recenzije

232

Terry Eagleton:
Zato je Marx bio u pravu
naklada ljevak,

Zagreb 2011.
Toni Valenti

s engleskog preveo
recenzira

Katarina Buntak

Filozofski fakultet u Zagrebu

katarina.buntak@gmail.com

oznati knjievni teoretiar i kritiar kulture Terry Eagleton u svojoj novoj knjizi Zato je Marx bio u pravu nastoji razotkriti najee predrasude
o marksizmu. U svakom od deset poglavlja iznosi po jedan tipian prigovor
marksizmu i zatim ga nastoji odbaciti. Eagleton je tek jedan u nizu teoretiara koji nastoje pokazati da se u promiljanju dananje ekonomske i drutvene
stvarnosti moemo ponovno okrenuti teoriji koja nipoto nije mrtva (to je jedan od prigovora marksizmu koji se u knjizi nastoji odbaciti), nego je relevantna alternativa dominantnoj ideologiji, a najee zamjerke koje se pripisuju
marksizmu mogu se pripisati i kapitalistikoj i neoliberalnoj viziji drutva.
Prvi stav koji Eagleton eli opovrgnuti onaj je o svretku marksizma jer
on, navodno, vie nema znaenja u besklasnom, postindustrijskom drutvu
u svijetu koji se korjenito promijenio. Odgovor koji slijedi teza je o marksizmu
kao najdubljoj i najobuhvatnijoj kritici kapitalizma. Iz toga slijedi da e, sve
dok postoji kapitalizam, biti prisutan i marksizam, pri emu treba uvidjeti
da je kapitalizam ivahniji nego ikad (str. 14). Umjesto da postane umjeren i
dobroudan, kae Eagleton, postao je drastino okrutniji i ekstremniji nego
prije. Kao to je Marx predvidio, u nae su se doba dramatino produbile
nejednakosti u imovinskom stanju. Osim toga je rekao da je krajnja granica
kapitalizma sam kapital, tj. neprestana reprodukcija granice koju se ne moe
premostiti. S obzirom na to da kapitalizam danas nije nita blie idealu zadovoljenja potreba ovjeanstva, postavlja se pitanje to ako nije zastario marksizam nego kapitalizam (str.19-21).
esto se navodi da je marksizam u praksi rezultirao terorom, tiranijom i masovnim ubojstvima te da socijalizam znai manjak slobode i materijalnih dobara. Sam Marx nikad nije mogao zamisliti da bi socijalizam
mogao nastati u uvjetima siromatva, kae Eagleton (str. 26). Smatrao je da
ako se socijalistiki poredak pokua usaditi u zaostalom drutvu s nazadnim socijalnim prilikama, izokrenut e se u monstruoznu karikaturu socijalizma kao to je staljinizam.
Marksizam se predstavlja kao oblik determinizma koji uzima ljude kao
orua povijesti i liava ih slobode i individualnosti, a Marxova teorija tek je
sekularizirana verzija providnosti ili sudbine. Suprotno tome Eagleton govori

