Zbornik - Potocari 1 PDF

Zbornik_sadrzaj:knjiga B5
20.5.2011
10:13
Page 1
20.5.2011
10:13
Page 2
20.5.2011
10:13
Page 3
Univerzitet u Sarajevu
Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava
GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI

- POSLJEDICE PRESUDE
MEUNARODNOG SUDA PRAVDE Zbornik radova Meunarodne naune konferencije
odrane 10. i 11. jula 2009. godine u Potoarima
(Srebrenica)
Sarajevo, 2011.
20.5.2011
10:16
Page 4
IZDAVA:
Univerzitet u Sarajevu, Institut za istraivanje zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava
ZA IZDAVAA:
Prof. dr. Smail eki
UREDNIK:
Prof. mr Muharem Kreso
LEKTOR I KOREKTOR:
Azra Fier
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
341.485 (497.6 Srebrenica) 1995 (063) (082)
341.645.2:343.151) (497.6
Srebrenica) 2009 (063) (082)
94 (497.6) 1992/1995 (063) (082)
MEUNARODNA nauna konferencija Genocid u Bosni i Hercegovini
(2009 ; Potoari (Srebrenica)
Genocid u Bosni i Hercegovini : posljedice presude Meunarodnog suda pravde :
zbornik radova Meunarodne naune konferencije odrane 10. i 11. jula 2009. godine u
Potoarima (Srebrenica) / Meunarodna nauna konferencija. - Sarajevo :
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta,
2011. - 1420 str. : ilustr. ; 25 cm
Bibliografija i biljeke svaki rad.
ISBN 978-9958-740-67-1
I. ICTY vidi International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (Hague)
COBISS.BH-ID 18825222
24.5.2011
10:06
Page 5
SADRAJ
Sadraj..................................................................................................5
Skraenice...........................................................................................11
Predgovor............................................................................................21
Uvodna rije (Prof. dr Muhamed Filipovi, akademik:
KONTEKST GENOCIDA NAD MUSLIMANIMA
SREBRENICE U JULU 1995. GODINE)..........................................29
Pozdravi Konferenciji.......................................................................45
- Diana Wallis, podpredsjednik Evropskog parlamenta
- Jelko Kacin, lan Evropskog parlamenta
- Sajeeda Warsi, lanica Britanskog parlamenta
- Faruk aklovica, rektor Univerziteta u Sarajevu
KNJIGA PRVA
PRVA TEMATSKA CJELINA
PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE - BOSNA I
HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE
(26. FEBRUAR 2007.) I NJENE IMPLIKACIJE
Prof. dr. Smail eki, PRAKSA MEUNARODNOG SUDA
PRAVDE PRAVNA ILI POLITIKA ? - PREDMET:
BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE - .........55
Prof. dr. Omer Ibrahimagi, PROCEDUROM
MEUNARODNOG SUDA PRAVDE O IZVRENOM
GENOCIDU U SREBRENICI DELEGITIMIRANA JE
REPUBLIKA SRPSKA KAO ZASEBAN ENTITET U
BOSNI I HERCEGOVINI................................................................139
Prof. dr. Sakib Softi, PRAVNE POSLJEDICE
PRESUDE MEUNARODNOG SUDA PRAVDE
ZBOG KRENJA KONVENCIJE O GENOCIDU...........................145
Prof. dr. Zijad Hasi, MEUNARODNOPRAVNI
ASPEKT PRESUDE MEUNARODNOG SUDA PRAVDE
O GENOCIDUU BOSNI I HERCEGOVINI ....................................159
5
23.5.2011
14:15
Page 6
Prof. dr. Muhamed Filipovi, akademik, ODSTUPANJA

TVORACA ICTY-a U ODNOSU NA NIRNBERKE
PRINCIPE I PRAKSU......................................................................172
Prof. dr. Carlo Gerardo Pinnetti, PONOVNO RAZMATRANJE
ZNAENJA GENOCIDA - RAT, POLITIKA
I REFLEKS ANALOGIJE................................................................183
Amir Ahmi, MEUNARODNI SUD PRAVDE - POGRENA
KOPIJA MEUNARODNOG KRIVINOG SUDA
ZA BIVU JUGOSLAVIJU..............................................................213
Dr. Jean-Claude Metraux, PRIZNAVANJE GENOCIDA MEUNARODNO PRAVO I MENTALNO ZDRAVLJE...............237
Mr. Enis Omerovi, NAMJERA ZA GENOCID U
Prof. dr. Ismet Dizdarevi, PSIHOLOKI INDIKATORI
POSTOJANJA SPECIFINE NAMJERE ZA
ZLOIN GENOCIDA......................................................................290
Mr. Maja Sahadi, RAZMATRANJE PRESUDE
MEUNARODNOG SUDA PRAVDE U SPORU KOJI
SE ODNOSI NA PRIMJENU KONVENCIJE O SPREAVANJU I
KANJAVANJU ZLOINA GENOCIDA IZ 1948. GODINE
(BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE) ZNAAJ PRESUDE MEUNARODNOG SUDA PRAVDE ZA
BOSNU I HERCEGOVINU.............................................................315
ejla Harai, PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE
- PRECEDENT BUDUIM SPOROVIMA O
ODGOVORNOSTI DRAVE ZA GENOCID?................................336
Doc. dr. Hajriz Beirovi, DRAVA KAO SUBJEKT
GENOCIDA......................................................................................372
Dipl. pravnik Ibro Buli, PRAKSA SUDA I TUITELJSTVA
BIH U PROCESUIRANJU GENOCIDA U SIGURNOJ ZONI
UN - SREBRENICA 1995. GODINE...............................................384
Mr. Sabina Galijatovi, TRETMAN DOKAZA U
MEUNARODNOM SUDSTVU ZA ZLOIN GENOCIDA INTERESI DRAVA IZNAD PRAVA RTAVA....... .......................456
6
23.5.2011
14:15
Page 7
Prof. dr. Samir Arnautovi, KULTUROLOKI ASPEKTI

RATA I PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE............474
Doc. dr. Selmo Cikoti, PREVENCIJA GENOCIDA I
SIGURNOSNI INTERESI BOSNE I HERCEGOVINE..................484
Doc. dr. Izet aboti, HISTORIOGRAFSKE KARAKTERISTIKE
I POSEBNOSTI PRESUDE MEUNARODNOG SUDA
PRAVDE U TUBI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE
PROTIV SR JUGOSLAVIJE (SRBIJE I CRNE GORE)..................498
Prof. dr. Safet Bandovi, POLITIKI INTERESNI
REALIZAM I DOMETI MEUNARODNOG PRAVA..................519
Prof. dr. Adib ozi, POTREBA REDEFINIRANJA SUBJEKTA
GENOCIDA U SAVREMENOJ ZNANSTVENOJ TEORIJI..........558
Dr. Bakir Alispahi, TERORIZAM I GENOCID............................581
Prof. dr. Ron Adams Dr. Hariz Halilovi, IVOT I SMRT
NA GRANICI - LOKALNI GENOCID U
GLOBALNOM KONTEKSTU........................................................596
Dr. Hariz Halilovi, ETIKA, LJUDSKA PRAVA I
ISTRAIVANJE: ETNOGRAFIJA U POSLJERATNOJ
FOTOGRAFIJE..............................................................................659
KNJIGA DRUGA
DRUGA TEMATSKA CJELINA
PLANIRANJE, PRIPREMANJE, ORGANIZOVANJE I
IZVRENJE GENOCIDA U REPUBLICI
BOSNI I HERCEGOVINI
Prof. mr. Muharem Kreso, AKTIVNA BORBENA DEJSTVA
OKO ENKLAVA PODRINJA.........................................................681
Prof. dr. David Pettigrew, GEOGRAFIJA GENOCIDA U
ISTONOJ BOSNI...........................................................................719
7
23.5.2011
14:15
Page 8
Prof. dr. Jusuf iga, MIKRO I MAKRO DIMENZIJE

GENOCIDA NAD BONJACIMA U SREBRENICI......................735
Jasmin Odobai, GENOCID NA PODRUJU BOSANSKE
KRAJINE 1992-1995........................................................................750
Mr. Mesud adinlija, SMANJENJE I RAZORUANJE
TERITORIJALNE ODBRANE SRBIH ASPEKTI PRIPREME
AGRESIJE NA BOSNU I HERCEGOVINU...................................769
Mr. Sabahudin ari, VELIKOSRPSKA GENOCIDNA
IDEOLOGIJA ...................................................................................791
Osman Selak, UEE JNA U AGRESIJI NA
BOSNU I HERCEGOVINU.............................................................813
Mr. Meldijana Arnaut-Haselji, MEDIJI U FUNKCIJI
REALIZACIJE GENOCIDA U BOSNI...........................................839
Amor Maovi, MASOVNE GROBNICE JASAN DOKAZ
GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI.......................................872
Mr. Velid abi, GENOCID U SREDNJEM
PODRINJU 1992.-1995....................................................................886
Dr. Beir Maci, GENOCID U SREBRENICI
DO 1995. GODINE...........................................................................907
Merisa Karovi, Eref Alikovi i Mr. Husejin Omerovi,
GENOCID NA PODRUJU OPTINE
VLASENICA 1992.-1995.................................................................919
Avdo Huseinovi, DESETI DIVERZANTSKI ODRED
EGZEKUTOR SREBRENIKIH BONJAKA...............................960
Salko Gui, UEE MUP-a REPUBLIKE SRPSKE U
GENOCIDU U SREBRENICI JULA 1995......................................967
Senad Omerika, GENOCID NAD BONJACIMA NA
TERITORIJI NEVESINJA 1992. GODINE.....................................987
Mr. Husejin Omerovi i Fadil Imamovi, ZLOIN GENOCIDA
NA PODRUJU OPINE BRKO 1992. 1995...........................995
Zilha Mastali-Kouta, GENOCID NAD DJECOM U
SREBRENICI - SIGURNOJ ZONI UN-A JULA 1995..................1033
8
23.5.2011
14:15
Page 9
Mr. Muharem Omerdi, DEVASTACIJA DEMATA,

RUENJE DAMIJA I UBISTVA IMAMA I UENIKA
MEDRESE U SREBRENICI 1992. DO 1995. GODINE...............1061
Doc. dr. Rasim Muratovi, UNITAVANJE HISTORIJSKIH,
KULTURNIH I VJERSKIH OBJEKATA ISLAMSKE
ARHITEKTURE U BOSNI I HERCEGOVINI U PERIODU
AGRESIJE 1992.-1995...................................................................1076
Prof. dr. Faruk Dalagija, AGRESOR JE KORISTIO BOJNE
OTROVE TOKOM AGRESIJE NA REPUBLIKU
BOSNU I HERCEGOVINU...........................................................1088
TREA TEMATSKA CJELINA

PORICANJE GENOCIDA I SJEANJE NA GENOCID
Prof. dr. Kasim Trnka, SANKCIONISANJE NEGIRANJA
ZLOINA GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI................1109
Louise L. Lambrichs, GENOCID, PORICANJE I
PONAVLJANJE ODGOVORNOST MEUNARODNOG
PRAVOSUA U POGLEDU BUDUNOSTI I MIRA.................1121
Prof. dr. Janja Be-Neumann, PORICANJE GENOCIDA
KAO NJEGOVA POSLEDNJA FAZA IZ
PERSPEKTIVE POSMATRAA (SLUAJEVI)..........................1153
Florence Hartmann, FAZE GENOCIDA SVIJET JE
PROPUSTIO DA SPRIJEI GENOCID U BOSNI.......................1175
Prof. dr. Devad Termiz, KONCEPTUALIZACIJA NAUNOG
ISTRAIVANJA GENOCIDA.......................................................1185
Prof. dr. Muhamed estanovi, MENTALNE POVREDE
RTAVA AGRESIJE NAD BONJACIMA U BOSNI I
HERCEGOVINI - ISKUSTVA IZ SUDSKE PRAKSE U
TRETIRANJU RATNIH MENTALNIH POVREDA.....................1208
Prof. dr. Azem Koar, KULTUROCID U FUNKCIJI
GENOCIDNE STRATEGIJE AGRESIJE NA BOSNU I
HERCEGOVINU OD 1992. DO 1995...........................................1222
9
23.5.2011
14:15
Page 10
Dr. Slobodan Pavlovi, PSIHIKA TRAUMA I

GENOCID U BiH .........................................................................1237
Prim. dr. sci. Ismet Suljevi i drugi,
NEKE SOCIJALNO-MEDICINSKE POSLJEDICE
GENOCIDA POINJENOG OD STRANE AGRESORA
U SARAJEVU 1992.-1995.............................................................1254
Mr. Faid Heo, PORICANJE ZLOINA GENOCIDA
U BOSNI I HERCEGOVINI..........................................................1268
Prof. dr. Hakija ozi, ZLOINCIMA AMNESTIJA I
OPLJAKANA IMOVINA, A PREIVJELE RTVE RATA
NISU DOBILE SATISFAKCIJU (POKUAJ
APROKSIMATIVNOG BILANSIRANJA
TETA RBIH 1992-1995)...............................................................1279
Mujo Kafedi, KRVAVI TRAGOVI I PUSTO
GENOCIDA U FOI......................................................................1300
Mr. Zijad Beirovi, DA LI IVIMO SA ZLOINCIMA?..........1330
Mr. Devad Mahmutovi - Mr. Nermin Lapandi, GENOCID
KAO POJAVNI OBLIK ORGANIZIRANOG KRIMINALA
SA OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU ARGUMENTI ZA I PROTIV..................................................1338
Mesud Hero, MEMORIJALNI CENTAR I NJEGOVA
ULOGA U OUVANJU SJEANJA NA DOGAAJ
KOJI JE MEMORIJALNA POJAVA .............................................1358
Doc. dr. sci. Nermin Sarajli, EKSPERTIZA POVREDA I
UZROKA SMRTI KOD RTAVA EKSHUMIRANIH
IZ MASOVNIH GROBNICA.........................................................1364
Doc. dr. Fahira Fejzi-engi, MEUNARODNI SUD
PRAVDE I KULTURA NEKANJAVANJA...............................1370
REZOLUCIJA EVROPSKOG PARLAMENTA O
SREBRENICI, OD 15. januara 2009. ............................................1382
FOTOGRAFIJE............................................................................1385
Skraenice......................................................................................1403
Sadraj............................................................................................1413
10
20.5.2011
10:13
Page 11
SKRAENICE
ABRU
ABS
AGFA
AIIZ
ANU
ARBiH
ARHITEL
ARK
ASPH
AU
B 92
BBC
BHS
BiH
BST
BZ
BZK
CD ROM
CIA
CID
CID
CJB
CMJ
CS
CSB
CSCE
= Abrukcija
= TV mrea
= Njemaka firma - proizvoa filmova, filmskih aparata i dr.
= Arhiv Instituta za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava Sarajevo
= Akademija nauka i umjetnosti
= Armija Republike Bosne i Hercegovine
= Nezavisna producentska kua [specijalizovana
za dokumentarne filmove]
= Autonomna regija Krajina
= Asphiktia (Asfikcija - nedostatak kisika usljed
prekida disanja)
= Austrougarska
= B (Radio Beograd) 92
= British Broadcasting Corporation Korporacija
za emitiranje radijskog i televizijskog programa
= Bosanski, hrvatski, srpski jezik (ICTY)
= Bosna i Hercegovina
= Bosnian Study Tour (Studijsko putovanje u Bosnu i
Hercegovinu)
= Bojni otrov esteri benzil kiselina
= Bonjaka zajednica kulture
= Ureaj (read only memory) za itanje CD-medija
= Central Intelligence Agency (Centralna obavjetajna
agencija SAD)
= Criminal Investigation Department (Odjel za istragu
kriminala u Britaniji)
= Izdavaka kua u Podgorici
= Centar javne bezbjednosti
= Croatian Medical Journal (Hrvatski medicinski urnal)
= Bojni otrov, suzavac
= Centar slube bezbjednosti
= Conference of Security and Cooperation in Europe
(Konferencija o evropskoj sigurnosti i saradnji Vidi (KEBS)
11
20.5.2011
10:13
Page 12
DAX TRADE = Izdavaka kua

DB
= Dobrinja Butmir (tunel)
DES
= tamparska kua
DFJ
= Demokratska Federativna Jugoslavija
DIF
= Dravni institut za fiziku kulturu
DIP
= Dispanzer i poliklinika
DK
= Drinski korpus
DMS
= Dejtonski mirovni sporazum (Opti okvirni
sporazum za mir u BiH)
DNK
= Dezoksiribonukleinska kiselina za analizu
nasljednog nukleusa
DPP
= Direkcija politike policije (vidi NKUP/NKVD)
DSHS
= Drava Slovenaca, Hrvata i Srba
DSHS
= Drava Srba, Hrvata i Slovenaca
DSM-IV
= Dijagnostiki statistiki prirunik verzija IV
DSZ
= Drutvena samo-zatita
DT
= Dravna tajna
DVJ
= Dobrovoljaka vojska Jugoslavije
DW
= Deutsche Wlle ( njemaka radio televizija)
EPHG
= Gestoze, preeklampsija (opasno stanje koje se
javlja u kasnoj trudnoi ili prilikom raanja)
ESI
= European Stabilization Initiative (Evropska
inicijativa za stabilnost)
ETC
= European Center for Teaching and Research
in Human Rights (Evropski Centar za nastavu
i istraivanje iz oblasti ljudskih prava)
EU
= European Union (Evropska unija)
EZ
= Evropska zajednica Vidi (EC)
FBiH
= Federacija Bosne i Herzegovine
FEB
= Izdavaka kua
FNRJ
= Federativna Narodna Republika Jugoslavija
FREEEB 92 = Izdava Slobodna Evropa - B92
FTV
= Federalna televizija (Sarajevo)
GAK
= Ginekoloko-akuerska klinika
GSUN
= Generalni sekretar Ujedinjenih nacija
G
= Glavni tab
12
20.5.2011
G OS SFRJ
HESY
HDZ
HIC
HLJKPP
HRW
HV
HVO
IAGS
ICC
ICJ
ICR
ICRC
ICTR
ICTY
IDC
IDPs
IFOR
IKAR
IKM
ILC
IPTF
10:13
Page 13
= Glavni tab oruanih snaga SFRJ

= Hemoralgini sindrom
= Hrvatska demokratska zajednica u (BiH)
= Hemoralgija intrakracijalna
= Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu
= Human Rights Watch (Organizacija za zatitu
ljudskih prava)
= Hrvatska vojska
= Hrvatsko vijee obrane
= International Association of Genocide Scholars
(Meunarodna asocijacija istraivaa genocida)
= International Criminal Court (Meunarodni
krivini sud )
= International Court of Justice (Meunarodni
sud pravde)
= International Court for Ruanda (Meunarodni
krivini sud za Ruandu)
= International Committee of the Red Cross
(Meunarodni komitet Crvenog krsta)
= International Criminal Tribunal for Ruanda
(Meunarodni krivini tribunal za Ruandu)
= International Criminal Tribunal for the Former
Yugoslavia (Meunarodni krivini tribunal za
bivu Jugoslaviju)
= Istraivako dokumentacioni centar
= Internally/internationally displaced persons
(interno/u svijetu raseljene osobe)
= Implementation Force (Snage za
implementaciju Dejtonskog sporazuma)
= Talijanska mesna konzerva (iz meunarodne
pomoi)
= Istaknuto komandno mjesto
= International Law Commission (Komisija za
meunarodno pravo)
= International Police Task Force (Meunarodne
policijske operativne snage UN-a)
13
IQ i EQ
ITD7
IUGR
IZ
IWPR
JA
JNA
KEBS
KGB
KJ
KJKP
KM
KPD
KPZ
KSHS
KZ
KZ BiH
LDP
lpbr
LSD
MALF
MAG
MAP
MIP
MKT
MKCK
MKS
14
20.5.2011
10:13
Page 14
= [Intelligence Quotient (Koeficijent inteligencije)

i Emotion Quotient (Koeficijent emocije)]
Agencija za kliniku psihologiju
= Izdavaka kua
= Retardation in interuterin growth (Zastoj u
unutarmaterinom razvoju)
= Islamska zajednica
= Institute for War and Peace Researches (Institut
za ratna i mirnodopska istraivanja - iz Holandije)
= Jugoslovenska armija
= Jugoslovenska narodna armija
= Konferencija o evropskoj bezbjednosti i
saradnji Vidi (CSCE)
= (K )
(Komitet dravne bezbjednosti SSSR-a)
= Kraljevina Jugoslavija
= Komunalno javno kantonalno preduzee Pokop
= Komandno mjesto
= Kazneno popravni dom
= Kazneno-popravni zatvor/zavod
= Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
= Krivini/kazneni zakon
= Kazneni/krivini zakon BiH
= Liberalno-demokratska partija (Srbija)
= Laka pjeadijska brigada
= Bojni (psihohemijski) (otrov LSD-25
dietil-amid lizergine kiseline)
= Malformacija ploda
= Muslimanska organizacija za antigenocidnu
aktivnost
= Mjeoviti artiljerijski puk
= Ministarstvo inostranih poslova
= Meunarodni kriminalni tribunal
= Meunarodni komitet Crvenog krsta
= Meunarodni krivini sud
20.5.2011
MKSJ
MKSR
MKTBJ
MSP
MSPH
mtbr
MUP
MZ
MZ
N
NATO
NCIS
NG
NIP
NIPP
NKUP
NOB
NOLIT
NOP
NOV
NSRS
NS FNRJ
NTV
NUNS
NVO
OBP
OC
OHR
ONO
ONO i DSZ
10:13
Page 15
= Meunarodni krivini sud za bivu Jugoslaviju

= Meunarodni krivini sud za Ruandu
= Meunarodni krivini tribunal za bivu
Jugoslaviju (ICTY)
= Meunarodni sud pravde Vidi (ICJ)
= Meunarodni sud pravde u Hagu
= Motorizovana brigada
= Ministarstvo unutranjih poslova
= Meunarodna zajednica
= Mjesna zajednica
= Novoroene
= North Atlantic Treaty Organization
(Sjevernoatlatski savez/pakt)
= National Criminal Intelligence Service
(Dravna krivina obavjetajna sluba)
= Naelnik Generaltaba
= Novinsko izdavako preduzee
= Novinsko izdavako privredno preduzee
= NKVD k
(Narodni komitet unutranjih poslova)
= Narodnooslobodilaka borba
= Izdavako preduzee Nova literatura
= Narodnooslobodilaki pokret
= Narodnooslobodilaka vojska
= Narodna skuptina Republike Srpske
= Narodna skuptina Federativne Narodne
Republike Jugoslavije
= Nezavisna televizija
= Nezavisno udruenje novinara Srbije
= Naoruanje i vojna oprema
= Obavjetajno bezbjednosni poslovi
= Operativni centar
= Office of the High Representative (Ured
Visokog predstavnika)
= Optenarodna odbrana
= Opte-narodna odbrana i drutvena samo-zatita
15
OPCW
OS
OSCE
OSRBiH
OSRS
O
OUN
OUR
OZN
Pan/Am
pbr
PIE
PJP
PJP
PJP CJB
PMF
PROU
PTSP
PTT
PVO
RABIC
RBiH
RCG
RDB
RDC
RDS
REKOM
16
20.5.2011
10:13
Page 16
= Organization for the Prohibition of Chemical

Weapons (Organizacija za zabranu hemijskog
oruja)
= Oruane snage
= Organization for Security and Cooperation in
Europe (Organizacija za sigurnost i saradnju u
Evropi - (CSCE)
= Oruane snage Republike Bosne i Hercegovine
= Oruane snage Republike Srpske
= Osnovna kola
= Organization of United Nations (Organizacija
ujedinjenih nacija)
= Organizacija udruenog rada
= Odredi za zatitu naroda
= Panameriki, sveameriki
= Pjeadijska brigada
= Profil indeks emocija
= Posebne jedinice policije
= Policija javnog poretka
= Posebne jedinice policije Centra javne bezbjednosti
= Prirodno-matematiki fakultet
= Prolapse of umbilicus prolapsus (ispadanje)
pupanika
= Posttraumatski stresni poremeaj
= Pota, telefon, telegram
= Protivvazduna odbrana
= Izdavaka kua
= Republika Bosna i Hercegovina
= Republika Crna Gora
= Resor dravne bezbjednosti
= Research and Documentation Centre
(Istraivako dokumentacioni centar -(IDC)
= Respiratorni distres sindrom
= Regionalna komisija za utvrivanje injenica
o ratnim zloinima i drugim tekim
povredama ljudskih prava u nekadanjoj SFRJ
20.5.2011
10:13
Page 17
= Revue generale du droit international public

(Opti pregled meunarodnog javnog prava)
RHIN
= RH inkompatibilija
RiK
= Rukovoenje i komandovanje
RIV
= Republiko izvrno vijee
RMR
= Ratne matrijalne rezerve
RS
= Republika Srpska
RSK
= Republika Srpska krajina
RSS
= Ratni stresni sindrom
RTO
= Republiki tab Teritorijalne odbrane
RTB
= Radio televizija Beograd
RTLM
= Radio Television libre des Milles Collines
(Slobodna radio televizija hiljadu brda,
rasistika radio stanica u Ruandi)
RTV
= Radio televizija
RV i PVO
= Ratno vazduhoplovstvo i protivvazduna odbrana
RV
= Ratno vazduhoplovstvo
SAD
= Sjedinjene Amerike Drave
SANU
= Srpska akademija nauka i umetnosti
SAO
= Srpska autonomna oblast
SAP
= Samostalna autonomna pokrajina
SB UN-a
= Savjet bezbjednosti UN-a Vijee sigurnosti UN-a
SCG
= Srbija i Crna Gora
SCG, SiCG, S&CG = Srbija i Crna Gora
SDA
= Stranka demokratske akcije
SDB
= Sluba dravne bezbjednosti
SDS
= Srpska demokratska stranka
SEPS
= Sepsa
SFOR
= Stabilization Forces (Stabilizacijske snage
[pod rukovodstvom NATO-a])
SFRJ
= Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija
SJB
= Sluba javne bezbjednosti
SJB
= Stanica javne bezbjednosti
SKJ
= Savez komunista Jugoslavije
SNSD
= Savez nezavisnih socijal-demokrata
SO
= Skuptina optine
RGIP
17
SPC
SPO
SPSS
SR BiH
SRJ
SRT
SSNO
SSSR
SUP
VK
TKP
TO
TRO
TV
TVSA
tzv.
UAC
UN
UNDP
UNESCO
UNHCR
UNICEF
UNMO
UNO
18
20.5.2011
10:13
Page 18
= Srpska pravoslavna crkva

= Srpski pokret obnove
= Statistical Postage Processing Package for the
Social Science (Sistem za statistiku obradu
podataka u drutvenim naukama)
= Socijalistika Republika Bosna i Hercegoivna
= Savezna Republika Jugoslavija
= Srpska radio televizija
= Savezni sekretarijat za narodnu odbranu
= c
(Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika)
= Sekretarijat unutranjih poslova
= tab vrhovne komande
= Trgovako knjiko preduzee
= Teritorijalna odbrana
= Turistika radna organizacija
= Television (Televizija)
= Televizija Kantona Sarajevo
= Takozvani
= Universities Adopting Communities (Univerzitetske
akademske zajednice)
= United Nations (Ujedinjene nacije)
= United Nations Development Program (Razvojni
program Ujedinjenih nacija)
= United Nations Educational Scientific and Cultural
Organization (Organizacija Ujedinjenih nacija za
obrazovanje, nauku i kulturu)
= United Nations High Commissioner for Refugees
(Visoki Komesar [i Komersarijat] Ujedinjenih nacija
za izbjeglice)
= United Nations International Childrens Emergency
Fund (Meunaroni fond Ujedinjenih nacija za pomo djeci)
= United Nations Military Observers (Vojni posmatrai
Ujedinjenih nacija)
= United Nations Organization (Organizacija
ujedinjenih nacija)
20.5.2011
10:13
Page 19
= United Nations Peace Forces (Mirovne snage

Ujedinjenih nacija - u bivoj Jugoslaviji)
UNPROFOR = United Nations Protection Forces (Snage
Ujedinjenih nacija za zatitu u bivoj
Jugoslaviji)
USA
= United States of America (Sjedinjene Amerike
Drave)
USSR
= Union of Soviet Socialist Republics Savez
Sovjetskih Socijalistikih Republika
UT - PTSP = Upitnik traume - posttraumatskog stresnog
poremeaja
VJ
= Vojska Jugoslavije
VK
= Vrhovni komandant
VKBI
= Vijee kongresa Bonjakih intelektualaca
VO
= Vojna oblast
VP
= Vojna pota
VRS
= Vojska Republike Srpske
VRSK
= Vojska Republike Srpske krajine
VSO
= Vrhovni savjet odbrane SRJ
V NOPO
= Vrhovni tab narodnooslobodilakih
partizanskih odreda
VVO
= Vrhovno vijee odbrane (Vidi VSO)
WHO
= World Health Organization (Svjetska
zdravstvena organizacija)
WSSD
= World Summit on Sustainable Development
(Svjetski samit o odrivom razvoju)
WUS
= World University Service (Svjetski
univerzitetski servis)
Z 4
= Propali meunarodni plan za zavretak rata na
Balkanu
ZOBK
= Zajednica opina Bosanske krajine
ZOO
= Zakon o obligacionim odnosima
ZZ
= Zemljoradnika zadruga
FT
= rtva faistikog terora
UNPF
19
Rasim_1:knjiga B5
20.5.2011
14:45
Page 1
Rasim_1:knjiga B5
19.5.2011
11:28
Page 29
PREDGOVOR
Meunarodna nauna konferencija GENOCID U BOSNI I

HERCEGOVINI - POSLJEDICE PRESUDE MEUNARODNOG
SUDA PRAVDE odrana je u Potoarima 10. i 11. jula 2009, u organizaciji
Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu.
Na ovoj naunoj konferenciji je uestvovalo 76 uesnika (iz Bosne i
Hercegovine i inostranstva), od kojih je 68 saoptilo rezultate istraivanja.
Referati su grupisani i sistematizovani u tri posebne i meusobno povezane
tematske cjeline:
I PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE - BOSNA I
HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE (26. FEBRUAR
2007.) I NJENE IMPLIKACIJE
II PLANIRANJE, PRIPREMANJE, ORGANIZOVANJE I IZVOENJE AGRESIJE I GENOCIDA U REPUBLICI BOSNI I
HERCEGOVINI
III PORICANJE GENOCIDA I SJEANJE NA GENOCID
Konferencija se bavila:
- aktuelnim pitanjima savremenih naunih istraivanja genocida u
Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea;
- tretmanom bitnih aspekata i dimenzija genocida i drugih oblika
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava na teritoriji cijele
Bosne i Hercegovine, sa posebnim akcentom na Presudu Meunarodnog suda pravde i njene implikacije.
21
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 22
Konferencija je ukazala na ozbiljne historijske, politike, pravne,

kulturne, bezbjedonosno-sigurnosne i druge implikacije (u Bosni i Hercegovini i ire) Presude Meunarodnog suda pravde u predmetu: Bosna i
Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, koja, naalost, daje vrlo ozbiljnu
poruku, a to je: da slabi i nejaki ne mogu oekivati ista prava i slobode kao
veliki i jaki. Demokratija je velika farsa i zabluda. To je pria za malu djecu.
To je sredstvo u rukama monih za unitavanje, manipulisanje, ugnjetavanje,
eksploataciju i poniavanje malih i slabih naroda.
Naalost, Bosna i Hercegovina i njena sigurna zona Ujedinjenih
nacija Srebrenica su simboli stradanja narod zbog njihove nacionalne,
etnike i vjerske pripadnosti i osvajanja tuih teritorija (lebensraum), ali i
paradigmatini primjer antifaistikog otpora i odbrane Evrope od najteeg
zla koje poznaje ovjeanstvo - zloina genocida, posebno na kraju XX
stoljea, kada je Evropa ostala nijema na pozive brojnih nemonih ljudskih
bia za spas, a svijet, naroito vlade velikih zapadnih zemalja, zauzeo
neutralan, ravnoduan, pasivan i licemjeran stav prema rtvama, liavajui
ih legitimnih prava na odbranu biolokog opstanka.
U Bosni i Hercegovini je na kraju XX stoljea nad Bonjacima
izvren genocid zbog njihove nacionalne, etnike i vjerske pripadnosti i
zauzimanja njihovog ivotnog prostora. Genocid je, prema velikosrpskom
projektu faistikog karaktera i sa genocidnom namjerom da se unite
Bonjaci kao nacionalna, etnika i vjerska grupa, izvren radi rjeavanja
muslimanskog pitanja i irenja srpskog lebensrauma. Bonjake je trebalo
istrijebiti i zauzeti njihov ivotni prostor koji bi bio obuhvaen etniki istom
srpskom dravom. Dakle, genocid je pokrenut iz istih razloga koje je Hitler
naveo u svom govoru gaulajterima Treeg rajha 1937. godine.
Konferencija je odrana na jednom od mjesta zloina genocida, te
se od nje, pored ostalog, oekivalo da digne glas protiv genocida i uputi
poruku koja e bitno utjecati i djelovati na svijest i moral monika, kako bi
spasili savremeno ovjeanstvo i civilizaciju, ouvali najvie ljudske
vrijednosti, ljudska prava i ivote malih, slabih i nemonih. Sadanje i budue
generacije iz svih dosadanjih zloina genocida moraju konano, u interesu
budunosti savremenog ovjeanstva i civilizacije, izvui historijsku pouku
o potrebi jaanja, razvijanja i ujedinjavanja svih antifaistikih snaga, bez
obzira na nacionalnu, etniku, rasnu, vjersku, ideoloku ili politiku pripadnost i opredijeljenost, u strategiji spreavanja i kanjavanja zloina genocida.
22
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 23
Nadamo se da je odravanje Konferencije i posebno objavljivanje njenih

rezultata u vidu Zbornika radova Koneferencije, u tom pogledu postiglo
pun smisao i cilj.
Samo naunoistraivaka saznanja mogu biti trajna osnova razvijanja
naih sposobnosti u pravovremenom otkrivanju, identifikovanju, spreavanju
i kanjavanju zloina genocida, u emu istraivai holokausta, genocida i
drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava imaju
historijsku ulogu i odgovornost. Obaveza je istraivaa, kako to pie nobelovac Eli Vizel (Elie Wiesel), da govore u ime rtava, podsjeaju na njihove
patnje i suze i potiskuju strah od zaborava. Istraivai moraju imati profesionalnu odgovornost i dovoljno moralne hrabrosti u istraivanju i saopavanju javnosti naune istine o genocidu.
I ova konferencija, a posebno nae uee u obiljeavanju 14.godinjice genocida nad Bonjacima u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija
Srebrenica jula 1995. pokazala je opredijeljenost svjetske zajednice istraivaa genocida na trajnu opomenu na najtei oblik zloina, koji je u svim
periodima historije ovjeanstvu nanio velike gubitke, a u cilju oslobaanja
ovjeanstva od genocida. Ova je opomena utoliko vanija ukoliko imamo
u vidu sljedee injenice:
- genocid nad Bonjacima se i dalje prikriva, minimizira, relativizira
i/ ili osporava, ukljuujui i presude meunarodnih (ICTY i ICJ) i
nacionalnih (Savezna Republika Njemaka i Bosna i Hercegovina)
krivinih sudova, kao i rezultate Komisije za istraivanje dogaaja
u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. Vlade Republike Srpske
i Radne grupe za sprovoenje zakljuaka iz konanog Izvjetaja
Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19.
jula 1995.;
- permanentno i kontinuirano se izjednaavaju rtve genocida i njihovi
delati, to je nedopustivo (sve vie se govori samo o ratnim zloinima na svim stranama, ime se genocid i drugi oblici zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava reduciraju samo na ratne
zloine, to najblae reeno duboko vrijea istraivae ovih zloina,
a pogotovo rtve genocida) i na sasvim pogrean nain se unaprijed,
bez ikakvog istraivanja, daju kvalifikacije o tako znaajnom pitanju,
kao to je karakter zloina, a to ne odgovara injeninom stanju i u
suprotnosti je sa relevantnom dokumentacijom;
23
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 24
- svjedoci smo, naalost, sve prisutnije pojave manipulisanja rtvama

genocida u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea, pri emu se
posebno aktivno angauju kvaziistraivai. Nosioci manipulacija
su razliiti i raznovrsni, kako pojedinci, tako i grupe, razna udruenja,
ustanove i drugi, iji su interesi i ciljevi vrlo razliiti i teko ih je
artikulisati, otkriti, identifikovati, utvrditi i konstatovati na jedinstven
nain. Ova nauna Konferencija ih identifikuje kao nedobronamjerne, tendenciozne i kontraproduktivne, sa moguim i veoma
tekim, dugorono tetnim implikacijama po Bosnu i Hercegovinu
kao dravu i sve njene graane, bez obzira na nacionalnu, vjersku
ili politiku pripadnost. Osnov za ovu kvalifikaciju proizilazi iz
injenice da se tzv. istraivanja ne organizuju i ne realizuju na
naunoj osnovi i nauno utvrenoj proceduri, kojom se propisuje
odvijanje procesa, od istraivake ideje do konstituisanja rezultata
naunog istraivanja i njihove eventualne primjene u naunoj i
drutvenoj praksi. Opte je poznato da postoji samo jedna istina, a
da je cilj nauke nauna istina, do koje se upravo dolazi primjenom
naunih metoda;
- krivino gonjenje i procesuiranje genocida i drugih oblika zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava pred sudovima u Bosni
i Hercegovini se, najblae reeno, kontinuirano opstruira, pri emu
su na sceni snage koje, umjesto teine zloina, karaktera, statusa i
broja rtava, predmete biraju po nacionalnoj pripadnosti rtava, radi
izjednaavanja i izbalansiranja zloina meu tri naroda (Bonjaci,
Srbi i Hrvati) i proglaavanja rtve genocida - zloincem, i da, pored
ostalog, kroz krivinu proceduru izmijene karakter sukoba i
karakter zloina u Bosni i Hercegovini, kako bi meunarodni oruani
sukob, odnosno agresiju, prekvalifikovali u graanski rat, a zloin
genocida u etniko ienje, to je zapravo samo drugi, kamuflani
naziv za genocid:
- planeri, naredbodavci, uesnici, pomagai, sauesnici i izvrioci
genocida su u velikosrpskoj ideologiji, politici i praksi najvei
heroji u srpskom narodu (u nauci, kulturi, umjetnosti, obrazovanju),
koji danas nekanjeno ive i rade, uivajui, naalost, u rezultatima
genocida i ismijavajui rtve tog zloina;
24
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 25
- srpski narod i njegova politika i nauna elita sem malobrojnih

pojedinaca nisu se distancirali od izvrenog genocida, a kamoli da
se rtvama izvine, zatrae oprost i prue ruku pomirenja. Umjesto
toga, oni u kontinuitetu negiraju genocid i odgovornost za zloine
prebacuju na rtvu genocida, te izmiljaju i falsifikuju historijske
injenice, kao to je, pored ostalog, primjera radi, teza da su legalni
organi vlasti Republike Bosne i Hercegovine protjerali Srbe sa
podruja Sarajeva, ukljuujui i vie od 650 univerzitetskih
profesora i asistenata;
- entitet Republika Srpska je genocidna tvorevina velikosrpskog
nacizma, nastala na tekim krenjima meunarodnog humanitarnog
prava, obiljeena i natopljena, uglavnom, bonjakom krvlju, te
omeena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama i koncentracionim logorima, u kojoj legalno djeluju faistike organizacije. Tu
genocidnu tvorevinu tzv. meunarodna zajednica je legalizirala i
ustanovila je kao ustavnu kategoriju. Politiko rukovodstvo i druge
strukture Republike Srpske, u skladu sa velikosrpskom genocidnom
ideologijom, politikom i praksom, na sve mogue naine opstruiraju
jaanje drave Bosne i Hercegovine i konstantno sprovode politiku
secesije, unitavanja i unitenja drave Bosne i Hercegovine.
Konferencija je dala odgovore na brojna otvorena pitanja iz oblasti
istraivanja zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, koji e se
temeljiti na rezultatima relevantnih naunih istraivanja i otvoriti perspektive
efikasnijem otkrivanju, spreavanju i kanjavanju zloina genocida.
U toku priprema za tampu ovog zbornika radova, 26. januara 2010.
godine u sarajevskom OSLOBOENJU, objavljena je procjena Svjetske
banke o najteoj posljedici agresije i genocida u Bosni i Hercegovini. Ta
procjena je 1,471.594 emigranta iz Bosne i Hercegovine, to iznosi 37,7%
ukupne njene populacije. Najtei problem je to to se negativne posljedice
ove vrste drastino poveavaju poslije rata. Petnaest godina od zavretka rata,
odnosno Okvirnog sporazuma o miru, umjesto Dejtonom oekivanog
masovnog povratka bar polovine od miliona bosanskohercegovakih
izbjeglica imamo njihovo katastrofalno poveanje od gotovo pola miliona
novih emigranata, ime se drastino naruava etnika slika Drave.
25
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 26
Konferencija je odrana na jednom od mjesta zloina genocida, te

je ona, pored ostalog, zajedno sa preivjelim rtvama genocida, na Evropski
dan sjeanja na genocid u sigurnoj zoni UN-a Srebrenici, digla glas protiv
genocida i uputila poruku najutjecajnijim politiarima svijeta, kako bi spasili
savremeno ovjeanstvo i civilizaciju, ouvali najvie ljudske vrijednosti,
ljudska prava i ivote malih, slabih i nemonih.
Uee na Konferenciji potpredsjednice Evropskog parlamenta,
Gospoe Wallis, i lana Evropskog parlamenta, gospodina Kacina, kao i
baronese Warsi, lanice Britanskog parlamenta, u svojim pozdravima izrazili
su pozitivna oekivanja u odnosu na zahtjeve i poruke uesnika Konferencije
i rtava genocida.
Uesnici Konferencije izrazili su nadu da e sadanje i budue
generacije iz svih dosadanjih zloina genocida konano, u interesu budunosti savremenog ovjeanstva i civilizacije, izvui historijsku pouku o
potrebi jaanja, razvijanja i ujedinjavanja svih antifaistikih snaga, bez
obzira na nacionalnu, etniku, rasnu, vjersku, ideoloku ili politiku pripadnost i opredijeljenost, u strategiji spreavanja i kanjavanja zloina
genocida. U toj izuzetno znaajnoj aktivnosti posebnu ulogu, izmeu ostalih,
imaju istraivai i sve preivjele rtve genocida.
Uesnici istraivai Konferencije su potpuno saglasni sa ocjenom
da samo naunoistraivaka saznanja mogu biti trajna osnova razvijanja naih
sposobnosti u pravovremenom otkrivanju, identifikovanju, spreavanju i
kanjavanju zloina genocida, u emu i istraivai holokausta, genocida i
drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava imaju
historijsku ulogu i odgovornost.
I ova konferencija, a posebno uee istraivaa holokausta, genocida
i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u obiljeavanju 14. godinjice genocida nad Muslimanima Bosne i Hercegovine u
sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenica jula 1995. (Meunarodni sud
pravde, Presuda, 26. februar 2007, paragrafi 297 i dr.), pokazuju opredijeljenost svjetske zajednice istraivaa genocida na trajnu opomenu na
najtei oblik zloina, koji je u svim periodima historije ovjeanstvu nanio
velike gubitke, a u cilju oslobaanja ovjeanstva od genocida.
Na Konferenciji su prikazana i dva dokumentarna filma (ISTINA O
STRADANJIMA NA TERITORIJI NEVESINJA 1992. GODINE i
GEOGRAFIJA GENOCIDA U ISTONOJ BOSNI) i otvorena privre26
Rasim_1:knjiga B5
14.6.2011
10:38
Page 37
mena muzejska izlobena postavka GENOCID U SIGURNOJ ZONI

UN-A SREBRENICA, JULA 1995.
Nakon uspjeno odranog prvog dana Konferencije, svi uesnici su
posjetili nanu Fatu Orlovi, u Konjevi Polju, u ijem dvoritu je nasilno izgraena srpska pravoslavna crkva, pri emu joj je, od strane rukovodstva
Konferencije i Instituta, urueno priznanje za poseban doprinos u borbi za
ostvarivanje ljudskih prava i sloboda u procesu povratka prisilno protjeranih
u njihova mjesta prebivalita.
U toku drugog dana rada Konferenciji je prisustvovalo nekoliko
hiljada preivjelih rtava genocida, to je poseban kvalitet Konferencije i
veliko zadovoljstvo svih uesnika, a uesnici Naune konferencije ukljuili
su se kao cjelina OBILJEAVANJU 14. GODINJICE GENOCIDA NAD
BONJACIMA U SIGURNOJ ZONI UN-a SREBRENICA JULA 1995. I
UKOPU IDENTIFIKOVANIH RTAVA.
Na Konferenciji je, u okviru sve tri tematske cjeline, voena vrlo iva,
plodonosna i konstruktivna diskusija, koja je, uz podnesene referate i
usmena saoptenja, obezbijedila bitne postavke, polazita i pristup u izvoenju
ocjena, sudova i zakljuaka Konferencije.
Nauni referati i usmena saoptenja, predstavljeni na najviem nivou
i u skladu sa bitnim zahtjevima nauke i metodologije naunih istraivanja, a
atmosfera i ambijent u kojem je odrana nauna Konferencija, dodatno su
podsticajno djelovali, inspirisali i motivisali sve uesnike Konferencije da
daju svoj puni doprinos njenom uspjehu. Tako se osnovano zakljuuje da je
to bila jedna od do sada najuspjenijih naunih konferencija koje su odrane
u organizaciji Instituta, o emu, pored ostalog, govore i ocjene pojedinih
uesnika Konferencije iz inostranstva.
Nedostupnost dokumentacije agresora jo uvijek je osnovni uslov
to je rekonstrukcija nedavnih dogaaja nemogua u punom smislu rijei.
To nije uslovljeno samo dravnim propisima o takozvanoj historijskoj
distanci, po kojoj je arhivska graa dostupna historiarima tek po isteku 30,
odnosno 50 godina. Opravdano je prioritet koritenja te grae preputen
sudstvu, a prije svega Meunarodnom krivinom tribunalu za bivu Jugoslaviju, koji odluuje kome i zato e suditi ostali, nacionalni sudovi.
Selektivan pristup Meunarodnog suda pravde tom problemu
nadmaio je sve sluajeve takve vrste i doveo ak do toga da oiglednog
poinioca oslobodi svake odgovornosti, pa i naknade uinjene tete. Time je
podigao interes za analizu njegove Presude od 26. februara 2007. godine.
27
Rasim_1:knjiga B5
14.6.2011
10:38
Page 38
To je, dakle, razlog to je naslov KONFERENCIJE: GENOCID U BOSNI

I HERCEGOVINI - POSLJEDICE PRESUDE MEUNARODNOG
SUDA PRAVDE, a njena prva tematska cjelina PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE - BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV
SRBIJE I CRNE GORE I NJENE IMPLIKACIJE, to je uslovilo vei odziv
referenata na ovu cjelinu.
Naredna (II) tematska cjelina samo je nastavila ranije zapoeti posao
na rekonstrukciji PLANIRANJA, PRIPREMANJA, ORGANIZOVANJA I
IZVOENJA AGRESIJE I GENOCIDA U REPUBLICI BOSNI I
HERCEGOVINI i, zbog naprijed navedenih razloga, morae taj posao,
zavisno od dolaska do dokumentacije o dogaajima, i dalje nastavljati.
Trea tematska cjelina PORICANJE GENOCIDA I SJEANJE
NA GENOCID, inspirisana zapoetim rezolucijama o proglaenju dana
sjeanja na Holokaust, a onda i na genocid u Srebrenici, te organizovanijem
pristupu obiljeavanja sjeanja na genocid, odnosno holokaust, u sve irim
krugovima stanovnitva, te donoenju zakona o kanjavanju negiranja
genocida.
Zbornik radova Konferencije u osnovi prati njen tok i prije svega,
sadraj njenih tematskih cjelina, kojima su predhodili UVODNA RIJE
(akademika Muhameda Filipovia) i pozdravi Konferenciji. Zbog obima
sadraja Zbornika izostali su, za izdanja Instituta - organizatora Konferencije
uobiajeni - registri, to e donekle ublaiti rezimei podnesenih referata i
njihov prevod na engleski jezik.
Prof. dr Smail eki
28
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 29
UVODNA RIJE
(Prof. dr Muhamed Filipovi, akademik, KONTEKST GENOCIDA NAD

MUSLIMANIMA SREBRENICE U JULU 1995. GODINE)
Ovo je svakako konkretni historijski dogaaj. Ovdje se radi o jednom
i teritorijalno i vremenski i po sadraju veoma konkretnom historijskom
dogaaju koji se uz to odigrao u kratkotrajnom vremenskom periodu i bez
nekih posebno vidljivih razloga. Mada njegovi uzroci lee duboko u novijoj
historiji Balkana i Bosne i Hercegovine, i mada uinci i sve oko tog dogaaja
prelaze granice momenta u kojem se sam ovaj dogaaj dogodio, i u ukupnom
smislu, a i u lokalnom i posebno srpsko-muslimanskom kontekstu ima svoj
historijski okvir jasno izreen u izjavi glavnog aktera srebrenikog genocida
glavnokomandujueg oficira Vojske Republike Srpske generala Ratka
Mladia koji je inferno u Srebrenici direktno povezao sa dogaajima koji
su se zbivali dvije stotine godina ranije i oznaio ih kao srpsku osvetu za
zbivanja tokom Prvog srpskog ustanka 1804/5. godine. Povezao je zbivanja
tokom ustanka Srba protiv osmanske vlasti sa navodnom odgovornou
dananjih Bonjaka za ta zbivanja.
Ta injenica je krucijalna u smislu socijalne psihologije i razumijevanja naina miljenja Srba i posebno odreenih njihovih slojeva, koji jo
uvijek ive mitoloku historiju i vre osvetu za sve to se Srbima u historiji
nakon 1389. godine dogodilo i za to okrivljuju dananje Bonjake, koji,
naravno, sa tim zbivanjima nemaju ama ba nikakve veze. Meutim, ono
to se zahtijeva od naunog objanjenja ovog problema jeste upravo to da
se genocid u Srebrenici sagleda i vidi u okviru zbira irih okolnosti i
inilaca koje su ga proizvele, koje ga obiljeavaju i koje tek kao cjelina
omoguavaju razumijevanje njegovog smisla i znaenja. Bez poznavanja
prirode srpskog nacionalizma, njegove duboke povezanosti sa idejom
historijskog revanizma i bez shvaanja da su Muslimani savremena zamjena
za Turke, mada s Turcima nemaju nikakve etnike, nacionalne ili politike
veze, nije mogue shvatiti ni sam zloin ni njegove razmjere, ni opasnost
koju on predstavlja, pogotovo u sluaju ako ista socio-psiholoka i historijsko-politika i nacionalna ideja vlada meu onima koji su izvrili taj
29
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 30
zloin, a izvrili su ga Srbi i njihova ratom i genocidom stvorena drava

Republika Srpska. Tek u ovom kontekstu i u svjetlu njegove osnovne
genocidne ideje mogue je razumjeti zloin srpskih snaga izvren u julu
mjesecu 1995. godine u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija u Srebrenici.
Kontekst ovog veoma znaajnog, rekli bi kljunog dogaaja cijelog
rata, kojeg su Srbija i snage Srba u Bosni i Hercegovini, koje su prema svim
elementima historijske i injenine analize bile samo jedna filijala snaga
Svesrpskog pokreta za stvaranje Velike Srbije, kao zamjene za propadajuu
Jugoslaviju, vodile od 1991. do 1996. godine, - ima tri kruga okolnosti ili
tri bitna aspekta koji ga definiraju.
P r v i s e g m e n t o p e g d o g a a nj a s kraja XX vijeka,
krug ili aspekt inilaca, koji su odredili tok dogaanja na tlu bive Jugoslavije,
i posebno u Bosni i Hercegovini, kao izuzetno vanom i sloenom njenom
dijelu, a zapravo se radi o nizu karakteristika koje dogaanjima o kojima je
rije daju svjetsko-historijsku dimenziju, je kontekst propasti svjetskog
komunizma, iji je dio bila i tadanja Jugoslavija, odnosno Socijalistika
Federativna Republika Jugoslavija i u njoj Socijalistika Republika
Bosna i Hercegovina. Svjetsko-historijsku dimenziju dogaanjima propasti
komunizma u Bosni i Hercegovini daje ne sam in njegovog pada; on je
bio posljedica demokratskog ina slobodnih izbora koje je organizirala
komunistika vlast (dotadanji komunisti su bili ve promijenili ime i
odustali od naela politikog monopola na vlast). Dozvolila je da se vodi
slobodna i neometana antikomunistika izborna kampanja, to je dovelo do
poraza komunistikih snaga na njima.
Svjetsko-historijsku dimenziju propasti komunizma na prostoru
bive drave odredila je injenica da je propast komunizma u Jugoslaviji,
odnosno u Bosni i Hercegovini, kao epilog dobila nastanak krvavog rata. Do
tog rata je dolo nakon pada komunizma i izvan kontroverze demokratija komunizam. Razlog tome moe se traiti u injenici da je komunizam bio
pobijeen od snaga ultra nacionalizma do ijeg nastanka i razvoja je dolo
unutar samog komunistikog sistema vlasti. Meu svim nacionalizmima
koji su nastali uporedo sa procesom slabljenja, a potom i pada komunizma,
srpski nacionalizam bio je najsnaniji. Srpski nacionalizam je jo u procesu
svog nastanka srastao sa komunizmom, identifikujui svoje ciljeve s ciljevima
komunistike vlasti nastale u Srbiji krajem komunistike ere, zbog ega je
srpski nacionalizam bio najekstremniji i najageresivniji, jedini koji, zbog
30
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 31
sraslosti s komunistikim reimom, nije morao da rui dotadanju komunistiku vlast. Mogao je da je upotrijebi kao oslonac, tj. kao organizaciju koja
je mogla da ratnim djelovanjima pokua osigurati ostvarenje nacionalnih
ciljeva Srba, odnosno srpstva kao cjeline i to na taj nain da je bivim
faistikim saradnicima i svim vrstama nacionalista osigurala mjesto u
procesu ne ruenja komunizma nego navodnog spreavanja ruenja Jugoslavije. Taj program je jasno i nedvojbeno formuliran u poznatom govoru
tadanjeg komunistikog lidera i voe srpskog nacionalizma Slobodana
Miloevia na Gazimestanu 28. juna 1989. godine i on je bio izraz kompromisa i pristajanja srpskog komunizma na strategiju srpskog nacionalizma, a
u cilju ouvanja vlasti odreenih komunistikih krugova. U cijelom tom
procesu bitnu ulogu je odigrala grupa komunistikih i nacionalistikih
intelektualaca koji su bili okupljeni u SANU i u krugu oko knjievnika
Dobrice osia.
D r u g i s e g m e n t i nj e n i c a i drugi aspekt koji je odredio
karakter dogaaja koji su u okviru propasti komunizma i njegovih tvorevina
nastale u bivoj Jugoslaviji, bila je situacija do koje je u to vrijeme dolo u
Srbiji i unutar srpskog naroda u cjelini, tj. kod Srba koji su ivjeli na teritoriji
zemlje iji su se sistem i dravna organizacija raspadali u okviru propadanja
komunistikog drutvenog, politikog i dravnog poretka. Raspad komunizma imao je kao posljedicu raspadanja Jugoslavije kao dravne tvorevine
odreenog tipa. Srbi su svoju sudbinu vezali za ouvanje te tvorevine, mada
u izmijenjenom obliku i uz uvjet da oni u njoj zadobiju dominaciju. Jugoslavija je za njih oliavala ne samo ostvarenje njihovih historijskih ciljeva
nego i garanciju njihovog opstanka i uloge kao vodeeg politikog faktora
na prostorima cijele te drave. Iz tog aspekta se moe ispravno ocijeniti
injenica da su Srbi veoma lahko pristali na izdvajanje Slovenije i Makedonije
iz Jugoslavije, poglavito jer u tim republikama Srbi nisu bili naseljeni u
veem broju, kao i njihovo oruano suprotstavljanje izdvajanju Hrvatske i
Bosne i Hercegovine iz Jugoslavije. Zbog koncentracije politikih energija
na program ouvanja Jugoslavije i zbog vezanja brojnih emocija, ideolokih
predloaka i mitolokih predstava uz pitanje opstanka Jugoslavije, s jedne, i
zbog opeg nepovjerenja u Jugoslaviju, za koju je sada vie nego ikad bilo
jasno da je bila i ostala instrument dominacije Srba na ovim prostorima, ovo
pitanje je postalo glavna agenda politikih i kasnije i oruanih borbi na
prostorima Jugoslavije. To je druga bitna karakteristika konteksta u kojem
31
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 32
se dogaa sve ono uasno, iji je samo konani i finalni izraz, krajnja definicija
postala Srebrenica.
T r e i a s p e k t ili moment koji odreuje kontekst dogaaja u
Srebrenici, kojeg mi istraujemo i iji smisao i znaenje elimo razumjeti,
protumaiti i za njegove posljedice nai adekvatan lijek ili rjeenje, jeste
razvoj situacije na tlu Bosne i Hercegovine, uzroci rata do kojeg je u njoj
dolo, razlozi zbog kojih je taj rat bio tako surov, odnosno analiza metoda
primijenjenih u ratovanju i iz tih metoda ratovanja deriviranje stvarnih
ciljeva agresije koja je izvrena na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Naime,
kroz metode ratovanja i nain kako je rat voen, najpreciznije se otkrivaju i
identificiraju, kako stvarni ciljevi snaga koje su bile nosioci rata, tj. snaga
koje su bile subjekt dogaaja, koje s pravom moemo nazvati genocidom,
tako i njihova politika. Tada je mogue nainiti realan historijski bilans
odnosa ciljeva agresije na Bosnu i Hercegovinu i njenih postignua, kako
bi se utvrdio moment legaliteta tih postignua i ocijenilo da li su ona sastavni
dio uinaka zloina u Bosni i Hercegovini i u samoj Srebrenici. Srebrenica
nije izdvojen i poseban sluaj zloina nego jedan u nizu zloina izvrenih od
poetka agresije kao inicijalnog zloina prema naoj zemlji, ali je ona najtei
zloin, to je i razumljivo, budui da se taj zloin zbiva kao pokuaj konanog
vojnog zaokruenja i etnikog ienja teritorije budue Republike srpske.
Tako je priznavanje Republike srpske bio samo peat na ve uinjeni zloin
i njegovo faktiko priznanje kao relevantnog politikog ina. To je stvarna
istina srebrenikog zloina.
Prije nego to ukratko analiziramo i nego to se neto blie osvrnemo
na gore navedena tri elementa koji odreuju iri kontekst dogaanja, iji je
konani izraz i definicija upravo ono to se tokom jula 1995. godine dogodilo
u Srebrenici, moramo kazati da postoje jo dva bitna aspekta ovog rata.
Jedan je onaj opi pravni, moralni i politiki aspekt, u kojem smo svi duni
da vidimo rat kao ljudsko dogaanje i osobito rat u funkciji rjeavanja
politikih problema nastalih meu ljudima, narodima i dravama, odnosno
rat kao metodu i sredstvo izgradnje historijskih tvorevina i historije. Bitno
je da, kao ope i nuno polazite u ocjeni svih ratnih akcija, bilo ko da ih
vodi, polazimo od stanovita da je, u uvjetima dananjeg stanja civilizacijsko-kulturnih odnosa i naina miljenja savremenih ljudi, u uvjetima
moralnih i pravnih principa koji izraavaju svijest savremenog ovjeanstva,
ve samo voenje rata u ime politikih ciljeva, primjena ratnih dejstava,
32
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 33
ubijanje ljudi, njihovo masovno proganjanje i deportiranje i unitavanje

ljudskih dobara, kao sredstvo realizacije nacionalnih i politikih ciljeva, za
ljudsku svijest, za moral savremenog ovjeka i za naela demokratske
politike i meunarodnog prava neprihvatljiva stvar.
Stoga se u naelu i prije svakog konkretnog razmatranja, mora osuditi
svaki politiki subjekt koji preduzima jednostranu ratnu akciju i upotrebljava
vojna sredstva u cilju ostvarenja sopstvenih i unilateralno definiranih politikih ciljeva. U situaciji kad smo svjesni da smo jedan jedinstven svijet, da
smo usko i nepovratno povezani u sudbini i u izgledima za budunost
ovjeanstva, poduzimati jednostrane ratne akcije je nemoralno, kao to je
pravno i politiki nedoputeno. To se odnosi na sve one koji takve akcije
poduzimaju ma ko oni bili i u ime ma kakvih ciljeva djelovali. To se
posebno odnosi na one koji su zapoeli rat i ubijanje ljudi da bi ostvarili jedan
eklatantno politiki cilj i to onaj koji dolazi izvana, tj. dolazi od elje za
stvaranjem jedne nove drave - drave svih Srba.
D r u g i b i t n i a s p e k t je konkretnost svakog ratnog dogaanja,
tj. injenica da svaki rat predstavlja konkretno lokalno i vremenski i po
uvjetima precizno definirano zbivanje, koje ima svoje aktere sa njihovom
isto tako konkretnom historijom i ponaanjem i da je nuno takvo zbivanje
vidjeti upravo kao konkretno zbivanje, kao sudbinu realnih i konkretnih ljudi
sa njihovom historijom, kulturom, mentalitetom i ponaanjem, kako prije
svakog ratnog sukoba, tj. u ranijoj historiji njihovog ivota, tako i u toku
samog sukoba. Sve to se odnosi i na potrebu da se imaju u vidu historije
prethodnih ratovanja na ovom tlu i ponaanje njihovih aktera, kao i injenica
ko je zapoinjao i vodio ratove, ko je koristio ratna sredstva i nasilje za
osiguranje sopstvenih unilateralno definiranih interesa i ciljeva.
To se, isto tako, odnosi i na injenicu da su Srbi u Jugoslaviji jedini i
prvi preduzeli jednostrane ratne akcije da bi osigurali sopstvene i unilateralno
definirane politike ciljeve, one o kojima nisu mogli i nisu smjeli odluivati
zasebno i bez uzimanja u obzir ve priznatih i legitimnih interesa i prava
drugih naroda s kojima su sedamdeset godina bili povezani u jednoj dravnoj
organizaciji i pod jednakim opim politikim i pravnim uvjetima ivota.
Svako neslaganje, koje je moglo proizai iz razlika u interesima i shvaanja
o nainima njihovog osiguranja, a koje se odnosilo na ivot u zajednikim
dravnim tvorevinama, nije moglo i nije smjelo biti osnova unilateralnih
odluka uope, a pogotovo za voenje ratnih operacija, za upotrebu obimne
33
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 34
sile i krajnje radikalnih i nezakonitih metoda djelovanja, a da prethodno nisu

bile iskoritene sve druge mnogobrojne mogunosti koje su i tada postojale
i na unutarnjem politikom i na meunarodnom diplomatskom planu.
Zapoinjanje rata, kao jednostranog ina i akcije, u kojoj su drugi, tj.
dojueranji sugraani, prijatelji i komije predmet unitavanja, je zloin sam
po sebi. Sve to je uslijedilo, nakon to je otpoela upotreba ratnih sredstava
u politici, samo je uveavalo dimenzije tog elementarnog zloinakog ina.
Na drugoj strani, mora se imati u vidu da Muslimani u Bosni i
Hercegovini, jo od njihovog, naalost, neuspjelog i ni od koga podranog
ustanka protiv Osmanlija 1831. godine, nisu nikada imali, pokazali elju ili
pokuali da stvore politiki program stvaranja sopstvene unilateralne nacionalne drave na bosanskom tlu i da nisu nikada smatrali da nije mogue da
ive zajedno sa drugim narodima koji u Bosni i Hercegovini ive. Oni nisu
nikada bili za nekakvu muslimansku dravu u Bosni i Hercegovini, kao to
nisu morali, ali jesu, do krajnjih granica podravali zajednike dravne
tvorevine na ovim prostorima, sve dok ih Slobodan Miloevi nije od takvog
stava oduio svojom ultimativnom i agresivnom politikom i pritiscima. Zbog
toga oni jedini nisu imali ili vodili politiku nacionalnog separiranja, niti su
raspolagali dravnim aparatom, vojnom silom i drugim instrumentima koji
omoguavaju primjenu i najradikalnijeg i nezakonitog naina borbe za
ostvarenje politikih ciljeva kao to je rat. Oni su sve to bili prisiljeni da
stvaraju u vrijeme i nakon otpoinjanja napada na njih i na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine i to kao ostvarenje legitimnih prava jedne tada ve
univerzalno priznate drave i lanice Ujedinjenih naroda.
Vratimo se na as prvom, naprijed pomenutom, aspektu konteksta dogaaja koji su svoj konani izraz imali u srebrenikoj tragediji
Muslimana i vrhuncu i istini onog to su Srbi kao narod i njihova politika
eljeli ostvariti i to su djelomino i ostvarili. Rekli smo da je prvi aspekt
dogaanja iz kojih je proizala Srebrenica bio aspekt globalnog pada komunizma i nastanka jedne sasvim nove globalne geopolitike, strateke
i ope politike i drutvene situacije u svijetu. Nita nije normalnije nego
propast jednog sistema koji je za osnovu imao nasilje nad ljudima i koji
se osnivao na isto ideolokim i mitolokim temeljima, tj. obeanju
rjeenja tajne historije, konanom izjednaavanju ljudi u svakom aspektu
njihovog ivota, na jednoj i maksimalnoj koncentraciji drutvene moi u
rukama jedne politike organizacije i njene oligarhijske vodee grupe, na
34
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 35
drugoj strani, a koja je sebe smatrala za izvrioca testamenta historije i

ostvarenja komunizma kao mjesta njenog smirenja, kako je to marksistika
teorija obeavala, a politika praksa pokuavala ostvariti totalnom diktaturom.
Svako ko je znao da nasilje moe imati privremenog uspjeha, ali ne
moe vjeno trajati, morao je znati da komunizam, kao sistem nasilja, ne
moe beskrajno potrajati. Demokratski svijet je, nakon to je prestala prijetnja
konvencionalnog, pa zatim i nuklearnog rata i dolo do detanta, tj. kad je
nastalo stanje balansa smrti, takvog odnosa oruanih snaga koji nije osiguravao prednost ni jednom velikom sistemu politike i vojne moi, oekivao
involuciju i konani pad komunizma, do kojeg je moralo doi u uvjetima
nemogunosti daljeg njegovog irenja. Stara ideja Karla Kautskog da je
putovanje revolucije na istok njen put u nestanak, a to se dogodilo sa
komunizmom koji je uspijevao samo na putu ka istoku, se ostvarila. Dalje
se nije moglo. Nemogunost daljeg irenja okrenula je komunizam ka njemu
samom. Okrenut prema sebi, prema sopstvenim problemima nerazvijenosti,
politikog terora i zaostajanja, koje je naslijedio i stalno proizvodio, komunizam je morao konano kolabirati.
Do tog je dolo 1990. i njegov simbolini pad dogodio se padom
Berlinskog zida kojem je slijedio domino efekt, tj. dolo je do sukcesivnog
pada brojnih komunistikih reima u svijetu, izuzimajui onih u najnerazvijenijim i specifinim zemljama, kao to su Kuba, Kina, Koreja i Vijetnam.
Naalost, ovi dogaaji su zapadnu demokratiju zatekli bez odgovarajue
strateke i politike koncepcije koja bi mogla upravljati, odnosno adekvatno
odgovoriti na nastala zbivanja i omoguiti miran i ubrzan prelazak komunistikog poretka i njegovih tvorevina u zonu i na metode demokratskog
politikog i drutvenog ivota, a to se na najtraginiji nain izrazilo upravo u
bivoj Jugoslaviji. Mada je komunistiki poredak u bivoj Jugoslaviji bio
moe biti najmeki, u odnosu na one u istonoj Europi, prelazak na
demokratski sistem u njoj bio je najsloeniji i najtei, odnosno odvijao se sa
najteim opim i konkretnim tekoama i posljedicama za njeno stanovnitvo. Meunarodna politika i vodee snage europske i sjeverno-atlantske
politike, nije za prostor bive Jugoslavije imalo pripremljenu i to je jo tee,
jedinstvenu politiku, nije imalo jednak odnos prema svim politikim i
dravnim subjektima na njemu i nije djelovalo ni na razini potreba ni sa
adekvatnim sredstvima, a u djelovanje meunarodne politike bili su interpolirani i neki stari interesi i brojne predrasude, od kojih je jedna od bitnih ona
35
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 36
prema muslimanima uope, koja je bila u osnovi potpuno neodreenog

stava i odnosa te politike prema oitoj tendenciji razvoja stvari u Bosni i
Hercegovini u pravcu sukoba nosilaca nacionalnih politika u njoj i to takvog
sukoba koji za glavni uzrok ima interese nastale izvan Bosne i Hercegovine,
a kao glavni objekt ima Muslimane, koji su bili egzistencijalno vezani za
opstanak Bosne i Hercegovine kao dravne cjeline. Svaka nacionalna politika, koja se oslanjala na nacionalnu politiku i interese Srbije ili Hrvatske,
bila je prema Bosni i Hercegovini centrifugalna i teila je njenom razbijanju,
jedino je injenica da su Muslimani bili najbrojnije 44,7% njenog stanovnitva, u odnosu na 31.4% Srba i 17.10% Hrvata, i da su bili u veim i
manjim aglomeracijama rasprostranjeni na 93% njene teritorije, bila prepreka
ostvarenju takve politike. Naime, njeno ostvarenje je impliciralo znatnu
redukciju muslimanskog stanovnitva sa brojnih teritorija u Bosni i Hercegovini, to je, naalost, kasnije i ostvareno.
Za svakog ko je imalo znao bosansku situaciju bilo je jasno da svaki
rat u njoj, koji bi imao za cilj nacionalnu separaciju, ima kao implikaciju
genocidne radnje. Zbog toga je realna politika mogla biti samo spreavanje
rata, a ne njegovo odravanje, na to se svela morbidna politika tadanjeg
vrha evropske politike (John Major, Francois Mitterand i Helmuth Kohl).
Ta nesigurnost u stavu, nerazumijevanje konkretnog sadraja i historijskih
pretpostavki za mogue rjeenje situacije i osobito traenje tradicionalnih
snaga koje bi bile oslonac budue tranzicije u tada sasvim drugaijim nacionalno-politikim snagama, dovelo je meunarodnu politiku u situaciju da
nije djelovala, nego je postala svjedok, a u nekim aspektima i asistent
politikama koje su podrazumijevale ratno djelovanje kao jedini nain
njihovog ostvarenja i koje su na kraju i povele rat na tlu Bosne i Hercegovine
koristei ga kao nain rjeavanja unutarnjih politikih pitanja.
Posebno je bitno da meunarodna politika nije shvatila da prijetnja
rata u Bosni i Hercegovini nije proizala iz unutarnjih odnosa u njoj, odnosno
da nije nastajala iz neravnopravnog poloaja bilo koje nacije u politikim,
ekonomskim i drugim odnosima, nego da je rat zaprijetio u kontekstu nastojanja odreenih politikih snaga u Bosni i Hercegovini da provedu politike
ciljeve koji korijen imaju izvan Bosne i Hercegovine, tj. u Srbiji i Hrvatskoj.
Tako su Srbi zapoeli rat ne zbog sopstvene neravnopravsnosti, nego, kako
je to i njihov politiki voa Radovan Karadi jasno rekao, zbog odvajanja
Bosne i Hercegovine i bosanskih Srba iz Jugoslavije u kojoj je vladala
36
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 37
diktatura postkomuniste Slobodana Miloevia, tj. zbog jednog vanjskopolitiki motiviranog cilja. Naime, Bosna i Hercegovina je u svakom smislu
i historijski i sociopolitiki i sociokulturno i po odnosu politikih snaga u
njoj i po ustavnopravnom poloaju, bila suverena zemlja u vrijeme postojanja
tzv. Titove Jugoslavije i u tom smislu je bila jednaka svakoj drugoj republici
tadanje Jugoslavije. Njenu sudbinu nije mogla i nije smjela odreivati
injenica da bosanski Srbi, koji su svagda ivjeli u toj zemlji, ele da ostvare
svoju elju da ive u istoj zemlji i dravi sa svim drugim Srbima, a da se to
ostvari na raun postojanja drave Bosne i Hercegovine i protiv interesa
vie od 70% njenog nesrpskog stanovnitva. Sve to govori da je jedan od
bitnih uzroka nastanka rata u ovoj zemlji i jedna od razloga to na poetku
rata, kao primjene nezakonitog metoda rjeavanja politikih pitanja, nije bilo
adekvatnog odgovora onih koji su bili stvarni menaderi propasti komunizma u svijetu. Meunarodna politika i to iskljuivo zbog svoje nespremnosti, nejedinstva, nedostatka jasnog pogleda na stvari i zbog predrasuda
koje su je optereivale, nije bila dorasla da adekvatno i efikasno odgovori na
nastale probleme, tj. na odluku SR Jugoslavije i njoj podreenih bosanskih
Srba da zaponu rat da bi prisilili ostale stanovnike Bosne i Hercegovina da
nastave ivot u okviru dotadanje sada okrnjene drave.
Karakteristika situacije, do koje je u vrijeme pada komunistikog
reima dolo u Srbiji i Hrvatskoj, sastojala se u tome da su u tim dvjema
republikama bive drave nastale dvije politiki istovjetne, mada razliito
motivirane i pod razliitim uvjetima nastale, politike snage. Dok je u
Hrvatskoj bilo ve od sedamdesetih godina jasno da komunistiki reim, koji
je veoma otrim nasilnim mjerama suzbio tenje ka demokratizaciji u okviru
tzv. nacionalnog demokratskog pokreta proljeara, te time izgubio moralno
i politiko uporite, to je osnailo utjecaje antikomunistikih snaga, bez
obzira na to to je komunizam prividno vladao bez velikih problema, stalno
gubio pozicije, dotle je u Srbiji dolo do specifine involucije komunistikog
reima i njegovog laganog kretanja ka nacionalizmu. Taj reim je u sebe sve
vie ukljuivao nacionalistike snage razvijene pod komunistikom vladavinom i time se polako transformirao u specifinu simbiozu komunizma i
nacionalizma, odnosno postao nacionalni komunizam ili komunistiki
nacionalizam, to je imalo veoma dalekosene efekte za sveukupni razvoj
srpske politike i uzrokovalo ilavost nekih aspekata politike komunizma,
podravane od srpskog nacionalizma i obratno, mogunost da nacionalisti
37
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 38
jednostavno i pod okriljem borbe za interese nacije, uu u politiku reima

kao aktivni inilac i nosilac njegovih ekstremnih izraza.
I dok je razlikovanje izmeu demokratskog nacionalizma i komunizma u Hrvatskoj politici jasno dijelilo te dvije snage i tendencije u njoj,
pa je na kraju nacionalizam odnio izbornu pobjedu u uvjetima demokratskih
izbora, s efektima koji su poznati, dotle je u Srbiji reim kontinuirao na
temelju nastale simbioze univerzalistikog komunizma, sada reduciranog
na jugoslavensko srpstvo i srpskog nacionalizma, koji su kao zajedniki teren
svoje jedinstvene politike nali interes ouvanja Jugoslavije kao prirodnog
okvira za politiki i dravni ivot srpskog naroda. Srbi i teritorije na kojima
su oni ivjeli, u veem ili manjem broju i u historijskim okolnostima koje
traju ve vie stoljea, sada su postali geopolitiki, strateki i vojni temelj
politike Srbije i svih Srba. Srbija pod Miloeviem se pretvorila u uvara
legata raspadajue se Jugoslavije sa ciljem ostvarenja ideje Svi Srbi u jednoj
dravi, a glavni instrument njenog ouvanja trebala je da bude vojna snaga
oliena u JNA, koja se u svom djelovanju na teritorijama drugih republika
oslanjala na politike agenture reima Slobodana Miloevia i na paravojne
snage srpskog pokreta ouvanja Jugoslavije, koje su sukcesivno nastajale u
Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, bile pod opom komandom JNA i od nje
naoruavane i logistiki podravane.
Stanje u Bosni i Hercegovini je postalo jo tee budui da je osnovna
matrica politikog ponaanja srpstva i hrvatstva, a to je separacija i pokuaji
ostvarenja ideja Velike Srbije i Velike Hrvatske, podrazumijevala prvo,
politiku, a zatim i vojnu akciju na separiranju odreenih regija bosanskog
tla i pripajanju istih matinim dravama. Ako, u odnosu i konkurenciji
dva nacionalizma - srpskog i hrvatskog, nije bilo mogue pripajati cijelu
Bosnu i Hercegovinu, onda se kao realna mogunost javljalo pripajanje
njenih velikih dijelova, koji su bili markirani kao nacionalne teritorije Srba
odnosno Hrvata i o emu je postignut famozni sporazum u Karaorevu. To
je bila geostrateka i politika osnova nastanka i voenja rata u Bosni i
Hercegovini. Rat je nastao kao pokuaj realizacije interesa srpske i hrvatske
nacionalne politike o podjeli utjecaja na preostaloj teritoriji bive drave, a
proizaao je iz ideja i politikih planova nacionalnog pokreta srpstva i
hrvatstva i bio je diktiran i voen iz Srbije i iz Hrvatske, osobito nakon
sporazuma o podjeli Bosne i Hercegovine postignutog u jesen 1991. godine
izmeu Tumana i Miloevia. Taj sporazum su provodile lokalne snage tih
38
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 39
pokreta s uporitem na Jugoslavensku armiju i Vojsku Hrvatske, a politiki

na Srbiju, odnosno reim Miloevia i Hrvatsku, odnosno reim Tumana.
to se tie t r e g a s p e k t a, koji definira kontekst zbivanja iji
je dio i genocid u Srebrenici, treba rei da se tu radi o slijedeim injenicama.
Prvo, ni u jednoj od jugoslavenskih zemalja nije komunistiki reim bio
lake i tee poraen u demokratskim izborima od poraza kojeg je taj reim
doivio u Bosni i Hercegovini. Tome su doprinijeli brojni faktori, ali meu
njima svakako je veliku ulogu imala opa dotrajalost reima, kao i odluka
nosioca tog reima, tj. dotadanje vladajue stranke reformiranih komunista,
da dozvoli multilateralni politiki ivot i organizira slobodne izbore uz uee
svih novonastalih politikih snaga, da iskljui policiju i svaki drugi oblik
pritiska iz izborne borbe, zatim suglasnost opozicionih stranaka (prije svega
SDA, SDS i HDZ) da, u sluaju izborne pobjede, osiguraju jedinstvo zemlje,
demokratski poredak u njoj i njen svestrani drutveni i ekonomski napredak,
uz punu rehabilitaciju temeljnih demokratskih prava njenih graana i naroda.
Ta politika je bila izraena u obeanju triju lidera nacionalnih stranaka
(SDA, SDS i HDZ) datom na kraju izborne kampanje, da e Bosna i
Hercegovina pod njihovim vostvom postati Balkanska vicarska. To su
bili faktori koji su doveli do nadmone izborne pobjede bloka nacionalnih
stranaka, koja je iznosila gotovo 80% biraa koji su izali na glasanje. U toj
situaciji je bilo mogue oekivati da e se situacija u Bosni i Hercegovini
razvijati pozitivno.
Meutim, nije se dogodilo tako. Veoma brzo nakon preuzimanja
vlasti pokazalo se da su nove vladajue snage nejedinstvene, da uope
nemaju niti su imale zajedniku politiku ni u jednom pitanju osim u volji da
dre vlast. Te snage su odmah poele da se separiraju po osnovama nacionalnih interesa i utjecaja i da zastupaju nacionalne umjesto interesa napretka
drave i demokratije u njoj. Taj pravac je morao veoma brzo dospjeti do
take kad se pokazalo da su tzv. demokratske narodne stranke u Bosni i
Hercegovini samo filijale nacionalnih politika koje su definirane u drugim
zemljama i da one predstavljaju osnovu za provoenje planova politike
srpstva i hrvatstva u cjelini, tj. da stoje pod neposrednim i odluujuim
utjecajem vladajuih nacionalistikih snaga Srbije i Hrvatske. Takav razvoj
je aktivirao sve sjene prolosti, tj. sjene stare politike rivalstva nacionalnog
srpstva i nacionalnog hrvatstva na politikoj sceni Bosne i Hercegovine,
one politike koja je ovu zemlju vie puta uvela u nesree, kao to su bile
39
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 40
uzurpacija dravnih prava Bosne i Hercegovine nakon Prvog svjetskog rata,

zatim podjela njene teritorije, u okviru srpsko-hrvatskog sporazuma 1939.
godine, poznatom kao Sprazum Cvetkovi-Maek, pa zatim totalna
uzurpacija teritorije i dravnih prava Bosne i Hercegovine izvrena njenim
jednostranim pripajanjem okupatorsko-kvislinkoj ustakoj tvorevini NDH,
to je dovelo do velikog pokolja njenog stanovnitva u meusobnim osvetnikim akcijama hrvatskog i srpskog vojnog pokreta tokom Drugog svjetskog rata (ustae i etnici). U takvoj situaciji Muslimani nisu eljeli
nainiti greku da mirno prihvate bilo jednu bilo drugu uzurpaciju, kao to
su to uinili 1918., 1939. i 1941. godine, nego su stali na stajalite bosanskih
dravnih prava, duboko utemeljenih i bosanskoj historiji u multilateralnom
karakteru zemlje i nerazluive izmijeanosti njenog stanovnitva i u historijskom iskustvu da svaka podjela i svaki nacionalizam u Bosni i Hercegovini
zavravaju svagda krvlju nevinih ljudi.
To je grosso modo odredilo ponaanje Muslimana i muslimansku
politiku, koje je svoj izraz nalo u stavu da narodi Bosne i Hercegovine treba
sami i slono da odlue o sudbini svoje zemlje i da se oslone na svoje interese
i nesporna dravna prava, kako bi osigurali mirni prelazak iz jednog u drugi
svjetsko-historijski drutveni i politiki sistem. U tom kontekstu su se u
Bosni i Hercegovini profilirale dvije antibosanske politike, dvije politike
snage i dva vojna pokreta, koji su, u situaciji, kad nije bilo politike mudrosti
kod voa politikih pokreta u Bosni i Hercegovini i kad je nedostajala jedna
realna politika procjena stanja u toj zemlji u krugovima svjetske politike,
osobito kod njenih voa, to je u uvjetima aktivnog djelovanja interesa,
politika i predrasuda vodeih politikih snaga susjednih drava, moralo
izazvati sukobe koji su postali poligon za oprobavanje mogunosti ostvarivanja najradikalnijih i do tada u historiji Bosne i Hercegovine nikada
ispoljenih ideja o potpunom unitenju te drave i konzekventno tome i onog
naroda koji je silom prilika postao sinonim njenog postojanja, a to su bili
(bosanskohercegovaki) Muslimani.
Kad se tome doda i injenica da jedino Muslimani nisu imali
spoljanjeg oslonca, vojne, politike, i ostale podrke iz neke sujedne zemlje,
ali ni od svjetske politike (o kvaliteti te podrke najbolje govori ponaanje
zatitnih snaga OUN-a u sluaju Srebrenice), da nisu raspolagali dravnom
organizacijom, koju su dijelili sa Srbima i Hrvatima i da nisu uope imali
vojne organizacije i izvora za naoruavanje, tada je mogue shvatiti da je
40
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 41
rat u Bosni i Hercegovini morao da se pretvori u klanje i unitavanje njegovog

najbrojnijeg staniovnitva, to je taj rat uistinu i bio. Tome treba dodati jo i
injenicu da Muslimani i sami nisu imali politiko vostvo doraslo nastaloj
situaciji, da su i sami inili velike politike strateke i taktike greke i da
su padali pod utjecaje raznih provenijencija, tada postaje jasno da je kontekst
za rat bio sasvim nepovoljan za snage demokratije, napretka i uope za
ouvanje svih civilizacijskih, kulturnih, drutvenih, moralnih i humanih
naela i tekovina kojima je raspolagalo bosansko drutvo i kojima raspolae
ovjeanstvo u cjelini.
Nije ovdje cilj da govorimo o krivici za rat. Ona je jasna i pada na
one koji su zapoeli ratna djelovanja da bi iznudili odreena politika rjeenja.
Ovdje nam je cilj da sagledamo ope uvjete koji dovode do rata, da uzmognemo selekcionirati pravno, moralno i demokratski dozvoljene oblike
politike i politikog djelovanja u jednom demokratskom drutvu, kakvo
elimo postati, odnosno da uoimo pouke iz ovog traginog rata, kako za
nas same, tako i za ne manje za protekla zbivanja odgovorne faktore
meunarodne politike, ija jadna i nehumana, pristrana i sebina uloga
nije nigdje dola vie do izraza nego u sluaju sudbine muslimanskog
stanovnitva sigurne zone OUN Srebrenica.
Pogotovo nam nije cilj da optuujemo pojedine narode, ma koliko
da su oni praktino, svojim ueem i podrkom, ili pasivnou i okretanjem
glava od oitih injenica da se u njihovo ime ine stravini zloini, pomagali
odreene politike koje su imale zloinake efekte.
Narodi su svagda i sami rtve politika koje oni sami nikada ne vode
nego se one vode u njihovo ime. Srpski narod u tome nije nikakav izuzetak.
Nije lahko nositi teret ovolikih zloina na savjesti, a pisac ovih redova dobro
zna da srpski narod ima savjest i da u njemu ima mnogo ljudi koji su tu
savjest iskazali i u najteom momentima nae nedavne historije. Neka ti, ma
kako rijetki pojedinci i grupe, budu primjer za ugled svim ostalim ljudima.
To je naa nada.
41
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 42
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 43
POZDRAVI KONFERENCIJI
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 44
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 45
POZDRAVI KONFERENCIJI
Diana Wallis, potpredsjednik Evropskog parlamenta
Dobro jutro i hvala vam mnogo na pozivnici da doem ovdje, da
budem ovdje ovih dana tokom obiljeavanja dana sjeanja na tragediju
srebrenikog genocida i, takoer, da uestvujem na ovoj konferenciji.
Dolazila sam na ovu ceremoniju obiljeavanja prole godine, u ime
Evropskog parlamenta, a kao rezultat te posjete i prisustva ovdje sa svojim
kolegom Jelkom Kacinom, slovenakim lanom Evropskog parlamenta,
dolo je do toga da smo odluili pokuati donijeti kroz Evropski parlament
rezoluciju u vezi sa onim to se desilo ovdje, a takoer i osigurati da to bude
i Evropski dan sjeanja.
Mogu li rei da je ta rezolucija, ta debata, bila rezultat parlamentaraca,
izabranih predstavnika irom Evrope, Parlamenta koji je ujedinjen u razliitosti Evrope koju predstavlja. I to je ono to je meni i mojim kolegama
Evropa: ona predstavlja razliitost, koju smo sposobni slaviti i ii dalje
zajedno.
Nadam se da e ova konferencija biti uspjena, i u ispitivanju onoga
to se dogodilo i u razraivanju i pronalaenju puta naprijed. Zahvaljujem
vam se jo jednom to ste me pozvali. Ponovo vam hvala mnogo, to ste me
danas pozvali. Zaista je za mene privilegija sluati diskusiju i dokumente o
prirodi genocida. To mi daje mnogo materijala za razmiljanje.
Sada elim govoriti kao evropski politiar. Ovo su vani dani za vas,
in sjeanja ovdje u Srebrenici, ali, takoer, i evropskog sjeanja. Ono to se
dogodilo ovdje najtee je djelo genocida na naem kontinentu jo od vremena,
kada smo stvarali Evropsku uniju. Dolazimo poto je bilo sigurno da je ta
unija stvorena.
Naravno, na vie naina moemo raspravljati o tome da li smo bili
uspjeni. Vjerujem kao Evropljanka da kao ljudska bia imamo mogunost
da posegnemo za promjenom i uinimo da se promjene dese.
Dolazim sa podruja sjeverne Engleske. I rei u, naravno rekla bih,
to je veoma lijepo podruje. Najpovjesniji grad na tom podruju je grad koji
se zove York. U njemu je veoma stara kamena kula, usred grada. U proljee
je apsolutno prelijepa. Ima utog cvijea, koje zovemo narcisi, koji prekrivaju
zemlju pod sobom. I mnogi turisti irom svijeta dolaze da je vide. Ali, kao i
45
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 46
mnoge druge historijske graevine, ona ima veoma mranu prolost. Bila
je vjerovatno mjesto najgoreg djela etnikog ienja, koji se ikada desilo u
Engleskoj. To je bilo nekada davno, to je bilo 1190. Cijela jevrejska zajednica
tog grada je bila ubijena u neredu koji se desio preko noi. Bili su spaljeni u
toj kuli.
Toliko mnogo zajednica trpi velike gubitke a ova zajednica ovdje, u
Srebrenici i Bosni, je pretrpjela veliki gubitak i veliku nepravdu. Zbog te
nepravde, zbog te patnje i boli, ova zajednica ima, vjerovatno unutar sebe,
jo vei kapacitet da se razvije. Kada sam dola ovdje prije godinu dana
primljena sam sa nevjerovatnom gostoljubivou. To je snaga ove zajednice
ovdje. To je snaga svih mjeovitih zajednica. Ako pogledate Evropsku uniju
kao cjelinu, vidjet ete da je ona krajnje razliita. I zbog toga je ona ekonomski, i na mnoge druge naine, uspjenija. Zaista, vjerovatno nam kulturna i
duhovna razliitost dozvoljavaju da vidimo druge, i da vidimo sebe kao
druge, da razumijemo sebe bolje i da slavimo razlike drugih.
Ponekad mislim da je, ono to u nazvati stara Evropska unija, od
prvobitnih est ili deset zemalja, bila vjerovatno prilino zadovoljnija sobom.
A bolje je da Evropa nastavi rasti, da se nastavi poveavati, jer dok primamo
vie lanica, vie ljudi u Evropsku uniju, mi moramo razumjevati vie. Kao
potpredsjednik Parlamenta, ponekad moram predsjedavati debatama, a
neke od njih su veoma kasno nou. I ponekad u naem Parlamentu sada,
vidite debate ili tenzije koje se razbuktaju du granica ili podjela. Debate i
podjele izmeu naroda i manjina o kojima zasigurno nisam nita uila u
britanskim historijskim knjigama u koli. Tako da imamo puno toga nauiti
jedni o drugima.
Od kako sam dola ovdje prole godine, fascinirana sam ovim
podrujem i kao mnogi ljudi otila sam kui i itala knjige poput one od
Rebecce West, Ive Andria i drugih modernih pisaca. I smatram da je ovo
podruje izvanredno. Ono je mikrokosmos onoga to je Evropa. Znate, mi u
Evropskoj uniji imamo jedan moto, a taj moto je ujedinjeni u razliitosti.
Mislim da bi to mogao biti moto i ovog podruja. Ali ja, takoer, znam da
je mnogo tee od toga.
Prije nego sam postala politiar bila sam pravnica, tako da nalazim
neke od jutronjih diskusija veoma interesantnim. Ali bih, takoer, rekla da
je pravo u cjelosti politika. To moe biti dobro, a moe biti i loe. Vjerovatno
nam pravo nee uvijek davati odgovore koje elimo. Ali ono to sam nauila
46
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 47
od klijenata, kojima sam bila na usluzi kroz pravosudni sistem, [sic] je to

da su najuspjeniji oni koji uspjevaju, uprkos i u inat pravnom sistemu, da
nastave dalje. Znam da to moe biti naporno.
Nadam se da e u ovu regiju i ovaj grad moda nakon mnogo, mnogo
godina dolaziti turisti kako bi vidjeli neto veoma lijepo, kao to je to sluaj
sa glavnim gradom York.
Hvala vam puno.
Jelko Kacin, lan Evropskog parlamenta

Spotovane gospe i gospoe, sorodniki in prijatelji rtev, dragi kolegi,
gostje in prijatelji Potovane dame i gospodo, roaci i prijatelji rtava,
dragi kolege, gosti i prijatelji,
Za Evropski parlament i mene veliko je priznanje i ast to ste odluili
da na ovu znaajnu manifestaciju i dananju sveanost pozovete predstavnike
nae institucije. Ja to razumijem kao jasnu politiku poruku, ne samo nama,
evropskim parlamentarcima, nego i evropskoj i vaoj, najiroj javnosti unutar
Bosne i Hercegovine. Mi vam se iskreno zahvaljujemo na ukazanom
povjerenju i izraenoj naklonjenosti prema nama. To meusobno povjerenje
i saradnju moramo njegovati, razvijati i nadograditi pozitivnim pristupom i
energijom, a sve u cilju kako bi smo Evropski parlament, njegov rad i njegovu
ulogu pribliili i graanima drava zapadnog Balkana, posebno ljudima u
Bosni i Hercegovini. Zato vam najiskrenije hvala.
Za mene, koji danas stojim tu ispred vas, i govorim u ime Evropskog
parlamenta, ovo je veliki izazov i odgovornost. Danas vam govorim i kao
pripadnik naroda, koji nije mnogobrojan, ali je ravnopravan dio evropske
familije koju ini 27 drava lanica. Moj maternji jezik Slovenina postao
je ravnopravan i slubeni jezik u Evropskoj uniji. Meutim, u komuniciranju
sa ostalim kolegama u EU ne pomae mi ba mnogo, jer u meusobnom
svakodnevnom komuniciranju moramo pronai i neki trei jezik, kojeg
razumijemo i dobro znamo, kako bismo mogli kvalitetno, odgovorno i bez
nesporazuma komunicirati i odluivati.
47
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 48
Evropa poslije Drugog svjetskog rata bazira se, poiva i gradi na

spoznajama iz tog stranog rata. Sadanja EU postala je ostvariva, jer je bila
zamiljena kao strateki projekat u kojeg su uloeni veliki napori u svrhu
prevazilaenja razlika i uz ogromne kulturoloke, civilizacijske, sudske,
normativne i politike investicije. Bilo je to teko i naporno stvaranje uslova
za nae meusobno potovanje, meusobno uvaavanje, meusobno
povjerenje i meusobnu toleranciju. To nam nije bilo dano od Boga, niti od
svih naih razliitih bogova i religija, sve je to moralo biti stvoreno vizijama
i zalaganjem odlunih, ka budunosti usmjerenih i odgovornih politiara, koji
su nemogue uspjeli uiniti moguim, ubjeujui prije svega prvo same
sebe, a potom i druge, da niko drugi umjesto njih nee moi stvoriti drugaiju
Evropu, drugaiju budunost, drugaiju realnost. I uspjeli su!
Ja ne dolazim iz njihove stare Evrope, nego iz vee, nove, proirene
Evrope, koja je svoju budunost odluila solidarno dijeliti i sa nama, najnovijim lanicama, od kojih ak nas deset, od dvanaest drava, dolazi sa prostora
nekadanjih zemalja socijalizma i komunizma. Slovenija je kao prva drava
sa prostora bive Jugoslavije postala lanicom Evropske unije i ak je kao
prva nova drava-lanica predsjedavala Evropskom unijom. elimo da naim
primjerom podstaknemo i druge da krenu odlunije i bre na putu ka
Evropskoj uniji. elimo ohrabriti i podsticati, da je mogue postii sve to
to smo mi postigli. Evropska unija je pokazala da ima povjerenje u nas, pa
samim time i u pribliavanje i ulazak ostalih drava zapadnog Balkana u
lanstvo Evropske unije.
Bosna i Hercegovina je prola od 1992. do 1995. kroz dramatino
ratno vrijeme i stradanje civila. Genocid se dogodio u Srebrenici nad 8.000
ljudi i ostavio je dubok trag kod svih demokratskih i slobodarski orijentiranih
ljudi u Evropi. Stoga sam Evropskom parlamentu uz pomo Udruenja majki
i ena iz Srebrenice i epe i vaeg Reisa predloio Rezoluciju o Srebrenici.
Evropski Parlament je nedavno na moj prijedlog izglasao Rezoluciju
o Srebrenici, kojom se 11. juli proglaava Danom sjeanja na Srebrenicu.
Iako rezolucija govori i o mrtvima, ona je prije svega i prvenstveno namijenjena ivima i njihovoj budunosti. Petsto pedeset est lanova Evropskog
parlamenta glasalo je ZA, a samo 9 PROTIV. Srebrenica je stranija od svih
drugih ratnih zloina na tlu Bosne i Hercegovine i zasluuje takvu panju i
takav odnos. Postigli smo konsenzus est najveih politikih grupacija u
Evropskom parlamentu, poslali jasnu poruku, koja u pojedinim dijelovima
48
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 49
Bosne i Hercegovine nije bila najbolje primljena. injenica je i istina, da je

negativnih reakcija bilo manje u odnosu na prijanje godine, ukoliko bismo
takvu rezoluciju donijeli tada. Usvojili smo je, da bismo pomogli pomirenju,
meusobnom potovanju i koracima koji moraju uslijediti.
Ali ostaje istina i potreba, da se Mladi i Hadi to prije nau u Hagu,
gde im je mjesto. Njihovo pronalaenje i izruenje je stvar kredibiliteta
Srbije i dravnih organa ove zemlje, koja mora uspostaviti punu kontrolu
nad svojom teritorijom i uzpostaviti punu saradnju sa Hakim krivinim
tribunalom (ICTY). Oni moraju u Hag, jer odgovornost za zloine uvijek
mora biti individualna, ima ime, prezime, lice i funkciju odnosno poloaj u
hierarhiji komandovanja. Samo tako, sa njihovim procesuiranjem i presudom
u Hagu je mogue postepeno postii pomirenje i strpljivo graditi i uspostaviti
povjerenje. Radi se o odgovornosti Srbije prema samoj sebi, prema svome
narodu i prema svojoj neslavnoj ulozi krajem prolog stoljea. Iako se radi o
drugim politiarima, odgovornost za tadanje zloine ovdje i u regionu se
jo uvijek shvaa kao kolektivna odgovornost u obliku stereotipa o cijelome
narodu, ak i o genocidnom narodu to nije korektno.
Sa vama su odavno, pa i danas i ene u crnom iz Beograda i mnoge
druge nevladine organizacije, koje su odavno imale hrabrosti, da se usprotive
i javno nastupe protiv Miloevia i njegove strane politike. Moramo napraviti
napor i pronai najodgovornije, zato e Evropski parlament i u budue vrsto
zahtjevati uzpostavljanje pune saradnje sa Hagom. Za postizanje tog cilja
je u Srbiji, u srbskoj politikoj i iroj javnosti potrebna velika politika
hrabrost, a najvie odgovornost prema prolosti i prema budunosti.
elim posebno izrei javnu pohvalu, zahvalu i divljenje svim onim
hrabrim ljudima u ovoj zemlji, koji se obraaju svome narodu poruujui da
je dolo vrijeme kada se mora odluno okrenuti prema budunosti i uiniti
nove korake ka pomirenju. Nije hrabro pozivati pripadnike drugih naroda,
nego je hrabro, vizionarski, odgovorno, liderski i evropski prvo pozvati
vlastite ljude, da prvi uine pozitivne korake prema pripadnicima drugih
etnikih zajednica. To je ono, emu vam se iskreno divim i u emu vidim
najvee ohrabrenje za bri put Bosne i Hercegovine ka Evropskoj uniji.
Iskreno vjerujem, da e Bosna i Hercegovina nadoknaditi svoje
dosadanje zaostajanje u ispunjavanju uslova i preuzetih obaveza iz mape
puta za ukidanje viza graanima Bosne i Hercegovine za ulazak u EU.
vrsto sam ubijeen, da je to mogue postii do slijedee, petnaeste obljetnice
49
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 50
genocida u Srebrenici. Uvjeren sam da Evropski parlament eli sa svoje

strane doprinijeti da Bosna i Hercegovina ostvari reforme i postane lanica
Evropske unije kako bi, na taj nain, ula u historijsko vrijeme stabilnog
ekonomskog i politikog razvoja.
Baronesa Sajeeda Warsi, lanica Britanskog parlamenta

Potovane gospoe i gospodo,
Ovdje sam da odam poast rtvama Srebrenice.
- Da odam poast za 8.000 nevino ubijenih, od kojih su mnogi djeca,
brutalno ubijena od strane paravojnih jedinica kojima je komandovao general
Ratko Mladi.
- Da se sjetim 25.000 ena, djece i starijih ljudi, koji su bili nasilno
deportovani daleko od svojih domova.
- Da je rat u Bosni brutalno etniko ienje, da je to masovni genocid,
koji se izvodio u ime radikalnog nacionalizma. Unitio je iluziju da je kraj
Drugog svjetskog rata znaio kraj etnike mrnje i podjele u Evropi:
- Dok je Bosna bila obuzeta nezamislivim terorom;
- Dok su se podjele iskoritavale;
- Dok su ljudi traili mo kroz genocid;
- Ujedinjeno Kraljevstvo i meunarodna zajednica su podbacili;
- Nismo uspjeli da reagujemo dovoljno brzo i odgovorimo na uase
koji su se deavali.
Danas Srebrenica ostaje najvei ratni zloin koji se desio u Evropi
jo od zavretka Drugog svjetskog rata:
- To je bio najhladniji as Evrope. To je bio najtuniji as Evrope;
- Uspomena na voljene, koji su ubijeni, ne smije nikada biti zaboravljena;
- Mi moramo sprovesti pravdu za nedune rtve ovog genocida.
50
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 51
Ne moe biti pomirenja, nema mira i stabilnosti u ovom regionu,

bez ratnih zloinaca koji e snositi odgovornost na sudu. Radovan
Karadi se sada suoava sa pravdom u Hagu, ali general Ratko
Mladi je na slobodi 14 godina nakon traginih deavanja:
- Svaki od zloinaca treba da se privede pravdi;
- Mi se moramo sjetiti rata i onih koje je ubio;
- Pozdravljam odluku Evropskog parlamenta Pozdravljam ustanovljenje 11. jula kao Dana sjeanja na genocid u Srebrenici, o odravanju
komemoracije na godinjicu tog masakra u svim zemljama Evropske Unije.
- Mi samo moemo uraditi ovo - da istinski odamo poast nedunim
rtvama.
- To znai da njihova brutalna smrt postaje jo jedna stranica u
evropskoj preesto brutalnoj historiji.
Izvritelji ovog uasnog masakra e ui u historijske knjige, ne samo
kao ratni zloinci, ve i kao gubitnici:
- Nisu uspjeli da podijele ovu zemlju du etnike i religijske linije;
- Mi smo moda bili odsutni u vrijeme kada nas je Bosna najvie
trebala, ali nikada vie to se ne smije ponoviti.
Bosna moe oekivati sjajnu budunost:
- Kao jedna nacija;
- Kao stabilna, demokratska, multietnika i prosperitetna zemlja;
- I kao punopravna i nezavisna lanica Evropske unije;
- Ali, niko ne smije zaboraviti prolost;
- Izgraditi takvu budunost nee biti jednostavno;
- Put e biti teak i naporan. Bit e bolno. Ali je neophodan.
Danas sam ovdje da pokaem nau predanost tome da vidimo
napredak u Bosni i Hercegovini:
- Da obeam podrku moje zemlje za mir i prosperitet irom BiH;
- Da vas nastavimo podravati u vaoj elji da zauzmete mjesto
koje vam pripada uz ostale evropske drave;
- Uz razumijevanje i potovanje prava i dostojanstva svakog ljudskog
bia mi moemo izgraditi bolju, jau Bosnu.
51
Rasim_1:knjiga B5
23.5.2011
14:09
Page 3
Faruk aklovica, rektor Univerziteta u Sarajevu

Potovani uesnici konferencije, uvaena gospoo Diana Wallis,
potpredsjednice Evropskog parlamenta, uveeni akademie Filipovi,
potovane majke Srebrenice, predstavnici optine Srebrenica, cijenjene
kolege, dragi prijatelji
Dozvolite da Vas pozdravim u ime cijele akademske zajednice
Univerziteta u Sarajevu i u svoje ime i da izrazim veliku zahvalnost za Vae
uee i doprinos koji ete dati u radu ove naune konferencije. Na ovom
mjestu u ovoj zgradi je od 1993. do 1995. godine bilo sjedite snaga Ujedinjenih nacija, koje je u vrijeme zauzimanja Srebrenice i Potoara, izvrenja
genocida nad Bonjacima, predstavljao holandski bataljon, oko kojeg
su se okupile ire narodne mase, preko 30 000 nezatienih , nenaoruanih i
nemonih civila, djece, ena i staraca, koji su od vojnika Ujedinjenih nacija
oekivali, traili i molili za spas, za ivot. Na alost, holandski bataljon nije
ispunio svoju misiju a nemono civilno stanovnitvo je prepustio velikosrpskim zloincima koji su poinili nevien genocid. Vojnici holandskog
bataljona su pomagali velikosrpskim zloincima u razdvajanju mukaraca od
ena i djece i time neposredno uestvovali u njihovom voenju u smrt. U
bezonoj operaciji ubijanja, uglavnom za etiri dana, s namjerom i prema
tano utvrenom obrascu, likvidirano je preko 8 000 zarobljenih Bonjaka
radi njihove etnike i vjerske pripadnosti. Nastavak ali i okonanje krvavog
nacistikog, barbarskog i zloinakog ina zavreno je dokumentom koji
se zove Presuda Meunarodnog suda pravde, o ijem sadraju i njenim
implikacijama e danas biti govora na ovoj naunoj konferenciji. Naa
je obaveza da istrajemo na sjeanju, educirajui mlae narataje da prataju,
a ne zaboravljaju a Meunarodnu zajednicu da podsjetimo da je duna kazniti
zloince, kako bi mir i sugurnost ivljenja konano doli na ove prostre. Na
kraju se najiskrenije zahvaljujem Institutu za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, koji se kontinuirano i permanentno bavi ovom problematikom a iji su nauni rezultati
poznati i najiroj meunarodnoj naunoj javnosti. Svakako da u svemu tome
posebno znaajnu ulogu i doprinos ima uvaeni direktor Instituta, prof. dr.
Smail eki, koji je utemeljio ovu ustanovu i podigao je do najviih naunih
nivoa. Naravno, svima Vama elim uspjean rad i ugodan boravak i druenje
u Potoarima, u Srebrenici, Kladnju i u naoj Bosni, te Hercegovini. rtvama
neka je vjeni rahmet a nama koji ivimo ivot potenog bosanskog ovjeka
neka je hrabrost i nada u pravednu kaznu svim zloincima.
52
knj:knjiga B5
20.5.2011
13:38
Page 53
KNJIGA PRVA
PRVA TEMATSKA CJELINA
PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE

- BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE
I CRNE GORE (26. FEBRUAR 2007.)
I NJENE IMPLIKACIJE
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 54
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 55
Prof. dr Smail eki, direktor Instituta za istraivanje

zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu
PRAKSA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE PRAVNA

ILI POLITIKA ?
- PREDMET: BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE
I CRNE GORE -
*
*
Polazei od injenice da je Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i

Crna Gora), pod rukovodstvom Slobodana Miloevia, a u skladu sa velikosrpskom faistikom ideologijom, politikom i praksom, genocidnog karaktera, (iz)vrila genocid u Republici Bosni i Hercegovini (direktno i uz pomo
svojih kolaboracionista iz Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske), sa
ciljem da organizovano i sistematski istrijebi jedan narod (Bonjake), zbog
njegove nacionalne, etnike i vjerske pripadnosti i osvajanja njihovog
ivotnog prostora, kao to su to inili nacisti u Drugom svjetskom ratu, te
da Ujedinjene nacije nisu izvrile svoju obavezu prema lanu I Konvencije o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida da sprijee genocid nad
Bonjacima, Republika Bosna i Hercegovina je, u tekim uslovima agresije
i genocida, 1993. pokrenula sudski postupak pred Meunarodnim
sudom pravde protiv Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora)
zbog krenja Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida.
Naime, ikaki profesor Univerziteta i jedan od vrsnih eksperata za
meunarodno pravo Francis Boyle, poznat bosanskoj javnosti po njegovom
zalaganju da se sprijei i kazni genocid nad Bonjacima i zaustavi agresija na
Republiku Bosnu i Hercegovinu, je 19. marta 1993. od Predsjednika Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine, Alije Izetbegovia, imenovan za
pravnog zastupnika Bosne i Hercegovine pred Meunarodnim sudom pravde
55
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 56
u Hagu, pred najviim sudskim organom svijeta, odnosno OUN-a, sa ovlatenjima za pokretanje i voenje svih sporova i odbrane u ime Republike
Bosne i Hercegovine. Po tom ovlatenju on je 20. marta 1993, u ime Republike Bosne i Hercegovine, pred Meunarodnim sudom pravde podnio Tubu
- Zahtjev za pokretanje sudskog postupka protiv Savezne Republike Jugoslavije zbog krenja Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina
genocida iz 1948. godine.
Istoga dana Bosna i Hercegovina je, zbog vanosti i hitnosti
Predmeta ove parnice i da bi se izbjegli dalji gubici ivota, kao i fizike i
psihike povrede za stotine hiljada pripadnika bosanskog naroda, i da bi se
sprijeila ljudska katastrofa neprevazienih razmjera od Drugog svjetskog
rata 1939. do 1945, podnijela i Zahtjev za izricanje privremenih mjera
zatite, kako bi se Savezna Republika Jugoslavija pozvala da odmah prekine
(svoju) agresiju i odmah prestane i uzdri se od svih djela genocida i
genocidnih radnji protiv naroda i drave Bosne i Hercegovine, i zatraeno,
u skladu sa Konvencijom o spreavanju i kanjavanju zloina genocida,
potivanje neotuivog prava Bosne i Hercegovine na samoodbranu - individualnu i kolektivnu (dobijanje oruja, vojne opreme i municije, te slanja
oruanih snaga), utvrenu lanom 51. Povelje Ujedinjenih nacija, kako bi
se odbranila od oruanih napada, oruane agresije i djela genocida koju su
protiv nje vrile i jo uvijek vre krnja Jugoslavija i njeni agenti i saradnici.1
Time je po prvi put jedna drava (Bosna i Hercegovina) podigla tubu na
osnovu Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida.
1
F. A. Boyle, BOSANSKI NAROD OPTUUJE ZA GENOCID - POSTUPAK PRED

MEUNARODNIM SUDOM PRAVDE U PREDMETU BOSNA I HERCEGOVINA
PROTIV SRBIJE RADI SPREAVANJA I KANJAVANJA ZLOINA GENOCIDA,
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo 2000, str. 11-242; Meunarodni sud pravde, PRESUDA, SPOR KOJI
SE ODNOSI NA PRIMJENU KONVENCIJE O SPREAVANJU I KANJAVANJU
ZLOINA GENOCIDA - BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE
(u daljem tekstu: Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ...),
Hag, 26. februar 2007, paragrafi 1, 4 i 64. Bosnu i Hercegovinu je, pored Prof. dr Francisa
Boyle-a, zastupao i Muhamed airbegovi, ambasador i stalni predstavnik Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama. On je prisustvovao i aktivno uestvovao u raspravama
na Sudu, posebno 1. i 2. aprila i 25. i 26. avgusta 1993. (F. Boyle, nav. dj., str. 157-243 i
375-485).
56
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 57
Bosna i Hercegovina je u Tubi nabrojala itav niz dogaaja u

Bosni i Hercegovini od aprila 1992. do 20. marta 1993, koji, prema definiciji
iz Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, ukazuju na
djela genocida, i tvrdi da su ta djela vrile snage koje su djelovale po uputstvima i naredbama SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) ili uz njenu pomo,
pa je, stoga, ista za njih potpuno odgovorna prema meunarodnom pravu.2
Nakon to je paljivo razmotrio Predmet, Sud je imajui u vidu
hitnost Zahtjeva za izricanje privremenih mjera, reagovao nevjerovatnom
brzinom. Odmah je zakazao javnu raspravu, koja je odrana 1. i 2. aprila
1993, na kojoj su strane u sporu dale svoje miljenje u vezi sa Zahtjevom za
izricanje privremenih mjera.3
Nakon javne rasprave i u svjetlu nekoliko obrazloenih razmiljanja,
Sud je, pod predsjedavanjem Prof. dr Roberta Jenningsa, ustanovio postojanje osnova za svoju nadlenost i zakljuio da okolnosti zahtijevaju
donoenje privremenih mjera, kako je to predvieno lanom 41. Statuta
Suda. S tim u vezi, Sud je, u skladu sa lanom 41 Statuta, u svom Nalogu
od 8. aprila 1993, u korist Bosne i Hercegovine, donio sljedee privremene
mjere:
- prvo, Vlada Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora)
treba odmah, u skladu sa svojim preuzetim obavezama iz Konvencije o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida, od 9. decembra 1948, da
preduzme sve potrebne mjere koje su u njenoj moi u cilju sprijeavanja
izvrenja zloina genocida;4
- drugo, Vlada Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora)
treba posebno da osigura da sve vojne, paravojne ili neregularne oruane
formacije koje bi mogle biti pod njenom komandom ili koje ona podrava,
kao i bilo koje organizacije i pojedinci koji bi mogli biti pod njenom
kontrolom, komandom ili uticajem, ne vre nikakve akte genocida, udru-
F. Boyle, nav. dj., str. 158.

Isto, str. 157- 243.
4
Isto, str. 245-519; International court of justice, Reports, str. 24, paragraf 52 (A) (1) i
(2); Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ..., paragrafi 451458. Tu privremenu mjeru Sud je donio jednoglasno.
3
57
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 58
ivanja radi vrenja genocida, direktnog ili javnog podsticanja na vrenje

genocida ili sauesnitva u genocidu, bilo da su oni usmjereni protiv
muslimanskog stanovnitva Bosne i Hercegovine ili protiv bilo koje
druge nacionalne, etnike, rasne ili vjerske grupe;5
Meunarodni sud pravde je Rjeenjem od 8. aprila 1993. zakljuio
da u Bosni i Hercegovini postoji ozbiljna opasnost da se vre zloini
genocida. S tim u vezi, Sud je citirao Rezoluciju 96 (1) Generalne
skuptine Ujedinjenih nacija, od 11. decembra 1946, u kojoj se navodi da
zloin genocida okira savjest ovjeanstva, a ije su posljedice ogromni
gubici za ovjeanstvo te je, suprotan moralnim zakonima, duhu i ciljevima
Ujedinjenih nacija.6
Bosna i Hercegovina je 27. jula 1993. Meunarodnom sudu pravde
podnijela jo jedan zahtjev za donoenje dodatnih mjera zatite (Zahtjev za
donoenje privremenih mjera), koje bi trebalo da budu smjesta preduzete
da bi se zatitila prava naroda i drave Bosne i Hercegovine prije donoenja
presude o pitanjima koja su pokrenuta, jer se Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) uopte nije obazirala na Rjeenje Suda i
nastavila je sa svojom kampanjom genocida protiv naroda i drave BiH,
uprkos Rjeenju Suda od 8. aprila 1993. Taj vanredni korak je preduzet zato
to je Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) prekrila svaku
od tri zatitne mjere, koje je Sud donio 8. aprila 1993, nanijevi teku tetu
i narodu i dravi Bosni i Hercegovini. Pored toga to je nastavila kampanju
Isto. Navedenu privremenu mjeru Sud je usvojio sa 13 glasova prema jednom.

Sudija Nikolaj Tarasov je bio protiv, jer se, po njegovom miljenju, ta poglavlja Rjeenja
mogu tumaiti na nain da Sud vjeruje da je Vlada Savezne Republike Jugoslavije zaista
umijeana u ova genocidna djela ili barem da je mogue da je umijeana. Stoga se, po
njegovom miljenju, te odredbe veoma pribliavaju prejudiciranju sluaja, bez obzira
na priznanje Suda da u Rjeenju kojim se donose privremene mjere on nema pravo da
donosi definiciju injenice ili prava (F. Boyl, nav. dj., str. 275-276).
Sud je, takoer, jednoglasno usvojio i sljedeu privremenu mjeru: Vlada Savezne
Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i Vlada Republike Bosne i Hercegovine ne
smiju preduzimati nikakve radnje i moraju osigurati da se nikakve radnje ne preduzimaju
kojima bi se mogao pogorati ili proiriti postojei spor u vezi sa spreavanjem ili
kanjavanjem zloina genocida ili ga uiniti teim za rjeavanje (Meunarodni sud pravde,
PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA..., paragraf 453; F. Boyle, nav. dj., str. 273-274).
6
F. Boyle, nav. dj., str. 514.
58
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 59
genocida, Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) sada,

takoer, planira, priprema, kuje zavjeru o podjeli, predlae i pregovara o
podjeli, komadanju, aneksiji i pripajanju suverene Bosne i Hercegovine,
lanice Organizacije ujedinjenih nacija, pomou genocida.7
Meunarodni sud pravde je, nakon javnog zasjedanja (25. i 26.
avgusta 1993.),8 Nalogom od 13. septembra 1993. (ponovo) potvrdio
privremene mjere izreene u stavu 52 A (1), 52 A (2) i 52 B Rjeenja Suda
od 8. aprila 1993, naglaavajui da moraju biti trenutno i efikasno
provedene.9
Nalazi Suda od 8. aprila i 13. septembra, kojima su odreene privremene mjere, kojima je Sud sugerisao da je Savezna Republika Jugoslavija
(Srbija i Crna Gora) moda odgovorna za izvrenje djela genocida, proizvele
su pravne obaveze koje su obje strane u sporu trebale da ispune.10
Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) se, naalost, nije
pridravala nalog Suda kojima su izreene privremene mjere obavezujueg
karaktera (od 8. aprila i 13. septembra 1993.). Naime, Savezna Republika
Jugoslavija:
7
Isto, strana 277-373. U Zahtjevu za donoenje privremenih mjera, od 27. jula 1993,
Bosna i Hercegovina je ukazala na obavezujue okolnosti koje zahtijevaju donoenje
dodatnih privremenih mjera zatite i iznijela Hronologiju krenja Rjeenja Suda od 8.
aprila 1993. od strane Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), ukazujui, pored
ostalog, i na njena zvanina priznanja (svoje) odgovornosti u naoruavanju, opremanju i
snabdijevanju srpskih oruanih jedinica u Bosni i Hercegovini (Isto, str. 284-350). Tom je
prilikom Bosna i Hercegovina, pored detaljnog i argumentovanog zahtjeva, priloila i
odreene dokumente, u cilju izmjene ili dopune Zahtjeva, a u nekim sluajevima i Tube u
predmetnom postupku - detaljnije o tome: F. Boyle, nav. dj., str. 351-373.
8
A. F. Boyle, nav. dj., str. 375-485.
9
Isto, 514-518. Naime, Sud je, pored ostalog, konstatovao da se, od donoenja Rjeenja
od 8. aprila 1993. i uprkos tom Rjeenju, i pored mnogih rezolucija Vijea sigurnosti
Ujedinjenih nacija, nastavlja ogromna patnja i gubitak ivota u Bosni i Hercegovini u
okolnostima koje okiraju savjest ovjeanstva i flagrantno su suprotne moralnim
zakonima, duhu i ciljevima Ujedinjenih nacija (Isto, str. 515).
10
Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA..., paragraf 452;
F. Boyle, nav. dj., str. 245-276 i 279-518. Sud je, prema ocjeni Muhameda airbegovia
na javnoj raspravi, 25. avgusta 1993. u Palati mira u Hagu, povodom Drugog zahtjeva
Bosne i Hercegovine za izricanje dodatnih mjera zatite zakljuio djelimino da Srbija i
Crna Gora treba da preduzmu sve mjere kako bi osigurale da se ne nastavlja sprovoeje
genocida nad bosanskim narodom, posebno nad Bonjacima (Isto, str. 380).
59
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 60
- nije ispunila svoju obavezu da sprijei vrenje zloina genocida,

naznaenu u paragrafu 52 A (1) Naloga od 8. aprila 1993, a koja je
potvrena u Nalogu od 13. septembra 1993, da preduzme sve
potrebne mjere koje su u njenoj moi u cilju sprjeavanja izvrenja
zloina genocida;
- niti se pridravala odreene mjere koje bi naroito trebalo
preduzeti u cilju sprjeavanja vrenja zloina genocida, navedene
u paragrafu 52 A (2) Naloga od 8. aprila 1993, koja je potvrena u
Nalogu od 13. septembra 1993, kojom je traeno da ona osigura
da sve organizacije i lica koja mogu biti podvrgnuta njenom
uticaju ne (iz)vre nikakve akte genocida.11
Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) je od 1993, pa
sve do poetka procesa (2006.) uinila sve to je u njenoj moi da onemogui
ili odgodi suenje, ukljuujui ak i kafansku nagodbu. Stalno je pokretala
pitanje nadlenosti, odnosno nenadlenosti Suda, tvrdei da Meunarodni
sud pravde nije nadlean u ovom sporu, na ta je Sud u vie navrata donosio
presude po tom pitanju, oglaavajui se nadlenim. Nakon gotovo 13 godina
proces stoljea je 27. februara 2006. konano otpoeo.
Pravni tim Srbije i Crne Gore i dalje je osporavao nadlenost Suda
(tvrdei da Savezna Republika Jugoslavija nije bila lanica Ujedinjenih
nacija, nije imala pristup Sudu, niti je nju obavezivala Konvencija o
genocidu, jer nije bila njena potpisnica, te ponovo trai da se Sud proglasi
nenadlenim, pozivajui se na Presudu u sluaju Srbije i Crne Gore protiv
NATO-a); poricao genocid u Bosni i Hercegovini (ni u Srebrenici, po njemu,
nije izvren zloin; genocid u Srebrenici tretirao kao obinu vojnu akciju,
sukob izmeu dvije vojske, to je, kada je bosanska vojska poraena,
dovelo do osvete); negirao postojanje genocidnog plana; tvrdio kako se
genocidna namjera ne moe dokazati; negirao postojanje obrasca
zloinakog ponaanja i dokaze o obrascu zloina, uinjenih sa genocidnom
namjerom; uporno zastupao tezu o graanskom ratu, u kome su postojale
11
F. A. Boyle, nav. dj., str. 245-519; International Court of Justice, Reports, str. 24,
paragraf 52 (A) (1) i (2); Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ..., paragrafi 451-458.
60
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 61
tri strane, koje su podjednako krive i odgovorne; uzrok sukoba u Bosni i

Hercegovini je posmatrao u historijskim netrpeljivostima meu etnikim
grupama u Bosni i Hercegovini; priznao je namjeru Srba za sticanje
srpske teritorije, u cilju formiranja srpske drave u Bosni i Hercegovini i
njeno ujedinjenje sa Srbijom, to, po njemu, nije podrazumijevalo zloine.
Pravni tim Srbije i Crne Gore je pri tome uporno izbjegavao da prizna da
je genocidom i drugim oblicima zloina ta steena teritorija trebala ostati
bez muslimanskog stanovnitva i da je vie od pola stanovnitva Republike
Bosne i Hercegovine, uglavnom Bonjaci, rtve genocida, u toku trajanja
agresije ubijeno, zatoeno u koncentracione logore, ranjeno ili prisilno
protjerano sa svojih ognjita.
Po Pravnom timu Srbije i Crne Gore zloini nisu bili usmjereni
protiv Muslimana kao grupe, ve protiv pojedinaca. Utemeljeni su na
politikim razlozima, te se ne mogu smatrati genocidom; strateki ciljevi
srpskog naroda (od 12. maja 1992.) nisu genocidni, niti sadre genocidnu
namjeru, ve su navodno rezultat straha Srba od genocida nad njima, to je
manijakalni predumiljaj za opravdanje planiranja i izvrenja zloina;
borbene aktivnosti u Bosni i Hercegovini su posljedica aktivnosti Patriotske
lige i drugih muslimanskih formacija; JNA je bila legitimna oruana snaga
u Bosni i Hercegovini, sa zadatkom da zatiti Srbe; Republika Srpska i
Vojska Republike Srpske nisu bili pod kontrolom SRJ; Republika Srpska
je bila nezavisna drava, a Vojska Republike Srpske je bila potpuno
odvojena organizacija; organi vlasti SRJ nisu ukljueni u zloine u Bosni
i Hercegovini; jedinice MUP-a Srbije, eeljevci, Srpska dobrovoljaka garda, Crvene beretke i druge, po njima - paravojne formacije,
nisu bile pod komandom vojnih i policijskih snaga SRJ, ve pod kontrolom
srpskih kriznih tabova.
Pravni tim Srbije i Crne Gore preispitivao je broj rtava i same
zloine, nastojei ih minimizirati, to je (minimiziranje brojeva rtava)
jedna od najfrekventnijih pojava u okviru dravne strategije poricanja
genocida, i da im d drugu pravnu kvalifikaciju, svjesno izbjegavajui da,
pored ostalog, pomene i rezultate istraivanja Komisije za istraivanje
dogaaja u i oko Srebrenice od 10.-19. jula 1995. Vlade Republike Srpske.
Umanjujui broj rtava i svodei ih na jednu kategoriju, Pravni tim Srbije i
Crne Gore je tvrdio da zloini nisu imali masovni karakter, pri emu
tendenciozno nije pominjao masovne grobnice, kao ni mjere namjernog
61
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 62
prikrivanja genocida, ukljuujui bacanje posmrtnih ostataka rtava genocida

u vodotoke i jame, a naroito sistematsko prekopavanje, premjetanje i
ponovo zatrpavanje tijela rtava, te spaljivanje posmrtnih ostataka ubijenih,
kako bi prikrio genocid i onemoguio sprovoenje pravde. U Bosanskoj
krajini je navodno stradalo samo 1.669 lica, u Srebrenici oko 5.300, od ega
su 3.000 bili vojnici, u Bratuncu samo 18, itd. Pri tome su se pozivali na
jedan od svojih dokaza podatke privatnog udruenja (graana) iz
Sarajeva - Istraivako-dokumentacioni centar Mirsada Tokae i rezultate
njegovih diletantskih, manipulativnih i kvazi istraivanja.12
Tu naruenu i nedovrenu procjenu broja rtava, objavljenu u
Banja Luci, 15. decembra 2005, neposredno uoi poetka rasprave pred
Meunarodnim sudom pravde, Istraivako-dokumentacioni centar je
dostavio Pravnom timu Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora),
koju je SRJ (SCG) iznijela pred Meunarodnim sudom pravde. Pravni tim
Srbije i Crne Gore je ta kvazi istraivanja uporno koristio, pored ostalog, iz
sljedeih razloga: prvo, jer ona, po njemu, potpuno ponitava vrednost
podataka sadranih u bosanskoj Tubi i drugo, ta istraivanja pokazuju
da je veliki broj rtava stradao u bitkama.13 Ti razlozi su, izmeu ostalog,
Pravnom timu Srbije i Crne Gore posluili kao argumentacija za dokazivanje
teze o graanskom ratu u Bosni i Hercegovini.
Logori su predstavljeni kao sabirni centri za ratne zarobljenike, a
prisilno raseljavanje nesrpskog stanovnitva je kvalifikovano kao namjera
da se Muslimani i Hrvati samo privremeno premjeste.
Pravni tim Srbije i Crne Gore je, ipak, priznao zloine u Bosni i
Hercegovini, odnosno nije negirao iz(vrene) zloine, pri emu je zastupao
tezu da su ih poinili bosanski Srbi i pripadnici paravojnih formacija iz
Srbije, te da se ne mogu okarakterisati kao zloin genocida. Oita je namjera
da se odgovornost drave Srbije i Crne Gore prebaci na bosanske Srbe.
Takoer je priznao da je Savezna Republika Jugoslavija do 1994. otvoreno
pomagala bosanske Srbe.
12
S. eki, ISTRAIVANJE RTAVA GENOCIDA SA POSEBNIM OSVRTOM NA
BOSNU I HERCEGOVINU - Nauno - teorijska i metodoloko - metodska pitanja i
problemi, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu - Kult B, Sarajevo 2007, str. 117-188.
13
SRBIJA PRED MEUNARODNIM SUDOM PRAVDE, knj. 1, Beograd 2007,
str. 53, 162 i 479.
62
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 63
U pokuaju da izbjegne odgovornost za genocid, Pravni tim Srbije i

Crne Gore uporno je bez argumenata negirao optube i desetinama puta
nepotrebno ponavljao iste reenice i tvrdnje. U nedostatku dokaza za svoje
teze, Pravni tim Srbije i Crne Gore je stalno tokom procesa otvoreno i drsko
falsifikovao i pekulisao historijskim injenicama.
Da bi pojaao svoj kredibilitet, Pravni tim Srbije i Crne Gore je
aktuelnu vlast u Srbiji i Crnoj Gori nastojao distancirati od reima Slobodana
Miloevia, iznosei tvrdnju kako je opozicija u Srbiji bila u sukobu sa
kriminaliziranim reimom, u kome su bili izloeni napadima i ucenama
organizovanog kriminala. Meutim, svojim ukupnim djelovanjem izraavali
su respekt prema teritorijalnim osvajanjima voe udruenog zloinakog
poduhvata. Zakljuci Profesora Stojanovia o poukama nakon ogromne
tragedije su izrazito nemoralni. Antifaisti i demokratska javnost su oekivali
da e Pravni tim Srbije i Crne Gore ispoljiti barem minimum katarze u
suoavanju sa istinom, to se, naalost, nije desilo. Istina je sine qua non
budue koegzistencije na ovim prostorima.
Pravni tim Bosne i Hercegovine se, za razliku od Pravnog tima Srbije
i Crne Gore, nalazio u poetnoj veoma stabilnoj i povoljnoj situaciji, jer je
raspolagao sa obimnim dokaznim materijalom relevantinim dokumentima
razliite provenijencije. Rije je o dovoljnom broju dokaza na osnovu kojih
se pouzdano moe utvrditi odgovornost Savezne Republike Jugoslavije
(Srbije i Crne Gore) za genocid u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea.
S obzirom na rasploivo vrijeme Pravni tim Bosne i Hercegovine je
iznosio samo najznaajnije dokaze i dogaaje, te posebno ukazivao na
postojanje plana, namjere, obrasca i razmjera udruenog zloinakog
poduhvata Savezne Republike Jugoslavije u izvrenju genocida nad Bonjacima u Republici Bosni i Hercegovini.
*
*
Meunarodni sud pravde je, svojom presudom od 26. februara 2007.

u Predmetu: BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE
GORE, zbog krenja Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, pored ostalog, utvrdio sljedee:
63
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 64
- nepotpuno i pogreno je identifikovao Tuenu dravu, utvrujui

da Republika Srbija ostaje tuena strana u sporu i da je u vrijeme
donoenja ove Presude ona zaista jedina tuena strana, pri emu se
odgovornost za protekle dogaaje odnosi na dravu Srbiju i
Crnu Goru;14
- Republiku Crnu Goru je iskljuio iz procesa, s obrazloenjem
bolje reeno vjetom manipulacijom Suda, da ne nastavlja pravni
subjektivitet Srbije i Crne Gore;15
- potvrdio je nadlenost Suda u skladu sa lanom IX Konvencije o
genocidu da presudi o sporu koji je pred njim pokrenut 20. marta
1993, ime je prigovor o nenadlenosti odbijen;16
- definirao je meunarodno-pravno zatienu grupu, odnosno
identitet grupe nad kojom je izvren genocid, za razliku od Bosne i
Hercegovine (tj. Podnosilac Tube), koja je negativno definirala
zatienu grupu kao nesrpsko stanovnitvo (nesrpska nacionalna,
etnika ili vjerska grupa u okviru Bosne i Hercegovine, ali se ne
ograniavajui na tu teoriju, ukljuujui posebno muslimansko
stanovnitvo);17
- direktno uee SRJ i njene oruane sile u osvajakom, agresorskom ratu, u vojnim operacijama u Bosni i Hercegovini, ime
je potvreno, zajedno sa presudama ICTY-a u predmetima Tadi i
elebii, da je rije o meunarodnom oruanom sukobu. S tim u
vezi, Meunarodni sud pravde tvrdi: Istina je da postoje brojni
dokazi o direktnom ili indirektnom ueu zvanine vojske SRJ,
pored oruanih snaga bosanskih Srba, u vojnim operacijama u
Bosni i Hercegovini u godinama koje su prethodile dogaajima
u Srebrenici, to su (takvo uee) politiki organi Ujedinjenih nacija u vie navrata osudili, zahtijevajui od SRJ da
ga prekine;18
14
Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ..., paragrafi

67-79.
15
Isto.
16
Isto, paragrafi 80-141.
17
18
Isto, paragraf 386.
64
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 65
- Savezna Republika Jugoslavija je pruala znaajnu vojnu i

finansijsku podrku Republici Srpskoj, i da je tu podrku
uskratila, to bi tada u velikoj mjeri ograniilo mogunosti koje
su vlastima Republike Srpske stajale na raspolaganju;19
- Savezna Republika Jugoslavija je nema sumnje pruala
znaajnu podrku, izmeu ostalog, finansijsku pomo, Republici
Srpskoj (par. 241 gore u tekstu) i da je jedan od oblika te pomoi
koja je upuivana bila i isplata plata i ostalih prinadlenosti
nekim oficirima Vojske Republike Srpske;20
- vrste, snane i bliske politike, vojne i logistike veze izmeu
saveznih vlasti u Beogradu i vlasti na Palama, izmeu Jugoslovenske vojske i VRS;21
- veliku podrku koju je SRJ davala Republici Srpskoj, bez
koje ona ne bi mogla da sprovodi svoje kljune ili najznaajnije
vojne i paravojne aktivnosti;22
- Savezna Republika Jugoslavija je i u julu 1995. (tokom perioda
koji se razmatra) bila u poziciji vrenja uticaja nad bosanskim
Srbima, koji su osmislili i izvrili genocid u Srebrenici, za razliku
od bilo koje druge drave ugovorne strane Konvencije o
genocidu, zahvaljujui jaini politikih, vojnih i finansijskih veza
koje su postojale izmeu SRJ, s jedne, i Republike Srpske i VRS
s druge strane, koje su, iako neto slabije u odnosu na prethodni
period, ipak ostale veoma jake;23
- nad Bonjacima Bosne i Hercegovine je izvren genocid. S tim u
vezi, Sud je zakljuio da su djela poinjena u Srebrenici, koja
potpadaju pod lan II (a) i (b) Konvencije, izvrena sa specifinom namjerom da se djelimino uniti grupa Muslimana
Bosne i Hercegovine kao takva, i shodno tome da ona predstavljaju akte genocida;24
19
Isto, paragraf 241.

Isto, paragraf 388.
21
Isto, paragrafi 394 i 434.
22
Isto, paragraf 394.
23
24
Isto, paragraf 297.
20
65
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 66
- genocid nad Muslimanima Bosne i Hercegovine je izvren u

Srebrenici i u njenoj okolini;25
- bosanski Srbi su, nakon zauzimanja Srebrenice u julu 1995,
osmislili i izvrili genocid u Srebrenici;26
- cilj snaga bosanskih Srba je bila likvidacija etrdeset hiljada
bosanskih Muslimana, koji su ivjeli u Srebrenici, grupe koja
je simbolisala bosanske Muslimane u cjelini;27
- postojanje genocidnog poduhvata. Naime, snage bosanskih
Srba su bile svjesne kada su krenule u ovaj genocidni poduhvat;28
- sve likvidacije sistematski su bile usmjerene na mukarce vojne
obveznike, bosanske Muslimane, bez obzira da li su to bili civili
ili vojnici;29
- sva ubijanja su bila planirana;30
- neki lanovi Glavnog taba VRS namjeravali su da unite
bosanske Muslimane u Srebrenici;31
- odluku o ubijanju punoljetne muslimanske populacije muslimanske zajednice u Srebrenici donijeli su neki pripadnici
Glavnog taba VRS...;32
- genocid nad Muslimanima Bosne i Hercegovine izvrili su
Vojska Republike Srpske i Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske;33
25
Isto.
Isto, paragrafi 292-293 i 434.
27
Isto, paragraf 292.
28
Isto, paragraf 293.
29
Isto, paragraf 292.
30
Isto.
31
Isto, paragraf 293.
32
Isto, paragraf 413.
33
Isto, paragraf i 288 i 413.
26
66
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 67
- genocid nad Muslimanima Bosne i Hercegovine izvrile su

snage bosanskih Srba VRS i MUP, ukljuujui i oficire;34
- VRS i ostale snage bosanskih Srba bile su podreene politikom rukovodstvu Republike Srpske;35
- Republika Srpska je izdavala nareenja Vojsci Republike
Srpske i drugim snagama bosanskih Srba;36
- izvrioci genocida postupali su u ime Republike Srpske (obavljali su zadatke u ime vlasti bosanskih Srba, posebno Republike
Srpske) i izvravali su elemente javne vlasti Republike Srpske;37
- genocid nad Muslimanima Bosne i Hercegovine izvrila je
Republika Srpska. Iako Republika Srpska nikada nije dobila
meunarodno priznanje kao suverena drava, (ona je) de facto imala
kontrolu nad znaajnom teritorijom i uivala lojalnost velikog broja
bosanskih Srba i uivala odreenu de facto nezavisnost;38
- Republika Srpska je, pored genocida u i oko Srebrenice jula 1995,
izvrila brojne zloine protiv ovjenosti i ratne zloine u drugim
podrujima R BiH;39
- zloin genocida izvren je u sigurnoj zoni UN-a Srebrenica, jula
1995;40
- utvrena je meunarodna odgovornost Srbije za nespreavanje i
nekanjavanje genocida u Srebrenici jula 1995, ime je Srbija
prekrila svoju obavezu spreavanja genocida u Srebrenici na
takav nain da to povlai njenu meunarodnu odgovornost;41
34
Isto, paragrafi 288, 290 i 388.

Isto, paragraf 388.
36
Isto.
37
Isto.
38
39
40
Isto, paragrafi 292-293, 434 i dr.
41
Isto, paragrafi 438 i 450. Tuena strana se, po Presudi, nije pridravala ni svoje
obaveze spreavanja niti kanjavanja genocida koji proistiu iz Konvencije, i da je
time nastala njena meunarodna odgovornost (Isto, paragraf 450).
35
67
Rasim_1:knjiga B5
19.5.2011
12:08
Page 86
- Srbija je prekrila svoju obavezu prema Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, jer nije izruila Ratka
Mladia, optuenog za genocid i sauesnitvo u genocidu, radi
suenja pred Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslaviju i poto na taj nain nije u potpunosti saraivala sa tim
sudom;42
- Srbija je prekrila svoju obavezu pridravanja privremenih
mjera koje je Sud naloio 8. aprila i 13. septembra 1993. u ovom
sporu, jer nije preduzela sve mjere u njenoj moi da sprijei
genocid u Srebrenici jula mjeseca 1995.;43
Meunarodni sud pravde je u PRESUDI BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE, na osnovu ogromnog broja
dokaza44 utvrdio da su irom teritorije Bosne i Hercegovine, (iz)vrena
masovna ubistva u odreenim podrujima i zatoenikim logorima.
Iznijeti dokazi, po ocjeni Suda, ukazuju na to da su rtve bile u velikoj
veini pripadnici zatiene grupe, to sugerira da su one mogle biti
sistematski birane kao cilj za unitavanje. S tim u vezi, Sud smatra da
je, na osnovu nepobitnih dokaza, utvreno da su se deavala masovna
ubistva pripadnika zatiene grupe i da su, prema tome, ispunjeni
zahtjevi u pogledu materijalnog elementa, kako je definisano u lanu II
(a) Konvencije.45
Meunarodni sud pravde je prihvatio relevantne dokaze (ogromni
broj nepobitnih dokaza) o velikom broju masovnih ubistava i drugim
oblicima zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, sistematski i u
kontinuitetu (iz)vrenih nad Bonjacima, na razliitim mjestima Bosne i
Hercegovine (u svim okupiranim mjestima i gradovima u opsadi), to Srbija
i Crna Gora nikada nije osporavala.46 I pored toga to se broj rtava esto
42
Isto, paragraf 471.

Isto.
44
45
Isto, paragraf 276.
46
Isto, paragraf 276. Pravni tim Srbije i Crne Gore nije negirao (iz)vrene zloine
(\SRBIJA PRED MEUNARODNIM SUDOM PRAVDE, Beograd 2007, knj. 2,
str. 13). Sud je de facto konstatovao da je Srbija i Crna Gora, u nastojanju da minimizira
dimenzije i razmjere zloina i d im drugu kvalifikaciju, osporavala istinitost odreenih
43
68
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 69
mjeri u desetinama ili stotinama, a ponekad, kako je Sud naglasio u vie

paragrafa, iznosi na hiljade,47 Sud je, bez pretenzija na sveobuhvatnost, dao
zaprepaujui primjer vanosti i teine ubistava, izvrenih nad civilnim
stanovnitvom.48
Ignoriui (u potpunosti) svoje tvrdnje, zasnovane na ogromnom
broju relevantnih dokaza o sistematskoj i kontinuiranoj praksi politike
masovnih ubistava nad Bonjacima na (cijeloj) teritoriji Bosne i Hercegovine
i zanemarujui dimenzije i razmjere zloina, Meunarodni sud pravde nije
bio uvjeren, na osnovu dokaza koje je imao pred sobom, da je neosporno utvreno da su masovna ubistva pripadnika zatiene grupe
izvrioci vrili sa specifinom namjerom (dolus specialis) radi potpunog
ili djeliminog unitavanja grupe kao takve. Sud je paljivo ispitao
krivine postupke pred ICTY i nalaze njegovih Vijea i primijetio da ni
za jednog od osuenih nije utvreno da su djelovali sa specifinom
namjerom (dolus specialis). Masovna ubistva zatiene grupe bosanskih
Muslimana, po ocjeni Suda, mogu predstavljati ratne zloine i zloine
protiv ovjenosti. Za takve zloine, s obzirom da ih nije kvalifikovao kao
genocid, Sud (s velikim olakanjem i oduevljenjem) zakljuuje kako nema
nadlenost da to utvruje.49
Iznosei tu ocjenu, Sud, u vrenju svoje nadlenosti prema Konvenciji o genocidu, nalazi da Podnosilac tube (Bosna i Hercegovina) nije
dokazao da ubistva odgovaraju aktima genocida koji su zabranjeni Konvencijom.50
Ispitavi dokaze koji su mu predoeni i uzimajui one koji su predstavljeni na ICTY-u, Sud smatra da je na osnovu potpuno nepobitnih
tvrdnji i broj rtava ili motive izvrilaca, kao i okolnosti pod kojima su ubistva vrena i
njihove pravne kvalifikacije (Isto).
47
Isto, paragrafi 247, 252, 257-259, 262 i 271; Meunarodni sud pravde, PRESUDA BOSNA I HERCEGOVINA , Izdvojeno miljenje sudije Ahmeda Mahiou, paragraf 72.
48
Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA , paragrafi
245-276; Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ,
Izdvojeno miljenje sudije Ahmeda Mahiou, paragraf 72.
49
Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA , paragraf
277.
50
Isto.
69
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 70
dokaza utvreno da su pripadnici zatiene grupe sistematski bili rtve

masovnog zlostavljanja, premlaivanja, silovanja i muenja, nanoenjem
tekih tjelesnih i psihikih povreda, tokom sukoba, a naroito u zatoenikim logorima. Na taj je nain ispunjen neophodan uslov koji se
tie materijalnog elementa, kako je definirano u lanu II (b) Konvencije.
Meutim, Sud je, na osnovu dokaza koje je imao pred sobom, zakljuio
da nije nepobitno utvreno da su navedeni sistematski i masovni zloini,
mada se i oni mogu podvesti pod ratne zloine i zloine protiv ovjenosti, izvreni sa specifinom namjerom (dolus specialis) da se potpuno
ili djelimino, uniti zatiena grupa, a to je potrebno da bi se zakljuilo
da je genocid izvren.51
Sud je zakljuio da su srpske snage u Sarajevu i drugim gradovima namjerno ciljale na civilne pripadnike zatiene grupe. Meutim,
ostavljajui po strani pitanje da li takva djela u principu mogu spadati
u okvir lana II, taka (e) Konvencije, Sud nije naao dovoljno dokaza
da su navodna djela vrena sa specifinom namjerom da se potpuno ili
djelimino uniti zatiena grupa.52 Takav zakljuak Suda je u suprotnosti
sa utvrenom injenicom ICTY-a (presude - Pretresnog i albenog vijea u Predmetu Gali), a koju citira Meunarodni sud pravde, po kojoj su srpske
snage, koristei taktiku dranja Grada pod opsadom, vrile kampanju
granatiranja i snajperskog gaanja civilnog stanovnitva Sarajeva, pri
emu su civili bili izloeni direktnim ili neselektivnim napadima, zbog
ega je najmanje vie stotina civila ubijeno i vie hiljada ranjeno, i da
je granatiranje Trnice Markale, od strane bosanskih Srba, 5. februara 1994,
pri emu je 60 lica ubijeno, a preko 140 povrijeeno, namjerno bilo
usmjereno na civile.53
Sud je, takoer, utvrdio da postoje ubjedljivi i nepobitni dokazi da
su u Bosni i Hercegovini vrene deportacije i protjerivanje pripadnika
zatiene grupe. Meutim, Sud nije mogao da zakljui, na osnovu
iznijetih dokaza, da je nepobitno utvreno da su takve deportacije i
protjerivanja praene namjerom da se u potpunosti ili djelimino uniti
zatiena grupa.54
51
Isto, paragraf 319.

Isto, paragraf 328.
53
Isto, paragraf 325.
54
Isto, paragraf 334.
52
70
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 71
Sud je utvrdio da postoje nepobitni dokazi o namjernom

unitavanju historijskog, kulturnog i vjerskog nasljea zatiene
grupe. Meutim, po miljenju Suda, unitavanje historijskog, kulturnog
i vjerskog naslijea se ne moe smatrati genocidnim aktom u smislu
znaenja lana II Konvencije o genocidu niti moe predstavljati
namjerno nametanje uslova ivota straunatih da se izvri fiziko
unitenje grupe. I pored toga to je prihvatio injenice o postojanju nepobitnih dokaza o namjernom unitavanju historijskog, kulturnog i
vjerskog nasljea zatiene grupe i da takvo unitavanje moe biti
veoma znaajno, poto je usmjereno na uklanjanje svih tragova kulturnog ili vjerskog prisustva jedne grupe, a suprotno drugim pravnim
normama, Sud je, ipak, zakljuio da ono ne spada u kategorije djela
genocida navedenih u lanu II Konvencije.55
Sud je, takoer, potvrdio zakljuak ICTY-a u Predmetu Krsti da
tamo gdje je na djelu [gdje postoji] fiziko ili bioloko unitavanje
esto su prisutni istovremeni napadi na kulturna i vjerska dobra,
kao i na simbole ciljane grupe, napadi koji se legitimno mogu smatrati
dokazom o namjeri da se grupa fiziki uniti.56 Meutim, citirajui ovaj
zakljuak ICTY-a, Meunarodni sud pravde je svjesno, namjerno i tendenciozno izostavio sljedeu reenicu: U ovom predmetu, Pretresno vijee
e stoga kao dokaz namjere unitenja grupe uzeti u obzir smiljeno
razaranje damija i domova koje pripadaju pripadnicima grupe,57
odnosno Bonjacima. Oigledne relevantne dokaze (ICTY-a) o NAMJERI
unitavanja Bonjaka kao grupe (napadi na historijska, kulturna i vjerska
dobra, kao i na simbole ciljane grupe, smiljeno razaranje damija i
55
Isto, paragraf 344. Za potvrdu tog stava Sud je citirao Izvjetaj Komisije za meunarodno pravo o radu njenog etrdesetosmog zasjedanja (Yearbook of the International
Law Commission 1996, tom II, Drugi dio, str. 45-46, paragraf 12), po kome je jasno
pokazano u pripremnom radu na Konvenciji ... unitavanje koje je u pitanju predstavlja materijalno unitavanje grupe bilo fizikim ili biolokim sredstvima, a ne
unitavanje nacionalnog, jezikog, vjerskog, kulturnog ili nekog drugog identiteta
odreene grupe (Isto).
56
ICTY, Predmet Krsti, Br. MT-98-33-T, PRESUDA Pretresnog vijea, 2. avgust 2001,
paragraf 580.
57
71
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 72
domova) Meunarodni sud pravde je, u istrajno upornom nastojanju da ne

donese pravednu presudu, odbio. Pored toga, i sakrivanje leeva iz masovnih grobnica, tako to su one otkopane, tijela pritom osakaena i
ponovno ukopana u druge masovne grobnice smjetene u jo zabaenijim dijelovima, to je, po ICTY-u, jaka indikacija namjere unitavanja grupe kao takve,58 a to je znaajan pokazatelj genocida i oigledan
pokazatelj namjere izvrilaca (zloina), Meunarodni sud pravde nije
uzeo u obzir kao dokaz o postojanju namjere za unitavanje Muslimana u
Bosni i Hercegovini. Naalost, raspoloivi i relevantni podaci nedvosmisleno,
neosporno i ubjedljivo potvruju da je Savezna Republika Jugoslavija,
zajedno sa njenim kolaboracionistima iz Republike Bosne i Hercegovine, u
svim okupiranim gradovima i naseljenim mjestima, kao i u onima koje je
drala u i pod opsadom, planski, smiljeno, sistematski i organizirano unitavala vjerske i stambene objekte Bonjaka, ukljuujui i njihova mezarja, to,
prema ICTY-u, predstavlja dokaz namjere za unitavanje zatiene grupe kao
takve, a to je Meunarodni sud pravde u potpunosti ignorisao.
Sud je, na osnovu elemenata koji su mu stavljeni na uvid, utvrdio
da postoje nepobitni i uvjerljivi dokazi da su zatoenici u logorima
bili izloeni uasnim uslovima. I pored tako nepobitnih i uvjerljivih
dokaza, Sud je zakljuio da dokazi koji su iznijeti nisu omoguili Sudu
da utvrdi da su ova djela praena specifinom namjerom (dolus specialis)
da se potpuno ili djelimino uniti zatiena grupa. U dokazivanju te
ocjene Sud je konstatovao da ni u jednom od sluajeva pred ICTY-em koji
se odnose na (spomenute) logore, Tribunal nije utvrdio da su optueni postupali sa takvom specifinom namjerom (dolus specialis).59
Sud je zakljuio da su jedino djela koja su poinjena u Srebrenici, koja potpadaju pod lan II (a) i (b) Konvencije, izvrena sa
specifinom namjerom da se djelimino uniti grupa Muslimana
Bosne i Hercegovine kao takva. Navedena djela, u skladu sa specifinom namjerom o djeliminom unitenju Muslimana Bosne i Hercegovine, po ocjeni Suda, predstavljaju akte genocida, koje su izvrili
pripadnici Vojske Republike Srpske u Srebrenici i u njenoj okolini
58
59
354.
72
Isto, paragraf 596.

Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ..., paragraf
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 73
poevi od 13. jula 1995.60 Nakon zauzimanja Srebrenice, jula 1995,

bosanski Srbi su osmislili i implementirali plan egzekucije to je mogue
veeg broja vojno sposobnih mukaraca, bosanskih muslimana koji su
se nalazili u enklavi.61 Sve te egzekucije sistematski su bile usmjerene
na vojno sposobne mukarce bosanske Muslimane.62 U skladu sa tim
planom i specifinom namjerom da se djelimino uniti grupa Muslimana Bosne i Hercegovine, snage bosanskih Srba su, nakon zauzimanja Srebrenice, jula 1995, ubile preko 7.000 mukaraca bosanskih
muslimana.63
Razmatrajui raspoloive injenine dokaze o zloinima u Bosni i
Hercegovini 1991.-1995. i, s tim u vezi, utvrujui postojanje iroko
rasprostranjenih i tekih zloina. Meunarodni sud pravde je zakljuio
da, izuzev dogaaja u Srebrenici jula 1995, nije nepobitno dokazano, u
svakom pojedinanom sluaju, postojanje neophodne namjere, potrebne
za utvrivanje genocida.64
Bosna i Hercegovina se, u dokazivanju (konkretne) namjere (dolus
specialis) za izvrenje genocida, oslanjala i na postojanje sveobuhvatnog
plana o (iz)vrenju genocida, na ta ukazuje obrazac genocidnih djela
ili potencijalnih djela genocida vrenih irom teritorije protiv lica koja
su identifikovana svuda i u svakom pojedinanom sluaju na osnovu
njihove pripadnosti grupi.65 Ponaanje Srba u raznim logorima, gdje
je genocidna namjera Srba postala posebno oigledna prilikom opisivanja postupaka u logorima, zbog njihove izuzetne slinosti sa onim
to se deavalo irom teritorije Bosne i Hercegovine, zatim preuzimanje
vlasti, unitavanje ljudi, kulturna razaranja i druga genocidna djela,
oigledan su izraz jednog jedinstvenog projekta koji je u osnovi i
stvarno ukljuivao potpuno ili djelimino unitavanje grupe lica
nesrpske nacionalnosti, svuda gdje se zakljui da ta etnika i vjerski
60
Isto, paragraf 297.

Isto, paragraf 292-293 i 434.
62
Isto, paragraf 292.
63
Isto, paragrafi 290, 292 i 297.
64
Isto, paragraf 370 i 376.
65
Isto, paragraf 370.
61
73
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 74
definisana grupa remeti koncept svi Srbi u jednoj dravi.66 Relevantni

dokumenti o namjeri za izvrenje genocida (od namjere najviih organa vlasti
Srbije i Crne Gore i njihovih kolaboracionistikih organa, do namjere izvrilaca zloina) i ciljevima koji artikuliu takvu namjeru, kao i genocidna djela
koja su injena unutar jednog organizovanog institucionalnog okvira,67
pokazuju postojanje obrasca postupaka po kome su srpske snage vrile
genocidne radnje u Bosni i Hercegovini, koji potvruje postojanje jednog
cjelovitog plana za izvrenje genocida, na osnovu koga se pouzdano moe
utvrditi specifina namjera (dolus specialis) o istrebljenju Bonjaka.
Razmatrajui Strateke ciljeve srpskog naroda, od 12. maja
1992.,68 za koje je Ratko Mladi rekao da imaju genocidni karakter,69 Sud
nije prihvatio ni injenicu da se na osnovu njih moe utvrditi postojanje
specifine namjere. Navedeni strateki ciljevi iz 1992, po ocjeni Suda, ne
ukljuuju unitavanje stanovnitva bosanskih muslimana. S tim u vezi,
Sud drsko zastupa tvrdnju kako se argumentacija Bosne i Hercegovine ne
slae sa injenicom da osnovni motiv najveeg dijela rukovodstva bosanskih Srba stvaranje vee srpske drave, ako je potrebno i ratnim
osvajanjem nije nuno podrazumijevao unitavanje bosanskih
muslimana i drugih zajednica, ve samo njihovo protjerivanje.70
Navedeni hipotetiki stav Meunarodnog suda pravde je sraman i u osnovi
ignorira injenice i dosadanje rezultate (istraivanja) svih autora koji se bave
istraivanjem holokausta, genocida i drugih oblika zloina protiv ovjenosti
i meunarodnog prava, koji su saglasni da sistematsko prisilno protjerivanje
civila sa njihovih ognjita (kao i nasilno razdvajanje porodica, masovne
deportacije u nepoznata odredita i drugi oblici zloina) ini sastavni dio
svakog (procesa) genocida. Jo je sramnija ocjena tog suda o tome da su se
ciljevi iz 1992, posebno prvi cilj, mogli postii raseljavanjem stano66
Isto, paragrafi 252-256, 262-273, 307-310, 312-318 i 370.

