Izgubljeni raj

Izgubljeni raj (eng: Paradise Lost) je herojski ep engleskog pisca Johna Miltona. U djelu je glavni
junak antijunak Sotona. "Izgubljeni raj" je prvo objavljen 1667. u 10 dijelova; verzija
iz 1674. objavljena je u 12 dijelova.
Tema epa Izgubljeni raj je teodicejski problem: kako ovjek, ako je Bog dobar i svemoan,
objanjava zlo. Odgovor koji ep daje kao rjeenje problema je da ovjek da nije pao u grijeh ne bi
se mogao promijeniti. To je dio Boijeg plana. Ipak dok Sotona nije sreo anela Gabriela,
vjerovao je da je dijelio vlast s Bogom. U njihovu razgovoru Gabriel mu objanjava da je taj sluaj
dio Boijeg plana i da njegova vlast nad pola svijeta ne bi bila izvediva da tako Bog nije izabrao.

IZVOR: https://hr.wikipedia.org/wiki/Izgubljeni_raj

JOHN MILTON IZGUBLJENI RAJ

Predmet istraivanja ovoga rada je Izgubljeni raj Johna Miltona. Kroz analizu
vremena u kojem je Milton ivio, izvore i uzore koje je oponaao i koristio, prikaz
tema, motiva, naina na koji je Milton prikazao likove u svome djelu te konano
analizu samih stihova ovaj rad e pokuati dati jedan uvid u kompleksno i vijedno
djelo koje mnogi smatraju vrhuncem engleske knjievnosti. Ovaj rad se koncentrira
na nekima od osnovnih postavki koje je Milton iznio u svome djelu i nastoji
pokazati spoj klasine tradicije i tradicije Miltonovog doba. Osim samoj prii
velika pozornost se pridaje i ideolokom podtekstu djela bez kojega Milton
vjerojatno ne bi niti napisao Izgubljeni raj. Njegovo djelo je nemogue gledati
odvojeno od vrmena u kojem je ivio i njegovog vlastitog ivotnog iskustva, pa se
tako u uvodnim poglavljima ovoga rada govori upravo o vezama
izmeu Izgubljenog raja i Miltonova ivota i njegovih politikih i vjerskih naela
sadranih u ovom djelu te se te veze nastoje pokazati na konkretnim primjerima iz
djela. Miltonov ep u jednu ruku predstavlja spoj mnogih tradicija. U njemu
nalazimo mnotvo slika iz klasine grke i rimske mitologije, biblijske mitologije i
mitologije renesansnih epova, a nalazimo i elemente srednjovjekovne i
elizabetanske drame. Svi ti elementi, pogotovo mitologija, daju miltonovom epu
jedan simbolian karakter i na apstraktan nain prikazuju neke od osnovnih ideja i
naela koja je Milton nastojao istaknuti u Izgubljenom raju. Prikaz odnosa mitologije,
alegorije i ideologije koja stoji iza djela je jo jedan od osnovnih zadataka ovoga
rada. Karakteristinih tema vezanih uz Miltonov religijski nauk, moraliziranja
vezanog uz njega te motiva i simbola koji sve to jo jednom potvruju u ovom epu
ne nedostaje. Kroz prikaz tih tema, motiva i simbola se takoer nastoji poblie
objasniti cilj i svrhaIzgubljenog raja, ali i osnovna motivacija i ideoloka potka
pjesnika. Vaan je i detaljniji prikaz likova u Izgubljenom raju, koje je gotovo
nemogue odvojiti od njihove idejne pozadine. Upravo su likovi ono to

Miltonovom epu daje odreenu dubinu i kvalitetu kakvu moda nitko nije
nadmaio. Uz sve ovo je naravno bitna i Miltonova pjesnika sposobnost,
maestralna upotreba stiha i motiva s kojima stvara neke od najljepih i
najdramatinijih slika u knjievnosti uope. Kroz sve to ovim radom se donekle
nastoji objasniti i opisati Miltonovo djelo te se nastoje razjasniti odreene teme i
ideje samoga pjesnika koje stoje iza djela.

2. ODRAZ I UTJECAJ MILTONOVOG IVOTA NA

DJELO
Milton je za vrijeme svoga ivota svjedoio jednom od najburnijih razdoblja u
povijesti Engleske. On nije bio samo svjedok tadanjim dogaajima, ve je i
sudjelovao u njima. Ti dogaaji su ostavili svoj trag u njegovim djelima, utjecali su
na njegovu misao i ideje o vjeri, slobodi, pravdi i istini prepoznatljive u njegovom
stvaralakom radu.Miltonovo doba dolazi u 17. st. nakon smrti 45 godina mira i
prosperiteta pod vladavinom kraljice Elizabete. To je bilo razdoblje prijelaza, nije
pripadalo niti renesansi niti baroku, to je bilo razdoblje politike podjele,
filozofskog sakepicizma i artificijelne, sofisticirane knjievnosti umjesto snane i
jednostavne. Milton je u osnovi kranski humanist, nastavlja elizabetanske tradicije u
baroknoj verziji. Moda najvei utjecaj na Miltona prilokom pisanja ovoga djela je
imao pad Cromvellove Republike za koju je on smatrao da moe uspostaviti
savreno drutvo, odnosno raj na zemlji. Nakon propasti Republike Milton se
povukao iz javnog ivota te je slijep i osiromaen napisao najvei dramski spjeva
na englesko jeziku. Zbog tih dogaaja i svega kroz to je proao,
miltonov Izgubljeni raj je je postao mnogo bogatije i zrelije ostvarenje. Milton je u
svome djelu na mnogim mjestima izravno progovorio o svojem vlastitom ivotu i
vlastitim moralnim, vjerskim i politikim stavovima. U osnovi Miltonova religijska
shvaanja su puritanska. On inzistira na autoritetu Biblije, ali i na nadmonosti
individualne savjesti nad Biblijom. On ima praktian pristup religiji i svjestan je
razlike izmeu kranske vrline i fanatizma. Teoloka pitanja koja ne mogu pomoi
ljudima u svakodnevnom ivotu je smatrao nevanima za prouavanje, a njegova
religijska slika je poneto drugaija od one njegovih suvremenika. On tako i u
svom najveem epu pokazuje negiranje tradicionalnog kranskog uenja o
Trojstvu. Sin u djelu nije prikazan kao jedno s Bogom, ve je stvoren od Boga, a
sama priroda Duha Svetoga prema njemu nije znaajna za vjeru te tako ostaje
nerazjanjena. U Izgubljeno raju Sin i Duh Sveti su izvritelji Boje volje te su na taj
nain pobjeda Sina nad pobuljenim anelima, kao i njegova rtva za iskupljenje
ovjeka daleko dramatiniji Prikaz Sina kao Bojeg stvorenja ima svrhu

uvjerljivosti prie jer je u Miltonovo epu vana interakcija meu likovima te je na

taj nain Sin morao poprimiti fiziko oblije. Milton podatke o vlastitom ivotu i
stavovima najjasnije iznosi svojim zazivima muze te na taj nain ne pravi razliku
izmeu lirskog subjekta u samog autora djela. Sam Milton je pripovjeda u epu i to
nekoliko puta dokazuje. Tako ve na samom poetku prvog pjevanja Milton iznosi
glavnu temu (neposluh Adama i Eve te njihov izgon iz Raja) i svrhu (opravdanje
Bojih postuapaka prema ljudima) epa te zaziva muzu i Duha Svetoga da mu
pokau pravi put te da ga ispune svijetlom kako bi mogao ispuniti zadau koju je
namijenio svome djelu.
O prvi Ljudski Neposluh i Voe
Zabranjenog Stabla, iji smrtni ukus
Donese Smrt na svijet i sav na jad,
Gubitkom Edena, dok vei ovjek
Ne iskupi nas, vrativi snova
Mjesto blaenstva, opjevaj Muzo Neba...
...A prvo Ti, O Due, to si tov`o
Prije no sav Hram, pravo, isto srce,
Poui me, Ti zna;...
...ta je tamno u meni prosvijetli,
ta nisko, uzdigni, podri;
Da na visu te velike Prie
Potvrditi mogu vjenu Providnost,
Od Bojeg ka ljudskom da opravdam pute.