terry eagleton

zato je marx bio u pravu

da Marxova teorija povijesti nipoto nije teleoloka jer je sam Marx tvrdio da
se njegovo shvaanje prijelaza iz feudalizma u kapitalizam moe primijeniti samo na Zapadu te da nije univerzalno. On nije vjerovao da razliiti naini
proizvodnje od antikog ropstva do modernog kapitalizma jednostavno slijede jedan drugoga prema nekom nepromjenjivom obrascu (str. 61), odnosno
njegov stav o podrijetlu kapitalizma nije neovisan o povijesnim okolnostima
u kojima se nalazi. Zakljuak o determinizmu izvuen je iz Marxove ideje da
proizvodne snage raaju odreene drutvene odnose, ali on nije bio usamljen
u ideji historijskog tijeka dogaanja jer malo ljudi povijest ovjeanstva doivljava kao posve kontingentnu.
U etvrtom poglavlju eli se oboriti teza o marksizmu kao utopijskom
snu koji vjeruje u savreno drutvo bez tekoa i sukoba, a zanemaruje ljudsku pokvarenost i agresivnost. Marx je bio utopijski mislilac samo utoliko to
je zamiljao budunost koja bi bila znatno bolja od sadanjosti. Vjerovao je da
e doi kraj materijalnoj oskudici, privatnom vlasnitvu, izrabljivanju, drutvenim klasama i dravi kakvu poznajemo, ali to ne znai da pokazuje zanimanje za budunost lienu patnji, smrti, sukoba ili rada. U svojim djelima
praktiki nema opisa kako bi socijalistiko ili komunistiko drutvo trebalo
izgledati. Za Marxa je socijalizam toka u kojoj poinjemo kolektivno odluivati o vlastitoj sudbini, a ako u drutvenom ivotu sudjeluje vie ljudi, pretpostavlja se da e biti i vie sukoba budui da vie pojedinaca meusobno djeluje
(str. 82, 90). Kompetitivnost e i dalje postojati, ali ne u obliku u kojem postoji
u kapitalizmu i to ne zbog promjena vrlina nego zbog promjena institucija.
Jedna je od predrasuda ona da marksizam eli kompleksnost ljudskog
djelovanja svesti na ekonomiju. Umjetnost, religija, politika, pravo, rat, moralnost samo su odraz ekonomske ili klasne borbe. Tvrdnja da je za Marxa sve
determinirano ekonomijom apsurdno je pojednostavljenje. Eagleton u ovom
poglavlju pokazuje da ekonomska djelatnost nije odijeljena od ostatka drutvenog ivota nego uvjetuje ili ak dominira itavim drutvom, ali pokazuje
i to da klase nisu oblikovane samo ekonomskim principima nego i drugim
drutvenim praksama. Za njega tijek povijesti oblikuje klasna borba, a klase
je nemogue svesti na ekonomske imbenike. Rad je za Marxa puno vanija
stavka od ekonomije, a proizvodnja znai samoodreenje kroz preobrazbu
stvarnosti (str. 118-123).
Marxa se optuuje da je materijalist, da zanemaruje duhovne aspekte
ovjeanstva te da moralnost smatra tek odnosom u kojem cilj opravdava
sredstva. Eagleton navodi da za Marxa postoji bliska povezanost izmeu
naeg miljenja i tjelesnog ivota jer nae tjelesne potrebe oblikuju na nain miljenja. Prije nego doemo do razine refleksije, smjeteni smo u materijalni kontekst, a nae je miljenje determinirano ovom injenicom (str.
132). Smatrao je da se smisao i ideje mogu objasniti terminima materijalne
egzistencije. U kasnijem stupnju ljudskog razvoja ideje postaju u veoj mjeri
neovisne o takvim potrebama i tada se stvara ono to nazivamo kulturom,
smatra Marx. Takoer je smatrao da oni koji nadziru materijalnu, ujedno

233

recenzije

234

katarina buntak

nastoje nadzirati i duhovnu proizvodnju (str. 143). U doba medijskih tajkuna ta je tvrdnja snanija nego u Marxovo doba. to se tie moralnosti, za
Marxa je istinski moralni sud onaj koji rigorozno propituje sve relevantne
imbenike, a ne onaj koji moralne vrijednosti izvlai iz cjelokupnog povijesnog konteksta u kojem su postavljene i onda u naelu donosi apsolutno
vaee moralne sudove (str. 151, 152). Smatrao je da je etika koja upravlja kapitalistikim drutvom prezira dostojan oblik ivljenja jer se sastoji od ideje
uzajamne pomoi samo ako od toga imamo koristi.
Radnika je klasa nestala i klasna pitanja imaju sve manju vanost. Samim time zastarjelo je pitanje klase u marksizmu. Eagleton na ovo odgovara
da se pitanje klase ne smije shvatiti uskogrudno i ogranieno. irenje tehnikog i administrativnog sektora popraeno je sve snanijim brisanjem granica izmeu radnike i srednje klase to znai da dananja radnika klasa
obuhvaa fizike radnike, ljude iz uslunih djelatnosti, inovnike Radnika
klasa oznaava toku u kojoj se cjelokupna logika kapitalizma poinje razotkrivati i uruavati jer se na utljivosti i ustrajnom radu radnike klase podie
cjelokupno zdanje kapitalizma (str. 159). David Harvey rekao je da je globalni
proletarijat danas brojniji nego ikad. Eagleton takoer smatra da ne treba zaboraviti na ljude u slamovima koji tvore najbre rastuu drutvenu skupinu
na planeti. Oni se nalaze izvan proizvodnog procesa, pa ih se ne moe olako
svrstati u radniku klasu, ali za Marxa je i kategorija povremeno nezaposlenih pripadala radnikoj klasi (str. 167).
U osmom poglavlju Eagleton pokuava pobiti tezu da marksizam zagovara nasilno politiko djelovanje, revolucionarni kaos i namee svoju vlast
veini. Kae da bi bilo poteno priznati da se prigovori odnose na revolucije
u cjelini, a ne samo na socijalistiku revoluciju. Veina reformi koje se danas
smatraju steevinama liberalnog drutva rezultat su borbe naroda protiv
okrutne represije vladajue klase (str. 197). Ako su socijalistike revolucije
uglavnom sadravale nasilje, to je stoga to su vladajue klase rijetko bile
spremne odustati od svojih nepravedno steenih privilegija bez borbe. Marx
je radniku klasu smatrao daleko najbrojnijom u kapitalistikom drutvu.
Dakle ovdje je rije o djelovanju veine, a ne o aici buntovnika. Jedan je od
problema socijalistikih revolucija u tome to one imaju najvie izgleda da se
ostvare na mjestima u kojima se najtee mogu odrati. U okolnostima gdje
su ljudi pod tekom represijom i napola gladni lake je izvriti dravni prevrat,
ali ne postoje resursi koji bi omoguili izgradnju odrive alternative (str. 181).
Marksizam smatra da je drava svemona. Nakon ukidanja privatnog
vlasnitva destpotska mo ukinut e slobodu pojedinca. Liberalna demokracija barem ne zatvara ljude zbog kritiziranja brutalne autoritarne vlasti. Prema Eagletonu, Marx nije toliko odobravao dravu jer ju je smatrao oblikom
otuene moi. Drava koju je podravao bila je ona u kojoj graani upravljaju
sami sobom, a ne manjina veinom. Glavni uzor samoupravljanja bila mu je
Parika komuna u kojoj je narod koji je vijea birao ta ista vijea mogao i opozvati. Liberalna se drava ponaa neutralno izmeu kapitalizma i njegovih