Isto, paragraf 371.
68
Isto, paragraf 371.
69
S. eki, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU - planiranje, priprema, izvoenje -Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu-Kult B, Sarajevo 2004, str. 568.
70
372.
67
74
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 75
vnitva i zauzimanjem teritorije.71 Za Meunarodni sud pravde je od

znaaja injenica da strateke ciljeve ICTY nije okarakterizirao kao
genocidne.72 Strateki ciljevi srpskog naroda iz 1992, prema miljenju
Suda, ne omoguuju da se utvrdi postojanje specifine namjere.73
Bosna i Hercegovina od Meunarodnog suda pravde nije traila da
procijeni da li su bosanski Srbi bili efikasni u ostvarivanju tih ciljeva,
ve da Sud ispita obrazac ponaanja i logiki izvue nune zakljuke.74
S tim u vezi, potpredsjednik Suda tvrdi da je sudska praksa meunarodnih
krivinih sudova u tom pogledu manje naklonjena vjetakim razlikama
izmeu namjere relevantne za genocid i namjere relevantne za etniko
ienje, nego to je to Meunarodni sud pravde obrazloio. albeno vijee
u sluaju Krsti jasno je, po njemu, zauzelo stav da obrazac ponaanja, poznat
kao etniko ienje, moe posluiti kao dokaz mens rea genocida. Iz obilja
dokaza o masovnom sistematskom ubijanju Bonjaka i masovnom prisilnom
protjerivanju stanovnitva, oigledno je da se, tvrdi potpredsjednik Suda,
pouzdano moe utvrditi genocidna namjera, to je potvrdilo i Pretresno vijee
ICTY-a u Odluci po prijedlogu za donoenje oslobaajue presude u
Predmetu: Tuilac protiv Miloevia, od 16. juna 2004. Ako je iskljuivi
cilj bio protjerivanje muslimanskog stanovnitva, to je Sud hipotetiki
utvrdio, onda su, po toj pretpostavci, bosanski Srbi inili samo ono to je
striktno bilo nuno za ostvarivanje tog cilja. Imajui to u vidu, potpredsjednik Suda opravdano postavlja pitanje ta onda predstavljaju
masovna ubistva, tj. politika i praksa planskog i sistematskog unitavanja
pripadnika zatiene grupe - bosanskih Muslimana, odnosno Bonjaka? Ako
Sud ne moe zanemariti to da je protjerivanje stanovnitva bio jedan
od naina ostvarivanja Stratekih ciljeva, onda zato bi trebao ignorirati
injenicu da su bosanski Srbi koristili taj metod kao jedan od brojnih
metoda ukljuujui masovno ubijanje pripadnika zatiene grupe.75
71
Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ..., Izdvojeno

miljenje potpredsjednika Suda, Awn Shawkata Al-Khasawneha, paragraf 41.
72
Isto.
73
Isto.
74
Isto.
75
Isto.
75
Rasim_1:knjiga B5
19.5.2011
12:19
Page 95
Konstatujui da Strateki ciljevi ... ne potiu od Vlade Srbije, Sud,

ipak, zakljuuje da su dokazi (koji su iznijeti) pred Sudom, prislukivani
razgovori izmeu predsjednika Srbije, Slobodana Miloevia, i predsjednika Republike Srpske, Radovana Karadia, dovoljni da se utvrdi
da su ovi definirani ciljevi predstavljali njihovo zajedniko stanovite.76
I ovaj zakljuak Suda, koga potvruje relevantna dokumentacija, u
kontradiktornosti je sa (gore) navedenim ocjenama Suda, posebno sa
ocjenom da Strateki ciljevi... ne omoguuju da se utvrdi postojanje
konkretne namjere. Zakljuak Suda o znaaju i teini konkretnih dokaza
prislukivani razgovori izmeu Miloevia i Karadia, koji su, po Sudu,
dovoljni da se utvrdi da su Strateki ciljevi ... predstavljali njihovo
zajedniko stanovite, potvruje historijsku krucijalnu injenicu da su
Strateki ciljevi ... projekt Velikosrpskog pokreta i njegovog voda
Slobodana Miloevia. Taj dokument govori o stratekim ciljevima cjelokupnog srpskog naroda, svih Srba, naravno onih koji su prihvatili velikosrpsku ideologiju, politiku i praksu, u Bosni i Hercegovini, to znai da,
realizacija tih ciljeva genocidnog karaktera, ne obavezuje samo Srbe iz
Bosne i Hercegovine. Naime, nije rije o Stratekim ciljevima ... srpskog
naroda iz Bosne i Hercegovine, nego o Stratekim ciljevima ... srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske i drugih krajeva,
kao to su SAD ili Australija, primjera radi, koje je Slobodan Miloevi, u
skladu sa srpskim velikodravnim projektom o formiranju zajednike srpske
drave, izdiktirao Radovanu Karadiu i njegovim saradnicima. Te ciljeve
je, da bi prikrili bilo kakvu ulogu Velikosrpskog pokreta i lino Miloevia u
tom zloinakom poduhvatu, formalno usvojila tzv. Skuptina srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini, 12. maja 1992.
Meunarodni sud pravde je odbio argumentaciju (iroko postavljenu tezu) Bosne i Hercegovine da se na osnovu konzistentnog obrasca
djel (sveobuhvatni obrazac po kome su vrena genocidna djela), koji je
postojao prilikom izvravanja zloina nad mnogim zajednicama tokom
dueg perioda, usmjeren i na bosanske Muslimane i Hrvate, dokazuje
postojanje neophodne namjere.77 U svom obrazloenju Sud se oslanjao na
76
371.
77
Isto, paragraf 373.
76
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 77
vie argumenata, od kojih je svaki pojedinano neadekvatan za te svrhe

i kontradiktoran u odnosu na dosljednu sudsku praksu meunarodnih
krivinih sudova.78 Postojanje dolus specialis-a, specifine namjere da
se potpuno ili djelimino uniti jedna grupa mora se, po ocjeni Suda,
pokazati na uvjerljiv nain ukazivanjem na odreene okolnosti, osim
ako se moe uvjerljivo dokazati postojanje opeg plana u tom cilju. U
vezi sa obrascem (modelom) ponaanja koji bi se mogao prihvatiti kao
dokaz o postojanju takve namjere on bi, po miljenju Suda, morao biti
takav da iskljuivo pokazuje njeno postojanje.79
Oigledno je da navedeno obrazloenje Suda nije zasnovano na
injenicama drutvene stvarnosti i drutvene prakse. Neuvaavanje injenica
drutvene stvarnosti i iznoenje vrijednosnih sudova, u ijoj osnovi nisu
injenice, je doprinijelo teorijskim konstrukcijama, koje se ne mogu
specificirati i konkretizovati i ne odgovaraju injeninom stanju drutvene
stvarnosti i u suprotnosti su sa zakljucima Suda o sistematskim i masovnim
ubistvima, zlostavljanjima, premlaivanjima, silovanjima i muenjima
zatiene grupe (Bonjake) na teritoriji Bosne i Hercegovine koje je Sud
utvrdio na osnovu nepobitnih dokaza.80
U nastojanju da po svaku cijenu odbije takvu tezu Bosne i Hercegovine (postojanje opteg plana i obrasca djel, izvrenih zloina, koji
dokazuju postojanje dolusa specialisa, specifine namjere za izvrenje
genocida), Meunarodni sud pravde navodi, a to je, po njemu, tako znaajno, kako takva teza nije u skladu sa nalazima ICTY-a koji se tiu
genocida, niti sa odlukama tuioca, ukljuujui i odluke da se odustane
od optubi za genocid u okviru eventualno relevantnih optunica, i da
se postigne dogovor o izjanjavanju o krivici, kao u sluaju Plavi i
Sikirica i drugi sluajevi (MT-00-40 i MT-95-8) na osnovu ega su povuene optube za genocid.81 To to ICTY nije utvrdio postojanje genocida
zasnovanog na obrascu ponaanja po kome su srpske snage vrile genocidne
78

79
373.
80
Isto, paragrafi 276, 319 i dr.
81
Isto, paragraf 374. Meunarodni sud pravde je, u nastavku svoje argumentacije,
izvrio grupisanje krivinih postupaka za genocid i srodne zloine koji se vode pred ICTY.
77
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 78
radnje na teritoriji Bosne i Hercegovine nije, kako to s pravom potpredsjednik

Suda tvrdi, naravno ni najmanje udno. ICTY ima nadlenost samo
da presuuje o individualnoj krivinoj odgovornosti konkretnih osoba
optuenih pred njim, a relevantni se dokazi, prema tome, ograniavaju
na sferu djelovanja optuenih. Iako je Meunarodni sud pravde prihvatio
teret dokazivanja potreban za krivine sudske procese, on nije htio
priznati da postoji sutinska razlika izmeu krivinog procesa voenog
protiv jedne osobe (pojedinca) i procesa koji podrazumijeva odgovornost
drave za genocid. Sud je bio u obavezi da ispita obrazac ponaanja na
cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, zato to ga ne ograniava sfera djelovanja bilo koje osobe. Meutim, on to nije uinio.82
Sud je zakljuio da Bosna i Hercegovina, osim u sluaju Srebrenica,
gdje su u konkretnom sluaju masakra jula 1995. izvrena djela
genocida u operacijama koje su vodili pripadnici Vojske Republike
Srpske, nije dokazala:
- prvo, da bilo koji od iroko rasprostranjenih i tekih zloina,
koji su predmet optubi, predstavljaju povredu lana II, take
(a) do (e), Konvencije o genocidu, prati neophodna specifina
namjera (dolus specialis) od strane poinioca i
- drugo, postojanje takve namjere kod Tuene strane (tj. Srbije
prim. S. .), bilo na osnovu zajednikog plana ili na osnovu gore
analiziranih dogaaja koji otkrivaju postojanje konzistentnog
obrasca ponaanja koji bi mogao da ukae na postojanje takve
namjere.83
82
83
297 i 376. Sudija Ahmed Mahiou nije mogao potpisati tvrdnje iz nekih paragrafa Presude,
posebno u paragrafima 373-376, gdje Sud odbacuje svako postojanje opeg plana za
unitenje znaajnog dijela bosansko-muslimanskog stanovnitva. S tim u vezi,
Mahiou smatra da u razmatranju ovog predmeta Sud ne uzima stvarno u razmatranje i ne stavlja u perspektivu ukupnost materijalnih elemenata i elemenata
namjere koji proistiu iz predmeta koji su mu dati na razmatranje (Meunarodni
sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ..., Izdvojeno miljenje sudije
Mahiou, paragraf 82.
78
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 79
Iznosei navedene zakljuke i tvrdnje, Meunarodni sud pravde

svjesno gubi iz vida vie krucijalnih injenica, od kojih emo ukazati na
sljedee:
- prvo, Sud se, uglavnom, oslonio na veoma uvjerljive relevantne
nalaze injenica do kojih je doao Tribunal /ICTY/,84 pridajui im
najvei znaaj i u potpunosti ih uzimajui u obzir. Tako je Meunarodni
sud pravde prvi put u svojoj historiji koristio presude drugog meunarodnog
suda kao argumentacionu osnovu, bez obzira na to to je materijalno-pravna
osnova tih presuda sasvim drugaija od one koju je u predmetnom sluaju
razmatrao Sud, ime je napravljen presedan koji je irom zajednice
meunarodnog prava i u naunim akademskim krugovima izazvao zabrinutost, pogotovo imajui u vidu da standardi takve razmjene meunarodnog
prava nisu definisani ni precizirani. Naalost, Sud se nije pridravao bitnih
odredbi relevantnih naunih, odnosno strunih verifikovanih injenica, iako
je tvrdio suprotno. Naime, Sud je za polazite i pristup, u odnosu na veoma
uvjerljive relevantne nalaze injenica, primijenio tri osnovne postavke,
koje su proizvele krupne i dalekosene posljedice, posmatrano sa stanovita
nauke, struke, prava, pravinosti, pravde, humanosti i rtava genocida:
- prva je jednostrana, iskljuiva i selektivna, koja svoje zakljuke,
konstatacije, ocjene i odluke temelji na selektivno i proizvoljno odabranim
procesnim dokumentima, uglavnom, presudama ICTY-a, i sekundarnim
izvorima, koji idu u korist SRJ (SCG);
- druga sadri otvorene elemente negiranja i ignorantskog odnosa
prema relevantnim injenicama, kako iz presuda ICTY-a, tako i iz drugih
primarnih izvora, koje idu u korist Bosne i Hercegovine, odnosno utvrivanju
objektivne injenine istine. Pozivajui se na ICTY, Sud je neargumentovano
i nedozvoljeno ignorisao oiglednu politiku, pravnu i ideoloku vezu izmeu
pojedinane krivine odgovornosti i sistematskog zloinakog poduhvata,
karakteristinog za zloin genocida;
- trea je pogreno tumaenje injenica, pri emu je ovakav pristup
Sud primijenio u odnosu na odreene injenice koje idu u korist Bosne i
Hercegovine, odnosno komplementarni su sa istinom.
84
Isto, paragraf 223.
79
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 80
Sud je, restriktivno primjenjujui dokaze, iznosei ocjene koje u

najveoj mjeri podravaju i odslikavaju pravne stavove Savezne Republike
Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i selektivno i proizvoljno odabirajui
procesne dokumente, uglavnom, presude ICTY-a, prekrio vlastiti Statut. Sud
je, takoer, pogreno primijenio metodoloki pristup u postupku dokazivanja,
jer, pored ostalog, nije uzeo, bolje reeno - nije htio, da uzme u obzir brojnu
relevantnu dokumentaciju (ukupni dokazni materijal) koju je Sudu u dokaznom procesu predoila Bosna i Hercegovina. Metod dokazivanja, teret i
standard dokazivanja su u potpunosti odgovarali interesima Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora).
Sud je zloupotrijebio Meunarodno-pravni poloaj, nadlenost, i
mandat ICTY-a, ad hoc meunarodnog krivinog suda za utvrivanje
pojedinane krivine odgovornosti, posebno zaboravljajui limitirajue
faktore u sprovoenju mandata ICTY-a.
- drugo, koristei dokumentacioni materijal ICTY-a, koji je, takoer,
organ Vijea sigurnosti UN-a, Sud je napravio propust sa principom
ravnopravnog i nepristrasnog posmatranja dokumenata ICTY-a,
zanemarujui injenicu da je odgovornost koju utvruje Meunarodni sud pravde na potpuno drugom nivou od one koju utvruje
ICTY, jer su procedure razliite. Sud je koristio elemente krivine
odgovornosti pojedinaca da bi time utvrdio/neutvrdio odgovornost drave za krenje Konvencije, to je sasvim pogrean
pristup, jer je nadlenost Meunarodnog suda pravde utvrivanje
odgovornosti drave, za razliku od ICTY-a, koji utvruje krivinu
odgovornost pojedinca;
- tree, prema najznaajnijoj presudi ICTY-a u vezi sa pitanjem
utvrivanja karaktera (meunarodnog) oruanog sukoba u Republici
Bosni i Hercegovini i stepena umijeanosti Savezne Republike
Jugoslavije,85 Meunarodni sud pravde je zauzeo kritiki stav,
85
ICTY, Predmet MT-94-1-A, Presuda 1997. i Presuda 1999. Ta je presuda, po ocjeni

Pravnog tima Srbije i Crne Gore uticala na percepciju celog sukoba od strane meunarodne zajednice (SRBIJA PRED MEUNARODNIM SUDOM PRAVDE,
PRESUDA, knj. 2, Beograd 2007, str. 14). Zbog toga se Meunarodni sud pravde tako
grevito borio da je po svaku cijenu odbaci.
80
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 81
dovodei je u pitanje, i odrao predavanje sudskom (albenom)

Vijeu. Tako je Meunarodni sud pravde jedino prema toj presudi
iskazao otar kritiki odnos i protivljenje. Oigledno je nastojanje
Suda da po svaku cijenu oslobodi Srbiju od bilo kakve odgovornosti
za genocid i druge oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava u Republici Bosni i Hercegovini, u emu je, naalost, uspio.
Iz ostalih presuda i drugih materijala ICTY-a Meunarodni sud
pravde je praktino prihvatio dotadanje pravne stavove i time,
uglavnom, preuzeo, bolje reeno, prepisao nepotpune rezultate
istraivanja ICTY-a, bez ikakvog provjeravanja ili bilo kakvog
dubljeg posmatranja, ime je, pored ostalog, odgovoran za brojne
injenine greke, kao to su: ocjene o ubijanju vojno sposobnih
mukaraca, bosanskih muslimana u sigurnoj zoni UN-a Srebrenici,
jula 1995; pogreno utvreni datum postojanja genocidne namjere
da se likvidiraju svi vojno sposobni, itd.
Izuzetno znaajne podatke o ueu JNA/Vojske Jugoslavije u
genocidu, ukljuujui i podatke o ueu oficira Vojske Jugoslavije u klanju
djece, zatim naredbe Radovana Karadia o izvrenju genocida, njegovo
priznanje (u obraanju na sjednici Skuptine Republike Srpske u maju
1994.) kako se bez Srbije nita ne bi dogodilo, mi nemamo sredstava i
ne bismo bili u mogunosti voditi rat, kao i priznanje relevantnih faktora
Savezne Republike Jugoslavije (Vlade Republike Srbije, Savezne vlade
SRJ i predsjednika Republike Srbije, Slobodana Miloevia), od 11. maja
1993, i drugi relevantni dokumenti, Meunarodni sud pravde je u potpunosti
ignorirao;
- etvrto, zakljuci, miljenja, ocjene, tvrdnje i sama Presuda, ukljuujui i odluku o genocidu u sigurnoj zoni UN-a Srebrenica, jula
1995, nisu vlastiti rezultati istraivanja Meunarodnog suda pravde,
ve su samo preuzeti od ICTY, ija je nadlenost da utvrdi krivinu
odgovornost pojedinca za genocid ili druge oblike zloina, za razliku
od Meunarodnog suda pravde, koji je nadlean da odluuje i
utvruje odgovornost drave(a) za genocid. Na taj je nain Sud,
oslanjajui se na pravnu praksu ICTY-a - na dvije presude ICTY-a
u predmetima Krsti i Blagojevi (iako se na drugu mogla uloiti
81
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 82
alba) i odbacujui brojne relevantne dokumente razliite provenijencije koje je dostavila Bosna i Hercegovina, samo preuzeo tue
rezultate (pravne stavove ICTY-a), vrei nesistematinu i jednostranu selekciju dokaznog materijala ICTY-a, preuzimajui samo
one ocjene koje su se uklapale u unaprijed zamiljenu tezu autora
Presude, ime je prekrio Statut;
- peto, Sud je izvrio vulgarni redukcionizam kojim su derogirane
bitne injenice drutvene stvarnosti kojima se nedvosmisleno i
sasvim jasno moe potvrditi teza o izvrenom genocidu i, s tim u
vezi, o postojanju namjere (mens rea), ukljuujui i specifinu
namjeru (dolus specialis), kako na osnovu zajednikog plana, tako
i na osnovu rasprostranjene i sistematske prakse, odnosno
elemenata (akata) zloina genocida (actus reus), tj. dogaaja koji
pokazuju postojanje obrasca ponaanja izvrioca/ (drave Srbije
i Crne Gore i njihovih kolaboracionista iz Bosne i Hercegovine), a
koji nedvosmisleno potvruju postojanje takve namjere;
- esto, meunarodna pravila ne trae postojanje rasprostranjene i
sistematine prakse kao jednog od pravnih elemenata zloina
genocida.86 Genocidne radnje se u stvarnosti, po A. Kasezeu, teko
mogu zamisliti kao pojedinani ili sporadini dogaaji. One su
obino dio rasprostranjene prakse (koju organi vlasti esto
toleriu, odobravaju ili u najmanju ruku, na nju pristaju) ili ak
i politike neke vlade. Meutim, te su okolnosti, po njemu, faktike i nisu predviene kao pravni uslov za postojanje zloina. S
tim u vezi, Kaseze tvrdi da se, naelno govorei, ubistvo, recimo,
nekih pet ili deset lanova neke vjerske, etnike, nacionalne ili
rasne grupe s namjerom da se ta grupa potpuno ili djelimino
uniti, moe smatrati za genocid, ak i ako se radi o izolovanom
inu.87 Problem se, po njemu, sastoji u tome kako dokazati genocidnu namjeru (mens rea). Posebna namjera se, navodi Kaseze,
86
A. Kaseze, MEUNARODNO KRIVINO PRAVO, Beograd 2005, str. 115. Taj
zakljuak je, po A. Kasezeu, vaan za proceduralni dio, poto podrazumijeva da tuilac
u nacionalnim ili meunarodnim suenjima ne mora iznositi dokaze za takvu praksu (Isto).
87
Isto.
82
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 83
obino izvodi iz relevantnih injenica. Ako je djelo genocida

dio obrasca ponaanja u jednoj istoj dravi (regionu ili geografskoj oblasti) ili, a fortiori, predstavlja dio politike koju
planira ili sprovodi vlast (ili vodee linosti neke organizovane
politike ili vojne grupe), tada e, tvrdi Kaseze, biti lake da
se iz injenica sluaja izvede element namjere. Na taj se nain,
po njemu, pitanje postojanja rasprostranjene ili sistematine
prakse moe pokazati kao veoma vano u svjetlu izvoenja
dokaza, ali ne i kao pravni element bia zloina;88
- sedmo, Pretresno vijee ICTY-a u Predmetu Staki je, pored ostalog
(da je mnogo ljudi ubijeno tokom napada Vojske bosanskih Srba
na preteno muslimanska bosanska sela i gradove irom optine
Prijedor i da je u vie sluajeva izvren masakr nad Muslimanima),
utvrdilo da je izvan svake osnovane sumnje dokazano postojanje
sveobuhvatnog obrasca zloina izvrenih nad Muslimanima u
opini Prijedor 1992..89 Meunarodnom sudu pravde su ove
injenice bile dobro poznate, jer ih je citirao u svojoj Presudi,90 to
znai da mu ti nalazi nisu bili nepoznati. I pored toga, Meunarodni
sud pravde je to svjesno zanemario, tvrdei da Bosna i Hercegovina
nije dokazala postojanje konzistentnog obrasca ponaanja koji
bi ukazao na postojanje specifine namjere (dolus specialis) za
izvrenje genocida;
- osmo, ICTY je u ODLUCI PO PRIJEDLOGU ZA DONOENJE
OSLOBAAJUE PRESUDE u Predmetu: Tuilac protiv Miloevia, od 16. juna 2004, dokazao postojanje sistematskog obrasca po
kome su srpske snage vrile genocidne radnje u Bosni i Hercegovini,
koji ukazuju na genocid.91 S tim u vezi, Pretresno vijee je zakljuilo
88
Isto.
ICTY, MT-97-24-T, PRESUDA, 31. juli 2003, paragrafi 544 i 546; Meunarodni
sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA..., paragraf 261.
90
261.
91
ICTY, TUILAC protiv SLOBODANA MILOEVIA, ODLUKA PO PRIJEDLOGU ZA DONOENJE OSLOBAAJUE PRESUDE, Hag, 16. juni 2004, paragrafi
246 i 288.
89
83
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 84
Razmjere i obrazac napada, njihov intezitet, veliki broj muslimana ubijenih u tih sedam opina (rije je o sljedeim opinama:
Brko, Prijedor, Sanski Most, Srebrenica, Bijeljina, Klju i Bosanski
Novi-primj. S. .), pritvaranje muslimana, okrutno postupanje
prema njima u zatoenikim objektima i na drugim mjestima i
ciljani napadi na osobe kljune za opstanak muslimana kao
grupe sve su to faktori koji ukazuju na genocide.92
- deveto, ICTY je u Predmetu Jelisi utvrdio materijalni element
zloina genocida (actus reus).93 I ove argumente Pretresnog vijea
citira Meunarodni sud pravde.94 Pored toga, Meunarodnom sudu
pravde je bilo poznato najotrije krenje meunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava na podruju Srebrenice, epe, Banja
Luke i Sanskog Mosta, opisano u Izvjetaju generalnog sekretara
Ujedinjenih nacija od 27. novembra 1995, a koji pokazuje da je
postojao konzistentan obrazac likvidacija po kratkom postupku, silovanja, masovnih protjerivanja, samovoljnog pritvaranja, prinudnog rada i nestajanja ljudi irokih razmjera;95
Naalost, ni u ovom sluaju to nite nije znailo Meunarodnom
sudu pravde.
- deseto, ICTY je i u Predmetu Krajinik utvrdio actus reus genocida, odnosno faktiko djelo izvrenja (akt injenja). Naalost,
specifinu namjeru (dolus specialis) nije,96 to je apsurd, jer je actus
92
Isto, paragrafi 246 i 288. Raspoloivi dokazi i po miljenju tuioca potkrepljuju

zakljuak da je postojao sistematski obrazac po kojem su bosanski Srbi preuzimali
vlast u onim opinama Bosne i Hercegovine za koje je bilo predvieno da uu u
sklop srpske drave, kao i da je razvijen sistematski obrazac u skladu s kojim su
srpske snage uspostavile okvir za vrenje genocidnih zloina i zloina progona, u
kojem su i djelovale (Isto, paragraf 144).
93
ICTY, MT-95-10-T, PRESUDA, 14. decembar 1999, paragraf 65.
94
Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA..., paragraf
272.
95
OUN, VIJEE SIGURNOSTI, Rezolucija 1034 (1995.), paragraf 2; Meunarodni
sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA..., paragraf 302.
96
ICTY, PRESUDA Pretresnog vijea od 27. septembra 2006, paragrafi 867-869;
Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA..., paragraf 219.
84
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 85
reus genocida tee dokazati nego mens rea (mens rea moe postojati,
a da actus reus ne bude realizovan);97
- jedanaesto, Pretresno sudsko vijee ICTY je u ODLUCI PO
PRIJEDLOGU ZA DONOENJE OSLOBAAJUE PRESUDE
u Predmetu: Tuilac protiv Miloevia, od 16. juna 2004, Miloeviu
potvrdilo genocidnu namjeru i postojanje genocidnog plana da
se unite Bonjaci kao nacionalna grupa, te zakljuilo da postoji
dovoljno dokaza da je u Brkom, Prijedoru, Sanskom Mostu,
Srebrenici, Bijeljini, Kljuu i Bosanskom Novom izvren genocid98 (Pretresno vijee razmotrilo je genocid samo na podruju
navedenih opina - primj. S. .) i da je Miloevi bio uesnik u
udruenom zloinakom poduhvatu, koji je ukljuivao i
rukovodstvo bosanskih Srba, iji su cilj i namjera bili da se
djelimino unite Bosanski muslimani kao grupa;99
- dvanaesto, prilikom analize brojnih dokaza, prezentiranih u Miloevievom sluaju, a koji su potkrijepili Optunicu protiv njega, Vijee
je zakljuilo da je genocid nad Bonjacima zaista i izvren i da
je rukovodstvo kolaboracionistike tvorevine (Republika
Srpska), koju je generirao srpski nacizam i na kostima ubijenih
Bonjaka, inaugurirao genocidnu tvorevinu nazvanu republikom,
imalo genocidni plan po kojem je genocid vren, kao i to da je
Slobodan Miloevi s njima dijelio namjeru da se taj plan
(udrueni zloinaki poduhvat) izvri.100
U navedenoj odluci za Bosnu se, pored ostalog, govori o teritorijalnom okviru Optunice za Bosnu, gdje je utvreno geografsko
podruje na koje se odnose optube za genocid; zatim se iznose dokazi
o genocidnoj namjeri rukovodstva bosanskih Srba (izjave Radovana
97
ICTY, TUILAC PROTIV SLOBODANA MILOEVIA, ODLUKA PO PRIJEDLOGU ZA DONOENJE OSLOBAAJUE PRESUDE, 16. juni 2006, paragraf
144 i 246.
98
Isto, paragrafi 246, 288-289 i 323.
99
100
85
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 86
Karadia,101 Biljane Plavi102, Momila Krajinika, Alekse Buhe, Dragana

Kalinia) za eliminaciju Bonjaka; odnos Slobodana Miloevia sa politikim
i vojnim vlastima bosanskih Srba, te uee i odgovornost SRJ (Srbije i
Crne Gore) u agresiji, genocidu i drugim oblicima zloina protiv ovjenosti
i meunarodnog prava, pri emu se, pored ostalog, iznose dokazi da su oficiri
Vojske Jugoslavije uestvovali i u likvidaciji djece u istonoj Bosni;103
- trinaesto, Pretresno vijee se, takoer, na osnovu zakljuaka iz
dokaznog materijala,104 uz neslaganje sudije Kwona, uvjerilo van
razumne sumnje da je Slobodan Miloevi bio uesnik u udru101
Tako je, primjera radi, R. Karadi 13. oktobra 1991. izjavio: Za dva-tri dana
Sarajevo e nestati i bit e pet stotina hiljada mrtvih. Za mjesec dana u Bosni i
Hercegovini nestat e Muslimani (Isto, paragraf 241). Dva dana kasnije, Karadi je
izjavio: Prije svega, niko od njihovog rukovodstva ne bi osto iv. Za tri-etiri sata
svi bi bili pobijeni. Ne bi imali anse uopte da opstanu (Isto).
102
Biljana Plavi je 1. maja 1992. gospodinu Doyleu, linom predstavniku lorda
Carringtona, rekla da ukoliko doe do podele teritorije, Srbi zasluuju veu teritoriju
i da e, ako je potrebno da tri miliona ljudi pogine da bi se reio problem, oni to i
uiniti (paragraf 242).
103
104
Isto. Dokazni materijal odnosio se na:
1. opu rukovodeu poziciju optuenog meu srpskim narodom, ukljuujui
bosanske Srbe u Bosni i Hercegovini;
2. zalaganje optuenog za ideju Velike Srbije i njegovu podrku toj ideji;
3. logistiku i finansijsku podrku bosanskim Srbima iz Srbije, za koju se razumno moe zakljuiti da je pruana uz znanje i podrku optuenog; logistiku podrku
ilustruju bliski odnosi pripadnika VJ sa VRS-om;
4. priroda odnosa i angaovanost optuenog na strani politikog i vojnog
rukovodstva bosanskih Srba, to dokazuje molba Karadia da optueni ostane u
kontaktu s njim i da mu je veoma vano uti njegovu ocjenu;
5. autoritet i utjecaj optuenog na rukovodstvo bosanskih Srba;
6. linu upoznatost optuenog sa sa svime to se radi; njegovo insistiranje na
tome da bude obavijeten o svemu to se dogaa na frontu; i
7. poinjene zloine, razmjere i obrazac napada na navedene etiri teritorije,
njihov intezitet, veliki broj ubijenih muslimana, okrutno postupanje s muslimanima
u zatoenikim objektima i na drugim mjestima i ciljne napade na osobe koje su bile
vane za opstanak muslimana kao grupe... (Isto, paragraf 288).
86
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 87
enom zloinakom poduhvatu, za koje je Pretresno vijee u

paragrafu 246 utvrdilo da je ukljuivalo i rukovodstvo bosanskih Srba i da je s njegovim uesnicima dijelio cilj i namjeru
da se Bosanski muslimani djelimino unite kao grupa;105
- etrnaesto, Pretresno vijee zakljuilo je da Slobodan Miloevi,
ne samo to je bio svjestan genocidnog plana udruenog
zloinakog poduhvata, ve je sa svojim saradnicima dijelio
namjeru da djelimino uniti bosanske muslimane kao grupu
na onom dijelu teritorije Bosne i Hercegovine koja je po planu
trebala biti obuhvaena srpskom dravom;106
- petnaesto, Pretresno vijee se, takoer, na osnovu zakljuaka iz
dokaznog materijala moglo uvjeriti van razumne sumnje da je
postojao udrueni zloinaki poduhvat u koji su bili ukljueni
rukovodioci bosanskih Srba, iji je cilj bio da djelimino unite
populaciju bosanskih muslimana, kao i da je genocid zaista
poinjen u Brkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici,
Bijeljini, Kljuu i Bosanskom Novom. Zakljuak o genocidnoj
namjeri rukovodstva bosanskih Srba moe se izvesti iz cjelokupnog dokaznog materijala, ukljuujui onaj naveden u
paragrafima 238-245. Razmjere i obrazac napada, njihov intezitet, veliki broj muslimana ubijenih u tih sedam opina, pritvaranje muslimana, okrutno postupanje prema njima u
zatoenikim objektima i na drugim mjestima i ciljni napadi
na osobe kljune za opstanak muslimana kao grupe sve su to
faktori koji ukazuju na genocid.107
Meunarodni sud pravde je odbio relevantnu dokumentaciju koja
nedvosmisleno potvruje da su korpioni, specijalna jedinica Ministarstva
unutranjih poslova Republike Srbije, koja je uestvovala direktno i u
genocidu nad djecom, o emu postoje i video snimci, bili de jure organ
105
Isto, paragraf 288.

Isto.
107
Isto, paragraf 246.
106
87
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 88
Savezne Republike Jugoslavije.108 To je, zaista, krajnje tendenciozno i

sramno, a posebno ocjena Suda da je rije o paravojnoj jedinici.109 U sutini
je rije o otvorenom falsifikatu Meunarodnog suda pravde. Oigledno je
da Sud ni u ovom sluaju nije elio da prui odgovor na tako znaajno pitanje.
Rezultati istraivanja Vlade Republike Srpske nedvosmisleno su utvrdili da
su korpioni bili specijalna jedinica Ministarstva unutranjih poslova
Republike Srbije, kao i mnoge druge.110
Slino svom stavu prema korpionima, a u skladu sa svojim
politikim opredjeljenjima, Meunarodni sud pravde ni jasnu Deklaraciju
Savjeta ministara Srbije i Crne Gore, od 15. juna 2005, kao odgovor na dokaze
o ueu korpiona u genocidu i nad djecom (TV snimak likvidacija u
Trnovu), koji su okirali svijet, nije prihvatio kao oblik nedvosmislenog
priznanja odgovornosti za genocid i dokaz istinitosti injenica koje iznosi.
Umjesto toga, Sud je, u skladu sa svojim jasnim opredjeljenjem o oslobaanju
Srbije od bilo kakve odgovornosti za genocid u Bosni, naalost, zakljuio
da je to bila izjava politikog karaktera i da ne predstavlja priznanje srbijanske
odgovornosti za masakre u Srebrenici. U cilju potkrepljivanja odbijanja da
prihvati oigledno priznanje Savjeta ministara Srbije i Crne Gore, Sud se
pozvao na sudsku praksu, koja, po ocjeni potpredsjednika Suda, potvruje
suprotan zakljuak od onoga do koga je Sud doao. S tim u vezi, sudija Awn
Shawkat Al-Khasawneh je u Izdvojenom miljenju posebno naglasio kako
je teta to Sud ne primjenjuje sudsku praksu na koju se poziva i to se
direktnije ne poziva na sudsku praksu u ovoj materiji. Izjava srbijanskog
Savjeta ministara, po ocjeni potpredsjednika Suda, posmatrana u konte108
Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA..., paragrafi

289, 389, 395 i 413. I potpredsjednik Suda, Al-Khasawneh je u svom izdvojenom miljenju
ukazao i na ovu, najblae reeno, nedosljednost Suda, tvrdei da je Sud trebao tretirati
korpione kao de jure organ Savezne Republike Jugoslavije (Meunarodni sud pravde,
PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA..., Izdvojeno miljenje potpredsjednika Suda,
Awn Shawkata Al-Khasawneha, paragrafi 53-54).
109
289, 389, 395 i 413.
110
VLADA REPUBLIKE SRPSKE, Radna grupa za sprovoenje zakljuaka iz
konanog Izvjetaja Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10.-19. jula
1995. godine, DOPUNA IZVJETAJA OD 30. MARTA 1995, Banja Luka, 30. septembra
2005.
88
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 89
kstu drugih dokaza raspoloivih Sudu, svakako predstavlja priznanje

odgovornosti reima predsjednika Miloevia za masakre u Srebrenici,
za koje je Sud utvrdio da predstavljaju genocid.111
Meunarodni sud pravde je, pored ostalog, konstatovao da je SRJ,
tokom perioda koji se razmatra, tj. juli 1995. bila u poziciji vrenja
uticaja nad bosanskim Srbima, koji su, po ocjeni Suda, osmislili i
izvrili genocid u Srebrenici, zahvaljujui jaini politikih, vojnih i
finansijskih veza koje su postojale izmeu SRJ, s jedne, i Republike
Srpske i VRS, s druge strane, koje su, iako neto slabije u odnosu na
prethodni period, ipak ostale veoma bliske.112 Imajuu ovo u vidu,
otvoreno se postavlja vie pitanja, a naroito sljedee: ukoliko su politike,
vojne i finansijske veze izmeu SRJ i RS i u toku jula 1995. ostale veoma
bliske, iako neto slabije u odnosu na prethodni period, kako je
Meunarodni sud pravde mogao osloboditi Srbiju od meunarodne odgovornosti za genocid u Bosni i Hercegovini?
Razmatrajui navodne mjere koje je SRJ trebalo da preduzme u
cilju spreavanja genocida u Srebrenici, Meunarodni sud pravde taj
genocid minimizira do te mjere nazivajui ga traginim dogaajima.
Konstatacija o tome da je rukovodstvo SRJ, a predsjednik Miloevi,
prije svega, bilo potpuno svjesno atmosfere duboko ukorijenjene
mrnje koja je vladala izmeu bosanskih Srba i Muslimana u podruju
Srebrenice,113 otvoreno i jasno ukazuje da je rije o lanim ocjenama Pravnog tima Srbije i Crne Gore, posebno Prof. Stojanovia. Nema govora o
duboko ukorijenjenoj mrnji, barem ne od strane Bonjaka, ve je rije
o velikosrpskoj genocidnoj ideologiji, politici i praksi zloinakog karaktera,
iji su ciljevi zauzimanje Bosne i Hercegovine i istrebljenje Bonjaka. Tu
ideologiju, politiku i praksu, odnosno srpski nacizam, koji je ponovo na kraju
XX stoljea generirao najtee zloine poznate ovjeanstvu, Meunarodni
111

377-378; Isto, Izdvojeno miljenje potpredsjednika Suda, Awn Shawkata Al-Khasawneha,
paragrafi 56-61.
112
394 i 434.
113
Isto, paragraf 438.
89
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 90
sud pravde nije prepoznao, jer je bio u ulozi branioca SRJ, drave koja je
osmislila, planirala, uestvovala i izvrila genocid u Bosni i Hercegovini
1992. - 1995.
Meunarodni sud pravde je primijenio jako visoke standarde
dokazivanja i veoma strogi kriterij efektivne kontrole (visok stepen
kontrole), insistirajui na strogoi u nainu razmiljanja, primijenjenoj u
Predmetu Nikaragva (Nikaragva test je na drugaiju situaciju zahtijevao
kriterij cjelokupne kontrole). Naime, Meunarodni sud pravde se u vezi sa
pitanjem standarda odgovornosti, pridravao pravila obiajnog prava o
meunarodnoj odgovornosti, sadranog u lanu 8. Odredaba Komisije za
meunarodno pravo o odgovornosti drave114, a naroito kriterija razraenih
u (svom) predmetu Vojne i paravojne aktivnosti u Nikaragvi i protiv
Nikaragve (Nikaragva protiv Sjedinjenih Amerikih Drava,115 u kojem je
odredio visok stepen kontrole za oglaavanje drave odgovornom. U tom
predmetu Sud je trebao odluiti da li su Sjedinjene Amerike Drave, zbog
toga to su finansirale, organizirale, obuavale, opremale i planirale operacije
organizovanih vojnih i paravojnih grupa pobunjenika iz Nikaragve (tzv.
kontrai), bile odgovorne za meunarodno protivpravno ponaanje poinjeno
od strane pobunjenika. S tim u vezi, Sud je smatrao da je potreban visoki
stepen kontrole da bi Sjedinjene Amerike Drave mogle biti pravno
odgovorne, pri emu bi se u principu moralo dokazati da je ta drava imala:
- prvo, ne samo efektivnu kontrolu nad vojnim i paravojnim
operacijama (koje su vodili kontrai) u toku kojih je dolo do
navodnih prekraja, ve i
- drugo, efektivna kontrola (drave) mora se pokazati da je
vrena ili da je drava davala instrukcije u odnosu na svaku
operaciju, u kojoj su se deavali navodni prekraji, a ne generalno u odnosu na sve akcije koje su preduzimala sva lica ili
grupa lica koja su vrila te prekraje.116
114
Isto, paragraf 398.

Meunarodni sud pravde, PRESUDA, 27. juni 1986, paragrafi 109-115 i dr; Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA..., paragrafi 204, 213,
391-393 i 399-401.
116
Isto; Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA...,
paragrafi 399-400.
115
90
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 91
Sud je, takoer, smatrao da je, u cilju utvrivanja ukljuenosti SAD

u sutinski unutranjem sukobu (graanskom ratu) u Nikaragvi i utvrivanja
odgovornosti (Sjedinjenih Amerikih Drava) za djela poinjena od strane
kontraa, neophodno dokazati da je ona sama upravljala izvravanjem
ili sprovodila izvravanje djela u suprotnosti sa ljudskim pravima i
humanitarnim pravom. S obzirom na to da je standard postavljen tako
visoko, Sud je utvrdio da djela poinjena od strane kontraa nije mogue
staviti na teret Sjedinjenih Amerikih Drava.117
Kritizirajui takav pristup i oslanjajui se na praksu drugih sudova,
ICTY je u predmetu Tadi ustanovio da je tzv. opta kontrola standard
koji treba pratiti, a ne visoko postavljeni standard iz predmeta Nikaragva. Prema standardu opte kontrole da bi neka drava mogla biti
odgovorna za djela poinjena od strane neke grupe, ta drava mora
uestvovati u planiranju i nareivanju vojnih operacija, ali nije potrebno
da se ta kontrola protee na izdavanje konkretnih nareenja ili upustava
za pojedinane vojne akcije.118
albeno vijee ICTY-a u predmetu Tadi (IT-94-1-A, Presuda, 15.
juli 1999.) nije slijedilo sudsku praksu Meunarodnog suda prvade u sporu
Vojne i paravojne aktivnosti (taj kriterij je osporavala i Bosna i Hercegovina - paragraf 402). To je Vijee smatralo da odgovarajui kriterij, koji
je po njegovom miljenju primjenjiv, kako na kvalifikaciju oruanog
sukoba u Bosni i Hercegovini kao meunarodnog sukoba, tako i na
pripisivost Saveznoj Republici Jugoslaviji djela koja su izvrili bosanski
Srbi prema pravilima o odgovornosti drave, predstavlja kriterij opte
kontrole koju je Savezna Republika Jugoslavija imala nad bosanskim
Srbima; i potom da je taj kriterij u ovom sporu zadovoljen. Polazei
od te ocjene, albeno vijee ICTY je zauzelo miljenje da su djla ka
117
Isto. S tim u vezi, Meunarodni sud pravde je (1986.) konstatovao da ne postoje

jasni dokazi da su SAD faktiki vrile kontrolu u onoj mjeri da se moe opravdati tretiranje
kontraa u svim oblastima kao da su djelovali u njihovo ime. Pored toga, Sud je zakljuio
da su dokazi koji stoje Sudu na raspolaganju ... nedovoljni da se dokae potpuna zavisnost
(kontraa) od amerike pomoi, te Sud nije mogao utvrditi da se snage kontraa mogu
izjednaavati za pravne svrhe sa snagama SAD (Isto, paragraf 391).
118
ICTY, Tuilac protiv Tadia, PRESUDA, MT-94-1-A, 15. juli 1999, paragraf 137.
91
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 92
su pinili bsanski Srbi mgla prizvsti munardnu dgvrnst

Savezne Republike Jugoslavije na snvu opte kntrl ku
Savezna Republika Jugoslavija vrila nad Rpublikm Srpskm i
Vojskom Republike Srpske, a da pri tm nije potrebno dkazati da
svaka pracia, tkm k su vrna djla ka prdstavljau
pvrdu munardng prava, sprvna p instrukciama Savezne
Republike Jugoslavije ili pd njnm fktivnm kntrlm.119
Meunarodni sud pravde je paljiv razmtri stanovita
albng vija kim s pdrava navedeni zakljuak. Meutim, Sud
nije pdrao t miljnj (Vija). Naime, Sud je knstatovao da ICTY ni
bi pzvan u sluau adi, niti n up pzvan, da dluu pitanjima dgvrnsti drave, r njgva nadlenost krivina i prt
s sam na pojedince, te da se u t Prsudi ribunal bavi pitanjm
k ni bil nun za vrnj njgv nadlenosti. S tim u vezi,
Meunarodni sud pravde naglaava kako prida navi znaa injninim i pravnim kvalifikacijama d kih da ICTY prilikm
dluivanja krivin dgvrnsti ptunih prd njim, u vm
spru, Sud u ptpunsti uzima u bzir sunj i prsud p albi ICTY
ki s bav dgaaima ki su u snvi vg spra. Meutim, i pored
toga i suprotno tim ocjenama, Sud navodi da situacia ni ista t s ti
stavva k usvi ICTY pitanjima pg munardng prava
ka n spadau u spcifini djlkrug njgv nadlenosti i i
rjavanj, tavi, ni uvijk nphdn za rjavanj krivinih
prdmta ki s prd njim vd.120
Polazei od te kontradiktornosti, Meunarodni sud pravde tvrdi kako
je to slua sa dktrinm iznijetom u prsudi adi i zakljuuje da je
u n mjri u k je kriterij optoj kntrli primjenjiv da bi s
utvrdil da li ruani sukb ima munardni karaktr ili n, t
prdstavljal din pitanj o km albn vij trebalo da odlui,
moe se itekako dogoditi da je kriterij primjnjiv i dgvaraui.
Meutim, Sud n smatra primjrnim da p tm pitanju zauzima stav
119
ICTY, Tuilac protiv Tadia, PRESUDA, MT-94-1-A, 15. juli 1999, paragraf 145;
Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA..., paragraf 402.
120
403.
92
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 93
u vm spru, r nema potrebe da ga rjava za svrhe v Prsud,

to je apsurd. U nastojanju da odbaci tako znaajne odluke ICTY-a, Meunarodni sud pravde tvrdi kako je, s druge strane, ICTY przentirao
kriterij opte kntrl ka dnak primjnjiv prma pravilima
dgvrnsti drave za ptrb utvrivanja - ka t s trai d Suda
da t uini u vm spru - u kojim je sluajevima nka drava dgvrna za djla ka uin paravn dinic, ruan snag ke nisu
dio njnih zvaninih rgana.121
Polazei, po svaku cijenu, od principa zatite Srbije od odgovornosti
za genocid u Republici Bosni i Hercegovini, Meunarodni sud pravde u
startu nije elio da se pozabavi ovim kljunim pitanjem, jer je, pored ostalog,
a to je oigledno iz navedenog stava, imao cilj da u ovom sporu utvrdi
odgovornost Srbije za djela koja uine paravojne jedinice, oruane snage
koje nisu dio njenih (tj. Srbije), zvaninih organa. Time se Meunarodni
sud pravde bezrezervno opredijelio na stranu Srbije, izbjegavajui da utvrdi
njenu odgovornost za djela koja su izvrile njene legalne oruane snage,
koje su predstavljale njene zvanine organe. Stoga je Sud zakljuio kako je
u ovom kontekstu, tj. u Predmetu: Bosna i Hercegovina protiv Srbije i
Crne Gore zbog krenja Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina
genocida, argumentacija u prilog tog kriterija, odnosno argumentacija
ICTY u prilog kriterija opte kontrole - neuvjerljiva.122
U obrazloenju navedenog stava Meunarodni sud pravde je
primijetio da nikakva lgika neophodnost n trai primjnu istg
kriterija za rjavanj va dva pitanja ka su p prirodi vma razliita:
stpn i prirda uea jedne drav u ruanm sukbu na tritrii
drug drav, to je nuno da bi se sukb karaktrizirao ka munardni, me se, (prilino i) bz lgik ndsljdnsti, razlikovati d
stepena i prird uea ke je nuno da bi s pkrnula dgvrnst
t drav za knkrtn djl koje je izvreno tkm sukba.123
Pored toga, Sud je zapazio da kriterij optoj kntrli ima
znaaan ndstatak ki s sasti u irnju djlkruga dravn dg121
Isto, paragraf 404.

Isto.
123
Isto, paragraf 405.
122
93
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 94
vrnsti izvan snvng principa pravila munardn dgvrnsti:

drava dgvrna sam za sv vlastit pnaanj, odnosno za
pnaanj osoba ke, p bil kjem snvu, pstupau u njn im.
, po Sudu, sluaj s djlima ka izvravau njni zvanini rgani,
a i osobe ili subjekti ki nisu zvanin priznati ka zvanini rgani
prma unutranjm zakndavstvu, ali ki s, ipak, mrau izdnaiti
s dravnim rganima, r s nalaz u dnsu ptpun zavisnsti d t
drav. Izuzv vih sluava, dgvrnst drav m nastati zbg
djla ka izvr osobe ili grup osoba - ke nisu ni dravni rgani niti
s mgu izdnaiti s tim rganima - sam uklik s, pd prtpstavkm da su ta djla munardn protupravna, na mgu nj pripisati
prma pravilu munardng biang prava navdnm u gr
spmnutm lanu 8 (paragraf 398). akav je slua kada rgan
drav dava instrukci ili usmjrenja u skladu s kima su djlvali
pinici nzaknitg djela ili kada n vri fktivnu kntrlu nad
akcim tkm k zldjl pinjn. Zbog toga, po ocjeni Suda, u
vm smislu kriterij opte kntrle ni prikladan, r on suvie mnogo
rastee, skr d tak kidanja, vzu ka mra pstati izmu
pnaanja rgana drav i njn munardn dgvrnsti.124
Meunarodni sud pravde je, u skladu sa navedenim polazitima,
pokuao utvrditi na snvu sv uspstavljn sudsk praks da li
dgvrnst Tun stran nastala p snvu pravila munardng
biang prava, sadrang u lanu 8 Odredaba Komisije za meunarodno pravo dgvrnsti drave.125 S tim u vezi, Sud navodi kako je
Tuna strana istakla da u knanim prsudama vija ICTY-a, k
s dns na gncid u Srbrnici, ni utvrna umijanst nidng
d njnih rukovodilaca i da Bosna i Hercegovina bez osporavanja
takvg tumanja, ukazu da od ICTY-a i nije traeno da se izjasni
po tom pitanju. Imajui to u vidu, a svjesno zanemarujui injenicu da
ICTY utvruje odgovornost pojedinaca za genocid, a ne odgovornost drave,
odnosno, u ovom sluaju odgovornost SRJ za djela genocida (koja su poinili
njeni de jure organi ili lica ili entiteti koji od nje zavise u potpunosti), Sud
124
125
94
Isto, paragraf 406.

Isto, paragraf 407.
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 95
knstatira da s ICTY zaista sv d sada ni, u knanim prsudama,

dirktn bavi pitanjm da li ti rukovodioci sns dgvrnst u vm
smislu. S tim u vezi, Sud je, takoer, konstatovao injnicu da s u Izvjtau Gnralng skrtara Udinjnih nacia n utvru nikakva
dirktna umijanst prdsjdnika Milvia u masakr, spominjui
kntakt koje je Milvi imao s Udinjnim naciama 10. i 11. ula.126
Naalost, te ocjene se zasnivaju na lanim izjavama Slobodana Miloevia,
u to se 11. jula 1995. uvjerio i specijalni predstavnik generalnog sekretara,
obavjetavajui o tome Galija, a to potvruje i Meunarodni sud pravde u
paragrafu 285. To isto potvruje i razgovor izmeu Karla Bilta, pregovaraa
Evropske unije, i Slobodana Miloevia 14. jula u Beogradu, na osnovu koga
se, takoer, moe utvrditi, a to je velikosrpska ofanziva na sigurnu zonu
Ujedinjenih nacija Srebrenicu i pokazala, da Miloevi lae i da je on
vrhovni komandant generalu Mladiu.127
Sud navodi kako su mu predoeni i drugi dokazi koji podravaju
ili osporavaju efektivnu kontrolu, uee, umijeanost ili uticaj Tuene
strane u dogaajima u i oko Srebrenice jula mjeseca 1995..128 S tim u
vezi, Sud konstatuju kako Tuena strana citira dva znaajna izvjetaja,
koja su izraena sedam godina nakon tih dogaaja. Prvi je SREBRENICA - SIGURNA ZONA, koga je 2002. objavio Holandski institut
za ratnu dokumentaciju, a na kome je radio tim strunjaka, a koji, po ocjeni
Tuene strane, navodno ne sadri nikakve indikacije da je rukovodstvo
Savezne Republike Jugoslavije bilo umijeano u planiranju napada na
nesrpsko stanovnitvo ili u podsticanje njihovog ubijanja, ....129 I pored
toga to Sud konstatuje da su autori Izvjetaja zakljuili da je Beograd
bio svjestan da se planira napad na Srebrenicu i da su Vojna obavjetajna sluba Holandije i jo jedna obavjetajna sluba Zapada zakljuile
da su operacije iz jula 1995. bile koordinirane sa Beogradom, po njemu
(tj. Sudu) ono to je mnogo znaajnije za sadanje potrebe je da autori
kau da ne postoji nikakav dokaz koji bi ukazivao na uee jugo-
126

Isto.
128
Isto, paragraf 410.
129
Isto.
127
95
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 96
slovenskih vojnih lica i agencije za sigurnost (RDB) u pripremama

likvidacija. Zapravo postoje izvjesni dokazi koji potkrepljuju suprotno
miljenje.130
Ove tvrdnje predstavljaju otvoreni falsifikat. S obzirom na to da je
autor Presude bez ikakve provjere autentinosti navedenih ocjena Holandskih
autora, koji su mjesecima radili u Beogradu sa politikim, pravosudnim i
bezbjednosnim (policijskim, vojnim, obavjetajnim i kontraobavjetajnim)
organima Srbije, upravo za potrebe Pravnog tima Srbije pred Meunarodnim
sudom pravde, prihvatio te falsifikate, Sud je sa zadovoljstvom prihvatio i
sljedeu reenicu: Sve ukazuje na to da je centralnu ulogu donio Glavni
tab Vojske Republike Srpske.131
Slinog je karaktera i drugi izvjetaj - BALKANSKA RATITA, koji
je izradila CIA (Sjedinjenih Amerikih Drava), objavljen 2002, a koji je
po sadraju u potpunosti identian sa prvim, u kome se, pored ostalog, na
osnovu usmenih iskaza i drugih raspoloivih dokaza, navodi da su u
zloinima i likvidacijama nakon vojnog zauzimanja Srebrenice koritene iskljuivo trupe bosanskih Srba, a na osnovu koga je Sud s
ushienjem zakljuio da ne daje nikakvu indikaciju o bilo kakvoj
umijeanosti Tuene strane u zloine koji su izvreni nakon sukoba, a
koji su predmet osuda za djela shodno genocidu.132
130
Isto, paragraf 411.

Isto.
132
Isto, paragraf 412. Prof. dr Radoslav Stojanovi, pravni zastupnik Srbije pred
Meunarodnim sudom pravde, je poetkom marta 2007. izjavio kako su Optubu Republike Bosne i Hercegovine protiv Savezne Republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore),
zbog krenja Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, od 9. decembra
1948, sruili dokumentima CIA, jer im je navodno 70 posto tih dokumenata prvog reda
ilo u prilog (Osloboenje, Sarajevo, 5. mart 2007.). Tim povodom Prof. dr Smail eki
je 6. marta uputio saoptenje za javnost, koje je 7. marta objavljeno u Osloboenju, u
kojem je demantovao Stojanovieve tvrdnje:
- prvo, rije je o dvotomnoj knjizi BALKAN BATTLEGROUNDS - o VOJNOM
SUKOBU U BIVOJ JUGOSLAVIJI IZMEU 1990. I 1995, objavljenoj 2002. (tom 1)
i 2003. (tom 2), dvojice autora vojnih analitiara CIA-e. Izdava je Central Intelligence
Agency (CIA), Office of Russian and European Analysis, Washington, DC;
- drugo, u Predgovoru knjige, izmeu ostalog, stoji da zakljuci, stavovi i miljenja
koja su izraena u ovoj knjizi pripadaju samo i u potpunosti autorima i ne predstavljaju
zvanine stavove CIA-e ili Vlade SAD-a;
131
96
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 97
U dokazivanju teze da Savezna Republika Jugoslavija nije umijeana

u zloin genocida u sigurnoj zoni UN-a - Srebrenici, jula 1995, i da Beograd
ne snosi bilo kakvu odgovornost za akciju, u smislu napada na enklavu, Sud navodi kako je pravni zastupnik Tuene strane citirao dokaze koje
je major Franken, zamjenik komandanta Holandskog bataljona, iznio na
suenju u Predmetu Miloevi, da ne posjeduje nikakav dokaz da je
akcija, u smislu napada na enklavu, pokrenuta u saradnji sa Beo-
- tree, ne radi se o dokumentima CIA, a pogotovu ne o dokumentima prvoga reda,

kako to krajnje tendenciozno, neprofesionalno i nemoralno tvrdi Prof. Stojanovi. Naime,
radi se o pokuaju vojno-historijske rekonstrukcije navedenog perioda, pri emu su autori
koristili razne izvore, od novinskih napisa i memoara, do rezultata nekih relevantnih
istraivanja i dokumenata ICTY-a, koja jasno i pouzdano potvruju efektivno uee
Vojske Jugoslavije i MUP-a R Srbije u genocidu u R Bosni i Hercegovini, pa ak i
pripadnika 72. i 63. brigade Vojske Jugoslavije, za koje je ICTY dokazao da su 1993.
uestvovale i u klanju djece u istonoj Bosni;
- etvrto, Stojanovi tvrdi, kako u dokumentima CIA-e pie da je od povlaenja JNA
do kraja rata, i to u jednom trenutku, najvie moglo da bude oko 2.000 civila, vojske i
policije iz Srbije. Meutim, nije rije ni o kakvom dokumentu CIA-e, nego o netano
citiranom stavu autor (str. 275, tom 2);
- peto, Stojanovi, meutim, namjerno izostavlja stavove autor na istoj strani o tome
da je, od angaovanja trupa Vojske Jugoslavije i MUP-a Srbije za specijalne operacije,
puno bitniji angaman pojedinih oficira i podoficira VJ u redovima jedinica VRS;
- esto, podaci autor izneseni na strani 275 (tom 2), u podnaslovu POMO OD
VELIKOG BRATA - PODRKA VJ, nedvosmisleno dokazuju i efektivnu kontrolu
Vojske Jugoslavije nad VRS, jer je upravo preko podrke Vojske Jugoslavije i njenog
personala obezbjeivano uspjeno komandovanje jedinicama i operacijama u R Bosni i
Hercegovini i logistika, materijalna, finansijska i druga pomo. Uostalom, Vojska Jugoslavije i VRS su bile jedna armija, odnosno te dvije vojne formacije su bile sastavni dijelovi
jedinstvene armije SRJ;
- sedmo, oigledno da je i na osnovu navedenih podataka ICJ mogao utvrditi
nesumnjivo genocidnu namjeru i efektivnu kontrolu od strane SRJ;
- osmo, relevantna raspoloiva dokumentacija, pored ostalog, dokazuje da su JNA/VJ i
MUP R Srbije, pored okupacije 70% teritorije R BiH, uestvovali u likvidaciji Bonjaka,
ukljuujui i u sigurnoj zoni UN-a, Srebrenici jula 1995, o emu, pored ostalog, potvruju
dokumenta i Izvjetaj Radne grupe za sprovoenje zakljuaka iz konanog Izvjetaja
Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10.-19. jula 1995. Vlade Republike
Srpske, od 30. septembra 2005. Ni tu relevantnu dokumentaciju ICJ iz njemu poznatih
razloga nije prihvatio (Osloboenje, Sarajevo, 7. mart 2007, str. 5).
97
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 98
gradom.133 Relevantna korespondencija izmeu najviih politikih i

vojnih organa Ujedinjenih nacija, kao i druga dokumenta, iz tog perioda, koju
je Meunarodni sud svjesno zanemario, govore suprotno.
Sud se kritiki, jednostrano i tendenciozno osvrnuo i na jedan broj
dokaza na koje se Bosna i Hercegovina oslanjala, a koji se, po Sudu,
uglavnom zasnivaju na dokazima koje je na suenju Miloeviu iznio
lord Owen i general Wesley Clark, kao i na objavljenim publikacijama
lorda Owena. Umjesto da te dokaze Bosne i Hercegovine koristi, kao to
je to uradio sa dokazima Tuene strane, i objektivno i nepristrasno izvue
odgovarajue ocjene, Sud je konstatovao da se ti dokazi odnose na uticaj,
a ne na kontrolu, koju je predsjednik Miloevi imao ili nije imao nad
vlastima na Palama, i zakljuio da tim dokazima nije utvren injeniki
osnov da se Tuena strana proglasi odgovornom po osnovu upravljanja
ili kontrole.134
133
Isto. Utvrujui pitanje pripisivanja genocida u Srebrenici Tuenoj dravi na

osnovu upravljanja ili kontrole, odnosno da li su masakre u Srebrenici izvrila lica
koja su, iako nisu imala status organa Tuene drave, ipak, postupala po njenim
instrukcijama ili pod njenim rukovodstvom ili kontrolom (Meunarodni sud pravde,
PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA , paragrafi 396-412), tj. da li su izvrioci
genocida bili pod efektivnom kontrolom Srbije i Crne Gore, Meunarodni sud pravde je
odgovorio negativno. Za to je Srbija, po ocjeni Sae Obradovia, na usmenoj raspravi
pruila snane dokaze: izvetaj Holandskog instituta za ratnu dokumentaciju, izvetaj
CIA, svedoenje pred Tribunalom lorda Dejvida Ovena i oficira holandskog bataljona iz
Srebrenice, kao i svjedoenje generala ser Majkla Rouza, dato neposredno u sudnici
(SRBIJA PRED MEUNARODNIM SUDOM PRAVDE, knj. 2, Beograd 2007,
str. 13).
Prelomni trenutak suenja je, po ocjeni Sae Obradovia, ini se, ipak, bilo
svjedoenje vojnog eksperta ser Riarda Danata, koga je pred Sud izvela bosanska
strana. S tim u vezi, Obradovi navodi: Iskusni general, danas drugi ovek britanske
armije, izjavio je da svoj iskaz daje na osnovu uvida u enorman broj dokumenata, a na
direktno pitanje sudije Tomke iz Slovake da li je video bilo koju naredbu koju je
Beograd izdao organima Republike Srpske, nije mogao da odgovori potvrdno (Isto, str.
13-14). Ovo je zaista eklatantan primjer obmana, zavjere, falsifikata, lai, krenja profesionalne etike poziva, u suprotnosti sa ljudskom svijeu i savjeu. Naalost, Sud je objeruke
i bez ikakve dileme, kao po prethodnom dogovoru, uvjerljivo prihvatio sve obmane, lai i
falsifikate koje je Srbija i Crna Gora ponudila i plasirala, a to je samo tom prilikom
potvrdio i general Danat, kao vojni ekspert Bosne i Hercegovine, to potvruje osmiljenu,
isplaniranu, organizovanu, ciljnu i svrsishodnu zavjeru.
134
Isto.
98
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 99
Sud je u svjetlu informacija koje mu stoje na raspolaganju,

konstatovao da nije utvreno:
- da su masakre u Srebrenici izvrila lica ili entiteti koji figuriraju
kao organi Tuene strane;
- da su ti masakri izvreni po instrukcijama ili na osnovu upravljanja organa drave koja predstavlja Tuenu stranu;
- niti da je Tuena strana vrila efektivnu kontrolu nad operacijama u toku kojih su izvreni ti masakri, koji predstavljaju
zloin genocida;
- da se djela onih koji su izvrili genocid u Srebrenici ne mogu
pripisati Tuenoj strani na osnovu pravila meunarodnog prava
o dravnoj odgovornosti: prema tome, meunarodna odgovornost Tuene strane nije nastala na ovoj osnovi.135
Obimni i uvjerljivi dokazi, po ocjeni potpredsjednika Suda, potkrepljuju umijeanost Srbije kao glavnog uesnika ili sauesnika u
genocidu koji je izvren u Srebrenici. Pored toga, on je smatrao da uee
ili umijeanost SRJ u genocid koji se dogodio u Bosni i Hercegovini XX
stoljea imaju znatno ozbiljniji karakter i znatno iri teritorijalni obim
nego to se to sugerie pukim nespreavanjem genocida u Srebrenici.
To je, po njemu, podrazumijevalo da bi optuba da je izvren genocid i
u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, te da je SRJ odgovorna, ne
samo za nespreavanje genocida, ve i za aktivno uee u njemu - bilo
kao glavni uesnik ili, alternativno, kao sauesnik ili u vidu udruivanja
ili podsticanja - najvjerovatnije bila dokazana da Sud nije primijenio
/drugaiju/ metodologiju. Imajui to u vidu, potpredsjednik Suda tvrdi da
su injenice o odgovornosti SRJ za genocid u Srebrenici dokazane prema
zadovoljavajuim standardima.136 On je bio uvjeren da je Sud mogao
pronai genocid, a time i odgovornost SRJ da je pratio drugaiju
135
Isto, paragraf 415.

Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA..., Izdvojeno
miljenje potpredsjednika Suda, Awn Shawkata Al-Khasawneha, paragrafi 30-32.
136
99
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 100
metodologiju, a da time, naravno, nije odstupio od visokih standarda

dokazivanja ili strogosti svoga rasuivanja. Zbog toga je on bio nesaglasan sa metodologijom Suda za procjenjivanje injenica i izvlaenja
zakljuaka iz njih.137
Potpredsjednik Suda se nije sloio sa njegovim uenim kolegama
po centralnom pitanju meunarodne odgovornosti Srbije kao rezultat
njenog uea kao glavnog uesnika ili sauesnika u genocidu koji je
izvren u Bosni i Hercegovini. Takvo je uee, po njemu, potkrijepljeno
obimnim i uvjerljivim dokazima. Njegovo duboko neslaganje sa veinom
tie se, ne samo zakljuaka, ve i pretpostavki na kojima se zasniva
njihovo rezonovanje, kao i metodologije koritene za ocjenjivanje
injenica i izvlaenje odgovarajuih zakljuaka.138
Amici curiae su 3. marta 2004. podnijele Prijedlog za donoenje
oslobaajue presude na osnovu pravila 98 bis Slobodanu Miloeviu, u
kome su, pored ostalog, tvrdili da nema dovoljno dokaza da je optueni
imao efektivnu kontrolu nad poiniocima navodnog zloina genocida...139. Meutim, Tuilatvo je tvrdilo da je imalo dovoljno dokaza da je
Slobodan Miloevi imao efektivnu kontrolu nad generalom Adiem,
naelnikom Generaltaba Jugoslovenske narodne armije, Ratkom
Mladiem, naelnikom Glavnog taba Vojske Republike Srpske, te
Frenkom Simatoviem i Jovicom Staniiem iz Dravne bezbjednosti
Srbije.140 Pored toga, ono tvrdi da dokazi pokazuju da je Miloevi imao
mogunost sprijeiti ili kazniti vrenje zloina snaga podreenih
navedenim osobama i da dokazi potkrepljuju zakljuak da su uticaj i
kontrolu koje je optueni imao nad rukovodstvom bosanskih Srba
podrazumijevali de facto kontrolu.141
Pretresno vijee ICTY-a je u ODLUCI PO PRIJEDLOGU ZA
DONOENJE OSLOBAAJUE PRESUDE u Predmetu: Tuilac protiv
137
Isto, paragraf 34.

Isto, paragraf 3.
139
ICTY, Tuilac protiv Slobodana Miloevia, ODLUKA PO PRIJEDLOGU ZA
DONOENJE OSLOBAAJUE PRESUDE, 16. juni 2004, paragraf 301.
140
Isto, paragraf 302.
141
Isto.
138
100
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 101
Miloevia, od 16. juna 2004, utvrdilo da je S. Miloevi vrio de facto

kontrolu na JNA preko svog uticaja na Predsjednitvo SFRJ, naelnike
Generaltaba (Kadijevia, Adia i Pania), finansiranje JNA i
imenovanje lojalnih oficira JNA. Vojsku Republike Srpske i Vojsku
Jugoslavije osnovala je Jugoslovenska narodna armija i tokom cijelog
rata Vojska Republike Srpske je dobijala logistiku podrku od Vojske
Jugoslavije i sredstva za finansiranje Vojske Republike Srpske i
Vojske Jugoslavije poticala su iz jedinstvenog izvora finansiranja.142
Miloevi je imao, kako de jure, tako i de facto kontrolu nad Ministarstvom unutranjih poslova Srbije i Slubom dravne bezbjednosti
(DB). On je predstavljao sve snage koje djeluju u Bosni i Hercegovini,
ukljuujui i paravojne. Miloevi je, po ocjeni Pretresnog vijea, podrobno poznavao dogaaje i geografiju i bio je upoznat sa stratekim
znaajem sela i terena oko Sarajeva. Pored toga, on je znao za zloine
koji su se dogaali na terenu u Bosni i Hercegovini neposredno preko
nacionalnih izvora, kao to su MUP Srbije, Uprava bezbjednosti i
njegovi bliski saradnici (npr. Radovan Karadi), kao i preko meunarodnih izvora, kao to su Helsinki Watch, ambasador Okun i sekretar
Vance.143
Na osnovu navedenih i drugih dokaza, Pretresno vijee se uvjerilo
van razumne sumnje da je optueni bio nadreen odreenim osobama,
za koje je znao ili imao razloga da zna da se spremaju da izvre ili da
su izvrile genocid nad jednim dijelom bosanskih muslimana kao grupe
u Brkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici, Bijeljini, Kljuu i
Bosanskom Novom i da nije preduzeo neophodne mjere da sprijei
izvrenje genocida ili kazni poinioce.144
Pretresno vijee je, u vezi sa argumentima amici curiae u Predmetu
Slobodan Miloevi, koje se odnose na genocid u Bosni i Hercegovini,
smatralo da ima dovoljno dokaza da je:
142
Isto, paragraf 304.

144
Isto, paragraf 309.
143
101
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 102
1. postojao udrueni zloinaki poduhvat, koji je ukljuivao

lanove rukovodstva bosanskih Srba, iji su cilj i namjera bili da se
bosanski muslimani djelimino unite kao grupa i da su njegovi uesnici
izvrili genocid u Brkom, Prijedoru, Sanskom Mostu, Srebrenici,
Bijeljini, Kljuu i Bosanskom Novom;
2. optueni bio uesnik tog udruenog zloinakog poduhvata,
pri emu sudija Kwon ima suprotno miljenje;
3. optueni bio uesnik udruenog zloinakog poduhvata koji
je ukljuivao lanove rukovodstva bosanskih Srba, iji je cilj bio
izvrenje drugih zloina koji nisu genocid i da je mogao razumno
predvidjeti da e taj zloin dovesti do genocida koji e drugi uesnici
udruenog zloinakog poduhvata izvriti nad dijelom bosanskih
muslimana kao grupom, i da je on izvren;
4. optueni pomagao i podravao vrenje zloina genocida ili
bio sauesnik u vrenju tog zloina, jer je znao za udrueni zloinaki
poduhvat i njegovim uesnicima pruio znaajnu pomo, svjestan toga
da su njegov cilj i namjera djelimino unitenje bosanskih muslimana
kao grupe;
5. optueni bio nadreeni odreenim osobama za koje je znao
ili imao razloga znati da se spremaju da izvre ili da su izvrili genocid
nad dijelom bosanskih muslimana kao grupom i da nije preduzeo
neophodne mjere da sprijei genocid ili kazni njegove izvrioce.145
Naalost, navedene injenice i pravne kvalifikacije ICTY-a Meunarodni sud pravde nije uzeo u obzir, iako je u Presudi vie puta naglaavao
da im (injeninim i pravnim kvalifikacijama do kojih je doao
ICTY) pridaje najvei znaaj i u potpunosti /ih/ uzima u obzir.
Meutim, ta je konstatacija Suda, naalost, bila samo deklarativnog
karaktera.
Meunarodni sud pravde nije prihvatio tvrdnju Bosne i Hercegovine
da je priroda zloina genocida specifina i da se moe sastojati od
znaajnijeg broja izoliranih djela, koja su, u manjoj ili veoj mjeri,
145
102
Isto, paragraf 323.
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 103
odvojena u vremenu i prostoru.146 Ta specifina priroda zloina genocida,

po Bosni i Hercegovini, opravdala bi, izmeu ostalog, ocjenjivanje
efektivne kontrole drave koja je navodno odgovorna, ne samo za
svako od tih konkretnih djela, ve i za cjelokupne operacije koje su
izvrili direktni izvrioci genocida.147 Meutim, Sud je smatrao da
specifine karakteristike genocida ne opravdavaju Sud da odstupi od
koritenja razraenih u Presudi u predmetu koji se odnosi na Vojne i
paravojne aktivnosti u Nikaragvi i protiv nje (Nikaragva protiv Sjedinjenih
Amerikih Drava).148
Da bi Meunarodni sud pravde opravdao neodstupanje od kriterija
razraenih u Presudi Vojne i paravojne aktivnosti u Nikaragvi i protiv nje,
u predmetu gdje nisu izvrena teka krenja meunarodnog humanitarnog
prava, odnosno genocid ili drugi oblici zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sud se, svjesno zanemarujui i tu, pored ostalih, kljunu
injenicu, poziva na meunarodno obiajno pravo, odnosno Odredbe
Komisije za meunarodno pravo o odgovornosti drave. S tim u vezi, Sud
citira, sljedei stav: Smatrat e se da se nekoj dravi moe pripisati
genocid ukoliko su, i u mjeri da su, fizika djela koja ine genocid,
izvrili, u cjelini ili djelimino, organi ili osobe koje nisu agenti te drave,
po instrukcijama ili usmjerenjima te drave ili pod njenom efektivnom
kontrolom.149 Zaista sramno.
Meunarodni sud pravde je svjesno, namjerno i tendenciozno
primijenio kriterij efektivne kontrole na situaciju koja se potpuno razlikuje
od one predoene u predmetu Nikaragva. Naime, kriterij efektivne
kontrole za primjenjivanje odgovornosti drave u predmetu Nikaragva
nije pogodan za pitanje odgovornosti drave za meunarodne zloine protiv
ovjenosti i meunarodnog prava poinjene sa zajednikim ciljem. Umjesto
toga, adekvatniji je kriterij opte kontrole za utvrivanje odgovornosti
drave u predmetu Tadi, kada je rije o izvrenju meunarodnih zloina sa
zajednikim ciljem drave, koja kontrolie i nedravne uesnike.150
146
401.
147
Isto.
Isto.
149
Isto.
150
miljenje potpredsjednika Suda, Awn Shawkata Al-Khasawneha, str. 1 i paragraf 36.
148
103
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 104
Polazei od injenice da je u ovom predmetu postojalo jedinstvo

ciljeva, jedinstvo etniciteta i zajednika ideologija, po ocjeni potpredsjednika Suda efektivna kontrola nad nedravnim organima ne bi bila
potrebna.151 Zbog toga on naglaava da se Sud, primjenjujui kriterij efektivne kontrole, rukovodio lanom 8. Odredaba Komisije za meunarodno
pravo o odgovornosti drave. Ukazujui na postojanje vrstog osnova za
to da je teza o kontroli nepouzdana, potpredsjednik Suda je podsjetio na
sljedee injenice:
- prvo, da su neki lanovi Komisije za meunarodno pravo, na ijim
se Odredbama (lanom 8) o odgovornosti drave rukovodio Sud,
primjenjujui kriterij efektivne kontrole, skrenuli panju na
injenicu o razliitom stepenu zadovoljavajue kontrole koja
je potrebna u konkretnim pravnim kontekstima, to je Sud
izbjegao da spomene;
- drugo, u Odluci albenog vijea ICTY-a u predmetu Tadi, a to
je potvreno i u predmetu elebii koriten je takav pristup. U
predmetu elebii albeno vijee je smatralo da bi kriterij opte
kontrole (tako) bio zadovoljen ak i da oruane snage koje
postupaju u ime kontrolirajue drave, imaju autonomni
izbor sredstava i taktike, iako uestvuju u zajednikoj strategiji
zajedno s kontrolirajuom dravom.152
Odbacujui kontekstualno osjetljiv pristup ICTY-a, u komentaru Komisije za meunarodno pravo na lan 8, potpredsjednik Suda
tvrdi kako se ne konstatuje nita vie do razlika izmeu pravila
pripisivanja za svrhe odgovornosti drave, s jedne, i pravila meunarodnog humanitarnog prava u svrhe individualne krivine odgovornosti, s druge strane. S tim u vezi, on napominje da je albeno vijee u
sluaju Tadi zapravo formuliralo to pitanje kao pitanje odgovornosti
drave, posebno da li je SRJ odgovorna za postupke Vojske Republike
151
Isto, paragraf 36.

Isto, paragraf 37; ICTY, TUILAC PROTIV DELIA, albeno vijee, 20. februar
2001, paragraf 47.
152
104
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 105
Srpske i tako smatralo da primjenjuje pravila o pripisivanju u skladu s

meunarodnim pravom.153
Odbacujui takav standard u sluaju Tadi, Sud je, po potpredsjedniku Al-Khasawnehu, naalost, propustio da se bavi kljunim pitanjem
koje je postavljeno u tom procesu, odnosno da razliite vrste aktivnosti,
posebno u vezi sa neprestano evoluirajuim karakterom oruanih
sukoba, iziskuju istanane varijacije pravila o pripisivanju. U sluaju
Nikaragva, Sud je, po njemu, konstatirao da su Sjedinjene Amerike
Drave i kontrai imali iste ciljeve, odnosno, obaranje vlade Nikaragve.
Ti su ciljevi, meutim, bili ostvarljivi bez vrenja ratnih zloina ili zloina
protiv ovjenosti. Kontrai su se, zapravo, mogli ograniiti na vojne mete
u ostvarivanju svojih ciljeva. S obzirom na to, a u cilju pripisivanja
zloina protiv ovjenosti u ostvarivanju zajednikog cilja, Sud je
smatrao da su sami zloini predstavljali predmet kontrole. Meutim,
kada je zajedniki cilj vrenje meunarodnih zloina, zahtjev da postoji
i kontrola nad nedravnim uesnicima i nad konkretnim operacijama u
ijem kontekstu su izvreni meunarodni zloini predstavlja isuvie
visok prag. Imanentna opasnost u takvom pristupu je da se time
dravama daje mogunost da sprovode zloinaku politiku posredstvom
nedravnih aktera ili surogata bez podrazumijevanja neposredne
odgovornosti za to.154
Tvrdnju iz paragrafa 406 Presude da kriterij opte kontrole ima
znaajan nedostatak koji se sastoji u irenju djelokruga odgovornosti
drave, izvan osnovnog principa pravila meunarodne odgovornosti,
po ocjeni potpredsjednika, je veoma neuvjerljiva, zato to ne uzima u
obzir da takva veza objanjava situacije kad postoji zajedniki zloinaki
cilj. On takoer, smatra kako nije potpuno jasno da kriterij opte kontrole nije u svim sluajevima dovoljno blizu da bi proizveo odgovornost
drave.155
153
Isto, paragraf 38; ICTY, TUILAC PROTIV TADIA, PRESUDA, MT-94-1-A,

15. juli 1999, paragraf 98. S tim u vezi, potpredsjednik Suda navodi sljedeeg autora: J.
Crawford, INTERNATIONAL LAW COMMISSIONS ARTICLES ON STATE
RESPONSIBILITY: INTRODUCTION, (LANCI KOMISIJE ZA MEUNARODNO
PRAVO O ODGOVORNOSTI DRAVE - UVOD) Text and Commentaries, Cambridge
University Press, 2002, str. 112.
154
Isto, paragraf 39.
155
Isto.
105
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 106
*
*
Meunarodni sud pravde je, kombinujui metode, tehnike i pretpostavke, neprikladne pravu i injenicama, donio odluku kojom je oslobodio
Srbiju od meunarodne odgovornosti za genocid u Bosni i Hercegovini.
Srbija je oglaena odgovornom za neispunjavanje obaveza koje je preuzela
meunarodnim ugovorom. Do tog nevjerovatnog rezultata Sud je doao
suoen s obiljem uvjerljivih dokaza u suprotno. Naime, postoje brojni
dokazi o direktnom ueu Srbije i Crne Gore i njenih dravnih organa i
lica u genocidu u Republici Bosni i Hercegovini - u svim okupiranim gradovima i naseljima u opsadi, od 1992.-1995. Naalost, ti dokazi su veoma vjeto
i planski sakrivani.
Meunarodni sud pravde je odbio:
- prvo,da se informie u vezi sa dvostrukim pitanjima namjere
i pripisivosti, koji predstavljaju elemente koje je najtee
dokazati u zloinu genocida i za odgovornost drave za taj
zloin;
- drugo, da pretoi svoje konstatovanje odbijanja da se otkriju
redigovani materijali, u konkretne korake u vezi sa teretom i
standardom dokazivanja, ime je Podnosioca tube doveo u
izuzetno nepovoljan poloaj; i
- tree, Sud je postavio visok prag za kontrolu, a koji nije bio u
skladu sa injenicama ovog spora niti sa relevantnom sudskom
praksom ICTY.156
Meunarodni sud pravde je odgovoran za dugogodinju raspravu o
pitanju nadlenosti Suda i odugovlaenje voenja spora, to je presedan u
historiji ovog suda (sudski postupak je trajao skoro punih 14 godina).
156
Meunarodni sud pravde, PRESUDA-BOSNA I HERCEGOVINA..., Izdvojeno

106
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 107
Umjesto da, u skladu sa Konvencijom o genocidu, titi interese rtava

genocida, zbog kojih je Sud i formiran, on je, naalost, u ovom procesu titio
i zatitio interese zloinaca. Time je Sud iznevjerio Rafaela Lemkina i mnoge
druge istraivae holokausta, genocida i drugih oblika zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava.
Dsljdn sudsk prks munrdnih krivinih sudova sn
kd rij dpustivsti (k i nphdnsti) slnjnj n injnic i
klnsti iz kih s izvdi zkljuk gncidn nmjri. ICTY smtr
d dkz konkretnoj gncidn nmjri m, u dsustvu npsrdnih
ksplicitnih dkz, biti zkljun n snvu brnih injnic i
klnsti, k t su pi kntkst, vrnj drugih krivinih djl
sistmtski uprnih prtiv ist grup, rzmjr pinjnih zlin,
sistmtsk ciljnj rtv zbg njihv pripdnsti knkrtn
grupi ili pnvljnj dstruktivnih i diskrimintrnih djela.157
slnjui s n dluku u predmetu lisi, lbn vij je,
tkr, smtrl d kd n pst dirktni dkzi gncidn
nmjri, tkv s nmjr ipk m zkljuiti iz injninih klnsti
tg zlin158.
Munrdni krivini tribunl z Rundu (ICTR), tkr, s
dsljdn slnj n zkljuivnj k srdstv utvrivnj nphdng
gncidng mens rea. U predmetu Rutganda, lbn vij ptvrdil
pristup Prtrsng vij u vzi s zkljuivnjm gncidn nmjr:
Vij smtr d mgu zkljuiti pstnj gncidn nmjr u
knkrtnm djelu ki s stvlj n trt n snvu pg kntkst
izvrnj drugih krivinih djl sistmtski uprnih prtiv t ist grup,
bz bzir n t d li t djl izvri isti pinilac ili nk drugi. Drugi
fktri, k t su rzmjr pinjnih zvjrstv, njihv pi krktr
157
ICTY, elisi, I-95-10-A, Presuda, 5. juli 2001, paragraf 47; ICTY, elisi, I-9510, Presuda, 14. decembar 1999, paragraf 73; Meunarodni sud pravde, PRESUDA BOSNA I HERCEGOVINA ..., Izdvojeno miljenje potpredsjednika Suda, Awn Shawkata Al-Khasawneha, paragraf 43.
158
ICTY, Krsti, supra napomena broj 20, paragraf 34; Meunarodni sud pravde,
PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ..., Izdvojeno miljenje potpredsjednika Suda,
Awn Shawkata Al-Khasawneha, paragraf 44.
107
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 108
u rginu ili zmlji ili, tavi, injnic nmjrnm i sistmtskm

ciljnju rtv zbg njihv pripdnsti knkrtn grupi uz iskljuivnj pripdnik drugih grup, m mguiti Viju d zkljui
gncidnu nmjru knkrtng djela.159
lbn vij ICTR , tkr, smtrl d izgvrnj pruk
prtiv utsi ili pripdnst nk kstrmistik grupi uprn prtiv
utsi n prdstvlj sine qua non z utvrivnj dolus specialis gncid,
ipk, utvrivnj tkv injnic lkv dkzivnj specifine nmjr160.
U predmetu Musm, lbn vij ICTR smtrl d se u prksi,
nmjr m, d slu d slu, zkljuiti iz mtrilnih dkz
pdnijtih Viju, ukljuuui dkz kim s pkzu dsljdn
brzc pnnj ptung161.
U predmetu Kyishm (i rznirnj ptvrdil lbn
162
vij) , Sud smtr d: djela pinilac, ukljuuui psrdn
dkz, mutim, mgu pruiti dvljn dkz nmjri... Vij
smtr d s nmjr m zkljuiti bil iz riji ili pstupk i d
s m pkzti obrascem nmjrng pstupnj. Nrit, Vij
smtr kao dkzima, fizik ciljanje (pogaanje) grup ili njn
imvin, kritnj pgrdng zik prm pripdnicim ciljane grup,
ru k kritn i stepen tjlsnih pvrd, mtdin nin
159
ICTY, Akayesu, 96-4, Presuda, 2. septembar 1998, paragraf 523; ICTR, Georges
Rutaganda, 96-3, Presuda, 6. decembar 1999, paragraf 398, obje su potvrene na procesu
Georges Rutaganda, ICTR-96-3-A, Presuda, 26. maj 2003, paragraf 528; Meunarodni
sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ..., Izdvojeno miljenje potpredsjednika Suda, Awn Shawkata Al-Khasawneha, paragraf 45.
160
ICTY, Georges Rutanga, 96-3-A, Presuda, 26. maj 2003, paragraf 525; Meunarodni
161
ICTY, usema, 96-13-A, Presuda, 27. januar 2000, paragraf 167; Meunarodni
162
ICTY, Kayishema, 95-1-A, Presuda, 1. juni 2001, paragraf 148; Meunarodni sud
pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ..., Izdvojeno miljenje potpredsjednika Suda, Awn Shawkata Al-Khasawneha, paragraf 46.
108
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 109
plnirnj, k i sistmtski nin ubinj. Prd tg, znn je i

br rtv iz t grup.163
U presudi Nikoli Jorgiu, iji se najvaniji dio odnosi na mens rea,
Vii zemaljski sud (Oberlandsgericht) u Dseldorfu je zauzeo stav da namjera
da se uniti grupa znai unitenje grupe kao drutvene jedinke po svojoj
specifinosti, jedinstvenosti i osjeanju pripadnosti: nije neophodno
bioloko - fiziko unitenje grupe.164
Posebna namjera se, po ocjeni Antonia Cassesea, obino izvodi iz
relevantnih injenica. Ako je djelo genocida dio obrasca ponaanja u
jednoj istoj dravi (regionu ili geografskoj oblasti), ili, a fatiori, predstavlja dio politike koju planira ili sprovodi vlast (ili vodee linosti neke
organizovane politike ili vojne grupe) tada e biti lake da se iz injenica
sluaja izvede element namjere. Na taj nain se pitanje postojanja
rasprostranjene ili sistematske prakse moe pokazati kao veoma
vano u svjetlu izvoenja dokaza, ali ne i kao pravi element bia
zloina.165
Pristup Meunarodnog suda pravde u dkzivnju gncidn
nmjr, naalost, ni rflktira navednu rlvntnu sudsku prksu.166
Gncid , p dfinicii, najtei, najkompleksniji i najgnusniji oblik
zloina u historiji ovjeanstva i jedan od najsloenijih drutvenih procesa i
pojava, projektovan u vremenu i prostoru kao proces koji se vri u kontinuitetu
(nad nezatienim, bespomonim, nedunim i nenaoruanim rtvama), kao
niz meusobno funkcionalno povezanih razliitih djel, poinjenih od strane
velikog broja organizovano udruenih uesnika u procesu koji karakterie
planiranje, pripremanje, organizovanje i izvoenje, uz potpunu saglasnost,
163
ICTY, Kayishema, 95-1, Presuda, 21. maj 1999, paragraf 93; Meunarodni sud
pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA..., Izdvojeno miljenje potpredsjednika Suda, Awn Shawkata Al-Khasawneha, paragraf 46.
164
A. Cassese, MEUNARODNO KRIVINO PRAVO, Beograd 2005, str. 112, nap.
6. A. Kaseze navodi kako su izuzetno zanimljivi stavovi Suda u Diseldorfu o faktikim
i psiholokim elementima na osnovu kojih se moe izvesti zakljuak o namjeri
(Isto).
165
A. Kaseze, nav. dj., str. 115.
166
109
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 110
koordinaciju, neposredno uee i kontrolu najviih dravnih organa vlasti,

to je karakteristino i za genocid nad Bonjacimu u Bosni i Hercegovini na
kraju XX stoljea. Nesumnjivo je da se radi o pojavi koju najneposrednije
proizvodi i iza koje stoji drava kao politiki subjekt. Kada je rije, primjera
radi, o masovnom ueu (ljudi) u genocidu, tako je samo u genocidu nad
Bonjacima Bosne i Hercegovine u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, jula 1995, prema istraivanjima Vlade Republike Srpske, uestvovalo
(po raznim osnovama i na razne naine) preko 25.000 ljudi.167 Zloin genocida se, kao takav, n m cjnjivti n npvzn nin. Nlst, pst
primjri, u Prsudi, gdj j t evidentno, ukljuuui kljun pitnj, k t
dgvrnst SR z gncid u Srbrnici.168
Meunarodni sud pravde je odbio da indicira genocid iz kontinuiranih modela akata, ime je zanemario bogatu i relevantnu pravnu
riznicu drugih sudova. Pored toga, Sud nije uvaio svu kompleksnost
zloina genocida, a posebna definicija tog najteeg oblika zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava, kao ni potrebu sveobuhvatnog pristupa
prilikom razmatranja meusobno povezanih injenica, te ulogu generala
Mladia, oficira Vojske Jugoslavije, iji je vrhovni komandant bio Miloevi,
zatim korpiona u genocidu u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici,
jula 1995. Dogaaji su posmatrani na jedan nepovezan nain, bez ikakve,
makar i prikrivene elje da se profesionalno i moralno ue u meritum
predmeta i donese pravedna presuda.
167

1995. godine, DOPUNA IZVJETAJA OD 30. MARTA 1995, Banja Luka, 30. septembra
2005.
168
Genocid, kao i zloini protiv ovjenosti, po Antoniu Kasezeu, obuhvataju veoma
teka krenja koja vrijeaju nae shvatanje ovjeanstva i predstavljaju napad na
najosnovnije vrijednosti ljudskog dostojanstva; ne predstavljaju izolovane sluajeve,
ve su obino dio neke ire cjeline, bilo zbog toga to su dio operacija ireg obima i sastoje
se od tekog gaenja ljudskog dostojanstva ili su povezani sistem vrenja nedozvoljenih
radnji i, iako nije neophodno da ih vre dravni zvaninici ili funkcioneri skupina, kao
to su to pobunjenici, obino se vre uz sauesnitvo, preutnim pristankom ili ih, u
najmanju ruku, vlasti toleriu ili pred njima zatvaraju oi (A. Cassese, nav. dj. str. 121-122).
110
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 111
U sluajevima gdje se odreene injenice nisu uklapale u zakljuke Suda, one su odbaene bez ikakvog opravdanja,169 kao to je to, pored
ostalog, Deklaracija Savjeta ministara Srbije i Crne Gore. Ukazujui na ove
injenice, potpredsjednik Suda, Al-Khasawneh, je uvjeren da je, kada se
radi o Srebrenici, odgovornost SRJ kao glavnog uesnika ili kao sauesnika dokazana na osnovu injenica i prava. Pored toga, on smatra da
je u odnosu na druge dijelove Bosne i Hercegovine, da je Sud koristio
adekvatnije metode ocjenjivanja injenica, doao bi, najvjerovatnije do
pozitivnih nalaza u pogledu meunarodne odgovornosti.170
Srbija i Crna Gora je odbila da podnese integralni tekst pojedinih
dokumenata, relevantnih za dokazivanje najneposrednijeg uea i odgovornosti u izvrenom genocidu, a koje je od nje zahtijevala Bosna i Hercegovina. Naime, Srbija i Crna Gora je odbila da dostavi dokumenta (kompletne
kopije) Vrhovnog saveta odbrane Savezne Republike Jugoslavije (stenografske biljeke i zapisnici), koja su dostavljena ICTY-u pod uslovima
povjerljivosti. Ti dokumenti su kvalifikovani kao povjerljivi, na osnovu
odluke Savjeta o vojnoj tajni i na osnovu odluke o povjerljivosti materijala
Savjeta Srbije i Crne Gore kao pitanje od interesa za nacionalnu sigurnost,
i nalazili su se pod zatitnim mjerama, uspostavljenim povjerljivim odlukama
ICTY-a.171 Iako je ogranieni - neznatni broj dokumenata te provenijencije
169

170
Isto.
171
Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA, paragrafi
204-205. Nacionalni savjet Srbije i Crne Gore za saradnju sa ICTY-em je, na zahtjev
tuioca ICTY-a, Kancelariji tuioca ICTY-a dostavio sve dokumente Vrhovnog savjeta
odbrane - i to na originalnom jeziku - od 1992. do 1999. godine, koji su postojali u arhivi.
Ti su dokumenti od strane Vrhovnog savjeta odbrane kvalifikovani kao vojna tajna, a
Odlukom Savjeta ministara Srbije i Crne Gore kao materijali od interesa nacionalne
sigurnosti (SRBIJA PRED MEUNARODNIM SUDOM PRAVDE, Beograd 2007,
knj. 1, str. 699-701).
Nacionalni savjet za saradnju je, na osnovu odluke Savjeta ministara Srbije i Crne
Gore, od Pretresnog vijea ICTY-a u Predmetu Tuilac protiv Slobodana Miloevia
zatraio zatitne mjere, predviene pravilom 54 bis (F) i (I) Pravilnikom o postupku i
dokazima ICTY-a, u odnosu na odreene dijelove tih dokumenata (Isto, str. 699).
111
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 112
ICTY je u vie navrata, na osnovu zahtjeva i u interesu Srbije i Crne Gore (vitalni
nacionalni interes), Srbiji i Crnoj Gori odobravao zatitne mjere na dokumente Vrhovnog
savjeta odbrane Savezne Republike Jugoslavije (stenografske biljeke i zapisnici), ime su
(dokumenti) zatieni i uskraeni Pravnom timu Bosne i Hercegovine, Meunarodnom
sudu pravde i javnosti. Sudska vijea su ocijenila da su zatitne mjere opravdane, posebno
etvrta (30. juli 2003.) i Deveta odluka (15. oktobar 2003.), kojima su odobrene mjere
zatite, prihvatajui zahtjeve i argumentaciju Srbije i Crne Gore o mjerama zatite, jer bi
javno objavljivanje tih dokumenta, za koje je Srbija i Crna Gora traila zatitu, pored
ostalog, nanijelo tetu njihovom vitalnom nacionalnom interesu kada je u pitanju
rezultat postupka pred Meunarodnim sudom pravde, pokrenutog od strane Bosne
i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore po optubi za genocid i moglo bi dovesti
Srbiju i Crnu Goru da plate stotine biliona odtete (ICTY, THE APPEALS CHAMBER, PROSECUTOR v. SLOBODAN MILOEVI, DECISION ON SERBIA AND
MONTENEGROS FOR REVIEW - CONFIDENTIAL, 20. septembar 2005; ICTY, IN THE
APPEALS CHAMBER, PROSECUTOR v. SLOBODAN MILOEVI, DECISION ON
REQUEST OF SERBIA AND MONTENEGRO FOR REVIEW OF THE TRIAL CHAMBERS DECISION OF 6 DECEMBER 2005. - CONFIDENTAL, 6 april 2006. i druge
tajne odluke sudskih vijea).
Neke sudske odluke, posebno Odluka albenog vijea od 20. septembra 2005, po kojoj je
Pretresno vijee pogrijeilo u etvrtoj i Devetoj odluci kojima se dozvoljavaju mjere
zatite po osnovu dravnih interesa, nisu prihvatile zahtjeve Srbije i Crne Gore,
ocjenjujui da je dodjeljivanje zatitnih mjera dokumentima Vrhovnog savjeta odbrane, u
skladu s lanom 54bis iz razloga vitalnih nacionalnih interesa, bilo pogreno, te su traile
da stenografske biljeke i zapisnici (dijelovi) Vrhovnog savjeta odbrane budu otpeaeni,
tj. javno objelodanjeni (Isto). Pretresno vijee je, u skladu sa tom odlukom i zahtjevom
Tuilatva o ponovnom razmatranju etvrte i Devete odluke (23. septembra 2005.), 6.
decembra 2005. opozvalo mjere zatite (ICTY, THE TRIAL CHAMBER, PROSECUTOR
v. SLOBODAN MILOEVI, DECISION ON PROSECUTION MOTION FOR RECONSIDERATION OF DECISIONS CONCERNING SUPREME DEFENCE COUNCIL
DOCUMENTS AND IMPLEMENTATION OF APPEALS CHAMBER REVIEW DECISION OF 6 DECEMBER 2005, par. 54). Meutim, Odlukom od 6. aprila 2006. albeno
vijee je, pored ostalog, ponitilo navedenu odluku Pretresnog vijea, ukljuujui i nalog
da navedeni dokumenti budu javni (Isto). Oigledno je da su dokumenti Vrhovnog savjeta
odbrane Savezne Republike Jugoslavije zatieni, kako bi Srbija i Crna Gora bila osloboena od odgovornosti za genocid i izbjegla plaanje stotine bilona reparacije (Isto).
Navedeni povjerljivi dokumenti ICTY-a potvruju injenicu da je zatita dokumenata
Vrhovnog savjeta odbrane Savezne Republike Jugoslavije, kljunih za utvrivanje
odgovornosti Srbije i Crne Gore za genocid u Bosni i Hercegovini, data na pogrenoj
pravnoj osnovi, to su sudska vijea ICTY-a (Pretresno i albeno vijee) sama konstatovala
(u) svojim povjerljivim odlukama i bila svjesna tih pravnih (po)greaka. Meutim, zaista
zauuje injenica da je (jedno) albeno vijee, nakon to je donijelo odluku da je Pretresno
vijee napravilo pravnu (po)greku, odbijajui mjere zatite, i tu (po)greku je Pretresno
112
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 113
Pravnom timu Bosne i Hercegovine bio na raspolaganju, ti dokumenti nisu

imali nikakav znaaj, jer su bili neupotrebljivi. Rije je o redigovanim
dokumentima Vrhovnog saveta odbrane, odnosno odjeljaka gdje su
dijelovi teksta zatamnjeni kako se ne bi mogli proitati.172
Bosna i Hercegovina je, u skladu sa l. 49. Statuta, od Suda zahtijevala navedenu dokumentaciju. U drugoj rundi iznoenja usmene argumentacije Bosna i Hercegovina je ponovo od Srbije i Crne Gore traila da joj
dostavi kopije cjelovitih neredigovanih verzija svih stenograma (stenografske
biljeke) i svih zapisnika Vrhovnog saveta odbrane SRJ, tj. dokumentaciju
koja je ranije dostavljena ICTY-u pod uslovima povjerljivosti, a koja je,
oigledno, a ne samo u oima Tuene strane, direktno relevantna za
dobijanje ili gubljenje ovog spora. S tim u vezi, zamjenik agenta Bosne i
Hercegovine je izriito zahtijevao da Sud naloi Tuenoj strani da tako
postupi (kurziv preuzet iz originala).173 Meutim, Sud nije prihvatio prijedlog
Bosne i Hercegovine da naloi Srbiji i Crnoj Gori da dostavi navedenu
dokumentaciju.174 U odgovoru na navedeno pitanje, Sud je konstatovao da
Bosna i Hercegovina raspolae obimnom dokumentacijom i drugim
dokazima, posebno iz arhive ICTY-a, koja je lako dostupna, a koju je
(Bosna i Hercegovina) maksimalno koristila. Meutim, Sud nije udovoljio nijednom zahtjevu Bosne i Hercegovine da mu se dostave nere-
vijee kasnije ispravilo (opozvalo je mjere zatite), ponitilo odluku Pretresnog vijea i
ponovo povjerljivom naredbom Srbiji i Crnoj Gori odobrilo mjere zatite. Oigledno da je
albeno vijee, imajui u vidu interese Srbije i Crne Gore u postupku pred Meunarodnim
sudom pravde, gdje je istovremeno voena usmena rasprava, i svjesno zanemarujui
njihov znaaj za rtve genocida, pravdu i pravinost, ponitilo odluku Pretresnog vijea
od 6. decembra 2005. Florence Hartmann je prva otkrila tu zavjeru, skandal i zloin, zbog
ega je ICTY optuio za otkrivanje informacija koje se nalaze u odreenim povjerljivim
odlukama, donesenim od strane albenog vijea u Predmetu IT-02-54-AR bis - Tuilac
protiv Slobodana Miloevia (ICTY, Predmet: IT-02-54-R 77.5, Order in lieu of an
Indicment of contempt in case against Florence Hartmann, (Nalog [umjesto Optunice]
za nepotivanje suda u sluaju protiv Florence Hartmann) www.icty.org).
172
173
Isto.
174
SRBIJA PRED MEUNARODNIM SUDOM PRAVDE, PRESUDA, knj. 2,
Beograd 2007, str. 12. Interesantno je da Sud nije pozvao Srbiju i Crnu Goru da dostavi
bilo koji dokument.
113
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 114
digovane kopije dotinih dokumenata.175 Na taj nain kljuni dokumenti

za utvrivanje odgovornosti Srbije i Crne Gore za genocid u R BiH176 nisu
bili dostupni Pravnom timu Bosne i Hercegovine. Oigledno je rije o
aktivnostima zloinakog karaktera koje su imale za cilj oslobaanje
Savezne Republike Jugoslavije od odgovornosti za genocid u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea.
Sud je odbio brojne dokaze koje je Bosna i Hercegovina pokuala
da uvede u posljednjem trenutku i svaki moderniji nain na koji se
pokuavalo pristupiti izvoenju dokaza, ime je Srbija i Crna Gora u tom
dijelu suenja imala apsolutni uspjeh i njen procesni poloaj je (bio) u
potpunosti zatien. Najbolji primjer tog uspjeha, je, po ocjeni Sae
175
Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA, paragraf
206.
176
Dokumenti Vrhovnog savjeta odbrane Savezne Republike Jugoslavije, po ocjeni

Tuilatva ICTY-a, od 23. septembra 2005. (ICTY, Prosecution Motion for Reconsideration
of Decisions Concerning SDC Documents and Submissions on the Implementation of
the Appeals Chamber Review Decision in relation to VJ Files and Other Documents
Voluntarily Provided, filed confidientially on 23 September 2005.) pokazuju: umijeanost
Srbije i Crne Gore u oruane sukobe u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini; odnos izmeu
Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske i Srpske Vojske Krajine; prisustvo JNA i
Vojske Jugoslavije u Bosni i Hercegovini; unapreivanje i penzionisanje oficira Vojske
Republike Srpske i Srpske Vojske Krajine koje je obavljao Vrhovni savjet odbrane (ICTY,
THE TRIAL CHAMBER, PROSECUTOR V. SLOBODAN MILOEVI, DECISION
ON PROSECUTION MOTION FOR RECONSIDERATION OF DECISIONS
CONCERNING SUPREME DEFENCE COUNCIL DOCUMENTS AND IMPLEMENTATION OF APPEALS CHAMBER REVIEW DECISION OF 6 DECEMBER 2005, (ODLUKA O POKRETANJU KRIVINOG POSTUPKA ZA PONOVNO
RAZMATRANJE ODLUKA U VEZI SA DOKUMENTIMA VRHOVNOG SAVETA
ODBRANE I PROVEDBI REVIZIJE ODLUKE ALBENOG VIJEA OD 6. DECEMBRA 2005.) paragraf 24, nap. 30). S tim u vezi, Tuilatvo je s pravom postavilo pitanje
- da li bi Pretresno vijee bilo u stanju donijeti javnu presudu, kako se zahtijeva prema
Pravilu 98 ter, ukoliko bi taj dokaz ostao zatien od javnog razotkrivanja, uprkos odsustvu
pravnih osnovica po kojima ostaje tajna? (Isto). Polazei od toga da je ta kljuna injenica
(zatienost relevantnih dokaza) bila dobro poznata Meunarodnom sudu pravde, opravdano se, u skladu sa navedenim pitanjem Tuilatva ICTY-a, postavlja pitanje: kako je
Meunarodni sud pravde mogao donijeti (pravednu?) Presudu poto je znao da su kljuni
dokazi zatieni od javnosti. Naalost, Meunarodni sud pravde svjesno i ciljano nije
elio da donese pravednu presudu, te zbog toga nije pokazao nikakav interes za kljune
dokaze i vanost tih dokumenata za ovaj predmet i pravedno suenje.
114
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 115
Obradovia, lana Pravnog tima Srbije i Crne Gore i prvog savjetnika

Ambasade Srbije i Crne Gore u Kraljevini Holandiji, predstavlja savet
predsjednice Suda predstavniku Bosne i Hercegovine da iz spisa predmeta
povue komapkt disk sa ogromnim brojem javnih dokumenata i eskpertskih
izvjetaja Tribunala, jer je isti podnet suvie kasno da bi se tuena strana sa
materijalom mogla upoznati i pripremiti odgovor.177
*
*
Presuda je i u suprotnosti sa rezultatima istraivanja najpoznatijih i

najpriznatijih naunih autoriteta, koji praktino svi uvaavaju injenicu da je
genocid prvenstveno zloin drave. Samo moderna drava moe provoditi
dramatine genocidne akte barbarizma. Svi zloini genocida u XX stoljeu
su vreni uz planiranje, pripremanje, znanje, saglasnost i uee drave
/drava i njihovih najviih organa vlasti, to je sluaj i sa dravom Saveznom
Republikom Jugoslavijom (Srbijom i Crnom Gorom), koja je na kraju XX
stoljea vodila osvajaki rat protiv Republike Bosne i Hercegovine i pri tom,
pored ostalog, izvrila genocid nad Bonjacima.
Meunarodni sud pravde je svu odgovornost Srbije i Crne Gore za
genocid i druge oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u
Republici Bosni i Hercegovini prebacio na njihove kolaboracioniste Republiku Srpsku, koja, po ocjeni Suda, kao i Vojska Republike Srpske,
ukljuujui i generala Mladia ili bilo koje druge oficire, nisu bili de jure
organi SRJ. Nema sumnje da je, po ocjeni Suda, SRJ pruala znaajnu
podrku, izmeu ostalog, finansijsku pomo Republici Srpskoj (paragraf
Beograd 2007, str. 11-12. Bosna i Hercegovina je 7. marta 2006. Sudu i Tuenoj strani
dostavila CD-ROM koji sadri javni dokazni materijal Meunarodnog krivinog suda
za bivu Jugoslaviju i drugu dokumentaciju koju je citirala BiH u svojim usmenim
izlaganjima. Srbija i Crna Gora je 10. marta obavijestila Sud da se protivi podnoenju
CD ROM-a iz razloga to bi podnoenje tako obimne dokumentacije u kasnoj fazi izazvalo
ozbiljnu zabrinutost za potovanje Pravila Suda i principa pravinosti i ravnopravnosti
strana. Sud je, nakon toga, odluio da je u interesu pravinog odmjeravanja pravde da
se CD ROM povue, nakon ega ga je agent Bosne i Hercegovine povukao (Meunarodni
sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA, paragraf 54).
177
115
Rasim_1:knjiga B5
19.5.2011
12:33
Page 132
241 gore u tekstu) i da je jedan od oblika te pomoi koja je upuivana

bila i isplata plata i ostalih prinadlenosti nekim (kljunim oficirima prim. S. .) oficirima VRS. Meutim, to ih, tvrdi Sud, automatski nije
inilo organima SRJ. Iako je pouzdano utvreno da je SRJ oficirima VRS
zvanino davala plate, unapreenja i stanove, to je, pored brojnih dokumenata, potvrdio i Pravni tim Srbije i Crne Gore,178 Sud nije naao dokaze
da su general Mladi ili bilo koji drugi oficir bili oficiri SRJ de jure organi
SRJ. Oficiri Vojske Republike Srpske, ukljuujui i generala Mladia, su,
tvrdi Sud, bili pod komandom predsjednika Republike Srpske i bili su
potinjeni politikom rukovodstvu Republike Srpske, pri emu su
primali nareenja od Republike Srpske i Vojske Republike Srpske, a
ne od SRJ, i obavljali su zadatke u ime vlasti bosanskih Srba, a ne u
ime SRJ; oni su predstavljali elemente vrenja javne vlasti Republike
Srpske.179 Najrelevatnija dokumentacija razliite provenijencije potvruje
suprotno - politiko i vojno rukovodstvo Republike Srpske nije predstavljalo
nikakav samostalan politiki ili vojni subjekt. Rije je o rukovodstvu
paradravne tvorevine velikosrpskog (beogradskog) reima i kolaboracionistima Slobodana Miloeia, kao to je to, uostalom bila praksa nacista u
Drugom svjetskom ratu. Radovan Karadi i Ratko Mladi, kao i svi drugi
oficiri JNA/VJ na slubi u Republiku Srpsku i Republiku Srpsku Krajinu
(savezne drave Savezne Republike Jugoslavije), primali su nareenja
neposredno od dravnog i vojnog vrha Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne
Gore. Vojska Republike Srpske i Vojska Republike Srpska Krajina su
predstavljale strategijska tijela Vojske Jugoslavije.
Oslobaanje Srbije za genocid u Bosni i Hercegovini je tipini
primjer falsifikata, kontradiktornosti, tendencioznosti i politike odluke,
koja ima sve odlike politikantske manipulacije, a sa samom strukom,
pravom i meunarodnim politiko-pravnim odnosima nema nikakve veze.
U sutini, ova politika odluka (Presuda) sama po sebi predstavlja grandiozni
zloin nad meunarodnim pravom, njegovim sistemom i logikom, zatim nad
Poveljom Ujedinjenih nacija i principima meunarodnog mira, pravde i
Beograd 2007, str. 13.
179
Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ..., paragrafi 386 i 388.
178
116
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 117
sigurnosti, ali nadasve monstruozan zloin nad dignitetom rtava genocid

uopte, a posebno genocida u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea. I
pored brojnih relevantnih dokaza koje je imao na raspolaganju, a koji govore
suprotno, Sud je donio politiku odluku, ime je nagradio Srbiju za genocid,
a preivjele rtve genocida ovim inom i konano i nepopravljivo najgrublje
povrijedio i kaznio. Ova presuda je primjer presedana u historiji tog suda,
koja alje nedvosmislenu poruku malim narodima, malim dravama,
nemonim i slabim u svijetu, da im se isto ili gore moe dogoditi u svakom
trenutku, a to zavisi samo od motiva, interesa i ciljeva jakih, monih i velikih.
To je vjerovatno i primjer dananje demokratije, razvoja civilizacije i kulture
predstavnika velikih sila, evropskih i svjetskih drava, lanica OUN-a, koji
nisu ni mogli donijeti bolju Presudu. Sudei i osuujui Srbiju, naalost,
jednim dijelom osudili bi i sebe, pa je vie nego jasno da su to imali u vidu i
da nisu eljeli imati snage i hrabrosti donijeti odluku kojom bi se zatitile
univerzalne ljudske vrijednosti, slobode i prava, to je konsekventno
ponaanje tzv. meunarodne zajednice, OUN-a i njegovih organa i neposredno pred 11. juli 1995, kada su ispoljili najvii stepen neodgovornosti u
sprovoenju Konvencije o genocidu, jer su dopustili i omoguili izvrenje
genocida pred oima cjelokupne svjetske javnosti na osnovu najneposrednijeg medijskog praenja izvrenja genocida.
Presuda Meunarodnog suda pravde, je takoer, eklatantan primjer
kontinuirane najnegativnije politike i politike prakse meunarodne zajednice
prema Bosni i Hercegovini i Bonjacima rtvama genocida, kojom se stavlja
peat na karakter drutvenih i politikih procesa i postavlja najotvorenije
pitanje mogunosti opstanka Bonjaka na ovom prostoru.
Presuda Meunarodnog suda pravde je puna brojnih falsifikata,
lai i obmana, koje relevantna dokumentacija ne moe potvrditi. Ni dio
Presude u kome je utvreno postojanje genocida u Bosni i Hercegovini
(sigurna zona Ujedinjenih nacija Srebrenica, jula 1995.), nije dovoljno valjan,
kao to je, primjera radi, pitanje utvrivanja postojanja genocidne namjere
za istrebljenje Bonjaka i vremena (datuma) njenog donoenja, zatim
identifikacija dobne starosti rtava genocida, itd, itd.
Neophodna, konkretna (specifina) namjera (dolus specialis) o
fizikoj likvidaciji Muslimana Bosne i Hercegovine u sigurnoj zoni
Ujedinjenih nacija - Srebrenici, jula 1995, nije nastala neposredno prije
izvrenja genocida, niti postoji tek i samo od oko 12. ili 13. jula 1995.
117
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 118
(sve do promjene vojnog cilja i nakon zauzimanja Srebrenice), niti je

tada utvrena,180 kao to je to ICTY pogreno utvrdio u presudama pretresnih
vijea u predmetima Krsti i Blagojevi, a Meunarodni sud pravde zakljuio
i bez ikakvog kritikog pristupa ili vlastitih istraivanja, samo preuzeo,
nemajui razloga da odstupi od vrstog miljenja Tribunala. Odluka o
fizikoj likvidaciji Bonjaka nije donesena neposredno prije nego to se
pristupilo njenoj realizaciji, niti je to bio proces koji je veoma kratko
trajao (u sutini izmeu 13. i 16. jula 1995. godine), uprkos izuzetno
velikom broju rtava.181 Relevantna dokumentacija potvruje da je odluka
o fizikoj likvidaciji Bonjaka Srebrenice, kao i ukupnog podruja istone
Bosne i cijele teritorije Republike Bosne i Hercegovine, donesena prije
otpoinjanja i izvoenja agresije, odnosno prije izvrenja prvih elemenata
zloina genocida i moe se u kontinuitetu pratiti od 1991. i ranije. Tim prije,
jer konkretna namjera o istrebljenju muslimana na Balkanu, ukljuujui i
Bonjake u Bosni i Hercegovini, u sutini datira jo od poetka XIX stoljea
i u skladu je sa srpskim velikodravnim projektom faistikog karaktera i
njegovom ideologijom, politikom i praksom. Rije je o procesu koji u
kontinuitetu traje preko dva puna stoljea i ponovo je u drugoj polovini
80-ih godina XX stoljea obnovljen i eskalirao osvajakim ratovima i
brojnim drugim zloinima protiv ovjenosti i meunarodnog prava,
ukljuujui i genocidom nad Bonjacima u Republici Bosni i Hercegovini,
od Prijedora, Kljua, Sanskog Mosta, pa sve do Vlasenice, Bratunca,
Srebrenice, Zvornika, itd, itd.182
U genocidu u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, jula 1995,
nisu likvidirani samo vojno sposobni mukarci ili punoljetno muko
stanovnitvo muslimanske zajednice, ve i djeca, to, pored ostalog,
pokazuju forenzika istraivanja ICTY-a i rezultati Instituta za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
Naime, jula 1995. u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici ubijeno je
preko 800 djece i nekoliko ena.
180
Isto, paragraf 295.

Isto, paragraf 423.
182
S. eki, IDEOLOGIJA I POLITIKA AGRESIJE NA BOSNU I HERCEGOVINU I GENOCIDA NAD BONJACIMA, Univerzitetski informativni glasnik,
Specijalno izdanje, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, juli 2009, str. 4-10.
181
118
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 119
Meunarodni sud pravde je, naalost, pokazao i odreeni stepen

nepoznavanja i nerazumijevanja, tanije reeno - neznanja meunarodnog
humanitarnog prava, to je, takoer, sluaj i sa ICTY-em. Naime, oba suda
su, kada je u pitanju status rtava, izveli pogrean zakljuak da je rije o
civilima i vojnicima. Iznenauje injenica da jednom i drugom sudu nije
poznat pojam borac, jer meunarodno humanitarno pravo, tretirajui pitanje
statusa rtava, razlikuje: civile i borce (a ne: civile i vojnike). Na taj su nain
oba suda uinila sadrajnu i sutinsku greku koja doprinosi iskrivljenim
rezultatima istraivanja koja tretiraju segment statusa rtava. Zapravo radi
se o nepoznavanju valjanih definicija osnovnih bitnih i kategorijalnih
pojmova.183
*
*
Mnogobrojni relevantni izvori razliite provenijencije pouzdano

ukazuju na dvije poetne i osnovne, bitne, fundamentalne postavke i odredbe
savremenih dogaanja i dogaaja u Republici Bosni i Hercegovini na kraju
XX stoljea:
- prvo, na Republiku Bosnu i Hercegovinu je izvrena klasina
oruana agresija, odnosno zloin protiv mira i sigurnosti ovjeanstva, to je, po osnovnom shvatanju i definiciji meunarodni
oruani sukob i
- drugo, na okupiranim teritorijama Republike Bosne i Hercegovine
i gradovima u opsadi nad Bonjacima je izvren najtei zloin zloin genocida.184
183
Detaljnije o tome vidi: S. eki, ISTRAIVANJE RTAVA GENOCIDA SA
POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU - Nauno-teorijska i metodoloko-metodska pitanja i problemi, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu - Kult B, Sarajevo 2007.
184
ire o tome vidi: S. eki, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU: Planiranje, priprema, izvoenje, Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu -Kult B, Sarajevo 2004.
119
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 120
Imajui u vidu prethodno navedene bazne postavke, neophodno je,

radi historijske istine, podsjetiti na bitne injenice utvrene na osnovu izvorne
i relevantne dokumentacije:
- srpski nacizam je ponovo - tokom posljednje decenije XX stoljea
- generirao najtee zloine koji su poznati ovjeanstvu;
- srpska nacionalistika elita (politika, intelektualna i crkvena) je,
na temelju velikodravnog projekta Velike Srbije (svi Srbi u jednoj
dravi), devedesetih godina XX stoljea dovela do unutranje krize
u SFRJ i razbila zajedniku dravu;
- Republika Srbija, je izmjenom Ustava od 28. septembra 1990,
praktino izvrila secesiju (od SFRJ) i preuzela funkcije samostalne,
suverene i nezavisne drave, ime je sama izuzeta iz pravnog sistema
SFRJ, to je po zakonima SFRJ predstavljalo najtee krivino djelo;
- agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima ine sutinu zajednikog zloinakog poduhvata drava SRJ
(Srbije i Crne Gore) i Republike Hrvatske, njihovih rukovodstava i
brojnih rukovodilaca politikog, vojnog, policijskog i upravnog vrha,
te njihovih petokolonaa, kolaboracionista i plaenika;
- namjera tog zloinakog ina, utemeljena na srpskom i hrvatskom
velikodravnom projektu, imala je za cilj okupaciju, a onda i
unitenje Republike Bosne i Hercegovine kao drave, te konano rjeenje muslimanskog pitanja - potpuno istrjebljenje
Bonjaka ili njihovo svoenje na beznaajnu etniku skupinu.
U funkciju tih zloinakih aktivnosti posluno su se, kao saradnici i
izvrioci, stavili servilni petokolonai iz Bosne i Hercegovine
(Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna, Republika Srpska i
Autonomna Pokrajina Zapadna Bosna) i Republike Hrvatske
(Republika Srpska Krajina);
- radi ostvarivanja navedenog zloinakog poduhvata preduzete su
sljedee aktivnosti: razbijen je ustavni koncept odbrane SFRJ;
smanjena i razoruana Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine i jo nekih konstitutivnih elemenata Federacije; JNA
je, od antifaistike i multietnike, transformisana u veliko-
120
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 121
srpsku vojsku; obnovljeni su i eskalirali i Velikosrpski i Velikohrvatski pokret; utvreni su metodi, mehanizmi i postupci
planiranja i pripremanja zloina; postignut je naelan dogovor
o unitenju Bosne i Hercegovine (marta 1991.); omeavane su
granice Velike Srbije i Velike Hrvatske; organizovana je i
naoruana peta kolona (velikosrpska i velikohrvatska) susjednih
drava u Bosni i Hercegovini; komandovanje na okupiranim
teritorijama objedinjeno je u rukama efova susjednih drava
- okupacionih sila; zauzete su polazne pozicije za agresiju i druge
zloinake aktivnosti, ukljuujui i genocid nad Bonjacima;
- agresija na Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima su
isplanirani (intelektualno, ideoloki, politiki, vojno, ekonomski,
medijski, obavjetajno, psiholoki, itd.), sa jasno postavljenim
ciljem, nareeni sa nadlenih politikih i vojnih mjesta i izvreni
planski, sistematski i organizovano. Poznate su drave agresori,
zatim ideolozi, planeri, naredbodavci, izvrioci i saradnici, te
kako su zloini izvreni i zbog ega su izvreni;
- oruana agresija, osvajaki rat za teritoriju, za ivotni prostor, za
otimanje tue zemlje, protiv Bosne i Hercegovine bio je sastavni dio
Miloevieve dravne politike,185 u ije je ime najvei dio Bosne i
Hercegovine okupiran, a Bonjaci ubijani, protjerivani i odvoeni
u koncentracione logore samo zbog njihove nacionalne i vjerske
pripadnosti. Genocid nad Bonjacima je, pored zauzimanja i
podjele Bosne i Hercegovine izmeu dva agresora, predstavljao
instrument ostvarivanja osnovnog cilja agresije irenja agresorskog lebensrauma. Bitan uslov za ostvarenje tog cilja bilo je
bioloko i duhovno istrebljenje Bonjaka, koji su stajali na putu
ostvarenja tog zloinakog plana. Neobjanjiva pasivnost meunarodne zajednice, neadekvatan odnos Ujedinjenih nacija, tobonja
neutralnost svjetskih sila i nedjelotvornost meunarodnog poretka
omoguile su da agresori i njihovi kolaboracionisti upravo tim
185
U ovom radu autor ne tretira pitanje hrvatskog velikodravnog projekta, faistikog

i genocidnog karaktera, i zloine koji su, u skladu sa tim, izvreni u Bosni i Hercegovini
na kraju XX stoljea.
121
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 122
instrumentom pokuaju ostvariti eksterminaciju Bonjaka i nad

njima poine genocid;
- neposredno pred poetak agresije na Bosnu i Hercegovinu JNA je,
u procesu disolucije zajednike drave, praktino udvostruila
gustinu posjedanja SR BiH i pod izgovorom izvoenja vojnih
vjebi, zauzela sve strateke poloaje, zaposjela vitalne objekte
oko gradova i naselja, potpuno kontroliui sve znaajnije komunikacije, ime je izvrila blokadu funkcionisanja legalne drave.
Istovremeno, JNA je ukopavala artiljerijsko naoruanje, postavljala
mitraljeska gnijezda i strae, pravila fortifikacijske linije na svim
stratekim mjestima oko gradova, izmjetala vojnike i glavninu
tekog naoruanja iz kasarni, dovlaila novo naoruanje, gorivo,
municiju i druga meterijalno-tehnika sredstva, masovno mobilisala i obuavala srpsko stanovnitvo. To joj je omoguilo da ve u
prvim mjesecima otvorene agresije efektivno okupira 3/4 dravne
teritorije;
- odluka o formiranju vojske za Srbe u BiH donesena je na
sastanku u Beogradu 30. aprila 1992. Naredbu o ustrojavanju
Vojske Srpske Republike BiH 10. maja 1992. donio je Savezni
sekretarijat za narodnu odbranu, a potpisao zastupnik saveznog
sekretara za narodnu odbranu (general Blagoje Adi). Da bi prikrili
uee Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) u
osvajakom (agresorskom) ratu protiv Republike Bosne i Hercegovine i genocidu nad Bonjacima i da bi se navodno razlikovao od
Generaltaba Vojske (Savezne Republike) Jugoslavije tom je
naredbom formiran Glavni tab VRS, na elu sa komandantom
Ratkom Mladiem;
- komande, jedinice i ustanove 2. vojne oblasti JNA su, u skladu sa
odlukama Velikosrpskog rukovodstva i lino Slobodana Miloevia,
inile kimu Vojske Republike Srpske, sa kompletnim naoruanjem i opremom;
- starjeine (srpski oficiri i podoficiri) porijeklom iz Srbije i Crne Gore
ni poslije 19. maja 1992. ni iz daleka nisu napustili Bosnu i Hercegovinu. U Vojsci Republike Srpske je maja 1992. i kasnije bilo
dosta starjeina koji nisu bili dravljani Bosne i Hercegovine. Jedan
122
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 123
broj takvih se izjasnio da bude premjeten na teritoriju Savezne

Republike Jugoslavije. Meutim, oni nisu mogli napustiti Bosnu i
Hercegovinu jer je Glavni tab Vojske Republike Srpske Bosne i
Hercegovine, nareenjem Pov. br. 25/143-1, od 19. maja 1992, to
zabranio. Bosnu i Hercegovinu su napustili vojnici na odsluenju
kadrovskog roka (oko 8.000: Srbi, Albanci, Crnogorci i Muslimani)
i pitomci vojnih kola, porijeklom iz Srbije i Crne Gore;
- profesionalni vojnici Vojske Jugoslavije (profesionalni oficiri,
profesionalni podoficiri, oficiri po ugovoru, podoficiri po ugovoru i
vojnici po ugovoru) su, po nareenju pretpostavljenog starjeine,
a u skladu sa lanom 58. Zakona Vojske Jugoslavije, upuivani
(rasporeivani) na ratite u Republiku Bosnu i Hercegovinu - u drugu
meunarodno priznatu dravu, na privremeni rad - na slubi u
Vojsku Republike Srpske, gdje su izvravali zadatke u zoni
borbenih dejstava i na prostorima zahvaenim borbenim
dejstvima i boravili i uestvovali u oruanim akcijama na prostorima bive SFRJ.
Meu brojnim (posebno) profesionalnim oficirima Vojske Jugoslavije koji su uestvovali u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i
genocidu nad Bonjacima ukazaemo na sljedee generale i pukovnike:
- Radislav Krsti,
- Stanislav Gali,
- Dragomir Miloevi,
- Zdravko Tolimir,
- Momir Tali,
- Milan Gvero,
- Novica Simi,
- Milenko ivanovi,
- Svetozar Andri,
- Bogdan Suboti,
- Nikola Deli,
- Momir Zec,
- Duan Kukobat,
123
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 124
- Vlado Lizdek,
- Dragia Masal,
- Savo Sokanovi,
- Radivoje Tomani,
- Milan Torbica,
- Boko Gvozden,
- Novak uki,
- Radmilo Zeljaja,
- Dragomir Keserovi,
- Radivoje Mileti,
- Bogdan Kova,
- Marko Lugonja,
- Ljubomir Obradovi,
- Dragan Obrenovi,
- Vinko Pandurevi,
- Cvjetko Savi,
- Milivoje Samardi,
- edo Sladoje,
- Bogdan Sladojevi,
- Veljko Stojanovi,
- uro Beronja,
- Ljubia Beara
- Petar Skrbi,
- Manojlo Milovanovi,
- Jovo Mari,
- Boko Keleevi,
- Vladimir Arsi,
- Radovan Gruba,
- ivomir Ninkovi,
- Boo Novak,
- Grujo Bori,
- Duan Josipovi,
- Luka Dragievi i mnogi drugi.
- General Ratko Mladi je bio faktiki i sutinski komandant Glavnog
taba 30. Kadrovskog centra Generaltaba Vojske Jugoslavije u Beogradu, a
formalno komandant Glavnog taba Vojske Republike Srpske.
124
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 125
General Dragomir Miloevi se, u svojstvu oficira JNA/Vojske

Jugoslavije i dravljanina Srbije (Ub, Valjevo), na slubi u Vojnoj poti 3001
Beograd, nalazio na prostoru zahvaenom ratnim dejstvima i u sastavu
jedinice koja je izvravala zadatke od 30. juna 1991. do 14. decembra
1995. On je uestvovao u oruanim akcijama protiv Bosne i Hercegovine
- u odsudnim bitkama irom RS, a posebno na sarajevskom delu
fronta, i drugim oblicima zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava.
U neposrednom izvrenju zloina u Bosni i Hercegovini Dragomir Miloevi
je, kao pripadnik Glavnog taba 30. Kadrovskog centra Generaltaba Vojske
Jugoslavije Vojne pote 3001 - garnizon u Beogradu, bio na slubi u Vojsci
Republike Srpske - Vojna pota - 7598 Lukavica - Sarajevo (komandant
Sarajevsko-romanijskog korpusa), gdje je 17. maja 1995. ranjen tokom
izvoenja borbenih dejstava na objektu Bosut u irem rejonu Zlatita
kod Sarajeva. On je 10. septembra 1996. pokrenuo postupak protiv Savezne
Republike Jugoslavije radi naknade tete po osnovu ranjavanja. Miloevi
je, prema Presudi Drugog optinskog suda u Beogradu, od 9. jula 2001, u
vreme povreivanja bio profesionalni oficir Vojske Jugoslavije, od koje
je i primao svo vreme platu, te da je njegovo uee na ratitu u irem
rejonu Zlatita kod Sarajeva bilo svakako uz saglasnost, odnosno
saznanje Generaltaba Vojske Jugoslavije, jer bi u protivnom bilo kakav
neovlaeni odlazak tuioca/tj. Dragomira Miloevia - prim. S. ./, kao
profesionalnog oficira Vojske Jugoslavije na ratite u drugu Meunarodno priznatu dravu povlailo prestanak radnog donosa, a takva
mera tuiocu nije izreena od strane njegovih pretpostavljenih, niti su
u tom smislu do zavretka rasprave pred ovim sudom o istom prueni
dokazi. Stoga je Drugi optinski sud u Beogradu presudio da u konkretnom sluaju postoji odgovornost tuene Drave SRJ za tetu koju je
tuilac pretrpio i to po principu objektivne odgovornosti na osnovu
lana 174. Zakona o obligacionim odnosima, jer se radi o teti nastaloj
od opasne delatnosti.186
186
Arhiv Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava

Univerziteta u Sarajevu, OKRUNI SUD U BEOGRADU, XIV-P-br. 5410/99, 9. juli
2001, PRESUDA.
125
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 126
- JNA je, a kasnije Vojska Jugoslavije, operativno planirala, pripremala, koordinirala, usmjeravala i vodila borbene operacije u i protiv
Bosne i Hercegovine. Jedinice JNA, a kasnije i Vojska Jugoslavije,
te specijalne jedinice Ministarstva unutranjih poslova Republike
Srbije, uestvovale su u ofanzivnim dejstvima na teritoriji Bosne i
Hercegovine, ukljuujui padobranske i diverzantske snage. Svi
strateki i operativni planovi upotrebe komandi i jedinica Vojske
Srpske Republike Bosne i Hercegovine, odnosno Vojske Republike Srpske, su izraivani u Generaltabu Vojske (Savezne Republike) Jugoslavije u Beogradu, a zatim su, po ve razraenoj liniji
rukovoenja i komandovanja, dostavljani Glavnom tabu Vojske
Republike Srpske, kao operativno-stratekom nosiocu na realizaciju
i izvrenje. Ta je vojska (JNA/VJ) sve naredbe izdavala u Beogradu
i dostavljala ih i svojim snagama u Bosni i Hercegovini (Vojska
Republike Srpske) koje su redovno izvjetavale svoju vrhovnu
komandu (u Beogradu). Te su dvije vojske bile jedna armija,
odnosno sastavni dijelovi jedinstvene Vojske Jugoslavije (Savezna
Republika Jugoslavija);
- Vojska Republike Srpske je bila podreena Vojsci Jugoslavije,
posebno u pogledu dejstava. U sutini je formiranje i djelovanje
Vojske Republike Srpske bilo samo pravna fikcija u nastojanju
da se zamaskira i prikrije uee JNA/Vojska Jugoslavije u agresiji
i genocidu u Bosni i Hercegovini. Kadrovska politika Vojske
Republike Srpske i sve druge zloinake aktivnosti u i protiv
Republike Bosne i Hercegovine su voene preko 30. kadrovskog
centra Generaltaba Vojske Jugoslavije (Vojna pota 3001) u
Beogradu, iji je komandant bio general Mladi, oficir Vojske
Jugoslavije i dravljanin Srbije, odakle je (iz i preko Beograda),
pored ukupne logistike podrke, planiranja i drugih potreba za
voenje agresije, ila i redovna slubena korespodencija, kao i
telefonske veze. Tim putem je nareivana i upotreba zabranjenih
hemijskih i drugih sredstava;
- Vojska Republike Srpske, kao sastavni dio jedinstvenih Oruanih
snaga Savezne Republike Jugoslavije i njen strategijski elemenat,
se u potpunosti oslonjala na Beograd, na popunu starjeinskim i
126
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 127
vojnikim kadrom, na kompletnu logistiku podrku (avijacija,

borbena i neborbena vozila, tenkovi, transporteri, artiljerijsko i
pjeadijsko naoruanje, radarsko-raunarska sredstva, minskoeksplozivna sredstva, municija, gorivo i mazivo, sanitetski materijal,
zdravstveno zbrinjavanje i svu drugu vojnu opremu). Plate aktivnih
i penzije penzionisanih starjeina dobivaju u Saveznoj Republici
Jugoslaviji za cijelo vrijeme trajanja agresije, a penzije i danas;
- profesionalnim vojnicima (profesionalni oficir, profesionalni
podoficir, oficir po ugovoru, podoficir po ugovoru i vojnik po
ugovoru) Vojske Jugoslavije koja je izvodila oruane akcije u
i protiv Bosne i Hercegovine, formalno na slubi u komandama,
jedinicama i ustanovama Vojske Republike Srpske, je, na osnovu
lana 156. i 157. Zakona o Vojsci Jugoslavije, priznavano pravo na
penzijski sta (ratni sta) osiguranja u dvostrukom trajanju i pravo
na naknadu za slubu pod oteanim (posebnim uslovima od 34-38
odsto), te pravo na naknadu trokova zbog odvojenog ivota od
porodice. Vojska Jugoslavije je (svojim) profesionalnim vojnicima
koji su uestvovali u oruanim akcijama protiv Republike Bosne
i Hercegovine svo vreme tokom ratnih dejstava isplaivala
platu;
- starjeine Vojske Republike Srpske postavljane su i unapreivane
od strane predsjednika Savezne Republike Jugoslavije i naelnika
Generaltaba Vojske Jugoslavije;
- genocid nad Bonjacima u Republici Bosni i Hercegovini je dobro
osmiljen i izvren planski, sistematski, organizovano i ciljno
(uprkos nepovoljnog razvoja dogaaja po agresora: prisustvo
svjetskih medija, vojnih posmatraa, UNPROFOR-a, UNHCR-a i
drugih meunarodnih organizacija i njihove neutralnosti u oruanom
sukobu meunarodnog karaktera, grevita i ilava odbrana rtava
agresije i genocida, izostala, pa katastrofalno zakanjela meunarodna vojna intervencija u zaustavljanju genocida, itd.), uz,
naalost, masovno uee srpskog naroda. Samo u genocidu nad
Bonjacima Bosne i Hercegovine u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija
Srebrenici, jula 1995, uestvovalo je (po raznim osnovama i na
127
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 128
razliite naine), prema istraivanjima Vlade Republike Srpske,

preko 25.000 ljudi;187
- za istrebljenje Bonjaka, meunarodnim humanitarnim pravom
zatiene grupe (nacionalne i vjerske), postojala je genocidna
zloinaka namjera i genocidni plan (postoje, pored stratekih
prioriteta i ostalog, naredbe za izvrenje genocida, ukljuujui i
formiranje konclogora). Slobodan Miloevi je bio uesnik udruenog zloinakog poduhvata, koji je ukljuivao i rukovodstvo
bosanskih Srba, iji su cilj i namjera bili da se djelimino unite
bosanski Muslimani kao grupa;188
- agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu je, uz embargo na
oruje i humanitarnu politiku Ujedinjenih nacija, Evrope i
meunarodne zajednice i meunarodnu strategiju ignoriranja
velikodravnog faistikog i genocidnog projekta Velike Srbije,
bila sastavni dio Miloevieve dravne politike, u ije je ime najvei
dio Bosne i Hercegovine okupiran, a Bonjaci ubijani, protjerivani
i odvoeni u konclogore zbog njihove nacionalne i vjerske pripadnosti i zauzimanja njihove zemlje, pljakanja materijalnih dobara
i druge pokretne imovine, te otimanja i prisvajanja njihovih kua i
stanova i zatiranja tragova kulturnih i civilizacijskih tekovina;
- kolaboracionisti velikosrpskog agresora (politiki, vojni, policijski i
upravljako-izvrni potencijal Republike Srpske, odnosno zvanina
vlast Republike Srpske) su pod neposrednim rukovodstvom, organizacijom, komandom, ueem i podrkom drave Srbije i Crne
Gore / Savezne Republike Jugoslavije, koja je okupirala preko 70%
187

1995. godine, IZVJETAJ, Banja Luka, 30. mart 2005. i DOPUNA IZVJETAJA, Banja
Luka, 30. septembar 2005.
188
ICTY, TUILAC PROTIV SLOBODANA MILOEVIA, Odluka po prijedlogu
za donoenje oslobaajue presude, Hag, 16. juni 2004; MILOEVIU DOKAZAN
GENOCID U BOSNI - MEUPRESUDA HAKOG TRIBUNALA OD 16. JUNA 2004,
Sarajevu, Sarajevo 2007, str. 163.
128
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 129
teritorije Republike Bosne i Hercegovine, uestvovali u genocidu,

zloinima protiv ovjenosti i ratnim zloinima nad Bonjacima;
- faistiko i genocidno rukovodstvo kolaboracionistike tvorevine
Republike Srpske, na elu sa Radovanom Karadiem, Momilom
Krajinikom, Biljanom Plavi i drugima, koju je generirao srpski
nacizam i na kostima ubijenih Bonjaka inaugurirao genocidnu
tvorevinu nazvanu republikom, imalo je genocidnu namjeru i
genocidni plan o istrebljenju Bonjaka, po kojem je genocid vren
i izvren;
- u zauzimanju Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, i izvrenju
genocida nad Bonjacima jula 1995, uestvovale su, pored vojnih i
policijskih snaga kolaboracionistike, faistike i genocidne Vojske
Republike Srpske i Vojske Republike Srpska Krajina, i oruane
snage Savezne Republike Jugoslavije (Vojska Jugoslavije i Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srbije). Tako su, primjera
radi, neposredno u egzekucijama zarobljenih Bonjaka uestvovali
pripadnici Vojske Jugoslavije i specijalne jedinice Ministarstva
unutranjih poslova Srbije;
- genocid nad Bonjacima je, u skladu sa velikosrpskom genocidnom
ideologijom, politikom i praksom, a po uzoru na faizam i nacizam,
(iz)vren u kontinuitetu, sa manjim ili veim oscilacijama do kraja
1995, bez obzira na broj likvidiranih. Najmasovniji pokolji bili su u
regijama od po desetak optina sa bonjakom veinom (stanovnitva) u Podrinju, Bosanskoj posavini, te Potkozarju i u dolini
Sane, regijama koje su prije izvrenja genocida naznaene kao
strateki prioriteti velikosrpskog agresora i njegovih kolaboracionista. Masovne grobnice i koncentracioni logori su bitni
pokazatelji agresije i realizacije njene osnovne namjere - bioloko i
duhovno istrijebljenje Bonjaka, odnosno genocid nad tim narodom;
- Republika Bosna i Hercegovina, meunarodno priznata drava i
lanica Ujedinjenih nacija, za vrijeme agresije i genocida imala je
ogromne rtve. Ukupan broj ubijenih, prisilno protjeranih,
ranjenih i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava jo uvijek nije nauno utvren. U dosadanjim istraivanjima samo broj ubijenih (i poginulih) se kree u rasponu od
129
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 130
25.000 do 328.000. Istraivai ICTY-a (demografski vjetaci

Tuilatva), Dr Ewa Tabeau i Dr Jakub Bijak, temeljei svoje
podatke i na rezultatima istraivanja Instituta za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u
Sarajevu, ocjenjujui ih kao pouzdane i vjerodostojne, a izvore
relevantne, procijenili su sredinom 2003. godine minimalnu cifru
ukupnog broja smrti povezanih sa ratom u Bosni i Hercegovini na 102.622 osoba, od ega 55.261 (54%) civila i 47.360
(46%) vojnih smrti, naglaavajui da su ti podaci jo uvijek
nepotpuni. U njihovu analizu nisu ukljueni podaci o svim
sluajevima smrti povezanih sa ratom u Bosni i Hercegovini, kao
ni smrtni sluajevi koji su bili rezultat tekih ivotnih uslova, te
poremeaji u procesima reprodukcije.189
189
E. Tabeau - J. Bijak, WAR - RELATED DEATHS IN THE 1992-1995 ARMED

CONFLICT IN BOSNIA AND HERZEGOVINA A CRITIQUE OF PREVIOUS
ESTIMATES AND RECENT RESULTS, (LJUDSKI GUBICI U ORUANOM
SUKOBU U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1992-1995. KRITIKI OSVRT NA
PREDHODNE PROCJENE I NAJNOVIJI REZULTATI) Europian Journal of Population,
Springer, 2005, str. 187-215. Kritiki osvrt na rezultate istraivanja Ewe Tabeau i Jakuba
Bijaka vidi, ire i potpunije, u: S. eki, ISTRAIVANJE RTAVA GENOCIDA SA
POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU - Nauno-teorijska i metodoloko-metodska pitanja i problemi, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu - Kult B, Sarajevo 2007. , str. 81-188.
Kada se govori o rezultatima istraivanja demografskih vjetaka ICTY-a, neophodno je
iz vie razloga, a posebno u vezi sa utvrivanjem ukupnog broja rtava genocida i drugih
oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Republici Bosni i Hercegovini
na kraju XX stoljea, obavezno imati u vidu sljedeu injenicu: njihova statistika, je kao
i sve statistike konzervativna, tj. relativno niska, to je povezano sa prirodom svake
presude. Naime, njihovi izvjetaji (esto) pokazuju minimalan broj rtava (ili najmanje
brojeve), za koje je karakteristino to je obuhvat oigledno nepotpun, to znai da su
brojevi relativno mali, tj. umanjeni. Ovu injenicu demografski vjetaci permanentno
korektno naglaavaju u svim svojim izvjetajima, navodei da pristup minimalnih brojeva
uzima u obzir jedino one podatke o smrti/ranjavanju koji se mogu direktno vezati za
ratne aktivnosti, pri emu su indirektni smrtni sluajevi (glad, loa higijena, fiziki i
psihiki premor, iscrpljenost, unitena boravita i drugo) iskljueni iz minimalnih brojeva,
a to je u suprotnosti sa Konvencijom o spreavanju i kanjavanju zloina genocida. Stoga
oni navode da njihove izvjetaje ne treba uzimati kao krajnji izvor ratne statistike, ve
oni slue u posebne svrhe ICTY predmeta i treba ih koristiti samo u kontekstu tih
predmeta. Naalost, mnogi kvazi-istraivai, a posebno ideolozi, uesnici i izvrioci genocida, kao i oni koji umanjuju, relativiziraju i poriu genocid u Bosni i Hercegovini, ove
130
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 131
Pored masovnih i pojedinanih ubistava, izvreni su i drugi brojni

oblici zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, od kojih ovom
prilikom navodimo:
- nekoliko stotina hiljada ranjenih, od ega nekoliko desetina
hiljada djece;
- vie stotina hiljada zatoenih u preko 650 koncentracionih logora
i drugih mjesta zatoenja;
- nekoliko desetina hiljada silovanih i seksualno zlostavljanih
djevojica, djevojaka, ena (ukljuujui i starice), pa i mukaraca;
- iz svojih domova je, u panici, strahu i haosu, prisilno protjerano sa
svojih stanita preko 2,200.000 ljudi, a to ini vie od jedne
polovine ukupnog stanovnitva Republike Bosne i Hercegovine po
Popisu iz marta 1991;190
- 1.370.000 lica je sa tekim psihikim povredama;
- velikosrpski agresor je u gradovima pod opsadom i sigurnim zonama
Ujedinjenih nacija, kao i mnogim naseljima u blizini fronta,
nametnuo takve uslove ivota koji su imali za cilj potpuno ili
djelimino unitenje Bonjaka - ciljne grupe;
- znaajno poveanje mortaliteta stanovnitva, zbog tekih uslova
agresije i genocida. To poveanje mortaliteta se, prije svega, odnosi
na starija lica i djecu, iji broj je vrlo znatan;
- bitno i znaajno smanjenje nataliteta, koje se odnosi na smanjenje
prirodnog prirataja stanovnitva, zbog tekih uslova agresije i
genocida;
podatke koriste kao potpune, objektivne i konane. Podatke demografskih vjetaka
ICTY-a je s navedenim ciljem koristio, primjera radi, Pravni tim Savezne Republike
Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) u procesu Bosna i Hercegovina protiv SRJ (SCG) pred
Meunarodnim sudom pravde ( RAT U BROJKAMA - DEMOGRAFSKI GUBICI U
RATOVIMA NA TERITORIJI BIVE JUGOSLAVIJE OD 1991. DO 1999, priredila Ewa
Tabeau, Helsinki odbor za ljudska prava, Beograd 2009, str. 13-20, 575, 694 i dr.).
190
Isto, str. 210. Broj prisilno protjeranih lica (izbjeglica i raseljenih) u Bosni i Hercegovini je, prema podacima UNHCR-a, 6. novembra 1992. iznosio 2,626.840 (1,816.840
izbjeglica i 810.000 raseljenih lica); 1. aprila 1996. godine 2,211.833 (1,211.833 izbjeglica
i 1,000.000 raseljenih lica), a 1. decembra 1997. godine 2,140.544 (1,324.544 izbjeglica i
816.000 raseljenih lica) - Isto, str. 210.
131
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 132
- velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti su u pojedinim

mjestima i krajevima prisilno prevodili muslimane u pravoslavnu
vjeru. O tome postoje svjedoenja graana iz Kalimania, Rogatice,
Bjelimia, Foe, Kozarca, Semberije i drugih mjesta;
- agresor je opljakao, poruio, sistematski unitio i izbrisao
tragove na oko 1.200 objekata islamske arhitekture, meu
kojima su brojne damije, mektebi, tekije, turbeta i druge sakralne
graevine, meu kojima je i mnogo onih koje imaju neprocjenjivu
historijsko-kulturnu, umjetniku i naunu vanost i koje su nenadomjestive. Istovremeno, srpsko-crnogorski faisti unitili su ili otetili
vie od 500 vjerskih objekata katolike crkve i nekoliko jevrejskih;
- agresor je opljakao, poruio i popalio na stotine hiljada
stambenih objekata. Procjenjuje se da je uniteno i oteeno
izmeu 60 do 70% ukupnog broja stambenih jedinica u Republici
Bosni i Hercegovini. Razoreni su i uniteni mnogi infrastrukturni
objekti u oblasti saobraaja i veza (eljeznika i putna infrastruktura,
PTT saobraaj i RTV);
- agresor je opljakao, razorio i unitio mnoge industrijske objekte,
poljoprivredna dobra, hotele, motele i turistike centre, te
bezbroj malih zanatskih i trgovakih radnji u privatnom vlasnitvu. Procjenjuje se da je uniteno i oteeno izmeu 50 do 60%
industrijskih objekata;
- velikosrpski zloinci unitili su oko 55% zdravstvenih objekata,
ime je iz upotrebe izbaeno na hiljade bolnikih kreveta. Ubijeno
je 349 ljekara i drugih zdravstvenih radnika, uglavnom na radnom
mjestu (samo na podruju Sarajeva 47). Uniteno je oko 400 sanitetskih vozila;
- meu najteim rezultatima agresije je i razaranje i unitenje gotovo
svih obrazovnih, naunih, kulturnih i sportskih objekata.
Dovoljno je u tom pogledu spomenuti injenicu da je agresor
granatirao i zapalio Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku u
Sarajevu (zbirku periodinih publikacija sa vie od 30.000 naslova
iz svih oblasti nauke i ljudskog ivota uope. Periodika je imala blizu
pola miliona tomova, a u Vijenici je bilo i oko 850.000 monogra-
132
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 133
fskih publikacija). Agresor je potpuno spalio Orijentalni institut,

ukljuujui arhiv i biblioteku, unitio gotovo sve objekte na kojima
su odrane XIV Olimpijske igre 1984, te viestoljetno Jevrejsko
groblje pretvorio u uporite sa kojeg je danonono ubijao civile
Sarajeva u opsadi;
- agresor je u gradovima koji su bili pod opsadom, posebno u Sarajevu,
onesposobio ili iz upotrebe iskljuio brojne vodoopskrbne
objekte i uskratio vodu, elektrinu energiju, gas i telefonske
komunikacije. Na taj nain agresor je namjerno podvrgavao civile
ivotnim uslovima koji su trebali dovesti do njihovog potpunog ili
djeliminog fizikog unitenja;
- srbijansko-crnogorski agresor i njegovi kolaboracionisti nisu
potovali nikakve ratne konvencije, te su protiv civilnog stanovnitva koristili metode i sredstva koji su po svim meunarodnopravnim i humanitarnim pravima i standardima zabranjeni. Tako
je protiv civilnog stanovnitva, stambenih, privrednih i bolnikih
objekata koristio rasprskavajuu i zapaljivu municiju, hemijske
otrove, kasetne bombe, snajpere i dr. Iz svih je artiljerijskih orua
vrio granatiranje po gradovima, naseljima i selima sa preteno
bonjakim stanovnitvom;
- agresor je sistematski izgladnjivao civilno stanovnitvo, posebno
u Sarajevu, zatim onemoguavao njihovo lijeenje i epidemioloku zatitu, te onemoguavao UNHCR-u i drugim meunarodnim i lokalnim humanitarnim organizacijama da
isporuuju hranu i lijekove. Takoer, u okupiranim mjestima u
kojima je ostao manji broj Bonjaka i Hrvata agresor ih je otputao
sa posla, izbacivao iz stanova, uz prethodno prisilno potpisivanje
da se odriu svoje cjelokupne imovine, uskraivao im socijalnu i
medicinsku zatitu i drugo;
- u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu agresor je posebno
koristio opsadni nain ratovanja i neselektivno i nesrazmjerno
koritenje sile, to je karakteristino za Sarajevo, Gorade, epu,
Srebrenicu, Biha i druga mjesta u opsadi;
133
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 134
- sistematski obrazac u nasilnom preuzimanju vlasti; poinjeni

zloini; razmjere i obrazac napada; njihov intenzitet; veliki broj
ubijenih Bonjaka; protjerivanje, deportacija i okrutno postupanje
prema njima u koncentracionim logorima i drugim mjestima zatoenja, te ciljni napadi na osobe kljune za njihov opstanak kao grupe
(istaknute intelektualne, politike, duhovne i imune Bonjake)
nedvosmisleni su dokazi o namjeri i izvrenom genocidu nad
Bonjacima. Naalost, bosanski muslimani su na kraju XX stoljea
djelimino istrijebljeni. U mnogim krajevima, gdje su stoljeima
ivjeli, danas ih vie nema;
- genocid nad Bonjacima se i dalje prikriva, minimizira, relativizira
i/ ili osporava, ukljuujui i presude meunarodnih (ICTY i ICJ) i
nacionalnih (Savezna Republika Njemaka i Bosna i Hercegovina)
krivinih sudova, kao i rezultate Komisije za istraivanje dogaaja
u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. Vlade Republike Srpske
i Radne grupe za sprovoenje zakljuaka iz konanog Izvjetaja
Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19.
jula 1995.;
- permanentno i kontinuirano se izjednaavaju rtve genocida i njihovi
izvrioci, to je nedopustivo (sve vie se govori samo o ratnim zloinima na svim stranama, ime se genocid i drugi oblici zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava reduciraju samo na ratne
zloine, to najblae reeno duboko vrijea istraivae ovih zloina,
a pogotovo rtve genocida) i na sasvim pogrean nain se unaprijed,
bez ikakvog istraivanja, daju kvalifikacije o tako znaajnom pitanju,
kao to je karakter zloina, a to ne odgovara injeninom stanju i
u suprotnosti je sa relevantnom dokumentacijom;
- svjedoci smo, naalost, sve prisutnije pojave manipulisanja rtvama
genocida u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea, pri emu se
posebno aktivno angauju kvazi istraivai. Nosioci manipulacija
su razliiti i raznovrsni, kako pojedinci, tako i grupe, razna udruenja,
ustanove i drugi, iji su interesi i ciljevi vrlo razliiti i teko ih je
artikulisati, otkriti, identifikovati, utvrditi i konstatovati na jedinstven
nain. Mi ih identifikujemo kao nedobronamjerne, tendenciozne i
kontraproduktivne, sa moguim i veoma tekim, dugorono tetnim
134
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 135
implikacijama po Bosnu i Hercegovinu kao dravu i sve njene

graane, bez obzira na nacionalnu, vjersku ili politiku pripadnost.
Osnov za ovu kvalifikaciju proizilazi iz injenice da se tzv. istraivanja ne organizuju i ne realizuju na naunoj osnovi i nauno
utvrenoj proceduri, kojom se propisuje odvijanje procesa, od
istraivake ideje do konstituisanju rezultata naunog istraivanja i
njihove eventualne primjene u naunoj i drutvenoj praksi. Opte
je poznato da postoji samo jedna istina, a da je cilj nauke nauna
istina, do koje se upravo dolazi primjenom naunih metoda;
- krivino gonjenje i procesuiranje genocida i drugih oblika zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava pred sudovima u Bosni i
Hercegovini se, najblae reeno, kontinuirano opstruira, pri emu
su na sceni snage koje, umjesto teine zloina, karaktera, statusa i
broja rtava, predmete biraju po nacionalnoj pripadnosti rtava,
radi izjednaavanja i izbalansiranja zloina meu tri naroda
(Bonjaci, Srbi i Hrvati) i proglaavanja rtve genocida - zloincem,
i da, pored ostalog, kroz krivinu proceduru izmijene karakter
sukoba i karakter zloina u Bosni i Hercegovini, kako bi meunarodni oruani sukob, odnosno agresiju, prekvalifikovali u graanski rat, a zloin genocida u etniko ienje;
- planeri, naredbodavci, uesnici, pomagai, sauesnici i izvrioci
genocida su u velikosrpskoj ideologiji, politici i praksi najvei heroji
u srpskom narodu (u nauci, kulturi, umjetnosti, obrazovanju), koji
danas nekanjeno ive i rade, uivajui, naalost, u rezultatima
genocida i ismijavajui rtve tog zloina;
- srpski narod i njegova politika i nauna elita nisu se distancirali od
izvrenog genocida, a kamoli da se rtvama izvine i (za)trae oprost
i prue ruku pomirenja. Umjesto toga, oni u kontinuitetu negiraju
genocid i odgovornost za zloine prebacuju na rtvu genocida, te
izmiljaju i falsifikuju historijske injenice, kao to je, pored ostalog,
primjera radi, teza da su legalni organi vlasti Republike Bosne i
Hercegovine protjerali Srbe sa podruja Sarajeva, ukljuujui i
vie od 650 univerzitetskih profesora i asistenata;
135
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 136
- entitet Republika Srpska je genocidna tvorevina velikosrpskog

nacizma, nastala na tekim krenjima meunarodnog humanitarnog prava, obiljeena i natopljena, uglavnom, bonjakom krvlju,
te omeena i prekrivena brojnim masovnim grobnicama i koncentracionim logorima, u kojoj legalno djeluju faistike organizacije.
Tu genocidnu tvorevinu tzv. meunarodna zajednica je legalizirala
i ustanovila je kao ustavnu kategoriju. Politiko rukovodstvo i druge
strukture Republike Srpske, u skladu sa velikosrpskom genocidnom
ideologijom, politikom i praksom, na sve mogue naine opstruiraju
jaanje drave Bosne i Hercegovine i konstantno sprovode politiku
secesije, unitavanja i unitenja drave Bosne i Hercegovine.
136
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 137
REZIME
U vezi sa praksom Meunarodnog suda pravde esto se vode veoma
ozbiljne i osjetljive naune debate iz kojih proizilaze znaajne dileme, kako
za naune radnike - istraivae, tako i za strunjake iz prakse, ali i za neke
bitne drutvene i politike subjekte.
Jedna od dilema se, naprimjer, moe iskazati sljedeim pitanjem
da li se radi o pravnoj ili politikoj praksi, kao polazitu pristupa u radu
Meunarodnog suda pravde.
Jedan od oiglednih primjera, koji je pobudio otru polemiku i
podijeljenost u akademskoj zajednici i sudskoj praksi je Presuda Meunarodnog suda pravde u Predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne
Gore od 26. februara 2007.
Dostupni, upotrebljivi, vjerodostojni, znaajni, autentini i relevantni
dokumenti sadre obavjetenja, podatke i iskaze kojima se nesumnjivo moe
dokazati odgovornost Srbije i Crne Gore u planiranju, pripremanju, organizovanju i izvrenju zloina genocida nad Bonjacima u Bosni i Hercegovini
na kraju XX stoljea.
Naalost, analizom bitnih odredaba Presude i datim tumaenjima se
moe pouzdano i vjerodostojno zakljuiti da je navedena Presuda politikog,
a ne pravnog karaktera, to moe imati ozbiljne implikacije u savremenom
svijetu imajui u vidu poveanu rasprostranjenost, trajanje i intenzitet nasilja
koje po sadraju i formi ima sva bitna svojstva i odredbe zloina genocida.
137
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 138
SUMMARY
Related to the practice of the International Court of Justice very
serious and painful scholar debates resulting in significant dilemmas are
frequently being held both for scholars researchers and also, for some
relevant social and political entities.
One of the dilemmas can be expressed, for example, by the following
question. Is it a question of legal or political practice as a starting point
of the access to the work of the International Court of Justice?
One of the evident examples that caused sharp polemics and divisions
in the academic community and court practice is the Judgment of 26th
February 2007 passed by the International Court of Justice in the Case Bosnia
and Herzegovina versus Serbia and Montenegro.
Available, applicable, credible, significant, authentic and relevant
documents contain information, data and statements, undoubtedly testifying
responsibility of Serbia and Montenegro in planning, preparing, organizing
and committing the crime of genocide over Bosniaks in Bosnia and Herzegovina at the end of the 20th century.
Unfortunately, analysis of crucial provisions of the Judgment and the
given comments can reliably and credibly lead to the conclusion that the said
Judgment is of political and not legal character, what can have serious
implications in the contemporary world regarding the enhanced scale,
duration and intensity of violence possessing all essential characteristics and
definitions of the crime of genocide.
138
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 139
Prof. dr. Omer Ibrahimagi, Univerzitet u Sarajevu
PROCEDUROM MEUNARODNOG SUDA PRAVDE O

IZVRENOM GENOCIDU U SREBRENICI
DELEGITIMIRANA JE REPUBLIKA SRPSKA KAO ZASEBAN
ENTITET U BOSNI I HERCEGOVINI
Dravno ureenje Bosne i Hercegovine ne moe biti isto prije i

poslije Presude Meunarodnog suda pravde u Hagu, kojom je meritorno
utvreno da su vojska i policija Republike Srpske izvrile genocid u
Srebrenici, neovisno od toga kako se pojedine politike snage odnosile prema
ovoj presudi.
Presuda mora proizvesti odreene pravne posljedice, ne samo na
dravno ureenje Bosne i Hercegovine, nego ona obavezuje na djelovanje
Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija i Evropsku uniju koji su svojim
neinjenjem dozvolile genocid u Srebrenici. Ova presuda potvruje da je
na Bosnu i Hercegovinu izvrena agresija Srbije koja nije sprijeila da njen
satelit Republika Srpska koja je bila pod politikim i vojnim vostvom
srbijanske Vlade izvri genocid u Srebrenici.
Presuda kao meunarodnopravni akt delegitimira Republiku Srpsku
kao poseban entitet u Bosni i Hercegovini. Da je nekim sluajem presuda
izreena prije Dejtonskog sporazuma, ne bi se moglo desiti da se Republici
Srpskoj prizna legitimitet zasebnog entiteta u dravnom ureenju Bosne i
Hercegovine. To bi bilo suprotno meunarodnom pravu da se jednoj
paradravnoj tvorevini nastaloj na genocidu i etnikim ienjem nesrba da
pravni legitimitet. Nije ni moralno opravdano da takav entitet nastao
zloinom uope postoji, iako ga je Dejtonski sporazum legalizirao, neznajui
za izvreni genocid. Ne moemo a da se ne sloimo sa Peterom Galbrajtom,
amerikim diplomatom koji kae: Svi trebaju znati da entitet bosanskih Srba
poiva na zemlji koju su zauzeli nakon to su izvrili genocide protiv
bosanskih muslimana i Hrvata. Svijet mora shvatiti da nije u njegovom
interesu da nagrauje genocid i ostale neljudske radnje koje su se u ratu
desile na teritoriji BiH, odgovarajui na prijedlog Vilijama Montogomerija
139
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 140
da se Srbima u RS dozvoli raspisivanje referenduma o otcjepljenju iz

Bosne i Hercegovine.
Oduzimanjem legitimiteta Republici Srpskoj, automatski se delegitimira i Federacija BiH kao zaseban entitet u dravnoj strukturi Bosne i
Hercegovine kao ratne tvorevine uzrokovane agresijom Hrvatske na
Bosnu i Hercegovinu.
Upravo iz razloga postojanja ova dva nelegitimna entiteta nastala
agresijom Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu, sa pretenzijom da se
oni pripoje ovim dvjema dravama, nastaju politike podjele unutar Bosne
i Hercegovine zbog kojih ni nakon trinaest godina od Dejtona ne moe da
funkcionira kao normalna drava, niti da izvrava svoje meunarodne
obaveze koje proizilaze iz njenog lanstva u Ujedinjenim nacijama i kao
subjekta meunarodnog prava.
Zato postoje meunarodne obaveze i Ujedinjenih nacija i Evropske
unije da slijedom Presude meunarodnog suda pomognu Bosni i Hercegovini
da bude ureena u skladu sa svojom politikom tradicijom i viestoljetnim
suivotom njenih ljudi razliitih vjera i etnokulturnih pripadnosti i time
uklone smetnje za njeno normalno funkcioniranje kao suverene drave i
lanice meunarodne zajednice. Ovo tim prije to je Ustav Bosne i Hercegovine u sebi nekonzistentan, jer je kao posljedica postojanja Republike
Srpske i Federacije BiH u sebe l. 4. i 5., umjesto graanskog, ugradio
odredbe o etnikom predstavljanju u zakonodavnoj i izvrnoj vlasti Bosne i
Hercegovine. Bosna i Hercegovina kao drava nema svojih graana u
predstavnikom domu Parlamentarne skuptine ve predstavnici u njega
dolaze kao graani entiteta. A poto je prethodno izvren genocid i etniko
ienje iz oba entiteta nestali su dijelovi naroda koji su u vrijeme kampanje
etnikog ienja bili ne-Srbi u Republici Srpskoj, a u dijelu Federacije BiH,
ako su bili ne-Hrvati. Zanimljivo je da su iz podruja kojima je kontrolirala
Armija RBiH, koja se zalagala za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu i ravnopravnost Bonjaka sa Srbima i Hrvatima, raznim putevima i metodama
izvlaeni i Srbi i Hrvati na podruja koja su kontrolirale njihove paradravne
tvorevine kao to su Republika Srpska i Hrvatska republika Herceg Bosna.
Ova anomalija ne odnosi se samo na Predstavniki dom, ve i na
Dom naroda i Predsjednitvo Bosne i Hercegovine. Iako u Ustavu BiH u
stavu 3. lana 9. stoji odredba da funkcioneri BiH predstavljaju po pravilu
narode Bosne i Hercegovine, l. 4. i 5. Ustava Bosne i Hercegovine u Dom
140
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 141
naroda ulazi 5 Srba samo iz Republike Srpske, a ne i iz Federacije BiH,

kao to i 5 Bonjaka i 5 Hrvata u Dom naroda alje samo Federacija Bosne i
Hercegovine, a ne i Republika Srpska. Ova odredba protivrijei Evropskoj
konvenciji za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, jer Srbima iz
Federacije BiH i Bonjacima i Hrvatima iz Republike Srpske oduzimaju
njihovo pasivno i aktivno birako pravo zagarantovano tom konvencijom.
Kao to smo rekli, ova anomalija se odnosi i na izbor tri lana
Predsjednitva BiH koga ine 1 Srbin iz Republike Srpske i po jedan
Bonjak i Hrvat iz Fedearacije BiH. A pripadnicima nacionalnih manjina,
kojih u Bosni i Hercegovini ima znatno, ovim ustavnim odredbama uope
nije omoguen pristup dravnim funkcijama na nivou Bosne i Hercegovine,
kako onima u zakonodavnoj, tako i onim u izvrnoj i sudskoj vlasti.
to vrijeme vie odmie, nai graani, kao i politiari, sami sebi
postaju sve vie otueni od normalne situacije, jer smo ve skoro navikli na
nenormalno stanje stvari koje je ugraeno u sam Ustav Bosne i Hercegovine. U procesu postizanja mira u Dejtonu, meunarodna zajednica je
pristala na tu nenormalnost teritorizacijom etnike vlasti u najgoroj
varijanti, legitimirajui Republiku Srpsku nastalu genocidom i etnikim
ienjem, nasuprot koje su instalirali Federaciju BiH na taj nain, ve na
poetku civilne implementacije dejtonskog sporazuma, napravile vjetake
brane za bre ostvarivanje drutvene, ekonomske i politike reintegracije
Bosne i Hercegovine, u stanju u kakvom je ona bila prije izvrenja agresije
Srbije, Crne Gore i Hrvatske na nju. Na vie od 90% teritorije BiH bilo je
nastanjeno etniki izmijeano stanovnitvo. Prema popisu stanovnitva 1991.
godine u BiH je od 109 opina, svega u 10 opina, od kojih 2 bonjake, 3
srpske i 5 hrvatskih, u kojima je vie od 90% stanovnitva bilo jednonacionalno.
Ako se znaju ti podaci, onda se moe zamisliti kakve je zloine nad
stanovnitvom trebalo izvriti da se naprave nacionalno homogene
teritorije samo za svoj narod. Ne treba zaboraviti da je u periodu 19921995. godine, od 4.370.000 stanovnika BiH, njih 2.200.000 bilo pokrenuto
iz mjesta njigovog dotadanjeg stalnog prebivalita, od kojih je 1.000.000
moralo napustiti svoju zemlju i traiti spas u inostranstvu.
Po mom miljenju najbolje je rjeenje vraanje Bosne i Hercegovine
na svoje dravno ureenje koje je imala prije agresije na nju kada je imala
109 opina, bez srednjeg nivoa vlasti, kao to je stanje danas u formi
141
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 142
Republike Srpske i Federacije BiH, koje su i onako nastale silom agresije, u

pokuaju da Bosna i Hercegovina nestane kao vaea drava, podijeljena
izmeu Srbije i Hrvatske.
Sa svoja dva, u zloinima genocida i etnikog ienja, nastala
entiteta Republike Srpske i Federacije BiH, Bosna i Hercegovina nee imati
budunost, ukoliko se, uz pomo meunarodne zajednice, ne osigura brzi
ulazak u Evropsku uniju i NATO i tako stavi pod evroatlanski sigurnosni
kiobran.
142
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 143
REZIME
Dravno ureenje Bosne i Hercegovine ne moe biti isto prije i
poslije Presude Meunarodnog suda pravde u Hagu kojom je meritorno
utvreno da su vojska i policija Republike Srpske izvrile genocid u Srebrenici, neovisno od toga kako su se pojedine politike snage odnosile prema
ovoj Presudi.
Presuda mora proizvesti odreene pravne posljedice, ne samo na
dravno ureenje Bosne i Hercegovine, nego ona obavezuje na djelovanje
Savjeta sigurnosti Ujedinjenih nacija i Evropsku uniju koji su svojim
neinjenjem dozvolile genocid u Srebrenici. Ova Presuda potvruje da je
na Bosnu i Hercegovinu izvrena agresija Srbije koja nije sprijeila da njen
satelit Republika Srpska koja je bila pod politikim i vojnim vostvom
srbijanske Vlade izvri genocid u Srebrenici.
Presuda kao meunarodno pravni akt delegitimira Republiku
Srpsku kao poseban entitet u Bosni i Hercegovini. Da je nekim sluajem
Presuda izreena prije Dejtonskog sporazuma, ne bi se moglo desiti da se
Republici Srpskoj prizna legitimitet zasebnog entiteta u dravnom ureenju
Bosne i Hercegovine. To bi bilo suprotno meunarodnom pravu da se jednoj
paradravnoj tvorevini nastaloj na genocidu i etnikim ienjem nesrba da
pravni legitimitet. Nije ni moralno opravdano da takav entitet nastao zloinom
uope postoji, iako ga je Dejtonski sporazum legalizirao, neznajui za
izvreni genocid.
Zato postoje meunarodne obaveze i Ujedinjenih nacija i Evropske
unije da slijedom Presude Meunarodnog suda pravde pomognu Bosni i
Hercegovini da bude ureena u skladu sa svojom politikom tradicijom i
viestoljetnim suivotom njenih ljudi razliitih vjera i etnokulturnih pripadnosti i time uklone smetnje za njeno normalno funkcioniranje kao suverene
drave i lanice meunarodne zajednice.
143
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 144
SUMMARY
After the Judgment of the International Court of Justice, the state
system of Bosnia and Herzegovina cannot be the same as before, since it
concluded, based on the merit of the thing, that the army and the police of
Republika Srpska had committed the genocide in Srebrenica, regardless of
the relation the individual political forces may have toward the Judgment.
The Judgment has to produce particular legal consequences not
only on the state system of Bosnia and Herzegovina, but it also obliges the
UN Security Council and European Union to act, since by failing to act they
allowed the genocide in Srebrenica to be committed. The Judgment confirms
that the aggression over Bosnia and Herzegovina was performed by Serbia
that has not prevented its satellite Republika Srpska, which was under political
and military leadership of the Serbian Government, to commit genocide
in Srebrenica.
The Judgment as an internationally legal act deprives Republika
Srpska of the status of a separate entity in Bosnia and Herzegovina. If, by
any chance, the Judgment was pronounced prior the Dayton agreement, it
could not have happened that Republika Srpska was recognized as a legitimate separate entity in the state structure of Bosnia and Herzegovina. It
would be contrary to the International law to give legal legitimacy to a parastate formation resulted from genocide and ethnic cleansing of non-Serbs.
In addition, it is not morally justified that such an entity, emerged from crime,
exists at all, although the Dayton Agreement legalized it not knowing for the
genocide committed.
Just for this reason, there exist international obligations both for the
United Nations and for the European Union to assist Bosnia and Herzegovina
pursuant to the Judgment of the International Court of Justice to be regulated
in accordance with its political tradition and for centuries long tolerance of
its population of different religions and ethno-cultural affiliations. In this way,
they would help Bosnia and Herzegovina to remove barriers for its normal
functioning as a sovereign state and a member state of the international
community.
144
Rasim_1:knjiga B5
19.5.2011
12:43
Page 165
Prof. dr. Sakib Softi, Univerzitet u Sarajevu1
PRAVNE POSLJEDICE PRESUDE MEUNARODNOG SUDA

PRAVDE ZBOG KRENJA KONVENCIJE O GENOCIDU
1. Uvod
Meunarodni sud pravde u Hagu donio je 26. februara 2007. godine,
presudu u sporu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore zbog krenja
Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida. Utvreno je da
je genocid poinjen protiv grupe bosanskih muslimana u i oko Srebrenice.
Kao poinitelji genocida imenovani su lanovi Vojske Republike
Srpske, odnosno snage bosanskih Srba: VRS i MUP Repuplike Srpske. Srbija
je proglaena odgovornom zbog proputanja da sprijei genocid i kazni
poinioce.
Meunarodno pravo obavezuje sve drave da ne priznaju stanje
stvoreno ozbiljnim krenjem peremptornih (bezuslovnih imperativnih)
normi opeg meunarodnog prava i da ne pruaju pomo u odravanju takvog
stanja. Zabrana injenja genocida predstavlja peremptornu normu opeg
meunarodnog prava.
Republika Srpska stvorena 9. januara 1992. godine, nikad nije
postigla meunarodno priznanje kao suverena drava, ali je imala de facto
kontrolu znatnog dijela treritorije Bosne i Hercegovine i lojalnost velikog
broja bosanskih Srba. Elemente dravnosti i teritorij steen genocidom
zadrala je i nakon zakljuenja Opeg okvirnog sporazuma za mir u
Bosni i Hercegovini.
Profesor meunarodnog prava na Fakultetu kriminalistikih nauka Univerziteta u

Sarajevu i Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, te agent tube Bosne i Hercegovine
protiv Srbije i Crne Gore zbog krenja Konvencije o genocidu.
145
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 146
2. Relevantno pravo
2. 1. Beka konvencija o pravu ugovora
Beka konvencija o ugovornom pravu iz 1969. godine, u lanu 53.
definie peremptornu (ius cogens) normu kao normu koju je prihvatila i
priznala cjelokupna meunarodna zajednica drava kao normu od koje
nikakvo odstupanje nije doputeno i koja se moe izmijeniti samo novom
normom opteg meunarodnog prava koja ima isti karakter.2 Ukoliko pak
nastane nova peremptorna norma opteg meunarodnog prava, svaki
postojei ugovor koji je u sukobu sa ovom normom postaje nitavan i prestaje
da vai (l. 64).3
2. 2. Pravila o odgovornosti drava za meunarodna protivpravna
djela4
Pravila o odgovornosti drava za meunarodna protivpravna djela
u Poglavlju III koje nosi naslov: Ozbiljne povrede obaveza po peremptornim
normama opeg meunarodnog prava propisuju posljedice krenja peremptornih normi. Poglavlje III sadri dva lana. lan 40. Pravila odnosi se
na meunarodnu odgovornost drava koja nastaje kao posljedica ozbiljnog
krenja peremptornih normi opeg meunarodnog prava. Krenje takve
obaveze ozbiljno je ukoliko ukljuuje velike i sistematske propuste odgovorne
drave da ispuni obaveze.5
2
lan 53. Beke konvencije o pravu ugovora glasi:

Ugovor koji je u sukobu sa imperativnom normom opteg meunarodnog prava (jus
cogens) koji je u trenutku svoga zakljuenja u sukobu sa imperativnom normom opteg
meunarodnog prava nitavan je. Za svrhe ove Konvencije imperativna norma opteg
meunarodnog prava je norma koju je prihvatila i priznala cjelokupna meunarodna
zajednica drava kao normu od koje nikakvo odstupanje nije doputeno i koja se moe
izmijeniti samo novom normom opteg meunarodnog prava koja ima isti takav karakter.
3
lan 64. Beke konvencije o pravu ugovora glasi:
Ako nastane nova imperativna norma opteg meunarodnog prava, svaki postojei
ugovor koji je u sukobu sa ovom normom postaje nitavan i prestaje da vai.
4
United Nations A/RES/56/83 od 28. januara 2002.
5
Ibid l. 40. Primjena ovog poglavlja
146
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 147
l. 41. 2. Pravila6 koja se tie posljedica koje nastaju usljed povreda

unutar ovog poglavlja propisuje da Nijedna drava nee priznati kao zakonitu situaciju stvorenu ozbiljnim krenjima peremptornih normi opeg
meunarodnog prava, niti e pruiti pomo u zadravanju takve situacije.
Meunarodnopravna komisija UN dala je primjere meunarodnih ugovora
krenje ijih normi je u stvari krenje peremptornih normi meunarodnog
prava. Krenje zabrane injenja genocida je krenje peremptorne norme
meunarodnog prava.7
Kao to smo ve naveli lan 40. slui da definie povrede pokrivene
poglavljem III. On ustanovljava dva kriterija za razlikovanje ozbiljnih
povreda peremptornih normi opteg meunarodnog prava od ostalih povreda.
Prvi definie karakter povrijeene obaveze koja mora proizilaziti iz peremptorne norme opeg meunarodnog prava. Drugi se tie intenziteta povrede
koja mora biti ozbiljne prirode.
Prvi kriterij tie se karaktera povrijeene obaveze koja mora biti
peremptorne naravi kako je to definisano Bekom konvencijom o pravu
ugovora. Koncept peremptornih normi opeg meunarodnog prava priznat
je u meunarodnoj praksi, u jurisprudenciji meunarodnih i nacionalnih
sudova i tribunala kao i u pravnoj doktrini.
Obaveze na koje upuuje lan 40. proizilaze iz krenja pravila
ponaanja koja se ne mogu tolerisati zbog prijetnje koju ona nose sa sobom
1. Ovo poglavlje primjenjuje se na meunarodnu odgovornost koja proizilazi iz
ozbiljne povrede od drave neke obaveze koja proizilazi iz peremptorne norme opteg
meunarodnog prava.
2. Povreda takve obaveze je ozbiljna ukoliko ukljuuje velike i sistematske propuste
odgovorne drave da ispuni obaveze.
6
l. 41. koji nosi naslov: Posebne posljedice ozbiljne povrede obaveze po ovom
poglavlju, glasi:
1. Drave e suraivati da okonaju zakonitim sredstvima svaku ozbiljnu povredu
unutar znaenja lana 40.
2. Nijedna drava nee priznati kao zakonitu situaciju stvorenu ozbiljnim krenjima
unutar znaenja lana 40., niti e pruiti pomo u zadravanju takve situacije.
3. Ovaj lan je bez prejudiciranja drugih posljedica na koje se upuuje u ovom dijelu i
takvih daljih posljedica, koje povrede, na koje ovo poglavlje upuuje mogu proizai po
meunarodnom pravu.
7
Yearbook . 1966, vol. II, p. 248.
147
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 148
zbog prijetnje preivljavanju drava, njenih naroda kao i osnovnim ljudskim

vrijednostima.
Opteprihvaeno je da je zabrana agresije peremptorna norma opeg
meunarodnog prava. Takoer, postoji nepodijeljeno miljenje da u tu
kategoriju spadaju trgovina robljem, genocid, rasna diskriminacija i aparthejd.
to se tie peremptornosti zabrane genocida ona je potvrena brojnim
odlukama nacionalnih i meunarodnih sudova.8 Mada meunarodnopravna
komisija UN nije u svome komentaru lana 53. Beke konvencije o pravu
ugovora navela peremptorni karakter nekih drugih normi, ope prihvaeno
je da i one spadaju u tu kategoriju. To su zabrane tortura kako su definisane
u lanu 1 Konvencije protiv tortura i drugog okrutnog, nehumanog i drugog
degradirajueg tretmana i kanjavanja iz decembra 1984. godine.9 Peremptorni karakter ovih zabrana potvren je odlukama nacionalnih i meunarodnih sudova.10
Drugi kriterij tie se povrede peremptorne norme koja mora biti
ozbiljna. lan 40. 2. Pravila definie ozbiljnu povredu kao veliki i sistematski
propust odgovorne drave da ispuni odnosnu obavezu. Rije ozbiljna znai
da je potrebno utvrditi odreeni red veliina da ne bi trivilijazirali povredu.
Na taj nain ustanovljavamo razliku izmeu ozbiljnih i trivijalnih povreda
peremptornih normi. Trivijalne povrede peremptornih normi ne pripadaju
ovoj kategoriji i nisu ukljuene u ovo poglavlje. Samo velike povrede spadaju
u ovo poglavlje.
Da bi bila sistematina, povreda mora biti uinjena na organizovan
nain i namjerno. Ovi izrazi se uzajamno ne iskljuuju. Ozbiljna povreda e
8
Vidi naprimjer: The International Court of Justice in Application of the Convention on

thePrevention and Punishment of the Crime of Genocide, Provisional Measures, I.C.J.
Reports1993, p. 325, at pp. 439-440; Counter-Claims, I.C.J. Reports 1997, p. 243; the
District Court of Jerusalem in Attorney-General of the Government of Israel v. Eichmann,
(1961) I.L.R., vol. 36.
9
United Nations, Treaty Series, vol. 1465, p. 112.
10
Cf. the U.S. Court of Appeals, 2nd Circuit, in Siderman de Blake v. Argentina,
(1992) I.L.R., vol. 103, p. 455, at p. 471; the United Kingdom Court of Appeal in Al
Adsani v. Government of Kuwait, (1996) I.L.R., vol. 107, p. 536 at pp. 540-541; the
United Kingdom House of Lords in R. v. Bow Street Metropolitan Magistrate, ex
parte Pinochet Ugarte (No. 3), [1999] 2 W.L.R. 827, at pp. 841, 881. Cf. the U.S.
Court of Appeals, 2nd Circuit in Filartiga v. Pena-Irala, (1980), 630 F.2d 876, I.L.R.,
vol. 77, p. 169, at pp. 177-179.
148
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 149
biti obino oboje - i velika i sistematina. Faktori koji ukljuuju ozbiljnost

povrede mogu ukljuiti obim i broj pojedinih povreda kao i ozbiljnost
posljedica za rtve. Mora se takoer imati u vidu da agresija i genocid kao
najistaknutije meu ovim zabranama po svojoj prirodi zahtijevaju povrede
velikog obima.
lan 41. Pravila elaborira posebne posljedice povreda iz lana 40.
Pravila. On se sastoji iz tri stava. Prva dva propisuju posebne pravne obaveze
dravama koje su se suoile sa povredama iz lana 40. dok trei ima formu
rezervne klauzule.
Po stavu 1. lana 41. drave imaju pozitivnu obavezu da sarauju u
cilju okonanja ozbiljne povrede iz lana 40. Zbog razliitosti okolnosti koje
mogu postojati, ovaj stav ne propisuje detaljno koja forma saradnje treba
postojati. Ta saradnja treba biti organizovana unutar postojeeg meunarodnopravnog okvira i to posebno u okviru sistema Ujedinjenih nacija. Ovaj
stav dakle predvia i mogunost vaninstitucionalne saradnje. Takoer, ovaj
stav ne propisuje ni koje mjere trebaju biti poduzete u cilju okonanja
ozbiljnih povreda iz lana 40. Pravila. Ove mjere moraju biti u okviru zakonitih sredstava iji e izbor zavisiti od okolnosti svakog posebnog sluaja.
Meutim, potpuno je jasno da obaveze saradnje postoje za drave
bez obzira da li su one same pogoene ovim povredama. Od njih se zahtijeva
da koordiniranim naporima uklone posljedice ovih zloina. Moe se postaviti
pitanje da li propisivanje pozitivne dunosti odraava postojee meunarodno
pravo ili je u pitanju progresivan razvoj meunarodnog prava. Ako pogledamo sadanje stanje moemo zakljuiti da takva saradnja postoji, i da je
esto jedini nain osiguranja efektivnih sredstava za okonanje takvih
povreda. Stav 1. trai jaanje postojeih mehanizama saradnje, na temelju
obaveze svih drava da odgovore na ozbiljne povrede oznaene u lanu 40.11
Dok stav 1. lana 41. propisuje dravama pozitivne dunosti,
stav 2. propisuje im negativne dunosti. Prvo, da ne priznaju kao zakonitu
situaciju stvorenu ozbiljnim povredama i drugo da ne prue pomo u
odravanju takve situacije.
Prva od ovih obaveza upuuje na obavezu kolektivnog nepriznavanja
od meunarodne zajednice kao cjeline legalnosti situacije koja je direktno
11
Vidi ILC 2001. chpt IV p. 287.
149
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 150
proizila iz povrede u smislu lana 40.12 Ovo ne upuuje samo na formalno

priznanje ovih situacija, nego takoer zabranjuje akte koji mogu podrazumijevati takvo priznanje.13
Postojanje obaveze nepriznavanja stanja stvorenog krenjem peremptornih normi opeg meunarodnog prava nalazi svoju podrku u meunarodnoj praksi i odlukama Meunarodnog suda pravde.14
Primjer prakse nepriznanja krenja peremptornih normi prua
reakcija Savjeta sigurnosti na iraku invaziju Kuvajta 1990. godine. Nakon
invazije Irak je proglasio sveoptu i trajnu aneksiju Kuvajta. Savjet sigurnosti
je Rezolucijom 662 (1990) odluio da aneksija nije pravno vaea i pozvao
sve drave, meunarodne organizacije i specijalizirane agencije da ne priznaju
aneksiju i da se uzdre od bilo koje radnje koja bi mogla biti protumaena
kao priznanje. U stvarnosti nijedna drava nije priznala aneksiju.
ak i ukoliko bi povrijeena drava priznala stanje stvoreno aktima
krenja na poticaj drave kritelja takvo stanje ne treba biti priznato.15
Druga obaveza sadrana u stavu 2. lana 41. zabranjuje dravama
pruanje pomoi u odravanju situacije stvorene ozbiljnim povredama
peremptornih normi iz lana 40. Pravila. Ovo se odnosi na ponaanje drava
nakon akata krenja koje pomae dravama prekriteljima u ouvanju stanja
stvorenog povredama meunarodnog prava. Njeno postojanje kao samostalne
obaveze neovisno o obavezi nepriznanja stanja stvorenog silom potvreno je
rezolucijama Savjeta Sigurnosti koje su zabranjivale bilo kakvu pomo
ilegalnog reima aparthejda stvorenog u Junoj Africi ili na teritorijama
12
Ibid, This has been described as .an essential legal weapon in the fight against grave
breaches of the basic rules of international law.: C. Tomuschat, International Crimes by
States: An Endangered Species?., in K. Wellens (ed.), International Law: Theory and
Practice: Essays in Honour of Eric Suy (The Hague, Nijhoff, 1998), p. 253 at p. 259.
13
Ibid
14
Ibid str. 288.
15
Ibid. str. 290. Evidently the responsible State is under an obligation not to recognize
or sustain the unlawful situation arising from the breach. Similar considerations apply even
to the injured State: since the breach by definition concerns the international community
as a whole, waiver or recognition induced from the injured State by the responsible State
cannot preclude the international community interest in ensuring a just and appropriate
settlement.
150
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 151
pod portugalskom kolonijalnom upravom.16 Ove rezolucije izraavaju

univerzalne ideje primjenjive na sve situacije stvorene krenjima iz lana 40.
Prema stavu 3. lana 41. ovaj lan je bez prejudiciranja drugih posljedica na koje se upuuje u ovom dijelu i takvih daljih posljedica, koje povrede,
na koje ovo poglavlje upuuje mogu proizai po meunarodnom pravu.
Cilj ovog lana je dvostruk. Prvo, on pojanjava da ozbiljne povrede povlae
pravne konzekvence. Shodno tome, ozbiljne povrede u smislu lana 40. vode
obavezi za dravu prekritelja da prestanu sa protivpravnim djelovanjem,
da potuju zabrane krenja i da daju garancije da nee ponovno kriti peremptorne norme. Drugo, stav 3. doputa postojanje daljih meunarodnopravnih posljedica koje prouzrokuju ove povrede.
Kljuni preduslov za primjenu ovog poglavlja je utvrivanje
oteene drave. To je drava ije je individualno pravo osporeno ili oteeno
meunarodnim protivpravnim djelom ili koje je na drugi nain posebno
pogoeno djelom17. Ovaj pojam je predstavljen u lanu 42. Pravila18 i iz
njega su izvuene razliite konzekvence u drugim lanovima Poglavlja i
Treeg dijela.
2. 3. Konvencija o kanjavanju i spreavanju zloina genocida
Konvencija o genocidu namee obaveze dravama lanicama da
sprijee injenje genocida, da kazne poinioce kao i da same ne poine
16
Vidi S.C. Res. 218 (1965) on the Portuguese colonies and S.C. Res. 418 (1977) and
569 (1985) on South Africa.
17
Ibid. Str. 293.
18
lan 42.
Prizivanje odgovornosti od oteene drave.
Drava je ovlatena kao oteena drava da trai odgovornost druge drave ukoliko je
prekrena obaveza prema:
a) Toj dravi pojedinano; ili
b) Grupi drava ukljuujui i tu dravu, ili meunarodnoj zajednici
c) u cjelini, i povreda obaveze.
( i ) posebno pogaa tu dravu
( ii ) je takve prirode da radikalno mijenja poloaj svih drugih drava prema kojim postoji
obaveza daljeg izvravanja obaveze.
151
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 152
genocid. Ali isto tako zabrana injenja genocida predstavlja peremptornu

normu meunarodnog prava koja obavezuje sve drave lanice meunarodne
zajednice a ne samo potpisnice konvencije. Takoer, postoji obaveza i to ne
samo za potpisnice Konvencije nego za sve drave svijeta da uklone posljedice prouzrokovane genocidom. Stoga je stanje stvoreno genocidom
neodrivo. Poinilac genocida ne moe koristiti i uivati u posljedicama i
prednostima stvorenim genocidom.
Ovdje je prvo, neophodno utvrditi koje obaveze dravama lanicama
meunarodne zajednice namee Konvencija o genocidu, koje obaveze
namee ope meunarodno pravo, a zatim utvrditi da li je poinjen genocid
kao zloin protivan meunarodnom pravu, nakon ega treba utvrditi koje
posljedice je prouzrokovalo injenje genocida po rtvu a koje prednosti je
dalo poiniocu genocida. Nakon toga treba utvrditi koje obaveze proizilaze
po osnovu konvencije o genocidu odnosno koje namee ope meunarodno
pravo dravama potpisnicama Konvencije, meunarodnoj zajednici u cjelini
i pojedinim institucijama meunarodne zajednice, odnosno tijelima obrazovanim sa zadatkom uspostave i ouvanja mira kao i uklanjanja posljedica genocida.
Ovo je vano ne samo zbog ispravljanja nepravde poinjene rtvi
genocida nego i radi ouvanja principa na kojima je utemeljen meunarodni
poredak u cjelini. Stoga inicijativa za uklanjanje posljedica genocida ne
smije doi samo od rtve genocida nego i od ostalih lanica meunarodne
zajednice jer je logina pretpostavka da je genocid osakatio rtvu genocida i
da ona nije sposobna valjano pravno artikulira svoje zahtjeve.
Prema lanu I Konvencije o genocidu: Strane ugovornice potvruju
da je genocid, bez obzira je li izvren u vrijeme mira ili rata, zloin prema
meunarodnom pravu, i obavezuju se da e ga sprijeiti i kazniti. U ovoj
presudi Sud navodi:
162. Navedene karakteristike zabrane genocida i svrha Konvencije
su znaajne za tumaenje druge propozicije iz lana I obavezivanja strana
ugovornica da sprijee i kazne zloin genocida, posebno u kontekstu obaveze
sprjeavanja.... Navedena obiljeja podupiru zakljuak da lan I, naroito
dunost sprjeavanja, stvara posebnu obavezu, razliitu od onih koje su
odreene narednim lanovima. Takav zakljuak takoer podrava i isto
humanitarna i civilizacijska svrha Konvencije.
152
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 153
lanovi II i III Konvencije o genocidu definiu genocid i kanjive

radnje koje proizilaze iz ovog krenja a Prema lanu IV, osobe koje poine
bilo koje od navedenih djela bie kanjene, bez obzira jesu li dravnici koji
su odgovorni prema ustavu, javni slubenici ili pojedinci. lanovi V, VI i
VII zahtijevaju donoenje zakona, a naroito propisivanje djelotvornih
krivinih sankcija za osobe krive za genocid i druga djela nabrojana u
lanu III, Konvencije kao i za krivini progon i ekstradiciju navodnih
poinilaca. Poto odredbe koje propisuju kanjavanje imaju i odvraajui
karakter, pa samim tim i preventivni uinak, mogu se posmatrati i kao
ispunjenje preuzete obaveze da se sprijei zloin genocida iz lana I,
naveden i u nazivu Konvencije. Na osnovu toga ovaj lan bi se mogao
oznaiti kao upozoravajui. Preostalu specifinu odredbu lan VIII, koji
govori o akciji nadlenih organa Ujedinjenih nacija, mogue je posmatrati
kao dopunu sistema na politikom nivou.19
Genocid je zloin protiv meunarodnog prava i zabrana genocida
predstavlja peremptornu (ius cogens) normu meunarodnog prava. U uvodu
Konvencije o genocidu stoji da je Konvencija usvojena uzimajui u obzir
izjavu Generalne skuptine Ujedinjenih nacija, datu u Rezoluciji 96(1)
od 11. decembra 1946. godine, da je genocid zloin, prema meunarodnom
pravu, protivan duhu i ciljevima Ujedinjenih nacija i da ga civilizovani svijet
osuuje... U savjetodavnom miljenju o rezervama na Konvenciju o
sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1951. godine, Meunarodni
Sud Pravde navodi da genocid kao zloin prema meunarodnom pravu20
predstavlja negaciju prava na postojanje cijelim ljudskim grupama negaciju
koja okira savjest ovjeanstva i razultira velikim gubitcima za ovjeanstvo i koja je suprotna moralnom zakonu i duhu i ciljevima Ujedinjenih
nacija21 Sud dalje, izvlai dva zakljuka iz ovakvog shvatanja zloina
genocida. Prvi, da su principi na kojima poiva Konvencija priznati od
civilizovanih naroda i da oni obavezuju drave ak i ukoliko nisu potpisnice
19
Vidi paragraf 159. Vidi Presuda Meunarodnog Suda Pravde od 26. februara 2007.
godine u sporu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore zbog krenja Konvencije o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida.
20
Ibid para.161.
21
Reservation to the Convention on the prevention and punishment of the crime of
genocide, Advisory opinion of may 28th, 1951. p. 12
153
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 154
Konvencije. Drugi je univerzalnost ovoga i to kako osude genocida tako i

obaveznost saradnje da bi se oslobodilo ovjeansvo od jedne takve
odvratne poasti.22 Dalje se navodi:
U preliminarnoj fazi postupka zbog krenja Konvencije o genocidu,
Bosna i Hercegovina protiv SR Jugoslavije, navedeno je da prava i obaveze
propisane Konvencijom o genocidu su prava i obaveze erga omnes. Ovakav
stav doprinio je zakljuku da njegova vremenska nadlenost nije ograniena
na vrijeme od kad je drava postala lanica Konvencije.23
Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, dodatak
je Anexu IV, Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.24
koji sadri Ustav Bosne i Hercegovine. Ova Konvencija izravno se primjenjuje u Bosni i Hercegovini kao dio njenog ustavnog poretka.
3. Zakljuak
Na kraju ovog eseja moemo zakljuiti da je Meunarodni sud pravde
utvrdio da je nad zatienom grupom bosanskih Muslimana, odnosno dijelom
te grupe Muslimanima Srebrenice i Muslimanima istone Bosne poinjen
genocid. Genocid je poinio entitet Republika Srpska putem svojih oruanih
snaga: vojske i policije. Republika Srpska, koja je u trenutku injenja
genocida po Presudi Meunarodnog suda pravde bila de facto drava, nije
stekla meunarodno priznanje nego status entiteta unutar Bosne i Hercegovine. Na taj nain Republika Srpska ostvarila je strateke ciljeve srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini a izbjegla meunarodnopravnu odgovornost
za genocid.
Srbija je proglaena odgovornom zbog nespreavanja genocida.
Posebni paralelni odnosi izmeu Republike Srpske i Srbije posljedica su
genocida.
Utvrdili smo kakve obaveze meunarodnoj zajednici u cjelini nameu
norme opeg meunarodnog prava u sluaju krenja peremptornih normi
22
Ibid
Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of
Genocide, Preliminary Objections, I.C.J. Reports 1996, p. 595, at p. 616, para. 31.
24
DODATNI SPORAZUMI O LJUDSKIM PRAVIMA KOJI E SE PRIMJENJIVATI
U BOSNI I HERCEGOVINI 1. Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida,
1948.
23
154
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 155
opeg meunarodnog prava. Nuno je utvrditi postojanje krenja peremptornih normi meunarodnog prava i zatraiti uklanjanje posljedica
tog krenja.
Presudom Meunarodnog suda pravde u Hagu od 26. februara 2007.
godine, utvreno je krenje peremptornih normi opeg meunarodnog prava
sadranim u Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida,
poinjeno od organa Republike Srpske.
Repuplika Srpska je poinilac genocida i posljedica genocida.
Stoga je u skladu sa meunarodnim pravom i ustavnim poretkom
Bosne i Hercegovine, nuno poduzeti sve neophodne mjere u cilju uklanjanja
posljedica genocida.
LITERATURA
1. Presuda Meunarodnog Suda Pravde od 26. februara 2007. godine u sporu
Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore zbog krenja Konvencije
o spreavanju i kanjavanju zloina genocida,
2. Securitiy Council Resolution 819 (1993) (S/RES/819, 16. April 1993),
3. Security Council Resolution 824 (1993), (S/RES/824 6. Maj 1993),
4. Report of the Secretary Pursant to General Assembly Resolution 53/35
(1998), Srebrenica Report, 15 November 1999., (Izvjetaj Generalnog
sekretara prema Rezoluciji Generalne skuptine od 15. novembra 1999.)
5. Security Council Resolution 836 (1993) (S/RES/836, 4. Juni 1993), Ibid.,
str. 43.,
6. Beka konvencija o pravu ugovora iz 1969,
7. Pravila o odgovornosti drava za meunarodna protivpravna djela United
Nations A/RES/56/83 od 28. januara 2002,
8. Yearbook ILC. 1966, vol. II,
9. Tthe International Court of Justice in Application of the Convention on
the Prevention and Punishment of the Crime of Genocide, Provisional
Measures, I.C.J. Reports 1993,
155
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 156
10. United Nations, Treaty Series, vol. 1465,

11. Reservation to the Convention on the prevention and punishment of the
crime of genocide, Advisory opinion of may 28th, 1951.,
12. Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the
Crime of Genocide, Preliminary Objections, I.C.J. Reports 1996,
13. Ustav Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine.
156
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 157
REZIME
Meunarodni sud pravde utvrdio je da je nad meunarodnopravno
zatienom grupom bosanskih Muslimana poinjen genocid. Genocid je
poinio entitet Republika Srpska odnosno Vojska i MUP Republike Srpske u
vrenju javnih ovlasti Republike Srpske.
Republika Srpska, koja je u trenutku injenja genocida po Presudi
Meunarodnog suda pravde imala elemente de facto nezavisnosti, nije
stekla meunarodno priznanje nego status entiteta unutar Bosne i Hercegovine. Na taj nain, Republika Srpska je sutinski ostvarila samoproglaene Strateke ciljeve srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, a izbjegla
meunarodnopravnu odgovornost za genocid. Srbija je oglaena odgovornom
zbog nesprjeavanja genocida.
lan 41.2. Pravila koji se tie posljedica koje nastaju usljed povreda
unutar ovog poglavlja propisuje da Nijedna drava nee priznati kao zakonitu situaciju stvorenu ozbiljnim krenjima peremptornih normi opeg
meunarodnog prava, niti e pruiti pomo u zadravanju takve situacije.
Utvrdili smo kakve obaveze meunarodnoj zajednici u cjelini
nameu norme opeg meunarodnog prava u sluaju krenja peremptornih normi opeg meunarodnog prava, a one se sastoje u uklanjanju
stanja stvorenog genocidom. Nuno je utvrditi krenje peremptornih
normi meunarodnog prava i zatraiti uklanjanje posljedica tog krenja.
Presudom Meunarodnog suda pravde u Hagu od 26 februara 2007
utvreno je krenje peremptornih normi opeg meunarodnog prava
sadranim u Konvenciji o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida,
poinjeno od strane organa Republike Srpske u vrenju javnih ovlasti.
Republika Srpska je poinilac zloina genocida. Stoga je u skladu
sa meunarodnim pravom nuno poduzeti sve neophodne mjere u cilju
uklanjanja posljedica genocida.
157
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 158
SUMMARY
The International Court of Justice has affirmed that genocide had been
committed over an internationally legal group of Bosnian Muslims. The
genocide has been committed by the entity Republika Srpska and/or Army
and Ministry of the Interior (MUP) of RS in performing public powers of
Republika Srpska.
Republika Srpska, which at the time of committing genocide had the
elements of de facto independence under the Judgment of the International
Court of Justice, has not acquired international recognition, but only the status
of an entity within Bosnia and Herzegovina. In that way, Republika Srpska
has essentially, realized self-proclaimed Strategic Goals of Serb People in
Bosnia and Herzegovina, and avoided internationally legal responsibility for
genocide. For failing to prevent the genocide, Serbia was declared responsible.
Treating consequences caused by infringements Article 41.2. of the
Rules provides in this Chapter that No state shall recognize as legal situation
created by serious infringements of peremptory norms of the general international law, nor will offer assistance in withholding such a situation.
We have established what obligations had been imposed to the
international community as a whole by the norms of the general international law in case of infringement of peremptory norms of the general international law and these consist of removal of the situation created by
genocide. Therefore, it is indispensable to identify the infringement of
peremptory norms of the international law and require removal of the
consequences of such infringement.
By the Judgment of the International Court of Justice in The Hague
of 26 February 2007, it was found out that violation of peremptory norms
of general international law contained in the Convention on Prevention and
Punishment of the Crime of Genocide had existed and that the organs of
Republika Srpska have executed such violation in performing their public
powers.
Accordingly, Republika Srpska is the perpetrator of the crime of
genocide and in compliance with the international law, it is obligatory to
undertake any indispensable measures in the aim of removing the consequences of the genocide.
158
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 159
Prof. dr. Zijad Hasi, univerzitetski profesor, lan Doma naroda

Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine
MEUNARODNOPRAVNI ASPEKT PRESUDE

MEUNARODNOG SUDA PRAVDE O GENOCIDU U
BOSNI I HERCEGOVINI
Meunarodni sud pravde je 26. februara 2007. godine, u sporu o

primjeni Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (Bosna i
Hercegovina protiv SR Jugoslavije), donio presudu. To je bila kruna rada
ove vane meunarodne institucije, odnosno zavretak postupka, kojeg je
pokrenula Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore jo 20. marta
1993. godine.
Naime, zbog velikih i razornih posljedica rata, koji je od 1992. do
20. marta 1993. godine bjesnio Bosnom i Hercegovinom, a nemajui naina
i sredstava za njegovo zaustavljanje, kao i u nemogunosti provoenja
procesuiranja uesnika rata, ovlateni agent Bosne i Hercegovine, Francis
Boyle je toga dana podnio Meunarodnom sudu pravde u Hagu tubu Bosne
i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore (u daljnjem tekstu SR Jugoslavija),
optuujui ih da su prekrili odredbe Konvencije o spreavanju i kanjavanju
zloina genocida.
Presuda, osim iznimne vanosti o samom meritumu spora, ima brojne
druge kvalitete i domaaje, a zbog svog znaaja, moe se promatrati s mnogih
aspekata: meunarodnopravnog, unutranjepravnog, krivinopravnog,
obligacionog i slino. Ovo obraanje bit e doprinos sagledavanju Presude s
meunarodnopravnog aspekta.
Meunarodnopravni aspekt Presude je dosta sloen i viestruk. On
se moe promatrati kroz brojna pitanja, kao to su:
1. Presuda je potvrdila stav Meunarodnog suda pravde u Hagu da
je spor izmeu Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije meunarodni spor;
159
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 160
2. Spor izmeu Bosne i Hercegovine i SR Jugoslavije vodio se zbog

povrede odredaba meunarodnog dokumenta, Konvencije o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida;
3. Podnoenje Tube (Zahtjeva za pokretanje postupka) ostvareno je
pred meunarodnom institucijom Meunarodnim sudom pravde;
4. Odluivanje o sporu pred Meunarodnim sudom pravde u Hagu
predvialo je primjenu meunarodnih instrumenata;
5. Provoenje (izvrenje) Presude Meunarodnog suda pravde je
obavezno za sve meunarodne subjekte koji su obuhvaeni
Presudom.
1. Meunarodni spor
Prva injenica meunarodnog aspekta Presude Meunarodnog
suda pravde je okolnost da je spor izmeu Bosne i Hercegovine i SR Jugoslavije meunarodni spor.
Spor kojeg je pokrenula Bosna i Hercegovina protiv SR Jugoslavije
je meunarodni spor. Predmet spora je pitanje Bosne i Hercegovine, da li
je u Bosni i Hercegovini u ratu, izvren genocid i da li je SR Jugoslavija
(Savezna Republika Jugoslavija), kao drava, kriva za povredu Konvencije
o spreavanju i kanjavanju zloina genocida. injenicu o postojanju meunarodnog spora, potvrdio je Meunarodni sud pravde u Hagu 3. februara
2003. godine, potvrujui svoju nadlenost u ovom predmetu.
Od momenta podizanja Tube, SR Jugoslavija (koja je od podizanja
tube, do donoenja presude pred Meunarodnim sudom pravde u Hagu,
promijenila nekoliko svojih naziva), podnosila je zahtjeve u kojima je
traila da se Meunarodni sud pravde proglasi nenadlenim u ovom
predmetu, istiui brojne okolnosti kao prilog svom miljenju. Oni su
ukazivali na injenicu da je Savezna Republika Jugoslavija 1. novembra 2000.
godine primljena u Organizaciju Ujedinjenih nacija (u daljnjem tekstu UN),
te se, slijedom toga, na njih ne primjenjuje jurisdikcija Meunarodnog
suda pravde iz Haga, kao ni tereenje za povredu Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida. Po njihovom miljenju, tek nakon
prijema u UN kao nove zemlje lanice, Savezna Republika Jugoslavija je
160
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 161
postala lanica Statuta Meunarodnog suda pravde i potpala je pod nadlenost Konvencije.
U pravnoj teoriji, meunarodni spor se definie kao neslaganje o
nekoj injenici, nekom pravu ili suprotstavljanje dvaju pravnih stavova, ili
isticanje suprotnih interesa izmeu subjekata meunarodnog prava. U ovom
konkretnom sluaju, drava Savezna Republika Jugoslavija, sporila je svoju
umijeanost u rat u Bosni i Hercegovini, te povredu Konvencije o spreavanju
i kanjavanju genocida i nadlenost Meunarodnog suda pravde u ovom
sporu. Meutim, priznajui svoju nadlenost u sporu, Meunarodni sud
pravde je potvrdio postojanje meunarodnog spora, to podrazumijeva i
njegovo meunarodno rjeavanje.
Kada se utvrdi postojanje meunarodnog spora, tada pred dravama
u sporu, postoje razni naini rjeavanja spornog pitanja, kao to su arbitraa,
razni diplomatski pregovori, posredovanje, mirenje, anketne komisije,
poravnanja, kao i meunarodni sud ili neki drugi zajedniki odreen sud.1
Bosna i Hercegovina je ocijenila 1993. godine, da koritenje drugih,
alternativnih metoda rjeavanja meunarodnog spora ne dolazi u obzir, ve
samo presuivanje spora od strane najautoritativnije meunarodne institucije,
Meunarodnog suda pravde u Hagu. Ovo iz razloga to je u vrijeme
podnoenja tube bjesnio rat na prostoru Bosne i Hercegovine i nije mu se
nazirao kraj, a druga, osumnjiena strana u ratu, negirala je bilo kakvu
umijeanost, pogotovo genocidno postupanje njenih uesnika rata.2
2. Konvencija o spreavanju i kanjavanju

zloina genocida
Drugi meunarodnopravni aspekt Presude je injenica da je spor
izmeu Bosne i Hercegovine i SR Jugoslavije voen zbog povrede odredaba
1
lan 95. Povelje Ujedinjenih nacija istie: Nita u ovoj Povelji ne spreava lanove
Ujedinjenih naroda da rjeavanje svojih sporova povjere drugim sudovima na osnovu
sporazuma koji ve postoje ili koji ubudue mogu biti sklopljeni.
2
Isto tako, odmah po podnoenju Zahtjeva (tube) Bosna i Hercegovina je podnijela i
Zahtjev za izdavanje privremenih mjera, traei da Meunarodni sud pravde naloi SR
Jugoslaviji da prestane i odustane od svih akata genocida protiv ljudi i Bosne i Hercegovine,
to je Sud i donio, a to je navedeno u Presudi u dijelu koji nosi naziv (4) Relevantne
prethodne odluke Suda).
161
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 162
meunarodnog dokumenta, Konvencije o spreavanju i kanjavanju

zloina genocida.
Bosna i Hercegovina je podnijela tubu protiv Savezne Republike
Jugoslavije zbog krenja Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina
genocida. Ova Konvencija (1948. Convention on the Prevention and
Punishment of the Crime of Genocide) odobrena je i predloena za potpisivanje i ratifikaciju ili akcesiju Rezolucijom Generalne skuptine UN 260 A
(III) od 9. decembra 1948. godine. Ovaj meunarodni dokument stupio je
na pravnu snagu 12. januara 1951. godine.
Bosna i Hercegovina je prihvatila Konvenciju o spreavanju i
kanjavanju zloina genocida kao Republika Bosna i Hercegovina po
osnovu sukcesije 12. decembra 1992. godine. Isto tako, prihvatanjem Dejtonskog sporazuma, Konvencija je ula u pravni sistem Bosne i Hercegovine
i na nain da je predviena u Aneksu IV, Ustavu BiH, u njegovom Aneksu
broj I. i Dodatnim sporazumima o ljudskim pravima koji e se primjenjivati
u Bosni i Hercegovini.
to se tie prihvatanja Konvencije od strane SR Jugoslavije, ona je
vie puta negirala nadlenost suda u svakom zahtjevu tuitelja Bosne i
Hercegovine, koji izlazi iz okvira Konvencije, kao i mogunost suenja
Meunarodnog suda pravde u ovom predmetu. SR Jugoslavija je ukazivala
na injenicu da u trenutku podnoenja tube, bosanskohercegovakog
zahtjeva, tadanja SR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) nije bila lanica UN,
kao ni potpisnica Statuta Meunarodnog suda pravde, pa samim tim, ta
drava, po njihovom shvatanju, ne moe biti ni stranka u sporu pred tim
sudom. Isto tako, zastupnici SR Jugoslavije su tvrdili da u momentu pokretanja spora SR Jugoslavija nije bila vezana Konvencijom, kojoj je
pristupila tek 2001. godine. Pa i tada, pristupajui toj Konvenciji, SR
Jugoslavija je stavila rezerve na njen lan 9., to znai da nije prihvatila
automatsku nadlenost Meunarodnog suda pravde, da presuuje u
sporovima o primjeni Konvencije.
Raspravljajui ovaj problem, Meunarodni sud pravde je u Presudi
od 11. jula 1996. godine zakljuio da je pokrenuti postupak pred sudom
izmeu dvije drave, ije se teritorije nalaze na teritoriji bive Socijalistike
162
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 163
Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), koja je 11. decembra 1948.

godine potpisala Konvenciju i poloila svoj instrument ratifikacije bez
ograda 1950. godine. Takoer, u vrijeme proglaenja SR Jugoslavije 27. aprila
1992. godine, u ime SR Jugoslavije usvojena je rezolucija kojom se istie
da ona nastavlja dravni, meunarodnopravni i politiki subjektivitet SFRJ,
te e striktno potovati sve meunarodne obaveze koje je SFRJ preuzela. To
sve je potvreno i zvaninom Notom od 27. aprila 1992. godine Stalne
misije Jugoslavije u UN, upuenoj Generalnom sekretaru.
Svoju nadlenost u sporu Bosna i Hercegovina protiv SR Jugoslavije, Meunarodni sud pravde je ponovo i konano potvrdio 3. 2. 2003.
godine, smatrajui da prijem SR Jugoslavije 1. novembra 2000. u UN nije
nikakva nova injenica, koja bi mogla retroaktivno promijeniti stanje iz
1996. godine prema UN, Statutu Meunarodnog suda pravde i Konvenciji.
Ove okolnosti su u potpunosti potvrene, te opirno i temeljito
prikazane u Presudi od 26. februara 2007. godine, u dijelu koji nosi naziv
(2) Historijat statusa SR Jugoslavije u odnosu na Ujedinjene nacije.
Uostalom, nema dvojbe, da li su Bosna i Hercegovina i SR Jugoslavija potpadale pod obavezu potovanja odredaba Konvencije, jer
Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida predstavlja
kodifikaciju meunarodnog obiajnog prava, slino kao i etiri enevske
konvencije o zatiti lica u ratu iz 1948. godine. Na taj nain, a kako principi
meunarodnog obiajnog prava, obavezuju sve drave, pa i one koje nisu
ratificirale ovu Konvenciju, Konvencija se primjenjuje i na ovaj spor. Time
je nadlenost Meunarodnog suda pravde u sporu Bosna i Hercegovina i
SR Jugoslavija bila neupitna.
Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, kao
meunarodni dokument, ukazuje na injenicu da je genocid, koji se javljao
u svim razdobljima ljudske historije, prouzrokovao velike gubitke ljudi u
svijetu, te da su lanice UN, potpisnice Konvencije, saglasne da e ga sprijeiti
i kanjavati. Ovom okolnou se rukovodila Bosna i Hercegovina, podnosei
tubu Meunarodnom sudu pravde.
163
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 164
Konvencijom, genocid je proglaen zloinom po meunarodnom

pravu, te ga tako i UN tretiraju.3 Osnov nadlenosti Meunarodnog suda
pravde, Bosna i Hercergovina je nala u lanu IX Konvencije, u kojem se
kae: lan IX. Sporovi izmeu ugovornih strana, vezanih za tumaenja,
primjene i izvrenja ove konvencije, ukljuujui i one koje se odnose na
odgovornost neke drave po predmetu genocida ili kojeg drugog djela
navedenog u lanu III. Bit e izneseni pred Meunarodni sud pravde, na
zahtjev bilo koje strane u sporu.
3. Podnoenje tube (zahtjeva za pokretanje postupka)

meunarodnom sudu pravde
Podnoenje tube Meunarodnom sudu pravde predstavlja jo jednu
meunarodnopravnu okolnost Presude. Presudu je donio Meunarodni sud
pravde, meunarodna institucija koja je najvaniji i glavni sudski organ UN.
On je vana institucija Ujedinjenih nacija, koja se brine o ouvanju meunarodnog mira i sigurnosti. Iz preambule, iz Ciljeva i naela te brojnih
drugih odredaba Povelje Ujedinjenih nacija proizilazi potreba odranja
meunarodnog mira i sigurnosti u svijetu. To se moe ostvariti otklanjanjem
prijetnji miru i suzbijanjem ina agresije ili ostalih vidova krenja mira,
kroz aktivnost svih tijela UN, a posebno Vijea sigurnosti i Meunarodnog
suda pravde. U tom smislu, potrebno je poduzimati djelotvorne kolektivne
mjere radi spreavanja i otklanjanja svega to ugroava mir, ukljuujui
suzbijanje napada ili drugih ugroavanja mira, a jedan od naina te aktivnosti
je i djelovanjem Meunarodnog suda pravde po tubama meunarodnih
subjekata.
Kako je sastavljen od kolegija nezavisnih sudija od predstavnika
raznih naroda, njegov sastav je injenica njegove internacionalnosti, te
njegove nezavisnosti. injenica da u sastavu Meunarodnog suda pravde,
koji se sastoji od petnaest sudija, moe biti samo jedan sudija iz jedne drave,
daje mu karakter internacionalnosti i nepristrasnosti. Ukoliko se doda i
injenica da se sudije biraju kao linosti (bez obzira na njihovo dra3
Izraz genocid prvi put je 1943. godine upotrijebio poljski Jevrej Rafael Lemkin,
stvorivi rije kombinacijom izraza geno (gr. rod) i cide (lat. ubiti).
164
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 165
vljanstvno), a ne predstavnici drava, to osigurava jo vei nivo nepristrasnosti

ovog suda. Pa i procedura izbora sudija, koja ukljuuje injenicu da sudije
biraju Generalna skuptina i Vijee Sigurnosti Organizacije Ujedinjenih
nacija, tajnim glasanjem, s liste lica predloenih od nacionalnih grupa Stalnog
arbitranog suda, doprinosi ostvarenju naela nepristrasnosti sudija.
Nadlenost ove internacionalne institucije je da utvrdi postojanje
povrede pravde izmeu sukobljenih stranaka, te da rijei sluaj putem
obavezujue presude. Imajui u vidu odredbu lana 36. stav (2) Statuta
Meunarodnog suda pravde, koja ima procesni znaaj, ukazujem na okolnost
da sve drave, stranke Statuta Meunarodnog suda pravde, priznaju
nadlenost Meunarodnog suda pravde u sporovima koji se izmeu
ostalog, odnose na:
a) tumaenje nekog ugovora;
b) svako pitanje meunarodnog prava;
c) postojanje bilo koje injenice koja bi, ako se utvrdi predstavljala
krenje neke meunarodne obaveze;
d) prirodu i veliinu dune naknade zbog krenja neke meunarodne obaveze.
4. Odluivanje o sporu pred meunarodnim sudom pravde u

Hagu predvia primjenu meunarodnih instrumenata
Odluivanje o sporu pred Meunarodnim sudom pravde u Hagu, koje
predvia primjenu meunarodnih instrumenata, predstavlja jo jedan element
meunarodnopravne pozadine Presude. Presuda Meunarodnog suda pravde
nastala je kao rezultat postupka, u kojem je pri odluivanju, Meunarodni
sud pravde primijenio meunarodno pravo, kao to je predvieno lanom
XXXVIII. Statuta, gdje je normirano slijedee:
lan XXXVIII.
1. Sud kojemu je zadaa da njemu podnesene sporove rjeava po
Meunarodnom pravu, primjenjuje:
a) Meunarodne konvencije bilo ope ili posebne, koje ustanovljavaju pravila, izrijekom priznata od drava u sporu;
165
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 166
b) meunarodni obiaj kao dokaz oope prakse, prihvaene kao

pravo;
c) opa naela prava, priznata od civiliziranih naroda;
d) uz rezervu, odredbe lanka 59, sudske rjeidbe i nauavanja najpoznatijih publicista razliitih naroda kao pomono sredstvo za
utvrivanje pravih pravila;
2. Ova odredba ne dira u ovlast Suda da odluuje ex aequo et bono
(fer i pravino), ako se stranke o tome sporazumiju.
5. Provoenje (izvrenje) presude meunarodnog suda pravde je

presudom
Najznaajnija praktina strana meunarodnog aspekta Presude je
injenica da je Presuda res iudicata, presuena stvar od Meunarodnog
suda pravde. Ona kao akt, treba uivati potovanje svih strana u sporu, te
uvaavanje lanica organizacije Ujedinjenih nacija zahtjevima koji se
postavljaju Presudom.
Naime, svaki lan Organizacije ujedinjenih nacija obavezan je
potpuno povinovati se svim zahtjevima koji proizilaze iz bilo koje presude
Meunarodnog suda pravde iz Haga, pa i ove Presude, ukoliko je stranka
u sporu.
lan 94. Povelje Ujedinjenih nacija glasi: Svaki lan Ujedinjenih
nacija se obavezuje da e prihvatiti odluku Meunarodnog suda u svakom
sporu u kojem je on jedna od strana.
Povelja Ujedinjenih nacija, u stavu (2) istog lana, istie dalje:
Ako bilo koja strana u sporu ne izvri obaveze koje joj namee presuda
izreena od strane suda, druga strana moe se obratiti Vijeu sigurnosti
koje, ako to smatra potrebnim, moe dati preporuke ili odluiti o mjerama
koje treba preduzeti radi izvrenja presude.
166
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 167
Ovim stavom lana 94. Povelje Ujedinjenih nacija ovlauje se

Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, da poduzme mjere protiv one strane u
sporu, koja ne izvrava obaveze iz Presude. Vijee sigurnosti moe donijeti
preporuke ili odluiti o drugim mjerama, koje trebaju nadleni organi drave
uesnika spora, da poduzmu u cilju provoenja Presude.
Obaveze strana u sporu, kao i lanica Ujedinjenih nacija na potovanje pravne situacije nastale i ustanovljene presudom Meunarodnog
suda pravde u Hagu ojaana je i lanom 103. Povelje Ujedinjenih nacija. Tim
odredbama, predvieno je da u sluaju sukoba izmeu obaveza koje lanovi
Ujedinjenih nacija imaju po Povelji i obaveza koje imaju po ma kojem
drugom meunarodnom sporazumu, preovladavaju obaveze na osnovu
Povelje. Na taj nain, ustanovljena je obaveza dravama da prvenstveno
prihvate i povinuju se svim zahtjevima koji proizilaze iz presuda Meunarodnog suda pravde.
ZAKLJUCI
Na kraju, moe se zakljuiti da je podnoenje tube Meunarodnom
sudu pravde od strane Bosne i Hercegovine 1993. godine, bio opravdan i
prijeko potreban akt. Opravdanost podnoenja tube je vidljiva iz toga to
je u vrijeme podnoenja tube bio rat u Bosni i Hercegovini. Na sceni je bila
agresija Savezne Republike Jugoslavije na meunarodno priznatu dravu
lanicu Ujedinjenih nacija i u okviru toga okupacija znaajnog dijela
Republike Bosne i Hercegovine. Vrena su nemilosrdna ubijanja, raseljavanja,
zatvaranja, muenja ljudi, samo zato to nisu pripadali istom narodu
(provoenje genocidnih radnji) uz brojne indicije da i drava, SR Jugoslavija,
uestvuje u tome. Rat je tekao, a nije bilo naina njegovog brzog i efikasnog
zaustavljanja, pa je tuba skrenula panju Ujedinjenih nacija i cjelokupne
svjetske javnosti na dogaaje u Bosni i Hercegovini.
Isto tako, danas, donoenje presude ima veliki znaaj kao dokaz o
razmjerama tragedije koja se desila u Bosni i Hercegovini, kao i umijeanosti
odreenih tijela SR Jugoslavije u ratu. Kroz analizu aspekata presude,
pokazat e se potreba njene implementacije, kako u Bosni i Hercegovini,
tako i u drugom subjektu ovog meunarodnog spora. Zato predlaem da se
167
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 168
rezultati ovog Simpozija kvalitetno sagledaju i utvrde, te o njima obavijeste

nadlene institucije Bosne i Hercegovine, koje bi trebale sainiti plan
provoenja Presude od 26. februara 2007. godine. U tom planu, treba navesti
obaveze organa u Bosni i Hercegovini, ali i dravnih organa Republike
Srbije i Republike Crne Gore. Od donoenja Presude proteklo je gotovo
dvije godine, a njena implementacija nije vidljiva. Isto tako, veoma
srameljivo se govori o Presudi, bez njenog zasluenog afirmiranja. Zato
treba, odmah, krenuti u njenu implementaciju.
Nesumljivo je da o izvrenju presude treba animirati sve politike
inioce, kao i predstavnike vlasti, posebno Vijee ministara BiH, a po
nadlenosti prvenstveno Ministarstvo vanjskih poslova BiH, Ministarstvo
pravde BiH i Ministarstvo civilnih poslova BiH. O potrebi implementacije
Presude, trebalo bi obavijestiti nadleno tijelo UN, te ga kontinuirano
obavjetavati o tom procesu, a u sluaju neaktivnosti provoenja Presude,
poduzeti one mjere koje predvia domae zakonodavstvo i Konvencija o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida.
168
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 169
REZIME
U ovom radu dao sam osvrt na meunarodnopravni aspekt Presude
Meunarodnog suda pravde o genocidu. Izlaui ovu problematiku u radu
je obraeno pet najvanijih meunarodnopravnih aspekata u vezi sa
Presudom i to:
1. Presuda je potvrdila stav Meunarodnog suda pravde u Hagu da je
spor izmeu Bosne i Hercegovine i Savezne Republike Jugoslavije
meunarodni spor;
2. Spor izmeu Bosne i Hercegovine i SR Jugoslavije se vodio zbog
povrede odredaba meunarodnog dokumenta, Konvencije o
sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida;
3. Podnoenje Tube (Zahtjeva za pokretanje postupka) je ostvareno
pred meunarodnom institucijom Meunarodnim sudom pravde;
4. Odluivanje o sporu pred Meunarodnim sudom pravde u Hagu
predvialo je primjenu meunarodnih instrumenata; i najvaniji
uvjet meunarodnopravnog karaktera
5. Provoenje (izvrenje) Presude Meunarodnog suda pravde je
Presudom.
Posebno je apostrofiran peti aspekt, te u zakljucima zahtijevamo da
se odmah krene u implementaciju Presude o genocidu, jer su od njenog
donoenja do danas protekle dvije godine, a nita znaajnije u njenoj propagandi i izvrenju nije uinjeno.
U radu su prikazana i druga meunarodnopravna obiljeja Presude,
koja zajedno s istaknutim meunarodnim obavezama potovanja, uvaavanja
i rada na implementaciji svih subjekata, obuhvaenih Presudom, predstavljaju
dobru osnovu njenog provoenja.
U zakljunim razmatranjima ovog rada predloeno je da nadleni
organi Bosne i Hercegovine obavijeste Generalnog sekretara i nadlena
tijela Organizacije ujedinjenih nacija o potrebi implementacije Presude
o genocidu i koracima koji su i koji e se poduzimati.
169
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 170
SUMMARY
In this paper, I gave a comment of the international aspect of the
Judgment of the International Court of Justice on genocide. While exposing
the problems of the issue, the paper is treating five most important internationally legal aspects related to the Judgment:
1. The Judgment affirmed the standpoint of the International Court of
Justice in The Hague that the dispute between Bosnia and Herzegovina and the Federal Republic Yugoslavia (FRY) is an international dispute;
2. The dispute between Bosnia and Herzegovina and the FR of
Yugoslavia has been instituted because of violation of the provisions
of the international documents, the Convention on the Prevention
and Punishment of the Crime of Genocide;
3. Submission of the Application for instituting the proceedings has
been made before an international institution - the International
Court of Justice;
4. Taking decision on the dispute before the International Court of
Justice in The Hague provided for the application of the international instruments; and the most important requirement of the
internationally legal character
5. Implementation of the Judgment of the International Court of
Justice is obligatory for all the international subjects covered by
the Judgement.
Especially the fifth aspect was emphasized in the paper; consequently,
in the conclusions we require to immediately start with the implementation
of the Judgement on Genocide because two years have already passed and
nothing significant in its publicity and implementation has been done.
The paper also presents other internationally legal characteristics
of the Judgement, which, together with the emphasized international obligations of respecting, appreciating and doing efforts in implementation by
all the subjects covered by the Judgement, constitute a good basis for its
implementation.
170
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 171
In the conclusion of this paper, a proposal was addressed to the

competent organs of Bosnia and Herzegovina to inform the Secretary
General and the competent bodies of the Organization of United Nations on
the need of implementation of the Judgement on Genocide and the steps
which have been or will be undertaken.
171
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 172
Prof. dr. Muhamed Filipovi, redovni lan Akademije nauka i

umjetnosti Bosne i Hercegovine
ODSTUPANJA TVORACA ICTY-a U ODNOSU NA

NIRNBERKE PRINCIPE I PRAKSU
Ovaj rad polazi od dvije osnovne tvrdnje koje se odnose na evidentirane i poznate injenice. Prva tvrdnja se moe, grosso modo, svesti na
stav da su tokom rata na tlu Bosne i Hercegovine, a kojeg su povele srpske i
hrvatske vojne i paravojne snage, poinjeni evidentni i masovni ratni zloini
svih vrsta, kao i evidentni zloini koji ne mogu biti drugaije klasificirani
nego kao zloini genocida nad Muslimanima (bonjakim narodom) u
Bosni i Hercegovini. Te su injenice openito poznate i o njima ne samo da
postoje vjerodostojni dokumenti i dokazi svih vrsta, nego su na osnovu tih
injenica izreene brojne kvalificirane presude sudova koji su ih utvrdili i
na osnovu njih sudili. Istina malom broju, poinioca zloina, isputene su
iz procesa istrage i suenja one najvanije, ali ipak je sueno i presueno za
ratne zloine i zloin genocida ni to vie niko ne moe niti smije negirati
i previati.
Druga tvrdnja se svodi na konstataciju da je u meunarodnom pravu
i politikom stavu meunarodne zajednice u pogledu primjene tog prava i
voenja adekvatne politike u oblasti njegove primjene, izraenom u
odgovarajuim odlukama Organizacije ujedinjenih naroda, nakon Drugog
svjetskog rata vladao konsensualni stav da se svi ratni zloini moraju
adekvatno kanjavati, da se zloin genocida mora posebno otro i adekvatno
kazniti i da su masovni ratni zloini i zloini genocida zloinaka djela
odreenih kolektiva a ne samo pojedinaca, tj. da se poiniocima tih zloina
moraju smatrati svi oni koji su bili njihovi idejni inicijatori, odgovarajua
dravna i politika tijela koja su donosila odluke koje su implicirale
poinjenje zloina, dok su vojni i drugi organi bili izvrioci tih odluka i kao
takvi, takoer, odgovorni, bez obzira to moe biti sami nisu zamislili i
planirali zloin, s obzirom na pravni i moralni princip da ono to lei izvan
normi ljudskog prava i morala ne moe u pravnom i moralnom pogledu
172
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 173
obavezati nikoga, pa ni izvrioce ovih zloina koji su bili podreeni njihovim

zaetnicima.
Istovremeno, stav onih koji su donosili odluke o suenju zloinima
iskljuio je iz svake mogunosti suenja sve one koji su branili legalne
institucije, drave, narod i ivote ljudi, makar su u tom kontekstu poinili
djela koja prekorauju zakonito postupanje. Da nisu tako postupili na sud
bi morali izvesti sve vodee ljude antifaistike alijanse, sve vojne komandante i druge ljude koji su vodili ratne operacije saveznikih armija. Oni
to nisu uinili i to je ne samo politiki nego i pravni presedan.
Tim stavom su pod jurisdikciju zakona i organa koji progone ratne
zloince stavljeni svi kolektivni i individualni subjekti koji su sudjelovali u
njihovom izvrenju i to od zamisli do izvrenja i prikrivanja tih zloina, to
je jedino mogue i ispravno stajalite u primjeni zakona naspram njegovog
naruavanja. Pri tome, treba znati, da su kao zloinaka definirana i sva ona
ponaanja koja podrazumijevaju neizazvano otpoinjanje ratnih dejstava sa
ljudskim i materijalnim rtvama ma kojeg i kolikog obima, tj. da je samo
otpoinjanje rata, bez stvarnih i opravdanih razloga i povoda smatrano kao
agresija i kao takvo je kvalificirano kao ratni zloin, odnosno zloin protiv
mira i sigurnosti ljudi.
Na temelju ovakvog shvatanja i interpretacije problema rata,
agresije i ratnih zloina, ukljuujui i onaj najtei zloin, a to je zloin
genocida, stvoren je Sud za ratne zloine u Nirnbergu, koji je sudio njemakom nacizmu kao sistemu ideologije, politike i organizacije drave i
njegovim institucijama, organizacijama i funkcionerima, svima koji su
intelektualno, psiholoki i organizacijski pripremili, organizirali i praktiki
provodili izvrenje zloina.
Taj sud bio je uzor za sva ostala suenja za ovu vrstu zloina. Sudski
progon po tom konceptu je ukljuivao ideologe, organizatore, naredbodavce
i izvrioce tih zloina svih rangova. Naravno, prvi subjekt zloina bila je
ideologija nacizma i njeni protagonisti, zatim politika zasnovana na toj
ideologiji koju su provodile nacistika stranka i njemaka drava i njene
organizacije, a posebno one koje su specijalno angairane na izvrenju
zloina. Takvim stavom meunarodna zajednica je ispoljila svoju vrstu
volju da kazni zaetnike i izvrioce zloina, jer se svaki zloin zainje u
glavama ljudi i u ovom sluaju u ideologijama i politikama odreenih
politikih i dravnih institucija, te da se takvim kanjavanjem ponovno
173
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 174
uspostavi zakon i osigura satisfakcija rtvama zloina, a, prije svega, da

kaznom osigura da se takav zloin vie ne moe ponoviti.
U tom kontekstu je razorena njemaka drava koja je otpoela
agresiju, planirala, organizirala i provodila zloine preko odreenih institucija i organizacija, kao i ideologija koja je stajala iza tih zloina, a to je
ideologija nacizma ili ekstremnog nacionalizma, koja je odreenim ljudskim
grupama oduzela pravo na postojanje i vrila njihovu eksterminaciju.
Takav stav je bio u skladu sa osjeanjima ljudi ija je savjest bila
veoma uzbuena zloinima koje su faisti poinili, ali je odgovarala i
uvjerenjima i naelima morala i prava. On je bio u skladu sa klasinim
stavom filozofije prava i morala da se zloinom potire moralni i pravni
poredak kao osnova ljudske zajednice i da se on uspostavlja samo onda kad
se zloin i njegovi izvrioci kanjavaju tako da i pravo i rtva zloina dobivaju
satisfakciju, a ponavljanje zloina nije vie mogue. Apsolutni zloin,
kakav je zloin genocida, mora biti osuen na apsolutan nain, tj. u korijenu,
pravni poredak. To je uslov da pravna misao i pravno stanje moe da se
ponovno uspostavi i napreduje, a sa njima i civilizacija i kultura. Kazna
mora biti vraanje prava u ivot u punom obimu i sa mogunou da se
pravo titi u svim uvjetima i na sve naine.
Da li je i kada je bilo odstupano od naela po kojima je sudio sud u
Nirnbergu i ostali sudovi koji su sudili za poinjene ratne zloine i zloine
genocida, posebno je pitanje, ali je sigurno da skoro nikada niko nije doveo
ova naela u pitanje. Njemaka drava je zbog toga to je bila nosilac zloina
stavljena pod meunarodni nadzor i denacizirana. Kao pravni nasljednik
drave koja je poinila zloine ona je isplaivala tete rtvama, a pojedini
izvrioci zloina se jo izvode pred sudove. To je ono to bi se moglo rei u
pogledu stava u odnosu na ratne zloine i zloine genocida poinjene u ratu
1939-1945. godine.
ta da se kae o ratu u Bosni i Hercegovini koji je zapoeo srpskom
agresijom i agresijom hrvatskih snaga na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine?
Razlika izmeu ova dva rata je jedino u tome to je prvi poprimio svjetske
razmjere, a drugi nije. Dakle, razlika je u kvantitetu.
U svemu ostalom, a posebno u uincima za ljude, za dravu Bosnu i
Hercegovinu i za rtve genocida izvrenog nad Muslimanima su ti ratovi
istovjetni.
174
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 175
I ovaj rat je zapoeo neizazvanom agresijom na meunarodno

priznatu, suverenu i neovisnu dravu, koja je sa svojim legalnim ustavom i
granicama bila primljena za punopravnu lanicu OUN. Bosna i Hercegovina
je bila priznata na temelju Ustava SFRJ iz 1974. godine i svog Ustava iz
1992. godine, u emu je bila u istovjetnom ustavnopravnom i meunarodnopravnom poloaju sa svim ostalim Republikama bive drave.
Poznato je da je Bosna stara drava nastala u VIII vijeku i da je od
poetka bila izrazito multietnika i vjerski tolerantna. Na tlu dananje
Bosne, zbog njenog geopolitikog poloaja nije nikada dolo do vjerske i
etnike unilateralizacije i Bosna je ostala upravo takva, vjerski i etniki
multilateralna i u unutarnjim odnosima tolerantna i otvorena. Takva je ostala
i nakon osmanskog osvajanja. ta vie, multireligiozni i multietniki karakter
Bosne tada je ojaan i obogaen islamom i potom i jevrejstvom, jer je
Osmansko carstvo toleriralo sve narode i vjerske knjige. Takva je Bosna bila
sve do Berlinskog kongresa, a bosansko drutvo otvoreno drutvo vjerske
tolerancije i suivota bez unutarnjih sukoba, osim onih koje su izazvali
agresivni susjedi eljni njenih teritorija.
Kao i u svim drugim balkanskim zemljama Srbiji, Grkoj, Bugarskoj i u Bosni je dolo do ustanka protiv osmanske vlasti. Karakteristino
je da su svi ustanci, osim bosanskog, uivali punu podrku i pomo zapadnih
drava i Rusije. Razlog takvog stava kranskih zemalja je bila injenica
da je vostvo bosanskog ustanka bilo muslimansko i da su Muslimani bili
najvanija vojna, socijalna, ekonomska i kulturna grupacija bosanskih
stanovnika.
Ustanak nije bio muslimanski nego bosanski, kako se to vidi iz
njegovih dokumenata, ali mu je vostvo bilo muslimansko, zbog ega ustanak
Bosanaca protiv Osmanlija nije bio podran. Voa ustanka Gradaevi je
izruen Osmanlijama kada je preao u Austriju traei azil, to se nije dogodilo
ni sa jednim drugim voom ustanka tog doba.
Nasuprot tome, i nakon to su Osmanlije desetkovale bosansko
plemstvo iz susjednih drava, uz obilatu pomo Austrije i Rusije, organizirana su dva ustanka u perifernim dijelovima Bosne (Krajini i Hercegovini)
sa ciljem da se stvori pretekst za intervenciju zapadnih zemalja u Bosni. Do
intervencije je dolo na Berlinskom kongresu i Bosna je data na upravu
Austriji. Time je zapoeta era aktivnog i u biti negativnog miljenja evropskih
sila u bosanske poslove i ona traje sve do danas.
175
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 176
Austrougarska je svoju vlast usmjerila od poetka na katolicizaciju Bosne i konanu aneksiju njene teritorije. Pad Austrougarske nije
donio satisfakciju Bosni i Hercegovini i njenim stanovnicima, jer je ona, pod
auspicijom (pokroviteljstvom) Velike Britanije i Francuske, uvrtena u
novostvorenu Kraljevinu SHiSl.
Uvidjevi promaaj sa formulom unitarne drave pod srpskom
vladavinom, Velika Britanija je nametnula rjeenje srpsko-hrvatskog sukoba
putem podjele Bosne i Hercegovine izmeu Srba i Hrvata. Podjela je izvrena
1939. godine a da veinsko muslimansko stanovnitvo nije uzimano u obzir.
Podjela nije donijela nita osim to je bila uvod u teko krvoprolie u
hrvatskom pokuaju (pod faistikom okupacijom) aneksije cijele Bosne i
to putem genocida nad Srbima 1941. Taj sluaj je dokaz da podjela ne moe
ni pod kojim uvjetima rjeavati ni srpskohrvatski ni bosansko-srpskohrvatski spor.
U ustanku protiv faizma i njegovih saveznika ustaa i etnika,
antifaistiki Narodnooslobodilaki pokret je konano rijeio bosansko
pitanje na jedino mogui nain, a to je obnova bosanske drave i ukljuenje
te drave u novonastalu Federativnu Jugoslaviju sa istim statusom kao i
sve druge republike. Federativna Jugoslavija je bila povoljan okvir u kojem
je Bosna i Hercegovina uspjeno razvila svoju dravnost i politiku
samostalnost, zbog ega je postala vaan faktor unutranje i vanjske politike
Jugoslavije.
Ruenje komunizma nije dovelo do slobode nego do katastrofe u
Jugoslaviji i to prvenstveno zbog toga to zapadni svijet nije imao strategiju
i taktiku obzirom na velike razlike u prirodi komunizma u Jugoslaviji i ostalim
zemljama. Da bi sruili jugoslovenski komunizam oni su sruili Jugoslaviju
i u tom su se oslonili na nacionalizme u njoj. To je bila fatalna greka koja
je dovela do kaosa i koja je, specijalno u Bosni i Hercegovini, obnovila
kontekst borbe srpskog i hrvatskog nacionalizma oko nje. Obnovljena je
ona ista historija koja je tokom cijelog jednog vijeka od Bosne i Hercegovine
inila poligon borbe nacionalizama voenih iz dvije susjedne zemlje.
Nacionalisti su bili ve organizirana politika snaga i na nju su se
planeri ruenja komunizma oslanjali. Nisu vodili rauna da e obnoviti
cijeli program srpskog i hrvatskog nacionalizma uope i u Bosni i Hercegovini posebno. Ulaskom u politiku i pogotovo zadobivanjem vlasti u Bosni
176
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 177
i Hercegovini 1990. i srpski i hrvatski nacionalisti su formulirali svoje politike ciljeve koji su se svodili na Hrvatsku do Drine i na Srbiju do Karlobaga
i Virovitice, inclusive sa Bosnom i Hercegovinom.
To je bila osnova svih sukoba u Jugoslaviji. Rjeenje sukoba su oba
ova nacionalizma vidjela u ratu, uz pomo svojih zapadnih i istonih
prijatelja, ili u podjeli Bosne i Hercegovine. Poto se rat u Hrvatskoj pokazao
besperspektivnim doveo je u pitanje interese nekih zapadnih zemalja
(Francuske i Velike Britanije, na srpskoj i Njemake, Italije i Austrije, na
hrvatskoj strani).
Dolo je do zaustavljanja tog rata i sve snage oba nacionalizma su
se okrenule prema Bosni i Hercegovini. Postigli su sporazum o njenoj podjeli
(Karaorevo i Graz) i dodatne sporazume meu kojima i famozni osiev
sporazum o humanom preseljenju.
U svim tim kalkulacijama nije vie bilo mjesta za Bonjake osim u
Miterand-Holbrookovoj formuli podjele drave i preivljavanja Muslimana
u maloj teritoriji srednje Bosne. Tako se dogodilo da je Amerika pristala na
formulaciju da Drina cijelim tokom ue u srpsku Republiku.
Muslimane je trebalo eksterminirati na tri naina: masovnim ubijanjem ukljuujui genocid; masovnim protjerivanjem i prisiljavanjem da
sami pobjegnu (to je plan velike evropske trojke (Major, Kohl i Miterand),
a preostalom dijelu osigurati preivljavanje na malom prostoru. Oni koji ne
prihvate ovaj plan prepustiti sudbini, tj. Mladievoj vojsci, kako se to i
dogodilo u dolini Drine); stvoriti takve ukupne dravopravne i ekonomske
uvjete ivota da Muslimani polako sami isele iz svoje zemlje.
Cijeli ovaj ekskurs je bitan za razumijevanje farse o osudama
zloina, o mirovnim sporazumima i o pravdi koja e doi suenjem
zloinima kojima smo bili zasipani proteklih godina. U ovom kontekstu
su bitna dva aspekta: Jedan je aspekt ko su poinioci zloina i na osnovu
kojih su to politikih i opih ideja izvreni zloini u Bosni i Hercegovini.
Iskljuuje se mogunost da su to bili zloini sticajem okolnosti. To su bili
planirani zloini ija je osnova bila stoljetna politika Srbije i Hrvatske prema
Bosni i Bonjacima, a nosioci zloinake ideologije i politike su bili srpski i
hrvatski nacionalisti, koji su osvajake aspiracije, pokrivali kojekakvim
historijskim teorijama. Istrijebitelji Muslimana bili su kako savremeni tako i
oni srpski i hrvatski nacionalisti, koji su u Drugom svjetskom ratu vrili
zloine, tj. bive ustae i etnici. U tom nacionalizmu dolo je do njihove
pune simbioze u okviru ideologije nacionalnog pomirenja.
177
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 178
Ideologijska osnova zloina je antimuslimanstvo sa dodatkom

cijelog niza lai o Bonjacima, od njihovog porijekla, broja, uloge i svih
drugih aspekata njihovog historijskog postojanja, do optubi za terorizam i
sl. Uz ovo, izvreni su i vre se i sada pokuaji da se Muslimani retrospektivno
optue i za saradnju sa faizmom, pa i uee u genocidu nad Jevrejima.
Sve te lai imaju jedan cilj. One nastoje antimuslimansku i antibonjaku
akciju da uklope u sheme borbe protiv komunizma, islamskog fundamentalizma i terorizma i teorije da su muslimani i kao takvi opasnost za zapad, pa
je prema tome ubijanje Muslimana odbrana Zapada, kao to je nacizam bio
antikomunizam koji nekada nije imao smisla, ali sada ima svoj puni smisao.
Drugi moment se sastoji u nastojanju da se ostvari jedinstvo svih
ideolokih i politikih snaga na temelju ideje da su islam i komunizam glavni
neprijatelji ovjeanstva i da se na tom fonu mora ostvariti jedinstvo svih
provjerenih antikomunistikih snaga. Komunizam se suprotstavlja antifaizmu mada se zna da su komunisti u Evropi bili jedini dosljedni antifaisti
i to od nastanka faizma do njegovog kraja. Ako je komunizam, koji je nota
bene ve davno umro, neprijatelj demokratije, ko su vei neprijatelji komunizma nego nacionalisti svih vrsta, od Hitlerovih nacista do naih Pavelievih
ustaa i Mihailovievih etnika.
Naa je teza da je u kontekstu ove dvije premise dolo do obimne
revizije cijelog koncepta i ocjene Drugog svjetskog rata, pa i do revizije
kriterija o zloinima poinjenim iz ideolokih razloga i naela na kojima je
radio sud koji je sudio nacistikim zloinima. Ukida se zloin drave,
ideologije, dravnih formacija za izvrenje zloina i genocida, zloin
genocida se minimizira ako su rtve komunisti i Muslimani, a sve se svodi
na pojedinana zloinaka djela individualnih poinilaca kriminalnih djela,
dok uloga onih faktora bez kojih je nemogue zamisliti izvrenje tolikih i
tako organiziranih i provedenih masovnih zloinakih djela, ostaje u magli
inkriminacije po zapovijednoj odgovornosti. Sud u Hagu je prenebregao
uope injenicu agresije i prava odbrane legalne drave i kao takav on je
karikatura suda u Nirnbergu, kao to je i kanjavanje zloinaca koji su svoje
zloine poinili nakon onih koje su poinili nacisti, karikatura kanjavanja
tekih zloina uope.
Pisac ovih radova je na Kongresu za dokumentaciju genocida u
Bosni i Hercegovini, odranom u Bonnu 1995., rekao da se u odnosu Europe
prema zloinima u Bosni i Hercegovini radi o velikoj obmani i da je nama,
178
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 179
koji smo rtva najveeg pokolja u historiji Europe nakon Drugog svjetskog
rata, namjenjeno da prekopavamo zemlju i pregledamo jame u potrazi za
naim najbliim, da pravimo masovna groblja, kako bi imali gdje masovno
aliti, to je ak i u suprotnosti sa naom tradicijom i vjerom i da drimo
ovakve simposiume na kojima moemo do mile volje lamentirati o nepravdi,
ali pravde na narod, naa zemlja i rtve zloina i genocida nee vidjeti ni
doekati. Kao narod i kao civilizacijsko-kulturna zajednica mi smo u
njihove teftere upisani kao kolektivna kolateralna teta. Na nas se gleda u
smislu izreke velikog njemakog filozofa Schellinga Najbolje je da nita
nije, tada bi sve bilo jednostavno, jer ne bi postojali nikakvi problemi ni
pitanja. Izgleda da smo mi krivi to smo ivi i da bi najbolje bilo da nas
nema, kao to ve i nema onih 150.000 pobijenih i 600.000 Bonjaka humano
preseljenih u Australiju, Skandinaviju, Ameriku ili zapadnu Europu. Oni
vie i nisu problem ili to nee vie biti za koju godinu. A ta nas ovdje eka,
bog sami zna.
Budui da se sve na ovom prostoru ipak dogaalo u reiji zapadnih
demokratija (Major, Mitterand i Kohl) onda ni zloini ne smiju biti veliki
kakvi su bili, pa kako bi to bilo mogue da se oni dogode na oi i uz asistenciju
tolikih predstavnika i vojnika zapadnih zemalja. Svako bi normalan postavio
takvo pitanje. Ako je u Bosni i Hercegovini bilo vie od 60.000 izvrsno
naoruanih vojnika UNPROFORA, sa savrenom logistikom, ako su
postojale mnogostruke mogunosti intervencije protiv poinioca masovnih
zloina, ako su stvorene sigurne zone OUN, ako je potena Europa bdila
nad pravima ljudi i mirom u njoj, kako da se sve to dogodilo. Rjeenje je u
okviru citirane Schellingove misli. Nita se zapravo nije ni dogodilo. Zar
se tako ve ne ponaaju i to ne tvrde okupatori velikog dijela nae zemlje,
pa i ovog Podrinja. Iz stratekog razloga stvaranja jednog novog ideolokog
i politikog jedinstva, Zapad je odluio da amnestira ne samo zloince prolog
velikog nego i ovog malog ali uasnog rata.
Da se stvar ipak pokrije velom prava i humanosti, nama je dat sud
koji je prije negacija nego afirmacija prava i pravde. Taj sud sudi i onima
koji su legitimno branili ljude, svoju zemlju i dravu od agresije, napada i
genocida i to jednako kao i onima koji su izvrili agresiju i masovno
ubijanje ljudi. Po mjerilima tog suda bi trebali biti na doivotnu robiju
osueni i Truman i Roosevelt i Churchill i Staljin, Eisenhower, ukov,
Montgomery i drugi i svi oni koji su nareivali ubijanje faista ili vrili
179
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 180
masovne odmazde nad onima koji su pomagali faizam. Sjetite se upotrebe

atomske bombe u Hiroimi i Nagasakiju, bombardovanja Dresdena,
Hamburga, Kasela i brojnih drugih gradova itd. Mjerila su pomjerena, ali u
iju korist. Mislim i tvrdim da su pomjerena u korist zloina i zloinaca.
180
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 181
REZIME
Srpska i hrvatska agresija na teritoriju Bosne i Hercegovine bile su
prve agresije koje su izvrene nakon Drugog svjetskog rata i Nirnberkog
suenja agresiji i genocidu na tlu Evrope. Ta agresija bila je toliko oita, a
njene rtve toliko brojne, a uz to se, zahvaljui medijima, odvijala pred
oima cijele svjetske javnosti da meunarodni faktori nisu mogli da previde
da je ona poinjena i morali su na nju nekako reagirati. Meutim, njihova
reakcija na agresiju, zloine i genocid poinjen na tlu bive Jugoslavije i
posebno na teritoriji Bosne i Hercegovine, bila je sasvim drugaija u odnosu
na onu nakon pada faizma.
Statutom Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju u
Hagu iz njegove nadlenosti su izuzeti zloini neprovociranog zapoinjanja
rata, poinjenje agresije, masovnog ubijanja civila, ruenja gradova,
vjerskih i kulturnih spomenika, unitavanja duhovnih dobara, promjena
etnikog karaktera teritorija i najzad protjerivanje i ubijanje masa stanovnika to su zloini genocida, a zloini su svedeni na individualna kriminalna
djela i na zapovjednu odgovornost za poinjenje takvih djela od pojedinih
poinilaca koja nije nita drugo nego maska za odgovornost drave. Time
je potpuno promijenjena osnova i sadraj kvalificiranja i suenja za zloine
u naoj zemlji, veliki broj kriminalnih djela i njihovih poinitelja je, unaprijed,
konstitucijom samog suda, bio apsolviran od odgovornosti, a suenje
svedeno na farsu bez ikakve mogunosti da rtve, kao to su narod BiH,
drava BiH, i posebno bonjaki narod kao najvea i najmasovnija rtva
genocida, dobiju bilo kakvu satisfakciju. Sud je pretvoren u persiflau
prava i pravde.
Zbog svega toga se postavlja opravdano i logino pitanje: Koji su
to razlozi i interesi odluili da oni koji su konstruirali sud i propisivali njegov
Statut do te mjere iznevjere pravo i pravdu i naine od suenja jednu farsu
i od suda naine Palatu nepravde, umjesto Palatu pravde.
181
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 182
SUMMARY
Serbian and Croatian aggression on the territory of Bosnia and
Herzegovina were the first aggressions performed after the Second World
War and the Nuremberg Trial conducted for the aggression and genocide in
Europe. This aggression was so evident, and its victims so numerous, and
in addition, due to the media, it was developing before the eyes of the whole
world public that international factors could not fail to notice its committing,
so that they should react in some way. Meanwhile, their reaction to the
aggression, crimes and genocide committed on the area of the former
Yugoslavia and particularly of Bosnia and Herzegovina, was quite different
compared with that after the fall of fascism.
The Statute of the International Criminal Tribunal for the former
Yugoslavia in The Hague exempted from its jurisdiction crimes of nonprovoked beginning of war, execution of aggression, mass killing of civilians,
destruction of towns, religious and cultural monuments, annihiliation of
spiritual values, change of ethnical character of territories and finally, expelling and killing of masses of inhabitants and these are the crimes of
genocide, and the crimes have been reduced to individual criminal acts and
to the commanding responsibility for committing of such acts by individual
perpetrators. Such responsibility is nothing else but a mask for the state
responsibility. This completely changed the basis and the contents of
qualification and conducting the trials for crimes in this country, a great
number of criminal acts and their perpetrators was, in advance, by constitution
of the Tribunal itself absolved of responsibility, and the trial was reduced to
a farce without any possibility for the victims, such as the people of BiH, the
state of Bosnia and Herzegovina, and especially Bosniak people as the
greatest mass victim of genocide, to receive any satisfaction, whatsoever.
The Tribunal turned to persiflage of law and justice.
Therefore, because of all the above a justified and logic question is
put: Which are the reasons and interests that had decided that those who
constructed the Tribunal and and prescribed its Statute betrayed law and
justice to such extent as to make a farce from the trial and a Palace of injustice
from the Tribunal, instead of making the Palace of Justice.
182
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 183
Prof. dr. Carlo Gerardo Pinnetti, Univerzitet u Edinburgu,
PONOVNO RAZMATRANJE ZNAENJA GENOCIDA

RAT, POLITIKA I REFLEKS ANALOGIJE
O jednoj stvari govorimo

da je neka
druga stvar, kada je ono to stvarno teimo
da opiemo neto jedinstveno na svijetu.
Vladimir Nabokov1
I Uvod
Ni u jednom trenutku ljudske historije nije toliko ljudi ivjelo u tako
nepouzdanim okolnostima. Pod ekonomskim pritiscima globalizacije, zajednice se dezintegriraju do sada nezapamenom brzinom,2 sa mnogima koji
ostavljaju za sobom agrarne korjene da bi zaposjeli rubove u urbanim
sirotinjskim etvrtima3 pod stalnom prijetnjom nasilja, bolesti i gladovanja.
Suoeni sa ovim besprimjerenim uslovima moglo bi se oekivati da znanost
o genocidu odraava stanje takvih grupa i to kako se naa trenutna konceptualna i pravna znaenja genocida mogu aplicirati na one koji stvaraju
ove pogubne uslove. Ipak, suprotno je istinito. Savremeno akademska i
pravna znanost opisuje genocid ogranienim izrazima utemeljenim na
njegovoj asocijaciji sa empirijskim regularnostima prisutnim u paradigma1
Nabokov citiran u Rorty, R., OBJECTIVITY : RELATIVISM AND TRUTH

(OBJEKTIVNOST - RELATIVIZAM I ISTINA) Philosophical Papers Vol. 1, Cambridge,
1991, str. 162.
2
O izumiranju jezika vidjeti LANGUAGES: CONFLICT OR COEXISTENCE,
(JEZICI SUKOB ILI SUIVOT) UNESCO Courier, april 2000, str. 17.
3
Vidjeti Mike Davis, PLANET OF SLUMS, (PLANETA SIROTINJSKIH ETVRTI)
Verso, New York, 2006.
183
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 184
tskim sluajevima. Sastavni dio meu ovim regularnostima su veze izmeu

genocida i oruanog sukoba.
Moj zadatak u ovom Referatu e biti da ispitam nain rezoniranja
koji se koristi da bi se opravdalo odreeno znaenje genocida i njegove veze
sa oruanim sukobom, i da argumentiram da ova veza unaprijed odreuje
njegovo znaenje iskljuujui odreene injenine i normativne elemente
koji razjanjavaju zato je genocid posebna vrsta nepravde. Moj interes
ovdje nije da zagovaram opsenu niti ogranieniju primjenu izraza, ve prije
svega da istraim ulogu znanja u oblikovanju konceptualnih razvoja u vezi
sa zloinom i da ponudim nain da se ponovo razmotre normativni elementi
koji predstavljaju genocid kao nepravdu.
U prvom dijelu Referata istraujem trud koji se ulae da se smjesti
genocid kao koncept razliit od rata, i da se preispita trenutna pravna i
akademska literatura koja povezuje sukob sa genocidom. Iako prikazujem
da se opisi koji povezuju genocid sa sukobom razlikuju u pogledu mnogih
stvari, argumentirati u da ovi opisi imaju neto zajedniko; naime, oni
tretiraju genocid kao ekstreman oblik oruanog sukoba a ova pozicija je
podrana upotrebom analognog rezoniranja empirijskih regularnosti jasnih
sluajeva. Na primjer, pravna znanost tvrdi da je definirala genocid kao
poseban zloin nezavisan od bilo kakvih preduvjeta povezanih sa oruanim
sukobom, ipak konsenzusom u objema literaturama genocid se opisuje kao
gora verzija drugih ratnih zloina, koji se deavaju tokom oruanog sukoba.
Isto tako, neki istraivai su opisali genocid kao nastavak sredinjih praksi
oruanog sukoba. Osporit u ove prikaze iz perspektive kritike historijske
znanosti Hannah Arendt i argumentirati da rezoniranje koje povezuje
oruani sukob sa genocidom u osnovi skriva stvarno znaenje genocida
kao nepravde.
U drugom dijelu Referata istraujem znaenje genocida kao
nepravde. Tvrdim da znaenje genocida ne dijeli isti moralni rod sa drugim
ratnim zloinima, i da ova moralna osnova daje izrazu genocid njegov
distinktivan karakter koji je odvojen od analogije sa sukobom. Moja osnovna
tvrdnja je ta da genocid stoji na sopstvenim temeljima kao sui generis
nepravda zbog antietinog odnosa sa politiko-diskurzivnim normama.
Moj argument je taj da je bilo kakva veza izmeu genocida i oruanog sukoba
samo uvjetno empirijska, i da upotreba analognog rezoniranja da se opravda
restriktivan prikaz genocida iskljuuje njegovu bit kao nepravde. Sveukupno,
184
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 185
zadatak ovog spisa je da tretira izraz genocid kao tekue poetsko ostvarivanje ciljeva unutar mree drugih znaenja, a ne nekog unaprijed odreenog
analogijom sa empirijskim injenicama, tako omoguavajui da se razmisli
o tome kako su uasni zloini koji se nazivaju genocid, uz Nabokovu tenju,
razliiti od bilo ega na svijetu.
II Genocid i njegova veza sa oruanim sukobom - neophodna

distinkcija?
Lemkinov neologizam je dokazao svoju relevantnost za javni
moralni diskurs na taj nain to utie na razliite politike i pravne institucije
od UN-a i svjetskog javnog mnijenja4, do autohtonih glasova koji se bore
da ouvaju svoj identitet. Ne postoji drugi izraz koji posjeduje vei globalni
znaaj od rijei genocid. Mnogim audijencijama, genocid oznaava
vjerovatno najozbiljniju nepravdu naeg doba, a koja posjeduje i imperativ
(Nikada vie!) i univerzalne (univerzalna jurisdikcija) karakteristike. Ipak,
uprkos sluenju kao globalni pokazatelj nemoralnosti par excellence,
upotreba genocida od strane pravne i akademske znanosti posjeduje veoma
restriktivnu mogunost primjene na dogaaje koji su stvarni u svijetu. Da
bi se postiglo vrsto utemeljenje u najjasnijim sluajevima, mnogi su povezali
genocid sa praksom oruanog sukoba. Ironija analogije sa oruanim sukobom
je ta da se izraz genocid, od svog poetka, borio za to da se prepozna kao
autonomno nedjelo koje je distinktivno u odnosu na zloupotrebe povezivanja
sa oruanim sukobom sa kojim se pojmovno dovodi u vezu. U ovom dijelu
elim istraiti dvosmislene veze izmeu genocida i oruanog sukoba od strane
akademske znanosti.
Genocid je na poetku stekao pravni i politiki znaaj u vezi sa
Meunarodnim vojnim sudom u Nirnbergu, ija je jurisdikcija primijenjena
samo na njemako uee u ratu od 1. septembra 1939. Lemkin, izmeu
ostalih sastavljaa teksta Konvencije o genocidu, koje je zabrinjavalo to to
jurisdikcija Nirnberke povelje (Meunarodnog vojnog tribunal) nije bila
Vidjeti THE CHICAGO COUNCIL ON GLOBAL AFFAIRS na (VIJEE IKAGA

O GLOBALNIM PITANJIMA) www.worldpublicopinion.org
185
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 186
dovoljno opsena, i to njemaka zlostavljanja grupa u vrijeme mira nee

izazivati niti pravno paljivo ispitivanje niti zabranu. Njihova vizija je bila
da genocid treba predstavljati zloin koji je iznad voenja rata i njegove
zloupotrebe, i, to je jo vanije, da treba logiki dopuniti doprinose
Nirnberga.5 S jedne strane genocid je zamiljen kao ekspanzija meunarodnog
krivinog prava, a opet s druge strane predstavljao je zloin sa kompleksom
inferiornosti, koji je traio i zahtijevao dovoljno nezavistan karakter u odnosu
na druge zloine, to jest zloine protiv ovjenosti. Za razliku od potonjeg,
genocid nee postati zloin ovisan o voenju oruanog sukoba. Zaista se
raspravljalo o tome da li je distinktivnost genocida kao zloina za vrijeme
rata ili mira pripisiva uvjetovanim ogranienjima postavljenim nad zloinima
protiv ovjenosti veza koja je sada ukinuta.6 Iako je meunarodni konsenzus o znaenju genocida sporo isplivavao, bilo je jasno da se razvoj genocida
kao zloina vrtio oko zloina protiv ovjenosti zato to je zavisio od
oruanog sukoba. To je rezoniranje bilo zasnovano na elji da se stvori
logina i koherentna struktura kodeksa zloina hijerarhijskih nepravdi,
esti komitet UN-a odluio se za verziju koja definira genocid kao distinktivan zloin koji se moe izvesti i tokom mira i u ratu. Ipak, veza izmeu
Konvencije o genocidu i oruanog sukoba se ovdje ne zavrava, i ukljuuje
historiju kompleksnosti koju moe razjasniti jedino istraivanje pravnih
debata i sudske praksa. Za svoje potrebe ovdje, fokus e ostati na znanosti o
genocidu zato to izgleda da je nain na koji neki istraivai koriste pojam
oruani sukob ne samo da se znaajno odvaja od doprinosa pravne znanosti,
ve, takoer, stvara novi, koji se pored toga zanima za rad na tome kako
opravdavamo znaenje genocida.
Dok znanost o genocidu skree malo panje na to kako meunarodno
pravo rezonira o distinkciji izmeu genocida i oruanog sukoba, oni dijele
Vidjeti Schabas, op.cit., str. 37; The Secretary-General, Draft Convention on the Crime
of Genocide, 15, delivered to the Economic and Social Council, U.N. Doc. E/447 (26.juni,
1947).
6
Za genealoki prikaz genocida unutar UN-a i meunarodnog kaznenog pravosua
vidjeti Schabas, W. ORIGINS OF THE GENOCIDE CONVENTION: FROM NUREMBURG TO PARIS, CASE WESTERN RESERVE JOURNAL OF INTERNATIONAL
LAW (KORIJENI KONVENCIJE O GENOCIDU - OD NIRNBERGA DO PARIZA)
vol. 40, , 2008, 35-55.
186
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 187
sa pravnom znanosti potrebu da opravdaju znaenje genocida koje je

povezano sa jasnim sluajevima koji se esto deavaju u situacijama
oruanog sukoba. U cjelosti, Konvencija o genocidu je od malo koristi
istraivaima ili je previe apstraktna7 ili preusko koncipirana8 - da bi bila
od neke upute u objanjavanju ili nuenju jasnijeg historijskog opisa
unitenja grupa. Ipak, za razliku od prava, znaenje genocida i njegov
precizni odnos sa sukobom je tekui argument. Neki istraivai su izrazili
nepovjerenje u asocijaciju izmeu genocida i oruanog sukoba otkrivajui
druge sluajeve unitenja grupa koji se odvajaju od tipinog opisa genocida
kao masovnog ubijanja. Kada ovi istraivai odgovaraju na pitanje ta
genocidi ubijaju?,9 njihov odgovor ukljuuje skup raznih nepravdi, koje
su iznad fizikog ubijanja koje utie na egzistenciju grupe. U drugim opisima,
genocid se karakterizira kao oblik socijalne smrti10 koja unitava drutvene
veze u grupi; u drugima, genocid je povezan sa generikom11 kombinacijom nepravdi koje funkcioniraju da bi unitile grupu bez nunog ubijanja
njihovih lanova. Ova nit u literaturi reflektira frustriranost ogranienjem
postojee terminologije, a naroito neodobravanje ograniene primjene
tog izraza usljed definiranja genocida u smislu tijelo se rauna. Drugi su
istraivai, meutim, otili u sasvim razliit smjer od njihovih pravnih i
znanstvenih pandana i njihovih pokuaja da razdvoje znaenje genocida od
oruanog sukoba. Ovi su pristupi, u drugu ruku, posvetili opseno teorijsko i
empirijsko istraivanje u ispitivanju njihove kompleksne povezanosti.
Ovi prikazi su opisali kako su oruani sukob i genocid meuovisne socijalne
prakse i, najvanije, ija su znaenja analogno isprepletena. U nekim prikazima neophodna su bitna obiljeja modernog oruanog sukoba kao socijalne
7
Fein, H. SOCIOLOGY OF GENOCIDE.

Chalk, F. & Jonassohn, K., THE HISTORY AND SOCIOLOGY OF GENOCIDE,
(HISTORIJA I SOCIOLOGIJA GENOCIDA) Press, 1990, str. 11.
9
Powell, JOURNAL OF GENOCIDE RESEARCH (URNAL O ISTRAIVANJIMA GENOCIDA), vol. 9, no. 4, 527-548, 2007.
10
Claudia Card, GENOCIDE AS SOCIAL DEATH, HYPATHIA, (GENOCID KAO
DRUTVENA SMRT, HIPATIJA ) vol., 2003.
11
Lewy, CAN THERE BE GENOCIDE WITHOUT THE INTENT TO COMMIT
GENOCIDE? (MOE LI BITI GENOCIDA BEZ NAMJERE DA SE POINI?), Journal
of Genocide Research, vol. 9, br. 4, 2007.
8
187
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 188
prakse da bi se proizveli materijalni, ideoloki i emotivni elementi za

genocid12; u drugima, oruani sukob i politiki prevrat slue kao neophodni
uslovi za genocid zato to stvaraju nove mogunosti da se reorganizira
politika zajednica.13 Alternativno, drugi istraivai opisuju genocid kao
degenerirani14 ili ekstremni15 oblik oruanog sukoba, koji se razlikuje po
nainu na koji zloinci opisuju svoje naznaene mete kao civilne grupe.
Razlika izmeu ovih prikaza reflektira razlike u tome kako istraivai rasuuju o vezama izmeu oruanog sukoba i genocida. Za neke
genocid vodi porijeklo iz logistikih obiljeja modernog ratovanja koje
odreuje tendenciju eskalacije, primjenjujui veu upotrebu sile (zrano
bombardiranje i atomsko oruje) i ire postavljanje za cilj civila kao neprijatelja (naroito tokom gerilskih ratova).16 Za druge, rat ili politiki sukob
stvara nune uvjete za razvoj genocidnih rjeenja.17 Za neke istraivae
genocid se najbolje identificira uobiajenim varijablama ekstrapoliranim iz
komparativno razliitih genocidnih konteksta. Ovi se tiu asimetrine
materjalne moi18, masovnog ubijanja19, tipova ekstremne politike ideologije,
izgradnje nacije20, ambicija moi i etnikog sastava politikih elita.21 Razlike
izmeu ovih pristupa su znaajne i seu daleko dublje nego to imam prostora
da istraim ovdje; ipak one reflektiraju i metodoloke i kvalitativno konce12
Markusen & Kopf, THE HOLOCAUST AND STRATEGIC BOMBING; (HOLOKAUST I STRATEKO BOMBARDOVANJE) Valentino, B. DRAINING THE SEA
(ISUIVANJE MORA).
13
Melson, R., REVOLUTION AND GENOCIDE; (REVOLUCIJA I GENOCID)
Harff & Gurr, 1998.
14
Shaw, M., WHAT IS GENOCIDE? (TA JE GENOCID?), Polity Press, London,
2007.
15
Levene, M., GENOCIDE IN THE AGE OF THE NATION-STATE: (GENOCID
U DOBA NACIONALNE DRAVE) Vol. 1 The Meaning of Genocide, I. B. Taurus & Co.,
London, 2005.
16
Valentino, B. DRAINING THE SEA.
17
Melson, R., Ibid.
18
Fein, op. cit.u radu citirano.
19
Valentino.
20
Mark Levene, op. Cit.
21
Haff & Gurr, op. Cit.
188
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 189
ptualne divergencije22, kao i eljenu namjeru istraivanja i nain preventivne

intervencije, koje otkrivaju kako je znaenje genocida formulirano. Tako,
glavni nain na koji znanost stvara nova konceptualna znaenja i preispituje
stara je u mnogome subjektivan proces, i ovisi od distinktivnog opisa na
koji svaka pojedina teorija polae pravo - naime, razliiti naini prouavanja,
koje injenice se smatraju vanim i upotrebljivost izraza u zalaganju za
strategiju prevencije. Uprkos njihovim kompleksnim razlikama, postoje
znaajne zajednike take koje ovi pristupi dijele. Jedno uobiajeno obiljeje
je to da je genocid opisan kao ekscesivan oblik ubijanja za vrijeme oruanog
sukoba, a to obiljeje je u biti analogno vrsti sukoba.
Meu ovim pristupima uobiajena normativna pozicija je da je
genocid nepravda na temelju planiranog fizikog unitenja grupa, a ono
uglavnom ukljuuje masovna ubistva ili stvarne smrti23. Odnos izmeu
injenica o masovnim ubistvima i ove normativne pozicije, opisan u prikazima gore navedenim osigurava samo-ojaanu vezu izmeu oruanog sukoba
i genocida. S jedne strane iroka politika (zlo)upotreba izraza genocid24 je
inspirisala ove istraivae da utemelje znaenje samo na najjasnije dokumentovanim sluajevima. S druge strane, epizode masovnih ubistava tokom
oruanih sukoba su dobro dokumentovan nain eliminiranja grupa,25 koji
zadovoljava kriterije planiranja i fizikog unitenja velikog dijela grupe.
Potkrepljivanje znaenja genocid je postignuto povlaenjem analogije sa
oruanim sukobom gdje injenine tvrdnje ne samo da utemeljuju primjenljivost na stvarne dogaaje , ve takoer funkcioniraju da odrede svoj
semantiki sadraj. U narednom dijelu elim istraiti detaljnije kako je
definirano znaenje genocida kao analogno oruanom politikom sukobu u
radu Marka Levenea i Martina Shawa. Odabrao sam ove istraivae iz
22
Ovdje je slab konsenzus u vezi sa tim ta je predmet prouavanja po veini

istraivaa. Na primjer, oni se razilaze u vezi sa tako jednostavnim predmetima kao
to su ta ini jednu grupu ili epizodu. O tome zato je nevjerovatno da e drutvena
nauka ikada doi do konsenzusa u vezi sa ovim pitanjima vidjeti Collins, R., SOCIAL
SCIENCE AS... Sociological Forum, vol. 9, br. 2, 1994, 155-177.
23
Horowitz, I. L., TAKING LIVES: GENOCIDE AND STATE POWER, (ODUZIMANJE IVOTA - GENOCID I MO DRAVE) Transaction Publishers, 2002, str. 31.
24
Strauss, S.
25
Harff, B. & Gurr, T., ... 1998.
189
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 190
sljedeih razloga: 1) svaki prikaz opisuje genocid kao instrumentalni proces

koji obuhvata mnotvo naina smrtonosnog nasilja, 2) oni reflektiraju trend
da se genocid ispituje u okviru oruanog sukoba, 3) svaki prikaz sugerira
da znaenje genocida treba da bude odreeno injenicama prisutnim u
specifinim epizodama u historiji. Moj je cilj prikazati kako je za znaenje
genocida u ovim prikazima sredinja analogija izmeu genocida i sukoba.
III Shvatanje znaenja analogijom - sukob kao genocid

Mark Leveneov argument o znaenju genocida je historijski dobro
utemeljen, i gradi se na konceptualnom okviru koji je prvi postavio Lemkin.
U njegovom GENOCIDE IN THE AGE OF THE NATION STATE:
(GENOCID U DOBA NACIONALNIH DRAVA) Vol, 1: The Meaning of
Genocide, on nudi historijski postavljen prikaz zato bi se odreene epizode
genocida trebale smatrati dijelom veeg historijskog ispitivanja nacijedrave i naina na koji se vodi rat. Naroito, njegovo ispitivanje istrauje
uobiajene historijske uslove i obrasce koji objanjavaju zato odreeni
konflikti izmeu drave i grupe vode genocidu a drugi ne. Unutar ovog polja
rada, Levineov cilj je da stvori koristan konceptualni okvir koji e pomoi u
zadatku objanjavanja motivacija na genocid kao rjeenju koje drave
primjenjuju, prije nego samo koncept koji e pomoi u odreivanju sluajeva
genocida u historiji. Genocid je, u ovom prikazu, izraz ije je znaenje
najbolje odreeno i istaknuto razumijevanjem okolnosti i mehanizama koji
ga izazivaju; i mogunosti drave nacije da vodi rat.
Poetna taka za razvoj znaenja genocida poinje paradigmom
utemeljenom Lemkinovom uvodnom konceptualizacijom. Levene tei da
istakne i dopuni ovaj pristup zato to je Lemkinov prikaz, kako sugerira, prvi
koji je ispravno posmatrao genocid kao oblik ratovanja26. Lemkin je
centralan u Levinovom prikazu ne samo zato to je prvi razumio da se
genocid deava tokom epizoda oruanog sukoba, ve, takoer, zato to je
samo fiziko unitenje grupa nalik metodama ratovanja koje vode drave.
Za Levinea historijske okolnosti i slinosti koje genocid dijeli sa vrstama
26
190
Levene, op. cit., str. 51.
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 191
rata su sredinje u stvaranju jasnog konceptualnog okvira. Ovo je, tvrdi on,
izazovan zadatak zato to je s jedne strane genocid teko identificirati jer
dijeli istu preklapajuu i neizvjesnu dinamiku prisutnu u scenarijima ratnih
sukoba. Genocid, tvrdi on, tako nije niti faza niti koherentna politika koja
se moe apsolutno kategorizirati, ve je umjesto toga proces koji ovisi o i
proizilazi iz konfliktnih okolnosti koje su fluidne. Uprkos tome, on tvrdi da
bi se genocid mogao uspjeno identificirati ukoliko se otkriju sredinje
karakteristike ovih konfliktnih okolnosti koje ee stvaraju temelj za
genocid. Prvi indikator je, naprimjer, taj da se genocid deava i slian je
dvjema vrstama dravnog sukoba, jednog u kojem se neprijatelji smatraju
nelegitimnim27, a drugi su ratovi u kojima se utvruje da su njihovi protivnici
legitimni. Iako ne povlai sluajnu vezu izmeu tipova rata i genocida, on
tvrdi da je genocid nalik ekstremnoj manifestaciji28 ovih tipova rata kojima
upravlja drava. Ovaj prikaz tako tei da razlui distinktivna svojstva koja
odreuju genocid kao neodijeljen od ovih tipova ratova, ve kao ekstremnu
verziju ovih obrazaca sukoba drava-grupa.
U ovom prikazu, pojava ovih dvaju tipova rata i njihovo historijsko
poklapanje sa genocidom se vide kako zamagljuje bilo kakvu navodnu
konceptualnu distinkciju izmeu rata i genocida:
... svi ratovi u kojima je drava zloinac a rtva nacionalno stanovnitvo ili ...komunalna grupa... imaju karakteristike bliske karakteristikama
genocida. Doista, genocid ne samo da je oblik totalnog ratovanja... ve izgleda
da u mnogim sluajevima nastaje iz ovih ba istih scenarija totalnog rata.29
Leveneov prikaz se ne prilagoava jednostavno Lemkinovoj
konceptualizaciji, ve takoer tei da je dopuni identificirajui zajednike
obrasce koji ine genocid moguim. S jedne strane, kao i kod Lemkina,
njegov prikaz gleda na genocid kao na ekstremnu manifestaciju naina
ratovanja integrirajui nove opise toga kako su moderni genocidi razvijali
priu o dravnom ratovanju. S druge strane, on se udaljava od Lemkinovog
ispitivanja tehnike tete kako bi iznova koncipirao kako genocid moe
27
Leveneova tipologija rata definira tip dva i tri kao Rat drave protiv drugih
suverenih drava ili nacija i rat drave koji se deava unutar granica... kontroliranih
od strane suverena, Ibid., str. 56.
28
Ibid., str. 65.
29
Ibid., str. 64.
191
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 192
biti efikasnije iskoriten od strane istraivaa kako bi se ispravno klasificirali

najnoviji sluajevi identificiranjem uobiajenih praksi koji odvajaju genocid
od drugih obrazaca masovnog nasilja. On se tako bavio identificiranjem
osobitih svojstava genocida kao oblik ratovanja, i na temeljima ovih historijskih povezivanja sa ratom, odbija da opisuje genocid kao fenomen koji
je razliit od sukoba.
S obzirom da genocid ne moe biti kategoriziran nezavisno od ovih
obrazaca koji ga uzrokuju, Levene odvaja genocid od rata identificirajui
ga kao ekstreman nastavak konfliktne dinamike prisutne u ratu. Identificirajui genocid u ovom prikazu tako zahtjeva slinost ovih ekscesivnih
karakteristika u konceptualnom modelu. Ovdje Levene upotrebljava Weberov
metod idealnog tipa da identificira zajednika svojstva i obrasce izvedene
iz jasnih sluajeva genocida. Traganje za ovim svojstvima se fokusira
na okolnosti koje kreiraju mogunost genocida kao instrumenta dravagrupa sukoba. Genocid je tako devet dijelova...genocidni proces i jednim
dijelom...rezultat30 Zajednike okolnosti i svojstva koja imaju drave zloinci
u toku procesa uzrokovanja unitenja grupe su idealni tipovi koji se pribliavaju obrascima u ovim jasnim sluajevima. Levene istie 9 opih svojstava:
1. Vlada ili reim koji kontrolie drava, posveena istiskivanju
komunalne grupe ili grupa zbog politikih ciljeva i uz logistiki i
resursni kapacitet da se ovo poduzme posredstvom direktnog
fizikog istrebljenja;
2. Prilika za ostvarivanje ovoga uz minimum ometanja ili vanjskog
uplitanja;
3. Pojaan osjeaj krize kada se ovo desi, vlada vjeruje da postoji
ekstremna opasnost po nju samu ili dravu;
4. Dugotrajan ali kontinuiran slijed ubijanja kroz prostor i vrijeme, uz
proglaenje genocida koji se ne da reducirati niti na jedno djelo
masovnog ubistva;
5. Nastavljeno ubijanje bez obzira na razliku u dobi ili spolu;
30
192
Ibid., str. 204.
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 193
6. Upotreba od strane drave organiziranog ... vojnog i paravojnog

osoblja da predvodi ubijanja i druge elemente u kojima uestvuje
dominantna populacija;
7. Nemogunost grupa, koje su meta... da odbrane sebe...na takav nain
da primjetno zaustave ili sprijee ubijanje;
8. Osjeaj od strane vlade da je komunalna grupa istinska prijetnja za
dobrobit drave i/ili dominantnog drutva... bez obzira na koherenciju ili kohezivno jedinstvo grupe kao grupe.31
9. Ciljana grupa je produkt zloinakog sklapanja drutvene stvarnosti.32
Dok niti jedan od ovih tipova sam ne karakterizira genocid, njegov
model polae pravo na opa svojstva koja se, kada se uzmu zajedno, pribliavaju onome to karakterizira genocid kao oblik masovnog nasilja.
Tako se ovdje primjenjuje upotreba idealne tipologije kako bi pomogla
izgradnju konsenzusa u vezi sa onim to genocid jeste prema onome to je
ogranieni konsenzus.
Ono to izdvaja genocid kao ekstremnu verziju rata su odreeni
naini na koji se zloinci odnose prema svojim rtvama. Idealni poinitelj
genocida je onaj koji upotrebljava dominantnu mo da uniti komunalnu
grupu potpuno iskoritavajui sredstva dravnog nasilja trajnim nesistematskim ubijanjem grupe. Genocid, kako take osam i devet sugeriraju, vie
odraava skrivenu i obmanjujuu predstavu situacije i njihovih neprijatelja,
nego uobiajene ratne situacije. Na isti nain tip sedam se odnosi na
asimetrian odnos drava-grupa i nemogunost rtava da se odbrane uz
pomo dostupnih sredstava, koja eventualno ukljuuju praksu predaje. U
posljednje tri take mogue je vidjeti kako se ovi idealni scenariji mogu
desiti i deavaju se tokom tipova rata koje Levene opisuje, pa ipak ono to
zasluuje klasifikaciju genocida ovisi o identificiranju ovih kombiniranih
osobina u jednoj epizodi.
Shawov rad, s druge strane, unosi mnogo ui historijski okvir i dubinu
u konceptualnu diskusiju o genocidu, u odnosu na Leveneov prikaz. Shaw
31
32
Ibid., str. 77.

Ibid., str. 88.
193
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 194
usmjerava veu panju na socioloka obiljeja konfliktnih situacija i

konceptualne naune debate nego na historijski kontinuitet koji postoji u
epizodama genocida. Razlike izmeu ovih autora reflektiraju vie to kako
njihove pojedinane naune discipline pristupaju problemu genocida, nego
ono to njihovi prikazi na koncu zakljuuju. Shawov konceptualni prikaz
genocida tei tome da izgradi temelj za socioloki pristup objanjenju,
prevenciji i kanjavanju genocida. Sociologija genocida, na ovaj nain,
zahtijeva rekonceptualizaciju genocida u izrazima koji stoje odvojeni od
ogranienja postavljenih na izraz drugih pravnih i naunih znaenja. Ova
znaenja moraju biti transcendirana zato to sva ne uspijevaju objasniti
razliite sociopolitike postupke koji se deavaju za vrijeme i prouzrokuju
genocidne situacije. Znaenje genocida mora uzeti u obzir ove karakteristike koje ga ine nasilnom praksom.
Prouavanja genocida, Shaw tvrdi, su previe zaokupljena pravnim
diskursom u vezi sa genocidom. Pravo prikriva stvarno voenje genocida
zato to opravdava njegovo znaenje u smislu pravnih normi, prije nego
empirijskih observacija jednostavno reeno, pravo se kree od normi ka
znaenju, prije nego od injenica do znaenja. Pravno znaenje genocida,
on sugerira, nije u vezi sa praksom zato to je njegovo znaenje unaprijed
odreeno u smislu fizike destrukcije, ogranieno na odreenje intencionalnosti, i reducira kompleksnost sociopolitike dinamike koja povezuje
genocid sa drugim vrstama sukoba. Genocid se, na primjer, ne bi trebao
definirati samo u odnosu na fizike destrukcije, kako je izloeno u meunarodnom pravu, niti samo u vezi sa socijalnom destrukcijom, zato to ovi
konceptualni pokuaji iskljuuju destruktivnu praksu koja je dio cijelog
spektra nasilja koje konstituira genocid. Shaw tei za tim da preokrene ovu
unaprijed odreujuu tendenciju i zakljuuje da izraz genocid treba biti
koriten kao glavni koncept33 koji je u stanju da ukljui sve raznovrsne
obrasce nasilja koji utiu na opstanak civila kao grupa. Rat, etniko ienje,
gendercid, politicid, etnocid i sve komponente genocida koje funkcioniraju
tako da unitavaju socijalnu i politiku mo civilnih grupa kao neprijatelja.
Izraz genocid, on sugerira, na taj nain nije niti opipljiva realnost niti
dopunjeno stanje, ali je, kao i Leveneov koncept, idealan tipini okvir ili
model koji dosee do strukture drutvenog djelovanje i...odnosa koje
33
194
Shaw, M. WHAT IS GENOCIDE? (TA JE GENOCID?), str. 78.
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 195
empirijski genocid ukljuuje.34 Namjera ovog konceptualnog okvira je

tako integrativna preko otapanja artificijelnosti distinkcija izmeu oblika
politikog nasilja35 ujedinjeno, openito znaenje. Genocid je, on pie,
oblik nasilnog drutvenog sukoba, ili rata, izmeu oruanih organizacija
vlasti koje tee unititi civilne drutvene grupe i druge aktere koji se opiru
ovom unitavanju.36
Shawov prikaz tako nadalje razvija ideju da je genocid analogan
ak i irem nizu sukoba nego se nekad mislilo, i ini to tako da stvara
inkluzivan koncept koji treba posluiti sociolokom zadatku objanjavanja
rekurentnih procesa koje prouzrokuju genocid. Po ovom opisu, koncept je
korisniji za potrebe sociolokog znanja ukoliko se genocidne empirijske
asocijacije mogu ispitati, prije nego iskljuiti iz promatranja. Shawova
drutvena nauka je ona koja radije razvija postojea znaenja nego osmiljava nove izraze37, navodi razloge protiv konceptualnog irenja38 novih
oblika nasilja, koji, tvrdi on, samo remete temeljnu slinost izmeu svih ovih
oblika. Ipak, Shawov koncept genocida nije samo okvir koji treba da poslui
ovim istraivakim ciljevima, ve je, takoer, konstituiran od pronalazaka
do kojih je istraivanje o genocidu do sada dolo.
Empirijski pronalasci, po Shawovom miljenju, sugeriraju da je
genocid produkt sistematinog sukoba izmeu zloinaca i grupa rtava.
Opisi koji definiraju genocid kao jednostrano ubijanje, tvrdi on, samo ispituju
ulogu zloinca u nasilju a zanemaruju konfliktnu dinamiku situacije.
rtve, takoer, strukturiraju svoja djelovanja, i ovi koraci, Shaw zakljuuje,
igraju znaajnu ulogu u odluci zloinca da poini genocid. Genocid nije
oblik nasilja koji postoji u vakuumu, neizazvan od strane rtava, ve je tokom
vremena struktuiran, oblikovan i reproduciran od strane ovih sukobljenih
strana.
Shvatajui genocid kao sociopolitiki sukob, Shaw se udaljava od
ideje da je genocid znaajno razliit od uobiajenih oblika sukoba kao to
34
Ibid. Str. 91, izvorno isticanje.

Shaw, M. WHAT IS GENOCIDE?
36
Ibid., str. 154, izvorno isticanje.
37
Ibid., str. 12.
38
Ibid., str. 63.
35
195
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 196
je rat. Slinosti izmeu genocida i drugog konfliktnog nasilja su narezluive

tokom bilo koje date epizode. Ono to odvaja genocid od rata je to da
gnocidaire uzima nenaoruano civilno stanovnitvo kao ciljeve oruanih
sukoba koji se normalno primjenjuju nad naoruanim neprijateljima.39
Jednostavno reeno, ovaj opis ocjenjuje genocid kao nepravdu samo zato
to usmjerava sredstva nasilja koja se koriste u ratu protiv civilnih grupa s
ciljem unitavanja njihove moi da postoje kao grupa.
IV Analogno rezoniranje i njegova ogranienja - hannah

arendt o historiji logora
Na povrini, razlike izmeu ovih opisa su znaajne. Svaki istraiva istrauje utjecaj jasnih varijabli odreenih uz razliite metode historijsko-sociolokog objanjavanja. Meutim, njihovi opisi dijele jednu kljunu
taku u vezi sa znaenjem genocida. Koncept sukoba u svakom igra kritiku
ulogu u obezbjeenju okvira za rad na razumijevanju genocida. Genocid
naroito dobija svoje znaenje kao ekstreman oblik sukoba, a koje je kako
se ini potkrijepljeno korelacijom izmeu rata i genocida. Na ovaj nain svaki
opis povezuje genocid i sukob analogno, u njemu je znaenje genocida
proireno i obogaeno uz protivniki opis rata. Na ovaj nain je genocid
opisan kao posljedica destruktivnog procesa. Rezultat je fokus na postupke i
okolnosti sukoba kao i doprinose poveanoj destrukciji grupe. U sljedeem
dijelu dokazivat u da ova analogija izmeu sukoba i genocida sadri
inherentnu tendenciju da zanemari istaknuta svojstva genocida koja se esto
otkriju tokom posljednje faze nasilja. Moja namjera je ne da na ovaj nain
problematiziram upotrebu analognog rezoniranja u drutvenim tumaenjima,
ve da tvrdim da se uloga analogije koristi u ovim prikazima kao popunjavanje praznine koja iskljuuje druga istaknuta svojstva genocida.
Jedna od bitnijih kritika analognog rezoniranja u drutvenim
naukama dolazi od Hannah Arendt. Njeno istraivanje promjena prakse
upravljanja, to je postalo poznato kao totalitarizam, nastao je iz njenog
angamana na moralno zazornim dogaajima kao to je genocid, i pitanjem
39
196
Ibid., str. 112, izvorno isticanje.
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 197
kako se ponaanje ovih vlada dovodi u vezu sa opsenijim historijskim

zapisima u vezi sa dravnosti. Ono to me ovdje zanima nisu specifina
otkria njenog istraivanja totalitarizma, ve kako se Arendt nosi sa ovim
izazovom pisanja o uasavajuim dogaajima, a naroito kako nam njeno
razumijevanje jednog dogaaja bez presedana moe pomoi da razmiljamo
kritiki u vezi sa formulacijom koncepata.
Ona je rezervirala poseban prezir za metode koje opisuju neki
dogaaj u odnosu na postojee historijske obrasce. Ovaj nain zakljuivanja
o neem bez presedana izvedeno iz prethodnog40 naglasio je veoma vanu
jednakost izmeu nekog dogaaja i njegovih prijanjih dogaaja, i, po njenom
miljenju, uinio nerazumljivim potencijalno identificiranje fenomenalnih
razlika41 karakteristinih za neki dogaaj. Koristei iste dobro utemeljene
strune nazive za tekue dogaaje ili identificiranje kontinuiteta izmeu
prolosti i sadanjosti je bila , tvrdi Arendt, pogrena pozicija drutvenih i
historijskih nauka. Ovo je bio nain opisa koji je Arendt nastojala izbjei
zato to je iskljuio kapacitet za izvoenje razlika izmeu prolosti i
sadanjosti, i nije istakao nain na koji su sluajnosti meusobno djelovale
da bi proizvele neto potpuno razliito. Zanemarivanje ovih novih obiljeja
dogaaja sprjeilo je bilo kakvo bavljenje jedinstvenim problemima koje su
ove karakteristike predstavljale za nae doba.
Problem sa kojim se Arendt nosila kroz svoju karijeru kretao se
oko efekata totalitarizma njegovog negiranja politike kao akcije, i njegovog
isticanja ponaanja, itd. Fenomeni, kao to je totalitaristika vlada, tvrdila
je ona, prikazivali su neto novo, temeljni raskid od postojeeg institucionalnog porijekla vlade od onoga to su nekada obuhvatale. Sporna taka
ovdje je stepen do kojeg inovacije u drutvenoj i politikoj praksi trebaju
uvjetovati nain na koji su opisane. Upravo ovdje Arendt tretira dogaaj ne
samo kao eksplanandum (predmet koji treba objasniti, definicija neega to
treba objasniti), ve kao neupitan temeljni podatak koji nas inspirie da
kontinuirano opet procjenjujemo adekvatnost opisnih izraza. Arendt se, u
ovom smislu, ne razlikuje od Heideggerova mislioca, teoretiara koji nema
izbora ve da pronae rijei za ono to je bie u historiji svog bivstvovanja.42
40
H. Arendt, A REPLY TO VOEGLIN (ODGOVOR VOEGLINU), str. 80.

Ibid., str. 82.
42
Heidegger, Nietzche, vol. IV, preveli F. A. Cappuzi, Harper i Row, New York, 1982,
str. 7.
41
197
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 198
Ovaj zadatak je imao za nunu posljedicu kritiki stav prema tome kako
se rijei upotrebljavaju, dovode u vezu jedna s drugom, i kada je neophodno
da se stvaraju novi izrazi. Totalitarizam je, za Arendt, traio svoje pravo na
novi oblik upravljanja, koji bi otkrio neadekvatnost prethodnih kategorija
koje su odgovorne za njihove institucionalne inovacije. Stara interpretativna sredstva koja su koritena, naprimjer, za razjanjavanje tretiranja
subjekata koji su pod drugim oblicima upravljanja, dokazala su se kao
nekorisna u pokuaju da objasne tretiranje objektivnih neprijatelja.43 Princip
meu njihovim novitetima je bio taj zato su njihovi neprijatelji trpjeli skup
raznih nekarakteristinih uasa, i kako su ove politike trebale da okarakteriziraju totalitarizam kao novi oblik upravljanja.44 Tako je postavljanje
staljinizma ili nacizma, tvrdila je ona, unutar okvira nacionalizma ili
tiranskog upravljanja bilo nedovoljno da objasni njihovo voenje unutar
historije ovih izraza. Njena prijeporna taka sa sociolokim interpretacijama
nacional-socijalizma je bila ta da su oni titili metodoloku tendenciju da se
ponovo upotrijebe utvreni metodi objanjavanja, koji su namjerno
umanjivali vanost neobinosti ovih uasa i dubinu u kojoj su karakterizirali
neto novo u historiji upravljanja. Drutvene nauke su, tvrdila je, tretirale
nove elemente kao to je razvoj logorskog sistema, kao ekstreman sluaj
neega to je ve poznato.
Uzmite u obzir, na primjer, H. G. Adlerovo, IDEAS TOWARD A
SOCIOLOGY OF THE CONCENTRATION CAMP45, istraivanje koje je
tvrdilo da je sociologija ropstva najbolji okvir za razumijevanje nacistikih i
sovjetskih logorskih sistema. Sugerirao je tretiranje logora kao drutva
neslobodnih, tvrdei da sociologija treba uporediti ekstremne oblike
iskljuenja... koje prikazuju kaznionice i koncentracioni logori46. Cilj
sociolokog pristupa, komentira:
...ne treba samo opisivati historiju modernih koncentracionih logora
ve potraiti institucije iz ranijih vremena koje su srodne i koje ispoljavaju
43
Arendt, H., THE ORIGINS OF TOTALITARIANISM (KORIJENI TOTALITARIZMA), op. Cit., str. 425.
44
Ibid., str. 460.
45
Adler, H. G., IDEAS TOWARD A SOCIOLOGY OF THE CONCENTRATION
CAMP (IDEJE U PRILOG SOCIOLOGIJI KONCENTRACIONOG LOGORA),
American Journal of ociology, Vol. 63, str. 513-22.
46
Ibid., str. 514.
198
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 199
elemente koji vjerovatno postoje kadgod su ljudi znaajno ili totalno

iskljueni iz relativno slobodne zajednice. Razumijevanje koncentracionog
logora je nemogue bez uvida u prirodu ropstva, koncentracioni logor je dio
historije ropstva.47
Iako je potvrdio razliite vrste i promjenljive namjene logora
(segregacija, radna snaga ili istrebljenje), Adler je zakljuio da su metodi
pritvora bili znaajnije utvrenih obrazaca. Operacije tajne policije u
hapenjima nedunih ili disciplinske mjere logora na ovaj nain nalikuju
ponavljanju ranijih praksi uzimanja talaca ili norme kontrolirane
ekonomije.48 Iako, tvrdio je on, tretman Jevreja ini SS koncentracione
logore jedinstvenom i neusporedivom institucijom, ove karakteristike
kontinuiteta su ono to treba smjestiti u ovo istraivanje unutar opeg
okvira ropstva.49
Ovaj nain transhistorijskog pristupa logorima, istie da je kontinuitet iznad distinktivnosti, prikazao je standardni refleks da se premoste
jazovi izmeu inae razliitih konteksta i institucija. Za Arendt je ova
tendencija oznaavala lojalnost sumnjivim historijskim pedigreima50
prije nego objektivnim51 i zazornim realnim dogaajima. Njen nain pobijanja ove metode istraivanja, s druge strane, je bio da bi pokazala kako
logori, kao sistem terora, nisu bili u vezi sa prethodnim institucijama
(kao to je ropstvo) kojima su oigledno najvie bili nalik. I upravo su ovi
brutalni novi elementi odvojili totalitaristiki sistem od svih drugih oblika
upravljanja. Jedna istaknuta divergencija u ovim sistemima, tvrdila je, je bila
nedostatak bilo kakve razluive ekonomsko-utilatiristike vrijednosti u
tretiranju njihovih neprijatelja.52 Napisala je:
47
Ibid.
Ibid., 517.
49
Ibid., str. 520.
50
Baehr, P., IDENTIFYING THE UNPRECEDENTED: HANNAH ARENDT,
TOTALITARIANISM AND THE CRITIQUE OF SOCIOLOGY (IDENTIFIKACIJA
BEZ PRESEDANA HANNAH ARENDT, TOTALITARIZAM I KRITIKA SOCIOLOGIJE), American Sociological Review, 2002, Vol. 67, str. 804-31.
51
A REPLY (ODGOVOR), str. 79.
52
Arendt je tvrdila: Koncentracioni logor kao institucija nije osnovan zbog bilo
kakvog mogueg radnog doprinosa; jedina permanentna ekonomska funkcija logora je
bila finansiranje njihovog nadzornog aparata..., Arendt, H. THE ORIGINS OF TOTALITARIANISM, 1973, Harcourt Brace & Co., New York, str. 444.
48
199
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 200
Kroz historiju je ropstvo bilo institucija unutar drutvenog reda;

robovi nisu bili, kao logorai, skriveni od pogleda i stoga zatite njihovih
blinjih; kao radna snaga i kao vlasnitvo oni su imali odreenu cijenu.
Logora nema cijenu, zato to uvijek moe biti zamijenjen; niko ne zna kome
on pripada, zato to se nikada ne vidi. S take gledita normalnog drutva
on je apsolutno suvian...53
Dok sam Arendtin opis logora nije nepobitan,54 njeno stajalite je
bilo da ovi pristupi ignoriu ove distinktivne injenice, koje su, po njenom
miljenju, od najvee vanosti da bi se moglo opravdati pravljenje novih
distinkcija i identificiranje do sada nezabiljeenih naina na koji ove institucije tetno utiu na aspekte ljudskog stanja kao niti jedan prethodni oblik
upravljanja. Bilo da se slaete ili ne sa njenim zakljucima o logorima,
kljuna stvar u razmiljanju o Arendtinoj prepirci sa sociologijom nije da
se pokae da su, kako je Arendt sama tvrdila, historijske nauke55 previe
okupirane njihovim samim intelektualnim afinitetima i utjecajima prije
nego injenicama i dogaajima.56 Zapravo, Arendtino skromnije stajalite
je, ja mislim, bilo dvostruko: 1) izazvati promjenu u standardnoj proceduri
istraivanja, prekidajui sa refleksom za izvoenja analogija izmeu prijanjih
i tekuih dogaaja prema utvrenim paradigmama za interpretiranje, i 2) uzeti
u obzir nove elemente nepravdi u toku objanjavanja. Umjesto ponovnog
koritenja starih izraza, ona je mislila da zadatak teoretiara politike treba
da bude da ponovo razmilja o tradicionalnim terminologijama koje najee
koristimo da bismo opisali svjetske dogaaje kao fazu samog istraivanja.
Identificiranje novih elemenata i diskontinuiteta sa naom prolou
ponovo preusmjerava panju na adekvatnost rijei koje koristimo da
bismo opisali nove dogaaje, i usljed toga pomae da se razjasne vrste
problema koje nam ovi novi elementi predstavljaju. Arendtin zadatak je,
djelimino, bio prema tome da prikae hermeunitiko stajalite, koje ini
prioritetnim dijaloki angaman sa svijetom kao nain da se unaprijedi
poznavanje samog sebe. Novi elementi dogaaja, Arendt je zakljuila, trebaju
izazvati promjene u naoj terminologiji, bilo da redefiniraju postojea
53
Ibid.
Za socioloki protuudarac Arendtinom opisivanju vidjeti Baehr, op. cit., str. 812.
55
A REPLY (ODGOVOR), str. 79.
56
Ibid., str. 80.
54
200
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 201
znaenja, to u istraiti nadalje, ili identificiraju potrebu da se izmisle izrazi

bez presedana kao to je genocid.57
Vrijednost Arendtinog naina istraivanja nije u tome to dogaaji
bez presedana stvarno postoje - to je holokaust jedinstven58 ili to je jedini
pravi sluaj genocida - niti to je koritenje analogija ili metafora kao naina
opravdavanja neijeg argumenta neto to se treba izbjegavati - njeno
istraivanje totalitarizma je bilo utemeljeno na analogiji izmeu staljinizma
i nacizma. Pouka je, zapravo, u tome to je evaluiranje znaenja za komparativno istraivanje neophodan zadatak, a tu bi se trebalo oduprijeti refleksu
da se iscrtavaju kontinuiteti sa prolou kao primarnom metodom historijskog objanjenja, koja ponovo upotrebljava stari alat kada se suoava sa
potpuno novim problemima. Jedinstveni novi elementi unutar ovih dogaaja
trebaju biti evaluirani kao neto to se samo po sebi razumije, a ne obuhvaeni
unutar utvrenih naunih obrazaca analognog rezoniranja izmeu prolosti
i sadanjosti. Jo konkretnije, odbacujui ovaj refleks, Arendtino istraivanje
nam pomae da se postavimo u pravi konceptualni okvir uma, vodei nas i
inspiriui da ponovo procjenimo znaenje naih koncepata u svjetlu novih
dogaaja. Sveukupno, vrijednost Arendtine historiografije je bila u tome
to je istakla potrebu da se kontinuirano nanovo promiljaju kategorije i
izrazi koje trenutno koristimo kao uslov istraivakog pothvata.
IV Antiteze & Znaenje genocida

Kako sam i ranije diskutirao, komparativno istraivanje je identificirajui zajednika deskriptivna i normativna svojstva, koja demarkiraju
genocid od ostalih obrazaca nasilja, identificiralo opte teme. Ja se elim,
ipak, fokusirati na pitanje asimetrije; i naroito na to kako je ovo sueljevanje
izmeu izvora drutvene moi karakterizirano kao politiki sukob. Suprotno
ovom opisu, postavit u drugaiju interpretaciju ove zloinac-rtva dinamike,
interpretaciju koja ispituje reciprocitet ove situacije. Dokazivanje ovog
posljednjeg dijela je u tome da ovim genocidnim situacijama nedostaje
57
Arendt, THE ORIGINS OF TOTALITARIANISM, op. cit., str. xiv.

Cf. Katz, S. u IS THE HOLOCAUST UNIQUE? (JE LI HOLOKAUST JEDINSTVEN?).
58
201
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 202
diskurzivni element koji je fundamentalan za znaenje politike. S obzirom

na ovu manjkavost, dokazivat u da politika slui kao kljuna taka izmeu
rata i genocida usljed njenih srodnosti sa ratom. Ukljuit u prikazivanje
kako su odreeni postupci mogui u uslovima rata a ne genocida, i vice versa.
Argument e biti kako slijedi: budui da rat uvijek ukljuuje neki stepen
diskurzivne politike dimenzije, genocid je, s druge strane, uvijek monologan,
oznaavajui najpotpuniji kolaps politikog.
1. ta genocid nije: Schmitt & Clausewitz o ratu & politikom

Evo genocidnog scenarija koji Shaw prikazuje kao konfliktan.
Genocidisti... [pokuavaju] da nametnu svoje drutvene klasifikacije,
inei da realnost korespondira po cijenu ivota. Fiziko nasilje podrava
konceptualno nasilje u njihovim prikazima. Ali rtve, naroito protivnici,
takoer promiu svoje kategorije. Oni proklamiraju svoj status rtava, kao i
civila, pobijajui uvjeravanja genocidista da nenaoruani ljudi mogu biti
tretirani kao borci. I u isto vrijeme, protivnici nameu klasifikacije na one
koji ih klasificiraju.59
Ovo je opis recipronog antagonistikog meusobnog djelovanja,
ili kako bi Shaw kazao, politiko osporavanje drutvenih identiteta u kojem
genocid postaje instrumentaliziran. Vrsta relacijskog karaktera genocida
je asimetrina, gdje se koristi jaka mo da bi se unitila slaba mo60 i civili
se definiraju kao naoruani neprijatelji srodno sa naim tradicionalnim
razumijevanjem rata. Ipak, ima toliko toga to se ovdje pretpostavlja; naime
meusobno razumijevanje kao u konkurirajuim zahtjevima, i unutargrupna
samo-identifikacija, oboje oznaavaju diskurzivno meusobno djelovanje.
Usaivanje u rtve vrstog shvatanja grupacije i socijalne moi koju ne
posjeduju. Ovo, u dokazivat nadalje, u tekstu, je reflektirano u nainu
komunikacije u ovoj dinamici.
Prije nego istraim detaljno ovaj argument, dozvolite mi da kaem
ta je to to ja mislim da se deava u kontekstu koji Shaw opisuje. Prvo, ovaj
opis oslikava faze koje prethode genocidu u zloinac-rtva dinamici kada
59
60
202
Shaw, WHAT IS GENOCIDE, op. cit., str. 12. Izvorno isticanje.

Ibid., str. 112.
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 203
ustanovljeno rukovodstvo tretira genocid jedva kao iskuenje, ili kao jednu
opciju meu ostalima koje jo uvijek nisu pri ruci. Ovo je zato to se rukovodstvo treba jo pobrinuti za potpunu dominaciju nad ciljanim rtvama, i
tamo gdje opozicija i otpor imaju ansu da uspjeno ogranie mo vlade i
osporavaju njenu politiku prema njihovim neprijateljima. U ovim situacijama,
sudbina neprijatelja je jo uvijek neizvjesna u oima njihovih zloinaca.
Drugo, dijalektici rtva-zloinac nedostaje prodorno zagovaranje kolektivnog
samo-razumijevanja koje Shaw opisuje. Ova sueljavanja nisu momenti
meusobnog razumijevanja gdje jedni shvataju zato je neprijatelj - onaj
drugi koji se proganja, i reagiraju shodno tome adaptirajui se svom politikom ambijentu branei svoj istinski identitet u svjetlu pogrenih tumaenja. Umjesto toga, ova situacija je bolje opisana nametanjem nesporazuma,
gdje se razmjenjuju monolozi a da se ne primaju, i njihovi pojedini argumenti
i opravdanja prolaze jedni pored drugih. S jedne strane, zloinac pogreno
tumai ono to njihov objektivni neprijatelj zastupa. Oni vide zloin tamo
gdje ga nema, pogreno tumae, falsificiraju, i pogreno predstavljaju
dokazni materijal da bi sve to prilagodili prethodnom shvatanju situacije, a
sve to zadovoljava utvrena oekivanja njihove politike ideologije. Greka
rtava, s jedne strane, je dvostruka. Jedna je ta to pretpostavljaju da posjeduju
barem neto malo vrijednosti u oima svojih tlaitelja, i da e njihova eksploatacija, progon ili nestanak koristiti moi njihovih progonitelja; i drugo, da
neka vrsta uzvienog smisla ili sebinog motiva mora nuno opravdati
napor da se iskorijeni postojanje njihove grupe. Ovaj opis dijalektike rtvazloinac otkriva monoloki karakter ove situacije - ono to ja elim nazvati
nekonfliktnim elementom unutar konflikta. Tretiranje genocida kao konfliktnog procesa djelovanja i protudjelovanja, opisivanje, dotjerivanje i pobijanje
prikriva istaknuti monoloki karakter koji oznaava genocid. Prije nego
opiem ovaj element detaljnije, elim opisati diskurzivne komponente sukoba,
ili ta nedostaje genocidnoj situaciji.
2. Politika i rat
Carl von Clausewitz, u svojim predavanjima On War (O ratu), je
dobro poznat zbog zapaanja da rat ima za nunu posljedicu tendenciju da
prekorai bilo kakva postavljena ogranienja (politika i legalna). Pa ipak,
vana je bila observacija njegovog karakteriziranje ratnog odnosa sa
203
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 204
politikom praksom, kako je on prikladno opazio da je rat voenje politike

drugim sredstvima61 Njegovo stajalite je bilo da je rat temeljno strateko
djelovanje sile, konstruirano da se dostigne odreeni cilj razmjetajem vojnih
organizacija. Ovaj opis, takoer, otkriva da rat ima za nunu posljedicu
instrumentalnu logiku koja dijeli proceduralne slinosti sa imidima
dravnih oblika i politike prakse. Ekstenzija politike kao oruanog sukoba
nalikuje Machiavellijevom shvatanju politikog u The Prince (Vladalac).
Za Machiavellija politika stavlja u sredite pitanje ciljeva (kakvo drutvo
elimo?) i sredstava (kako emo ga dobiti?). Sredstva nasilja za vrijeme rata
su uglavnom usmjerena ka unitenju mogunosti protivnika da upotrijebi
silu za sopstvene politike ciljeve. Prema tome, upotreba vojne sile je u slubi
politikih ciljeva da bi do kraja proveli uvjerenja rukovodstva. Pa ipak
postoji jo jedna dimenzija u kojoj rat kondicionira voenje politike akcije.
Carl Schmittov THE CONCEPT OF THE POLITICAL, (POJAM
POLITIKOG) zakljuio je da je politiko definirano svojstvom da se
bude sposoban da se antiteza prijatelj neprijatelj tretira, razlikuje i shvati
kao antiteza nezavisno od drugih antiteza.62 Ova prijatelj-neprijatelj antiteza
se treba shvatiti u svom konkretnom i egzistencijalnom smislu gdje svaka
strana oznaava najvii stepen intenziteta sjedinjenosti ili razdvojenosti.63
Politiki, pie on, je najintenzivniji i najekstremniji antagonizam, i svaki
konkretni antagonizam postaje sve vie politikiji to se vie pribliava
najekstremnijoj taki.64 Konfrontacija izmeu prijatelja i neprijatelja ne
samo da konstituira ili nalikuje politikoj akciji, ve je prije temeljni uslov
politike akcije. Kako je Rat egzistencijalno pobijanje neprijatelja u
njegovoj najekstremnijoj taki, pravo znaenje neprijateljstva, i tako
politike, je pospjeeno ovim uslovom izmeu prijatelja i neprijatelja to
znai da je politika proeta mogunou realiziranja fizikog ubijanja.65
Dok Clausewitz nije nita vie uradio nego shvatio rat kao instrument politike,
Schmitt opaa njegovo znaenje za politiku:
61
Clausewitz citiran kod Shawa, WAR AND GENOCIDE (RAT I GENOCID), op.
Cit., str. 19.
62
Schmitt, C., THE CONCEPT OF THE POLITICAL (POJAM POLITIKOG),
1996., str. 27.
63
Ibid., str. 26.
64
Ibid., str. 29.
65
Ibid., str. 33.
204
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 205
Rat nije niti cilj niti svrha niti ak sadraj politike. Ali kao uvijek
prisutna mogunost on je vodea pretpostavka koja odreuje na karakteristian nain ljudsko djelovanje i razmiljanje i usljed toga stvara specifino
politiko ponaanje.66
Rat, kao jedan od uvijek prisutnih stanja prijatelja i neprijatelja,
dijeli blizak afinitet sa politikom usljed sukoba. Obje strane u politikom
sporu donose svoje odluke utemeljene na ovom potencijalu da se angaira u
fizikom ubijanju. Tako za Schmitta mogunost rata inspirie i uslovljava
politika miljenja i pregovaranja izmeu suprotstavljenih gledita.
Temeljna stvar ovdje je da je artikuliranje stvarnog neprijatelja ili prijetnje
neophodno, po Schmittovom miljenju, za politiku akciju. Ipak, genocidna
situacija, s druge strane, predstavlja jedinstven problem zbog onoga to
smatram paradoksom rtve neprijatelj onaj drugi je prikazan kao bitna
prijetnja utvrenom drutvenom poretku, dok u stvarnosti onima koji su pod
ovom klasifikacijom nedostaje mo i grupacija koja im je zabranjena kao
opasna. Snaga druge grupacije ne proizilazi iz tradicionalnih izvora politike
moi, ve iz njihove sposobnosti da koriste njihovu nemo da korumpiraju,
zagauju ili potkopavaju drutveni poredak iznutra. Paradoks je taj da se ovo
pogreno predstavljanje drugog izaziva a zatim porie na temelju njihove
nemoi. Tako bi se, po Schmittovom miljenju, genocidni neprijatelj
posmatrao kao bie koje transcendira limite politikog okvira zato to ova
dinamika zahtjeva to da neprijatelj ne samo da treba biti poraen ve,
takoer, potpuno uniten.67
Obje su teorije, i Clausewitzeva i Schmittova, svjedoenja odnosa
izmeu politike, pregovaranja i spektra ratovanja. Ironino svojstvo ovih
teorija je to da one otkrivaju utjecaj politike akcije u izbjegavanju upotrebe
sile, stajalita koje je sredinje u antiratnim doktrinama. Tako je jedan od
razloga zato su antiratna gledita tako privlana injenica da rat dijeli ovaj
odnos sa politikom akcijom, i esto je izbjeiv uz druga dijaloka sredstva
gdje konflikt moe biti ublaen ili rijeen kroz pregovore. Ovaj odnos moe
biti prikazan kroz brojne historijske sluajeve koji ukljuuju predaju
protivnika i u sluajevima gdje se rat u potpunosti izbjegao. Ipak, u ovoj
66
67
Ibid., str. 34.

Ibid., str. 36.
205
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 206
analogiji je zanemarena injenica da genocid, za razliku od ratovanja, ne

biva ublaen ukoliko doe do predaje, kako je Fein68 istie, ve umjesto toga
biva podstaknut ovim djelom tako da dolazi do totalne dominacije. Ova
razlika u vezi sa predajom ima za posljedicu to da genocid, za razliku od rata,
nije ovisan o dijalokoj komunikaciji kako bi priveo kraju nasilje. Drugaije
reeno, politika genocida ne moe biti oslabljena djelima niti pregovorima
sa ciljanim rtvama. Obratno, ratovanje dijeli slinost sa politikom to otkriva
zato njeno voenje moe biti zakljueno ili zadrano dijalokom komunikacijom sa protivnikom. Vanost oba tvrenja, i Clausewitzevog i Schmittovog, o ratnoj bliskoj povezanosti sa politikom odlukom demonstrira da
je rat situacija protivnih djelovanja volje zamiljene da prisili kroz upotrebu
nasilja. Tendencija da se progresivno eskalira razmjer destrukcije dok se ne
dobije jasan glas i determinacija politike volje kao eljeni cilj. Tako, za
Clausewitza rat ostaje djelo nasilja koje namjerava da prisili naeg
protivnika da ispuni nau volju.69 Do te mjere da je unitenje protivnika,
kao rezultat nasilja koje sugerira drugaije shvatanje neprijatelja, materijalizirano, ili, kako je Schmitt indicirao, operacija sasvim razliite antiteze.70
Kako u i pokazati u sljedeem dijelu, genocid ne dijeli istu vrstu reciprone
dimenzije, to je simbol ratovanja i politika komponenta.
3. Genocid kao monolog

Razlozi zato se genocidne akcije komunikativno razlikuju od
politikog neprijateljstva utjelovljenog u ratovanju su zbog njegove
monoloke prirode. Genocid, za razliku od rata, se primarno primjenjuje u
trenutku potpune dominacije gdje je sav otpor uguen. U ovim okolnostima,
elja za unitenjem grupe je nezavisna od volje onih lica koja su zloinci
oznaili kao mete. Za razliku od genocida, akt ratovanja pretpostavlja da
postoji volja koja treba biti prisiljena u ime protivnika za pobjednika do
preciznih zahtjeva od pobijeenog. Genocid, s druge strane, u potpunosti
68
Fein, H. GENOCIDE: A SOCIOLOGICAL PERSPECTIVE (GENOCID-SOCIOLOKA PERSPEKTIVA), 1993.

69
Clausewitz, C. ON WAR (O RATU), 1982, str. 103.
70
Schmitt, C., op. cit. str. 36.
206
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 207
prestaje sa situacijom prisiljavanja volje i uskrauje to da se neprijateljeva

volja onog drugog treba prisiliti bilo kakvim zahtjevom koji bi osigurao
opstanak grupe. Ustvari, zloinaki opis volje drugoga je mnogo kompleksniji
i perverzniji od jednostavnog poricanja njihovog postojanja. Pogrena
tumaenja od strane gnocidaires, na ta se esto aludira kao na mitsku ili
ideoloku dimenziju, gdje se neprijatelji opisuju ne onako kakvi su individualno ve na takav nain da se predstavlja njhovo postojanje onako
kako se ono razumije. Genocid je nasilje usmjereno na destrukciju fizikog
predstavljanja onoga od ega je grupa konstituirana, a to je njena priroda.
Isto tako, ova priroda moe se, takoer, ticati historije jedne grupe koja je
uslovila svoje lanove da se ponaaju po odreenim obrascima koji ne mogu
biti promijenjeni. U svakom sluaju, genocid ovisi o teoriji djelovanja, koja
kako je Bauman primijetio, proklamira da je ovjek prije onoga to ini,
nita od onoga to uradi ne moe promijeniti ono to on jeste.71 Ova
predstava neprijatelja pretpostavlja da nikakvo uvjeravanje ne moe
sauvati one koji su oznaeni kao mete od strane politike genocida. Nametanje
ove teorije djelovanja preko metoda nasilja oznaava totalni kolaps politikog
momenta zato to rtve ne mogu izbjei ove klasifikacije. Glasovi onih koji
su oznaeni kao mete se nikada ne uzimaju u obzir izuzev u onoj mjeri u
kojoj bi mogli pospjeiti njihovu smrt. Prema tome, sredinje svojstvo koje
oznaava i upuuje na distinkciju izmeu genocida i ratovanja je rezultat
nepopravljivih i nelingvistikih karakteristika historije ili prirode koje se
pripisuju rtvama genocida. Zbog ovoga to ove osobine poveane kako
bi zadovoljile volju zloinakog autoriteta-genocid nema za nunu posljedicu
diskurzivnu dimenziju koja je uporediva unutar politikih zahtjeva. Genocid
je na ovaj nain monolog prisilnog iskorjenjivanja ili istrebljenja poto ono
to je ciljano nije snaga volje njihovog gledita, ve priroda drugog koja
konstituira njihovo postojanje.
Genocid, sve dotle dok je namjeravana politika, shvata i tretira svoje
neprijatelje na drugaiji nain u odnosu na situacije gdje njihova volja
treba biti prisiljena. Nasilje u kojem se pojavljuje genocid se pravda onim
to se oekuje u budunosti, prije nego bilo kojom postojeom opasnosti.
71
Bauman, Z., MODERNITY AND THE HOLOCAUST, (SUVREMENOST I

HOLOKAUST) Polity Press, 1991, str. 60.
207
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 208
Meta gnocidaire se smatra antitetinom (dijametralno suprotno) za dravu,

i definirana je nekim objektivnim svojstvom nezavisnim od bilo kakve
namjere da nateti, historije prijetnji ili stvarne moi da uniti dravu. Njihov
neprijatelj je nosilac nepopravljih ili inherentnih tendencija koje jedino
mogu biti prevaziene smrtonosnim nasiljem ili unitavanjem grupe
nesmrtonosnim sredstvima (ono na ta je Ward Churchill aludirao ubijte
Indijanca, spasite ovjeka).72 Neprijatelji su ovdje povezani sa kriminalcima, odreeni svojim postojanjem da budu prijetnja sigurnosti drave, i
iz ovog razloga genocidne politike ne potpadaju pod uobiajenu vojnu
komandu, ve pod komandu policije u hitnim sluajevima ili ad hoc civilne
milicije koja se bavi detekcijom, agitiranjem i drugim oblicima sakupljanja
informacija. Pod ovom upravom uslovi tretiranja i nasilja sugeriraju neto
razliito u vezi sa subjektivnosti rtava genocida. Jo jedan primjer ovoga
se moe primijetiti u tretiranju mrtvih u svakoj situaciji. Za vrijeme sukoba,
ak i u najprljavijim ratovima, gdje civili postaju rutinske mete nasilja, mrtvi
posjeduju barem minimum vrijednosti razmjene. Naprimjer u ratu Rusije sa
eenijom, umrli se pronalaze i koriste se za razmjenu kako bi se postigli
ustupci.73 S druge strane kada su u pitanju rtve genocida esto nema
obavijesti o njihovoj smrti74 i njihova tijela se tretiraju ne kao prikazivanja
rtvovanih, ve kao prikazi zloinakih ideolokih pogrenih tumaenja
subjektivnog identiteta rtava. U tom smislu, moe se povui paralela izmeu
rtava genocida i Giorgio Agambenovog prisjeanja na bie homo sacer
ivota osuenog na zonu indistinkcije,75 izvan ljudskog ili svetog, u kojoj
72
Churchill, W. GENOCIDE BY ANY OTHER NAME: NORTH AMERICAN

INDIAN RESIDENTIAL SCHOOLS IN CONTEXT, (GENOCID PO BILO KOM
DRUGOM IMENU U KONTEKSTU SJEVERNO-AMERIKO - INDIJANSKE
KOLE) u Jones, A. Eds. Genocide, War Crimes and the West: History and Complicity,
(.... u: GENOCID, RATNI ZLOINI I ZAPAD: HISTORIJA I ODGOVORNOST) Zed
Books, New York, 2004.
73
Politkovskaya, A., A DIRTY WAR: A RUSSIAN REPORT IN CHECHENYA,
(PRLJAVI RAT - RUSKI IZVJETAJ O EENIJI) Crowfoot, J. Trans., The Harvill
Press, London, 2001.
74
Za iznimku vidjeti Doerry, M., MY WOUNDED HEART: THE LIFE OF LILLI
JAHN, (MOJE RANJENO SRCE IVOT LILLI JAHN) 1900-1944, preveo Brownjohn,
J., Bloomsbury Publishers, London, 2004, str. 194.
75
Agamben, G., HOMO SACER: SOVEREIGN POWER AND BARE LIFE, (HOMO
SACER - SUVERENA MO I GOLI IVOT) 1998, str. 170.
208
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 209
se ne primjenjuju zakoni niti etika i gdje neko moe biti ubijen a da to ne

znai poinjenje zloina. Nasilje bez minimum prepoznavanja nestajanje
mrtvih kao da nikad nisu ni postojali - svjedoi o tome kako razliite vrste
neprijatelja dobijaju razliite tretmane u odnosu na eljeni ishod. Genocidni
neprijatelj je segregiran, sklonjen je s vidika u domen tajnovitosti76 za poseban
tretman. Sve ove zajednike injenice sugeriraju da neprijatelju koji je pod
politikom genocida nedostaje diskurzivni karakter drugih vrsta neprijatelja u
drugim kontekstima sukoba. Uoavajui ovo stajalite, mogla bi se bolje
razumjeti injenica da su se mnogi genocidi u posljednjem stoljeu zavrili,
ne oblicima dijaloke komunikacije (diplomatija ili politika), ve kroz vojno
djelovanje sile.77
ZAKLJUAK
Prezentiranim dokazivanjem sam nastojao da opiem ogranienja
upotrebe analognog rezoniranja koje se odnosi na znaenje genocida i da
objasnim mogunost ponovnog razmatranja genocida upotrebljavajui i
kombinirajui druge naine rezoniranja. Citirajui Arendtinu kritiku historijskih nauka, dokazivao sam da je upotreba analognog rezoniranja za interpretiranje genocida kao produetak fenomena koji su ve poznati slui kao
privremena zamjena posmatranju genocida kao distinktivne nepravde
odvojene od generikih tipova sukoba. Dokazivao sam da je refleks da se
doda znaenje pojmu genocida analogijom sa oruanim sukobom zanemarila
element sile ili nekonfliktnosti koja je prisutna u scenarijima genocida.
76
1965-66 vlada Sjedinjenih Drava je pruila informacije (lista za odstrjel 4,0005,000 lica) indoneanskoj vojnim snagama u vezi sa licima koja su bila lanovi komunistike partije ili simpatizeri, Pilger, J., THE NEW RULERS OF THE WORLD, (NOVI
VLADARI SVIJETA) Verso, London, 2002, str. 17-48. Nekih 300,000 komunista, veina
seljaci ili etniki Kinezi, su bili sistematski poklani od strane indoneanskih vojnih i
paravojnih snaga sljedei navodni dravni udar od strane starijih komunistikih vojnih
dunosnika. Vidjeti Cripp, R.
77
Sistem koncentracionih logora je najpoznatiji metod segregacije i destrukcije. Cf.
Arendt op. cit., str. 419-59. Genocid u Srebrenici, tretiranje mrtvih tijela za vrijeme genocida u Ruandi, i unitenje komunista u Indoneziji 1965-6 su drugi primjeri tajnovitosti.
U ovim sluajevima rtve se vode u zone za ubijanje daleko od pogleda javnosti.
209
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 210
Do ovog stajalita se dolo otkrivanjem monolokih karakteristika prisutnih

unutar dijalektike rtva-zloinac. Uz pomo Clausewitzevog i Schmittovog
shvatanja politike, dokazivao sam da su sukob i rat posjedovali odreeno
neprijateljstvo koje je jasno nedostajalo genocidnim situacijama kako je
postalo oigledno kroz nemogunost predaje. Ukratko, zagovarao sam stajalite koje pokuava da se suprotstavi refleksu za opisivanjem fenomena
poput genocida analogijom sa oruanim sukobom, i fokusirao sam se na
zalaganje da se ponovo razmotri i otkrije njegovo distinktivno znaenje u
kontekstu kako je postavljen unutar matrice drugih znaenja.
210
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 211
REZIME
Kako naunici tumae genocid kao zloin? Da li se on mora shvatiti
kao krajnji produetak neega to je ve poznato ili je genocid zloin a sui
generis, nezavisno od drugih zloina?
Ovim radom istraujemo znaenje genocida i nain na koji ga
najee naunici tumae kao zloin. Nasuprot preovladavajueg naina
prosuivanja kojeg ja zovem Analogni odraz tendencija da se pojave
tretiraju kao produetak neega to je ve poznato - ja u zagovarati korienje dijalektike logike za opravdanje znaenja genocida u analitikopolitikom smislu.
Moj prvi zadatak e biti istraivanje kako ovaj refleks utie na
determiniranje znaenja ispitivanjem tvrdnje da je genocid analogan
modalitetima koji su prisutni u konfliktu koji mu predhode, te prema tome,
dodjeljuju genocidu i njegove definirajue karakteristike.
Ja dokazujem da ovi pokuaji prilikom izvoenja znaenja analogno
kreiraju stops-gaps (privremena rjeenja) za miljenje da je genocid neto
drugaiji zloin bilo:
1) obezvrjeivanjem vanosti nekih injenica ili
2) pogrenim sainjavanjem matrice znaenja u koju se genocid
postavlja.
Glavni argument za to je da je znaenje genocida razliito od uobiajenih pojmova konflikta i da se ova distinkcija temelji na direktno
suprotstavljenom odnosu prema politici.
211
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 212
SUMMARY
How does scholarship reason about genocide as a wrong? Is it to be
understood as an extreme extension of something that is already known or
is genocide a sui generis wrong independent of other crimes?
This paper explores the meaning of genocide and the prevailing
manner scholarship reasons about it as a wrong.
Against the prevailing mode of reasoning that I call the Analogical
reflex the tendency to treat phenomena as an extension of something that
is already known I shall argue in favour of employing a dialectical logic to
justify a meaning of genocide in discursive-political terms.
My first task will be to investigate how this reflex impacts determinations of meaning by exploring the claim that genocide is analogous to
modalities present within conflict that precede it, and hence give genocide
its defining characteristics.
I argue that these attempts at deriving meaning analogically create
stops-gaps to the view that genocide is a distinct wrong, either by
1) downplaying the importance of certain facts or
2) misconstruing the matrix of meanings within which genocide is
situated.
My central argument will be that the meaning of genocide is distinct from common notions of conflict and that this distinction pivots on an
antithetical relationship to the political.
212
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 213
Amir Ahmi, Oficir za vezu sa ICTY
MEUNARODNI SUD PRAVDE - POGRENA KOPIJA

MEUNARODNOG KRIVINOG SUDA ZA
BIVU JUGOSLAVIJU
Uvodne napomene
Meunarodni sud pravde - International Court of Justice - ICJ se u
svojoj presudi od 26. 02. 2007. godine u tubi Bosna i Hercegovina protiv
Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora u daljem tekstu SRJ)
skoro u potpunosti pravno oslonio na procesne dokumente, zakljuke i
prvenstveno presude Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju International Criminal Tribunal for The Former Yugoslavia - ICTY, nastale u
periodu od 1993-2007. godine. Referat je iskljuivo fokusiran na dio oslobaajue presude (tzv. Direktna odgovornost) ICJ da SRJ nije izvrila genocid
preko subjekata ili osoba koja imaju svojstva organa Tuene strane (SRJ),
da genocid nije izvren po nalozima ili direktivama tih organa i da Tuena
strana nije vrila efektivnu kontrolu nad operacijama zloina, te da Tuena
strana nije izvrila udruivanje radi izvrenja genocida, niti podsticala
izvrenje genocida i da nije bila sauesnik u genocidu.
Smatram da je ICJ prekrio Statut i da je postupak dokazivanja bio
restrikrivan, u veini podudaran za stavovima Tuene strane (SRJ), jednostran, te od strane ICJ skoro iskljuivo usmjeren na pronalazak, obradu,
analizu i prihvatanje odreenih, selektivno odabranih nalaza, zakljuaka i
presuda ICTY.
Navedeni nalazi ICTY su posluili za donoenje oslobaajue
presude za SRJ u dijelu tzv. direktne odgovornosti i presude da se zloin
genocida u BiH desio samo i jedino u Srebrenici. Iako je Tuilac u postupku
(BiH strana) dostavio desetine hiljada razliitih dokumenata iz najmanje
desetak razliitih izvora, te iako je ICJ shodno statutu ICJ i samoproklamovanim kriterijima bio u obavezi sveobuhvatno analizirati i procijeniti
sve dostavljene dokaze, ipak veina sudija ICJ upala u zamku i svoje
213
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 214
zakljuke bazirala, usuujem se napisati, na selektivno odabranim dokumentima ICTY nastalim u periodu od 1993. do 2007. godine. Veoma je vano
naglasiti, to nije tema referata, da je ICJ na osnovu skoro identinih nalaza
koji su posluili za oslobaanje SRJ od tzv. direktne odgovornosti, donio
osuujuu presudu protiv SRJ za nespreavanje i nekanjavanje genocida.
Pokuau rasvjetliti dva pristupa ICJ u odnosu na procesne dokumente
(presude) ICTY. Jedan je, kako sam ve naveo, jednostran, iskljuiv i selektivan, a drugi je negativistiki, ignorantski i zakamufliran u odnosu na
odreene procesne dokumente i presude ICTY koji su ili u prilog Tuiocu
(BiH strani). Smatram da je kljuno rasvjetliti pogrean metodoloki pristup
ICJ u postupku dokazivanja, jer ICJ nije uzeo u obzir ukupni dokazni
materijal Tuioca (BiH strane) prikupljen iz izvora razliite provenijencije, a
onda kada su se sudije ICJ (veinski) odluile iskljuivo osloniti na procesne
domete ICTY, to su uradile jednostrano i selektivno, a van fokusa ostavili
druge procesne dokumente ICTY to e biti posebno analizirano u referatu.
Takoe, veoma je bitno pokuati rasvjetliti i druge aspekte postupka
dokazivanja koji su u direktnoj vezi sa pogrenom primjenom metodologije
ICJ, kao to je primjena tereta i standarda dokazivanja od strane ICJ u
postupku tube BiH protiv SRJ.
Posebno je zabrinjavajua injenica da se metod dokazivanja, kao i
teret i standard dokazivanja, u veini podudara sa stavovima i zahtjevima
Tuene strane (SRJ). Napominjem da sam se u Referatu fokusirao i na
(zlo)upotrebu mandata i statusa ICTY, kao meunarodnog krivinog suda,
od strane (veine) sudija ICJ u postupku tube BiH protiv SRJ.
Greke u postupku dokazivanja koje je napravio ICJ su usko vezane
za pogrenu percepciju uloge i mandata ICTY i sudije ICJ su, po mom
miljenju, (zlo)upotrijebile status i mandat ICTY zaboravljajui pri tom
na stvarne nadlenosti i status ICTY, te limitirajue fakore u sproveenju
mandata ICTY od poetka osnivanja.
214
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 215
I Pogrena primjena postupka dokazivanja od strane ICJ

U Glavi V Presude u dijelu koji se bavi pitanjima postupka dokazivanja ICJ je jasno uspostavio kriterije za strane u postupku, ali i za sebe (ICJ):
1. TERET dokazivanja je na Tuiocu (BiH strani);
2. STANDARD dokazivanja je na najviem nivou i optube moraju
biti dokazane na osnovu elemenata koji imaju PUNU DOKAZNU SNAGU;
3. METOD dokazivanja je sadran u Statutu ICJ da Sud (ICJ) mora
sam utvrditi pravno relevantne injenice za koje podnosilac tube tvrdi da
ih je tuena strana prekrila, te posebno u lanu 181. Presude: Razliitost
postupaka i ovlatenja koja ima ovaj Sud, u odnosu na sudove i tribunale koji
sude pojedincima za izvrena krivina djela, sami po sebi ne predstavljaju
pravnu zapreku da SUD SAMOSTALNO UTVRDI KAKO JE GENOCID,
ODNOSNO BILO KOJE DJELO TAKSATIVNO NAVEDENO U LANU
III, IZVRENO.
1a) Teret dokazivanja
Iako je ICJ naglasio da je teret dokazivanja na strani Tuioca (BiH
strana), Tuilac je insistirao da ICJ iskoristi svoja ovlatenja i da zahtjeva
dostavljanje dokumenata od Tuene strane, posebno u vezi sa sakrivenim
dokumentima iz srbijanskih arhiva poznatih kao dokumenti Vrhovnog saveta
odbrane (VSO) SRJ. ICJ je odbio zatraiti navedena dokumenta ili prisiliti
SRJ na dostavu, imajui u vidu da je Tuena strana u jednom podnesku
odgovorila ICJ-u da su vlasti SRJ zatitile odreenu dokumentaciju svojim
odlukama i da je ne mogu staviti na raspolaganje ICJ. U vezi sa dokumentima VSO u lanu 206 Presude ICJ zakljuuje: U vezi sa ovim pitanjem
Sud istie da Podnosilac tube raspolae obimnom dokumentacijom i drugim
dokazima, naroito onima iz lahko dostupnih spisa MKTBJ (ICTY). Premda
Sud NIJE PRIHVATIO ni jedan zahtjev Podnosioca tube da se dostave
nepreureene kopije dokumenata, nije propustio zabiljeiti prijedlog
Podnosioca tube (BiH strane) da je sud slobodan iz toga izvui vlastite
zakljuke.????! Naravno, niti je ICJ izvukao vlastite zakljuke, a stav o
dostupnosti spisa ICTY je ustvari najjasnija potvrda pogrene primjene
postupka dokazivanja i oslanjanja iskljuivo i selektivno na dokumente ICTY.
Pravno licemjerstvo i klasino krenje postupka dokazivanja od strane ICJ i
ICJ se ve u startu postupka dokazivanja opredijelio za usko (pogreno)
215
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 216
tumaenje raspoloivih prava koja mu pripadaju shodno lanu 49. Statuta

ICJ i tako doveo Tuioca (BiH stranu) u neravnopravni poloaj. Odbijajui
preuzeti pripadajue ovlasti u postupku tereta dokazivanja, ICJ je postao
sauesnik u prikrivanju srbijanskih zatienih dokumenata. Takoe, ICJ kao
organ UN-a, je prekrio meunarodna pravila i Statut na nain da je prilikom
donoenja svoje presude svjesno zloupotrijebio povjereni mandat ne
pribavivi dokaze i dokumenta o kojima je i od tuene strane znao da su
zatieni dravnim mjerama SRJ upravo zbog postupka pred ICJ.
2a) Standard dokazivanja
Tuilac (BiH strana) je cijelo vrijeme postupka traio poseban
standard dokazivanja koji je bio suprotan ne samo u odnosu na Tuenu
stranu (SRJ), nego i na ICJ. Tuilac je zahtjevao fleksibilni pristup injenicama i dokaznom materijalu u pogledu specifine namjere (dolus specialis),
naglaavajui da ovo pitanje nije krivino-pravno pitanje i da je primjenjiv
standard jaeg dokaza ili hipoteza koja je najvjerovatnija u mjeri u kojoj
navodi predstavljaju krenje ugovornih obaveza. Takoe, Tuilac (BiH) je
zastupao argumentaciju da sam obrazac koji je postojao prilikom izvrenja
zloina u BiH dokazuje postojanje specifine namjere (dolus specialis)
bitne za utvrivanje zloina genocida. ICJ je traio punu dokaznu snagu
optubi i suprostavio se poziciji Tuioca, te u lanu 373. Presude naveo:
Sud se ne moe sloiti s tako irokom postavljenom tezom. Ovakav
iskljuiv standard je posluio ICJ da u svoj fokus postavi ICTY i da se
iskljuivo osloni na pravosnane presude ICTY u kojima nije dokazan
genocid u BiH (G. Jelisi, M. Staki, R. Branin, M. Krajinik) i tako donese
zakljuak da osim Srebrenice zloin genocida nije poinjen nigdje u BiH o
emu u detaljnije u nastavku Referata.
3a) Metod dokazivanja
ICJ je utvrdio u toku dokaznog postupka da su strane u sporu
dostavile iroku paletu materijala iz razliitih izvora i u lanu 211. Presude
taksativno naveo izvore i vrste dokumenata poevi od dokumenata UN,
meunarodnih institucija, vlada, nevladinih organizacija, do izvjetaja medija,
raznih lanaka, knjiga, publikacija i dr, sa posebnim naglaskom na dokumente
ICTY. Umjesto da jedinstveno, sveobuhvatno i metodoloki pristupi svim
izvorima i dokazima, ICJ se odluio (veinski) da METOD DOKAZIVANJA
216
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 217
usmjeri na procesne dokumente ICTY od 1993-2007. godine i tako direktno

prekri Statut i u najbitnijoj fazi, u metodu dokazivanja, doveo BiH u
neravnopravni poloaj u odnosu na Tuenu stranu (SRJ). Kod metode
dokazivanja, ali i tereta i standarda dokazivanja ICJ je ne samo pogrijeio,
nego je zastupao, podravao, usvojio i prihvatio stavove Tuene strane i
postupak dokazivanja apsolutno prilagodio interesima Tuene strane.
Razmatranje ukupne procedure dokazivanja sudije ICJ zakljuuju sa
povijesnim zakljukom (stav 212. Presude): OVAJ SPOR IMA, MEUTIM, NEUOBIAJEN KARAKTER. MNOGI OD NAVODA KOJI
SU IZNIJETI PRED OVAJ SUD VE SU BILI PREDMET PROCESA
I ODLUKA MKTBJ (ICTY). SUD E RAZMOTRITI NJIHOV
ZNAAJ KASNIJE U OVOM ODJELJKU PRESUDE. Zato zakljuak ICJ iznesen u stavu 212. nazivam povijesnim? Zbog toga to je zakljuak
NEUOBIAJEN KARAKTER SPORA svoj epilog dobio u tome to su
se sudije ICJ (veinski) opredijelile da iskljuivo i selektivno razmatraju
procesne dokumente ICTY i to je na osnovu toga donesena neadekvatna
presuda 26. 02. 2009. od strane ICJ u povodu tube BiH protiv SRJ. Pravno
je neobjanjivo da je ICJ, pogrenom metodom, preko 95% svojih nalaza
bazirao iskljuivo na pravnim dometima ICTY, a istovremeno sutinski i
formalno odbacio sve druge raspoloive izvore i dokumente koji su priloeni
od Tuioca. Tuilac (BiH strana) je u postupku koristio ICTY samo kao
jedan od izvora i to meunarodnih i prvenstveno u cilju potvrde vjerodostojnosti predatih dokaza i autentifikacije ogromnih materijala imajui u
vidu strogu kontrolu i proceduru na ICTY prilikom usvajanja bilo kojeg
dokaza u postupku. ta se desilo sa jo najmanje desetak raznih izvora i
ta se desilo sa najvanijim izvorima? ta se desilo, po meni, sa najvanijim
izvorima BiH strane kao to su originalni dokumenti prikupljeni od vladinih
institucija za dokumentovanje genocida u BiH (zaplijenjena dokumentacija,
izjave preivjelih, video zapisi, prislukivani razgovori, legalno prikupljene
informacije dobijene praenjem tampanih i elektronskih medija u Srbiji i
RS u vrijeme poinjenja genocida i dr itd). Poznato je da je BiH, generalno,
od poetka osnivanja, do danas, snano podravala ICTY (dostavila je ICTY
nemjerljiv broj dokaza-np.) i zasigurno da je veliki broj istovrsnih dokumenata i dokazanog materijala od strane BiH bio predat i u postupku pred
ICJ. Na kraju e se ispostaviti da e se ovakva prednost BiH, tj da su dokazni
materijali dobijali legitimizaciju kroz postupke ICTY, izroditi u najveu
217
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 218
suprotnost i da e se ICJ iskljuivo fokusirati na domete ICTY, te selektivno

koristiti domete ICTY zanemarujui druge nalaze i zakljuke do kojih je
doao ICTY od 1993 g. ICJ nije elio sagledati svaku pojedinanu tvrdnju i
dokaz BiH strane, nego se fokusirao na presude i selektivne zakljuke ICTY
i time direktno izbjegao jedini primjenjiv test i metodologiju uz pomo kojih
bi doao do OBRASCA ZLOINA od strane Tuenog (SRJ) i njihovih agenata, a samim time i njihove tzv. direktne odgovornosti za poinjen genocid.
II Pogrna razmatranja ICJ u odnosu na procesnu

dokumentaciju ICTY
A - Selektivan i jednostrani pristup ICJ u odnosu na procesnu
dokumentaciju ICTY nastalu od 1993-2007. godine
Nagovjetavajui u Presudi da e razmotriti znaaj ICTY dokumentacije, ICJ je u lanovima 214-225. to i uradio;
U razmatranjima znaaja procesa i odluka ICTY, sudije su (veinski)
zauzeli identian stav sa Tuenom stranom (SRJ) na sljedei nain:
Stav Tuene strane u lanu 215.: Ne smatramo da cjelokupni materijal Tribunala za b. Jugoslaviju ima istu relevantnost, odnosno dokaznu
vrijednost. Prvenstveno smo se oslonili na presude Pretresnih i albenih
vijea Tribunala, imajui u vidu da se samo presudama kredibilno utvruju
injenice o izvrenim zloinima.1
Stav ICJ u stavu 219.: S obzirom da sudija, odnosno Vijee ICTY
ne donosi konane zakljuke u bilo kojoj od opisane etiri faze (optunica, potvrivanje optunice, poetak postupka sa svjedocima i
MEUPRESUDE ICTY-n.p.), Sud ne smatra da moe dati teinu tim
odlukama. Standard dokazivanja koji Sud trai u ovome sporu ne bi
bio time zadovoljen.
1
Vano je napomenuti da je SRJ ovaj stav prezentirala u usmenom dijelu postupka

pred ICJ i tako PROMIJENILA svoje prvobitne stavove u kojima je apsolutno osporavala
ne samo bilo koji nalaz ICTY, nego i legalitet ICTY. Nakon smrti S. Miloevia, a nakon
presude protiv M. Krajinika u kojem sudije ICTY nisu potvrdile genocid, stav SRJ se
automatski promijenio i u usmenom dijelu rasprave su zastupali poziciju da su jedino
releventne presude ICTY, to je ICJ i prihvatio.
218
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 219
Sud zakljuuje da, u naelu, treba prihvatiti kao veoma uvjerljive

zakljuke o injenicama do kojih je doao Tribunal tokom postupka (prvo
stepene presude-np), osim ako one nisu bile osporene po albi (drugostepene
presude-np). Iz tih razloga, treba dati adekvatnu teinu svakoj procjeni
Tribunala zasnovanoj na tako utvrenim injenicama koje se tie, naprimjer,
postojanja posebne namjere. Takoe u lanu 403. Presude: KAO TO JE
REENO, SUD PRIDAJE NAJVEI ZNAAJ INJENINIM I PRAVNIM KVALIFIKACIJAMA DO KOJIH JE DOAO MKTBJ (ICTY)
PRILIKOM ODLUIVANJA O KRIVINOJ ODGOVORNOSTI OPTUENIH PRED NJIM.
Takoe identian stav ICJ je imao sa Tuenom stranom (SRJ) i u
pogledu presuda na osnovu sporazuma - priznanja krivice izmeu optuenika ICTY i Ureda tuioca ICTY. Tuena strana (SRJ) je smatrala da su
sporazumi o priznanju krivice ogranieni u raznim aspektima i da se u njima
niko pred ICTY nije izjasnio o odgovornosti za genocid, dok ICJ veoma
restriktivno komentira ove procesne dokumente, tj. ne daje im skoro
nikakvu pravnu snagu, osim to zakljuuje da ICJ MOE uzeti u obzir ove
procesne dokumente: Sud MOE kada je to potrebno, dati odgovarajuu
teinu iznesenim injenicama i optuujuoj presudi. (U cijeloj Presudi ICJ
ova vrsta dokumenata ICTY je upotrebljena samo dva puta od strane sudija
ICJ i to u prilogu da se u BiH nije desio genocid-np.)
Ovakav selektivan pristup u razmatranju procesne dokumentacije
prvenstveno ICTY-prvostepenih i drugostepenih presuda ICTY, uz skoro
identian stav ICJ sa Tuenom stranom (SRJ), za posljedicu je imao sljedee
zakljuke u Presudi ICJ:
1. Genocid u BiH se desio samo u Srebrenici (Presuda ICTY protiv
R. Krstia u kojoj je pravosnano potvren genocid u BiH);
2. Genocid nije dokazan u drugim dijelovima BiH, tj. u BiH (Presude
protiv G. Jelisia, M. Stakia, R. Branina, M. Krajinika u kojima su sudska
vijea ICTY odbile optube za genocid);
3. U genocid u Srebrenici nije direktno umijeana SRJ (Presude
protiv R. Krstia i V. Blagojevia, odnosno ICTY ni u jednoj presudi nije
istraivao, niti dovodio u vezu SRJ za genocid u Srebrenici);
4. Zloin genocida u BiH nije poinjen ni na osnovu presuda
izreenih protiv optuenika ICTY koji su priznali zloin, jer ni jedan optu-
219
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 220
enik koji je optuen za genocid nije priznao zloin genocida, a tuilastvo

ICTY je pristalo na sporazume u kojima nisu bile ukljuene take optunice
za genocid.
Najobinijim pregledom dolazimo do jedinstvenog zakljuka da je
ICJ SELEKTIVNO doslovno prepisao presude ICTY i nalaze iz presuda
ICJ. Kaem SELEKTIVNO jer na osnovu skoro identinih, selektivnih
nalaza, ICJ donio presudu da je Tuena strana (SRJ) odgovorna za nespreavanje i nekanjavanje genocida u BiH. Druge procesne dokumete ICTY,
sudije ICJ su koristile samo kada su ti dokumenti bili u funkciji njihovih
pogrenih zakljuaka, ali je takvih dokumenata veoma malen broj i naravno
upotrebljavani su seletivno i restriktivno kao to su pojedine izjave date pred
ICTY, nekoliko priznanja o krivici, ili ak pojedini dokumenti kao to je
Odluka o strategijskim ciljevima srpskog naroda u BiH pomou kojeg je
ICJ zakljuio da ICTY u svojim presudama ove ciljeve nije okarakterisao
kao GENOCIDNE??! Isti pristup u smislu selekcije i malobrojnosti dokaza
ICJ je primjenjivao i za druge dokumente i dokaze koji producirani kroz rad
ICTY, ukljuujui pojedine izvjetaje i rezolucije UN-a.
B - Ignorantski, pravno-negativistiki i zakamuflirani odnos
(veine) sudija ICJ prema drugim procesnim dokumentima
ICTY koji su ili u prilog Tuioca (BiH strana)
Odreujui ICTY kao skoro jedini autoritet za donoenje Presude,
veina sudija ICJ je, krei osnovne postulate procesa dokazivanja i
Statuta ICJ, ne samo selektivno izabirala procesne dokumente ICTY, nego
je zanemarujui i ignoriui druge dokaze, a posebno druge procesne dokumente ICTY, na poseban nain amnestirala SRJ za tzv. direktnu odgovornost
za genocid u BiH. Koji su to dokazi i zato su oni bitni?
a) Presuda ICTY protiv Duka Tadia je u nekoliko aspekata pravno
ponitena od strane ICJ. Taka 403. Presude ICJ: Prvo, Sud konstatira da
MKTBJ (ICTY) nije bio pozvan u sluaju Tadi, niti je on uope pozvan, da
odluuje o pitanjima dravne odgovornosti, jer je njegova nadlenost krivina
i protee se samo na posljedice. Drugim rijeima, ICJ nije prihvatio nalaze
albenog vijea u sluaju Tadi pred ICTY, jer je smatrao da ICTY nije imao
mandat da utvuje odgovornost drave, iako je presuda jasna i utvruje
220
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 221
meunarodni konflikt i sveukupnu kontrolu SRJ nad RS-om.2 Presuda

protiv D. Tadia je bila osnov za utvrivanje tzv. direktne odgovornosti SRJ
u Srebrenici, ali i za BiH. Iako u taki 241. Presude ICJ zakljuuje da: Sud
smatra da je utvreno da je Tuena strana (SRJ) na taj nain stavljala svoju
znaajnu vojnu i finansijsku podrku na raspolaganje Republici Srpskoj, te
da je odluila uskratiti tu podrku, a to bi tada u velikoj mjeri ograniilo
mogunost koje su vlastima RS-a stajale na raspolaganju., te iako u taki
276. Presude ICJ kae: Sud nalazi da je utvreno na osnovu nepobitnih
dokaznih elemenata da su se, tokom sukoba, vrila masovna ubistva u
odreenim podrujima i zatoenikim logorima irom BiH, ipak, na kraju
(negativno) zakljuuje dio Presude u vezi sa ubistvima zatiene grupe, to
postaje na kraju pravosnano na ovaj nain: Sud meutim nije uvjeren na
osnovu dokaza koje ima pred sobom, da je neosporno utvreno da su
poinioci vrili masovna ubistva pripadnika zatiene grupe sa specifinom
namjerom. Sud je paljivo ispitao krivine postupke koje vodi MKTBJ
(ICTY) i presude vijea, koje su citirane i primjeuje da ni za jednog od
OSUENIH nije utvreno da je djelovao sa specifinom namjerom.
Gore navedena ubistva mogu predstavljati ratne zloine i zloine protiv
ovjenosti, ali Sud nema nadlenost da to utvruje.
ICJ je primijenio tzv. test efektivne kontrole i jednostavnim rijeima
kazano, BiH strana je trebala ICJ predoiti dokaze iz kabineta politikog i
vojnog rukovodstva Tuene strane (SRJ) da su planirali i osmislili genocid.
Takvi dokazi vjerovatno ne bi bili dovoljni, jer bi se za svaki pojedinaan
zloin u BiH (kao za Srebrenicu-np) morao pronalaziti isti dokaz tj. nalaz da
je politiko - vojno rukovodstvo izdavalo posebne naredbe.
Vjerovatno i to ne bi bilo dovoljno, jer bi se morao istovremeno
utvrditi i dolus specialis Tuene strane, tj. postojanje posebne, specifine
namjere za izvrenje genocida, te da su tu namjeru dijelili i agenti Tuene
strane (organi RS-a) u BiH, itd. itd. Pravni analitiari su se izjasnili da je
ICJ postavio visok standard dokazivanja, a ja bih dodao da je to standard
u kojem niko i nikad ne bi uspio dokazati tzv. direktnu odgovornost za
genocid, a vjerovatno i nee nakon ovakve presude ICJ.
2
albeno vijee ICTY je zauzelo miljenje da su djela koja su poinili bosanski Srbi
proizvela meunarodnu odgovornost SRJ na osnovu ukupne kontrole koju je SRJ vrila
nad RS-om i VRS, a da pri tom nije potrebno dokazivati da je svaka operacija zloina u
BiH sprovoena po instrukcijama SRJ.
221
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 222
b) ICJ je previdio dva veoma bitna nalaza iz presuda protiv G.