Kao daljnji dokaz Miltonove intervencije Miltonova ivota u djelo u treem

pjevanju slijedi njegova najdua i moda najintimnija invokacije muze u kojoj
najizravnije govori o vlastitom sljepilu i moli za pomo kako bi poput starih ,
takoer slijepih, pjesnika i proroka (tu se referira na Homera, Tiresiju, Tamirisa
itd.) dosegao pjesniku slavu.
O Ti, Svijetlo sveto, prvoroene Nebesko,
Il` ko Nebeskog, opet vjeni zrae,
Dostojan da l` sam te te tai? Jer Bog je svijetlost,
I nikad do u nepriblinom Svijetlu
Staniio se nije, to jest do u tebi,...
...Tegotno i muno. Tebi se vraam tien,
I ivotvoran opet tvoj nosim sjaj; al` ti

Ne vraa se oima tim, to zalud kreu

Da zgrabe tvoj otri zrak, i to su bez zore;
Takav ih debeo pokrov mrene prekri
I skroz sljepilo zastre. A ipak jo vie
Ja lutam onuda gdje Muze se stane,
Uz potok ist, kroz sjenovit gaj, osunan vis
Ljubavlju voen pjesme svete;...
...Ja nou pohodim, ne zaboraviv` nikad
Ona dva to udes im jednak je mome,
ele` da dosegnem slavu njinu,
Slepog Tamirisa i Meonjanina onog,
I Tiresiju i Fineja proroke drevne,...

Osim moralno i politiki kriznog vremena u kojem je ivio, Miltonovo poticaj da

napie Izgubljeni raj je bio i u tome to je on elio napisati takvo djelo koje bi
proslavilo engleski jezik, narod i njega kao pjesnika. Izgubljeni raj pokazuje
Miltonove kransko-humanistike ideje zbog kojih koristi sve izvore europske
knjievne tradicije do kojih je mogao doi biblijske, klasine, srednjovjekovne i
renesansne. Slike iz klasinih pria, epova i srednjovjekovnih romana, aluzije na
mitove, legende i prie svih vrsta, geografski slikovito opisana podruja itd. izviru
iz Miltonove oparanosti knjigama i putovanjima te predstavljaju odjek
elizabetanskog, renesansnog uzbuenja potaknutog novim otkriima, biblijskom
povijeu i doktrinom, kranskim i idovskim uenjem itd. Svi ti izvori, ideje i
utjecaji se mogu pronai u Izgubljenom raju kao sinteza svega navedenoga. Milton
sintetizira razne motive i znanja u svom epu na jedan logian, hijerarhijski nain i
nikada ne mijea razne elemente preuzete iz biblije, klasine i srednjovjekovne
knjievnosti. Miltonu su prilikom stavranja ovog epa najveu uzori bili
Vergilijeva Eneida,
Homerovi
epovi Ilijada i Odiseja,
Danteova Boanstvena
komedija, Biblija te mnogi drugi. Vjeruje se kako se Milton opredijelio za temu o
ljudskom prvom grijehu zbog vlastitog razoaranja u engleski narod koji se eve
vie okretao od dobra ka zlu. Sukladno tome, tema o porijeklu grijeha i borbi
dobra i zla u ljudima mu je izgledala znaajnom. Milton je u svoje osnovne teme u
epu upleo i mnotvo sporednih tema koristei se antikim i renesansnim epskim
djelima, ali uvijek ih je na svoj nain preraivao. Na taj nain stvorio je tematski
neobino i bogato djelo.

3. STRUKTURA EPA, LINIJE RADNJE I ZNAENJA

Izgubljeni raj je veliko epsko djelo (preko 10 500 stihova) pisano engleskim

junakim stihom bez rime. U drugom izdanju ep je dobio svoju konanu podjelu na
12 knjiga, odnosno pjevanja. U kompoziciji epa Milton se ponajprije ugledao na
klasine epove , prvenstveno Vergilijevu Eneidu, meutim, nije ih doslovno
slijedio. Glavna odlika kompozicije Izgubljenog raja je vrsta arhitektonika cjeline i
slobodan raspored motiva umutar nje. U najirem smislu ep je oblikovan trodijelno
(svaki dio se sastoji od 4 pjevanja). U prva 4 pjevanja se opisuju dogaaji poslije
pada Sotone u pakao i tu Milton po uzoru na klasini ep radnju zapinje in medias
res. Druga 4 pjevanja knjige ponovno odraavaju karakteristike klasinih epova pa
se tako radnja vraa unatrag kako bi se opisali dogaaji koji su prethodili prvom
dijelu epa. u tom dijelu Rafael i adam takoer vode i sporedne razgovore koji slue
kao digresija. U treem dijelu epa se nastavlja radnja zapoeta u prvom dijelu te
dostie kulminaciju i rasplet Unutar te trodijelne sheme postoji podjela na manje
cjeline od po dva pjevanja. u prva dva pjevanja radnja je smjetena u pakao te
tamo dsominira atmosfera maraka i oajanja, a glavni lik je Sotona. Druga dva
pjevanja opisuju nebo i Raj na zemlji te njima dominiraju svijetlost, bujna priroda i
nevina ljubav. Peto i esto pjevanje opisuju rat na nebu te njima dominira ratnikoromantika atmosfera. Sedmo i osmo pjevanje predstavljaju mjeavinu raznih
motiva, a glavna uloga im je zadravanje radnje radi veeg iekivanja i svojevrsna
su priprema kulminacije koja slijedi u sljedeem pjevanju. Deveto i deseto pjevanje
sadre centralnu temu epa: zavoenje Adama i Eve na grijeh te posljedice njihovog
sagrjeenja. Posljednja dva pjevanja predstavljaju epilog cijele prie. U njima se
daje pogled u budunost i izvode se zakljuci iz teolokog podteksta djela Miltonu
je u ovoj kompoziciji epa najvei uzor staroklasini ep, ali ga on ne oponaa u
potpunosti, ve unosi i vlastite zamisli i obogauje ga sa mnogim motivima i
idejama iz drugih uzora i vlastitog iskustva. U miltonovom epu usporedno tee i
ispreplie se nekoliko linija znaenja: epska (objektivno prianje dogaaja), dramska
(razvitak i psiholoka karakterizacija likova kroz njihove monologe i dijaloge), lirska (opisi,
razmiljanja, himnini dijelov, osobne aluzije na vlastitu sljepou i teke dane poslije
restauracije) i ideoloka (prisutna gotovo posvuda kao podtekst djela).

4. OSOBINE STIHA I STILA U IZGUBLJENOM RAJU

4.1. STIH
Miltonov spjev je pisan engleskim herojskim stihom bez rime, slinim onom kod
Homera u grkom i Vergilija u latinskom epu. Sam stih predstavlja vrhunac Miltonove
metrike vjetine i muzikalnosti. On je u osnovi uvijek pravilan, a ipak neobino raznovrstan i

savreno prilagoen promjenama teme, aatmosfere i tona. Ta raznovrsnost je ostvarena

promjenama rasporeda naglasaka i pauza u stihu, zamjenjivanjem jamba trohejem i drugim
stopama, estim elizijam , raznovrsnim rasporeivanjem duih i kraih rijeli itd. Da izbjegne
monotoniju Milton se esto slui opkoraenjem, tj. komponira stihove u vee smisaone i
ritmike cjeline, zavravajui misao na esto na sredini stiha, a ne na kraju. Takve cjeline, po
duini vrlo razliite, su glavna metrika karakteristikaIzgubljenog raja Milton je u svoje

