Professional Documents
Culture Documents
Slavomir Nastasijević - Aleksandar Makedonski
Slavomir Nastasijević - Aleksandar Makedonski
Slavomir Nastasijević - Aleksandar Makedonski
ALEKSANDAR
MAKEDONSKI
IZDAVAKO PREDUZEE
PROSVETA
SADRAJ:
GLAVA PRVA
GLAVA DRUGA
GLAVA TREA
GLAVA ETVRTA
GLAVA PETA
GLAVA ESTA
GLAVA SEDMA
GLAVA OSMA
GLAVA DEVETA
GLAVA DESETA
GLAVA JEDANAESTA
GLAVA DVANAESTA
GLAVA TRINAESTA
GLAVA ETRNAESTA
GLAVA PETNAESTA
GLAVA ESNAESTA
GLAVA SEDAMNAESTA
GLAVA OSAMNAESTA
GLAVA DEVETNAESTA
GLAVA DVADESETA
GLAVA DVADESET PRVA
GLAVA DVADESET DRUGA
GLAVA DVADESET TREA
GLAVA DVADESET ETVRTA
GLAVA DVADESET PETA
GLAVA DVADESET ESTA
GLAVA DVADESET SEDMA
EPILOG
POGOVOR
GLAVA PRVA
Mrak je boanska porekla.
On je otac Hipnosa i Oneirosa.{1}
S mnogo
to retko.
Kralj Filip je imao svoje dalekosene planove i njima se
sav posvetio: imao je nameru da se doepa pristanita kod
grada Amfipolja, a odatle preko ostrva Tasa i Samotrake da
dopre do Frigije. Tako bi celu severnu obalu Trakoga mora
drao pod svojom vlau. Parmenion, njegov istaknuti
vojskovoa, s mnogo napora ratovao je u Italiji, ulaui sve
snage da pokori neobuzdana varvarska plemena. Zbog toga se
kralj nije mnogo obazirao na zanesenjaku pobonost svoje
ene. Njega je jedino izvodilo iz takta vrljanje zmija po
dvoru. Kralj se vie puta zaricao da e svu gamad otrovati,
uprkos ispadima i pretnjama kraljiinim.
Lekar Filton, borei se s oseanjem straha i dunosti,
zastade kod vrata. Olimpijada zausti jo neto da mu dobaci,
pridie se na lakove sevajui oima, ali klonu na uzglavlje.
Poroajni bolovi zgrie joj dice, telo se skupi i oprui,
nekoliko puta vrisak prolomi tiinu. Ispod pokrivaa zau se
slabaak detinji pla.
Lekar i dvorkinje pritrae postelji i odvojie dete od
porodilje.
Svrivi brzo svoj posao, Filton urno izie iz kraljiine
odaje i gotovo nalete na grupu ljudi koja se galamei
pribliavala. Kralj Filip, okruen dvoranima i oficirima, viknu:
ta je, Filtone? Kakve vesti donosi?
Dobre... Kraljica je rodila naslednika prestola... Ali
upamti, kralju, ta u ti rei: dete je roeno s riom kosom, ti
si mu otac i niko drugi...
Filip, i zauen i obradovan, htede neto da kae i ve
poglavica!
Tako mi suneve svetlosti, planu kralj, narediu
da se u mojoj zemlji svim Helenima odseku glave. Oni su
svojim mranim misterijama zatrovali duu moje ene. Tamo,
meu onim atinskim varalicama i laovima, reeno je da sam
ja varvarin. Ali, doi e vreme kad e Filip, makedonski kralj,
pokazati tim nadmenim filozofima ta je prava vrlina, hrabrost
i ljudsko dostojanstvo! Kralj zastade i pogledom obuhvati
sve prisutne. Jeste, ree, neka me sin prevazie ako
su mu bogovi dali klicu snage i sposobnosti. Ja u mu, sa
svoje strane, osigurati osnovu za ivot i vladavinu... Uprkos
svemu, iz sveg srca elim da ovo dete, ako mu Zevs podari
ivot, ne nasledi nita od epirske nadmenosti.{7} Ali, rano je za
predvianja. Sad je trenutak kad nam valja proslaviti roenje
naslednika prestola. Hajdemo svi, na gozbu u lovaku
dvoranu.
Filip poe vratima.
Stanite! doviknu kraljica. Jedite mnogo, pijte
jos vie i veselite se, ali mi najpre dovedite lekara Filtona.
Perdika, zapovednik garde kraljevih pratilaca" zastade.
Olimpijada mu dobaci:
Dovedite ga ivog ili mi donesite njegovu glavu.
Bie po tvojoj volji, presvetla keri Demetre i Diorasa.
Perdika smeei se snishodljivo, ode za gomilom
dvorana koji su pratili kralja.
Filip se uputi prema lovakoj dvorani, gde je u uglu
gorela velika vatra, a kraj nje na ranjevima vrtele se debele
ovce i prasad. Robovi iz Etiopije bili su spremni da svakog
GLAVA DRUGA
To je bio koren vojske
koja e kroz dvadeset godina
zaprepastiti svet.
Na
GLAVA TREA
Samo kroz patnju ovek moe upoznati sebe i,
kad umre, stati pred bogove.
Kralji ca Oli mpi jada
***
Kralj Filip bio je ravnoduan prema svemu to je van rata
vojnike discipline, gimnastikih vebi i lova, pa nije mogao ni
voditi rauna o sunjima. O njima se starala kraljica
Olimpijada. Ona je koji put silazila meu zatvorenike da vidi
da li u dovoljnoj meri pate.
Samo kroz muke i patnje ovek moe upoznati sebe.
govorila je, i kad umre, moe stati pred bogove.
Njene rei sunji su pratili gledajui je podmuklim
pogledima i proklinjali je krguui zubima.
Tamnice su se nalazile u podrumima ispod dvora. Bilo ih
GLAVA ETVRTA
ene, kao gomila izgubljenih aveti,
vukle su se i posrtale.
opipava lobanju.
Krv se bila usirila i slepila kosu na temenu. Tu Filton
pritisnu prstom. Atleta mrdnu desnom rukom i nogom.
Izgleda da mu je prsla lobanja... promrmlja.
Moda e se pred smrt osvestiti.
Lekar povodei se ode u ugao i sede, jer je i njega bolela
glava. Oslonivi se leima o zid, ostade podue tako. voruga
na temenu sve vie mu je oticala.
Mislei na Glikeru i maloga Nika, koji je ostao u
naputenoj kui, promrmlja:
Bogovi su mi najpre uzeli pamet, pa me naveli da
dodam u ovu varvarsku zemlju.
U hodniku se zaue koraci, onda petljanje oko reze na
vratima. Ue tamniar Kalva i donese dva hleba i dve testije
vode.
Jedi hleba i pij vode, Lekaru, ree, da ne umre
gladan. Uvredio si kraljicu i naslednika prestola. Zbog toga sd
osuen na smrt. Ja u ti odsei glavu.
Filton je sedeo u uglu elije gledajui Kalvu svetlim
oima. Munjevito mu sinu kroz glavu da skoi na tamniara,
ali se seti da je isuvie iznuren. Pothvat bi propao, a Kalva bd i
njega privezao za alku.
Tamniar prie Tebancu i ritnu ga u slabinu.
Ovaj medved iz Tebe jo je bez svesti, ree.
Treba da mu udarim deset bieva preko lea... Hm... to ba
mora preko lea?... Mogu izvriti nareenje i ovako...
Na samrti je... Nee ga valjda tui? ree lekar.
Kalva tue i mrtvace kad mu se naredi, odvrati
* * *
Glikera je sedela meu pospalim enama oseajui
vrtoglavicu od smrada kojim je bila ispunjena tamnica. Zurei
u mrak i sluajui hrkanje ena zadugo ostade nema i
nepomina. Razmiljajui o stranom poloaju u kome se
nalazi, mlada ena se seti svoga deteta koje je ostalo u kui,
pomisli na mua koji je doveden s njom i baen u tamnicu,
uzdrhta obuzeta uasom i tiho zaplaka.
Najposle stade da razmilja kako da se izvue iz tamnice.
Znala je po prianju da je kraljica potpuno zaluena starom
verom i da joj se moe prii samo pomou lukavstva. Mladoj
eni se inilo da je izgubila mua i da ga, verovatno, nikad vie
nee videti, a isto tako e biti i s detetom. Glikera oseti kako
joj bol iz srca nadolazi u podgrlac, i opet zaplaka.
Svetiu se dokle god diem, aputala je, i neu
birati sredstva da se odavde izvuem.
U zoru, kad prva svetlost probi kroz prozore,
zatvorenice se stadoe buditi. upavci, podbulih lica, odmah
* * *
Kralj Filip je prespavao sledei dan. Uvee stigoe
glasnici iz Trakije. Pranjavi i premoreni dojezdie u grad na
konjima koji su se jedva vukli. Filip, mamuran od pijanke
protekle noe, primi ih mrgodno. Naviknut da sasluava
poslanstva svakojakih naroda i plemena i glasnike s dobrim i
ravim vestima, kralj ne pokaza ni najmanje uzbuenje kad
mu saoptie da su tri traka plemena digla ustanak protiv
makedonske vlasti.
Varvari su popalili nae postaje! ree jedan glasnik.
Popalili ih sa posadom, dodade drugi. Preko
etiri stotine naih ratnika ubijeno je.
ene i decu odveli su u ropstvo, dobaci trei
uzbuenim glasom. Peonci i Tribali{18} sve ubijaju... Iza
njih ostaju samo leevi i poari. Pojaanja im stalno pristiu.
Dolaze ak od Istra{19} i Hema...{20} ustanak se sve vie iri...