Jelisia i R. Krstia. U albenom postupku protiv G. Jelisia, albeno vijee
ICTY-a je skoro u potpunosti osporilo postupak pretresnog vijea u vezi sa
optubama za genocid i neobjanjivo je odustalo od ponavljanja postupka,
ali je zakljuilo da se dokaz o specifinoj namjeri moe dokazati na osnovu
obrasca zloina, odnosno razmjera poinjenog zloina, opeg konteksta,
sublimacijom krivinih djela uperenih protiv zatiene grupe, sistemskog
ciljanja rtava, i ponavljanja diskriminatorskih djela. Ne uzimajui u obzir
ovaj zakljuak albenog vijea, ICJ je onemoguio strategiju BiH da se i
na ovaj nain dokae specifina namjera, tj. tzv. direktna odgovornost Tuene
strane (SRJ).
U presudi protiv R. Krstia ICTY je zakljuio da se genocidna
namjera moe utvrditi i preko injeninih okolnosti poinjenog zloina,
to ponovo nije prihvaeno od ICJ.
U ovim presudama D. Tadiu, G. Jelisiu i R. Krstiu, ICJ uzima sebi
za pravo da odreuje ta je nadlenost ICTY, da negira pravo ICTY da
primjenjuje mjerodavno pravo utvrenom Statutom ICTY, ali i da istovremeno negira svoje proklamovane ciljeve po kojima su za ICJ najrelevantniji nalazi presuda i zakljuci koji nisu osporeni po albi. Zato ICJ nije
prihvatio nalaze iz pravosnanih presuda protiv D. Tadia i zakljuke iz
presuda ICTY protiv G. Jelisia i R. Krstia, po kojem se obrazac zloina
moe koristiti u dokazivanju posebne, genocidne namjere, ostaje pitanje svih
pitanja!!? Ovo razmatranje zavravam zakljukom da je ICJ negirajui
nadlenost ICTY da utvruje odgovornost drave, istovremeno skoro u
potpunosti preuzeo zakljuke tog suda (ICTY) koji je iskljuivo nadlean
za pojedinanu odgovornost i ugraujui ih u temelj presude od 20.02 2007.
godine ustvari napravio pravni skandal krei statut ICJ. Ako je bilo ko u
ovim razmatranjima ICJ-a prekrio svoj mandat i Statut i nije bio pozvan da
prihvati limitirajue zakljuke ICTY, onda je to iskljuivo i jedino bio ICJ.
c) Meupresuda ICTY protiv S. Miloevia iz juna 2004. kojom je
utvrena odgovornost S. Miloevia za genocid u 8 optina BiH.
Sudije ICJ su samo konstatovale ovu meupresudu, a proces protiv
S. Miloevia kao nezavren proces. Ne samo da smatram da su dokazi
iz sluaja S. Miloevia pred ICTY trebali bit u fokusu sudija ICJ, ukljuujui i zakljuke same meupresude, nego je navedeni nezavreni proces
222
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 223
za sudije ICJ morao biti crvena nit koja bi ih dovela do zakljuaka da je

SRJ direktno odgovorna za zloin genocida u BiH. Kao to sam u uvodu
Referata naglasio, isti dokazi sa ICTY (u ovom sluaju Meupresuda-np)
su koriteni za utvrivanje odgovornosti SRJ za nespreavanje i nekanjavanje genocida, a prethodno u postupku utvrivanja direktne odgovornosti
insertno su korieni u dokazivanju suprotnog - da u BiH nije poinjen
genocid?! Proces protiv S. Miloevia je mogao, zajedno sa nekim drugim
procesima pred ICTY, posluiti kao JEDINSTVENI OBRAZAC za
utvrivanje genocida u BiH. U lanu 182 Presude Sud je zakljuio: Sud
zakljuuje da prema Konvenciji, moe postojati odgovornost drave za
genocid i sauesnitvo u genocidu, a da za taj ili slian zloin nije osuen niti
jedan pojedinac. Ovaj samoproklamujui stav i zakljuak u lanu 182.
Presude je ostao neiskoriten, kao i mnogi drugi od strane ICJ.
d) Priznanja o krivnji pred ICTY sporazumni dogovori optuenika
sa ICTY
ICJ kao i u sluaju meupresude protiv S. Miloevia nije imao
namjeru ui u sadraj presuda izreenih na osnovu priznanja. U Presudi
nema niti jedne analize koja bi se osvrnula na znaaj i sadraj priznanja.
Ve sam naveo da su sudije ostavile mogunost da se priznanja MOGU
uzeti u obzir, a primjenili su samo dva priznanja (insertno) i to u amnestiranju SRJ za direktnu odgovornost.3 Samo preko priznanja B. Plavi i M.
Deronjia, uz primjenu drugih relevatnih zakljuaka ICTY, sudije ICJ su
mogli jasno i nedvojbeno utvrditi sistem, ne samo sveukupne kontrole SRJ,
nego i na koji nain su izvrene operacije zloina kao dio sistema efektivne
kontrole od dravnog nivoa SRJ do obinih izvrilaca na terenu u BiH.
M. Deronji je do detalja opisao ukupan plan sa tanim imenima i pripadnou osoba. ICJ i u ovom segmentu nije smatrao da preko priznanja zloina
moe da doe do OBRASCA ZLOINA i tako da utvrdi specifinu namjeru
i direktnu odgovornost SRJ. Stav ICJ je podudaran sa stavom Tuene strane
(SRJ) da priznanja nemaju snagu punog dokaza, jer nisu priznanja u odnosu
na zloin genocida i da je Tuilatvo ICTY pristalo da se prilikom priznanja
3
Priznanja D. Nikolia, logor Suica, opina Vlasenica i R. ei, logor Luka, opina
Brko.
223
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 224
krivnje izbace take optube koje su se odnosile na genocid protiv lica

protiv kojih je ICTY podigao optunice. Pred ICTY je sklopljeno 19 sporazuma o priznanju krivice, od toga je 17 priznanja iz reda politikih i vojnih
predstavnika Srba.
e) Procesni dokazi ICTY o Specijalnim jedinicama vojske i MUP-a
Tuene strane (SRJ).
Tuilac (BiH) je dostavio posebne dokaze o specijalnim jedinicama
Tuene strane kao to su: Crvene beretke, korpioni, razne elitne jedinice
Vojske Jugoslavije (VJ) i MUP-a Tuene strane. Nakon objavljivanja video
zapisa likvidacije srebrenikih mladia, ICJ je posvetio poseban dio Presude
u kojoj je detaljno ustvrdio da korpioni nisu bili sastavni dio institucija
Tuene strane, a ako su i bili da ne postoje dokazi da su djelovali u ime Tuene
strane (SRJ)??! Licemjerno i neutemeljeno i to je asni sudija g. S. AlKhasawneh, potpredsjednik ICJ, u svom izdvojenom miljenju primijetio:
Mora se zapaziti da, u vezi s ovim znaajnim pitanjem injenica, NE
POSTOJE DOKAZI DA SU KORPIONI STAVLJENI NA RASPOLAGANJE NEKOM DRUGOM ORGANU (G.Al-Khasawneh je insistirao
na dostavljanju dokaza od Tuene strane da su korpioni od strane SRJ
stavljeni na raspolaganje RS-u). Drugim rijeima, ICJ se nije potrudio da
ako nita drugo, natjera Tuenu stranu (SRJ) da preda sve dokaze u vezi sa
korpionima, pa i eventualno one dokaze koji bi ili u prilog tvrdnje (veine)
sudija u presudi ICJ! Naravno takvih dokaza nema, koji bi ili u prilog SRJ.
Postoje dokazi o kojima se javno govori na ICTY da u dokazima Meupresude protiv Miloevia postoje originalni dokazi da su korpioni dio
MUP-a Srbije i da je tuena strana na ICTY zatitila i ove dokumente, ne
samo dokumente VSO (Vrhovnog saveta odbrane SRJ). BiH je predala ICJ
jo 1996. godine desetak dokumenta o ovoj jedinici koja je prebaena iz SRJ
pred pripremu genocida u Srebrenici. O drugim specijalnim jedinicama ICJ
je jednostavno smatrao da to nije bitno i relevatno za utvivanje odgovornosti
tuene strane.
U sluaju S. Miloevi pred ICTY izvedeno je hiljade dokaza o
djelovanju i ulozi Crvenih beretki, kao udarne jedinice za injenje zloina
ne samo u BiH. Od poetka poinjenja zloina genocida u BiH ova jedinica
je bila kljuna i predstavljala je de iure i de facto organ Tuene strane. Za
224
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 225
vojne specijalne jedinice koje su od poetka injenja zloina u BiH bile

smjetene oko Sarajeva, Bihaa, istone Bosne, Posavine itd. takoe ni rijei,
ni analize, ni makar kurtoaznog osvrta. Specijalne jedinice Tuene strane su
bile i ostale takoe jedan od najvanijih pravaca u utvrivanju OBRASCA
ZLOINA u BiH i tzv. direktne odgovornosti SRJ.
f) Optunica i dokazni materijali iz optunica ICTY protiv M.
Periia, J. Staniia i F. Simatovia kao mogui osnov za
utvrivanje tzv. direktne odgovornosti Tuene strane (SRJ).
ICJ je propustio analizirati dokaze i navode iz navedenih optunica
preko kojih bi ne samo utvrdio direktnu vezu Tuene strane za genocid u
Srebrenici, nego bi pronaao i odluujue dokaze za tvrdnje da je genocid
poinjen u cijeloj BiH. Potvrdu injenice da je ICJ mogao i na osnovu
dokaza iz optunica protiv M. Periia i J. Staniia pronai elemente direktne
odgovornosti Tuene strane (iako procesi do februara 2007. nisu bili zapoeli-np), nalazimo u tekuem procesu protiv M. Periia gdje su na javnim
sjednicama svjedoili najvii oficiri VJ i specijalnih jedinica VJ (insajderi),
kao i u uvoenju niza novih dokaza u umijeanosti Tuene strane u genocid
u BiH. Zato sudije ICJ nisu interesirali dokazi iz optunica koji podravaju
tzv. direktnu odgovornost Tuene strane; tj. da su oficiri uikog korpusa VJ
uestvovali u planiranjima i pripremi napada na Srebrenicu, da je M.
Perii 13. jula 1995. izdao naredbu tridesetorici oficira VJ da se jave
Glavnom tabu VRS i da preuzmu dunosti u BiH, ukljuujui i podruje
Srebenice, kao i da je VJ 1994. i 1995. godine organizirala tajnu obuku
Desetog diverzantnog odreda iji su pripadnici uestvovali u masovnim
pogubljenima u Srebrenici itd.??! Iako Perii nije optuen od strane ICTY
za zloin genocida, utvrivanje njegove odgovornosti za poinjeni zloin U
SREBRENICI, kao komandanta VJ je najbolja preporuka za pokretanje
revizije. U svakom sluaju, ICJ pozivajui se i pravdajui se u Presudi da
procesi protiv M. Periia i J. Staniia nisu bili ni zapoeli pred ICTY, a
da pri tom sudije ICJ ne uu u razmatranje injenikog osnova zbog ega
su optueni M. Perii i J. Stanii, predstavlja svjesnu manipulaciju i ignorisanje najvanijih dokaza, posebno po pitanju Srebrenice. Pored vojske i
MUP-a Tuene strane (SRJ), sve specijalne jedinice tuene strane su bile pod
kontrolom pomenutog dvojca M. Periia i J. Staniia i njihovog mentora
S. Miloevia i najobinija analiza dokaza navedenih optunica i Meupresude S. Miloeviu bi izmeu ostalog u prvi plan izbacila specijalne
225
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 226
jedinice Tuene strane kao jednu od osnova djelovanja u realizaciji genocida

u BiH. Na alost, veina sudija ICJ je svoju energiju potroila utvrujui
status korpiona, umjesto da je analizirala upotrebu svih specijalnih jedinica
Tuene strane u BiH, kao kljuni dokaz u utvrivanju odgovornosti SRJ.
Sud u Beogradu je na suenjima pripadnicima ove jedinice utvrdio da su
korpioni bili privatna jedinica nekih srbijanskih preduzea, to je pokuaj
manipulacije i alibija u sluaju pokretanja Revizije od strane BiH.
III Pogrena razmatranja u odnosu na mandat i status ICTY

ICJ u svojim razmatranjima dometa i procesnih rezultata ICTY ni
na jednom mjestu u Presudi nije izvrio analizu mandata ICTY, njegovu
specifinu poziciju u realizaciji mandata, ogranienja u krivinom progonu
osumnjienih, te analizu tzv. izlazne strategije ICTY nametnute od strane
Savjeta bezbjednosti UN-a. Neprihvatljivo je da se ICJ nije pozabavio
ovakvim krucijalnim pitanjima, jer su navedena pitanja ustvari osnova za
analizu i procjenu zakljuaka i nalaza ICTY od njegovog osnivanja i direktno
su povezana sa rezultatima rada ICTY, posebno u oblasti donoenja presuda.
Zasigurno da sudijama ICJ nije bilo nepoznato (nadam se) da je ICTY
nadlean da presuuje o individualnoj odgovornosti i da se presude ograniavaju iskljuivo na djelovanje optuenih, te da je takva utvrena odgovornost
limitirana ne samo na konkretne sadraje optubi koje dokazuje tuilac ICTY,
nego je limitirana i vremenski, teritorijalno, strukturalno i funkcionalno.
Upravo zbog toga smatram da je ICJ u Presudi trebao izvriti navedenu
analizu. ICTY od poetka osnivanja radi pod tzv. NAMETNUTOM STRATEGIJOM, s jedne strane, pod pritiskom samog osnivaa, UN-a i tkz. (dijela)
Meunarodne zajednice, a s druge strane, do dananjeg dana pod opstrukcijama i blokadama drava iz b. Jugoslavije, prvenstveno i odluujue SRJ.
Izmeu 1996/97. veina sudija i tuilaca ICTY su htjeli podnijeti ostavke
zbog injenice da je ICTY bio sud bez optuenih, bez procesa, bez podrke
osnivaa, bez dovoljnih sredstava.4 Pod takvim okolnostima jedina stra4
Dokumentarni film agencije SENSEiz 2003. g. pod nazivom UPRKOS SVEMU

gdje su i osnivai ICTY priznali da je ICTY stvoren da umre. Kroz intervjue i sa najodgovornijim osobama sa ICTY (Cassese, Goldstone, Arbour, Del Ponte, Meron, Jorda Kirik
Mcdonald i dr.) autor je autentino prikazao rad ICTY u prvih 10 godina u jednoj reenici
najave dokumentarnog filma: TRI VELIKE BITKE ICTY - ZA OPSTANAK, POTOVANJE I VRIJEME.
226
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 227
tegija je bila daj-ta-da i umjesto da se ICTY bavi najviim nivoima

odgovornosti, svoje procese je zapoeo suenjima i presudama protiv
zatvorskih uvara, obinih izvrilaca zloina i nierangiranih zlikovaca.
Naalost, ICTY je postao talac svog osnivaa i dijela tzv. Meunarodne
zajednice, ali i prvenstveno SRJ.
NAMETNUTA STRATEGIJA daj-ta-da bez Miloevia (koji
je do 2001. god. bio garant Dejtonskog ugovora), R. Mladia, R. Karadia,
M. Periia, J. Staniia, V. eelja, je producirala razne D. Tadie, M. Stakie,
G. Jelisie, R. Branine i ICTY je na najniim nivoima odgovornosti
utvrivao najzahtjevnije i najkompleksije meunarodne zloine, ukljuujui
zloin genocida. Neki od odgovornih iz UN i iz ICTY su ovu skandaloznu
strategiju objanjavali kao graenje piramide zloina do najviih nivoa
odgovornosti. Da nije tragino, bilo bi smijeno. Zloini genocida nisu
utvreni u suenjima protiv G. Jelisia, M. Stakia, R. Branina i ove presude
protiv navedenih su postale sudska praksa ICTY, te je shodno tome zakljueno da se zloin genocida nije desio ni u sluaju Krajinik. ICJ je naalost
objema nogama stao na ove presude (G. Jelisi, S. Staki, R. Branin, M.
Krajinik) i zakljuio da zloin genocida nije poinjen nigdje u BiH, osim
u Srebrenici, za to mu je posluila pravosnana presuda protiv R. Krstia
u kojoj je utvren genocid u Srebrenici. Nametnuta strategija, odnosno
ignorantski odnos UN-a i dijela tzv. Meunarodne zajednice spram ICTY
nakon 15 godina traje i danas jer tolerira krenje meunarodne obaveze SRJ
odnosno Srbije zbog ne izruenja ratnih zloinaca i skrivanja arhiva.
Smatram da je ICJ nije smio u svoju Presudu ugraditi ovakve iznuene i
nametnute presude ICTY. Ne samo zbog presuda, koje su posljedica postojanja stalnih ometanja sprovoenja mandata ICTY, opstrukcija i blokada
koje su doprinijele da se zloini genocida utvruju na najniim nivoima,
nego prvenstveno to ICTY NIJE ZAVRIO SVOJ RAD.
Dokaze za ove tvrdnje ICJ je mogao nai u decenijski ponavljanim
izvjetajima raznih tuilaca ICTY pred SB UN-a koji su stalno izvjetavali
o opstrukcijama i blokadama ICTY od strane SRJ, ali u tim izvjetajima sudije
ICJ su mogli pronai i kritike upuene tzv. Meunarodnoj zajednici od strane
prvih ljudi ICTY zbog uskraivanja podrke u realizaciji mandata ICTY.
U tim izvjetajima, a posebno Rezolucijama SB UN 1503 i 1534 su
mogli saznati da je SB UN od 2002/03. godine. limitirao mandat ICTY i
odredio da se rad ICTY u prvostepenim postupcima treba zavriti 2008,
a albeni do 2010, ali i injenicu da su se OPTUNICE OD STRANE
UREDA TUIOCA ICTY MORALE PRESTATI PODIZATI ZAKLJU227
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 228
NO SA DECEMBROM 2004. god. Odredba Rezolucije UN-a o zaustavljanju podizanja optunica od strane ICTY je ispotovana i to skoro 3
godine prije donoenja presude ICJ. Takoe u navedenim Rezolucijama je
decidno navedeno da se od ICTY trai ne samo prestanak podizanja optunica poslije 2004, nego je izriito nareeno da se politika podizanja optunica od strane ICTY do tog roka mora usmjeriti na najvie nivoe
odgovornosti5???!. Pa, zar ICTY nije ustanovljen za najvie nivoe
odgovornosti?! SB UN-a ne samo da je najvie vremena sabotirao rad ICTY
(opstrukcija budeta, nekanjavanje drava zbog opstruiranja ICTY, prvenstveno SRJ, itd) nego je svojim rezolucijama i direktno odreivao politiku
podizanja optunica, vremenski ograniio rokove za podizanje optunica, te
finansijski i organizaciono ograniio rad ICTY. Odrediti UN Rezolucijom,
9 godina nakon osnivanja ICTY, da se optuuju najvii nivoi odgovornosti
je najbolja potvrda stava da je rad ICTY bio pod NAMETNUTOM
STRATEGIJOM. ICJ je skandalozno prihvatio zakljuke tog i takvog suda.
ICJ je morao i trebao koristiti ICTY kao pomono sredstvo, kao posredni
kontrolni izvor dostavljenih dokaza Tuioca (BiH) i prihvatati od strane
ICTY izvorne dokumente koji su dobili potvrdu autentinosti i na osnovu
toga graditi stavove i donositi zakljuke, a ne nikako, po automatizmu,
prihvatati limitirajue nalaze ICTY, prvenstveno presude, a uz to i vriti
princip selekcije u odnosu na ukupne nalaze ICTY. Na kraju, ne smije se
izgubiti iz vida da ni u jednom dijelu Presude ICJ nije navedeno da je rad
ICTY u finalnoj fazi, da ICTY nije okonao mandat i da se rad Suda moe
PRAVNO i POVIJESNO sagledati tek kada ICTY prestane sa radom.
Ovakav propust predstavlja jedan od najvanijih promaaja ICJ.
Rezolucija SB UN-a br.1534, taka 5: Poziva svaki od ovih meunarodnih sudova

(sud za Ruandu i ICTY-n.p.) da prilikom pregleda i potvrde svake eventualne optunice
osigura da su te optunice usredotoene na najvie rukovodioce za koje se sumnja da snose
najveu odgovornost za zloine u nadlenosti relevantnog meunarodnog suda, kako
je i potvreno Rezolucijom 1503.
228
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 229
IV Operacionalizacija pogrenih zakljuaka ICJ - kako je ICJ

pogrenim postupkom dokazivanja i pogrenom ocjenom
statusa i dokaza ICTY donio oslobaajuu presudu za tzv.
direktnu odgovornost tuene strane (SRJ)
Utvrivanje genocida samo u Srebrenici bez tzv. direktne odgovornosti Tuene strane (SRJ) za poinjen genocid u BiH, ICJ je doao
primjenjujui i tumaei lan II i III Konvencije o spreavanju i kanjavanju
zloina genocida (Konvencija).
1. lan II Konvencije:
a) Ubijanje pripadnika zatiene grupe;
b) Uzrokovanje tekih tjelesnih ili psihikih povreda zatiene grupe;
c) Namjerno podvrgavanje grupe uvjetima sraunatim da dovedu do
njenog potpunog ili djeliminog fizikog unitenja;
d) Nametanje mjera u cilju spreavanja raanja unutar zatiene
grupe;
e) Prisilno premjetanje djece iz zatiene grupe u drugu grupu.
2. lan III Konvencije:
a) Pitanje odgovornosti Tuene strane za dogaaje u Srebrenici
shodno taki (a) l. III Konvencije;
b) Pitanje odgovornosti za dogaaje u Srebrenici od take (b) do (e)
l. III Konvencije.
1a) lan II Konvencije
- Taka (a) - Ubijanje pripadnika zatiene grupe. Primjenjujui lan
II Konvencije od (a) do (e) ICJ je u tumaenju i primjeni ve uspostavljenih
nalaza upotrijebio najmanje 36 primjera ili uzoraka u kojima je objasnio i
zakljuio na kraju da u BiH (osim Srebrenice) nije poinjen genocid i
samim tim SRJ ne moe odgovarati za neto to i nije poinjeno odnosno
nema odgovornost za navedene take od (a) do (e). U 36 odabranih
primjera zloina, koji su ukljuivali (osim Srebrenice) razmatranja o
opsadi Sarajeva, ubistva i ranjavanja u logorima, viestruke zloine u
229
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 230
pojedinim optinama, Prijedor, Banja Luka, Brko, Zvornik, Foa, itd.

ICJ je koristio nalaze i zakljuke ICTY u preko 30 primjera. Znai,
skoro pa u potpunosti se ICJ oslonio na selektivne nalaze ICTY zakljuujui da shodno lanu II konvecije od (a) do (e) nigdje u BiH nije poinjen genocid, a da samim tim nema ni odgovornosti Tuene strane (SRJ).
lanovi - zakljuci 276 i 277 u razmatranju take (a) su najbolji primjer na
koji su nain sudije ICJ sruile kompletnu koncepciju genocida u cijeloj
BiH. Sud nalazi da je utvreno na osnovu nepobitnih dokaznih elemenata
da su se tokom sukoba vrila masovna ubistva u odreenim podrujima, a i
zatoenikim logorima irom teritorije BiH. Osim toga, iznijeti dokazni
elementi ukazuju da su rtve bile u velikoj mjeri pripadnici zatiene grupe,
to sugerira da su one mogle biti sistemski birane kao cilj za unitavanje.
Sud, meutim nije uvjeren da je neosporno utvreno da su poinioci vrili
masovna ubistva pripadnika zastiene grupe sa specifinom namjerom
(dolus specialis) radi potpunog ili djeliminog unitavanja grupe kao takve.
SUD JE PALJIVO ISPITAO KRIVINE POSTUPKE KOJI
VODI MKTBJ (ICTY) I PRESUDE NJEGOVIH VIJEA, KOJE SU
GORE CITIRANE I PRIMJEUJE DA NI ZA JEDNOG OD OSUENIH NIJE UTVRENO DA JE DJELOVAO SA SPECIFINOM
NAMJEROM.
Gore navedena ubistva mogu predstavljati ratne zloine i zloine
protiv ovjenosti, ali SUD NEMA NADLENOST DA TO UTVRUJE.
Drugim rijeima kazano, ako nema genocida, nema ni odgovornosti, to je
u biti predstavljao NAJOPASNIJI zakljuak ICJ u fazi razmatranja optubi i
javnosti mora biti jasno da je ovim JEDNOSTRANIM ZAKLJUKOM ICJ
sebi dao za pravo da optube Tuioca (BiH) ogoli i reducira na nekoliko
odvojenih i zasebnih postupaka u kojem je apriori i prvenstveno utvrivao
injenice postojanja genocida i to preko nalaza ICTY. Naime, usmjeravajui
postupak dokazivanja primarno i u prvoj fazi iskljuivo na dokazivanje
postojanja genocida u BiH kao nekog apstraktnog pojma kroz selektivne
zakljuke ICTY, a pri tom ne sagledavajui ukupnost i proimanje dokaza o
povezanosti SRJ sa svojim agentima u BiH i logiku povezanost i obrazac
zloina i meusobnih odnosa izmeu SRJ i agenata, ICJ je ve na poetku
dokaznog postupka donio presudu.
230
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 231
Razmatrajui take II Konvencije od (a) do (e), ICJ je prvo dokazao

da u BiH uopte nije poinjen genocid, a onda se potreba da se utvruje
direktna odgovornost Tuene strane (SRJ) nije ni podrazumijevala. U
takama III Konvencije je razmatrana odgovornost Tuene strane samo u
odnosu na utvren zloin genocida u Srebrenici i naravno ICJ i tu nije
pronaao nikakvu direktnu odgovornost Tuene strane, o emu u detaljnije
u nastavku Referata. Djelovanje ICJ u povodu taaka lana II Konvencije
u zakljuiti sa citatima zakljuaka koji su naalost pravosnani dio Presude
ICJ, a sa posebnim osvrtom na (zlo)upotrebu procesnih nalaza i zakljuaka ICTY.
- TAKA (b) - Uzrokovanje tekih tjelesnih povreda ili psihikih
povreda pripadnicima zatiene grupe.
Zakljuak ICJ: Poto je paljivo ispitao predoene dokaze i PRIMIO
NA ZNANJE ONE KOJI SU PRESTAVLJENI MKTBJ-u (ICTY), Sud
smatra da je na osnovu potpuno nepobitnih dokaza utvreno da su pripadnici
zatiene grupe, tokom sukoba, a posebno u zatoenikim logorima, bile
rtve masovnog loeg postupanja, batinanja, silovanja i muenja ime su
nanoene teke tjelesne povrede i duevna bol. Sud, meutim, zakljuuje,
na osnovu dokaza koje ima pred sobom, da nije nepobitno utvreno da su
ovi zloini, mada se i oni mogu podvesti pod ratne zloine i zloine protiv
ovjenosti, izvreni sa specifinom namjerom (dolus specialis) da se,
potpuno ili djelimino, uniti zatiena grupa, a TO JE POTREBNO DA
BI SE ZAKLJUILO DA JE IZVREN GENOCID.
- TAKA (c) - Namjerno podvrgavanje grupe uvjetima ivota
sraunatim da dovedu do njenog potpunog ili djeliminog fizikog unitenja.
Zakljuak ICJ po pitanju logora u BiH: Sud smatra da postoje
nepobitni i uvjerljivi dokazi da su zatoenici u logorima bili izloeni
uasnim uvjetima. Meutim, iznijeti dokazi nisu omoguili Sudu da utvrdi
da su ova djela bila praena specifinom namjerom (dolus specialis) da se
potpuno ili djelimino uniti zatiena grupa.
U vezi s tim, SUD KONSTATIRA DA NI U JEDNOM OD SLUAJEVA MKTBJ (ICTY), KOJI SE ODNOSE NA NAPRIJED SPOMENUTE LOGORE MKTBJ (ICTY) NIJE UTVRDIO DA JE OPTUENI
231
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 232
POSTUPAO S TAKVOM SPECIFINOM NAMJEROM (DOLUS

SPECIALIS).
Isti zakljuci su doneseni i u vezi opkoljavanja, granatiranja i
izgladnjivanja (Sarajevo) i ICJ se pozvao na presudu protiv S. Galia, isti
zakljuci su doneseni i u pogledu deportacije i izgladnjivanja, te za unitavanje
historijskih, vjerskih i kulturnih dobara gdje su sudije (veinski) ICJ po
istom modelu priznali sistemsko unitavanje vjerskih i kulturnih dobara,
ali su se pozvali na presudu R. KRSTIU i utvrdili da se definicija genocida
ograniava na ona kojima se nastoji izvriti fiziko ili bioloko unitavanje
jedne grupe??!
- TAKA (d) - Nametanje mjera u cilju spreavanja raanja unutar
zatiene grupe
U svojim optubama Tuilac (BiH) se pozvao na nekoliko sluajeva
ICTY i suda za Ruandu, ali je ICJ odbio optube zakljukom Sud nalazi da
dokazi, koje mu je Podnosilac tube iznio, ne pruaju mogunost za
donoenje zakljuka da su snage bosanskih Srba izvrile djela koja bi se
mogla okvalificirati kao nametanje mjera u cilju spreavanja raanja u
zatienoj grupi u smislu znaenja lana II (d) Konvencije.
- TAKA (e) - Prisilno premjetanje djece iz zatiene grupe u
drugu grupu Tuilac (BiH) se pozvao i na tri sluaja sa dokaznim materijalima
koji su voeni pred ICTY i kao i u prethodnim sluajevima ICJ je odbacio
optube.
2a) lan III Konvencije
U vezi sa lanom III TAKA (a) Konvencije ICJ je nakon detaljnog razmatranja utvrdio da : Nije utvreno da su masakre u Srebrenici
izvrile osobe ili subjekti koji imaju svojstva organa Tuene strane i nije
utvreno da su ti masakri izvreni po nalozima ili na osnovu direktiva organa
drave koja predstavlja Tuenu stranu, niti je Tuena strana vrila efektivnu
kontrolu nad operacijama u toku kojih su izvreni ti masakri. Do svojih
zakljuaka ICJ je doao ignoriui sve dokaze Tuioca (BiH). ICJ je
konstatovao da se ICTY nije utvrivao bilo kakve veze organa Tuene strane
(SRJ) sa genocidom u Srebrenici, to je apsolutno netano.
232
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 233
- TAKE od (b) do (e) se tiu odgovornosti za sauesnitvo,

udruivanje radi izvrenja genocida, direktno i javno podsticanje za izvrenje
genocida i pokuaj izvrenja genocida.
ICJ je oekujue zakljuio da Tuena strana (SRJ) nije odgovorna
ni po jednoj inkriminaciji. Primjenjujui isti test kao i za sve prethodne
nalaze, ICJ i kod ovih veoma bitnih inkriminacija u vezi sa lanom III
takama od b do e, preao olahko i nije smatrao da treba detaljnije ulaziti u
strukturu dokaza Tuioca (BiH). Zakljuujui ovo poglavlje osvrnuo bih se
na lanove od 370-376 u kojima je ICJ definitvno sruio zahtjev Tuioca
(BiH) da kroz obrazac izvrenja utvrdi specifinu namjeru za izvrenje
genocida. U lanu 374 i 375 Presude ICJ je definitivno zakucao svoj
pogrean i selektivan odnos prema nalazima i zakljucima ICTY nabrajajui
34 sluaja pred ICTY od optunica do presuda, priznanja o krivnji, do
umrlih optuenika koji su bili optueni za genocid, sluajeva u kojima
je Tuilac ICTY odustao od dokazivanja genocida, do procesa koji nisu
okonani po optubama za genocid. Svih 34 sluaja sudije (veinski) su
iskoristile da srue prijedlog Tuioca za utvrivanje jedinstvenog
obrasca zloina u BiH pomou kojeg bi se utvrdila posebna namjera,
ali i da otpeate svoje ranije nalaze po kojima su se u BiH desili ratni
zloini i zloini protiv ovjenosti, ali se nije desio zloin genocida, osim
u Srebrenici. Nabrajanjem 34 sluaja ICTY u zavrnici Presude u
kojima na razne naine nisu dokazani zloini genocida pred ICTY,
sudije (veinski) ICJ su potraile zavrni alibi za svoje skandalozne
zakljuke da se u BiH nije desio genocid i da SRJ nije direktno odgovorna za jedini zloin genocida koji su utvrdili u Srebrenici.
V Pitanje revizije presude ICJ I ICTY

Cilj referata ni u jednom dijelu nije usmjeren na diskreditaciju
ICTY. Naprotiv. Sudije ICJ su (zlo)upotrijebile ICTY za realizaciju svojih
ciljeva. Tvrdim da je ICJ koristio ispravno postupak dokazivanja i ak da
se samo i iskljuivo bavio (svim) dokazima prezentiranim na ICTY doao
bi do zakljuaka o tzv. direktnoj odgovornosti SRJ. ICTY je od donoenja
Presude ICJ producirao veliki broj novih i veoma vanih dokaza o direktnoj
umijeanosti SRJ u zloine u BiH.
233
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 234
Eventualna Revizija Presude ICJ morala bi ukljuivati sve dokaze

od 26.02.2007. godine, a posebno one koji e biti upotrijebljeni u suenjima
ICTY do kraja 2013. ili 2014. godine. BiH strana mora izvui pouke iz
procesa, ako su neki analitiari, ali i neki lanovi BiH tima, veoma skeptini
po pitanju pokretanja procesa Revizije. Postupak Revizije se mora bazirati
na ukupnosti dokaza, a ne nikako na bazi zakljuaka, nalaza i presuda ICTY
ili bilo kojeg domaeg ili meunarodnog subjekta. Revizija se moe
pokrenuti samo na osnovu novih i odluujuih dokaza. ak i u uslovima kada
bi Ured Tuioca ICTY dokazao sve optube i izdjejstvovao osuujue presude
protiv, R. Karadia, M. Periia, J. Staniia, V. eelja i dr, smatram da
navedene presude mogu biti samo kao pomono sredstvo, a NOVI DOKAZI
O GENOCIDU su ti koji pokreu Reviziju i koji jedino u postupku Revizije
mogu promijeniti Presudu ICJ.
Velika odgovornost lei na ICJ, ali i ICTY, zbog injenice da su
svaki na svoj nain pruili vanstatutarnu i usudio bih se rei nezakonitu
zatitu dokumentima iz SRJ. Svjedoci smo skandala u vezi sa internet i
javnim objavljivanjem dokumenata na osnovu kojih je od strane ICTY
optuena F. Hartman, ali i skandala sa sadrajem navedenih dokumenata.
Prioritetna obaveza dravnih organa BiH, odnosno svih nas ukljuenih u
saradnju sa ICTY je pokuati pronai nain kako skinuti zatite nad tim
dokumentima na ICTY, naravno koristei sve raspoloive zakonske osnove.
Pomo rtava u tim nastojanjima je od neizrecive vanosti. Pitanje skidanja
zatite nad srbijanskim tajnim dokumentima trebala bi biti i zadaa i cijele
meunarodne zajednice, posebno vlada zapadnih zemalja, ali i nevladinih
meunarodnih organizacija koje se bave pitanjima zatite ljudskih prava i
sloboda, meunarodnom pravdom i zatitom. Do sada, na prste jedne ruke
se mogu izbrojati oni koji su neto uradili da se pokrene procedura skidanja
zatitnih mjera za dokumenata zastienih odlukama ICTY. Takoe, ne treba
iskljuiti i postupak pred UN-om da bi se skinula uspostavljena zatita.
Pitanje nepravedene i nezakonske zatite dokumenata je pitanje nae
budunosti, pitanje zamiljene meunarodne pravde i morala posebno onih
koji odluuju o buduem svjetskom poretku. Osnovi preduslov za pokretanje
Revizije je pronalazak i pribavljanje novih i odluujuih dokaza. ICTY je
idealno mjesto za to.
234
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 235
REZIME
Meunarodni sud pravde (ICJ) se u svojoj Presudi od 26.02.2007.
godine u Tubi BiH protiv SRJ Srbija i Crna Gora skoro u potpunosti
pravno oslonio na procesne dokumente, zakljuke i prvenstveno presude
ICTY.
Referat je iskljuivo fokusiran na dio oslobaajue presude (tzv.
direktna odgovornost) ICJ da SRJ nije izvrila genocid preko subjekata ili
osoba koja imaju svojstva organa Tuene strane, da genocid nije izvren po
nalozima ili direktivama tih organa i da Tuena strana nije vrila efektivnu
kontrolu nad aktima zloina, te da Tuena strana nije izvrila udruivanje
radi izvrenja genocida, niti podsticala izvrenje genocida i da nije bila
sauesnik u genocidu.
Smatram da je ICJ prekrio Statut i da je postupak dokazivanja bio
restriktivan, u veini podudaran sa stavovima Tuene strane, jednostran, te
od strane ICJ skoro iskljuivo usmjeren na pronalazak, obradu, analizu i
prihvatanje odreenih, selektivno odabranih nalaza, zakljuaka i presuda
ICTY. Nalazi ICTY su posluili za donoenje oslobaajue presude za SRJ
u dijelu tzv. direktne odgovornosti.
Dalje smatram da je kljuno rasvijetliti pogrean metodoloki pristup
ICJ u postupku dokazivanja, jer ICJ nije uzeo u obzir ukupni dokazni materijal
Tuioca prikupljen iz izvora razliite provenijencije, a onda kada su se sudije
ICJ (veinski) odluile iskljuivo osloniti na procesne dokumente ICTY, to
su uradile jednostrano i selektivno, a van fokusa ostavili druge procesne
dokumente ICTY. Takoe je veoma bitno pokuati rasvijetliti i druge aspekte
postupka dokazivanja koji su u direktnoj vezi sa pogrenom primjenom
metodologije ICJ, kao to je primjena tereta i standarda dokazivanja od
strane ICJ u postupku tube BiH protiv SRJ. Posebno je zabrinjavajua
injenica da se metod dokazivanja, kao i teret i standard dokazivanja, u
veini podudara sa stavovima i zahtjevima Tuene strane.
Napominjem da sam se u referatu fokusirao i na (zlo)upotrebu
mandata i statusa ICTY, kao meunarodnog krivinog suda od strane veine
sudija ICJ u postupku Tube BiH protiv SRJ.
235
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 236
SUMMARY
In its Judgment of 26 February 2007 in the matter of Application of
Bosnia and Herzegovina versus FRY - Serbia and Montenegro, the International Court of Justice (ICJ) has almost fully legally relied on proceedings
documents, conclusions and primarily on the ICTY judgments.
The paper is solely focused on the ICJ acquitting judgment (so-called
direct responsibility) stating that FRY did not commit the genocide by the
subjects or persons in the capacity of the Respondents organs (FRY), that
genocide was not committed by these organs orders or directives and that
Respondent was not performing effective control over the crime acts, that
Respondent did not form the association for purpose of committing
genocide and did not incite committing of genocide and that the Respondent
did not take part in committing the genocide.
My opinion is that ICJ violated the Statute and that the procedure of
evidence was restrictive, mostly identical with the Respondent views,
unilateral, and by the ICJ side, almost solely oriented to reaching, elaboration,
analysis, and accepting particular, selectively chosen findings, conclusions
and judgments of ICTY. So the ICTY findings have served for passing the
acquitting judgment to FRY regarding the so-called direct responsibility.
It is crucial to illustrate the ICJs wrong methodological access in
the procedure of evidence, since ICJ did not take in consideration the whole
Applicants evidence file gathered from various provenience sources.
Finally, when the majority of ICJ judges decided to rely exclusively on the
ICTY trial documents, they did it unilaterally and selectively leaving the
other proceedings documents outside the focus of consideration. It is also
essential to attempt to illuminate other aspects of the hearing of evidence,
which are in direct connection with wrong application of ICJ methodology,
such as application of burden and standard of proof by the ICJ in the
proceedings of BiH Application against FRY. It is especially disturbing that
methods of proof, as well as burden and standard of proof mainly coincide
with the Respondents views and claims.
In the paper I also focussed on (mis)use of the ICTY powers and
status as an international criminal court by (majority) of ICJ judges in the
proceedings of BiH Aplication against FRY.
236
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 237
Dr. Jean-Claude Mtraux, psihijatar za djecu i adolescente,

Lozana, vicarska
PRIZNAVANJE GENOCIDA - MEUNARODNO PRAVO

I MENTALNO ZDRAVLJE
Moja zainteresiranost za dramu Bosne i Hercegovine je viestruka.
U vicarskoj sam sreo prve izbjeglice koje su dole iz Modrie ili Kozarca
u jesen 1992., kada me je lokalni Crveni krst zamolio da obratim panju na
neke od njih. Tada sam prakticirao psihoterapiju sa izbjeglicama i licima
koja su traila azil u Lozani, mom gradu, u zadnjih petnaest godina. Kasnije,
izmeu 2001. i 2002., proveo sam jednu godinu u Sarajevu kako bih izuavao
kolektivnu tugu (Mtraux 2004). Od tada, uestvovao sam u velikom programu edukacije nastavnika u Bosni i Hercegovini i na Kosovu kako bih
ih obuio da sprijee psiholoke poremeaje kod djece1, asistirajui na razliitim seminarima u Graanici, Gradacu, Banoviima, Zavidoviima,
Bihau i Sarajevu. Konano, moja kerka je pola Bosanka i izgubila je ujaka
tokom rata.
U ovom radu u nastojati da shvatim kompleksne veze izmeu
meunarodnog prava, tanije priznavanje genocida i presudu Meunarodnog
suda pravde od 26. februara 2007., i potrebe mentalnog zdravlja pojedinaca
i zajednica. U tu svrhu, prvo u morati objasniti neke psiholoke pojmove,
kao to su trauma, individualna i kolektivna tuga.
Od poremeaja post-traumatskog stresa do tuge

Kada se govori o temama psiholokih problema izbjeglica, rtava
rata, onih koji su preivjeli genocid, raseljenim licima i izbjeglicama,
fokus je obino na traumi post-traumatskom poremeaju. Ova dijagnoza,
koja je postala prilino moderna kod mnogih psihologa i psihijatara, je takoer
1
Ovaj program je vodila moja kolegica Anica Mikus Kos iz Slovenije.
237
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 238
prihvaena od javnosti i postala je okosnica kako u politikim, tako i u

pravnim arenama. Pitanje da li je prihvatljivo poslati izbjeglicu koja pati od
post-traumatskog stresa nazad u zemlju gdje se trauma i desila, je jedan od
primjera debate o ovom pojmu.
Meutim, fokusiranje na traumu spreava nas da vidimo pravu
stvarnost psiholokih problema preivjelih, i ak moda da prepoznamo
osnovni problem, problem gubitka i tuge. Ponekad se pitanje tuge pominje u
literaturi, na primjer u vezi sa onima koji su nestali u Srebrenici, ali vanost
ovog pojma nikada nije u potpunosti prihvaena. Stoga u ja ii mimo
postojeeg trenda i istraiti osnovne aspekte tuge.
Kada govorimo o tuzi u vezi sa raseljenim licima, onima koji trae
azil, izbjeglicama ili drugim koji su preivjeli genocid, prvo to pada na
pamet su viestruki gubici koje su pretrpjele te ene, mukarci i djeca, i
onda kada su napustili svoje domove i kada se moraju vratiti (to se smatra
drugom migracijom). Gubici koje moemo zamisliti su gubici njihovog
grada, njihove kue, njihove porodice, njihovih prijatelja, njihove kole,
njihovog posla, njihovog jezika, itd Meutim, ovi oigledni gubici nisu
jedini s kojima se preivjeli suoavaju. Razmotrimo traumatina iskustva
kao to su muenje, svjedoenja o masakru ili poniavajua iskustva. Iako
se u ovim sluajevima trauma koja nastaje ne moe opovrgavati, ona prikriva
gubitak, gubitak u smislu sebe i svijeta, naruen uasnim iskustvima. Pojam
tuge otvara vrata za semantiko tumaenje neega to je besmisleno.
Tuga prvenstveno, nasuprot letalnoj prirodi traume, moe generirati
kreativnost. Traenje gubitka iza traume nam dozvoljava da skinemo
masku sahrane koja potapa mnoge preivjele u no bez zvijezda, i moda
ak dozvoljava nekoliko zraka sunca da rasvijetle njihovu budunost. Iako
su mnogi strunjaci posvetili veliku panju post-traumatskim reakcijama,
neke karakteristike su esto bile ignorisane ili pogreno shvatane. Na
primjer, dosta autora jo uvijek smatra da je gubitak jedna vrsta traume.
Meutim, trauma i gubitak ili post-traumatske reakcije i tuga, trebaju biti
izdiferencirane ili ak suprotstavljene.
Prije svega, na fenomenolokom nivou: trauma se sastoji od
ekscesa novih i nepoznatih iskustava koji teku bujicom kanalima percepcije,
proimajui ih i ne ostavljajui mjesta za druge percepcije. Trauma tada
postaje standard za budue percepcije, ma kakve da su (Ferry 1991). Obratno,
238
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 239
gubitak implicira da su raniji izvori iskustava i njegove popratne percepcije,

neopozivo nestali.
Ova prva suprotstavljenost nije jedina, niti je najvanija za nau
trenutnu diskusiju. Trauma uvijek ima destruktivan uticaj. Ona unitava
postojea znaenja i ak prijeti ljudskoj sposobnosti da neemu da znaenje.
Visoko cijenjeni koncept fleksibilnosti prikriva ovu stvarnost. Iako mnogi
ljudi preive traumatska iskustva i prilagode se neopisivo tekim
dogaajima, ovakvo suoavanje nikad ne nagovjetava odsustvo uticaja, kao
to to sugerie fizika etimologija same rijei. Opisana kao prototip fleksibilnosti od Borisa Cyrulnika2, Stanislas Tomkiewicz, psihijatra koji je
proveo svoju adolescenciju u varavskom getu, a mladost u koncentracionom
logoru, je rekao da on iako je uspio u suoavanju, to mu nije pomoglo da
nadoknadi njegovu izgubljenu adolescenciju (Tomkiewicz, 1999). tavie,
mehanizmi suoavanja mogu otkazati u svako doba (Tisseron, 2003). Kao
procesi prilagoavanja, oni mogu pui kada se kontekst promijeni i
zahtijeva novu adaptaciju.
Nasuprot tome, gubici su kreativne tragedije. Procesi tuge siju
sjeme za stvaranje znaenja. Rani djeiji razvoj je voen izvornom tugom,
dosljedan djeijim prvim razdvajanjima od majke (Winnicott, 1975).
Prinuena da iza sebe ostavi svoju omnipotenciju (svemo), beba jo
uvijek ne moe zamisliti da je ona svijet. Arheologija je takoer otkrila da
su prvi kulturni objekti koje su ostavila sva antika drutva povezana sa
sahranama, kao to su grobnice. Prema tome, ini se da tuga predstavlja
matricu pojedinca i drutava.
Trauma i tuga imaju vrlo razliite uticaje na sjeanja. Da bi se
sjetili neega, i za pojedinca i za zajednicu, prije svega znai da je iskustveni
dogaaj nestao i sada je odsutan, i drugo, da smo mi bili u stanju da kreiramo
sliku toga to je sada prisutno u naim mislima (Ricoeur, 2000). Nestanak
prole stvarnosti praen stvaranjem jedne slike, predstavlja preciznu
definiciju procesa tuge (Mtraux, 1991), pod uslovom da treba dodati da ova
slika izgubljene stvarnosti nikad ne prestaje da se transformira, u vrijeme i
ak nakon prolaska kroz proces tuge.
Autor, izmeu ostalih djela, UN MERVEILLEUX MALHEUR (UDNA NESREA) (Odile Jacob, Paris, 1999) gdje brani pojam fleksibilnosti.
239
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 240
Kako bi se razumjelo kako je tuga kreator sjeanja svih sjeanja,

korisno je dati kratki pregled svih individualnih procesa tuge. Prema John
Bowlby-u (1980.) i Michel Hanus-u (2001.), oni ukljuuju tri osnovne faze:
a) stanje oka (Hanus), gorua elja da se ponovo pronae
izgubljeni (Bowlby), karakterizirana negiranjem nepovratnosti
smrti naizmjeninih napora da se ponovo pronae preminuli ili
da se zaboravi njena ili njegova smrt;
b) faza dezorganizacije (Hanus), oaja i depresije (Bowlby), koja
zahtijeva jasno priznavanje nepovrata gubitka, definitivnog odsustva
prole stvarnosti;
c) faza reorganizacije (Hanus) ili restauracije (Bowlby). Ovo se postie
kada se sjeanje prethodno fokusira na sam gubitak, na prazninu
stvorenu gubitkom, okrene ka iskustvima podijeljenim sa izgubljenom osobom to gaji budunost onoga ko je ostao. Ova nova
slika artikulira prole dogaaje u pojedinanu priu i pri tome
ponovo kreira narativni identitet (Ricoeur, 2000).
Ja lino bih volio da ove tri faze nazovem kako slijedi:
- zavrna faza ili faza negiranja,
- poetna faza ili depresivna faza,
- faza sjeanja.
Tugovanje esto prati ovaj proces bez puno potekoa. Meutim,
proces tuge se moe neogranieno fosilizirati u bilo kojoj od prve dvije faze
(Mtraux, 2000a), sputavajui pri tome njegov kreativni potencijal. Trauma,
na drugoj strani, stvara kako nenadoknadiva sjeanja na uasne injenice,
tako i ponovno oivljavanje traumatinih dogaaja, poznatih kao flash backs
(vraanje u prolost). Preivjeli izraavaju razumljivu elju da zaborave bol
koja se ne moe zaboraviti, a koja ih okupira danonono. Sadanjost,
zaglavljena u prolosti, dobija svoje beskonano ponavljanje. Ne postoji
osjeaj odsustva, nema transformacije prethodno doivljene stvarnosti u
autentine slike, nema mogunosti promjene, kolorizacije ili oplemenjivanja
prie o prolosti, nema evolucije ili promjene u dostupnim slikama. Drugim
rijeima, trauma onemoguuje istinska sjeanja.
240
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 241
Dakle, trauma i gubitak vode ka radikalno razliitim koncepcijama

vremena. Trauma zaustavlja vrijeme i odstranjuje narativni identitet (Mtraux,
1999). rtve jo uvijek nisu u stanju da poveu svoju linu historiju prije
traumatskih dogaaja sa svojim sadanjim ivotom. Artikulacije bilo koje
vrste su potpuno odsutne. Sjeanja na prola iskustva takoer postaju
nedostupna.
Nasuprot tome, prevazilaenje tuge daje pogoenoj osobi vrijeme
da die. Kreiranjem sjeanja, tuga vee prolost sa sadanjou i omoguava
da se prethodna iskustva koriste kao elementi za izgradnju budunosti. Ovo
je nedvojbeno bitno tokom perioda drutvene rekonstrukcije. tavie,
integracijom svih znaajnih ivotnih dogaaja u jedinstvenu i koherentnu
naraciju, ovaj proces rekonstruira narativni identitet nakon nekog kritinog
dogaaja. Tuga je ak najbolji lijek za lijeenje identiteta prekinutih traumom
(Mtraux, 2001a).
Kada su u pitanju izbjeglice i raseljena lica, da bi se omoguila
njihova kreativna integracija u zemlji domainu, zahtijeva se dupli proces
(Mtraux, 2001b). Sposobnost da se ujedine vrijednosti kulture porijekla i
kulture sela, grada ili zemlje domaina je temelj ove kreativne integracije.
Ova vrsta integrativnog procesa je uvijek kreativna jer zahtijeva originalnost
i oslanja se na izvore imaginacije. U stvarnosti, kreativna integracija je jedini
lijek protiv asimilacije u drutvu domaina, proces koji migrantima krade
izvore koji ih pothranjuju. Ona takoer titi od getoizacije, koja je ubaena
unutar drutvenog i kulturnog geta to snano oponaa migrantovo vlastito
drutvo, drutvo koje je vjerovalo da je imuno na koroziju vremena.
Dvostruki napor koji je potreban da bi se dosegla kreativna integracija
mora se pretrpjeti kroz fazu sjeanja. Ovaj dvostruki napor se sastoji, na
jednoj strani, kako izbjeglica rekonstruira svoj vlastiti smisao znaenja iz
ostataka znaenja koje je ona ili on izgubio. Na drugoj strani, on zahtijeva
da narod sela, grada ili zemlje domaina prizna da je znaenje koje oni
daju svijetu, bolesti i patnji, samo ograniena verzija stvarnosti.
Kada su u pitanju ostali preivjeli, oni ljudi koji su tokom i poslije
rata ostali u njihovoj zemlji porijekla, takoer se zahtijeva takav dvostruki
proces tuge. Prvo, rekonstrukcija njihovog vlastitog smisla znaenja od
ostataka sjeanja koje su izgubili tokom rata i genocida, sve do faze sjeanja
koja im omoguava da poveu njihovu prolost zakopanu oruanim
sukobom sa njihovom sadanjosti i budunosti. Drugo, on trai da drugi
241
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 242
stanovnici u ovom sluaju bosanski Srbi u, izmeu ostalog, podruju Drine

prihvate da je znaenje koje su oni dodijelili ratu, susjedstvu i lokalnom
drutvu sprijeilo druge da preive, te stoga treba biti transformirano kako
bi se omoguila socijalna rekonstrukcija. Priznavanje poinjenog genocida
ovdje nalazi svoju prvu korisnost za zdravlje preivjelih.
Zamrznuta tuga
Ukoliko su, uprkos davanja tanih opisa traume i gubitka, teoretiari
esto izostavljali suprotnost izmeu njih, kao i kreativni potencijal tuge,
takoer su proputali druge osnovne elemente. Nisu primijetili da tuga za
izgubljenim znaenjem ima iste faze. Gotovo nikako nisu posveivali panju
kolektivnoj tuzi, pa ak i kada su se doticali kolektivne tuge, za nju nije
data jasna definicija niti je diferencirana od kolektivne traume. Konano,
veina teoretiara nije shvatila da se u situacijama ekstremnog siromatva,
ratova, i ak tokom post-ratnih perioda, kada se ljudi u alosti dnevno moraju
boriti za preivljavanje, procesi tuge obino zamrzavaju prije nego ponu
(Mtraux 2000b).
Za ovjeka ili enu koji se samo nadaju da e on ili ona biti jo uvijek
ivi nakon zalaska sunca, prevazilaenje gubitaka predstavlja rizik koji je
previe opasno preduzeti, jer depresivna faza umanjuje opreznost koja je
konstantno potrebna da bi se zatitili i suoili s prijetnjama. Ovo objanjava
zato se depresivni simptomi, kao vrsta luksuza, tako rijetko javljaju tokom
ratova i ranih post-ratnih perioda. Zamrznuta tuga je karakterisana ostajanjem
u sadanjosti, ili pretjeranom opreznou i davanjem prioriteta identitetu
preivljavanja u odnosu na fiziko preivljavanje. Fiksirani na njihovu
trenutnu sudbinu, ljudi su potpuno nemoni da smisle bilo koji budui projekt:
izbjeglice, lica koja trae azil i raseljene osobe ne mogu se suoiti s tim da
idu kui, niti da ostanu na due vrijeme u zemlji ili regiji domaina.
Zajednici se, na drugoj strani, poklanja vie panje nego pojedincu. Zahtijeva
se homogenost radi odravanja kolektivnog identiteta i njegovog kasnijeg
prenoenja na djecu preivjelih. Pojedici su vezani ovim kolektivnim
imperativom: oni nemaju slobodu da biraju da rade stvari na svoj vlastiti
nain, ili da se barem suoavaju s njihovom tugom prije nego cijela zajednica
zapone takav proces. U zajednicima gdje ima puno nestalih osoba, kada ne
242
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:17
Page 243
postoji le koji e potvrditi smrt mua, oca ili brata, prolongirana spoznaja
nepovratnog gubitka ini ovo fokusiranje na preivljavanje kolektivnog
identiteta ak vie evidentnim.
Nemogunost zamiljanja budunosti, prioritet dat preivljavanju
identiteta i zahtjev za homogenizmom u zajednici, objanjava razloge zbog
kojih zamrznuta tuga ini prepreku za drutvenu rekonstrukciju nakon
rata i genocida. Na drugoj strani, kako tuga ostaje zamrznuta sve dok ena,
mukarac i dijete ne osjete da ponovo ive u sigurnom okruenju, neke tuge
mogu ostati zamrznute tokom godina i ak decenija, prolongirajui bilo
kakvu drutvenu rekonstrukciju. Zbog ovoga, mnogo energije treba posvetiti
ponovnoj izgradnji okruenja koje daje osjeanje sigurnosti unutar
zajednice. Priznavanje genocida od strane izvrilaca i medjunarodne
zajednice ovdje predstavlja kljuni faktor, na to Armenci jo uvijek ekaju
gotovo itavo stoljee nakon njihovog genocida.
Koncept zamrznute tuge nam takoer pomae da razumijemo
mnoge probleme s kojima se izbjeglice suoavaju. Uenje jezika zemlje
domaina moe biti vrlo teko jer podrazumijeva projektiranje sebe u
budunost. Integracija u zemlji domainu je teka jer se pojedinac mora
nositi sa pitanjima kao to su kako ja mogu staviti ljagu na moj naslijeeni
identitet sa znaenjima posuenim od zemlje domaina, kada je moj
kulturni identitet jedini oslonac koji mi pomae da ne propadnem?.
Izbjeglika djeca se susreu sa potekoama u koli jer prihvatanjem jezika
zemlje domaina i stranim vrijednostima koje se prenose u koli, oni mogu
ugroziti homogenost porodice i zajednice. Meutim, takoer je nemogue,
u mnogim sluajevima, razmiljati o povratku u domovinu, bez obzira koliko
su relevantni objektivni razlozi za ovo. Ovi razlozi mogu biti, na primjer:
ako odluim da odem kui, kada sudionici moje nesree smatraju da je ovo
suicidalno, ja mogu otuiti od sebe posljednje preivjele pripadnike moje
razbijene zajednice; da bi uope bio u stanju da razmatram povratak u moje
devastirano selo, prvo moram prihvatiti da je ono nepovratno izmijenjeno,
to znai da ja moram proi kroz bolan proces tuge.
Prepoznavanje zamrznute tuge konano ima vane implikacije za
terapeutsku praksu. To znai da spoznaja o tome da oni koji su prokleti na
Zemlji imaju pravo na utnju (Mtraux, 2000b), a ne nametanje, manu
militari (vojnim sredstvima), oblika ispitavanja koja prisiljavaju pojedince
da utope njihovu tugu, potkopavajui naruavajui pri tome njihove
mehanizme preivljavanja.
243
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 244
Kolektivna tuga
U zajednicama osuenim da se bore za preivljavanje, individualni i
kolektivni procesi tuge se ne mogu razdvojiti. Ova ideja upuuje na to da
svaka faza individualne tuge ima dvojnika na kolektivnom nivou. Stoga
moramo izuavati kolektivnu tugu u kontekstu kojeg karakteriu horori koji
dovode do toga da se kolektivni procesi tuge zamrzavaju, kao i u sigurnijim
okruenjima gdje su dozvoljeni individualni procesi tuge.
Prvo moramo definisati kolektivni gubitak i tugu. Spajanje individualnih gubitaka, ak i kada se deavaju simultano i kada su slini po svom
karakteru, nije dovoljno. U takvim sluajevima, svaka pogoena osoba
prevazilazi njegovu ili njenu osobnu tugu koja je povezana s gubitkom
odreenog objekta, osobe ili znaenja. Emocije mogu biti vie ili manje iste
za sve pogoene, ali ovo ne ukazuje obavezno na kolektivni proces. Da bi
ovo bio sluaj, mora postojati gubitak uobiajenog objekta. U jednoj
organizaciji udovica ili majki nestalih osoba, svaki lan je izgubio mua,
sina ili kerku i istie svoju osobnu tugu. Kolektivni gubitak, na drugoj strani,
se odnosi na odsustvo dokaza o sudbini nestalog, i odsustvo leeva, koje dijele
sve ene, i ak predstavlja smisao njihovog udruenja. Ovo znai da samo
zajednica, definirana prisustvom kolektivnog bia i podijeljenih miljenja,
moe iskusiti kolektivni gubitak.
Ja u ilustrirati ovu definiciju i potekoe koje ona ukljuuje kroz
tragini sluaj Srebrenice. U svakom sluaju, zajednica ili drutvo kao rtva
genocida, je pretrpjelo kolektivni gubitak i onda proivljava kolektivnu
tugu. Ali, na to se danas odnosi izraz Srebrenika zajednica (Podrinje)?
Na bive stanovnike grada, od kojih je veina ubijena ili su danas rasuti po
cijelom svijetu? Na brojne ljude koji su pobjegli iz Bratunca i oblinjih sela
prije uspostavljanja opsade u muenikom gradu? Na sadanje stanovnitvo,
uglavnom Srbe, koji su zauzeli prazne kue nakon pokolja? Potekoa sa
kojom se suoavamo u pokuaju definisanja ove grupe potvruje potpuni
razdor izvornog kolektivnog bia. Razdvojeni u beskonaan broj mikrozajednica, koje proganjaju duhovi tako brojnih nestalih osoba, preivjeli mogu
razmiljati o svojoj zajednici kao o snu ili nonoj mori. U takvoj situaciji,
priznavanje genocida koje je stanovnitvo kolektivno pretrpjelo, pomae
prvo u jaanju kolektivnog identiteta i zapoinjanju kolektivnog procesa tuge.
Ali, drugi put, ukoliko drugi uobiajeni identitet nije ponovo uspostavljen,
244
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 245
ukoliko prevazilaenje kolektivne tuge ne dostie fazu sjeanja, to moe

takoer voditi ka fiksiranom identitetu rtava, to paralizuje drutvenu
rekonstrukciju.
Nadalje, ova grupna podijeljena znaenja su takoer nestala, do toga
da je danas gotovo nemogue otkriti ta su ona. Moemo identificirati samo
nova znaenja koja su ih zamijenila. Meu ovim novim znaenjima, postoje
neka, vjerovatno veina njih, koja su specifina za svaku mikro-zajednicu:
za izbjeglice u razliitim zemljama, za one koji trae azil, za raseljena lica,
za povratnike, za stare ene, za mladu siroad, itd. Druga nova znaenja,
kao to su oajniko traenje izgubljenog kolektivnog identiteta ili kreiranje
mita o povratku da e se svi prijanji stanovnici vratiti jednog dana -,
nastoji da uspostavi fikciju jedne ujedinjene zajednice nuenjem zamjenskog
identiteta, podijeljenog kolektivnog znaenja prema obrascu.
Prema tome, postoje dvije osnovne kategorije kolektivnog gubitka i
tuge3: gubitak kolektivnog bia i gubitak kolektivnih znaenja.
Tuga kolektivnog bia

Zajednica vie nije ista kao to je bila prije. Mi vie nije isto mi,
vie nema iste okvire, ne ukljuuje iste ljude. U sluaju Srebrenice, smrt
toliko mukaraca i silovanje tolikog broja ena je ozbiljno kompromitiralo
veliku mogunost kolektivnog bia za budue generacije. Nestale osobe
kojima nema traga, neotkriveni i neidentificirani leevi, kao i disperzija
preivjelih irom cijelog svijeta su prekinuli stvarnost kao i simbolike veze
tako da zajednica danas izgleda sablasno ili mitski. Gubitkom njegovih bivih
temelja, obinog pareta zemlje, obinog predjela, kolektivno bie je takoer
izgubilo njegovo fiziko usidrenje.
Kolektivna tuga slijedi slian proces ka individualnoj tuzi. Faze su
iste i obje vrste tuge se mogu fosilizirati ili tokom zavrne ili poetne faze.
3
Postoje tri vrste individualnih gubitaka (Mtraux 2004):

a) gubitak drugih objekata ili osoba, drugim rijeima gubitak drugog; njihova tuga
vodi ka konstrukciji ili rekonstrukciji bia.
b) gubitak bia; ova tuga vodi ka konstrukciji ili rekonstrukciji znaenja
c) gubitak znaenja; ova tuga vodi ka kreiranju osobnih Vrijednosti.
245
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 246
Ali zbog karakteristika specifinih za psihu i socijalne organizacije, i takoer

zbog permanentne interakcije izmeu individualne i kolektivne tuge, njihove
dinamike se razlikuju:
- U zamrznutoj tuzi ili u nultoj fazi ve smo uoili da je gotovo
nemogue napraviti razliku izmeu individualnih i kolektivnih dimenzija.
- U zavrnoj ili negirajuoj fazi, zajednica stvara jedno vjetako
bie koje odrava iluziju permanentnosti. Tipini sluaj fosilizacije jeste
sluaj porodica u alosti, koje rode ili usvoje zamjensko dijete kako bi
zamijenili umrlo (Poznansky, 1972), davajui njemu ili njoj ak isto ime. U
iroj kolektivnoj tuzi, postoje razliite vrste stvaranja.
- o poetnoj ili depresivnoj fazi tuge (te fazi sjeanja) bie govora
neto kasnije.
- Prvo, postoje ponovni pismeni zahtjevi geneaologa o polaganju
prava na krvnu vezu sa mitskim precima: ova vrsta stvaranja se
primjeuje od antikih grkih geneaologa do carskog Japana u 5.
stoljeu (Mac, 1994), od Indonezijskih Bugi-Masar-a u 17. stoljeu
(Hamonic, 1994) do savremenih nacionalistikih i fundamentalistikih pokreta irom svijeta.
- Drugo, postoji iluzija permanentnosti koja se moe dobiti izgradnjom
spomenika posveenih sjeanjima na umrle i nestale osobe, kao
to je Yad Vashem, formiran prije pola stoljea kao memorijal za
rtve Shoah-a u Jeruzalemu. Iako takva stvaranja pomae zajednici i njenim lanovima da prihvate njihov gubitak i da kasnije uu
u depresivnu fazu, kolektivna tuga ponekad ostaje paralizovana u
ovoj fazi inei zloupotrebu sjeanja (Ricoeur, 2000) pravom
prijetnjom. Kako bi se smanjio ovaj rizik, neki umjetnici su
predlagali pokretne memorijale koji e kasnije nestati ili koje e
budue generacije trajno rekonstruisati, pa ak i ponovo kreirati
(Robin, 2003). U ovom teoretskom okviru, jo uvijek nije mogue
procijeniti rizik takve iluzije permanentnosti u sluaju mezarja i
Komemorativnog centra u Potoarima, nekoliko kilometara od
Srebrenice, gdje se svake godine, 11. jula, vri ukop novoekshumiranih ili identificiranih ostataka ubijenih.
246
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 247
- Tree, druga vrsta stvaranja je ustrojstvo Komisija za istinu,

pravdu i pomirenje4, izrada njihovih izvjetaja i izvrenje akcija.
Ponovo, ove incijative svjedoe o svijesti i namjeri o prevazilaenju
negiranja. Tu i tamo, kao u Junoj Africi, to uspijeva, pod uslovom
da, nakon to je postignut formalni cilj Komisije, postoji mogunost
ulaska u novu fazu. Ovaj uslov implicira potrebu prihvatanja,
ak iako je to bolno, da se potpuna istina nikad ne moe dosei, da
je svako pomirenje po svojoj definiciji jedan kreativan i nepredvidiv
proces. Ali, ukoliko Istina i Pomirenje postanu neka vrsta mitskog
ideala, jedan uvijek prisutan cilj kojem zajednica beskrajno
posveuje sve svoje napore, ovi etiki imperativi se transformiraju
u oblike negiranja. Ovo je zato to rije Ponovno mirenje implicira
iluziju da je neko sposoban da ponovo uspostavi izgubljeno
kolektivno bie. U isto vrijeme, ideja o jedinstvenoj Istini, povezana
sa udaljenom prolou, fosilizira kolektivni narativni identitet,
iskljuujui veinu dogaaja iz skore prolosti gotovo estdeset
godina u izraelskom sluaju. Dugorona potraga prave istine,
kada traumatina prolost ne prolazi5, kreira iluziju sposobnosti
da se savlada prolost koju nije mogue savladati. Onda e druga
vrsta negiranja, povezana sa drugom fosiliziranom tugom znaenja,
proeti drutvo. Spomenimo takoer da u mnogim organizacijama
porodica nestalih osoba, lanovi posveuju svu svoju energiju
pronalasku svih izgubljenih dokaza i zahtijevaju od vlasti da
pronau sva tijela. Ovaj cilj je ljudski i politiki razumljiv: identifikacija skeleta olakava individualnu tugu lanova porodice.
Meutim, ne moemo ignorisati da je restitucija svih skeleta nestalih
osoba gotovo nemogua. Ako zaboravimo ovo, onda tuga za
nedostatkom tragova o nestalom e biti blokirana u svojoj prvoj
fazi u narednih dvadeset pet godina ili vie. Opasnost koja moe
nastupiti je u tome da e vjetako kolektivno bie koje je stvo4
Pri emu se element pravde esto obilazi i tako kompromituje efekat pomirenja
(napomena Redakcije).
5
Izraz historiara Henri Rousso-a, koji se odnosi na ono to on zove tuga Vishy-a
nakon II svjetskog rata u Francuskoj [LE DEUIL DE VICHY DE 1944 A NOS JOURS
(TUGA VISHY-A OD 1944. DO NAIH DANA, Seuil, Paris 1987].
247
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 248
reno, ukljuivati nestale osobe i njihove lanove porodice s tenjom

da iskljui druge preivjele, ljude koji bi mogli sahraniti njihove
voljene koji su ubijeni ili koji nisu izgubili nikoga. Nove podjele e
rascijepiti drutveno tkivo. Naravno, uestali napori vlasti da
promoviu ljudsku amneziju jaaju tendenciju prema hiperamneziji;
pri emu su oboje simptomi kolektivnog poricanja.
Moemo rei da stvaranja mezarja, monumenata, Komisija za
istinu i pomirenje predstavlja neophodan korak u svakom kolektivnom
procesu tuge, kako bi se zajednicama omoguilo da prihvate njihove
nepovratne gubitke i kasnije zaponu tranziciju ka depresivnoj fazi. Ali, u
isto vrijeme, ako se tuga fosilizira u fazi negiranja, fabrikacija postaje cilj za
sebe, donosei sa sobom brojne opasnosti za svako drutvo.
Sljedei korak u procesima tuge poetna faza ili depresivna faza
se dostie spoznajom nepovratnog gubitka kolektivnog bia: nove
konfiguracije i prikazi kolektivnog bia spajaju se u zajednici iji lanovi su
preplavljeni emocijama, kao to su tuga i krivnja. Ali, za preivljavanje
zajednice, previe je riskantno dozvoliti svim lanovima da uu simultano u
svoju vlastitu depresivnu fazu: neki moraju ostati oprezni, dok su odbrane
drugih oslabljene. Ovo vodi ka diferencijaciji lanova. Povezanost opada.
Solidarnost moe ak i nestati. Ponekad, u istinskim zavjerama krivnje6, neki
lanovi formiraju koaliciju i optuuju druge jer pokazuju previe ili premalo
tuge. Unutarnji sukobi, ak i drutvene podjele, mogu uslijediti. U naem
prethodnom primjeru, ukoliko svi lanovi organizacija porodica nestalih
osoba simultano spoznaju nemogunost pronalska tragova svih nestalih
osoba, i onda zajedno uu u depresivnu fazu, njihov oprez prema meunarodnoj pasivnosti i pasivnosti vlade, amnezija ili licemjerstvo, bi se smanjili.
Rizik za gubitak njihove etike borbe bi opasno porastao. Zbog toga je
korisno, za opstanak njihovog udruenja i njihove borbe, ak i za cjelokupno
drutvo, da neki ljudi ostanu u fazi negiranja dok drugi postaju svjesni
nepovratnosti njihovog gubitka, da se neki tragovi nikad nee nai i da e
se zajednica, jednog dana, morati nositi sa nestankom prethodnog bia.
Ova spoznaja, ukoliko je barem javno izraena, e povrijediti druge lanove,
248
Analogija sa podatkom posmatranom na porodinom nivou (Tooley, 1975).
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 249
koji su jo uvijek vrsto vezani za njihov jedinstveni zahtjev. Ovo moe

voditi ka stvaranju zavjere o krivnji protiv ruitelja ikona koji su se usudili
da prihvate neprihvatljivo (pojava novih izjava), i ak njihovo iskljuenje
(pojava nove konfiguracije). Organizacija se moe onda brzo rascijepiti na
dvije ili vie frakcija.
Depresivna faza objanjava nezadovoljstvo u Junoj Africi prema
procesu istine i pomirenja. Ovo nezadovoljstvo ne znai da Komisija o
istini i pomirenju nije dobro uradila svoj posao; to znai da je Komisija
zavrila svoj posao i da je drutvo ulo u novu fazu. To takoer pokazuje da
je depresivna faza najopasniji period za svaku zajednicu. Mnoge zajednice
preferiraju da nikad ne preu taj prag.
Konano, tokom faze sjeanja, zajednica kreira nova kolektivna
znaenja usklaena sa njenim novim biem. Izgubljeni tragovi nestalih
osoba omoguavaju raanje sjeanja na tragove, simbolikim zamjenama
stvarnih tragova i sahrana koje siju sjeme budunosti. Ovo su uradila prazna
nosila, prije vie od 2400 godina, u Periklovom dobro poznatom govoru
(Thucydide, 2000), najljepoj himni o demokratiji koja ne uzurpira njeno
ime (savremeni psiholozi i psihijatri trebaju biti malo vie skromniji!).
Kao i svjedoenja o nepovratnom, takvi zamjenski rituali ve proiruju
pojedinano prevazilaenje indivudualne tuge za voljenim nestalim
osobama. Oni takoer dozvoljavaju identifikaciju drugih vrsta tragova: dah
agore (javnog trga), apat zloupotrebljenog dostojanstva ili drugih uutkanih
glasova. Zahtjevi za tijelima i njihovom identifikacijom dobivaju onda
novo znaenje: ponovno kreiranje kolektivne memorije na osnovu historijskih
tragedija. Ovo novo znaenje mogu onda dijeliti svi preivjeli, ak i oni
koji jo uvijek nisu prevazili svoju individualnu tugu za tragovima. Jo od
nastanka ovjeanstva kolektivna tuga je bila vrelo iz kojeg su izvirala
kolektivna znaenja, izvor kultura i identiteta.
Tuga kolektivnih znaenja

Obzirom da su zajednice jedini kreatori njihovih podijeljenih
znaenja, samo zajednica moe narediti njen prestanak. Kada nelanovi
zajednice pozivaju zajednicu da preuzme tugu njenih prolih ideala, to je
zapravo zloupotreba vlasti i takoer, nalog koji je nemogue ispuniti.
249
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 250
Na drugoj strani, ljudska bia su semantike kreature, koje ne mogu

ivjeti bez znaenja: maarski pisac Imre Kertsz je pokazao da je ovo tano
ak i nakon pakla u Auvicu (Kertsz, 1995). Zbog toga, novo znaenje je
odmah zamijenjeno za ono izgubljeno i ovo novo znaenje nosi peat tuge.
Ovo podrazumijeva da su sva znaenja dio matrice znaenja koja razotkriva
fazu koju je dostigla tuga prethodnog znaenja. Ja ovu matricu zovem
kolektivne Vrijednosti7, koje su analogne imaginarnim znaenjima prema
Kastoriadisovom znaenju (Castoriadis, 1975). One artikuliraju prola i
sadanja znaenja i interpretiraju promjenu znaenja kroz historiju.
ta ovo konkretno znai?
Kada tuga znaenja ostane zamrznuta, uglavnom u kontekstu
svakodnevnog preivljavanja, zajednice posveuju svu svoju snagu ouvanju
njihovog kolektivnog identiteta, a zajednica vlada nad pojedincima.
Trenutna znaenja, navodno vjena, se smatraju potpuno istim kao i ona od
Predaka. Iluzija vjenosti ostaje, iako se znaenja mijenjaju. Preivljavanje,
kao kolektivna Vrijednost, moe se prepoznati u gotovo svim arhainim i
tradicionalnim zajednicama, od njihovog oinstva sve do njihovog izvornog
mita. Preivljavanje se takoer moe uoiti iza ideologije veine nacionalistikih stranaka u Bosni i Hercegovini i ire.
Tokom zavrne faze ili faze negiranja, zajednice ne priznaju
gubitak znaenja koje su same naloile. To moemo pronai meu bivim
vojnicima izgubljenih revolucija, iji novi diskurs, koji je potpuno u skladu
sa dananjom nemilosrdnom globalizacijom, zapravo razotkriva beskonano
odgoeno alovanje njihovih prolih ideala. Zajednice neumorno pokuavaju
bilo da oive izgubljena kolektivna znaenja negiranje njihove smrti ili
da izbriu njihovu sjenu iz kolektivnog sjeanja negiranje njihove prole
egzistencije. Da bi ispunili ove nerealne zahtjeve, oni fabriciraju halucinatorni svijet ili halicinatorno bie u skladu sa njihovim nerazumnim
nadama. Oni interpretiraju historiju njihovih kolektivnih znaenja, artikulaciju
izmeu prolih i sadanjih, kao linearni i neprekinuti progres ka njihovim
halucinatornim koncepcijama svijeta i sebe. Gospodarenje prirodom,
7
Rije Vrijednost ovdje piem velikim slovom kako bih naznaio ovu posebnu vrstu
vrijednosti.
250
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 251
vremenom ili bilo im drugim (na primjer gospodarenje historijom i

budunou) postaje onda nova kolektivna Vrijednost. Ove zajednice
smatraju da je sadanjost poboljanje u odnosu na prolost, a od budunosti
se oekuje poboljanje u odnosu na sadanjost. Vrijednosti odreene
modernim dobom, zbog toga tumae historiju drutvenih znaenja kao
stalni napredak od nastanka ovjeanstva. Ove linearne skale napretka ka
halucinatornoj budunosti ukazuju na jednu rastuu diferencijaciju meu
lanovima zajednice. Bilo da su brzi ili spori, jaki ili slabi, ispravni ili
pogreni, moderni ili tradicionalni, dominantni ili se njima dominira, svaki
pojedinac obavlja bolje ili loije njegov ili njen zadatak gospodarenja.
Drugi jednostavno ne mogu biti drugaiji sa svojim vlastitim Weltanschauunggom (pogledom na svijet). Pojedinci, kao rezultat optike iluzije, ini
se da vladaju zajednicom. Takve opasnosti su zapravo evidentne u svim
zemljama bive Jugoslavije i predstavljaju prijetnju za njihovu budunost.
Uporedba izmeu Preivljavanja i Gospodarenja pokazuje da je
oiti naglasak stavljen na pojedinca ili na zajednicu od strane drutva
odreen osjeajima sigurnosti, nasuprot osjeajima nesigurnosti. Kako je
opstanak zajednice daleko vie neizvjestan u istonim i junim zemljama
nego na Zapadu, nepretencioznost se ponovo zahtijeva od strane zapadnih
drutava. tavie, moemo vidjeti da sada oigledno porijeklo individualizama nije nita drugo ve kolektivna tuga fosilizirana u prvoj fazi, dakle
metaforiki jo uvijek u pelenama!
Pored njihovih radikalnih razlika, kombinacije Opstanka i Gospodarenja ipak postoje. Kad se iz bilo kojeg razloga, drutvo upravljano
Gospodarenjem plai za opstanak njene nuklearne Vrijednosti, dolazi do
sinkretike pojave. Ovo je bio sluaj s Njemakom koja je bila primorana
na opstanak Versajskom prijetnjom izmeu dva svjetska rata, Opstanak
Gospodarenja predstavlja plodno tlo za totalitarizam. Takoer, kada
zajednice koje su ranije bile izgraene na Gospodarenju preu na Opstanak
nakon najnovijih gubitaka znaenja, oni mogu koristiti njihove stare tehnike
negiranja kako bi nametnuli njihov sadanji cilj opstanak ugroenog
identiteta na lanove i susjede. Ova vrsta Ouvanja Opstanka moe se
uoiti u mnogim fundamentalistikim, nacionalistikim, rasistikim i
ekstremno desniarskim pokretima.
Tokom poetne faze ili depresivne faze, zajednice bolno osjeaju
prazan prostor ostavljen izgubljenim znaenjem. Kao i u naim savremenim
251
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 252
zapadnim drutvima, one tee ka idealiziranju prolu aroliju, i osjeaju

se nostalgino i krive zbog odbacivanja prolih znaenja. Neke zajednice
vjeruju da su ih Bog, Bogovi ili njihovi substituti kao to je Razlog
napustili. One tumae povlaenje svojih Bogova kao kaznu jer ih nisu
dovoljno oboavale. Druge gube svaku nadu da e biti u stanju da tumae
svijet. Dakle, ini se gotovo nemoguim da se potpuno razumije tranzicija
izmeu prolosti i novih znaenja. Ovo vodi ka uvjerenju da ruka sudbine
mora nekako pokrenuti ljudske marionete. Rizik i srea su predvieni da
upravljaju budunou. Uravnoteena neuravnoteenost ili Neuravnoteena
uravnoteenost mogu biti nazivi za rezultirajue kolektivne Vrijednosti:
neuravnoteena zajednica traga za novim balansom; i njegova neizvjesna
ravnotea je stalno ugroena neravnoteom. Od osamdesetih, ova Vrijednost
se irila u zapadnim drutvima gdje su neograniena globalizacija i
nediferencirana znaenja praena sve veim vjerovanjem u zakone anse.
Pored javnog diskursa koji tvrdi suprotno, ni zajednice, niti pojedinci kao
subjekti, nisu zaista cijenjeni. Autsajderi nisu ni ukljueni u globalizacijski
proces niti su iskljueni, i marginizirani od strane drutva. Obzirom da se
budunost Bosne i Hercegovine, danas, ne moe razdvojiti od sudbine
aktualnog globalnog svijeta, ova Vrijednost moe postati sve vie prisutna.
Nakon dostizanja faze sjeanja, zajednice uspijevaju da artikuliraju
prijanja i trenutna znaenja u istoj kolektivnoj prii. Ona poinju da
shvataju da sjeanja starih znaenja pothranjuju nova, bez reduciranja
aktualnih znaenja na prijanja. Kreativnost postaje onda centralna Vrijednost.
Prolost je sjeme posijano u sadanjosti kako bi omoguilo procvat nove
budunosti. I zajednica i pojedinac se visoko cijene. Autsajderi se smatraju
punopravnim lanovima obinog ovjeanstva, a njihove razlike se
smatraju svjedoenjem o kreativnoj imaginaciji, prisutnom u svim drutvima.
Naalost, nijedno drutvo se nikad nije izgradilo na ovoj Vrijednosti: moe
se rei da je Atina u 5. stoljeu prije nove ere, uspjela u ovome u odreenoj
mjeri, ali njene ene i robovi su bili iskljueni iz skuptine.
U sluaju Bosne i Hercegovine, glavni akteri rata su bili etniki
fundamentalisti proeti Opstankom. Ohrabrena propadanjem komunizma,
zapadna drutva, kao to je Njemaka, usmjerena Gospodarenjem, su bila
vrlo brza u priznavanju nezavisnosti Hrvatske i Slovenije. Danas, u oajnikoj
potrazi za drutvenom rekonstrukcijom, svjetskom pozornicom poinju
dominirati hvalospjevi globalizaciji koju inspirie Neuravnoteena Ravnotea.
252
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 253
Moe li tok historije biti puka pretvorba procesa kolektivne tuge? To bi

znailo da e svaka dugorona nada u, i za Bosnu i Hercegovinu, zavisiti od
kvaliteta procesa tuge zajednice, od sljedeeg izbora Kreacije kao centralne
Vrijednosti.
Ova analiza nas podsjea, prije svega, na neizgovorenu dimenziju
drutvene rekonstrukcije. Za koju vrstu rekonstrukcije se mi borimo?
Rekonstrukciju u vidu Opstanka: da li elimo da ponovo izgradimo drutvo
kakvo je bilo prije rata? Rekonstrukcija u vidu Gospodarenja: da li elimo
da izgradimo drutva, kue i mostove jae nego prije, vie prilagoene
dananjem svijetu ukljuujui njegove ratove, terorizam i antiterorizam -,
sa iluzijom da smo u mogunosti da upravljamo sa budunou? Rekonstrukcija u vidu Uravnoteene ravnotee: da li bismo preferirali da se
kladimo na ekonomske igre nacionalnog i meunarodnog neo-liberalizma?
Ili rekonstrukcija u vidu Kreacije: da li bismo se usudili da poduzmemo
ponovno kreiranje inspirisano iskustvom koje se stoljeima akumuliralo,
potivajui pravo na istinska druga bia, fokusirajui se i na zajednice i
na pojedince?
Paradoksalne dinamike koje povezuju pojedinanu

i kolektivnu tugu
Prevazilaenje kolektivne tuge znaenja je klju za drutvenu
rekonstrukciju. Ali tekoa i sporost ovog procesa su neobine. Vrijednost
Kreacije, to svjedoenje za kolektivno prevazilaenje, je bilo vrlo rijetko kroz
historiju! Nuklearne Vrijednosti se mijenjaju vrlo rijetko! Ako pogledamo
konkretne primjere, ova ekstremna sporost nas jo vie pogaa. U Ateni, 403
godine prije nove ere, narod (polis) se zakljuao u dug period negiranja
nakon gubitka znaenja koje je pratilo pad demokratije prethodnih godina
(Loraux, 1997). Tokom sljedeeg stoljea, filozof Platon je posijao sjeme
Gospodarenja koje je obuzelo Zapad sve do 20. stoljea (Castoriadis, 1999).
U Francuskoj, nakon Drugog svjetskog rata, trebalo je preko pedeset godina
da se prevazie tuga obinih republikanskih znaenja pokopanih u Vichy-u
(Rousso, 1987). (Da li je ova tuga danas prevaziena? Kontroverznost o
noenju marame u francuskim kolama pokazuje da ovo jo uvijek nije tako.)
U Jugoslaviji (1939-1945), dezintegracija kolektivnog znaenja, u krvavim
253
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 254
bitkama izmeu partizana, ustaa i etnika8, je takoer bila negirana i bili

su potrebni bratoubilaki ratovi zadnjeg desetljea9 da bi se toga tragino
sjeali. ak i mueniki logori, kao to je Omarska, jedan od najteih srpskih
zloina prolog rata, su bili formirani na egzaktnim mjestima gdje su srpske
starce nekad ubile ustae. Ali, kako je to esto sluaj, ljudska bia ne ue
iz historije. Drutva bive Jugoslavije moda sad padaju u drugi period
negiranja o gubitku prolog socijalistikog znaenja ilustrirano voljom
da se to zaboravi i zataka.
Ekstremna sporost kolektivnih procesa tuge naglaava, u post-ratnim
periodima, neophodnost planiranja dugoronih radnji. Takoer naglaava
irelevantnost kratkoronih ili srednjeronih psihosocijalnih programa i
znatno dovodi u pitanje veinu hitnih radnji poduzetih od strane nevladinih
organizacija koje se kreu avec armes et bagages (sa orujem i prtljagom)10
iz jednog do drugog konfliktnog podruja.
Paradoksalne dinamike pojedinca i kolektivne tuge mogu objasniti
ovu ekstremnu sporost. Dodue, tuga je, prije svega, znaajna sposobnost
psihe i ovaj dragulj ovjeanstva stanuje u naim mozgovima. Zahvaljujui
pojedinanim draguljima, mogunost zajednica da prevaziu kolektivnu
tugu, da kreiraju kolektivna znaenja i Vrijednosti, postoji. Ali, reciprono,
zamrznuta ili fosilizirana kolektivna tuga spreava ili usporava procese
individualne tuge. Kako zamrznuta tuga homogenizira zajednicu, lan
koji prevazilazi njegov ili njen vlastiti gubitak, predstavlja opasnost za
drutvo. Kada kolektivna tuga zastane u fazi negiranja, pojedinci koji
lino priznaju nepovratni gubitak, znatno prijete uvjerenju drutva u
njegovom halucinatornom svijetu. Zajednica e esto iskljuiti takve avanture.
Ali, uprkos ovom Damokleovom mau, uvijek postoje neki pojedinci
koji zapoinju svoj lini proces tuge, iako zamrznuta kolektivna tuga
vrsto dri njihovo drutvo u svom zahvatu. Neke nane (bake), koje sam ja
imao privilegiju posjetiti 2001. su se rano vratile u Srebrenicu i okolno
8
Jugoslavija je bila okupirana 1941. i partizani su Oslobodilaki rat vodili (1941-1945.)

protiv okupatora, a onda i protiv ustaa i etnika kao saradnika okupatora. (napomena
Redakcije).
9
Rat u Bosni i Hercegovini 1992. do 1995. je bio odbrambeni rat poto je na nju 1992.
godine agresiju izvrila SRJ. (napomena Redakcije).
10
Na francuskom u tekstu.
254
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 255
podruje i zasadile raskono cvijee oko kua koje nisu imale struju niti
tekuu vodu. ak su uivale u rijeci Drini. Iako se vrlo malo mladih ljudi
vratilo, u junu 2003, neki od njih su organizovali Dane Srebrenice. Pozvali
su popularne muzike grupe na komemoraciju, iako su neka Udruenja
udovica smatrala da je ovo uvreda za sjeanja na izgubljene. Suprotno tuzi,
historija nikad ne zamrzava! Konferencija odrana u Srebrenici u julu 2009,
Genocid u Bosni i Hercegovini Posljedice presude Meunarodnog
krivinog suda, ponovo nam pokazuje da dosta pojedinaca i zajednica
nikad pasivno ne naputaju nesreu, ali oni jo uvijek vjeruju u njihovu
sposobnost pomjeranja i kreiranja historije.
Pravo, Presuda Meunarodnog suda pravde

i mentalno zdravlje
Sada dolazi vrijeme da se razmisli o posljedicama odluka Meunarodnog suda pravde kada su u pitanju procesi tuge. Veze izmeu prava i
mentalnog zdravlja su brojne, naroito nakon genocida, ak iako ograniimo
nau istragu na pojedinane i kolektivne tuge. Ja sam ve pomenuo neke od
njih i sada u insistirati na nekim znaajnijim.
Pravo treba i moglo bi uiniti jedno okruenje naklonim za sigurnost
pojedinaca i zajednice, to je neophodno za odmrzavanje zamrznutih tuga.
Pojedinci i zajednice moraju osjetiti da su zatieni. Presude o krivnji za
protekla krenja ljudskih prava nisu same u stanju da osiguraju takvu zatitu:
mogunost povratnika da ive u mirnom okruenju, izmeu ostalog, je
krucijalna. Tano je da priznavanje genocida od strane Meunarodne
zajednice moe poboljati takve osjeaje sigurnosti. ak i vanije bi bilo
priznavanje genocida od strane poinilaca: tako bi se umanjili rizici da oni
to ponovo uine. Ukoliko sama meunarodna zajednica ne identificira
poinioce ili ogranii svoju ulogu na definiranje pojedinane krivnje i
odgovornosti odbijajui da okrivi drave i kolektive onda to ide u korist
negiranja zloina unutar institucija koje su poinile genocid i krenja
ljudskih prava, otvarajui put ponavljanju, barem u mislima rtava.
Posljedica moe biti jedno beskonano prolongiranje zamrznutih tuga.
Priznavanje genocida od strane Meunarodne zajednice jo uvijek
ima i drugi uticaj na kolektivne procese tuge: to govori, na osnovu uni255
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 256
verzalnih pravila, da je drutvo pretrpjelo nepovratan gubitak svog prolog

kolektivnog bia, da je ovo drutvo iskusilo ogromna gubitka, a ne samo
traume. Tada, drutvo i njegovi lanovi, bez obzira na jasnu identifikaciju
poinilaca, moe lake napredovati u svom kolektivnom procesu tuge,
izlazei iz zavrne faze ili faze negiranja, poveavajui mogunosti
kreativnog ishoda.
Ali, u isto vrijeme, priznavanje genocida doprinosi definiciji
kolektivnog identiteta: drutvo je iako ne samo drutvo rtava. I, gotovo
prema definiciji, ono mora ispred sebe nai okrivljenu zajednicu ili drutvo.
Ako ova okrivljena zajednica ne bude identificirana od vanjskih institucija
kao to je Meunarodni sud pravde, drutvo rtava rizikuje da doprinese
krivnji cjelokupnom drugom drutvu, u ovom sluaju cjelokupnom srpskom
drutvu. Dobri ljudi definirani na etnikoj osnovi na jednoj strani, loi
ljudi jednako definirani na drugoj strani, tlo je pogodno za beskonaan
etniki sukob, jedan beskonaan gubitak potovanja prema drugima. Oba
drutva e moda reducirati svoj identitet, na jedan dui period, na jednu
beznadenu suprotstavljenost izmeu okrivljenih drutava i drutava rtava,
loih i dobrih ljudi. Oba kolektivna identiteta e zbog toga izgubiti svoje
bogatstvo i prema tome, svoj kreativni potencijal.
Takoer moramo pokloniti panju znaenju rijei genocid.
Destrukcija rijei genos ne predstavlja samo gubitak kolektivnog bia:
ona takoer znai nepovratan prekid naslijeene kulture, prolih znaenja i
vrijednosti. Borba za opstanak moe prikriti ovu dimenziju i transformirati
se u borbu za ponovno uspostavljanje izgubljenog identiteta. Ponovo,
priznavanje genocida moe otvoriti put za tugu znaenja, za ponovno
kreiranje drutva, ali samo nakon perioda sigurnosti, to e zavisiti od
mogueg dodavanja drugih prijetnji kao to su trenutni i budui napadi na
ekonomiju drutva u pitanju. Naomi Klein (2007) je pokazala da je neoliberalizam, od prije nekoliko decenija, koristio ok Doktrinu karakteriziranu
Intenziviranjem propasti kapitalizma: ukoliko priznavanje genocida nije
praeno jasnom spoznajom buduih destrukcija poinjenih od strane
finansijskih leinara, kreativno pitanje kolektivnih tuga moe ostati vjeno
odgoeno.
U svakom sluaju, priznavanje genocida i identifikacija kolektivnih
poinilaca (kako samog genocida, tako i ekonomskog i finansijskog oka
koji esto slijede nakon njega) predstavlja samo inicijalni korak javno
256
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 257
priznavanje nepovratnih kolektivnih gubitaka u procesu kolektivnih tuga.

Izazovi drutava rtava su jo uvijek mnogo iri. Pored malo povoljnog
konteksta na lokalnim, nacionalnim i meunarodnim nivoima, da li e
bosanske zajednice i drutvo uspjeti da ih ispune?
LITERATURA
1. Bowlby, John, ATTACHMENT AND LOSS III, LOSS SADNESS AND
DEPRESSION, (PRIVRENOST I GUBITAK III, GUBITAK TUGA
I DEPRESIJA) Penguin Books, London 1980.
2. Castoriadis, Cornelius, LINSTITUTION IMAGINAIRE DE LA SOCIETE (IMAGINARNA INSTITUCIJA DRUTVA), Seuil, Paris 1975.
3. Castoriadis, Cornelius, SUR LE POLITIQUE DE PLATON (O PLATONOVOM DJELU POLITIKA) Seuil, Paris 1999.
4. Ferry, Jean-Luc, LES PUISSANCES DE LEXPERIENCE (MOI
ISKUSTVA) I. Cerf, Paris 1991.
5. Hamonic, Gilbert, L HISTOIRE COMME ECLATEE... DEUX ORDRES
DE CONSERVATION DU PASSE EN PAYS BUGIS MAKASSAR
(HISTORIJA KAO DA JE RASPRSNUTA ...? DVA NALOGA ZA
OUVANJE PROLOSTI U POKRAJINI BUGI - MAKASSAR,
Juni Celebes, Indonezija) u: TRANSCRIRE MYTHOLOGIES
(PREPISIVATI MITOLOGIJE), Albin Michel, Paris 1994, str. 114 128.
6. Hanus, Michel, LES DEUILS DANS LA VIE (TUGOVANJA U
IVOTU), Maloine, Paris 2001.
7. Kertsz, Imre, KADDISH POUR LENFANT QUI NE NAITRA PAS
(KADI (jevrejska molitva) ZA DIJETE KOJE SE NEE RODITI)
Actes Sud, Arles 1995.
8. Klein, Naomi, THE SHOCK DOCTRINE. THE RISE OD DISASTER
CAPITALISM (OK DOKTRINA INTENZIVIRANJE PADA
KAPITALIZMA), Knopf Canada, Toronto 2007.
9. Loraux, Nicole, LA CITE DIVISEE (PODIJELJENI GRAD) Payot, Paris
1997.
257
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 258
10. Mac, Franois, LA DOUBLE ECRITURE DES TRADITIONS DANS

LE JAPON DU VIII-me SIECLE. FONDATION ET REFONDATION,
HISTOIRE ET RECOMMENCEMENTS (DUPLO PISMO TRADICIJA U JAPANU OSMOG VIJEKA FONDACIJA I REFONDACIJA,
HISTORIJA I PONOVNI POECI) u: TRANSCRIRE MYTHOLOGIES (PRE-PISIVATI MITOLOGIJE), Albin Michel, Paris, 1994, str.
77 102.
11. Mtraux, Jean-Claude, APPROCHE SYSTEMIQUE DES FAMILLES
EN DEUIL. NEUROPSY (SISTEMATSKI PRISTUP PORODICAMA
U TUGOVANJU. NEUROPSIJA), 1991. 6, 4, str. 193-202.
12. Mtraux, Jean-Claude, AU TEMPS DU SILENCE, LA NOSOGRAPHIE
RESTE MUETTE. LES SYNDROMS POST-TRAUMATIQUES EN
QUESTION (U VRIJEME UTNJE, NOZOGRAFIJA OSTAJE
NIJEMA. U PITANJU POST-TRAUMATSKI SINDROMI) u:
TRAUMATISMS DE GUERRE: HOMMES ET PERSPECTIVES
(RATNE TRAUME LJUDI I PERSPEKTIVE), str. 41-66, 1999.
13. Mtraux, Jean-Claude, BROKEN BRIDGES COMMUNITY GRIEF
PROCESSES AS A KEY FACTOR FOR THE DEVELOPMENT OF
INDIVIDUAL, FAMILY AND COMMUNITY RESOURCES (PREKINUTI MOSTOVI PROCESI KOLEKTIVNE TUGE KAO KLJUNI
FAKTOR ZA RAZVOJ RESURSA POJEDINCA, PORODICE I ZAJEDNICE) u: HEALTH HAZARDS OF ORGANIZED VIOLENCE IN
CHILDREN (II) (ZDRAVSTVENI RIZICI ORGANIZIRANOG
NASILJA KOD DJECE, Utrecht Pharos 2000a, str. 93-110.
14. Mtraux, Jean-Claude, AUX TEMPS DE LA SURVIE, LE DROIT AU
SILENCE (U VREMENIMA PREIVLJAVANJA, PRAVO NA
UTNJU) Tromjeseni Bilten Fondacije Auvic, br. 69, str. 43-50.
(Reprodukcija Revue Mdicale de la Suisse Romande (Medicinski asopis
vajcarske francuskog jezinog podruja, 1997.) 2000b, 117, br. 5, str.
419-424.
15. Mtraux, Jean-Claude, ADOLESCENTS DU SUD MALADES DE
LCHANGE INGAL, (ADOLESCENTI JUGA BOLESNI ZBOG
NEPRAVEDNE PROMJENE) Revue Mdicale de la Suisse Romande
2001b, 121, 7, str. 551-554.
258
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 259
16. Mtraux, Jean-Claude, DEUILS COLLECTIFS ET CREATION

SOCIALE (KOLEKTIVNE TUGE I DRUTVENA KREACIJA),
LA DISPUTE (RASPRAVA), Paris 2004.
17. Poznansky, E.O., THE REPLACEMENT CHILD (ZAMJENSKO
DIJETE - PRIA O NERIJEENOJ RODITELJSKOJ TUZI J.
Pediat. 81(6), 1972, str. 1190-1193.
18. Ricoeur, Paul, LA MEMOIRE, LHISTOIRE, LOUBLI (SJEANJE,
HISTORIJA, ZABORAV), Seuil, Paris 2000.
19. Robin, Rgine, LA MEMOIRE SATUREE (PREZASIENO
SJEANJE) Stock, Paris 2003, str. 372-373,
20. Rousso, Henri, LE SYNDROME DE VICHY DE 1944 A NOS JOURS
(SINDROM VICHY-A OD 1944. DO NAIH DANA) Seuil, Paris 1987.
21. Thucydide, LA GUERRE DU PELOPONNESE (RAT NA PELOPONEZU), Gallimard Zbirka, Paris 2000.
22. Tisseron, Serge, LE MONDE DIPLOMATIQUE (DIPLOMATSKI
SVIJET), August 2003, str. 32.
23. Tomkiewicz, Stanislas, LADOLESCENCE VOLEE (PROHUJALO
DOBA ODRASTANJA) Calmann-Levy, Paris 1999.
24. Tooley, K., THE CHOICE OF A SURVIVAL SIBLING AS SCAPEGOAT IN SOME CASES OF MATERNAL BEREAVEMENT A
CASE REPORT (IZBOR O OPSTANKU BRATA ILI SESTRE KAO
NEIJE RTVE U NEKOLIKO SLUAJEVA RODITELJSKE
BOLI ZA IZGUBLJENIM DJETETOM IZVJETAJ O JEDNOM
SLUAJU). J. Child Psychol. Psychiat. 16, str. 331-339.
25. Winnicott, Donald W., JEU ET REALITE (IGRA I REALNOST),
Gallimard, Paris 1975.
259
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 260
REZIME
Naa razmiljanja potiu iz veoma razliitih iskustava: petnaestogodinje psihoterapije sa izbjeglicama (zatjevaocima azila) i sa bosanskim
izbjeglicama u vajcarskoj, uestvovanje u preventivnim projektima u
bosansko-hercegovakim kolama, studije o kolektivnim procesima alovanja
i obiljeavanja tragedije u Bosni i Hercegovini izvrena izmeu 2001. i
2003. godine.
Veze izmeu meunarodnog prava i mentalnog zdravlja su mnogobrojne, naroito to se tie post-genocidnih situacija. Bilo ono individualno
ili kolektivno, alovanje, da bi moglo biti izvreno, zahtijeva priznanje, i
slubeno, i simbolino.
Sa druge strane, vremenska dimenzija drava, drutva i osoba nije
bila ista to se tie vremenskog horizonta: osobe, to jest pojedinci, ne mogu
ekati neko hipotetino i zvanino priznanje genocida da bi otpoeli njihovo
alovanje i obiljeavanje tragedije ; zastoj koji moe proizvesti oekivanje
na slubeno i pravno priznanje od strane meunarodnog suda izaziva
usporenje individualnih alovanja i obiljeavanja tragedije i ima kao
posljedicu koenje socijalnog stvaranja, stvarni demokratski proces u
etimolokom smislu rijei.
Kada su uz sve to, mnoge osobe i porodice u izbjeglitvu, kolektivna
alovanja i obiljeavanja tragedije su ometana mnogobrojnim faktorima:
rasipanjem stanovnitva, strogim zakonima zemlje u koju su izbjegli,
hroninim i psiholokim patnjama i na kraju asimilacijom novoroene
djece sa stanovnitvom i kulturom zemlje izbjeglitva.
U tom kontekstu, situacija Bosne i Hercegovine i Presuda Meunarodnog suda nude mogunost da razmislimo o sloenosti tih meuodnosa.
Po naem miljenju samo jedan mjeoviti i multidisciplinarni pristup pravni
i psiholoki je dovoljno fleksibilan da ima u vidu pojedinane i kolektivne
potrebe i samo takav pristup moe doprinijeti drutvima i rtvama genocida
da preu preko tih trauma i da primijete svetionik u pustom moru.
260
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 261
SUMMARY
Our deliberations derive from very different experiences: fifteen
year of psychotherapy with the refugees (asylum applicants) and with Bosnian
refugees in Switzerland, taking part in prevention projects in the BiH
schools, studies on collective processes of condolence and marking of the
tragedy in Bosnia and Herzegovina made between 2001 and 2003.
Connections between the international law and mental health are
numerous, especially those relating to the post-genocide situations. Whether
individual or collective, expressing of condolence and marking, for being
realized, requires confession, official from one part and symbolic from the
other.
On the other side, time dimension of the states, societies and persons
was not the same as regards the time horizon: persons, i.e. individuals
cannot wait for a hypothetic and official confession of genocide for beginning
with condolence and marking of the tragedy; stoppage that can produce
expectation of official and legal confession by the International Court of
Justice causes slowing of individual condolence and marking of the tragedy
and has, as a consequence, hinderance of social creation, real democratic
process in etymological sense of the word.
If, besides all this, many persons and families are in exile, collective
condolence expressions and marking of the tragedy are hindered by numerous
factors: scattering of population, severe laws of the country in which they
are refugees, by chronic and psychological sufferings and finally, by assimilation of newborn babies with the population and culture of the country
of exile.
In this context, situation of Bosnia and Herzegovina and the
Judgement of the International Court of Justice offer an option to think
about the complexity of these inter-relations. In our view, only one mixed
and multidisciplinary access legal and psychological is enough flexible
to have in mind individual and collective needs and only such an access may
contribute to the societies and victims of genocide to overcome these
traumas and to see the lighthouse in a deserted sea.
261
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 262
Mr. Enis Omerovi, Institut za istraivanje zloina

protiv ovjenosti i meunarodnog prava
NAMJERA ZA GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI1
Uvod
Mentalni ili subjektivni element genocida (mens rea) je jedan od
fundamentalnih dijelova pravne definicije ovog, najgnusnijeg meunarodnog
zloina. Ovaj element zloina genocida uzrokuje odreene kontroverze
kada se govori o pravnom razumijevanju kroz meunarodnu i nacionalnu
pravnu praksu. Ove odreene kontroverze i nejasnoe predstavljene su, u
najveoj mjeri, u formi stepena kvaliteta namjere. Koristei teorijska
saznanja, meunarodno ugovorno pravo uope ne definira stepen kvaliteta
namjere koja se trai za meunarodni zloin genocida. U Konvenciji
Ujedinjenih nacija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. u
pravnoj odredbi stoji da genocid mora biti izvren s namjerom da se uniti,
u potpunosti ili djelimino, nacionalna, etnika, rasna ili vjerska grupa, kao
takva.2 Ova definicija je, po rijeima Komisije za meunarodno pravo,
iroko rasprostranjena i ope prihvaena kao autoritativna definicija
ovog zloina.
Nadalje, pravno pitanje namjere je od velike vanosti jednostavno
zbog toga to je, prema pravnoj praksi, posebice prema odlukama Meunarodnoga krivinoga tribunala za bivu Jugoslaviju (ICTY) i Meunarodnoga suda pravde (MSP/ICJ), veoma teko dokazati da je neko imao
namjeru unititi zatienu grupu ljudi slijedei odredbe Konvencije o geno1
Naslov naunog referata koji je prezentiran na 8. bijenalnoj meunarodnoj konferenciji

o genocidu, u organizaciji Meunarodne asocijacije istraivaa genocida (IAGS International Association of Genocide Scholars), koja je odrana od 7. do 10. juna 2009. u
Arlingtonu, Virginia, SAD.
2
lan II, stav 1, UN Konvencije o genocidu iz 1948. godine.
262
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 263
cidu. Ono to genocid razdvaja od ostalih zloina protiv ovjenosti je to

da djelo, bilo da se govori o ubijanju ili jednom od ostala etiri oblika izvrenja
ovog zloina, mora biti izvreno sa gore navedenim mentalnim elementom.
Ideologija
Znajui da kod zloina genocida sve poinje od ideje, koja se zatim
pretvara i sazrijeva u vii stepen, to je predstavljeno u ideologiji koja
sistematino iri osnovne postulate dehumanizacije i demonizacije ciljane
grupe, preko priprema i planova, javnog podsticanja, podstrekavanja, zatim
preko direktnog izvravanja, sauesnitva i pomaganja, pa sve do prikrivanja
i negiranja. Naime, ideologija je veoma vaan proces za zloin genocida.
Kada izvritelji djeluju kolektivno, oni trebaju odreenu ideologiju kako bi
opravdali svoja djela.3 Bez ideologije oni bi sebe vidjeli kao obine ubice i
nita vie.4
U kontekstu oruane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu,
srbijanska politika i intelektualna elita je, u skladu sa srpskom faistikom
velikodravnom ideologijom, politikom i praksom, genocidnog karaktera,
imala za cilj formiranje jedinstvene srpske drave Velike Srbije. Za njih
je, takoer, bilo jako vano izgraditi odrivu politiku strukturu, koja e moi
nositi i podravati sve ove ciljeve, a koju je inila upravo drava Savezna
Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) na elu sa Slobodanom
Miloeviem. Nadalje, u buduoj Velikoj Srbiji, Bonjaci su, u proklamiranim
srpskim ciljevima, predstavljali neeljeni narod, te su morali biti uniteni u
ime te ideologije.
Osueni ratni zloinac Biljana Plavi je priznala svoju krivnju pred
Meunarodnim krivinim tribunalom za bivu Jugoslaviju (ICTY), izjavivi
da je osnovni cilj Srpske demokratske stranke (SDS) i vodstva bosanskih
Srba bio to je, takoer, proklamirao i Slobodan Miloevi svi Srbi u
3
Pogledati ire dio III, odjeljak prvi: Norman Cigar, GENOCIDE IN BOSNIA: THE
POLICY OF ETHNIC CLEANSING, Texas A&M University Press, College Station,
1995. godine, na bosanskom objavljeno 1998. u Sarajevu pod naslovom GENOCID U
BOSNI POLITIKA ETNIKOG IENJA.
4
Isto.
263
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 264
jednoj dravi. Jedna od metoda koja je omoguavala ovaj cilj je bila i

separacija etnikih zajednica u Bosni i Hercegovini. Sve do oktobra 1991,
lideri bosanskih Srba, ukljuujui i Biljanu Plavi, su bili svjesni i imali su
namjeru da u separaciju etnikih zajednica ukljue stalnu eliminaciju etnikih
grupa, sporazumom ili naprosto silom. Biljana Plavi je bila svjesna da
prisilna eliminacija bonjakog stanovnitva sa teritorije Bosne i Hercegovine
ukljuuje i diskriminatornu politiku progona. Ona je u svome sporazumu sa
Tuiteljstvom ICTY-a ustvrdila da je jedan od ciljeva, na poetku, bilo
naoruavanje znatnog broja stanovnitva bosanskih Srba u saradnji sa
Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA), Ministarstvom unutranjih
poslova Srbije, srpskim paramilitarnim i kolaboracionistikim jedinicama, te
ustanovljavanje srbijanskih vojnih i policijskih formacija, kao i koordinacija
sa JNA i paramilitarnim jedinicama iz Bosne i Hercegovine i inozemstva.
Do kojih ekstremnih granica su pojedinci ili govorio je i Vladimir
Srebrov, jedan od osnivaa Srpske demokratske stranke, kojega su bili
uhitili i zatvorili u toku agresije, a nakon to je odao osjetljive informacije o
planu SDS-a za istrebljenje Bonjaka. On je, izmeu ostalog, za srbijanski
list Vreme izjavio: Muslimani su trebali biti podvrgnuti konanom rjeenju:5
vie od 50 posto je trebalo biti ubijeno, mali dio je trebao biti obraen na
pravoslavnu vjeru, a manjem dijelu oni sa novcem, naravno je trebalo biti
odobreno da odsele u Tursku, putem tzv. turskog koridora6
Plan istrebljenja je bio oznaen kao plan Ram kojega je izradio Generaltab
Jugoslavenske narodne armije 1990. Plan je posluio kao kopija za konano rjeenje
bosanskih Muslimana kojega je sprovodila Srpska demokratska stranka. (vidjeti vie:
http://srebrenica-genocide.blogspot.com/2007/07/bosnian-genocide-judgmentupheld.html posljednji puta pogledano: 14 juli 2009). Vie o planiranju, pripremi i toku
agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu pogledati u dvotomnoj knjizi prof. dr. Smaila
ekia: AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU - PLANIRANJE,
PRIPREMA, IZVOENJE u izdanju Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2004.
6
Intervju sa Vladimirom Srebrovom, suosnivaem Srpske demokratske stranke, magazin Vreme, 30. oktobar 1995.
264
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 265
Pojavljivanje dolus specialisa

Objanjavajui genocid, kontroverze i nejasnoe se poinju javljati
kada je case law (pravna praksa) meunarodnih krivinih tribunala predmet
analize. Na ovome mjestu bitno je istaknuti predmet Goran Jelisi gdje je
Apelaciono vijee Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju
(ICTY) utvrdilo da termin namjera znai posebna ili specifina namjera
(dolus specialis) koja se mora razumjeti kao namjera s kojom se trai
unitavanje grupe. Ovaj standard koji se odnosi na genocidnu namjeru je
kasnije potvren od strane Pretresnoga vijea ICTY-a u predmetu Radislav
Krsti. to je jo udnije, ovakav standard biva prihvaen i u kasnijim
odlukama pomenutog ad hoc tribunala.
Dolus specialis i ICTR

Imajui u vidu znaaj jurisprudencije Meunarodnog krivinog
tribunala za Ruandu (ICTR), nekoliko znaajnih predmeta se, u ovoj fazi
pisanja rada, mora spomenuti. U predmetu Jean-Paul Akayesu, presuda
Pretresnoga vijea jasno potvruje da se specifina namjera trai;
meutim, ova presuda je nejasna kada se pokualo objasniti to to zapravo
znai.7 U predmetu Clement Kayishema i Obed Ruzindana, Pretresno vijee
je utvrdilo da prepoznatljiv aspekt zloina genocida je specifina namjera
(dolus specialis) da se uniti grupa u potpunosti ili djelimino.8 Predmet
Alfred Musema takoer ukljuuje raspravu o genocidnoj namjeri. U ovom
predmetu, Pretresno vijee je utvrdilo da je zloin genocida zaseban od
ostalih zloina jer zahtijeva dolus specialis, specifinu namjeru.9
Intent. GENOCIDE AND CRIMES AGAINST HUMANITY (GENOCID I

ZLOINI PROTIV OVJENOSTI) Ed. Dinah L. Shelton. Gale Cengage, 2005. eNotes.
com. 2006. 4 Jun, 2009 <http://www.enotes.com/genocide-encyclopedia/intent>
8
Tuitelj vs. Clement Kayishema i Obed Ruzindana, Pretresno vijee, Presuda, ICTR95-1, (21. maj 1999).
9
Tuitelj vs. Alfred Musema, Pretresno vijee, Presuda, ICTR-96-13, (27. januar 2000).
265
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 266
Namjera u jurisprudenciji meunarodnih sudskih instanci

Konano, Meunarodni sud pravde je insistirao (naprosto posuujui
rijei iz presude Pretresnog vijea u predmetu Radislav Krsti), u svojem
Savjetodavnom miljenju o zakonitosti prijetnje ili upotrebe nuklearnog
oruja, da se specifina namjera za unitavanje zahtijeva za meunarodni
zloin genocida. Isti svjetski sud u predmetu glede primjene Konvencije o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida (Bosna i Hercegovina vs. Srbija
i Crna Gora) ponavlja presudu Pretresnoga vijea u predmetu Radislav
Krsti gdje je utvreno:
Pretresno vijee nije u mogunosti utvrditi precizan datum kada je odluka za
ubijanje svih vojnosposobnih mukaraca donijeta. Dakle, ono ne moe utvrditi
da ubistva koja su izvrena u Potoarima 12. i 13. jula 1995. formiraju dio plana
da se izvri ubistvo svih vojnosposobnih mukaraca. Ipak, Pretresno vijee je
uvjereno da su masovne egzekucije i druga ubistva, koja su izvravana od 13.
jula pa nadalje, bila dio ovoga plana.10
Meunarodni sud pravde je naao postojanje mentalnog elementa

zloina genocida samo za sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu u
nekoliko dana mjeseca jula 1995. bez sprovoenja svoje vlastite istrage o
ovom pitanju velike vanosti. Dakle, ovaj je sud zakljuio da je fiziki element
(actus reus) genocida zadovoljen za ostale okupirane opine i podruja u
Bosni i Hercegovini, meutim, Podnosilac tube (Bosna i Hercegovina), kao
to je Sud naveo, nije uspio u dokazivanju postojanja genocidne namjere.
Identian primjer imamo i u predmetu Goran Jelisi gdje je sudsko vijee
zakljuilo da je na podruju Brkog actus reus dokazan, ali ne i mens rea.
Na ovome je mjestu takoer bitno istaknuti da odluke u predmetima Krsti i
Blagojevi, ukljuujui i odluku Meunarodnog suda pravde o ovom pitanju,
naalost, ne odgovaraju sa de facto situacijom na terenu, te iz ovoga
proizilazi, da pravne odluke sudova nisu u skladu sa stvarnom istinom o
prirodi meunarodnog zloina koji je izvren u Bosni i Hercegovini.
10
Tuitelj vs. Radislav Krsti, Pretresno vijee, Presuda, 2 august 2001, paragrafi 572
573 i paragrafi 591 598.
266
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 267
Interesantno je spomenuti i stav Komisije Ujedinjenih nacija za

meunarodno pravo u njenim Komentarima o Nacrtu pravila o zloinima
protiv mira i sigurnosti ovjeanstva iz 1996. da definicija zloina genocida
zahtijeva specifinu namjeru to je prepoznatljiva karakteristika ovog
zloina prema meunarodnom pravu. Komisija u nastavku zakljuuje:
opa namjera za izvravanje jednog od nabrojanih djela kombiniranih sa opom
svjesnosti moguih posljedica takvoga djela glede direktne rtve ili rtava nije
dovoljna za zloin genocida. Definicija ovoga zloina zahtijeva poseban stepen
uma ili specifinu namjeru glede cjelokupnih posljedica zabranjenoga djela.11
Okrenimo se sada drugom problemu. Meunarodni sud pravde u

predmetu Bosna i Hercegovina vs. Srbija i Crna Gora glede zloina genocida
je presudio da Srbija nije odgovorna niti kao direktni uesnik niti kao
sauesnik, jer se nije uspjelo dokazati pred ovim Sudom da su izvritelji
zloina genocida u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici bili de jure
organi Srbije i Crne Gore. Kao to je Antonio Cassese postavio logino
pitanje u svojem lanku: The ICJ Ruling, Bosnia vs. Serbia, Shows Governments Can Avoid Liability for Genocide, even if They are Found to be
Complicit in Genocide: da li je mogue da su srbijanske vlasti bile u mraku
dok je ubijanje bilo u toku i dok je izvjetavano o tome u cijelome svijetu?12
Imajui u vidu presudu Apelacionog vijea u predmetu Duko Tadi, moglo
bi se konstatirati da je mnogo razumnije vjerovati da su srbijanski lideri bili
informirani o onome to se deavalo, naroito kada se jedna injenica ima u
vidu, a to je da srbijanska, financijska i politika pomo Vojsci Republike
Srpske i Republici Srpskoj zapravo nikada nije prestajala.
11
Komisija Ujedinjenih nacija za meunarodno pravo, Komentar o Nacrtu pravila o
zloinima protiv mira i sigurnosti ovjeanstva iz 1996.
12
Antonio Cassese, THE ICJ RULING, BOSNIA VS. SERBIA, SHOWS GOVERNMENTS CAN AVOID LIABILITY FOR GENOCIDE, EVEN IF THEY ARE
FOUND TO BE COMPLICIT IN GENOCIDE, ODLUKA MSP-a, (TUBA BOSNE I
HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE POKAZUJE DA VLADE MOGU
IZBJEI ODGOVORNOST ZA GENOCID, AK I AKO SE UTVRDI DA SU
SUUESTVOVALE U GENOCIDU) lanak se moe pronai na: http://srebrenicagenocide.blogspot.com/2007/02/icj-ruling-bosnia-vs-serbia-dangerous.html, 27. februar
2007.
267
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 268
Meutim, ono to ohrabruje jeste Odluka po prijedlogu za donoenje

oslobaajue presude ICTY-a od 16. juna 2004, u kojoj je Pretresno vijee u
predmetu Slobodan Miloevi utvrdilo da mada nije nemogue imati
direktan dokaz traene namjere, najee e namjera morati biti zakljuena
iz dokaza.13 Pretresno vijee moe biti zadovoljno izvan razumne sumnje
da je postojao udrueni zloinaki poduhvat ... iji su cilj i namjera bili
unitavanje dijela bonjakog stanovnitva. Dodatno, Pretresno vijee je
utvrdilo, u paragrafu 246. da razmjera i obrazac napada, njihov intenzitet, znaajan broj ubijenih Muslimana u sedam opina, zatoenje
Muslimana, njihov brutalan tretman u zatoenikim centrima i
drugdje, kao i ciljanje osoba koje su bitne za opstanak Muslimana kao
grupe su sve faktori koji ukazuju na genocid. Meu svim negativnim
pristupima koji mogu biti utvreni glede stepena traene namjere u predmetu
Goran Jelisi, postoje takoer i pozitivni zakljuci ili pravno rasuivanje
Apelacionog vijea gdje je ono utvrdilo da u nedostatku direktnih dokaza,
dokaz tzv. specifine namjere moe biti izveden iz:
mnotva injenica i okolnosti, kao to je generalni kontekst, izvravanja drugih
zloinakih djela koja su sistematski uperena protiv iste grupe, razmjera poinjenih
zloina, sistematskog ciljanja rtava na osnovu njihove pripadnosti odreenoj
grupi, ili ponavljanja destruktivnih i diskriminatornih djela.14
Moramo uzeti u obzir da postoji jako malo direktnih ili pisanih

dokaza kako bi se dokazala namjera za zloin genocida, kao to je,
naprimjer, specifina odluka ili naredba da se izvre djela genocida, koju je
potpisala ili odobrila odreena optuena osoba. Ured tuitelja u predmetu
Slobodan Miloevi je zastupao tezu da ukoliko se dovoljan broj okolnosti
moe objektivno identificirati da zajedno demonstriraju koherentnu seriju
akcija na strani optuenoga, razumni tribunal bio bi ovlaten da pristupi
neophodnom izvoenju zakljuaka da je optueni namjeravao unitavanje
dijela grupe bosanskih Muslimana.15
13
Tuitelj vs. Slobodan Miloevi, Pretresno vijee, Odluka o prijedlogu, IT-02-54,

(16 juni 2004), paragraf 120.
14
Tuitelj vs. Goran Jelisi, Apelaciono vijee, Presuda, IT-95-10, (5 juli 2001),
paragraf 47.
15
Tuitelj vs. Slobodan Miloevi, Pretresno vijee, Odluka po prijedlogu za donoenje
oslobaajue presude, IT-02-54, (16. juni 2004), paragraf 121.
268
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 269
Od velikog e znaaja za ovaj rad biti i injenica da je ICTY

izrekao da genocidna namjera ne mora biti jasno izraena, odnosno ispoljena
i u drugim predmetima. Pretresno vijee je u predmetu Dragan Nikoli
pointiralo da namjera moe biti izvedena iz odreenog broja injenica kao to
je generalna politika doktrina ije se djelovanje moe pokriti definicijom
u lanu 4. Statuta ICTY-a, ili ponavljanjem destruktivnih i diskriminatornih
djela.16 Namjera moe, takoer, biti izvedena od izvravanja djela koja
povreuju, ili ukoliko poinitelji smatraju da povreuju temelje grupe
djela koja nisu pokrivena listom u lanu 4(2) Statuta, ali koja su izvrena kao
dio istoga obrasca djelovanja.17
Da li se zloin genocida moe izvriti na lokalnoj razini?

I Sud Bosne i Hercegovine preuzima pravno rasuivanje ad hoc
meunarodnih tribunala ICTY i ICTR kod rasprave o ovom pitanju. Naime,
Pretresno vijee u predmetu Milo Stupar et al. ispravno tvrdi da namjera
za izvrenje zloina genocida, u nedostatku pisanih, konkretnih i eksplicitnih
izjava, odnosno dokumenata, moe biti dokazana razmatranjem injeninih
okolnosti, kao i samoga djela. Jer na osnovu dokaza o: 1) opem kontekstu
dogaaja u kojem je izvrilac djelovao; 2) upoznatosti izvrioca sa tim
kontekstom; te 3) konkretnoj prirodi djela izvrioca, kada se sagledaju u
cijelosti, mogue je van svake sumnje utvrditi namjeru izvrioca.18 I genocid
u Srebrenici se, slijedei ovakav pravni rezon, mora promatrati u irem
kontekstu vrenja jedinstvenoga zloina genocida na cijelom podruju
okupiranih dijelova Bosne i Hercegovine, uz obavezno poznavanje sutinske
stvari: djelimini zloin genocida se moe izvriti na lokalnoj razini.
Jer, ukoliko pogledamo definiciju zloina genocida, moe se kazati da, iako
se uvijek pretpostavlja da iza ovog zloina stoji organizirani dravno-politiki
apparatus, ne postoji pravna zapreka izvrenja ovog zloina na teritorijalno
16
Vidjeti vie: Tuiteljstvo vs. Radovan Karadi i Ratko Mladi, Preispitivanje

optunica prema Pravilu 61 Pravila o proceduri i dokazima, 11 juli 1996, paragraf 94.
17
Isto.
18
Tuiteljstvo vs. Milo Stupar et al, Pretresno vijee, Presuda, (29. juli 2008), strana
63.
269
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 270
ogranienom podruju. Naime, kao odgovor na stavove naunika19 koji

smatraju da se zloin genocida nije mogao desiti u Srebrenici, na lokalnom i
relativno izoliranom podruju, bitno je istaknuti slijedee: Ured tuitelja
ICTY-a je razvio teoriju gdje genocid moe biti poinjen na relativno
izoliranoj skali, kao to je sluaj sa jednom opinom.20 Takoer se moe
kazati da su sudije, kako prvostepenog tako i drugostepenog vijea, u predmetu Radislav Krsti prihvatili ovakav pristup. Namjera da se istrijebi
jedna grupa unutar ogranienog geografskog podruja, kao to je podruje
drave ili ak jedna opina, moe biti okarakterizirana kao genocid.21
Pretresno vijee je utvrdilo da genocid moe biti izvren na ogranienom
geografskom podruju.22
Namjera za genocid i njemaki sudovi

Da je zloin genocida obuhvaen univerzalnom jurisdikcijom
pokazuje primjer Nikole Jorgia, bosanskoga Srbina, koji je uhien pri
prelasku njemake granice u decembru 1995. i zadran u pritvoru na osnovu
sumnje da je izvrio zloin genocida. Odlukama njemakih sudova svih
instanci, Nikola Jorgi je osuen na kaznu doivotnoga zatvora za izvrenje
zloina genocida na podruju opine Doboj 1992. Odlukom Vieg regionalnog suda u Dizeldorfu od 26. septembra 1997. Nikola Jorgi je postao
prva osoba koja je osuena za genocid koji je izvren na teritoriji Bosne i
Hercegovine. Ovom presudom je proglaen krivim za 11 taki optubi za
genocid te osuen na kaznu doivotnoga zatvora. Dana 12. decembra 2000.
19
Southwick, G. Katherine. Pogledati njen lanak: SREBRENICA AS GENOCIDE?

THE KRSTI DECISION AND THE LANGUAGE OF THE UNSPEAKABLE
(SREBRENICA KAO GENOCID? PRESUDA KRSTIU I JEZIK NEOPISIVOG),
koji je objavljen u Yale Human Rights and Development Law Journal, Vol. 8, 188, 2005.
20
Schabas A. William, GENOCIDE: NEW INTERPRETATIONS OF AN OLD
CRIME (GENOCID NOVA TUMAENJA STAROG ZLOINA), 14 Interights
Bulletin, 2002, strana 36.
21
Tuitelj vs. Radislav Krsti, Pretresno vijee, Presuda, IT-98-33-A, (2. august 2001),
paragraf 589.
22
Tuitelj vs. Goran Jelisi, Pretresno vijee, Presuda, IT-95-10, (14. decembar 1999),
paragraf 83.
270
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 271
Savezni ustavni sud Njemake donosi odluku u povodu apelacije Nikole

Jorgia kojom se on alio na odluku Saveznog suda pravde Njemake
(njemakoga Vrhovnoga suda) od 30. aprila 1999. Savezni ustavni sud
Njemake je odgovorio negativno na pitanje da li se definicija zloina
genocida koju su koristili njemaki nii sudovi udaljava od pojma ovog
zloina u meunarodnome pravu. Kod ovog pitanja, Savezni ustavni sud se
pozvao na Rimski statut Meunarodnoga krivinoga suda te na elemente
zloina ovoga suda, sudsku praksu meunarodnih sudova i, u konanici, na
slubeni stav Generalne skuptine i Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija.
Nadalje, Savezni ustavni sud Njemake je potvrdio da nita ne spreava
njemake sudove da apliciraju princip univerzalne jurisdikcije na zloin
genocida. lan VI Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida
iz 1948. te postojanje ad hoc tribunala ne spreavaju njemake sudske forume
da raspravljaju o ovom zloinu. Postojanje hipotetike norme meunarodnog
obiajnog prava koja bi zabranjivala aplikaciju ovog principa bila bi
protivna pravilu (imperativnoj pravnoj normi ius cogens) koji zabranjuje
genocid.
Nezadovoljan odlukom i Saveznoga vrhovnoga suda i Saveznoga
ustavnoga suda, Nikola Jorgi upuuje albu Europskom sudu za ljudska
prava u Strasbourg tuei dravu Njemaku za krenje lanova 5, 6. i 7.
Europske konvencije o ljudskim pravima. Nikola Jorgi se, inter alia, alio
na nenadlenost njemakih sudova koji uope nisu imali pravo suditi za
zloin genocida, izravno napadajui, pri tome, univerzalnu jurisdikciju
koja je opeprihvaena za ovaj zloin. Nikola Jorgi je tvrdio da njemaki
sudovi zloin genocida tumae na ekstenzivnoj osnovi, te da se jedino ICTY
moe pojaviti kao nadleni sud za procesuiranje osoba sa prostora bive
Jugoslavije. Europski sud za ljudska prava je dana 12. jula 2007. donio
presudu u predmetu Jorgi vs. Njemaka, (predmet No. 74613/01) ustvrdivi
jednoglasno da su njemaki sudovi pravilno primijenili sve meunarodne i
nacionalne pravne propise u osuivanju aplikanta, te da u ovome predmetu
nisu prekreni lanovi 5, 6. i 7. Europske konvencije o ljudskim pravima.
Europski sud za ljudska prava je, u pogledu namjere za izvrenje
zloina genocida, u svojoj presudi dao hronoloki prikaz odluka njemakih
sudova:
271
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 272
Nadalje, Sud [Vii regionalni sud u Dizeldorfu] je zakljuio da je aplikant

djelovao sa namjerom izvrenja genocida prema znaenju lana 220 (a)
Krivinog zakona. Navodei stavove nekoliko pravnih naunika, sud je utvrdio
da unitavanje grupe prema znaenju lana 220 (a) Krivinog zakona znai
unitavanje grupe kao drutvene cjeline u svojoj svojstvenosti i osobenosti i u
svojem osjeanju zajednikoga pripadanja... Sud je zakljuio da je aplikant
djelovao sa namjerom unitavanja grupe Muslimana u sjevernoj Bosni, ili
najmanje u Dobojskoj regiji.23
... Savezni sud pravde je podrao nalaenje Vieg regionalnog suda da je aplikant
namjeravao izvriti genocid prema znaenju lana 220a Krivinog zakona...
Sud je naveo odredbe lana 220a stav 1 taka 4 (nametanje mjera koje imaju za
cilj preveniranje raanja unutar grupe) i take 5 (prisilno premjetanje djece iz
jedne u drugu grupu) kako bi podrao svoj stav da genocid ne zahtijeva nuno
namjeru fizikog unitavanja grupe, nego da je dovoljno da se namjerava njeno
unitavanje kao drutvene cjeline.24
Nikola Jorgi je prva osoba koja je pravomono osuena za zloine

genocida od strane njemakih sudova slijedei lan 220a od vremena
inkorporacije ovog lana u njemaki Krivini zakon 1954. kada je Njemaka
pristupila UN Konvenciji o genocidu iz 1948. Nikola Jorgi jeste prva osoba,
meutim nikako i jedina. Naime, 29. novembra 1999. Vii regionalni sud u
Dizeldorfu je osudio Maksima Sokolovia, bosanskoga Srbina, na 9 godina
zatvora za pomaganje u vrenju zloina genocida i za teka krenja
enevskih konvencija. Sokolovi ulae albu Saveznom vrhovnom sudu
Njemake na presudu prethodnoga suda, tvrdei da sud u Dizeldorfu nije
imao nadlenost u ovome predmetu. Savezni vrhovni sud je dana 21. februara
2001. odbio argumentaciju optuenoga, te je odluio, prema nacionalnim
pravilima o nadlenosti, da je njemaki nii sud donio ispravnu odluku kada
je procesuirao ovo djelo, primjenivi njemako pravo kao primjenjivo, jer
zloin genocida potpada pod princip univerzalne jurisdikcije.
Slino je zakljuio i jo jedan sud u Njemakoj. Naime, za zloin
genocida koji je izvren na podruju Kotor-Varoi pravomono je osuen i
23
Jorgi vs. Njemaka, Europski sud za ljudska prava, Presuda, No. aplikacije: 74613/
01, 12. juli 2007, paragraf 18.
24
Isto, paragraf 23.
272
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 273
ura Kulji.25 Naime, 1999. bavarski Vii regionalni sud u Minhenu je

osudio uraa Kuljia na doivotnu kaznu zatvora za zloin genocida
zajedno sa est taaka koje se odnose na ubistva i nezakonito posjedovanje
oruja. Sud je konstatirao da ima nadlenost rjeavati u ovom predmetu
prema meunarodnom obiajnom pravu upravo zbog ustanovljene pravne
veze koju je optuenik imao sa dravom Njemakom. Kako istie Sud,
Kulji je na dobrovoljnoj osnovi uao u Njemaku 1993. stekavi naknadno
pravo stalnoga boravka. Godine 2001. Savezni vrhovni sud Njemake odbija
njegovu albu osim u dijelu smanjivanja est taaka, koje se odnose na
ubistvo, na jednu, jer su est ubistava sainjavali jedan corpus delicti.26 Kao
posljedica ovoga, svaki stranac moe biti procesuiran od strane njemakoga
suda za zloine izvrene na stranoj dravnoj teritoriji.
U prilog raspravi o osnovnim postulatima i principima univerzalne
jurisdikcije ide i injenica da je jedno pitanje ostalo nerijeeno od strane
Saveznog vrhovnog suda Njemake: da li primjena principa univerzalne
jurisdikcije zahtijeva blisku vezu izmeu optuenika i drave koja ga
procesuira. Vii regionalni sud u Dizeldorfu je ovakvu vezu smatrao
neophodnom te je ustvrdio da je dugotrajni boravak optuenoga u Njemakoj
sasvim dovoljan razlog da se zadovolji ovaj zahtjev. Meutim, kada izvrimo
analizu predmeta Eichmann Vrhovnoga suda Izraela, uvidjeemo da postoje
ogromne razlike u sudskom rasuivanju ove problematike.
Da li je za zloin genocida potrebno fiziko-bioloko

unitavanje grupe ili njenoga dijela?
Vratimo se problemu shvatanja namjere za zloin genocida. U
vrijeme kada je Nikola Jorgi poinio djela genocida u 1992. veina naunika
25
Na ovome emo mjestu spomenuti i Novislava ajia koji je, takoer, u Njemakoj
optuen za uestvovanje u genocidu u Bosni i Hercegovini, meutim, bavarski Vii
regionalni sud u Minhenu donosi prvostepenu presudu u kojem konstatira da tuiteljstvo
nije uspjelo dokazati namjeru za izvrenje zloina genocida.
26
ura Kulji je osloboen 2006, bez da je odsluio kaznu doivotnoga zatvora, te
je protjeran iz Njemake i, navodno, predat vlastima Bosne i Hercegovine. Pogledati vie
na: http://www.trial-ch.org/en/trial-watch/profile/db/legal-procedures/djuradj_kuslji
c_140.html
273
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 274
je smatrala da genocidna namjera za unitavanje grupe prema lanu 220a

Krivinog zakona mora biti izraena u fiziko-biolokom unitavanju
meunarodnopravno zatiene grupe. Meutim, danas je znaajan broj
naunika koji su miljenja da pod pojmom unitavanja grupe kao takve, u
svome doslovnom znaenju, ne potpada samo fiziko-bioloko unitavanje
i da, takoer, moemo govoriti o genocidu kada ono obuhvata unitavanje
grupe kao drutvene zajednice, odnosno jedinke.27
Meutim, ovo stanovite ne podrava ICTY, gdje je Apelaciono
vijee u Presudi, u predmetu Radislav Krsti, potvrdilo:
Konvencija o genocidu i meunarodno obiajno pravo uopeno, zabranjuju
samo fiziko ili bioloko unitavanje ljudske grupe... Pretresno vijee je ekspresno
potvrdilo ovo ogranienje, i uzdralo se od bilo koje ire definicije...28
Ovakvo rasuivanje je prihvatio i Meunarodni sud pravde u

predmetu Bosna i Hercegovina vs. Srbija i Crna Gora kada je izjavio da
se distinkcija mora povui izmeu fizikog unitavanja grupe i obine
disolucije grupe, gdje istjerivanje grupe ili dijela grupe nije, samo po sebi,
dovoljno za genocid. I Komisija za meunarodno pravo, kao stalno pomono
tijelo Generalne skuptine Ujedinjenih nacija, podrava rasuivanje gore
navedenih sudbenih tijela:
Kao to je jasno prikazano u pripremnom radu za Konvenciju [UN Konvencija
o genocidu], unitavanje, o kome je rije, predstavlja materijalno unitavanje
grupe, bilo fizikim ili biolokim sredstvima, a ne unitavanje nacionalnog,
lingvistikog, religijskog, kulturnog ili drugog identiteta odreene grupe.29
Pretresno vijee ICTY u predmetu Blagojevi obrazloilo je da je

fiziko ili bioloko unitenje grupe vjerovatan ishod prisilnog premjetanja
27
Vidjeti ire: Jorgi vs. Njemaka, Europski sud za ljudska prava, Presuda, No.
aplikacije: 74613/01, 12. juli 2007, paragraf 36.
28
Tuitelj vs. Radislav Krsti, Apelaciono vijee, Presuda, IT-98-33-A, (19. april 2004),
paragraf 25.
29
Izvjetaj Komisije Ujedinjenih nacija za meunarodno pravo o radu svoga 48.
zasjedanja, od 6. maja do 26. jula 1996, UN dok/A/51/10 (Izvjetaj Komisije Ujedinjenih
nacija za meunarodno pravo), komentar broj 6 o lanu 17.
274
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 275
stanovnitva kada se to premjetanje vri na takav nain da se grupa vie

ne moe sama obnoviti, ponavljajui tako zakljuak albenoga vijea u
predmetu Krsti prema kojemu prisilno premjetanje stanovnitva moe
predstavljati dodatno sredstvo da se osigura fiziko unitenje [zatiene
grupe].30
Da li prinudno raseljavanje stanovnitva predstavlja

radnju izvrenja genocida?
Prema zakonu koji je postojao i jo uvijek vaio u to vrijeme, prisilno
premjetanje je predstavljalo jednu od nabrojanih metoda kojom se ostvarivao
genocid. Naime, prema lanu 141. Krivinog zakona SFRJ:
Ko u namjeri da potpuno ili djelomino uniti neku nacionalnu, etniku, rasnu
ili vjersku grupu, naredi da se vre ubistva, ili teke povrede tijela ili naruavanja
fizikog ili duevnog zdravlja lanova grupe odnosno prinudno raseljavanje
stanovnitva ili da se grupa stavi u takve ivotne uslove koji dovode do potpunog
ili djelominog istrebljenja grupe ili da se primjene mjere kojima se spreava
raanje izmeu pripadnika grupe, ili da se vri prinudno preseljavanje djece u
drugu grupu ili ko u istoj namjeri izvri neko od navedenih djela, kaznit e se
zatvorom najmanje pet godina ili smrtnom kaznom.31
Slijedei ovakav pravni rezon jednog pravnog propisa, moemo sa

sigurnou kritizirati prisutno miljenje, u dijelu u kojemu se govori o prisilnoj
deportaciji staraca, ena i djece nakon pada Sigurne zone Ujedinjenih nacija
Srebrenice. Naime, ono glasi: ako je Vojska Republike Srpske namjeravala
izvriti genocid, oni bi onda pogubili cijelo stanovnitvo srebrenike enklave,
a ne samo vojnosposobne mukarce i djeake.32 Oni ne bi sauvali ene,
djecu i starce.
30
Tuitelj vs. Blagojevi, Pretresno vijee, Presuda, paragraf 666.

Glava XVI, lan 141 KRIVINOG ZAKONA SFRJ: Slubeni list SFRJ, broj 44/761392, 36/77-1478, 56/77-1982, 34/84-895, 37/84-933, 74/87-1743, 57/89-1441 i 3/90-63.
32
Pretresno vijee ICTY u predmetu Radislav Krsti zakljuuje da se kroz cijelu ovu
presudu termin vojno sposoban koristi kako bi se opisala grupa mukaraca koji su
31
275
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 276
Meutim, ukoliko se definicija genocida proui paljivo, onda

moemo vidjeti da ne postoji odredba koja bi vodila do ovakvog zakljuka:
ubijanje pripadnika oba spola zatiene grupe predstavlja genocid, dok
ubijanje samo mukih pripadnika zatiene grupe predstavlja zloin protiv
ovjenosti. Naime, pravna definicija genocida inkorporira termin pripadnici
grupe i ne moe dovesti do zakljuka da ubijanje samo oba spola jedne grupe
predstavlja zloin genocida.
Zakljuci Pretresnoga vijea da samo ubijanje vojnosposobnih
bonjakih mukaraca konstituiraju genocid su, u najmanju ruku, nerazumni.
Zato se ICTY ograniio na ubijanje bonjakih vojnosposobnih mukaraca
i djeaka kao actus reus zloina genocida? Zato, takoer, nije uvrstio i
prisilnu deportaciju ostatka bonjakog stanovnitva sigurne zone Ujedinjenih
nacija, Srebrenice, kao actus reus zloina genocida? Neko bi prisilnu
deportaciju u ovom sluaju mogao shvatiti kao raseljavanje u smislu
prisilne promjene mjesta boravka, to je karakteristino za sve oruane
sukobe i to ne mora nuno znaiti zloin genocida.
Nema sumnje da samo raseljavanje stanovnitva ne predstavlja
genocid, ali u ovom sluaju se nije radilo samo o raseljavanju. Ovdje se,
naime, radilo o prisilnom premjetanju ili deportaciji bonjakog civilnog
stanovnitva, to je neodvojivi dio prisutnog genocidnog plana.33 Pretresno
vijee ICTY u predmetu Krsti je zakljuilo da su snage bosanskih Srba
znale, u momentu kada su odluile da pobiju sve vojno sposobne mukarce,
da e ta ubijanja, u sprezi sa prisilnim premjetanjem ena, djece i staraca,
neizbjeno za posljedicu imati fiziki nestanak bosansko-muslimanskog
zarobljeni i smaknuti nakon zauzimanja Srebrenice. Upotreba tog termina nije potpuno
tana, budui da su u tu grupu ukljueni i djeaci nekoliko godina mlai, kao i mukarci
nekoliko godina stariji, i time izlazili iz starosnih granica za vojno sposobne mukarce.
Slijedom toga, taj termin treba shvatiti u njegovom najirem, a ne tehnikom smislu, kao
termin koji obuhvata mukarce i djeake koje su vlasti bosanskih Srba iroko definisale
kao lica vrlo blizu starosnoj grupi vojno sposobnih mukaraca. Naime, istraivanja
pokazuju i dokazuju da su i malodobna djeca ubijana nakon pada Srebrenice. (Tuitelj
vs. Radislav Krsti, Pretresno vijee, Presuda, 2. august 2001, IT-98-33-T, strane 1-2).
O ovome govori i presuda Pretresnog vijea Suda Bosne i Hercegovine u predmetu Milo
Stupar et al.
33
Da je genocidni plan postojao, potvrdilo je u presudi i Pretresno vijee Suda Bosne i
Hercegovine u predmetu Milo Stupar et al. Pogledati vie strane 120-122.
276
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 277
stanovnitva u Srebrenici.34 Pretresno vijee je, takoer, smatralo da je jaka

indikacija namjere unitavanja grupe kao takve sakrivanje i ponovno
ukopavanje leeva masakriranih mukaraca Bonjaka.35
Pretresno vijee ICTY je u predmetu Blagojevi ispravno usvojilo
identian pristup i zakljuak: Pretresno vijee konstatira da su snage
bosanskih Srba ne samo znale da e ubijanje mukaraca, kombinirano s
prisilnim premjetanjem ena, djece i starijih ljudi, za neizbjenu posljedicu
imati fiziki nestanak stanovnitva Srebrenice bosanskih Muslimana, nego
su nedvosmisleno namjeravale da tim djelima fiziki unite ovu grupu.36
Znatno unitenje dijela zatiene grupe

Obuhvatajui razliite aspekte u dokazivanju namjere za genocid u
Bosni i Hercegovini, jo je jedno pitanje potrebno akcentirati: da li je, da
bi se dokazala namjera za zloin genocida, kod djeliminog unitenja
zatiene grupe, neophodno znatno unititi zatienu grupu? Pretresno
vijee Suda Bosne i Hercegovine u predmetu Milo Stupar et al. se slae da
analiza pojma znatni dio grupe podrazumijeva analizu itavog niza pitanja
koja ukljuuju brojnost, relativnu veinu datog dijela u odnosu na ukupnu
veliinu grupe; znaaj u okviru grupe; da li dati dio grupe simbolizira cijelu
grupu; te da li je taj dio grupe od sutinskog znaaja za opstanak grupe.
Prema jurisprudenciji ICTY-a i miljenju Komisije za meunarodno pravo,
zatiena grupa se mora znatno unititi, odnosno mora se unititi znatni dio
zatiene grupe na odreenom prostoru. Unitavanje (ubijanje) mukaraca
nakon pada Srebrenice onemoguavao je nastavak prirodnoga procesa
reprodukcije, te je nuno dovelo do drastino rapidnog pada nataliteta kod
preivjelog bonjakog stanovnitva, prisilno deportiranog iz tog dijela
Bosne i Hercegovine. Dodatno, i Trea izmijenjena optunica protiv
Radovana Karadia od 27. februara 2009, inter alia, u paragrafima 40
b) i c) svjesno upotrebljava izraz: ukljuujui vodee pripadnike tih
34
Tuitelj vs. Radislav Krsti, Pretresno vijee, Presuda, paragraf 595.