djelo ubacio i jedan kratak odlomak naslovljen O stihu. U tom odlomku opravdava
razloge zbog kojih je odabrao stih bez rime. Naime, on smatra kako rima nije nuna
za pjesnitvo, pogotovo u duim djelima, ve da je izum barbarskog doba u kojem
su se spajali bezvrijedni sadraji i nespretna metrika. Prema njemu rima samo
sputava i ograniava pjesnike u njihovom izraavanju. On kao primjer dobrih
ostvarenja u stihu bez rime navodi talijanske, panjolske pjesnike i neke engleske
tragiare poput Shakespearea. Njegovo je djelo prvi primjer engleskog epa sa
stihom bez rime i kao takav bi se prema Miltonu upravi vie trebao cijeniti, jer
zapostavljanje rime u Izgubljenom raju nije nuno nedostatak, ve prednost.
4.2. STIL
Prema mnogim kritiarima ne postoji epski pjesnik ija djela odraavaju takvu
raznolikost stihova kao kod Miltona. Upravo mu je ve spomenuti herojski stih bez
rime dozvoljavao takvu raznolikost. Ona je oigledna ve u usporedbi prvog
Sotoninog govora u prvom pjevanju, koji evocira grandioznost i herojstvo proeto
mranom i sumornom atmosferom, sa Evinim opisom svoga sna Adamu u petom
pjevanju, gdje ton poprima oblike transa i none more.Takoer moemo usporediti
i njeno zadirkivanje Adama od strane Boga o njegovoj elji za drubenicom te
poletan ton u Evinom govoru kad se vraa Adamu nakon to je sagrijeila. Moda
najvea ljepota Miltonovog stila se oituje u opisu Edena u etvrtom
pjevanju. Miltonove epske poredbe imaju funkciju poveznice izmeu kozmikog
krajolika i svijeta obinih ljudi u svakodnevnim okolnostima. Miltonu nije cilje
oponaati stil latinskih i grkih epova, on ve na samom poetku u uvodnoj
invokaciji eli uspostaviti svoj status pjesnika na jednoj vioj moralnoj razini od
npr. Homera ili Vergilija, koji ipak pripadaju poganskoj, a ne kranskoj tradiciji.
Milton u svome epu koristi sve mogue epske postupke koje nalazi u klasinom
epu, ali on na svoj nain proiruje te postupke i nalazi im svrhu u irenju znaenja
samog sadraja Izgubljenog raja. Ti postupci predstavljaju samo djeli stilskih
postupaka koje on koristi u svome djelu kroz slike, specifian vokabular,
paragrafiranje, promjene tona itd., kako bi postigao efektnijin uinak epa. Neki
kritiari su naglaavali stilske slinosti izmeu Izgubljenog raja i ranijih epova, ali su
pritom zanemarivali Miltonovu individualnost u upotrebi tih stilova. Miltonov ep

vrijednost i znaenje ponajprije moe zahvaliti bogatoj orkestraciji zvuka, monumentalno

rasporeenom stihu, nenadmanom bogatstvu ukrasa i metafora te kompleksnoj i snanoj
strukturi, psiholokoj percepciji i teolokoj i moralnoj viziji . Svi ti elementi se savreno

nadopunjuju i tvore cjelinu koja opravdava Miltonov stil kao izvoran i nenadmaan.

5. MITOLOGIJA, ALEGORIJA
U IZGUBLJENOM RAJU

IDEOLOGIJA

5.1. MITOLOGIJA I ALEGORIJA

Biblijska pria je Miltonu posluila kao kostur prilikom pisanja ovog epa. On je
priu o Sotoninom padu i prvo grijehu nadopunio mnotvom novih motiva i
linostima iz antike i kranske mitologije. Zapoinjui od samog Svetog Pisma,
koje je osnova Izgubljenog raja, vidjet emo kako je i ono donekle zbirka mitova te
Milton na taj nain nije mogao nikako izbjei mit u svome djelu. Sama glavna
tema Izgubljenog raja je u osnovi mit. Milton razne mitove gotovo neprimjetno
pretae u strukturu svoga djela prema primjerima velike tradicije od Homera do
Tassa. U Izgubljenom raju postoji poklapanje upotrijebljenih mitova koji su oito opa
mjesta epske tradicije Europe, a upotreba im potjee od Homera i Biblije. Izgubljeni raj se
oslanja na mitsku tradiciju Ilijade iOdiseje, Vergilijeve Eneide, Platonovih dijaloga,
Hesiodove Teogonije, Poslova i dana, a stoga i na mitsku tradiciju renesanse
(Boanstvena komedija, Bijesni Orlando, Osloboeni Jeruzalem, Vilinska
kraljica itd.). Meutim, najvei utjecaj na njegovo djelo je izvrila hebrejska
mitologija jer je i Izgubljeni raj u osnovi kranski mitoloki spjev. Milton je

poganske mitove i slike upotrebljavao u kranske svrhe. Moda najbolji primjer

takve upotrebe poganskih, klasinih motiva u kransku svrhu vidimo u
Miltonovom opisu Edena u etvrtom pjevanju.
Horovi ptica pojem se jave; proljea ode,
Diu` opojem polja i luga, ugaaju`
Lisje to trepti dok sveopi Pan,
Spleten u kolo s Gracijama i Horama
Vodi k Proljeu vjenom. Ni ono polje bajno,
Ena, a kog Prozerpinu dok brala je cvijee,
Sama cvijet najljepi, mrani Dis ote,
to Cereru stalo je bola da je
Svijetom trai; ni slatki onaj lug
Dafnin kraj Oronta, ni uveni

Izvor Kastalija, ne mogu se s ovim Rajem

Poredit ` Edenskim;

Milton u ovim stihovima upotrebljava slike iz klasine mitologije kako bi stvorio

nezamislivu sliku ljepote Raja prije sagrjeenja. Milton koristi mitove u Izgubljenom
raju iz vie razloga: da pojaa dramatinost radnje, da doara vlastitu sliku svijeta te
da pokae svoju misao o predmetu koji obrauje. U ovom posljednjem se najbolje
pokazuje odnos izmeu filozofije i mitologije. Osim antikih, helenistikih,
hebrejskih i renesansnih mitolokih utjecaja Milton se takoer posluio i priama
putnika iz dalekih krajeva i narodnim priama. On se tako slui nizovima zvunih i
neobinih imena (zbog zvuka i asocijacija na prie s kojima su povezane)
spominjanjem dalekih i velianstvenih zemalja i mjesta, naroito sa pomorskih
putovanja. Time stvara odlomke u kojima se ar dalekog i tajanstvenog nerazdvojno spaja s
poznatim prijatnim utiscima mirisa, boja i zvukova, pruajui itaocu doivljaj blaenstva i
ljepote kakav nije proizveo nijedan drugi pjesnik. Primjer takvog spoja slika, zvukova i

mirisa nalazimo u etvrtom pjevanju kada se Sotona pribliava Edenu.

...Ko onim to kad brode
Iza Rta Dobre Nade da prou
Mozambik, puinom Sjeveroistonjak se javi,
Nose` Sabanske mirise mire s obale zaina
Sretne Arabije, pa nevoljom takvom
Rad su skrenut` sa kursa, a mnogu ligu
Obradovan opojem tim smijei se starac Ocean;

Ve na samom poetku knjige nalazimo mnotvo likova iz antike grke mitologije.