Mi smo jedva uspeli da se probijemo kroz
pobunjenike i da stignemo do Pele, zavri prvi glasnik
udei se to kralj ne pokazuje nikakve znake uzbuenja.
Filip, iskusni ratnik, dobro je znao ta znai pobuna
varvara, koja, ako se odmah ne ugasi, uzima velike razmere.
Zbog toga izdade nareenje da se vojska spremi za brz pokret.
Iste noi s pet hiljada konjanika kralj poe u Trakiju. S
njim su ili Aminta, Kleandar i Perdika.
Po dobro poznatom putu ratnici su odmicali ne
zaustavljajui se nigde do zore. Na prvom odmoritu vojsku
GLAVA PETA
Koliko it srea za ljudski, rod relativna!
Prokles,
* * *
Kraljica Olimpijada, lekarei na minderluku u lovakoj
dvorani, razgovarala je s Klitandrom:
ta emo sad? Izgleda da smo ostali bez tamniara.
I meni se ini, odgovori oficir stavljajui svoj
dobro oien lem na sto. Atleta je ubio Dipona i dva
straara, a Kalva je jedva iv.
Kraljica ustade i ushoda se po dvorani. etkajui gledala
je razmaknute ploe na podu, poaale grede na tavanici i
vatru na ognjitu. Prezrivi osmeh zatitra joj na licu:
Prava varvarska zemlja! ree.
Odnekud se ula cika i groktanje svinja koje su robovi
u predveerje hranili. Po prostranom dvoritu konjuari su
vijali pastuva koji je otkinuo ular i pobegao iz tale. Vika ljudi
komeala se s vritanjem konja i lupanjem njegovih kopita o
tvrdu zemlju, meala s pesmom gardista koje Filip nije poveo
u vojni pohod.
Zatim se zagleda u ratnika.
Uzalud baca enjive poglede na mene ree.
Zar misli da u dopustiti da me tvoj dodir oskrnavi! Ja sam
ena koje se dotakao Zevs...
GLAVA ESTA
I kad lae ena ini se i drugima
i njoj samoj da govori istinu.
Oli mpi jada
* * *
Dvorkinja Doroteja je dobro znala da se iz tamnice
kraljice Olimpijade lako ne izlazi. U toku godina bila je ona
vie puta svedok strahovitih zloinstava koje je kraljica
Olimpijada vrila u ime vie pravde". Tako je sa sigurnou
raunala da je s Glikerom svreno, a Filton prodat u ropstvo i
odveden bogzna kud.
Zbog toga je Doroteja odnela lekarevo dete svojoj kui.
Negovala ga je briljivo i zavolela kao da je njeno roeno.
* * *
Kad je sunce zalo, konjuari odreie konopac kojim je
Diota bio privezan za direk. Polumrtvo telo odnee u talu i
poloie ga potrbuke na slamu. Starac Kleomen, glavni
GLAVA SEDMA
Bilo bi dobro i najbolje, kad bi sve bilo tako!
Ali nije tako!
Demosten
* * *
Dve uzastopne godine u Makedoniji je bila sua.
Sparueni usevi nisu davali hrane seljacima ni do prvog snega,
a od proteklih rodnih godina nije bilo ostalo gotovo nita.
Ratnici iz garde kraljevih pratilaca", skupljajui namet koji je
kralj Filip razrezao seljacima, uzimali su vie za sebe nego za
dravne ambare. Ljudi i ene vajkali su se brinih lica, gunali
i gledali u nebo bez oblaka, apuui kletve namenjene kraljici
Olimpijadi.
Ona je nesrea za ceo narod! govorili su.
Otkako je kao nevestu doveo kralj iz Epira, sua nas bije. Stari
ljudi tvrde da je ona roena sestra boginje Hekate.{31}
Nedaleko od grada Pele bilo je jedno seoce, manje od
ostalih, u umovitoj jaruzi, sa svega tridesetak kueraka
napravljenih od prua i oblepljenih blatom.
Siromani seljak, Kleomen, negdanji konjuar na dvoru
Filipovom, bio je vlasnik jedne njivice; nekoliko njegovih
ovaca i koza trpkalo je pored jaruge sparuenu travu i suvo
lie. Stari Kleomen i njegova ena Frija, nekad, za rodnih
godina, imali su dovoljno za ivot, a sad, sa suzama u oima i
uzdiui, gledali su sparuenu njivu iznad kue.
* * *
Kralj Filip je dve godine jaao vojsku i utvrivao postaje
du granice prema Heladi. Makedonska vojska, rasturena po
Trakiji, stigla je do Bizanta na Propontidi pretei da zauzme
grad. Tirani sa ostrva Eubeje kriom stupie u vezu s Filipom i
uskoro makedonska vojska posede grad irei se kao u svojoj
zemlji. Graani Perinta u oajanju su slali glasnike u Atinu
poslanici... uli ste moju re. Izloio sam vam svoje namere i
pozivam i vas i sve helenske drave da stupite u savez sa
mnom da zajednikim snagama napadnemo na Persijsko
carstvo, da ga slomimo, zauzmemo i u njega bacimo seme
helenske kulture. Nudim vam mir i savez, a ne neprijateljstvo.
Tako je dobro i tako je najbolje...
Bilo bi dobro i najbolje, kad bi bilo tako! Ali, nije
tako, dobaci Demosten.
Poslanici, naroito Eshinove pristalice, oduevljeni i
uagrenih oiju od uzbuenja i divljenja, sasluae Filipov
govor. Demostenova upadica inila im se besmislena i glupa.
Revoltirani, bili su gotovi da svome voi onemogue da
odgovori kralju. Uprkos tome, Demosten progovori:
Kralju Filipe, na ast ti tvoja zemlja i makedonsko
kraljevstvo! Mi od tebe ne traimo nita. Niti si nam potreban
kao prijatelj, niti mi od tebe stvaramo neprijatelja, jer to si ti
ve sam uinio. Tvoja vojska stoji pod orujem na granicama
Helade, spremna da svakog asa upadne u nau zemlju...
Razume se, ti naglaava, ako i doe do toga da ue s
vojskom u Heladu, da e ui kao na prijatelj. Ali nama je
dobro poznato ta znai naoruana vojska na tuem tlu!
Valjda zamilja da od nas stvori srene robove? Ne, mi ne
elimo da budemo robovi, ak ni sreni! Svaki od nas je
naisto s tim da se nije rodio samo za oca i majku, nego i za
domovinu i nee aliti da u svako doba pogine za njeno
dobro. Vie volimo da podnesemo i najtee muke, nego da
gledamo kako naa otadbina robuje i podnosi nasilja i
sramotu... Lepo si kazao da je Atina sredite znanja i napretka,
GLAVA OSMA
Rat jede bez obroka.
* * *
Tri trgovca iz Sirije, napustivi grad Pelu, udarie na
istok, preoe reku Aksiju, obioe grad Lete i ne zaustavie
se sve do Amfipolja, jedine luke koju je drao kralj Filip. Idui
s dvadeset i tri uvara i dvanaest robova, imali su nameru da
stignu do Abdere, pristanita u kome su bile usidrene njihove
tri lae. Trgovci su usput kupovali robove plaajui ih skupo,
jer su znali da e ih jo skuplje prodati kad dou u Frigiju,
zemlju u kojoj je u to vreme bila velika potranja robova.
Do Amfipolja su ili bez ikakve smetnje, poveavi broj
robova na dve stotine. U Abderi su ih imali oko hiljadu. Dobro
ga je kaznila.
Boginja Hera! iznenadi se Filton. Ne verujem!
Ona se ne bavi takvim tricama.
Atleta se smekao i gledao lekara ne mogavi da oceni da
li se ali ili ozbiljno govori. Najposle se i sam nasmeja.
Tako je, ree. U pravu si. Hera ima prea posla.
Odjednom se robovi i uvari prenue. S planinske kose
sjurie se dva straara viui na sav glas:
Tribali, Tribali!{38}
Za straarima je trao trei Sirac, najstariji, voa povorke.
uvari, iskusni ratnici, vini prepadima svake vrste, bez
mnogo metea i galame poreae kola u jedan red i napravie
zaklon. Dvojica odvedoe mazge u vrbak pored reke. Ostali,
zauzevi mesto gde e se boriti, povadie iz kola maeve,
koplja, sekire, lukove i snopove strela.
Robovi!... ta emo s robovima? upita jedan
trgovac.
Robovi? poea se po glavi najstariji.
Povezaemo ih sve za jedan konopac.
Nee valjati! odvrati trei stavljajui lem ma
glavu. Varvari e ih poubijati.
Poubijae i nas! dobaci jedan straar. Ima ih
deset puta vie.
Meutim, svi robovi su bili na nogama. Jedni su,
uasnuti, gledali prema planinskoj kosi gde je trebalo da se
pojave varvari, drugi su oajniki vikali da im skinu okove i
daju oruje; trei, drhtei od straha, smucali su se tamo-amo,
ne znajui ta da preduzmu.
GLAVA DEVETA
Ja sam sin zemlje i neba!
Jednog
Oca i majku...
A posle njih?
Svoju otadbinu... Ona nam je isto to i otac i majka.
Koju zemlju treba braniti do smrti?
Otadbinu...
A koju najvie?
Samo otadbinu...
Koga treba najvie mrzeti?
Demostena sina Demostenova.
Ko vam je neprijatelj?
Svako ko napadne nau otadbinu.
I jo ko?
I onaj koga mi napadnemo!
Odlino!