Isto, paragraf 596.
36
Tuitelj vs. Blagojevi, Pretresno vijee, Presuda, paragraf 677.
35
277
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 278
grupa, na osnovu ega se moe sasvim opravdano donijeti zakljuak da

je cilj genocidne kampanje bio i unitavanje vodeeg intelektualnog,
politikog, vojnog i vjerskog vodstva u svim okupiranim sredinama u Bosni
i Hercegovini.
Namjera za progon
U predmetu ICTY: Tuitelj vs. Kupreki et al, Pretresno vijee je
raspravljalo o terminu namjere za progon, gdje doslovce stoji:
Progon je samo jedan korak udaljen od genocida najodvratniji zloin protiv
ovjenosti gdje je namjera za progon gurnuta do svojih krajnjih granica kroz
ostvarenje fizike anihilacije grupe ili pripadnika grupe. U zloinu genocida
krivina namjera je unititi grupu ili njezine pripadnike; kod zloina progona,
krivina namjera je predstavljena u prisilnoj diskriminaciji grupe ili njezinih
pripadnika kroz veliko i sistematino krenje njihovih fundamentalnih ljudskih
prava. U ovome predmetu, prema Tuiteljstvu i ovo je taka s ime se Pretresno
vijee slae ubijanje muslimanskih civila je primarno bilo usmjereno na protjerivanje grupe iz sela, a ne u unitavanju muslimanske grupe kao takve. Ovo je,
dakle, sluaj progona a ne genocida.37
Moramo primijetiti da su ovo ne tako esti trenuci kada je ICTY

raspravljao o razlici izmeu zloina protiv ovjenosti (progon) i genocida
kroz pitanje namjere za progon (pravno neobavezujua) i namjere za
genocid (pravno obavezujua). Naime, namjera za progon se ne trai osim
to se za sve zloine protiv ovjenosti trai sistematino i plansko izvravanje
zloinakih radnji. Namjera za progon se ne smatra mentalnim elementom
ovog zloina, dok je situacija kod zloina genocida, kao to smo i vidjeli,
sasvim drukija.
37
Tuitelj vs. Kupreki et al, Pretresno vijee, Presuda, IT-95-16-T (14. januar 2000),
paragraf 751.
278
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 279
Namjera za genocid i Sud Bosne i Hercegovine

Kada analiziramo predmete Suda Bosne i Hercegovine, moramo
primijetiti da su za na rad interesantna posebno dva predmeta od kojih je
jedan pravosnano okonan odlukom Suda o prihvatanju sporazuma o
priznanju krivnje (Vaso Todorovi) dok se drugi predmet, u vrijeme pisanja
ovoga rada, jo uvijek nalazi u albenome postupku (Milo Stupar et al.
[Kravice]).
Optunica Tuiteljstva Bosne i Hercegovine je Vasu Todorovia
teretila za krivino djelo genocida prema lanu 171. Krivinoga zakona
Bosne i Hercegovine. U injenini osnov optunice ulazi:
optueni Vaso Todorovi, u svojstvu specijalca-policajca Drugog odreda
Specijalne policije ekovii, u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine, sa
namjerom da djelimino uniti grupu Bonjaka, uestvovao u udruenom
zloinakom pothvatu koji je za cilj imao prisilno preseljenje oko 40 hiljada
civila sigurne zone Srebrenica UN. Prema navodima iz optunice optueni
Todorovi je, dana 12. jula 1995. godine, uestvovao u pretresu bonjakih sela
u okolini Potoara sa ciljem istjerivanja i protjerivanja stanovnitva na podruja
pod kontrolom Armije RBiH. Nadalje, u optunici Tuilatva se navodi da je
optueni Todorovi, dana 13. jula 1995. godine, uestvovao u zarobljavanju
vie hiljada mukaraca Bonjaka, koji su pokuavali pobjei iz sigurne UN
zone, te je uestvovao u sprovoenju kolone od vie stotina zarobljenih Bonjaka
iz mjesta Sandii u skladite Zemljoradnike zadruge Kravica. Nakon zatvaranja
zarobljenih Bonjaka u skladite, pripadnici Drugog odreda su iz automatskog
naoruanja i bacanjem bombi ubijali zarobljene Bonjake. Optueni Todorovi
je, tom prilikom, vrio strau kako neko od napadnutih zarobljenika ne bi
pobjegao.38
Dana 16. oktobra 2008. optueni Vaso Todorovi zakljuuje sporazum o priznanju krivnje sa Tuiteljstvom Bosne i Hercegovine. Optueni
38
Tuiteljstvo vs. Vaso Todorovi, X-KR-06/180-1, pogledati vie na: http://www.

sudbih.gov.ba/?opcija=predmeti&id=146&zavrsen=1&jezik=b, (datum pregleda: 07.
juli 2009).
279
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 280
je, kako stoji u Presudi Pretresnoga vijea Suda Bosne i Hercegovine od

22. oktobra 2008, u cijelosti priznao krivnju za izvrenje djela koja mu se
stavljala na teret, te je pristao na izricanje kazne u rasponu od pet do deset
godina zatvora. Sud je ovaj sporazum, nakon vijeanja i glasanja, prihvatio
i donio osuujuu presudu ime je optueniku izreklo kaznu zatvora u
trajanju od est godina. Tuilatvo je istaknulo da ovaj sporazum o priznanju
krivnje predstavlja iznimnu korist za pravosue u Bosni i Hercegovini,
imajui u vidu da je glavni pretres u predmetu Kravice trajao tri godine, a
poto i ovaj predmet ima slinu injeninu osnovu, za oekivati je bilo
nastavak dugotrajnog i skupog sudskog procesa. Tuilac u ovome predmetu
je naglasio da se prihvaanjem sporazuma o krivnji od strane Suda postie
eljena ravnotea izmeu interesa pravde i interesa rtava, s obzirom na
to da se drugi osumnjieni potiu da to iskoriste i priznaju vlastitu krivnju,
ime se stvara atmosfera povjerenja i pomirenja.39 Pretresno vijee Suda
Bosne i Hercegovine je prihvatilo, kao olakavajuu okolnost, sve gore
navedene navode Tuitelja, te konstatiralo da je iznimno bitno da rtve ne
moraju ponovno svjedoiti i, na taj nain, ponovno se suoavati sa
zloincima i proivljavati identinu traumu.
U sporazumu o priznanju krivnje, optuenik je priznao krivnju za
zloine protiv ovjenosti a ne za zloin genocida, kako je bilo navedeno
u prvobitnoj optunici za genocid od 03. juna 2008. Naime, Tuiteljstvo, dana
13. oktobra 2008. dostavlja Sudu Bosne i Hercegovine na potvrivanje
drugu, u potpunosti izmijenjenu, optunicu, gdje je izvrena pravna
prekvalifikacija krivinog djela (iz zloina genocida u zloine protiv
ovjenosti). U drugoj, izmijenjenoj optunici Vaso Todorovi se optuuje da
je, kao dio irokog i sistematinog napada usmjerenog protiv civilnog
bonjakog stanovnitva, znajui za takav napad, optueni pomogao u lienju
drugih osoba ivota (ubistvima) i prisilnom preseljenju bonjakog
stanovnitva na politikoj, nacionalnoj, etnikoj, kulturnoj i vjerskoj
osnovi, ime je uinio krivino djelo zloin protiv ovjenosti40 iz lana
172. stav 1. taka a) i d) Krivinoga zakona Bosne i Hercegovine. Na ovaj
se nain, svjesno ili nesvjesno odustalo od krivinog gonjenja i dokazivanja
39
Tuiteljstvo vs. Vaso Todorovi, Pretresno vijee, Presuda, X-KR-06/180-1 (22.

oktobar 2008), strana 7.
40
Tuiteljstvo vs. Vaso Todorovi, Izmijenjena optunica, (13. oktobar 2008), strana 2.
280
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 281
zloina genocida, a sve u cilju pravde i pravinosti, brige za rtve,

saradnje sa Tuiteljstvom, razvijanja mira, i, u konanici, stvaranja atmosfere
povjerenja i pomirenja. Upravo se na ovom kontroverznom sluaju moe
vidjeti da je pravnom prekvalifikacijom krivinog djela (iz genocida u
zloine protiv ovjenosti), donoenjem izmijenjene optunice na samo
dvije stranice teksta, anglosaksonski institut priznanja krivnje, koji je u
nae krivino pravo na velika vrata uao 2003, dobio svoj zamueni sjaj.
Naime, na krivini sistem poznaje samo izjanjavanje optuenika o krivnji,
a nikako izjanjavanje o vrsti djela, te je ovo istinski, ilustrativni primjer
domaeg pravosudnog tijela kako na relativno lagan nain baciti u vodu
ozbiljnu optunicu za zloin genocida. Za zloin, koji se prema lanu 220a
njemakog Krivinog zakona kanjava kaznom doivotnoga zatvora.
Istaknuemo jo da u ovome predmetu namjera za izvrenje genocida
nikada nee biti dokazana. Ali je zato, dozvolivi sebi traak ironije, namjera
za progon dokazana!
U predmetu Milo Stupar et al. [Kravice], Pretresno vijee je dana
29. jula 2008. nepravosnano osudilo sedmoricu optuenih za krivino
djelo genocida. U osuujuoj presudi Sud je prihvatio da UN Konvencija o
genocidu iz 1948. sadri principe koje civilizirane nacije prihvataju kao
obavezujue po drave, to je Meunarodni sud pravde naveo jo 1951.
kada je ovaj meunarodni dokument i stupio na pravnu snagu. Poto je
Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija uzela aktivno uee u
izradi Konvencije o genocidu i ratificirala je 1950, pravne odredbe ovog
dokumenta su postale odredbe domaega zakona koje su na taj nain izvedene
iz meunarodnoga prava. Upravo lan 171 Krivinog zakona Bosne i
Hercegovine, kao uvjerljiv autoritet, nosi sa sobom svoje meunarodno
pravno nasljee, kao i meunarodnu sudsku praksu putem koje se ono
tumai i primjenjuje.41 Pretresno vijee je u obrazloenju Presude, na strani
57, konstatiralo:
Vijee zakljuuje da petorica glavnih izvrilaca zapravo jesu namjeravali da
ubiju zatvorenike u skladitu i da zapravo jesu posjedovali genocidnu namjeru
u vrijeme izvrenja predmetnih ubistava.42
41
Tuiteljstvo vs. Milo Stupar et al, Pretresno vijee, Presuda, (29. juli 2008), strana
42
Isto, strana 57.
56.
281
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 282
Ovaj predmet predstavlja prvi predmet pred Sudom Bosne i

Hercegovine u kojem je, bar na prvostepenoj instanci, dokazana mens rea
izravnih izvritelja ovoga zloina. Radi se, naime, o zloinu genocida ija
su djela (actus reus) izvrena nad zatienom grupom Bonjaka, nakon pada
Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija u julu 1995. Sud ispravno
rasuuje kada citira predmet Niyitegeka koji je procesuiran pred ICTR,
gdje stoji da na osnovu dokaza mora biti utvreno da su propisana djela
izvrena protiv rtava zbog njihove pripadnosti zatienoj grupi, mada
nije nuno da su izvrena iskljuivo zbog te pripadnosti.43
Motiv za izvrenje genocida

Na ovome mjestu je potrebno kazati nekoliko reenica i o problemu
motiva za zloin genocida. Neko e kritizirati ICTY jer u svojim odlukama
ne diskutira o ovom pitanju, koje moe biti od izuzetne vanosti kada se
raspravlja o problemu namjere. Razmiljanja sam da motiv za zloin
genocida moe biti identian onome kako stoji u pravnoj definiciji kao
takav. Bonjaci su bili izloeni genocidu jednostavno jer su pripadali
bonjakoj populaciji kao nacionalnom entitetu. rtve (Bonjaci) su bili
odabrani jer su bili pripadnici jednog kolektiviteta. To znai da su Bonjaci,
kao zatiena grupa, bili odabrani za rtve jer je, jednostavno, tako bilo
odreeno genocidnim planom. Prema Komisiji za meunarodno pravo,
djela koja su poduzeta protiv pojedinih pripadnika grupe je sredstvo
koje se koristi da bi se postigao ultimativni cilj glede grupe44 Pretresno
vijee ICTY u predmetu Duko Sikirica je ustvrdilo:
Bilo da se radi o pojedincima koji ine rtve mnogih zloina, konana rtva
genocida je grupa, mada njezino unitavanje nuno zahtijeva izvravanje
zloina protiv njezinih pripadnika, odnosno pojedinaca koji pripadaju toj grupi.45
43
Tuilac vs. Niyitegeka, Presuda, ICTR-96-14-A, (9. juli 2004), paragraf 53.
Izvjetaj Komisije Ujedinjenih nacija za meunarodno pravo o radu svoga 48.
zasjedanja, od 6. maja do 26. jula 1996, UN dok/A/51/10 (Izvjetaj Komisije Ujedinjenih
nacija za meunarodno pravo), komentar broj 6 o lanu 17.
45
Tuiteljstvo vs. Duko Sikirica et al, Presuda o zahtjevu odbrane za oslobaanje,
IT-95-8-T, (3. septembar 2001), paragraf 65.
44
282
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 283
Nadalje, kako Pretresno vijee u predmetu Milo Stupar et al.

ispravno tvrdi optueni ne moraju znati o kojoj se pravnoj kvalifikaciji
krivinog djela radi. Naime, dovoljno je da optueni (izvritelji genocida)
znaju da njihove radnje imaju kriminalni karakter, odnosno prirodu. Uloga
je sudskoga vijea da u konanici utvrdi vrstu i naziv krivinoga djela.
Takoer, optueni ne moraju biti u stanju da daju pravnu definiciju genocidne
namjere ukoliko su posjedovali namjeru na koju se definicija odnosi.
Neophodna namjera je cilj da se potpuno ili djelimino istrijebi ili uniti
zatiena grupa, pri emu nije nuno da oni koji imaju tu namjeru konkretno
znaju da je pravni termin za to genocidna namjera [ili jednostavno namjera].
Zakljuna razmatranja
Prema svim dostupnim izvorima razliite provenijencije, imajui u
vidu de facto i de jure situaciju u Bosni i Hercegovini, moram zakljuiti da
je genocidna namjera bila prisutna tokom oruane agresije na Bosnu i
Hercegovinu, na okupiranim teritorijama. Kao to je u ovome radu prikazano,
temelj velikosrpske ideologije, politike i prakse u Republici Bosni i
Hercegovini je bila Srpska Demokratska Stranka (SDS), koju je vodio
optuenik Radovan Karadi.46 Njezino rukovodstvo kao i njeni lanovi su
uzeli uee u actus reus zloina genocida pod direktnim politikim
vodstvom Slobodana Miloevia, sa konanim ciljem unitavanja Bonjaka
kao grupe. Ovaj genocid je izvren u atmosferi agresije protiv nezavisne i
meunarodno priznate drave Bosne i Hercegovine, i u periodu od tri i pol
godine duge okupacije veeg dijela dravne teritorije,47 koji je izvravan u
kontinuitetu sve do kraja 1995. godine.
Namjera za izvravanje zloina genocida protiv Bonjaka ukljuuje
sistematian obrazac prisilnog preuzimanja vlasti; izvravanja zloina;
veliine, obrasca i intenziteta napada; velikog broja ubijenih Bonjaka;
raseljavanja, deportacije i okrutnog postupanja zatoenika u koncentracionim
46
eki, Smail, GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI NA KRAJU 20. STOLJEA. Ovaj je rad prezentiran na 7. bijenalnoj meunarodnoj konferenciji o genocidu
koja je odrana u Sarajevu, od 9. do 13. jula, 2007.
47
Isto.
283
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 284
logorima; ciljane napade na kljune osobe unutar grupe (intelektualce,

politiare, vjerske voe i bogate Bonjake).48 Genocidni ciljevi su bili
djelimino ispunjeni, jer su Bonjaci, kao zatiena grupa, bili djelimino
uniteni u nekim podrujima Bosne i Hercegovine koja su oni naseljavali
stoljeima.
Problem specifine ili specijalne namjere, koja je navodno potrebna
za ovaj zloin prema odreenom broju presuda, predstavlja izraz velike
naune neugodnosti. Zahtjev specifine namjere (dolus specialis) svakako
predstavlja pogrenu interpretaciju i nerazumijevanje pravne definicije
genocida, ne uzimajui u obzir i mogunost namjerne zloupotrebe ovog
instituta. Savremena meunarodna jurisprudencija e svakako imati
negativne implikacije na nauku meunarodnoga javnoga prava i meunarodnoga krivinoga prava.
Nadalje, u pravnoj praksi, meunarodni sudovi i tribunali su ve
ustanovili visok standard za dokazivanje mentalnog elementa ovoga
zloina. Presuda Meunarodnog suda pravde, kada je Sud ustanovio, da je
osim Srebrenice, actus reus izvren i u drugim okupiranim teritorijima
zemlje, i kada je zatim ustanovio da Podnosilac tube (Bosna i Hercegovina)
nije uspjela dokazati postojanje mens rea-e, predstavlja veliku zabludu
kako u teoriji tako i u praksi.
Genocid se moe promatrati i iz ugla tekih krenja ljudskih
prava koji involviraju uee velikih dijelova stanovnitva na mnogim
nivoima, te nisu naelno izolirana djela individualnoga poinitelja.
Genocid je, prije svega, dravni zloin. Genocid je politika. To je vie
kolektivni zloin nego individualno krivino djelo. Obino postoje dravne
vlade i dobro organizirane politike organizacije i institucije koje stoje iza
svakog genocida koji je poinjen u historiji ovjeanstva.
U ovome radu smo pokuali kazati neto vie o svim bitnim elementima koji se vezuju za osnovni pojam zloina genocida. Govorili smo
48
Antonio Cassese, THE ICJ RULING, BOSNIA VS. SERBIA, SHOWS GOVERNMENTS CAN AVOID LIABILITY FOR GENOCIDE, EVEN IF THEY ARE
FOUND TO BE COMPLICIT IN GENOCIDE, 2007. lanak se moe pronai na:
http://srebrenica-genocide.blogspot.com/2007/02/icj-ruling-bosnia-vs-serbiadangerous.html, 27. februar 2007.
284
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 285
o genocidnom planu, ije dokazivanje, samo po sebi, ne predstavlja element

ovog krivinog djela, odnosno zloina u meunarodnome pravu, ve se,
na jedan studiozan i cjelovit nain iz postojanja genocidnoga plana moe
izvesti odriv zakljuak o postojanju namjere za genocid. Genocid je i zloin
u meunarodnom pravu, odnosno protiv meunarodnoga prava, jer je prvi
puta na meunarodnome nivou pravno reguliran 1948. UN Konvencijom o
genocidu. Genocid je i krivino djelo u nacionalnim krivinim zakonodavstvima u svijetu. Za definiranje genocida u nacionalnom krivinom
zakonu se nerijetko uzima, odnosno posuuje definicija iz meunarodne
Konvencije iz 1948. godine.
Uvidjeli smo da se zloin genocida, odnosno genocidna namjera
moe itekako dokazati ne samo iz pisanih dokaza nego i putem sistematinog
obrasca djelovanja, odnosno naina ubijanja i vrenja ostalih djela genocida.
Ukoliko je i bilo teko doi do oite i jasne manifestacije genocidne
namjere, moe se zakljuiti, kroz izvoenje i posrednih i neposrednih dokaza,
da je vie nego evidentno da je mentalni element zloina genocida bio
prisutan ne samo kod naredbodavaca, nego i kod pomagaa, podstrekaa,
sauesnika i direktnih poinitelja. Kako smo ve vidjeli, djela genocida u
Bosni i Hercegovini su bila precizna, planirana, sistematska i jako dobro
organizirana.
Za zloin genocida je prihvaena univerzalna jurisdikcija u
meunarodnome pravu. Naime, UN Konvencija o genocidu sadri pravne
norme erga omnes (koje djeluju prema svima) to znai da su pravne
norme Konvencije prihvaene od svih civiliziranih nacija/naroda svijeta.
S druge strane, odredbe Konvencije predstavljaju peremptorne (imperativne)
norme u meunarodnome pravu (ius cogens), to znai da se ove norme
moraju potivati te se ni u jednoj situaciji ne smiju derogirati. Univerzalna
jurisdikcija namee obavezu svim dravama svijeta i njihovim nacionalnim
pravnim sistemima da procesuiraju odgovorne poinitelje zloina genocida,
neovisno o mjestu gdje je poinjen ovaj zloin, odnosno od strane koga
je poinjen.
Zloin genocida se uvijek mora promatrati u kojem su se kontekstu
deavala djela ovog zloina. Kontekst nam jako esto daje odgovore na
mnoga pitanja, odnosno uvelike nam olakava procesni put u dokazivanju
ovog zloina.
285
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 286
Kazali smo, takoer, da se prisilno premjetanje ili deportacija

bonjakoga civilnoga stanovnitva iz Sigurne zone Ujedinjenih nacija
Srebrenice opravdano i ispravno smatra radnjama genocida nad dijelom
Bonjaka kao zatiene grupe. Ovakvo preseljavanje stanovnitva se odvijalo
na prisilnoj osnovi i nije se zasnivalo na imperativnim vojnim razlozima ili
sigurnosti stanovnitva to zahtijeva etvrta enevska konvencija.
U ovome smo radu dali prikaz najvanijih sudskih odluka i na
meunarodnoj instanci i na nacionalnim instancama. Pravei usporedbu i
pravnu analizu, moe se kazati da ICTY, ICTR, Meunarodni sud pravde te
Komisija za meunarodno pravo Ujedinjenih nacija uspostavlja rigidniji
pristup dokazivanju namjere za genocid. Navedene institucije uspostavile
su visoke standarde u dokazivanju ovoga zloina koji see tako daleko da
se sa predmetom Goran Jelisi poinje zahtijevati specijalno ili posebno
stanje svijesti to je predstavljeno u pravnom institutu: specijalna ili posebna
namjera (dolus specialis). Iako ju pravna definicija genocida ne zahtijeva,
jurisprudencija sudova pokazuje da je dolus specialis ipak neophodan. S
druge strane, vidjeli smo praksu njemakih sudova u dva navedena predmeta
koji ak, kod krivinog djela genocida, ne trae, za posljedicu, ni bioloko,
odnosno fiziko unitavanje dijela zatiene grupe, ve je za sudsko
dokazivanje namjere sasvim dovoljno unitavanje grupe ili dijela grupe kao
drutvene jedinke, odnosno potpuno ili djelimino unitavanje drutvene
cjelovitosti grupe.
Namjera za genocid jo uvijek ostaje kontroverzno pitanje u nauci
meunarodnoga krivinoga prava. Dosadanja jurisprudencija e svakako
imati znaajne implikacije, ne samo na nauku meunarodnoga prava i
historijsku istinu, nego i na osnovne vrijednosti ljudska prava i slobode.
Meunarodni sud pravde, oslobodivi Srbiju meunarodne odgovornosti za
direktno injenje i sauesnitvo u zloinu genocida, jasno je pokazao da su
dravni interesi, naalost, jo uvijek mnogo vaniji nego elementarna prava
rtava na istinu, pravdu i moralnu satisfakciju.
Govorei o opem pojmu mens rea zahtjeva, moralo bi se naglasiti
da ne samo da se meunarodno pravo mora ojaati, nego stalna sudska tijela
moraju biti spremna na svakodnevno suenje poiniteljima ratnih zloina,
zloina protiv ovjenosti i genocida, i to ne samo direktnim poiniteljima
nego i sauesnicima, pomagaima i javnim podstrekaima. Kanjavanje
je samo jedan segment u preveniranju zloina genocida. Sa druge strane,
286
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 287
moramo imati stalne i spremne meunarodne vojne snage koje e se

moi odmah rasporediti u kriznim podrujima u svijetu. Na ovome vojnom
prevencijskom planu moraju biti, pored Organizacije ujedinjenih nacija,
ukljuene i regionalne organizacije iz svih dijelova svijeta. Meutim, pitanje
preveniranja genocida je, naalost, jo uvijek vie politiko pitanje negoli
stvar znanja i promptne obavijetenosti.
Jedna od najgnusnijih stvari koja se, naalost, deava nakon zloina
genocida, koja je takoer na djelu i u jednom dijelu Bosne i Hercegovine
jeste negiranje genocida. Sa negiranjem ovog zloina se valja dugo boriti,
i pravnim i politikim sredstvima, a posebno kroz proces obrazovanja mladih
ljudi gdje je prijenos historijske istine na mlade generacije jedna od
vanih obaveza svakoga od nas.
Znajui da je meunarodna sudska praksa glede pitanja zloina
genocida jo uvijek nesigurna, maglovita, te u nekim segmentima i nejasna,
prevencija buduih zloina genocida je jedino oruje za uspjeno unitavanje
korijena ovoga zla.
287
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 288
REZIME
Namjera za injenje najgnusnijeg zloina u meunarodnom pravu
genocida, je kontraverzan pojam, i ponekada je namjeru veoma teko dokazati
pred sudovima, prema utvrenoj praksi i jurisprudenciji uglavnom Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju i glavnog sudskog organa
Ujedinjenih nacija Meunarodnog suda pravde (MSP). Konvencija
Ujedinjenih nacija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948.
definirala je zloin genocida, odreujui da je za ovaj zloin potrebna mjera
kao mentalni element genocida to se na latinskom jeziku zove dolus.
Meutim, Raspravno vijee u predmetu Goran Jelisi je dolo do
zakljuka da za dokazivanje genocidne namjere nije dovoljno da poinitelj
zna da e njegova djela prouzroiti fiziko unitenje jedne zatiene grupe,
ve mora traiti, zahtijevati takvo unitenje.
Haki tribunal je u ovom predmetu ustanovio termin specifine
namjere ili dolus specialis za zloin genocida. Na drugoj strani, nejasnoa
u odreivanju uloge Savezne Republike Jugoslavije od strane MSP u
predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore za genocid, je
veoma uoljiva.
Meunarodna odgovornost Srbije i Crne Gore nije pravno potvrena
za uestvovanje u meunarodnom oruanom sukobu u Bosni i Hercegovini,
uprkos dokazanoj injenici u predmetu Duko Tadi (albeno vijee, 1999.)
od strane Hakog tribunala da je u Bosni i Hercegovini na sceni bio
meunarodni oruani sukob u kojem je Srbija i Crna Gora pomagala,
opremala, finansirala, organizirala, doprinosila Vojsci i MUP-u RS u
izvravanju zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Bosni i
Hercegovini.
Postoji dovoljno empirijskih i drugih dokaza koji tvrde da su i Srbija
i Crna Gora kao i R Hrvatska poinile zloin protiv mira agresiju na
Republiku BiH direktno ili preko svojih organa ili osoba na teritoriji BiH.
Ovaj rad zakljuuje da za namjeru, nije neophodno da postoje pisane izjave
ili naredbe kako bi se dokazali navedeni zloini, nego da postoji koherentan
i sistematian obrazac djelovanja radi izvoenja zakljuka o prisutnoj i
utvrenoj namjeri.
288
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 289
SUMMARY
Intent to commit the most atrocious crime in the international law
genocide is a controversial notion, and sometimes, it is very difficult to
prove such intention before the courts according to the established practice
and jurisprudence, mainly to that of the International Criminal Tribunal
for the former Yugoslavia and the main judicial organ of the United Nations
International Court of Justice (ICJ). The Convention on the Prevention and
Punishment of the Crime of Genocide of 1948 defined the genocide crime,
prescribing that for this crime it is necessary to have intention as a
mental element of genocide in Latin language it is called dolus.
However, the Trial Chamber in Case Goran Jelisi brought to the
conclusion that for substantiating genocide intent it is not sufficient that
perpetrator knows that his acts will cause physical destruction of a protected
group, but he has to claim, require such destruction.
For the crime of genocide, the Tribunal in The Hague established in
this Case a notion of a specific intent or dolus specialis. On the other hand,
ambiguity in defining the role of the Federal Republic of Yugoslavia (Serbia
and Montenegro) by the International Court of Justice in Case Bosnia and
Herzegovina versus Serbia and Montenegro for genocide is clearly evident.
International responsibility of Serbia and Montenegro has not been
legally affirmed for taking part in international armed conflict in Bosnia
and Herzegovina, in spite of the proved fact in Case Duko Tadi (Appeal
Chamber, 1999) by the Tribunal of The Hague that in Bosnia and Herzegovina
occurred international armed conflict in which Serbia and Montenegro have
assisted, equipped, financed, organized and contributed to the Army and
MUP of Republika Srpska in committing the crimes against humanity
and international law in Bosnia and Herzegovina.
There are enough empiric and other proofs evidencing that both
Serbia and Montenegro and the Republic of Croatia had committed the crime
against peace aggression on the Republic of Bosnia and Herzegovina
direct or through their organs or persons on the territory of BiH. This paper
concludes that for the intention it is not indispensable to have written
statements or orders for proving the said crimes, but only the existence of a
coherent and systematic form of action for making the conclusion on the
present and established intent.
289
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 290
Prof. dr. Ismet Dizdarevi, Institut za istraivanje

PSIHOLOKI INDIKATORI POSTOJANJA SPECIFINE

NAMJERE ZA ZLOIN GENOCIDA
Razumijevanje i znalaka primjena meunarodne pravne definicije

zloina genocida je bitan preduvijet uspjenog procesuiranja ideologa,
podstrekaa i izvritelja ove, zaista, najtee kategorije zloina. Respekt
pravnih kanona i pravnih procesa procesuiranja je sigurna garancija da
e pojedinci, grupe pojedinaca, institucije i (ili) drave koji su izvrili djela
sa namjerom da potpuno ili djelimino unite nacionalne, etnike, rasne ili
religiozne grupe, biti kanjeni za svoja zlodjela. U meunarodnoj pravnoj
definiciji1 su precizno definirana i djela genocidnog karaktera. Unutar
1
Termin genocid je, u osnovnom znaenju, upotrebljen davne 1944. godine. Bernard
Bruneteau, u objanjvanju nastanka izraza genocid, istie da je godine 1944. Winston
Churchill govorei o strahotama koje je izazvao nacizam spomenuo zloin bez imena.
Odgovarajui mu na neki nain Raphael Lemkin, profesor meunarodnog prava,
ameriki idov poljskog porijekla, skovao je iste godine rije genocid na osnovu grke
rijei genos (rasa, pleme) i latinskog nastavka cide (caedere, ubiti). Pojam je osobito
koristio u svojoj knjizi Axis Rule in Occupied Europe (ULOGA OSOVINE U OKUPIRANOJ EVROPI), u kojoj opisuje sve mjere koje su nacisti planirali za unitenje
raznih naroda, ponajprije idova i Poljaka, u njihovim nacionalnim, religijskim i etnikim
komponentama. R. Lemkin je ukazao na razliku izmeu sintagme masovno ubistvo i
termina genocid. Genocid je uvijek motiviran potrebom unitenja nacije ili etnike
grupe. Nacisti su na osvojenim teritorijama svjesno i namjerno unitavali Jevreje samo
zato to su Jevreji. Nacistiki plan o potpunom unitenju negermanskih grupa, posebno
Jevreja, Adolf Hitler je jasno nagovijestio 1939. godine izjavom: Za sada sam poslao
na Istok samo moje Odrede smrti sa naredbom da ubiju, bez saaljenja i milosti, sve
mukarce, ene i djecu poljske rase ili jezika. Samo emo na takav nain osvojiti vitalni
prostor koji nam treba. Ko danas uope govori o Jermenima?
U Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, koju je Opa skuptina
UN prihvatila 9. decembra 1948. godine, opisana su dva elementa zloina genocida:
mentalni element (namjera potpunog ili djeliminog unitenja odreenih skupina) i
290
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 291
definicije je naznaena i sutina zloina genocida: namjerno unitenje

pripadnika odreenih grupa. Pravna distinkcija izmeu drugih oblika
zloina (na pr. ratnog zloina, masovnog zloina) i zloina genocida je
upravo u nepostojanju ili postojanju posebne namjere (dolus specialis).
Kriminalna djela - ubijanje drugih grupa, uzrokovanjem tekih tjelesnih i
mentalnih povreda pojedinaca unutar njih i (ili) podvrgavanje pripadnika
grupe tekim ivotnim uvjetima koje nuno dovode do potpunog ili djeliminog njihovog unitenja - se pravno tretiraju zloinima genocida ako su
vreni i izvreni sa posebnom namjerom. Namjerno spreavanje raanja
djece u okviru grupe ili pak svjesno (namjerno) premjetanje djece iz jedne
u drugu grupe je takoe zloin genocida.
Pravilno pravno tumaenje kriterija specijalne namjere (dolus
specialis),2 neosporno je, od prioritetne vanosti za pouzdano utvrivanje
fiziki element (naznaenost pet krivinih djela zloina genocida). Ovih pet krivinih
djela se tretiraju zloinom genocida samo onda ako su poinjena u namjeri da se u cjelosti
ili djelimino uniti jedna nacionalna, etnika, rasna ili vjerska skupina, kao to je: (a)
ubijanje pripadnika skupine; (b) nanoenje teke ozljede ili duevne boli pripadnicima
skupine; (c) namjerno podvrgavanje skupine ivotnim uvjetima kojima je cilj njezino
potpuno ili djelimino fiziko unitenje; (d) nametanje mjera s namjerom spreavanja
raanja unutar skupine; (e) prisilno premjetanje djece iz jedne skupine u drugu (http://
hr.wikipedia.org/wiki/ Genocid).
2
Iako se u sintagmi zloin genocida sadrana krivina djela koja se podrazumijevaju
pod sintagmama etniko ienje i masovna ubistva, ipak to ne znai da izmeu njih
postoji znak jednakosti. Objektivno razlika je oigledna. U sintagmi zloin genocida
su sadrane odrednice koje karakterziraju samo zloin genocida: posebna namjera,
unitenje (istrjebljenje), druge nacionalne, etnike, rasne ili vjerske skupine. Zloin
genocida podrazumijeva potpuno ili djelimino unitenje nacionalne, etrnike, rasne ili
vjerske skupine koje je, i u pripremi i izvrenju zloina, vreno sa specijalnom namjerom
i posebno ako ih je odreena drava, u okviru svojih genocidnih projekata, planirala.
Zloin nad Jevrejima holokaust i genocid nad Bonjacima su zloini genocida koji su
pripremile, planirale i organizirale dvije drave, Hitlerova Njemaka (holokaust) i Miloevieva Srbija (genocid nad Bonjacima).
U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali i danas, planeri i izvritelji zloina genocida
su nastojali, da uzroke i posljedice zloina genocida ublae zamjenom za sintagmu
etniko ienje. U pravnom tumaenju etniko ienje se tretira zloinom protiv
ovjenosti i meunarodnog prava, a ne zloinom genocida. U studiji O SRPSKOM
VELIKODRAVNOM PROJEKTU (Kongres Bonjaka Sjeverne Amerike, 18. maj
2009., http://www.bosniak.org), prof. dr. Smail eki konstatira, izmeu ostalog, da su
srpski nacionalisti istakli da je u Republici Bosni i Hercegovini voen graanski rat,
291
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 292
karaktera zloina. Sud je institucija koja, u skladu sa normama pravnih

nauka, ocjenjuje da li su izvreni zloini planirani i realizirani sa posebnom
namjerom djeliminog ili potpunog unitenja druge grupe zaista zloini
genocida. Iako je pravna procjena postojanja ili nepostojanja specijalne
namjere za djelimino ili potpuno unitenja grupe iskljuivi uvjet donoenja
presude o krivici, ipak to ne znai da se procjene eksperata drugog profila,
posebno forenzikih psihologa, mogu zanemariti. Zapravo, osim historiara
sve je vie strunjaka za drutvene nauke, koji, polazei od svojih disciplina
i kroz primenu razliitih teorijskih principa, prouavaju (aspekte) genocida
i drugih zloina uperenih protiv odreenih grupa. Meu njima su politikolozi,
sociolozi i antropolozi, kao i kriminolozi, psiholozi i psihijatri. Pored toga,
postoji ogromna literatura, iji su autori osobe koje su preivjele genocid,
oevici i posmatrai, a ima i izuzetno dobrih studija koje se bave razliitim
aspektima ove teme, iju su autori dobro obavijeteni novinari, pravnici i
pripadnici drugih profesija. (Ton Zwaan 2005.). Sigurno je da njihove
procjene ne mogu zamijeniti pravnu, primarnu i konanu, procjenu, ali je
sigurno da je mogu uiniti pouzdanijom. Forenziki psiholozi svoje sudove
baziraju na poznavanju psiholokih osobenosti namjere ustvari njenih
kognitivnih, emotivnih i konativnih dimenzija. Psiholoki indikatori namjere
se mogu identifikovati u svim kanjivim oblicima zloina genocida: u
pripremanju, planiranju, podsticanju, sauesnitvu, nainu izvrenja pa,
ak, i u verbalnim i neverbalnim vidovima ponaanju izvritelja zloina
genocida nakon izvrenja. Pokazatelji namjere su, nakon izvrenja genocida,
vidljivi u poricanju genocida, zapravo u manifestnim i latentnim vidovima
ispoljavanja odbrambenih mehanizama linosti.
Psiholoka tumaenja biti specijalne namjere

Psiholozi su saglasni da je namjera vaan psiholoki proces. Namjera
pokree i usmjerava ponaanje ovjeka. O namjeri se govori kao svjesnoj
unutranji sukob izmeu tri strane, a ne zloin protiv mira, odnosno klasina oruana
agresija (meunarodni oruani sukob) Srbije i Crne Gore (Savezna Republika Jugoslavija
na Republiku Bosnu i Hercegovinu) te, umjesto genocida, koriste pojam i termin etniko
ienje, u kome su sve tri strane (podjednako) vrile zloine, pri emu jedni negiraju
postojanje srpskog velikodravnog projekta, a drugi mu odriu odredbu faistikog i
zloinakog karaktera.
292
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 293
tenji, kao voljnoj, svrsihodnoj spoznajnoj, emocionalnoj i motivacionoj

aktivnosti. Sinonimi namjere naum, svrha, htjenje, usmjerenost i, posebno,
intencija ukazuju na intrinzina svojstva subjekta koja su u odnoajnom
odnosu sa izvanjskom stvarnou. U savremenoj psihologiji terminom
intencija se ire i preciznije definiraju psiholoke dimenzije namjere. U
psiholokim rjenicima, publiciranim i u ranijim i u sadanjim etapama
razvoja psihologije, definiraju se dva psiholoka pojma - intencija i objektivna intencionalnost. Miljenja smo da je dublje razumijevanje, pravno
iskazane, sintagme posebna namjera mogue ostvariti upoznavanjem
intrinzikih i ekstrinizinih znaenja sadranih u terminima intencija i
objektivna intencionalnost. Znaenje intencije: usmjerenost jasne svijesti
na cilj, potreba da se poduzme aktivnost u pojavi okolnosti (situaciji, dogaaju) prema kojoj postoji unutranja usmjerenost, imanentno svojstvo
svakog svjesnog procesa povezanog sa izvanjskim reljefno ukazuju na
smisao psiholokog odreenja namjere.
Za ilustraciju psiholokog tumaenja namjere prezentirat emo dva
tumaenja izraza namjera, sadrane u dva rjenika, u kriminalistikom i
psiholokom. Duko Modly i Nedad Korajli u svom, vrlo obuhvatnom i
preciznom kriminalistikom rjeniku vanih kriminalistikih pojmova,
definiraju izraz namjera psiholokim terminima: namjera je takav psihiki
odnos poinitelja prema djelu i posljedici gdje pored izravne namjere postoji
i predodba o nekim daljnim posljedicama djela. To je psihiki pokreta
odluke o izvrenju djela. Predodba poinitelja o posljedici ne ograniava
se samo na neposrednu posljedicu djela, ve obuhvaa i neke daljne
posljedice koje upravo i ine stvarni sadraj njegovog htijenja u vezi sa
krivinim djelom, npr. namjera pribavljanja protupravne imovinske koristi
kod krae (Modly D., Korajli N. , 2002.). . Trebjeanin u RENIKU
PSIHOLOGIJE (2001) istie da je intencija (intentio) tenja ka neemu,
namera, upravljenost na neki predmet ili cilj. Kod svesnih psihikih akata, ali
i kod ponaanja, postoji imanentna intencija, upravljenost ka neemu
izvan njih (Trebjeanin ., 2001.). Autor istie da pored svjesne, voljne
intencije postoji i nesvjesna 3, nenamjerna intencija.
3
U kontekstu problematike koju razmatramo, pod pojmom nesvjesna intencija,

podrazumijevamo svjesno potisnuta, zaboravljena uvjerenja, neiskazana unutranja
emotivna stanja, potrebe koje ekaju povoljne okolnosti da se ispolje. Izjava zloinca
Mladia u Srebrenici je oevidni pokazetelj, kako dugo potiskivana elja za osvetom
Turcima, ustvari kako jedno latentno, nesvjesno, psiholoko stanje prerasta u svjesno
stanje, u stanje masakra i ubijanja nedunih Srebreniana kao odmazda za zloine
293
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 294
Smjer i intenzitet subjektivne intencionalnosti (unutranja namjera)

se manifestira i u objektivnim indikatorima. U sudskoj praksi se analizira
relacija izmeu objektivnog dogaaja i subjektivne namjere. Forenziki
psiholozi ukazuju na potekoe i probleme s kojima su, u nastojanju utvrivanja odgovornosti, suoene sudije. Psiholoki izvori potekoa su sadrani
u nemogunosti prepoznavanja i klasificiranja objektivnih indikatora koji
jesu (ili za koje se pretpostavlja) da su pokazatelji unutranje intencionalnosti
(namjere) osumnjienih osoba. Psiholoka analiza karaktera i naina
izvrenja krivinog djela je, ustvari, ocjenjivanje ponaanja izvritelja
krivinih djela na osnovu kriterija objektivne intencionalnosti. Struna
analiza e, najvjerovatnije, pokazati da li je objektivni dogaaj (naprimjer,
jedno teko krivino djelo) ishod subjektivne namjere ili je, pak, sticaj drugih
okolnosti? Da li je izvrenom krivinom djelu predhodila dua psiholoka
priprema, u kojoj je subjektivna intencija sazrijevala i obogaivala se
istinitim ili lanim informacijama, u kojoj su aktivirane emotivne pobude i
misaono razraeni postupci koji dovode uspjenom ostvarenju pripremanog
djela? Ako nije, da li je mogue pretpostaviti da su slijed vanjskih dogaaja
i aranirana psihosocijalna propaganda usmjerili ponaanja potencijalnih
izvritelja kriminalnih djela, najee, u pravcu usmeno nagovjetenih
ciljeva politikih ili vojnih centara moi?
Neodgovornost za zloin genocida zloinaca razlog nevoljnosti rtava za pomirenje

Samo neke argumente, sadrane u Tubi Bosne i Hercegovine protiv
Srbije i Crne Gore, Meunarodni sud pravde je, u toku procesuiranja i
donoenju konane Presude, tretirao dokazima za postojanje specijalne
dahija. U dinamskoj psihologiji je, izmeu ostalog, ukazano da verbalno ili ispoljeno
ponaanje su jasni pokazatelji nesvjesnih tenji, namjera, pobuda. Genocidna ponaanja
pojedinaca, grupa pojedinaca, institucija ili drava mogu se pouzdanije objasniti i na ovim,
naalost, zanemarenim psiholokim mehanizmima koji uvjetuju osobna ponaanja
pojedinaca. U okolnostima zloina genocida u Srebrenici, genocidna ponaanja Ratka
Mladia mogu se tumaiti ne samo njegovim potpunim prihvaanjem srpskog velikodravnog projekta, ve i postojanim, ali dugo potiskivanim nacionalistikim, uvjerenjima.
294
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 295
namjere. Argumenti, koji pokazuju da je zloin genocida nad Bonjacima

izvren na cijeloj okupiranoj teritoriji Bosne i Hercegovine i da su Srbija i
Crna Gora neposredno odgovorna za njih, su osporeni jer, navodno, nisu
izvreni u prisustvu bilo kakve namjere. Oito je, takoer, da je Meunarodni sud pravde odbio da razmatra kljune dokumente (o ijem postojanju
je bio upoznat) koji uvjerljivo pokazuju da je Savezna Republika Jugoslavija direktno ili koritenjem svojih surogata prekrila i da kri Konvenciju
o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, djelimino unitavajui i
nastojei da uniti u cjelini nacionalne, etnike ili vjerske grupe u okviru ali
i izvan teritorije Bosne i Hercegovine, ukljuujui posebno muslimansko
stanovnitvo.... (Presuda, 2008., str. 108). Vani dokumenti su preureeni
ili zatamnjeni jer su ti dokumenti odlukom Vrhovnog saveta odbrane
SRJ/VSOJ, klasificirani kao vojna tajna, a povjerljivom odlukom Vijea
ministara Srbije i Crne Gore proglaeni su pitanjima od interesa za nacionalnu sigurnost (Presuda, 2008., str. 108). Pravna i pravedna opravdanost
zahtjeva je jasno izreena i u prezentiranju argumentacije pomonika
zastupnika Podnosioca tube. Zastupnik Podnosioca tube je istakao da
Srbiji i Crnoj Gori ne bi trebalo dopustiti da odgovori na nae citiranje
preureenih dokumenata, ukoliko Podnosiocu tube i Sudu istovremeno ne
dostave kompletne nepreureene verzije svih stenografskih izvjetaja kao i
svih zapisnika VSOJ. U protivnom Srbija i Crna Gora bili bi u velikoj prednosti u odnosu na Bosnu i Hercegovinu kada se radi o dokumentima koji
su, oigledno, a ne samo u oima Tuene strane, direktno relevantni za
dobijanje ili gubljenje ovoga spora. Mi izriito, gospoo presjedavajua,
zahtijevamo da Sud naloi Tuenoj strani da tako postupi (Presuda, 2008.,
str. 108).
Nakon prezentacije argumenata kojim Meunarodni sud pravde
dokazuje pravnu zasnovanost Presude, razumljivo zato se Sud nije saglasio
sa odlukom Pretresnog vijea (Meupresuda Hakog tribunala od 16. juna
2004.) u kojoj je, pravno argumentirano, izreeno da postoji dovoljno
dokaza da je postojao udrueni zloinaki poduhvat, koji je ukljuivao i
lanove rukovodstva bosanskih Srba, iji su cilj i namjera bili da se bosanski
muslimani djelimino unite kao grupa i da su njegovi uesnici izvrili
genocid u Brkom, Prijedoru, Sanskom mostu, Srebrenici, Bijeljini, Kljuu i
Bosanskom Novom. (Donia, J. R., 2007.). Prihvatajui navode predstavnika
Tuene strane pravno prihvatljivim, sudije Meunarodnog suda pravde nisu
295
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 296
pokazali ono to su od njih oekivale rtve genocida, ve su svojim stavovima

i ponaanjima, naprotiv, pokazali osobnu pristrasnost i ovisnost od centara
politike moi. Nepravinost i nepravednost nije se mogla oekivati od
sudija sa izrazito velikim meunarodnim ugledom, ali se ona, naalost,
ispoljila. Intervju 4 kojeg su vodili Thomas Darnstadt i Caroline Schmidt,
novinari Spiegela sa Christoph-om Fluge, sudijom Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju ( ICTY) ukazuje na razliku u definiranju
zloina genocida izmeu stava sudije C. Fluge-a i dokazanih injenica u
ranijim sudskim presudama ratnih zloinaca za zloine genocida izvrenih
nad Bonjacima. Njegovu tvrdnju - striktno govorei, termin genocid
je primjenljiv samo na Holokaust - mogue je protumaiti da Fluege misli
da se zloin genocida nije izvrio nad Bonjacima. S obzirom da je Christoph
4
Od toka i ishoda suenja Radovanu Karadiu rtve zloina genocida, ustvari od

istrajnosti u traenju istine i nepristrasnosti sudija Meunarodnog krivinog suda za
bivu Jugoslaviju (ICTY), uveliko zavisi da li e se u potpunosti respektirati najispravniji
kriterij u sudskom procesuiranju: pravinost i pravedenost.
I danas, nakon 14. godina, od izvrenog i dokazanog zloina genocida u Srebrenici,
proces poricanja zloina genocida je prisutan. Izrazitije se ispoljava nakon privoenja
sudu pravde, glavnog aktera zloina genocida nad Bonjacima, Radovana Karadia.
Pokuava se i da se zloin genocida poistovijeti sa masovnim ubistvima, iako je u
Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida jasno definirano njegovo
znaenje. Poricanje, modeliranje, razvodnjavanje, dvosmisleno tumaanje je mogue
oekivati od ideologa i izvritelja zloina genocida, ali ne i od istaknutih meunarodnih
sudija. Neshvatljivo je da sudija Christoph Fluge, upravo u toku oekivanja poetka
procesuiranja Radovana Karadia, na konstataciju novinara Spiegela - eksperti u
meunarodnom pravu nisu jednog miljenja po pitanju da li su masakr u Srebrenici
moe definisati kao genocid, se pita: da li nam treba pojam genocida da opiemo takve
zloine. Zato uopte podvlaimo tu razliku? Da li je zloin imalo nepravedniji kada je
grupa ljudi ubijena iz nacionalnih, etnikih, rasnih ili vjerskih razlloga, kako to stoji u
naem Statutu, nego jednostavno zato to su svi ljudi bili na istom mjestu? To je esto bio
sluaj u Staljinovoj borbi sa takozvanim kulacima u Ukrajini. Na drugu konstataciju
novinara Spiegela da to ne bi palo pod elemente zloina genocida, C. Fluge obrazlae
svoje miljenje rijeima: Zbog toga mislim da bismo morali razmotriti novu definiciju
zloina. Moda bi termin masovno ubistvo eliminisao neke od tekoa s kojima se
suoavamo u kontekstu pravnih definicija. On bi bio primjeren u Kambodi, gdje su
Kambodanci ubili velike brojeve Kambodanaca. Kako biste to nazvali? Samoubilaki
genocid? Sociocid?
Striktno govorei, termin genocid je primjenljiv samo na Holokaust. (Izvor: http:
//www.spiegel.de/international/spiegel/0.1518.635205.00.html).
296
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 297
Fluge sudija Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju znai

osporavanje onoga to se normalno oekuje od ishoda procesa suenja
Radovanu Karadiu. injenice koje su prezentirane Sudu uvjerljivo govore
da je Radovan Karadi pripremao, planirao i naredio izvrenje zloina
genocida nad Bonjacima i to ne samo u Srebrenici ve na cijeloj okupiranoj
teritoriji Bosne i Hercegovine. Sumnja u mogue ispoljavanje pristrasnosti
sudije C. Flugea u toku skorog suenja Radovanu Karadiu za izvreni
zloin genocida nad Bonjacima zasnovana je i na njegovom poistovjeenju
masovnog ubistva sa zloinom genocida. Znaajnu razliku izmeu ovih
krivinih djela je, davne 1944. godine, uvidio Raphael Lemkin. U Drugom
svjetskom ratu, u tumaenju ratnih zloina, mnogo je koriten termin
masovna ubistva. Raphael Lemkin je zapazio pojavu novog zloina koji
se ne moe opisati sintagmom masovno ubistvo, jer je injen iskljuivo iz
nacionalnih, rasnih i vjerskih pobuda. Ustvari na teritorijama koja su okupirali
nacisti najvie su ubijani Jevreji, oba pola i svih uzrasta, samo zato to su
bili Jevreji, negermanske rasne, nacionalne i vjerske skupine. Koncem
dvadesetog stoljea, ideolozi i izvritelji velikosrpskog dravnog projekta,
su nastojali da, vojnom silom, unite Bonjake iskljuivo iz nacionalnih
(srpskih) i vjerskih (pravoslavnih) pobuda. Iako su zloini nad Jevrejima i
Bonjacima injeni u dva razliita vremenska perioda, ipak su oni, oito je,
jednaki po svom karakteru oni su zloini genocida.
Florence Hartman, izvanredan poznavalac naina procesuiranja i
linosti sudija Meunarodnog suda pravde, istie da rtve i svjedoci trae od
ICTY da istraju na istraivanju istine i da u punoj mjeri iskoriste spoznaje
prikupljene tijekom svojeg rada, kao u sluaju Miloevi5, jer ako,
naprotiv, ICTY oslabljen Miloevievom smru, neuhiinjem Karadia i
Mladia i svojim skorim zatvaranjem, koje je nametnulo pet velikih sila
Vijea sigurnosti, bude doprinosio razdvajanju ili brisanju svojih kljunih
spoznaja i uklanjanju istina koje smetaju, Miloevi bi tada mogao odnijeti
posmrtnu pobjedu (Hartman, F., 2007., str. 103). Florence Hartmann smatra
da je odluka Meunarodnog suda pravde od 26. februara 2007. uvjerljivi
pokazatelj ove opasnosti. Za genocid u Srebrenici Meunarodni sud je
5
Vidi: MILOEVIU DOKAZAN GENOCID U BOSNI MEUPRESUDA

HAKOG TRIBUNALA OD 16. JULA 2004, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2007.
297
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 298
oslobodio Srbiju kao dravu svakog sudionitva u pokolju iako prikupljeni

dokumenti govore suprotno. Ustvari, Srbija se ne moe smatrati odgovornom za djela Srba u Bosni zato to ima uticaja na svoje susjede ili zato to
im je davala znaajnu pomo na politikom i vojnom polju. ak i da im je
poslala specijalne jedinice ili druge trupe kao pojaanje. Sud nisu uvjerili ni
dokazi koji su mu predani da je Beograd dao podrku znajui o emu je rije
ili da je htio da se dogodi ba taj pokolj, a naroito da je elio njegov unitavajui uinak (Hartmann F., 2007., str. 103). Florence Hartmann tvrdi
da je Carla del Ponte, u aprilu 2007. godine, istakla da bez neproiene
verzije tih dokumenata ne bismo mogli raunati na osudu Miloevia za
genocid ..., a bez originalne verzije sjednica Bosna nee moi zatraiti od
ICJ ponitenje presude i ponovno otvaranje sluaja (Hartmann F., 2007.,
str. 105).
Vidljivo je i iz drugih dokumenata da bi Presuda bila primjerenija
predmetu Tube Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore da je Sud
razmatrao sadraje Zapisnika i strenografskih zabiljeki sastanaka VSOJ SRJ.
Postupak Suda, oito je, nije nanio tetu nacionalno bezbjednosnim interesima Srbije i Crne Gore, kao ni njihovom vitalnom nacionalnom interesu, ali je svjesno zanemario pravno opravdane zahtjeve Bosne i
Hercegovine. rtve i oevidci genocida su vjerovali u nezavisnost Meunarodnog suda. Vjerovali da su sudije motivirani potrebom istraivanja i
dokazivanja istine, a ne osobnim ili, ire, politikim interesima odreenih
drava. Oekivali su presudu dravi Srbiji koja je, argumentirano govorei,
realizirala genocidni plan o unitenju Bonjaka, a shvatili su, nakon
prezentirane Presude, da su titili delata a ne rtvu. Ovih namjernih
promaaja Suda svjesna je i Florence Hartmann koja uvjerljivo pokazuje ta
moe i ta treba uiniti svaki nezavisni sud. Svaki stvarno nezvisni sud
naglaava F. Hartmann bio bi napravio sve to je bilo u njegovoj moi da
pokua dobiti te dokumente koji, vie nego ita drugo, rasvjetljavaju spor u
kojem je bio pozvan suditi. Odbivi primijeniti lan 49. Statuta i zatraiti
izravno od Beograda da mu preda kljune dokumente, ICJ je popustio pred
pritiscima velikih sila koje su se suprostavljale osudi Srbije, meu njima
Velika Britanija, koja je vie godina bezuspjeno pokuavala nagovoriti
Bosnu i Hercegovinu da povue tubu. (Hartmann F., 2007., str. 105).
Psiholoke posljedice nepravedne presude su dalekosene. Nepovjerenje prema pravnim institucijama se poveava, osjeanje nepravde se
298
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 299
iri, strah od porasta bezakonja se prihvaa uvjerljvije i oaj rtvi se produbljuje. Podstrekai i izvritelji genocida se osjeaju sigurnijim, doivljavaju
svoja zlodjela pravednim djelima. Drava Srbija ne smatra sebe krivom za
genocid, iako je kriva, rastereena je bojaznosti od plaanja ratne odtete,
ohrabrena je za nastavak genocida drugim nainima i shvatila je da e, sa
poveavanjem vremenskog razmaka, postepeno rasti zaborav na strahotne
dane genocida. Nepravedna Presuda Meunarodnog suda pravde, openito
reeno, smanjuje osjeanje odgovornosti planera i izvrioca zloina genocida
za uinjena zlodjela sadrana u Konvenciji o spreavanju i kanjavanju
zloina genocida s jedne strane i slabljenje motivacije rtava genocida za
pomirenjem, s druge strane.
Psiholoki pokazatelji specijalne namjere za zloin genocida

Pravno dokazivanje specijalne namjere za unitenje nacionalne,
etnike, rasne ili vjerske skupine (postojanje namjere izvan svake sumnje) je
izuzetno sloena i visoko profesionalno zahtjevna obaveza sudija. Istrajno
praktikovanje standardnih sudskih postupaka u dokazivanju postojanja
namjere izvan svake sumnje (analiza vjerodostojnih dokumenata, analiza
iskaza, iskaza svjedoka, analiza eksplicitne i implicitne sadrine izjava
vrhovnog rukovodstva, naredbi vojnih starjeina i drugi, mogui indikatori
namjere) su od prioritetne vanosti. Iako su odluke sudija o postojanju dolus
specijalis izvan svake sumnje konane i presudne, ipak to ne znai da se
sudije ne trebaju konsultirati, u toku procesuiranja i donoenju presude, sa
ekspertima drugog profila. Savremena pravna teorija i sudska praksa ukazuje
na znaajnu ulogu koju, u procesima suenja za krivina djela, imaju forenziki i socijalni psiholozi.
Psihosocijalna analiza procesa pripreme (posebno neposrednog i
javnog podstrekavanja), planiranja i vrenja zloina genocida nad Bonjacima, nedvojbeno ukazuje na postojanje specijalne namjere za te zloine.
Od primjerenog psihosocijalnog analiziranja napisanih i (ili) usmeno
izreenih sudova uveliko zavisi uvid u psihosocijalne indikatore posebne
namjere (intencije). Iz ranijih interpretacija je vidljivo da je namjera, u svojoj
biti, svjesna usmjerenost ka nekom cilju. Specijalna namjera koja uvjetuje
zloin genocida je, za razliku od drugih prilika zloina, sloenija, specifinija
299
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 300
i suptilnija. Sloena je, jer je utemeljena na: spoznaji svrhe (objektivna

intencionalnost), na unutranjem, emotivnom doivljaju (subjektivna intencija) i na visokoj motviranosti za zloin genocida. Specifina jer je usmjerena na potpuno ili djelimino unitenje lanova grupe drugog nacionalnog,
etnikog i (ili) religijskog identiteta. Suptilna je, jer njene smjerove nije
mogue identifikovati samo na osnovu jasno izreene intencije, ve i na
iznalaenju dubljih, unutranjih procesa u linosti, kojih, ponekad, nisu
svjesni oni koji su vrili zloine genocida, koji su ih organizirali ili, pak, koji
su izdavali nareenje za izvrenje ovih, zaista grozomornih, kriminalnih djela.
Psihosocijalne pokazatelje posebne namjere mogue je utvrditi:
(1) u injenicama koje ukazuju na razliite pobude i razliita ponaanja
izvritelja krivinih djela zloinu genocida i (ili) masovnih zloina; (2) u
ispoljenim psihosocijalnim vidovima ponaanja tvoraca i sljedbenika
velikosrpskih dravnih pretenzija i (3) u sadraju i nainu propagiranja
(posebno u elektronskim i printanim sredstvima masovnog komuniciranja).
U masovnim medijima su potencijalnim agresorima pripisivane estite i
opravdane namjere a buduim rtvama, Bonjacima su, pak, pripisivane
najgore osobine i zloinake pobude. Seriozna psihosocijalna analiza pismeno
ili usmeno izreenih vrhunskih, dravnih, vojnih, naunih i (ili) vjerskih
gledita o percipiranom ili stvarnom poloaju nebeskog naroda, unutar i
izvan granica Srbije, vrste i uestalosti upotrebe rijei, sintagmi i simbola
genocidnog znaenja (osveta, mrnja, prijetnje, priprema zloina nad Srbima,
uzvienost pravoslavlja i drugih, emotivno obojenih poruka) ukazuju na
psiholoke pokazatelje genocidne namjere srpskih ideologa. Ideolozi,
sljedbenici i neposredni izvritelji zloina genocida su nastojali da javnim
frazama o pravednosti, dobronamjernosti i iskrenim uvaavanjem
osobnih, etnikih i vjerskih osobina drugih grupa prikriju stvarne, agresivne
i genocidne namjere. Vidljivo je i da su se, u prikrivanju vlastitih namjera,
esto koristili prividno istinitim i dvosmislenim porukama. Podstrekai i
izvitelji zloina genocida su, takoe, otvoreno i (ili) prikriveno, obezvreivali, poniavali i negirali vrijednosti grupe (Bonjake), koju namjeravaju
potpuno ili djelimino unititi osporovali su njen nacionalni, etniki i (ili)
religijski identitet i u ostvarivanju planiranih ciljeva, dosljedno tome,
zagovarali metode progona, muenja i ubijanja. Dosadanji sluajevi
masovnih ubistava pokazuju, ak, da su vlastodrci, hunte ili organizirane
grupe ubijale pripadnike vlastite nacionalne, etnike, vjerske ili rasne skupine.
300
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 301
Aspekti namjere u sadraju i nainu propagiranja

zloina genocida
Propaganda, u fazi priprema i planiranju agresije i genocida bila je
usredsreena: (1) na psiholoka stanja i procese koji se odigravaju unutar
linosti pojedinca, (2) na relacije izmeu pojedinaca i institucija unutar
svoje etnike i vjerske grupe (sloja) i (3) na odnose izmeu nas i njih,
ustvari na odnose izmeu potencijalnog agresora (Srba kao nebeskog
naroda) i viktimizirane skupine (Bonjaci). Usmjerenje propagande na
osporavanje personalnog identiteta Bonjaka je zasnovano na elji ideologa
agresije i genocida da se, moralnom degradacijom istaknutih bonjakih
intelelektualaca, olaka planirani proces unitenja Bonjaka kao skupine.
U homocidnim projektima, koriteni su primjereni psihosocijalni postupci.
Propagatori su, u strukturama linosti istaknutih bonjakih intelektualaca,
otkrivali razloge njihove zle prirode i neprijateljskih namjera prema
Srbima. Njihovi neprijateljski stavovi nisu utemeljeni na na objektivnoj
istini, ve su izraz njihovih osobnih frustracija i kompleksa inferiornosti.
Ideolozi velikodravnog projekta su, u procesu propagiranja svojih
agresivnih i genocidnih planova, nastojali da uvjere svoje graane u potrebu
i vanost ostvarivanja Projekta. Propagandnim postupcima je nastojano da
svaki Srbin uvidi da je duhovno velik samo zato to je Srbin i to osobno
pripada nebeskom narodu. Ni jedan od pripadnika drugog naroda (bonjakog ili hrvatskog naroda) ne posjeduje karakterne osobine koje su svojstveni
Srbinu. Srbin je u osobinama asnosti, plemenitosti i duhovne uzvienosti
uvijek iznad njih. Tradicionalna odanost voi ga je, u ranijim epohama,
dovodila do pobjede, a i sada ga vodi, ka istom cilju.
Propagatori genocidnih namjera Slobodana Miloevia i njegovih
sljedbenika su uoili da je pripisavnje krivice drugima, za tadanja
ekonomska i drutvena krizna stanja, izvanredno pogodna okolnost za
izazivanje straha od drugog. Znali su da, u kriznim okolnostima, strah,
neizvjesnost i indidualna nesigurnost poveava potrebu za identifikacijom
sa svojom etnikom grupom. Krizne situacije uvjetuju promjenu miljenja
veine o sebi i drugim, dovodi do porasta samoobmana, nekritikog miljenja
i stereotipa. Iznalaenje veih razlika nego to stvarno postoje izmeu
srpskog i bonjakog naroda, pridavanje veih vrijednosti svom narodu a
umanjivanje moguih vrijednosti drugom narodu su snani psiholoki
301
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 302
podsticaji u kriznim, destruktivno i genocidno konstelarnim okolnostima,

za uinkovitije destruktivno djelovanje srpskim svetinjama opinjenih
masa. Vrhovno dravno rukovodstvo Srbije, u toku psihosocijalne pripreme
masa za agresiju, ukazalo je najbolji izlaz iz stanja ope i posebne
neizvjesnosti, u primjeni mjera kanjavanja naroda koji je jedini kriv za
sve, povjesne i sadanje nevolje Srba. Porast javno izricanih stereotipa
balije, poturice, izdaja Srba islamske vjeroispovijesti i slino - jasno
pokazuje ko su krivci. Oito je, da su ideolozi nebeskog naroda, koritenjem stereotipa, nastojali uvjeriti graane Srbije u potrebu radikalnog ostvarenja srpskog, velikodravnog projekta.
Neistrajnost u dokazivanju istine o zloinu genocida

Konstatacija Meunarodnog suda pravde da se genocid nad Bonjacima ne moe dovesti u vezi sa postojanjem specijalne namjere (dolus
specialis) Drave Srbije i Crne Gore nije utemeljena na stvarnim materijalnim i personalnim injenica, ve je plod pravne neistrajnosti sudija
Meunarodnog suda pravde u dokazivanju istine o zloinu genocida
izvrenom nad Bonjacima. Iako, u toku procesuiranja, nisu analizirani svi
znaajni dokumenati (posebno zapisnici i stenografske biljeke sa sjednica
Vrhovnog vijea odbrane Jugoslavije), ipak se moglo, i na osnovu dokumenata koja su bila na raspolganju Sudu, dokazati postojanje posebne
namjere za izvreni zloin genocida u Bosni Hercegovini. Presuda je,
neosporno, ishod, ne samo objektivno analiziranih vjerodostojnih dokumenata, ve i individualnih sudijskih uvjerenja. Osobne crte linosti sudije
odreuju karakter sudijskog uvjerenja. Forenziki i socijalni psiholozi
ukazuju na mogui uticaj referentnog okvira6 u procjenjivanju dokume6
U naunoj psihologiji sintagma referentni okvir ili sistem referencije se koristi u

objanjavanju uticaja llinosti na tanost procjenjivanja dogaaja, pojava i ponaanja
drugih ljudi. U procjenjivanju se, procjenjiva oslanja na stavove, standarde, norme,
uvjerenja koja, u svakoj linosti postoji. Referentni okvir je iri sistem pojmova, propozicija, stavova, normi ili standarda na koji se, esto nesvesno, oslanja ili poziva onaj ko
procenjuje ili tumai neku pojavu, svojstvo, predmet ili linost ..... (arko Trebjeanin,
RENIK PSIHOLOGIJE, Stubovi kulture, Beograd, 2001.). Referentni okvir je 1.
standard po kojem neko ocjenjuje neke dogaaje, situacije ili objekte i donosi zakljuke o
302
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 303
ntacije koja je stajala na raspolaganju Sudu. Oito je, da bi objektivna, pravno

konzekventna i individualno nepristrasna procjena dovela do pravinije i
pravednije Presude. Argumentacija o postojanju odnosno nepostojanju
specijalne namjere za zloin genocida, prezentiranoj u izreenoj Presudi,
nije uvjerljiv pokazatelj da je svaki sudija Meunarodnog suda pravde
ostvario u potpunosti svoju visoku, ljudski vrlo sloenu i odgovornu, pravnu
funkciju. Da li su sudije (ali oito je ne svi), u svojim individualnim
uvjerenjima, ispoljili osobnu pristrasnost, pouzdan odgovor nije mogue
dati, ali je vidljivo, posebno iz sadraja izdvojenih miljenja pojedinih
sudija, da se postojanje pristrasnosti ne moe ni pravno ni psiholoki osporiti.
Izdvojeno miljenje potpredsjednika Suda Awn Shawkata Al-Khasawneha
nedvojbeno ukazuje da se u izboru metoda analiziranja i naina procjenjivanja injenica mogu uoiti elementi pristrasnosti. U Zakljuku izdvojenog
miljenja, Awn Shawkat Al-Khasawneh konstatira da je Sud oslobodio
Srbiju odgovornosti za genocid u Bosni i Hercegovini, osim odgovornosti
za nespreavanje genocida u Srebrenici. Sud je ostvario ovaj nevjerovatni
rezultat, suoen sa obiljem uvjerljivih dokaza u suprotno. Taj je rezultat,
meutim, proizvod kombiniranja metoda i tehnika koje je Sud usvojio, a
koje nisu mogle dovesti do tog rezultata. Prije svega, Sud je odbio informirati
se o dvostrukim pitanjima namjere i pripisivanja, koji predstavljaju elemente
koje je najtee dokazati u zloinima genocida i za dravnu odgovornost
za taj zloin. Istovremeno, Sud je odbio pretoiti svoje zapaanje odbijanja
da se otkriju preureeni materijali u konkretne korake u vezi s teretom i
standardom dokazivanja, ime je doveo podnosioca Tube u izuzetno
nepovoljan poloaj. To nije bilo dovoljno, ve je postavljen vrlo visok prag
za kontrolu, a koji nije bio u skladu s injenicama ovog spora niti sa relevantnom sudskom praksom MKTBJ. Sud iako nije uvaio kompleksnost
zloina genocida, po definiciji, kao i potrebu sveobuhvatnog pristupa prilikom
razmatranja tijesno povezanih injenica, uloge generala Mladia i korpiona u Srebrenici, koji predstavljaju krunski primjer. tavie, tamo gdje
njima. 2. U podruju procjenjivanja (drugih ljudi, situacija, intenziteta nekog podraaja,

kvaliteta i drugih karakteristika podraaja), r.o. je ona unaprijed zadana ili subjektivno
postavljena veliina koja slui kao referenina, dakle osnovna i s kojom se ostale
veliine uporeuju (Boris Petz i et: PSIHOLOGIJSKI RJENIK, Naklada Slap, Zagreb
2005.)
303
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 304
se odreene injenice nisu uklapale u zakljuke Suda, one su odbaene bez

ikakavog opravdanja, a jedan takav primjer je i izjava nove Vlade Srbije.
Uvjeren sam da, kada se radi o Srebrenici, odgovornost SRJ kao glavnog
uesnika ili kao sauesnika dokazana je na osnovu injenica i prava. Smatram,
takoer, u odnosu na druge dijelove Bosne i Hercegovine, da je Sud koristio
adekvatnije metode ocjenjivanja injenica, doao bi, najvjerovatnije, do
pozitivnih nalaza u pogledu meunarodne odgovornosti Srbije (Presuda,
2008, str. 26.)
Nepristrasna interpretacija dokumenata koja je prikupio Podnosilac
tube i to ne samo od sudija, ve i od eksperata drugog profila, bi nedvosmisleno ukazala na odgovornost drave Srbije i Crne Gore za izvreni
zloin genocida nad Bonjacima. Dr. Ton Zwaan, vanredni profesor Centra
za izuavanje holokausta i genocida Univerziteta u Amsterdamu je, u toku
svjedoenja, istakao da ideologija ima presudnu ulogu u pripremi i vrenju
genocida. ukljuujui razne vrste ekstremnog nacionalizma, koje dehumanizuju ciljnu grupu, koristei takoe kolektivno historijsko pamenje
(gdje je to mogue) u nastojanju da se napravi atmosfera podjele na njih i
na nas. (MILOEVIU DOKAZAN GENOCID U BOSNI - MEUPRESUDA HAKOG TRIBUNALA, od 16. juna 2004. str. 140). Dr. Ton Zwaan
uoava i vane psiholoke injenice vezane za razliite motive pojedinaca ali oni, u procesu introjekcije ideologije, prihvataju njene ope intencije
i, na taj, nain osmiljavaju i opravdavaju svoje budue genocidno djelovanje.
Od posebne vanosti je i nauna spoznaja i uvjerenje dr. Zwaana da je zloin
genocida ishod dravnih pretenzija i planova i da, zapravo, ne nastaje
odozdo, ve uvijek odozgo. Psihosocijalna analiza sadraja, zvaninih i
prigodnih izjava najodgovornijih srpskih i crnogorskih rukovodilaca, je
reljefna potvrda psiholokih indikatora posebne namjere (konstantna
upotreba odreenih termina, optube Bonjaka za potekoe srpskog naroda,
reaktiviranje mitolokih simbola o muenju i ubijanju Srba od strane Turaka,
osporovanje nacionalnog identiteta Bonjaka itd.).
U Presudi je, izmeu ostalog, istaknuto da je genocidna namjera
conditio sine qua non zloina genocida. U pravnom tumaenju posebne
namjere sadrani su i elementi psiholoke interpretacije. Naglaava se da
zloin genocida karakterizira subjektivni element namjera da se uniti
nacionalna, etika, rasna ili vjerska grupa kao takva - element koji predstavlja
diferentia specifica po kojoj se genocid razlikuje od drugih meunarodnih
304
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 305
zloina s kojima dijeli sutinski isti subjektivni element (Presuda, 2008.,

str. 55) da genocidna namjera nije jednostavno zloinaki um, ve um
svjesno usmjeren ka unitenju vjerske, etnike, nacionalne ili rasne grupe
kao takve (Presuda, drugi dio, 2008, str. 57) da je karakterizira i element
svrsishodne i aktivne volje i da svijest o prirodnim i predvidljvim
posljedicama uinjenih djela nije per se dovoljna da predstavlja namjeru
unitenja. (Presuda, drugi dio, 2008, str. 57.) Psiholoki je sporno neprihvatanje znanja bosanskih Srba o tetnim posljedicama koje e imati ubijanje
mukih zatvorenika namjerom, jer znanje ili upoznatost je jedna stvar, a
namjera druga. Znanje ili upoznatost kao pasivni, intelektualni element
namjere predstavlja dolus generalis.
Dok dolus generalis zahtjeva da poinilac ima namjeru prouzrokovati
izvjesne posljedice ili je svjestan da e se to dogoditi u normalnom slijedu
dogaaja (lan 30 (2b) Statuta MKTBT), dolus specialis zahtjeva da poinilac
jasno namjerava postii taj rezultat ili jasno nastoji izvriti djelo za koje je
optuen. Prema tome, razlika je u aktivnom voljnom elementu koji je
prvenstveno kod posebne namjere kao subjektivni konstruktivni element
zloina genocida. (Presuda, 2008, drugi dio, str. 117). Tano je da svako
znanje o cilju nije dokaz namjere. Meutim, ako je znanje o svrhi djelovanja zasnovano na uvjerenju da je istinito, ako se moe racionalno sagledati
njegova opravdanost i ako su stvarni ili izmiljeni podaci o aspektima cilja
uvjerljivi za jednu osobu onda je mogue pretpostaviti da e takvo znanje,
samo po sebi, postati aktivni voljni elemenat .
Vrhunski ideolozi zloina i njihovi istaknuti sljedbenici su, oslonom
na naune spoznaje, verificirana ivotna iskustva poznatih pojedinaca,
falsifikovana povjesna zbivanja, zloupotrebi fundamentalnih vjerskih
uenja i na drugim izvorima pravih znanja, nastojali da racionalno uvjere
svoje graane da su proklamirane ideoloke koncepcije naune i povjesne
istine. U dravnim planovima, u Memorandumu SAN-a, u vjerskim
propovijedima, u kolskim programima utkani su, na razne naine,
racionalno opravdani razlozi: zato Srbi ne smiju vjerovati pripadnicima
nesrpskih skupina, zato trebaju uvati svetu srpsku zemlju i zato je nuno,
ako zatreba, i vojnom silom vratiti ono to su drugi, najee prevarama,
od Srba stoljeima otimali.7
7
Prof. dr. Smail eki istie da se u realizaciji velikosrpske ideologije i politike, koristi
nauka/e. Nju jednim imenom moemo oznaiti kao slubena nauka, koja ima zadatak da
305
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 306
Psiholoki mehanizmi poricanja genocida

Naglaeno koritenje mehanizama odbrane linosti su neki od vanih
pokazatelja negiranja genocida. Analiza iskaza hakih zatoenika, izreenih
stavova odgovornih pojedinaca i prigodnih izjava obinih graana Republike Srpske i drave Srbije osporovaju potrebu i nunost poricanja genocida.
Miljenja i ponaanja odreenih pojedinaca i skupina pojedinaca iz Srpske
Republike, zapravo, pokuavaju da mehanizmima odbrane linosti (posebno
racionalizacijom, projekcijom, obrnutim ponaanjem, regresijom) poreknu
izvrenje genocida u Srebrenici. Izjava-vlade Republike Srpske da nije
slijedila politiku istrebljivanja, u meureligijskom ili graanskom ratu,
svi su podjednako krivi, genocid je izvren nad Srbima a ne nad Bonjacima,
izmiljeni genocid je novi pokuaj satanizacije Srba i slino - su reljefne
ilustracije koritenja mehanizama odbrane linosti u cilju odbijanja sankcioniranja i poricanja genocida u Srebrenici. U saopenju ISTORIJSKE I
STRATEKE OSNOVE REPUBLIKE SRPSKE kojeg je Milorad Ekmei
prezentirao na naunom skupu odranom u Banjaluci, sadrana je vidljiva
zloupotreba povjesnih linjenica. On sa naunim uvjerenjem tvrdi da ako
bismo uslovno prihvatili zakljuak da je Republika Srpska plod genocida kao to dananji protivnici mira obiavaju da kau - onda bi ta reenica morala
da glasi da je Republika Srpska plod genocida nad srpskim narodom, a ne
na drugim narodima od njega. Republika Srpska je ostatak ostataka srpske
etnike zajednice zapadno od reke Drine (Ekmei, E., 2007.)
I danas, u izjavama i ponaanjima politikog rukovodstva i istaknutih
pojedinaca koji ive u Republici srpskoj ili dravi Srbiji ali, naalost, i u
obezbijedi argumente kojima dokazuje svoje teze o potrebi izgraivanja, konstruisanja
i formiranja jedinstvene velikosrpske drave. U tom smislu naroito se koristi historija,
kao nauka i naune discipline, u kojoj se pojavljuje sve vie tzv. historiara sa novim
argumentima kojima dokazuju i objanjavaju predhodno navedenu tezu. S ciljem
prikrivanja osvajakog, agresivnog rata protiv Republike Bosne i Hercegovine i zloinake
namjere i genocidnog plana o istrebljenju Bonjaka, srpski nacionalnosti obamnjuju
domau i meunarodnu javnost svojim lanim epsko-mitskim tezama o Bosni i Hercegovini kao srpskoj zemlji (dijelu srpskog prostora), u kojoj vekovima kao veinsko
stanovnitvo ive pravoslavni Srbi, da su muslimansko stanovnitvo Srbi islamske
veroispovesti (islamski Srbi, muhamendanski Srbi); da je etniki pokret Drae
Mihailovia antifastiki i da su (Dr. Smail eki: O SRPSKOM VELIKODRAVNOM PROJEKTU, 18. maj 2009., http://www.bosniak.org)
306
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 307
izjavama i ponaanjima pojedinaca koji nisu ivjeli, niti sada ive u

prostorima gdje se desio zloin genocida, zapaa se trend minimiziranja
krivice zbog zloina genocida. Trendovi minimiziranja krivice su naroito
izraeni u, racionalnom ili iracionalnom, naglaavanju vrijednosti zloina
genocida, pomeranju i (ili) difuziji odgovornosti. Tvrde da su zloine vrili
ili iz pravednih, patriotskih razloga, ili da su za njih odgovorni drugi a ne
oni ili, pak, da su najvie krive rtve, a ne oni koji su zloine izvrili.
Istiu, potupno ne samo neprihvatljivo ve i ljudskom umu neshvatljivo,
da to rtve zasluuju, da je to njihova sudbina. Ovakva ponaanja su
svojstvena najvie podstrekaima i izvriteljima zloina genocida ali i
onima koji su mogli sprijeiti sunarodnike, komije ili roake u pripremi ili
vrenju povreivanja ili ubijanja drugih i to, samo zato, to su druge nacionalnosti ili vjere.
Oekivati od veine onih koji su sa zadovoljstvom progonili, muili
i ubijali Bonjake, samo zato to su druge nacionalnosti i vjere, javnog izraavanja osjeanje srama, krivice i kajanja, a pogotovo, izraavanja prezira
prema doktrini zloina genocida i iskreno saosjeanje sa obiteljima rtava
je upitno, a kako vrijeme prolazi, zaista je sve vie i uzaludno.
Dokaze o uzrocima i posljedicama ostvarivane namjere za zloin
genocida ne ele, ne mogu ili nee prihvatiti glavni ideolozi genocida i
njihovi odani sljedbenci. Zato? Veina sljedbenika genocidne ideologije
Slobodana Miloevia su, na razne naine izreene intencije - namjere,
doivjeli vrlo prijatnom i, individualno i nacionalno, vrlo korisnom
idejom i akcijom. Upravo zato to je, intencija namjere, duboko usaena
u strukturama linosti ideologa, podstrekaa, izvritelja genocida koji, i
danas sebi i istomiljenicima, stalno iznova dokazuje da je genocidni
Projekat rukovodstva drave Srbije opravdan i pravedan projekat,
nerealno je oekivati da e, isticanjem znaaja osobnih izvinjenja predstavnika drave koja je planirala, pripremila i izvrila genocid i izricanjem
fraza o potrebi pomirenja, doi do radikalnih izmjena njihovih, na injenicama internaliziranih uvjerenja, o opravdanosti zloina genocida.
rtve zloina oekuju od pojedinaca koji su izvrili zloin genocida
kao i od onih koji su mogli zloin genocida sprijeiti a nisu sprijeili, da
iskau i pokau osjeanje krivice i kajanja. Ali ne samo osjeanje krivice i
kajanja, ve i osudu onih koji, i nakon presude Meunarodnog suda pravde,
poriu zloin genocida u Srebrenici. rtve zloina genocida oekuju dokaze
307
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 308
o promjenama u stavovima i ponaanju i to ne samo od rukovodstva

drave Srbije ve i od njenih graana. Progonjeni, zatvarani i mueni su
izgubili povjerenje u druge ljude i svijet, jer su doivjeli ono to nisu mogli
oekivati od poznanika, komija pa, ak, i od prijatelja druge nacije ili
vjere. Jer, kada komije, prijatelji, ili ak srodnici, ljudi koji govore isti
jezik i ive u istom gradu i zemlji, mogu nainiti tako nasilna djela protiv
vas i vae porodice, povjerenje i pouzdanje u ljude i u svijet je narueno, i
trebat e puno godina da se ponovno uspostavi. Sveprisutno osjeanje izdaje
nalazi se u kolektivnoj svijesti kao kolektivna trauma. rtva zloina
genocida je doivjela nasilje i nepravdu. Doivjela je nepravdu i krenje
svojih ljudskih prava, ne samo prema meunarodnom humanitarnom
pravu, nego takoer, to je i mnogo znaajnije za njegovo samorazumijevanje,
prema standadrdima vlastitog drutva. Moda moe zaboraviti, ali ne
eli zaboraviti. Moda moe utjeti, ali eli imati glas u drutvu. Moda moe
oprostiti, ali ne eli muitelja osloboditi kazne. Ono to je iskusila, mora biti
dio drutva i ona ima ohrabrenje u izraavanju indignacije i protesta protiv
ranijih i sadanjih nepravdi. Socijalni oporavak mora biti dio rehabilitacije
osoba koji su preivjeli torturu: (International Commission of Jurists,
(Meunarodna komisija pravnika) 1993.) a) radikalnim drutvenim
promjenama sistema u kome je namjera za zloin genocid roena, b)
ostvarenjem pravine i pravedne presude zaetnicima, propagatorima i
izvriteljima zloina genocida i c) do adekvatnog obeteenja rtava
genocida.
Umjesto zakljuka
Psihosocijalni indikatori specijalne namjere (dolus specijalis) se
mogu identifikovati u svima fazama sloenog procesa zloina genocida.
Takav pristup je nuan jer genocid ne predstavlja zaseban dogaaj niti
pojedinano delo, ve je on mnogo adekvatnije konceptualizovan u vremenu
i prostoru kao proces, kao meusobno povezani niz razliitih dela poinjenih
od strane prilino velikog broja meusobno zavisnih ljudi koji su, na organizovan nain, delovali kao pojedinci ili grupa.... (Ton Zwaan 2005.). Ustvari
u fazama procesa genocida, u fazi psihosocijalne pripreme, u fazi progona,
muenja i ubijanja Bonjaka i u fazi poricanja genocida, su vidljivi
308
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 309
psiholoki pokazatelji specijalne namjere. Ne postoji sluajni ili nenamjerni

zloin.
U prvoj fazi, u fazi psihosocijalne pripreme za genocid, psiholokom analizom zakamufliranim i dvosmislenim jezikom izreenih miljenja
vrhovnih lidera drave koja namjerava istrijebiti pripadnike odreene
nacionalne, etnike, rasne ili vjerske grupe, mogue je identifikovati psiholoke pokazatelje planiranog koncepta zloina genocida. Mogue je, zapravo,
otkriti kognitivne, afektivne i konativne aspekte namjere odnosno, psiholoki
reeno, intencije i objektivne intencionalnosti. Kognitivna psihologija
ukazuje na spoznaju, znanje kao znaajnu dimenziju namjere. Naune
spoznaje omoguavaju ljudima da shvate i pravilno usmjere svoje unutranje
potrebe. Meutim, u poetku pripreme agresije i genocida drave Srbije
stvarna svojstva naroda koga treba unititi kao grupu (bonjaki narod)
su zanemarivana, mijenjana i dopunjavana laima. Jedan broj istaknutih
naunika (povjesniari i orijentalisti), umjetnika (knjievnici) i vjerskih
dostojanstvenika (teoretiari pravoslavne vjere) su, svojim zloupotrebama
nauka, umjetnosti i religijskih uenja, znaajno doprinijeli uvjeravanju
masa o potrebi suprostavljanja narodu, ustvari, kako su esto u svojim
propagadnim porukama govorili, poturicama. Borba protiv poturica
je nuna, zato to oni negiraju najvee vrijednosti i svetinje Srba i zato
to su, vijekovima, progonili, muili i ubijali Srbe. Neistine o ponaanju
Bonjaka su temeljili na istorijskim injenicama.
Osim kognitivnih pokazatelja namjere, vidljivi su i afektivni
(emotivni) i konativni (voljni, motivacioni) aspekti namjere. Sadraj i nain
propagiranja specijalne namjere, duboko utkanoj u srpskom velikodravnom
projektu, govori o izrazitoj emotivnoj zasienosti principa, ideja, fraza i
rijei koje su, u svrhu opravdavanja genocidne namjere Slobodana Miloevia, koriteni u zvaninim, prigodnim i (ili) svakodnevnim situacijama.
U psiholokoj strukturi etnike i vjerske predrasude usmjerene prema
Bonjacima i bosanskim muslimanima, kao nacionalnoj i vjerskoj skupini,
su preferirana emocionalno negativna usmjerenja. Ispoljene predrasude
prema Bonjacima ne sadravaju samo negativno miljenja o njima
(odbojnost i netrpeljivost) i pozitivno o svom narodu, ve i elemente mrnje,
segregacije i opravdavanja progona i unitavanja pripadnika bonjakog naroda.
309
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 310
U kontekstu Uvodnih napomena sadranih u Presudi Meunarodnog

suda pravde, istaknuto je da se ovaj, meunarodni pravni dokument, ne
moe tretirati iskljuivo, pa ak ni preteno, kao dokument pravne prirode,
iako je po subjektu odluivanja i samom procesu to zaista tako. Presudu je
nuno posmatrati kao dokument koji sadri i obuhvata raznorodne i
raznovrsne probleme, ocjene, kvalifikacije, razna znaanja i iskaza u njemu,
kao i poruke odreenog sadraja, forme i sutine. Prezentiran stav uvjerljivo
ukazuje na potrebu naunih analiza izvornih dokumenata, izdvojenih
miljenja sudija Meunarodnog suda i manifestetnih i latentnih ocjena
sadranih u formuliranoj Presudi. Ishodi nepristrasnih analiza sadraja
pravno validnih dokumenata i naina njihovog sudskog razmatranja moe
imati viestruke i dalekosene implikacije. Moe doprinijeti razumijevanju
razloga za opravdavanje ili negiranje sudijskog preferiranja odreenih
dokumenata, a zanemarivanja drugih, pouzdanosti ili nepouzdanosti individualnih sudskih uvjerenja kao i injenica koje pokzuju koliko je Meunarodni sud pravde ispoljio nezavisnosti od centara politike moi. Istaknuti
istraivai iz pravnih, kriminolokih, historijskih, sociolokih, psihosocijalnih,
psihoforenzikih i drugih, posebno zainteresovanih, naunih disciplina bi
ishodima nepristrasnih analiza ukazali na propuste i greke koje su se
mogle pojaviti u toku trajanja pravnog procesa a, pogotovo za obrazloenje
razloga pravne opravdanosti, pravno neopravdanog zahtjeva Srbije i Crne
Gore sadranog u posebnom sporazumu izmeu Drava Srbije i Crne Gore
i Meunarodnog suda pravde. Iz objavljenog teksta Zahtjev Srbije i
Crne Gore za preispitivanje odluka Pretresnog Vijea od 06. decembra 2005.
je vidljivo da bi Presuda bila primjerenija predmetu Tube Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore da je Sud razmatrao sadraje Zapisnika i
strenografskih zabiljeki sastanaka Vrhovnog vijea odbrane SR Jugoslavije. Postupak Suda, oito je, nije nanio tetu nacionalno bezbjednosnim
interesima Srbije i Crne Gore, kao ni njihovom vitalnom nacionalnom
interesu, ali je svjesno zanemario pravno opravdane zahtjeve Bosne i
Hercegovine.
Na potrebu nepristrasne, psihosocijalne i forenziko psiholoka
analiza ukazuju sadraji sastojnica vrlo sloenog sudskog procesa razmatranja tubenog zahtjeva Bosne i Hercegovine i protivtubi Srbije i Crne
Gore, posebno sadrina i intencija donesene presude i znaenje stavova
utkanih u izdvojenim miljenjima sudija. Psihosocijalna analiza prezenti310
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 311
ranih sadraja dokumenata i procedura donoenja odluka, posebno elemenata

namjere je od velike, ne samo psiholoke, ve i pravne vanosti. Od osobite
vanosti, jer se, u pravnoj interpretaciji, zloin genocida tumai ishodom
posebne namjere. Naglaavanje jedinstvenog karaktera genocida je rezultanta
elementa dolus specialis.
LITERATURA
1. eki, S., AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU PLANIRANJE, PRIPREMA, IZVOENJE, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 2004;
2. eki S., O SRPSKOM VELIKODRAVNOM PROJEKTU, http:
//www.bosniak.org; (2009);
3. Dizdarevi I., NEZABORAV USJEKLINA GENOCIDA. Institut za
istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo
2003;
4. Dwyer D., ANGLES ON CRIMINAL PSYCHOLOGY, (STANOVITA
O KRIVINOJ PSIHOLOGIJI) Nelson Thomas, 2001.
5. Ekmei M., REPUBLIKA SRPSKA - 15 GODINA OPSTANKA I
RAZVOJA, nauni skup odran u Banjaluci od 26-27. juna 2007.
6. Hartmann F., MIR I KAZNA - TAJNI RATOVI MEUNARODNE
POLITIKE I PRAVOSUA, Buybook, Sarajevo 2007;
7. Libby, T. A., Popovi S. , Kuukali, A., Bravo-Mehmedbai, A
TRETMAN PREIVJELIH TORTURE I TRAUME U POSTRATNOM
DRUTVU, CTV, Sarajevo, 2003;
8. MILOEVIU DOKAZAN GENOCID U BOSNI - MEUPRESUDA
HAKOG TRIBUNALA OD 16. JUNA 2004, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 2007;
9. Modly D., Korajli N., KRIMINALISTIKI RJENIK, Centar za kulturu
i obrazovanje, Teanj 2002;
10. Pejak, V., POLITINA PSIHOLOGIJA, Plantprint, Ljubljana 1995;
311
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 312
11. Pejak V., A PSYCHOLOGICAL MODEL OF WAR READINESS

AND WAR PARTICIPATION (PSIHOLOKI MODEL SPREMNOSTI
NA RAT I UEA U RATU)
12. PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE - BOSNA I
HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE. Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 2008;
13. Siegel L., CRIMINOLOGY (KRIMINOLOGIJA), Wordsworth, Belmon
2000;
14. Shoham S. G., Seis M., PSYCHOLOGY OF CRIME, (PSIHOLOGIJA
ZLOINA) Harrow and Heston, New York 1993;
15. Staub E., THE ROOTS OF EVIL - THE ORIGINS OF GENOCIDE
AND OTHER GROUP VIOLENCE, (KORIJENI ZLA PORIJEKLO
GENOCIDA I DRUGOG GRUPNOG NASILJA) Cambridge University Press 1995;
16. iber I., OSNOVE POLITIKE PSIHOLOGIJE, Politika kultura,
Zagreb 1998;
17. Trebjeanin ., RENIK PSIHOLOGIJE, Stubovi kulture, Beograd 2001;
18. Zwaan T., O ETIOLOGIJI I GENEZI GENOCIDA I DRUGIH MASOVNIH ZLOINA UPERENIH PROTIV ODREENIH GRUPA, u
knjizi SREBRENICA - OD PORICANJA DO PRIZNANJA, Helsinki
odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd 2005, str. 22. do 58.
312
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 313
REZIME
Uvodne napomene sadrane u Presudi Meunarodnog suda Pravde
(MSP) uvjerljivo ukazuju na potrebu naunih analiza izvornih dokumenata,
izdvojenih miljenja sudija MSP i manifestnih i latentnih ocjena sadranih
u formalnoj Presudi.
Ishodi nepristrasnih analiza sadraja pravno validnih dokumenata
i naina njihovog sudskog razmatranja mogu imati viestruke i dalekosene
implikacije. Mogu doprinijeti razumijevanju razloga za opravdanje ili
negiranje sudskog preferiranja odreenih dokumenata, a zanemarivanja
drugih, pouzdanost ili nepouzdanost individualnih sudskih uvjerenja, kao i
injenica koje pokazuju koliko je Meunarodni sud pravde ispoljio nezavisnost od centara politike moi.
Istaknuti istraivai iz pravnih, kriminolokih, historijskih, psihosocijalnih, psihoforenzikih i drugih posebno zainteresovanih, naunih
disciplina bi ishodima nepristrasnih analiza ukazali na propuste i greke
koje su se mogle pojaviti u toku trajanja pravnog procesa, a pogotovo za
obrazloenje razloga pravne opravdanosti, pravno neopravdanog zahtjeva
Srbije i Crne Gore sadranog u posebnom sporazumu izmeu drava Srbije
i Crne Gore i MSP. Iz objavljenog teksta Zahtjev Srbije i Crne Gore za
preispitivanje odluke Pretresnog vijea od 6. decembra 2005. je vidljivo
da bi Presuda bila primjerenija da je Sud razmatrao sadraje Zapisnika i
stenografskih zabiljeki sa sastanaka Vrhovnog vijea odbrane SRJ.
Psihosocijalna analiza prezentiranih sadraja, dokumenata i procedura donoenja odluka, posebno elemenata namjere je od velike, ne samo
psiholoke, ve i pravne vanosti. Od osobite je vanosti jer se, u pravoj
interpretaciji, zloin genocid tumai ishodom posebne namjere. Naglaavanje jedinstvenog karaktera genocid je rezultanta elemenata
dolus specialis.
Rad se zasniva na psiholokom tumaenju namjere, na identifikaciji
elemenata namjere u pripremi i u toku agresije i na uvjerljivosti psiholokih mehanizama odbrane svojih genocidnih namjera koje su koristili
(a i danas koriste) idejni zaetnici, planeri i neposredni izvritelji genocida.
313
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 314
SUMMARY
Introductory notes contained in the Judgment of International Court
of Justice (ICJ) convincingly point out to the need of making scholars
analyses of the original documents, dissenting opinions of the judges of the
ICJ and manifest and latent assessments contained in the official Judgment.
The results of impartial analyses of the contents of legally valid
documents and method of their consideration in the Court may have
multiple and far-reaching implications. They can contribute to understanding of the reasons for justification or negation of the Court preferring
certain documents and ignoring others, reliability or non-reliability of individual Court views, as well as the fact showing how much the ICJ expressed
independence of the political power centers.
Prominent researchers from legal, criminological, historical, psychosocial, psycho-phorensic and other specially interested scholar disciplines
would by the results of impartial analyses, point out to the failures and
mistakes which might appear during the legal proceedings, and especially
for explanation of the reasons of legal justification of legally unjustified
requirement of Serbia and Montenegro, contained in the special treaty
between the states Serbia and Montenegro and the ICJ. From the published
text Application of Serbia and Montenegro for reviewing the Trial
Chambers decision of 06 December 2005, it is visible that the Judgement
would be more appropriate if the Court have had considered the Minutes and
stenographic notes contents from the sessions of the FRY Defence Supreme
Chamber. Psychosocial analysis of the presented contents of the documents
and procedures of taking decisions, especially the elements of intent is of
great importance, not only psychological, but also legal. It is especially
important since in the legal interpretation, the crime of genocide is interpreted by the outcome of specific intent. Emphasizing a uniform
character of genocide is the resultant of the dolus specialis elements.
The paper is founded on psychological interpretation of the intent, on
identification of the intent elements in preparation and during the aggression,
and on credibility of psychological mechanisms for defending their
genocide intents, which have been used (and are still being used) by the
idea creators, planners and direct perpetrators of genocide.
314
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 315
Mr. Maja Sahadi, Pravni fakultet Univerziteta u Zenici
RAZMATRANJE PRESUDE MEUNARODNOG SUDA

PRAVDE U SPORU KOJI SE ODNOSI NA PRIMJENU
KONVENCIJE O SPREAVANJU I KANJAVANJU ZLOINA
GENOCIDA IZ 1948. GODINE (BOSNA I HERCEGOVINA
PROTIV SRBIJE I CRNE GORE) - ZNAAJ PRESUDE
MEUNARODNOG SUDA PRAVDE ZA BOSNU
I HERCEGOVINU
1. Kratak pregled sudskog postupka1

Bosna i Hercegovina je tubu protiv tadanje Savezne Republike
Jugoslavije podnijela Meunarodnom sudu pravde 20. marta 1993. godine
zbog krenja Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz
1948. godine a iste godine je Meunarodni sud pravde, na zahtjev Bosne i
Hercegovine, donio privremene mjere u smislu zatite prava predvienih
Konvencijom o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. godine;
1996. godine se odrala javna rasprava o prethodnim prigovorima te je 11.
jula iste godine Meunarodni sud pravde potvrdio svoju nadlenost te odbacio
prigovore. Savezna Republika Jugoslavija je 1997. godine podnijela protutubu u kojoj je tvrdila da je Bosna i Hercegovina poinila genocid nad
srpskim stanovnitvom u Bosni i Hercegovini, te je kasnije predloila
izvansudsko poravnanje to je Bosna i Hercegovina odbila. U meuvremenu
je Savezna Republika Jugoslavija povukla protutubu 2001. godine ali
je zatraila da se ponovno ispita nadlenost Meunarodnog suda pravde
kao i reviziju presude koja je donijeta 1996. godine u pogledu nadlenosti.
U meuvremenu, 2003. godine Savezna Republika Jugoslavija postala je
dravna zajednica pod nazivom Srbija i Crna Gora s tim da je iste godine
1
Za detaljan pregled trajanja sudskog postupka Bosna i Hercegovina protiv Srbije i

Crne Gore vidjeti: Malcolm N. Shaw, INTERNATIONAL LAW (MEUNARODNO
PRAVO), Cambridge University Press, Cambridge 2008., str. 283 285.
315
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 316
Meunarodni sud pravde potvrdio svoju nadlenost. Tokom 2006. godine

odrana je usmena rasprava, a iste godine se Crna Gora proglasila neovisnom
dravom. Presuda o navedenom sporu donesena je 26. februara 2007. godine.
2. Kako je presudio meunarodni sud pravde ?

Tokom trajanja procesa Meunarodni sud pravde odluivao je o
nadlenosti, pojedinanoj odgovornosti poinilaca u odnosu na odgovornost
drave kao subjekta meunarodnog prava, odgovornosti za injenje odnosno
neinjenje itd. Na kraju je Meunarodni sud pravde utvrdio sljedee:2
- da Srbija nije izvrila genocid, preko svojih organa ili osoba ija
djela povlae njenu odgovornost prema meunarodnom obiajnom
pravu, krenjem obaveza koje ima prema Konvenciji o spreavanju
i kanjavanju zloina genocida;
- da Srbija nije izvrila udruivanje radi izvrenja genocida, niti je
podsticala na izvrenje genocida krenjem svojih obaveza prema
Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida;
- da Srbija nije bila suuesnik u genocidu, krenjem svojih obaveza
prema Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida;
- da je vezano za genocid izvren u Srebrenici u julu 1995. godine,
Srbija prekrila obavezu spreavanja genocida prema Konvenciji
o spreavanju i kanjavanju zloina genocida;
- da je Srbija prekrila svoju obavezu prema Konvenciji o spreavanju
i kanjavanju zloina genocida, poto nije izruila Ratka Mladia,
optuenog za genocid i suuesnitvo u genocidu, radi suenja pred
Meunarodnim krivinim tribunalom za bivu Jugoslaviju i poto
na taj nain nije u cijelosti suraivala s tim Tribunalom;
- da je Srbija prekrila svoju obavezu da se pridrava privremenih
mjera koje je Sud naloio 8. aprila i 13. septembra 1993. godine u
2
PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE - BOSNA I HERCEGOVINA

PROTIV SRBIJE I CRNE GORE, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava, Sarajevo 2008., par. 471.
316
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 317
ovom sporu, budui da nije poduzela sve mjere koje su bile u njenoj
moi da sprijei genocid u Srebrenici u julu 1995. godine;
- da Srbija mora odmah poduzeti efikasne korake u cilju punog
potivanja obaveze prema Konvenciji o spreavanju i kanjavanju
zloina genocida u cilju kanjavanja djela genocida, kako je
definirano u lanu II Konvencije3, ili bilo kojih drugih djela
zabranjenih lanom III Konvencije4 i izruiti osobe optuene za
genocid ili za bilo koje od ostalih djela u Meunarodni krivini
tribunal za bivu Jugoslaviju i u potpunosti suraivati s tim
Tribunalom;
- to se tie krenja obaveza navedenih u stavovima 5 i 7, zakljuci
Suda formulirani u tim stavovima, predstavljaju adekvatnu
satisfakciju, te da spor nije takve prirode da bi bilo primjereno
davanje naloga za plaanje naknade u odnosu na krenje na koje se
poziva u stavu 5, niti za pruanje uvjerenja i garancija o neponavljanju.
Sud je donio svoju odluku u predmetu Bosna i Hercegovina protiv
Srbije nakon to su iznesene sloene rasprave u ovom predmetu (ili ovome
slinim predmetima) poslije 14 godina.5 Predmet Bosna i Hercegovina
protiv Srbije [i Crne Gore] obuhvatio je glavna pitanja u odnosu na injenice,
3
U lanu II Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. godine

navodi se sljedee: u smislu ove Konvencije kao genocid se smatra bilo koje od navedenih
djela uinjenih u namjeri potpunog i djeliminog unitenja jedne nacionalne, etnike,
rasne ili vjerske grupe kao takve: a) ubojstvo lanova grupe; b) teka povreda fizikog
ili mentalnog integriteta lanova grupe; c) namjerno podvrgavanje grupe ivotnim uvjetima
koji treba da dovedu do njenog potpunog ili djeliminog unitenja; d) mjere uperene na
spreavanje raanja u okviru grupe; e) prinudno premjetanje djece iz jedne grupe u drugu
(navedeno prema: Slubeni vesnik Prezidijuma Narodne skuptine FNRJ, broj 2/1950).
4
U lanu III Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948.
godine navodi se sljedee: kanjiva su sljedea djela: a) genocid; b) planiranje izvrenja
genocida; c) neposredno i javno podsticanje na vrenje genocida; d) pokuaj genocida;
e) suuesnitvo u genocidu (navedeno prema: Slubeni vesnik Prezidijuma Narodne
skuptine FNRJ, broj 2/1950).
5
Daniel Mller, PROCEDURAL DEVELOPMENTS AT THE INTERNATIONAL
COURT OF JUSTICE, (KAKO SE ODVIJAO POSTUPAK U MEUNARODNOM
SUDU PRAVDE) The Law and Practice of International Courts and Tribunals, vol. 6,
2007., str. 447. u:
317
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 318
njihovo postojanje, njihovu istinitost, njihovu sadrinu i vanost koja im je

trebala biti pridodana.6 Tako autor Daniel Mller ukratko objanjava da prema
iznesenom, Sud dri da Srbija nije poinila, niti je bila u zavjeri da poini ili
potie injenje genocida, te da nije bila suuesnik u izvrenju genocida u
smislu svojih obaveza prema Konvenciji o spreavanju i kanjavanju
zloina genocida. U stvari, iako je Sud zaprimio veliki broj dokaza o
masovnim ubojstvima i drugim zvjerstvima poinjenim u Bosni i Hercegovini, nije mogao da prema dostavljenim dokazima utvrdi postojanje
specijalne namjere (dolus specialis) da se u cijelosti ili dijelom uniti grupa
bosanskih Muslimana, osim kada su u pitanju ubojstva vie od 7000
bosanskih Muslimana u Srebrenici u julu 1995. godine. U skladu s tim, Sud
nije bio uvjeren da se genocid u Srebrenici treba pripisati Srbiji prema
meunarodnom pravu. Sud je ipak utvrdio da je Srbija prekrila svoje
obaveze iz lana I Konvencije [o spreavanju i kanjavanju zloina
genocida]7 u smislu [ne]spreavanja genocida u Srebrenici. () Konano,
Sud je miljenja da je Srbija prekrila svoje obaveze iz lana VI
Konvencije [o spreavanju i kanjavanju zloina genocida]8 da surauje sa
Meunarodnim krivinim tribunalom za bivu Jugoslaviju, s jedne strane,
i da tuena strana nije potovala ranije naloge Suda koje su ukazivale na
privremene mjere. Prema tome sud je zakljuio da ovako utvreno injenino stanje predstavlja odgovarajuu satisfakciju za Bosnu i Hercegovinu.
Niti plaanje naknade, niti garancija neponavljanja nije se smatrala
prigodnom od strane Suda.9
Ibidem, str. 486.

U lanu I Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. godine
navodi se da: strane ugovornice potvruju da je genocid, bez obzira da li je izvren za
vrijeme mira ili rata zloin po meunarodnom pravu i da preuzimaju obaveze da ga
sprijee i kazne (navedeno prema: Slubeni vesnik Prezidijuma FNRJ, broj 2/1950).
8
U lanu VI Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. godine
navodi se da: lica optuena za krivino djelo genocida ili za neko drugo djelo navedeno
u lanu III bie predana na suenje nadlenim sudovima drave na ijoj teritoriji je
odreeno djelo izvreno, ili u Meunarodnom krivinom sudu, koji e biti nadlean za
lanice ugovornice koje budu priznale njegovu nadlenost (navedeno prema: Slubeni
vesnik Prezidijuma Narodne skuptine FNRJ, broj 2/1950).
9
Mller, op. cit., str. 448.
7
318
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 319
3. Utjecaj prakse Meunarodnog krivinog tribunala za

bivu Jugoslaviju na presudu Meunarodnog
suda pravde
Meunarodni sud pravde veoma se oslonio na injenina i pravna
saznanja Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju10. Kao
rezultat toga, tretirao je ad hoc Tribunal kao specijalizirani i autoritativni
sudbeni organ iji bi zakljuci, u okviru svog podruja strunosti, trebali biti
promatrani sa ogromnim potovanjem11 gdje se Meunarodni krivini
tribunal za bivu Jugoslaviju u pogledu svrhe i primjene Konvencije o
genocidu pozivao na miljenja Raphaela Lemkina koji je prvi upotrijebio
termin genocid.12 U skladu s tim, u Presudi je Meunarodni sud pravde
potvrdio ve utvreno injenino i pravno stanje od strane Meunarodnog
krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju. Tako je 2001. godine Meunarodni
krivini tribunal za bivu Jugoslaviju utvrdio da je masakr u Srebrenici u
julu 1995. godine genocid ali da se ratni pohod bosanskih Srba potpomognut
od strane Srbije nazvan etniko ienje13 ne moe nazvati genocidom.14
10
Za vie informacija o praksi Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju

pogledati: Zarije Seizovi, ZLOINI PROTIV OVJENOSTI, POJAM, BITNI ELEMENTI I OBLICI PREMA STATUTU I PRAKSI HAKOG TRIBUNALA, Meunarodno javno pravo, zbirka eseja, Univerzitet u Zenici, Zenica, 2008., str. 147 185.
11
William A. Schabas, INTERNATIONAL CRIMINAL TRIBUNALS (MEUNARODNI KRIVINI SUDOVI): A REVIEW OF 2007, Northwestern Journal of
International Human Rights, vol. 6 iss. 3, 2008., str. 384.
12
Vidjeti vie: Paul Kim, THE LAW OF GENOCIDE IN THE JURISPRUDENCE
OF ICTY AND ICTR IN (ZAKON O GENOCIDU U PRAVOSUU MKTBJ I MKT
ZA RUANDU 2004.) International Criminal Law Review, vol. 5, 2005., str. 433.
13
Sagledavajui u kontekstu sukoba u bivoj Jugoslaviji, etniko ienje znai
iscrtavanje etniki homogenog podruja putem upotrebe sile ili zastraivanja da bi se
uklonile osobe odreene gupe sa tog podruja. (Interim Report of the Commission of
Experts Established Pursuant to Security Council Resolution 780 (1992), UN Doc. S/35374
(1993), para. 55. (preuzeto iz: William A. Schabas, GENOCIDE IN INTERNATIONAL
LAW, Cambridge University Press, 2000., str. 190.).
14
Vidjeti vie: Prosecutor v. Jelisi, 14 December 1999, Judgment, Case No. IT 95
10 T; Prosecutor v. Sikirica et al., 3 September 2001, Judgment on Defence Motions to
Acquit, Case No. IT 95 8 T; Prosecutor v. Staki, 31 July 2003, Judgment, Case No.
IT 97 24 T; Prosecutor v. Branin, 1 September 2004, Judgment, Case No. IT 99
36 T (preuzeto iz: William A. Schabas, PREVENTING THE ODIOUS SCOURGE:
319
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 320
Osim toga, u smislu pridavanja velike vanosti pravu i praksi Meunarodnog

krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju Sud je zakljuio da Srbija nije
mogla biti obiljeena kao suuesnik u srebrenikom masakru, iako je
proglaena krivom za proputanje djelovanja u cilju spreavanja zloina.15
4. Izdvojena miljenja utjecaj na tumaenje presude

Suci su suprotstavljena miljenja priloili u Dodatku presude
(Dodatak 350 strana Presuda 233 strana) u obliku izdvojenog miljenja,
pojedinane ili pojedinanog izjanjenja, neslaganja. Tako je u Izdvojenom
miljenju o Presudi potpredsjednik Meunarodnog suda pravde Awn
Shawkat Al Khasawneh zauzeo stav da obimni i uvjerljivi dokazi
potkrepljuju umijeanost Srbije kao glavnog uesnika ili suuesnika u
genocidu koji se dogodio u Srebrenici16, naveo je kako je nesuglasan sa
metodologijom Meunarodnog suda pravde za procjenjivanje injenica i
izvlaenjem zakljuaka iz njih17, te je uz ovo u zakljuku naveo da je Sud
ostvario ovaj nevjerojatan rezultat, suoen sa obiljem uvjerljivih dokaza u
suprotno. Taj je rezultat, meutim, proizvod kombiniranja metoda i tehnika
koje je Sud usvojio, a koje nisu mogle dovesti do tog rezultata.18
Veliki broj neslaganja i izdvojenih miljenja priloenih uz Presudu19,
ukazuje na itav kompleks pravno politikih razmimoilaenja sudaca. Ono
THE UNITED NATIONS AND THE PREVENTION OF GENOCIDE (SPREAVANJE
TOG ODVRATNOG RATA - UJEDINJENE NACIJE I SPREAVANJE GENOCIDA),
International Journal on Minority and Group Rights, vol 14, 2007., str. 391).
15
William A. Schabas, PREVENTING THE ODIOUS SCOURGE: THE UNITED
NATIONS AND THE PREVENTION OF GENOCIDE (SPREAVANJE TOG
ODVRATNOG RATA UJEDINJENE NACIJE I SPREAVANJE GENOCIDA),
International Journal on Minority and Group Rights, vol. 14, 2007., str. 391 392.
16
Izdvojeno miljenje potpredsjednika Al Kasawneha, PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE - BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE
GORE, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo
2008., str. 1.
17
Ibidem.
18
Ibidem, str. 26.
19
Vidjeti vie: PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE - BOSNA I
HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE, Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 2008.
320
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 321
to je zabrinjavajue, jeste postojanje medijskih pekulacija o pregovorima

i/li dogovorima izmeu pro srpskih i pro bosanski orijentiranih sudaca
po kojima je, navodno, trebalo uiniti ustupak objema stranama Srbiji
jer nee plaati ratne reparacije i biti proglaena za direktnog i/li indirektnog
izvrioca genocida, te da njena odgovornost bude ograniena samo na
neinjenje propust da sprijei genocid i kazni poinioce a BiH time to
bi se zloin u Srebrenici okarakterizirao kao genocid, Srbija optuila za
nepridravanje privremenih mjera, nesuradnju sa MKTBJ [Meunarodnim
krivinim tribunalom za bivu Jugoslaviju], te propustom spreavanja
Srebrenikog genocida i nekanjavanja (in)direktnih izvrilaca.
Nisu provjerljive ocjene kako bi drugaijom presudom Srbiji bio
otean put pristupanja Evropskoj uniji. Posljedice koje presuda ima na
porast nacionalizma u Srbiji, ali i BiH, ve su vidljive, jer su proradikalno
orijentirane politike opcije trenutno dobile zamah.20 I ne samo to. Spominje
se ne samo da je Meunarodni sud pravde pokuao putem Presude da osigura
svakoj strani u sporu odreeni vid zadovoljtine, nego i da se ba u vrijeme
donoenja presude Kosovo proglasilo neovisnim, pa se vodilo rauna da
Srbija ne bude potpuni gubitnik time to e se proglasiti krivom za
izvrenje zloina genocida. Iz onoga to je proizalo nakon presude, teko
je ne pomisliti da su suci Meunarodnog suda pravde eljeli uravnoteiti
odnose strana u sporu te su pristali na kompromis. Ipak, teko je zamisliti
da bi Meunarodni sud pravde kao najvii pravosudni organ Ujedinjenih
nacija mogao biti rukovoen politikim pritiscima i da bi mogao podlei
utjecaju politikih motiva.
5. Nakon presude
Presuda Meunarodnog suda pravde u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije bila je ponajvie bolna za Bosnu i Hercegovinu kao
Dravu tuiteljicu, te krajnje nelogian i nedosljedan zavretak dugotrajnog
sudskog procesa. inilo se da je osnovna pogreka bila u tome to je
Bosna i Hercegovina nastavila proces pred Meunarodnim sudom pravde
20
Mirjana Teji, ODGOVORNOST SRBIJE ZA GENOCID PRIMENA KONVENCIJE O SPREAVANJU I KANJAVANJU ZLOINA GENOCIDA, Temida, decembar 2007., str. 41 42.
321
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 322
usprkos ranije utvrenim injenicama pred Meunarodnim krivinim

sudom za bivu Jugoslaviju. Naravno da su prve reakcije u Bosni i Hercegovini bile nevjerica, uas, ljutnja a presuda se, od njenog donoenja,
promatra ambivalentno: ili na nain da je Srbija osloboena genocida ili da
je Sud presudio o postojanju genocida u Bosni i Hercegovini.
Na prvoj meunarodnoj konferenciji o genocidu koja je odrana u
Sarajevu nakon sukoba 1992. 1995. godine intenzitet emocija u pogledu
reakcije na presudu je bio oevidan. Dok su neki karakterizirali presudu
kao izdaju meunarodne zajednice, drugi su hvalili odluku Suda tvrdei
da je konano rijeeno pitanje da li je Srbija orkestrirala genocid. Neki su
izrazili razoarenje u Sud, naglaavajui da je propustio da razrijei mnoga
kontraverzna pitanja koja su se javila tokom spora. Zbunjenost u pogledu
onoga to je sloena i dugaka Presuda Suda sadravala, i daljnja kontroverza
da li je presuda dobitak ili gubitak za bilo koju od strana, naglaava potrebu
poblieg itanja i tonijeg razumijevanja analize Suda.21
Naravno da su se u Bosni i Hercegovini pojavile tvrdnje poput one
da Presuda Meunarodnog suda pravde predstavlja potvrdu genocida u
Bosni i Hercegovini to za posljedicu treba da ima ukidanje Republike
Srpske koja je genocidna tvorevina. Izraeno je duboko razoaranje u odluku
Meunarodnog suda pravde koja je ocijenjena poniavajuom za rtve i
sramnom za porodice rtava. esto se dodaje i da je djelovanje Suda odreeno
iskljuivo politikim utjecajem a ne prema naelima pravde i istine.
Argumentira se i da najvaniji dokazi nisu bili dostupni Sudu obzirom da ih
Srbija i danas krije, kao to uostalom nisu bili dostupni ratni zloinci.
Interesantno je i da se Sud u nekim odlukama pozivao na prijanje presude
Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju a u nekim odlukama
to nije inio.
Neki autori miljenja su da je za vrijeme trajanja procesa esto cilj
upotrebe termina genocid od strane novinara, politiara i historiara
21
Suzana SCouto, REFLECTIONS ON THE JUDGEMENT OF THE INTERNATIONAL COURT OF JUSTICE IN BOSNIAS GENOCIDE CASE AGAINST SERBIA
AND MONTENEGRO (RAZMILJANJA O PRESUDI MEUNARODNOG SUDA
PRAVDE ZBOG GENOCIDA U BOSNI - TUBA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE),
HRB, 2007., str. 2.
322
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 323
bio jedino da se stigmatiziraju zvjerstva koja nisu posebno pravno regulirana.

Sa stajalita meunarodnog prava, osnovni interes u karakteriziranju
djelovanja kao genocida bio je da se oslobode otporne i besprimjerne
odredbe Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948.
godine. lan IX [Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida]22
kojim se utvruje nadlenost Meunarodnog suda pravde u sporovima
koji se odnose na tumaenje, primjenu i izvrenje Konvencije, bio je od
posebnog znaaja u tom pogledu. Konvencijom su uspostavljeni vani pravni
principi, utvrene su uzviene obaveze da se potuje i omogui potovanje
zabrane zloina genocida. Veina navedenog je jednostavno neprimjenjivo
spram drugih meunarodnih prekraja koji su sluili da se pobolja zatita
ljudskih prava, posebice zloini protiv ovjenosti i ratni zloini, barem onako
kako je pravo tada bilo uspostavljeno.23 William Schabas, profesor meunarodnog prava na Univerzitetu Irske u Galwayu izjavio je da je sud moda
elio izbjei diplomatsko uruavanje Srbije, kao i da je vie kao graanski
nego krivini sud, naviknut da se osloni na zabiljeene materijale nego na
agresivno provoenje dokaza.24
Presuda je izazvala mnogo uasa u Sarajevu, ali bila bi greka da se
tretira kao jedna forma odrjeenja za Srbiju. Sud je zakljuio da zvjerstva
koja su poinjena za vrijeme sukoba mogu da se opiu kao zloini protiv
ovjenosti ili ratni zloini. Pa ipak, obzirom da je tuba podnesena na temelju
Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, Sud nije imao
22
U lanu IX Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948.

godine navodi se: da e sporovi izmeu strana ugovornica u pogledu tumaenja, primjene
i izvrenja ove Konvencije, podrazumijevajui tu i sporove koji se odnose na odgovornost
neke drave za genocid ili bilo koje drugo djelo pobrojano u lanu III, bie izneseni pred
Meunarodni sud pravde, na traenje jedne od strana u sporu (navedeno prema: Slubeni
vesnik Prezidijuma FNRJ, broj 2/1950).
23
William A. Schabas, THE INTERNATIONAL LEGAL PROHIBITION OF
GENOCIDE COMES OF AGE (MEUNARODNA PRAVNA ZABRANA GENOCIDA
JE POSLJEDICA RANIJIH DOGAANJA) [Konvencija je donesena 1948. godine]),
Human Rights Review, July September, 2004., str. 46.
24
Marlise Simons, GENOCIDE COURT RULED FOR SERBIA WITHOUT SEEING
FULL WAR ARCHIVE, (SUD ZA GENOCID JE PRESUDIO U KORIST SRBIJE A
DA NIJE PREDHODNO PREGLEDAO KOMPLETNU RATNU ARHIVU) New York
Times, April 9, 2007.
323
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 324
nadlenost da konano presudi u pogledu ovih kategorija meunarodnog

zloina. Sud je ini se iskazao miljenje da kada su meunarodni zloini
ovakve prirode u pitanju, da je bolji sud za sudsku raspravu specijalizirani
meunarodni krivini tribunal, poput Meunarodnog krivinog tribunala
za bivu Jugoslaviju i Meunarodnog krivinog suda. Ishod na Meunarodnom sudu pravde, za one koji su upoznati sa sudskom praksom Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju, bio je u potpunosti
predvidljiv. Bosna i Hercegovina je pogreno procijenila ustezanje Suda
od davanja slobodnije i ire interpretacije Konvencije o genocidu, onoj koja
bi u praksi podvela etniko ienje u okvire definicije o genocidu. Presuda
Bosna i Hercegovina protiv Srbije je vjerojatno obeshrabrila budue
traenje pomoi od Meunarodnog suda pravde u pogledu Konvencije o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida. Njeno izricanje o obavezi
spreavanja, ipak je vaan razvoj iji znaaj ne bi trebao biti podcijenjen.25
6. Znaaj miljenja Meunarodnog suda pravde za Bosnu

i Hercegovinu
Jedna od osnovnih znaajki Presude Meunarodnog suda pravde
je u tome to je to prva presuda u historiji povodom spora u kojem je jedna
drava optuila drugu za genocid. Bosna i Hercegovina je time postala prva
drava u historiji koja je zatraila sudsku naredbu protiv ve pokrenutih,
rairenih zvjerstava koja su se inila protiv civilnog stanovnitva.26 U
isto vrijeme ovo je prva konana presuda Meunarodnog suda pravde o
primjeni odredbi Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida.
Ima znaajan precedentni karakter, jer explicite utvruje trostruku odgovornost drava: 1) da ne poine genocid ili druga djela navedena Konvencijom, 2) da preduzmu sva raspoloiva sredstva kako bi sprijeile izvrenje
25
William A. Schabas, PREVENTING THE ODIOUS SCOURGE: THE UNITED

NATIONS AND THE PREVENTION OF GENOCIDE, op. cit., str. 392.
26
John Quigley, INTERNATIONAL COURT OF JUSTICE AS A FORUM FOR
GENOCIDE CASES, (MEUNARODNI SUD PRAVDE KAO FORUM ZA SPOROVE
O GENOCIDU) Case Western Reserve Journal of International Law, vol. 40, 2007/2008.,
str. 244.
324
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 325
genocida i/li drugih navedenih akata, i 3) da kazne poinioce ovih zlodjela,

prema svojim ili meunarodnim krivinim sudovima.27 Tako je i spor
Bosna i Hercegovina protiv Srbije pred Meunarodnim sudom pravde jedan
od najvanijih sudskih procesa od II svjetskog rata. Na kraju, ovo je prvi
spor u historiji za koji je donesena konana presuda o odgovornosti drave
za poinjenje zloina genocida. Sasvim je jasno da u praksi nije bilo jasno
definiranih mjerila i standarda na osnovu kojih bi komparativnom analizom
mogli doi do zakljuaka o tome da li je Meunarodni sud pravde primijenio
blaa ili stroija mjerila i standarde.
Iako e Presuda u narednim godinama biti predmetom analize,
posebno problema nadlenosti Meunarodnog suda pravde nad Srbijom,
ogranienja u pogledu ocjene odgovornosti Srbije za poinjeni genocid,
postoje odreeni aspekti koje valja sagledati: odluka Suda da se osloni na
jurisprudenciju Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju; odluka
Suda da ne primijeni kumulativnu analizu dokaza zbog efikasnosti voenja
postupka; odluka Suda da ne upotrijebi dokaze, odnosno ne dozvoli
pribavljanje dokaza koji bi na najbolji nain prikazali umijeanost Srbije u
genocid u Bosni i Hercegovini obzirom da je Bosna i Hercegovina ve imala
dokaze istog karaktera iz arhive Meunarodnog krivinog tribunala za
bivu Jugoslaviju to se moglo smatrati zamjenom za dokaze koje je Bosna
i Hercegovina traila da se dostave iz Srbije. Nesporno je da postoji potreba
za jasnom, tanom i preciznom analizom Presude Meunarodnog suda
pravde. Uz ovo neophodno je i objektivno objanjenje Presude bez predrasuda i pristrasnosti.
Znaaj Presude Meunarodnog suda pravde ogleda se u tome da je
Bosna i Hercegovina tokom trajanja postupka dokazala da je Meunarodni
sud pravde nadlean u ovom sporu koji je spor izmeu dvije drave kao
subjekata meunarodnog prava, tako da krivica za genocid nije u potpunosti
prenesena na pojedince, nego da Srbija snosi odgovornost kao drava,
odnosno kao subjekt meunarodnog prava.
Presuda je potvrdila nadobudni pristup tumaenju obaveze spreavanja genocida u smislu da namee obavezu drave da sprijei genocid
27
Teji, op. cit., str. 41.
325
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 326
ak i kada se ne dogaa u okvirima te konkretne drave nego i izvan dravnih

granica iste.28 Stoga je znaajno da je Sud pojasnio da obaveze prema
Konvenciji o genocidu nisu ograniene samo na vlastitu teritoriju drave,
nego se primjenjuju u bilo kojoj dravi u kojoj se genocid dogaa. Tako je
Sud i zakljuio da obzirom da je vlast u Srbiji bila u mogunosti da utjee
na bosanske Srbe u pogledu masakra u Srebrenici, da je Srbija odgovorna
prema Konvenciji o genocidu za proputanje spreavanja genocidnog
napada na [taj] bosanski grad. Povrh toga, Sud je zakljuio da je Srbija
prekrila obavezu prema Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina
genocida tako to je propustila da lii slobode zaetnika masakra u Srebrenici
generala Ratka Mladia, koji je bio prisutan u Srbiji i izrui ga Meunarodnom krivinom tribunalu za bivu Jugoslaviju pred kojim je optuen
za genocid.29
U skladu sa navedenim, znaaj Presude Meunarodnog suda pravde
mogue je pratiti i u dijelu u kojem Presuda referira na krenje obaveze
spreavanja zloina genocida i kanjavanja poinitelja genocida, gdje je
sud nesporno utvrdio da Srbija snosi odgovornost sve dok ne izrui optuene
za ratne zloine i zloine protiv ovjenosti koji su poinjeni na podruju
bive Jugoslavije Meunarodnom krivinom tribunalu za bivu Jugoslaviju
a koji se nalaze u okviru njenih nadlenosti. Ovim se jasno daje do znanja
da Meunarodni krivini tribunal za bivu Jugoslaviju moe snanije i
izraajnije zahtijevati od Srbije da surauje u pogledu izruenja ratnih
zloinaca koji do sada nisu izrueni Meunarodnom krivinom tribunalu
za bivu Jugoslaviju.
Postoji itav niz znaajnih posljedica razliitog karaktera koje je
prouzroila Presuda Meunarodnog suda pravde od kojih je najvanija da
je Srbija u vie navrata po vie razliitih taaka optunice osuena u
28
William A. Schabas, INTERNATIONAL CRIMINAL TRIBUNALS : A REVIEW
OF 2007 (MEUNARODNI KRIVINI SUDOVI PREGLED IZ 2007. GODINE)
Northwestern Journal of International Human Right, op. cit., str. 385.
29
Michael P. Scharf & Brianne M. Draffin, TO PREVENT AND TO PUNISH
(SPRIJEITI I KAZNITI) AN INTERNATIONAL CONFERENCE IN COMMEMORATION OF THE SIXTIETH ANNIVERSARY OF THE GENOCIDE CONVENTION, Case Western Reserve Journal of International Law, vol. 40, 2007/2008., str. 3.
326
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 327
presudama Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju to se

uzimalo u obzir tokom voenja postupka u sporu Bosna i Hercegovina protiv
Srbije. S druge strane utjecaj presude Meunarodnog suda pravde u sporu
Bosna i Hercegovina protiv Srbije osjetio se gotovo odmah u predmetima
za koje se vodi postupak pred Meunarodnim krivinim tribunalom za
bivu Jugoslaviju i to u predmetima Tuilac protiv Krstia, Tuilac protiv
Blagojevia, prema jednima u negativnom a prema drugima pozitivnom
smislu.
Znaaj presude ogleda se i u tome to je Presudom Meunarodnog
suda pravde jo jednom potvrena agresija na Bosnu i Hercegovinu. U tom
smislu je u presudi navedeno da su pripadnici Oruanih snaga Jugoslavenske narodne armije, kasnije Vojske Jugoslavije, zatim pripadnici
Ministarstva unutarnjih poslova te pripadnici paravojnih formacija iz
Srbije bili umijeani u oruani sukob u Bosni i Hercegovini.
Kroz obrazloenje presude, Sud se osvrnuo i na ulogu Republike
Srpske Krajine, danas Republike Srpske, odnosno na umijeanost tadanjeg
politikog i vojnog vrha Republike Srpske Krajine.
Moda je najvanija znaajka Presude Meunarodnog suda pravde
da je utvreno da je u julu 1995. godine izvren genocid u Srebrenici a
Srbija je proglaena krivom jer nije sprijeila genocid u Bosni i Hercegovini,
iako je kao potpisnica Konvencije i spreavanju i kanjavanju zloina
genocida iz 1948. godine obavezana da to uini. Ipak, iako je utvreno
izvrenje genocida, Srbija nije obavezana da plati reparacije, naglaena
je samo obaveza suradnje sa Meunarodnim krivinim tribunalom za bivu
Jugoslaviju. Tako se nakon donoenja presude otvaraju mnoga pitanja od
kojih je moda i najvanije pitanje procesa pomirenja na podruju bive
Jugoslavije. Pravo na istinu i obaveza utvrivanja istine o prolim dogaajima
prepoznati su i u okvirima meunarodnog prava i to kroz meunarodne
dokumente, opa pravna naela meunarodnog prava, meunarodno obiajno
pravo, meunarodne sudske presude itd. Tako zadatak primjene obaveze
procesuiranja, obaveze na istinu i obaveze na reparaciju30 treba biti
30
O mogunosti da nacionalni sudovi osiguraju obeteenje u predmetu Bosna i

Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore pogledati: Sanja aji, VICTIMS AND PROMISE
327
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 328
usmjeren i izvan ustavnih i zakonskih odredbi, kroz izgradnju kulture ljudskih

prava, oprost i demokratizaciju.31
Naravno da presuda otvara sloena pravna i politika pitanja u
pogledu izravne odgovornosti Srbije za injenje odnosno neinjenje te
mogunosti pripisivanja specijalne namjere za izvrenje genocida. Ali,
znaaj presude treba shvatiti u smislu da se genocid koji je poinjen u
Srebrenici u julu 1995. godine vie ne moe poricati, da postoji kao injenica
koju je utvrdio neovisni meunarodni sudski organ, da su politike manipulacije i relativiziranja sada izlini, da je neophodno da se preuzme
odgovornost obje strane, i to odgovornost svake vrste, prema zajednici spram
koje je zloin genocida poinjen.
7. Zakljuak
Genocid u Srebrenici koji se dogodio u julu 1995. godine smatra se
u pravnoj teoriji i praksi najveim poinjenim masovnim ubojstvima u Evropi
od II svjetskog rata. Ipak, 26. februara 2007. godine najvii pravosudni organ
Ujedinjenih nacija oslobodio je Srbiju neposredne odgovornosti za genocid
u Bosni i Hercegovini, ali je presudio da je Srbija propustila da sprijei
genocid i kazni poinioce genocida koji se dogodio u Srebrenici. Presuda se
smatrala velikim dogaajem ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Evropi
pa i ire. Dok je jedan dio stanovnika u Bosni i Hercegovini bio uznemiren
odlukom Suda smatrajui je podrkom i ohrabrenjem za ono to su srpske
snage uinile u Srebrenici, drugi dio stanovnika, posebice Srbi u Republici
Srpskoj (iako su i sami stanovnici i dravljani Bosne i Hercegovine) su slavili
OF REMEDIES INTERNATIONAL LAW FAIRYTALE GONE BAD (RTVE I
OBEANJE POMOI BAJKA MEUNARODNOG PRAVA ZAVRILA LOE),
San Diego International Law Journal, vol. 9 no. 2., 2008., 356 358.
31
Jean Marie Kamatali, ACCOUNTABILITY FOR GENOCIDE AND OTHER
GROSS HUMAN RIGHTS VIOLATIONS: THE NEED FOR INTEGRATED AND
VICTIM BASED TRANSITIONAL JUSTICE, (KRIVINA ODGOVORNOST
ZA GENOCID I DRUGA TEKA KRENJA LJUDSKIH PRAVA - POTREBA ZA
POTPUNOM PRAVDOM ZA RTVE) Journal of Genocide Research, vol. 9 no. 2,
2007., str. 285.
328
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 329
u znak podrke Srbiji. Tuba u sporu koji se odnosi na primjenu Konvencije

o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (Bosna i Hercegovina protiv
Srbije) pred Meunarodnim sudom pravde precedent je u historiji Meunarodnog prava ali je Presuda koju je Meunarodni sud pravde donio 26.
februara 2007. godine takoer prva takve vrste od osnivanja istoimenog
suda. Ova presuda otvorila je itav niz sloenih pravnih i politikih pitanja
ne samo izmeu dvije drave koje su bile u sporu nego i onih drugih u regionu
koje su i same manje ili vie bile umijeane u sukobe na podruju bive
Jugoslavije u periodu 1992. 1995. godine.
Spor koji je pokrenula Bosna i Hercegovina zbog krenja Konvencije
o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. godine bila je prva
zgoda za Meunarodni sud pravde da pojasni domet obaveze o spreavanju genocida te da proizvede efekt na primjenu koja je formulirana
etrdeset godina ranije.32 Upotreba Konvencije o spreavanju i kanjavanju
zloina genocida iz 1948. godine u suprotstavljanju zvjerstvima je
ograniena prije svega ogranienom nadlenou Meunarodnog suda
pravde s jedne strane (to je rezultat rezervi na Konvenciju o spreavanju i
kanjavanju zloina genocida iz 1948. godine), i uskim tumaenjem termina
genocid posebno u kontekstu etnikog ienja. Tako se Sud osvrnuo
na veliki broj vanih problema u tumaenju u pogledu odredaba Konvencije
o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. godine. Usvojio je
relativno konzervativno tumaenje definicije zloina, i odbio prijedloge da
etniko ienje, kulturalni genocid i oblici napada i progona usmjereni
na etnike grupe koji potpadaju pod fiziko unitavanje obuhvati u okviru
ovog koncepta.33 Da li je Konvencija [o spreavanju i kanjavanju zloina
genocida] morala da se osloni na istu izvitoperenu metodologiju kao i
32
Mark Toufayan, THE WORLDS COURTS DISTRESS WHEN FACING

GENOCIDE: A CRITICAL COMENTARY ON THE APPLICATION OF THE GENOCIDE CONVENTION CASE (BOSNIA & HERZEGOVINA V. YUGOSLAVIA
(SERBIA AND MONTENEGRO) (NEVOLJA SVJETSKOG SUDA U SUOAVANJU
SA GENOCIDOM - KRITIKI KOMENTAR O PRIMJENI KONVENCIJE O GENOCIDU SLUAJ (BiH PROTIV JUGOSLAVIJE (SRBIJA I CRNA GORA), Texas
International Law Journal, vol. 40, 2005., str. 235.
33
William A. Schabas, INTERNATIONAL CRIMINAL TRIBUNALS: A REVIEW
OF 2007, op. cit., str. 384.
329
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 330
prekrioci da bi razgraniila zatiene grupe?34 injenica je da panja treba

biti usmjerena kako na spreavanje tako i na kanjavanje zlodjela, bez obzira
da li ona potpadaju pod zloine protiv ovjenosti i ratne zloine. A
presuda Meunarodnog suda pravde u sporu Bosna i Hercegovina protiv
Srbije nije nimalo ohrabrujua u ovom kontekstu. Stoga se i postavlja pitanje
da li je Meunarodni sud pravde kao osnovni organ Ujedinjenih nacija u
mogunosti da rjeava predmete koji su veoma osjetljivog karaktera?
Bilo je veoma teko odrediti osnove po kojima bi se mogao
predvidjeti krajnji ishod spora, odnosno kako e se Meunarodni sud pravde
nositi sa izazovima ovog spora. Da li je Bosna i Hercegovina traila
previe? Da li je Bosna i Hercegovina dobila premalo? Od vremena podizanja
tube, preko voenja sudskog procesa a posebno neposredno prije donoenja
presude, gradila su se velika oekivanja o ishodu presude, posebno u
Bosni i Hercegovini. Ono to je dobiveno, nije ono to se oekivalo. Da
li je ishod pravedan ili nije? Presuda je moda bila dobra u smislu odravanja
stabilnosti regiona Jugoistone Evrope, ali ono to je utvreno Presudom
postaje standard koji podrazumijeva da e veoma teko bilo koja druga
drava biti osuena za genocid. Treba imati strpljenja i saekati da se zavre
postupci pred Meunarodnim krivinim tribunalom za bivu Jugoslaviju.
Tada e biti jasno da li je mogue, teoretski i praktino, pokrenuti reviziju
Presude Meunarodnog suda pravde u sporu Bosna i Hercegovina protiv
Srbije. U krajnjoj liniji, Srbija je kao subjekt meunarodnog prava obiljeena
u pogledu odgovornosti koja je proizala iz nepotivanja Konvencije o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. godine a Presuda je
potvrdila da se zloin genocida dogodio u Bosni i Hercegovini i u odnosu
na Srbiju implicite dala odgovor na to ko ga je poinio.
34
Peter Quayle, UNIMAGINABLE EVIL: THE LEGISLATIVE LIMITATIONS OF

THE GENOCIDE CONVENTION, (NEZAMISLIVO ZLO ZAKONSKA OGRANIENJA KONVENCIJE O GENOCIDU) International Criminal Law Review, vol. 5,
2005., str. 368.
330
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 331
LITERATURA
1. aji Sanja, VICTIMS AND PROMISE OF REMEDIES: INTERNATIONAL LAW FAIRYTALE GONE BAD (RTVE I OBEANJE
KOMPENZACIJE BAJKA MEUNARODNOG PRAVA OKRENULA NA ZLO, San Diego International Law Journal, sv. 9, br. 2, 2008.
2. Kamatali Jean Marie, ACCOUNTABILITY FOR GENOCIDE AND
OTHER GROSS HUMAN RIGHTS VIOLATIONS: THE NEED FOR
INTEGRATED AND VICTIM BASED TRANSITIONAL JUSTICE
(ODGOVORNOST ZA GENOCID I DRUGA TEKA KRENJA
LJUDSKIH PRAVA POTREBA ZA SVEOBUHVATNOM I RELAZNOM PRAVDOM), Journal of Genocide Research, sv. 9, br: 2, 2007.
3. Kim Paul, THE LAW OF GENOCIDE IN THE JURISPRUDENCE OF
ICTY AND ICTR IN 2004 (PRAVO O GENOCIDU U PRAVOSUU
MKTBJ I MKT ZA RUANDU 2004. GODINE), International Criminal
Law Review, sv. 5, 2005.
4. Mller Daniel, PROCEDURAL DEVELOPMENTS AT THE INTERNATIONAL COURT OF JUSTICE (RAZVOJ SUDSKIH PROCESA
NA MEUNARODNOM SUDU PRAVDE), The Law and Practice of
International Courts and Tribunals (Zakon i praksa meunarodnih sudova
i tribunala, sv. 6, 2007.
5. PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE: BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 2008.
6. Quayle Peter, UNIMAGINABLE EVIL: THE LEGISLATIVE LIMITATIONS OF THE GENOCIDE CONVENTION (NEZAMISLIVO
ZLO ZAKONSKA OGRANIENJA KONVENCIJE O GENOCIDU),
International Criminal Law Review (Revija za Meunarodno krivino
pravo), sv. 5, 2005.
7. Quigley John, INTERNATIONAL COURT OF JUSTICE AS A FORUM
FOR GENOCIDE CASES (MEUNARODNI SUD PRAVDE KAO
FORUM ZA SLUAJEVE GENOCIDA), Case Western Reserve Journal
of International Law, sv. 40, 2007/2008.
331
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 332
8. SCouto Suzana, REFLECTIONS ON THE JUDGEMENT OF THE

INTERNATIONAL COURT OF JUSTICE IN BOSNIAS GENOCIDE
CASE AGAINST SERBIA AND MONTENEGRO (RAZMILJANJA
O PRESUDI MEUNARODNOG SUDA PRAVDE U SLUAJU
GENCIDA U BOSNI PROTIV SRBIJE I CRNE GORE), HRB, 2007.;
9. Sahadi Maja, PRIRODA POLITIKOG SISTEMA U BOSNI I
HERCEGOVINI u UVOD U POLITIKI SISTEM BOSNE I HERCEGOVINE IZABRANI ASPEKTI, Sarajevo Open Center, Swiss Agency
for Development and Cooperation i Konrad Adenauer Stiftung, Sarajevo
2009.
10. Seizovi Zarije, ZLOINI PROTIV OVJENOSTI, POJAM, BITNI
ELEMENTI I OBLICI PREMA STATUTU I PRAKSI HAKOG
TRIBUNALA, Meunarodno javno pravo, zbirka eseja, Univerzitet u
Zenici, Zenica 2008.
11. Shaw Malcolm N., INTERNATIONAL LAW (MEUNARODNO
PRAVO), Cambridge University Press, Cambridge, 2008.
12. Schabas William A., INTERNATIONAL CRIMINAL TRIBUNALS:
A REVIEW OF 2007 (MEUNARODNI KRIVINI TRIBUNALI
PREGLED IZ 2007. GODINE), Northwestern Journal of International
Human Rights, sv. 6, izd. 3, 2008.
13. Schabas William A., PREVENTING THE ODIOUS SCOURGE:
THE UNITED NATIONS AND THE PREVENTION OF GENOCIDE
(SPRJEAVANJE TOG ODVRATNOG RATA UJEDINJENE
NACIJE I SPRJEAVANJE GENOCIDA, International Journal on
Minority and Group Rights, vol. 14, 2007.;
14. Schabas William A., THE INTERNATIONAL LEGAL PROHIBITION
OF GENOCIDE COMES OF AGE (MEUNARODNA ZAKONSKA
ZABRANA GENOCIDA JE POSLJEDICA RANIJIH DOGAAJA),
Human Rights Review, July September, 2004.
15. Schabas William A., GENOCIDE IN INTERNATIONAL LAW
(GENOCID U MEUNARODNOM PRAVU), Cambridge University
Press, 2000.;
332
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 333
16. Scharf Michael P. & Brianne M. Draffin, TO PREVENT AND TO

PUNISH: AN INTERNATIONAL CONFERENCE IN COMMEMORATION OF THE SIXTIETH ANNIVERSARY OF THE GENOCIDE
CONVENTION (SPRIJEITI I KAZNITI MEUNARODNA
KONVENCIJA U OKVIRU OBILJEAVANJA EZDESETE
GODINJICE KONVENCIJE O GENOCIDU), Case Western Reserve
Journal of Interna-tional Law, sv. 40, 2007/2008.
17. Simons Marlise, GENOCIDE COURT RULED FOR SERBIA
WITHOUT SEEING FULL WAR ARCHIVE (SUD ZA GENOCID
PRESUDIO U KORIST SRBIJE, A DA NIJE U POTPUNOSTI
VIDIO RATNU ARHIVU), New York Times, april 9, 2007.
18. Slubeni vesnik Prezidijuma FNRJ, broj 2/1950;
19. Teji Mirjana, ODGOVORNOST SRBIJE ZA GENOCID PRIMENA
KONVENCIJE O SPREAVANJU I KANJAVANJU ZLOINA
GENOCIDA, Temida, decembar 2007.
20. Toufayan Mark, THE WORLDS COURTS DISTRESS WHEN
FACING GENOCIDE: A CRITICAL COMENTARY ON THE APPLICATION OF THE GENOCIDE CONVENTION CASE [(BOSNIA &
HERZEGOVINA V. YUGOSLAVIA (SERBIA AND MONTENEGRO)], (NEVOLJE SVJETSKOG SUDA U SUOAVANJU S
GENOCIDOM KRITIKI KOMENTAR O PRIMJENI KONVENCIJE O GENOCIDU U SLUAJU BOSNA I HERCEGOVINA
VERSUS JUGOSLAVIJA [SRBIJA I CRNA GORA]) Texas International Law Journal, sv. 40, 2005.
333
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 334
REZIME
Meunarodni sud pravde (MSP) kao glavni sudski organ Ujedinjenih
nacija je 26. februara 2007. godine prvi put u historiji presudio u sporu kojim
se jedna drava (Srbija) tereti za poinjeni genocid nad stanovnitvom
druge drave (Bosna i Hercegovina). Tumaei Konvenciju Ujedinjenih
nacija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. godine, MSP
donio prvu presudu u okviru koje dri da se masakr koji je poinjen nad
Bonjacima u julu 1995. odnosi na genocid, ali utvruje da nema dovoljno
dokaza da se Srbija utvrdi izravno odgovornom pa ak i za suuesnitvo u
poinjenom zloinu genocida.
Ipak, Sud je utvrdio da je Srbija prekrila Konvenciju o spreavanju
i kanjavanju zloina genocida iz 1948. godine jer je propustila spreavanje
i kanjavanje masakra u Srebrenici.
Znaaj Presude treba shvatiti u smislu da se genocid koji je poinjen
u Srebrenici u julu 1995. vie ne moe poricati, da postoji kao injenica
koju je utvrdio neovisni meunarodni sudski organ, da su politike manipulacije i relativiziranja sada izlini, da je neophodno da se preuzme odgovornost obje strane, i to odgovornost svake vrste, prema narodu spram kojeg
je zloin genocida poinjen.
334
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 335
SUMMARY
The International Court of Justice (ICJ) as the main judicial organ
of United Nations passed its Judgment on 26 February 2007 for the first
time in the history in Case of dispute charging a state (Serbia) for the
committed genocide over the population of another state (Bosnia and
Herzegovina). While interpreting the Convention of the United Nations on
the Prevention and Punishment of the crime of genocide of 1948, the
International Court of Justice passed its first Judgment expressing its
opinion that the massacre performed over Bosniaks in July 1995 refers to
genocide, but asserting that there are not enough evidence for pronouncing
Serbia directly responsible, even for co-partnership in the crime of genocide
committed.
Nevertheless, the Court established that Serbia had violated the
provisions of the Convention on Prevention and Punishment of the Crime
of Genocide of 1948, since it had failed to prevent and punish the execution
of the massacre in Srebrenica.
The importance of the Juddgment should be understood in the
sense that the genocide committed in Srebrenica in July 1995, cannot be
denied any more, that it exists as a fact found out by an independent international judicial organ, that political manipulations and relativization are
now in excess, that it is indispensable to take over the responsibility by
both sides, namely the responsibility of any type toward the national
community over which the crime of genocide had been committed.
335
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 336
ejla Harai, Asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici
PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE - PRECEDENT

BUDUIM SPOROVIMA O ODGOVORNOSTI DRAVE ZA
GENOCID?
1. Uvod
Rad na Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida
(u nastavku: Konvencija o genocidu, Konvencija) pokazao je svu osjetljivost
i politiku uvjetovanost inkriminiranja zloina nad zloinima. Neka od
pitanja koja su bila nametnuta pri izradi, a koja su i danas tema mnogih
strunih rasprava, nisu nikada normativno rijeena. S druge strane, odreene
odredbe Konvencije nisu u dovoljnoj mjeri jasne, to je bio osnov razliitim
tumaenjima. Jedno od takvih pitanja bilo je i pitanje odgovornosti drave
za djela genocida predviena u Konvenciji (lan IX). Historija je pokazala
da nametanje ratne krivice dravama ima, prosto reeno, nesretne
posljedice: proglaenje Njemake krivom za dogaaje u Prvom svjetskom
ratu pokazalo se kao jedan od uzroka pojave nacizma.1 Poslije toga,
meunarodno pravo se posvetilo radije kanjavanju pojedinaca, a eventualna
izvinjenja i retribucije od strane drave bila su dobrovoljnog karaktera.
Presudom u Sporu koji se odnosi na primjenu Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (u nastavku: Bosna i Hercegovina
protiv Srbije i Crne Gore2), Meunarodni sud pravde je po prvi put utvrdio
odreeni vid odgovornosti drave za djela genocida i tu je najvei znaaj ove
1
Posner, Eric A., SINS OF THE FATHERLAND (GRIJEHOVI DOMOVINE), The

Boston Globe 5. mart 2006. godine, dostupno na: http://www.law.uchicago.edu/posnersinsfatherland.html (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine).
2
U nastavku e se koristiti naziv Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore,
koji inae koristi i sam Sud (vidi zvaninu stranicu Suda: http://www.icj-cij.org!). Naravno,
ovaj naziv ne odgovara stvarnom stanju stvari: u poetku spora, na strani respodenta bila
je SR Jugoslavija, a u vrijeme donoenja presude R Srbija.
336
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 337
presude, koji se moe predstaviti u nekoliko kljunih momenata: pokuaj

Suda da rijei pitanje prirode odgovornosti drave za genocid, pitanje
elemenata te odgovornosti (mens rea i actus reus), standarda i metoda
dokazivanja elemenata odgovornosti i sankcije za dravu koja je proglaena
odgovornom. Ovo su neki od najvanijih zakljuaka koji e nesumnjivo
imati snagu precedenta u eventualnim buduim predmetima na osnovu
krenja odredaba Konvencije o genocidu: cilj ovog rada stoga jeste da pokae
koliko je Meunarodni sud pravde bio uspjean u njihovom donoenju,
ukazujui i na neka druga ponuena rjeenja i sugestije.
2. Kratki pregled rada UN-a na pitanju odgovornosti drave

za meunarodna krivina djela
Kroz historiju se vie puta potvrdila mogunost uplitanja drave u
izvrenje krivinih djela, pogotovo djela koja su podrazumijevala sistematinost u izvrenju, to je jasno naroito kod krivinog djela genocida3.
Konvencija o genocidu izazvala je mnoge kontraverze, no ini se da je
najdue rjeavano pitanje bilo ono o odgovornosti drave za genocid. Inae,
pitanje odgovornosti drave za meunarodna krivina djela raspravljalo
se i pri Komisiji za meunarodno pravo UN-a. U Presudi u Sporu Bosna i
Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, Meunarodni sud pravde se pozivao
i na historijat izrade meunarodnih akata koji reguliu odgovornost drave,
pa je bitno ukratko ga predstaviti.
3
Jorgensen, Nina B., THE RESPONSIBILITY OF STATES FOR INTERNATIONAL

CRIMES, (ODGOVORNOST DRAVA ZA MEUNARODNE ZLOINE) Oxford
University Press, Oxford/ New York, 2000, s. 112. Uplitanje drave podrazumijevalo je
itav niz radnji, od direktnog uplitanja, kao to je donoenje propisa kojima se ustvari
vre neka od krivinih djela, npr. zakoni protiv Jevreja u Njemakoj i tzv. Endlsung, ili
propisa kojima se u Junoj Africi provodila politika apartheida, zatim agresija, preko
terorizma sponzoriranog od strane drave, do prikrivanja krivinog djela i odbijanja
kanjavanja ili saradnje na otkrivanju krivinog djela i izvrioca. Vidi npr. i Komentar
Komisije za meunarodno pravo UN o Nacrtu odredaba o odgovornosti drave za
meunarodne protupravne akte, Report of the ILC, Doc. A/56/10, 2001, dostupan na:
http://untreaty.un.org/ilc/reports/2001/english/content.pdf (zadnji pristup stranici 20.
maja 2009. godine).
337
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 338
2.1. Izrada Konvencije o genocidu i problem odgovornosti drave

Kada je u pitanju odgovornost drave za zloin genocida, pri izradi
Konvencije naroito su se bitna pitanja javila kod propisivanja lanova
IV, VI i IX.
Pitanje odgovornosti drave za genocid javilo se prvenstveno prilikom diskusija o izradi lana IV4. Ujedinjeno Kraljevstvo je pokrenulo pitanje
odgovornosti drave, smatrajui da odgovornost (...) treba obuhvatati ne
samo privatna lica ili organizacije, nego i drave, vlade, organe ili vlasti drave
ili vlade5, napominjui da je to najei sluaj upravo kod zloina genocida6.
Ujedinjeno Kraljevstvo je tom prilikom napomenulo da se ne radi o krivinoj
odgovornosti i da Meunarodni sud pravde tu ne bi izricao krivine sankcije,
nego naredio prestanak izvrenja takvih djela.7 Ovaj prijedlog pokrenuo je
diskusiju u vezi sa prirodom odgovornosti drave za genocid. Neke drave,
kao npr. Francuska, Panama, Kanada, smatrale su da drava treba biti krivino
odgovorna i da je treba kazniti; druge su smatrale da bi jedina mogua sankcija
bila plaanje odtete (vedska, Venecuela), dok su tree naglaavale da je
to pitanje u okviru drugih grana prava (SAD). Na kraju, pokazalo se da se
drave uglavnom protive konceptu krivine odgovornosti drave, ali da
podravaju postojanje graanskopravne odgovornosti.8
Problem odgovornosti drave ponovo je postao aktuelan prilikom
propisivanja lana VI9 Konvencije. Ujedinjeno Kraljevstvo je ponovo
4
Odredba lana IV glasi: Lica koja uine djelo genocida ili neko drugo djelo navedeno
u lanu III, bie kanjena bez obzira da li upravljaju dravom, obavljaju funkcije ili su
obini pojedinci. Tekstovi svih odredbi Konvencije o genocidu pomenuti u radu preuzeti
su iz SLUBENOG VESNIKA PREZIDIJUMA NARODNE SKUPTINE FNRJ,
br. 2/1950.
5
UN Doc. A./C.6/236 i korigendum Corr. 1, prema: Schabas, William A., GENOCIDE
IN INTERNATIONAL LAW: THE CRIMES OF CRIMES, (GENOCID U MEUNARODNOM PRAVU ZLOINI NAD ZLOINIMA) Cambridge University Press,
Cambridge, 2000, s. 419.
6
UN Doc. A/C.6/SR.95, prema: Schabas, William A., ibid.
7
UN Doc. A/C.6/SR.95, UN Doc. A/C.6/SR.96, prema: Schabas, William A., ibid.
8
Schabas, William, GENOCIDE IN INTERNATIONAL LAW..., ss. 420-421.
9
Lica optuena za krivino delo genocida ili za neko drugo delo navedeno u lanu
III bie predata na suenje nadlenim sudovima drave na ijoj teritoriji je odreeno delo
izvreno, ili Meunarodnom krivinom sudu, koji e biti nadlean za one od lanica
ugovornica koje budu priznale njegovu nadlenost.
338
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 339
pokrenulo raspravu, predlaui da se u sluaju da je [ili se sumnja da je]

djelo genocida kako je definisano lanom II i IV, [ustvari] djelo drave ili
vlade ili bilo kojeg organa ili vlasti drave ili vlade, predmet, po zahtjevu
bilo koje pristupnice Konvenciji, dostavi Meunarodnom sudu pravde,
ije odluke treba da budu konane i obavezujue.10 Belgija se sloila sa
predlogom Ujedinjenog Kraljevstva, uz izmjene koje se tiu nametanja
odgovarajuih mjera u cilju zaustavljanja protupravnog djelovanja ili
naknadu tete.11 SAD su bile protiv prijedloga.12
Konano je pitanje odgovornosti drava za krivino djelo genocida
rijeeno propisivanjem odredbe lana IX Konvencije. lan IX propisuje da
e sporovi izmeu strana ugovornica u pogledu tumaenja, primjene i
izvrenja ove Konvencije, podrazumijevajui tu i sporove koji se odnose na
odgovornost neke drave za genocid ili bilo koje drugo djelo pobrojano u
lanu III, [biti] izneseni pred Meunarodni sud pravde, na traenje jedne od
strana u sporu. Sekretarijat je smatrao da je spor pred Sudom bolje rjeenje
od arbitrae, koja inae ne bi obavezivala ostale drave.13 U vezi sa
odgovornou drava, Grka je istakla da taj koncept nije naroito jasan,
to se pokazalo tanim: Francuska, Belgija, Haiti, Kanada i Ujedinjeno
Kraljevstvo, naprimjer, smatrale su da se radilo o graanskopravnoj odgovornosti, dok su Filipini zauzimali stav da je u pitanju krivina odgovornost.14
SAD su istakle da nije jasno o kakvoj se odgovornosti radi, pa su kasnije
donijele i formalnu izjavu o tumaenju lana IX.15
2.2. Izrada Nacrta kodeksa o zloinima protiv mira i

sigurnosti ovjeanstva
Rad Komisije za meunarodno pravo (International Law Commission, u nastavku: ILC) u vezi sa odgovornou drava za krivina djela tie
10
UN Doc. A./C.6/236 i korigendum Corr. 1, prema: Schabas, William A., GENOCIDE

IN INTERNATIONAL LAW..., s. 421.
11
UN Doc. A/C.6/252., prema: Schabas, William A., ibid.
12
UN Doc. A/C.6/SR.99, prema: Schabas, William A., ibid.
13
UN Doc. E/447, s. 50, prema: Schabas, William A., idem, s. 422.
14
Schabas, William, idem, s. 423.
15
UN Doc. A/C.6/SR.113, prema: Schabas, William, idem, s. 424.
339
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 340
se prvenstveno izrade tzv. Nacrta kodeksa o zloinima protiv mira i sigurnosti

ovjeanstva (u nastavku: Nacrt kodeksa), koji je (prvenstveno) trebao
dati jedinstvenu definiciju agresije. Rad na kodifikaciji poeo je 1981. U
poetku16, ILC je iskljuila razmatranje odgovornosti drave. U kasnijoj
analizi Izvjetaja ILC, veina lanova komisije su smatrala da se pitanje
odgovornosti drave ne smije ostaviti nerijeeno.17 Naprimjer, Francuska i
Kuba su inzistirale na tome da postoji veza izmeu individualne krivine
odgovornosti i odgovornosti drave, Njemaka je smatrala da drave
trebaju i mogu biti odgovorne u situacijama kada su organizovale, izvrile
ili podravale18 zloine, te da se njihova odgovornost ne moe zamijeniti
odgovornou pojedinaca. Meutim, iako se veina lanova ILC-e sloila
da je potrebno naglasiti odgovornost drava, nije bilo eksplicitnog pominjanja
krivine odgovornosti drave, koja bi bila razliita od do tada poznatog
koncepta odgovornosti drave. U Nacrtu kodeksa iz 1991. godine se u lanu
5. napominje da individualna odgovornost ne iskljuuje gonjenje drave
za isto krivino djelo.19 Ipak, ni ovaj Nacrt ne govori o prirodi te odgovornosti. U komentarima na ovaj Nacrt kodeksa Bjelorusija je, naprimjer,
drave nazvala izvriocima.20 Ujedinjeno Kraljevstvo je nalo ozbiljne
zamjerke Nacrtu kodeksa smatrajui da se individualna i odgovornost drave
moraju jasno izdvojiti, navodei kao primjer upravo krivino djelo genocida,
za koje je potrebna organizacija od strane drave, iako su ubistva izvrena
od strane pojedinaca.21 Za Ujedinjeno Kraljevstvo, nema razloga da se ne
16
Poetni izvjetaj napravio je Doudou Thiam, kao specijalni izvjeta, 1983. Vidi
vie u: ILC, First Report on the Draft Code of Offences against the Peace and Security
of Mankind, A/CN.4/364 (1983), Yearbook of International Law Commission, vol. 2, part
1, 137-155, ss. 144-6, dostupno na: http://untreaty.un.org/ilc/publications/yearbooks/
contents/1983_v2_p1_e.pdf (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine).
17
Vidi: Jorgensen, Nina B., THE RESPONSIBILITY OF STATES (ODGOVORNOST
DRAVE)... , s. 140.
18
Idem, s. 141.
19
Ibid.
20
Report of the ILC on the Work of its Forty-Fifth Session, Comments and Observations of Governments on the Draft Code of Crimes against the Peace and Security of
Mankind Adopted on First Reading by the ILC at its Forty-Third Session, A/CN.4/448,
1 Maech 1993, prema: Jorgensen, Nina B., THE RESPONSIBILITY OF STATES... , s.
142.
21
Jorgensen, Nina B., THE RESPONSIBILITY OF STATES... , s. 143.
340
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 341
govori o odgovornosti u oba sluaja. Nakon toga, u Dvanaestom izvjetaju

o Nacrtu kodeksa, Belgija je ponovo istakla potrebu propisivanja odgovornosti drave.22
Konano, na etrdeset i osmoj sjednici odranoj 1996. godine, ILC
je usvojila tekst Nacrta kodeksa23, u kojem je odgovornost drave propisana
lanom 4. (Odgovornost drava): injenica da Kodeks propisuje odgovornost pojedinaca za zloine protiv mira i sigurnosti ovjeanstva je
nezavisna od bilo kog pitanja odgovornosti drave prema odredbama
meunarodnog prava.24
Iz ovako date odredbe lana 4., vidimo da pitanje prirode odgovornosti drave uopte nije rijeeno.
2.3. Izrada Nacrta odredbi o odgovornosti drava za

meunarodne protupravne akte
Pokuaj ILC da jedinstveno i konano rijei pitanje odgovornosti
drava predstavlja rad na Nacrtu odredbi o odgovornosti drava za meunarodne protupravne akte (u nastavku: Nacrt odredbi), usvojenom 2001.
godine.25 Ono to je bitno, jeste da iako se radi samo o Nacrtu, mnogi meu22
Vidi vie u: Report of the ILC on the Work of its Forty-Sixth Session, Twelfth
Report on the Draft Code of Crimes against the Peace and Security of Mankind, by
Doudou Thiam, Special Rapporteur, A/CN.4/460, 15 April 1994, dostupan na: http://
untreaty.un.org/ilc/documentation/english/a_cn4_460.pdf (zadnji pristup stranici 20. maja
2009. godine).
23
Nacrt kodeksa dostupan na: http://untreaty.un.org/ilc/texts/instruments/English
/draft%20articles/7_4_1996.pdf (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine).
24
Prilikom prevoenja odredbe koritena presuda Meunarodnog krivinog tribunala
za krivino gonjenje lica odgovornih za teka krenja meunarodnog humanitarnog
prava na teritoriji bive Jugoslavije nakon 1991. (u nastavku MKSJ), Tuilac protiv Duka
Tadia, IT-94-1-T, 7. maj 1997, paragraf 573.
25
ILC je poela rad na ovom Nacrtu jo 1955. godine. Tekst nacrta objavljen je u
Yearbook of the International Law Commission, 2001, vol. II (Part Two), a predstavlja
Aneks Rezoluciji Generalne skuptine UN-a br. 56/83, od 12. decembra 2001. godine,
korigendum br. A/56/49(Vol. I)/Corr.4. Tekst Nacrta dostupan je i na: http://www.un.
org/law/ilc/texts/state-responsibility/responsibilityfra.htm (zadnji pristup stranici 20.
maja 2009. godine).
341
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 342
narodni sudovi su se pozivali na njegove odredbe - tako i Meunarodni sud

pravde, smatrajui ih odredbama meunarodnog obiajnog prava i prije spora
Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore.26
Ovdje e biti navedeni najznaajniji doprinosi Nacrta odredbi, bar
to se tie potreba ovog rada. Prije svega, njime je rijeeno pitanje elemenata
odgovornosti drave za meunarodne protupravne akte:odgovornost postoji
ako se akt moe pripisati dravi i ako predstavlja povredu meunarodnih
obaveza drave, to je odreeno meunarodnim pravom i ne zavisi od
unutranjeg prava drava. Prema Nacrtu, akt se moe pripisati dravi ukoliko
se radi o postupcima: 1) njenih organa, ak i kada prekorae ovlaenja, 2)
osoba ili pravnih lica koja vre ovlaenja javne vlasti, 3) organa stavljenih
od strane jedne na raspolaganje drugoj dravi, 4) pojedinaca ili grupe pod
kontrolom, uputstvima ili upravljanjem drave, 5) pojedinaca ili grupe koje
vre vlast u odsustvu ili zbog propusta dravnih organa, 6) ustanikih i drugih
pokreta, 7) privatnih lica, kada drava priznaje i prihvata njihove protupravne
akte.27 Takoe je bitno da Nacrt odredbi predvia neovisnost odgovornosti
drave o odgovornosti meunarodne organizacije i o individualnoj (krivinoj)
odgovornosti.28 Naroito je vano to da Nacrt odreuje da posebna odgovornost nastaje krenjem normi ius cogens, to i jeste Konvencija o genocidu,
jer je obaveza potivanja ovih normi obaveza erga omnes.29 Sankcije
predviene Nacrtom bit e pomenute kasnije.30
3. Sporovi pred Meunarodnim sudom pravde u vezi sa

konvencijom o genocidu
Bilo je nekoliko, nazovimo ih, situacija koje su rjeavane pred
Meunarodnim sudom pravde na osnovu lana IX Konvencije o genocidu.
26
Vidi spor Case Concerning Gabckovo-Nagymaros Project (Hungary/Slovakia),

presuda od 25. septembra 1997. godine: http://www.icj-cij.org/docket/index.php?p1
=3&p2=3&code=hs&case=92&k=8d (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine).
27
Nacrt odredbi, lanovi 4. do 11.
28
Idem, lanovi 57. i 58.
29
Idem, lanovi 40. i 41.
30
Infra 4.4.
342
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 343
Posmatrano po datumu podnoenja zahtjeva za pokretanje spora pred

Sudom, to su: Spor koji se odnosi na suenje pakistanskim ratnim zarobljenicima (Pakistan protiv Indije) iz 1973. godine, Spor koji se odnosi na
primjenu Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (Bosna i
Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore) iz 1993. godine, Sporovi koji se
odnose na zakonitost upotrebe sile (zajedniki poznati kao Srbija i Crna
Gora protiv Belgije i ostalih, ili Srbija i Crna Gora protiv NATO-a)31 iz 1999.
godine, te Spor koji se odnosi na primjenu Konvencije o spreavanju i
kanjavanju zloina genocida (Hrvatska protiv Srbije i Crne Gore) iz 1999.32
Ovom prilikom emo ukratko predstaviti ove sporove i njihov znaaj za
tumaenje lana IX Konvencije o genocidu.
3.1. Spor Pakistan protiv Indije

Kako bi okonala graanski rat u Pakistanu, u toku kojeg je ubijeno
skoro milion graana Istonog Pakistana, a oko 10 miliona ih izbjeglo,
Indija je poduzela humanitarnu intervenciju, iji je rezultat bio predaja
Zapadnog Pakistana i zarobljavanje blizu 92000 pakistanskih vojnika od
strane Indije. Protiv ovih zarobljenika, Indija i (novonastali) Banglade su
pokrenuli krivine postupke, to je bio osnov podnoenja zahtjeva od strane
Pakistana pred Meunarodnim sudom pravde, u kojem je navedeno da
Indija vri praksu izruivanja zarobljenika Bangladeu, koji im sudi za
krivina djela genocida i zloina protiv ovjenosti, ime se kri Konvencija
o genocidu. Pozivali su se na odredbu lana VI Konvencije, po kojoj se
navodnim izvriocima genocida sudi na teritoriji izvrenja, u ovom sluaju,
Pakistana, jer je, po navodima aplikanta, (raniji) Istoni Pakistan bio
31
Misli se na sljedee sporove: Serbia and Montenegro v. Belgium, Serbia and
Montenegro v. Canada, Serbia and Montenegro v. France, Serbia and Montngro v.
Germany, Serbia and Montenegro v. Italy, Serbia and Montenegro v. Netherlands, Serbia
and Montenegro v. Portugal, Yugoslavia v. Spain, Serbia and Montenegro v. United
Kingdom i Yugoslavia v. United States of America. ire o tome vidi na stranici Meunarodnog suda pravde, http://www.icj-cij.org.
32
Generalna skuptina UN-a je 1950. godine uputila zahtjev Meunarodnom sudu
pravde u vezi sa rezervama na Konvenciju o genocidu, na osnovu kojeg je Sud donio 1951.
Savjetodavno miljenje. Meutim, ovaj predmet nije interesantan za potrebe ovog rada.
343
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 344
univerzalno poznat kao dio Pakistana. Indija se pozivala na rezerve koje

je stavila na lan IX, ali je Sud ipak zakazao roite. Spor je okonan krajem
1973. godine, nakon to je Pakistan obavijestio Sud o namjeri pregovaranja
sa Indijom.33
3.2. Spor Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore

U zahtjevu za pokretanje postupka koji je Bosna i Hercegovina
podnijela u martu 1993, navodi se da je (tadanja) SR Jugoslavija (izmeu
ostalog) prekrila i da dalje kri svoje pravne obaveze prema narodu i
dravi Bosni i Hercegovini u skladu sa lanovima I, II(a), II(b), II(c), II(d),
III(a), III(b), III(c), III(d), III(e), IV i V Konvencije o genocidu.34 U aprilu
1993. godine, Sud je naredio privremene mjere, u kojima je istakao da lan
IX Kovencije o genocidu daje osnov za nadlenost suda da odluuje o
sporovima koji se takoe tiu odgovornosti drave za genocid ili bilo koju
radnju pobrojanu u lanu III Konvencije.35 U nareenju od septembra 199336
Sud je naredio (tadanjoj) Jugoslaviji da poduzme sve mogue mjere u
cilju spreavanja genocida, i konkretnije da osigura da vojne, paravojne i
neregularne naoruane jedinice kojima bi mogla da upravlja ili ih podrava,
kao i sve organizacije i osobe koje bi mogle biti pod njenom kontrolom,
usmjeravanjem ili utjecajem, ne izvre bilo koju radnju genocida, niti
planiranje, direktno ili javno podsticanje ili sauesnitvo u genocidu, bilo
da su usmjerene protiv Muslimana u Bosni i Herecegovini bilo protiv bilo
33
ire o ovome vidi u: Schabas, William, GENOCIDE IN INTERNATIONAL

LAW, s. 426.
34
Paragraf 64. PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE - BOSNA I
HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE OD 26. FEBRUARA 2007.
GODINE. Dijelovi presude pominjani u tekstu preuzeti su iz prevoda u izdanju Instituta
za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, 2008. Isto vrijedi i za pojmove Podnosilac tube i Tuena strana.
35
Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, Requests for the Indication of
Provisional Measures, 8. april 1993. godine, paragraf 20, dostupno na: http://www.icj
-cij.org/docket/files/91/7305.pdf (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine).
36
Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, Further Requests for the Indication
of Provisional Measures, 13. septembar 1993. godine, dostupno na: http://www.icjcij.org/docket/files/91/7311.pdf (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine).
344
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 345
koje druge nacionalne, etnike, rasne ili religijske skupine.37 Ubrzo nakon
ovoga, Bosna i Hercegovina je najavila i pokretanje spora protiv Ujedinjenog
Kraljevstva, zbog pomaganja u genocidu, ali je ubrzo odustala od toga. U
julu 1997. godine, Jugoslavija je podnijela protuzahtjev u kojem navodi
da je Bosna i Hercegovina odgovorna za genocid protiv Srba u Bosni i
Hercegovini38, ali ga je povukla u aprilu 2001.39
3.3. Sporovi Srbija i Crna Gora protiv NATO-a

Iako su se sporovi Srbija i Crna Gora protiv NATO-a prvenstveno
ticali zakonitosti upotrebe sile od strane NATO-a40, osnov ovom sporu bila
je i Konvencija o genocidu. Sud je odbacio zahtjev (tadanje) Jugoslavije za
nareenje privremenih mjera od 29. aprila 1999. godine, iz razloga to nije
bilo osnova za pozivanje na Konvenciju o genocidu. S druge strane, dio
zahtjeva koji se zasniva na Povelji UN-a bio je takoe neosnovan, jer u to
vrijeme Jugoslavija nije bila lanica UN i prema tome ni Statuta Meunarodnog suda pravde, kako je Sud naglasio u tzv. Zajednikoj izjavi iz
decembra 2004. godine.41
37
Idem, paragrafi 342-3.

Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore, Counter Memorial of the Federal
Republic of Yugoslavia, 23. juli 1997. godine, dostupno na: http://www.icj-cij.org/
docket/files/91/10503.pdf (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine).
39
Vidi na: http://www.icj-cij.org/docket/files/91/10503.pdf (zadnji pristup stranici
20. maja 2009. godine).
40
Konkretno, Jugoslavija je u zahtjevu za pokretanje postupka navodila krenje
obaveze drava da se ne mijeaju u unutranje poslove druge drave, krenja enevskih
konvencija iz 1949. i njihovih Dodatnih protokola, Meunarodnog pakta o graanskim i
politikim pravima, Meunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima,
kao i Povelje UN. Radilo se prvenstveno o pozivanju na krenje prava drave na samoodbranu i odredbi o akcijama poduzetim na osnovu odluka Vijea sigurnosti. Vidi vie u:
Legality of Use of Force (Yugoslavia v. Belgium), Application, 29. april 1999., dostupno
na: http://www.icj-cij.org/docket/files/105/7155.pdf (zadnji pristup stranici 20. maja
2009. godine).
41
Vidi Zajedniku izjavu: Srbija i Crna Gora protiv Belgije i ostalih, Joint Declaration
of Vice-President Ranjeva, Judges Guillaume, Higgins, Kooijmans, Al-Khasawneh,
Buergenthal and Elaraby, 15. decembra 2004. godine, dostupno na: http://www.icjcij.org/docket/files/105/8442.pdf (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine).
38
345
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 346
3.4. Spor Hrvatska protiv Srbije i Crne Gore

Hrvatska je u julu 1999. godine podnijela zahtjev za pokretanje
postupka na osnovu lana IX Konvencije o genocidu, navodei da je Jugoslavija odgovorna za etniko ienje na podruju Knina, ukljuujui i
etniko ienje nad hrvatskim graanima srpske nacionalnosti, koje je
provodila uz pomo svojih vojnih snaga, obavjetajnih slubi i paravojnih
jedinica.42
4. Presuda u sporu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i

Crne Gore - precedent buduim sporovima o
odgovornosti drave za genocid?
U meunarodnom pravu nije sporno da drave snose odreeni vid
odgovornosti za svoje obaveze. Meutim, kada je u pitanju odgovornost
drave u vezi sa krivinim djelima, prvenstveno onim meunarodnog
karaktera, postavlja se pitanje kakva je priroda te odgovornosti: uobiajena
odgovornost drave u meunarodnom pravu ili krivina odgovornost
drave. Praksa i teorija meunarodnog prava sve je vie naklonjena shvatanju
da drava treba biti kanjena i stigmatizirana od strane meunarodne zajednice43 u sluaju meunarodnih krivinih djela. Reim odgovornosti
drava44 ovisit e prvenstveno i od toga da li je ponaanje drave proizvelo
posljedice erga omnes ili samo prema direktno zainteresiranim dravama45,
a kada je u pitanju Konvencija o genocidu, ona zaista propisuje obaveze erga
42
Vidi: Case Concerning Application of the Convention on the Prevention and

Punishment of the Crime of Genocide (Croatia v. Serbia), Zahtjev za pokretanje postupka
(Application Instituting Proceedings), 2. juli 1999, na http://www.icj-cij.org/docket/
files/118/7125.pdf (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine).
43
Jorgensen, Nina B., The Responsibility of States..., s. 208.
44
Idem, ss. 178 et seq.
45
Na svojoj 48. sjednici, ILC je naglasila potrebu da se termin povreena drava
(injured states) odnosi kako na direktno zainteresirane/povreene drave (directly affected
states), tako i na indirektno povreene drave (indirectly affected states). O ovome vie
u: UN Doc. A/CN.4/479/Add.1, 1. maj 1997. godine, dostupno na: http://daccessdds.
un.org/doc/UNDOC/GEN/N97/119/56/PDF/N9711956.pdf?OpenElement (zadnji
pristup stranici 20. maja 2009. godine).
346
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 347
omnes. Dalja pitanja koja bi trebalo rijeiti, jesu pitanja o elementima

odgovornosti drave, nainu njihova dokazivanja, vezi sa odgovornou
pojedinaca (direktnih izvrilaca), te posljedicama koje ona proizvodi
(prirodi i vrsti sankcija koje se izriu odgovornim dravama). Naravno,
ukoliko govorimo o genocidu, moramo uzimati u obzir sve radnje pobrojane
u lanu III Konvencije o genocidu izvrenje, planiranje, javno i direktno
podsticanje, sauesnitvo, ali i to da je drava po Konvenciji duna da sprijei
bilo koju od pobrojanih radnji, i/li da kazni za bilo koju od njih.
Ovom prilikom emo ukazati na precedentne zakljuke Meunarodnog suda pravde u vezi sa gore postavljenim pitanjima, nastojei
ujedno prikazati ranije napore prakse i teorije meunarodnog prava u davanju
odgovora na ista. Takoe e se, ne umanjujui skoro pa (bar po ovom pitanju)
revolucionarni znaaj Presude, utvrditi i svojevrsne nedoreenosti i savremene
kritike rjeenja ponuenih Presudom.
4.1. Konvencija o genocidu propisuje odgovornost drava

Polazna taka analizi odgovornosti drave za genocid jesu zakljuci
Meunarodnog suda pravde u paragrafima 170 -174. Presude. Radi se o
potvrdi principa istaknutog u ranije pomenutom lanu 58. Nacrta odredbi,
kojim je propisana neovisnost odgovornosti drave o individualnoj krivinoj
odgovornosti za meunarodne protupravne akte. Kada je u pitanju odgovornost drave za krenje odredaba Konvencije o genocidu, Sud je primijetio
da dualitet vezan za odgovornost i dalje predstavlja konstantno obiljeje
meunarodnog prava46, te da tako i Konvencija obavezuje strane ugovornice
na neizvravanje (sic!) genocida.47 Ovakav stav suda, po Schabasu48 e
sluiti kao rjeenje sporovima o ovom pitanju u budunosti.
46
Paragraf 172. Presude. Rijei i dalje odnose se na uveni zakljuak u Nirnberkoj

presudi da zloine protiv meunarodnog prava vre ljudi a ne apstraktni subjekti: Sud
je ustvari utvrdio da se radilo o odgovoru na argument odbrane da se meunarodno pravo
bavi jedino postupcima suverenih drava. Meunarodni vojni tribunal u Nirnbergu nije
iskljuio odgovornost drave, nego je uveo i odgovornost pojedinaca u meunarodnom pravu.
47
Paragraf 179. Presude.
48
Schabas, William A., GENOCIDE AND INTERNATIONAL COURT OF JUSTICE:
FINALLY, A DUTY TO PREVENT THE CRIME OF CRIMES, (GENOCID I MEU-
347
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 348
4.2. Da li je odgovornost drave za genocid krivine prirode

ili odgovornost na osnovu meunarodnih obaveza?
Kako se moglo vidjeti iz prethodnih izlaganja, veliki napori meunarodne zajednice na regulisanju odgovornosti drava za meunarodne
protupravne akte ipak nisu dali definitivne odgovore na mnoga pitanja, a
prvenstveno na pitanje o prirodi same te odgovornosti. ini se, meutim, da
je praksa i teorija meunarodnog prava sve sklonija krivinopravnom
poimanju odgovornosti drave za meunarodna krivina djela. Jorgensen49
pominje autore koji su isticali potrebu da se razdvoji odgovornost drave za
(uobiajeno) krenje meunarodnih obaveza od odgovornosti za krivina
djela. Takvi su naprimjer Lauterpacht i Verzijl. Brownlie (prema Jorgensen)
i Jorgensen, naprimjer, smatraju da rad ILC ukazuje na mogunost postojanja
dravnih zloina. Gilbert smatra da razliita krenja dovode do razliitih
oblika odgovornosti, dok Cassese prepoznaje krenja koja proizvode
drugaije dejstvo u odnosu na uobiajena krenja, ali naglaava da ih
meunarodna zajednica jo uvijek ne smatra zloinima poinjenim od
strane drave. Dugard istie da praksa drava upuuje na postojanje krivine
odgovornosti drave. Pellet je uporan u podravanju koncepta dravnih
zloina50, a tu ideju, kako naglaava Jorgensen, podrava i Allot. Jennings i
Watts takoe bezrezervno podravaju ideju krivine odgovornosti drava.51
NARODNI SUD PRAVDE KONANO, DUNOST SPREAVANJA ZLOINA
NAD ZLOINIMA) Genocide Studies and Prevention, vol. 2, br. 2, 2007, 101-122, s. 107.
49
Jorgensen, Nina B., THE RESPONSIBILITY OF STATES...
50
Pellet smatra da je razlikovanje delikta od zloina neupitno, i zbog toga je i koncept
krivine odgovornosti neophodan u meunarodnom obiajnom pravu. Vie o tome vidi u:
Pellet, Alain, CAN A STATE COMMIT A CRIME? DEFINITELY, YES!, (MOE LI
DRAVA POINITI ZLOIN? DEFINITIVNO, DA!) European Journal of International
Law, vol. 10, 1999, 425-434.
51
Vie vidi u: Jorgensen, Nina B., THE RESPONSIBILITY OF STATES... , ss. 259261, 281, te: Loewenstein, Andrew B./ Kostas, Stephen A., DIVERGENT APPROACHES
TO DETERMINING RESPONSIBILITY FOR GENOCIDE: THE DARFUR COMMISSION OF INQUIRY AND THE ICJS JUDGMENT IN THE GENOCIDE CASE,
(RAZLIITI PRISTUPI UTVRIVANJU ODGOVORNOSTI ZA GENOCID ISTRANA KOMISIJA ZA DARFUR I PRESUDA MEUNARODNOG SUDA
PRAVDE U SLUAJU GENOCIDA) Journal of International Criminal Justice, vol. 5,
2007, 839-857, s. 846.
348
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 349
Sama Jorgensen koristi izraz dravni kriminalitet52 i odluno zauzima

stav da krivina odgovornost drave postoji, dajui devet argumenata koji
opravdavaju uvoenje krivine odgovornosti drava u meunarodnom
pravu.53 Shaw smatra da nema sumnje da je genocid djelo za koje drava
moe biti (krivino) odgovorna.54
U svakom sluaju, odgovornost drava ne bi se mogla nazvati ni
graanskopravnom ni krivinopravnom, bar ne onom kakva je u unutranjem pravu, mada se i s jednom i s drugom mogu povui mnoge paralele.55
Slijedei neodlunost meunarodne prakse i teorije u vezi sa
prirodom odgovornosti drave za meunarodne protupravne akte, meunarodna pravna zajednica ne zauzima ni jasan stav u vezi sa pitanjem na
kakvu se prirodu odgovornosti drave za genocid poziva Meunarodni
sud pravde u sporu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore. Mnogi
autori su se oitovali povodom donoenja presude u sporu, izmeu ostalog, i
52
State criminality, criminality of state, u: Jorgensen, Nina B., THE RESPONSIBILITY OF STATES... , passim.
53
Idem, ss. 279-283. Ti argumenti su: 1) krivina odgovornost drave je sve vie
prisutan opi princip meunarodnog prava, 2) takoe je sve vie prisutna kategorija
meunarodnog obiajnog prava, 3) zloini i delikti proizvode razliite vrste meunarodnih
protupravnih akata, 4) koncept odgovornosti drava za meunarodne zloine je pravno
izvodiv i moe se analizirati kao insitut kriminalne organizacije ili institut krivine
odgovornosti pravnih lica, 5) drava se moe kazniti, to je ponekad ak i pragmatino,
6) najbolji nain da se reaguje na dravne zloine jeste kombinacija deklaratornih presuda
i/li naknade tete (od strane Meunarodnog suda pravde, meunarodnog tribunala ili
komisije) i suenja voama pred meunarodnim krivinim tribunalom, 7) uvoenje
krivine odgovornosti drave proizvest e proirenje nadlenosti Meunarodnog krivinog
suda ili uspostavljanje krivinog odjeljenja Meunarodnog suda pravde, kao i konano
odreenje ILC-e u pogledu krivine odgovornosti drave, 8) uvoenje ovog koncepta
moe se odraziti i na common law pravne sisteme i doprinijeti sazrijevanju koncepta
obaveza erga omnes, te na kraju 9) koncept krivine odgovornosti drave nije izvedena
(tzv. vikarna odgovornost, op. aut!) nego izvorna odgovornost drave.
54
Prema: Schabas, William A., GENOCIDE IN INTERNATIONAL LAW ..., s. 434.
Shaw koristi izraz accountable, to bi znailo odgovoran, ali samo u krivinom smislu.
Rijei responsible i liable se odnose na odgovornost openito.
55
Obradovi, K., ODGOVORNOST DRAVE ZA MEUNARODNE PROTIVPRAVNE INE OPTA NAELA, 2000, ss. 73, 75, prema: Dimitrijevi, Vojin i drugi,
OSNOVI MEUNARODNOG JAVNOG PRAVA, Beogradski centar za ljudska prava,
Beograd, 2005, s. 279.
349
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 350
u vezi sa ovim pitanjem, no ovdje e se ukazati samo na neke od strunih

miljenja, nakon navoenja samih zakljuaka koje je Sud donio povodom
rasprave o ovom pitanju.
Prilikom odbijanja prethodnih prigovora Jugoslavije u julu 1996.
godine, Meunarodni sud pravde je utvrdio da lan IX (...) ne iskljuuje
bilo koji oblik odgovornosti drave.56
U presudi iz 2007. godine meutim, Sud se ograniava od koncepta
krivine odgovornosti drave, ali ini se na jedan nedosljedan nain.
U paragrafu 167. Sud istie: (...) ne bi bilo u skladu sa ciljem i
svrhom Konvencije osporavati da meunarodna odgovornost jedne drave
iako je ona po svom karakteru potpuno razliita od krivine odgovornosti
moe nastati jednim od takvih djela, osim samog genocida, taksativno
navedenih u lanu III.
U paragrafu 170. Sud navodi: Sud zapaa da obaveze, o kojima se
radi u ovom sporu a proizlaze iz propisa Konvencije, kao i odgovornosti
drava koje bi nastale krenjem takvih obaveza, predstavljaju obaveze i
odgovornosti koje proizlaze iz meunarodnog prava i nisu krivinog
karaktera.
U paragrafu 178. Sud naglaava: Po miljenju Suda, mogu se izvesti
dva zakljuka iz upravo razmotrenog historijata izrade nacrta Konvencije.
Prvo, da se tu veinom radilo o prijedlozima u prilog krivine odgovornosti
drava, ali da ti prijedlozi nisu bili usvojeni. Drugo, usvojeni amandman
vezan za lan IX govori o nadlenosti u pogledu odgovornosti drave u
apsolutnom smislu. Prema tome, historijat potkrepljuje zakljuak do kojeg
je Sud doao u paragrafu 167 gore u tekstu. (kurziv izvoran)
Nedosljednost stava da ne postoji krivina odgovornost drave je
iz pomenutih dijelova Presude jasna: jedini argument koji sud prua jeste
historijat izrade nacrta Konvencije o genocidu. Meutim, uzmemo li u
obzir ranije pomenute napore UN-a na rjeenju pitanja odgovornosti
drave, vidimo da to pitanje nikada do kraja nije rijeeno. Takoe, Sud se
ovdje poziva samo na Konvenciju o genocidu, ne uzimajui u obzir Nacrt
kodeksa i Nacrt odredbi koje smo ranije pominjali, a koji se tiu zloina protiv
56
Vidi: BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE, Judgment on

Preliminary Objections, 11. juli 1996, paragraf 32, s. 25, dostupno na: http://www.icjcij.org/docket/files/91/7349.pdf (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine).
350
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 351
mira i sigurnosti, odnosno meunarodnih protupravnih akata, u koje

svakako moemo ubrojati i genocid. Ovdje trebamo pomenuti i to da mnogi
autori, izmeu ostalih Schabas i Jorgensen, upravo smatraju da historijat
izrade Nacrta odredbi pokazuje podrku ideji dravnog zloina. ILC
ni u Nacrtu iz 2001. nije konano zauzela stav o ovome.57
Nadalje, kasnija razrada elemenata odgovornosti drave, kao i naina
njihovog dokazivanja upuuju na to da Sud ponovo uplie krivinopravne
kategorije u institut odgovornosti drave. Na ovakav problem upuuju i mnogi
teoretiari meunarodnog (krivinog) prava.
Cassese58, recimo upuuje na pogreke Suda u vezi sa prirodom
odgovornosti drava. On tvrdi da je Sud pogrijeio zato to je posudio
krivino pravo prilikom primjene lana III Konvencije o genocidu kada je
raspravljao o elementima odgovornosti drave, to naroito vrijedi za
sauesnitvo i odnos razliitih modaliteta odgovornosti za genocid, o emu
e kasnije biti vie reeno. On ispravno navodi da je Sud, kada je jednom
prihvatio pomenuti dualitet odgovornosti, trebao (a nije) pokazati na emu
on zasniva to razlikovanje.59 Cassese zakljuuje: Ukoliko sud koji odluuje
o sporovima izmeu drava smatra neophodnim oslanjanje (kurziv .H.) na
odredbe krivinog prava, onda ih treba primijeniti na odgovornost drave,
poto su ve primjenjivane pred meunarodnim krivinim sudovima.60
4.3. Utvrivanje elemenata odgovornosti drave za genocid

Nakon to je odluno zauzeo stav da drava moe biti odgovorna za
genocid, Sud je utvrdio koji su to elementi odgovornosti drave za genocid,
sluei se (po mnogima, nepravilno) prvenstveno krivinopravnim kate57
Schabas, William A., GENOCIDE IN INTERNATIONAL LAW, ss. 440442. Jorgensen, Nina B., The Responsibility of States... , ss. 178-184.
58
Cassese, Antonio, ON THE USE OF CRIMINAL LAW NOTIONS IN DETERMINING STATE RESPONSIBILITY FOR GENOCIDE, (UPOTREBA POJMOVA
KRIVINOG ZAKONA U UTVRIVANJU DRAVNE ODGOVORNOSTI ZA
GENOCID) Journal of International Criminal Justice, vol. 5, 2007, 875-887.
59
Idem, ss. 880-1.
60
Idem, s. 884.
351
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 352
gorijama prakse MKSJ i uspostavljajui odreene standarde dokazivanja tih

elemenata. Ovom prilikom emo uporedno ukazivati i na rjeenja Komisije
za Darfur61, koja je takoe utvrivala elemente odgovornosti drave
dovodei ih u vezu sa radnjama lica individualno odgovornim za meunarodne protupravne radnje.
Actus reus
Prvo pitanje koje je Sud morao rijeiti jeste pitanje za koje sve radnje
zabranjene Konvencijom o genocidu drava moe biti odgovorna. U
paragrafu 179. Presude, Sud je zauzeo konaan stav: (...) Konvencijom [se]
strane ugovornice obavezuju na neizvravanje (sic!) genocida i drugih
djela taksativno navedenih u lanu III (...). Ovakav zakljuak Suda jasno
upuuje na to da drava moe biti odgovorna ne samo za proputanje da
sprijei i/li kazni, nego i za same radnje genocida: izvrenje, planiranje,
javno i direktno podsticanje i sauesnitvo u genocidu. Predmet rasprave
suda bilo je izvrenje, sauesnitvo, propust da sprijei i propust da kazni za
izvrenje genocida. Zakljuci Suda u vezi sa ovim radnjama izvrenja,
kao i njihovo dovoenje u vezu sa individualnim izvriocima putem tzv.
testa efektivne kontrole nejasni su, na to ukazuju i strunjaci meunarodnog prava.
Jo jedan bitan precedent, pored potvrivanja odgovornosti drave
za genocid neovisno o individualnoj odgovornosti (direktnih) izvrilaca, jeste
61
Izvjetaj Komisije za Darfur iz 2005. godine (Report of the International Commission

of Inquiry on Darfur to the United Nations Secretary-General, Pursuant to Security Council
Resolution 1564 of 18 September 2004), dostupan na: http://www.un.org/news/dh/
sudan/com_inq_darfur.pdf (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine). O kritikama
rada Komisije vidi vie kod, naprimjer: Loewenstein, Andrew B./ Kostas, Stephen A.,
DIVERGENT APPROACHES TO...; Mills, Kurt, Which Responsibility in Darfur?, Peace
Review: A Journal of Social Justice, vol. 20, 175-183; Qunivet, Nolle, THE REPORT
OF THE INTERNATIONAL COMMISSION OF INQUIRY ON DARFUR: The Question
of Genocide, (IZVJETAJ MEUNARODNE ISTRANE KOMISIJE ZA DARFUR Pitanje Genocida) Human Rights Review, July-September, 2006, 38-68; Smith, Cynthia
E./ Pipa, Tony, THE POLITICS OF GENOCIDE: U.S. RHETORIC VS. INACTION IN
DARFUR, (POLITIKA GENOCIDA RETORIKA SAD-a PROTIV NEINJENJA U
DARFURU) April-September, 2004, Kennedy School Review, 131-140.
352
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 353
zakljuak Suda da drava moe izvriti genocid. Sud je ovdje slijedio istu
logiku bilo bi paradoksalno da drave imaju (samo) obavezu da sprijee
ili kazne, a ne i da se suzdre od uea u izvrenju genocida. Kako i sam Sud
naglaava, to bi bilo suprotno humanitarnoj i civilizovanoj svrsi Konvencije.62
Zadravajui stav da je odgovornost drave za genocid uobiajena
meunarodna odgovornost drava, Sud smatra da drava moe izvriti
genocid ako neki organ drave ili osoba ili grupa iji se postupci legalno
pripisuju toj dravi izvri jedno od zabranjenih djela lanom III Konvencije.63
Prije svega, ovdje treba istai da Sud proiruje (u odnosu na uobiajeno
shvatanje) krug lica ije ponaanje upuuje na odgovornost drave pored
dravnih organa64, to mogu biti i pojedinci nad kojima drava ima odreeni
stepen kontrole65. Prema Sudu, ovi subjekti su instrumenti njene akcije.66
Ovdje se Sud poziva na lan 4. i lan 8. Nacrta odredbi67, ali i na vlastitu
praksu: u predmetu Nikaragva protiv Sjedinjenih Amerikih Drava68,
Sud je u paragrafu 391. Presude utvrdio da bi ponaanja pojedinaca koji se
ne mogu poistovijetiti sa organima drave ipak mogla proizvesti odgovornost
drave ukoliko se dokae njena efektivna kontrola nad tim pojedincima.
Sud sugerira da je uputno da se ide izvan samog pravnog statusa [pojedinaca ili grupa pojedinaca] kako bi se shvatila realnost odnosa izmeu
osobe koja preduzima akciju i drave s kojom je tako blisko povezana da
se ini da je [osoba] samo njen agent: bilo koje drugo rjeenje omoguilo bi
dravama da izbjegavaju svoju meunarodnu odgovornost tako to bi se
odluivale da djeluju preko osoba ili subjekata ija bi navodna nezavisnost
bila isto fiktivna.69 Sud je ovdje nesumnjivo bio slobodniji u odluivanju
62

64
Paragrafi 385-395. Presude.
65
Paragrafi 396-407. Presude.
66
67
Supra 2.3.
68
Nikaragva protiv Sjedinjenih Amerikih Drava, Military and Paramilitary Activities
in and against Nicaragua (Nicaragua v. United States of America), presuda od 1986.
godine, pregled dokumenata na: http://www.icj-cij.org/docket/index.php?p1=3&p2=
3&k=66&case=70&code=nus&p3=4 (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine).
69
63
353
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 354
nego Komisija za Darfur: iako je utvrdila actus reus genocida, kao i to da

su djela izvrena protiv grupa zatienih Konvencijom o genocidu, ona je
naglasila da nema genocidne namjere bar to se tie centralne Vlade.70
S druge strane, Sud je odbacio argument da se kontrola drave nad
osobama koje djeluju protupravno treba posmatrati kao sveobuhvatna,
kakav je stav MKSJ-a u predmetu Tuilac protiv Duka Tadia, a ne efektivna,
to je obrazloio dvojako: time da MKSJ nema nadlenost odluivanja o
takvom pitanju, te time da bi se primjenom irokog koncepta sveobuhvatne
kontrole udaljilo od osnovnog principa meunarodne odgovornosti koji
znai da drava odgovara samo za radnje onih koji postupaju u njeno ime.71
Ipak, ovdje ponovo moramo naglasiti da Sud odgovornost drave koju ne
smatra krivinopravnom kategorijom dokazuje upravo takvim kategorijama.
Prije svega, standard dokazivanja postavila je na nivo van svake razumne
sumnje, to je krivinopravna kategorija. Na to upuuju mnogi autori:
Gattini72 i Cassese su neki od njih. Gattini tvrdi da ni sam Sud nije naisto s
tim ta bi u ovom predmetu bilo dokazivanje van svake razumne sumnje:
Sud je naglasio da e u svrhu dokazivanja koristiti elemente koji imaju
punu dokaznu snagu73, to je drugaije od uobiajenog zahtjeva za jasnim i
uvjerljivim dokazima, a samo znaenje ove sintagme e se trebati odrediti
od strane budue jurisprudencije. Gattini pokazuje kako se ovakav nejasan
standard dokazivanja negativno odrazio na ispitivanje samih injeninih
navoda, zakljuivi da bi pojanjenje od strane Suda u vezi sa standardima
dokazivanja bilo dobrodolo.74
70
Vidi paragraf 518. Izvjetaja. ire o ovome u: Loewenstein, Andrew B./ Kostas,
Stephen A., DIVERGENT APPROACHES TO..., ss. 845-850. Komisija je nastojala
utvrditi genocidnu namjeru samo kod organa centralne Vlade, to je i dovelo do zakljuka
da u Darfuru nije izvren genocid mnogi zamjeraju Komisiji to u obzir nije uzela i
ostale organe drave, kao naprimjer tzv. Janjaweed, miliciju koja je bila naoruana i
kontrolisana od strane Vlade.
71
Vie o ovome vidi u paragrafima 402-407. Presude. Cassese smatra da proirenje
odgovornosti drava i na pojedince koji su pod kontrolom drava nije u skladu sa
njegovim odbijanjem da prihvati test sveobuhvatne kotrole MKSJ-a. Vidi vie u: Cassese,
Antonio, ON THE USE OF CRIMINAL LAW..., ss. 878-9.
72
Gattini, Andrea, EVIDENTIARY ISSUES IN THE ICJS GENOCIDE JUDGMENT, (DOKAZNI PREDMETI U PRESUDI MSP-a ZA GENOCID) Journal of
International Criminal Justice, vol. 5, 2007, 889-904.
73
74
Gattini, Andrea, EVIDENTIARY ISSUES IN..., ss. 893-9.
354
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 355
Stav Suda da drava moe biti sauesnik u genocidu takoe predstavlja revolucionaran zakljuak u vezi sa odgovornou drava za genocid.
Mogunost sauesnitva drave u izvrenju djela od strane pojedinaca,
grupa pojedinaca ili organa do tada nije bila potvrena: iako je Konvencija o
genocidu predviala kanjavanje za takav vid uea u izvrenju, smatralo
se da se ta odredba prvenstveno odnosila na individualne izvrioce. ILC je
pri izradi Nacrta odredbi predviala sauesnitvo drave, ali samo u odnosu
na drugu dravu.75
Meutim, prilikom utvrivanja elemenata koji bi se trebali ostvariti
kako bi postojala odgovornost za sauesnitvo, Sud ponovo koristi krivinopravna rjeenja, postavljajui previsoke standarde dokazivanja. Ustvari, sud
je zakljuio da su potrebni elementi isti za sauesnitvo drava i sauesnitvo
u krivinom pravu: a) pruanje pomoi ili podrke izvrenju krivinog djela
i b) znanje na strani onog koji prua pomo ili podrku o kriminalnoj namjeri
direktnog izvrioca, to bi u sluaju genocida bila dolus specialis.76 Sud je
utvrdio da, iako postoji prvi element, Jugoslavija nije posjedovala znanje o
genocidnoj namjeri izvrioca, to je rezultat upravo previsoko postavljenih
standarda dokazivanja i nedosljedne primjene ve prihvaenog krivinopravnog shvatanja sauesnitva. Cassese, recimo, tvrdi da bi u sluaju
dosljednosti u utvrivanju ovih elemenata, Sud doao do drugaijeg zakljuka: Sud je ustvari trebao prihvatiti jurisprudenciju ad hoc tribunala po kojoj
je drugi element (potreban za postojanje sauesnitva) svijest o riziku
izvrenja krivinog djela od strane direktnog izvrioca.77
Iako je Meunarodni sud pravde jasno stavio do znanja da je mogue
da drava bude odgovorna za bilo koju od radnji genocida iz lana III
Konvencije o genocidu, ipak je na kraju zakljuio da je Srbija, vezano za
(sic!) genocid izvren u Srebrenici (...) prekrila obavezu spreavanja
genocida.78 Teorija meunarodnog prava u cjelini smatra ovakvu odluku
75
Quigley John, INTERNATIONAL COURT OF JUSTICE AS A FORUM FOR

GENOCIDE CASES, (MEUNARODNI SUD PRAVDE KAO FORUM ZA SPOROVE
O GENOCIDU) Case Western Reserve Journal of International Law, vol. 40, 2007/2008,
243-263, s. 248. Takoe vidi lan 16. Nacrta odredbi.
76
Paragrafi 420-1 presude.
77
Cassese, Antonio, ON THE USE OF CRIMINAL LAW..., s. 886.
78
355
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 356
Suda snanom porukom kojom su potvreni novi napori UN-a da nametne

obavezu spreavanja, to e nai mjesto u okviru meunarodnog obiajnog
prava. 79 Zaista, ovakav zakljuak Suda ujedno je i njegov najznaajniji i
najpozitivniji doprinos: radi se o fascinantnom zakljuku koji je u potpunosti na tragu pune zatite ljudskih prava i spreavanja (njihovih) krenja.80
Obaveza drave da djeluje neovisno o izvjesnosti da li e se akcijom koja
e se preduzeti uspjeno sprijeiti genocid ili o vjerovatnoi takvog ishoda81,
mogla bi se, prema Schabasu naprimjer, primijeniti i na odgovornost
Francuske, Belgije i SAD za dogaaje u Ruandi, kao i na odgovornost za
dogaaje u Darfuru.82 Ipak, i ovdje postoje odreene zamjerke od strane
teorije: Cassese smatra da je upravo potreba da na strani drave postoji
svijest o riziku izvrenja genocida ustvari element jednog, slobodno interpretirano, teeg oblika odgovornosti sauesnitva, o emu je ranije bilo
rijei.83 Naravno, ovo ne znai da autor smatra da je Sud pogreno proglasio
Srbiju odgovornom za propust da sprijei, nego samo to da on favorizuje
ozbiljniji oblik odgovornosti koji bi sigurno proizveo ozbiljnije posljedice.
Zakljuak Suda da je Tuena strana odgovorna za nepotivanje
obaveze kanjavanja nije sporna, niti je u teoriji posebno razmatrana.
Meutim, ovdje bi se takoe mogli utvrditi odreeni elementi koji bi mogli
posluiti u eventualnim novim sporovima o odgovornosti drave za
genocid. Obaveza kanjavanja propisana je lanom VI Konvencije o
genocidu. Sud je zakljuio da su nacionalni sudovi duni postupati samo u
sluaju kada je genocid izvren na teritoriju drave iji su oni organi, a da
je za suenje pred meunarodnim krivinim tribunalom bitno utvrditi da li
se zaista radi o meunarodnom krivinom sudu i da li je prihvaena nadlenost tog suda od strane drave koja je duna da kazni izvrioce. Naroito
vaan zakljuak je taj da je drava obavezna da kanjava od momenta
izvrenja djela ili prihvatanja nadlenosti meunarodnog suda.
79
Schabas, William, GENOCIDE AND THE INTERNATIONAL COURT OF

JUSTICE (GENOCID I MEUNARODNI SUD PRAVDE), s. 102.
80
Schabas, William, WHITHER GENOCIDE?: THE INTERNATIONAL COURT
OF JUSTICE FINALLY PRONOUNCES, (DA LI JE BIO GENOCID? MEUNARODNI SUD PRAVDE KONANO IZRIE PRESUDU) Journal of Genocide
Research, vol. 9, br. 2, 2007, 183-192, ss. 184-5.
81
82
Schabas, William, WHITHER GENOCIDE?.., s. 185.
83
Cassese, Antonio, ON THE USE OF CRIMINAL LAW..., ss. 886-7.
356
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 357
Mens rea
Meunarodni sud pravde napravio je jo jedan znaajan korak u
utvrivanju odgovornosti drave za genocid: pokuao je odrediti mentalni
element na strani drave, ali kroz prizmu dravne odgovornosti u meunarodnom pravu. Bez obzira to se ovime bavila i Komisija za Darfur, moglo
bi se rei da su zakljuci Meunarodnog suda pravde revolucionarni dok
je Komisija za Darfur utvrivala samo namjeru organa centralne Vlade,
Sud je utvrivao mentalni element na strani same drave.84 Obzirom da se
radi o dravi, teko je govoriti o postojanju mentalnog elementa na njenoj
strani. Naroito je teko poimati taj element kada je u pitanju genocid,
obzirom da je za postojanje krivinog djela genocida nuna dolus specialis,
koju je i kod same individualne krivine odgovornosti jako teko dokazati.
Upravo zbog toga postoje neslaganja u kritikama ovih zakljuaka Presude
od strane teorije meunarodnog (krivinog) prava, koja e biti prikazana u
redovima koji slijede.
Schabas smatra da se, kada govorimo o mentalnom elementu drave,
ustvari treba govoriti o planu ili politici85, to zakljuuje iz injenice da se
moe utvrditi da su pojedinci odgovorni za genocid, a da se drava ne proglasi
odgovornom u suprotnom, djelovanje jednog jedinog izvrioca moglo bi
zahtijevati utvrivanje genocidne namjere, u to se Sud nije uputao.86 On
ovdje pravi analogiju sa Elementima zloina Rimskog statuta87, po kojima
je za izvrenje genocida potrebno da je djelo izvreno u kontekstu vidljivog
obrasca slinog ponaanja uperenog protiv...88. Upravo zbog toga, Schabas
84
Komisija za Darfur je utvrdila da organi centralne Vlade nisu imali genocidnu

namjeru. Razliiti pristupi u utvrivanju mentalnog elementa genocida uzrok su razliitom
poimanju veze individualnih (direktnih) izvrilaca i drave Komisija je smatrala da su
bitne jedino radnje organa centralne Vlade, dok je Sud prihvatio iru koncepciju, obuhvatajui tu i radnje pojedinca koji su pod (efektivnom) kontrolom drave, o emu je ranije
bilo rijei.
85
Komisija za Darfur u svom izvjetaju zaista pominje politiku genocida: vidi
paragraf 519. Izvjetaja.
86
Schabas, William A., WHITHER GENOCIDE? (KUDA VODI GENOCID?) s. 189.
87
Elements of Crimes, ICC-ASP/1/3(part II-B), usvojeni i stupili na snagu 9. septemra
2002. godine, dostupni na: http://wwwold.icc-cpi.int/library/about/officialjournal/ Element
_of_Crimes_English.pdf (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine).
88
Douns, Don R.V.D./ Pauls, Stiven, MEUNARODNA KRIVINA PRAKSA,
Fond za humanitarno pravo, Beograd 2006, s. 290.
357
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 358
zakljuuje da je Sud ispravno presudio.89 Meutim, Loewenstein i Kostas

smatraju da je Schabas pogrijeio, pozivajui se na (pomenuti) paragraf
384. Presude. Smatrajui da argument da se genocidna politika drave
dokazuje jedino putem genocidne namjere voa nije ispravan, obzirom da
otvara nova pitanja (koliko visokopozicionirani ti voi moraju biti? koliko
njih mora dijeliti genocidnu namjeru da bi se ona mogla pripisati dravi?),
to opet dovodi do odreenih tekoa u dokazivanju90, oni zakljuuju:
Presuda (...) jasno daje do znanja da postojanje dravnog plana ili politike
genocida nije potrebno za postojanje individualne krivine odgovornosti
ili dravne odgovornosti. Po njima, injenica da je Sud utvrivao da li se
bilo koje genocidno ponaanje moe pripisati dravi pokazuje da on nije
imao namjeru dokazivati genocidnu politiku na strani drave91 i da mens rea
drave (state intent) uopte nije potrebna za utvrivanje odgovornosti drave.92
Ukoliko prihvatimo da postoji vie radnji koje ine genocid, po
lanu III Konvencije o genocidu, te da se pokazalo da se genocid moe izvriti
na razne naine pa i donoenjem genocidnih propisa (Endlsung!), onda
bismo mogli tvrditi da je genocidna politika ustvari sinonim za genocidnu
namjeru na strani drave, iako ne bismo mogli izjednaiti vidljivi obrazac
ponaanja sa politikom drave vidljivi obrazac mogao bi se odnositi i na
djelovanje npr. organizacije, grupe pojedinaca i sl. Sam Sud je govorio o
potrebi dokazivanja dolus specialisa u paragrafu 413. pominje izdavanje
naloga sa specifinom namjerom koja karakterizira zloin genocida, u
paragrafu 421. zahtijeva znanje na strani sauesnika o specifinoj namjeri
izvrioca, a u paragrafu 431, kada pominje obavezu spreavanja genocida,
Sud govori o sumnji o pripremanju genocida ili podsticanju specifine
namjere. Moglo bi se onda zakljuiti da se u odreenim situacijama specifina
89
Schabas, William A., WHITHER GENOCIDE?..., s. 190. Schabas smatra da bi se

odgovornost drave za genocid mogla dokazati samo ako su njeni voi izvrili genocid,
tako da se taj element ne pre(d)via, nego se samo preslikava; vidi: idem, s. 444.
90
Komisija za Darfur nikada nije uspjela pregledati dokumente Vlade Sudana, a
dokumenti srbijanskog Vrhovnog vijea odbrane su bili redigovani iz razloga nacionalne
sigurnosti kao vojna tajna (paragraf 205. Presude).
91
Misli se i na radnje koje nisu procesuirane, kako navodi sam Sud u paragrafu 180.
Presude.
92
Loewenstein, Andrew B./ Kostas, Stephen A., DIVERGENT APPROACHES TO...,
ss. 839-857.
358
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 359
namjera zahtijeva na strani drave u sluaju izvrenja genocida, ali da se u

ostalim situacijama genocidna namjera preslikava, odnosno dijeli sa direktnim
izvriocima, to ponovo znai nedosljednost zakljuaka Suda.
4.4. Sankcije protiv drave odgovorne za genocid

Odluka Suda da spor nije takve prirode da bi bilo primjereno davanje
naloga za plaanje naknade u odnosu na krenje (...) niti za pruanje uvjerenja
i garancija o neponavljanju93 izazvala je dosta negodovanja, izmeu ostalog,
i (meunarodne) pravne zajednice. Oito je da u ovom sluaju teina akta i
posljedice koje je prouzrokovao nisu bile u direktnoj vezi sa odreivanjem
sankcije.
Meunarodno pravo je jasno po pitanju posljedica koje odgovornost
drava za meunarodna protupravna djela94 izaziva: drava koja prekri
obavezu koja djeluje erga omnes, duna je da akt obustavi, ako i dalje traje
(cessation), te da prui odgovarajua jemstva da taj akt nee ponoviti, ako
okolnosti to zahtijevaju (non-repetition).95 Pored obaveze obustave akta
(radnje, djelovanja) kojom se kri meunarodno pravo, dravi se moe, prema
lanu 34. Nacrta odredbi, izrei neka od tri vrste sankcija, ili bolje reeno
naina otklanjanja povrede (reparation) meunarodnog prava96: vraanje u
93

Meunarodno pravo predvia mnogo mogunosti da se drava opomene i sankcionie zbog povrede odreenog meunarodnog pravila. Prema Avramovoj i Krei, sankcije
protiv drava u meunarodnom pravu mogu biti: sankcije koje poduzimaju drave protiv
drava, diplomatske, ekonomske i sankcije koje primjenjuju meunarodne organizacije.
Nije svaka od ovih sankcija pogodna za izricanje u sluaju postojanja odgovornosti
drave za meunarodna protupravna djela. Vidi: Avramov, S./ Krea, M., MEUNARODNO JAVNO PRAVO, dvadeseto izdanje, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu/
Slubeni glasnik, Beograd 2007, ss. 116 et seq.
95
Vidi lan 30. Nacrta odredbi.
96
Brownlie smatra da se reparacija moe odrediti kao sve mjere koje podnosilac tube/
zahtjeva moe oekivati/zahtijevati od odgovorne drave: kompenzacija, izvinjenje,
kanjavanje odgovornih pojedinaca, poduzimanje mjera u cilju spreavanja daljih povreda
i sl. Vidi vie kod: Brownlie, Ian, PRINCIPLES OF PUBLIC INTERNATIONAL LAW
(PRINCIPI JAVNOG MEUNARODNOG PRAVA), sixth edition, Oxford University
Press, Oxford/New York, 2003, ss. 442 et seq.
94
359
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 360
preanje stanje (restitutio in integrum)97, naknada tete (compensation)98,

zadovoljenje/zadovoljtina ili satisfakcija (satisfaction)99. Koja e sankcija
biti najprimjerenija, zavisit e od konkretnog sluaja, a mogue je i primijeniti
vie sankcija u jednom sluaju100, kako i sam lan 34. Nacrta odredbi propisuje101, sve u cilju potpunog uklanjanja nastalih posljedica protupravnog
akta.102
U paragrafu 460, Sud je kao kriterije za odluivanje o odteti uzeo
posljedice neispunjenja obaveze spreavanja i tetu koja je time nastala,
utvrdivi zatim u paragrafu 461. da nije morao (kurziv .H.) odluivati o
97
Restitucija predstavlja, prosto reeno, uspostavljanje u mjeri u kojoj je to mogue

(Komentari Nacrta odredbi, s. 96) stanja koje je postojalo prije povrede meunarodnog
prava. Mnogi autori govore o dvije vrste restitucije koje bismo mogli nazvati materijalnom
i pravnom, iako postoje i drugaiji nazivi. Vidi npr. kod: Shaw, Malcolm N, INTERNATIONAL LAW, sixth edition, Cambridge, Cambridge University Press, 2008, ili kod
Brownliea, op.cit, ss. 445-6.
98
Kompenzacija predstavlja reparaciju u vidu plaanja odreene sume novca (ili, po
Komentarima Nacrta, drugih vrijednosti) koja predstavlja protuvrijednost nanesenoj
teti. Stavom 2. lana 36. Nacrta odreeno je da kompenzacija obuhvata svu finansijski
procjenjivu tetu, ukljuujui i izmaklu dobit, u onoj mjeri u kojoj je ona dokazana.
Svrha ovakve odredbe bila je ustvari razlikovati kompenzaciju od onoga to se u meunarodnom pravu naziva moralna reparacija/teta, politika reparacija/teta ili ak penali
(penal damage). Vidi: Komentare Nacrta odredbi, ss. 99, 104-5, kod Shawa, op.cit, ss.
804-5 i kod Browlieja, op.cit, ss. 442, 447.
99
Satisfakcija (zadovoljtina), kako sama odredba stava 1. lana 37. Nacrta odredbi
propisuje, dolazi u obzir tek ukoliko (i u onom obimu u kome) se povreda ne moe ukloniti
restitucijom ili kompenzacijom, mada postoji i mogunost da bude izreena uz neku od
njih. Stav 2. pomenute odredbe navodi exempli causa oblike satisfakcije: priznanje da je
povreda izvrena, izjava aljenja, formalno izvinjenje i sl, dok Komentar Nacrta i mnogi
autori navode i druge oblike ove sankcije. Vidi npr. Dimitrijevi, Vojin i drugi, OSNOVI
MEUNARODNOG JAVNOG PRAVA, Beogradski centar za ljudska prava, Beograd,
2005, ss. 292-5, Komentare Nacrta odredbi, s. 106, ili Brownlie, Ian, op.cit, s. 444.
100
Vidi npr. spor pred Stalnim sudom meunarodne pravde iz 1927. godine, Factory at
Chorzw Case, gdje je Sud primijenio restituciju i naknadu tete: Case Concerning Factory
at Chorzw (Germany vs. Poland), Merits, Judgment No. 8, 1927, P.C.I.J., Series A, No. 9,
s. 21. Kasnije e se poeti primjenjivati i satisfakcija kao jo jedan vid sankcije.
101
lan 34. (oblici naknade) propisuje: Potpuna naknada tete prouzrokovane aktom
protivnom meunarodnom pravu se moe dati u obliku vraanja u preanje stanje,
novane naknade ili zadovoljenja, bilo pojedinano ili zajedno (...).
102
ire o ovome vidi u: Komentari Nacrta odredbi, s. 95.
360
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 361
tome da li bi se djela genocida (...) ipak dogodila ak i da je Tuena strana

uinila ono to je trebala uiniti i upotrijebila sredstva koja su joj stajala na
raspolaganju, o emu je vie reeno u dijelu koji se odnosi na actus reus.
Takav navod vodio je do zakljuka u paragrafu 462: poto sud nije morao
utvrditi da li bi djela bila sprijeena, ne moe se utvrditi ni uzrono-posljedina veza izmeu nespreavanja i posljedica niti tete pa tako ni
novana naknada nije adekvatan oblik reparacije. udno je da Sud kao
kriterije sankcije zbog odgovornosti za nespreavanje uzima ono to je
smatrao nepotrebnim za utvrivanje same te odgovornosti. to se tie ostalih
oblika reparacije, Sud se pozivao na odluku u sporu Krfski kanal103 kada je
odluio da je dovoljna satisfakcija ukljuiti u dispozitiv Presude izjavu da
je Tuena strana odgovorna za nespreavanje.104
Obzirom da se radi o povredi pravila ius cogens, same sankcije za
takve povrede trebale bi biti stroije, jer u tom sluaju treba voditi rauna o
sadraju povrijeenog pravila, a ne o nivou odgovornosti koju drave imaju.
S druge strane, ukoliko se sankcije izriu protiv/ prema dravi koja je odgovorna, pa bila to i satisfakcija, kao (uslovno reeno) najblai oblik sankcija
za drave u meunarodnom pravu, onda je drava jedini subjekt koji ih treba
trpiti/pruiti. Reeno bi znailo dvoje: prvo, odgovornost (bilo kakva) za
krenje Konvencije o genocidu treba posljedovati naknadom tete, makar i
simboline.105 Tome bi u ovom konkretnom predmetu trebalo pridonijeti i
103
Krfski kanal, Case Concerning Corfu Channel (United Kingdom of Great Britain
and Northern Ireland v. Albania), presuda od 9. aprila 1949, ss. 35-6, dostupna na: http:
//www.icj-cij.org/docket/files/1/1645.pdf (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine).
Tomuschat (ispravno) smatra da je Sud kao mjerodavan precedent uzeo spor sasvim
drugaijeg injeninog osnova: radilo se o sporu koji je skoro 60 godina ranije pokrenula
Albanija zbog nedozvoljene plovidbe njenim vodama. Vidi: Tomuschat, Christian, REPARATION IN CASES OF GENOCIDE, Journal of International Criminal Justice, vol. 5,
2007, 905-912.
Vie o predmetu vidi na http://www.icj-cij.org/docket/index.php?p1=3&p2=3&code=
cc&case=1&k=cd (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine).
104
Paragraf 463. Presude. Ovdje se Sud poziva na navode Podnosioca tube da je
najprimjerenija forma satisfakcije pomenuta izjava u presudi. Meutim, Podnosilac tube
jeste traio i punu naknadu za prouzrokovanu tetu i gubitke (paragraf 459. Presude!),
kao i simbolinu naknadu zbog krenja obaveze kanjavanja (paragraf 458. Presude).
105
Meunarodni sud pravde je u predmetu Gabcikovo-Nagymaros Project zakljuio
da je jasno ustanovljeno pravilo meunarodnog prava da drava koja je oteena moe
361
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 362
ponaanje Tuene strane nakon krenja.106 Drugo, ukoliko ipak bude odlueno da je satisfakcija dovoljna sankcija za odgovornu dravu, onda tu
satisfakciju treba pruiti drava107, a ne sud koji je rijeio spor, to inae
impliciraju paragrafi 463, 465, 469. i 471(9) Presude.108 Kako smo vidjeli,
satisfakcija bi se mogla sastojati u raznim postupcima, od kojih bi neki
sigurno odgovarao u ovom predmetu: Tomuschat naprimjer, smatra da bi
simbolina novana naknada bila mogua, pozivajui se na meunarodnu
praksu109; formalno priznanje odgovornosti je posve izvedivo i nije ni na
koji nain poniavajue po Tuenu stranu110, mogunost pomoi (indirektnim)
rtvama bilo bi visoko moralno i lako izvodivo.
zahtijevati kompenzaciju od drave koja je odgovorna za meunarodni protupravni akt,
za tetu koja je time nastala, to pretpostavlja i ovlatenje nadlenog suda da dosudi
odreenu kompenzaciju dravi za tetu nanesenu joj krenjem meunarodnog prava (vidi
predmet Factory at Chorzw Case).
106
Vidi paragraph 469. Presude: nepotivanje Naloga o privremenim mjerama iz 1993.
godine (vidi fusnotu 30!) i kasnije odbijanje saradnje sa MKSJ, upuuju da je ponaanje
Tuene strane trebalo biti oteavajue u smislu izricanja sankcije.
107
U Komentarima Nacrta odredbi se istie da je izjava o krenju data od nadlene
tree strane nije predviena u lanu 37. Nacrta odredbi, jer svrha nacrta nije da rjeava
pitanja nadlenosti, ali da to nije razlog da se takva izjava smatra izuzetkom od onoga
to propisuje lan 37. Meutim, odredba stava 1. lana 37. jasno navodi da je drava ta
koja je duna pruiti satisfakciju. Takav stav jasan je i kod Shawa, a i Brownlie smatra
da takva izjava nije satisfakcija u njenom uobiajenom znaenju i da je u predmetu
Krfski kanal konkretno bila samo nain da se donese odluka koja e imati pravnu snagu.
Vidi: Shaw, Malcolm, op.cit, s. 806, te Brownlie, Ian, op.cit, s. 445.
108
Ne radi se o formalnoj izjavi o priznanju datoj od Tuene strane, nego o izjavi Suda
to znai, o zakljucima Suda, kako je i izriito navedeno u paragrafu 471(9) Presude.
109
Radi se o predmetu Rainbow Warriors Case (Case concerning the difference
between New Zealand and France concerning the interpretation or application of two
agreements), Reports Of International Arbitral Awards, vol. XX, ss. 215-284, u kojem je
arbitrani sud smatrao da je novana naknada kao satisfakcija mogua kada postoji
pravna ili moralna teta, ak i ako ne postoji materijalna, iako sam Sud kasnije nije dosudio
satisfakciju, jer to sam Podnosilac tube nije traio. Vie o tome na: http:// untreaty.un.org/
cod/riaa/cases/vol_XX/215-284.pdf (zadnji pristup stranici 20. maja 2009. godine), te na
stranici Meunarodnog suda pravde http://www.icj-cij.org.
110
Izvinjenje je veoma est oblik satisfakcije kao oblika sankcije protiv drava
odgovornih za meunarodna protupravna djela, to potvruje i meunarodna praksa:
Vidi naprimjer navedeni predmet Rainbow Warrior Case, kao i predmet Meunarodnog
suda pravde Case Concerning Vienna Convention on Consular Relations (Paraguay v.
362
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 363
Na kraju, obzirom da je Sud odluku o izjavi u presudi kao dovoljnoj

satisfakciji donio bez ikakvog obrazloenja, ne moe se oteti utisku da je
vano pitanje posljedica odgovornosti drava za meunarodne protupravne
akte111 Sud jednostavno previdio.
5. Zakljuak
Cilj ovog rada bio je dati pregled zakljuaka Suda u vezi sa pitanjem
odgovornosti drave za genocid, ograniivajui se na pitanje prirode, elemenata i posljedica te odgovornosti, bez analiziranja drugih interesantnih
pitanja koje je ova presuda nastojala rijeiti, ili ih je potakla. Ne moemo
rei da ovi zakljuci nisu relevantni nema obavezujuih, ili barem jasnih
odredbi niti precedenata o ovom pitanju prije Presude. Meutim, rjeenja tih
specifinih problema nije mogue samo pobrojati, naprosto iz razloga to
se ini da na neka pitanja Sud nije imao rijeenja. Najbolji bi nain onda bio
podijeliti zakljuke Suda na rijeena pitanja i pitanja koja e ipak trebati
kasnije rijeiti, bar prema skromnom miljenju autora ovih redova.
Ono to bismo mogli nazvati odluenim stvarima, dakle svojevrsnim
precedentima, bez obzira na njihovu odrivost (i pravednost?), jeste:
1. Drava jeste odgovorna za krenje obaveza iz Konvencije o genocidu, neovisno o individualnoj odgovornosti direktnih izvrilaca.
2. Drava moe izvriti genocid, planirati genocid, javno i direktno
podsticati na genocid, biti sauesnik u genocidu, a moe biti odgovorna za propust da sprijei ili kazni zbog neke od tih radnji.
United States of America), Naredba o privremenim mjerama od 9. aprila 1998, u:

I.C.J. Reports 1998, s. 248: radilo se o pismenom izvinjenju datom od strane SAD, te Le
Grand Case (Germany v. United States of America), Naredba o privremenim mjerama od
3. marta 1999, u: I.C.J. Reports 1999, ss. 9, 16, para. 28. Sud je u presudi u ovom predmetu
(ipak) zakljuio da izvinjenje nije zadovoljavajua sankcija.
111
Brownlie tvrdi da se ova pitanja trebaju tretirati s posebnom panjom, jer se tiu i
supstancijalnog problema prirode odgovornosti drava (poslije 1945. godine, sve je vie
onih koji smatraju da drava moe biti i krivino odgovorna) i daleko da su samo prosti
dodatak pravu odgovornosti drava; vidi: Brownlie, Ian, op.cit, s. 441.
363
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 364
3. Drava je odgovorna za genocidne radnje svojih organa, kao i

pojedinaca ili grupa pod njenim utjecajem, kontrolom ili upravljanjem.
4. Drava je duna sprijeiti genocid svim raspoloivim sredstvima
ak i ukoliko nije izvjesno da bi njene radnje zaista dovele do
spreavanja.
5. Obaveza drave da kazni izvrenje genocida nastaje od momenta
izvrenja ili od momenta priznanja nadlenosti meunarodnog
krivinog suda.
6. Jedna od sankcija protiv odgovorne drave moe biti i izjava o
odgovornosti ukljuena od strane suda u dispozitivu presude, tj.
zakljuak suda o odgovornosti.
ini se ipak da je mnogo vie stvari ostalo nerijeeno. Pitanja koja
e trebati rijeiti kasnije su, izmeu ostalog:
1. Ukoliko je odgovornost drave za genocid odgovornost po meunarodnom pravu, kako to da se dokazuje krivinopravnim kategorijama?
2. ta je sa injenicom da krenje normi ius cogens po Nacrtu odredbi
proizvodi ozbiljniji vid odgovornosti?
3. Koji su elementi efektivne kontrole drave nad licima iji joj se akti
mogu pripisati?
4. ta podrazumijeva dokazivanje putem standarda van svake
razumne sumnje u odnosu na odgovornost drave?
5. Da li se specifina namjera nuna za izvrenje genocida mora
utvrditi za dravu stricto sensu, ili se namjera organa drave,
odnosno pojedinca ili grupa pod njenim utjecajem pripisuje dravi,
kao i sam actus reus?
6. Kako se dokazuje, u sluaju sauesnitva drave u genocidu, da
drava posjeduje znanje o genocidnoj namjeri na strani izvrilaca?
7. ta podrazumijeva svijest o riziku izvrenja genocida kod obaveze
spreavanja?
364
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 365
8. Koliko je ovaj stepen svijesti drugaiji od znanja o genocidnoj

namjeri, potrebnog za sauesnitvo drave u genocidu?
9. Koja je razlika u nainu i standardima dokazivanja ova dva elementa
svijesti?
10. ta podrazumijeva priroda spora koja e odrediti (ne)postojanje
potrebe da se odredi naknada tete?
11. Da li naknada tete u svakom sluaju mora u potpunosti odgovarati
nanesenoj materijalnoj teti, koju je jedino mogue egzaktno
utvrditi?
12. Ako da, ne zanemaruje li se time moralna i pravna teta, inae
relevantne u meunarodnom pravu?
13. Koji je (pravni, injenini) osnov odreivanja novog oblika satisfakcije u vidu izjave date od subjekta koji nije odgovoran za krenje,
odnosno, nije strana u sporu?
LITERATURA
1. Avramov, S./ Krea, M., MEUNARODNO JAVNO PRAVO dvadeseto
izdanje, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu/ Slubeni glasnik,
Beograd 2007,
2. Brownlie, Ian, PRINCIPLES OF PUBLIC INTERNATIONAL LAW
(PRINCIPI MEUNARODNOG JAVNOG PRAVA), esto izdanje,
Oxford University Press, Oxford/New York 2003.
3. Cassese, Antonio, ON THE USE OF CRIMINAL LAW NOTIONS IN
DETERMINING STATE RESPONSIBILITY FOR GENOCIDE (O
KORIENJU POJMOVA KRIVINOG PRAVA U UTVRIVANJU
ODGOVORNOSTI DRAVE ZA GENOCID), Journal of International
Criminal Justice, sv. 5, 2007. str. 875-887.
4. Dimitrijevi, Vojin i drugi, OSNOVI MEUNARODNOG JAVNOG
PRAVA, Beogradski centar za ljudska prava, Beograd, 2005.
5. Douns, Don R.V.D./ Pauls, Stiven, MEUNARODNA KRIVINA
PRAKSA, Fond za humanitarno pravo, Beograd, 2006.
365
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 366
6. Gattini, Andrea, EVIDENTIARY ISSUES IN THE ICJS GENOCIDE

JUDGMENT (DOKAZNI PREDMETI U PRESUDI O GENOCIDU
MSP-a), Journal of International Criminal Justice, sv. 5, 2007, str.
889-904.
7. Jorgensen, Nina B., THE RESPONSIBILITY OF STATES FOR
INTERNATIONAL CRIMES (ODGOVORNOST DRAVA ZA
MEUNARODNE ZLOINE), Oxford University Press, Oxford/ New
York 2000.
8. Loewenstein, Andrew B./ Kostas, Stephen A., DIVERGENT APPROACHES TO DETERMINING RESPONSIBILITY FOR GENOCIDE:
THE DARFUR COMMISSION OF INQUIRY AND THE ICJs
JUDGEMENT IN THE GENOCIDE CASE (RAZLIITI PRISTUPI
UTVRIVANJU ODGOVORNOSTI ZA GENOCID DARFURSKA
KOMISIJA ZA ISTRAGU I PRESUDU MSP-a U PREDMETU GENOCIDA), Journal of International Criminal Justice, sv. 5, 2007, str. 839857.
9. Mills, Kurt, RESPONSIBILITY IN DARFUR? (ODGOVORNOST U
DARFURU ?), Peace Review: A Journal of Social Justice, sv. 20, str. 175183.
10. Pellet, Alain, CAN A STATE COMMIT A CRIME? DEFINITELY,
YES! (MOE LI DRAVA POINITI ZLOIN? DEFINITIVNO,
DA!), European Journal of International Law, sv. 10, 1999, str. 425-434.
11. Qunivet, Nolle, THE REPORT OF THE INTERNATIONAL
COMMISSION OF INQUIRY ON DARFUR: THE QUESTION OF
GENOCIDE (IZVJETAJ MEUNARODNE KOMISIJE ZA
ISTRAGU U DARFURU PITANJE GENOCIDA), Human Rights
Review, juli - septembar 2006, str. 38-68.
12. Quigley John, INTERNATIONAL COURT OF JUSTICE AS A FORUM
FOR GENOCIDE CASES (MEUNARODNI SUD PRAVDE KAO
FORUM ZA SLUAJEVE GENOCIDA), Case Western Reserve
Journal of International Law, sv. 40, 2007/2008, str. 243-263.
13. Schabas, William, WHITHER GENOCIDE?: THE INTERNATIONAL
COURT OF JUSTICE FINALLY PRONOUNCES (KUDA VODI
GENOCID? MEUNARODNI SUD PRAVDE KONANO IZRIE
[PRESUDU]), Journal of Genocide Research, sv. 9, br. 2, 2007. str.
183-192.
366
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 367
14. Shaw, Malcolm N, INTERNATIONAL LAW (MEUNARODNO

PRAVO), esto izdanje, Cambridge University Press, Cambridge 2008.
15. Smith, Cynthia E./ Pipa, Tony, THE POLITICS OF GENOCIDE: U.S.
RHETORIC VS. INACTION IN DARFUR (POLITIKA GENOCIDA
RETORIKA SAD-a VERSUS NEINJENA U DARFURU), april septembar 2004. Kennedy School Review, str. 131-140.
16. Tomuschat, Christian, REPARATION IN CASES OF GENOCIDE
(REPARACIJA U SLUAJEVIMA GENOCIDA), Journal of International Criminal Justice, sv. 5, 2007. str. 905-912.
17. Komisija za meunarodno pravo UN, First Report on the Draft Code
of Offences against the Peace and Security of Mankind, A/CN.4/364
(1983), u: Yearbook of International Law Commission, vol. 2, part 1,
1983,
18. Komisija za meunarodno pravo UN, Komentari o Nacrtu odredaba o
odgovornosti drave za meunarodne protupravne akte, Report of
the ILC, Doc. A/56/10, 2001,
19. Komisija za meunarodno pravo, Report of the ILC on the Work of its
Forty-Sixth Session, Twelfth Report on the Draft Code of Crimes
against the Peace and Security of Mankind, by Doudou Thiam, Special
Rapporteur, A/CN.4/460, 15 April 1994.,
20. Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, Slubeni
vesnik Prezidijuma Narodne skuptine FNRJ, br. 2/1950, dostupan na:
21. Meunarodna komisija za istragu o Darfuru, Report of the International
Commission of Inquiry on Darfur to the United Nations SecretaryGeneral, pursuant to Security Council Resolution 1564 of 18 September
2004,
22. Meunarodni krivini sud, Elements of Crimes, ICC-ASP/1/3(part II-B),
23. Nacrt kodeksa o zloinima protiv mira i sigurnosti ovjeanstva, Draft
Code of Crimes against the Peace and Security of Mankind, 1996, u:
Yearbook of the International Law Commission, 1996, vol. II (Part Two)
24. Nacrt odredaba o odgovornosti drava za meunarodne protupravne akte,
Komisija za meunarodno pravo UN, First Report on State Responsibility
by Mr James Crawford, Special Rapporteur, UN Doc. A/CN.4/490/
Add.2, paragraf 61, 1998, u: Yearbook of the International Law
Commission, vol. II (Part Two), 2001, UN Doc. A/C.6/236 i Corr. 1.
367
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 368
SUDSKA PRAKSA
1. Meunarodni sud pravde, Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore,
Counter Memorial of the Federal Republic of Yugoslavia, 23. juli 1997.
godine,
Further Requests for the Indication of Provisional Measures, 13. septembar
1993. godine,
Judgment on Preliminary Objections, 11. juli 1996. godine,
Presuda, 26. februar 2007. godine, prevod u izdanju Instituta za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, 2008,
Requests for the Indication of Provisional Measures, 8. april 1993. godine,
6. Meunarodni sud pravde, Hrvatska protiv Srbije i Crne Gore, Zahtjev za
pokretanje postupka, 2. juli 1999. godine,
7. Meunarodni sud pravde, Jugoslavija protiv NATO-a (Legality of Use of
Force), Application, 29. april 1999. godine,
8. Meunarodni sud pravde, Jugoslavija protiv NATO-a, Joint Declaration
of Vice-President Ranjeva, Judges Guillaume, Higgins, Kooijmans, AlKhasawneh, Buergenthal and Elaraby, 15. decembra 2004. godine, Nikaragva protiv Sjedinjenih Amerikih Drava, Spor koji se odnosi na vojne i
paravojne aktivnosti u Nikaragvi i protiv nje, Presuda, 1986. godine,
9. Rainbow Warriors Case (Case concerning the difference between New
Zealand and France concerning the interpretation or application of two
agreements), 30. aprila 1990. godine, Reports Of International Arbitral
Awards, vol. XX, ss. 215-284,
10. Meunarodni sud pravde, Krfski kanal, Case Concerning Corfu Channel
(United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland v. Albania),
presuda od 9. aprila 1949.
368
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 369
INTERNET
1. http://www.law.uchicago.edu/posner-sinsfatherland.html.
2. http://www.icj-cij.org
3. http://un.org/ilc/
369
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 370
REZIME
Cilj koji se htio postii pri istraivanju koje je na kraju rezultiralo
ovim radom bio je detektovati zakljuke Meunarodnog suda pravde u
pogledu reima, elemenata i posljedica odgovornosti drave za meunarodna
protupravna djela, kakvo je i krivino djelo genocida. Ovi zakljuci bi trebali
posluiti kao presedani I opomene za eventualne budue sluajeve uestvovanja drave u izvrenju genocida od podravanja do direktnog uea.
Ipak, entuzijazam kojim je zapoela analiza relevantnih paragrafa Presude
pretvorila se u ogorenost saznanjem da je Sud uinio sve mogue da izbjegne
makar i nagovjetaj ozbiljnijeg uea tadanje SRJ u izvrenju genocida i
drugih zloina u Bosni i Hercegovini, ak i po cijenu rtvovanja jasnih pravnih
kategorija i pravn(ik)og rezonovanja.
To je prvi spor u kojem se odluivalo o pojedinim pitanjima
odgovornosti drave za genocid: ostali sporovi pred Sudom koji su se ticali
Konvencije o genocidu zapostavljali su ovu osjetljivu problematiku onoga
to se danas esto od strane priznatih strunjaka meunarodnog prava naziva
dravnim zloinom. Teorija, ini se s pravom, predbacuje Sudu nonalantnost, kompromisnost, i dvoznanost stavova izneenih u Presudi: Sud
izbjegava stigmatiziranje odgovorne drave odbacujui stav da drava moe
biti krivino odgovorna, ali istovremeno, kako to Cassese ironino kae,
posuuje krivinopravne kategorije kada govori o elementima te odgovornosti
i nainu njihovog dokazivanja.
Pri izricanju sankcije Sud preuuje zahtjeve podnosioca tube i
zadovoljava se izjavom u dispozitivu koja nema presedana u sistemu
sankcija protiv drave u meunarodnom pravu, iako podsjea na moralnu
osudu koja je neprikladno blaga sankcija kada se kre norme ius cogens
Sve vodi zakljuku da Sud jeste zauzeo odreene stavove koji se
mogu smatrati presedanom, no da je nain obrazlaganja takvih stavova ustvari
otvorio nova pitanja kojih je, naalost, mnogo vie nego odgovora u ovoj
Presudi.
370
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 371
SUMMARY
The goal to be attained by the research, which finally resulted in
this paper, was to detect the conclusions of the International Court of Justice
regarding the regime, elements and consequences of the state responsibility
for internationally illegal acts, such as the criminal offence of genocide.
These conclusions should serve as precedents and warnings for eventual
future events of taking part in committing genocide by a state from support
to direct participation. Nevertheless, enthusiasm in making first analysis of
relevant paragraphs of the Judgment, turned to indignation after realizing
that the Court had done any possible effort to avoid at least an indication
of a more serious involvement of the then FRY in committing genocide
and other crimes in Bosnia and Herzegovina, even at the cost of sacrificing
clear legal categories and legal and juridical reasoning.
This was the first dispute where decisions should be taken on individual issues of the state responsibility for genocide: other disputes referring
to the Convention on Genocide have ignored this delicate issue of a state
crime, how it is called today frequently by recognized experts of international law. It seems justified, theory reproaches to the Court nonchalancy,
access with compromise, and ambiguity of the views expressed in the
Judgment: the Court avoids stigmatizing of responsible state rejecting the
attitude that a state can be responsible for offences, but at the same time, as
Cassese ironically said, it lends criminal law categories when speaking of
such responsibility elements and of the manner of the proving such elements.
When pronouncing sanctions, the Court tacitly passes over the
Applicants requirements and is satisfied with the statement in dispositive
which has no precedent in the sanction system against state in international
law, although it reminds of moral condemnation which is inappropriately mild
sanction in case of violation of ius cogensnorms.
All this leads to a conclusion that the Court took specific attitudes
which may be deemed precedent, but the manner of the rationale of such
attitudes had, if fact, opened new questions which are, unfortunately more
numerous than the answers in this Judgment.
371
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 372
Doc. dr Hajriz Beirovi, Institut za istraivanje

DRAVA KAO SUBJEKT GENOCIDA
Stvarni problem nije u srcima niti u mislima ljudi.

To nije problem psihe nego etike.
Lake je promijeniti prirodu plutonijuma
nego promijeniti prirodu zlog ljudskog duha
Albert Einstein
Termin genocid skovao je pravnik Rafael Lemkin, kao dio napora

da se naui iz iskustava sudbine Jevreja okupirane Evrope u Drugom
svjetskom ratu, kao i da se doe do meunarodnog pravnog konsenzusa o
izvjesnim vrstama sistematskog krvoprolia. Taj je termin Rezolucijom
Generalne skuptine OUN od 11. decembra 1946. godine usvojen, a onda 9.
decembra 1948. meunarodnom konvencijom zabranjen. Sve zemlje
potpisnice, ukljuujui i lanice NATO saveza, sloile su se da je genocid
prema meunarodnom pravu zloin za koji se obavezuju da e ga sprijeiti
i kazniti.
Genocid je specifino definiran kao in ija je namjera da uniti, u
cjelini ili djelimino, jednu nacionalnu, etniku, rasnu ili vjersku grupu kao
takvu.1 Ti inovi ukljuuju ubistva, muenja i napore da se sprijei raanje
i obnavljanje odreene nacije. Lemkin naglaava da taj termin ne podrazumjeva nuno, neposredno unitavanje cijele nacije. U stvari, on prije
predstavlja koordinirano planiranje razliitih akcija koji imaju za cilj
unitenje sutinskih temelja ivota nacionalnih grupa. Meu ciljeve za
unitenje prema takvom planu Lemkin ubraja kulturne institucije, jezik,
1
372
Konvencija OUN o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida.
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 373
osjeanje pripadnosti odreenoj naciji, sigurnost privatnog vlasnitva,

slobodu, zdravlje, dostojanstvo i ljudski ivot. Kljuni kriterij za genocid,
prema Lemkinu, jeste da je on usmjeren protiv nacionalne grupe kao
entiteta; nasilje nad pojedincima vri se ne u njihovom individualnom
svojstvu ve u svojstvu lanova odreene nacionalne grupe.2
Tehnologija genocidnog unitenja ciljne grupe obuhvata i protjerivanje, silovanje, zastraivanja, zatvaranja u koncentracione logore, i mnoge
druge zloinake radnje.3
Kvantitativni obim genocida u XX stoljeu, njegovi izvori, forme i
metode, te konzekvence prevazilaze ili ostavljaju iza sebe jedinstvene i
jednodimenzionalne disciplinarne, pravne, socioloke, politoloke, antropoloke, etnopsiholoke formulacije i definicije genocida. Otuda se i u
drutvenoj znanosti i pojavila empirijska potreba da se fenomen genocida
kao svjetsko-planetarni fenomen istrauje kao fenomen sui generis modernog
svijeta, da se na cjelovit nain objasni sloenost i multidimenzionalnost
fenomena zloina genocida, analizira i utvrdi socijalno-politike i teorijskoznanstvene sadraje genocida kao svjetsko-planetarnog fenomena.
U vezi s tim, bosanskohercegovako socijalno-povijesno iskustvo
genocida pokuat emo staviti u kontekst znanstveno-teorijskih spoznaja,
te pokazati da je zloin genocida u okviru agresije Savezne Republike
Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) 1992. do 1995. na Republiku Bosnu i Hercegovinu primarno izvrila drava, odnosno drave.4
Akteri genocida, njegovi izvrioci, pored pojedinaca, jesu i drutvene
grupe (rasne, nacionalne, religijske, politike), politike partije i drave.
Moemo primijetiti da ovdje nema naroda, odnosno nacije, i to je
tano. Nikada do sada u povijesti cijeli narodi kroz nacije nisu bili subjekti
2
Michael A. Sells, THE BRIDGE BETRAYED: RELIGION AND GENOCIDE IN

BOSNIA (IZNEVJERENI MOST - RELIGIJA I GENOCID U BOSNI), University of
California Press, London 1998.
3
Rafael Lemkin, AXIS RULE IN OCUPIED EUROPE - VLADAVINA SILA
OSOVINE U OKUPIRANOJ EVROPI (OKUPACIONO PRAVO, ANALIZA UPRAVLJANJA, ISPRAVKA NEPRAVDE), Carnegie Endowment for Peace (Fondacija
Carnegie [Kanegi] za meunarodni mir), Vaington 1944, Howard Fertig, New York 1973.
4
Doc. dr Hajriz Beirovi, GENOCID U SAVREMENOJ DRUTVENOJ ZNANOSTI, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo
2007. Knjiga je popraena obilnom bibliografijom izvora i literature (preko 700 bibliografskih jedinica).
373
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 374
genocida. Genocid su vrili instrumentalizirani dijelovi nacija (vojne,

policijske i paravojne jedinice, organi dravne vlasti, politike organizacije,
kriminalne grupe, lanovi politikih stranaka, drave). Subjekti instrumentalizacije bile su najee politike, a ponekad i religijske ili znanstvene i
kulturne elite. Kao to je poznato, veinu pojedinaca i njihovih oblika
gospodarskog i socijalnog povezivanja, kao i veinu naroda, drava i
zajednica u koje se oni preko odreenih mehanizama i instrumenata
integriraju, pokreu interesne snage u okviru ega znaajnim dijelom
djeluju i patoloko-kriminalni nagoni u sklopu ega se upotrebljavaju
otvorene i prekrivene zloinake metodologije.
Ciljevi unitenja nisu samo ljudi kao pripadnici odreene drutvene
grupe, ve i njihove kulturne institucije, osjeanje pripadnosti grupi, jezik,
sigurnost privatnog vlasnitva, zdravlje, sloboda i ljudsko dostojanstvo.
Bosansko iskustvo upravo potvruje ovo teorijsko spoznajno iskustvo.
Organizatori i sprovoditelji genocida u Bosni i Hercegovini bonjaku
nacionalnu zajednicu su tretirali kao kvintesenciju toga drutva. Bonjaci su
trebali biti uniteni kao narod i kultura, da bi se time izbila jedna od osnovnih
karika bosanskohercegovakog drutva i drave. To je bio uslov kako bi se
drava Bosna i Hercegovina mogla podijeliti izmeu dva velikodravna
projekta.
Rije je o zloinima dvije ideologije, dva velikodravna projekta,
dva nacionalistika pokreta, dvije genocidne strategije, dvije zloinake
nacistike politike, dvije drave, zatim dvije, odnosno tri kolaboracionistike
vojne formacije i vie drugih oruanih jedinica i grupa, ukljuujui i strane
plaenike. Takva zloinaka ideologija, politika i praksa je, po uzoru na
faizam i nacizam, imala za cilj formiranje velikosrpske i velikohrvatske
drave. Cilj te ideologije, politike i prakse bio je osvajaki rat za teritorije,
za ivotni prostor za otimanje tue zemlje (Bosne i Hercegovine). Namjera
tog zloinakog ina, utemeljena je na srpskim i hrvatskim velikodravnim
projektima, imala je za cilj osvajanje, podjelu i likvidaciju Republike
Bosne i Hercegovine, te istrebljenje Bonjaka ili bar njihovo svoenje na
beznaajnu etniku skupinu. Na taj nain je prije izvoenja agesije na
Bosnu i Hercegovinu i izvrenja genocida nad Bonjacima postojala dobro
osmiljena namjera za izvrenje tih i drugih oblika zloina.5
5
Prof. dr. Smail eki, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU PLANIRANJE PRIPREMA IZVOENJE, Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 2004, str. 1119 i 1120.
374
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 375
Genocid poinjen u Bosni i Hercegovini, planirala je, ustrojila i

izvila drava.6 Genocid je dominantno zloin drave (u najveem broju
sluajeva, izuzetak je sluaj Pendab).
Smail eki s pravom istie, da je velikosrpska genocidna ideologija
utemeljena u Kosovskom mitu i politikoj propagandi, nadalje istie da je
ona razraena i uobliena u Njegoevom Gorskom Vijencu,7 Garaaninovom
Naertaniju iz 1844. godine, politici Kraljevske Srbije, jezikom nacionalizmu Vuka Karadia, genocidnom programu etnikog pokreta Drae
Mihailovia i njegove Instrukcije od 20. decembra 1941. godine o istrebljenju
Muslimana, programskim dokumentima SANU, zakljucima etnike
konferencije u ahoviima (sada Tomaevo, u Crnoj Gori), historiografskim,
filozofskim i knjievnim radovima Vase ubrilovia, Dobrice osia,
Milorada Ekmeia, itd., stratekim planovima vojnog vrha SFRJ i dravnog
politikog rukovodstva Srbije, Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji.
Svakom genocidu prethodi ideologija genocida koja ga istovremeno i uzrokuje, ali i ini osnovu za njegovo drutveno prihvatanje i
moralno umanjivanje zloina, odnosno shvaanje radnje zloina genocida
kao nune radnje njegovih poinitelja. Ideologija genocida oznaava niz
simbola, obreda, stereotipa i djelomino prikrivenih predpostavki koje
dehumaniziraju jednu naciju kao cjelinu, opravdavaju upotrebu vojne sile
da bi se ona unitila, a zauzvrat su ojaani ekonomskim, politikim i vojnim
korisnicima toga unitenja.
Uhvaeni u Kosovski mit porazom cara Lazara od armije sultana
Murata 1389. godine, za Srbe je obnovljeno kolektivno sjeanje i dalje ivo
kao historijski momenat koji se definira sudbinom srpske nacije. Sramno
portretiranje bosanskih muslimana u XIX i XX vijeku lansirano od strane
Njegoa u Gorskom Vijencu i Ive Andria u romanu Na drini uprija
(mitomanija) to potvruju.8 Ova ideologija imala je djelotvorni uinak da
6
Rene Lemarchand, POREENJE POLJA SMRTI - RUANDA, KAMBODA,

BOSNA, u Zborniku GENOCID SLUAJEVI POREENJA I SAVREMENE
RASPRAVE, Danski institut za genocid i holokaust, Kobenhavn 2004, str. 161-196.
7
Vidi: dr. Mirsad Abazovi, GORSKI VIJENAC SAM SVE GOVORI, u autorskoj
knjizi OGLEDI O BH ZBILJI, DES, Sarajevo 2008, str. 23-30.
8
Zbornik GENOCID SLUAJEVI POREENJA I SAVREMENE RASPRAVE,
Danski institut za genocid i holokaust, Kobenhavn, Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 2007.
375
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 376
se Bonjaci kod srpskog i crnogorskog naroda portretiraju kao izrodi,

otpadnici poturice, to jest, izdajnici svoje vjere i naroda.
Ovu nacionalnu mitologiju usvojile su srbijanske politike elite,
vojni vrh JNA/VJ koji ih je titio. Ova se nacionalna mitologija politiki
operacionalizirala u ideologiju genocida. Ova ideologija genocida bila je
idejna vodilja srbijanskim imperijalnim tenjama. Najvei problem, osim
asnih izuzetaka oko narastanja i zloinakih profiliranja velikosrpskog
imperijalizma, jeste da su ga podravale skoro sve intelektualne, menaderske i duhovne elite na elu sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Srpska
je pravoslavna crkva naalost postala glavno rodilite i pokretna snaga
srpskog imperijalnog genocida i ekspanzionizma. Dolo je do permanentnog
mehanikog preplitanja i instrumentalizacije izmeu srpske drave i
Srpske pravoslavne crkve koje su se meusobno nekritiki podravale i
servisirale.
Spoznajni produktivitet teorije genocida, kada je u pitanju bosansko
iskustvo, upozorava nas na jednu bitnu karakteristiku subjekta genocida u
Bosni i Hercegovini. To je fenomen tzv. cezaropapizma, fenomen u kome
u izgradnji jedne ideje istovremeno uestvuje crkva, nacija i drava. Ovo je
fenomen na koji znanstvena misao mora vie ukazivati. Jedno od najeksplicitnijih objanjenja iznosi Veselica koji kae: da je u Srbiji, u jednom
vjekovnom vrenju i patolokom zrenju Srpske pravoslavne crkve, dolo do
tzv. fenomena cezaropapizma gdje se crkva organski i instrumentalno
povezala s dravom i nacijom i na taj nain onemoguila proces moralne i
kreativne kristalizacije i rekonstrukcije srpske drave, nacije i drutva od
raspada Otomanske imperije na ovamo...9
Stvaranje i druge Jugoslavije (Versajske 1918. i federativne 1943.
godine) nije imalo za cilj stvaranje novih dravnih civilizacijskih socijalnogospodarskih i kulturnih jedinki u okviru kojih bi se narodi, koji imaju svoju
memoriju, identitet, svijest i ostalo, bre razvijali nego da ive samostalno
koristei tzv. efekte ireg trita i boljeg koritenja pojedinanih i zajednikih
resursa u konkurenciji s drugim dravama i njihovim integracijskim
formacijama. Primjer za to navodi Noel Malkom, koji opisuje 28. juni 1989.
godine kada se okupilo nekoliko stotina hiljada Srba na bojnom polju
9
ire o tome vidi: B. i S. Letica, POSTMODERNA I GENOCID U BOSNI, Hrvatsko

socioloko drutvo, Zagreb 1998.
376
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 377
Gazimestanu, nedaleko od glavnog grada Kosova, Pritine, da proslave

estostotu obljetnicu bitke na Kosovu. U dvoritu manastira Graanice
(juno od Pritine), dok su ljudi stajali u redu da iskau poast kostima
kneza Lazara, koji je izgubio glavu u toj bitci, na tandovima su se prodavali
posteri nalik na ikone (Isusa Krista, kneza Lazara i Slobodana Miloevia
jedan do drugoga). Na samoj ceremoniji na nekadanjem bojnom polju uz
Miloevia su stajale mitropolite Pravoslavne crkve u crnim mantijama.10
Milorad Tomani kae da su tokom 80-ih godina u Srpskoj pravoslavnoj
crkvi gotovo svi podravali Slobodana Miloevia, jer im je svojim
postupcima ulivao nadu u ostvarivanje ideja. Tekstovi Vuka Drakovia,
Milana Komnenia, Slobodana Rakitia stalno su se pojavljivali na
stranicama crkvenih listova, tako da nije teko pogoditi da je Srpski pokret
obnove bio favorit SPC.11 Ili monstruozni primjer jedinice korpioni,
koju je pravoslavni sveenik prieivao i blagosiljao za zvjersko ubijanje
maloljetnih djeaka u regionu Trnova.
Znaajno je ukazati na veu potrebu istraivanja fenomena cezaropapizma, tj. fenomena u kome u izgradnji jedne ideje istovremeno
uestvuje crkva, nacija i drava. Taj fenomen po naem miljenju nije
dovoljno istraivan na ovom prostoru a predstavlja krucijalni segment
istraivanja drave kao subjekta genocida.
Za potrebe ovog naunog skupa smatramo da je za sada dovoljno
ograniiti se na komentar dispozitiva Presude Meunarodnog suda pravde
od 26. februara 2007. godine.
Meunarodni sud pravde u Hagu Presudom u sluaju Bosna i
Hercegovina protiv Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) od
26. februara 2007. u dispozitivu Presude (paragraf 471.) utvrdio je izmeu
ostalog:
- da Srbija nije izvrila genocid preko svojih organa ili osoba
ija djela povlae njenu odgovornost prema meunarodnom obiajnom
pravu, krenjem obaveza koje ima prema Konvenciji o spreavanju i
kanjavanju zloina genocida ....;
- da Srbija nije izvrila udruivanje radi izvrenja genocida,
niti je podsticala na izvrenje genocida krenjem svojih obaveza prema
konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida ....;
10
11
Noel Malkom, POVJEST BOSNE, Novi Liber, Zagreb 1995. str. 290.
Milorad Tomani, SRPSKA CRKVA U RATU I RATOVI U NJOJ, Beograd 2001.
377
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 378
- da Srbija nije bila sauesnik u genocidu, krenjem svojih

obaveza prema Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida ...;
te, vezano za genocid izvren u Srebrenici u julu 1995, konstatovao
- da je Srbija prekrila obavezu spreavanja genocida prema
Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida ...;
- da je Srbija prekrila svoju obavezu prema Konvenciji o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida, poto nije izruila Ratka
Mladia optuenog za genocid i sauesnitvo u genocidu, radi suenja pred
Meunarodnim krivinim tribunalom za bivu Jugoslaviju i poto na taj
nain nije u cjelosti saraivala sa tim Tribunalom...;
- da je Srbija prekrila svoju obavezu da se pridrava privremenih
mjera koje je Sud naloio 8. aprila i 13. septembra 1993. u ovom sporu budui
da nije preduzela sve mjere koje su bile u njenoj moi da sprijei genocid
u Srebrenici u julu 1995. godine i na kraju odluio:
- da Srbija odmah mora preduzeti efikasne korake u cilju
osiguravanja punog potivanja obaveze prema Konvenciji o spreavanju
i kanjavanju zloina genocida u cilju kanjavanja djela genocida, kako je
definirano u lanu II Konvencije, ili bilo kojih drugih djela zabranjenih
lanom III Konvencije i prebaciti osobe optuene za genocid ili za bilo koje
od ostalih djela u Meunarodni krivini tribunal za bivu Jugoslaviju i u
potpunosti saraivati sa tim tribunalom;
- i konano, Meunarodni sud pravde je konstatovao da spor nije
takve prirode da bi bilo primjereno davanje naloga za plaanje naknade za
krenje obaveze spreavanja genocida... i krenje obaveze da se pridrava
privremenih mjera koje je Sud naloio 8. aprila i 13. septembra 1993.
godine.12
Ako rezimiramo Meunarodni sud pravde je utvrdio da Srbija
nije izvrila genocid, da se u tom cilju nije udruila te da nije bila
sauesnik u genocidu. Sud je vezano za genocid u Srebrenici u julu 1995,
konstatovao da je Srbija prekrila obavezu spreavanja genocida, time to
nije izruila Ratka Mladia, prekrila je obavezu da se pridrava privremenih
mjera koje je Sud naloio 8. aprila i 13. septembra 1993. poto nije preduzela
sve mjere koje su bile u njenoj moi te odluio da odmah osigura potivanje
12

PROTIV SRBIJE I CRNE GORE OD 26. FEBRUARA 2007, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Sarajevo 2008, str. 230 - 233.
378
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 379
obaveza prema Konvenciji o spreavanju i kanjavanju genocida i prebaciti

osobe optuene za genocid u Meunarodni krivini tribunal za bivu
Jugoslaviju .
Uz to, u Presudi (na vie mjesta i van dispozitiva) Sud je konstatovao
da je u Srebrenici izvren genocid, da su ga izvrili Vojska i policija
Republike Srpske da su izvrioci Genocida bili pod komandom predsjednika
Republike Srpske i bili potinjeni politikom rukovodstvu Republike
Srpske, odnosno da su primali nareenja od Republike Srpske i VRS, a ne
od Savezne Republike Jugoslavije.... oficiri VRS, ukljuujui generala
Mladia, u obavljanju svojih funkcija bili su pozvani da obavljaju zadatke u
ime vlasti bosanskih Srba, posebno Republike Srpske, a ne u ime SRJ.....13
Utvrujui da li su subjekti koji su izvrili djela genocida u
Srebrenici imali takve veze sa Saveznom Republikom Jugoslavijom da se
mogu smatrati potpuno zavisnim od SRJ, Sud navodi da su odnosi izmeu
saveznih organa u Beogradu i vlasti na Palama u prethodnim godinama bili
vrsti i bliski, a u relevantnom periodu nesumnjivo i dalje snani, ali da
nisu bili takvi da li se vojne organizacije bosanskih Srba (ukljuujui i 1.800
svojih oficira) mogle izjednaiti sa organima SRJ odnosno da bi se taj odnos
mogao okvalifikovati kao potpuna zavisnost od nje.14
Ovakvim i slinim manipulacijama, kao to je ovdje relativan ali
realan stepen samostalnosti RS prevagnuo izuzetno veliku podrku koju je
Tuena strana davala Republici Srpskoj, bez koje ona ne bi mogla sprovoditi
svoje kljune ili najznaajnije vojne i paravojne aktivnosti, a Sudu
omogueno da eskivira odluku o sluaju korpiona.15
To potvruje i injenica da nijedan zakljuak Dispozitiva Presude
nije usvojen jednoglasno. Posebno je znaajno da je podpredsjednik Suda
Al-khasawneh izdvojio miljenje u 62 sluaja, a da su i druge sudije to
uinile u velikom broju (sudije Ranjev, i, Koroma, i Owada u 73 sluaja,
Mahiu u 129 sluajeva, Tomka u 73 sluaja) i iznijeli ih na 364 strane, to
je za 130 strana vie od obima Presude (233 str.).16
13
Isto, str. 192, paragraf 388.

Isto.
15
PROTIV SRBIJE I CRNE GORE, od 26. februara 2007, Sarajevo 2008, str. 194. i 195.
(paragrafi 393. i 394).
16
Nita ne mijenja to je u tom okviru ad hok sudija tuene strane M. Krea svoje
miljenje izdvojio u 153 sluaja i iznio ih na 133 strane.
14
379
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 380
U vezi sa ovim samo emo se ukratko osvrnuti na neka od pomenutih

izdvojenih miljenja. Podpredsjednik Suda, sudija Khasawneh je ve u
uvodnom pasusu njegovog miljenja istakao da je postupak Suda na ovom
procesu doveo do konfuzije i kontradikcija u okviru sudske prakse samoga
suda, i u prvi plan istakao da Obimni i uvjerljivi dokazi potkrepljuju
umijeanost Srbije kao glavnog uesnika ili sauesnika u genocidu koji
se dogodio u Srebrenici - Podpredsjednik suda je nesaglasan s metodologijom suda za procjenjivanje injenica i izvlaenja zakljuaka
iz njih;
- i istakao da je Sud trebao zahtijevati od Tuene strane da dostavi
nepreureene kopije dokumenata Vrhovnog saveta odbrane SRJ. U
protivnom je trebao dopustiti liberalnije koritenje izvedenih zakljuaka....;
- Odbijanje Suda da izvede genocidnu namjeru iz dosljednog
obrasca ponaanja u Bosni i Hercegovini nije u skladu sa ustanovljenom
sudskom praksom MKTBJ;
- Istakao jasno utvreno saznanje SRJ o pripremanju genocida u
Srebrenici;
- te da je Sud trebao tretirati korpione kao de jure organ SRJ ...;
- zakljuujui da se on i njegove uene kolege ne slau po
centralnom pitanju meunarodne odgovornosti Srbije, kao posljedice
njenog uea kao glavnog uesnika ili sauesnika u genocidu koji se
dogodio u Bosni i Hercegovini.17
U optem zakljuku (paragraf 62, str. 26) Al-khasawneh je precizirao
svoj stav da je Sud oslobodio Srbiju odgovornosti za genocid u Bosni i
Hercegovini i da je to proizvod kombinovanja metoda i tehnika koje je
Sud usvojio, te odbio svoje zapaanje odbijanja da se otkriju preureeni
materijali (Vrhovnog saveta odbrane SRJ), u konkretne korake u vezi s
teretom i standardom dokazivanja.... a onda i usvojio visok prag za kontrolu
i sve injenice koje se nisu uklapale u zakljuke Suda, odbacio bez ikakvog
opravdanja..18
U okviru raspoloivog vremena bilo bi nemogue dalje analizirati
kako izdvojena miljenja tako i paragrafe Presude, pa samo ukazujemo na
17
Prva i druga strana Izdvojenog miljenja. PRESUDA MEUNARODNOG SUDA

PRAVDE od 26. februara 2007. godine.
18
Paragraf 62 Izdvojenog miljenja na njegovoj posljednjoj strani.
380
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 381
sistematskije i na sutinu spora koncentrisana miljenja sudija (Owada,

Tomka i Mahi-ua). To se prije svega odnosi na, kod nas, nedovoljno obraivanom problemu odgovornosti drave za genocid.
U zakljuku bi se moglo rei da je Meunarodni sud pravde samo
udovoljio, na samom poetku usmene rasprave postavljenom, zahtjevu Tube
da Sud pribavi nepreureene primjerke dokumenata Vrhovnog saveta odbrane
SRJ i da je prihvatio da genocidunu namjenu izvede iz dosljednog obrasca
ponaanja u Bosni i Hercegovini Presuda bi bila adekvatnija zloinu. Za to
bi bila dovoljna MEUPRESUDA HAKOG TRIBUNALA OD 16. JUNA
2004. GODINE, kojom je Miloeviu (efu Tuene drave) dokazan genocid
u Bosni.19
19
Meupresuda je donesena 16. juna 2004. godine, na zahtjev Miloevievih Prijatelja

suda o donoenju oslobaajue presude od 3. marta iste godine - dvije godine prije
Miloevieve smrti 11. marta 2006. godine. Na bosanskom jeziku objavljena je u izdanju
Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, u Sarajevu
2007. godine.
381
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 382
REZIME
Genocid je najtei oblik zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava i jedan od najsloenijih drutvenih procesa i pojava. Kao takav genocid
je u meunarodnom pravu definisan Konvencijom o spreavanju i kanjavanju zloina genocida usvojenom na Generalnoj skuptini Ujedinjenih
nacija 9. decembra 1948. godine. Poto su Konvenciju o genocidu ratifikovale
gotovo sve lanice Ujedinjenih nacija, ona se odnosi i na malobrojne drave
koje to nisu uinile.
Nesumnjivo je da se radi o pojavi koju najneposrednije proizvodi i
iza koje stoji drava kao politiki subjekt.
U prezentiranom radu upravo je tretirano i razmatrano pitanje
uloge i funkcije drave u procesu (iz)vrenja genocida. To je uinjeno s
obzirom na dimenzije ovog zloina u Drugom svjetskom ratu, ali i injenicu
da se zloin genocida ponovo javio poslije jedva pola stoljea u Evropi.
Posebnu panju referat poklanja ulozi drave u pripremi, mobilizaciji i izvrenju genocida u Bosni i Hercegovini, gdje je nad Bonjacima
genocid konstatovan i na meunarodnim i nacionalnim sudovima. Kao
subjekt genocida na Meunarodnom sudu pravde imenovana je Vojska
Republike Srpske, oslobodivi Srbiju (tada SRJ). Referat se uz to osvre i
na cezaropapizam u kome ulogu subjekta dijele crkva, nacija i drava.
382
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 383
SUMMARY
Genocide is the heaviest form of the crime against humanity and
international law and one of the most complex social processes and phenomena. As such, in international law genocide was defined by the Convention
on Prevention and Punishment of the Crime of Genocide adopted at the
General Assembly of the United Nations on 9 December 1948. Regarding
the fact that the Genocide Convention has been ratified by nearly all UN
member countries, the same Convention refers also to the small number of
countries although they have not ratified it.
It is undeniable that this phenomenon is most directly produced
and supported by the state as a political subject.
In the presented paper, just the role and function of the state in the
process of committing genocide have been considered regarding the scale
of this crime committed in the Second World War, but also regarding the
fact that the crime of genocide repeated after hardly a half of the century.
The paper pays special attention to the role of the state in preparation,
mobilization, and execution of genocide in Bosnia and Herzegovina, for
which country it was stated by both international and national courts that
genocide had been committed over Bosniaks. As a subject of genocide, the
International Court of Justice named the Army of Republika Srpska, releasing
so Serbia (Federal Republic of Yugoslavia at that time). The paper also takes
note of Caesaropapism in which the role of the subject is shared by church,
nation and state.
383
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 384
Dipl. pravnik Ibro Buli, tuitelj Tuiteljstva Bosne i Hercegovine
PRAKSA SUDA I TUITELJSTVA BIH U PROCESUIRANJU

GENOCIDA U SIGURNOJ ZONI UN - SREBRENICA
1995. GODINE
Krivinim gonjenjima u Bosni i Hercegovini sve vie na putu

stoji injenica da osumnjieni i optueni ive izvan Bosne i Hercegovine.
Ovaj problem je posebno akutan kada takva osoba ima dravljanstvo
zemlje koja ne dozvoljava ekstradiciju svojih dravljana. Odreeni broj
bosanskih Srba i Hrvata, meu njima i osumnjieni za ratne zloine,
preselili su se u Srbiju odnosno Hrvatsku u nekoliko proteklih godina i
tamo su stekli dravljanstvo. Stoga su zatieni od ekstradicije u Bosnu
i Hercegovinu radi suenja. Drugi osumnjieni su ve bili dravljani
Hrvatske ili Savezne Republike Jugoslavije (nakon 1992., to je danas
Srbija i Crna Gora) u vrijeme injenja ratnih zloina, te su po slinoj
osnovi zatieni od ekstradicije. Nedostupnost osumnjienih u Bosni i
Hercegovini za tuiteljstva stoji na putu kao pravna prepreka podizanja
optunica prema zakonu iz 2003. godine, jer se optunica ne moe podii
bez prethodnog ispitivanja optuenog.
To je jedan od razloga zbog kojih Human Rights Watch i tuiteljski organi u Bosni i Hercegovini apeliraju da na dugoronom planu
nadleni organi u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori ukinu postojeu
zabranu ekstradicije svojih dravljana. Osim toga, suenje za ratni
zloin u zemlji u kojoj je ratni zloin poinjen nudi bitnu ansu rtvama
da vide da je pravda zadovoljena.
U okviru Posebnog odjela za ratne zloine u Tuiteljstvu Bosne i
Hercegovine, osnovan je Tim VI koji ima iskljuivu nadlenost procesuiranja
zloina poinjenih nakon zauzimanja sigurne zone UN-a Srebrenica u
julu mjesecu 1995. godine u kom rade tri tuitelja od kojih jedan meunarodni. Pred ovim timom su veoma kompleksni krivini postupci koji imaju
za predmet krivino djelo Genocid iz lana 171. KZ BiH.
384
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 385
To su ogromni i dugotrajni postupci od kojih neki traju vie godina,

jer tuitelji trae dokaze kojim e dokazati svaku injenicu standardom
izvan razumne sumnje kako bi se obezbijedila pravinost i zadovoljila
pravda. Stalan je pritisak rtava da se bre procesuiraju predmeti zloina i
da se poinitelji kazne, to je i razumljivo. Ali procesuiranje zloina ne smije
biti briga i problem samo tuiteljstva u ovoj zemlji. Mora se zajedno stvarati
atmosfera u kojoj poinitelji zloina nee uivati status nacionalnih
heroja i u kojoj e rtve i svjedoci slobodno i bez pritisaka i straha svjedoiti
na sudovima. Mora se osigurati sigurno okruenje i podrka za svejdoke
zloina da pred sudove dolaze oslobodjeni ili sa manje straha od osvete ili
osude okoline iz koje dolazi poinitelj zloina. U izgradnju povjerenja meu
narodima ne moe biti samo ukljueno pravosudje na procesuiranju
zloina ve se moraju ukljuiti i druge institucije i slojevi drutva, vladine i
nevladine organizacije.
Tim VI u Posebnom odjelu za ratne zloine ini mnogo u smislu
vrenja uticaja na nain na koji se u Bosni i Hercegovini provodi pravda.
Ohrabren sam dosadanjim nastojanjima da se stvori zdrava osnova za
provoenje pravinih i djelotvornih suenja pred Odjelom za ratne zloine
Suda Bosne i Hercegovine, ukljuujui i inicijative i nastojanja za stvaranje
uslova da se promovira odriv domai kapacitet. Meutim, stvarni izazovi
povezani sa provoenjem pravinih i djelotvornih sudskih postupaka ne
trpe odlaganje obezbjeenja vee kadrovske i materijalne opremljenosti
ovog tima. Ovisno o tome kako se ti izazovi budu rjeavali, Odjel za ratne
zloine i njegovi timovi, njih est u dosadanjem radu su pokazali potencijal
potreban za vrenje znatnog utjecaja na izgradnju potivanja vladavine
prava u Bosni. U tom smislu bie potrebna stalna nastojanja meunarodne
zajednice i graana Bosne i Herzegovine u pravcu ostvarenja njegovog
mandata.
Meutim, ogranien mandat i resursi Odjela za ratne zloine Suda
BiH znai da e se pred njim suditi samo malom broju najteih ratnih
zloina poinjenih u Bosni i Hercegovini. Najvei broj sluajeva e se
krivino goniti pred kantonalnim i okrunim sudovima irom Bosne i
Hercegovine. Postoje razlozi za vjerovanje da nedostatak resursa, izmeu
ostalog, moe podrivati sposobnost provoenja pravinih i djelotvornih
procesa u predmetima ratnih zloina.
385
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 386
Jedan od predmeta u kom je Tuiteljstvo BiH provelo veoma

kompleksnu i sloenu istragu i podiglo optunicu, rezultirao je donoenjem
osuujue presude protiv sedam lica koja su osuena na 284 godine
dugotrajnog zatvora za krivino djelo Genocid iz l. 171. Krivinog zakona
Bosne i Hercegovine u vezi sa dogaajem kada je 13. 7. 1995. godine u
skladitu Kravica kod Bratunca usmreno preko 1000 zarobljenih civila
Bonjaka. U toku suenja koje je trajalo vie od dvije godine odrano je 120
roita na kojima je sasluano 129 svedoka od kojih 7 zatienih, 11 vjetaka
i izvedeno nekoliko stotina materijalnih dokaza. Meu svjedocima Tuiteljstva Bosne i Hercegovine nali su se oficiri i vojnici Holandskog bataljona,
pripadnici specijalne policije koji su bili neposredni oevici dogaaja,
svjedoci koji su preivjeli strijeljanja, optuena i osuena lica od strane
MKSY-a. Jedan od kljunih dokaza je bilo svjedoenje zatienog svjedoka
S4 koji je potkrijepio tezu optunice. Zatieni svjedok bio je oevidac
dogaaja i detaljno je opisao ulogu svakog od osuenih. Tuiteljstvo se u
znaajnoj mjeri oslanjalo na dokaze koji su ve koriteni u postupcima pred
MKSY-om, posebno forenziki dokazi, transkripti svjedoka i utvrene
injenice u pravosnanim presudama Krsti, Blagojevi i dr. Tokom suenja
esto su raspravljana mnoga pravna pitanja vezana za prihvatljivost,
vjerodostojnost i autentinost dokaza. Znaajno je istaknuti da je tokom
cijelog suenja Tuiteljstvo ostvarivalo kontakte sa pojedinim timovima u
Tuiteljstvu MKSY-a u stalnom nastojanju da se razmjenjuju dokazi do
kojih su tuiocu doli u predmetu Kravica na jednoj i dokaze u predmetu
protiv estorice najviih oficira vojske i policije RS koji su optueni za
genocid u Srebrenici, na drugoj strani. Takoe je znaajno istaknuti da je
Sud omoguio na najviem nivou potivanje prava optuenih u postupku
tako to je svakom od optuenih Sud BiH obezbijedio po dva branioca advokata, omoguio unakrsno ispitivanje svih svjedoka optube, pristup
svim dokazima kojim je raspolagalo Tuiteljstvo BiH i tuiteljstvo MKSY-a.
Pojedini svjedoci dobili su imunitet od krivinog gonjenja a jedan od
optuenih za uee u istom zloinu kao pomaga svjedoio je nakon to
je sa istim Tuiteljstvo BiH zakljuilo Sporazum o priznanju krivnje koji je
Sud prihvatio.
Neophodan uslov za postojanje genocida jeste genocidna namjera.
Tuilatvo je uspjelo da dokae genocidnu namjeru kod optuenih. Pretresno
vijee u ovom postupku bilo je sastavljeno od jednog domaeg i dvoje
386
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 387
meunarodnih sudija. Tuiteljstvo je dokazujui svoj sluaj pred Sud

iznijelo valjane dokaze, a Sud ih prihvatio i na osnovu njih donio Presudu.
Presuda je svojim obrazloenjem obuhvatila mnoge relevantne injenice
koje se odnose na vrijeme prije u toku i nakon izvrenog genocida .
U toku je vie postupaka, to u fazi istrage to u fazi suenja protiv
vie lica za koja tuioci ele dokazati odgovornost za genocid.
Napad na UN-ovu sigurnu zonu Srebrenica, koji je zapoeo 06. jula
i koji je za posljedicu imao hvatanje, zatvaranje i sistematsko ubijanje vie
od 7.000 mukaraca i djeaka, Bonjaka iz srebrenike enklave, u periodu
od est dana, od 12. do 17. jula 1995. godine. Pretresna i albena vijea
MKSJ-a na dva suenja, Sud Bosne i Hercegovine na jednom suenju su
potvrdili da je nad Bonjacima istone Bosne poinjen genocid kao i
Meunarodni sud pravde u Hagu. To je neizbjena pravna kvalifikacija
vrsto zasnovana na nepobitno utvrenim injenicama.
Nakon izbijanja oruanog sukoba u Republici Bosni i Hercegovini u
proljee 1992., vojne i paravojne oruane snage Republike Srpske i SRJ
napale su i okupirale gradove, mjesta i sela u istonom dijelu zemlje, i
uestvovale u kampanji etnikog ienja podruja od nesrpskog stanovnitva
koja je za posljedicu imala masovni bijeg civila nesrpske nacionalnosti u
gradove Srebrenica, Gorade i epa. Kasnije e Vijee sigurnosti Ujedinjenih
nacija proglasiti ova podruja sigurnim zonama UN-a, dajui im na taj nain
poseban status, koji je stanovnicima tadanjih enklava ulijevao povjerenje.
Nekoliko dokumenata hronoloki svojim sadrajem ilustruju slijed
dogaaja na ovim podrujima:
Dana 19. novembra 1992., general Ratko Mladi, komandant
Glavnog taba VRS-a, izdao je Direktivu op. br. 4. U jednom dijelu te
direktive Drinskom korpusu se nalae da neprijatelju treba: nanositi to
vee gubitke i prisiliti ga da sa muslimanskim stanovnitvom napusti
prostore Biraa, epe i Gorada. Prethodno ponuditi razoruavanje borbeno
sposobnih i naoruanih mukaraca, a ako ne pristaju unititi ih.
Dana 16. aprila 1993., Vijee Sigurnosti Ujedinjenih nacija je,
postupajui na osnovu glave VII Povelje Ujedinjenih nacija, usvojilo
Rezoluciju br. 819, kojom se od svih strana u sukobu u Republici Bosni i
Hercegovini trai da Srebrenicu i okolinu Srebrenice tretiraju kao sigurnu
zonu UN koja se ne smije izlagati nikakvom oruanom napadu niti
ikakvom drugom inu neprijateljstva.
387
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 388
Dana 8. marta 1995., Vrhovna komanda Oruanih snaga Republike

Srpske izdala je Direktivu op. br. 07. U ovoj direktivi predsjednik Republike
Srpske, Radovan Karadi, VRS-u (konkretno Drinskom korpusu VRS-a)
nalae sljedee: izvriti potpuno fiziko odvajanje Srebrenice od epe,
da bi se sprijeilo i pojedinano komuniciranje izmeu ovih enklava. Svakodnevnim planskim i osmiljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove
totalne nesigurnosti, nepodnoljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka
i ivota mjetana u Srebrenici i epi.
Dana 2. jula 1995., u zapovijesti za aktivna borbena dejstva oko
muslimanskih enklava Drinskog korpusa kojom se nareuje napad na
srebreniku enklavu, general Milenko ivanovi je naredio da napad na
enklavu mora dovesti do toga da se ona suzi na gradsko podruje. Dana
2. jula 1995. enklava je obuhvatala priblino 58 kvadratnih kilometara, a
gradsko podruje enklave iznosilo je oko 2 (dva) kvadratna kilometra. Prije
2. jula 1995., velik broj Bonjaka, stanovnika enklave, ivio je izvan gradskog
podruja Srebrenice. Plan Drinskog korpusa za izvrenje ove naredbe je
predstavljao korak blie ispunjenju ireg plana VRS za dovoenje bonjakog
stanovnitva u humanitarnu krizu i na koncu eliminaciju enklave.
Dana 6. jula 1995. ili priblino tog datuma, jedinice Drinskog
korpusa granatirale su Srebrenicu i napale posmatrake punktove Ujedinjenih
nacija unutar enklave na kojima su bile holandske snage. Napad Drinskog
korpusa na srebreniku enklavu, ukljuujui granatiranje, nastavio se do 11.
jula 1995., kada su snage Vukova sa Drine, Bratunake brigade, i drugih
jedinica VRS-a ule u Srebrenicu.
Naredbom broj 64/95 od 10. jula 1995. koju je izdao v.d. Ministar
unutranjih poslova RS Tomo KOVA, formirane su zajednike snage
jedinica MUP-a (ukljuujui i etu iz Centra za obuku na Jahorini, 2. Odred
ekovii, i 1. etu iz zvornikog centra) da pomognu snagama Vojske RS u
napadu. Prema ovoj naredbi zajednike snage jedinica MUP-a stavljene su
pod komandu Drinskog korpusa VRS, koji je dalje bio podreen Glavnom
tabu VRS pod komandom Generala Ratka Mladia.
Dana 10. jula 1995. godine ili priblino toga datuma, pripadnicima
Drugog odreda Specijalne policije ekovii bilo je poznato da postoji plan
da e nakon zauzimanja zatiene zone Srebrenica bonjako stanovnitvo
biti protjerano iz Srebrenice, a vojno sposobni da e se zarobiti i likvidirati,
te da e Drugi odred Specijalne policije uestvovati u izvrenju ovog plana.
388
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 389
Bonjaci, mukarci, ene i djeca koji su se nalazili u Srebrenici nakon

poetka napada VRS opredijelili su se za jednu od dvije mogunosti:
a) Nekoliko hiljada ena, djece i neto, uglavnom starijih mukaraca,
pobjegli su u bazu UN-a u Potoarima unutar sigurne zone kako bi tamo
potraili spas od oekivanog pokolja i zatraile zatitu Holandskog bataljona.
Ovo civilno bonjako stanovnito ostalo je u Potoarima i okolini Potoara
od 11. do 13. jula 1995, a za to vrijeme terorisali su ih pripadnici VRS-a i
MUP-a. Nakon toga, oni su odveeni autobusima i kamionima pod kontrolom
VRS-a i MUP-a u podruja izvan enklave.
b) Istovremeno, priblino 15.000 mukaraca, Bonjaka iz enklave,
sa neto ena i djece, okupili su se uvee 11. jula 1995. u selima unjari i
Jaglii i krenuli u zbjeg kreui se u ogromnoj koloni kroz umu u pravcu
Tuzle. elo kolone koja je uspjela bez zaustavljanja proi kroz umu inili
su malobrojni naoruani vojnici 28. divizije Armije RBiH, dok su ostali u
koloni bili civili i nenaoruano vojnici.
Dana 10. jula 1995. godine pripadnici Drugog odreda Specijalne
policije u blizini Sarajeva (Srednje) dobijaju zadatak da krenu na podruje
Srebrenice kako bi uzeli uea u izvrenju plana prislinog iseljavanja ena,
djece i starijih i zarobljavanja i likvidacije mukaraca iz sigurne zone Srebrenica.
Dana 12. jula 1995. ili priblino toga datuma, Ratko Mladi i
Radislav Krsti, kao i drugi predstavnici VRS i civilnih vlasti RS, susreli su
se u hotelu Fontana u Bratuncu sa holandskim vojnim starjeinama i
predstavnicima okupljenog bonjakog naroda u Potoarima. Na ovome
sastanku, Ratko Mladi je objasnio da e on nadgledati evakuaciju izbjeglica iz Potoara i da eli da vidi sve mukarce Muslimane starosti od 16 do
60 godina kako bi se mogla izvriti provjera da li meu njima eventualno
ima ratnih zloinaca.
U ranim jutarnjim satima dana 12. jula 1995, pripadnici Drugog
odreda Specijalne policije ekovii i 1. ete PJP CJB Zvornik izvravaju
zadatak pretresa terena desno od Bratunca prema Srebrenici i to sela Budak
i Milaevii nastanjenih bonjakim stanovnitvom, sa ciljem pronalaska
bonjakog stanovnitva i njihovog sakupljanja u Potoarima, odakle e biti
prisilno premjeteni na podruje pod kontrolom Armije RBiH. Komanda
Drinskog korpusa poslala je Glavnom tabu, raznim brigadama, MUP-a i
389
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 390
podinjenim brigadama korpusa izvjetaj koji je sastavljen na glavnom

komandnom mjestu Drinskog korpusa u Vlasenici u kome je navedeno da
se civilno stanovnitvo organizovano uputilo prema bazi UNPROFOR-a u
Potoarima, prvenstveno ene, djeca, starci i ranjeni, dok su vojno sposobno
oruane formacije, krenule u probijanje ka Tuzli, najvjerovatnije preko
Ravnog Buljima, Kravice, Purkovia, Kulata, i dalje preko Udra, Kozjaka,
Kamenice, Crnog Vrha, Nezuka. U tom Izvjetaju stoji: Upoznali smo organe
MUP-a RS-a stacionirane u Konjevi Polju o ilegalnom koridoru kojim se
izvlae Muslimani iz Srebrenice. Obzirom da oni imaju zadatak da obezbjeuju komunikaciju Bratunac Konjevi Polje, komande brigada dune su u
cjelini sa informacijom upoznati Slubu javne bezbjednosti u zoni odgovornosti. Organi OBP-a predloie komandama da se preduzmu mjere na
spreavanju ilegalnog izvlaenja oruanih Muslimana radi njihovog
hapenja. Na putnoj komunikaciji Bratunac- Milii Vlasenica i Zvornik
Konjevi Polje - Vlasenica organizovati saobraaj za kretanje samo vozila i
jedinica VRS-a i MUP-a. Civilni saobraaj usmjeriti pravcem Zvornik ekovii - Vlasenica. Izvjetaj je upuen sa potpisom general majora
Radislava Krstia.
Na osnovu raznih dokumenata i video-dokaza, utvren je identitet,
i mjesta razliitih jedinica MUP-a koje su 13. jula 1995. djelovale du puta.
Najznaajnije od tih jedinica su bile 2. odred ekovii, Specijalne brigade
policije RS-a pod komandom Miloa Stupara. MUP-ova eta Kampa za
obuku Jahorina, Mjeovita eta MUP-a RSK iz Srbije, i 1. eta PJP iz
Zvornika. Ova mjeovita formacija policije nalazila se pod komandom
Ljubie Borovanina, zamjenika komandanta Specijalne brigade policije
RS-a. Dok su neki dijelovi ove mjeovite formacije ostali u Potoarima, vei
dio ove jedinice ve u ranim veernjim satima 12. jula 1995. bio razmjeten
du puta Kravica - Konjevi Polje. Osim toga, bar neki dijelovi 5. ete
PJP-a iz Zvornika takoe su bili razmjeteni na tom putu. Ove jedinice
MUP-a su preuzimale na stotine mukaraca bosanskih Muslimana koji
su im se predavali du puta tog dana.
Prema svjedoenjima svjedoka i preivjelih tokom kasnih popodnevnih i ranih veernjih sati, 13. jula 1995. godine, stotine mukaraca
Muslimana ubijeni su u skladitu poljoprivrednog dobra u Kravici. Ovi
Muslimani su bili dio kolone, koji se predao na putu Bratunac Kravica
Konjevi Polje tokom jutra 13. jula ukljuujui i one koji su ujutru 13. jula,
okupljeni na livadi u Sandiima.
390
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 391
Analiza dogaaja u vezi s ovim ukazuje na to da je okupljanje

mukaraca Muslimana nakon njihove predaje na putu Bratunac Kravica
Konjevi Polje bio dio dobro organizovane operacije. Zatoenici su okupljeni
na vie mjesta uz put. Zapadno od Kravice, jedno od sabirnih mjesta bila je
livada u Sandiima.
Dana 12. jula 1995., u prisustvu Ratka Mladia, Radislava Krstia,
u blizini vojne baze UN-a u Potoarima stiglo je priblino 50 do 60 autobusa
i kamiona. Ubrzo nakon dolaska ovih vozila, poeo je proces transporta
bonjakih ena i djece. Kad su ene, djeca i mukarci, poeli ulaziti u
autobuse i kamione, pripadnici VRS i MUP RS odvojili su mukarce od ena
i djece i te mukarce zatoili u Potoarima i okolini Potoara, u Bratuncu, a
potom ih odveli na podruje Zvornika i Bratunca, gdje su ih zatvorili u vie
objekata na razliitim lokacijama, da bi ih na kraju pogubili.
Dana 12. i 13. jula 1995. Komanda i jedinice Drinskog korpusa,
kao i jedinice MUP-a nadgledale su prisilno premjetanje civila Bonjaka
iz Potoara. Pripadnici Drinskog korpusa i MUP-a RS koji su bili u bazi u
Potoarima 12. i 13. jula 1995, morali su biti svjesni katastrofalne humanitarne situacije koja je prijetila izbjeglim Bonjacima, kao i zlostavljanja
od strane pripadnika Oruanih snaga RS, ali nisu preduzeli nita s tim u vezi.
Svjedoci su vidjeli u Potoarima kada su dva srpska vojnika naredila
holandskim vojnicima da predaju puke, pancire i uniforme. Uniforme
holandskih vojnika obukli su srpski vojnici, i tako obueni i sa dresiranim
psima etali izmeu ljudi koji su tu bili smjeteni. Putali su pse da ujedaju
civile, a zatim bi odvlaili te ljude i oni bi nestajali. Ujutru je poelo prebacivanje stanovnitva prema Bratuncu. Srpski vojnici su postavili dva transportera i naredili civilima da se kreu izmeu njih kako bi odvajali mukarce
od ena.
U Potoare se smjestilo oko 25 hiljada civila. Druga no bila je
uasna, ljudi su vritali. U bazu su upali srpski vojnici traei mukarce.
Sa grupom vojnika policajac Milisav Gavri izdvojio je desetak Bonjaka
koji su se smjestili u fabrici olova i cinka. Odveli su ih do kue izvjesnog
Mehana koja se nalazila u Bljeevoj gdje su ubijeni. U grupi zarobljenih
Bonjaka bio je Nezir Osmanovi. U toku dana 13. jula vren je prevoz
stanovnitva u Kladanj. Mukarce su odvajali i vodili ih u jednu bijelu kuu.
Ispred kue su im oduzimali prtljag. Odvajali su mlae mukarce, jedino su
proputali djeake do deset godina. Jednoj eni koja je krila svog sina, istrgli
391
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 392
su sina iz naruja i dok je djeak plakao oni su ga odveli. ena je pala u

nesvijest, vojnici su je ubacili u jedan od autobusa.
Komanda Drinskog korpusa i MUP-a je takoer znala da su odvojeni
mukarci iz Potoara autobusima odvoeni u mjesta zatoenja u Bratunac,
za to su se koristili autobusi koji su prvobitno bili namjenjeni za transport
ena, djece i starijih.
Na sastancima koji su odrani u hotelu Fontana 11. i 12. jula, general
Mladi je pokuao dogovoriti predaju snaga Armije RBiH sa podruja
sigurne zone UN. Meutim, poto u tome nije uspio, u narednim danima
jedinice VRS i MUP-a, ukljuujui jedinice Drinskog korpusa koje nisu bile
angaovane u napadu na epu, dobile su zadatak da blokiraju kolonu.
Pored ovih jedinica Drinskog korpusa, i jedinice koje nisu bile u
sastavu Drinskog korpusa kao to su Specijalna brigada MUP-a, elementi
Bataljona vojne policije 65. zatitnog puka i redovna policija, preduzeli su
akciju na blokiranju kolone.
Nakon povlaenja 28. Divizije Armije RBiH iz Srebrenice poslije
zauzimanja Srebrenice, snage MUP-a su bile ukljuene u zavrne operacije.
Jedinice MUP-a su bile prisutne u Potoarima i ukljuujui 2. odred ekovii
Specijalne brigade policije bile su rasporeene du ceste Bratunac - Konjevi
Polje, gdje su 13. jula 1995. godine uestvovale u blokiranju kolone i zarobljavanju velikog broja Bonjaka.
Pripadnici VRS i specijalne policije MUP-a, uz podrku oklopnih
transportera, tenkova, protivavionskih topova i artiljerije, rasporedili su se
du puta Bratunac - Milii u pokuaju da presretnu kolonu. Neki naoruani
pripadnici kolone Bonjaka u povlaenju upustili su se u borbu sa pripadnicima MUP-a RS. Hiljade Bonjaka iz kolone u povlaenju je zarobljeno
ili su se predali Vojsci i MUP-u RS.
Drinski korpus je pomagao snagama MUP-a u zadatku blokade i
zarobljavanja Bonjaka u bijegu, i koordinirao je svoje vojno djelovanje sa
snagama MUP-a.
Po optunicama Tuiteljstva BiH na Sudu BiH su u toku suenja za
vie pripadnika vojske i policije RS zbog krivinog djela Genocid iz l.171.
KZ BiH. U jednom od tih postupaka sud je osudio sedam pripadnika
specijalne policije i izreklo im kazne dugotrajnog zatvora i to: trojici po 42
godine, trojici po 40 i jednom 38 godina dugotrajnog zatvora.
392
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 393
Tuilatvo je tokom dokaznog postupka iznijelo dokaze u namjeri

da Sudsko vijee dovede do nepogreivog zakljuka, koji je i jedino razumno
objanjenje injenica, da su optueni svjesno odigrali svoje uloge u
udruenom zloinakom poduhvatu koji je imao za cilj da ubijanje
vojnosposobnih mukaraca u kombinaciji sa prisilnim premjetanjem
ena, djece i staraca dovede do unitenja bonjakog naroda u sigurnoj
zoni UN Srebrenica.
Meu lanovima ovog udruenog zloinakog poduhvata bili su:
general Ratko Mladi, komandant VRS-a, general Milenko ivanovi,
komandant Drinskog korpusa; general Radislav Krsti, naelnik taba/
zamjenik komandanta i komandant Drinskog korpusa; pukovnik Vidoje
Blagojevi, komandant Bratunake brigade; pukovnik Vinko Pandurevi,
komandant Zvornike brigade; potpukovnik Dragan Obrenovi, zamjenik
komandanta i naelnik taba Zvornike brigade; Momir Nikoli, pomonik
komandanta za bezbjednost i obavjetajne poslove Bratunake brigade;
Dragan Joki, naelnik ininjerije Zvornike brigade; Ljubomir Borovanin,
komandant Specijalne brigade policije MUP-a osnovane Naredbom 64/95, i
SVI OPTUENI, pripadnici zdruenih snaga MUP-a; te drugi pojedinci i
vojne i policijske jedinice koje su uestvovale u operacijama prisilnog
premjetanja i/ili ubijanja bonjakih mukaraca i mladia, ukljuujui,
ali se ne ograniavajui na sljedee: jedinice Drinskog korpusa, elementi
Bratunake brigade, elementi Zvornike brigade, elementi Vlasenike
brigade, elementi 5. ininjerijskog bataljona, jedinice Glavnog taba, elementi
10. diverzantskog odreda, elementi 65. zatitnog puka, Posebne policijske
jedinice MUP-a, elementi Specijalne policije Republike Srpske, elementi
bratunake, milike i zvornike optinske policije.
Uesnici udruenog zloinakog poduhvata su aktivno uestvovali u
preduzimanju radnji i postupaka u izvrenju operacija koje su imale za cilj
unitenje grupe bonjakog naroda iz sigurne zone UN Srebrenica znajui
za plan da se bonjako stanovnitvo iz sigurne zone UN Srebrenica treba
ukloniti trajno i to ene, djecu i starce premjestiti na podruje pod kontrolom
Armije RBiH, a mukarce ubiti.
Kada se govori o dijelu zajednikog cilja i plana o prisilnom
premjetanju ena i djece iz enklave Srebrenica, tuiteljstvo je iznijelo
dokaze na osnovu kojih je Sud mogao izvui zakljuak o postojanju zajednikog cilja i da je postojao vei broj lica koji su skladno djelovali kako bi
393
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 394
izvrili prisilno premjetanje ena i djece izvan enklave autobusima i

kamionima koji su se kretali iz pravca Potoara kroz Bratunac, Konjevi Polje
i dalje prema liniji razdvajanja u blizini Kladnja, u Lukama.
Civilno stanovitvo koje je prisilno premjeteno se moralo ukrcati na
autobuse i kamione u Potoarima, vozilima se morala obezbijediti pratnja, a
pravac kretanja se morao obezbijediti tako da su se vozila mogla nesmetano
kretati do krajnjeg odredita. Svaka osoba koja je pruila materijalnu pomo
ili olakala ovu operaciju je dala svoj doprinos krivinom djelu prisilnog
premjetanja. Kada ti uesnici vojne operacije znaju da uzimaju uee u
nekom aspektu vojne operacije, a u isto vrijeme znaju da autobusi i kamioni
prevoze civilno stanovnitvo izvan enklave bez nekog legitimnog vojnog
razloga za to, time su uestvovali u udruenom zloinakom poduhvatu sa
zajednikim ciljem i planom da prisilno premjeste civile.
Izgladnjeli, ranjeni, izmoreni i goloruki muslimanski zarobljenici
nisu mogli biti realna prijetnja u poreenju sa dobro naoruanim optuenim
koji su raspolagali i te prilike koristili automatsko oruje, puke, pukomitraljeze i rune bombe. Oni koji su pokuali da izmaknu kii rafala bili
su pokoeni prije nego to su uspjeli pobjei. Pokazuje to i film Zorana
Petrovia.
Za to objektivniju sliku o dogaajima u i oko Srebrenice iz jula 1995.
godine, od ogromnog su znaaja forenziki dokazi koje su haki i domai
istraitelji i eksperti prikupili u proteklih 14 godina, a koji dokazi se koriste
pred Sudom BiH. Poznato je da je postupak pronalaenja masovnih
grobnica (primarnih i sekundarnih) jo uvijek aktuelan, te da veliki broj
tijela pobijenih Bonjaka jo nije pronaen i identificiran. injenica da su
tijela iz primarnih masovnih grobnica premjetana u sekundarne i to
nekoliko mjeseci kasnije, odnosno u septembru i oktobru 1995. godine jasno
ukazuje na namjeru da se to je mogue vie otea pronalaenje tijela
ubijenih Bonjaka, kao i da se prikriju poinjeni zloini. Opirni forenziki
dokazi vrsto su potkrijepili vane aspekte svjedoenja preivjelih sa
raznih mjesta pogubljenja.
Izvrena su komparativna ispitivanja materijala i ostataka pronaenih
u primarnim i sekundarnim grobnicama od strane forenziara, balistiara i
drugih vjetaka i kao rezultat tih analiza otkrivene su veze izmeu odreenih
primarnih i odreenih sekundarnih grobnica.
394
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 395
Forenziki dokazi potkrijepili su tvrdnju da su po zauzimanju

Srebrenice hiljade mukaraca Bonjaka pogubljeni po kratkom postupku i
pokopani u masovne grobnice. Iako vjetaci forenziari nisu mogli sa
sigurnou utvrditi koliko se tijela nalazilo u masovnim grobnicama zbog
stepena raspadnutosti tijela i injenice da su mnoga unakaena tokom
procesa premjetanja iz primarnih u sekundarne grobnice, koji je obavljen
uz pomo teke mehanizacije, vjetaci su ipak bili u stanju nainiti uzdranu
procjenu, prema kojoj je iz masovnih grobnica identificirano po Dinu
Meningu 4011 rtava. Na osnovu rezultata forenzikih ispitivanja, koje
ukljuuje analize rana od metaka i eksplozija, ugao rane, moe se zakljuiti
da veina osoba ija su tijela ekshumirana nije poginula u borbi. Ti ljudi su
ubijeni tokom masovnih pogubljenja.
Istraga u predmetima genocida obuhvata jedno cijelo nauno
istraivanje u kojoj uestvuju ljudi razliitih profila i zanimanja kao to su
forenziari, arheolozi, patolozi, balistiari, policijski istraitelji i dr. gdje su
pregledane sve lokacije koje se odnose kako na masovne grobnice tako i na
mjesta pogubljenja, zatim su pregledavani svi predmeti na tim lokacijama, a
radi se o ostacima zemlje, dijelovi zgrade, boja sa zidova, betona, elika,
ahure od kojih je 99% bilo kalibra 7,62 mm, dijelovi eksplozivnih naprava,
kao i kugline leajeve runo pravljenih bombi.
GENOCID - PRAVNA KVALIFIKACIJA

U odbrani teze da je u julu mjesecu izvren genocid nad dijelom
bonjakog naroda, Tuiteljstvo Bosne i Hercegovine je polo od nekoliko
vanih injenica:
1. Mora se praviti razlika izmeu genocida i drugih masovnih
zloina. Definisan kao djelo poinjeno s namjerom da uniti u cjelini ili
djelimino nacionalnu, etniku, rasnu ili vjersku grupu, genocid je najgnusniji oblik zloina u istoriji ovjeanstva. To objanjava zato se on dri u
tajnosti, zatakava, porie i relativizuje.
2. Do genocida dolazi u tekim krizama drave i drutva. Ali, nikada
iznenada, neoekivano i spontano.
395
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 396
3. U dravama kao to je bila SFRJ odreene dravne elite odnosno

rukovodstava preuzeli su organizaciju drave i putem masovne mobilizacije
naroda ojaali svoju mo. Politiko ponaanje i odluke takvog rukovodstva
od odluujueg znaaja su za pojavu genocida. Genocid se kree iz najvieg
dravnog vrha, dakle odozgo prema dolje i zbog toga je dravni vrh najodgovorniji za nastanak genocida.
4. Genocid je izuzetno sloen proces. On ima svoj poetak, struktuirani tok, koji ima svoje faze, svoj kraj, koji obino donosi intervencija.
Ovim procesom se upravlja, on je organizovan i manje vie koordiniran...
radnje genocida veoma brzo prelaze u rutinu..., genocid dobija ubrzanje
poput toka... im proe prva faza, toak se okree sve bre i bre dok ne
postigne maksimalnu brzinu i nastavi da se nesmetano okree... Izvrenje
genocida podrazumijeva masu uesnika, podjelu uloga i zadataka, odsustvo
pisanih odluka, ifriran jezik i zavjeru utanja: to su zloini tei, njihovi
poinioci se sve vie dre zajedno.
5. Ideologija ima presudan znaaj za nastajanje genocida. Ona
povezuje rasne ideje i oblike radikalnog nacionalizma koji doprinose stvaranju
ekstremne klime; obiljeavaju grupe i kategorije koje su meta genocida;
daju legitimitet i nalaze opravdanje dok je genocid u toku, a njegovim
poiniocima prenose orijentaciju, namjere i svrhe.
6. U toku genocida, rtve postaju sve ranjivije i nezatienije.
Mogunosti da se odupru unitenju ne postoje. Masakr u Srebrenici nije
uporediv ni sa jednim zloinom poinjenim u jugoslovenskim ratovima
1991-1999. godine. Sa svim svojim karakteristikama, on se uklapa u
etiologiju i genezu genocida.
7. Kao jedan od najteih zloina, zloin genocida se izdvaja po
tome to je posebno sramotan i zasluuje posebnu osudu. Taj zloin je straan
ve zbog svojih ogromnih razmjera; njegovi poinioci izdvajaju itave grupe
ljudi za unitenje. Oni koji planiraju i provode genocid ele da lie ovjeanstvo velikog i raznorodnog bogatstva koje ine njegovi narodi, rase,
etnike grupe i religije. To je zloin protiv cijelog ovjeanstva i njegove
posljedice osjea ne samo grupa koja je izdvojena za unitenje, nego itavo
ovjeanstvo. an Rene Ruez, koji je kao glavni istraitelj za Srebrenicu,
ovom gradiu posvetio est godina ivota kazao je:
396
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 397
Srebrenica je zaista sasvim posebna. Istrijebiti toliku masu ljudi za

etiri dana, organizovano i sistematski. Ukoliko i nije bilo genocidnog
instinkta prije toga, postojao je tada. Da je rat nastavljen sa takvim ljudima,
koji su imali mo da rade to su radili, ne elim ni da pomislim ta bi moglo
da se desi. Zamijenili bi autobuse vozovima, a male pogone smrti betonskim
fabrikama. Sam bog zna... Bilo je to i suvie organizovano, ak i ako nije
unaprijed promiljeno, naalost to je vrhunac etnikog ienja zapoetog
1992. godine, sa onim to se desilo u Srebrenici, oni koji su to uradili 1995.
godine, pruili su opravdanje za sve optube o genocidnim instinktima
1992. godine. Zato to je ono to su uradili u Srebrenici upravo to.
8. Teina genocida ogleda se u strogim zahtjevima koji se moraju
zadovoljiti prije no to se donese osuujua presuda za to krivino djelo.
Ti zahtjevi uslov postojanja dokaza posebne namjere i pokazatelja da je
cijela grupa, ili njen znatan dio, bila odreena za unitenje uvaju od
opasnosti da se osuda za to krivino djelo izrekne olako.
Dokazi tokom suenja pokazuju da je grupa bonjakog naroda
koja je pripadala u to vrijeme sigurnoj zoni UN Srebrenica, bila grupa koju
su inili stanovnici Srebrenice i izbjeglice sa ireg podruja istone Bosne
koje su pred ofanzivna dejstva VRS ugurane u enklavu. U Srebrenici je,
prije zauzimanja od strane VRS-a ivjelo priblino etrdeset hiljada Bonjaka.
Iako je to stanovnitvo predstavljalo samo manji postotak ukupnog bonjakog stanovnitva Bosne i Hercegovine u to vrijeme, znaaj srebrenike
bonjake zajednice ne sastoji se samo u njenoj veliini (to je tvrdila podastirui puke statistike brojke vjetak odbrane Svetlana Radovanovi).
Srebrenica je bila od ogromne strateke vanosti za vojno i politiko
vodstvo Republike Srpske jer bi bez Srebrenice, etniki srpska drava
Republika Srpska koju su eljeli stvoriti ostala podijeljena u dva nepovezana
dijela, i bila bi odvojena od same Srbije. Zauzimanje i etniko ienje
Srebrenice stoga je ozbiljno ugrozilo vojne napore drave Bosne i Hercegovine da obezbijedi svoj opstanak, ega je politiko i vojno vodstvo
Republike BiH bilo u potpunosti svjesno i to je nastojalo sprijeiti. Budui
da se veina bonjakih stanovnika istone Bosne do 1995. sklonila u
srebreniku enklavu, eliminacija sigurne zone UN omoguila bi da se postigne cilj etnikog ienja cijele regije od njenog bonjakog stanovnitva.
397
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 398
Sigurna zona UN Srebrenica je bila vana kako za bonjaki

narod, tako i za meunarodnu zajednicu. Grad Srebrenica bio je u javnosti
najvie eksponirana sigurna zona UN. Godine 1995. ve su mu veliku
panju poklanjali i meunarodni mediji. U rezoluciji Savjeta bezbjednosti
kojom je Srebrenica proglaena sigurnom zonom UN stoji da je to zona
koja se ne smije oruano napadati niti izlagati nekom drugom neprijateljskom inu. Eliminacija bonjakog stanovnitva Srebrenice, uprkos
garancijama meunarodne zajednice, bila bi jasan pokazatelj bonjakom
narodu koliko su ranjivi i bespomoni u odnosu na srpske vojne snage.
Sudbina bonjakog naroda Srebrenice posluila bi kao primjer ostalom
bonjakom narodu u Bosni i Hercegovini.
Stvari treba nazvati svojim imenom, a ono to se u Srebrenici desilo
jeste genocid. Priznao je to i Meunarodni sud pravde, svojom presudom
koja predstavlja pravni i istorijski akt. Nastojei eliminirati dio Bonjaka,
Oruane snage RS su poinile genocid. Oni su odredili za unitenje etrdeset
hiljada Bonjaka stanovnika Srebrenice, koji su kao grupa predstavljali
Bonjake uopte. Oni su svim zarobljenim mukarcima Bonjacima, i
vojnicima i civilima, starim i mladim, oduzeli njihove line stvari i dokumente
te ih smiljeno i metodino ubijali iskljuivo na osnovu njihove pripadnosti.
Oruane snage RS su bile svjesne, kada su se upustile u svoj genocidni
poduhvat, da e Bonjacima zlo koje su im nanijeli donijeti trajne nevolje.
S potpunim uvjerenjem su i albena vijea MKSJ utvrdila da pravda
osuuje, (odgovarajuim formulacijama), ogromnu i trajnu tetu koja je
nanesena i pokolj u Srebrenici naziva njegovim pravim imenom: genocid.
Odgovorni e nositi ovu stigmu, i ona e sluiti kao upozorenje za budunost
svima onima koji pomisle da poine takvo gnusno djelo.
Glavni pokazatelj da su Oruane snage Republike Srpske namjeravale da eliminiraju bonjaki narod iz sigurne zone UN Srebrenica bio je
pokolj svih vojno sposobnih mukaraca iz te zajednice. Ubijanje tih ljudi
nije bilo motivirano samo eljom da se eliminiraju kao mogua prijetnja u
vojnom smislu jer prilikom pogubljenja zarobljenih mukaraca Bonjaka
nije pravljena razlika izmeu pripadnika vojske i civila, iako su civili
nesumnjivo sposobni da nose oruje, oni nisu predstavljali istu vrstu vojne
prijetnje kao profesionalni vojnici zbog ega se moe zakljuiti da su
mukarci ubijani kao civilni zarobljenici bez namjere da ih se eliminira kao
vojnu opasnost.
398
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 399
Dokazi su pokazali da su neke rtve pokolja bile teki ranjenici,

koje su nosili na nosilima, a neki su ak bili i djeaci jo malodobni, zbog
ega nije vjerovatno da su bili borci. Pogreno je smatrati ubijene zarobljene
mukarce vojnosposobnim mukarcima budui da su u grupi ubijenih bili
djeaci, starci, ranjenici, invalidi, za koje se prema pravilima meunarodnog
obiajnog prava smatra da su izvan kategorije vojnosposobnih. Ubijanje
zarobljenih mukaraca u konkretnom sluaju predstavljalo je bez sumnje
fiziko unitenje, a s obzirom na razmjere ubijanja, nain, trajanje, upornost
i nastojanje da ne preivi niko i skrivanje tijela i tragova zloina proizlazi
jedini razuman zakljuak da je takvo istrebljenje bilo motivirano genocidnom
namjerom. Valja imati na umu dugorone posljedice koje pokolj 7 do 8 hiljada
mukaraca Bonjaka ima na fiziki opstanak te (nacionalne) zajednice.
Ubijeni mukarci inili su priblino petinu cijele srebrenike zajednice, a s
obzirom na patrijarhalnost zajednice Bonjaka u Srebrenici, unitenje tako
velikog broja mukaraca neizbjeno ima za posljedicu fiziki nestanak
bonjakog stanovnitva u Srebrenici. Dokazi predoeni na ovom suenju
idu u prilog tom zakljuku pokazujui da se, s obzirom na to da se veina
ubijenih mukaraca slubeno vode kao nestali, a njihove ene se teko
odluuju na ponovnu udaju i raanje djece. Fiziko unitenje mukaraca
stoga ima teke posljedice po stvaranje potomstva u srebrenikoj bonjakoj zajednici sa mogunou izumiranja te zajednice.
Dokazi su pokazali da su pripadnici Oruanih snaga RS bili svjesni
tih posljedica kad su odluili da sistematski eliminiraju zarobljene mukarce
Bonjake. injenica da su osnovne naznake planiranih aktivnosti na unitenju
bonjakog naroda sigurne zone Srebrenica optuenim u ovom predmetu
bile poznate oko 10. 07. 1995. godine kao pripadnicima jedne oruane
formacije kakva je bila Brigada Specijalne policije ide u prilog zakljuku
da su bili u potpunosti svjesni tetnih posljedica koje to moe imati po
opstanak bonjake zajednice u Srebrenici i da su u ostvarenju toga plana
imali kao uesnici ove operacije zahtjevanu genocidnu namjeru. Optueni
kao pripadnici Oruanih snaga RS su znali u momentu kada su dobili naredbu
da izvre pokolj u skladitu Kravica vie od jedne hiljade zarobljenih
mukaraca da e taj pokolj u sprezi sa prisilnim premjetanjem ena, djece i
staraca neizbjeno imati za posljedicu fiziki nestanak bonjakog naroda u
Srebrenici. Slina kombinacija faktora navela je Vrhovni sud Njemake
da u jednom predmetu iz 1999. godine, gdje se radilo o osudi za krivino
399
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 400
djelo pomo u genocidu, zakljui da se nije radilo samo o raseljavanju nego

i o genocidu. U ovom sluaju premjetanje nije postojalo samo za sebe. Ono
je u toj kombinaciji faktora bilo dio odnosno sastavni dio jedinstvenog plana
da se poini genocid koji je ukljuivao ubistva, prisilno premjetanje i
unitavanje domova. Namjera s kojom su poinjena ubistva doista je bila
namjera da se uniti srebreniki dio nacionalne grupe Bonjaka u Bosni i
Hercegovini. Optueni su preuzimajui svoje uee u obezbjeenju uslova
za transport odnosno prisilno premjetanje ena, djece i staraca iz Potoara
na podruje Tuzle i Kladnja preuzeli ulogu saizvrilaca u sprovoenju plana
prisilnog premjetanja kao neodvojivog elementa genocida i tako dijelili
namjeru Glavnog taba VRS da se poini genocid. Da je glavnokomandujui
Brigade Specijalne policije pukovnik Ljubomir Boravanin dijelio genocidnu
namjeru sa Glavnim tabom i komandom Drinskog korpusa, pokazali su
dokazi, a posebno telefonski razgovor Borovanina sa generalom Krstiem
koji je obavljen 13. 07. 1995. godine oko 2 sata nakon izvrenog pokolja u
skladitu Kravica. U tom razgovoru general Krsti je pitao: Kako ide?, a
Borovanin je odgovorio: Dobro ide, a Krsti je na to odgovorio: Nemoj
mi rei da ima problema. Na to je odgovor Borovanina bio: Nemam,
nema. Razgovor je zavrio rijeima generala Krstia: OK, biemo u vezi.
Ovaj prislukivani razgovor jasno upuuje na to da je to bio izvjetaj
pukovnika Borovanina o uspjeno obavljenom pokolju u Zemljoradnikoj
zadruzi u Kravici. Taj razgovor dovoljno jasno govori da su i Borovanin i
general Krsti dijelili genocidnu namjeru meusobno. Nemogue je da
Borovanin ne bi tom prilikom generalu Krstiu podnio izvjetaj o tako
znaajnom dogaaju, a dokazi su pokazali da je cijelo vrijeme, ne ograniavajui se samo na 12. i 13. 07. pukovnik Borovanin bio prisutan na mjestu
dogaaja (Potoari - Bratunac - Konjevi Polje).
Prisilno premjetanje ena, djece i staraca pod nadzorom Oruanih
snaga RS mogue je protumaiti kao nain da se obezbijedi fiziko unitenje
zajednice Bonjaka iz Srebrenice. Tim premjetanjem definitivno je iz
Srebrenice uklonjeno svo bonjako stanovnitvo, ime je eliminirana i
najmanja mogunost obnavljanja bonjake zajednice na tom podruju.
Odluka da se ne ubiju ene i djeca moe se objasniti postojanjem svijesti
kod vojnog i politikog vodstva RS o javnom mnijenju. Za razliku od
operacije ubijanja zarobljenih mukaraca, takva operacija se teko mogla
sakriti ili prikazati vojnom operacijom, te je stoga donosila veu opasnost
od meunarodne osude.
400
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 401
Genocidna namjera (mens rea)

Glavno pitanje prilikom utvrivanja kojim se bave Sud i Tuiteljstvo
BiH da li je u konkretnom sluaju poinjen genocid jeste da li je postojala
namjera da se poini genocid. Mada ta namjera mora biti potvrena injenicama, za krivino djelo genocida nije nuan dokaz da je poinilac izabrao
najefikasniju metodu postizanja svog cilja da uniti ciljani dio grupe. ak i
kad izabrani metod ne dovede do potpune provedbe poinioeve namjere, i
unitenje ostane nepotpuno, sama ta neefikasnost ne iskljuuje mogunost
zakljuka da je postojala genocidna namjera. Panja meunarodne javnosti
usredotoena na Srebrenicu, kao i prisustvo snaga UN na tom podruju,
sprijeila je lanove Glavnog taba VRS-a koji su smislili genocidni plan
da ga provedu na najdirektniji i najefikasniji mogui nain. Ogranieni
okolnostima, oni su primijenili metod koji im je omoguio da provedu
genocidni plan uz najmanji mogui rizik od odmazde. Neko bi mogao
protumaiti prisilno premjetanje ena, djece i staraca kao raseljavanje u
smislu prisilne promjene mjesta boravka to je karakteristino za sve ratove
i da to ne mora biti genocid jer bi genocid morao postojati tek ako postoji
zahtjevana genocidna namjera. Nema sumnje da samo raseljavanje ne
predstavlja genocid, ali u ovom sluaju se nije radilo samo o raseljavanju.
Ubistva, kao i odluno nastojanje da se i drugi zarobe i pogube, prisilno
transportovanje ili egzil preostalog stanovnitva, te unitavanje domova i
imovine, sve to je predstavljalo jedinstvenu operaciju koja je izvrena s
namjerom da se u cijelosti ili djelimino uniti grupa.
Neposredni egzekutori moda nisu proitali Direktivu iz 1992.
godine niti Direktivu broj 7, iz 1995. godine ali su rezultati takve politike
koja je na terenu provoena u skladu sa Direktivama bili jasno vidljivi
svima koji su drali puku na terenu. Svi optueni su od poetka rata bili u
vojnim i specijalnim policijskim jedinicama, na ratitima, vidjeli su ta se
deava u njihovim mjestima, da su oiena od Bonjaka, vidjeli su da je
rat bio straan i bili su svjesni namjera njihovih nadreenih. Redovno su
odlazili na terene koji su udaljeni stotinama kilometara daleko od njihovih
domova i uglavnom obavljali specijalne zadatke koji nisu vezani sa odbranom
njihovog kraja i tokom kojih su se mogli jo jednom lino uvjeriti u efekte
etnikog ienja koje su iza sebe ostavljale akcije oruanih snaga RS i u
ostalim dijelovima Bosne i Hercegovine.
401
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 402
Namjera da se uniti dio grupe zbog njihovog pripadanja odreenoj

grupi ukljuuje genocid ak i ako ove osobe predstavljaju samo dio grupe,
bilo kao cijele zemlje, regije ili samo zajednice. Ovo je stanovite prihvaeno
u praksi MKSJ i MKSR (Ruanda) u predmetima Akayesu, Nikoli
(Vlasenica), Jelisi. Jasno je iz sudske prakse da izvrenje genocida podrazumjeva i djelimino unitenje grupe, a u sudskoj praksi je i definirano ta
se pod tim podrazumjeva, pa se tako pod tim smatra glavni dio grupe u
proporcionalnom dijelu ili alternativno, znaajan dio te grupe. Znaajan dio
grupe kao pojam definiran je u praksi MKSJ, pa se pod tim podrazumjeva
dio grupe koji moe ukljuivati lidere (voe) grupe kao vane dijelove grupe.
Genocidna namjera moe postojati ako je unitavanje ogranienog broja
osoba odabrano zbog uticaja koje bi njihovo nestajanje moglo voditi
preivljavanju grupe kao takve. To bi onda moglo ukazivati i na postojanje
namjere za selektivno unitenje grupe.
UN Komisija eksperata je rekla da se karakter napada na voe
grupe mora gledati u kontekstu ta se desilo ostatku grupe. Na voe grupe
se pri tom misli kao na mukarce, jer se radi o patrijarhalnom drutvu gdje
mukarci formalno imaju vei nivo obrazovanja, koji rade izvan kue kako
bi obezbijedili egzistenciju svojoj porodici. Oni su donosili konane odluke
u vezi sa ivotima lanova njihovih porodica. Oni su bili zatita za svoje
porodice. Unititi mukarce Bonjake u istonoj Bosni znailo je unititi
znaajan dio grupe. Teko je nai oite manifestacije genocidne najmjere,
ali djela optuenih i njihovih sauesnika ukljuujui posredne dokaze dali
su dovoljne dokaze da je ta namjera postojala. Dokaz genocidnog plana sam
po sebi nije elemenat krivinog djela genocida, ali se na osnovu njega moe
izvui zakljuak o postojanju genocidne namjere.
Jedan od faktora genocidnog plana je i sistematski nain planiranja.
Zloin u i oko Srebrenice u julu 1995. godine bio je detaljno planiran, bez
greke, kreiran da eliminie svakog ko upadne u genocidnu mreu. Postojanje genocidne namjere se moe zakljuiti i iz sistematskog naina
ubijanja. U ovom sluaju ova ubijanja su bila sistematska, precizna i dobro
organizirana.
Izvrioci genocida su prije rata, a neki i poslije ivjeli sa Bonjacima
- Muslimanima. Znali su obiaje te regije i dobro im je bilo poznato ta su
mukarci predstavljali u toj patrijarhalnoj sredini. Uklanjanje mukaraca, tj.
mukih pripadnika grupe i efekat koji bi imao na ostatak grupe optuenim
402
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 403
su bili dobro poznati. Njihova namjera da unite tu grupu ili dio te grupe
treba biti posmatrana u svijetlu njihovog poznavanja ove zajednice protiv
koje su oni upravili svoja djela. Karakter napada se mora posmatrati u
kontekstu sudbine onog to se desilo ostatku grupe. Ako je vodstvo grupe
istrebljeno, a u isto vrijeme ima relativno velik broj pripadnika oruanih
snaga koji vre gnusna djela, npr. uestvuju u protjerivanju civilnog stanovnitva, ubijanju mukaraca, silovanju ena, skup svih krenja se treba
razmatrati u svojoj cjelini, kako bi se odredbe Konvencije o genocidu tumaile
u duhu koji odgovara svojoj svrsi.
Zloin genocida ne trai dokaz o mrnji grupe, ali takav dokaz moe
biti znaajan kod zakljuka o postojanju namjere, tako je npr. ilustrativan
primjer kada svjedoi Kingori da je kapetan Vukoti - komandant Skelanskog samostalnog bataljona prije napada na enklavu rekao vrlo okrutno i
agresivno da Muslimani moraju u potpunosti napustiti enklavu, da ih ne
eli vidjeti tamo, to bi se moglo zavriti sa ubijanjem nekoga od njih, trebaju
se pakovati i otii, inae e ih sve on pobiti. Kingori navodi kako je Vukoti
tada govorio da Muslimane podravaju fundamentalistike zemlje i da
nemaju ta da trae i da niko od Muslimana ne moe da ostane u sred teritorije
koju dre Srbi.
Svjedok an Rene Ruez je takoer na suenju pojasnio njegovu
izjavu da je odluka Muslimana da se povuku iz Srebrenice samostalna,
izjavljujui da je nivo mrnje izmeu ljudi iz enklave i onih koji su ivjeli
izvan bio prevelik, da su se Muslimani bojali da e im se desiti neto runo
ako dou do ruku srpske strane. Da je takav zakljuak logian potvrdilo je
i svjedoenje svjedoka E.H., koji je naveo kako je odluio sa ocem i bratom
da krene umom prema Tuzli, jer su se bojali otii u Potoare jer su vjerovali
da bi ih Srbi ubili jer su Srbi i bombardovali enklavu i izjavio je: Od samog
poetka rata Srbi su doli i zapalili moje selo, Srbi su pobili moje komije,
znai znalo se koji je cilj bio svega toga dolje, i u Srebrenici, veina mojih
komija je poginula prije pada enklave. uli smo ta su radili prije toga, ko
je god bio uhvaen dolje od moje rodbine, nikad niko nije ni do danas iv
ostao, znai, znali smo ta nas eka, ako odemo u Potoare.
Postojanje namjere se mora posmatrati u kontekstu svega to se
deavalo, tj. da je bonjako stanovnitvo prinudno preseljeno sa ovih
podruja, da su vrena masovna pogubljenja kako odraslih mukaraca tako i
djeaka, koji su trebali u budunosti biti lideri svoje grupe, iz injenice da
gotovo nijedan Bonjak poslije toga nije ostao u okolini Srebrenice.
403
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 404
U jednom izvjetaju eksperata se govori o tome kako je izbjeglicama

iz Srebrenice znaajno naruena psihika harmonija, da se razvio tzv.
srebreniki sindrom, kako radi stresa koje su izbjeglice preivjele i to su
izgubili svoje mukarce, koji su bili njihova sigurnost i zatita, predviaju
da se nikada nee oporaviti. Oni koji su osmislili ovaj genocidni plan htjeli
su da ene i djeca preu na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH kako bi
se prikrio njihov genocidni plan.
Preivjela djeca iz Srebrenice su sada suoena sa znatnim potekoama u odrastanju, imaju probleme u prilagoavanju, kao to su nizak stepen
koncentracije, none more i fle-bek slike, uticaj odsutnosti mukog uzora,
ne mogu nai zaposlenje, a o povratku u Srebrenicu ti mladi ljudi ne pomiljaju, njihov je san samo da odu van, daleko od Bosne i Hercegovine.
Posljedice koje jo uvijek osjeaju preivjele ene imaju psiholoke,
kulturoloke, tradicijske, ekonomske, socioloke aspekte.
Upitni su navodi vjetaka odbrane, demografa Svetlane Radovanovi iz Beograda kako su za reprodukciju, koliko vani mukarci, toliko
vanije ene u fertilnom periodu, to proizlazi iz injenice da se ene
Srebrenice, iako veina njih u fertilnom periodu, teko ili nikako ne odluuju
na udaju i raanje djece, a i one rijetke koje se odlue na udaju, ne ive u
Srebrenici i ne udaju se za mukarce iz Srebrenice, jer ih vie skoro da nema
meu ivima. Tako da je zajednica Bonjaka u tom podruju moemo
slobodno rei, djelimino unitena.
Mnoge ene iz Srebrenice su svjedoile u postupcima pred Hakim
tribunalom i pred Sudom BiH o ovim posljedicama. U pravosnanoj
presudi MKSJ u predmetu protiv generala Radislava Krstia utvreno je da
je tokom vojno-policijske operacije Krivaja 95 odnosno zauzimanja
zatiene zone UN Srebrenica od strane Vojske i MUP-a Republike Srpske
poinjen genocid nad pripadnicima bonjakog naroda, to je potvreno i
presudom Meunarodnog suda pravde u Hagu po tubi BiH protiv Srbije i
Crne Gore.
Da su zloini nad Bonjacima bili planirani i organizirani proizlazi
izmeu ostalog i iz injenice da su u kratkom vremenskom periodu i to od
10.-og do 19.07.1995. godine, protjerane sve bonjake ene, djeca i starci
iz enklave, te poinjene sve masovne likvidacije nad bonjakim mukarcima
i mladiima. Tako je u pravosnanim presudama Radislavu Krstiu i Vidoju
Blagojeviu utvreno vrijeme kada su na lokacijama Potoari, Tia, dolina
404
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 405
Cerske, Jadar, skladita u Kravici, Orahovac, Dom kulture Pilica, vojna

ekonomija Branjevo, stadion Nova Kasaba, izvrene egzekucije nad
bonjakim mukarcima i mladiima. Od navedenih lokacija koje su
vojsci i policiji Republike Srpske posluile kao stratita za pogubljenja,
dana 13. jula 1995. godine desila su se organizirana ubistva u jutarnjim
satima na Jadru, u poslijepodnevnim satima u dolini Cerske, u kasnim
popodnevnim satima u skladitu Kravica, te uveer u Tii. Narednih
dana su uslijedile likvidacije u Pilici, Orahovcu, vojnoj ekonomiji Branjevo,
brani u Petkovcima, u Kozluku.
Veliki doprinos u rasvjetljavanju traginih srebrenikih dogaaja
dala su, pored ostalog, i priznanja Momira Nikolia, oficira bezbjednosti
Bratunake brigade, Dragana Obrenovia, naelnika taba Zvornike
brigade, Draena Erdemovia. Vana saznanja proizlaze iz priznanja Momira
Nikolia, i to prije svega injenica da se u sreditu zloina nalazila vojna
sluba sigurnosti, te da je sve bilo jako dobro organizirano. Momir Nikoli
navodi da je 12. jula ujutro, general Mladi jo uvijek pregovarao sa UN-om
o evakuaciji civila iz Potoara, a Nikoliu je izdato nareenje da pronae
lokacije za zarobljenike i da nakon toga radi na pronalasku pogodnih
mjesta za smaknua. To pored ostalog pokazuje perfidnu i monstruoznu
igru generala Mladia i njegovih komandanata, dokazuje postojanje
genocidne namjere, jer su sastanci u Fontani bili obina farsa i predstava za
meunarodnu i domau javnost, a da je plan za pogubljenje mukaraca
ve bio razraen i isplaniran, a protjerivanje ostalog civilnog stanovnitva
iz enklave izvjesno. Da se Mladi nije bojao ni UNPROFOR-a pokazuje i
injenica da je holandske vojnike razoruao, vezao za bandere, a u prisustvu
njihovih predstavnika jasno zaprijetio bonjakim predstavnicima u
Fontani da mogu opstati ili nestati, to je potvrdio i svjedok Srbislav
Davidovi. Sve ukazuje da Bonjaci nisu imali realnu ansu i mogunost
izbora ostanka u Srebrenici i da ih UNPROFOR nije mogao i/ili htio zatititi
od Oruanih snaga RS.
Kada je rije o prisilnom premjetanju i njegovim pravnim
obiljejima, Tuilatvo Bosne i Hercegovine zastupa tezu da je prisilno
premjetanje civila neodvojivi dio genocidnog projekta to se ogleda u
sljedeem:
Presudama MKSJ u predmetu protiv Radislava Krstia i Vidoja
Blagojevia utvrena je injenica a od strane Suda BIH prihvaena da je 12.
405
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 406
i 13. jula 1995. oko 25.000 civila Bonjaka prisiljeno da autobusima napuste
srebreniku enklavu i preu na teritoriju pod kontrolom BiH.
Svako prisilno raseljavanje po definiciji je traumatino iskustvo koje
ukljuuje naputanje vlastitog doma, gubitak imovine i prinudno preseljenje
na drugu lokaciju.
Pitanje pravnosti premjetanja

lanom 49. etvrte enevske konvencije i lanom 17 Protokola II
dozvoljava se potpuna ili djelimina evakuacija stanovnitva ako to zahtijevaju sigurnost stanovnitva ili imperativni vojni razlozi. U lanu 49 se,
meutim, poblie odreuje da e se tako evakuisano stanovnitvo vratiti u
svoje domove im prestanu neprijateljstva na tom prostoru.
Graani Srebrenice koji su se okupili u Potoarima nisu vraeni u
svoje domove im su prestala neprijateljstva na tom prostoru. Aktivna
neprijateljstva u samom gradu Srebrenici i juno od enklave zapravo su ve
prestala u trenutku kada su ljudi autobusima odvezeni iz Potoara. Bezbjednost civilnog stanovnitva ne moe se dakle navesti kao razlog kojim bi
se opravdalo premjetanje.
Uz bezbjednost stanovnitva, enevska konvencija takoe dozvoljava evakuacije koje se zasnivaju na imperativnim vojnim razlozima.
U ovom predmetu nije postojala nikakva vojna prijetnja nakon zauzimanja Srebrenice. Atmosfera terora u kojoj je evakuacija sprovoena
dokazuje naprotiv da je premjetanje izvreno u skladu sa dobro organizovanom politikom, iji je cilj bio protjerati bonjako stanovnitvo iz sigurne
zone. Cilj je bila sama evakuacija, pri emu tu evakuaciju nisu opravdavale
ni zatita civila, ni imperativna vojna nuda. Materijalni dokazi su pokazali
da se 28. divizija povukla i nije pruala nikakav otpor VRS-u prilikom
njihovog zauzimanja grada. Bili su u potpunoj defanzivi i bjeei iz sigurne
zone nastojali su spasiti vlastite ivote.
Prinudni karakter premjetanja

Da li su civili doista bili premjeteni prisilno? Termin prisilan nije
ogranien samo na fiziku silu, nego moe ukljuivati i prijetnju silom ili
406
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 407
oblike prisile kao to su strah od nasilja, pritiska, zatoenja, psiholokog

pritiska ili zloupotrebe vlasti protiv takve osobe ili osoba ili tree osobe, ili
iskoritavanje situacije u kojoj vlada opta prisila.
Prijetnje stanovnicima Srebrenice znatno su nadmaile puki strah od
diskriminacije. Do evakuacije je dolo u posljednjoj fazi kampanje koja je
voena kako bi se stanovnitvo prisililo da pobjegne iz enklave u vrijeme kad
su vojnici VRS-a aktivno prijetili i nanosili povrede bonjakim civilima iz
Srebrenice. Pregovori izmeu predstavnika Bonjaka, Nesiba Mandia, i
generala Mladia na drugom sastanku u hotelu Fontana 11. jula dodatno
ukazuju na to u kojoj su mjeri zastraujui bili uslovi pod kojima su evakuisani
civili Bonjaci. U presudi Radislavu Krstiu Vijee je konstatovalo da,
uprkos pokuajima VRS-a da to prikae kao dobrovoljni odlazak, Bonjaci
iz Srebrenice nisu uistinu izabrali da odu, nego su refleksivno reagovali pred
izvjesnou da njihov opstanak ovisi o njihovom bjekstvu.
Poinitelji genocida su znali da odvajanjem mukaraca od njihovih
porodica kao uesnici udruenog zloinakog poduhvata podravaju plan
da se na taj nain kod preivjelih pripadnika grupe bonjakog naroda
izazovu teke duevne patnje, jer bez muke glave porodica sa tih prostora
nema svrhu postojanja.
Zarobljeni Bonjaci na livadi u Sandiima bili su svjesni da ih eka
smrt u vrijeme dok su njihova djeca, majke i supruge prolazili u autobusima
i kamionima. Autobusi su u isto vrijeme mukarce sa livade u Sandiima
odvozili u pravcu Bratunca, to je stvaralo kod zarobljenih mukaraca strah
da e biti likvidirani, a to se posebno pokazalo u trenutku kada je kolona
zarobljenih Bonjaka morala krenuti iz Sandia prema skladitu Kravica.
Prolazei u kamionima i autobusima neposredno ispred samog skladita
Kravica gdje je bila uoljiva gomila mrtvih ljudskih tijela, ene i djeca su
znali da su to tijela njihovih mueva, brae i sinova, to je u njima izazivalo
teke duevne patnje. Svjedoci su opisivali stanje u Skladitu za vrijeme
ubijanja, uli su krike, jauke, zapomaganja, bili su to zasigurno jauci i bolni
krikovi teko povrijeenih zarobljenika, koji su sa tekim povredama tijela
umirali.
Dokazi koje je Tuiteljstvo prezentiralo Sudu su pokazali da je
oslobaanje bio termin kojeg su koristili bosanski Srbi za istrebljenje
Bonjaka sa teritorije koju su drali bosanski Srbi. Protjerivanje Bonjaka
sa podruja niz rijeku Drinu bio je javno objavljen cilj RS-a od poetka rata.
407
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 408
U izdanju Slubenog glasnika Republike Srpske od 26.11.1993. godine,

nabrojani strateki ciljevi odnosno prioriteti srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini ukljuivali su, pored ostalih ciljeva, i sljedee ciljeve: Uspostaviti dravne granice koje razdvajaju srpski narod od ostale dvije nacionalne
zajednice i Uspostaviti koridor u dolini rijeke Drine, to jest, eliminisati
Drinu kao granicu koja razdvaja srpske drave.
Upravo je oslobaanje termin kojeg je i Karadi vie puta koristio
u Direktivi 7, Direktiva za dalja dejstva, izdata 08. 03. 1995. godine (Dokaz
O-I-31). Direktiva je postavila ratne ciljeve i utvrdila ratni plan za svako
geografsko podruje. Direktiva je bila strogo povjerljiva, i bila je poslana
samo onima koji su bili na komandnom nivou. Meutim, ona je davala upute
da se provede javna kampanja kojom e se razviti svest naroda i boraca
potrebu stavljanja svih raspoloivih ljudskih i materijalnih potencijala u
funkciju oslobodilake borbe i stvaranja slobodne i jedinstvene srpske
drave na prostoru bive Jugoslavije.
Srebrenica je bila od kljunog znaaja za navedeno oslobaanje.
Vojne ofanzive na enklavu pravdali su Karadi i njegovi generali koji su
tvrdili da su pripadnici 28. divizije Armije BiH u enklavi i da je koriste kao
zonu koncentracije snaga za napade na sela bosanskih Srba u okolini.
Meutim, u Direktivi 7 je navedena strategija za Srebrenicu koja se
prvenstveno fokusirala na unitenje civilnog stanovnitva.
Prvi dio strategije bio je izgladnjivanje stanovnitva enklava dok se
ne pokore, te je tako Direktiva 7 nalagala civilnim i vojnim organima da:
smanje i ogranie logistiku podrku snaga UNPROFOR-a u enklavama i
dotur materijalnih sredstava muslimanskom ivlju. Ovaj cilj je trebalo postii
prevarom i time izbjei osudu meunarodne zajednice i meunarodnog
javnog mnenja i trebao se izvesti planskim i nenametljivim restriktivnim
odobravanjem zahtjeva od strane dravnih i vojnih organa zaduenih za
rad sa UNPROFOR-om i humanitarnim organizacijama
Drugi dio strategije bio je takoe usmjeren na svo stanovnitvo
enklava, ne samo na vojne snage koje su moda tamo bile prisutne. Cilj te
strategije bio je stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnoljivosti i
besperspektivnosti daljeg opstanka i ivota mjetana u Srebrenici i epi, a
isti se trebao postii svakodnevnim planskim i osmiljenim borbenim
aktivnostima. Aktivnost koja je poela kao rezultat ove naredbe nazvana
je Operacija Jadar 95. Direktiva 7 je nalagala gotovost za odbranu odmah,
408
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 409
a gotovost za izvoenje operacija strategijskog i operativnog nivoa do 20.

aprila 1995. godine, do kada izvriti sve operativno-strategijske i materijalne
pripreme predstojeih operacija VRS.
U mjesecima prije 11. jula, bosanski Srbi su uspjeno blokirali
pristizanje hrane, benzina i medicinskih zaliha u enklavu. Potpukovnik
Thomas Karremans, komandant Holanskog bataljona, osvrnuo se na
blokadu grada na prvom sastanku sa generalom Mladiem u hotelu
Fontana. Na drugom sastanku, potpukovnik Karremans je rekao da oni nisu
primili poiljke dizela mjesecima i da je bilo hrane za njegove vojnike
dovoljno samo za jo dva dana a da za izbjeglice nije bilo nita. On je takoe
potvrdio da su ljudi ve bili iscrpljeni jer nisu imali dovoljno hrane u bazi u
proteklih est sedmica.
I vojne pripreme su bile u toku u skladu sa instrukcijama i rokovima
postavljenim u Direktivi 7. Major Robert Franken, zamjenik komandanta
Holandskog bataljona, rekao je da su prve naznake vojne operacije bosanskih
Srba primijeene jo u aprilu, kada je bilo jasno da su bosanski Srbi jedne
prilike juno od osmatrakog poloaja Romeo preli granicu UN-a, a mi smo
uspjeli da ih vratimo na njihovu stranu linije razgranienja. Miroslav
Deronji je izvijestio o posjeti Karadia Zvorniku koja se desila u maju
kada mu je Karadi rekao da e se vojna operacija uskoro desiti u Srebrenici i zatraio je od Deronjia da preduzme potrebne korake. Deronji
je ovo razumio na nain da se od njega oekivalo da izvri pripreme u
Bratuncu, i u tom cilju on je sklopio ugovor za rezerve goriva sa prevoznikom
Vihor i pobrinuo se za prikupljanje hrane za poveano vojno prisustvo.
Naredna faza vojnog plana da se stvori situacija kojom je zamiljeno
da se ugasi svaka nada stanovnika Srebrenice u dalji opstanak i ivot
inicirana je pod nazivom Operacija Krivaja 95. Krivaja 95 je poela
kada je tadanji komandant Drinskog korpusa, general-major Milenko
ivanovi, potpisao dvije naredbe 02. 07. 1995. godine i iznio planove za
napad na enklavu, te naloio raznim jedinicama Drinskog korpusa da se
pripreme za borbu. Dana 4. jula, Karadi je izdao nareenje za pokret.
Tomislav Kova, tadanji vrilac dunosti ministra unutranjih
poslova RS, svjedoio je da je 5. jula, dan nakon to je Karadi izdao
naredbu za napad na enklavu, odran sastanak na kojem su on, Karadi i
general Krsti, koji je uestvovao putem telefona, zakljuili da je enklava
spremna za zauzimanje. Ve u martovskoj Direktivi 7, Karadi je izjavio,
409
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 410
do direktnog angaovanja kopnenih snaga UNPROFOR-a verovatno nee

doi, osim u sluaju njihove direktne ugroenosti, a angaovanje kopnenih
snaga NATO, malo je verovatno. Operacija Jadar 95 je pokazala da je rizik
od direktnog angaovanja UNPROFOR-a ili 28. divizije Armije BiH bio
minimalan. Zrani napad NATO-a se oekivao, ali je 5. jula, Borbeni plan
Krivaja 95, Naredba o protivzranoj odbrani bio primijenjen u funkciji
svoenja na najmanju moguu mjeru posljedica eventualne zrane intervencije. Kova je izvijestio da je Karadi rekao na sastanku da je zadovoljan
to Naser Ori, komandant 28. divizije Armije BiH, nije u enklavi i da oni,
bez njegovog vostva, imaju vrlo malo razloga da se plae Armije BiH: Bilo
mu je jasno da je Srebrenica kao Srebrenica, bila u fazi raspada u vojnom
smislu . Sluao sam generala Krstia kad je rekao da je to gotova stvar i
da tu vie nema ta. I tako je napad na enklavu otpoeo 6. jula. Karadi je
imao dvije varijante plana za napad, kako je to objasnio Deronjiu 9. jula:
varijanta A bi bila smanjiti veliinu zatiene zone, dok je varijanta B bila
preuzimanje i okupacija kompletne Zone. Deronji je izjavio: Obavijestio
me da e se pokuati sa varijantom ili planom B ako to bude izvodivo u
vojnom smislu . Istog dana kada je ovo objasnio Deronjiu (9. jula),
Karadi je odobrio varijantu B i dao naredbu Vojsci RS da zauzme
kompletnu optinu Srebrenica, ukljuujui i sigurnu zonu UN-a.
Na tom istom sastanku sa Deronjiem od 9. jula, Karadi je otkrio
ta za Bonjake koji su tada ivjeli u enklavi predstavlja akcija oslobaanja
u ovom dijelu. Cilj naveden u Slubenom glasniku koji se odnosi na stvaranje
dravnih granica koje razdvajaju srpski narod od ostale dvije etnike
zajednice ostao je nepromijenjen. Nakon opisa varijante B i razgovora o
stavu Deronjia da u sigurnoj zoni ivi 40.000 ljudi, Deronji kae:
Karadi je rekao sljedee: Miroslave, sve ih treba poubijati. Onda
je on rekao: Do koga god vi mognete doi. On je upotrijebio mnoinu vi.
Onda je dodao sljedeu reenicu princip zapadne Slavonije. To je
doslovno reenica koju je upotrijebio. Siguran sam 100% da je upotrijebio
ba te rijei.
Deronji je onda rekao da su on i Karadi ranije razgovarali o
prethodnom hrvatskom napadu u zapadnoj Slavoniji i da se vjerovalo da su
Hrvati pobili sve civile, ukljuujui i one koji su pokuali da pobjegnu.
Slijedom Karadieve naredbe od 9. jula da se zauzme enklava,
Vojska RS je poduzela nemilosrdno granatiranje grada koje je bilo daleko
410
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 411
od bilo kakve proporcionalne vojne potrebe i to je pokazalo nepotivanje

ivota civila. U unakrsnom ispitivanju od strane branioca, major Franken je
posvjedoio pred Vijeem da je jedini opravdan vojni cilj bila pota u kojoj
je bio tab 28. divizije, navodei, Jedini mogui vojni cilj mogla je biti pota.
Taka. Osim toga, Franken je naglasio u svom svjedoenju pred MKSJ da
sam grad nije imao nikakav vojni cilj u toj fazi, osim, naravno, snaga
UN-a. Major Franken je bio uvjeren da postoje samo dva razloga za tako
intenzivno granatiranje i da bi oba imala isti efekat: ubijanje ljudi ili
pokuavanje podizanja panike ubijanjem ljudi. A pod ljudi mislim na civile,
ene i djecu. Hajra ati i E.H. su naveli u svom svjedoenju strah i krajnje
beznae koju je granatiranje ostavilo na stanovnitvo u tom prenaseljenom
gradu.
Bosanski Srbi su nastavili da granatiraju Bonjake koji su bjeali u
pravcu Potoara. Nakon neuspjelog zranog napada NATO-a 11. jula i za
vrijeme evakuacije 15.000 do 30.000 ena i djece i izmeu 1.000 i 2.000
nenaoruanih mukaraca u Potoare, Hajra ati je izjavila da je na njih i
dalje bilo pucano. Ovo je isto tako potvrdio i major Franken koji je naredio
majoru Otteru, komandantu holandske baze, da putuje sa evakuisanim
licima. Nakon toga, dok su civili bili u Potoarima, Franken je svjedoio da
su bosanski Srbi upozorili Holandski bataljon da, ako i dalje bude otpora u
smislu zranih napada NATO-a, oni su rekli da e ubiti nae ratne zarobljenike [pripadnike Holandskog bataljona]. Major Franken je vjerovao da
bi se to i dogodilo, i on vie nije imao sumnje u to ta e se desiti ako holandska vojska organizuje odbranu u Potoarima:
Imali bismo masakr, i mislim na masakr meu enama i djecom...
Srbi su ve dokazali da nisu potovali nita u vezi sa civilima ili onima
koji ne uestvuju u borbama. Gaali su ih artiljerijom u Srebrenici; gaali
su ih artiljerijom na putu do Potoara..
Do noi 11. jula, kada se desio prvi sastanak u hotelu Fontana, prva
faza oslobaanja Srebrenice, vojno preuzimanje, bila je zavrena. Vojska
RS je stvorila nepodnoljivu situaciju potpune nesigurnosti stanovnika
Srebrenice. Ona je zavrena uz prekomjernu upotrebu sile usmjerene,
bez razlike, na cjelokupno stanovnitvo bez obzira na ivote onih koji nisu
uestvovali u borbama i onih koji su nesporno bili civili. Onda je trebalo
zapoeti sa drugom fazom: onom koja bi osigurala besperspektivnost daljeg
opstanka i ivota mjetana u Srebrenici.
411
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 412
Ove dvije faze oslobaanja Srebrenice opisao je major Momir

Nikoli, pomonik komandanta za obavjetajno-sigurnosna pitanja
Bratunake brigade Vojske RS, koji je priznao da je do jutra 12. jula, nakon
to je enklava zauzeta u vojnom smislu, borbeni dio bio zavren. Na
glavnom pretresu Nikoli je ponovo potvrdio da je zapravo, do jutra 11.
jula, sve bilo gotovo u smislu borbenih aktivnosti. Ali, major Nikoli je
dalje rekao: Onda je nastavljen drugi dio operacije, to je podrazumijevalo
aktivnosti o kojima sam ve govorio. Te aktivnosti o kojima je ve govorio
bilo je trajno istrebljenje Bonjaka iz Srebrenice putem prisilnog preseljenja
ena, djece i starih ljudi, i pritvaranjem i ubijanjem mukaraca.
Objanjenje ove dvije faze oslobaanja Srebrenice od strane majora
Nikolia potkrijepljeno je istovremenim javnim izjavama dvojice voa
ukljuenih u ovu operaciju: generala Radislava Krstia i predsjednika
Radovana Karadia. U televizijskom intervjuu koji su obojica dali 12. jula
ne ostavljaju nikakvu sumnju u to da je prvi dio oslobaanja, vojno preuzimanje, bio zavren, a da je druga faza koja se odnosila na 40.000 Bonjaka
koji su ivjeli u Srebrenici bila u toku.
Snimljeni video materijal pokazuje jednog novinara koji stoji pred
bazom UN-a u Potoarima, okruen vojnicima bosanskih Srba i bonjakim
izbjeglicama, i trai od generala Krstia da ocijeni nain na koji je Drinski
korpus obavio vojni posao u vezi sa oslobaanjem Srebrenice. Krsti je
ispravio novinara i pojasnio da je vojna operacija bila samo dio zadatka: Mi
nismo prekinuli operaciju, mi idemo do kraja, do oslobaanja teritorije optine
Srebrenica. Ne ostavljajui nikakvu sumnju u to da govori o istrebljenju
Bonjaka kao tog dijela oslobaanja koji se nastavlja do kraja, on je
nastavio osvrui se na hiljade izbjeglica koje su ga okruivale, rekavi: Mi
garantujemo bezbjednost civilnom stanovnitvu. Oni e biti bezbjedno
prebaeni tamo gdje ele da idu.
U televizijskom intervjuu koji je dat takoe 12. jula, Karadi je to
jo jae naglasio. Karadi potvruje vojnu pobjedu, nazvavi je potpunim
primjerom superiornosti kako srpskog oruja tako i srpske vojske . On
takoe potvruje da su prestale borbene aktivnosti. Na pitanje u intevjuu:
Kakva je najnovija situacija u Srebrenici?, Karadi ne govori ni o kakvoj
vojnoj prijetnji, ve se poziva na bonjako stanovnitvo Srebrenice i kae:
Na Komesarijat za izbjeglice, kao to vidite, pourio je da prui
pomo. Svako moe vidjeti da su ti ljudi dobro uhranjeni i da nema uopte
412
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 413
nikakvih problema. Ako ste uporedili ono to se desilo u zapadnoj Slavoniji

gdje su Hrvati navodno oslobaali sa onim to se desilo u Srebrenici, gdje
Srbi zaista vre oslobaanje, postoji takva razlika da je uopte nemogue
govoriti o ratu.
Oslobaanje koje on spominje oito predstavlja postupak prema
stanovnicima nakon to je zavrena vojna operacija. Njegovo poreenje
sa oslobaanjem zapadne Slavonije od strane Hrvata kazuje naime oboje:
kako zbog toga to se smatralo da je takozvanim oslobaanjem zapadne
Slavonije potpuno uniteno srpsko civilno stanovnitvo nakon hrvatske vojne
pobjede, tako i zbog toga to je tri dana ranije Karadi upotrijebio isti
primjer kada je u razgovoru sa Miroslavom Deronjiem rekao da e ista
sudbina (sve ih treba poubijati) zadesiti Bonjake nakon vojne pobjede
bosanskih Srba u Srebrenici.
General Krsti i Karadi su pokuali da svojim javnim proglasima
iznesu obmanu da se sa izbjeglicama dobro postupa i da im je data neka
sloboda izbora u pogledu njihove budunosti. Njihov pristup je i dalje bio u
skladu sa ciljem Direktive 7 kojom se izbjegava osuda meunarodne
zajednice i meunarodnog javnog mnenja. General Mladi je bio manje
diskretan u pogledu sudbine stanovnika Srebrenice. U podne 11. jula, za
vrijeme njegovog trijumfalnog mara kroz prazan grad Srebrenicu, on se
okrenuo prema kameri i obratio se televizijskim gledaocima ovim rijeima:
Evo nas, 11. jula, u srpskoj Srebrenici. Uoi jo jednog velikog
srpskog praznika, mi dajemo ovaj grad srpskom narodu na poklon. Konano,
nakon bune protiv dahija, doao je trenutak da se osvetimo Turcima u ovom
regionu.
Major Nikoli nije ostavio nikakvu sumnju da je izjava generala
Mladia jo tanije pokazala kakav je bio slubeni pristup stanovnitvu
Srebrenice. U njegovom prikazu injenica koje je potvrdio u svom svjedoenju pred MKSJ i nakon to je bio podvrgnut unakrsnom ispitivanju na
glavnom pretresu, major Nikoli je u detalje iznio slubeni plan za istrebljenje bonjakog stanovnitva u Srebrenici. Ovaj plan je bio zamiljen i
operativan ve u ranim jutarnjim satima 12. jula kada je dobio svoju ulogu u
vezi sa planom. U izjavi je rekao:
Ujutro 12. jula, potpukovnik Vujadin Popovi mi je rekao da e
hiljade muslimanskih ena i djece u Potoarima biti prevezeno iz Potoara
prema teritoriji blizu Kladnja koju su drali Muslimani i da e vojno
413
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 414
sposobni mukarci Muslimani u masi Muslimana civila biti izdvojeni iz

mase, privremeno zatvoreni u Bratuncu i ubrzo zatim poubijani. Reeno
mi je da je moja odgovornost da pomognem u koordinaciji i da pomognem
u organizovanju ove operacije.
Iako je njegov konkretan zadatak 12. jula imao veze sa mukarcima
u Potoarima, Nikoli je ovu informaciju shvatio na nain da e svi mukarci
Bonjaci iz Srebrenice koji su doli pod kontrolu snaga Republike Srpske,
bez obzira na to da li su bili u Potoarima ili drugdje, isto tako biti zatvoreni
i poubijani.
Dvojica oficira iz Drinskog korpusa, potpukovnik Vujadin Popovi,
naelnik za bezbjednost, i potpukovnik Kosori, naelnik za obavjetajne
poslove, prenijeli su ovu informaciju Nikoliu, to se desilo nakon sastanka
izmeu komandanata Srebrenike operacije, ukljuujui generale Mladia i
Krstia, koji je odran rano tog jutra, prema depei koju je poslao Dragomir
Vasi koji je takoe prisustvovao tom sastanku. U depei na koju se poziva
Butler, ameriki vojni analitiar u svom izvjetaju, Vasi je izvijestio o tome
da su na tom sastanku podijeljeni zadaci.
Major Momir Nikoli je u to vrijeme bio oficir za obavjetajnobezbjednosne poslove Bratunake brigade, 2. pjeadijskog bataljona.
Organi za obavjetajno-bezbjednosne poslove postojali su na nivou brigade,
korpusa i Glavnog taba, i bili su zadueni za prikupljanje, upravljanje i
uvanje obavjetajnih podataka, voenje kontraobavjetajne djelatnosti
obezbjeenje komande i nadzor nad vojnom policijom. U te funkcije
spadala je i odgovornost za ispitivanje ratnih zarobljenika i njihova evakuacija na odreenu lokaciju.
Prema pravilima JNA koja su vaila za VRS, kako je naveo Butler,
organi za obavjetajno-bezbjednosne poslove bili su zadueni za organizovanje saradnje sa njihovim kolegama u drugim vojnim jedinicama.
Bratunaka brigada je bila dio Drinskog korpusa. Potporunik Popovi,
pomonik komandanta za bezbjednost, bio je u organu za obavjetajnobezbjednosne poslove Drinskog korpusa, kao i potporunik Kosori,
naelnik za obavjetajne poslove, koji bio u drutvu Popovia kada je
Popovi rekao Nikoliu za zadatak koji je bio druga faza oslobaanja
Srebrenice, i savjetovao je Nikolia u vezi sa njegovom ulogom na tom
zadatku. Pukovnik Radislav Jankovi, koji je komunicirao sa Frankenom
12. i 13. jula, takoe je bio u organu za obavjetajno-bezbjednosne poslove
414
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 415
Drinskog korpusa. Pukovnik Ljubia Beara, koji je imao aktivnu ulogu u

nadgledanju premjetanja zarobljenika iz Bratunca u Zvornik, bio je u organu za obavjetajno-bezbjednosne poslove Glavnog taba, a potporunik
Dragomir Nikoli, kojeg e kasnije pozvati major Momir Nikoli i pukovnik
Beara da pomogne u strijeljanju i pokopavanju zarobljenih Bonjaka, bio
je u organu za obavjetajno-bezbjednosne poslove Zvornike pjeadijske
brigade.
Tokom perioda koji je poeo 12. jula i trajao do 19. jula, ova lica su
radila zajedno po raznim aspektima druge faze oslobaanja: nadgledanje i
koordinacija istrebljenja bonjakog stanovnitva prisilnim preseljenjem
ena, djece i staraca iz Potoara, te pritvaranje i ubijanje mukaraca iz
Srebrenice. Nain na koji su oni djelovali podsjeao je na hijerarhiju organa
za obavjetajno-bezbjednosne poslove koja je bila paralelna komandnoj
strukturi unutar Korpusa, i koja je ila od pukovnika Beare na nivou Glavnog
taba do Momira Nikolia i Dragana Nikolia, koji su bili na nivou brigade,
i njihovih podreenih. Oni su nastavili da rade zajedno na uklanjanju tijela
strijeljanih mukaraca i ponovnom ukopu tih tijela u jesen 1995. godine.
Dokaze o njihovoj ulozi potvrdili su Momir Nikoli, Miroslav Deronji,
Ljubomir Borovanin, Dragan Obrenovi, Dragomir Vasi, Tomislav Kova
i mnogi drugi svjedoci. Oni nisu preuzimali te odgovornosti svojom voljom.
Njihova nareenja su dolazila odozgo.
Pripreme za plan preseljenja

Dana 11. jula, Miroslav Deronji je uo na radio emisiji da je sigurna
zona Srebrenica pala i da ga je Karadi naimenovao za civilnog povjerenika
za Srebrenicu. On je kontaktirao Karadia te noi putem telefona. Za vrijeme
tog telefonskog razgovora, on je dobio instrukcije da se sastane sa generalom
Mladiem, UNPROFOR-om i izbjeglicama u Potoarima, i da im urui
poruku Predsjednika koja je sadravala sljedee tri varijante:
Prva varijanta je bila da ostanu u Srebrenici, to je bilo nepojmljivo.
Druga varijanta je bila da idu u pravcu Kladnja koji je bio pod kontrolom
muslimanske Armije. Po treoj varijanti, oni bi ili u tree zemlje, to takoe
nije bila realna varijanta.
415
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 416
Deronjiu je bilo jasno da Karadi nije ove opcije ponudio ozbiljno.