Tako u prvom pjevanju Milton kao Sotonine sljedbenike predstavlja zle poganske
bogove, a u drugom pjevanju ih pretvara u ive likove sa razliitim osobinama.
Mnogi kritiari su u pobuni Sotone protiv Boga i sudbini ovjeka nakon Sotonina
pada vidjeli mit o Prometeju, a ta pria ima dosta slinosti i sa izvornim hebrejskim
mitom o Luciferovom padu.
Prometej ljudima donosi vatru unato zabrani vrhovnog boga, a prema starim
priama um i znanje su nalik elementu vatre i ovjeji duh je poput vjetra koji hrani
vatru spoznaje i plamen udnje za znanjem. U Raju je to znanje olieno u drvetu
spoznaje dobra i zla. U toj prii se vidi uzajamnost utjecaja grkog na hebrejski mit i
obrnuto. Sam Izgubljeni raj zapoinje invokacijom muze neba Uranije i time se
evocira antika tradicija. Meutim, Miltonova muza Uranija ne spada meu devet
tradicionalnih antikih muza koje ive na Olimpu. Uranija je nebeska muza,

zatitnica sveukupne kranske umjetnosti. U tome se jo jednom vidi upotreba

antike tradicije u kranske svrhe, a Milton to potvruje u ovim stihovim.
Sii s Nebesa, o Uranijo, imenom tim
Ako si pravo zvana, ti ij` glas boanski
Slijediv`, vie od gore Olimpa letjeh,
Vie no krilom Pegaza to bijah.
Sutinu, ne Ime, ja prizivam; jer ti
Nisi jedna od Muza devet, nit` se vrhom
Drevnog Olimpa stani, ve Nebom roena si,
Prije izrona brda i prije no potekoe vrela;
Ti si se s vjenom Mudrou druila,
S Mudrou sestrom svojom, igraju` se s njom
Kraj Svemogueg Oca, to oaran bjee
Pjesmom ti nebeskom.
Pjesnik u ovim stihovima oslovljava muzu Uraniju molei je da mu pomogne nai sluatelje u
tekim vremenima koja dolaze. Milton takoer tijekom cijelog epa koristi razliite

mitoloke nemani kako bi prikazao poetnu veliinu zlaili da opie neko mjesto
koje se odlikuje natprirodnom veliinom. Tako se u prvom pjevanju Sotona
usporeuje s Levijatanom, a to je prva i jedna od najsloenijih poredbi u spjevu.
Golemog Sotonu koji lei na ognjenom jezeru Milton usporeuje sa divovskim
udovitima iz antike mitologije, gigantima Brijarejom i Tifonom pa zatim
Levijatanom predoenim u liku morske zvijeri o ije tijelo, mislei da je otok,
neoprezni ribar kai svoje sidro.
Tako Sotona zbori najbliem Drugu
S glavom nad valom uvis, i oima
to iskrie munjom, a druzi mu ini
Kraj njega puu bujicom u ir i dalj
Bazaju` svuda u hrpi irokoj
Ko ona ogromna stvorenja mitska,
Titanska il` roda Geje, to spram Zeusa
Zaratie, Briar il` Tifon to pilja
Kraj Tarsa drevnog ih skrila, il` morska neman
Levijatan, koga Bog od svih bia
to oceanom plove, najveim stvori:
Dok snio je na norvekoj pjeni, sluaj
Htjede da kormilar nekog malog broda,

Misle` ostrvo da je, mornari vele,

Zakai sidro za krljut mu grubu
Ukotvljen u zavjetrini toj, dok no
Odjevala more, i poznu zoru ek`o;

Neki kritiari usporedbu Sotone s Levijatanom nazivaju tautologijom jer Sotona

jest Levijatan pa njihova usporedba predstavlja dva aspekta jedne stvari. U
kasnijim stihovima ti isti giganti se prikazuju kao avoli koji su u davna vremena
sili na zemlju i vladali poganima do Kristova dolaska. Ovakve epske poredbe
u Izgubljenom raju na poseban nain funkcioniraju prema subverzivnoj didaktikoj
mehanici; uspostavlja se naizgled konvencionalno sredstvo koje naizgled velia Sotonu i
njegove sljedbenike, klasinu koncepciju herojstva no samo zato da bi ga se potom
sruilo. Takvo prividno velianje Sotone u konanici ne velia njega, nego Boga.

Ako je Sotonina vojska tako velika i mona, itatelj si mora postaviti pitanje koliko
je tek onda mona i velika Boja vojska. Antika mitologija je utjecala i na
Miltonov opis pakla u Izgubljenom raju, pa tako u tom opisu nalazimo mnogo
slinosti sa podzemnim svijetom u antikoj mitologiji. Prema toj koncepciji veliki
znaaj imaju rijeke podzemnog svijeta (Stiks, Leto, Aheront, Piriflegetont), a ne
plameno jezero koje se niti ne spominje ni u jednom mitu.
Milton takoer prilikom opisa svemira koristi mitoloku, ali i znanstvenu sliku. On
upotrebljavastaru viziju svemira prema kojoj je Zemlja u centru, a ostala nebeska
tijela se nalaze na nebeskim obruima ispunjenima vatrom. Prema starom uenju
takvih obrua ima tri, a obru na kojem se nalazi Sunce je najblii Zemlji. Kod
Dantea takoer imamo podjelu svemira na krugove Zemlja je centar, a njena
unutranjost je podijeljena na devet krugova, dok nebo ima deset krugova. Milton
se oslanja donekle na ovu koncepciju, pa je za njega mjesto na koje je baen Sotona
sa svojim sljedbenicima triput zemlja do krajnjeg kruga. Prema tome, to mjesto je
udaljeno u paklu koliko i Zemlja od najvieg neba, pa je to onda najdublji pakao.
Tu kao i kod Dantea uoavamo simboliku broja tri koja proizlazi iz utjecaja mistike
toga broja u kranskoj tzradiciji. Osim mitolokih bia i mjesta, Milton je u svoje
djelo inkorporirao i alegorine linosti Grijeh i Smrt. Grijeh je prikazan kao
Sotonina ki i drubenica, a njeno roenje je prikazano poput roenja boice Atene,
dakle iz Sotonine glave. Tu Milton ispreplie alegoriju i mit kako bi uspostavio
opreku izmeu artificijelnog i neprirodnog raanja poganskog boanstva i roenja
Sina Bojega. Milton u tome iskazuje svoj stav kao i ope kransko stajalite
prema poganskim boanstvima i vjerovanjima. Smrt je prikazana kao potomak
Sotone i Grijeha, a time se jo jednom potvruje jedna od osnovnih postavki ovoga
epa, a to je da je smrt kazna i posljedica prvog sagrjeenja (Sotoninog, a kasnije

ljudskog). Milton upotrebljava mit i alegoriju u Izgubljenom raju kako bi na jedan

matovit nain projicirao najdublje ljudske strahove i nade.
5.2. IDEOLOGIJA
Milton je iskoristio prillike koje mu je pruao obimni epski okvir da ispreplete prianje
elementima svoje ideologije koja se kroz cijeli spjev povlai kao podttkst djela . Ta se

ideologija ponajprije ocrtava u refleksivnim, intenzivno lirski intoniranim

dijelovima. Takvi su npr. uvodi prvog, treeg i sedmog pjevanja knjige (koji ujedno
obiljeavaju znaajnije prijelaze u djelu, promjene tona i atmosfere), zatim himna
branoj ljubavi i neke druge digresije u kojima Milton izlae vlastite poglede na
svijet i drutvo kao i shvaanja i vrijednosti doba u kojem je ivio. On tako u
etvrtom pjevanju usporeuje Adama i Evu prema njihovom izgledu i dranju i na
taj nain mjeri njihovu duhovnu vrijednost. Iza njihovog opisa stoje drugaije uloge
koje su im namijenjene od strane Boga. Adam je stvoren od Boga da bi njemu
sluio, a Eva je stvorena kako bi sluila i Bogu i Adamu, prema tome,ona je
udaljenija od Boje milosti. Adam je takoer opisan kao inteligentniji i duhovno
ii od Eve. Tu se oituje Miltonovo poimanje drugaijih uloga spolova, o kojima
se govori i u Bibliji. Ovakva Miltonova uvjerenja, da ena mora sluiti mua i biti
posluna, proizlaze iz duha vremena u kojem je ivio i tada je bio uobiajen takav
stav prema enama.
Nejednaki bjehu, ko to im pol ne bjee jednak;
Za misli i junaka djela bi stvoren on,
Za blagost i ljupkost privlanu ona;
On samo za Boga; ona za Boga u njemu.