Vaspita je zadovoljno vakao smokvu. ekajui svoju
retku bradicu ustade s klupe zabaci ruke na lea i poe da
etka ispred deaka gledajui u zemlju. Maliani su se
smejuljili i podgurkivali laktovima jer je vaspita desnu nogu
preterano izbacivao napolje.
Leonida je bio roak Olimpijadin i nedavno je doao iz
Epira u Pelu da bude vaspita Aleksandru i njegovim
drugovima...Ponosan zbog srodstva s kraljicom, nikome nije
dozvoljavao da ga zove nastavnikom. On je bio dvoranin i
vaspita i to je eleo da ostane do kraja ivota.
Meutim drugi vaspita, koji je sebe nazivao
nastavnikom, bio je Lizimah, priprost, ali okretan i zajedljiv
ovek, rodom iz Akarnanije. Brzo je stekao naklonost kralja
Filipa, jer ga je nazivao Pelejem,{40} a Aleksandra Ahilom. To
po kosi:
Ti si sin zemlje i noba! Dete zatrepta i podie glavu.
Tvoj otac je Zevs! Upamti to!
A kralj Filip? upita bojaljivo deak.
On ti nije nita! Ja sam ti majka, a pravi otac je Zevs.
Koga treba najvie da voli?
Oca, majku i otadbinu.
Otadbinu! nasmeja se Olimpijada. Tvoja
otadbina je ceo svet!... Upamti dobro ovo: brat, srodnik i
prijatelj bie ti svaki ovek ako radi za tebe i ako je posveen,
makar bio Helen, Persijanac, Egipanin, ak i skitnica.
Makedonci s kraljem Filipom predstavljaju gomilu ratnika
koja e te posluiti kad doe tvoje vreme. Njih treba da voli
jer ti si sin Zevsa i Olimpijade, sin neba i zemlje...
Kraljica ustade s minderluka, uhvati deaka za ruku i
dovede ga do prozora:
Gledaj! ree. Ceo svet, koliko nebo pokriva,
bie tvoj. Moe li to da zamisli?
Mogu, bezazleno ree dremovni malian.
Sve e biti tvoje!
Zar i nebo?
I nebo i zemlja... Ti si boiji sin. Upamti: to je tajna
koju samo ja i ti znamo... Ako je nekome oda, umree.
Deak zadrhta. Majka ga uhvati za ruku, izvede iz odaje
predade robinji, koja je ekala u hodniku.
ta si ti? upita ga jo jednom.
Sin zemlje i neba, proapta deak. Kraljica se
obrati robinji.
* * *
Tebanka Glikera i Tebanac Diota beali su prema jugu.
Izbegavajui Ematije, oblast s bogatim panjacima, ravnu i
dobro naseljenu, dohvatie se umovitih predela oko ilirskog
grada Arnisa. U blizini reke Halkijakon Diota u jednom
zaseoku ukrade ovcu i torbu smokava. Tim se begunci
ishranie za nekoliko dana idui nizvodno, obalom reke.
Spavali su danju skrivajui se po gustim vrbacima i
topoljarima, a nou, upravljajui se prema zvezdama, ili su
putevima i stazama koje je Diota dobro poznavao.
estog dana dospee do grada Argire u Tesaliji. Sad ve
van domaaja potere, ako je pola za njima, begunci se
zaustavie u jednom selu, gde je bila kua konjuara Diote.
Njegov otac i majka svesrdno doekae mladu enu i svoga
sina i gostie ih deset dana. Onda Glikera nastavi put sama, a
Diota ostade kod kue. Pri rastanku mladi ree:
Zna gde e me nai. Od kue neu ii nigde sve dok
me ti ili tvoj mu ne pozovete. "Kad se reite na osvetu, ja
sam va.
Petog dana posle rastanka Glikera je bila u Tebi, kod
svojih roditelja.
GLAVA DESETA
Nema loga zida koji magarac natovaren zlatom
nee preskoiti.
Fi li p
Neko
* * *
Na dvor kralja Filipa doao je nov vaspita. Deaci
Aleksandar i Filota uli su za njega dok su se vebali u
gaanju strelom. Doznali su da je doao iz Male Azije, da je
doneo etiri velika sanduka i da niko ne zna sta se u
sanducima nalazi.
Jedna dvorkinja im je rekla da je vaspita u lovakoj
dvorani i da razgovara s kraljem i da ni po emu ne lii na
biveg vaspitaa Leonidu koji je godinu dana ranije umro, niti
na Lizimaha, koga je Filip isterao s dvora pre tri nedelje na lep
nain.
Aleksandar i Filota, sad ve deaci od trinaest godina,
ostavie lukove i strele i odluie da odu na desno krilo dvorca
i uu u odaju novog vaspitaa.
Samo emo proviriti kroz vrata da vidimo sanduke,
ree Filota.
Ja u ui, a ti, ako si kukavica, vrati se. dobaci mu
Aleksandar.
A ako nas zatekne?
Pa ta? Doli smo da se upoznamo, nismo ga nali u
odaji i gotovo...
Filota neto proguna, zastade i osvrnu se bojaljivo. Ali
kad vide druga da slobodno ue, poe i on.
Doavi do odaje vaspitaa deaci zastadoe i oslunue.
Moda je unutra? apnu Filota.
Nije. Ostao je s Filipom u lovakoj dvorani.
Pa to ne ue?
Ja u i ui!
Aleksandar ue u odaju. Njegov se drug bojaljivo
uunja za njim.
etiri sanduka stajala su nasred sobe. Deaci ih stadoe
obilaziti, zagledati i pipati.
Zakovani su... ree Aleksandar pokuavajui da
podigne jedan poklopac.
Iz drugog sanduka zau se najpre uanj, a zatim i
kmeanje.
Filota epa druga za luku i povue ga vratima. Drhtei
od straha proaputa:
Seljaci priaju da u Maloj Aziji ima ljudi sa pseom
glavom... Moda je tu njihovo dete? uje li kako uka? ivo
je...
I meni se ini, ree Aleksandar. ivo je,
dabome... Sad emo da vidimo...
Pa da!
A ja sam Filota, sin Parmenionov...
Vrlo dobro. Razgovaraemo...
Iz Male Azije si doao? upita Aleksandar.
Da, iz Male Azije... Ranije sam bio u Atini. Uio sam
kod filozofa Platona sve dok nije umro... Vi ste valjda uli za
Platona?
uli smo. odgovori Filota. Na stari vaspita,
umro je, bogovi mu se smilovali dui... On nam je rekao da su
filozofi glupi.
Glupi?
Glupi, dabome. Tako je rekao...
I da su neznalice, dodade Aleksandar. Ali zato
umeju dobro da priaju i da lau i varaju svet.
Va pokojni vaspita svakako je bio u pravu!
nasmeja se Aristotel. Ali da znate: i ja sam filozof.
Ti? zaudi se Filota.
Ti filozof? upade i Aleksandar. Ne izgleda ba
da si glup.
Deaci zaklimae glavama. Na njihovim licima video se
izraz razoarenja.
Dakle, i ti si filozof? opet ree Aleksandar, valjda
nadajui se da e dobiti odrean odgovor.
Vaspita klimnu potvrdno glavom:
Jesam, moda i glup!
Hm... uini deak. A to e ti majmun?
Treba mi... On lii na oveka.
Pa ta s tim?
Pa lii...
Neka lii! Opet nije ovek!
Moda mu je brat?... nasmeja se filozof.
Za trenutak nastade tiina. Vaspita je mirkajui
posmatrao deake. Majmun se eao po trbuhu trudei se da
uhvati buvu.
Aleksandar udari nogom u jedan sanduk.
ta ima ovde? upita.
Knjige!
Knjige? U sva tri sanduka?
Da
Ko ih je napisao?
Mnogi ueni ljudi. Ima i mojih dela.
I ti pie?
Da!
O emu?
O dravi, o pravu, o drutvu... Ima tu dela koja
obuhvataju logiku, filozofiju, istoriju, prirodne nauke,
astronomiju i mnogo tota... Vidite, deco... filozofiju ne
stvara jedan ovek, ve svi mislioci na svetu. Svako od njih
kae po neto a to je samo za sebe malo ili nita. Ali kad se
sve to skupi, onda se dobija zbir koji je najblii istini...
Filozof uuta i zagleda se nekud u stranu. Aleksandar se
obrati Filoti:
Pojee tri eksera! ree.
Vaspita se prenu:
ta ti bi?
Aleksandar, sav crven u licu, odvrati:
I plemenit?
I plemenit ako nastoji na tome!
Deak zavrte glavom i zagleda se u zemlju ispred sebe.
Najposle ree:
Pre neki dan si mi govorio o naslednim osobinama.
Rekao si da su od presudnog znaaja za oveka... ta sad ovo
znai?
Znai da ti razmilja o svemu to nas dvojica
raspravljamo, a to me mnogo raduje... Znam na ta si mislio
kad si postavio ono pitanje...
Da, na svoju majku... proapta deak.
A ko ti kae da je ona nasledno optereena? Moda je
pogreno izabrala svoj ivotni put i tako dovela sebe do stanja
u kome se nalazi.
Ona nije dobra! tiho ree deak.
Jer se nije trudila da to postane.
Nije ni plemenita.
Nije...
Jedno vreme su obojica utali. Muna pitanja i jo
muniji odgovori ubili su im volju za razgovor.
Sedei na klupi u gustoj senci pitomog kestena, gledali su
plavetnilo neba i bele oblake kako iz beskraja plove u beskraj.
Na stazi je milela buba sa zelenkastozlatastim krilcima. Deak
se zagleda u nju.
Ona je srena? ree.
Ko?
Ova buba...