U svojoj izjavi koju je dao Tuilatvu on je objasnio oigledne razloge zato
je to bilo tako, ali glavni ili osnovni razlog je bio da nije postojala ozbiljna
namjera da se zadre ti ljudi. Cijela stvar je uinjena u svrhu propagande. A
stvarna namjera je bila da ishode da oni napuste to podruje, te da oiste
teren od Muslimana.
Deronji je ipak ovu poruku ponio na trei sastanak u hotelu Fontana
i predao je onima koji su bili prisutni, iako je znao da je u stvari na raspolaganju ostala samo jedna opcija: njihovo protjerivanje u Kladanj. General
Mladi je ponovio ovu obmanu i na sastanku u Fontani, rekavi predstavnicima civila: Moete odabrati da ostanete ili moete odabrati da odete.
Samo se izjasnite. Ako elite da odete, moete da odete gdje god hoete
Ako elite da odete na istok, preko Srbije ili u Srbiju, nemam nita protiv.
Ako elite da odete na zapad, moete da kaete gdje elite da idete.
Momir Nikoli je svjedoio pred MKSJ, nakon to je podvrgnut
unakrsnom ispitivanju na ovom glavnom pretresu, da kada je uo da je
general Mladi ovo rekao, njemu je bilo jasno da Mladi lae:
On je rekao da ko god eli da ostane neka kae i neka to kae svako
za sebe, hoe li da ostanu ili da odu. To je rekao. Teoretski, nekim Muslimanima bi bilo doputeno da ostanu. Praktino, ja znam ta su mi g. Popovi
i g. Kosori kazali. Jednostavno, stav je bio takav da e svi civili biti evakuisani, da e mukarci biti pritvoreni - razdvojeni, pritvoreni i pobijeni. Ovo je
bio stav koji je jasno pokazivao da e Operacija biti izvrena do samog kraja
i da e se primijeniti na svakoga.
General Mladi je potvrdio na treem sastanku u Fontani da je u tom
trenutku (10:00 sati, 12. jula) imao potrebna vozila, ali da je UNPROFOR
morao obezbijediti benzin. Igrom sluaja, autobusi i kamioni napunjeni
benzinom su stigli u Potoare odmah nakon zavretka treeg sastanka u
Fontani. Major Franken je svjedoio da se potpukovnik Karremans vratio
sa sastanka negdje oko 11:30 sati i rekao im da je general Mladi rekao da
e prevoz za civile stii u 16:00 sati, ali onog trenutka kada mi je to rekao,
dobili smo izvjetaj da je bilo veoma mnogo autobusa i kamiona koji se
pojavljuju iz pravca Bratunca, putem koji ide u podruje Potoara.
U stvari, Butler izvjetava da je ve oko 7:30 sati, general Krsti
naruio 50 autobusa iz devet optina. Do 8:00 Vasi je svoje pretpostavljene
izvijestio da je ve obezbijeeno vie od 100 kamiona s prikolicom.
416
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 417
Dodatno navedenom, prema naredbi generala ivanovia 12. jula u 08:35

(Dokaz O-270) zahtjevano je da se sve brigade Drinskog korpusa snabdiju
svim raspoloivim autobusima i kombijima koji pripadaju VRS tog dana
najkasnije do 16:30. Ovaj zahtjev gen. ivanovia takoe navodi gdje ta
vozila treba da dobiju benzin, ime se ukazuje i na to da su zalihe benzina
bile na raspolaganju za njihovo koritenje. Naredbom se takoe zahtijevalo
da Ministarstvo odbrane do 12. 07. 1995. godine obezbijedi sve autobuse
kojima raspolau drava i privatni vlasnici radi njihovog koritenja od strane
komandi brigada u podrujima Sokoca, Rogatice, Viegrada, Han Pijeska,
Vlasenice, Milia, Bratunca i ekovia. Cijela ova aktivnost prethodila je
treem sastanku u hotelu Fontana, kao i razgovoru izmeu potpukovnika
Popovia i majora Momira Nikolia.
Na drugom sastanku u hotelu Fontana koji je odran 11. jula u 23:00
sata, potpukovnik Karremans i predstavnik za izbjeglice su rekli generalu
Mladiu da se broj ljudi u Potoarima kree izmeu 15.000 i 30.000, i da
su to veinom ene i djeca. Major Franken, iskusni vojni oficir, primijetio
je da je obezbjeenje opreme, benzina, ljudstva i koordinacije potrebne za
preseljenje 25.000 do 30.000 ljudi sa jednog podruja na drugo za dva dana
bio ogroman logistiki poduhvat. Ako ste u stanju da sagledate probleme
s kojima su se suoile srpske snage Organizacija evakuacije, prevoz,
osiguranje puteva, dogovori koje je trebalo obaviti na prelazu u Kladnju,
mislim da je za to bilo angaovano najmanje etiri do est brigada, tako da
govorimo, u najmanju ruku, o nivou korpusa.
Na osnovu ove aktivnosti i dogaaja koji su se desili prije podne, 12.
jula, jasno je nekoliko stvari:
- Broj, pol i sastav civila bonjake nacionalnosti koji su nali
utoite u Potoarima bili su poznati.
- Druga faza oslobaanja Srebrenice, istrebljenje civila bonjake
nacionalnosti (ena, djece i starih ljudi), trebala je da otpone.
- Civili bonjake nacionalnosti iz Srebrenice trebali su biti prisilno
preseljeni.
- Zadatak su koordinirali pripadnici obavjetajno-bezbjednosne
slube.
417
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 418
- Bonjaci nikada i nisu imali drugi izbor osim da odu.

- Gdje e otii zavisilo je u potpunosti od organa RS-a.
- Pripreme za njihovo preseljenje organizovane su dosta vremena
unaprijed i naravno prije sastanka u 10:00 sati u hotelu Fontana.
- Oni koji su vrili pripreme za preseljenje bili su dobro obavijeteni o velikom broju lica koja e biti prevezena.
- Mnogi ljudi iz nekoliko razliitih vojnih i civilnih linija komandovanja, kao i privatni poduzetnici, bili su angaovani i znali su
za ovaj dio plana istrebljenja.
- Predsjednik Karadi, Miroslav Deronji i general Mladi su
koordinirali javnu obmanu da izbjeglice imaju izbor da ostanu,
obmanu koja je bila u skladu sa trenutnim ciljem da se izbjegne
osuda meunarodne zajednice i meunarodnog javnog mnenja.
Dokazi pokazuju da je ve prije nego to je majoru Momiru Nikoliu
dodijeljen zadatak koordinacije bio razraen plan za istrebljenje ena,
djece i starih ljudi bonjake nacionalnosti prisilnim preseljenjem. Da je plan
postojao, bar kao mogunost, prije pada Srebrenice, dokazuje efikasnost
kojom su zadaci bili dodijeljeni na nivou koordinacije i realizacije i sakupljanja sredstava, te brzina kojom je stvorena i rairena obmana prema
kojoj su mogli birati da li e i gdje otii.
Obmana
Ova obmana je konstantno emitovana u medijima. Mnogo je
uinjeno da mediji prikau slobodan izbor kojeg imaju izbjeglice da napuste
Potoare i da odu na teritorij pod kontrolom Armije BiH. U televizijskom
intervjuu kojeg je dao 12. jula, predsjednik Karadi je rekao: Ako Bonjaci
ele da prihvate vlast Republike Srpske i da postanu njeni graani, onda ne
moraju da idu. Meutim, pokazuje se da ogromna veina eli da ode, i uglavnom odlaze za Tuzlu. Na snimku se vidi general Mladi kako u drutvu
sa televizijskim novinarom ide od jedne do druge grupe izbjeglica u Potoarima, poslije podne, 12. jula, i uvjerava ih pred kamerama: Svako ko
eli da ostane moe da ostane. Svako ko eli da napusti ovu teritoriju moe
418
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 419
da napusti ovu teritoriju. U drugom trenutku, on saosjeajno gleda svoju

publiku, i govori dok ga kamera hvata: Mi smo organizovali prevoz
hranu, vodu i lijekove. U prvoj turi danas, mi emo evakuisati ene, djecu i
stare ljude, kao i ostale ljude koji ele da napuste ovo borbeno podruje
svojom slobodnom voljom, bez ikakve prisile.
Iako je bilo tano da se do 12. jula, nakon pretrpljenog granatiranja u
Srebrenici i na putu za Potoare, te jada, bijede i straha u Potoarima, narod
nesumnjivo izjasnio za preseljenje a ne za ostanak u tim uslovima, ovo
zasigurno nije bio slobodan izbor. Malo je bilo hrane ili vode na raspolaganju, a julska vruina je bila nesnoljiva. General Mladi nije organizovao
hranu, vodu ni lijekove, kako je to obeao dok su kamere bile ukljuene, a u
stvari on je odbio da dozvoli Holandskom bataljonu da iz Srebrenice donesu
medicinske potreptine kako je zatraio potpukovnik Karremans. Hajra ati
je svjedoila o noi 12. na 13.kao o noi nevjerovatnog uasa, kada je narod
vriskao i vikao, neki su i poludjeli, a nekoliko ih je izvrilo i samoubistvo.
Izbjeglice u bazi su mogle vidjeti vojnike bosanskih Srba kako pale kue i
stogove sijena. Mukarce i momke su odvajali od porodica i odvodili ih,
uli bi se pucnji, o ubistvima je svjedoeno, a leevi su otkrivani.
Jean-Ren Ruez, bivi glavni istraitelj Tuilatva MKSJ za Srebrenicu, potvrdio je prie svjedoka o uslovima u bazi u Potoarima i u
okolini na osnovu izjava koje su rtve dale svega nekoliko dana po dolasku
u izbjeglike kampove na teritoriji pod kontrolom Armije BiH. On je
svjedoio na glavnom pretresu o svojim naporima da utvrdi pouzdanost
svojih informacija, koje je Vijee nalo uvjerljivim. On je opisao ta je saznao
iz ovih razgovora. Prvo, on je potvrdio da su autobusi i Vojska RS doli u
Potoare 12. jula oko podne, i da su se vojnici bosanskih Srba poeli mijeati
sa masom gotovo odmah tog dana. Nekoliko ih je uzelo opremu UN-a od
vojnika UNPROFOR-a, tako da su mukarci za koje je masa vjerovala da
su pripadnici UN-a u stvari govorili srpskim jezikom. Kada je uslijedilo
odvajanje mukaraca, brzo je zavladala panika. Hajra ati je spomenula i
maltretiranje naroda od strane vojnika bosanskih Srba, ono to je potvrdio i
Momir Nikoli.
Ipak, predsjednik Karadi je elio da obmanom dri meunarodnu
zajednicu u uvjerenju da je evakuacija bila dobrovoljna. Kada je Deronji
zamislio plan da sporazum sa UNPROFOR-om postigne navodei da je
evakuacija izvedena prema zahtjevima meunarodnog prava, Karadi je,
419
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 420
prema rijeima Deronjia, bio veoma zadovoljan, iako je rekao Deronjiu

da sumnja da e isti biti potpisan.
Izjavu je u stvari potpisao major Franken uz odobrenje potpukovnika Karremansa, mada je major Franken insistirao na tome da se ogradi
od dijela u kojem se izjavljuje da je narod imao izbor ostanka ili odlaska.
Kako je major Franken rekao na glavnom pretresu u ovom predmetu:
Sadraj te izjave je netaan. Kako bih to pojasnio dodao sam
rukom pisanu reenicu u zadnjem redu te izjave. Procijenio sam, a i po mom
miljenju to nije bio realan izbor. Boravak je znaio boravak bez ikakvih
sredstava, bez hrane, bez vode, bez sklonita, itd. itd. i to boravak u potencijalno neprijateljskom okruenju, a alternativa je bila odlazak u sigurno
podruje. Realno se ne moe govoriti o nekom izboru stvarnom izboru
koji su ti ljudi imali. To je ono to sam mislio kada sam rekao da ta izjava nije
realna.
Ipak, Karadi je bio presretan izjavom kada mu je Deronji faksirao
potpisanu kopiju, i rekao je da Deronji zasluuje da dobije medalju za
ovaj podvig. Prema rijeima Deronjia, o izjavi se ponovo razgovaralo sa
Karadiem i ostalima na vrhu, ukljuujui izvjesnog gospodina Zameticu
kojeg se Deronji prisjetio i rekao je: Miroslave, sjajno je to to si uspio da
ovo uradi. Sada emo moi pokazati svijetu da je ovo dokaz da smo izveli
kompletnu evakuaciju na jedan pravedan i korektan nain. Karadi je dao
da se dokument proslijedi direktno UN-u.
ISTREBLJENJE BONJAKA UBIJANJE MUKARACA
Priprema za ubijanje
Isti obavjetajni podaci koji su bosanskim Srbima omoguili da se
na odgovarajui nain pripreme za preseljenje 25.000 do 30.000 ljudi i da
se to obavi za 48 sati takoe su im posluili za procjenu broja mukaraca u
Srebrenici. Miroslav Deronji je opet potvrdio Karadiu 9. jula, na dan kada
je Karadi izdao nareenje za preuzimanje Srebrenice, da u sigurnoj zoni
Srebrenica ivi ukupno 40.000 ljudi sa kojima e se trebati pozabaviti ako
se varijanta B, vojno preuzimanje Srebrenice, pokae vojno izvedivom.
420
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 421
Momir Nikoli, iji je posao bio da obezbijedi obavjetajne podatke,

uvjeravao je Vijee za vrijeme svog svjedoenja na glavnom pretresu da
smo, naravno, imali informacije do podneva 11. jula o vojnoj snazi 28.
divizije, njihovom naoruanju i brojnom stanju. Ujutro 12. jula, do trenutka
kada je on imao razgovor sa potpukovnikom Popoviem i Kosoriem, Nikoli
je ve dao procjenu broja mukaraca koji su pobjegli u Potoare, a prethodnu
no on je poslao izvjetaj komandi Drinskog korpusa da ih je tamo otilo
izmeu 1.000 i 2.000. Potpukovnik Karremans je potvrdio generalu Mladiu
na drugom sastanku u hotelu Fontana da u 23:00 sata, 11. jula, najmanje 15.
000 do 20.000 ljudi bilo u Potoarima i da jo uvijek pristiu. Mladiu je
rekao da su njih 95% ene i djeca, a ostalih 5% su stari ljudi i mukarci, ali
da ima vrlo malo mukaraca. Predstavnik za izbjeglice Nesib Mandi je s
obzirom na veu grupu koju je vidio ispred baze rekao Mladiu da je ukupan
broj ipak blii cifri od 30.000 ljudi. Jednostavnom matematikom, ak i bez
obavjetajnih podataka, mogao se ustanoviti ukupan broj Srebreniana u i
izvan Potoara.
General Mladi je, prema tome, znao koliki je priblian broj mukaraca i koja je koliina naoruanja kojeg su mukarci Srebrenice imali kada
je na drugom sastanku u hotelu Fontana 11. jula u 23:00 dao ultimatum za
predaju tog naoruanja. Na tom sastanku je pozvao sve mukarace da se
predaju i da poloe oruje. On je poslao predstavnika za izbjeglice nazad u
Potoare sa porukom da zajednica mora donijeti odluku da se mukarci
predaju: treba mi jasan stav predstavnika vaeg naroda o tome da li elite
da preivite da ostanete ili da nestanete.
etiri dogaaja su se desila izmeu drugog sastanka koji je odran u
hotelu Fontana 11. jula u 23:00 i treeg sastanka koji je odran u hotelu
Fontana 12. jula u 10:00, a koji pokazuju kako se druga faza odvijala u odnosu
na mukarce bonjake nacionalnosti.
Prvi dogaaj: Miroslav Deronji je imao telefonski razgovor sa
predsjednikom Karadiem na Palama kasno navee sa 11. na 12. Ovo je
onaj isti poziv za vrijeme kojeg je Karadi dao instrukcije Deronjiu da
prenese lanu ponudu da izbjeglice u Potoarima imaju tri opcije u pogledu
svoje budunosti. Karadi mu je osim toga dao instrukcije vezano za poruku
koju treba prenijeti a koja se odnosi na mukarce. On je rekao Deronjiu da
mukarci nee biti preseljeni ve pritvoreni, zato to je postojala mogunost
da bi neki od njih mogli biti ratni zloinci. Deronji je u svojoj izjavi za MKSJ
421
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 422
naveo: On mi je ak rekao da e Srbi morati insistirati na ovome jer, prema

ratnim konvencijama, mi smo imali pravo da to uinimo. Ovaj razgovor je
potkrijepljen naredbama koje je izdao Karadi u vezi sa Deronjievim
naimenovanjem za civilnog povjerenika. Deronji je rekao u izjavi za
MKSJ da je insistirao da mu Karadi da pismeno rjeenje za njegovo
imenovanje za povjerenika. Kao odgovor, Karadi je izdao dvije naredbe, a
obje su navedene u Butlerovom izvjetaju. Prva naredba, kojom je Deronji
naimenovan na novu dunost, zaduila ga je da osigura da se svi civilni i
vojni organi odnose prema svim graanima koji su uestvovali u borbenim
operacijama protiv Vojske Republike Srpske kao prema ratnim zarobljenicima. Druga, kojom se uspostavlja Stanica javne bezbjednosti Srpska
Srebrenica nalagala je da se ...graani koji su bili angaovani u borbi tretiraju kao ratni zarobljenici. Obje naredbe zahtijevaju da se svi graani
koji su bili angaovani u borbi tretiraju kao ratni zarobljenici, i nisu pravile
nikakvu razliku u pogledu onih koji su se zatekli u Potoarima ili na nekom
drugom mjestu. Ove naredbe potvruju shvatanje Momira Nikolia da su
svi oni koji su bili zarobljeni u to vrijeme uivali isti status. Sutina ove
obmane je naravno bila to to e, kako bi se provjerili raniji borci, ratni
zloinci ili ak njihova starost, svi mukarci i mladii morati biti pritvoreni,
u kojem su trenutku oni postali ovisni o dobroj volji bosanskih Srba.
Drugi dogaaj: dobijen je obavjetajni podatak koji se odnosi na
lociranje 10.000 do 15.000 Bonjaka koji su bili formirali kolonu i koji su
bjeali iz Srebrenice prema Tuzli. Deronji je izjavio da je uo kasnije, u
noi sa 11. na 12, da nije bilo vie vojnog otpora u Srebrenici i da se veliki
broj mukaraca bio povukao u pravcu Konjevi Polja. Butler izvjetava
da dva presretnuta razgovora obavljena putem vojnog telefona od 12. jula u
06:08 i 06:56, pokazuju da je Vojska RS pratila kretanje kolone.
Trei dogaaj: Butler izvjetava o depei koju je 12. jula Dragomir
Vasi, naelnik Centra javne bezbjednosti Zvornik, poslao MUP-u, na kabinet
ministra (na Palama), i tabu Policijskih snaga u Bijeljini, Centru javne
bezbjednosti Zvornik. Vasi u istoj podsjea na sastanak koji je tog jutra u
08:00 odran u prisustvu generala Mladia i Krstia, a na kojem su odreeni
zadaci.
etvrti dogaaj: upravo nakon tog sastanka koji je u 08:00 odran
sa generalima Mladiem i Krstiem, o kojem je izvijestio Vasi i na kojem
su dodijeljeni zadaci, a prije sastanka u hotelu Fontana od 10:00. Momir
422
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 423
Nikoli je saznao za svoju misiju u vezi sa drugom fazom oslobaanja

Srebrenice od potpukovnika Popovia i Kosoria, Krstievih oficira za
obavjetajno-bezbjednosne poslove. Pored njegovih zadataka na koordinaciji
preseljenja ena, djece i starih ljudi, Nikoli je saznao da e imati i ulogu u
koordinaciji pritvaranja i ubijanja mukaraca bonjake nacionalnosti.
Na treem sastanku u hotelu Fontana, general Mladi je dodao jo
jednu stvar svom zahtjevu za predaju, koja je odraavala ono na emu oni,
kako je Karadi rekao Deronjiu nekoliko sati ranije, moraju insistirati, a
to je sadrano i u dvije naredbe koje su izdate nekoliko sati ranije. Mladi
je rekao da e svi mukarci starosti izmeu 16 i 60 godina proi kroz provjeru
zbog eventualnih ratnih zloina. On je takoe ponovio svoju prijetnju od
prethodne noi:
Kako sam sino rekao ovom gospodinu, moete ili preivjeti ili
nestati. Za vae preivljavanje, zahtijevam da svi vai naoruani mukarci,
ak i oni koji su poinili zloine nad naim narodom, a mnogi jesu, predaju
oruje Vojsci RS. Po predaji oruja vi moete odabrati da ostanete na ovoj
teritoriji ili, ako to elite, da odete gdje god hoete. elja svakog pojedinca
bie ispotovana bez obzira na to koliko vas tamo ima.
General Mladi je ponovio identinu prijetnju koju je uputio prethodne noi, pokazujui da to nije bio lapsus, i njegova je poruka bila jasna:
on je imao vlast da uini da oni nestanu, i njihov opstanak je bio u njegovim
rukama. Dogaaji koji e uslijediti pokazali su da ovo nije bila retorika
hiperbola, ve gola istina. Obmana je bila u tome da su oni imali bilo kakav
izbor u ovoj situaciji.
General Mladi je pokazao da je njegov cilj predaja svih mukaraca
iz Srebrenice, a ne samo onih koji su se zadesili u Potoarima, i on je bio
spreman da zaprijeti i da lana obeanja pred kamerama kako bi postigao taj
cilj. U vrijeme kada je iznosio zahtjeve za predaju bio je poznat priblian
broj mukaraca bonjake nacionalnosti i nivo njihovog naoruanja, kao
to je bila poznata i injenica da su oni formirali kolonu i da su se povukli,
da su pokuavali da pobjegnu iz Srebrenice, te njihova lokacija. General
Mladi se takoe tada ve bio susreo sa vojnim i policijskim komandantima,
i zadaci su bili dodijeljeni. Jedan od zadataka, posao koordinacije prilikom
zatvaranja i ubijanja mukaraca bonjake nacionalnosti iz Srebrenice,
oficiri za obavjetajno-bezbjednosne poslove Drinskog korpusa ve su bili
prenijeli na oficira za obavjetajno-bezbjednosne poslove Bratunake brigade.
423
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 424
Za zarobljavanje, pritvaranje i strijeljanje mukaraca bonjake

nacionalnosti iz Srebrenice bilo je potrebno znaajno ljudstvo. To je zahtijevalo dovoenje dodatnog ljudstva pored onog koje je bila potrebno za
koordinaciju i obavljanje prevoza i preseljenja ena, djece i starih ljudi. Bilo
je neophodno dovoenje dodatnog ljudstva pored ljudstva koje se koristilo
za vojno preuzimanje Srebrenice. Dodatno ljudstvo je bilo potrebno za drugu
fazu oslobaanja. Pretpotinjena jedinica MUP-a bila je dio tog dodatnog
ljudstva. Vijeu su dostavljeni neki materijalni dokazi koji pokazuju pripremu
za dovoenje drugog, dodatnog ljudstva. Ta dokumentacija pokazuje da je
pored pretpotinjavanja snaga MUP-a postojala naredba za mobilizaciju
koju je izdao pukovnik Blagojevi, komandant Bratunake brigade, datirana
10. jula. Ona takoe pokazuje da je cilj bio razbiti neprijateljsku ofanzivu,
to je ista sintagma za koju je Kova rekao da je bila paravan kada je
upotrijebljena u Naredbi 64/95, a potpuno je sigurno da nije bilo nikakve
neprijateljske ofanzive iz Srebrenice 10. jula. Ta naredba navodi broj
mukaraca koji su bili mobilizirani iz raznih mjesnih organa i preduzea u
kojima su mukarci imali radnu obavezu. U svojoj naredbi od 16. juna 1995.
godine, Karadi je izriito izuzeo iz mobilizacije one koji su radili u javnim
komunalnim slubama, u proizvodnji hrane i slubama za podrku vojsci.
U svojoj naredbi od 10. jula, Blagojevi je mobilizirao mukarce koji su
imali radnu obavezu u javnim komunalnim slubama, poljoprivrednim,
potanskim, telefonskim i telegrafskim, prevoznim preduzeima i naftnim
kompanijama. Ova naredba za mobilizaciju, kao i naredba o pretpoinjavanju MUP-a, bila je slubeno datirana dan prije pada Srebrenice. Meutim,
ista je trebala da stupi na snagu narednog dana, i bila je sastavljena oito na
nain da se pojaa ljudstvo za operacije koje su potrebne nakon zavretka
vojne faze oslobaanja.
Na osnovu aktivnosti i dogaaja koji su se desili prije podne 12. jula
jasno je nekoliko stvari:
- Bili su poznati broj, stepen naoruanja i lokacije mukaraca Muslimana iz Srebrenice.
- Druga faza oslobaanja Srebrenice, istrebljenje mukaraca
bonjake nacionalnosti, trebala je da otpone.
- Mukarci iz Srebrenice bonjake nacionalnosti trebali su biti
pobijeni.
424
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 425
- Zadatak su koordinirali pripadnici obavjetajno-bezbjednosnih

organa.
- Svi mukarci iz Srebrenice bili su pozvani na predaju.
- Mukarci koji su se predavali bili bi pritvoreni prije nego to budu
ubijeni.
- Ta misija bi iziskivala znaajno ljudstvo i sredstva.
- Ljudi koji su bili odreeni za tu misiju morali bi imati informacije
o svojim zadacima.
- Karadi, Deronji i Mladi su koordinirali javnu obmanu da je
pritvaranje mukaraca bilo neophodno kako bi se omoguilo
provjeravanje eventualnih ratnih zloinaca, obmana koja je bila u
skladu sa aktuelnim ciljem da se izbjegne osuda meunarodne
zajednice i meunarodnog javnog mnenja.
Dokazi su pokazali da je, jo prije nego to je Nikoliu dodijeljen
zadatak koordinacije, bio razraen plan za zatvaranje i ubijanje mukaraca
Muslimana iz Srebrenice. Vijee ima nedovoljno informacija na osnovu
kojih bi moglo donijeti zakljuak o tanom vremenu kada se ovo desilo.
Meutim, da je plan postojao, barem kao mogunost, i prije pada Srebrenice
pokazuje efikasnost sa kojom su dodijeljeni zadaci na nivou koordinacije i
realizacije i sakupljanja sredstava, te brzine sa kojom je stvoreno i stavljeno
u opticaj lano obrazloenje za pritvaranje mukaraca.
Plan pogubljenja: 12.07.1995.

Dokazi su pokazali da je plan pogubljenja koji je proveden nad
mukarcima bonjake nacionalnosti koji su otili u Potoare i koji su
pokuali da pobjegnu u koloni bio u osnovi isti plan i da je sadravao iste
komponente i aktivnosti: 1) predaja prisilom ili na nagovor; 2) sakupljanje i
premjetanje radi pogubljenja; i 3) pogubljenje, izvreno u zavisnosti od
lokacije, ubistvima, organizovanim viestrukim ubistvima, zasjedama i
granatiranjima.
Drugi ekoviki odred je bio povuen sa terena u Srednjem oko 20:00
sati, uvee 11. jula, nakon to je vojna pobjeda u Srebrenici bila potpuna i
425
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 426
nakon to joj je dat veliki publicitet. Dana 12. jula, Odred se javio na svoju
prvu dunost na Budaku, iznad Potoara, upravo u isto vrijeme kada je
zakljuen trei sastanak u hotelu Fontana. Zajedno sa drugim jedinicama
Vojske RS i MUP-a, Drugi odred je poeo pristizati u bazu Potoara oko
podneva. Nepunih 30 minuta nakon njihovog dolaska na to podruje zapoelo
je razdvajanje i sakupljanje mukaraca u bazi. Butler izvjetava: Ubrzo
nakon 12:30 sati, 12. jula, pripadnici Vojske RS su takoe poeli sa razdvajanjem mukaraca od ena, djece i starih ljudi kako bi se izvrila provjera
nad njima u vezi sa ratnim zloinima. Ovo je potvrdio major Franken koji
je svjedoio da je razdvajanje boraca normalna procedura kada imate
veliki broj zatvorenika da ih odvojite. Ali ja sam pomiljao ne, bojao sam
se ta e se dogoditi mukarcima kasnije. Drugi ekoviki odred je poeo
svoju misiju na podruju Srebrenice tano u trenutku kada je poela realizacija
druge faze oslobaanja Srebrenice.
Plan pogubljenja: Potoari

Prisilna predaja, sakupljanje i ubijanje mukaraca bonjake nacionalnosti prvo je poelo u Potoarima gdje je Franken procijenio da je oko
600 do 1.000 mukaraca, ukljuujui mladie i neke starije mukarce koji
su pratili svoje porodice u Potoare, silom razdvojeno od svojih porodica i
odvedeno u jednu zgradu koja se zvala Bijela kua.
General Mladi je rekao oficirima Holandskog bataljona i onima koji
su prisustvovali treem sastanku u hotelu Fontana da je ovo trebalo uiniti
kako bi se provjerili mukarci i utvrdilo da li je iko od njih bio na prethodno
sainjenom spisku ratnih zloinaca. Meutim, osoblju UN-a postalo je jasno
da oni nisu bili zatvarani ni zbog kojeg razloga koji je u skladu sa ratnim
pravom. Prvo su natjerani da napuste svoju imovinu, ukljuujui identifikacione dokumente, upravo one stvari koje su im bile potrebne ako je,
zapravo, svrha njihovog pritvaranja bila da ih identifikuju kao ratne zloince
sa spiska ili bive borce, ili da pregovaraju o njihovoj razmjeni. Momir
Nikoli je potvrdio da su line stvari bile oduzete i baene na gomilu koja
je formirana na putu do Bijele kue u koju su odvedeni. Mukarce su
odvodili bez obzira na starost, ukljuujui stare, bolesne i najmlae.
Nekolicini mukaraca je bilo dozvoljeno da uu u autobuse sa svojim
porodicama 12. jula, ali Momir Nikoli je rekao da je to bilo isto iz propa426
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 427
gandnih razloga. Major Franken je posvjedoio da su do kraja dana 12. jula

oni saznali da ti mukarci nisu na kraju doli u Kladanj. ulo se da su skinuti
na kontrolnim punktovima ili da su razdvojeni na mjestu na kojem su
ene i djeca napustili autobus i odakle su ih odveli u kolu na podruju Tie,
i da su poslije nestali. Ostali mukarci su pokuali da se provuku pored taaka
razdvajanja i da uu u autobuse, ali svjedokinja ati je izjavila da su autobusi
zaustavljani nekoliko puta na putu za Kladanj i da su traili mukarce koji
su, ako su i bili pronaeni, bili skinuti sa autobusa, ime je potvreno ono to
je Nikoli rekao. Ona je jo ispriala kako je jedna majka pokuala da uvede
svog 14-godinjeg sina u autobus tako to ga je sakrila ispod deke, ali da su
ga otkrili i odvukli iz autobusa odvajajui ga od majke koja je pala u histeriju
i onesvijestila se.
Sakupljanje mukaraca bonjake nacionalnosti u Potoarima je
bila organizovana i koordinirana akcija Vojske RS i snaga MUP-a obavljena
u prisustvu i pod nadzorom viih oficira i komandnog kadra, a u svakom
sluaju je bila u skladu sa planom istrebljenja mukaraca bonjake nacionalnosti iz Srebrenice i dovoenja u zabludu meunarodnih posmatraa u
pogledu stvarne namjere, a koja je bila pogubljenje tih mukaraca. Ta
namjera je, ipak, postala oigledna osoblju UN-a, kao i mukarcima bonjake
nacionalnosti. Major Franken je prepriao sastanak kojeg je odrao navee
12. jula sa g. Mandiem, ocem jednog od prevodilaca UNMO-a i predstavnika bonjake zajednice. Franken se prisjetio da ga je g. Mandi zamolio
da zaustavi evakuaciju jer se plaio da e mukarci biti poubijani.
Ja sam odgovorio da sam se ja bojao, zapravo, i za mukarce ali da,
zapravo, on trai od mene da izaberem izmeu hiljada ena i djece i mukaraca. I onda je on odgovorio da razumije ta ja mislim, i sloio se i otiao.
Takoe je bilo oigledno, odnosno, bilo je reeno vojnicima bosanskih Srba i policajcima koji su bili angaovani na zadatku razdvajanja i
pritvaranja mukaraca bonjake nacionalnosti da e zarobljeni Bonjaci
biti pobijeni. Svjedok S4 je svjedoio da dok je ekao sa svojim vodom u
Potoarima na prevoz za Sandie, on je naime upitao jednog od bosanskih
Srba ta se desilo sa mukarcima bonjake nacionalnosti. Reeno mu je da
te mukarce odvajaju i da e biti pobijeni. uhra Sinanovi je potvrdila da su
vojnici u Potoarima tano znali kakva je sudbina bila planirana Bonjacima,
te je opisala kako joj je prijateljica rekla, na nain koji je ostavljao malo
sumnje u ono to je govorila, da muu njene prijateljice Hajrudinu Begzadiu
427
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 428
nee vie trebati sako od odijela kada mu ga je ona pokuavala dati dok su
ga odvodili u Bijelu kuu.
Ostali dokazi o injenici da su vojnici i policajci, kao i njihovi
komandanti i vii oficiri, imali saznanje da je planirano da mukarci bonjake
nacionalnosti budu pobijeni potiu iz ambijenta kontrolisanog bezakonja
kakvo je vladalo u Potoarima. U Potoarima je dana 12. i 13. vojnicima i
mlaim oficirima bilo dozvoljeno da verbalno vrijeaju, fiziki zlostavljaju i
ubijaju mukarce bonjake nacionalnosti i da ostanu nekanjeni, dok su
oficiri sve to ignorisali. Momir Nikoli je opisao zlostavljanja kojima je bio
oevidac, a na koja on nije reagovao: Te ljude su fiziki zlostavljali i tukli
rukama i nogama. Onda je tu bilo verbalnog vrijeanja, tj. nazivali su ih balije,
pa Turci i ustae, i slino. Iako je Nikoli lino tvrdio da nije bio oevidac
ubistava od strane vojnika i policije kojom je koordinirao, on priznaje da
je znao za ta ubistva, poto je bio obavijeten od strane pripadnika policije u
Potoarima i Holandskog bataljona. Major Franken je ispriao da su dvojica
vojnika bosanskih Srba izvrili jedno pogubljenje ak pred osobljem
Holandskog bataljona u krugu tvornice cinka. Ova djela su izvrena bez
ikakvog spreavanja od strane starjeina i bez ikakve vidljive brige za
poinioce da e biti kanjeni ili bar zaustavljeni.
Iznesena je tvrdnja da je ovaj stepen kriminalnog ponaanja bio
prirodna posljedica stanja haosa kakvo je vladalo u Potoarima s obzirom
na emocije kod vojnika i na veliki broj izbjeglica. Meutim, Operacija koju
su vojnici bosanskih Srba i MUP izveli u toku ta dva dana bila je upravo
suprotna haotinoj. Efikasan zavretak njihovog zadatka prevoenja
25.000 do 30.000 ena, djece i starih ljudi i razdvajanje i pritvaranje gotovo
svih mukaraca, a pri tome pokretanje propagandne kampanje kojom e
primiriti kako svoj narod tako i meunarodnu zajednicu, pokazao je da je
pristup tom zadatku bio izuzetno dobro isplaniran i disciplinovan. Popustljiv
stav starjeina spram fizikog zlostavljanja i ubistava zarobljenika u Potoarima bio je u skladu sa zadatkom. Prvo, on je doveo do stepena straha i
panike koji su nagnali izbjeglice da poele da odu; i drugo, on pokazuje
injenicu da se znalo za to da su ivoti bonjakih mukaraca ve izgubljeni,
a da li su oni umrli u Potoarima ili kasnije u Kravici, Bratuncu ili na nekom
nepoznatom stratitu manje je bitno. Njihova smrt je bila dio plana.
Pored nasuminih ubistava i zlostavljanja koja su starjeine aktivno
ili pasivno dozvoljavale, postoje dokazi da su organizovana viestruka ubistva
428
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 429
(pogubljenja) poela i da su izvrena u Potoarima. Svjedokinja Hajra ati

je posvjedoila da je lino vidjela dvadesetak tijela mrtvih mukaraca
bonjake nacionalnosti, ujutro, 13. jula, kada je pola po vodu na pumpu
na imanju izvan baze. Ona je ranije vidjela vojnike bosanskih Srba kako prate
12-ak mukaraca na istu lokaciju. Tijela su bila krvava, i prije su bili zaklani
nego ustrijeljeni. Taj nain pogubljenja je u skladu sa izvjetajem kojeg je
istraio Jean-Ren Ruez, o kojem je svjedoio. On je prenio prie oevidaca
pogubljenja oko osamdeset mukaraca koje je izvreno maetom u blizini
tvornice cinka uvee 12. jula. Svjedok ga je izvijestio da su rtve bile izvedene
iz dvorita Tvornice cinka, da su ih proveli kroz ogradu i da su odvedene do
kue ispred koje je bilo kukuruzite. Svjedoci su takoe opisali lokaciju i
kretanje kamiona. Postoji fotografija kao potvrda lica mjesta i kretanja
kamiona koja je snimljena iz zraka 12. i 13. jula, a koja je prihvaena kao
dokaz (dokaz -O- 310 314) koji potkrepljuje detalje o kojima je Ruez
svjedoio. Iako je ovo bilo drugo pogubljenje a ne ono o kojem je ati
svjedoila, nain i vrijeme pogubljenja potkrepljuju njene dokaze kao oevica
da su u Potoarima ve bila poela organizovana pogubljenja.
Major Franken je to dodatno potkrijepio. On je svjedoio da ga je
njegov porunik izvijestio da je ujutro, 13. jula, pronaao devet leeva u
poloaju koji je pokazivao da su bili postrojeni za strijeljanje, juno od Bijele
kue, blizu potoka. Franken je objavio miljenje svojih ljudi da su oni oito
bili namjerno ubijeni, jer su poloaji tijela bili takvi da se nije imao dojam
da su nastradali od posljedica borbe. Franken je na fotografijama identifikovao teren gdje su tijela prema izvjetaju naena. Takoe, navee 12.
jula, prema Butlerovim rijeima, neki mukarci su prebaeni autobusom iz
Potoara u hangar u Bratuncu. Mnoge od njih vojnici bosanskih Srba su tamo
sistematski izvodili, premlaivali i ubijali. Ova ubijanja u tom sabirnom
centru u Bratuncu nastavila su se 13.07, to su potvrdili i Deronji i Nikoli
Kada se uzme sve skupa, ovaj dokaz je dovoljan da potvrdi ono to je svjedokinja ati izjavila i da pokae da su organizovana strijeljanja poela ve
uvee 12. jula.
Ti mukarci bonjake nacionalnosti koji su preivjeli Potoare
prebaeni su 13. jula na druga privremena mjesta na kojima su bili zatvoreni
ili strijeljani, gdje su im se, prema planu, pridruili drugi zarobljeni mukarci
iz kolone, Bonjaci, koji su preivjeli. Oni koji su bili u koloni i koji su se
predali bili su tretirani na potpuno isti nain kao i oni koji su bili odvojeni u
429
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 430
Potoarima: bili su natjerani da ostave svoje stvari, ukljuujui line dokumente, bili su uvjeravani da e biti razmijenjeni ili prebaeni kako bi bili
sa svojim porodicama u Kladnju, bili su izloeni istom kontrolisanom
bezakonju po kojem su komandanti preutno prelazili preko fizikih
zlostavljanja i nasuminih ubijanja i bili su pritvoreni u kolektivnim centrima
do zavretka priprema za njihovo pogubljenje.
Momir Nikoli je potvrdio da plan pogubljenja mukaraca bonjake
nacionalnosti nije bio ogranien na mukarce u Potoarima i da nikad i nije
bio na to ogranien. Na pitanje tuioca MKSJ ta je mislio da e se 13. jula
desiti sa mukarcima iz Srebrenice koji su zarobljeni izvan Potoara, on je
odluno odgovorio: Nisam o tome razmiljao. Znao sam ta e im se desiti,
gospodine tuioe. Znao sam da e ti mukarci biti zarobljeni, a nakon toga
ubijeni. Znao sam to. Kada mu je zatraen izvor informacija, on je potvrdio
da je to bilo jasno iz razgovora kojeg je imao sa oficirima za obavjetajnobezbjednosne poslove Popoviem i Kosoriem rano ujutru 12. jula:
Oni su mi lino rekli ta se desilo sa tim ljudima. On mi je rekao ta
e se desiti sa zarobljenim Muslimanima. Dakle to je sve bilo dio jedinstvene
operacije, tako da se status zarobljenika na putevima nije razlikovao u
bilo kom smislu od onih u Potoarima . I bilo je sasvim jasno da ako je
meni reeno da e ti ljudi biti zarobljeni, privremeno pritvoreni, a nakon toga
ubijeni, onda je sasvim jasno da e sudbina onih koji se nisu predali i koji nisu
doli u Potoare biti potpuno ista. Nisam mogao izvui nikakav drugi zakljuak osim da e te ljude zadesiti ista sudbina kao i one koji su bili izdvojeni
u Potoarima.
Iz svih ovih dokaza Sud BiH zakljuuje da je postojao Plan pogubljenja svih mukaraca bonjake nacionalnosti iz Srebrenice i da je taj
Plan skovan prije jutra 12. jula. Pritvaranje je bila neophodna prethodna
radnja, ali nikad ciljani, krajnji rezultat. S obzirom na okolnosti kakve su
bile u Potoarima, ubijanje mukaraca pretpostavljalo je da isti prvo budu
natjerani na predaju, da budu sakupljeni i prebaeni na stratita koja nisu bila
otvorena pogledima meunarodnih organizacija. S obzirom na okolnosti
kakve su bile na putu Bratunac - Konjevi Polje, ubijanje mukaraca
pretpostavljalo je da isti prvo budu natjerani na predaju, da budu sakupljeni i
prebaeni na stratita koja se nisu mogla vidjeti iz vozila koja prolaze niti
izvianjem iz vazduha. Pritvaranje i prevoz su bili pripremni poslovi
neophodni za ubijanja koja e uslijediti, a nain na koji su te pripreme
430
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 431
izvrene pruaju dobar dokaz razmjera Plana pogubljenja, obima potrebnih

priprema i sredstava i broja ljudi koji su bili zadueni za njegovo izvrenje.
Meutim, plan je bio ubijati mukarce, a postavljanje zasjede, granatiranje i
pojedinana ubistva ljudi u koloni takoe su bili u skladu sa Planom pogubljenja. Realizacija plana je poela 12. jula u 12:30 sati, kada su snage
MUP-a i Vojske RS odvojili i pritvorili prve mukarce u Potoarima. Kako
se Nikoli izrazio, sve je to bilo dio jedne jedinstvene operacije.
Plan pogubljenja: kolona

Grupa mukaraca bonjake nacionalnosti iz kolone bila je znatno
vea od grupe u Potoarima. Meutim, veliina grupe nije bila niti neoekivana ni nepoeljna. Od poetka su stizali tani obavjetajni podaci u pogledu
veliine i naoruanja Kolone. Bilo je poznato da su oni posjedovali samo
runo naoruanje i da je bilo znatno manje oruja od ljudi, da su u koloni bili
nenaoruane ene i djeca zajedno sa naoruanim licima i da je cilj kolone bio
bijeg u Tuzlu, a ne vojno angaovanje. Bosanski Srbi koji su komandovali
ovom akcijom sve vrijeme su imali opciju otvaranja koridora kroz koji je
kolona mogla proi bez borbe, to se naposlijetku i desilo jedno ogranieno
vrijeme 16. jula, ali tek nakon to su mnogi bosanski Srbi poginuli u pokuaju
da zaustave ono to je preostalo od kolone da pree na teritoriju koju je
drala Armija BiH.
Bosanski Srbi koji su kontrolisali situaciju nisu nikad ozbiljno
razmatrali mogunost da dozvole siguran prolaz, osim kao mjeru koja im je
bila privremeno nametnuta 16. jula. To je bilo zbog toga to je plan bio pobiti
mukarce bonjake nacionalnosti iz Srebrenice. Ustrajnost kojom se ilo ka
ovom cilju, ak i nakon to je koridor koji je nakon otvaranja bio opet zatvoren, ne ostavlja nikakvu sumnju u pogledu vanosti likvidacije svih
mukaraca Srebrenice onima koji su komandovali operacijom. Od drugog
sastanka koji je odran u hotelu Fontana 11. jula u 23:00 sata, general Mladi
je insistirao na predaji svih mukaraca, znajui za veliinu te grupe. Kada
su propale njegove prijetnje i lana obeanja s ciljem postizanja organizovane
predaje, jedinice su dobile zaduenje da ubijaju pripadnike kolone napadima
iz zasjede i artiljerijskim napadima, i zarobljavanjem preivjelih na prevaru,
da bi i njih ubili. Jedna od tih jedinica koja je dobila zadatak da ubija mukarce
431
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 432
bonjake nacionalnosti bila je potinjena jedinica MUP-a koju je predvodio

Borovanin. Dio te jedinice bio je 2. ekoviki odred koji je bio rasporeen
na put izmeu Konjevi Polja i Bratunca popodne 12. jula i kojem je reeno
da se oekuje ogroman priliv mukaraca bonjake nacionalnosti.
Stepen i tanost informacija o koloni koje je imala Komanda dobro
su dokumentovani. Butler izvjetava o depei koju je 12. jula Dragomir Vasi
poslao MUP-u, kabinetu ministra (na Palama) i tabu policijskih snaga u
Bijeljini, CJB Zvornik. U istoj Vasi podsjea na sastanak koji je odran tog
jutra u 08:00 sati u prisustvu generala Mladia i Krstia, a na kojem su
dodijeljeni zadaci. Informacija koju je u toj depei prenio Vasi bila je da
Turci bjee prema Sueski. U izvjetaju napisanom 28. jula, Vasi
pominje kolonu Bonjaka na dan 12. jula kao veliki broj grupa Muslimana
koji bjee iz Srebrenice. Takoe, na dan 12. jula, u izvjetaju Glavnog taba,
koji je upuen Predsjedniku Republike i raznim korpusima, a kojeg je
potpisao general Radivoje Mileti (Dokaz O- IX-02), vrilac dunosti
naelnika taba Vojske RS, za zonu odgovornosti Drinskog korpusa navodi
sljedee: Iz Srebrenike enklave neprijatelj je pokuao da se izvue zajedno
sa enama i djecom prema Ravni Buljim i Konjevi Polju, ali su naletjeli na
minsko polje. U Borovaninovom izvjetaju o razmjetanju snaga MUP-a
prema Naredbi 64/95 koja pokriva period od veeri, 11. jula do 20. jula, u
njegovom zapisu od 12. jula stoji: U poslijepodnevnim satima mi smo primili
informaciju od dravnih slubenika za bezbjednost da se 12.000 do 15.000
vojno sposobnih, uglavnom naoruanih Muslimana kree iz Srebrenice
prema Konjevi Polju, Cerskoj i Tuzli. U depei koja je poslata kasno poslije
podne 13. jula (Dokaz O-186), a koja se zasniva na kasnijim obavjetajnim
podacima, Vasi izvjetava da je elo kolone prelo preko puta i da je bilo
oko 8.000 vojno sposobnih mukaraca u ostatku kolone, ali da je samo oko
1.300 bilo naoruano. On dalje izvjetava da 2. ekoviki odred, zajedno sa
ostalim snagama MUP-a, blokira ovu dionicu sa ciljem da uniti ove snage.
Informacija je bila tana mada su u svojim izvjetajima svi osim
Vasia pretjerivali u pogledu koliine naoruanja. Kolona je bila sastavljena
tako da su na elu kolone bile jedinice 28. divizije, onda su ili civili izmijeani
sa vojnicima i u posljednjem dijelu kolone bio je Samostalni bataljon 28.
divizije. Kolona se sastojala od 10.000 do 15.000 ljudi, uglavnom mukaraca,
od kojih je otprilike jedna treina bila naoruana. Kada je elo kolone, koje
je bilo najbolje naoruano, prelo preko ceste, broj preostalih naoruanih
432
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 433
vojnika unutar kolone se u velikoj mjeri smanjio, to pokazuje tanost

Vasievog obavjetajnog podatka da je broj mukaraca uhvaenih u klopku
iznosio oko 8.000, od kojih je oko 1.300 bilo boraca. Redovni borbeni izvjetaj komande Drinskog korpusa, broj 03/2-214 od 13.07.1995. godine navodi
da je neprijatelj iz bive enklave bio u totalnom rasulu.
Dana 13. jula, Dragomir Vasi je poslao izvjetaj (Dokaz O-185) u
kojem se govori o oruanom sukobu koji se desio kada su ljudi u koloni
pokuali da preu cestu pred zoru i kada je uslijedila estoka borba. U
stvari, snage bosanskih Srba pokrenule su artiljerijski napad na Kolonu koja
je prelazila preko asfaltne ceste izmeu podruja Konjevi Polja i Nove
Kasabe na putu za Tuzlu. Iako izjavljuje da je neprijatelj pretrpio velike
gubitke, on izvjetava o samo jednoj pogibiji na strani bosanskih Srba i o
tri ranjena, to ukazuje na to da je, ako je to tano, kolona Bonjaka bila
oigledno mnogo slabije naoruana. U toj depei Vasi je jo izvijestio da
MUP, radei bez pomoi Vojske RS, izoluje i unitava veliki broj neprijateljskih vojnika. U odvojenoj depei (Dokaz O-186) koja je takoe datirana
13. jula, Vasi je izvijestio drugi dan zaredom o jutarnjem sastanku sa generalom Mladiem na kojem su dodijeljeni zadaci. MUP je dobio zadatak da,
izmeu ostalog, pobije (likvidira) oko 8.000 muslimanskih vojnika koje smo
blokirali u umi blizu Konjevi Polja. On dodaje ovaj posao obavljaju samo
jedinice MUP-a. Na osnovu informacije koju je primio i o kojoj je izvijestio
prethodnog dana, termin vojnici je neprecizan, poto se za njih 6.700 znalo
da nisu naoruani.
Jasno je da su do 13. jula u komandi znali da Bonjaci bjee, da je
Kolona bila uglavnom nenaoruana i da su u njoj bile ene i djeca, da su bili
u rasulu i da je dio kolone koji jo nije preao preko puta brojao oko 8.000
ljudi. Takoe je jasno da su na sastanku 13. jula, ujutro u 08:00 sati, snagama
MUP-a dati zadaci. Zadatak MUP-a na tom putu, ukljuujui 2. ekoviki
odred, bio je da ubiju (likvidiraju) 8.000 Bonjaka koji su uhvaeni u klopku
iza puta. Nije im bio zadatak da ih zarobe i prevezu u Kladanj ili da ih stave
u logor ili da ih koriste za razmjenu za zarobljene bosanske Srbe, ili da ih
puste da pobjegnu na slobodnu teritoriju. Zadatak je bio da ih pobiju. tavie,
prema Vasievoj depei, snage MUP-a su bile jedine snage koje su bile prisutne na tom putu i jedine snage kojima je dat ovaj zadatak na ovoj lokaciji.
Osim incidenta pred zoru tog jutra prilikom prelaska puta, snage
MUP-a nisu dobile zadatak niti su bile suoene sa oruanim otporom nepri433
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 434
jatelja. Pripadnici MUP-a su postavljali zasjede kako bi ubili mukarce

bonjake nacionalnosti. Pripadnici MUP-a su vie puta djelovali iz teke
artiljerije sa puta prema umi kako bi pobili mukarce bonjake nacionalnosti za koje su mislili da se tamo kriju. Pojedincima koji su se kretali
meu zarobljenicima i koji su ih zlostavljali bilo je dozvoljeno da ubiju
mukarce bonjake nacionalnosti. Pripadnici MUP-a su pribjegavali
prevari kako bi naveli na hiljade mukaraca bonjake nacionalnosti koji
jo nisu bili ubijeni iz zasjede ili od granate da se predaju, tako da bi ih mogli
pritvoriti i ubiti prema planu koji je bio jasno osmiljen barem dan ranije, a
koji je bio poznat nekim njihovim kolegama u Potoarima, kao i optuenima.
(dio VI.A, ia)
Plan pogubljenja je bio ambiciozan. On je zahtijevao sloenu koordinaciju ljudi i sredstava. Na osnovu dobrog poznavanja brojeva o kojima
se radilo, izvrene su pripreme za prikupljanje i podjelu artiljerije i ostalog
dodatnog naoruanja, dodatno ljudstvo, logistiku podrku za to ljudstvo,
prevoz trupa i zarobljenika, nabavljeno je gorivo i angaovani vozai za
prevoz, izvrene su pripreme za kontrolu tampe, informacija i propagande,
za privremene pritvorske objekte koji se ne vide sa terena i iz zraka, te za
ogranienje pristupa meunarodnih faktora, a sve to u isto vrijeme dok su
za prevoz 25.000 do 30.000 ena i djece i starih ljudi bila potrebna slina
sredstva i koordinacija. Sve ovo svjedoi o dobro razmotrenom planu koji je
pripremljen u oekivanju pada Srebrenice. Sve ovo svjedoi ak i pouzdanije
o planu koji je kao svoju svrhu imao ubijanje mukaraca bonjake nacionalnosti.
Ono to navodi na zakljuak da plan od svog poetka predvia smrt
mukaraca bonjake nacionalnosti iz Srebrenice jeste kompletan i potpun
izostanak bilo kakvih uslova za nastavak njihovog ivota. Nijedan dio ovog
razraenog, sloenog i dobro koordiniranog Plana nije doticao niti ak
razmatrao pribavljanje hrane, vode, higijenskih sredstava, medicinske
pomoi, ili odgovarajueg sklonita ni za jednog zarobljenika, a kamoli za
10.000 do 15.000 mukaraca za koje su se nadali da e ih zarobiti.
enevske konvencije su jasne kada su u pitanju usluge koje je
potrebno pruiti ratnim zarobljenicima po meunarodnom pravu. Zakon
RS i propisi Vojske RS su dali konkretne instrukcije u vezi sa osnovnim
zahtjevima za pritvorene zarobljenike. Rat je trajao vie od tri godine, za koje
vrijeme su sve strane vrile zarobljavanja, pritvarale zarobljenike i drale ih
434
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 435
u logorima. Komandanti koji su bili ukljueni u oslobaanje Srebrenice

dobro su znali da je broj ljudi koje su pozivali na predaju bio preko 10.000.
Kada ih je u Potoarima zarobljeno manje od 1.000, oni su nemilosrdno
poeli goniti ostatak mukaraca u Koloni, znajui koliko ih ima. Ipak, nikakve
pripreme nisu bile izvrene da se oni nahrane i da se smjeste, odnosno da im
se daju higijenska sredstva, dovoljno vode ili medicinska pomo, u sluaju
da ih zarobe. Nije vjerovatno da je takav previd bio nenamjeran. Jednostavno,
niti u jednom dijelu plana nije se razmiljalo ni o emu drugom osim o
ubijanju zarobljenika. S obzirom na elan sa kojim su gonili ove ljude od
trenutka pada zatiene zone u cilju njihove predaje, i na odsustvo od samog
starta bilo kakvih sredstava koja bi pomogla ovim ljudima da se u tim
uslovima odre u ivotu, jedini vjerodostojan zakljuak koji se moe izvui
jeste da je sve vrijeme postojala namjera da se ti mukarci bonjake nacionalnosti pobiju. Nema razloga sumnjati u to da je Karadi bio iskren i jasan
kada je, 9. jula, na dan kada je izdao narebu svojim trupama da zauzmu
zatienu zonu, rekao Deronjiu: Miroslave, oni moraju biti pobijeni.
Da se taj plan pogubljenja trebao proiriti na sve Bonjake mukarce
iz Srebrenice, ukljuujui i ljude u Koloni koji su uspjeli da preu preko
puta, bilo je jasno kada je 13. 07. 1995. godine komanda Drinskog korpusa
izdala naredbu (Dokaz O-272) svim potinjenim jedinicama, da izmeu
ostalog, angauju sve mukarce na otkrivanju, blokiranju, razoruavanju i
zarobljavanju primijeenih muslimanskih grupa i na spreavanju njihovog
prelaska na muslimansku teritoriju, i da organizuju radnje na postavljanju
zasjeda na putnoj komunikaciji Zvornik - Crni Vrh ekovii - Vlasenica.
Takoe je bilo nareeno da te zarobljene i razoruane treba smjestiti u
prostorije koje odgovaraju toj svrsi i koje mogu obezbjeivati manje snage,
o emu treba smjesta obavijestiti viu komandu.
Vrsta prostorija koje e odgovarati svrsi bila je pojanjena u
Proceduri za postupanje prema ratnim zarobljenicima (Dokaz- O-346) od
13. jula koja je tog dana u 14:00 sati bila poslata komandantu Glavnog taba
Vojske RS za njegovu informaciju. U tom dopisu potpukovnik Milomir
Savi prenosi kakve mu je instrukcije dao pomonik komandanta za poslove
bezbjednosti i obavjetavanja Glavnog taba Vojske RS u vezi sa 1.000
Bonjaka koje je pritvorio Bataljon vojne policije 65. zatitnog motorizovanog puka. Bez obzira na naslov dokumenta, nema ni pomena enevskih
konvencja. Umjesto toga, obavjetajno-bezbjednosni organ Glavnog taba
435
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 436
daje instrukcije da e teren koji e odgovarati svrsi dranja zarobljenika

biti negdje pod krovom ili na podruju koje je zaklonjeno od pogleda sa
zemlje ili iz zraka. Pored toga, nareuje im se da zabrane snimanje filma,
fotografisanje ili neovlaten pristup zarobljenicima i putu u blizini tog
terena svakom vozilu UN-a. Nema ni pomena da je na tom terenu trebalo
obezbijediti pristup vodi, toaletu ili leaju, ili da se obezbijedi hrana ili pristup
medicinskom osoblju. Ova naredba pokazuje da e biti jo naredbi; indirektno
se moglo pretpostaviti da e te naredbe biti usmene.
Odabir terena koji odgovaraju svrsi oko Bratunca izvren je prije
izvjetaja potpukovnika Savia. Momir Nikoli je ve predloio nekoliko
lokacija pukovnicima Popoviu i Kosoriu ujutro 12. jula. Ne iznenauje da
su to bila neka od onih istih mjesta za koje su Miroslav Deronji i svjedok
MKSJ-a 161 izjavili da su koritena za privremeno pritvaranje mukaraca
prilikom oslobaanja Bratunca: Fiskulturna sala kole Vuk Karadi i
hangar u njenoj blizini, skladite u Kravici. Svjedok Luka Markovi je
svjedoio da je ujutro 13. jula stigao automobil sa trojicom uniformisanih
mukaraca, oficira da pregledaju skladite i da su mu traili lanac i katanac
sa kojim e obezbijediti jedan od ulaza. Da je ovaj teren ve bio odabran
pokazuje i injenica da su tu trojicu mukaraca direktno pratili autobusi
puni zarobljenika.
Drugi odred specijalne policije ekovii je bio rasporeen du puta
Bratunac Konjevi Polje od Kravice pored livade u Sandiima i u skladu
sa tim dijelom plana bio je zaduen za zarobljavanje i sakupljanje mukaraca
bonjake nacionalnosti koji su izlazili iz ume predajui se, nakon ega su
bili sakupljani na livadi. Na livadi i na raznim lokacijama du tog dijela puta,
kao i u Potoarima, prevladavalo je stanje kontrolisanog bezakonja u kojem
su nekanjeno mogli da pljakaju novac i dragocjenosti zarobljenika, da im
prijete, da ih fiziki zlostavljaju i da ih ak usmrte, bez obzira na to to je
reeno da se na tom podruju nalazi odreen broj starjeina. Kristina Nikoli
je svjedoila da je, dok se nalazila u Zadruzi Kravica gdje je radila, 12. ili
13. jula, prije ubistava u skladitu, vidjela jednog ranjenog Bonjaka kako
prilazi da se preda. Ona je svjedoila kako su ga vojnici natjerali da zovne iz
ume ostale da se predaju, a onda je vidjela kako su ga ubili. U dokazu kojeg
je odbrana uvela pred MKSJ, svjedok K je opisao ubistvo jednog ovjeka
koji je bio sa njim na livadi 13. jula, a nakon to je taj ovjek zatraio vode.
436
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 437
Da su se ove radnje nastavile u prisustvu i uz uee pripadnika

specijalaca MUP-a koje je Kova smatrao dijelom najelitnijih snaga i
koje su Borovanin i Deronji pohvalili kao najbolje snage u RS, naroito
pokazuje to da nije bilo nikakve slubene osude tih kanjivih djela. Takoe
je potvreno da je, poput vojnika iz Potoara koji je znao da Hajrudinu
Begzadiu vie nee trebati sako, postupanje prema zarobljenicima na putu i
na livadi pokazalo da se uglavnom znalo da ti zarobljenici takoe vie nee
trebati svoje line stvari. O tome naroito govori injenica da su pripadnici
3. voda iz Skelana, za kojeg se znalo da je naroito dobro obuen i disciplinovan, ija je veina u poetku bila u Crvenim beretkama Skelani, takoe
bili ukljueni u krau stvari zarobljenika. Nekoliko svjedoka je kazalo da
su pripadnici Voda iz Skelana bili direktno ukljueni u iznuivanje dragocjenosti od zarobljenika. Mala je vjerovatnoa da bi se trupe ovog kalibra i
uz ovakvu reputaciju upustile u takve radnje suprotno naredbama.
Plan pogubljenja: 13.07.1995.

Dokazi pokazuju da su za plan pogubljenja kakav je proveden 13.
jula bile neophopdne sve tri komponente koje je Sud utvrdio: 1) predaja pod
prisilom ili na nagovor; 2) sakupljanje i prebacivanje ljudi radi pogubljenja;
i 3) pogubljenja koja su, zavisno od lokacije, vrena ubistvima, organizovanim
viestrukim ubistvima, postavljanjem zasjeda i granatiranjem. Sve tri ove
aktivnosti su realizovane u Potoarima dan ranije i trajale su od 12:30 sati
12. jula. Sve tri ove aktivnosti su zahtijevale razliita sredstva i odvojenu
koordinaciju i sve tri su se provodile istovremeno 13. jula.
Zasjede, granatiranje i ubistva

Ubistva su tog 13. jula vrena na razliite naine. Svjedoci S1, S2 i
E.H. su svjedoili o postavljanju zasjeda u umi dok su oni lutali bez orijentacije no nakon artiljerijskih napada i zasjeda. Oni su kazali da je mnogo
ljudi bilo ubijeno i ranjeno. Pored toga, artiljerijska vatra je nemilosrdno
nastavljena sa puta. Bilo je nareeno da artiljerijske posade, oprema i municija
idu na terene du puta, a minobacai i Prage su drali pod stalnom baranom
437
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 438
vatrom umu gdje su se krili mukarci, takoe uzrokujui i smrt ljudi u koloni.
Snimljeni materijal Zorana Petrovia potvruje ove aktivnosti i biljei barem
jedan le na stazi kojom se kreu mukarci koji su se predali. E.H. je u svom
iskazu opisao dolazak na mjesto u umi na kojem je bilo oko 200 leeva ljudi
koji su ubijeni iz zasjede. Ubistva su se deavala i na livadi Sandii toga dana
kako je gore opisano. Za izvrenje ovih zadataka bili su potrebni trupe i
oprema. Jedinice MUP-a i njegova oprema koriteni su i bili su prisutni za
vrijeme postavljanja zasjeda, granatiranja i ubistava koja su se 13. jula
deavala na putu Bratunac Konjevi Polje i na livadi Sandii.
Organizovana viestruka ubistva

Kao i prethodnog dana, organizovana viestruka ubistva (pogubljenja) su se desila i tog dana u Potoarima. Dokaz o planiranoj i koordiniranoj prirodi ovih pogubljenja vidljiv je ne samo po pripremi i ljudstvu koje
je bilo potrebno da ih izvri, ve i po tome to su se deavala na tri potpuno
razliite lokacije.
Prvo pogubljenje tog dana desilo se u Cerskoj. Jean-Ren Ruez je
svjedoio da je tokom ispitivanja u ljeto 1995. godine jedan svjedok rekao
da je bio sa jednom manjom grupom mukaraca koji su se izdvojili iz
kolone i koji su 13. jula bili na brdu iznad Konjevi Polja s kojeg se pruao
pogled na asfaltni put, i kako su ekali priliku da preu. Oni su vidjeli tri
autobusa puna ljudi kako dolaze iz Konjevi Polja prema Novoj Kasabi.
Autobusi su skrenuli desno sa asfalta i uli u Cersku. Iza tri autobusa je iao
oklopni transporter, a iza njih je iao rovokopa. Svjedok je rekao Ruezu da
je tada izgubio iz vida vozila kada su uli u dolinu, a da su ubrzo zatim uli
jaku pucnjavu iz pravca u kojem je otiao konvoj. Oko pola sata kasnije,
autobusi su se vratili, ali su bili prazni. Neto nakon toga, i rovokopa je
napustio dolinu. U toku noi, mala grupa je prela cestu i otila u dolinu.
Tamo su ostali sedmicu dana a onda su odluili da se vrate prema Srebrenici.
Na putu natrag, osjetili su na jednom mjestu uasan smrad. Takoe su
primijetili da je na tom dijelu brda bila zemlja koja je sklonjena.... Ruez je
potvrdio izjavu svjedoka tako to je s njim otiao natrag u Cersku do mjesta
za koje je svjedok rekao da se sa njega irio smrad. Ruez je lino vidio ahure
od granata na tom mjestu, kao i dokaz da je rovokopa premjestio zemlju sa
438
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 439
jednog mjesta na drugo. Ispitujui zemlju na mjestu gdje je stavljena nova

zemlja, naena su tijela. Iskopavanje na toj lokaciji rezultiralo je ekshumacijom stotinu i pedeset tijela. Ruez je to mjesto i dokaze dokumentovao na
video snimku.
Drugo organizovano viestruko ubistvo koje se desilo 13. jula bilo
je na rijeci Jadar. Jean-Ren Ruez je svjedoio o svom razgovoru sa jednim
licem koje je preivjelo strijeljanje, i izvijestio je da je preivjeli bio zarobljen
i odveden u hangar odakle su njega i jo petnaest mukaraca iz kolone prevezli
autobusom do rijeke Jadar. Zarobljenicima je nareeno da izau iz autobusa
i reeno im je da se poredaju na obalu rijeke dok su vojnici pucali u njih s lea.
Preivjeli je bio pogoen i pao je u rijeku, odakle je kasnije pobjegao. Ruez
je sa preivjelim otiao do mjesta koje je izgledalo tano onako kako ga je
preivjeli opisao. Zbog rijenih struja, na tom mjestu nisu naeni nikakvi
dokazi ili ostaci.
Tree organizovano viestruko ubistvo koje se desilo 13. jula bilo
je u skladitu Kravice.
Za izvoenje ovih zadataka bile su potrebne trupe i oprema. Koritene
su jedinice MUP-a koje su bile prisutne za vrijeme viestrukih organizovanih ubistava koja su se desila u Kravici.
Predaja na nagovor
Jednako vaan dio plana pogubljenja koji se provodio 13. jula bio
je nagovaranje mukaraca u Koloni da se predaju koristei se prevarama,
lanim obeanjima i prijetnjama. Oevici S1, S2 i E.H. su svjedoili da su
tokom itavog dana sluali pozive preko razglasa, koji su ih pozivali da se
predaju i koji su im obeavali da e biti zbrinuti i da e biti razmijenjeni.
Najvei mamac za predaju bio je taj to im je reeno da im je zagarantovana bezbjednost jer je i UNPROFOR bio tamo. Ta obeanja su imala jo
veu teinu zbog toga to su ljudi u Koloni navedeni da povjeruju da se
jedinice UN-a nalaze na tom podruju. Ono to je sve ovo inilo jo ubjedljivijim bila je injenica da su se vojnici bosanskih Srba, koji su bili obueni
u uniforme UN-a i koji su se vozili u vozilima koje su uzeli od osoblja
UN-a, vozili putem gore-dole kako bi ih vidjeli ljudi koji su se krili po umi.
Rezultat je bio da se predalo nekoliko hiljada Bonjaka. Bio je potreban
439
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 440
odgovarajui broj vojnika koji e prihvatiti te ljude, uzeti im line stvari i

obezbjeivati ih. Za izvoenje ovih zadataka bile su potrebne trupe i oprema.
Koritene su jedinice MUP-a koje su bile prisutne za vrijeme predaja na koje
je nagovoreno na hiljade mukaraca bonjake nacionalnosti iz Srebrenice
na putu Bratunac Konjevi Polje.
Prebacivanje i sakupljanje radi pogubljenja

Trea aktivnost u Planu pogubljenja bila je prebacivanje mukaraca
koji su se predali autobusima ili kamionima, ili pjeke, na sabiralita i stratita.
Za ovaj zadatak, morali su se obezbijediti autobusi sa vozaima i gorivo i
moralo im se narediti da odu na odreene destinacije, morale su se sakupiti i
uputiti oruane pratnje za zarobljenike koji su sprovoeni pjeke, trebalo je
osigurati sabiralita i trebalo je rasporediti uvare kako za vrijeme prevoza
tako i na sabiralitima.
Aktivnosti sve tri ove komponente trebalo je obaviti istovremeno, a
i u vrijeme dok se posljednjih 15.000 ena, djece i starih ljudi prebacivalo iz
Potoara. Za izvoenje ovih zadataka bile su potrebne trupe i oprema to je
bio razlog za mobilizaciju dodatnog ljudstva, ukljuujui 2. ekoviki odred,
za ovu fazu oslobaanja. Njihovo pretpotinjavanje je oito bilo dio
unaprijed skovanog plana.
Istovremenost
Dana 13. jula, sve elemente koji su inili Plan pogubljenja istovremeno su provele jedinice MUP-a i razne vojne jedinice na raznim lokacijama.
itav dan trajali su granatiranje, napadi iz zasjeda i predaja prisilom ili
na nagovor.
U isto vrijeme, S1 i S2 su bili nagovoreni na predaju u sektoru Kravice na
dionici puta Bratunac Konjevi Polje, prisiljeni da ostave svoje stvari i
sakupljeni na livadi Sandii:
440
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 441
- posljednji mukarci u Potoarima bili su silom razdvojeni od svojih

porodica, natjerani da ostave svoje stvari i sakupljeni u Bijeloj kui;
- dvije do tri hiljade mukaraca je bilo nagovoreno na predaju na
putu za Milie, natjerano da ostave svoje stvari i sakupljeno na
fudbalskom terenu u Novoj Kasabi.
Dok su S1 i S2 bili drani kao zarobljenici na livadi Sandii i dok su ih
odvodili i vozili u autobusima za skladite Kravica:
- Bonjake su strijeljali u Cerskoj.
- Bonjake su strijeljali na rijeci Jadar.
- Bonjake su vozili u autobusima na sabiralita u Bratuncu da budu
strijeljani.
Dok su optueni otvarali vatru na vie od 1.000 mukaraca u skladitu
Kravica:
- Bonjake su izvodili i ubijali u hangaru u Bratuncu.
- Bonjake, na hiljade njih, ukrcavali su na kamione i autobuse i vozili
u sabirne centre u Bratuncu, gdje su bili bez hrane, vode, higijenskih
sredstava ili medicinske pomoi za ranjene i bolesne, da bi bili
strijeljani.
Oko 19:00 sati, dok je trajalo ubijanje preivjelih u Kravici od strane
jedinice koja je zamijenila optuene,
- Dragan Obrenovi, komandant Zvornike brigade Vojske RS,
govorio je preko telefona sa svojim oficirom za bezbjednost i
obavjetajne poslove Dragomirom Nikoliem koji je traio da bude
zamijenjen na mjestu deurnog oficira zato to mu je pukovnik
Popovi naredio da odvede zarobljenike [sakupljene u Bratuncu] i
da ih strijelja u Zvorniku.
Kako se poeo poveavati broj tijela, starjeine su organizovale
rovokopae, kojima je bilo obezbijeeno gorivo i ljudstvo, da sakupe ta tijela
i da ih poloe u unaprijed odabrane iskopane masovne grobnice, ili da ih
prekriju zemljom na mjestima streljanja, ili su jednostavo isplanirali strijeljanje na nain da ta tijela odnesu rijeke.
441
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 442
Plan pogubljenja: 14. 7. 19. 7. 1995. godine

Plan pogubljenja je nastavljen u svim svojim aspektima i u danima
nakon 13. jula. Najmanje dvije grupe mukaraca su dovedene ispred
skladita u Kravici dana 14. jula, gdje su postrojene i strijeljane. Autobusi
puni zarobljenika su poeli naputati Bratunac kasno 13. jula u pravcu
Zvornika prema sabiralitima i stratitima u Zvorniku, a nastavili su stizati i
tokom naredna dva dana.
Pogubljenja u Zvorniku su poela dana 14. jula. Sabiralita su bila u
koli u Grbavcima, koli u Pilici, koli u Petkovcima te u Domu kulture u
Pilici. Zarobljenici su u popodnevnim satima 14. jula tamiem prebacivani
u grupama iz kole u Grbavcima do oblinjih lokacija u Orahovcu gdje su
ubijeni upotrebom vatrenog oruja. Lica koja su drana u koli u Petkovcima
su na slian nain prebacivana u grupama do petkovake brane i pogubljena
u noi 14. na 15. juli. Prema iskazu Jean-Ren Rueza, preivjeli sa kojima je
on razgovarao rekli su mu da su odvedeni direktno do... stjenovitog platoa
na dnu brane gdje im je reeno da izau iz vozila i tu ih je ekao streljaki
vod. Reeno im je da se postroje izmeu tijela mrtvih, a onda su pucali na
njih. Zadnja grupa zarobljenika koja je prebaena iz Bratunca u Zvornik je
15. jula odvedena u kolu u Pilici. Ruez je razgovarao sa trojicom preivjelih
i oni su opisali kako je jedna grupa zarobljenika postrojena i pogubljena
upotrebom vatrenog oruja ispred kole odmah po njihovom dolasku, dok su
ostali prebaeni autobusom iz kole do ekonomije Branjevo i sprovedeni iza
garae gdje ih je ekao naoruan streljaki vod. Pogubljenja na ovoj
lokaciji potvruju snimci iz vazduha nainjeni 17. jula i na njima se vide
tijela i prekopavana zemlja na ekonomiji i to na lokaciji gdje dokazi o
postojanju masovne grobnice dodatno potvruju ono to su rtve izjavile.
Pogubljenja u kojima nije bilo preivjelih desila su se 16. jula u Domu
kulture u Pilici gdje je, kao i u Kravici, otvorena vatra na zarobljenike
(prema procjeni, bilo ih je 500) dok su isti jo uvijek bili unutar objekta; te u
jamama u Kozluku gdje je ekshumacijom sa te lokacije kao i iz sekundarne
grobnice utvren broj od 500 tijela lica usmrenih upotrebom vatrenog
oruja, to je potkrijepljeno snimcima iz vazduha, to je potvrdio i Richard
Butler i to je prezentirano pred ICTY.
Ne samo da su se ubijanja deavala u isto vrijeme na vie podruja,
ve je to bio sluaj i sa ienjem i sakrivanjem tijela. Dana 13. jula, dok su
442
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 443
rtve iz Kravice jo uvijek bile na livadi u Sandiima, rovokopa se kretao

prema stratitu u dolini Cerske kako bi zemljom pokrio tijela 150 mukaraca
koji su pogubljeni tog popodneva. Dok su autobusi prebacivali zarobljenike
u Zvornik radi masovnih pogubljenja, a pogubljenja su ve poela u
Orahovcu, maine za iskopavanje te 5-6 kamiona su prebacivali tijela iz
Kravice u iskopanu grobnicu u Glogovi. Zasjede, traganja uz koritenja
pasa i pogubljenja po kratkom postupku vrena su 17. i 18. jula nad
pojedincima koji su zaostali u umi iznad ceste, a u isto vrijeme je
ininjerijska oprema ininjerijske ete Zvornike brigade koritena za
pokapanje tijela u Orahovcu, petkovakoj brani i Kozluku.
Nema odstupanja od plana pogubljenja

Nema nikakve sumnje u to da je plan bio da se pobiju svi mukarci
Bonjaci te se nije tolerisalo nikakvo odstupanje od tog plana. Dana 15. jula,
naoruano elo kolone Bonjaka, dio koji je uspio prijei cestu, kretao se
prema Tuzli i morao proi pored Zvornika. Prema Tomislavu Kovau, nikad
se nije smatralo da kolona ima planove da zauzme grad: bilo je jasno da su
oni jedino eljeli da pobjegnu. Kova je to opisao na slijedei nain:
Znao sam da nijedna jedinica koja je u rasulu i koja se taktiki
povlai ne moe izvriti takav jedan zadatak i angaovati se na zauzimanju
drugog grada, pogotovo to su iskusni ljudi vodili jedinicu i oni su znali da
nije bilo mogue da tu ostanu nakon toga, nije bilo mogue tu ostati i ne
bi preivjeli, to bi dovelo do njihovog unitenja, tako da gledajui na ovo s
vojno-taktike take gledita i iz ove perspektive, nije bilo opasnosti.
Dragomir Vasi je u sutini dao istu izjavu: smatrao je da e Kolona
proi bez otvaranja vatre na bosanske Srbe ukoliko prolaz bude otvoren. Na
sastanku u Zvorniku izmeu Vasia i Dragana Obrenovia dogovoreno je
da se otvori prolaz da kolona proe kako bi se izbjeglo krvoprolie.
Vasi je posvjedoio: Predloio sam da otvorimo nau liniju i
omoguimo prolaz za kolonu. Obrenovi se u principu sloio sa mnom, ali
je traio odobrenje vojske. Nazvao je nekoga u Korpusu ili tabu i rekao da
se javio general Mileti [v.d. naelnika taba VRS] i da isti nije dao odobrenje. Obrenovi je detaljno govorio o razgovoru sa vojnim rukovodstvom
i Ministarstvom unutranjih poslova. Pomenuo je odgovor generala Miletia
443
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 444
na njegov prijedlog da otvore put kako bi Kolona mogla pobjei: Naredio

mi je da koristim svu dostupnu tehniku opremu da se uniti ova Kolona. On
se nije sloio zato sam koristio ovu liniju koja nije sigurna? A onda je spustio
slualicu. Jednostavno je prekinuo vezu. Nakon toga, Obrenovi je opisao
razgovor izmeu Vasia i Ministarstva koji je uo na zvuniku:
A on je nazvao nekoga na Palama. Mislim da je govorio o nekom
savjetniku Ministarstva unutranjih poslova. Zvao je sa civilnog telefona.
Zvunik je bio ukljuen. Lice s druge strane ice - to lice je reklo, nakon
to je Vasi rekao da kolonu treba pustiti, taj drugi je rekao: otkud vam ta
ideja? Pozovite vojsku, pozovite vazduhoplovne snage i sve ih unitite.
Nakon neuspjenog pokuaja 15. 7. 1995. da se domognu linija
fronta koje je drala ARBiH, elo kolone uspjelo se konano 16. 7. 1995.
probiti do teritorije pod kontrolom ARBiH. Snage ARBiH u napadu iz
pravca Tuzle pritekle su u pomo nadolazeoj koloni probivi liniju u irini
od oko kilometar i po. Konano, nakon to je Zvornika brigada pretrpjela
mnoge gubitke, dana 16. jula potpukovnik Vinko Pandurevi, komandant
Zvornike brigade, i Emso Muminovi, zapovjednik Bonjaka na elu kolone,
dogovorili su 48-satni prekid vatre kako bi se omoguio prolaz elu
Bonjake kolone.
Prekid vatre nije znaio promjenu u odluci da se pobiju svi mukarci
Bonjaci ve se radilo o privremenoj vojnoj nudi. Potvrda da je i dalje
postojala odluka da se pobiju svi mukarci proizlazi iz injenice da su tih
dana vrena pogubljenja u Zvorniku, na ekonomiji Banjevo i Domu kulture
u Pilici, dok su se ubijanja nastavila i na drugim podrujima izvan
Zvornika.
Grupe mukaraca Bonjaka koji nisu uspjeli da preu asfaltnu cestu
sa naoruanim elom kolone su i dalje lutale umom iznad puta Kravica
Konjevi Polje Kasaba, i na njih je otvarana vatra iz tenkova i napadani su
od strane dvije ete MUP-a s Jahorine, voda PJP CJB Zvornik i dijela snaga
Centra za uzgoj i dresuru pasa.
Prolaz za kolonu kroz Zvornik je zatvoren dana 17. jula. Borovanin
je u narednim danima izvijestio da jedinice VRS-a i MUP-a i dalje tragaju
za Bonjacima koji nisu uspjeli proi kroz prolaz, a snage su rasporeene
da proeljaju teren u potrazi za mukarcima u Zvorniku, Cerskoj, Novoj
Kasabi, Kamenici, Johanici, Lipljama, Afinom Kamenu, Crnom Vrhu i
Snagovu. Oni koji nisu ubijeni u zasjedama ili od granata poslije 18. 07, prema
444
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 445
Obrenoviu, ubijeni su na mjestu. Ti ljudi nisu bili borci. Prema Obrenoviu, ovo su bile grupe zaostalih iz kolone od po 5 do 10 ljudi. ak su i
bolniki pacijenti nestajali. Major Franken je posvjedoio o jednom takvom
sluaju: 17. jula se sastao sa delegacijom bosanskih Srba u vezi sa premjetajem na sigurnu teritoriju 59 bonjakih pacijenata Ljekara bez
granica - Mdecins Sans Frontires koji su jo uvijek bili u bazi te
odreenog broja ranjenih Bonjaka koji su jo uvijek bili u Domu zdravlja
u Bratuncu. Sedam mukaraca je odmah uz pratnju bosanskih Srba
prebaeno u Dom zdravlja u Bratuncu. Oni su nakon toga nestali. Butler je
naveo da je ukupno nestalo 23 bonjaka pacijenta koji su bili prebaeni u
Dom zdravlja u Bratuncu, dok su meunarodne humanitarne organizacije
uspjeno prebacile preostale pacijente iz baze.
Nakon zauzimanja Srebrenice u julu 1995. godine, snage bosanskih
Srba su pogubile nekoliko hiljada mukaraca Bonjaka. Ukupan broj rtava
kree se vrlo vjerovatno izmeu 7.000-8.000.
Zadatak MUP-u je doao sa vrha

Borovanin i njegova jedinica nisu djelovali samostalno na podruju
Srebrenice. Njihovi zadaci su stigli sa vrha od strane vojnih struktura i
nadzirani sa vrha od strane civilnih struktura. Ti zadaci su bili u skladu sa
planom istrebljenja Bonjaka iz Srebrenice.
Civilne strukture
Miroslav Deronji, civilni povjerenik za Srebrenicu, bio je glavni
civilni funkcioner u Srebrenici. Direktno je odgovarao predsjedniku RS,
Radovanu Karadiu, koji ga je i imenovao. Izbor Deronjia (koji je ve
bio na vodeoj poziciji u Bratuncu i lan Glavnog odbora SDS-a od ljeta
1993. godine) na mjesto povjerenika Karadi je medijima objavio dana 11.
jula, paralelno sa objavom vijesti da su bosanski Srbi odnijeli pobjedu u
Srebrenici. Poevi od 11. jula, Deronji je imao slobodan pristup Karadiu
te, prema vlastitoj izjavi, bio u stalnom kontaktu sa predsjednikom. U
istoj izjavi navodi i nekoliko radio i telefonskih razgovora, kao i direktne
445
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 446
sastanke sa predsjednikom na Palama u noi izmeu 11. i 12. jula te ponovo

u jutarnjim satima 14. jula. Borovanin (u svojim izjavama) te Vasi i Kova
u svojim iskazima pred ovim sudom potvrdili su bliski odnos Deronjia sa
Karadiem kao i njegovu stalnu komunikaciju sa predsjednikom tokom tih
dana. Deronji je prihvaen kao civilni predstavnik predsjednika. Deronji je,
prema iskazu Kovaa, tih dana bio stalno sa predsjednikom, te mu stalno
davao bezbjednosne i sve ostale informacije.
Iako Borovanin i Specijalna policija MUP-a u tehnikom smislu
nisu bili dio bilo kakve slubene civilne hijerarhije izvjetavanja tokom
perioda pretpotinjenosti VRS-u, Borovanin je esto bio sa Deronjiem, dok
je Deronji rekao da je Borovanin bio izvor informacija. Borovanin je
rekao da je bio u Deronjievom sjeditu dana 12. jula, a Deronji je potvrdio
da je Borovanin bio jedan od onih koji su mu toga dana prenosili vijesti o
deavanjima u enklavi. Deronji je rekao da je Borovanin bio jedan od onih
koji su mu dana 13. jula rekli da Muslimane zarobljavaju i likvidiraju u
Konjevi polju. Borovanin je bio taj koji je rekao Deronjiu da je Mladi
izdao naredbu za pokret jedinica prema epi dana 14. jula, a Borovanin je
obavijestio Deronjia i o pogubljenjima u Kravici. Isto tako, Dragomir Vasi,
naelnik CJB Zvornik, nije bio u komandnoj hijerarhiji koja je zvanino
obuhvatala prepotinjenu policiju MUP-a. Meutim, Vasi je govorio o
zadacima i aktivnostima pretpotinjenih jedinica MUP-a u svojim depeama
upuenim Ministarstvu unutranjih poslova na Palama. Borovanin je
pripremio izvjetaj o periodu tokom kojeg je komandovao jedinicom
Specijalne policije koja je osnovana naredbom br. 64/95 i isti lino
predoio Vasiu.
Vojne strukture
General Mladi, komandant Glavnog taba VRS, bio je glavni
vojni oficir u Srebrenici. Odgovarao je vrhovnom komandantu, predsjedniku
Karadiu. Njegovo prvo pojavljivanje na podruju Srebrenice zabiljeeno je
dana 10. jula da bi nakon toga bio u fokusu vojne pobjede usmjeravajui
kamere na ulice Srebrenice, te bio osoba zaduena za drugu fazu istrebljenja
Bonjaka vodei tri sastanka u hotelu Fontana i ostavljajui dojam da je
glavni i kada su kamere upaljene i kada nisu. Borovanin je u svom izvje446
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 447
taju o prepotinjavanju naveo da je general Mladi lino komandovao

Operacijom od 11. jula. U svojstvu prvog ovjeka Glavnog taba, bio je na
vrhu komandne strukture u tom geografskom podruju koja je obuhvatala
slijedee jedinice po hijerarhiji: Drinski korpus kojim je komandovao
general Milenko ivanovi, a zatim general Radislav Krsti; brigade
Drinskog korpusa, ukljuujui i Bratunaku brigadu kojom je komandovao
pukovnik Vidoje Blagojevi; Zvorniku brigadu kojom je komandovao
potpukovnik Vinko Pandurevi, a njega je u odsustvu mijenjao major
Dragan Obrenovi.
Meutim, postojalo je i neto to je Borovanin opisao kao paralelna
hijerarhijska struktura: bezbjednosno-obavjetajni organi koji su djelovali na
nivou Glavnog taba, korpusa i brigada, ali i vrili meusobnu koordinaciju
u okviru hijerarhije od Glavnog taba preko korpusa i brigada. General Mladi
je bio vrh obje hijerarhije i preko njih nareivao sprovoenje druge faze
osloboenja Srebrenice. Dokazi potvruju da su slijedei oficiri iz
bezbjednosno-obavjetajnih organa bili prisutni i uestvovali u aktivnostima
u Srebrenici u kritinom periodu: pukovnik Radoslav Jankovi, obavjetajac
pri Glavnom tabu VRS-a, koga su vidjeli zajedno sa generalom Mladiem
na sastancima u hotelu Fontana i pukovnik Ljubia Beara, naelnik
bezbjednosti Glavnog taba VRS, koga je Borovanin vidio u Bratuncu
dana 12. jula i koji je aktivno uestvovao u planu ubijanja. Na nivou
Drinskog korpusa su bili potpukovnik Vujadin Popovi, pomonik komandanta za bezbjednost, i potpukovnik Svetozar Kosori, naelnik za
obavjetajne poslove. Na nivou brigade, kapetan Momir Nikoli je bio
pomonik komandanta za bezbjednost i obavjetajne poslove Bratunake
brigade, a porunik Dragomir Nikoli je bio pomonik komandanta za
bezbjednost Zvornike brigade. Oni su imali svoje podreene kojima su
davali zadatke. Ova hijerarhija je imala primarnu odgovornost za plan
istrebljenja Bonjaka iz Srebrenice.
Dokazi ukazuju na visok stepen koordinacije unutar ove hijerarhije
uz koritenje iskljuivo usmenih nareenja. Slijedi nekoliko primjera.
Potpukovnik Popovi i potpukovnik Kosori su prvo usmenim putem
zaduili Momira Nikolia da vri koordinaciju prisilnog preseljenja i
ubijanja u jutarnjim satima 12. jula, ubrzo nakon zavretka sastanka na
kojem je Mladi rasporedio zadatke za taj dan. Popovi je nazvao Dragomira
Nikolia u veernjim satima 13. jula da mu prenese naredbu od Mladia da
447
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 448
locira mjesta za smjetanje i ubijanje zarobljenika koji su autobusima

dovezeni na tu lokaciju. Nakon nekoliko sati, pukovnik Beara je usmenim
putem naredio Momiru Nikoliu da ode u Zvornik i da se sastane sa
Dragomirom Nikoliem kako bi potvrdio Popovievo nareenje i vrio
dalju koordinaciju ubijanja u Zvorniku. I pukovnik Beara je doao u
Deronjiev ured u nonim satima 13. jula i rekao mu da je doao po
Mladievom nareenju, kao i to da e svi zarobljeni mukarci biti pobijeni.
Popovi je u septembru rekao Momiru Nikoliu da mu je Glavni tab naredio
da prebaci tijela Bonjaka koji su ubijeni u Bratuncu i Zvorniku, te je za to
traio Nikolievu pomo.
Upravo su se u ovu paralelnu hijerarhiju uklapali Borovanin i
prepotinjena Specijalna policija MUP-a. Prema naredbi br. 64/95,
Borovanin je trebao da se javi generalu Krstiu radi prepotinjavanja.
Meutim, prema Borovaninu, kad je isti pokuao da putem telefona
kontaktira generala Krstia u popodnevnim satima 11. jula, poziv je
preusmjeren generalu Mladiu koji mu je rekao ne pokuavaj da bilo ta
izbjegava, ve izvri svoje zadatke. Nakon toga, prema rijeima Borovanina, sve naredbe su dolazile od generala Mladia i radilo se o usmenim
nareenjima. Borovanin je rekao da je pojedina nareenja dobio lino od
Mladia. Meutim, general Mladi je izdavao nareenja Borovaninu i preko
drugih lica u lancu komandovanja. Vijee nalazi znaajnim to to se ta
nareenja nisu prenosila kroz komandnu strukturu korpusa ili brigade.
Umjesto toga, general Mladi je odabrao da prenese ta nareenja preko
bezbjednosno-obavjetajnih organa a, prema Borovaninu, veinu nareenja
je prenio Momir Nikoli. Na pitanje istraitelja MKSJ-a da li ste koordinarali
sa zapovjednicima jedinica Bratunake brigade? Borovanin je odgovorio:
Ne, samo sam vidio Momira Nikolia. Zadatak Momira Nikolia 12. i
13. jula je bio da koordinira istrebljenje Bonjaka Srebrenice prisilnim
preseljenjem i ubijanjem. Uloga Nikolia kao posrednika putem kojeg je
Mladi dao konkretne zadatke Borovaninu koje treba da izvre jedinice
MUP-a pod njegovom komandom potvruje ne samo to da su nareenja
dola sa vrha, ve i da su ta nareenja obuhvatala zaduenja koja su bili u
okviru Nikolievog zadatka: koordinacija istrebljenja Bonjaka iz Srebrenice.
448
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 449
Aktivnosti MUP-a su bile poznate vrhovnom rukovodstvu

Vojni i civilni vrhovi nisu djelovali samostalno. Miroslav Deronji
i Dragomir Vasi su esto bili zajedno. Vasi se sastajao i sa Mladiem u
jutarnjim satima 12. i 13. jula kad su se rasporeivali zadaci, te je izvjetavao
Ministarstvo unutranjih poslova na Palama o tim zadacima i nainu
njihovog izvrenja na terenu od strane MUP-a, a to se odnosilo ne samo na
policijske jedinice iz Zvornika ve i na pretpotinjene jedinice Specijalne
policije koje su bile pod Borovaninovom komandom. Deronji je bio u
stalnom kontaktu sa Karadiem te je esto dobijao informacije od
Borovanina. Iako je Kova svjedoio o rivalstvu izmeu Mladia i
Karadia, postoje dokazi koji potvruju da su ova dvojica komunicirali i
koordinirsali sprovoenje plana. Jedan primjer te komunikacije izmeu
Karadia i Mladia je bio dolazak pukovnika Beare u Deronjievu
kancelariju u nonim satima 13. jula u vezi sa Karadievim obeanjem
Deronjiu poslau ovjeka koji ima uputstva oko toga ta se mora uiniti.
Beara je tom prilikom rekao da se moraju ubiti svi zarobljenici. Sve gore
navedeno ukazuje na organizacionu strukturu u kojoj su oni na vrhu imali
efektivnu i estu komunikaciju i koordinaciju u kritinom periodu.
Prema tome, aktivnosti lica na vrhu u popodnevnim i veernjim
satima 13. jula relevantne su za dogaaje koji su se u to vrijeme desili u
skladitu u Kravici. Najistaknutiji vojni predstavnik vrhovnog rukovodstva
je bio general Mladi. Postoji veliki broj dokaza da se Mladi pojavio na
livadi u Sandiima oko 12:00 sati ili neto kasnije dok je tamo bio veliki broj
zarobljenika. Prema iskazima svjedoka, Mladi se zadrao 10-15 minuta,
obratio se zarobljenicima i rekao da im se nita loe nee desiti i da su sigurni.
Nakon to je odrao govor, bio je u drutvu nekoliko oficira, ukljuujui i
Borovanina. Dragomir Stupar je posvjedoio da je vidio Borovanina i
Mladia u zajednikom razgovoru.
Pogubljenja u Kravici su bila u skladu sa Planom vrhovnog

rukovodstva
Miroslav Deronji, glavni civilni funkcioner u Srebrenici, smatrao
je da je postojao Plan sa vrha da se pobiju svi zarobljenici na podruju
449
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 450
Bratunca. Karadi je Deronjiu dana 9. jula u vezi sa Bonjacima iz

Srebrenice rekao sljedee: Miroslave, treba ih sve pobiti. Deronji je imao
razloga da se prisjeti ovog komentara dana 13. jula kad je saznao za ubistva
u Kravici, likvidacije du puta u Konjevi Polju, ubistva u koli Vuk
Karadi, te prisustvo hiljada zarobljenika koji su autobusima prebaeni iz
Potoara i podruja oko Bratunca, pa ak i iz optine Milii. U njegovoj izjavi
MKSJ-u stoji: Sjetio sam ta mi je Karadi rekao na Palama 9.-tog i mislio
sam da e ih ubiti u Bratuncu. Iz Deronjieve izjave jasno proizlazi da on
nikad nije sumnjao da e ti ljudi biti ubijeni. Bio je zabrinut da samo oni ne
budu ubijeni u Bratuncu.
injenica da su ubistva ve poela te njegov susret sa pukovnikom
Bearom u nonim satima 13. jula potkrijepljuju njegov strah da e oni biti
ubijeni u Bratuncu. Beara je izriitio potvrdio da je on bio tu da vidi ubijanje
zarobljenika. Iako je Beara ve imao planove za transport zarobljenika u
Zvornik, insistirao je kod Deronjia da se izvre dodatna pogubljenja u
Bratuncu. Dana 14. jula, nakon to su se neki od zarobljenika kretali prema
lokacijama za smjetaj i pogubljenje u Zvorniku, dokazi ukazuju da su dodatni
zarobljenici odvedeni u skladite u Kravici i ubijeni (vidi III.B.5, supra gore).
Pukovnik Beara je doao do ciglane u Bratuncu u ranim jutarnjim satima 14.
jula kako bi pronaao druge lokacije za ubijanje u blizini Bratunca osim
skladita u Kravici. Nakon to je Deronji insistirao da se naknadna ubistva
vre na drugim mjestima, Beara je odustao te su preostali zarobljenici na
kraju odvedeni u Zvornik.
Odbrana svih optuenih tvrdi da nije postojao unaprijed pripremljen
plan za ubijanje zarobljenika prije dolaska pukovnika Beare u Deronjievu
kancelariju u nonim satima 13. jula, te da VRS nije imala puno izbora od
veernjih sati 13. jula izuzev da ubije zarobljenike jer ih je bio ogroman
broj: predstavljali su prijetnju po bezbjednost srpskih civila, nisu ih mogli
hraniti, smjestiti i brinuti se za njih, a i situacija je bila haotina. Dokazi ne
potkrijepljuju ovakvo tumaenje dogaaja. Broj zarobljenika je zapravo bio
manji od oekivanog jer su naredbe glasile da se zarobe svi mukarci
Bonjaci u Potoarima i svi oni koji bjee u koloni, a radilo se o poznatom
broju (vidi dio V.E gore). Isto tako, bosanski Srbi se nisu snali u situaciji,
pa su pogreno procijenili koliine hrane, vode, higijenskih potreptina i
medicinske pomoi potrebne za bonjake zarobljenike koji su prisiljeni
ili nagovoreni da se predaju. Nije bilo nikakvih priprema ili namjere da se
450
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 451
bilo kojem zarobljeniku obezbijedi hrana, voda, adekvatan smjetaj,

higijenske potreptine ili medicinska njega a ni situacija nije bila haotina u
organizacionom smislu. Izvrena je organizacija i obezbijeeno ljudstvo za
sistematski i efikasan transport hiljada zarobljenika prema Zvorniku,
obezbjeivanje zarobljenika na odreenim lokacijama, ubijanje zarobljenika
na odreenim lokacijama i pokapanje zarobljenika u odreenim grobnicama.
Uz puno manje truda i resursa, mogao se organizovati transport zarobljenika
istim autobusima i kamionima prema Kladnju ili formiranje koridora za
preostale osobe iz kolone kako bi stigli u Tuzlu. Ove opcije nisu nikad ni
bile uzete u obzir. Pukovnik Beara nije govorio o nekom novom planu kojeg
su iziskivale neoekivane okolnosti, ve je samo potvrdio postojei plan kad
je osobama koje su se okupile u Deronjievoj kancelariji u nonim satima
13. jula rekao slijedee:
G. Deronjiu, dobio sam nareenje sa vrha, nareenje sa vrha, da
se zarobljenici pobiju.
Genocid u Srebrenici je poinjen u skladu sa Planom

Na osnovu gore navedenih i obrazloenih injenica, Sud Bosne i
Hercegovine zakljuuje da je postojao plan snaga bosanskih Srba za
djelimino istrijebljenje zatiene grupe Bonjaka iz Srebrenice. Taj plan je
sproveden prisilnim preseljenjem ena, djece i starijih te ubijanjem
mukaraca.
Zakljuak da su ove radnje poinjene sa genocidnom namjerom
izvodi se iz slijedeih faktora koji su, izmeu ostalog, utvreni od strane
meunarodnih sudova kao relevantni faktori za ovu analizu: broj rtava;
odabir grupe ili njene imovine za objekat napada; upotreba pogrdnih
termina prema pripadnicima ciljane grupe; sistematinost i metodinost u
ubijanju; upotrebljena oruja i obim tjelesnih povreda; metodinost
planiranja; uzimanje rtava kao objekta napada bez obzira na dob ili spol;
napad na preivjele; te nain i priroda uea poinilaca. U konkretnom
sluaju, objekat napada su bili 40.000 mukaraca, ena i djece samo zato to
su bili Bonjaci. Njihovo uistrijebljenje je planirano na jedan sistematski i
metodian nain te vreno nesmanjenom estinom tokom nekoliko dana; u
tom periodu su oni bili objekat neselektivnog napada i to prvo nepropo451
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 452
rcionalnim granatiranjem grada te na cesti prema Potoarima, a onda

postupcima koji su za cilj imali da njihov dalji ivot u Srebrenici bude
nemogu, a da se njihov izlazak iz Srebrenice pretvori u uas. Namjeravana
i neizbjena direktna posljedica je jedino mogla biti smrt i nepovratno uniteni
ivoti. Namjeravana i neizbjena kolektivna posljedica je jedino mogla
biti istrijebljenje znaajnog dijela meunarodno-pravno zatiene grupe.
Sud BiH zakljuuje da je u Srebrenici poinjen genocid u skladu
sa gore opisanim genocidnim planom.
Ovaj zakljuak Suda BiH je u skladu sa zakljucima MKSJ-a u
predmetima protiv Krstia i Blagojevia te zakljucima Meunarodnog
suda pravde u predmetu po tubi Bosne i Hercegovine protiv Srbije.
Pretresno vijee u predmetu protiv Krstia se prije svega pozvalo na
dokaze koji potvruju da je postojao udrueni poduhvat da se pobiju svi
vojno sposobni mukarci bosanski Muslimani bez obzira na to da li su
posrijedi bili civili ili vojnici. Pretresno vijee je implicitno potvrdilo da ova
injenica iskljuuje opravdanje za ubistva iz razloga vojne ili sigurnosne
prirode, istiui da su snage bosanskih Srba morale biti svjesne katastrofalnih posljedica nestanka dviju ili triju generacija mukaraca za opstanak
tradicionalno patrijarhalne zajednice. Nadalje, Pretresno vijee je potvrdilo
da se istrebljenje bonjakih mukaraca iz Srebrenice odvijalo paralelno
sa prisilnim premjetanjem ostatka populacije bosanskih Muslimana iz
Srebrenice, nekih 25.000 ljudi, ... u Kladanj. Shodno navedenom, Pretresno
vijee je zakljuilo da su snage bosanskih Srba znale, u momentu kad su
odluile da pobiju sve vojno sposobne mukarce, da e ta ubijanja, u sprezi
sa prisilnim premjetanjem ena, djece i staraca, neizbjeno za posljedicu
imati fiziki nestanak bosansko-muslimanskog stanovnitva u Srebrenici.
Na kraju, Pretresno vijee smatra da je jaka indikacija namjere unitavanja
grupe kao takve sakrivanje i ponovno ukopavanje leeva masakriranih
mukaraca Bonjaka.
Pretresno vijee je u predmetu protiv Blagojevia usvojilo isti
pristup i zakljuak: Pretresno vijee konstatuje da su snage bosanskih Srba
ne samo znale da e ubijanje mukaraca, kombinovano s prisilnim premjetanjem ena, djece i starijih ljudi, za neizbjenu posljedicu imati fiziki
nestanak stanovnitva Srebrenice bosanskih Muslimana, nego su nedvosmisleno namjeravale da tim djelima fiziki unite ovu grupu. Konkretno,
Pretresno vijee je konstatovalo da razdvajanje mukaraca od preostalog
452
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 453
dijela stanovnitva bosanskih Muslimana pokazuje da je postojala namjera

segregacije zajednice to je na kraju trebalo da dovede do unitenja
bosanskih Muslimana iz Srebrenice. Pretresno vijee takoe pojanjava
slijedee:
Prisilno premjetanje ena, djece i starijih ljudi predstavlja
manifestaciju posebne namjere da se iz srebrenike enklave ukloni
stanovnitvo bosanskih Muslimana. Nain na koji je ovo premjetanje
provedeno primjenom sile i prinude, pri emu premjetene osobe nisu
registrovane, paljenjem kua nekih od tih ljudi, ime je upuena jasna
poruka da nemaju gdje da se vrate i, to je znaajno, uzimanjem za objekt
napada bukvalno cjelokupno stanovnitvo bosanskih Muslimana Srebrenice,
ukljuujui starije ljude i djecu jasno ukazuje na injenicu da je to bilo
sredstvo iskorjenjivanja stanovnitva bosanskih Muslimana sa teritorije
na kojoj je ivjelo.
Isto tako, Meunarodni sud pravde je zakljuio:
Radnje poinjene u Srebrenici, a koje potpadaju pod lan II. stav
a) i (b) Konvencije o genocidu, poinjene su sa konkretnom namjerom da
se djelimino uniti grupa Muslimana Bosne i Hercegovine kao takva; shodno
navedenom, radi se o radnjama poinjenja genocida koje su poinili
pripadnici vojske i policije RS u i oko Srebrenice u julu mjesecu 1995. godine
koji je poeo oko 13.7.1995. godine.
Sedmorici osuenih izreene su kazne dugotrajnog zatvora u
ukupnom trajanju od 284 godine. U toku su drugi postupci pred Sudom
Bosne i Hercegovine po optunicama Tuiteljstva za genocid. U toku su
opsene istrage u Tuiteljstvu BiH protiv desetina sauesnika u genocidu iz
1995. godine.
453
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 454
REZIME
U radu se daje kratak osvrt na organizaciju posebnih odjela za ratne
zloine u Sudu i Tuiteljstvu Bosne i Hercegovine, a meu njima se poseban
akcenat stavlja na mjesto i ulogu posebnog tima VI, koji je zaduen za
istraivanje i procesuiranje zloina genocida u Srebrenici 1995. Posebno se
istiu problemi i iskustva u istraivanju dogaaja u vezi sa genocidom u
Srebrenici, kao i koritenje dokaza (transkripti svjedoka, forenziki dokazi i
dr.) Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju u Hagu.
Raspravlja se i o koritenju utvrenih injenica iz pravosnanih
presuda ICTY-a u predmetima Krsti, Blagojevi i dr. pred Sudom Bosne i
Hercegovine. Rad daje odgovor na pitanje kakvu ulogu imaju ili bi trebali
imati svjedoci, zatieni svjedoci, insajderi u sudskim postupcima u dokazivanju zloina genocida.
Na kraju rada se prezentiraju i primjenljivi standardi u dokazivanju
genocida koji su uspostavljeni pred Sudom Bosne i Hercegovine u pravosnano okonanom predmetu Milo Stupar i dr. (Kravica).
454
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 455
SUMMARY
The paper gives a short comment to the organization of separate
departments for war crimes in the Court and Prosecutors Office of Bosnia
and Herzegovina, with special emphasis put on the position and role of a
special team VI, which is responsible for the research and instituting legal
proceedings for the crime of genocide committed in Srebrenica in 1995.
Especially the problems and experiences in researching the events related
to the genocide in Srebrenica, as well as to using of evidence (transcripts
submitted by witnesses, phorensic evidence and others) by the International
Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia in The Hague (ICTY) are the
most important among them.
It also discusses the use of the facts established in the ICTY unappealable judgments in Cases Krsti, Blagojevi and others before the Court of
Bosnia and Herzegovina. The paper gives the answer to the question what
role have or what role should have the witnesses, protected witnesses, insiders
in the legal proceedings while proving the crime of genocide.
At the end, the paper presents the applicable standards in proving
genocide established before the Court of Bosnia and Herzegovina in legally
and validly finalized Case Milo Stupar and others (Kravica).
455
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 456
Mr. Sabina Galijatovi, Institut za istraivanje

TRETMAN DOKAZA U MEUNARODNOM SUDSTVU ZA

ZLOIN GENOCIDA - INTERESI DRAVA IZNAD
PRAVA RTAVA
Razvoj meunarodnog prava, naroito kada je rije o odgovornosti

drava i pojedinaca za meunarodno protupravna djela, u zadnjih nekoliko
decenija je iao u pravcu korijenitih promjena. Pitanja nekanjivosti, u smislu
nemogunosti skrivanja pod platom imuniteta, pa ak i za efove drava,
velikim dijelom su prevaziena.
Meutim, postoji veliki broj otvorenih pitanja vrijednih konstruktivne
naune analize kada je rije o meunarodnom sudstvu, samim postupcima,
ulozi meunarodnog sudije te naroito tretmanu dokaza kao kljunom
elementu za odreivanje odgovornosti, kako pojedinaca tako i drava za
najtee povrede meunarodnog prava.
Od prvih presuda meunarodnih vojnih sudova u Nirnbergu izv.
Nrnberg i Tokiju koje su osudile najtee zloine meunarodnog prava, pa
do pravne prakse ad-hoc Tribunala za bivu Jugoslaviju i Ruandu i Meunarodnog suda pravde, meunarodno pravo se razvijalo pod budnim okom
drava. Drave su, kao osnovni subjekati meunarodnog prava, vrlo esto
pitanja zatite svojih interesa stavljali iznad interesa rtava i pravde.
Za razliku od normi meunarodnih ad hoc sudova za bivu Jugoslaviju i Ruandu, norme meunarodnih vojnih sudova u Nirnbergu i Tokiju
po pitanju tretmana dokaza nisu bile mnogobrojne, ali je njihova efikasnost
u skladu sa datim okolnostima bila primjerena. Tako je u statutu Nirnberkog
suda utvreno da Tribunal treba striktno limitirati procese na brzu procjenu
postavljenih optubi1, te da nee biti vezan tehnikim pravilima koja se
odnose na primjenu dokaza. Nadalje, Statut Nirnberkog suda predvidio je
1
456
lan 18., Statut Meunarodnog vojnog suda u Ninbergu.
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 457
i da e Sud usvojiti i primjenjivati, koliko god je mogue, brzu i neformalistiku proceduru i prihvatiti svako sredstvo za koje nalazi da ima dokaznu
vrijednost2 kao i da nee zahtijevati da mu se predoe dokazi kada se radi
o javnim, opte poznatim injenicama, ve e ih smatrati prihvaenim.3
Dakle, volja drava kada se radi o meunarodnim vojnim sudovima
u Ninbergu i Tokiju bila je jasno odreena, uprkos svim kritikama koje s
aspekta dananjeg razvoja meunarodnog prava moemo uputiti u smislu
nedostataka prava na albu ili ostvarivanju pravde pobjednika. Tako se u
doktrini meunarodnog prava istie: Dok su vojni sudovi u Nirnbergu i
Tokiju vodili jedinstvene kolektivne procese, to je omoguilo sveobuhvatnu
analizu kriminalnog fenomena, Meunarodni sud za bivu Jugoslaviju nije
mogao napredovati nego polako, u skladu sa hapenjima i procesima4.
Meunarodno pravo, kao grana prava koja je jo uvijek u ranoj fazi
razvoja po pitanju nekih svojih aspekata kao to su krivina odgovornost,
danas je na prekretnici. Tretman najteih krenja meunarodnog prava u
Bosni i Hercegovini je upravo jedan od najeklatantnijih primjera kako
evolucije u teoretskom smislu tako i tekih krenja ljudskih prava rtava, koje
upravo meunarodno sudstvo, odvajajui se od svog osnovnog zadatka,
proizvodi svojim propustima i neinjenjem, te time dovodi do uskraivanja
pravde rtvama.
Tretman dokaza, proizvoljno odreivanje njihove vrijednosti,
krenje samog osnova prava na pravino suenje tolerisanjem sakrivanja
kljunih dokaza, odnos prema rtvi kao administrativnom elementu ili
imaginarnoj stranki u sporu koji je dovodi u neravnopravan poloaj, samo
su neki od elemenata tekih krenja ljudskih prava rtava koji su protivni svim
osnovnim demokratskim postavkama prava i Pravde uopte.
Od velikog znaaja je i injenica da se radi o povredi ljudskih prava
rtava meunarodnog karaktera, koja su kao takva u meunarodnom pravu
ljudskih prava neprikosnovena i nedjeljiva. A isto tako, jo je alarmantnija
injenica da se ove povrede ine od strane meunarodnog sudstva, koje je
upravo i osnovano da provodi i zatiti meunarodni poredak i prava rtava.
2
Idem, lan 19.

Idem, lan 21.
4
Ascensio Herve, ODGOVORNOST U PREDMETU BOSANSKOG GENOCIDA
PRED MEUNARODNIM SUDOM PRAVDE, Generalna revija meunarodnog javnog
prava (RGDIP), April-juni 2007- broj 2.
3
457
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 458
Tretman dokaza pred hakim Tribunalom - povrijeena

prava rtava
Kljuni dokazi za odgovornost drava Srbije i Crne Gore za poinjeni
genocid u Bosni i Hercegovini, poznata je injenica, bili su nedostupni. Meu
takvim dokazima su i zapisnici sa sjednica Vrhovnog savjeta odbrane
Jugoslavije, najvieg vojnog organa Savezne Republike Jugoslavije u ijem
su radu uestvovali predsjednik Savezne vlade, predsjednici Srbije i Crne
Gore i vrhovni komandant vojske Jugoslavije. Vrhovni Savjet odbrane, kao
jedna od kljunih dravnih institucija, bio je organ koji je odreivao strateke
dravne ciljeve i sudjelovao u pripremi i izvoenju dogovorenog plana
na terenu.
U toku sudskog procesa protiv Slobodana Miloevia, krajem maja
2003. godine, pristup arhivi Vrhovnog savjeta odbrane ishodili su strunjaci
iz Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju. Na osnovu uvida
u ovu dokumentaciju oni su utvrdili da dokumenati VSO-a sadre klju
svih zagonetki i injenicu da dokumenti jasno pokazuju podreenost
srpskih voa u Bosni i Hercegovini i njihove vojske, vlastima u Beogradu,
te da se van razumne sumnje moe dokazati odgovornost Miloevia i
njegove drave za rat i zloine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj5.
Dravno rukovodstvo Srbije i Crne Gore e u oktobru 2003. godine
potvrditi ove teze: Ako vam pomognemo da postignete Miloevievu
osudu za genocid, naa e drava pred Meunarodnim sudom pravde
biti osuena za genocid i morat emo platiti milijarde odtete Bosni
i Hercegovini6.
Da bi uspjeli u svojim namjerama da izbjegnu osudu za poinjeni
genocid, a da bi ipak ispunili svoje meunarodne obaveze koje ih obavezuju
na saradnju sa hakim Tribunalom7, dravno rukovodstvo Srbije i Crne Gore
5
Florence Hartmann, MIR I KAZNA - TAJNI RATOVI MEUNARODNE

POLITIKE I PRAVOSUA, Baybook, Sarajevo 2007, str. 77.
6
Goran Svilanovi, srbijanski ministar vanjskih poslova, 3. oktobra 2003. godine, dat
e ovu izjavu i dodati: Htjeli bismo s Bosnom pregovarati o povlaenju tube, ali za to bi
trebalo rijeiti Mladievo pitanje. im se to rijei, stvari e ii na bolje. Vidi, Florence
Hartmann, MIR I KAZNA: TAJNI RATOVI MEUNARODNE POLITIKE I PRAVOSUA, Baybook, Sarajevo 2007.
7
lan 29 Statuta ICTY-a predvia da Drave moraju saraivati s Meunarodnim
sudom u istrazi i krivinom gonjenju osoba optuenih da su poinile teka krenja
458
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 459
e, koristei same odredbe hakog Pravilnika o postupku i dokazima, uspjeti

izbjei pravdu.
Naime, lan 54 bis (F) Pravilnika o postupku i dokazima ICTY-a
omoguava svakoj dravi u postupku da uloi prigovor na objelodanjivanje
odreenih dokumenata ili dijelova dokumenata te da ogranii njihovu
upotrebu samo za odreene predmete pred ICTY-em ukoliko bi takvo
objavljivanje nakodilo interesima nacionalne bezbjednosti drave.
Meutim, isti lan, nadalje, postavlja i dodatne zahtjeve koji moraju
biti ispunjeni da bi se ovo pravilo moglo primijeniti, te navodi da u svojoj
najavi prigovora drava mora navesti, u mjeri u kojoj je to mogue, osnovu
po kojoj tvrdi da e interesi njene nacionalne bezbjednosti biti ugroeni, te
proceduru oko provedbe ovog pravila8.
Srbija i Crna Gora e pribjei upotrebi lana 54 bis da bi uinila
nedostupnim kljune dokaze o umjeanosti svog dravnog rukovodstva u
genocidu poinjenom u Bosni i Hercegovini. Tako e haki Tribunal u toku
postupka protiv Slobodana Miloevia konstatovati da je sporenje sa
Srbijom i Crnom Gorom na osnovu pravila 54 bis dovelo do ak 16 odluka
Pretresnog vea u ovom predmetu, te da najznaajnija zbirka dokumenata
koja je dobijena kao rezultat tog sporenja na osnovu pravila 54 bis bile su
meunarodnog humanitarnog prava, kao i da Drave moraju bez nepotrebnog odgaanja
udovoljiti svakom zahtjevu za pomo ili nalogu koji je izdalo pretresno vijee, to, izmeu
ostalog, ukljuuje sljedee: a) utvrivanje identiteta i pronalaenje osoba; b) uzimanje
iskaza i dostavu dokaza; c) uruenje dokumenata; d) hapenje ili pritvaranje osoba; e)
predaju ili dovoenje optuenih pred meunarodni sud. Isto tako. Pravilo 7 bis Pravilnika
ICTY-a predvia da se zbog nepridravanja odluka Pretresnog vijea od strane jedne
drave, protiv iste moe podnijeti prijava Savjetu sigurnosti UN-a.
8
lan 54. bis Pravilnika o postupku i dokazima nadalje navodi da se od sudije ili
pretresnog vijea moe zatraiti da se za pretres o prigovoru odrede odgovarajue
zatitne mjere, ukljuujui konkretno: a) odravanje pretresa o prigovoru in camera i ex
parte; b) odobrenje da se dokumenti podnesu u redigovanom obliku, popraeni izjavom
vieg dravnog funkcionera pod zakletvom u kojoj se objanjavaju razlozi redigovanja;
c) izdavanje naloga da se ne radi transkript pretresa i da se dokumenti koji Meunarodnom
sudu nee vie biti potrebni vrate direktno dravi, a da se ne zavode u Sekretarijatu i ne
zadravaju na neki drugi nain, te da se odredi samo jedan sudija iz vijea koji e pregledati
dokumente i sasluati argumente; i/ili da se dravi dozvoli da za taj pretres obezbijedi
svoje simultane prevodioce i svoje prijevode osjetljivih dokumenata.
459
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 460
stenografske beleke Vrhovnog saveta odbrane i Saveta za usaglaavanje

dravne politike9.
Upotreba, od strane Srbije i Crne Gore, navedenog lana 54. bis (F)
Pravilnika o postupku i dokazima ICTY-a, koji zarad interesa bezbjednosti
drave dozvoljava ogranienje koritenja odreenih dokaza samo u odreenim predmetima pred hakim Tribunalom kao i njihovo redigovanje,
odnosno zatamnjivanje odreenih dijelova dokumenta, ime onemoguava
pristup rtava i javnosti istima, bie u tom smislu jasna.
Po argumentima koje je pred ICTY-em navela Srbija i Crna Gora,
bezbjednost drave Srbije i Crne Gore nala se je nasuprot osnovnim ljudskim
pravima rtava, i osnovnim postulatima pravde i pravinosti. Preivjele
rtve genocida, koje su bile prepreka ostvarenju Miloevievih planova o
Velikoj Srbiji, postaju ponovo prepreka odnosno prijetnja bezbjednosti
Drave Srbije i Crne Gore, samom injenicom da bi mogli ostvariti svoja
prava, u prvom redu pravo na pravian proces i pravo na nadoknadu tete,
na koje se kao kljuni element za skrivanje dokaza pozivaju visoki dunosnici
drave Srbije i Crne Gore.
Meutim, sudije hakog Tribunala prihvatie ovakvu zloupotrebu
lana 54 bis (F). Oni e uvaiti argumente drave Srbije i Crne Gore prema
kojima je vitalni nacionalni interes Srbije i Crne Gore da izbjegne osudu
za genocid. Isto tako e i uvaiti da u polje primjene lana 54 bis (F) Pravilnika
o postupku i dokazima hakog Tribunala kao mogue ugroavanje
nacionalne sigurnosti, ulazi i izbjegavanje obaveza prema rtvama,
proisteklih iz zloina genocida poinjenog nad njima, kao to je pravo na
reparacije.
Dakle, sudije hakog Tribunala tako e i sami uestvovati u krenju
Rezolucije 827 Savjeta sigurnosti UN-a, kojom je i osnovan ICTY, a koja
eksplicitno navodi da e zadatak Tribunala biti ispunjen, bez povrede prava
rtava da putem drugih odgovarajuih naina trae reparacije za tetu
nastalu kao rezultat krenja meunarodnog humanitarnog prava10.
Naime, ova odredba explicite potvruje prava rtava na reparacije budui da
9
ICTY, IT-02-54-T, Tuilac protiv Slobodana Miloevia - Javni podnesak sa

poverljivim dodatkom A, Zahtev za ogranieno dodatno izvoenje dokaza Tuilatva u
vezi s bosanskom i kosovskom komponentom predmeta, str. 7. i 8. fusnota 20.
10
Rezolucija 827 Savjeta sigurnosti UN-a od 25. maja 1993. S/RES/827 (1993).
460
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 461
sama pravila hakog Tribunala ne predviaju mogunost reparacija niti

nadoknade tete rtvama pred ICTY-m. Meutim, pravila drugih sudova kao
to je Meunarodni sud pravde predviaju reparacije.
Dakle, odobrivi i uestvujui u skrivanju kljunih dokaza u jasno
izreenom cilju onemoguavanja da drava Srbija i Crna Gora ne bude
kanjena pred Meunarodnim sudom pravde, koji kao takav predvia pravo
na reparaciju rtvama - sudije hakog Tribunala su prekrili osnovne
postulate svoje misije i time sprijeili ostvarenje pravde.
U isto vrijeme, dok su Tuilatvo i sudije hakog Tribunala, iza kulisa,
u svojim najee povjerljivim odlukama, a nekad javnim ili djelimino
povjerljivim raspravljali o ovim pitanjima upotrebe lana 54 bis, u sudnicama ICTY-a se vodio proces protiv Slobodana Miloevia, jednog od
kljunih aktera po pitanju utvrivanja odgovornosti dravnog rukovodstva
SCG za poinjeni genocid u Bosni i Hercegovini.
Upravo e u toku procesa protiv Slobodana Miloevia biti potvrena
iznimna vanost kljunih dokaza kakva je dokumentacija VSO-a, koju su
dakle sudije hakog Tribunala imale na uvid u svojoj nepreraenoj verziji.
Tako e u Odluci hakog tribunala od 16. juna 2004. godine.11 Pretresno vijee
utvrditi da postoji dovoljno dokaza da je postojao udrueni zloinaki
poduhvat koji je ukljuivao lanove rukovodstva bosanskih Srba, iji su cilj
i namjera bili da se bosanski muslimani djelimino unite kao grupa i da su
njegovi uesnici izvrili genocid u Brkom, Prijedoru, Sanskom Mostu,
Srebrenici, Bijeljini, Kljuu i Bosanskom Novom12. U ovoj meupresudi
Slobodanu Miloeviu jasno se utvruje njegova odgovornost kao efa
kolektivne drave za zloin genocida u Bosni i Hercegovini, mada konana,
pravosnana presuda Slobodanu Miloeviu nee biti izreena zbog njegove
prijevremene smrti. Tako e i kljuni dokazi, ija je upotreba bila dozvoljena
u predmetu Miloevi, nakon njegove smrti ostati zakljuani unutar hakog
Tribunala.
11
ICTY, IT-02-54-T, Odluka po prijedlogu za donoenje oslobaajue presude, od 16.

juna 2004. Tuilac protiv Slobodana Miloevia, www.icty.org. Objavljena na bosanskom
u MILOEVIU DOKAZAN GENOCID U BOSNI - MEUPRESUDA HAKOG
TRIBUNALA OD 16. JUNA 2004, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava, Sarajevo 2007.
12
ICTY, IT-02-54-T, predmet Tuilac protiv Slobodana Miloevia, odjeljak IV.B.2
Odluke po prijedlogu za donoenje oslobaajue presude , www.icty.org
461
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 462
Osim ovih kljunih dokaza, kakvi su stenogrami sa sjednica VSO, i

drugi dokazni materijal koji e biti razmatran u predmetu Miloevi, ostae
povjerljiv i nedostupan. Na postojanje ovih i ovakvih dokaza ukazae same
sudije hakog Tribunala kada se pozivaju na njih u dijelovima svojih
javnih podnesaka i odluka, iako je njihov sami sadraj zaveden kao povjerljiv.
Tako e u toku suenja Slobodanu Miloeviu, meu mnogim prepiskama,
biti upuen i Javni podnesak s povjerljivim dodatkom A - Zahtjev za
ogranieno dodatno izvoenje dokaza Tuilatva u vezi sa bosanskom i
kosovskom komponentom predmeta, od 18. jula 2005.13 U istom e biti
navedeno da deo materijala u poverljivom dodatku A ima veliku dokaznu
vrednost, te da je taj materijal sutinski vaan za dokazivanje umeanosti
vlade Srbije /SRJ u masakar u Srebrenici14.
Kao primjer ovog dokaznog materijala naveden je dokument koji
pokazuje da je sistematsko nasilno premjetanje nesrba vreno u skladu s
dravnom politikom. Nadalje, u istom dokumentu, hako tuilatvo navodi
da ti dokumenti jasno pokazuju stepen i obrazac saradnje i aktivne podrke
koju je VJ pruala VRS. Isto tako, navedeno je da dokazi, kao to su personalni dosjei VJ o visokim vojnim starjeinama, pokazuju da su, tokom
pomenutih sukoba, ti oficiri neprekidno bili pripadnici VJ, koja je nastavila
da im obezbeuje plate, penzije, stanove, zdravstvenu zatitu, itd, kao i da
je VJ sve oficire visokog ranga VRS plaao preko 30. kadrovskog centra u
Beogradu i da se vreme provedeno na frontu u Bosni i Hrvatskoj raunalo
kao dvostruko vreme provedeno u slubi15, te da su visoki oficiri bili
unapreivani od strane VJ, premda su, navodno, bili na slubi u VRS16.
13
ICTY, predmet Miloevi, IT-02-54-T.

Hako Tuilavo je u ovom podnesku obrazloilo da su ovi dokazni predmeti
navedeni prema temama, odnosno kategorijama, kako je navedeno u poverljivom dodatku
A): (A) Plan etnikog ienja muslimanskog stanovnitva iz Bosne (1992); (B) Umeanost
VJ u rat u Bosni (1992-1995); (C) Umeanost MUP-a Srbije u rat u Bosni ( ukljuujui
masakr u Srebrenici) (1992-1995); (D) Personalni dosjei VJ o visokim vojnim stareinama
koji su bili umeani u ratove u Hrvatskoj i Bosni (ukljuujui masakr u Srebrenici);
(Umeanost VJ u masakr u Raku/Recak (1999)- Vidjeti detaljnije - fusnota br. 26 navedenog Podneska.
15
vezi s bosanskom i kosovskom komponentom predmeta od 18. jula 2005., str 10, 11. i 12,
te fusnota br. 36.
16
U ovom podnesku (referenca fusnota br. 15) navedeno je sledee: Zdravko Tolimir,
Milan Gvero, Radivoje Mileti, Vinko Pandurovi i Vujadin Popovi unapreeni u junu
14
462
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 463
Dokaznu vrijednost ovog materijala hako Tuilatvo je potvrdilo

tezom da e on pomoi da se lake ostvare neki od zacrtanih ciljeva Meunarodnog suda17. Ovi ciljevi su kao takvi navedeni u Rezoluciji Savjeta
sigurnosti UN-a br. 827 kojom je osnovan haki Tribunal i u kojoj se izmeu
ostalog navodi da e osnivanje meunarodnog suda i krivino gonjenje lica
odgovornih za gore navedena krenja meunarodnog humanitarnog prava
doprinijeti da takva krenja budu zaustavljena, a njihove posljedice uspjeno
otklonjene (...)18.
Ipak, uprkos svim pozitivnim kritikama koje se mogu uputiti na
raun njihovog rada, sudije Hakog Tribunala, dakle, nisu ostali dosljedni
istinskim postulatima osnova njihove misije. injenicom da su dozvolili
Srbiji i Crnoj Gori da sakrije kljune dokaze, u ime nekog apstraktnog
vitalnog nacionalnog interesa19, ne samo od oiju javnosti nego i za sve
druge procese i sudove, onemoguili su pravdu rtvama. Time su sudije
hakog Tribunala prekrili osnovna ljudska prava rtava, u prvom redu pravo
na pravian proces, jedan od osnovnih pravnih postulata u demokratskim
sudskim procedurama, stavivi ih u potpuno neravnopravan poloaj u svim
njihovim zahtjevima za pravdu koja im legitimno pripada. Transparentnost
pravde, kao njen osnovni princip, je dakle poklekla pred interesima drave,
odnosno drava u optem smislu rijei.
U prilog ovoj tezi je i injenica da je ova odluka sudija hakog
tribunala o dozvoljavanju skrivanja kljunih dokaza u nekoliko navrata bila
1995. godine (samo mesec dana pre masakra u Srebrenici), a Manojlo Milovanovi,
Radislav Krsti, Vinko Pandurovi i Vujadin Popovi dobili su unapreenja od VJ u
decembru 1995. godine (samo est meseci nakon masakra u Srebrenici, uprkos jasnim
indikacijama da su u to bili umeani).
17
vezi s bosanskom i kosovskom komponentom predmeta od 18. jula 2005, str. 11.
18
Rezolucija Savjeta sigurnosti UN-a br. 827 od 25. maja 1993, S/RES/827.
19
Meunarodno pravo, u svojoj sutinu ugovorno pravo koje je imalo za osnovni cilj
da regulie odnose meu dravama, u mnogim svojim postulatima je zasnovano na
saglasnosti drava. Tako je i u Pravilniku o postupku i dokazima hakog Tribunala unesena
odredba koja prua mogunost zatite nacionalne sigurnosti. Naime, lan 54 bis
Pravilnika omoguava dravama da se javno ne objave informacije koje bi mogle ugroziti
nacionalnu sigurnost drave.
463
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 464
preispitivana od strane razliitih sudskih vijea, koji su davali razliita

miljenja po tom pitanju. Rije je o Odlukama iji ne samo sadraj, nego i
samo postojanje, ele danas da sakriju od oiju javnosti.20
Epilog sudskog procesa protiv Slobodana Miloevia desie se 11.
marta 2006, neposredno prije iznoenja zavrnih svjedoenja odbrane, i
skorog izricanja konane presude, smru optuenog. Meutim, rasprava oko
tretmana dokaza i upotrebe lana 54 bis (F) bie nastavljena. Naime, dva
dana prije smrti optuenog, 9. marta 2006. godine, sudsko vijee u predmetu
Miloevi donijelo je Odluku po zahtjevima tuilatva i Srbije i Crne Gore
na osnovu pravila 54 bis (F).21 Ovom Odlukom, Srbiji i Crnog Gori je
naloeno da do 23. marta 2006. dostavi vie dokumenata, te je odbijen
zahtjev Srbije i Crne Gore za zatitne mjere za neke traene dokumente.
Ova Odluka je dakle bila zavedena na povjerljivoj osnovi, ali njen sadraj u
manjoj ili veoj mjeri citiran u kasnijim javnim Odlukama22 hakog Tribunala,
te se tako moglo uvidjeti da se traeni dokumenti izmeu ostalog odnose na
sjednice Vrhovnog savjeta odbrane i personalne dosijee oficira Vojske
Jugoslavije. Vrlo je vano napomenuti da je u dispozitivu ove Odluke
navedeno da e se Status ove Odluke promenijeniti za sedam dana (tj. 16.
marta) kada e ona prestati da bude poverljiva i postae javni dokument.
Meutim, Slobodan Miloevi e umrijeti u zatvorskom pritvoru dva
dana kasnije, 11. marta 2006. godine, te e 14. marta 2006. godine, dva dana
prije nego to e sadraj ove Odluke postati dostupan javnosti, haki sud izdati
nalog za obustavu cjelokupnog postupka zbog smrti optuenog, te podsjetiti
da sve zatitne mere u ovom postupku ostaju na snazi dok se ne ukinu,
izmene ili proire u skladu s procedurom navedenom u Pra-vilniku.23
20
Vidjeti predmet IT-02-54-R77.5 koji se pred hakim Tribunalom vodi protiv Florence
Hartmann za nepotivanje Tribunala zbog pretpostavljenog otkrivanja informacija koje
se nalaze u odreenim povjerljivim odlukama donijetim od strane albenog vijea u
predmetu IT-02-54-AR bis Tuilac protiv Slobodana Miloevia. (in Order in lieu of
an indictment of contempt in the case against Florence Hartmann, 27. 08. 2008., www.
icty.org).
21
Odluka po zahtjevima tuilatva i Srbije i Crne Gore na osnovu pravila 54 bis (F),
ICTY, predmet IT-02-54-T, 9. mart 2006.
22
Vidjeti naroito: Odluka po zahtjevu Srbije i Crne Gore za ukidanje ili suspendovanje
odluke od 9. marta 2006. i zahtjevu za redigovaje delova javne verzije Odluke od 12.
aprila 2006, predmet IT-02-54-T, ICTY.
23
Nalog za obustavu postupka od 14. marta 2006., ICTY, predmet IT-02-54-T Tuilac
protiv Slobodana Miloevia.
464
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 465
Ipak, rasprava oko ovih kljunih dokumenata bie nastavljena.

Drava Srbija i Crna Gora e 15. marta 2006. godine, podnijeti zahtjev da
se poniti Odluka doneena na osnovu pravila 54 bis,24 da ne bi postala javna,
te da se, ukoliko Odluka ne bude ponitena, rediguju, odnosno zatamne i
uine neitljivim25 (i) oni delovi odluke koji se odnose na zahtev Srbije i
Crne Gore za zatitne mere i (ii) oni delovi odluke koji se odnose na zahtev
Tuilatva za dostavu personalnog dosjea Ratka Mladia.
Dana, 22. marta 2006 godine, predsjednik hakog Tribunala izdae
Nalog o dodjeli predmeta Pretresnom vijeu, te e sudijama Robinson,
O-Gon Kwon i Bonomy povjereno rjeavanje Zahtjeva za ukidanje i
Zahtjeva za redigovanje.26
Sa svoje strane, Tuilatvo ICTY-a je 29. marta 2006. dostavilo
Odgovor na Zahtjev za ukidanje i Zahtjev za redigovanje.27 Tuilatvo je
tvrdilo da Zahtjev za ukidanje treba odbiti navodei da smrt optuenog ne
utie na dalje vaenje i znaaj Odluke na osnovu pravila 54bis, te da
Pretresno vee bi trebalo da naloi Srbiji i Crnoj Gori da ispotuje Odluku
Pretresnog vea i neodlono dostavi traene dokumente.28
Meutim, podneskom od 4. aprila 2006. Tuilatvo e povui svoje
argumente o daljem vaenju Odluke pretresnog vea, te navesti da
Tuilatvo ovim povlai argumente Tuilatva od 29. marta 2006 kao i
da se to odnosi i na argumente u vezi sa Zahtevom za redigovanja koji je
podnela drava.29 Argumenti Tuilatva kao i razlozi za njihovo povlaenje
24
Zahtjev Srbije i Crne Gore za ukidanje ili suspendovanje na neodreeno vrijeme
Odluke po zahtjevima Tuilatva i Srbije i Crne Gore na osnovu pravila 54 bis od 9.
decembra 2005., predmet br. IT-02-54-T, 22. mart 2006.
25
Zahtjev Srbije i Crne Gore za redigovanje nekih dijelova Odluke po zahtjevima
Tuilatva i Srbije i Crne Gore na osnovu pravila 54 bis od 9. decembra 2005., predmet
br. IT-02-54-T, 15. mart 2006.
26
Nalog o dodjeli predmeta Pretresnom vijeu, predmet br. IT-02-54-T od 22.03.2006,
ICTY.
27
Podnesak Tuilatva o daljem vaenju Odluke na osnovu pravila 54bis koju je 9.
marta 2006. donijelo Pretresno vijee, predmet br. IT-02-54-T, 29. mart 2006.
28
Odluka po zahtjevu Srbije i Crne Gore za ukidanje ili suspendovanje odluke od 9.
marta 2006 i zahtjevu za redigovaje delova javne verzije odluke od 12. aprila 2006, str. 4,
predmet IT-02-54-T, ICTY.
29
marta 2006 i Zahtjevu za redigovaje delova javne verzije odluke od 12. aprila 2006, str. 5,
465
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 466
ostae nedostupni javnosti zbog povjerljivosti samih odluka hakog

Tribunala.
U zavrnoj epizodi ove sudske predstave, sudije Robinson, O-Gon
Kwon i Bonomy, u svojoj Odluci od 12. aprila 2006. e zakljuiti da je Odluka
na osnovu pravila 54 bis prestala da vai danom donoenja Naloga za
obustavu postupka, odnosno da je njen status u to vrijeme bio takav da
se po njoj nije postupilo i da jo nije postala javna, te da se taj status ne
moe promijeniti.30 Kljuni dokumenti kao i same odluke hakog Tribunala
o njihovoj zatiti, ostae skriveni unutar zidova hakog Tribunala.
O tome da je interes drava i njihov utjecaj na haki tribunal, po svom
statutu nezavisnoj sudskoj instanci, veliki, i koliko je tajna problematika
dokaza najvanija javna stvar, vrlo jasno govori i Claude Jorda, sudija hakog
Tribunala: Kada je rije o dravama, njihov utjecaj je veliki, naroito u
vremenski ogranienim, ad hoc, privremenim sudskim instancama... Kada
se radi o Meunarodnom krivinom Tribunalu za bivu Jugoslaviju, postavlja
se pitanje koja je odgovornost drava u podnoenju, i dakle procjeni dokaza
od strane sudija. Najbolji primjer je, po mom miljenju, osim to nas je
gospodin Miloevi spasio svojim prijevremenim nestankom, spor koji je
podneen pred Meunarodnim sudom pravde izmeu Bosne i Srbije, dok
se u isto vrijeme, jedan kilometar dalje od Palae pravde, sudilo jednom efu
drave za genocid.31
Dakle, kako to istie sudija Jorda, korelacija i meusobni utjecaj
ove dvije sudske instance su jasne, iako jedna instanca sudi po osnovi
iskljuivo odgovornosti pojedinaca a druga po osnovi odgovornosti drava
za meunarodno protupravna djela. Razlozi na osnovu kojih je jedna instanca
dozvolila skrivanje kljunih dokaza za genocid i razlozi zbog kojih ova druga
sudska instanca nije ni traila ove kljune dokaze, moda moemo potraiti
upravo u hipotetikom pitanju: da li su prava drava iznad prava rtava?
30

marta 2006 i zahtjevu za redigovaje delova javne verzije odluke od 12. aprila 2006, str. 6,
31
Claude Jorda, in DOKAZ PRED MEUNARODNIM SUDSTVOM, kolekcija
Meunarodni procesi, Univerzitet Paris I Pantheon Sorbonne, Paris 2007.
466
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 467
Tretman dokaza pred Meunarodnim sudom pravde

Paralelno sudskim procesima pred Meunarodnim krivinim
tribunalom za bivu Jugoslaviju, nadlenim da sudi iskljuivo na osnovu
krivine odgovornosti pojedinaca, u Hagu se je vodio i proces izmeu Bosne
i Hercegovine i Srbije i Crne Gore pred Meunarodnim sudom pravde,
sudom nadlenim da sudi sporove izmeu drava.
Naime, 20. marta 1993, Vlada Republike Bosne i Hercegovine
podnijela je pred Meunarodnim sudom pravde (ICJ) Zahtjev za pokretanje
postupka protiv Savezne Republike Jugoslavije zbog krenja Konvencije o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida.32 Dugogodinje rasprave oko
formalnih pitanja nadlenosti uinie to da e se sama rasprava pred
Meunarodnim sudom pravde za odgovornost drave Srbije i Crne Gore u
zloinu genocida u Bosni i Hercegovini odvijati u isto vrijeme kada i suenje
Slobodanu Miloeviu pred ICTY-em, po osnovi individualne krivnje za
zloin genocida.
Tokom mjeseca februara, marta, aprila i maja 2006. godine, pred
Meunarodnim sudom pravde voena je usmena rasprava u sporu BiH
protiv Srbije i Crne Gore. Do poetka usmene rasprave, drave, strane u sporu,
bile su dune dostaviti dokumentaciju na kojoj su zasnivali svoje tvrdnje.
Meutim, Bosna i Hercegovina nije bila u posjedu najvanijih
dokaza. Zbog toga e 28. decembra 2005, pomonik zastupnika Bosne i
Hercegovine zatraiti od Meunarodnog suda pravde da pozove Srbiju i
Crnu Goru da, u skladu sa lanom 49 Statuta Suda i lanom 62, stav 1
Pravila Suda, dostavi odreeni broj dokumenata, te pismima od 19. i
32
Generalno, izvanredni i opunomoeni zastupnik rtve Frencis A. Boyle, objavio

ga je na engleskom (1996) i bosanskom (2000) u knjizi: THE BOSNIAN PEOPLE
CHARGE GENOCIDE PROCEEDINGS AT THE INTERNATIONAL COURT OF
JUSTICE CONCERNING BOSNIA V. SERBIA ON THE PREVENTION AND
PUNISHMENT OF THE CRIME OF GENOCIDE, (BOSANSKI NAROD OPTUUJE
ZA GENOCID POSTUPAK PRED MEUNARODNIM SUDOM PRAVDE U
PREDMETU BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE RADI SPREAVANJA I
KANJAVANJA ZLOINA PROTIV OVJENOSTI I MEUNARODNOG PRAVA)
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta
u Sarajevu.
467
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 468
24. januara 2006. godine precizirati svoj zahtjev na preureene dijelove odreenih dokumenanta.33
Naime, iako je Sud naveo da je to se tie tereta dokazivanja, generalno utvreno da Podnosilac tube mora dokazati postavljeni zahtjev i da
strana u sporu koja tvrdi neku injenicu mora je i dokazati,34 lan 49 Statuta
Meunarodnog suda pravde predvia da Sud moe, ak i prije svake
rasprave, traiti od zastupnika da dostave svaki dokument i daju sva
objanjenja, a lan 62 Pravila Suda navodi da Sud moe u svakom
momentu pozvati strane u sporu da dostave dokazne elemente ili daju
objanjenja koja smatra neophodnim za preciziranje bilo kog aspekta
problema o kojima se radi, ili moe traiti da dobije druga objanjenja u tu
svrhu, te da Sud moe, ako treba, pozvati svjedoka ili eksperta u vrijeme
procedure.35
Meutim, Meunarodni sud pravde e u pogledu gore navedenog
zahtjeva pismom od 2. februara 2006. obavijestiti strane u sporu da je Sud
odluio da u ovoj fazi postupka ne trai od Srbije i Crne Gore da dostavi
dokumentaciju o kojoj se radi, te da je Sud ipak zadrao za sebe pravo,
koje mu daje lan 49 Statuta i lan 62, stav 1 Pravila suda, da naknadno, ako
je potrebno, iskoristi svoja ovlatenja da od Srbije i Crne Gore po slubenoj
dunosti zatrai dostavljanje tih dokumenata.36
Uprkos tome, u drugom krugu iznoenja usmene argumentacije
zastupnici Bosne i Hercegovine e dodatno ukazati na kljunu vanost
ovih dokumenata i neophodnost da Srbija i Crna Gora dostavi Meunarodnom sudu pravde kompletne, nepreureene verzije svih stenografskih izvjetaja, kao i svih zapisnika Vrhovnog Savjeta odbrane, te
da bi u protivnom Srbija i Crna Gora bila u velikoj prednosti kada se
33
Vidjeti detaljnije u PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE - BOSNA I

HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE, 26. FEBRUAR 2007., paragraf 44,
Sarajevu 2008.
34
Idem, paragraf 204.
35
Statut Meunarodnog suda pravde, Pravila Meunarodnog suda pravde, www.icjcij.org
36
PROTIV SRBIJE I CRNE GORE, 26. FEBRUAR 2007., paragraf 44, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta Sarajevu 2008.
468
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 469
radi o dokumentima koji su, oigledno, a ne samo u oima Tuene strane,

direktno relevantni za dobijanje ili gubljenje ovog spora.37
Meunarodni sud pravde, iako, dakle, obavijeten o vanosti i
kljunom znaaju ovih dokumenata za sami ishod spora, nee uvaiti ove
zahtjeve uprkos odredbama unutar pravila rada samog suda koji mu to
dozvoljavaju u svakom momentu, zbog navodnih proceduralnih razloga.
Sud e konstatovati da su prema navodima Tuene strane ovi
dokumenti odlukom Vrhovnog Savjeta odbrane klasificirani kao vojna tajna,
a povjerljivom odlukom Vijea ministara Srbije i Crne Gore proglaeni su
pitanjima od interesa za nacionalnu sigurnost,38 te da Podnosilac tube
raspolae sa obimnom dokumentacijom i drugim dokazima, naroito onima
iz lako dostupnih spisa ICTY-a.39
Presuda Meunarodnog suda pravde od 26. februara 2007.,40 bez
kljunih dokaza iji orginal i ovjerenu kopiju uvaju drave Srbija i Crna
Gora i haki Tribunal, nee donijeti pravdu rtvama. Sud e okvalificirati
zloinom genocida masakre nad srebrenikim bonjacima te da su ovaj
zloin genocida osmislili i izvrili bosanski Srbi,41 ali e pri tome osloboditi Srbiju kako od direktne odgovornosti tako i sauesnitva u poinjenim
zloinima.42 Pri tome e Crnu Goru potpuno amnestirati od bilo kakvog
uea u zloinima.
S tim u vezi, Meunarodni Sud pravde e zakljuiti da je istina da
postoji dosta dokaza o direktnom ili indirektnom ueu zvanine Vojske
SRJ, pored oruanih snaga bosanskih Srba, u vojnim operacijama u BiH u
godinama koje su predhodile dogaajima u Srebrenici, te da su politiki
organi Ujedinjenih nacija u vie navrata osudili ovakvo uee zahtijevajui
37

38
Idem, paragraf 205.
39
Idem, paragraf 206.
40
Idem, paragraf 434.
41
Idem, Dispozitiv Presude.
42
469
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 470
da ga SRJ prekine. Kao primjer Sud je naveo rezolucije savjeta sigurnosti

UN-a br. 752 (1992), 757 (1992), 762 (1992), 819 (1993), 838 (1993).
Meutim, Sud nee navesti niti jedan slian akt koji je predhodio
padu srebrenike enklave. Tako e i zakljuiti da nije dokazano da je postojalo takvo uee u okviru masakara izvrenih u Srebrenici, odnosno da
nije dokazano da je vojska SRJ uestvovala u masakrima, niti da su
politiki lideri SRJ imali udjela u pripremi, planiranju ili da su na bilo
koji nain uestvovali u izvrenju masakara, te da pored toga, ni
Republika Srpska ni VRS nisu bili de jure organi SRJ, s obzirom da niti jedni
niti drugi nisu imali status organa te drave prema njenom unutranjem
zakonodavstvu.
Sud e ipak konstatovati u taki 5 dispozitiva Presude da je vezano
za genocid izvren u Srebrenici u julu 1995, Srbija prekrila obavezu
spreavanja genocida prema Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina
genocida. Sud e nadalje konstatovati (taka 7 i 8 dispozitiva Presude) da
je Srbija jo po dvije take prekrila ovu Konvenciju, zbog neizruivanja
Ratka Mladia i ne saradnje u cijelosti sa Hakim tribunalom, te zbog
nepridravanja privremenih mjera koje je Meunarodni sud pravde donio
1993, budui da nije preduzela sve mjere koje su bile u njenoj moi da
sprijei genocid u Srebrenici u julu 1995.
U zavretku svoje presude, Sud e istai da odluuje da Srbija mora
odmah poduzeti efikasne korake u cilju punog potivanja obaveze prema
Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida u cilju kanjavanja
zloina genocida.
Sud e svoju presudu zavriti, da to se tie ova dva navedena krenja,
dakle krenja obaveze spreavanja i kanjavanja i privremenih mjera da
zakljuci Suda predstavljaju adekvatnu satisfakciju, te da spor nije takve
prirode da bi bilo primjereno davanje naloga za plaanje naknade u odnosu
na krenje na koje se poziva u stavu 5, niti za pruanje uvjerenja i garancija
o neponavljanju.
Stavljajui peat na potivanje prava rtava na nadoknadu tete,
Meunarodni sud pravde e u prvom predmetu ikad voenom pred njim
za krenje najteih djela meunarodnog krivinog prava ostaviti iza sebe
jurisprudenciju koja ne samo da stavlja u pitanje pravo na pravian proces
zbog ignorisanja potrebe dobavljanja kljunih dokaza za ovaj spor, nego i
jurisprudenciju u kojoj su ignorisana osnovna prava rtava.
470
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 471
Meunarodni sud pravde e, kao institucija nadlena da sudi sporove

po pitanju dravne odgovornosti, potvrditi time, i u veoj mjeri nego to je
to sudija Jorda konstatirao za haki Tribunal, da su u meunarodnom sudstvu
prava drava iznad prava rtava. Ova jurisprudencija e isto tako potvrditi
tezu da postulati meunarodnog prava, pa i krivinog, ostaju na svojim
poecima bez mogunosti razvijanja na temelju ope prihvaenih vrijednosti
pravne nauke, te da uprkos nastojanjima meunarodno-pravne teorije,
individua nije subjekt meunarodnog prava, bar kada se tie njenih osnovnih
ljudskih prava.
471
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 472
REZIME
Razvoj meunarodnog prava, naroito kada je rije o odgovornosti
drava i pojedinaca za meunarodno protupravna djela, u zadnjih nekoliko
decenija je iao u pravcu korjenitih promjena, kako pozitivnih u smislu
pitanja nekanjivosti koja su velikim dijelom prevaziena, ali i onih vrijednih
konstruktivne naune kritike kada je rije o meunarodnom sudstvu, samim
postupcima, ulozi meunarodnog sudije i tretmanu dokaza kao kljunom
elementu za odreivanje odgovornosti, kako pojedinaca tako i drava za
zloin genocida.
Kljuni dokazi za odgovornost drava Srbije i Crne Gore za poinjeni
genocid u Bosni i Hercegovini poznata je injenica, bili su sakriveni i nedostupni rtvama. Ali je meunarodna pravda, to danas znamo, imala uvid u
njih i na tom osnovu je 2004. godine i donijela Meupresudu Slobodanu
Miloeviu u kojoj se jasno utvruje njegova odgovornost kao efa kolektivne
drave za zloin genocida, ali koja, naalost, nije pravosnana u striktno
pravnom smislu, zbog njegove smrti prije izricanja glavne presude.
Sudije Hakog Tribunala nisu ostali dosljedni istinskim postulatima
njihove misije. injenicom da su dozvolili Srbiji i Crnoj Gori da nastavi
skrivati kljune dokaze u ime nekog apstraktnog interesa nacionalne sigurnosti, ne samo od oiju javnosti nego i za sve druge procese i sudove,
onemoguili su pravdu rtvama, kako pred samim Hakim Tribunalom,
tako i pred Meunarodnim sudom pravde. Osnovni principi prava i pravde
poklekli su pred interesima drava.
Osnovna ljudska prava rtava su prekrena i nastavljaju se kriti i
dalje, u prvom redu pravo na pravian proces, jer su nelegitimnim odlukama
sudija hakog Tribunala, koje dozvoljavaju skrivanje kljunih dokaza, rtve
stavljene u potpuno neravnopravan poloaj u svim njihovim zahtjevima za
pravdu koja im legitimno pripada.
472
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 473
SUMMARY
Development of international law, especially when speaking of states
and individuals responsibility for internationally illegal acts was oriented
during last several decades toward radical changes. The changes were
positive in terms of non-punishability issues that have been overcome to a
great extent, and those worth of constructive scholar criticism when speaking
of international judicature, proceedings themselves, role of international
judge and evidence treatment as a key element for both individuals and states
responsibility determination for the genocide crime.
The key evidence the states responsibility of Serbia and Montenegro for the committed genocide in Bosnia and Herzegovina - the fact is
known was hidden and inaccessible to the victims. But, the international
justice, it is known today, has had insight in it and on this basis, pronounced
to Slobodan Miloevi in 2004 an Interlocutory Judgement clearly affirming
his responsibility as of a Head of collective state for the crime of genocide.
Unfortunately, it did not become valid in strict legal sense due to Miloevis
death occurred prior to pronunciation of the main Judgment.
The Hague Tribunal judges have not remained consistent with the
true postulates of their mission. By allowing Serbia and Montenegro to
continue to hide the key evidence on behalf of an abstract interest of national
security not only from the eyes of the public, but also from all other proceedings and courts, they made impossible for the victims to get justice before
both Tribunal in The Hague and the International Court of Justice. Basic
principles of the law and justice have kneeled before the interests of the states.
Basic human rights of the victims have been violated and are
continued to be violated further on, in the first place the right to fair proceedings, since by illegitimate decisions of The Hague Tribunal judges allowing
hiding of the key evidence, the victims are put in a quite unequal position
regarding all their requirements for justice legitimately belonging to them.
473
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 474
Prof. dr. Samir Arnautovi, Univerzitet u Sarajevu
KULTUROLOKI ASPEKTI RATA I PRESUDA

MEUNARODNOG SUDA PRAVDE
Volio bih da mogu pisati o tiini koja odjekuje Potoarima, ne radi

toga da bih neto konano rekao o toj tiini, nego da bih i samom sebi
neposredno pokazao da se o njoj nikad nita konano ne moe rei. Zato je
potrebno uvijek i iznova, neprekidno govoriti o njoj. Paradoks se nalazi u
tome to govor o ovoj utnji, onda kada nije prazan, nesadrajan i sam sebi
dovoljan, potie iz nje same.
Ono to tjera na govor jeste uzvienost koja se nalazi u njoj i u kojoj
se pokazuje da se, nietzscheanski, opravdanje postojanja moe nalaziti samo
u estetskom, ak i onda kada se ne radi o neemu to moemo karakerizirati
kao lijepo ili to se na bilo koji nain moe dovesti u vezu sa lijepim. Izgubiti
vezu sa estetskim u nainu ivota i odnoenju prema svijetu, znai prekoraiti
na stranu radikalno shvaenog zla. U suoenju sa ovakvim prekoraenjima,
upravo je sa Nietzscheom potrebno ponovno promisliti ideju dobra kod
Platona i ponovno razumjeti da se relativitet u poimanju kategorinosti
moralnih naela, ne smije uzeti kao osnov opravdanja nemoralnosti ija
krajnja odreenja seu u zloin.
Srebrenica je danas mjesto na koje treba doi da bi se moglo suoiti
sa samim sobom. Ako se ovdje shvati da bol nije tjelesna i da je njena
tjelesnost samo prva instanca na kojoj se jo ne spoznaje ima li ona utjecaja
na nas, onda smo na putu da shvatimo kako bol ima svoju dubinu i kako
ona poiva u tiini. Tada je mogue shvatiti da je samo ovaj osjeaj i samo
ovaj odnos prema bolu ono to ovjeka moe razlikovati od svih drugih bia,
ono po emu on moe biti jedinstven u svome bivstvovanju. Sposobnost za
ovaj odnos, sposobnost da se ovo shvati, nalazi se i u osnovi sposobnosti da
se razvija ukus i da se odnosi prema svijetu na nain koji je pripadan njegovoj
biti.
Zato o Srebrenici ne vrijedi ni govoriti onima koji sami nisu shvatili
njeno znaenje. Nepotrebno je i besmisleno govoriti zloincima o razmjerama
474
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 475
njihovog zloina. Jedino to je moguno uiniti, jeste natjerati ih da shvate

da to to su uinili mora podlijegati najveim sankcijama. Drugo razumijevanje nije moguno pobuditi kod onih koji nemaju osjeaj za tiinu dubine
bola. Odnosno, drugaije reeno, na njih nije moguno pozitivno utjecati.
Ono to preostaje jeste jaanje snage u sebi, jaanje snage koja je
negacija stanja koje zloin1 shvata kao prihvatljiv nain djelovanja i uzima
ga za normalno djelovanje u odreenim uvjetima. Samo snaga identiteta koji
negira zloin kao realitet zbilje moe nadvladati i negirati svijest za koju je
zloin legitiman nain djelovanja. Potoari su mjesto na kojem je moguno
biti nespokojan samo ako ste svjesni tiine koja tamo vlada, svaki spokoj tamo
je izraz nedostatka shvatanja dubine boli i dalekosenosti konzekvenci
zloina. U tom smislu Potoari su mjesto suoenja sa sobom u najdubljem
znaenju i mjesto na koje se moe doi, ako se dolazi svjestan njegovog
znaenja, samo sa pijetetom. Zato nije mogue pisati o Srebrenici, mogue
je samo sluati tiinu i pokuati stalno iznova govoriti o onome to se ulo.
Srebrenica stoga nije politiko pitanje i ne moe biti stvar bilo, koje
vrste inenjeringa. Sve to se uini u tom smjeru sa Srebrenicom, bit e
vraeno negdje drugo, u nekom drugom bolu i u nekoj drugoj tiini.
Srebrenica je mjesto na koje se dolazi da bi se skupila snaga i bilo svjesno
vanosti borbe protiv zla, onog kantovskog radikalnog zla kojem se ne moe
umai, ali mu se uvijek iznova moe suprotstavljati i boriti se protiv njega.
Tada se spoznaje da je samo neprekidna borba i neprekidno pobjeivanje zla
mogue kao realno, ideal mira u kojem se dolo do konane pobjede samo je
izraz slabosti koja se u konanom moe i pomiriti sa njegovom nepobjedivou.
Smisao realiteta metafizike nalazi se u ovim pitanjima, gdje se u
konkretnom sluaju, konkretnim okolnostima, radi o najviim principima, o
potpuno apstraktnim stvarima koje u konanom odreuju te realne smislove.
Srebrenica je mjesto na kojem se iskuavamo upravo u ovom smislu i upravo
u ovim znaenjima. Stvarnost njene apstraktnosti realna je im pogledate
najbliu stvarnost u kojoj se ona nalazi i koja je poluena upravo njenim
1
U ovom Referatu, podnesenom na Naunom skupu u Potoarima, pod zloinom

podrazumijava zloin genocida poinjen u toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, (rat) u julu 1995. godine nad preko 8.000 meunarodno pravno zatienih lica i
tako presuenom od Meunarodnog suda pravde od 26. februara 2007. godine.
475
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 476
nerazumijevanjem. Srebrenica, kao nekanjeni zloin, stoji kao realna zapreka

budunosti i prijetnja u kojoj se pokazuje da je izbjegavanje pravde zloin
prema budunosti i mogunosti daljeg razvoja ivotnih formi.
Nakon zloina u Srebrenici pitanje nije da li je moguna poezija,
nego da li je uope moguno uti bilo ta od onoga to ini sutinski smisao
tradicije u cjelini. Srebrenica je u tom smislu civilizacijsko pitanje i kao
takva tie se svih civilizacijskih aspekata. Istovremeno, ona je na stvaran
nain mjesto preispitivanja civilizacijskog toka danas i kao takva moe biti
odluni korektiv puta na kojem se gube znaenja bitnog. Nakon ovog zloina,
ostaje pitanje ta je uope jo bitno, ako takva zvjerstva mogu ostati
nekanjena i bez efikasne osude i prezira?
Zato treba jaati lijepo u sebi i snaiti Dobro nasuprot zla, snaiti
energiju koja jedina moe u snazi svog prezira nadvladati silu zla. Metafizike kategorije o kojim se ovdje govori jasno upuuju na nunost
prihvatanja metafizike kao temelja na kojem je jedino moguno graditi
smisao. Istovremeno, iz pitanja koja su ivotno vana, kao to je pitanje osude
zloina, pokazuje se da metafizika mora redefinirati neka znaenja.
Pitanje da li je rat moguno interpretirati kao kulturni fenomen, nije
pitanje koje proistie iz teorijske hermetinosti, niti se treba predstavljati
kao neki pokuaj dokazivanja superiornosti teorije nad praktinim, ivotno
relevantnim motivima razmatranja zbilje. Prihvatiti ovaj interpretacioni
kontekst znailo bi, zapravo, prihvatiti upravo tendencije suprotne onim sa
kojim se polazi u ova razmatranja. Tada se rat pojavljuje ili kao prirodna
nunost ili kao povijesni usud, ili barem neminovna konzekvenca povijesti.
Dosadanja tematiziranja rata su veoma esto, pogotovo kod nas, bila
optereena ovim.
Razumijevanje rata u kontekstu razmatranja kulture, u izvijesnom
smislu predstavlja kritiku orijentaciju spram ovih pravaca u interpretaciji,
koji su, to povijest filozofije pokazuje, neminovno moguni. Istovremeno, u
otvorenosti za negativna znaenja, oni najavljuju i one interpretativne
mogunosti koje ih, u odreenom vremenu, ukoliko se ve najavljuje povijesno-filozofijski kontekst, dovode u pitanje.
Rat u znaenju kulturnog fenomena dri otvorenim vienje, prije
svega, njegovih glavnih razloga, u jednoj perspektivi koja uklanja sve
metafizike pretpostavke koje se mogu pojaviti u priinu. Ovdje se radi o
stvarnim razlozima sukoba, u kojima se, na koncu konca, skrivaju i interesi
476
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 477
iz kojih oni potiu. U tom smislu kritika metafizike sa aspekta rata nije ni
moguna, jer on, u svojim osnovnim polazitima, nije ni zasnovan na
metafizici, nego na stvaranju njenog privida, to kritiari uma i internacionalisti ne mogu razlikovati, u krajnjem ne shvatajui to je to metafizika.
Artikulacija tih interesa odvija se u kulturnim formama koje ih, na odreeni
nain, podravaju i ine, u krajnjem, stvarno mogunim. Stoga se ini da rat
ne samo da prikriveno sadri odrednice kulture koja ga podrava, nego i
predstavlja u izvijesnom smislu njenog reprezentanta2.
Vanost rata kao kulturnog fenomena ne nalazi se u krajnosti u kojoj
stoji, dakle ne nosi sa sobom neki ekskluzivitet koji je podcrtan traginou
ivotnih odnosa, nego proistie iz toga to je on, na izvijestan nain, mjesto
loma u kojem se, na najgrublji nain, artikuliraju ivotni interesi. U tom smislu
ni njegov znaaj nikako nije lokalnog karaktera, nije geografski ogranien,
nego ima osobenosti moderne kulture koje se u konanom izraavaju u
globalizaciji. Vano je napomenuti da se pravac razumijevanja ovih interesa
otvara na tragu Marxovog miljenja, i to u onom kontekstu u kojem, primjerice, Adorno nije marksist.
Drugim rijeima, upravo je Marx bio mjesto na kojem je filozofija
morala odustati od svake vrste specificiranja i svrstavanja u pravac miljenja,
to se u politikom nerazumijevanju pokazalo ne samo teorijski promaenim,
nego i opasnim. Ovdje je postalo jasnim da ozbiljenje filozofije znai i potpuni
debakl miljenja, sistematizaciju ivotnih formi i krajnji uklon ka neemu to
predstavlja organizaciju ivota i institucionalizaciju svih ivotnih odnosa.
Na taj nain je i miljenje revolucije dobilo jedno drugo znaenje,
njena ideja je postala samo ideja o tehnici dolaska na vlast i gospodarenja
drutvenim tokovima. Pitanje sukoba, time se, na drugi nain, otkrilo kao
izraz nekog ivotnog nastojanja, neke kulture ili polu-kulture u kojoj se
uobliavaju odreene tendencije u razumijevanju ivotnih odnosa. Smisao
svijeta ivota, koji je ovdje postao obavezujui, ne otkriva nita drugo do
kulturni smisao kroz koji treba artikulirati sve ivotno vane intencije.
Monolitnost smisla koji se pritom uspostavlja, govori o dalekoj interesnoj
sferi koja nije zaboravljena, koja se nije uklonila i na kojoj se, u krajnjem,
jo uvijek insistira.
2
Ovdje pritom ne treba iskljuivati ni one koji se pojavljuju kao svojevrsna ratna
opozicija, odnosno grupacija koja u oponiranju nalazi svoj smisao u ratu.
477
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 478
Ona se, drugaije kazano, saima u suenost interesa, kroz koje

progovara o svojim stvarnim nastojanjima i konanim ciljevima, koji nisu
transparentni i nikada nisu jednostavno izloeni. Rat kao konani stupanj
sukoba na izvjestan nain ogoljuje ove interese, i pokazuje da se njihov
stvarni smisao nalazi izvan transparencije svakodnevnog vienja i svake
forme u kojoj se odnosi predstavljaju u tradiciji neke svijetle slobode
miljenja, inei ovo pukim frazama.
Rat je predstava koja pokazuje da moderna kultura, u svim njenim
formama, nije u stanju izbjei konflikte koje, u krajnjoj instanci, sam
producira i u sebi nosi. To je predstava koja se deava iz samog ivota, u
njoj se ivot, odreen kulturnim vrijednostima, igra sa samim sobom i
iskazuje svoje sutinsko beznae. Drugim rijeima, govoriti o ratu kao
kulturnom fenomenu ne znai samo govoriti o oruanom sukobu i ideolokim
pretpostavkama, to znai prije svega govoriti o ivotnim nastojanjima koja
sa sobom nose tendenciju koja stremi potiranju ivota. U konanom, ovdje
se radi o ostvarenju i doslovljavanju nihilistikih tendencija moderne kulture,
u kojim ivot, u sukobu sa Drugim, sam sebe potire i nastoji dezavuirati.
Ovdje se radi o predstavi koja se odvija na televiziji, u informativnim
emisijama koje su zasnovane na sukobu, politikim emisijama u kojim
politiari vode rasprave ne radi rjeavanja problema, nego radi produbljivanja
sukoba, o estradno-znanstvenim pristupima koji za cilj imaju jedino
promoviranje nekoga nautrb svega drugoga, o diskursu koji ne vodi rije o
stvari, nego o osobi i osobnim interesima. Rat je predstava ivota u kojoj se
knjige piu da bi bilo pokazano kako ivot ima smisla jedino ukoliko je
fatalan po ivot Drugog, ali i da se knjige piu zato da bi se postigle promocije
u kojima image ukida miljenje. Rat je nain ivota u kojem se sve radi i
ini ne radi svog dobra, nego radi zla koje treba poiniti Drugom, nerijetko
predstavljajui to injenje injenjem u korist drugog. U konanom, rat se
ne odvija samo na nekom popritu vojnog sukoba, on mnogo prije poinje u
nainu shvatanja svijeta i mnogo kasnije, nakon to topovi utihnu, zavrava,
ukoliko uope zavrava, u prihvatanju polivalencije pojavnog svijeta, u
konanom u graenju, ili pokuaju graenja, jedne nove kulture.
Zato govoriti o ratu uvijek znai govoriti o jednoj kulturi iz prizme
njene konfliktnosti ili samoprevladavanja ove konfliktnosti. Rat je ivotni
kontekst na kojem protivnosti u miljenju i shvatanju vrijednosti dobijaju
realitet u krvi, instanca na kojoj se nihilizam jedne kulture realno potvruje u
478
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 479
destrukciji ivotnih impulsa. Ne treba stoga uditi to su najvee i bespotedne

rtve rata djeca i ene, kao najnezatieniji i ivotu najprivreniji, oni su
primarni cilj unitenja. Kako se strano cinino ostvaruje ova nihilistika
tendencija, pokazuje silovanje kao metoda voenja rata. Ovdje, naime, nije
dovoljno rtvu ubiti, oduzeti joj ivot, naprotiv, ona biva putena da ivi,
nastojei da se u tom ivotu ostavi bez ivota. Oduzeti smisao ivotu i
cijeli jedan svijet svesti na gomilu mesa to je cilj silovanja kao metode rata.
Rat je kulturni fenomen ne zato to je voen sredstvima koja pripadaju
kulturi i na neki nain je i sainjavaju, nego zato jer njegovi poticaji dolaze
sa istog mjesta sa kojeg nastaje sve to ini modernu kulturu. Stoga je rat
uvijek usmjeren prije svega nasuprot ivotu, on je uvijek postavljen kao
njegova najokrutnija negacija.
U onom smislu u kojem je dobio normalnost u slici moderne kulture,
on se i predstavlja kao neko svakodnevno zbivanje. On postaje normalan jer
se u raznim oblicima deava u svakodnevnom ivotu, stoga i njegov direktan
prenos, direktno izvjetavanje sa ratita i ive slike borbi, uope nisu izraz
tehnikog dostignua ili potrebe da se tek proslijedi informacija o deavanjima. Ovi su izvjetaji prije svega izraz potrebe da se sudjeluje u ratu,
da se bude prisutan tamo gdje se zadovoljava potreba za dokidanjem ivota
i gdje sukob, koji postaje dinamika ivota, dobija najintenzivniji oblik.
Sudjelovati u ratu, imati svoj rat postaje odrednicom stvarnog
ivota, potvrdom i dokazom da se sudjeluje u onome to ivot ini istinski
vrijednim. Nedostatak konflikta, nedostatak neprijatelja uzima se u
znaenju nedovoljnog znaaja u realitetima zbilje. Imati ivotni smisao i
cilj u djelatnim znaenjima, znai taj smisao i taj cilj objektivizirati u
neprijateljima koje je potrebno pobjediti da bi se postiglo ono to se eli.
Danas je to jedna od glavnih karakteristika onoga to moemo nazvati javnim
mijenjem u Bosni i Hercegovini. Dovoljno je samo baciti pogled na tzv.
nezavisnu inteligenciju pa da stvari budu posve jasne.
Zato nije udno da se na opem planu kao odrednica rata, kao
identifikacija strana u ratu, pojavljuje kultura. Sukob civilizacija, kao
objanjenje globalne situacije koja je odreena ratom kao osnovnom
karakteristikom odnosa u politikom svijetu, proistie iz razumijevanja u
kojem se naini ivota, razlini odnosi prema svijetu u svim njegovim
znaajkama, karakteriziraju kao razlog sukoba. Teza o sukobu civilizacija u
stvari predstavlja izraz razumijevanja modernog naina ivota kao rata,
odnosno njegovih formi kao okvira koji predstavljaju osnovni smisao sukoba.
479
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 480
Stvarni razlog sukoba nalazi se u razumijevanju stranog (Waldenfels)

kao suprotstavljenog i za vlastiti identitet prijeteeg. Problem konfliktnog
karaktera modernog svijeta u tom smislu se nazire kao problem razumijevanja stranog u pripadnosti sopstvu, razumijevanja stranog u znaenju
graninog odreenja sopstva. Zato pitanje razumijevanja modernog odreenja
i znaenja kulture nije u problemu razumijevanja kulture u multikulturalnom
znaenju, niti se multikulturalitet moe postii bez nivelacije, a time i
dokidanja osobenosti. Moderna kultura se u svojim ishodinim znaenjima
teko moe zasnivati na bilo kojem obliku unificiranja, jer se na taj nain njen
konfliktni karakter, koji se nalazi u duboko skrivenoj sferi interesa i moi,
samo pomae u odranju, ona treba biti shvaena u interkulturalnom znaenju
meusobnog priznavanja i suodreenja bez mogunosti obuhvatanja u
jedan totalitet.
Nain voenja rata stoga jeste slika odnoenja spram svijeta, u njemu
se iskazuje smisao uspostavljen u svakodnevnom ivotu, a ovdje doveden
do forme odnosa u kojoj je skoro sve dozvoljeno i skoro sve moguno.
Pretpostavka za to nalazi se u kulturnoj svakodnevnici u kojoj je sve
legitimno i sve dozvoljeno, zato su se imitacije pjesnika i pojavljivale kao
orginalni i svirepi egzekutori i naredbodavci. Stoga se ne treba zavaravati
da je rat, ak i kao odrednica svakodnevnosti, nadien i prevladan. On se
samo odvija u nekim drugim oblicima i na neke druge naine koji se na prvi
pogled ne identificiraju i ne dovode u vezu sa njim.
Za primjer moemo uzeti bilo koji projekat koji je nekada imao
veliku vanost, a danas nema nikakvo znaenje. Sintagme poput bosanske
paradigme, koje nikada nisu odreene i koje nikada niko nije ni pokuao
odrediti, u svojoj praznini nisu ostale bez znaenja. Drugim rijeima, one
znae sve je doputeno i svako ko ima poziciju moi moe raditi to eli. I
pritom ne treba gubiti iz vida da koliko god surovo zvuala ova konstatacija,
u kojoj se samo uzima za primjer jedan kulturni projekat, sva njena surovost
nije usporediva sa surovou zbilje. Nepostojanje javnog mnijenja ne
samo da doputa pojavljivanje projekata, knjiga i raznih vrsta promocija i
prezentacija koje istovremeno nemaju nikakvo i imaju svakakvo znaenje,
nego doputa i legalizaciju sukoba i ratnog konflikta kao legitimnog oblika
voenja rasprave i rjeavanja problema. U tom smislu rat je krajnja instanca
stanja kulture u kojem je sve doputeno. Kada govorimo u kontekstu agresije
na Republiku Bosnu i Hercegovinu i Presude Meunarodnog suda u Hagu,
480
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 481
jasno je da ova presuda nije istovremeno i osuda kulture zloina sa kojom

smo bili suoeni. Ona nije poput Nuernberkog procesa jasno stavila do
znanje da se budunost modernog svijeta ne nalazi u oranju drumova,
nego se postavlja neutralno. Krajnja instanca neutralnosti, jeste etika
neutralnost, koja se zasniva na normativnost legislative. Ja ne znam na
koji je nain voen postupak u Haagu, niti ta je sve u njemu od pravnih
sredstava upotrijebljeno, ali smatram da je nedopustivo da ratni zloinci
imaju pravo na odbranu sa slobode ili pomilovanja koja njihovu kaznu
relativiziraju do cinizma.
Ovdje se ne radi, i smatram da je to Haaki tribunal i Meunarodni
sud pravde trebao imati u vidu, samo o pravnim postupcima, nego i o
kulturolokoj zbilji koja se u jednom dijelu Evrope danas ivi. Fakti te zbilje
jesu iskazi obinih graana Srbije da ekaju povratak jednog od najgorih
zloinaca iz Haaga. To je fakat koji odraava jednu situaciju u kojoj zloin,
kao fenomen kulture, jo uvijek ivi i eka svoje vrijeme u kojem e se opet
pokazati ili pokuati nametnuti glavnom odrednicom realiteta jedne zbilje.
Zato smatram da Presudu Meunarodnog suda pravde u Haagu treba
posmatrati kroz konzekvence koje ona proizvodi, odnosno kroz njen doprinos
u odreenju spram nedopustivosti injenja nekih ne-djela. Naravno, Presuda
nije jedini faktor koji utie na sve to se iskazuje datim konzekvencama, ali
jeste vrlo dobar i precizan pokazatelj stanja stvari, koje nije vezano samo za
Bosnu i Hercegovinu, nego i za evropsku zajednicu u cjelini. Na nama je
zadatak da iitamo i odredimo se spram tog fenomena. Tu zadau treba
shvatiti kao trajnu obavezu razumijevanja modernog svijeta i odreenja
vlastitog identiteta u njemu.
481
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 482
REZIME
Kultura kao opi proizvod ljudske djelatnosti i duha, ne moe se
posmatrati odvojeno od negativnog djelovanja ovjeka koje se iskazuje kao
negativno i prema njegovoj egzistenciji.
Izlaganje predstavlja kulturu u znaenju recesije ljudskog duha i
samodestruktivnosti koje proistiu iz negativiteta ljudskog miljenja i
djelovanja. U tom smislu kultura se razmatra u svojoj specifinosti podravanja i jaanja destruktivnosti koja se iskazuje u svojoj krajnjoj instanci kroz
injenje zloina.
Na tom pravcu potrebno je preispitati uticaj kulture konflikta na
zvanine meunarodno priznate institucije, kao to je Meunarodni sud
pravde u Hagu, gdje je neophodno insistirati da ovakve institucije ne podlijeu
destrukciji koja proistie iz izvraenosti kulture, a koja upravo zahvaljujui
svojoj kulturnoj pozadini u argumentaciji moda moe biti ponekad i
prihvatljiva.
Izlaganje upozorava na referencijalne vrijednosti duha koje ne
doputaju ovakvu relativizaciju i zahtijevaju jasno sagledavanje stvari s
obzirom na civilizacijske vrijednosti.
482
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 483
SUMMARY
Culture as a general product of human activity and spirit cannot be
viewed separately from negative human activity, which is negatively expressed even toward human existence itself.
The paper presents culture in the meaning of the recession of human
spirit and self-destructiveness arising from negativity of human reasoning
and human action.
Having this in mind, culture is being considered in its specificity of
supporting and strengthening of destructiveness, which is expressed in its
final instance in committing of crimes.
In this aim, it is necessary to reconsider the effect of culture of conflict
on official internationally recognized institutions, such as the International
Court of Justice in The Hague. Here it is indispensable to insist that these
institutions are not subject to the destruction originating from distortion of
culture, and which in arguments, just owing to its cultural background, can
be perhaps sometimes acceptable.
The paper further warns to referential values of the spirit not allowing
such relativization and requiring clear comprehension of matters with respect
to the civilization values.
483
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 484
Doc. dr. Selmo Cikoti, Ministar odbrane Bosne i Hercegovine
PREVENCIJA GENOCIDA I
SIGURNOSNI INTERESI BOSNE I HERCEGOVINE
Uvodne naznake
Stabilan mir i sigurnost Bosne i Hercegovine, kao i bilo koje druge
drave u regionu u kome je ona situirana, umnogome trai iskljuivanje
mogueg ponavljanja genocida, to pored ostalih inilaca prevencije,
podrazumijeva jasnu spoznaju da bilo koji novi akt genocida nee ostati
nekanjen i da e idejni tvorci, planeri, organizatori i izvrioci genocida biti
primjereno kanjeni.
U tom pogledu je relevantan nain na koji je meunarodno humanitarno pravo definiralo sankcije za poinioce genocida, koje svojim
postojanjem i moguom primjenom mogu igrati znaajnu ulogu u prevenciji
novih sluajeva genocida na ovom prostoru.
Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida kae
da je namjeru potpunog ili djeliminog unitenja jedne nacionalne, etnike,
rasne ili vjerske skupine, mogue sprijeiti ukoliko se onemogui:
a) ubojstvo lanova skupine;
b) nanoenje teke tjelesne ili duevne povrede lanovima skupine;
c) namjerno podvrgavanje skupine takvim uvjetima ivota koji bi
trebali dovesti do njezina potpunog ili djeliminog unitenja;
d) nametanje takvih mjera kojima se eli sprijeiti raanje u okviru
skupine; te
e) prisilno premjetanje djece iz skupine u drugu.1
KONVENCIJA O SPREAVANJU I KANJAVANJU ZLOINA GENOCIDA u