Ve je ranije napomenuto kako je jedan od razloga zbog kojih je Milton

napisao Izgubljeni raj njegova razoaranost u drutvo i propast njegovih politikih
ambicija. U svijetlu tih dogaaja Miltonu se pisanje kranskog epa s temom prvog
grijeha i neposluha prema Bogu uinio kao savren nain da iznese svoje vjerske i
politike stavove, a da pritom i upozori drutvo na zlo koje je prema njemu poelo
prevladavati. Tijekom opisa Sotoninih pobonika u prvom pjevanju Milton ubacuje
vlastitu aluziju na buntovne mladie koji su harali ulicama Londona u kasnijim
godinama njegova ivota.
I nepravda i zloin: a kad no smrai
Ulice, tad lutaju sinovi tuda
Beliala gonjeni drskoi i vinom.

Miltonov svjetonazor se oituje i u injenici da u Izgubljenom raju Adam i Eva rade i

prije sagrjeenja, dok je prema Bibliji rad kazna za njihov neposluh. Milton kao
napredni graanin 17. stoljea nije mogao zamisliti sretan ivot bez rada. Njegova
ideologija je takoer odraz velikog prijeloma koji se tada zbivao u idejama itave
Europe. Miltonov ep ima istovremeno i konkretan i simbolian karakter. On vidi
dobro prije svega u vrlini pokoravanja Bogu, tj. vrhovnom dobru i moralnim
naelima. Zlo vidi u anarhinom individualizmu, koji po njemu predstavlja slobodu
od moralnih naela goru od svakog ropstva, jer kad ovjek odbaci svoju savjest on
robuje ivotinjskim navikama (poput Sotone u djelu). Dobro je prema Miltonu
vladavina reda, razuma i sklada linosti i drutva (kakvo je vidio u propaloj
Republici). Milton ne odobrava prisilu nad ovjekom i zato njegov Bog inzistira na
naglaavanju slobodne volje koju je podario ljudima, ali ipak smatra da je prisila
nuna dok se oni kojima je namijenjena ne uzdignu do sposobnosti vladanja nad
sobom. Taj Miltonov stav se javlja kao jedan od glavnih zakljuaka Izgubljenog
raja. Ljudska povijest u Izgubljenom raju je sagledana kao trolani niz. Prvi stupanj je
prvotna nevinost, harmonino, sretno, ali i primitivno stanje prvih ljudi. Drugi stupanj je
antiteza padanje u grijeh zbog nepokoravanja moralnom naelu, robovanje zlu u sebi i
tiraniji izvan sebe, ali i stjecanje znanja koja pomau u iskupljenju. Trei stupanj je sinteza
novo i ljepe dobro roeno iz zla, novo drutvo pravednih ili carstvo Boje na zemlji, prema
Miltonu idealna graanska republika. Taj posljednji stupanj nije ostvaren u djelu, ve

se samo prorie u daljoj budunosti. Ponajvie u svemu ovome se oituje ideologija

i trenutno stanje u kojem se Milton nalazio u doba pisanja ovoga epa. On nakon
poraza Republike nije vie imao nadu u novo ostvarenje carstva Bojeg na zemlji,
odnosno naprednijeg drutvenog poretka u Engleskoj. Miltonova ideologija
uIzgubljenom raju je neobian spoj poganskog i kranskog, religije i slobodne misli,
znanosti i legende, naivnog vjerovanja i pronicljivog racionalnog uma.

6. TEME U IZGUBLJENOM RAJU

6.1. VANOST POSLUNOSTI PREMA BOGU
Ve je reeno da Milton na samom poetku spjeva i najvljuje glavnu temu prvi
ovjekov neposluh. On pripovijeda priu o Adamovom i Evinom neposluhu,
objanjava kako i zato do njega dolazi i cijelu tu priu smjeta unutar veeg
konteksta Sotonine pobune i Kristova uskrsnua. ovjek nakon sagrjeenja moe
odabrati izmeu nastavljanja ivota u grijehu poput Sotone ili puta k iskupljenju
koji su odabrali Adami Eva. Prvi put kao u Sotoninom sluaju osigurava

degradaciju duha do potpune propasti i vjenog prokletstva. Adam i Eva se kaju za

svoj grijeh i trae oprost, oni za razliku od Sotone shvaaju dae njihov neposluh
biti oproten nakon dugo godina patnje, ali samo ako te godine provedu odani
Bogu. Oni nesvjesno odabiru ispravan put. U njihovom odabiru se donekle oituje
ironija, jer su oni poput Sotone pogrijeili u vlastitom predvianju sudbine nakon
sagrjeenja. Ne znajui kako e odabirom poslunosti i molitve odabrati upravo ono
to e im donijeti Boji oprost i spasenje, svejedno odabiru ispravan put umjesto
preputanja daljnjem zlu. Njihov nesvjestan odabir se najbolje vidi iz sljedeih
stihova.
to nam preostaje bolje, do da na mjesto
Gdje suae nam vratimo se, na koljena pavi
Pred njim tovanja puni, i ispovijedimo tamo
Ponizno grijehe nae, i oprotaj zaiskamo,
Suzom tlo nakvasimo i uzdisajem naim zrak
Ispunimo, to iz skruena srca navre, ko znak
Tuge iskrene, i podastiranja blagog?
Bez sumnje on e se smilostivit`, i okanit` se
Nezadovoljstva svog; u pogledu mu vedrom
Kad najgnjevnij` sude` nam je izgled`o, i najstroi,
Zar drugo je do naklonost, prijaznost i milost sjao?

Ovi stihovi odabiru izbor Adama i Eve izmeu poslunosti i neposlunosti prema
Bogu. Ispravan odabir pokajanja i poslunosti Bogu im omoguava oprost od Boga
i iskupljenje, ne samo njihovo ve i cijelog ovjeanstva. Njihova suosjeajna
ispovijed naglaava njihov in molitve i pokazuje predanost i odlunost u
poslunosti prema Bogu bez obzira na sve. Milton je htio naglasiti kako je
iskupljenje mogue jedinon kroz pokajanje i poslunost prema Bogu. Zato naglasak
radnje njegovog spjeva nije toliko na samom inu Evinog i Adamovog sagrjeenja,
ve na cijelom procesu iskuenja i pokvarenosti svijeta kroz grijeh te na oaju
Adama i Eve nakon neposluha, njihovom sazrijevanju kroz to iskustvo i odabir
pokornosti i pokajanja koji ih vodi do iskupljenja. I vizije u jedanaestom i
dvanaestom pjevanju pokazuju kako poslunost prema Bogu ak i nakon
mnogih padova moe spasiti pojedinca i ovjeanstvo.
6.2. HIJERARHIJSKA PRIRODA SVEMIRA
Hijerarhija svemira u Izgubljenom raju, prema kojoj je pakao na dnu hijerarhije,
Zemlja u sredini, a raj na vrhu, predstavlja svemir kao hijerarhijsko ustrojstvo

organizirano prema naelu blizine Bogu i njegovoj milosti. Takva prostorna

hijerarhija se odraava i na socijalnu hijerahiju anela, ljudi, ivotinja i demona.
Sin je najblii Bogu s anelima i ostalim nebeskim biima iza sebe, zatim slijede
Adam i Eva, pa zemaljske ivotinje, dok su Sotona i njegovi sljedbenici
najudaljeniji od Boga, i u skladu s time zauzimaju dno hijerarhijske ljestvice.
Potivati Boga znai potivati ovu hijerarhiju. Prvi grijeh uope kao i prvi grijeh
ljudi su posljedica nepotivanja te hijerarhije. Sotona odbija potivati Boju odluku,
prema kojoj je Sin postavljen na poziciju superiornu njemu i drugim anelima te
tako dovodi Boju hijerarhiju u pitanje. On i u paklu pokuava organizirati vlastitu
hijerarhiju meu svojim sljedbenicima, prema kojoj on zauzima najvie mjesto, ali
ak i tamo ne moe pobjei od vrhovne hijerarhije Boga kao apsolutnog vladara i
jedinoga koji moe zauzimati prvo mjesto u hijerarhiji. Neposluh Adama i Eve je
takoer nepotivanje Boje hijerarhije. Eva je popustila nagovorima zmije jer se i
sama htjela uspeti na vie mjesto u hijerarhiji i postati poput anela, meutim, time
je izazvala suprotan uinak i sebe, a potom i Adama udaljila od Boje milosti. Iako
njihov postupak, zahvaljujui konanom odabiru pravog puta, nije izazvao gubitak
mjesta u hijerarhiji koje su imali prije pada, kao to je sluaj kod Sotone, ipak ih je
donekle udaljio od Boga, a najvljuje se kako e prvotna hijerarhija biti
uspostavljena tek Kristovom rtvom.
6.3. PAD KAO DJELOMINO SRETAN
Konana poglavlja knjige naglaavaju stari kranski paradoks felix culpa (sretna
krivnja). U punom konrtekstu Miltonovog djela pad Adama i Eve nije samo sretan zato to e
izazvati dokazivanje boanskog milosra u inkarnaciji Isusa Krista, ve i tato to Adamu i Evi
njihov grijeh daje znanje i slobodu, a sa time i potpunu ljudskost. Neminovan pad nakon

