje nalazita mikenske
kulture. Oko 800. godine prije Krista otok su naselili Feniani, a 333. godine prije Krista ga
je zauzeo Aleksandar Makedonski. Cipar je bio pod Bizantskom upravom do 1191. godine
kada ga je zauzeo engleski kralj Rikard Lavljeg Srca na putu u kriarski rat. Cipar je bio
centar mletake trgovine na Istoku. Godine 1914. ga je Velika Britanija formalno anektirala.
Tijekom Britanske uprave jaa nacionalna svijest ciparskih Grka te se javlja elja za
pripojenjem Grkoj, 1975. god. otok je podijeljen na grki i turski dio. UN priznaje samo
Grku vladu dok su Turci na sjeveru proglasili nepriznatu Tursku Republiku Sjeverni Cipar.
(Krlea, 1985.)

12

5. GEOGRAFSKE ODLIKE KORZIKE

Korzika je otok u Sredozemnom moru povrine 8 680 km i sa svojih oko 260 000
stanovnika. Glavni grad Korzike je Ajaccio sa svojih 52 880 stanovnika. Otok se nalazi
zapadno od Italije, jugoistono od Francuskog kopna te sjeverno od talijanskog otoka
Sardinije. Planine ine dvije treine otoka stvarajui jedan lanac. Na otoku postoji pedeset
vrhova ije visine prelaze 2000 m. Prije Francuske dominacije Korzika je bila u vlasnitvu
Republike Genove. Korzika je danas jedna od 27 regija u Francuskoj te je podijeljena na
dvije uprave Haute-Corse i Corse-du-Sud. Korzika je 183 km dug otok na i 83 km irok na
najirem dijelu, ima preko 1000 km obale, vie od dvjesto plaa te je veoma brdovita. Na
sjeveru Korziku okruuje Ligursko more, s njezine istone strane nalazi se Tirensko more,
na zapadu je Sredozemno more, a na jugu granii sa Sardinijom Bonifacijskim prolazom.
(Petrovi, 1992.)

Slika 6: Geografski prikaz Korzike

Izvor: www.worldatlas.com
13

5.1 Reljef Korzike

Korzika je nastala u tercijaru poput Alpa, s uzdizanjem granitnih planina na
zapadnoj strani. To je najvei planinski otok na Mediteranu, te Korziku obiljeava jedan
specifian naziv planine u moru. Najvei vrh je Monte Cinto sa svojih 2 706 metara.
Planine ine dvije treine otoka, stvarajui jedan lanac. ume ine 20 % otoka. Teren
Korzike je uglavnom planinski oko 86 % a 14 % otoka ine ravnice. Otok ima 50 vrhova
preko 2000 metara. Prosjena visina otoka je 568 metara (Petrovi, 1992.)
.

5.2 Povijest Korzike

Zbog svoje Strateke vanosti u Sredozemlju Korzika je esto bila predmet oruanih
sukoba izmeu Francuske i Italije. Otok je bio sve do 237. godine prije Krista pod
utjecajem Kartage zatim je kontrolu preuzela Rimska Republika. U 430. godini je
okupirana od strane Vandala. Zatim 522. godine postaje dio Bizantskog carstva, raspadom
Bizantskog carstva Korziku je preuzela republika Genova da bi je ta ista republika ustupila
Francuskoj 1768. godine kao otplatu duga. Bitna linost u povijesti Korzike je Pasquale
Paoli borac za nezavisnost, koji se prvo borio protiv Genove, a onda poslije protiv
Francuske. Unato godinama borbe za slobodu Korzika nije izborila nezavisnost.
Zanimljivost otoka je ta da se vrhovni vojskovoa Napoleon Bonaparte rodio na Korzici u
Ajacciu. (Petrovi, 1992.)

5.3 Gospodarstvo Korzike

Korzika je ekonomski razvijena regija Francuske na Mediteranu. Turizam igra
veliku ulogu u korzikanskom gospodarstvu. Topla Mediteranska klima, planine i obale ine
ga popularnim meu turistima. Otok nije imo istu razinu intenzivnog kao u drugim
dijelovima Mediterana te je stoga uglavnom netaknut. Turizam je osobito koncentriran u
podruju oko Porto-Vecchio i Bonifacija na jugu otoka i Calvi na sjeverozapadu zemlje.
Korzika osim turizma takoer je poznata po proizvodnji gurmanskog sira, vina i meda koje
izvoze u Francusku. (Petrovi, 1992.)

14

6. GEOGRAFSKE ODLIKE KRETE

Kreta ili Krit je najvei grki otok povrine 8. 261 km i sa svojih 625. 000
stanovnika. kreta je drugi po veliini otok u Istonom Sredozemnom moru a peti je u
cijelom Sredozemnom moru. Administrativno i gospodarsko sredite Krete je Heraklion sa
oko 141. 000 stanovnika, ujedno je i najvei grad na Kreti. Kreta je jedna od 13 periferija
Grke. Nalazi se na junom kraju Egejskog mora . a duina otoka je 260 km, a irina 60km
u najirem dijelu i 12 km u najuem dijelu. Zbog oblika otoka Kreta ima preko 1. 000 km
obale. Na sjeveru otoka nalazi se Kretsko more a na jugu je Libijsko more. Kreta je jedna
od najpopularnijih turistikih destinacija u Grkoj. Petnaest posto svih dolazaka u Grku
prolaze kroz grad Heraklion. (Matas, 1994.)