Bie srena dok je prva ptica ne ugleda... Kljucnue je
* * *
Lekar Filton i Prokles, atleta iz Tebe, stigavi u Amfipolj,
oprostie se s trgovcima iz Sirije i odmah nastavie put za
Beotiju. S njima su ila i tri mladia, Pintija, Kales i Nikanor.
Dve nedelje docnije naoe se u Tebi.
Glikera, zanemela od radosti, baci se na grudi svom
muu.
Mislila sam da te nikad vie neu videti! jecala je.
A dete? uzbuenim glasom upita lekar.
Nisam uspela da ga naem... Tri meseca je prolo od
one noi... Traiemo ga dok smo ivi.
Atleta Prokles povede sa sobom tri mladia.
Oni e raditi kod moga oca na imanju, ree, a
kad doe dan osvete, poveemo ih sa sobom.
Uprkos navaljivanju lekara i njegove ene da ostane kod
njih bar desetak dana, atleta, izgovarajui se, ree:
Ove godine padaju olimpijska takmienja. Moram da
se vebam. Osim toga, eka me devojka u Plateji... Oeniu
se...
GLAVA JEDANAESTA
Vodimo pregovore o miru,
a ratove ne ukidamo.
Sokrat
Aleksandar
* * *
Jednoga dana ispred dvorske kapije pojavi se neki
* * *
Posle nekoliko dana, jedan mladi, vodei konja za uzdu
primae se dvorskoj kapiji. On bez rei predade pismo,
papirus privezan vrpcom, straaru, baci se na konja i u
najveem trku odjuri prema umici i nestade ga iza nje.
Nekoliko asaka docnije Filip je imao pismo u rukama. On
presee vrpcu, otvori papirus i proita. Nekoliko oficira, koji
su bili prisutni, primetie bledilo na licu kraljevom. Filip,
savlaujui gnev, ree:
Moja privatna stvar... Ovo se vas ne tie...
Rekavi to ode u Olimpijadinu odaju.
Kraljica ga doeka bujicom rei:
ta hoe? ta trai ovde? Nema ti sa mnom nita!
Otkako sam se udala za tebe i napustila Epir, nikakvo dobro
nisam videla!... Ponaa se kao pravi bezbonik: ubio si mi
pitona posveenog Dionisu...
On je bio besmrtan! dobaci Filip.
* * *
* * *
Sutradan Aleksandar otputova u Iliriju ne pozdravivi se
sa ocem, a Olimpijada u Epir, proklinjui kralja i njegovu
nevestu. Navaljivanje prijatelja da Filip utie na njih i zadri ih
na dvoru bilo je uzaludno.
Nekoliko meseci posle ovoga doe u grad Pelu Demarat
GLAVA DVANAESTA
Savetnik govori pre,
a klevetnik posle dogaaja.
Demosten
Razbijena
* * *
Posle bitke kod Heroneje u Atini nastade zaprepaenje.
* * *
novim promenama.
I sve bi bilo dobro da ne uestae ubistva po ulicama i
krmama. Makedonski ratnici padali su probadani maem ili
noem gotovo uvek s lea. Tako je poelo zlo stanje u Tebi.
Nekoliko stratega i pritana preklinjali su narod da se dri
mirno i da strpljivo podnosi stanje kakvo je zavladalo gotovo
u celoj Heladi. Uzalud. Ubistva su se nastavljala. Makedonski
ratnici stadoe hvatati i krive i prave, bacati ih u tamnicu i
stavljati na muke. Jedan mladi, uhvaen na delu, ne izdra
muenje i odade grupu zaverenika. Konci zavere vodili su u
grad Plateju, u kuu atlete Proklesa, gde su se skupljali mnogi
nezadovoljni vojnici, eljni osvete.
Jedne noi kod atlete se iskupilo preko dvadeset graana.
Svi su s nestrpljenjem oekivali glasnika iz Tebe koji treba da
im donese od voe uputstva ta treba da rade. Dve treine
ratnika bili su novajlije.
Dok je Proklesova ena Kasiopeja svakoga usrdno
posluivala smokvama, suvim groem i narandama, atleta ih
je umirivao kako je znao i umeo.
Treba imati strpljenja, govorio je. Glasnik e
doi... U toku noi mora biti tu, jer na voa nikad nije
pogazio svoju re...
Ko je voda? to ne kaete njegovo ime? upita
jedan mladi. Drugi mu se pridruie galamei:
Morate nam rei! Hoemo da znamo za koga
stavljamo ivot na kocku!
Diota, koji je osam dana ranije doao u Plateju i bio
atletin gost, odgovori:
Heraklovu hramu!{53}
GLAVA TRINAESTA
Napad i pobeda!
Kralj
* * *
Jednog dana pojavi se u gradu kraljica Olimpijada,
vodei sa sobom svoga brata Arimbu, kralja od Epira, koji je s
visine gledao sve dvorane i oficire u Peli. Filip se ljubazno
smejuljio na roaka i gosta, ali, bojei se otrova i noa,
udvostrui predostronost:
Budite oprezni! govorio je najodanijim oko sebe.
Kraljica Olimpijada je tu!... Primetite li ta sumnjivo, isecite
Arimbu na komade!
* * *
Vest o ubistvu kralja Filipa munjevito se rasprostre na
sve strane. U celoj Heladi, a osobito u Tebi i Atini, nastade
veselje. Mnogi su smatrali da je doao trenutak za
Istar.
Dok se Aleksandar borio protiv varvara, Tebanci su
spremali pobunu.
U gradu Peli kraljica Olimpijada baci u tamnicu Filipovu
drugu enu Kleopatru sa detetom od godinu i po dana. Pijani
ratnici iz garde kraljevih pratilaca", koje Aleksandar nije
poveo na vojni pohod u Trakiju, rugajui se i cerei, gledali su
kako tamniar Kalva istre iz ruku mlade ene dete i kako ga
davi. Po nareenju i uputstvima kraljice Olimpijade istoga
dana udavljena je i Kleopatra.
Meutim, dok su ratnici davali poduje ubijenom kralju
Filipu, Olimpijada je u svojim odajama prinosei rtvu,
prizivala duu ubice Pausanija, molei bogove da joj odrede
dostojno mesto u donjem svetu. Olimpijada je, slavei ubicu,
proklinjala mrtvog kralja Filipa, pljujui na njegovu slomljenu
statuetu, i bacajui ini. Nov piton, jo nepripitomljen, itao
je i lupao svojim kolutima po sanduku koji je bio smeten u
uglu odaje, iza statua bogova Dionisa, Orfeja i Demetre.
uvi sve ovo Aleksandar se zgrozi na svoju majku.
Hvatajui se za glavu, mladi kralj je hodao pod svojim
atorom i jeao od nemona besa.
Dete i majku udaviti! vapio je. Gde je tu ovek,
gde je njegova dua?
Seajui se rei svoga uitelja Aristotela, koji je esto
govorio o dostojanstvu oveka i njegovoj uzvienosti nad
ostalim biima, mladi je ponavljao:
Ko smo mi i ta smo?! ena, majka, ubija dete u
naruju druge majke i nju posle davi! ivotinje... Zveri... To su
ljudi...
Tako su poeli prvi trzaji u ionako nesreenoj dui
mladia.
* * *
Meutim, makedonska posada u Tebi bila je pobijena.
Stratezi i pritani spremali su vojsku, jer su se nadali napadu na
grad.
Ovde, pod naim gradom, izgubie glavu Filipovo
derle! govorili su Tebanci. Neka samo doe sa svojim
makedonskim varvarima. Bie to prava odmazda za bitku kod
Heroneje.
Iz drugih helenskih drava pristizali su dobrovoljci,
svrstavali se u tebanske redove i, dobro naoruani, oekivali
Aleksandra.
Od gradova u Heladi Tebanci su se jedini digli na oruje.
Razumljivo je to su sve oi bile uprte u taj grad, jer niko nije
sumnjao da e mladi kralj, kad raisti s varvarima, doi s
vojskom da kazni buntovnike. Uzbuenje se povealo i zbog
toga to se u takvoj prilici imalo videti kako e proi oni koji
se dignu protiv makedonske vlasti. Jedni su govorili da e
Tebanci odoleti, drugi da e propasti, a trei da se Filipovo
derle" nee ni usuditi da napadne na grad i tebansku kosu
falangu.
* * *
Evo kako su Tebanci unitili makedonsku posadu.
Glavna tvrava u Tebi bila je Kadmeja. Po predanju nju
je osnovao Kadm, a Amfion opasao visokim zidovima u
kojima je bilo postavljeno sedmoro vrata. U toj tvravi
boravila je makedonska posada pod upravom Aminte i
Timolaja. Za poslednjih nekoliko meseci ta dva Filipova
oficira, obojica iz garde kraljevih pratilaca", tragajui za
ubicama u Tebi, pobili su veliki broj graana. Stavljajui na
muke i krive i nedune, naposletku otkrie tragove zaverenika.
Uhvatili su lekara Filtona i njegove pomagae: starca Nikiju,
Kalesa i Pintiju.
Svu etvoricu bacili su u tamnicu, pet dana ih drali u
mraku, ne dajui im ni hranu ni vodu. Najposle, prvog
izvedoe Nikiju. Zaslepljen dnevnom svetlou i izgladneo,
GLAVA ETRNAESTA
Krv kralja Filipa i kraljice Olimpijade
progovorila je.
se inilo da se ali.
Udri! ta eka! dreknu Aleksandar.
Mladi izmahnu maem, ali ratnici mugnue iz atora.
Grohotan smeh razlee se meu oficirima.
Filipova krv! dobaci Parmenion Antipatru.
Varvari bi bili iseeni da nisu pobegli.