neposluha samo prividno izaziva katastrofalne posljedice, a zapravo sa sobom nosi

neto dobro. Sam Adam izraava kako se nauio mudrosti zahvaljujui loem
iskustvu.
Dobro poduen ja otii u sada,
Pun mirnih misli, jer dobih moj dio
Znanja, kol`ko u posudu ovu moe stati;
Viem od toga, lud bijah, te posegnuh.
Iz sveg` tog nauih da najbolji je posluh,
I ljubav i strah pred Bogom jedinim, etati
U prisustvu njega, primjeivati svuda
Providnost mu, zavisiti samo od njega,...
...Svemu tom podui me onaj za kog sad shvaam

Da Iskupitelj je moj uvijek blagoslovljen.

Neposluh Adama i Eve Bogu daje povod da pokae vlastitu milost kroz umjerenost
u kanjavanju. ovjeanstvo mora iskusiti patnju i smrt kako bi iskusili milosre i
spasenje kakvo ne bi mogli iskusiti da nije bilo neposluha. Ovaj sretni rezultat
neposluha opravdava Boje rasuivanje i objanjava njegov finalni plan za
ovjeanstvo. Moda i najvanija posljedica sretnog pada je sazrijevanje Adama i Eve.

Oni su kroz ono to su proivjeli stekli znanje koje im je omoguilo da spoznaju

Raj i izvan Edena, unutarnji raj. Na kraju se pokazuje kako je ovjeanstvo
sposobno postii unutarnji raj, bolji od onoga kojega su se Adam i Eva odrekli. Raj
i pakao nisu samo mjesta, ve i unutranja stanja. Sotona se i u Edenu osjeao kao
da je u paklu, njega su bez obzira na mjesto u kojem se nalazio izjedale unutarnje
sumnje i oaj. Adam i Eva su s druge strane na kraju spoznali kako naputanje
Edena ne znai naputanje raja i blagostanja, jer oni mogz postii pravi raj bilo gdje
ako ga nose u srcu. To se najbolje vidi iz rijei koje je Mihael uputio Adamu pred
kraj dvanaestog pjevanja.
Ovo nauiv`, ti postie najveu mudrost
Moguu; vioj se ne nadaj, ma i sve zvijezde
Po imenu znao, i sve eterske sile,
Sve tajne dubina, sva Prirode djela, il` djela
Boga na Nebu, u zraku, na Zemlju, u moru,
I ma sva bogatstva ovog uiv`o Svijeta,
I svu vlast, jedno carstvo; dodaj samo
Djela slina tvome znanju, dodaj vjeru,
Vrlinu, strpljenje, umjerenost, dodaj LJubav,
to imenom e biti Milosre, duu
Sveg` ostalog: tad biti prisiljen nee
Da napusti ovaj Raj, ve e imati njega
Raj u sebi samom, sretniji daleko.

U ovim stihovima Mihael govori adamu i Evi kako im za sreu nije potrebno nita
drugo osim da ive ivot prema sedam principa: poslunosti, vjeri, vrlini,
strpljivosti, umjerenosti, ljubavi i milosru, koji e im dozvoliti da steknu unutarnji
raj. Na isti nain ivot prema sedam smrtnih grijeha stvara unutarnji pakao u
Sotoni, pa se tako uspostavlja snana opreka izmeu kranskog i nekranskog
naina ivota.

7. MOTIVI U IZGUBLJENOM RAJU

7.1. ODNOS SVIJETLA I TAME

Suprotnosti u Izgubljenom raju ima u izobilju. Tako oponiraju raj i pakao, Bog i
Sotona, dobro i zlo itd. Kako bi na najbolji nain izrazio sve te suprotnosti Milton
na razne naine upotrebljava slike svijetla i tame. Aneli su fiziki opisani kao bia
svijetla, dok su demoni opisani kao bia sjene i tame. Svijetlo takoer simbolizira
Boga i njegovu milost. Sam Milton u svojoj drugoj invokaciji trai da bude
ispunjen svijetlom kako bi svoju priu iznio to uvjerljivije i tonije. Znaajno je i
odsutstvo svijetla u paklu, koje simbolizira odsutstvo Boga i njegove milosti.
7.2. SPECIFINA GEOGRAFIJA SVEMIRA
Radnja u Izgubljenom raju se odvija u etiri velike regije koje, prema Miltonu, tvore
svemir. Te regije su velianstveni Raj, stravini pakao, zbunjujui Kaos i mlada i
ranjiva Zemlja izmeu. Prvotne scene se odvijaju u paklu i u njima se daje kontekst
Sotonine zavjere protiv Boga i ovjeanstva, posrednike scene su u Raju i u njima
se oitava filozofski i teoloki aspekt prie, dok je veina radnje smjetena na
Zemlji, koja postaje bojno polje izmeu sila dobra i zla.Milton kroz razgovor o
strukturi svemira izmeu Adama i Rafaela jasno iznosi svoj stav kako sve druge
informacije osim onih poznatih u prii nisu bitne. On priznaje mogunost
heliocentrinog i geocentrinog uenja, ali ne zauzima niti jednu stranu. To
pokazuje kako je kozmologija Izgubljenog raja bazirana na religioznom uenju, a ne
na otkriima suvremene znanosti, pogotovo astronomije. To najbolje pokazuju
Rafaelove rijei: Nije vano koje se okree oko kojega.
7.3. RAZGOVOR I KONTEMPLACIJA
Mnogi itatelji su Miltonu zamjerali nedostatak akcije u Izgubljenom raju u odnosu
na ranije epove. Meutim, stavljanjem teita na razgovor i kontemplaciju svojih
likova umjesto na herojske bitke, Milton je elio skrenuti panju na stvari koje ine
moralnu osobu. Time naglaava kako dijeljenje ideja izmeu dvoje ljudi dopita
dijeljenje i irenje Boje poruke. Razmiljanje, kontempliranje o Bogu i njegovoj
milosti omoguava pojedincu da postane posluniji i samim time blii Bogu. Adam
kontemplira Bog, a Sotona kontemplira samoga sebe. Nakon pada Adam i Eva
nalaze e nai sreu izvan Edena samo ako naue odrati razgovor izmeu se be i
kontemplaciju koja ih pribliava Bogu.