Slika 7: Geografski prikaz Krete

Izvor: www.geografija.hr

6.1Klima Krete
Kreta se nalazi izmeu dvije razliite zone: Sredozemna i Sjeverno Afrika. Klima u
Kreti je uglavnom blaga. Atmosfera moe biti dosta vlana ovisno od blizine mora. Zime su
15

prilino blage, snijega nema u ravnicama ali esto pada po planinama. Tokom ljeta
prosjene temperature su izmeu visokih 20 do 30 C, uz izuzetak june obale koja spada u
Sjeverno Afriku klimatsku zonu i zato ima znaajno vie sunanih dana i visokih
temperatura tokom ljeta. (Matas, 1994.)

6.2 Reljef Krete

Kreta je izrazito planinsko podruje i poznata je po visokim planinama od zapada
prema istoku. Tri glavne skupine planina su: Bijele planine 2.452 metara visoke, Idi planine
2.456 metara visoke i Dikti planine 2.148 metara visoke. Ida planina je najvea na kreti
jugozapadno od nje nalazi se plodna dolina Amari te je to vrlo slavno mjesto u Grkoj
mitologiji. Na Kreti se nalazi jedan znaajan tektonski rov, koji se nalazi u
sjeverozapadnom dijelu otoka. Nastao je subdukcije Afrike ploe pod Europsku. U ovoj
zoni subdukcije ima iznimno puno seizmikih pokreta. ( Brzovi, 1999.)

6.3Povijest Krete
Najstariji tragovi ljudskih zajednica potjeu iz razdoblja neolitika. Oko 2 600. godine prije
Krista na Kretu dolazi val doseljenika koji su u povijest uli pod nazivom Minojci. Oko 2
000. godina prije Krista Minojci grade velike komplekse koji se nazivaju palaama. Za
Minojsku kulturu poinje razdoblje koje nazivamo Minojskim zlatnim dobom. Ovo
razdoblje zavrava oko 1 450. godine prije Krista Mikeni pretvaraju Kretu u svoju koloniju
1 400. godine prije Krista. U 385 godini podjelom Rimskog Carstva na Istono i Zapadno
Kreta postaje dijelom Istonog Rimskog Carstva. 1669.-1898. godine nastupio je period
Turske vladavine. Tek je 1913. godine Kreta postala dijelom Grke. (Krlea, 1985.)

16

ZAKLJUAK
Nakon obraivanja teme vei otoci Sredozemnog mora vidimo koliko je to iroko
podruje koje je gotovo nemogue u potpunosti opisat. Glavna teorija o nastanku otoka je
ta da je dolo do tektonskih kretanja zemljine kore tj. subdukcije Afrike ploe pod
Euroazijsku. Ovi otoci u svojoj geolokoj prolosti su bili mnogo vei ali zbog izdizanja
razine mora njihova povrina je se znatno smanjila. Sredozemno more je u prolosti prije
otkria novih kontinenata bilo glavno pomorsko sredite u trgovini i traganju za novim
plodnim podrujima za razvitak poljoprivrede. Glavne osobine ovih otoka su te da su u
svojoj prolosti imali iznimnu vanost u trgovini i osnivanja raznih kolonija, i bili su uvijek
pogaani u ratnom smislu od strane veih sila koje su zauzimali ova podruja radi njihovog
iznimnog dobrog poloaja. Ovih pet otoka koji smo obradili imaju razvijene obale i
privlanost su mnogim turistima, pa je na njima jako razvijen turizam to zbog obala i mora
tako i zbog zanimljivih planina, peina, povijesti i mnogih drugih znaajki koje se nude
turistima na raspolaganju. Svih pet otoka su veinom planinska podruja sa malo rijeka i
jezera, a rijeke im se veinom svrstavaju u potoke radi male koliine vode koja protjee. Na
svih pet otoka pogoduje topla mediteranska klima koja donosi puno vlage u ta podruja
tokom jeseni i proljea a dok su im ljeta jako suha i gotovo bez padalina. Otoci koji su
blii obali Afrike njihova juna podruja su pod utjecajem vrueg zraka koji dolazi sa
pustinje Sahare te utjee na vegetaciju i na temperature u tim junim podrujima otoka.

17

LITERATURA:

Brozovi, D.,1999.: Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krlea,

Zagreb.
Cigler, N., 1999.: Sicilija, Zavod Srbije za kolstvo, Beograd.
Krlea, M., 1985.: Pomorska enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
Matas, M., 1994.: Sredozemlje, kolska knjiga, Zagreb.
Petrovi, R., 1992.: Francuske regije: Baskija i Korzika, kolska knjiga, Zagreb.

18