Svetie se on njima, odvrati Antipatar, jer e
progovoriti i krv majke Olimpijade...
Aleksandar prie eni i odrei joj ruke:
Slobodna si, ree, i hvala ti to si ubila gada!
On je bio tvoj oficir! ree Parmenion.
Gad, varvarin, isti kao i svi vi to ste!
Oficiri zanemee.
Ni rei vie o tome! nastavi kralj, pa se obrati eni:
Poi e s ovim mladiem... Idite tamo gde su
robovi... Iz gomile izvedi svoje roake ako ih ima...
Jedan oficir utra kao bez due u ator.
Kralju, viknu, nai ratnici umiru... Padaju mrtvi
po ulicama!
Od ega umiru? upita kralj.
Trgovci su u svojim podrumima otrovali vino...
Odvratno! Gadno! Podmuklo! zavapi kralj
hvatajui se za glavu. Ko da se bori s njima! Ko da ih
pobedi!
Klit i Glikera izioe iz atora.
Usput ena nijednom ne pogleda mladia niti ga oslovi.
Meu robovima koji au, povezani i ve svrstani, stajali napolju
ispred grada, ena pronae dve svoje robinje i odvede ih sa
sobom.
Klit, mada je pokuavao nekoliko puta da razgovara sa
enom, naie na prezrivo utanje.
GLAVA PETNAESTA
Hrabre srea pomae.
* * *
* * *
U gradu Zeleji bila se iskupila persijska vojska, dvadeset
hiljada konjanika i toliko peaka, veinom helenskih
dobrovoljaca. Ne mogui svi da stanu u malenom gradu,
mnogi ratnici boravili su pod vedrim nebom, u blizini Zeleje.
Mada je u gradu bilo dovoljno hrane, satrap Spitridat nagonio
je seljake da doteruju stoku i donose ivinu, jaja, sir i penicu.
Spitridat je bio satrap Lidije i Jonije. Oholi Persijanac,
ropski odan caru Dariju, prezirao je ostale vojskovoe:
Arsama, Nefata i Arsita. A oni, sva trojica varvarskog porekla,
iako u milosti carevoj, mrzeli su iz dna due satrapa i bojali ga
se, jer ni jedan od njih nije mogao da mu napakosti kod cara
GLAVA ESNAESTA
I najpametnijima poneto nedostaje!
ratnici.
Ko god umre ima pravo da ga pokrije zemlja
odvrati kralj. Ja ne elim da ratujem s besmrtnim
bogovima.{71}
Okovali su oko dve hiljade Helena, zarobljenih u bici i
poslali ih u Makedoniju da obrauju zemlju.
Vi ste robovi, ree im Aleksandar, jer ste se
borili protiv svoje brae, za raun varvara.
* * *
Uskoro se pokazalo koliko je kralj bio u pravu. On posla
Parmeniona sa tri hiljade peaka da zauzmu grad Daskaliju.
Ova vojska bila je spremna da juria na bedeme i da rui
zidove. Ali posada grada uopte nije pruala otpor. im je
videla u daljini makedonsku vojsku, napusti grad i pobee bez
traga.
Na severnom podnoju planine Tmola nalazio se grad
Sard, prestonica starih persijskih kraljeva, najpre Kresa, pa
Kira. Jo od davnina prialo se da je grad bogat zlatom.
Dragoceni metal vadio se iz planine Tmola i reke Paktol.{72}
Podignut visoko i opasan trostrukim zidovima, grad je bio
neosvojiv. Meutim, Aleksandar odlui da po svaku cenu
zauzme grad Sard i od njega stvori bazu za dalje ratovanje.
Obaveten od pohvatanih varvara kakvo je stanje u
* * *
Ranjeni Filton, Prokles, Diota, Kales i Pintija stigoe u
Atinu i odoe kui lekarevih roditelja. Stari Diodor i njegova
ena Glauka plaui su grlili svoga sina Filtona:
Dva puta smo uli da si poginuo! jecala je starica.
Ali bogovi su se smilovali na nas i doveli su te kui.
Doveli, neka im je slava i hvala, dodade Diota
pomaui Proklesu da lekara skine s konja.
Izmraveo, s groznicom u oima i ranom na butini,
nateenoj i punoj gnoja, Filton pade u postelju. Stari roditelji i
drugovi lebdeli su nad njim i danju i nou. Lekar im je kad je
bio pri svesti davao uputstva kakve lekove treba da mu daju i
kako da ih spravljaju. U bunilu je pominjao Glikeru,
proklinjao kraljicu Olimpijadu i, guei se od straha i
gnuanja, preklinjao drugove da poubijaju zmije koje ga
napadaju.
Lekovi meutim nisu pokazivali nikakvo dejstvo.
Najposle klempavi konjuar odlui da proree ranu. On dobro
naotri no, i dok je lekar bio u nesvestici, presee otok. Atleta
Prokles je vrsto drao bolesnika, dok je Diota cedio gnoj iz
rane. Svakodnevno su ispirali raseeno meso hladnom
vodom, stavljajui biljne masti i tako drugovi najposle spasoe
Filipa.
Kad doe sebi lekar oseti da mu je lake.
Spasli ste me od sigurne smrti! ree. Ovakve
rane se retko kad iscele.
Ja!
Lekar pognu glavu i zamue. Prokles je gledao u stranu,
a Kales i Pintija bacali su poglede as na Filtona, as na Diotu.
Zakleli smo se na osvetu ree Kales. Svetili smo
se i jo emo se svetiti. Oprosti, Filtone, meni nije jasno zato
se zgranjava to su trgovci zatrovali vino?
Lekar se prenu:
Nije ti jasno, to se tebi ne moe objasniti, jer si roen
kao rob... Pitaj atletu! Neka ti on kae ta misli o tome!
Odvratno... podlo... gunao je Prokles. Ipak je
srea to to nije uradio nijedan Beoanin.{76} Podiui glas
atleta dodade: Diota, ti si tesalska stoka!
A ti tebanski vo! odvrati konjuar. Moja osveta
nema granica razvika se. Tako mi svetih Blizanaca,{77}
od moje ruke pae jo po koji Makedonac, a poslednja rtva
bie kraljica Olimpijada.
Lekar ustade i prie mu:
S osvetom je gotovo! Jesi li razumeo? Mi se vie
nikome neemo svetiti.
Zbog toga to je Aleksandar poklonio ivot tvojoj
eni, je li? A ta emo sa est hiljada poklanih Tebanaca i
trideset hiljada prodatih u ropstvo?
Vie osvete nee biti! viknu Glikera. Mladi kralj
iskupio je grehe svoje majke i Makedonaca.
Tako? Vi imate rauna da prekinete osvetu iskezi se
konjuar, a naroito ti!
Filton pogleda u konjuara i tihim glasom ree:
Zakon gostoprimstva spreava me da te kaznim. Idi
* * *
Maloazijski gradovi u
primorju
predavali su
se
GLAVA SEDAMNAESTA
Varvarine, odveemo te pred cara Darija!
gledamo pogubljenje.
Videemo. Moda e i to biti! odmahnu rukom car.
* * *
Uhode obavestie Aleksandra kolika se persijska vojska
slegla kod Soha, i on se vidno zabrinu. Zbog toga odlui da
poalje nekoliko desetina oficira u Heladu da vrbuju nove
najamnike. Jedan od njih Ken, ode u Atinu. Graani ga
primie hladno, ali oficir, ne hajui za to, skupi est stotina
najamnika, dade im oruje i opremu i odmah krete s njima
prema Abderi, gde su makedonski brodovi bili usidreni.
Meu dobrovoljcima nalazio se i lekar Filton, sad pod
imenom Filip iz Akarnanije. Uz njega su bili Kales i Pintija.
Atleta Prokles, ne elei da slui kralju varvarinu" koji je
unitio Tebu, ode svojoj kui u Plateju, gde ga je oekivala
ena Kasiopeja, sedmoro dece i tast.
Diota se takoe prikljuio jednoj grupi najamnika, koji su
krenuli iz Fokide.
U pristanitu kod Abdere bivi konjuar srete Kalesa i s
njim zapodenu razgovor:
Vidim da si opremljen kao pravi ratnik, ree.
Sigurno si poao na cara Darija?
Isto kao i ti! odvrati Kales.
Gde ti je gospodar, Filton?
* * *
Kad je Aleksandar posle bitke kod Granika poslao svojoj
materi Olimpijadi veliki deo plena, Antipatar pokua da
polovinu zadri za sebe. Ali ustra kraljica, pohlepna na plen,
zapreti mu klevetama i inima. Sujeverni Makedonac se u
potpunosti odree i svoga dela, raunajui da e kraljica
njegovu velikodunost potovati i dati mu bar neto. Ali
zapovednik Makedonije prevario se u raunu. Grameljiva
GLAVA OSAMNAESTA
Sinko, ti e biti gospodar Azije!
Aleksandar
postelju.
Nekoliko dana su makedonski oficiri bdeli kraj postelje
svog kralja. Meutim, od etki lekara koji su ili s vojskom
nijedan se ne usudi da se primi leenja, bojei se da e ako
kralj umre, na njega pasti odgovornost. Oficire obuze
oajanje. aputali su, zgledali se i slegali ramenima. Odnekud
se pojavi sumnja da je kralj otrovan i ve su neki poeli
podozrevati i tragati gledajui ispod oka jedan drugog.
Nedavni sluaj sa Aleksandrom, sinom Eropovim, navodio ih
je da sumnjaju jedan na drugog, ali niko se ne usudi da javno
ispolji svoje miljenje. etiri lekara su utala. Ipak, petog
dana, kad kralj izgubi svest, jedan od njih progovori:
Kralj nije otrovan...
ta govori? Ko je pominjao otrov? isprei se
Perdika. Kako ti je to palo na pamet?