8. SIMBOLI U IZGUBLJENOM RAJU

8.1. ZLATNE STUBE

Milton se posluio raznim alegorinim prikazima koji simboliziraju neke osnovne
postavke Izgubljenog raja. U trenutku kada se Sotona sprema na borbu s Gabrijelom
nakon to je otkriven u Raju Bog uzrokuje sliku zlatnih stuba koje se pojavljuju na
nebu. Stube funkcioniraju poput vage, pa su tako na jednoj strani posljedice
Sotonina bijega, a na drugoj posljedice borbe s Gabrijelom. Druga strana leti uvis
time oznaavajui lakou i bezvrijednost u pokuaju borbe s arkanelom. Zlatne
stube simboliziraju injenicu da Bog i Sotona nisu zapravo na suprotnim stranama
bitke, ve da je Bog svemoan, a Sotona i Gabrijel svoju mo dobivaju od njega.
Boje stube prisiljavaju Sotonu da shvati uzaludnost borbe protiv jednog od
njegovih anela.
8.2. ADAMOV VIJENAC
Dok su Adam i Eva u devetom pjevanju odvojeno radili u vrtu, Adam je zato
vrijeme napravio vijenac svojoj drubenici. Taj vijenac u poetku simbolizira
njegovu ljubav prema Evi, meutim, nakon to saznaje da je sagrijeila on mu
ispada iz ruke i na taj nain pokazuje kako Adamova prvotna ljubav blijedi nakon
kobne spoznaje. Njegova slika Eve kao duhovnog druga je potpuno razbijena dok
shvaa ono to je napravila. Padanje vijenca simbolizira gubitak iste ljubavi.

9. LIKOVI U IZGUBLJENOM RAJU

9.1. SOTONA
Iza likova u Izgubljenom raju stoji odreena idejna pozadina, koja se moda najvie
oituje u ovom najivlje prikazanom liku. Sotonu su mnogi vidjeli kao glavnog
junaka ovog epa i njegov prikaz su najvie zamjerali Miltonu. Milton je portretirao
Sotonu izrazito slikovito, pogotovo u prva dva pjevanja. On Sotonin lik tretira sa
punim razumijevanjem njegove situacije zato jer je kroz Sotoninu sudbinu vidio
sudbinu svakog anarho-individualistikog buntovnika.Meutim, Milton se ne
poistovjeuje s njim, ve se samo dramski uivljava u njegov lik poput
Shakespearea koji se na taj nain uivljavao u negativne likove svojih drama (Jago,
edmund, Macbeth itd.). Sotona jest junak, ali antijunak, tragini junak kji se zbog
individualizma uzrokovanog oholou pretvara u moralnog izroda. On kroz stalnu
borbu da prevlada vlastite sumnje i strahove postie svoj cilj, ali na kraju prie ipak
Adam i Eva izniu kao pravi moralni heroji. Njegova kompleksnost karaktera i
prvotna velianstvenost kod neopreznog itatelja mogu pobuditi simpatiju pa ak i

divljenje. Meutim, iako se na poetku doima kao grandiozan lik, tovie heroj jer
ne pokazuje strah na opasnom putu kroz pakao, a junake osobine pokazuje i u
spremnosti na suoavanje sa Grijehom i Smru, stranim uvarima ulaza u pakao,
on je ipak rtva svoje najvee mane, a to je oholost. Postoji mogunost kako je
njegovo velianstveno prikazivanje na poetku samo Miltonov nain da nesvejsnog
itatelja namami u poistovjeivanje i suosjeanje s njim kako bi kasnije uvidio da
zlo moe biti privano i zavodljivo. Milton na taj nain eli pouiti itatelja da
bude oprezniji. Sotona osim hrabrosti pokazuje i kolebanje, sumnju u vlastite
postupke, to se vidi iz njegova opisa u etvrtom pjevanju.
Njega samog; rastrzahu strah i sumnja
Teke mu misli, burkaju` iz dubina
Pakao, jer u njemu Pakao je,
I on ga sobom nosi, oko sebe, i od Pakla
Ni stopu, ko ni od sebe, pobje` ne moe
Ma kud i`o. Sad savjest mu oaj budi
to drijemao je, i die spomen gorki
Na ono prolo, to jeste i to biti mora
Gore; jer gora djela jo goru patnju rode.

U ovim stihovima on pokazuje ljudske slabosti i ak oplakuje vlastitu sudbinu, ali u

konanici ipak odabire zlo i time prstaje biti tragian i brie svaku mogunost
suosjeanja. Za njega nema iskupljenja upravo zbog njegove ustrajnosti u zlu i zato
jer je za svoj neposluh odgovoran iskljuivo on, dok su Adam i Eva za svoj
neposluh samo djelomino odgovorni. Nakon prvotne veliine slijedi postupna
degradacija njegovog lika kroz priu. On se od snanog i velikog voe preko
skromnog kerubina, ptice i abe konano pretvara u zmiju te se tako degradira na
najnii stupanj. Osim fizikog lika takoer se smanjuje i njegova sposobnost
argumentacije i racionalnog rasuivanja. On poinje vjerovati vlastitim laima i
dobiva poremeenu sliku o samome sebi. Iako u Miltonovom Sotoni postoje tragovi
junatva on ipak nije junak prie, ve utjelovljenje istinskog zla i primjer zablude i
posljedica do kakvih oholost i grijeh uope dovode.
9.2. ADAM
Adam je poput Eve za Miltona idealni, bezgreni praroditelj ljudskog roda i
predstavnik ovjeanstva uope, ovjeanstva koje grijei, ali je sposobno za
poboljanje. On je na poetku prikazan nadjludski, kao jak, inteligentan i racionalan
karakter, to se oituje i u njegovoj snanoj vezi s Bogom. Milton ga prikazuje

savrenog onoliko koliko je to mogue za jedno ljudsko bie. Njegov apstraktnoidealni nivo i kvazisavrenost se najvie oituju u njegovom razgovoru s Rafaelom,
gdje sa jednim nebeskim, aneoskim biem razgovara gotovp na jednakoj
intelektualnoj razini. Nakon neposluha sve to se izokree. Sumnja i bijes koji ga
obuzimaju pokazuju da posjeduje i veoma nesavrene osobine, a to se vidi iz
njegovog iracionalnog i brzopletog ponaanja. On kao posljedicu pada gubi svoj
isti razum i intelekt. Njegova najvea slabost je velika ljubav koju osjea prema
Evi. Iako moemo pomisliti kako ga je Eva zavela da kua plod i time sagrijei te
da je on samo rtva vlastite ljubavi on taj izbor donosi samosvijesno. On zbog svoje
slabosti ne vidi kako time ne ini uslugu Evi, ve samo poveava grijeh. U tom
inu se oituje i njegova druga slabost, a to je glad za znanjem i znatielja koja se
najvie pokazuje u njegovim pitanjima o svemiru i stvaranju svijeta koja je uputio
Rafaelu. Osim suosjeanja s Evom, ta znatielja je jo jedan od razloga zbog kojeg
je kuao zabranjeno voe. Kod njega kao i kod Sotone postoji gradacija u
prikazivanju, ali to nije postupna degradacija, ve prijelaz od nadljudskog, gotovo
idealnog nivoa na konkretnu ljudsku traginost i konano postizanje ljudskosti u
pravom smislu te rijei.
9.3. EVA
Ona je poput Adama na poetku gotovo savrena, ali opet savrena od njega. To je
zato jer je ona stvorena od Boga kako bi Adamu bila drubenica. Nju je Milton
prikazao inferiornijom od Adama, jedino ga u ljepoti nadmauje. Prema nekim
kritiarima upravo zato jer je prikazana manje savrenom od Adama ona je
privlaniji i ivahniji lik od njega. Za razliku od Adama ona ne pokazuje ambiciju i
volju za uenjem, to opet ne znai da je neinteligentna, ve samo pokazuje kako je
zadovoljna Adamovim vodstvom u skladu s Bojim namjerama. U tom smislu
znaajna je njezina odsutnost tijekom razgovora izmeu Adama i Rafaela kao i
injenica da spava tijekom razgovora izmeu Adama i Mihaela na kraju. Ona slijedi
ulogu koju joj je namijenio Bog, a to je da bude dobra i posluna drubenica
Adamu. Jedini put kada je skrenula s puta svoje pasivne uloge je gotovo rezultirao
katastrofom, odnosno sagrjeenjem i izgonom iz Raja. Evina je najvea slabost
njena tatina. U prilog tome govori epizoda koja ju prikazuje kako se odmah nakon
to je stvorena zaljubljuje u vlastiti lik u vodi. Milton je kroz Evin lik prikazao
vlastite stavove, kao i stavove vremena u kojem je ivio, o ulozi ena u drutvu.
ena u njegovom drutvu ima, kako je on smatrao pozitivnu i vanu ulogu u
boanskoj uniji braka. On nije degradirao ene kroz njezin lik, kao to mu neki
zamjeraju, ve je samo slijedio predrasude i duh vremena i drutva u kojem je