terry eagleton

zato je marx bio u pravu

kritiara sve dok ne poinje izgledati da potonji pobjeuju (str. 186). Policija
koja premlauje radnike u trajku ili mirne prosvjednike vie se ni ne pretvara da je neutralna.
Najzanimljiviji radikalni pokreti u posljednjih nekoliko desetljea razvili su se izvan marksistikog nasljea. Feminizam, borci za okoli, borci
za etnika i homoseksualna prava, borci za prava ivotinja, antiglobalizacija
te mirovni pokret predstavljaju nove oblike politikog aktivizma. Politika je
ljevica danas prilagoena postindustrijskom i postklasnom drutvu. U ovom
posljednjem poglavlju Eagleton pokuava pokazati da su upravo marksisti
bili prethodnici triju velikih politikih borbi modernog doba: otpora kolonijalizmu, emancipacije ena i borbe protiv faizma. Smatra da je Marx bio
svjestan i sukoba izmeu kratkorone kapitalistike eksploatacije prirodnih
resursa i dugorone odrive proizvodnje te da bi u dananje doba bio jedan
od lidera borbe za ouvanje okolia (str. 215). Poglavlje zavrava upozorenjem o mogunosti nuklearnog ratovanja i ekoloke katastrofe te pozivom
na djelovanje jer e nas u suprotnom kapitalizam pokopati.
Eagleton u ovoj knjizi uvelike izbjegava kritiku aktualne politike ekonomije pretpostavljajui da se itatelj slae s njegovim stavovima. Moda
mu se moe prigovoriti nedostatak politike teorije, ali to nije bila ni namjera
knjige. Iako uoava radikaliziranje kapitalizma posljednjih desetljea, Eagleton ima problema u transferiranju Marxa u 21. stoljee pomalo isputa iz
vida suvremenost, vraa se u 20. stoljee, gubi inicijativu i prelazi u defanzivu
te se vraa na poststaljinistiku kritiku marksizma. Eagleton je ovu knjigu
osobno predstavljao u Zagrebu u sklopu Subversive Film Festivala i na promociji ga je netko iz publike pitao kako primijeniti marksizam na suvremeni
svijet Googlea i Facebooka. U skladu s vlastitim skeptinim stavovima spram
informacijske i komunikacijske tehnologije, Eagleton ironino odgovara: to
su Google i Facebook?. Kao i na nekoliko mjesta u knjizi, izbjegavanje odgovora na neka od bitnih pitanja pokuava nadoknaditi vlastitim iritantnim humorom. Za svakog pravog poklonika Eagletona ili Marxa ova knjiga e vjerojatno biti razoarenje. Iako Eagleton ne definira tipine marksistike pojmove
klase, oblika proizvodnje, eksploatacije ili ak socijalizma, Zato je Marx bio u
pravu ostat e tek jedan od uvoda u marksistiku misao kao to je, uostalom,
najavljuje i sam Eagleton. Premda ova knjiga nee donijeti mnogo novoga
marksistikoj teoriji, moe uvelike doprinijeti aktualnoj debati o potrazi za
adekvatnom ideolokom opozicijom neoliberalnoj ekonomiji.

235