Ne vidim modre niti crvene peate po kraljevom licu,
pravei se nevet, odvrati lekar. Znai da nije otrovan.
General, gledajui ga preklinjuim pogledom, ree
Primi se odgovornosti i izlei nam kralja!
Ne usuujem se! odvrati lekar i, bacajui bojaljive
poglede na bolesnika, poe iz atora. Perdika ga epa za
ruku:
uje, ree. Ako umre kralj, neete ni %vas
etvorica iveti! Zaklaemo vas na njegovom grobu!
Lekar se, beei oi od straha, povue prema izlazu i
mugnu iz atora.
Istoga dana Ken se seti da se meu najamnicima koje je
doveo iz Atine nalazi jedan lekar.
su brino.
Lek je uzeo... Sutra e se videti!... odgovori Kales.
Meutim, i drugi ratnici su u grupama pridolazili i ubrzo
ih se oko atora nakupi preko pet stotina.
Uzeo je lek... Bie dobro... Zacelo e biti dobro!
ponavljao je Kales.
Hoemo da vidimo lekara koji ga lei! ree jedan
brkati ratnik.
Lekar spava. Noas mora da uva kralja.
Pusti nas samo da provirimo u ator.
Meutim, na ulazu u ator pojavi se Filton. Videi brina
lica ratnika, on, sa suzama u oima, ree:
Dobri moji... Strpite se do sutra!... Bogovi e dati, pa
e biti dobro.
Treba li da se molimo? upita jedan mladi.
I da inimo zavete? dodade drugi.
I molite se i inite zavete, odvrati Filton, ali
budite strpljivi. Sutra emo znati na emu smo...
Ratnici stadoe da se razilaze.
Kad ostadoe sami pod atorom, lekar se obrati
prijateljima:
Vas dvojica ste dosad vie puta dokazali da ste mi
odani. Zbog toga sam odluio da vam poverim neke stvari,
raunajui da ete ih zadrati u tajnosti!
Kales i Pintija gledali su netremice u lekara.
Kroz kakve smo muke i opasnosti proli, ree
Pintija, mislim da smo dovoljno dokazali koliko smo td
odani. Nae prijateljstvo je doivotno.
Diota!
Prekrasno! oduevi se kralj. Lonac s dve drke!
Sasvim dobro pogoeno ime! Nego izgleda da si zasluio
bolju nagradu od konopca oko vrata?...
Valjda, ree Diota. Treba ceniti zasluge.
Nisam proitao sve, ree Filton i nastavi:
Meutim, ne znam ta je navelo konjuara da sumnja
na lekara Filipa. Tvrdio mi je da taj lekar namerava da saspe
otrov u lek i da tako ubije naeg kralja. Rekao je da mu je
Sisin, pred pogubljenje, odao tajnu: car Darije je potplatio
lekara Filipa iz Akarnanije da ubije Aleksandra i ako uspe u
tom poslu, obeao je da mu da svoju erku za enu. Ali danas
sam obaveten da su bogovi ukazali milost. Kralj se osea
dobro. Prema tome, konjuar je lagao...
Zato si lagao? upita kralj.
Nisam lagao. Sisin mi je to rekao pred smrt.
odgovori Diota.
Filton nastavi itanje:
Danas mi je doao prijatelj lekara Filipa, po imenu
Kales i sa sigurnou tvrdio da je Diota taj koji optuuje
njegovog prijatelja lekara. Ne treba ni da pominjem koliko
sam se zaudio. Odmah sam pozvao konjuara s namerom da
ih suoim. Ali, kad su stali jedan prema drugom, Diota je
potrgao no i pokuao da ubije, ne Kalesa, nego mene.
Zahvaljujui lekarevu prijatelju, ostao sam u ivotu. On se
bacio na ubicu i oteo mu no. aljem ti konjuara i postupaj s
njim kako ti je volja"
Perdika, ree kralj, ta namerava da uini s
klempavim konjuarem?
Obesiu ga, jer njegova zloinstva zamalo nisu
upropastila najbolja oveka: tebe, ovog estitog lekara i
Parmeniona. Da si poverovao pismu, lekar bi bio pogubljen i ti
ne bi ozdravio... Sam pokuaj ubistva Parmeniona dovoljan je
da nevaljalac izgubi ivot.
Zamislivi se za trenutak Aleksandar ree:
U pravu si. Ovaj ovek ne zasluuje milost... Vodite
ga
Kralju, ree Filton, poto je trebalo da i ja
budem rtva ovog oveka, dopusti mi da kaem svoju re...
Govori... Ima pravo na to, odvrati Aleksandar.
Jutros kad si stao na noge prvi put posle est dana,
pitao si me ta elim da mi uini?
Tako je, ree kralj. Rekao si da e mi kasnije
kazati...
Sad sam se odluio... nastavi Filton. Pokloni mi
ovog sunja....
Aleksandar se prenu:
ta e s njim?
To je moja stvar.
Poklanjam ti ga.
I jo neto, ree lekar. Molim te da ni ti ni iko
drugi ne pitate zato je moj prijatelj Kales pouzdano znao da
je Diota kriv za ovo pismo...
Neka tako bude, odvrati kralj udei se. Ali
jednog dana, ako bude eleo, rei e mi to u poverenju.
Diota, slobodan si... Idi i ne zahvaljuj mi se!... Diota
GLAVA DEVETNAESTA
to blie neprijatelja, manje pogibije!
GLAVA DVADESETA
Amon ili Zevs! Nije vano!...
* * *
Zbog stalnih pobeda makedonski ratnici vremenom
postadoe oholi i bahati. Kraljeva dareljivost obogatila je
najistaknutije meu oficirima, a ostali su, s prostim ratnicima,
napljakali zlato, srebro i ostale dragocenosti, pa su i oni
postajali drski i sve manje posluni. Pored toga, pohlepa za
zlatom potpuno je izobliila ratnike koji vie ni po emu nisu
* * *
Na putu za Egipat Aleksandrova vojska se zadra u
Palestini. Zastraena arapska plemena stadoe slati poslanike
kralju molei ga da ih potedi. Makedonci su prolazili kroz tu
zemlju ne inei nikome tete. Meutim, u Gazi, gradu koji
lei na ivici peane pustinje na putu za Egipat, bilo se iskrcalo
mnogo Persijanaca. Oni nagovore domoroce da ne predaju
grad Aleksandru. Zapovednik Gaze, ukopljenik Batid, stade
skupljati za novac Arape i, plativi im unapred najam za pola
godine, odlui da brani grad.
Postavljena na visokom bregu i okruena nadaleko
peskovitom pustinjom, Gaza je bila vrlo zgodno uporite i
prepreka na putu Fenikija-Egipat. Debeli i visoki zidovi
okruivali su grad, pa je bilo teko i pomou najboljih sprava
prodreti i osvojiti ga.
Makedonski oficiri savetovali su Aleksandru da se okane
opsade Gaze, ali uzalud. Tvrdoglavi kralj ostade uporan.
Napaemo i zauzeti ovaj grad, ree, jer ne
stigne u Memfis.
Bojei se da samo jednom oveku poveri upravu nad
Egiptom, Aleksandar podeli tu zemlju na oblasti i u svakoj
postavi po jednog nomarha i uz njega itavu grupu savetnika,
odabranih i hrabrih ratnika, iz garde kraljevih pratilaca". Isto
tako postavi zapovednike u Libiji i Arabiji.
U Memfis mu dooe poslanici iz Helade. Aleksandar ih
primi ljubazno i poto je bio dobro raspoloen sve ih obdari.
Oslobodi dve hiljade robova Helena, koji su bili zarobljeni u
bici kod Granika i poslati u Makedoniju da obrauju zemlju.
Sad mogu da ih oslobodim, ree jer iako rat jo
nije zavren, svi su izgledi da emo mi bibi pobednici.
* * *
Prolo je pet godina od ubistva kralja Filipa. Za to vreme
Aleksandar je podvrgao pod svoju vlast celu Malu Aziju,
Fenikiju, Siriju, Libiju, Palestinu i Egipat. Osim toga, sva
ostrva u Jonskom arhipelagu priznavala su Velikoga kralja i
slala mu pomonu vojsku i ratne brodove. Jo je ostala da se
povede odluna bitka izmeu Darija i Aleksandra. Mnogima
se inilo da e se dve vojske sukobiti kod Arbele u Asiriji.
I u Heladi duhovi su se smirili. Naviknuti na prevlast koju
su Makedonci svuda imali, Heleni su povremeno slali
dobrovoljce u Aleksandrovu vojsku. Oni su odlazili, ratovali,
* * *
Tri dana docnije Aleksandar krene s vojskom za Fenikiju,
stigne u Tir, prinese rtvu Heraklu i priredi gimnastika i
muzika takmienja.
Posle dva dana, ne savetujui se ni s kim, Aleksandar
izda nareenje da celokupna makedonska vojska krene prema
me ostavite!
Krali lee na postelju, a oficiri, gledajui u zemlju,
izioe iz atora. Kad malo odmakoe, Ken promrmlja:
Bog, Zevs, Zevsov sin...
To njegovo boanstvo" dovodi me do ludila!
krgutnu zubima Krater.
Ej, moj stari drue, ree Perdika Parmenionu
nae iskustvo i ratna slava ne vrede ni koliko kantica katrana
kojom se podmazuju osovine na boanskim kolima...
Parmenion se preko volje osmehnu i dodade:
U pravu si... Idem da se okupam i prinesem rtvu
paljenicu, jer emo danas svi izginuti...