ivio, pa tako Eva u Izgubljenom raju utjelovljuje vrijednosti, osobine i ulogu ena
Miltonovog doba.
9.4. BOG
On je sveznajui, sveprisutni i svemoni lik apstraktnog znaenja. On za Miltona
predstavlja vrhovno dobro i zbog nespoznatljivosti koja ga okruuje Milton ga nije
uspio toliko dramski ocrtati kao druge likove. U odnosu na njih on je pomalo
blijedo ostvaren. Kako bi to uspjenije doarao kao apsolutno, vrhovno bie
Milton prilagoava nekoliko njegovih biblijskih govora u svoje govore
u Izgubljenom raju. Bog u Miltonovom epu predstavlja najvii stupanj hijerarhije. On
zna sve i prije nego to se desi te na taj nain sve to se dogaa se dogaa zato jer je
on dopustio da se dogodi. Miltonov Bog ponajvie brani slobodnu volju koju je
podario ljudima, ali i nebeskim biima. On voli sva svoja stvorenja, a svoju ljubvav
pokazuje kroz Sina, koji njegovu volju vri pravedno i milosrdno. Bog
u Izgubljenom raju je ustvari vie personifikacija apstraktnih ideja nego potpuno
razvijeni lik. Zbog svoje nespoznatljivosti on nema emociju i dubinu karaktera
poput ostalih likova, on nema slabosti i mana, ve predstavlja isti razum i uvijek je
pravedan. On objanjava vlastite postupke i time Milton daje teoloki smisao
svome djelu. U pojedinim situacijama se doima kao nepravedan ili ak i zao. Takvo
ponaanje Boga uIzgubljenom raju se oituje u njegovom razgovoru sa Sinom nakon
Adamova i Evina sagrjeenja.
On s potomstvom svim svojim umrijet` mora;
Ako ne on, umrijee Pravda; sem ako za njeg`
Neko ini, ko moe i voljan je, dati
Zadovoljtinu stranu, smrt za smrt.

U ovim stihovima Bog se doima poput sudca koji je spreman osuditi nevina
ovjeka samo kako bi zadovoljio pravdu. Meutim, kroz daljnji tijek radnje Milton
uspijeva opravdati Boje postupke prema ljudima i na taj nain postie jedan od
svojih proklamiranih ciljeva u Izgubljenom raju.
9.5. SIN ISUS KRIST
Prema Miltonu Sin je manifestacija Boga u akciji. On izvrava Boja nareenja
(protjerivanje Sotone, stvaranje svemira i ovjeka, kanjavanje Sotone, Adama i
Eve itd.) pravedno i milosrdno. Sin predstavlja fiziku vezu izmeu Boga i
njegovih stvorenja. utjelovljuje ljubav i suut te tako ima veu dubinu karaktera od

Boga jer je blii ljudima. Kroz svoju rtvu za ovjeanstvo on pokazuje posveenje
i nenadmanu portvovnost. Njegova budua rtva predstavlja nadu za Adama i
Evu, odnosno za cijelo ovjeanstvo dok izlaze iz Raja.
ZAKLJUAK
Iako je svojedobno Miltonov ep bio kritiziran sa svih strana, zabranjivan i
spaljivan, vjerojatno nema knjievnog teoretiara i kritiara koji za Izgubljeni
rajnee rei kako je to jedno od najboljih djela na engleskome jeziku. Miltonovo
najvee djelo zasigurno spada meu tzv. iradirajua djela svjetske
knjievnosti.Izgubljeni raj spaja stil starijih epskih, takoer iradirajuih ostvarenja i
Miltonova osebujnog stila te zbog toga u njemu nalazimo neke od najljepih
pjesnikih slika u knjievnosti uope. Nain na koji je Milton to postigao sa stihom
bez rime je jednostavno zapanjuju. Nevjerojatnom lakoom izraza Milton je
napisao nevjerojatno sloeno djelo. Svaki stih ima novo, skriveno znaenje, svaka
rije simbolizira neto i nosi neku poruku. Milton je univerzalnu, praiskonsku
biblijsku temu povezao sa poganskim mitovima i simbolima, ali na jedan posve
kranski nain. U svemu tome on je neizravno iznio vlastite poglede, kako
politike tako i vjerske, a osvrnuo se i na gorue probleme vremena u kojem je
ivio. Sam ep obiluje moraliziranjima, ali time ne gubi na ljepoti izraza, ve nam i
dalje zaokuplja panju nevjerojatnim slikama i grandioznim usporedbama. Milton
je u Izgubljenom raju spojio nevjerojatan broj tradicija, od antike grke i rimske,
srednjovjekovne, renesansne i barokne, a opet je uspio ostvariti neto novo i niti u
jednom trenutku nije oponaao doslovno, ve je prilagoavao staro kako bi dobio
novo i originalno. Izgubljeni raj nije samo velianstveni ep, on je i drama, tragedija
ljudske sudbine, sudbine onih koji ustraju u zlu i sudbine onih koji se unato
padovima ponovno diu. Osim stiha, stila i spajanja razliitih tradicija Milton je u
svome djelu fantastino ocrtao i likove. Njegovi likovi, osim moda samog Boga,
imaju dubinu kakvu junaci prolih epova nemaju. Oni nisu samo predstavnici
odreenih osobina, ve su ljudi u pravom smislu te rijei. ak i Sotona te Sin Boji
u izgubljenom raju po svojim osobinama vie nalikuju ljudima nego demonima i
bogovima. Izgubljeni raj je jedno od najkritiziranijih, najhvaljenijih i
najprouavanijih djela engleske knjievnosti. Mnoga znaenja i simboli te utjecaji
toga epa jo ni danas nisu objanjeni, a moda niti nee biti. Ta kranska epopeja
je izvrila nevjerojatan utjecaj na knjievnost, kako englesku tako i svijetsku,
slikarstvo, kinematografiju i kulturu uope. Nakon svega navedenoga, unato
nekim manama koje djelo ima, moramo se sloiti kako Izgubljeni raj zaslueno

spada u sam vrh svjetske knjievnosti i s punim pravom se moe govoriti o njemu
kao o iradirajuem djelu.
LITERATURA
1. Beker, Miroslav; Biani, Sonia: Engleska knjievnost, Zagreb, SNL, 1986., str.
47.- 49.
2. Brljak, Vladimir: Jedna te ista stvar: O poetici Izgubljenog raja, Knjievna smotra,
br. 37, 2005., str. 17. 30.
3. Daiches, David: A critical history of English literature, Seclar and Warbury, London, 1975.,
str. 390. 504.
4. Milton, John: Izgubljeni raj, Raj ponovo vraen, Filip Vinji, Beograd 2002., str. 5. 504.
5. Puhalo, Duan: Istorija engleske knjievnosti: od poetaka do 1700. godine. Trebnik,
Beograd, 2002., str. 184. 188.
6. Tillyard, E. M. W. : Milton by E. M. W. Tillyard, Longman, Green and Co., London, 1959.,
str. 5. 42.
7. Slamnig, Ivan: Svjetska knjievnost zapadnoga kruga : od srednjega vijeka do dananjih
dana, kolska knjiga, Zagreb, 1999., str. 57. 59.
8. SparkNotes Editors. SparkNote on Paradise Lost. SparkNotes LLC. 2003.
http://www.sparknotes.com/poetry/paradiselost/ (accessed December 28, 2009).
IZVOR: http://www.seminarski-diplomski.co.rs/KNJIZEVNOST/Izgubljeni-Raj.html