GLAVA DVADESET
DRUGA
Pobeda ili smrt!
I falanga krenu.
Aleksandar, predvodei centar makedonske vojske,
odmah vide da ide pravo prema persijskom centru, gde je bio
Darije. Oprezni Makedonac smesta promeni pravac kretanja i
udari malo udesno da bi izbegao ravnicu, pogodnu za borna
kola. Idui ukoso, prema neznatnim breuljcima, nagna i
Darija da svoj borbeni red pomera ulevo.
Skitski konjanici prvi navalie na Aleksandrovo levo
krilo. Ali, borba ne potraja dugo. Peonjani, prekaljeni borci,
doekae varvare, zabie se u njihov bojni red i, delei brze i
tane udarce, mnoge oborie s konja, a ostale naterae u
bekstvo.
Meutim, Darije, pobojavi se da Aleksandar ne povue
celu bitku na breuljkasto zemljite, naredi da borna kola
nastupe i razbiju makedonsku falangu. Koijai, vrsti i
stameni kao izliveni od bronze, stajali su u kolima na kojima
su sa strane bili privreni veliki srpovi. Svaki je oko
dolaktice leve ruke bio obavio dizgine i drao na uzdi po etiri
upregnuta konja. U desnoj ruci koijai su nosili dugaak bi.
U svakim kolima stajao je i po jedan dobar strelac.
Na dati znak prolomi se vika i kola jurnue. Ali persijski
car nije znao koliko su bezumno hrabri bili Aleksandrovi
ratnici. Agrijani i Makedonci iz garde kraljevih pratilaca" kao
vuci potekoe kolima u susret. Najpre ih zasue kopljima, a
zatim, na zaprepaenje obe vojske stadoe juriati na kola:
hvatati za uzde konje u najveem trku, boli ih noevima i klali,
hvatali za rude, osovine i tokove, uskakali u kola i ubijali
koijae. Meutim, jedan deo kola udari u falangu, ali se
zakrujui prolaz.
Kad Makedonci stigoe do carevih kola, sudarie se s
najodabranijim persijskim ratnicima. Svi su se, reeni da umru
branei cara, borili kao mahniti. I uskoro njihovi leevi,
popadali jedan preko drugog, potpuno zakrie prolaz. Kad
mu koijaa posekoe Makedonci, Darije dograbi dizgine i
pokua da okrene i istera kola. Gomile leeva potpuno su
zakrile prolaz. Videi da su mu i dva konja ubijena u zaprezi,
car iskoi iz kola, i, okruen persijskim ratnicima, baci se na
konja koga mu privedoe i utonu u bujicu begunaca koji su
kao poplava jurili prema istoku.
Makedonski ratnici, ugledavi neprijatelju lea, krvavi, s
besnilom u oima, jurili su preko leeva ljudskih i konjskih
ubijajui begunce kopljima i maevima tako da su im ruke
malaksavale od udaraca. Aleksandar se nadao za Darijem. Ne
isputajui iz vida njegovu vitku i visoku figuru, probijao se
kroz begunce prestiui neke i ostavljajui ih iza sebe.
Meutim, glasnik Parmenionov jedva uspe da ga stigne i da
mu preda generalovo pismo.
Parmenion je molio da mu kralj odmah pritekne u
pomo, jer persijsko desno krilo potiskuje Makedonce.
Aleksandar smesta napusti gonjenje i svi njegovi borci
okretoe konje i pojurie Parmenionu u pomo. Ali, pre nego
to su stigli, Persijanci na desnom krilu, uvi da Darije bei,
napustie bitku i okretoe lea.
Onda nastade mete, opta graja, vritanje konja i
jaukanje i zapomaganje ljudi. U oblacima praine, zakovitlana
stihijski, obuzeta strahom, beala je persijska vojska. Konji i
* * *
Darije je beao prema Mediji s namerom da u Egbatini
skupi novu vojsku. Okruen baktrijskim konjanicima i
roacima, car je beao na tu stranu, jer je raunao da ga
Aleksandar nee progoniti tim putem, poto je to kraj teko
prohodan, pun
" I doista, Aleksandar udari prema Vavilonu, jer je mislio
da persijski car bei tim pravcem, i idui ravnim i dobro
ureenim putevima, dovede svoju vojsku, razvijenu u ubojni
red, pred Vavilon. Poto ga graani i svetenici doekae
ispred grada ponizno i s darovima, kralj postupi blago s njima.
im ue u grad odmah prinese rtvu bogu Baalu{103} i naredi
Vaviloncima da obnove hram posveen tom bogu. Onda im
postavi za novog satrapa Mazeja iz Amfipolja. Odmah zatim
kralj posla jednu vojsku pod Filoksenom da napadne i zauzme
Suzu. Ali i taj grad se predao bez borbe. Makedonska vojska
tu zapleni pedeset hiljada srebrnih talanata,{104} velike koliine
* * *
Iz Vavilona je Aleksandar krenuo za Persiju. Persijanci,
kad ue da se Darije bekstvom spasao, poee po umovitim
planinama da postavljaju zasede i, oteavajui put
Aleksandru, mnoge Makedonce poubijae. Ali jedan Likijac
provede Tesalce obilaznim putem, i oni zaoe iza lea
persijskoj zasedi. Navalivi iznenada poubijae mnoge a ostale
naterae u bekstvo.
Kad je makedonska vojska stigla na granicu izmeu
Persije i Susijane i ula u Persijski klanac, nae se ispred
GLAVA DVADESET
TREA
Sin boga Amona epuri se
u persijskom odelu.
Netrpeljivost
Fidon.
Ne padam mirno odvrati Kalisten jer sam ja
ovde jedini slobodan ovek meu toliko hiljada ljudi!...
Kralju, ovo je uvreda! viknu pesnik Protea. On
vrea tvoju silu i boanstvo.
uti, ti najgori od svih pesnika koji su ikad iveli!
prezrivo odvrati filozof.
Kad se Kalisten udalji, kralj se obrati prisutnima:
Nauiu ja pameti i njega i onoga koji ga je poslao
ovamo!...{106}
* * *
Poto je zapovednik celokupne makedonske konjice,
Filota, ubijen, Aleksandar mesto njega postavi dva istaknuta
oficira: Hefestiona i Klita, jer je njih izuzetno voleo. Prvi je bio
udvorica i kraljev poverenik, vatreni pristalica usvajanja i
primanja persijskih obiaja. Hefestion je s oduevljenjem
propraao svaki kraljev postupak, ulagivao i klanjao mu se
pokazujui strahopotovanje kao da se pred njim nalazi pravo
boanstvo. Zbog toga ovaj oficir, mada se niim drugim nije
istakao, najvie ue u volju Aleksandru. Drugi zapovednik
konjice, Klit, bio je smiljen i ozbiljan. Ukazivao je kralju
potovanje samo onoliko koliko je to bilo potrebno. Uvek
oprezan i uzdran, znao je dokle moe ii s prekorima kad bi
GLAVA DVADESET
ETVRTA
Zavist smeta ivima
da dobiju zaslueno priznanje.
se vratimo u Heladu.
Kales i Pintija su utali i oekivali ta e Filton rei.
Dragi moj debeli prijatelju, ree Filton. Tebe
niko ne prisiljava da ostane ovde... Pokupi se lepo, idi u
Heladu i odnesi svoje dake s blagom. A ja? Ostau, jer je u
makedonskoj vojsci moj sin. Dunost mi je da ga traim i
traiu ga dokle god sam iv ili bar dok ne doznam da je
mrtav...
Filton je stalno bio meu Makedoncima i neprestano se
raspitivao da li ko poznaje Nikanora, sina Filtonova, ili da li je
bar uo za njega. Uzalud. Nije doznao nita. Razgovarao je sa
dvadeset i osam Nikanora, ali nijedan nije bio njegov sin,
mada su svi po godinama bili njegovi vrnjaci.
Kales i Pintija raspitivali su se za svoj raun. Ali ni oni ne
doznadoe nita.
Nekoliko puta lekar je preko pouzdanih ljudi koji su
povremeno odlazili u Makedoniju i otud se vraali, pokuavao
i tamo da traga. I sve uzalud.
Ostau ovde, govorio je prijateljima. Moda u
mu ipak jednog dana ui u trag.
Vreme je prolazilo. On je ostao, a ostali su i njegovi
prijatelji Kales i Pintija. Ostao je i atleta Prokles, mada je
gunao i dokazivao da lekarev sin nije vie u ivotu.
Aleksandar je sve vie primao persijske obiaje i nagonio
svoje ratnike da ih i oni primaju. Osim toga, iz Helade je
dolazilo u Aziju sve vie knjievnika, slikara, vajara, filozofa,
glumaca mimiara i muziara. Jedno vreme bilo ih je u
Persopolju oko tri hiljade i kralj je povremeno prireivao
* * *
Svake godine u odreeni dan Makedonci su proslavljali
Dionisa, prinosili mu rtve i molili mu se. Mada je kult toga
postao u Trakiji, makedonski ratnici su oboavali Dionisa kao
svoga boga. Zbog toga nastade uenje to je Aleksandar toga
dana prineo rtvu Dioskurima,{107} zapostavivi Dionisa.
Sujeverni makedonski ratnici smatrali su da ovo oskrnavljenje
ne moe izii na dobro. Gunali su, doaptavali se i pogledali
znaajno jedan drugog.
* * *
Tri dana kralj nije izlazio iz svojih odaja. Oajanje koje
ga je obuzelo zbog ubistva Klitova nije prestajalo.
Prijatelji su uzalud pokuavali da ga tee. Najposle
pozvae sofiste i zamolie ih da nekako oni zagospodare
kraljevim bolom. Anarksarks iz Abdere, sofist, poznat po
tome to prijateljstvo nije smatrao za vrlinu i nije imao ni
jednog prijatelja, pristupi kralju s reima:
Zar je to onaj Aleksandar u koga upire oi ceo svet?...
On piti i cvili kao rob bojei se zakona i prekora ljudi, a
trebalo bi da sam bude ljudima zakon i pravda!... Ti si postao
rob praznog matanja!
Aleksandar podie glavu s uzglavlja i zagleda se u
sofistu:
Da li zna, zbog ega sede pored prestola Zevsa
Astreja{109} i Temida?{110} upita filozof.
Kralj je utao.
Zbog toga ree da mogu uiniti ono to se
Zevsu ini pravo i valjano!
Klit je bio moj najvei prijatelj! ree kralj.
Prijatelj! nasmeja se sofist. Ni iv prijatelj ne
zasluuje panju, a kamoli mrtav... Pogledaj Kalistena... I
njega smatra za prijatelja, a on buni i ratnike i omladinu.
Aleksandar se prenu. Znao je da sofisti i udvorice mrze
Kalistena zbog toga to je Aristotelov neak i uenik. Veliki
filozof ga je poslao u Aziju da pie istoriju o Aleksandru.{111}
Makedonska
* * *
Makedonski ratnici, sad ve uvereni da Aleksandar
namerava da preduzme pohod na Indiju, sve vie su
ispoljavali nezadovoljstvo; neki su govorili da ni koraka nee
* * *
Satrapi su se pobrinuli da iznurena makedonska vojska
dobije sve to je potrebno za oporavak. Odmorni i okrepljeni
ratnici krenue prema persijskom gradu Pasargadi. Aleksandar
se s Roksandom, svojim oficirima, ljubimcima i njihovim
enama vozio na velikom etvorougaonom podijumu,
postavljenom na ogromna kola s visokim tokovima. U kola je
bila upregnuta zaprega od osam konja. Svita makedonskog
kralja lekarila je na posteljama od grimiza. Velike grane sa
sveim liem svakodnevno su menjane i uvrivane na
podijumu da prave hlad. Tu se danju i nou veselilo. Pevanje
uz pratnju flaute i aulosa orilo se neprekidno. Cela kraljeva
svita bila je razbludna i pijana.
U sveanoj povorci, ratnici, sad ve svi raskono
odeveni, vozili su se na kolima ili su jahali konje, svi pijani i s
* * *
Meutim, stigla je mornarica pod Nearhom. Aleksandar,
obradovan to su ovi ratnici gotovo svi zdravo stigli, odlui da
napravi nove brodove i da preduzme pohod morem u zemlje
koje nije osvojio. Zbog toga naredi da se u Tapsaku{130} grade
lae za put niz reku Eufrat. Kralj je imao nameru da oplovi
oko Arabije i Afrike i da kroz Heraklove Stubove{131}dospe u
Sredozemno more. Radi toga poe da skuplja mornare,
osobito meu Fenianima i Likijcima, dobre graditelje
brodova i vete moreplovce.
Ali, pobune su izbijale na sve strane. Vest o kraljevoj
GLAVA DVADESET
SEDMA
Celog veka sam ive nagraivao,
a mrtve potovao!
* * *
Iz grada Opisa Aleksandar ode u Susu i nastani se u
kraljevom dvorcu. Njegovi telesni uvari iznenadie se kad
ue da treba svi da se ene Persijankama. Aleksandar, pored
Roksane, keri Oksijartove, uze za enu i Darijevu erku
Statiru, nazvanu Barsina, a njenu sestru Dripetidu dade
Hefestionu. Tod prilikom oenie se najistaknutiji kraljevi
oficiri: Perdika, Ptolomej, Nearh, Seleuk i preko osamdeset
drugih ratnika iz garde kraljevih pratilaca". U to vreme
* * *
Aleksandrova alost za prijateljem uveliko je izila iz
granica normalnog. Prenagljen u svemu, kralj je svakako eleo
da pokae koliko je veliki i u alosti, koja, uostalom, nije bila
dugotrajna. Ubrzo je poeo da se brine o sebi i da, vie nego
ikad, misli na svoju linost. Njegovi prijatelji su opazili da ga
praznoverje sve vie hvata. Kralj je u najneznatnijim stvarima
video znamenja i smatrao ih za uda. Zbog toga ga je
spopadala zebnja, obuzimalo nespokojstvo i strah za ivot.
Nikad u carskoj palati nije bilo vie vraeva, gatara, proroka,
opsenara i astrologa nego te godine.{136} aranja, gatanja i
prinoenja rtava svakodnevno su opsedala kralja i njegove
udvorice. General Perdika je u poverenju govorio prijateljima:
EPILOG
Na vest o Aleksandrovoj smrti uskomea se cela Azija.
Baktrani, Parti i azijski Skiti, otimajui se o prevlast i tukui se
izmeu sebe, prodirali su prema jugu i zapadu. U
pokrajinskim satrapijama zapovednici se osetie kao
samostalni vladari. ak i namesnici manjih oblasti, dobivi
samopouzdanje, poee otkidati deo po deo od velike
Aleksandrove drave. Surove borbe, otimaina, muka
ubijanja, izdaje i verolomstva, sve je to kao kuga strujalo
preko Azije, od reke Inda do Jonskog arhipelaga. Nekadanji
robovi, kinjeni i tlaeni, doepavi se slobode i oruja, nisu ni
gledali na koga udaraju. Napadali su na svakoga, klali,
pljakali, i zaneti besom i krvoproliem, jurili pomamni i
ostrvljeni od grada do grada, svetei se za svoje muke koje su
podnosili u ropstvu. Iz tog metea, kao prva, formira se
Baktrijska drava. Za udo na njeno elo stavie se Heleni,
nekadanji najamnici u Aleksandrovoj vojsci. Navikli na
pustolovni ivot, oni su povremeno prelazili iz Baktrije u
Indiju, pustoili, pljakali i osnivali dravice koje su bile
kratkotrajne i brzo se raspadale.
Na ono malo prosveenog sveta u velikoj Aziji bacie se
varvari divljaki ruei sve to su Aleksandar i njegove
pristalice stvorili. Za kratko vreme celokupna Aleksandrova
* * *
Lekar Filton sahranio je telo svog sina Klita na obali
jezera Kopaide. Na nadgrobnom spomeniku, napravljenom
od parskog mermera, bile su uklesane rei:
Rodio sam se i umro kao Nikanor, sin Filtonov, a iveo
kao Klit, sin Dropidov. Za moje zasluge kralj mi je kopljem
probo grudi".
Epitaf{143} je napisala Glikera, majka Klitova.
Diota, klempavi konjuar kralja Filipa, uhvaen je pri
jednoj krai konja u Frigiji i ubijen.
A Prokles, atleta iz Tebe, iveo je u Plateji sa enom
Kasiopejom i osmoro dece. Njegov tast je umro ne postavi ni
strateg, ni arhont.
KRAJ
POGOVOR
Da
* * *
I prijateljima i neprijateljima nije bilo jasno da je
Aleksandar pustolov radi pustolovine. Oficiri i najblii
saradnici toliko puta su videli kako kralj gotovo sladostrasno
srlja u opasnosti. Aleksandar je bar osam puta ranjen u
borbama i nekoliko puta udom izbegao smrt.
* * *
{1}
{4}
{6}
{8}
{9}
{11}
{13}
{15}
{18}
Traka plemena.
{19}
Istar Dunav.
{20}
{21}
{25}
{26}
{28}
{30}
{33}
{37}
{38}
{42}
{43}
Patrokla.
{44}
Homera.
{45}
{46}
{47}
{49}
Hoplit peak.
{50}
{51}
{52}
{53}
{54}
{55}
Planina Balkan.
{57}
Dunav.
{59}
Ila eta.
{61}
{62}
Fibula kopa.
{63}
{64}
{65}
Reka Marica.
{66}
Helespont Dardaneli.
{68}
{69}
{70}
{73}
{77}
Apolon.
{78}
{82}
{83}
{84}
{87}
{89}
{90}
{92}
{93}
Egipatska boanstva.
{94}
{95}
{98}
{99}
{103}
{104}
{105}
{108}
{111}
Arijana Irak.
{114}
Marakanda Samarkand.
{115}
Indijski Kavkaz.
{116}
{118}
Paurara.
{119}
Po Plutarhu.
{121}
{122}
Indijski okean.
{123}
{125}
{126}
{127}
{129}
{130}
{131}
Gibraltarski moreuz.
{132}
{133}
{136}
{137}
{139}
{140}
{142}
{144}
Plutarh.
GLAVA PRVA
GLAVA DRUGA
GLAVA TREA
GLAVA ETVRTA
GLAVA PETA
GLAVA ESTA
GLAVA SEDMA
GLAVA OSMA
GLAVA DEVETA
GLAVA DESETA
GLAVA JEDANAESTA
GLAVA DVANAESTA
GLAVA TRINAESTA
GLAVA ETRNAESTA
GLAVA PETNAESTA
GLAVA ESNAESTA
GLAVA SEDAMNAESTA
GLAVA OSAMNAESTA
GLAVA DEVETNAESTA
GLAVA DVADESETA
GLAVA DVADESET PRVA
GLAVA DVADESET DRUGA
GLAVA DVADESET TREA
GLAVA DVADESET ETVRTA
GLAVA DVADESET PETA
5
16
24
36
47
60
73
87
102
114
127
146
160
177
191
206
219
234
252
264
279
291
305
317
331
345
356
370
375