B. Maci, ZLOINI PROTIV MIRA, od 11. decembra 1946, str. 443 - 446.
484
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 485
Ista Konvencija kae da e se pored genocida kanjavati i

- zavjera da se izvri genocid,
- neposredno i javno poticanje na izvrenje genocida,
- pokuaj izvrenja genocida, kao i
- sauesnitvo u genocidu.2
Analiza pojma genocida i njegove sutine zahtijeva poznavanje
strukture, odnosno faza izvrenja zloina genocida.
Izuavajui genocid u Srebrenici, Dr. Gregory H. Stanton, (predsjednik Genocide Watch-a iz Sjedinjenih Amerikih Drava) je konzistentnom
analizom dogaaja pokazao da se i genocid u Srebrenici, kao to je to inae
sluaj, nije pojavio kao vulkanska erupcija ve je proao kroz uobiajenu
genezu, manifestirajui sve razvojne faze:
- prvu fazu inila je klasifikacija (bosanski Srbi bosanski
Muslimani),
- drugu fazu je inila deidentifikacija (oduzimanje svih
identifikacijskih dokumenata),
- trei fazu je predstavljala dehumanizacija (dovoenje na nivo
ivotinja, oduzimanjem imovine, dragocjenosti, ),
- etvrtu fazu inila je organizacija (obuavanje zloinaca za
ubijanje),
- petu fazu inilo je preiavanje (mi protiv njih) u kojoj stradaju
umjereni predstavnici genocidne grupe,
- estu fazu je predstavljala priprema (formiranje kampova),
- sedmu fazu inila je egzekucija de facto genocid. Izvrioci
genocida su pripremljeni na nain da su uvjereni da oni vre
preiavanje drutvene zajednice,
- Osporavanje genocida i optuivanje rtve predstavljaju osmu
fazu genocida.3
2
KONVENCIJA O SPREAVANJU I KANJAVANJU ZLOINA GENOCIDA u
B. Maci, ZLOINI PROTIV MIRA, od 11. decembra 1946, str. 443 - 446.
3
Iz izlaganja dr. Stantona na Meunarodnoj naunoj konferenciji GENOCID NAD
BONJACIMA SIGURNE ZONE SREBRENICA JULA 1995. GODINE POUKE
BUDUIM GENERACIJAMA, Sarajevo, 12. do 14. jul 2005. godine u Sarajevu.
485
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 486
Teko da bi se moglo karakterizirati kao faza u izvrenju genocida,

ali je mogue rei da osporavanje da ubijanje odgovara pravnoj definiciji genocida predstavlja avolju fazu u izvrenju genocida.
Ovakvom razumijevanju sutine genocida je mogue dodati i
razmiljanje poznatog antinacistikog borca Simona Vizentala (Simon
Wiesenthal) u okviru kojeg tvrdi da je navikavanje rtve da prihvati
rezultate genocida takoer genocid.4
Politiki sigurnosni kontekst presude Meunarodnog suda

pravde od 26. februara 2007.
Presuda Meunarodnog suda pravde po tubi Bosne i Hercegovine
protiv Savezne Republike Jugoslavije (kasnije Srbije i Crne Gore)5 ima
ogroman znaaj, s jedne strane to globalno predstavlja prvu presudu takvog
suda za genocid izreenu nakon zavretka Drugog svjetskog rata i s druge
strane zbog toga to je svojom sutinom dala znaajan doprinos za utvrivanje
karaktera rata u Bosni i Hercegovini izmeu 92 i 95. godine, te implicitno
naznaila odgovorne aktere ne samo genocida u Srebrenici u julu 1995.
godine, ve i za veinu ostalih zloina poinjenih na prostoru itave Bosne i
Hercegovine, od aprila 1992. do oktobra 1995. godine.6
Ova Presuda se uglavnom fokusirala na odgovornost za genocid
na prostoru Srebrenice u julu 1995. godine, iako sutinu politike koja je
planirala i realizirala agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu moda i
bolje ilustrira serija stravinih zloina, poinjenih tokom prvih sedmica rata
na prostoru Bosanske krajine i u dolinama rijeka Save i Drine, koji su za
4
Mustafa Imamovi, HISTORIJA DRAVE I PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE,

Magistrat, Sarajevo 2003, str. 395.
5
Objavljena na vie jezika. Na bosanskom jeziku objavio je Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 2008.
6
Ve je kratak period vremena koji je protekao nakon izricanja ove Presude dao
mnotvo naznaka da kljuna dokumenta kojima se mogla dokazati odgovornost Savezne
Republike Jugoslavije za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, masovne zloine tokom
njenog trajanja, te posebno za genocid u Srebrenici u julu 1995.godine, iz razliitih razloga
nisu bila dostupna Sudu prilikom razmatranja Tube Bosne i Hercegovine i donoenja
Presude.
486
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 487
rezultat imali nekoliko desetina hiljada ubijenih nesrba (u ogromnoj veini

Muslimana Bonjaka po pravilu najprominentnijih, najuticajnih i
najobrazovanijih u sredinama iz kojih su poticali), te desetine hiljada
mukaraca koji su zavrili u koncentracionim logorima, hiljade silovanih
djevojica i ena i na stotine hiljada civila protjeranih iz svojih domova sa
ovih prostora.
Bitno je, meutim, zapaziti da se sutina poinjenih zloina najjednostavnije moe sagledati kroz prizmu izvrenja genocida, kao najsloenijeg
i najozbiljnijeg oblika zloina, iza kojeg neminovno mora stajati dravna
politika, organizacija i aparatura, te iji motivi lee u namjeri da se izvrenim
zloinom postignu odreeni politiki ciljevi. Budui da genocid kao zloin
uvijek ima politiku pozadinu, on je, neminovno, proizvod politikog sistema
a ne pojedinca.
Samo dravne vlasti imaju pretpostavku da instrumentaliziraju
mrnju (po pravilu na odreenoj ideolokoj platformi), pretvore je u
kampanju i organizirano djelovanje u okviru kojeg dravne strukture donose
kljune odluke.
Upravo je iz tih razloga Tuba BiH protiv SRJ razmatrana od strane
Meunarodnog suda pravde (International Court of Justice ICJ) koji se
bavi utvrivanjem dravne odgovornosti a ne od strane Tribunala za zloine
poinjene na prostoru bive Jugoslavije (International Crime Tribunal for
Former Yugoslavia ICTY) koji razmatra pojedinane odgovornosti za
poinjene zloine.
Ovu injenicu valja posebno imati u vidu jer se genocidom, za razliku
od samog rata, eli unititi prolost, sadanjost i budunost odreene etnike
grupe, te je u tom smislu panju potrebno posvetiti u borbi protiv memoricida
ubijanja sjeanja kao posebnog aspekta genocida.
Javna rasprava i govor o genocidu kao zloinu je viestruko koristan,
posebno za rtve genocida to je nain ozdravljenja i prolaska kroz traumu.
utanje je opasno jer po pravilu vodi u novi zloin.
Drutva u ije ime je poinjen genocid su najtraumatiziranija
drutva, i to ne samo u jednoj generaciji. Trauma zloina se prenosi na djecu
poinioca a i na djecu rtava.7
7
Dr. Janja Be-Neumann (Inter-Univerzitetski Centar Dubrovnik), izlaganje na

Meunarodnoj naunoj konferenciji GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI POSLJEDICE PRESUDE MEUNARODNOG SUDA PRAVDE, Potoari (Srebrenica), 10 i
11. jul 2009. godine. Objavljeno u ovoj knjizi pod naslovom PORICANJE GENOCIDA
KAO POSLJEDNJA FAZA GENOCIDA IZ PERSPEKTIVE POSMATRAA.
487
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 488
U tom smislu je posebno znaajno zapaziti, to posebno naglaava

Janja Be, da Srbija ne samo da jo uvijek ivi posljednju fazu genocida
osporavanje genocida ve je u posljednje dvije decenije prola kroz govor
mrnje a nakon toga i govor ravnodunosti, odnosno govor utanja
mrnje, to je sa stanovita sigurnosti i mogueg ponavljanja zloina vrlo
opasno.
Ovakav javni odnos prema genocidu u Srbiji je dravna strategija.
Hrabri injenica da je sve vie pojedinaca i nevladinih organizacija koje trae
da vlasti Srbije priznaju i prihvate istinu o genocidu u Srebrenici i svoj dio
odgovornosti. Jaanje takvog trenda u Srbiji uz adekvatnu podrku i pomo
evropskih institucija moe dovesti do pozitivne promjene, jer je odravanje
ovakvog odnosa srbijanskih vlasti spram genocida u Srebrenici sigurnosno
opasno po samu Srbiju ali i po njene susjede. Ova vrsta dominacije srbijanskih
vlasti nad sopstvenom javnou nije odraz snage ve slabosti i nedostatka
snage i hrabrosti da se suoi sa istinom i vlastitom pozicijom i vlastitom
prolou.
Srbija i njeni susjedi e se u buduem vremenu suoavati sa izazovima koji se budu pojavljivali, ali e i odnos prema prolosti esto imati
znaaja u odnosu na naine suoavanja sa buduim izazovima. Nemogue
je previdjeti injenicu da se rukovodstvo Srbije, predvoeno Slobodanom
Miloeviem, na poetku posljednje decenije dvadesetog stoljea ponaalo
kao zatitnik srpskih interesa na itavom prostoru ondanje Jugoslavije.
Zatita tako zamiljenih srpskih intersa je esto zahtijevala promjenu
dravnih granica i demografske strukture pojednih prostora to je, implicitno,
neminovno vodilo u zloine i genocid prema narodima koji su stajali na putu
ostvarenja takvih interesa.
Florence Hartmann je konstatirala da su: Predstavnici srbijanskog
politikog vostva, kao i srpske politike elite u BiH, u vie navrata, tokom
91. i poetkom 92. godine, nagovjetavali planove podjele BiH, kao i ideju
o ogranienom unitavanju Bonjaka na pojedinim dijelovima Bosne
i Hercegovine.8
8
Florence Hartmann (Pariz), izlaganje na Meunarodnoj naunoj konferenciji

GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI POSLJEDICE PRESUDE MEUNARODNOG SUDA PRAVDE, Potoari (Srebrenica), 10 i 11. jul 2009. godine. U ovom
Zborniku radova te Konferencije.
488
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 489
Dr. David Pettigrew vidi genocid u Srebrenici u julu 1995. godine,

kao namjeru Srba da Srebrenicu pretvore u prostor na kome nema mjesta za
Muslimane, dodajui da su time kreirali situaciju u kojoj su Srbi bili iznad
a Muslimani izvan zakona.9
Zloin u Srebrenici, u julu 1995. godine, i mnogi drugi zloini na
prostoru Bosne i Hercegovine, od 92. do 95. nisu rezultat samo vladujue
srbijanske politike garniture tog vremena, ve ideologije koja ima
viestoljetni kontinuitet u okviru rukovodstva Srbije. Preivljavanje takve
ideologije i svijesti Srba o sebi samima neminovno e naruavati sigurnosne
balanse, voditi u nove konflikte i mogue nove zloine.
Evropska unija ima izravnu obavezu i interes (ukoliko ga prepozna)
da uestvuje u procesu otklanjanja posljedica genocida u Srebrenici jer se
on dogodio nakon to je EU bila formirana i to u dravi, odnosno regionu koji
predstavlja mikrokozm onoga to Evropa eli ostvariti svojim motom
ujedinjeni u razliitostima.10
Presuda Meunarodnog suda pravde i sigurnost Bosne

i Hercegovine
Veina prethodnih stradanja bosanskohercegovakih naroda je bila
rezultat ratova veih razmjera, u kojima su u raznim historijskim periodima
uestvovale velike vojne sile, izvan prostora Bosne i Hercegovine i neposrednog regiona, u okviru kojih se dogaao i sukob izmeu pojedinih naroda
Posljednji rat u Bosni i Hercegovini od 92. do 95. se odvijao na
nivou sukoba neposrednih susjednih drava (Savezne Republike Jugoslavije
9
Dr. David Pettigrew (State University of Southern Carolina), izlaganje na Meunarodnoj naunoj konferenciji GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI POSLJEDICE
PRESUDE MEUNARODNOG SUDA PRAVDE, Potoari (Srebrenica), 10 i 11. jul
2009. godine. U ovom Zborniku vidi radove Konferencije.
10
Hrabri injenica da je Europski parlament, 15. januara 2009. godine, usvojio Rezoluciju broj: RSP/2009/2502, kojom se 11. juli proglaava Danom sjeanja na genocid u
Srebrenici, ali ona sama po sebi nije dovoljna, jer osim snane moralne poruke nema
praktino obavezujueg efekta, jer oni na koje je trebala imati najsnaniji efekat, za sada,
pokazuju potpuno ignorantski odnos. Evropska unija konkretnim i obavezujuim mjerama
treba pokazati odgovoran odnos prema poiniocima i rtvama genocida u Srebrenici.
489
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 490
i Republike Hrvatske naspram Republike Bosne i Hercegovine) u okviru

ega je dolo i do sukoba naroda koji ive unutar Bosne i Hercegovine.
U ovim stradanjima tokom posljednja dva stoljea, genocid nad
Bonjacima, pored ustakog genocida nad Srbima u Drugom svjetskom ratu,
ima najvee razmjere,11 pri emu je u nizu od dosadanjih desetak valova
stradanja Bonjaka, svaki naredni bio masovniji, pogubniji i razorniji
od prethodnog.
Stabilan mir Bosne i Hercegovine e neminovno zahtijevati
zaustavljanje ove spirale zla i pokuaja bilo koje od drava ili naroda u
regionu da genocidom rjeava neko od otvorenih politikih pitanja, odnosno
da genocidom ostvaruje neki od svojih politikih ciljeva.
U ovakvom pristupu prema moguem ponavljanju genocida valja
prepoznavati interes svakog od naroda u regionu jer je nemogue predvidjeti
koji narod, i pod kakvim okolnostima, bi mogao biti najugroeniji moguim
ponavljanjem zloina, a posebno genocida kao njegove najopasnije manifestacije.
Slovenaki predstavnik u Evropskom parlamentu, Jelko Kacin, iz
tih razloga sugerira da se: Iskustvo Srebrenice mora ugraditi u obrazovanje
mladih ljudi Zapadnog Balkana, dodajui da: Pozivanje drugih ne predstavlja hrabrost, ve se liderstvo i hrabrost ogledaju u pozivu vlastitom narodu
da napravi korak pomirenja prema drugim narodima u regionu.12
Presuda Meunarodnog suda pravde po tubi Bosne i Hercegovine
protiv Srbije, u smislu izravnog uticaja na sistem i stanje sigurnosti u Bosni i
Hercegovini imala je i ima ogranien znaaj na dnevna pitanja sigurnosti.
Na samoj ravni uesnika u sporu nemogue je, meutim, posljedice
ove presude odvojiti od njenog uticaja na dravu Srbiju, koja je bila tuena
strana u sporu, kao i na svjetsku organizaciju Ujedinjenih nacija, ije su
11
Dragoljub Koovi, RTVE DRUGOG SVJETSKOG RATA U JUGOSLAVIJI,

Svjetlost, Sarajevo 1990, str. 171 do 172. Vladimir erjavi, GUBICI STANOVNITVA
JUGOSLAVIJE U DRUGOM SVJETSKOM RATU, Jugoslovensko viktimoloko
drutvo, Zagreb.
12
Jelko Katzin, izlaganje na Meunarodnoj naunoj konferenciji GENOCID U
BOSNI I HERCEGOVINI POSLJEDICE PRESUDE MEUNARODNOG SUDA
PRAVDE, Potoari (Srebrenica), 10 i 11. jul 2009. godine. U Zborniku radova te Konferencije od str. 39 do str. 41.
490
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 491
komandne strukture i vojne mirovne snage na prostoru bive Jugoslavije

svojim ponaanjem i djelovanjem, odnosno nedjelovanjem, stvorile pretpostavke za izvrenje ovog stravinog zloina, kao i na sami Sud koji je donio
ovu presudu.
Ova presuda predstavlja znaajan domet pravde i meunarodnog
prava, iako je izostavila da osudi Srbiju za poinjeni genocid u Srebrenici.
Mogue je ovu presudu promatrati i u kontekstu realnosti da se kojim
sluajem i desilo da Meunarodni sud pravde i uini Srbiju odgovornu za
genocid, onda bi, implicitno, morao osuditi i Organizaciju Ujedinjenih nacija
za nespreavanje genocida, to u sadanjem odnosu snaga na meunaronoj
pozornici nije bilo realno oekivati.
Dugorono, ova presuda e, sasvim sigurno, svojim posljedicama i
porukama ostvarivati uticaj na obje strane u sporu, jer po svojoj prirodi ovaj
proces se jo uvijek ne moe smatrati zavrenim.13
Pritom, osnovu za pokretanje revizije Tube protiv Srbije treba traiti
u pronalaenju novih odluujuih dokaza, uz uvaavanje, s jedne strane,
ekspertskog stava psihologa da ideje i odluke o izvrenju genocida uvijek
dolaze odozgo, da su po pravilu dobro kamuflirane a da, s druge strane, sud
respektira samo vrste i uvjerljive dokaze.
Napori na prikupljanju dodatnih dokaza u pravcu revizije ovog spora
i njegovog ishoda se ne treba promatrati samo kao obaveza prema rtvama
ovog monstruoznog zloina ve, prije svega, kao obaveza prema miru i
stabilnosti ovog trusnog dijela svijeta, u okviru kojeg zaarani krug zloina i
stradanja mora biti zaustavljen.
U samoj dravi Srbiji sve je vie Srba koji kategorino i glasno
osuuju genocid u Srebrenici i pokuavaju se distancirati od njega kako bi,
13
U paragrafu 422. Presude Meunarodnog suda pravde po Tubi Bosne i Hercegovine protiv Savezne Republike Jugoslavije se, izmeu ostalog, kae da: Nema sumnje
da je prilino znaajna pomo politike, vojne i finansijske prirode, koju je SRJ poela
pruati Republici Srpskoj i VRS mnogo prije traginih dogaaja u Srebrenici, nastavljena i
tokom tih dogaaja. U narednoj taki Presude pored ostalog stoji: Bez sumnje, odluujue je, u vezi s tim, istai da nije uvjerljivo dokazano da su vlasti u Beogradu bile
upoznate s odlukom da se fiziki likvidira odraslo muko stanovnitvo muslimanske
zajednice Srebrenice onda kada je ta odluka donijeta. PRESUDA MEUNARODNOG
SUDA PRAVDE - BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE, 26.
februar 2007, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Sarajevo 2008, str. 209.
491
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 492
barem dijelom, korigirali reputaciju zloinca koja je, bez obzira na ovu
presudu, i dalje primarno vezana za dravu Srbiju i cjelokupan srpski narod.
Brine injenica da strukture Republike Srpske, koja je ovom presudom
nedvosmisleno proglaena odgovornom za poinjeni genocid,14 i dalje
nemaju snage priznati vlastitu odgovornost za poinjeni zloin. Uz vrlo
rijetke izuzetke, veina predstavnika Republike Srpske nastoji osporiti
postojanje Presude Meunarodnog suda pravde ili odgovornost za poinjeni
genocid pripisati pojedincima, to je nonsens ukoliko se ima u vidu injenica
da je genocid kolektivni, a ne pojedinani zloin.
Bez priznavanja istine o genocidu u Srebrenici od strane struktura i
zvaninika RS nema ni prave osnove za pomirenje i suivot u Bosni i
Hercegovini, niti na prostoru Zapadnog Balkana.
U tom smislu bi vie panje trebalo posvetiti primjeni meunarodnih
standarda i normi kriminaliziranja i sankcioniranja negiranja genocida
(kako od strane Ujedinjenih nacija tako i od strane Evropske unije) jer
nekanjavanje zloina danas znai podrku zloinu sutra. Tako bi za
prevenciju mogueg ponavljanja genocida na prostoru Zapadnog Balkana
bilo daleko svrsishodnije da Ujedinjene nacije preduzmu sve potrebne napore
i ne dozvole ponavljanje nekih od vienih greaka, nego da se, kako je to
generalni sekretar UN-a ustvrdio, uvijek osjeaju krivim i progonjenim zbog
genocida u Srebrenici.
No, implikacije Presude se mogu smatrati pozitivnim ukoliko
poinioci i rtve genocida, i mogueg naknadnog sudskog spora, izvuku
praktine pouke i ne dozvole ponavljanje slinih greaka u budunosti.
Realno je i potrebno oekivati da Bonjaci, na temelju ovog i vie
drugih slinih iskustava, u promiljanju svoje sigurnosti i budunosti ispolje
vie agilnosti i preduzimljivosti, te budu oprezniji u prihvatanju garancija
razliitih meunarodnih organizacija i (kvazi)predstavnika neke od strana
sa kojom se mogu nai u sukobu.
U analizi iskustva Srebrenice se jasno prepoznaje odgovornost
Ujedinjienih Nacija, njihovih struktura i vojnih mirovnih snaga zaduenih
14
U taki 297 Presude se kae: Sud zakljuuje da su djela poinjena u Srebrenici,

koja potpadaju pod lan II(a) i (b) Konvencije, izvrena sa specifinom namjerom
da se djelimino uniti grupa muslimana Bosne i Hercegovine kao takva; i shodno
tome, da ona predstavljaju djela genocida koji su izvrili pripadnici VRS u Srebrenici
i njenoj okolini poevi od 13. jula 1995.
492
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 493
za primjenu Rezolucije Vijea sigurnosti UN 819. od 16. aprila 1993.15 o

Sigurnoj zoni Srebrenica, Evropske Unije, na ijem prostoru se dogaao
zloin, (po mnogim svojim karakteristikama i razmjerama, komparativan
sa stravinim iskustvom Holokausta), politikog i vojnog vostva Savezne
Repulike Jugoslavije i Republike Srpske.
Meutim, ono to je za Bonjake posebno znaajno, jeste potreba da
na nivou vlastitog naroda, preispitaju mogunosti koje nisu iskoritene da
se tragedija stanovnitva Srebrenice u julu 95. sprijei ili uini manjom.16
Ova preporuka je usmjerena na narod, koji je po svim neposrednim
i dostupnim historijskim podacima najvie i najee bio predmet napada sa
genocidnim karakterom. Bonjaci, su upueni na potrebu da promiljaju
vlastitu budunost, jer su sa stanovita historijskih iskustava, ali i realnih
sigurnosnih analiza i procjena, najugroeniji i najosjetljiviji na potencijalne
nove prijetnje genocidom.
15
Te dvije navedene (824. od 6. maja 1993. i 836. od 4. juna 1993. godine, koje se
odnose na isti problem - status sigurnih zona. SREBRENICA 1995, Knjiga 3, str. 281.
do 323.
16
Objektivne okolnosti nedvosmisleno sugeriraju da je viegodinja opsada Srebrenice
uz stalne ofanzive i druge vrste pritiska, nedostatak hrane, lijekova i elementarnih
potreptina, kao i odsustvo vodeeg vojnog kadra poloaj stanovnika i branilaca Srebrenice
inio izuzetno nepovoljnom pred poetak ljetnje ofanzive srpskih vojnih i paravojnih,
policijskih i parapolicijskih snaga na sigurnu zonu UN a Srebrenica.
Potpuna pasivnost i izostanak adekvatne reakcije od strane meunarodnih mirovnih
snaga, uz stalna stradanja, strah, umor, iscrpljenost, glad i neispavanost, kojima treba
dodati i vrlo aktivnu propagandnu kampanju napadaa o navodno postignutom politikom
dogovoru o zamjeni teritorija opina Srebrenice i Vogoe, inili su stanovnitvo Srebrenice
vrlo sugestibilnim i pogodnim za prihvatanje ponude o prestanku bilo kakve vrste otpora i
prihvatanju ponude da budu izmjeteni na teritorije koje je kontrolisala Armija Republike
Naravno, sve ovo se dogaalo uz neposredno prisustvo vojnih mirovnih snaga UN to
je stanovnitvu Srebrenice, davalo izvjesna uvjeravanja i garancije da ponueni aranman
za svjedoka ima predstavnike UNPROFOR-a, da ne smije biti zloupotrebljen i da mu se
moe vjerovati.
Oni koji su izabrali da se uz borbu izvlae sa prostora Srebrenice ka prostorima koji
su bili slobodni su viestruko stradali (od raznih vrsta mina, zasjeda, artiljerijske i
pjeadijske vatre, gladi i iznemoglosti) ali neuporedivo manje od onih koji su odluili da
prihvate ponudu napadaa i budu izmjeteni na slobodne teritorije.
493
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 494
Bonjaci, iji pripadnici su predstavljali rtve genociida u Srebrenici,

imaju potrebu na iskustvima Srebrenice izgraditi mehanizme politikog,
sigurnosnog, vojnog i drugih oblika djelovanja kojim se moe smanjiti
mogua prijetnja, odnosno izgraditi efikasnije mehanizme odbrane ukoliko
ta prijetnja postane realna.17
Kako god se presuda Meunarodnog suda pravde o Srebrenici ne
moe smatrati zavrenom, tako se ni proces izuavanja iskustava iz
Srebrenice ne moe smatrati zavrenim dok i poinioci i rtve genocida ne
izgrade objektivan i potpun odnos prema njemu.
Ukoliko se ovakav pristup stavi u kontekst praktinog djelovanja
kojim bi se eliminiralo ili reduciralo mogue ponavljanje genocida na prostoru
Bosne i Hercegovine i zapadnog Balkana, onda se namee potreba jaanja
institucija drave Bosne i Hercegovine, civiliziranog rjeavanja otvorenih i
ozbiljnih pitanja koja mogu voditi u konflikte i sukobe, potreba izgradnje
demokratije koja je najbolji drutveni mehanizam prevencije genocida,
jaanje pravne drave i pravosudnih instrumenata prevencije i sankcioniranja
zloina i td.
Pravilna interpretacija karaktera prolog rata, i prestanak manipuliranja historijom, predstavljaju jo jednu znaajnu pretpostavku
preveniranja genocida i ostvarivanja stabilnog i sigurnog ambijenta za ivot
svih naroda i graana Bosne i Hercegovine i zapadnog Balkana.
Mogue je pobrojati itavu listu inioca koji sugeriraju da je potrebno
uiniti sve napore da se ne dogodi ponavljanje genocida na zapadnom
Balkanu, a nije mogue nai ni jedan trezven razlog koji upuuje na
genocid kao nain rjeavanja bilo kojeg otvorenog pitanja na ovom
prostoru.
Meutim, mogue ponavljanje genocida na ovom prostoru i dalje
nije iskljueno.
17
U tom smislu je potrebno dodatno istraiti mogue meunarodne i unutranje

politike postupke, vojne i druge aktivnosti koje su se, eventualno, mogle preduzeti u
pravcu zaustavljanja ili smanjenja obima zloina u Srebrenici.
494
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 495
Zakljuni komentari
Mudrost naroda sa ovog prostora kae: Ko maem sijee od maa
i strada, to iz vida ne treba gubiti bilo ko na ovim prostorima ko se odlui
da posegne za maem.
Ovakav zakljuak nije privilegija samo ovog historijskog trenutka.
Najprominentniji zatitnik bonjakih nacionalnih interesa na prostoru
Kraljevine Jugoslavije izmeu dva svjetska rata, Mehmed Spaho, je tvrdio:
Naa je budunost, a prolost je onih koji hoe da pomou sile
vladaju.18
Uputno je da se u dugoronom otklanjanju posljedica ovog zloina i
ostvarivanju sigurnih i stabilnih odnosa izmeu naroda zapadnog Balkana
ne razmilja u pravcu posezanja za osvetom.
Vjerska doktrina Islama sugerira da je Tolerancija najvei stupanj
moi, a elja za osvetom prvi znak nemoi. Svakako, ne treba razmiljati
u pravcu osvete, ali i dalje treba tragati za pravdom, istinom i novim dokazima
u tom pravcu. Tek se na temeljima dostizanja istine mogu oekivati pomirenje,
dugorono stabilni i produktivni odnosi izmeu naroda, te smanjenje
distance izmeu naroda, koja je stvorena poinjenim genocidom.
18
Husnija Kamberovi, MEHMED SPAHO POLITIKA BIOGRAFIJA, DES

Sarajevo, 2009, str. 263 citat (iz recenzije Omera Ibrahimagia).
495
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 496
REZIME
Historijsko iskustvo Bosne i Hercegovine sugerira da na njenom
prostoru ugroenosti od opasnosti stradanja i genocida nije izuzet niti jedan
narod.
No, ono to je zajedniko, predhodni sluajevi genocida na ovom
prostoru govore o postojanju ideologija i politika ija je realizacija zahtijevala unitenje jednog naroda sa ciljem stvaranja teritorijalnih, politikih i
drugih prednosti za drugi narod.
Iako Srebrenica predstavlja jedini, do sada dokazani zloin genocida,
njegovo osporavanje i nakon donesene presude predstavlja, u sigurnosnom
smislu, veoma ozbiljan indikator mogunosti njegovog ponavljanja i
u budunosti.
U tom smislu je od neprocjenjive vanosti praenje postojanja
genocidnih politikih programa koji mogu, u datom historijskom trenutku,
osigurati snage i sredstva za njihovu realizaciju i time doprinijeti neprekidnoj
spirali balkanskog sukoba.
Srebrenica ili genocid uope, se moe ponoviti na prostoru zapadnog
Balkana sve dotle dok se potpuno ne demaskiraju uzroci i motivi genocida u
Srebrenici. Sutinski, tek je nakon dijagnosticiranja stanja mogue propisati
terapijske postupke i metode kojima se moe sprijeiti ponavljanje genocida.
Stoga, nimalo ohrabrujue ne zvue pojedini dijelovi Presude
Meunarodnog suda pravde po Tubi Bosne i Hercegovine protiv Savezne
Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora), prema kojima spor nije takve
prirode da bi bilo primjereno davanje naloga za plaanje naknade, niti za
pruanje uvjerenja i garancija o neponavljanju.
496
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 497
SUMMARY
Historical experience of Bosnia and Herzegovina suggests that on its
territory any nation is not exempt from the danger of destruction and genocide.
But, what is common to all of them, the preceding events of genocide
on this area speak of the existence of ideologies and politics the realization
of which required destruction of one people with the aim of creating territorial,
political and other advantages for another.
Although Srebrenica represents the only, up to now proved crime of
genocide, its denial even after the Judgment has been pronounced it represents
in security sense very serious indicator of the possibility of repeating the
same in the future, as well.
Therefore, it is of invaluable importance to have monitoring of
existence of genocide political programmes which may, at a given moment
of history, assure forces and means for their implementation and contribute,
in this way, to the continuous spiral of the Balkans conflict.
Srebrenica or genocide in general, can be repeated on the area of the
Western Balkans until the mask is removed from the causes and motives of
the Srebrenica genocide. In its essence, only after establishing exact situation,
it is possible to prescribe appropriate therapy procedures and methods
through which, repetition of genocide can be prevented.
That is why individual parts of the Judgment of the International
Court of Justice in Cse of Application of Bosnia and Herzegovina versus
Federal Republic of Yugoslavia (Serbia and Montenegro) do not sound
encouraging at all. Namely, according to these parts, the dispute is not of
such nature that issuing an order for payment of reparations or giving assurances and guarantees on genocide non-repetition would be appropriate.
497
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 498
Doc. dr. Izet aboti, Arhiv Tuzlanskog kantona
HISTORIOGRAFSKE KARAKTERISTIKE I POSEBNOSTI

PRESUDE MEUNARODNOG SUDA PRAVDE U TUBI
REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE PROTIV
SR JUGOSLAVIJE (SRBIJE I CRNE GORE)
Uvodne napomene
Odredbama Konvencije Ujedinjenih nacija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, koja je usvojena 9. decembra 1948. godine, a stupila
na snagu 12. januara 1951. godine, genocid je u lanu II definisan kao bilo
koji od slijedeih akata poinjenih sa namjerom da uniti, u potpunosti ili
djelimino, nacionalnu, rasnu ili religioznu grupu:
- ubijanje lanova grupe;
- nanoenje tjelesnih ili mentalnih oteenja lanovima grupe;
- namjerno nametanje grupi ivotnih uslova sraunatih da ih dovedu
do fizikog unitenja u cjelini ili pojedinano;
- nametanje mjera u cilju spreavanja radnji unutar grupe;
U lanu III Konvencije navode se kao kanjiva djela: a) genocid, b)
planiranje izvravanja genocida, c) direktno i javno podsticanje na injenje
genocida, d) pokuaj izvrenja genocida, e) sauesnitvo u genocidu.1
Po usvajanju Konvencije o spreavanju i kanjavanju genocida
dotadanji zloin bez imena dobio je, osim imena i mogunost kanjavanja
poinilaca. Meutim, u pravnoj praksi, nakon Drugog svjetskog rata, Konvencija nije iskoritena u adresiranju masovnih zloina koji su se mogli
okvalificirati kao genocid iako je u praktinom smislu bilo radnji i postupaka
koje su po svim gore navedenim elementima upuivale na uinjeni genocid.
498
Edina Beirovi, NA DRINI GENOCID, Sarajevo 2009, str. 23.
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 499
Razlog tome jeste i u nepotpunosti definisanja genocida, gdje su brojni

elementi, a prije svega politiki i ekonomski iskljueni iz definicije, ime se
brojni masovni zloini koji su se desili u proteklom vremenu nisu okvalificirani kao genocid. Iz tih razloga definicija genocida bila je predmetom
kritika, rasprava i naunih opservacija jednog broja naunika razliitih
profila koji su smatrali da je definiciju genocida neophodno proiriti sa
nacionalnih, etnikih, rasnih i na druge oblasti kao to su politike, ekonomske, kulturne i dr.
U pokuaju da se politike i druge grupe zatite Konvencijom nije
se dolo do konzistentnih rjeenja zbog otvorenog protivljenja takvim
prijedlozima od strane onih na ijim prostorima su se uglavnom deavala
djela genocida2. Na neopravdanost iskljuenja politikih grupa iz Konvencije
ukazuju injenice o stradanju ljudi u drugoj polovini 20. stoljea, gdje je
oko 120 miliona ljudi irom svijeta stradalo u genocidnim akcijama sopstvene
drave, a oko 35 miliona ljudi stradalo je u ratovima, graanskog ili meunarodnog karaktera3.
Genocid je bio predmet rasprave politiara i diplomata, pravnih
strunjaka, historiara i strunjaka iz drugih oblasti drutvenih nauka, kao i
brojnih intelektualaca i ire javnosti. U prolosti definicija genocida je
proirivana, ali u nekim sluajevima i suavana. Opta definicija genocida
odnosi se na itav niz razliitih zloina, od kojih se svaki sastoji od razliitih
i dosta sloenih dogaaja i deavanja u razliitim zemljama i periodima.4 U
praksi u prolosti sa pojmom genocid esto se polemiziralo i politiziralo,
te je ovaj pojam bio daleko od neutralnog i vrlo esto je zavisio od subjektivnog pristupa i tretmana pojedinaca i kolektiva (drava-naroda), obojen
raznovrsnim pravnim, historijskim, politikim i drugim karakteristikama.
Najee sami poinitelji genocida radili su na negiranju i zatakavanju istog,
skrivajui validne injenine potvrde uinjenog genocida, nedajui mogunost prava na ostvarivanje pravde i dokazivanje historijske istine.
Historijske injenice i dosadanja praksa pokazuju da svaki uinjeni
genocid ima svoju jasnu fizionomiju i koncepciju, od poetka do kraja.
Dosadanja literatura koja tretira problematiku genocida, potvruje da je
2
Ovdje se prije svega misli na SSSR i jedan broj drugih socijalistikih drava.
E. Beirovi, NA DRINI GENOCID, str. 35.
4
E. Beirevi, NA DRINI GENOCID, str. 49.
3
499
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 500
agresivna, uglavnom, neobjektivistika nacionalisitika ideologija jedan od

osnovnih preduvjeta da doe do genocida. Ona je bitan, i presudan motivacioni faktor u odreenoj drutvenoj krizi koji podstie na stvaranju genocidnog plana. U takvim okolnostima, po pravilu, upravljanje divergentnim
drutvenim procesima vre najradikalnije snage spremne da drutvene odnose
dovedu do kulminacije, pri emu su u genocidnom procesu ukljueni svi
nivoi i segmenti drutva od vrha do dna. Po pravilu zloin prelazi u genocid
organiziranim djelovanjem drave koja svojim aktivnostima javno ili tajno
zagovara, pomae i provodi ili uestvuje kao pasivni posmatra u genocidu.
Iz tih razloga, po sutini, djela genocida je nemogue posmatrati
izolovano jedna od drugih, ve je genocid neophodno sagledavati ne samo
kroz komponentu uinjenih pravnih radnji, ve i kroz njegovu historijsku
komponentu, jer svaki poinjeni genocid ima pored pravne i meunarodne i
historijsku komponentu i karakteristiku. Ona je jako bitna za cjelovitu
spoznaju, koja je neophodna kako bi se izvukle pouke koje bi bile korisne u
poduzimanju neophodnih mjera za spreavanje buduih eventualnih
genocida i zloina.
Historiografski kontekst genocida obuhvata analizu svih procesa i
dogaaja sagledanih hronoloki i tematski, kroz sve faze njegovog posmatranja, kao dugotrajnog procesa, pokretanog od strane drave kao kolektivnog
poinioca, pa do direktnog ukljuivanja pojedinaca izvritelja genocida.
Historiografsko posmatranje obuhvata i druge drave kao pasivne posmatrae
i sve sauesnike u genocidu, ali i sva druga bitna pitanja pravne, historijske,
ekonomske, politike i bilo koje druge provenijencije, a koji se na bilo koji
nain imali udjela u inu genocida. Sa historiografskog aspekta rije je o
irokom spektru pitanja ratnog, politikog, etnikog, sociolokog, ekonomskog, kulturnog karaktera, koja su svako na svoj nain vana za objektivnu
pravno-historiografsku spoznaju i potpuno sagledavanje genocida. Historiografski aspekt posmatranja genocida posebno je znaajan sa aspekta
tretiranja pitanja negiranja genocida od strane onoga ko ga je i poinio ili u
ije je ime poinjen. Negiranje je znak da se nije dolo do pravne i historiografske spoznaje o poinjenom genocidu, to ukazuje da narod u ije je ime
drava poinila genocid, nije zavrio fazu osvjetenja, te stoga postoji
opasnost ponavljanja genocida.
Stoga i presuda Meunarodnog suda pravde u Hagu, u procesu tube
Republike Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore na osnovu Konve500
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 501
ncije o spreavanju i kanjavanju genocida treba historiografsko sagledavanje i ocjenu. Isto je neophodno kako bi mimo politoloko-ideolokih i
nerealnih nacionalistikih primjesa doli do trajnog objektivistikog suda o
svim pojedinostima genocida, suda koji e ne samo biti injenina potvrda o
detaljima vezanim za genocid, ve pouka i opomena ovjeanstvu. Zbog
svega toga, pored pravne, neophodna je historijska istina za potpuno
sutinsko i objektivistiko sagledavanje genocida.
Historiografske karakteristike i posebnosti presude

Meunarodnog suda pravde u tubi Republike
Bosne i Hercegovine protiv SR Jugoslavije
Da historiografska objektivnost i tanost nisu doli do izraaja
najbolje potvruje i Presuda Meunarodnog suda pravde u Hagu, koja je
kao genocid okvalificirala samo masovna ubistva Bonjaka u Srebrenici iz
jula 1995. godine, dok se ostali zloini uinjeni u agresiji na Republiku Bosnu
i Hercegovinu od 1992. do 1995. godine tretiraju kao zloini protiv ovjenosti.
Ovakva presuda je u suprotnosti sa sociolokim i drugim teorijama o
genocidu, ali i sa historiografskog aspekta ona u svojoj najosnovnijoj razini
nije zadovoljila poznata osnovna naela i principe historijske istine. Na
ovaj nain, svjesno je reducirana historiografska rekonstrukcija dogaaja
vezanih za proces agresije i uinjenog genocida u Republici Bosni i Hercegovini. Genocid uinjen u Srebrenici u julu 1995. godine posmatran je u
uskom pravnom kontekstu, svjesnim nestavljanjem u funkciju svih relevantnih historijskih injenica, gdje su oito od pravne i historijske istine bile
vanije neke druge stvari. Oito je da se svjesno izbjeglo posmatranje
genocida i zloina u irem kontekstu, te se bezobzirnim manirima meunarodne pravne prakse, suzio obim i prostor izvrenja genocida u Republici
Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. To je uraeno nasuprot
brojnim validnim historijskim dokazima i injenicama, kroz iju oiglednost
je lako spoznati sve elemente kontinuiteta genocida u svim njegovim fazama,
od one poetne pripremne, do one zavrne koja negira genocid.
Bezbroj dokaza i historijskih injenica predoeno je Meunarodnom
sudu pravde u Hagu u tubi Republike Bosne i Hercegovine protiv SR Jugo501
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 502
slavije (Srbija i Crna Gora), ali iste nisu iz subjektivistikih, tehniko-pravnih

i drugih neshvatljivih razloga tretirane od strane ovog suda. Takav tretman
je u konanici u potpunosti uticao da presuda ovog suda bude ovakva kakva
jeste, nepotpuna, pravno, a posebno moralno reducirajua. Zbog toga ova
presuda moe biti pogubna, jer ve sada ima negativnog odjeka i uticaja i
daje inspiraciju za neke budue eventualne genocide. Planeri i izvritelji
genocida su na ovaj nain abolirani, nagraeni za uinjeno djelo, to im daje
pravo negiranja genocida i izjednaavanja krivnje izmeu delata i rtve.
Stoga je historiografsko sagledavanje presude Meunarodnog suda
pravde u tubi Republike Bosne i Hercegovine protiv Jugoslavije neminovnost i historiografija ne treba i ne smije biti previe optereena samom
presudom, kao zavrenom priom, jer to je prije svega pravni in, koji moe
initi samo jedan mali segment utkan u neophodnu konanu istinu o agresiji
i genocidu poinjenom u Bosni i Hercegovini. Zato je potrebno putem
utvrene metodologije historigrafsko-naunog istraivakog postupka
ukazati na najvanije historijske karakteristike i injenice koje su na bilo koji
nain vezane, a tretirane su, ili pak nisu tretirane u ovom pravnom sporu.
Takvih validnih historijskih dokaza je jako puno, pa emo se ovom
prilikom zadrati samo na jednom broju istih. Posebno mjesto i historiografske karakteristike imaju injenice na koje se pozvao podnosilac tube
(Republika Bosna i Hercegovina) u odnosu na lan II Rezolucije. injenica,
da se pred Sudom nalazio spor izmeu dvije suverene drave, a u vezi sa
primjenom i potivanjem meunarodne Konvencije5 ije su one lanice,
zadatak Suda je bio da se bavi pravnim tvrdnjama i optubama vezanim za
injenice koje je iznijela Republika Bosna i Hercegovina protiv SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), te Protivoptube koju je prethodno u ovom
postupku iznijela Srbija i Crna Gora protiv Republike Bosne i Hercegovine.
Tubeni zahtjev Republike Bosne i Hercegovine sadri brojne
dokazne injenice, koje pored pravnog imaju veliki historiografski znaaj i
karakter, te je s tog aspekta Presuda zanaajan predmet interesovanja
historijske nauke. Naime, zanimljive i validne su historijske injenice
5
Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida donesena od strane Organizacije UN 1948. godine. Objavljena vie puta, izmeu ostalog, Mustafa Bisi, RATNI
ZLOINI I GENOCID ZBIRKA PRAVNIH DOKUMENATA I SUDSKE PRAKSE, Ministarstvo pravde i uprave Kantona Sarajevo, Sarajevo 1997, str. 42. do 45.
502
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 503
sadrane u tubi Republike Bosne i Hercegovine protiv SR Jugoslavije koja

je traila da Sud presudi i izjasni se :
a) da je Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) prekrila pravne obaveze
prema narodu i dravi Bosni i Hercegovini u skladu sa odredbama lanova
Konvencije o genocide;
b) da je Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) prekrila pravne obaveze
prema narodu i dravi Bosni i Hercegovini na osnovu etiri enevske
konvencije iz 1949. godine, njihovog Dodatnog protokola I iz 1977. godine;
c) da je Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) prekrila u odnosu na graane
Bosne i Hercegovine odredbe univerzalne deklaracije o ljudskim pravima;
d) da je Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), krei svoje obaveze prema
opem i obiajnom meunarodnom pravu, ubijala, strijeljala, ranjavala,
silovala, pljakala, muila, kidnapirala, nelegalno zatvarala i istrebljivala
graane Bosne i Hercegovine;
e) da je u takvom postupanju s graanima Bosne i Hercegovine
Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) prekrila obaveze koje proizilaze iz Povelje
Ujedinjenih nacija;
f) da je koristila silu protiv Bosne i Hercegovine, krei time utvrene
stavove Povelje Ujedinjenih nacija;
g) da je Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), krei svoje obaveze prema
opem i obiajnom meunarodnom pravu upotrijebila silu protiv Bosne
i Hercegovine;
h) da je Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), krei svoje obaveze prema
opem i obiajnom meunarodnom pravu, naruila suverenost Bosne i
Hercegovine, oruanim napadom na Bosnu i Hercegovinu iz zraka i kopna
povredama bosanskog zranog prostora, nastojanjima da direktno i indirektno
vri pritisak i zastraivanje Vlade Bosne i Hercegovine;
i) da se Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), krei svoje obaveze prema
opem i obiajnom meunarodnom pravu, mijeala u unutranje poslove
Bosne i Hercegovine;
j) da je Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), regrutiranjem, obuavanjem,
naoruavanjem, opremanjem, finansiranjem, snabdijevanjem i na druge
503
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 504
naine ohrabrivanjem, podravanjem, pomaganjem i rukovoenjem vojnim

i paravojnim akcijama u Bosni i Hercegovini i protiv nje, sredstvima svojih
pomagaa i surogata, prekrila osnovne i ugovorne obaveze prema Bosni i
Hercegovini u skladu sa odredbama Povelje Ujedinjenih nacija, kao i svoje
obaveze prema opem i obiajnom meunarodnom pravu;
k) da, u skladu s gore navedenim okolnostima, Bosna i Hercegovina
ima suvereno pravo da brani sebe i svoj narod u skladu sa l. 51. Povelje UN
i obiajnim meunarodnim pravom, ukljuujui i trenutnu nabavku naoruanja iz drugih drava, vojnog materijala i opreme i trupa i dr. Navedeni
dokazi u tubi Bosne i Hercegovine protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore)
pored dokazne imaju posebnu istaknutu injeninu vrijednost, neophodnu
za historijsku potvrdu uinjenog genocida.
Historijski dokazi su i svi dokazi i potvreni pravni argumenti iznijeti
u tubi, Republike Bosne i Hercegovine, gdje je ista zahtijevala da Meunarodni krivini sud u Hagu presudi i izrekne:
- da je SR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), direktno ili koritenjem
svojih surogata prekrila i da kri Konvenciju o spreavanju i
kanjavanju zloina genocida djelominim unitavanjem i nastojanjem da uniti u cjelosti nacionalne, etnike ili vjerske grupe u
okviru ali i izvan teritorije Republike Bosne i Hercegovine, posebno
muslimansko stanovnitvo, izvravajui slijedea djela:
- ubijanje pripadnika grupe,
- uzrokovanje tekih tjelesnih i psihikih povreda pripadnicima grupe,
- namjerno podvrgavanje grupe uvjetima ivota sraunatim da dovedu
do njenog potpunog ili djeliminog fizikog unitenja,
- nametanje mjera koje imaju za cilj da sprijee raanje unutar grupe,
- da je SR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) prekrila Konvenciju o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida udruivanjem u cilju
izvrenja genocida, sauesnitva u genocidu, nastojanja da se izvri
genocid, kao i podsticanja na izvrenje genocida,
spreavanju i kanjavanju zloina genocida pruanjem pomoi i
podsticajem pojedinaca i grupa koje uestvuju u djelima genocida,
504
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 505

spreavanju i kanjavanju zloina genocida nespreavanjem i
nekanjavanjem djela genocida,
- da je, kao posljedica meunarodne odgovornosti nastale zbog gore
spomenutog krenja, Konvencije o spreavanju i kanjavanju
zloina genocida, SR Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) duna platiti
u svoje ime i kao pratilac za svoje graane, a da Bosna i Hercegovina ima pravo primiti, punu nadoknadu za prouzrokovanu tetu i
gubitke u iznosu koji treba da utvrdi Sud.
U svom tubenom zahtjevu Bosna i Hercegovina je Meunarodnom
sudu dostavila uvjerljive i detaljne injenice dokaze po osnovu gore navedenih tubenih zahtjeva gdje je pojanjena sutina dogaaja i pojava koje
potvruju agresiju, zloine i genocid i najneposrednije ukljuivanje u
njegovom izvrenju SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora). Pored brojnih
njenica, u tubenom zahtjevu ukazano je da se kri lan II a) Konvencije
koji se odnosi na ubijanje pripadnika zatiene grupe, a to se potkrepljuje
dokazima o brojnim zloinima irom Bosne i Hercegovine koji e doivjeti
kulminaciju u Srebrenici u julu 1995. godine. Kao dokazni materijal, koji
ima i pravnu i historiogafsku snagu, Sudu je dostavljen znatan broj uvjerljivih
dokaza koji potvruju da su izmeu 1992. do 1995. godine ubijani civili
graani Sarajeva, djelimino kao rezultat stalnog granatiranja koje su vrile
snage bosanskih Srba. U tubi se navodi da je Komisija eksperata procijenila
da je u gradu Sarajevu tokom opsade ubijeno ili nestalo oko 10.000 osoba.6
Kao potvrda beskrupuloznog stradanja graana Sarajeva je presuda Pretresnog vijea Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju,
od 5. decembra 2003. godine, prilikom ega su uzete u obzir brojne injenice
poput granatiranja trnice Markale 5. februara 1994. godine u kojem je
poginulo 60 osoba. Veina u Pretersnom vijeu smatrala je da su u periodu
koji optunica obuhvata, civili u Sarajevu bili izloeni direktnim i neselektivnim napadima s teritorije pod kontrolom srpskih snaga i da je zbog toga
na stotine civila bilo ubijeno, a hiljade drugih povrijeeno.7
6
Izvjetaji eksperata, Tom II, Aneks VI, str. 8.

Presuda Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju (dalje: MKTBJ)
generalu Galiu, MT-98-29-T, presuda, 5 decembra 2003., paragraf 591.
7
505
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 506
Shodno tome, Pretresno vijee je zakljuilo da su snage Sarajevskog

korupusa Vojske RS izvrile svaki od zloina navedenih u optunici zloin
terora, napadi na civile, ubistva i nehumana djela.8
Podnosilac tube iznio je i niz oiglednih navoda o ubistvima koja
su se dogodila u Podrinju, gdje se navodi da je najmanje 2.500 Bonjaka
stradalo u Zvorniku od aprila do maja 1992. godine. Izmeu ostalih dokaza
podnosilac tube priloio je videosnimak o masakrima u Zvorniku.9
Kao vjerodostojne dokaze o uinjenim zloinima i genocidu i
sudjelovanju SR Jugoslavije, Republika Bosna i Hercegovina kao podnosilac
tube, iznosi tvrdnje o ubistvima poinjenim u zatoenikim logorima u
podruju Podrinja, poput logora Suica, gdje je ubijeno oko 3.000 Bonjaka.
(U predmetu MK TBJ, komandant logora, Dragan Nikoli priznao je krivicu
za ubistvo zatoenika nesrpske nacionalnosti)10. Tu su i injenice o brojnim
ubistvima u logoru u Kaznenopopravnom domu u Foi. Ove injenice
potvruje presuda u sluaju Krnojelnac, gdje je Pretresno vijee utvrdilo
ubijanja u KP domu Foa. Isto tako, podnosilac tube iznio je injenice da
je veliki broj zatvorenika stradao u logoru Batkovi kod Bijeljine. To se
potvruje i u izvjetaju Komisije eksperata koji navodi postojanje masovne
grobnice smjetene u blizini zatoenikog logora Batkovi. Isto tako postoje
dokazi i svjedoenja da je izvjestan broj zatvorenika umro zbog batinjanja,
muenja, iivljavanja i gladi.11
Podnosilac tube iznio je i vjerodostojne injenice vezane za
stradanje Bonjaka na podruju opine Prijedor, gdje su stradanja posebno
bila izraena na podruju mjesta Kozarac i Hambarine, kad je u maju 1992.
godine ubijeno najmanje 2.000 mjetana Kozarca, a u Hambarima je 23.
maja 1992. godine ubijeno oko 1.000 nedunih ljudi. Tu su i injenice o
ubistvima poinjenim u Prijedoru 29. maja 1992. godine, kada je ubijeno oko
200 ljudi.12 Navedene dokaze potvruje i Pretresno vijee MK TBJ u sluaju
Staki, koje je utvrdilo da je mnogo ljudi ubijeno tokom napada vojske
8
Isto, paragraf 600.

Izvodi iz dokumentarnog filma Britanske radio difuzne koprodukcije BBC-u
...Jugoslavija...
10
Presuda MK TBJ u predmetu Nikoli, IT-94-2-S, paragraf 67.
11
TOM IV, Aneks VIII, strana 63.
12
Specijalni izvjetaj od 12. novembra 1992. godine.
9
506
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 507
bosanskih Srba na veinska muslimanska bosanska sela i sam grad Prijedor,

gdje je bez sumnje dokazano postojanje sveobuhvatnog obrasca zloina
izvrenog nad Bonjacima u ovoj opini 1992. godine.13 Potvrdu o ubijanju
Bonjaka na podruju Kozarca dalo je Pretresno vijee u sluaju Branin.
Tada je najmanje 80 civila bosanskih muslimana ubijeno od strane vojske i
policije bosanskih Srba.14
Posebno su uvjerljive i upeatljive dokazno-historijske injenice
vezane za Omarsku koja je bila bez sumnje najsuroviji logor u Bosni i
Hercegovini. U izvjetaju Komisije eksperata navode se izjave sedam
svjedoka koji su prijavili izmeu 1.000 i 3.000 sluajeva ubistava.15 U
Izvjetaju eksperata zakljuuje se da sve raspoloive informacije navode
na zakljuak da je Omarska bila Logor smrti.16 Generalni sekretar UN
primio je izvjetaje o stradanju u Omarskoj iz Austrije, Kanade i Sjedinjenih
amerikih drava koje su sadravale izjave svjedoka o ubistvima u logoru
Omarska.
Znaajne historijske ijenice o zloinima u logoru Omarska daje nam
presuda Pretresnog vijea u sluaju Tadi, gdje je MKTBJ doao do slijedeih
zakljuaka vezanih za Omarsku Logor Omarska je, bez sumnje, najpoznatiji, onaj gdje su vladali najsloeniji uvjeti.17 Pretresno vijee je u
Presudi Staki utvrdilo da je preko stotinu ljudi ubijeno u logoru Omarske
krajem jula 1992. godine18.
Zloini su pravljeni i u zatoenikom logoru na podruju Prijedora u
Keratemu, gdje su prema Podnosiocu tube, takoer vrena ubistva pripadnika zatiene grupe, te se u iskazu istie da je u jutro 25. jula 1992. godine
izvrena masovna egzekucija u ovom logoru. Ove zloine potvruje i
Izvjetaj Komisije eksperata, gdje se tvrdi da je u Keratermu tokom tri
mjeseca svaki dan ubijano po deset zatvorenika.19 Pretresno vijee MK TBJ
13
IT-97-24-T, PRESUDA, 31. juli 203. paragrafi 544 i 546.

IT-99-36, PRESUDA, 1. septembra 2004., paragraf 403.
15
TOM IV, Aneks VIII, strana 222.
16
TOM I, Aneks V, strana 80.
17
IT 94-1-T, Presuda, 7. maja 1997. paragraf 155.
18
IT-97-24-T, Presuda Stari, 31.
19
Tom IV, paragraf 1932.
14
507
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 508
u sluaju Simiki i ostali, koji se odnosi na komadanta logora Keraterm,

utvrdio je da je izmeu 160 i 200 mukaraca ubijeno.20
Podnosilac tube dostavio je uvjerljive dokaze za ubistva u logoru
Trnopolju, gdje su zatoenici bili podvrgnuti zlostavljanju i loem hranjenju,
a esta su bila silovanja, batinanja i ostali oblici muenja, pa ak ni ubistva
nisu bila rijetkost.21 U tubi se nadalje tvrdi da su ubistva bila esta i u
logoru Manjaa u Banjaluci, gdje Sud konstatira da su brojni iskazi svjedoka
o ubistvima sadrani u Izvjetaju komisije eksperata.22 Podnosilac tube iznosi
podatke o ubijanju pripadnika zatiene grupe u logoru Luka u Brkom.
Izvjetaj Komisije eksperata na osnovu kazivanja svjedoka procjenjuje da je
oko 2.000 mukaraca ubijeno i baeno u rijeku Savu.23 Ove podatke potvruju
dokazi o masovoj grobnici pronaenoj na utvrenoj lokaciji u gradu Brkom.24
Ove injenice potvrene su i u sluaju Jelisi Goran, gdje Sudsko vijee
konstatira da je, u ovom sluaju materijalni element zloina genocida
utvren.25 Zloini u Brkom potvreni su i u sudskom procesu Miloevi,
gdje je Sudsko vijee utvrdilo da su maja i juna 1992. mnogi Muslimani bili
zatoeni u logoru Luka i da su postupanja prema njima bila uasna i
ukljuivala su redovna batinanja, silovanja i ubijanja.26
Znaajan dokaz i potvrda poinjenih zloina i genocida jeste Presuda
sudskog vijea u sluaju Branin od 1. septembra 2004. gdje stoji U cjelini,
Sudsko vijee se uvjerilo da su snage bosanskih Srba ubile najmanje 1.669
bosanskih Muslimana i Hrvata, od kojih niko nije borac.27 Kao validni
historiijski dokazi o poinjenim zloinima u Bosni i Hercegovini uzimaju se
rezolucije Vijea sigurnosti i Generalne skuptine, donijete u vrijeme
dogaaja, gdje se osuuju ubijanja civila u vezi s etnikim ienjem te se
izraava alarmantnost zbog izvjetaja o masovnim ubistvima.28
20
IT-95-8-S, Osuujua presuda, 13 novembra 2001., paragraf 103.

(Izvjetaj komisije ekperata, TOM IV, Aneks V, strana 10).
22
Tom IV, paragrafi 370-376.
23
Izvjetaji Komisije esksperata, Tom IV, Aneks VIII, strana 93.
24
Izvjetaj Komisije eksperata, Tom IV, Aneks VIII, str. 101.
25
IT- 95-10-T, Presuda Sudskog vijea, 14. decembar 1999., paragraf 65.
26
IT-02-54-T, odluka o prijedlogu za donoenje oslobaajue presude, 16. .. 2004,
paragraf 159, 160-168.
27
IT-99-36I, Presuda, 1. septembra 2004., paragraf 465.
28
Rezolucija Vijea sigurnosti broj 819 (1993), preambula, paragrafi 6-7, Rezolucija
Generalne skuptine UN, broj 49/196 (1994), paragraf 6.
21
508
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 509
Osim navedenih rezolucija bilo je i drugih rezolucija, to i sam Sud

zapaa, u kojima se izmeu ostalog, osuuju snage bosanskih Srba zbog
njihove kontinuirane ofanzive na sigurnosnu zonu Gorade, zbog ega je
veliki broj civila izgubio ivot.29 Osuuju etniko ienje koje je izvreno
u Banja Luci, Bijeljini i u drugim oblastima Republike Bosne i Hercegovine
koje se nalaze pod kontrolom bosanskih Srba,30 gdje se izraava zabrinutost
zbog tekog krenja meunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava u
Srebrenici i njenoj okolini, te u podrujima Banje Luke i Sanskog Mosta,
ukljuujui i informacije o izvrenim masakrima31 i osuuje sveobuhvatno
granatiranje civila u sigurnosnim zonama Sarajeva, Tuzle, Bihaa i Gorada,
kao i to da su snage bosanskih i hrvatskih Srba upotrebljavale kasetne bombe
na civilne ciljeve.32
Na osnovu iznijetih injenica, Sud nalazi da je utvreno na osnovu
dokaznih elemenata da su se, tokom sukoba, vrila masovna ubistva u
odreenim podrujima i zatoenikim logorima, irom teritorije Bosne i
Hercegovine. Osim toga, iznijeti dokazni elementi ukazuju da su rtve bile u
velikoj veini pripadnici zatiene grupe, to sugerira da su one mogle biti
sistemski birane kao cilj za unitavanje.
Iako je tuena strana Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) neargumentirano osporavala istinitost odreenih tvrdnji i broj rtava ili motive
izvrilaca, kao i okolnosti pod kojima su ubistva vrena i njihove pravne
kvalifikacije, ona nije nikada osporila injenicu da su pripadnici zatiene
grupe bili zaista ubijani u Bosni i Hercegovini. Sud, u vezi sa tim, smatra da
je utvreno, na osnovu zakljunih dokaznih elemenata, da su se dogaala
masovna ubistva pripadnika zatiene grupe i da su, prema tome ispunjeni
zahtjevi u pogledu materijalnog elementa, kako je definirano u lanu II a)
Konvencije. Meutim, pored brojnih validnih historijsko-dokaznih injenica
Sud nije bio uvjeren da su izvrena masovna ubistva pripadnika zatiene
grupe sa specifinom namjerom (dolus specialis) radi potpunog ili djeliminog unitavanja grupe kao takve. Tano je, da u krivinim postupcima
koje vodi MK TBJ i u presudama njihovog Vijea ni za jednog od osuenih
29
Rezolucija Vijea sigurnosti broj 913 (1994), Preambula, paragraf 5.

Rezolucija Vijea sigurnosti broj 941 (1994), paragraf 2.
31
Rezolucija Vijea sigurnosti UN broj: 1019 (1995), Preambula, paragraf 2.
32
Rezolucija Generalne skuptine UN broj: 50/193 paragraf 5.
30
509
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 510
nije utvreno da je djelovao sa specifinom namjerom (dolus specialis).

Stoga je Sud stava da sva navedena ubistva mogu predstavljati ratne zloine
i zloine protiv ovjenosti, ali Sud u ovoj tubi-pravnoj radnji nije imao
nadlenost da to utvruje. Tako Sud u svojoj odluci nalazi da podnosilac
tube, nije utvrdio da ubistva predstavljaju djela genocida zabranjena
Konvencijom. Navedene injenice potrebno je detaljno podvrgnuti historiografskom sudu, kako bi se imala objektivna i istinska slika i predstava o
zloinima i genocidu poinjenom u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, te istinskoj ulozi SR Jugoslavije u svemu tome.
Posebnu panju Sud je posvetio zloinima poinjenim u i oko
Srebrenice u julu mjesecu 1995. godine. Poinjeni zloini najbolje su
rezimirani u prvom paragrafu presude Sudskog vijea u predmetu Krsti,
gdje se istie dogaaji vezani za zauzimanje Srebrenice, sigurne zone UN u
Bosni i Hercegovini, koje su izvrili bosanski Srbi jula 1995. godine. Uprkos
Rezoluciji Vijea sigurnosti UN, u kojoj se kae da ona [enklava] mora biti
bez oruanih napada i bilo kojeg drugog neprijateljskog djelovanja, jedinice
vojske bosanskih Srba otpoele su napad i zauzele taj grad. U toku nekoliko
dana, oko 25.000 bosanskih Muslimana, veinom ene, djeca i starijih ljudi,
koji su ivjeli na ovom podruju, bili su primorani iseliti se i, u atmosferi
terora, snage bosanskih Srba su ih ubacile u prenatrpane autobuse i prevezli
ih preko linija sukoba na teritoriju koju su drali bosanski Muslimani.
Mukarci Srebrenice, vojno-sposobni bosanski Muslimani, koji su pokuali
pobjei iz ovog podruja bili su zarobljeni, zatoeni u neljudskim uvjetima,
a potom pogubljeni. Vie od 7.000 ljudi nikada nije vie vieno.33 Zanimljivo
je da tuena strana opovrgava i ove injenice, od broja mrtvih, pokuavajui
dovesti u pitanje da li je postojala specijalna namjera (dolus specialis), ili
ne. Po miljenju Tuene strane, vojnu akciju koju su poduzeli bosanski Srbi
predstavljala je osvetu u okviru rata iji je cilj teritorij. S druge strane podnosilac tube tvrdi da je planiranje zavrnog napada na Srebrenicu moralo
biti pripremano neko due vrijeme, prije jula 1995. godine, te se poziva na
Izvjetaj od 4. juna 1994. godine koji je sainio komadant Bratunake brigade,
gdje je istaknut krajnji cilj VRS, a to je cjelokupno srpsko Podrinje. Enklave
Srebrenica, epa i Gorade moraju biti vojno poraene. I drugi dokaz o
namjerno poinjenom zloinu genocida poinjenom u Srebrenici jula 1995.
godine, vezan je za presudu Sudskog vijea u predmetu Blagojevi, gdje
33
510
IT-98-33-T, Presuda 2. avgusta 2001. paragraf 1.
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 511
injenice ukazuju da se radilo ne o naredbi, ve o provedbi jedne strategije,34

gdje je krajnji cilj cjelokupno srpsko Podrinje u skladu sa namjerom da se
uspostavi srpski region na 50 km zapadno od rijeke Drine, koji je utvren na
jednom sastanku politikog i dravnog rukovodstva Jugoslavije odranom u
aprilu ili maju 1991. godine. No, Sud i pored toga smatra da cilj naveden u
Izvjetaju, poput Stratekih ciljeva iz 1992. godine ne predvia unitenje
Muslimana u Srebrenici, ve njihov odlazak, to se sa faktikog historiografskog, ali i onog moralno-ljudskog aspekta ne moe prihvatiti. Podnosilac
tube, kao i Sudsko vijee ukazuje na sastanak od 7. marta 1995. godine,
izmeu komandanta zatitnih snaga UN (UNPROFORA) i generala Mladia,
na kojem je general Mladi najavio da e moda pokrenuti akciju protiv
istonih enklava. Ve slijedeeg dana 8. marta 1995., Karadi je izdao
direktivu broj 7. koja se odnosi na nove operacije koje bi trebale da stvore
nepodnoljivu situaciju, situaciju potpune nesigurnsoti bez nade za daljnji
opstanak ili ivot stanovnitva u eklavama.
To dokazuje i Sudsko vijee u sluaju Blagojevi, gdje se navodi da
je razdvajanje enklava Srebrenice i epe bio zadatak Drinskog korpusa,
stoga je Mladi izdao 31. marta 1995. godine Direktivu za daljne operacije
br. 7/1, kojim je preciziran zadatak i Drugog korpusa.35 Simptomatino je
to da Pretresno vijee nije ak utvrdilo ni da su oni koji su izdali direktivu broj
7, 7/1 imali genocidnu namjeru, zakljuujui umjesto toga da se genocidni
plan iskristalizirao u kasnijoj fazi,36 to sa historiografskog aspekta ne moe
biti prihvatljivo i trai dublju historiografsku analizu i provoenje postupka istraivanja.
Kao validnu dokaznu i historijsku injenicu podnosilac tube iznosi
i dokaz da je komandant Drinskog korpusa 2. jula 1995. godine izdao
Naredbu za borbene operacije iji je deklarirani cilj za Srebrenicu bio da se
suzi enklava na svoje gradsko jezgro. Napad je otpoeo 6. jula eksplozijom
raketa pored glavnog taba Holandskog bataljona, da bi napadi bili pojaani
9. jula, gdje je Srebrenica bila pod vatrom do 11. jula, kada je pala, nakon to
je VRS zauzela posmatrake punktove Holandskih snaga.37 Slijedei validan
34
UT-02-GO-T, Presuda Sudskog vijea, 17. januar 2005, paragraf 104.

IT-02-GO-T, Presuda sudskog vijea, 17. januar 2000, str. 38-39, paragraf 106.
36
IT-98-33-1, Presuda, 19. april 2004., paragraf 90.
37
Presuda u predmetu Blagojevi, IT-02-GO-T, Presuda Pretresnog vijea, 17. januara
2005., paragraf 125.
35
511
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 512
dokaz za poinjeni genocid u Srebrenici su dokumenti, koji su bili dostupni

Sudu, a pribavljeni su iz srpskih izvora i ukazuju da su ciljevi srpskog napada
na Srebrenicu bili u poetku ogranieni, a kako su neoekivanom lakoom
napredovali Srbi su onda odluili zauzeti cijelu enklavu. To su izjavili visoki
srpski slubenici, civili i vojnici iz zone Srebrenice, istiui u toku razgovora
s jednim visokim zvaninikom UN da su odluili napredovati sve do grada
Srebrenice, kada su ocijenili da UNPROFOR ne eli niti je u stanju da ih
zaustavi.38 Ovakav zakljuak potvruje i Vijee u sluaju Blagojevi, gdje
se istie da su se najvei srpski vojni i politiki rukovodioci sloili sa
nastavkom operacije do potpunog zauzimanja Srebrenice.39
Posebno su potvrdne historijske injenice koje govore da je tokom
11. jula 1995. godine pored baze UNPROFORA u Potoarima pristigla grupa
bosanskih Muslimana izmeu 20.000 i 30.000, a nekih 4.000 do 5.000
izbjeglica se nalazilo u samoj bazi UNPROFOR-a. Reakcija meunarodnih
snaga na deavanja u Srebrenici 11. jula 1995. godine bila je blaga, ili pak,
nikakva, dva aviona NATO-a bacila su bombe na vozila za koje se smatralo
da su srpska vozila. Tada je VRS reagovala na nain da je poslala radio vezom
poruku Holandskom bataljonu, gdje su zaprijetili da e granatirati grad i
bazu gdje se ve bilo okupilo nekoliko hiljada stanovnika Srebrenice ukoliko
NATO nastavi sa upotrebom svojih zranih snaga. Specijalni predstavnik
generalnog sekretara posjetio je da je tada primio telefonski poziv od
Holandskog ministra odbrane koji je traio prekid akcije i zrane podrke,
jer su srpski vojnici bili i suvie blizu holandskih trupa i njihova bi sigurnost
bila ugroena. Specijalni predstavnik je smatrao da nema drugog izbora
nego da izie u susret tom zahtjevu.40 Pretresno vijee je u predmetu Blagojevi utvrdilo da je 11. jula u 20.00 sati odran sastanak izmeu Holandskog
pukovnika Karemansa, i generala Mladia, kada je general Mladi rekao da
civilno stanovnitvo nije meta njegovih akcija. Tom prilikom, Mladi je
zahtjevao da bosanski Muslimani poloe svoje oruje, a on im kao ovjek i
general garantuje ivote, te je izjavio da e osigurati vozila za prevoz
bosanskih Muslimana iz Potoara.41 Ovakvih sastanaka bilo je ukupno tri.
38
Ujedinjene nacije, A/54/549, paragraf 267.

IT-02-GO-T, Presuda Pretresnog vijea 17. januara 2005., paragraf 130.
40
A/54/549, paragraf 306.
41
Presuda u predmetu Blagojevi, IT-02-60-T, Presuda Protesnog vijea, 17. januar
2005. paragraf 156-158.
39
512
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 513
Trei je odran u hotelu Fontana u Bratuncu i zavren je uz dogovor da e

VRS transportirati civilno stanovnitvo bosanskih Muslimana izvan enklave
na teritoriju koju dri Armija BiH, uz pomo UNPROFOR-a, koji treba
osigurati da se transport sprovede uz prihvatljive uslove.42
injenice ukazuju da su ve od 12. jula VRS i MUP RS razdvajali
mukarce od 16 do 60 ili 70 godina starosti od njihovih porodica, gdje su isti
usmjeravani na razne lokacije, ali veina je bila upuivana u Bijelu kuu,
nedaleko od taba UNPROFOR-a u Potoarima gdje su ispitivani. Tokom
12. jula veliki broj autobusa i drugih vozila, odreeni broj iz Srbije pristigli
su u Potoare, gdje je samo enama, djeci i starima bilo doputeno da odu u
autobuse koji su vozili prema teritoriji, koju je drala Armija Republike
Evidentno je i to da su u aktivnostima u i oko Srebrenice djelovale
odreene paravojne jedinice iz Srbije, Crvene beretke i korpioni, za koje je
podnosilac tube dostavio Sudu prilian broj dokaza. Posebno su nepobitne
historijske injenice koje ukazuju da su snage bosanskih Srba ubile preko
7.000 mukaraca Bonjaka nakon zauzimanja Srebrenice jula 1995. godine,
to su potvrdila i Pretresna vijea, u predmetu Krsti i Blagojevi.43 Na osnovu
ovih pokazatelja Sud je potpuno uvjeren da su se u masakru u Srebrenici
dogodila ubistva u smislu lana II a) Konvencije i da su izvrena djela
nanoenja tekih tjelesnih i psihikih povreda u smislu njenog lana II b).
U svim tim radnjama brojni dokazi ukazuju uee tuene strane (JugoslavijeSrbije i Crne Gore). Na osnovu navedenih dokaza, te na osnovu
presuda u predmetu Krsti, gdje je Pretresno vijee rasvijetlilo pitanje namjere
na osnovu dokaza koji su mu stavljeni na raspolaganje, pod naslovom Plan
evakuacije bosanskih Muslimana iz Srebenice, Vijee zakljuuje da su
nakon zauzimanja Srebrenice u julu 1995, bosanski Srbi osmislili i sproveli
plan egzekucije to je mogue veeg broja vojnosposobnih mukaraca,
bosanskih Muslimana, koji su se nalazili u enklavi.44 Po presudi Suda
sistemski su bili usmjereni na vojnosposobne mukare, bosanske Muslimane,
bez obzira da li su to bili civili ili vojnici.45
42
Isto, paragraf 160-161.

Presuda u predmetu Krsti, IT-98-33-T, Presuda, 2. avgusta 2001. paragraf 426-427,
Blagojevi, IT-02-G-O-T, Presuda , 17. januar 2005., paragraf 643.
44
IT-98-33-T-Presuda u predmetu Krsti.
45
Isto.
43
513
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 514
Zakljuna razmatranja
Shodno priloenim injenicama u svom tubenom zahtjevu Republika Bosna i Hercegovina je u tubi protiv SR Jugoslavije (Srbija i
Crna Gora) iznijela obimne i uvjerljive dokaze koji bez dileme potvruju
umijeanost Srbije u izvrenoj agresiji, zloinima u periodu od 1992. do 1995.
godine, te genocidu koji se dogodio u Srebrenici jula 1995. godine. Sve je to
potvreno validnim injenicama priloenim u tubenom zahtjevu. Zasigurno
da bi potvrda o umijeanosti Srbije bila uvjerljivija da jedan veliki broj
vanih injenica nije svjesno ostao van domaaja ovog pravnog procesa,
to je rezultat dogovora Suda i tuene strane. Ovu tvrdnju najbolje potkrepljuje
stav Florenc Hartmann bive glasnogovornice Carle Del Ponte, bive glavne
hake tuiteljice iznijet u knjizi MIR I KAZNA.46 U knjizi je Hartman
objavila da su sudije Hakog tribunala uestvovale u prikrivanju kljunih
dokumenata o umijeanosti tadanje SR Jugoslavije u genocidu u Srebrenici. Ovi dokazi bi jo vjerodostojnije potvrdili umjeanost Srbije u agresiji i
injenju zloina i genocida u Bosni i Hercegovini. Koji su razlozi da Sud
primjeni takvu metodologiju i pristup u kojoj je dopustio da veliki broj
vanih injenica ne bude predmetom sudskog procesa, pokazat e vrijeme.
injenica da Sud nije zahtijevao od tuene strane da dostavi nepreureene
kopije dokumenata Vrhovnog vijea odbrane Jugoslavije i niz drugih vanih
dokaza potvruje pravnu nepotpunost i reduciranost Presude Suda u ovoj
pravnoj radnji. Stoga je neminovno da ova vrsta dokaza bude predmetom
historiografske analize i provjere svih dogaaja vezanih za poinjenu agresiju,
zloine i genocid u Bosni i Hercegovini u vremenu od 1992. do 1995. godine.
O pravnoj nepotpunosti Sudske odluke govori u svome izdvojenom
miljenju i potpredsjednik Suda Al Khasawneh, gdje istie da odbijanje Suda
da izvede genocidnu namjeru iz dosljednog obrasca ponaanja u Bosni i
Hercegovini nije u skladu sa ustanovljenom sudskom praksom MK TBJ-u,
iako su jasno utvrene injenice o saznanju SR Jugoslavije o pripremanju
genocida u Srebrenici, jer je Sud po miljenju podpredsjednika Suda AlKhasawneha trebao tretirati korpione kao de jure organ SR Jugoslavije, to
i jeste bio. Saoptenje Vijea ministara Srbije, kao odgovor na masakar
46
Knjiga je tampana u izdanju francuske izdavake kue Flammarion 2007. godine

i u samoj Francuskoj prodato je oko 3.800 knjiga.
514
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 515
muslimanskih mukaraca koji su izvrili korpioni predstavlja priznanje

odgovornosti. Stoga, po miljenju ovog sudije Sud, nije dovoljno uvaio svu
kompleksnost definicije zloina genocida, te u skladu s tim, nije ispravno
ocijenio injenice koje su pred njega iznijete. Presuda Suda da je Srbija
prekrila svoje obaveze prema Konvenciji o genocidu da sprijei genocid u
Srebrenici, ista je postala politika i nepotpuna.
Centralno pitanje kojim se Sud trebao, a nije bavio, jeste utvrivanje
potpune odgovornosti Srbije kao posljedice njenog jasnog uea u
genocidu koji se dogodio u Bosni i Hercegovini. To je potkrijepljeno
obimnim i uvjerljivim dokazima. No, metodologija koritenja i ocjenjivanja
tih dokaza, te donoenja odgovarajuih zakljuaka bila je zasnovana na
privilegovanom kompromisnom naelu, tako da Presudu treba tumaiti
kao politiku stvar u kojoj sve validne injenice nisu tretirane i nisu dole
do izraaja u donoenju konane Presude. Shodno takvom tretmanu, Sud je
i donio odluku, koja je sa injenino-historiografskog aspekta nepotpuna,
nedoreena i nepravedna. Odluku koja nee moi posluiti kao pozitivna
pouka i poruka buduim generacijama, kako bi radili na izgradnji validnih
mehanizma za spreavanje eventualnih buduih zloina i genocida.
Sud je primjenjenu metodu i tehniku u sudskom procesu prilagodio
nerealnim injenino-historiografskim okolnostima tako to je veliki broj
pouzdanih i validnih injenica odbacio bez valjanog opravdanja. Nije uvaio
kompleksnost zloina genocida, kao i potrebu sveobuhvatnog pristupa
prilikom razmatranja oiglednih tijesno povezanih injenica koje potvruju
potpunu umijeanost Srbije.
Na ovaj nain Sud je svjesno iskrivio pravnu sliku jednog stranog
dogaaja, gdje se u kontinuitetu od poetka do kraja agresije jedna zemlja,
Srbija najdirektnije umijeala i doprinijela zloinima i genocidu, prilikom
ega je stradalo vie od 100.000 ljudi.
Poinjeni genocid u Srebrenici jula 1995. godine, te zloini koji su
se desili u vremenu agresije na Bosnu i Hercegovinu ostae strana mrlja i
opomena ovjeanstvu, posebno svima onima koji su na bilo koji nain
mogli a nijesu sprijeili, genocid i poinjene zloine. Stoga je velika odgovornost na Meunarodni sud pravde u Hagu za eventualne budue genocide
i zloine, jer su svojom Odlukom u tubi Republike Bosne i Hercegovine
protiv SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) devalvirali brojne pravne, moralne,
humane, ljudske i historiografske vrijednosti, reduciranjem i umanjenjem
515
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 516
dimenzije genocida i zloina, to moe imati neeljene posljedice za

budunost, ne samo Bosne i Hercegovne, ve i Evrope i ire. Takva Presuda
dala je prostora za likovanje poinilaca genocida. Jer, od izvrenja genocida,
pa do danas vodei srbijanski politiari, ali i intelektualci (osim asnih
pojedinaca) u kontinuitetu poriu, ili pak, znatno umanjuju obim poinjenog
genocida i zloina. To je doprinijelo da je danas na prostoru Srbije i Republike
Srpske u javnom, medijskom i politikom ivotu prisutna pojava otvorenog
negiranja genocida. Genocid se negira od strane poinilaca i naroda u ije ime
je poinjen, i to kao rezultat kajanja za nezavrene druge genocide projekte.
Kako bi se agresija, te zloini i genocid, poinjeni u Republici Bosni
i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995. godine, cjelovito i objektivno
sagledali, neophodno je njegovo historiografsko tretiranje. Ono podrazumijeva objektivan pristup svim segmentima i injenicama, te stavljanje istih u
historiografski kontekst. Za potpuniju i jasniju historiografsku sliku
neophodna su potpuna historiografska istraivanja i analize dogaaja i detalja
kako bi se stvorila objektivna nauno potvrena historijska istina o genocidu
i zloinima poinjenim u Bosni i Hercegovini. Validna historiografska slika
o zloinima i genocidu potrebno je da obuhvati i tretira sve injenice, kako
one koje su tretirane od strane Suda, tako i one koje su bile van domaaja
ovog sudskog procesa. Historiografska slika o poinjenom genocidu i
zloinima u Bosni i Hercegovini je neminovost i potreba. Potreba, ne samo
zbog jasnijeg i objektivnijeg sagledavanja iste, ve i zbog poruke koju treba
da nosi sa sobom. Jer treba da bude opomena i stalno podsjeanje da se
Bosna i Hercegovina i Srebrenica ne smiju ponoviti nikom i nigdje i da se
zloini i genocid moraju svim silama i na svaki nain zaustaviti.
Nadam se da su prije svega historiari svjesni te poruke, ali i svoje
obaveze i zadatka, te da e uiniti sve kako bi nam oigledne pravne praznine
koje su rezultat Presude Meunarodnog suda pravde u Hagu, to prije
injenino i validno bile upotpunjene.
516
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 517
REZIME
U radu se govori o pravnoj nedoreenosti i nepotpunosti Presude
Meunarodnog suda pravde u Tubi Bosne i Herzegovine protiv SR Jugoslavije (Srbije i Crne Gore).
U navedenoj Presudi istina i pravda su reducirane, jer Sud svjesno
nije uvaio brojne oigledne i pouzdane injenice koje jasno potvruju da je
SR Jugoslavija u agresiji, injenju zloina i genocoida naruila odredbe
Konvencije o genocidu.
Brojni pouzdani dokazi o umijeanosti SR Jugoslavije koji su predoeni Sudu, pored dokazno-pravnog karaktera, imaju i vaan historiografski
karakter i znaaj.
Historiografske karakteristike bie nezaobilazan inilac u neophodnom objektivnom historiografskom sagledavanju svih dogaaja i injenica
kako bi se imala objektivna pouzdana slika vezana za umijeanost SR Jugoslavije u agresiji i uinjenim zloinima i genocidu u Bosni i Hercegovini.
517
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 518
SUMMARY
The paper deals with legal understatement and incompleteness of
the Judgment passed by the International Court of Justice in the Application
of Bosnia and Herzegovina versus Federal Republic of Yugoslavia (Serbia
and Montenegro).
In the above said Judgment, truth and justice are reduced since the
Court has not appreciated numerous evident and reliable facts clearly
affirming that the Federal Republic of Yugoslavia had violated the provisions
of the Convention on Genocide by committing the aggression, crime and
genocide.
Numerous reliable evidence on involvement of the Federal Republic
of Yugoslavia submitted to the Court, also have, besides its proving and
legal character, historiographical character and significance.
Historiographical characteristics will be an evitable factor in indispensable objective historiographical perception of all the events and facts
for having an objective and reliable perception of the involvement of the
Federal Republic of Yugoslavia in the aggression and crimes of genocide
committed in Bosnia and Herzegovina.
518
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 519
Prof. dr. Safet Bandovi, Institut za istoriju u Sarajevu
POLITIKI INTERESNI REALIZAM I DOMETI

MEUNARODNOG PRAVA
Sloenost meunarodnih politikih odnosa proizilazi iz niza faktora

koji na njih djeluju ili mogu djelovati. Promjene balansa moi u meunarodnim odnosima uvijek stvaraju prostor za nove meunarodne konflikte.1
Predvianja su uvijek problematina. Uostalom, pie Solenjecin, niko jo
od zemnih ljudi nije uspio da predskae sve neoekivane korake historije.
Iskustva pokazuju da nije toliko vano u historiji ko poinje da vodi kolo,
koliko je vano ko ga zapravo zavrava.2 Politika i pravo danas odreuju
samu bit ljudske egzistencije. Pojam politike ograniava se na tzv. realpolitiku. Politiki moralisti koji kuju moral onako kako je to korisno za
politiku su dio ivotne stvarnosti. Pravo postaje sredstvo politike. Kantovi
zakljuci kako se moralni zakon mora uzdii na stepen ograniavajueg
uslova politike, da pravo nikada ne mora da se slae sa politikom, ali da se
politika uvijek mora slagati sa pravom, doista djeluju kao religiozna
propovjed pred gomilom bezvjernika.3 Praksa pokazuje da se razvoj
meunarodnog prava ne moe odvijati neovisno od ivotnih tokova i da
razna rjeenja kao plod tekuih potreba drava i svjetske zajednice imaju u
njegovoj evoluciji izuzetnu ulogu. I pored najboljih pravnih normi i rjeenja,
do njihove dosljedne primjene moe doi samo ukoliko to politika dopusti.4
Zloin protiv ovjenosti, u svjetlu meunarodnog vienja, zasnovan
1
I. Beridan, KONFLIKTI - HOMO PRO HOMINE ET CONTRA HOMINEM

(OVJEK ZA I PROTIV OVJEKA), izdanje autora, Sarajevo 2003, 178.
2
M. Jefti, IVA RE MILORADA EKMEIA, Deje novine, Gornji Milanovac
1991, str. 76.
3
Prema: S. Beljanski, HRONIKA UZALUDNOG OTPORA, Helsinki odbor za
ljudska prava, Beograd 2003, str. 224-225.
4
M. ahovi, HRONIKA MEUNARODNE IZOLACIJE (1990-1999), Helsinki
odbor za ljudska prava, Beograd 2000, str. 62, 123, 140.
519
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 520
primarno na iskustvima velikih ratova, dugo je bio prikrivan pod tradicionalnom inkriminacijom ratnih zloina.5
Postoji vie indikatora nasljedne neadekvatnosti pravnih presuda da
obuhvate irinu epohalnih dogaaja, kao to je genocid u Bosni i Hercegovini.
Pravni zakljuci su selektivni po svom karakteru jer se baziraju na probranim
dokazima koji se do izvjesne mjere moraju prilagoavati principima i
definicijama utkanim u meunarodne pravne odluke. Formulacija meunarodne presude je sama po sebi politiki akt. I nadleni za pisanje Konvencije
o genocidu iz 1948. nalazili su se pod uticajem politike velikih sila, pa je i
definicija genocida ostala neto ua nego to je svakodnevna upotreba ovog
termina.6 Davno je uoena ravnodunost prema istini koju mo sa sobom nosi,
kada je ona suprotna dobiti i poudi. Nema istine u politikim procesima
na nacionalnom, ali i na meunarodnom nivou, koja se ne moe kupiti,
odnosno neistine koja se ekonomskom prinudom ne bi mogla podii na nivo
njenog istinitog vaenja, uz istodobno pribavljanje moralnog i demokratskog
legitimiteta.7 Vatra isto gori, kazao je Aristotel, u Grkoj i Persiji, ali se ideje
o dobru i zlu razlikuju od mjesta do mjesta. Moderna civilizacija ima itekako
mrlja na svojoj savjesti.
Temeljna injenica da smo svi mi ljudi, pisao je Karl Jaspers, trebala
nam je dati za pravo da budemo zabrinuti za ovjeanstvo u cjelini. Sutina
morala jeste u njegovoj univerzalnosti. Odgovornost prema drugome ne
nalazi se, naime, u osjeanju prijateljstva, a jo manje u zahtjevu za ovo
osjeanje, ve u zakonu koji kanjava nepravedno postupanje.8 Hobsbaum
je primijetio u Dobu extrema da je moda najupadljivija karakteristika kraja
XX stoljea, napetost izmeu ubrzanja procesa globalizacije i nesposobnosti
i drutvenih ustanova i kolektivne svijesti ljudi da taj proces prihvate. Svijet
5
N. Pobri, ZLOINI PROTIV OVJENOSTI MEUNARODNOPRAVNI

ASPEKTI, Most, br. 92, Mostar 1996, str. 22.
6
R. Donia, Predgovor, u: MILOEVIU DOKAZAN GENOCID U BOSNI MEUPRESUDA HAKOG TRIBUNALA OD 16. JUNA 2004., Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 2007, 15-16.
7
J. ureti, IDEJA SOCIJALIZMA JUE, DANAS, SUTRA, Republika, br. 370371, Beograd 1-31. decembar 2005; opir. Isti, Socijalistika jugoatlantida, Beograd 2006.
8
Z. Pakovi, PRIJATELJSTVO I SUKOB U POLITICI, Politika, Beograd 21.
mart 2009, 02.
520
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 521
se svakodnevno mijenja, svi se prilagoavaju novim realnostima, pri emu

glavni motiv nisu ljubav, mrnja, tradicionalno prijateljstvo, ve uvijek i
iskljuivo sopstveni interes. Diplomatija poiva na pravu ovjeka na
pregovore, a sila izvire iz prava ovjeka da iskoritava svoje prirodne
mogunosti.9 Jo polovinom XIX stoljea, lord Palmerston, britanski
premijer, u Donjem domu je izrekao diktum koji je i danas neosporno aktuelan: Mi nemamo vjeite saveznike i trajne neprijatelje. Nai interesi su
jedino vjeiti i trajni, i naa je dunost da njih titimo.10 Najbitnije su vodee
sile, njihovi interesi i sposobnosti, rivalstva, nesklonosti prema toleriranju
veih promjena, kao i njihova spremnost da sarauju.11 Pravo da se moralne
vrijednosti uvode u politiku, a da se pritom preutno prelazi preko sopstvenog
nemorala, oduvijek je pripadalo samo velikim silama.
Poznavanje interesne logike velikih sila bitan je uslov opstanka
malih nacija. Njihova egzistencija nije niti za njih same samorazumljiva
izvjesnost, nego uvijek i pitanje, izazov i rizik. One su u odnosu na povijest
u defanzivi, prema njenoj snazi, koja njih same prevazilazi, koja se ne obazire
na njih, pa ih i ne uzima za ozbiljno. U Evropi, pisao je Milan Kundera,
postoje na jednoj strani velike zemlje, a na drugoj male; postoje nacije u
pregovarakim dvoranama i one koje itave noi iekuju u predsobljima.12
Bizmarkove rijei na Berlinskom kongresu 1878., da cijelo Istono pitanje
ne vrijedi jednoga jedinoga grenadira iz Pomeranije, uz prezrivo tretiranje
balkanskih naroda kao kozokradica, kojima je trebalo biti jasno da
9
M. Ekmei, OGLEDI IZ ISTORIJE, Beograd 2002, 371. Harold Nikolson, britanski

historiar, pisao je da su diplomate, potena gospoda poslata u inostranstvo, da lau za
svoju zemlju.
10
arls Ingrao, ameriki historiar, ukazuje da drave prave poteze u skladu sa svojim
najboljim interesima, a kada ne vide interese ne prave ni poteze. I kad je bila u pitanju
humanitarna katastrofa u Bosni i Hercegovini, svijet je slijedio svoje najbolje interese.
Najveoj svjetskoj sili (SAD) trebalo je tri godine da se umijea, a kada se umijeala za 11
dana je bilo gotovo bombardiranje srpskih ciljeva u BiH prema. F. Bori, HOLBROOKE
NIJE OBEAO NITA TO VE NIJE ODBILA VOJSKA, Osloboenje, Sarajevo 21.
mart 2009, 28.
11
. Rupnik, EVROPA U BALKANSKOM OGLEDALU, Republika, br. 196,
Beograd 1-15. septembar 1998, 23; M. Howard, RAT U EVROPSKOJ POVIJESTI,
Zagreb 2002, 153.
12
M. Kundera, NE ZABORAVITI JEDINSTVO EVROPE, Helsinka povelja, br.
113-114, Beograd novembar-decembar 2007, 41.
521
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 522
evropske vlade nemaju potrebu da se ukljuuju u njihove pohlepe i suparnitva, imae brojne interpretatore i zagovornike.13 Jedna daleka zemlja, o
kojoj malo znamo (a far away country of which we know little) bile su
rijei kojima je Nevil embrlen, britanski premijer, htio svojedobno
opravdati preputanje ehoslovake nacistima.14 Docniji pandan embrlenu
bilo je jednogodinje suprotstavljanje Vensa i Ovena upotrebi sile koja bi
zaustavila ubijanja u Bosni i Hercegovini. Bilo je jednostavnije tvrditi da se
radi o sloenim problemima, koji ukljuuju i zakljuanu historiju, kako
mjere koje treba poduzeti iziskuju previe rizika. Politiki pragmatizam,
dokazujui se kao formula visoke retorike angairanosti, na primjeru Bosne,
podrazumijevao je moralnu osudu dogaaja na terenu, ali i vrsto uvjerenje
da se, samo iz moralnih pobuda, ne moe ulaziti u rat, sve dok se njegove
posljedice, a posebno razmjere, mogu drati pod kontrolom. Univerzalna zla
ne priznaju nikakvu neutralnost, bez obzira na pokuaje dovoenja do
stanja da u konanici nema glavnih krivaca niti glavnih rtava. Mir naeg
vremena ipak se nije mogao kupiti moralnim kukavilukom.15
Tokom posljednje decenije XX stoljea plaena je na Balkanu visoka
cijena za godine problematine neodlunosti, indiferentnosti glavnih
meunarodnih faktora, nedostatka sveevropske koncepcije, kalkuliranja i
iracionalnog eksperimentiranja. U punjenju i detoniranju balkanskog bureta
baruta i Evropa je tradicionalno imala znatnog udjela.
13
H. Kisinder, DIPLOMATIJA I, Beograd 1999, 130. Malcolm Rifkind, britanski

ministar odbrane, u novembru 1992. upozoravao je da bi vojno rjeenje u BiH iziskivalo
stotine tisua vojnika uz vjerovatnost, ako ne i izvjesnost velikih ljudskih gubitaka
bilo bi to angairanje tolikih snaga kakve svijet jo nije vidio.
14
. Ingrao, DESET NENAUENIH LEKCIJA O SREDNJOJ EVROPI POGLED
ISTORIARA, Helsinke sveske, br. 10, Beograd 2001, 7. John L. Espozito smatra kako
meudravna saradnja moe biti rezultat vjerskog ili etnikog bacgrounda, ali da je ona
mnogo ee rezultat zakljuka o postojanju zajednikih nacionalnih i stratekih interesa
prema: J. Esposito, ISLAM I ZAPAD - SUKOB CIVILIZACIJA?, Beharistan, br. 3-4,
Sarajevo 2001, 133.
15
Upor. B. Miloevi, PRVIH DESET GODINA - 1987-1997, Beogradski krug,
Beograd 1998, str. 208; Z. Beinski, NIKAD VIE OSIM U BOSNI, u: BOSNA I
HERCEGOVINA JEZGRO VELIKOSRPSKOG PROJEKTA, Beograd 2006, 685; N.
Cigar, Historijski kontekst: analitiki alat ili ludaka koulja?, u: Studije genocida.
Hrestomatija, Sarajevo 2007, 179-180; R. Muratovi, HOLOCAUST NAD JEVREJIMA
I GENOCID NAD BONJACIMA, Sarajevo 2007, 135-136.
522
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 523
Opasno je kovati odrednice koje su po porijeklu navodno balkanske, kada su neke pojave zapravo poraavajue univerzalne. itava
situacija sumirana je u jednu reenicu filozofa Ralfa Darendorfa: Nemamo
pojma ta elimo na Balkanu. Francisko Veiga ukazuje da je jedna od
rijetkih, jasnih lekcija iz XIX i XX stoljea ta da je Balkan samo ogledalo
pretenciozne Evrope. Nedostatak znanja ili posveenosti zapadnjaka nije
znaio da oni nisu imali noseu ulogu u oblikovanju prolosti i savremenosti
tog regiona. Parcijalni interesi, arbitriranja i podjele su, pojaani predrasudama i neznanjem, meutim, kao mnogo puta u historiji Balkana, bili
vaniji od sudbine njegovih itelja. Upravo su se na tom neuralginom
prostoru polagali ispiti za ulazak, odnosno za ispadanje iz kluba velikih sila.16
Nisu usamljeni istraivai koji kazuju da su balkanske nesree rezultat
politika velikih sila, njihovog surovog interesnog realizma, dugog i konfuznog
lanca interventnih akcija, a ne unutarnjih mrnji i atavizama. Radikalni
nacionalizam zapadne Evrope uvijek je bio upleten u nacionalistike nerede
na Balkanu. Zapad je tokom XIX i XX stoljea vie puta pokuavao da
prekroji granice Balkana na globalnom planu. Balkan se zato ponegdje i
smatra loom savjeu Evrope. U potrazi za drevnim uzrocima ponaanja
Balkanaca, zaboravlja se na akumulaciju starih greaka Zapada tokom
skoro dva stoljea, povezanih sa odreenim nainom na koji se posmatraju
problemi jugoistone Evrope, uz primjenu drugaijih i niih standarda na
tom prostoru.17 Demokratski principi koriste se na Zapadu mahom za
16
To je posebno vailo za Rusiju, smatra dr. M. Ekmei. Ona se tu dokazivala kao

svjetska sila, gubila to mjesto, i, stalno se iznova borila, da ga nekako ouva; opir. S.
Jaji, GORKI, NIKOM POTREBNI LEK, Knjievne novine, br. 987/988, Beograd 1-15.
januar 1999, 7. Rusi su se umijeali u jugoslavensku krizu kada je trebalo ojaati vlastiti
ugled i utjecaj u svijetu, ali i zbog osiguranja dugoronog ruskog interesa na Balkanu i
uspostavljanju novih odnosa. Njihovo uplitanje ilo je veoma oprezno ne vezujui se ni
u kom sluaju samo za jednu novonastalu dravu na tlu Jugoslavije, a jo manje za jednu
vladajuu garnituru ili politiku opciju. (B. Mamula). Uee Rusije u Kontakt grupi
doprinijelo je ublaavanju nekih stavova koji su se ticali Srbije, kao i odugovlaenju svih
odluka, to je davalo vremensku prednost Srbiji. Posebno su odbijane odluke o eventualnoj
intervenciji protiv Karadievih i Mladievih snaga u BiH; opir. B. Mamula, SLUAJ
JUGOSLAVIJA, CID, Podgorica 2000, str. 3; S. Biserko, RUSIJA I NJEN UTICAJ NA
BALKANU, u: SNAGA LINE ODGOVORNOSTI - PRIJATELJI O LATINKI PEROVI, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd 2008, str. 282-284.
17
Opir. F. Veiga, BALKANSKA ZAMKA (1804-2001) - JEDNA EVROPSKA
KRIZA, Beograd 2003.
523
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 524
unutranju upotrebu. Mrnja, ta navodna endemska bolest Balkana, postoji na

mnogim mjestima u svijetu. Zlo u prolosti Balkana nije bilo nita manje u
odnosu na ono u drugim dijelovima Evrope, niti su balkanski nacionalizmi
sadrajno drugaiji od evropskih.18 Velike bitke, strahoviti holokausti i pravi
genocidi odigrali su se u centralnoj i zapadnoj Evropi. U svijetu je 1945.1993. bilo, po nekim navodima, oko 160 oruanih sukoba u kojima je
stradalo 7,500.000 vojnika i izmeu 30 i 40 miliona civila. Samo su tri nedjelje
u tom razdoblju protekle bez nekog rata.
Cjelovita analiza vremena drutvene krize, raspada i nestanka
jugoslavenske dravne zajednice, koja je bila zbir razliitosti, pa je mogla
funkcionirati samo na principu striktne ravnopravnosti a ne na principu
odnosa snaga, kao i traganje za istinom i injenicama, bie dug i sloen proces,
uz sve opasnosti od tonjenja bez traga u okeanu injenica. Kriza jugoslavenske drave, ratovi i njen kraj bili su i osveta za neuvaavanje razlika.
Biti zajedno nije znailo biti isto. Formula ivota u mnotvu razlika nije
naena. Kompromisi, a ne sila, bili su osnovni uslovi njenog opstanka.19
18
Ako je Evropa stvorila rasizam, ali i anti-rasizam, pie Marija Todorova, ne samo
mizogoniju, nego i feminizam, ne samo antisemitizam nego i njegovu osudu, onda za
takozvani balkanizam jo uvek nije pronaen komplementaran i oplemenjujui par
prema: M. Todorova, IMAGINARNI BALKAN, Beograd 1999, 324.
19
S. Pavlovi, SRBIJA - ISTORIJA IZA IMENA, Beograd 2004, 274. Tradicionalna
amerika podrka socijalistikoj Jugoslaviji zasnivala se na oekivanju da ona moe
postati model jednog istonoevropskog sistema, nezavisnog u odnosu na SSSR. Sve
dok je trajao hladni rat, Jugoslavija je bila zatieno i ponekad maeno dijete amerike i
zapadne diplomatije govorio je Voren Cimerman, posljednji ameriki ambasador u
SFRJ. On je bio prvi koji je donio vanu diplomatsku poruku koja u Beogradu nije
shvaena, da Jugoslavija vie nema ono mjesto koje je imala, ne zato to se ona promijenila,
nego to se promijenio svijet. Jugoslavija nije imala vie geopolitiki znaaj kao ravnotea
izmeu NATO i Varavskog pakta. U Beogradu, pak, nisu primjetili tektonske promjene i
nastajanje nove ere, da se Berlinski zid nepovratno uruio, ve su snage usmjerili na
organiziranje novog kongresa SKJ. Kako su se stvari dalje odvijale, mijenjao se i stav SAD.
Cimerman e u maju 1992. u jednom svom izvjetaju iz Beograda ustvrditi da se razbijanje
Jugoslavije nije moglo ostvariti bez masovnog nasilja: Najvei dio kritike na raun
amerike politike prema Jugoslaviji zasniva se na tvrdnji da smo bili slijepi na pritiske za
nezavisnost i da smo zato propustili da uskoimo u voz sa veinom. Mi nismo bili slijepi;
samo smo vidjeli da taj voz vodi u Armagedon. Nacionalizam polarizuje; u Jugoslaviji,
nakon kolapsa Markovievog eksperimenta, nije postojao prostor izmeu Tumana i
Miloevia, na kome bi Zapad mogao da djeluje. Markovieva Jugoslavija je naginjala ka
demokratiji, Miloevieva Jugoslavija se udaljavala od nje. Zato su SAD i Evropska
524
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 525
Jugoslavenska kriza je od poetka sagledavana kao evropski problem,

iako Evropa, odnosno Evropska zajednica nije bila pripremljena za turbulentne dogaaje u ovoj dravi koja nije mogla preivjeti konflikte izmedu
njenih noseih naroda. Jugoslavija je poraena i opustoena iznutra. JNA je,
izdajui Jugoslaviju, odigrala kljunu ulogu u odreivanju karaktera ratova
koji su nastupili. Taj tobonji bastion bratstva i jedinstva dozvolio je sebi da
bude pretvoren u surovu mainu za ubijanje u ime jedne nacionalne grupe.20
Primarni ciljevi postjugoslavenskih ratova bili su revizija republikih granica,
prisilna razmjena stanovnitva i prestrukturacija balkanskog politikog
prostora. Ti ciljevi nikada nisu mogli biti realizirani mirnim putem, ve uz
erupcije nacionalistike histerije u ije naravi tek treba proniknuti.21 Etniko
zajednica bile jednostavno prisutne destrukciji, umjesto da su doprinosile njenom stvaranju. Za njega je ubistvo Jugoslavije bio zloin domaeg nasilja. Njenih grobara je
bilo vie, ali se jedan najvie istakao. Cimerman pie 1992. da je Slobodan Miloevi,
srbijanski imperijalista, jedan od najdvolinijih politiara koje je Balkan ikad iznjedrio,
da je svoju dvolinost pokazao i kao grobar Jugoslavije, vie nego bilo ko drugi prema:
V. Cimerman, KO JE UBIO JUGOSLAVIJU, Helsinka povelja, br. 73-74, Beograd
februar-mart 2004, 15. Srbija je proizvela Miloevia, a ne Miloevi Srbiju. Iza njega je
stala nauna, duhovna, vojna i politika elita.
20
Zbog svoje ideoloki konzervirane osnove, spora i nedorasla iskuenjima, nije mogla
preivjeti raspad SKJ, nakon ega je, da bi spasila Jugoslaviju, pristupila haotinom
razmatranju ideja o alternativnoj orijentaciji - od vojnog udara, iluzija o bratskoj pomoi
SSSR-a i njegove oruane sile, zbog ega se general Veljko Kadijevi, savezni sekretar za
narodnu odbranu, u vie navrata tajno sastajao sa maralom Jazovim i Krjukovim, efom
KGB-ea, - do konanog oslonca slobodno lebdeeg federalnog tela na Srbiju i srpski
nacionalni program. Misterije sadraja njenih planova pod konspirativnim nazivima
RAM, Avala, Jedinstvo, S-1, S-2 plijenie jo dugo panju naunika. Nastojei
da ouva svoje dugogodinje, velike privilegije, svoj atrofirani sistem, reducirala se u
vojsku za bitku za Jugoslaviju i konano ostvarivanje srpskog dravnog i nacionalnog
interesa, postajui instrument srpskog reima i stoer Miloevieve agresivne politike.
General Aleksandar Vasiljevi, bivi naelnik Uprave bezbijednosti JNA, na suenju
Slobodanu Miloeviu u Hagu, kao svjedok e 2003. izjaviti da su postojale dve vojske u
dve drave, prema kojima se trea drava - SRJ - odnosila kao da su vojske te drave, SRJ,
koja ih je finansirala, naoruavala i obezbeivala im komandni kadar. Prema njegovom
svjedoenju, oko 13.000 oficira VJ sluilo je 1992.-1995. u vojskama drugih dveju srpskih
drava - VRSK i VRS.
21
L. Perovi, LJUDI, DOGAAJI I KNJIGE, Beograd 2000, 100. Sra Popovi,
poznati beogradski advokat, pie o svom razgovoru 1991. sa Momilom Krajinikom:
Kada sam u maju 1991. godine razgovarao sa Krajinikom, njegova reakcija me zgranula,
525
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 526
ienje nije bilo posljedica, ve cilj ratova. Takva logika se moe objasniti
racionalnim ciljevima, prije nego iracionalnim ili podsvjesnim porivima.22
Osnovni razlog za etniko ienje neki historiari su vidjeli u tome da su
vojnu kontrolu nad zemljom konano morali da potvrde glasovi onih koji
tamo sjede (S. K. Pavlovi). Oko 4,4 miliona ljudi promijenilo je mjesto
boravka, odnosno oko 20 odsto stanovnitva nekadanje jugoslavenske
drave.
Tokom posljednje decenije XX stoljea nastala je obimna biblioteka
stranih autora o onome ta se deavalo na Balkanu u blioj i daljoj prolosti.
Mada se o tome na njemu nedovoljno znalo, ak i u strunim krugovima,
to ne znai da te knjige i ne postoje, da meunarodni faktori njih ne koriste
kao jedan od izvora za razradu balkanske strategije.23 Malo je tekstova i
i shvatio sam da nema nikakve anse da se sprei krvoprolie. Kazao je Prvo mi da svrimo
ova naa posla. Ja sam mu rekao: Ja vrlo dobro razumem ta vaa posla, to je krv do
kolena, a on je sasvim hladno odgovorio: Pa, ako treba krv do kolena, onda krv do
kolena. Taj ovek je bio predsednik Skuptine BiH! Kada na kljunim mestima u
politikim vrhovima sede i takvi ljudi, onda je stvarno, videlo se, situacija posve beznadena opir. S. Popovi, PUT U VARVARSTVO, Beograd 2000.
22
M. Todorova, IMAGINARNI BALKAN, 240. Ivan Stamboli, nekadanji predsjednik Predsjednitva SR Srbije, svjestan uloge SANU u godinama raspleta, pisao je da
tada itava grupa takozvanih besmrtnika godinama okapava nad mapama Bosne,
pokuavajui da otkrije makar i kozju stazu kojom bi se od Beograda do Karlovca moglo
propeaiti, a da se pritom prolazi iskljuivo kroz srpska sela i gradove. Borisav Jovi,
predsjednik Predsjednitva SFRJ 11. septembra 1990. zapisuje: Sada se radi etnika karta
srpskog prostora, naroito u BiH i Hrvatskoj, da se jasno prikae teritorija gde su Srbi u
veini; od ibenika, preko Like, Bosanske krajine, pored Save do Bijeljine svuda su Srbi u
veini. U centru Bosne su Muslimani. Srbi presecaju i Sandak pored Drine, pa se Muslimani ne mogu ujediniti. To je budui prostor Srbije; opir. S. Bandovi, BEOGRADSKA
TAMPA O PADU SREBRENICE 1995. GODINE, Socijaldemokrat, br. 10-11, Sarajevo
2002, 129-151.
23
Riard Holbruk, ameriki diplomata i jedan od tvoraca Dejtonskog sporazuma,
potvruje da je knjiga Rebeke West CRNO JANJE I SIVI SOKO bila najpoznatija od
svih drugih o balkanskom regionu na engleskom jeziku. Otvoreni prosrpski stav R. West i
njeno stanovite da su muslimani rasno inferiorni, uticao je na dvije generacije italake
publike, kao i na kreatore svjetske i balkanske politike. Neke od njenih tema pojavile su
se u 1993. u novom ruhu u poznatoj knjizi Roberta Kaplana BALKANSKI DUHOVI PUTOVANJE KROZ HISTORIJU, to je na itaoce ostavljalo utisak da stranci ne mogu
uiniti nita u regionu proetog drevnom mrnjom. Prema brojnim navodima knjiga je
imala dubokog uticaja i na amerikog predsjednika Klintona i njegovu administraciju.
526
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 527
knjiga zavirilo u sutinu druge, ali i prve Jugoslavije, bez ega nema
razumijevanja i ukljuenja neophodne analize konkretnih dogaaja i aktivnosti njihovih primarnih aktera.24 Ozbiljna povijesna rekonstrukcija
razotkrivae ne samo pozadinu i uzroke ratova, nacionalistiku ideologiju
krvi i tla, uzburkano doba naglih historijskih zaokreta, ve i brojne individualne i porodine drame, masovna nasilja, stradanja nedunih ljudi,
etniki koji su, na kraju, ipak pokrenuli meunarodnu zajednicu, dugo
zateenoj brutalnou dogaaja, da aktivnije radi na zaustavljanju i okonanju
postjugoslavenskih ratova. Historija meunarodnog odgovora na ove ratove
obimno je dokumentirana. Ostaje veoma problematina tzv. skrivena
diplomatija, odnosno skrivena historija svih aktera jugoslavenske krize koja
je osnova za shvatanje toka dogaaja.
Raspad jugoslavenske drave pokazao se kao paradigma postkomunistikih problema, ali i kao evropski trend. On je postao izazov sa sve
principe KEBS-a, postulate savremenih zapadnih demokratija i njihovog
suoavanja sa nedostatkom zajednike spoljne politike. Evropska zajednica
se nije prihvatila uloge glavnog faktora spreavanja raspada jugoslavenske
dravne zajednice.25 Amerikanci su 1991. prepustili Evropljanima najveu
odgovornost za jugoslavenski konflikt. Evropa, zabavljena Mastrihtom i
impresionirana ujedinjenjem Njemake, potcijenila je sukobe na Balkanu i
razornu energiju nacionalizma. Razliiti stavovi evropskih zemalja sprijeavali su usaglaavanje zajednike politike prema krizi. Evropska zajednica
(EZ) nije imala status izvan teritorije svojih lanica, ni oruane snage,
zajednike ciljeve i aparat za usklaivanje vanjske politike. Za veinu
evropskih zemalja jugoslavenska kriza bila je prilika da, nakon okonanja
Predsjednik Klinton je bio zateen Kaplanovom ivom slikom raznih naroda koji su
beznadeno zarobljeni u konflikt koji datira jo od 14. veka. U naunim krugovima ova
knjiga je naila na otre kritike, pa je ocjenjeno da ona predstavlja grozan miks neuetemljenih generalizacija i dezinformacija nesvarenih, ili netanih istorijskih injenica
linih predrasuda i loeg pisanja upor: R. Holbrooke, ZAVRITI RAT, Sarajevo 1998,
22; O. Manojlovi Pintar, BALKANSKI RAOMON, Helsinke sveske, br. 11, Beograd
2002, 87-88
24
Tragina zbivanja tokom posljednje decenije XX stoljea, stoljea koje je bez sumnje
bilo najubilakije od svih koje smo zabiljeili po srazmjerama, uestalosti i duini ratova
koji su ga ispunjavali (E. Hobsbaum), umnogome su dezorijentirala opte idejne i historijsko-naune tokove.
25
S. Biserko, SRBIJA NA ORIJENTU, Beograd 2004, 165-166.
527
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 528
perioda hladnog rata, redefiniraju vanjsku politiku i geopolitike interese.26

Reakcija meunarodne zajednice, o kojoj se ipak ne moe govoriti u
jednini, ve u mnoini, na raspad Jugoslavije i na ratove koji su uslijedili,
bila je spora, neodluna i esto nekonzistentna. Rat, genocid i konano
intervencija Zapada prouzrokovani su, prema nekim analizama, time to je
proputeno da se blagovremeno naue lekcije iz historije.27
Velike sile nisu izazvale postjugoslavenske ratove, ali su svojim
nesnalaenjem i mijeanjem esto pogoravale situaciju. Ameriku ponudu u
maju 1992. da se S. Miloevi povue iz politike, a da zauzvrat SR Jugoslaviji
budu ukinute sankcije ovaj je nonalantno odbio kao neozbiljnu. Nagon za
vlau bio je jai od elje da se Jugoslavija otarasi sankcija.28 Dometi
26
Z. ehi, BOSNA I HERCEGOVINA 1992-1995. I MEUNARODNA DIPLOMATIJA, u: BOSNA I HERCEGOVINA PRIJE I NAKON ZAVNOBIH-A, Sarajevo
2007, 388-389.
27
. Ingrao, DESET NENAUENIH LEKCIJA O SREDNJOJ EVROPI POGLED
ISTORIARA, Helsinke sveske, br. 10, 8. Poetkom XIX stoljea pojavio se termin
evropeizam koji oznaava ukus za sve ono to je evropsko, a zatim pojam evropeizacije
kao oblik svijesti o irenju civilizacije koja je superiorna u svjetskim okvirima. Iza toga
stoji kompleks Evrope kao gospodarice svijeta, zasnovan u njenoj imperijalnoj praksi. U
tom okviru na geografski, kulturni i politiki prostor Balkana gledalo se kao na boravite
dobrih evropskih divljaka, kojima treba omoguiti da stvore vlastite drave i ostaviti ih
da kao slijepo crijevo jedne kulture borave u tom ogromnom i monom habitusu - opir:
Z. Konstantinovi, BALKAN KAO HRONOTIP, u: SUSRET ILI SUKOB CIVILIZACIJA NA BALKANU, Beograd 1998, 91-92; E. Morin, KAKO MISLITI EVROPU,
Sarajevo 1989, 48-49; B. Prpa, EVROPLJANI - ANTIEVROPLJANI, Republika, br.
392-395, Beograd 1. novembar-31. decembar 2006, XXVI.
28
B. Jovi, OD GAZIMESTANA DO HAGA, feljton, Politika, Beograd 18. jun
2009, 25. Beograd je u velikoj mjeri u posljednjoj deceniji XX stoljea potcjenio znaaj i
snage svjetskog, a naroito amerikog javnog mnjenja. Strane slike su odgovorne za
opredjeljivanje ljudi i vlada o agresoru i rtvi, a ne CNN kojih ih je prenosio. Srpska
politika je neadekvatno interpretirala amerike motive i interese, neutemeljeno raunala
sa tradicionalnim ili ideolokim saveznicima i ivjela u iluziji da se stvari mogu prethodno
faktiki svriti na terenu, a onda Amerikancima i Evropi nee preostati nita drugo nego da
se pomire sa novim stanjem stvari i njihovim legaliziranjem. Ta politika, u jednom periodu
izazivaka, a u drugom ponizna, bila je u sutini ignorantska, potcjenjivaka i diletantska u
odnosu na meunarodni faktor i posebno SAD. Iznueni i zakanjeli koraci predstavljaju
najgori mogui izbor u politici. ivorad Kovaevi smatra da se srpska shvatanja o svijetu,
o zavjerama i novim svjetskih poretcima, o tradicionalnim prijateljima i neprijateljima, o
procesu donoenja odluka u svijetu vrlo provincijalna. Spoznaje o svijetu su stvarno
sporadine i najee neutemeljene.
528
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 529
rezolucija Vijea sigurnosti UN bili su limitirani oprenim politikim

interesima lanica EZ i stalnih lanica UN, koji su uticali na odluke i naine
provoenja usvojenih zakljuaka. Reakcije na povrede humanitarnog
prava zadravale su se dugo na verbalnim osudama i prijetnjama.29 Zbog
karaktera povreda normi meunarodnog humanitarnog prava i krenja
enevskih konvencija iz 1949. i Dodatnih protokola iz 1977., zloini
poinjeni tokom postjugoslavenskih ratova spadaju u sam vrh po drastinosti.30 Takvi sukobi i zloini ticali su se itave meunarodne zajednice.
Haki arhivi i tamonje obimne i dokumentirane optunice o uesnicima u
zajednikom zloinakom poduhvatu bie ipak nezaobilazni u pisanju
novije historije junoslavenskog prostora.
Razne karte podijeljene Bosne i Hercegovine koje su jo od 1992.
kruile meunarodnim konferencijama postale su vie kontinuirani uzrok za
tragediju koja je snala mnoge ljude u njoj, nego rjeenje. Politika Evropske
unije, to se do 1995. odnosilo i na SAD, pokazala je duboku ambivalentnost
modernih i naprednih demokratija u pogledu demonstriranja njihove snage i
stavljanja ivota svojih vojnika na kocku. Poetna slika Zapada o ratu u
Jugoslaviji nastajala je na osnovu stavova politiara, koji su bili isprovocirani
pisanjem novinara.31 Zapad je imao veliku ubojnu mo, ali malu spremnost da njihovo ljudstvo gine. Teorija o ratu bez poginulih, vjerovatno
ini jedan od najveih doprinosa koji je intervencija u Bosni dala posthladnoratovskom stratekom miljenju.32 Bosna je dugo bila svaija panija.33
29
Z. ehi, BOSNA I HERCEGOVINA 1992-1995. I MEUNARODNA DIPLOMATIJA, 395; N. Kova, BOSNA I HERCEGOVINA NAPADNUTA I NAPUTENA,
Korak, br. 12, Sarajevo 2008, 5.
30
M. ahovi, HRONIKA MEUNARODNE IZOLACIJE (1990-1991), mjesto i
godina izdanja 132-133.
31
Nain na koji je meunarodna zajednica bila ukljuena u postjugoslavensku
problematiku otvorio je prostor nizu analiza samih zapadnih drutava. Diskusije na
liniji izolacionizma ili intervencionizma, podstakle su brojna razmiljanja, kao i potrebu
problematiziranja uplitanja moralnih normi u nain funkcioniranja meunarodne politike;
opir. O. Manojlovi Pintar, BALKANSKI RAOMON, 74-77.
32
. Rupnik, Evropa u balkanskom ogledalu, 23-29; M. Gleni, BALKAN 1804-1999,
II, Beograd 2001, 336.
33
Dr. Darko Tanaskovi pie kako je Moskva, u nekoliko navrata, diskretno upozoravala Ankaru da se uzdri od neposrednog uplitanja u jugoslavensku krizu vidi: D.
Tanaskovi, ISLAM I MI, Beograd 2000, 138.
529
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 530
SAD i EU su od samog poetka rata mirovne planove bazirale na etnikom

principu, rjeavajui probleme na ve zateenoj situaciji stvorenoj agresijom.
Nespremnost za vojnim djelovanjem proizvela je brojne intepretacije
rata (graanski rat; plemenski obraun, vjekovna mrnja). Evropa je,
pritom, u svojim temeljima imala ugraen animozitet prema muslimanima.
Preutna definicija historijske evropske zajednice nije ekonomska ve
religiozna. Religijska pitanja su u biti i politika. Rat u BiH 1992.-1995.
zaotrio je jo vie ovu dihotomiju, to je, izmeu ostalog, kod zapadnjakih
novinara izazvalo prava iuavanja pred visokim i plavokosim bosanskim
muslimanima.34 Stereotipi, te famozne slike u glavama, teko se prevazilaze.
Oni znaju biti mobilizatorska snaga politikih odluka, ali i manipulacije.
Duboke predrasude viestruko su imune na kontraargumente koji su izvirali
iz suprotnih iskustava i saznanja.
Zbog nespremnosti meunarodne zajednice da intervenira, to je
bila njena obaveza prema Konvenciji o genocidu, poetkom rata lansiran je
termin etniko ienje, kao eufemizam za faktiko stanje u BiH, kada je
tamo poeo planirani genocid. Zvanini izvjetaji, sa nivoa UN, izbjegavali
su termin genocid. Umjesto genocida, etnikog ienja i agresije, kljune
rijei brojnih evropskih dravnika i diplomata za ono to se zbivalo u BiH
bile su dugo etniki konflikti i humanitarna pomo.35
Meunarodna zajednica je, prema istraivanjima Sonje Biserko,
tokom etiri ratne godine u BiH prema Srbima vodila policy of appeasment.
Nikada nije napravila napor da poniti etniku podjelu.36 Rat u BiH koordi34
Upor. N. Cigar, GENOCID U BOSNI - POLITIKA ETNIKOG IENJA,

Sarajevo 1998, 35; S. Bakr - F. Kari, ZAPAD I MUSLIMANSKI SVIJET - UZAJAMNE
PREDODBE, Muallim, br. 36, Sarajevo 29. decembar 2008, 37. R. Holbrooke e 1998.
kazati o ratu u BiH: Jedan od razloga te evropske indiferentnosti bila je i injenica da su
rtve bili Muslimani. Ja sam tada govorio kako ne verujem da bi Evropa, kada bi uloge bile
zamenjene, da su Muslimani bili ti koji su okupirali brda oko Sarajeva i nemilosrdno
ubijali krane i jevreje u gradu, to mirno posmatrala kao to je inila 1992-1993. godine.
35 BBC je sve strane u sukobu, pa i zvaninu vladu u Sarajevu, nazivao zaraenim
frakcijama, a sam je rat proglasio slomom reda i zakona. Kada su jednom prilikom
srpske jedinice otele est kamiona humanitarne pomoi UN, BBC je javio da su napori
da se dostavi pomo izbjeglicama ometeni slomom reda i zakona. To je, kako je britko
napisao Noel Malcolm, bilo valjda prvi put u historiji da su kamioni oteti slomom reda i
zakona vidi: N. Malcolm, POVIJEST BOSNE, Zagreb-Sarajevo 1995, 316.
36
S. Biserko, POGLED U PROLOST KORAK U BUDUNOST, Helsinka
povelja, br. 77-78, Beograd avgust-septembar 2004, 3-4; Ista, RAZARANJE BOSNE, u:
530
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 531
nirano su zapoeli JNA, naoruane snage bosanskohercegovakih Srba i

paravojne jedinice pod kontrolom MUP-a Srbije, prije svega, eeljevci i
arkanovci, ija je svrha bila da ine ono to normalna vojska, policija ili
normalni ljudi uopte nee da ine.37 Florens Hartman smatra da brojni
tragini dogaaji u Bosni i Hercegovini nisu bili haotina posljedica
djelovanja pojedinanih lokalnih izvrilaca, ve planiranja i predvianja
srpskog politikog vostva. Ono to se zbilo nije predstavljalo iznenaenje ni
za tzv. meunarodnu zajednicu. Svako ko je htio mogao je lahko da predvidi
ciklus nasilja i namjeru da se uniti jedna etnika grupa, konkretno Bonjaci.38
Rat u Bosni i Hercegovini, od poetka je genocidan, jer je politika zvaninog
Beograda podrazumevala etniko ienje. Ratna praksa je pokazala
vitalnost zloinakih ideologija, njihovu povezanost, kao i mogunosti
prikrivanja i prilagoavanja.39 Srpske aspiracije na oko 70 odsto teritorija
BiH, nisu poivale samo na gruntovnim knjigama, ve i na kraljevskim i
dravnim dekretima iz 1921. koji su razvlastili Muslimane i nacionalizovanu zemlju Srbima besplatno prepustili.40 Radovan Karadi - Himler
svoje generacije, prema rijeima V. Cimermana, prijetio je da e Bonjake
satjerati u rjene doline, kako bi povezao sve srpske teritorije u BiH.
BOSNA I HERCEGOVINA JEZGRO VELIKOSRPSKOG PROJEKTA, Beograd
2006, 8.
37
Upor. M. Vasi - F. varm, SRPSKE PARAVOJNE FORMACIJE 1990-2000,
Helsinke sveske, br. 9, Beograd 2001, 67; R. Donia, VJETAKI NALAZ, asopis za
suvremenu povijest, br. 1, Zagreb 2004, 93.
38
Muhamed engi, jedan od predratnih lidera SDA, navodi da je meunarodna
zajednica smatrala da e se Bonjaci, u situaciji kada nemaju ni dovoljan broj ljudstva,
niti oficirski kadar, osloniti na traenje rjeenja pregovorima, a ne ratom; opir. M. engi,
RAT JE TREBALO IZBJEI, Osloboenje, Sarajevo 28. maj 2009, 43.
39
H. Bali, BOSANSKA KATAKLIZMA - STUDIJA SLUAJA FOA, Magistrat,
Sarajevo 2002, 66. Dijego Enrike Arija, stalni predstavnik Venecuele u UN, tokom rata u
BiH, pred pretresnim vijeem na suenju Slobodanu Miloeviu, ukazao je da su UN
djelovale uz klimu poricanja onoga to je cijeli svijet znao da se dogaa. Neuspjeh UN
da srpske lidere dri odgovornim proizveo je kulturu nekanjavanja koja je neumitno
dovela do masakra u Srebrenici. Kultura nekanjavanja je tokom rata u BiH ojaavana
svaki put kada su UN dobijale izvjetaje o etnikom ienju i zloinima protiv Bonjaka i
proputale da reagiraju.
40
E. Erdman-Pandi, VELIKOSRPSKA IDEOLOGIJA U PROLOSTI I SADANJOSTI, u: GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI 1991-1995, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 1997, 167.
531
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 532
Karadi e u svojim nastupima kopirati nacistike zloince, da se ne smije

stati na pola puta jer moramo usvojiti ono to drugi imaju, a to je jedan narod,
jedan parlament i jedan predsjednik.41 Plan je podrazumijevao pravljenje
kompaktne mape.42 Istona Bosna je posebno, sa veinskim bonjakim
stanovnitvom, zbog blizine Srbije i nastojanja da se pretvori u poligon za
dalja osvajanja, u kriznim vremenima u ranijim razdobljima najvie bila na
udaru sa druge strane Drine.43 Dio muhadira iz Smederevskog sandaka
nasilno iseljen tridesetih i ezdesetih godina XIX stoljea naselio se i u
krajevima istone Bosne. I njih e, kao i njihove pretke, i sve druge Bonjake
u Podrinju, pratiti fatum progona i stradanja.
Srebrenica je postala svojevrsni simbola genocida u savremenom
svijetu, ali istodobno i odgovornosti meunarodne zajednice za neinjenje.44
41
NIN, Beograd 28. januar 1994. Pedi Edaun (Paddy Ashodown), visoki meunarodni predstavnik (OHR) uvar mira u ratom pokidanoj Bosni napisae u svojoj
autobiografiji (A FORTUNATE LIFE SRETAN IVOT), da Srbi predobro znaju ko su,
tako da su spremni uiniti najstranije stvari onima koji nisu Srbi, ali isto tako i nevjerovatne stvari ostatku svijeta ukoliko ih neko ubijedi da je to neophodno za zatitu
njihovog nacionalnog interesa prema: Dnevni avaz, Sarajevo 16. maj 2009.
42
Ratni cilj bosanskohercegovakih Srba bio je, prema dokumentaciji Hakog tribunala,
jasno izreen, u poznatoj odluci Skuptine srpskog naroda u BiH, na 16. sjednici odranoj
12. maja 1992. u Banjaluci o est stratekih ciljeva. U njoj se kae da je jedan od ciljeva
srpskog naroda u BiH ponovno okupljanje cijelog srpskog naroda u jedinstvenoj dravi,
naroito brisanjem granice na Drini koja razdvaja Srbiju i istonu Bosnu u kojoj je
stanovnitvo veinom srpsko. General Mladi je tada upozoravao: Ljudi i narodi nisu
piljci, niti kljuevi u depu pa emo ih premjestiti tamo-amo Prema tome, mi ne moemo
oistiti niti moemo imati reeto pa da prosejemo i samo da ostanu Srbi, ili da propadnu
Srbi, a ostali da odu, to nee, ja ne znam kako e gospodin Krajinik, gospodin Karadi
to objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid. Odluka o stratekim ciljevima nije objavljena do
26. novembra 1993. godine - opir. vidi: RAZARANJE BOSNE, u: BOSNA I HERCEGOVINA JEZGRO VELIKOSRPSKOG PROJEKTA, 112-113, 126-127; S. Softi,
GENOCID I NJEGOVE POSLJEDICE U BOSNI I HERCEGOVINI, Pregled, br. 1,
Sarajevo 2008, 103-104.
43
Prilikom masovnog protjerivanja muslimana iz Uica 1862. u Bosnu jedan od
Srba, angaovanih u toj akciji, govorio je dotadanjem komiji muslimanu: Kad se opet
stane seliti nemoj drugoga traiti, no porui meni da doem da te opet selim- na ta mu
je ovaj nevoljno odmahnuo: Vala, Vlae, kako ste poeli, muno emo se i u amu
zadrati prema: . orevi, UKUR-ESMA 1862, Beograd 1983, 272; Nakon 130
godina od tog dogaaja Uiki korpus je, ponovo krenuo na potomke tih muhadira i ne
samo njih, da ih dalje progoni.
44
LJUDSKA PRAVA I ODGOVORNOST - SRBIJA 2003, Beograd 2004, 454.
532
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 533
Genocid je sam po sebi politika. To su zloini sistema, a ne pojedinaca,

uprkos tome to je za ostvarivanje ciljeva neophodno uee brojnih
pojedinaca. Omer Bartov pie da je to, najzad, sukob izmeu ubojice i
ubijenog, obino sa dovoljno promatraa koji stoje po strani.45 Uska je
granica izmeu individualne krivine odgovornosti i odgovornosti drave za
zloine protiv ovjenosti i, posebno, za zloin genocida. Genocid poznaje
najrazliitije elemente zloina, u kojima se manifestira, te je, zato, ozbiljan
pristup istraivanju njegovih uzroka, generatora, ciljeva, razvoja, promjena,
rezultata i posljedica od izuzetnog znaaja.46 Genocid ili zloine protiv
ovjenosti moe sprijeiti ili zaustaviti samo odluna spoljna politika
volja. Ona nije sistematska, ovisi od vie politikih faktora koji nisu univerzalni, nego povezani s razliitim dravnim interesima. Ako genocid nije
spreen, onda je to rezultat odsustva politike volje.47 Kod poinitelja
genocida postoji prirodna potreba za poricanjem zloina, da svoje nedjelo
svedu u podnoljive numerike granice. Naunom numerikom redukcijom osigurava se tzv. konfor za savjest delata-egzekutora, svojevrsnu
dijalektiku cifara, po kojoj je teina krivice u upravnoj srazmjeri sa brojem
ubijenih, preseljenih, prevjerenih.48
Historija govori da nema genocidnih naroda kao takvih, ali uistinu
ima genocidnih politika, i to politika s izravno i javno lahko prepoznatljivim
45
O. Bartov, TRAGAJUI ZA KORIJENIMA SUVREMENOG GENOCIDA, u:

STUDIJE GENOCIDA. HRESTOMATIJA, Sarajevo 2007, 46.
46
S. eki, ISTRAIVANJE RTAVA GENOCIDA, SA POSEBNIM OSVRTOM
NA BOSNU I HERCEGOVINU, Sarajevo 2008, 21.
47
F. Hartman, GENOCID JE ZLOIN SISTEMA, NE POJEDINCA, Helsinka
povelja, br. 109-110, Beograd jul-avgust 2007, 22.
48
D. Marinkovi, KRATKA ISTORIJA ETNIKOG IENJA, Knjievna re, br.
500, Beograd januar 1998, 54-55. an-Rene Ruez, glavni istraitelj za Srebrenicu, u
intervjuu za podgoriki Monitor, objavljenom u aprilu 2001., ukazuje: Jedna stvar me
prenerazila kad smo zapoeli fazu o izvriocima. Zapanjujui je jaz izmeu onoga to
profesionalni oficiri smatraju profesionalnom au, dunostima i aktivnostima i ponaanju
i mentaliteta vie od 90 odsto oficira VRS koje smo sreli. Oni se ponaaju kao bitange,
krijui sve, ak i ono najoiglednije. Ne optuuju druge, jer veina jo nije na toj taki, ali
to bi veina uinila im bi osetila miris zatvora, ak i najmodernijeg sa najpristojnijim
straarima. Ljudi bez asti. To je najgore. Ponaaju se kao sitni lopovi, kao deca uhvaena
sa rukama u demu, totalno uplaeni moguih posledica. Sve su zaboravili, nita nisu videli.
Drinski korpus je, na osnovu njihovih pria, bio prazan u ono vreme. Svi su bili u poseti
enama u Beogradu ili na sahranama bliskih roaka. Ceo korpus je bio u rukama istaica
i vozaa.
533
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 534
genocidnim namjerama i genocidnim ciljevima, ili, pak, politika koje imaju

takve svoje strateke politike ciljeve koji se, pod odreenim historijskim i
drutvenim prilikama, ne mogu realizirati drugaije nego samo putem
genocida. To je u skladu s priznanjem historijske injenice da te i takve
politike mogu prigodno zadobiti i dosta iroku i masovnu kolektivnu
podrku.49 Detlef Klausen je ustvrdio da iza masovnih ubistava pripadnika
jedne etnike zajednice ne stoje individualni krivci ve odreeni vii interesi
drugog naroda zbog kojih se vre ta ubistva. Krivica jeste pojedinana, ali
odgovornost moe biti i pojedinana i kolektivna, jer je kolektiv onaj u ije
su ime poinjeni zloini. Kolektivna odgovornost je politika kategorija.50
Hana Arent je isticala kako svaka vlada preuzima politiku odgovornost za
djela i nedjela svoje prethodnice, a svaki narod za djela i nedjela svoje
prolosti. O zloinima se ne moe govoriti selektivno, brisanjem identiteta
rtava i njihovim prevoenjem u apstraktne brojke, ve zbog ljudskog i
civilizacijskog uvjerenja, iskazujui pritom transnacionalne, multidisciplinarne napore u njihovom ispitivanju, neoptereene kratkoronim politikim
interesima.51 Treba se stalno suoavati sa istinom i kazivanjima rtve, bez
49
S. Vrcan, NEMA GENOCIDNIH NARODA, ALI IMA GENOCIDNIH POLITIKA,
Helsinka povelja, br. 103-104, Beograd januar-februar 2007, 46.
50
andor Marai je 1942. pisao: Ljudima od duha bie u obavezi da kau istinu o
kolektivnoj odgovornosti, i da je afirmiu svim raspoloivim moralnim i materijalnim
sredstvima. Nijedna vlast, nijedna elita na vlasti, nijedan narod ne moe da porekne
princip odgovornosti.
51
Vladislav Jovanovi, stalni predstavnik SRJ pri OUN, uputio je 18. decembra 1995.
Savjetu bezbjednosti, pred usvajanje Rezolucije o Srebrenici, pismo kojim je informirao
Savjet da je zapravo bonjaka vojska, a ne srpska, poinila masovne zloine u toj enklavi.
Prema njegovim navodima, borbe u Srebrenici su buknule neposredno pred ulazak jedinica
bosanskih Srba u taj grad i da su Bonjaci, eljni nastavka borbe, nemilosrdno ubijali
svoje sunarodnike koji su se htjeli predati. Jovanovi je pritom precizirao da su tijela
Bonjaka ubijenih u unutranjim borbama otkrivena tek nakon pada bive zatiene
zone. On je ovim pismom htio da odloi donoenje rezolucije kojom bi se osudile akcije
bosanskih Srba u istonoj Bosni i zatrailo od istraitelja UN i Meunarodnog komiteta
Crvenog krsta da obiu podruje Srebrenice. U toj namjeri ipak nije uspio. Savjet
bezbjednosti je 21. decembra 1995. osudio masovne zloine Srba i zatraio pristup meunarodnih komisija masovnim grobnicama, zarobljenicima i izbjeglicama. U agencijskim
izvjetajima o usvajanju Rezolucije istaknuto je kako je vie lanica Saveta bezbednosti
ismejalo pismo koje je povodom Srebrenice poetkom nedelje uputio jugoslovenski
ambasador Vladislav Jovanovi. Ser Don Veston, predstavnik Velike Britanije u Savjetu
bezbjednosti, tada je izjavio: Samo pre nekoliko dana razmatrali smo mogunost da se
534
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 535
obzira na onu Lisandrovu mudroliju da u raspravi oko ma najispravnije

prosuuje onaj u ijim je rukama ma. Evidentni nedostatak brojnih
naunih i medijskih analiza ratnih zbivanja u BiH bilo je raireno moralno
izjednaavanje sukobljenih strana, pri emu ni S. Huntington, nije bio
usamljen u tvrdnjama kako je taj rat bio sukob civilizacija: tri primarna
sudionika potjecala su iz razliitih civilizacija i ispovijedala razliite
vjere.52 Ovakva i druga slina stajalita bie instrumentalizirana u
demagokim i kvazinaunim tumaenjima uzroka rata Primarna ideologijska
svrha brojnih tumaenja rata protiv BiH bio je, smatra E. Zgodi, da
mimikriraju stvarnost, a s time i da onesposobe svijest ljudi, naroda i drava
za njenu injeninu spoznaju i njihov odgovarajui, jednom sankcionirajui,
a drugi put preventivni, djelatni aktivitet. Rije je o zastiranju i zamraivanju
dvije stvarnosti: stvarnosti meudravnog sukoba iniciranog i voenog
agresijom reima susjednih drava i, na drugoj strani, tegobne stvarnosti
izvrenih zloina genocida. Predstave o ratu u BiH vremenom ulaze u
zapadnu kolektivnu memoriju nadolazeih generacija i kroz sisteme
akademskog obrazovanja. Jedna od formi tog pamenja je i odreena
studentska udbenika literatura. Preko nje ova mlada inteligencija recipira
pervertirane predstave o prirodi rata u Bosni i Hercegovini, indoktrinira se
jednom malignom fantazijom krivotvorenja koja kao dogma ulazi u njihovu
obrazovnu svijest.53
Zapad je dugo gledao na rat u BiH kao primarno vojni problem,
izazvan nasiljem koje je izbilo s obje strane, pa su napori bili usmjereni
na smanjivanje borbenih aktivnosti. Zapadni tvorci historije koji su objaSavezna Republika Jugoslavija ponovo angauje u poslovima Ujedinjenih nacija, to je
neto do ega je vladi u Beogradu oigledno veoma stalo, a sad ovde imamo na delu
gospodina Jovanovia, koji u potpunosti potkopava lini kredibilitet i kredibilitet vlade u
ije ime govori pismom koje je dolo u pogreno vreme i koje nije ni mudro ni istnito. Ja
zaista ne znam za ta nas on smatra. Na suenju Slobodanu Miloeviu u Hagu, Vladislav
Jovanovi e u februaru 2005., kao svjedok odbrane, neuvjerljivo pojanjavati da se
tada radilo o njegovom propustu. Pismo je, na osnovu informacija dobijenih od Republike Srpske, navodno napisao njegov zamjenik u misiji, a Jovanovi ga je na brzinu
potpisao, i umjesto efu ruske misije, kome je bilo namijenjeno poslao predsjedniku
Savjeta bezbjednosti.
52
S. Huntington, SUKOB CIVILIZACIJA I PREUSTROJ SVJETSKOG PORETKA,
Zagreb 1998, 353.
53
Prema: E. Zgodi, POLITIKA FANTAZIJA - O RATU PROTIV BOSNE I HERCEGOVINE, Sarajevo 2005, 61-64.
535
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 536
vili mit o drevnoj plemenskoj mrnji uinili su to kako bi opravdali promiljenu neaktivnost i indiferentnost u suoenju sa potvrenim genocidom.
Ovaj mit je svoje korijene manje nalazio u bosanskoj historiji, a vie u potrebi
Zapada da sebe promatra kao civiliziranog, te da skrene odgovornost za
etnika zvjerstva sa stvarnih izvritelja i pripie krivicu svim stranama
podjednako.54 Otuda je, kako je primjetio N. Malcolm, najvei doprinos
Zapada stradanju Bosne neshvaanje i odbijanje da se vladi u Sarajevu ukine
embargo na uvoz oruja.55 Odsustvo meunarodnog oruanog djelovanja se
nije moglo pripisati neznanju ili neshvatanju svega onoga to se zbivalo.
Zvaninici UN-a su detaljno informirali drave lanice o prirodi rata i opsegu
nasilja, ali nespremnost drava lanica da iskoriste svoje resurse i podre
vojnu akciju u odbranu civila ograniila je sposobnost UN da djeluje.56
Glavna svrha brojnih lai i osporavanja, bilo je distanciranje od rijei
genocid.57 Da je zloin bio priznat kao takav, im je Bosna i Hercegovina
bila primljena u OUN, lanovi te organizacije bili bi obavezni da vojno
interveniraju. Meutim, nakon prvih lai i kompromisa sa stanovita svjetskih
lidera, najvjerovatnije je ve bilo suvie kasno da se reagira.58 Sylvie Matton
54
R. Donia, TVORCI HISTORIJE, Institut za historiju u Sarajevu, u: BOSNA I

SVIJET, Sarajevo 1996, 266. Donia navodi da su samo u nekoliko mjeseci 1996. zapadni
lideri razliito reagirali na dvije krize sa dosta slinih elemenata. Kada su arapski napadai
ubili u februaru i martu 1996. godine 62 Izraelca, zapadni lideri su hitno sazvali svjetsku
konferenciju radi osude terorizma. Ova konferencija, odrana u Egiptu, osudila je sve
oblike terorizma, kao i one koji ga sponzoriraju. Nasuprot tome, nakon genocida u
Srebrenici, SAD su sponzorirale konferenciju na svom tlu da bi razdvojile zaraene
strane i tom prilikom u pregovarake timove ukljuili i dobro poznate sponzore terorizma.
55
N. Malcolm, POVIJEST BOSNE, Erasmus, Zagreb 1995, str. 320.
56
R. Donia, SARAJEVO - BIOGRAFIJA GRADA, Sarajevo 2006, 328.
57
Prvi korak genocida sastoji se upravo u dehumanizaciji obiljeenih grupa kojima
se oduzimaju sva prava, ukljuujui i pravo na ivot. Ezar Fatah, viktimolog, iznosi da
najokrutniji zloini i divljatva postaju mogui kada se rtva vidi kao bezvrijedno bie
lieno ljudskosti, kao pogodna meta za pranjenje neprijateljstva i agresije ili kao autsajder
koji zasluuje lo tretman.
58
Opir. . Mase, NAI DRAGI ZLOINCI: Pariz, Zagreb, Beograd biznis klasom,
Beograd 2006. Francuski filozof P. Brukner, pak, smatra da su sve lai oko rata pravljene
tako da su se brisale razlike izmeu krvnika i rtve, na naelu ekvidistance: svi su jednaki,
i Srbi, i Hrvati, i Bonjaci: Svi su barbari, to je bio nain da Evropljani operu ruke od
odgovornosti za barbarstvo. Zna se dobro ko je poeo rat, ko je ta osvojio, ko je poinio
zloine - prema: Osloboenje, Sarajevo-Ljubljana 14-21. septembar 1995.
536
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 537
navodi da je naizgled prijateljska posjeta francuskog predsjednika Fransoa

Miterana 28. juna 1992. Sarajevu, potvrdila izdaju od strane meunarodne
zajednice. Iako je tokom posjete bio informiran o postojanju koncentracionih
logora u BiH, Miteran je o tome utao due od mjesec dana, sve dok ih nisu
otkrili mediji.59 Sam je isticao da je ravnodunost jedna od najvanijih osobina
politiara.Velike sile nisu zakasnile da izvre svoju meunarodnu obavezu.
Prije bi se moglo rei da su svjesno ekale.60 Adekvatna odgovornost nije
pratila njihovu veliku mo. One se ne mogu jednostavno povui u svoj ui
prostor, traiti mir za sebe i promatrati ta se dogaa drugdje u svijetu. Ako
neki dogaaji najavljuju zle posljedice, one imaju mo da ih sprijee.
Nekorienje te moi politika je krivnja onih koji je posjeduju. Ogranie li
se na papirnate optube, bjee od svoje zadae.61
Britanska politika prema BiH nije bila posljedica nedostatka
prave informacije u uobiajenom smislu. Ona je bila zaokupljena jedinstvom
u meunarodnoj politici prema BiH, a ne sadrajem te politike. Smisao takvog
odnosa bila je izriita negacija bilo kakvog britanskog nacionalnog interesa
u BiH. Klju za razumijevanje britanske politike krije se u duboko konzervativnom filozofskom realizmu nosilaca te politike.62 Svim silama se dugo
trudila da SAD dri van bosanske prie. Njeni zagovornici nisu skrivali
da se dre naela da su britanski interesi jedini cilj britanskog Ministarstva
59
S. Matton, ZNALI SMO DA SRBI NEE UZIMATI ZAROBLJENIKE,

Helsinka povelja, br. 109-110, Beograd jul-avgust 2007, 24-25.
60
H. auevi, MOGUI DRAVNO-PRAVNI POLOAJ BOSNE I HERCEGOVINE PREMA STRIKTNOJ PRIMJENI DEJTONSKIH (PARIKIH) SPORAZUMA, u:
BOSNA I SVIJET, 283.
61
Prema: K. Jaspers, PITANJE KRIVICE, Zagreb 2006, 78.
62
Znaaj su imale i neuralgine asocijacije to su ih rijei Sarajevo i Bosna izazivale
u generacijama diplomata i dravnika stasalih u ubjeenju da je Prvi svjetski rat izazvala
neka opskurna balkanska kavga. Najtrajnija definicija rijei Balkan potie iz 1914. godine.
Don Ganter, ameriki novinar, napisao je 1940., sa neskrivenim potcjenjivanjem, u knjizi
U Evropi: Nedopustiv je napad na ljudsku prirodu i na politiku to te bedne i nesrene
zemljice na Balkanskom poluostrvu mogu meu sobom da vode sporove koji izazivaju
svjetske ratove. Oko sto pedeset hiljada mladih Amerikanaca poginulo je zbog jednog
dogaaja 1914. godine u nekakvom blatnjavom, primitivnom selu, Sarajevu. Gnusno i
gotovo prostako reanje u politici Balkana, teko razumljivo itaocu na zapadu, jo uvijek
je presudno za mir u Evropi, a moda i u svijetu prema: M. Todorova, IMAGINARNI
BALKAN, 207-208.
537
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 538
vanjskih poslova. Bosna i Hercegovina se nije za Britance doimala vanom

poput Kuvajta ili Iraka. Britanski odgovor na bosansku krizu nije zrcalio toliko
promaaj moralnosti koliko nedostatak racionalnog suda. Sir Reginald
Hibbert, visoki umirovljeni diplomata i jedno vrijeme ambasador u Parizu,
obrazlagao je kako su V. Britanija i naroito Foreign Office bili povijesno
vezani za Jugoslaviju i Srbiju kao dominantnu komponentu Jugoslavije.
Pored toga, nastavlja on, britanske diplomate poznavale su Beograd, jedva
su poznavali Zagreb, o Sarajevu gotovo nisu imali pojma, a za Pritinu
nikada nisu uli. Britanska politika prema BiH dovela je do dugotrajnog
raskola u Vijeu sigurnosti UN i u NATO-u sa SAD svojim najvanijim
saveznikom. Britanska vlada je nepokolebljivo stajala na tome da nikakva
intervencija na strani vlade u Sarajevu ne moe uspjeti bez angairanja velikih
kopnenih snaga, te da bi bila praena sa tekim ljudskim gubicima.63 Postojala
je bojazan da bi pritiske za intervenciju mogli zamijeniti nemiri kod kue
kada ponu pristizati vree sa mrtvim tijelima vojnika. Foreign Office i vojni
izvori potvruju da je politiku britanske vlade prema BiH oblikovao u prvom
redu Douglas Hurd, odluan da se ostane izvan rata. Hurd je u ljeto 1993. u
britanskom parlamentu govorio da nije u dravnom interesu da zamilja kako
moe rijeiti sve katastrofe, da nametne pravedan mir u svim svjetskim
sukobima i sporovima. Vie puta je poruivao da NATO nije svjetski policajac
i da on ne moe rijeavati sve probleme izvan svojih granica. U Britaniji su
od 1992. stajalita prema BiH bila okamenjena. Bili su nuni tektonski potresi
sredinom 1995. da ih uzdrmaju. Amerikanci su, primjeuje B. Simms, u
pogledu BiH bili barem upola u pravu, a Britanci dosljedno u krivu: Za
naega najgoreg dana, kae jedan ameriki diplomata, mi smo bili bolji
nego vi u vaem najboljem danu. Pune tri godine regionalne i vojne sveznalice proizvodile su bujice besmisla. Brojni su britanski i francuski oficiri u
63
Sutinu britanske politike u BiH odraavalo je, prema nekim navodima, jedno pismo
britanskog premijera J. Majora upueno poetkom maja 1993. ministru D. Hoogu: Mi
pregovore trebamo nastaviti, da ti pregovori budu prevara kao da mi neto inimo za BiH i
muslimane, a ustvari mi trebamo te pregovore voditi tako dok Bosna i Hercegovina ne
prestane postojati kao faktika drava i dok se muslimani ne rasele iz Bosne i Hercegovine
opir. O. Ibrahimagi, BOSNA I BONJACI DRAVA I NAROD KOJI SU TREBALI
NESTATI, Sarajevo 1996, 138-139; N. Duvnjak, POVODOM REVIZIJE DEJTONSKOG
SPORAZUMA, Ljudska prava, br. 3-4, Sarajevo 2005, 94, nap. 5; D. Najetovi, BRITANSKA POLITIKA U BOSNI I HERCEGOVINI 1992.-1995., DES, Sarajevo 2008, 206.
538
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 539
BiH oitovali srbofilske naklonosti ili, u najmanju ruku, osjeali neobinu

profesionalnost sebi jednakima na bosanskosrpskoj strani.64
Kao ni druge velike zapadne zemlje, ni Francuska nije izbjegla
lutanja u punoj protivrjenosti s proklamiranim dobrim namjerama. . Mase
navodi da su se francuske vlade, naime, ponekad nevoljno kretale u gonjenju
okrivljenih za ratne zloine od kojih bi mnogo radije digle ruke. Tu se javljaju
dvije epizode francuskog angairanja u BiH kao posebno optereenje od
1995. godine: genocid u Srebrenici i oslobaanje dvojice zarobljenih pilota
koje su izvjesno vrijeme drale jedinice Vojske Republike Srpske. Francuski
dravnici su ove dvije epizode, pie Mase, prebrzo uknjiili pod stavku
tekuih trokova vlasti. Slike na kojima dvojica francuskih pilota izlaze iz
aviona kojih ih je vratio u domovinu zaklonile su neke druge, manje sretne
slike koje je snimio fotograf generala Ratka Mladia. Te slike nisu mnogo
cirkulirale Francuskom. Na njima se vidi naelnik francuske vojske kako se
rukuje s Mladiem u trenutku oslobaanja dva francuska pilota, iako je
Mladi tada ve dva mjeseca bio optuen od Meunarodnog krivinog suda
za zloine protiv ovjenosti.65
64
Nasilna simetrija nije uzimala u raun asimetriju oruja. U BiH je, s britanske strane,
nazivanje agresora i rtve, legalne vlade i separatistikih pobunjenika podjednako
stranama ili frakcijama, bilo podignuto gotovo na razinu rituala. Argument jednakosti
izmeu svih strana neizbjeno je osnaio kada je Armija BiH uzvratila udarac svojim
ratnim protivnicima. Pojam moralne jednakosti, podrazumijevan u govoru o stranama i
frakcijama, esto je prelazio u transparentnu izriitost. Insistiranje na moralnoj jednakosti
vuklo je korijen dijelom iz neznanja i intelektualne lijenosti. Major Vaughan Kent-Payne
opisivao je bosanske ljude kao rasu koja je zapadnim Evropljanima slina samo fiziki.
General Michael Rose nije krio da te ljude smatra divljacima koji zasluuju ovo to im
se dogaa, i da su nekoliko klasa ispod njega. Prezir je, uz prisvajanje ideje civilizacije
koja je drugima osporavana, znao poprimiti izrazite rasistike tonove. U jednoj britanskoj
oficirskoj menzi Bonjake su nazivali uroenicima. U jednom drugom uredu Srbe su zvali
Klingonima, to je ime divljeg ali plemenitog ratnikog plemena u nekom televizijskom
serijalu, dok su Bonjaci bili mutanti, odnosno defektni untermenschi, kojima nedostaju
pojedini udovi i organi. Brendan Simms, britanski historiar koji se afirmirao radovima iz
povijesti napoleonske i postnapoleonske Evrope, autor je odvane i detaljne studije u kojoj
je istraio i neumoljivim historijskim injenicama demistificirao sadraj britanske politike
u BiH i na Balkanu u posljednoj deceniji XX stoljea. Za njega je britansko prisustvo u
BiH 1992.-1995. bilo, od svojedobnog paktiranja sa Hitlerom, najvei fijasko britanske
diplomatije za posljednjih 60 godina; opir. B. Simms, NAJSRAMNIJI TRENUTAK
BRITANIJA I UNITAVANJE BOSNE, Sarajevo 2003, 143, 278-279.
65
Mase navodi jo jedan indikativan sluaj. Poetak rata na Kosovu 1999. bio je
obiljeen hapenjem Pjer-Anri Binela, majora na slubi u francuskoj misiji pri NATO.
539
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 540
U razrjeavanju konflikata i smirivanju napetosti, posebno je bila

znaajna i sloena uloga SAD. Politika SAD prema jugoslavenskoj krizi
bila je, imajui pritom u vidu problematini koncept amerike posthladnoratovske spoljne politike i vizije rjeavanja globalnih problema, mjeavina
dosljednosti i nedosljednosti, kombinacija namjerne nezainteresiranosti i
svjesne ravnodunosti, jasnog sagledavanja situacije i pogrenih procjena,
kontinuiteta i zaokreta, principa i pragmatizma, punog angairanja i pasivnosti.66 Amerika politika bila je u mnogo emu ambivalentna i imala je
krivudav tok od aktivnog zastupanja ouvanja nezavisnosti, jedinstva i
teritorijalne cjelovitosti Jugoslavije na poetku krize (est mjeseci poslije
drugih priznala je otcjepljenje republika), pa sve do dezangairanja, pod
strahom da ne bude uvuena u drugi Vijetnam, uspostave distance i preputanja inicijative i odluka Evropi u jesen 1991. da se ukljui i potrai rjeenja.
To je bila velika greka sa tekim posljedicama, jer se Evropa, nedovoljno
politiki integrisana, loe pripremljena, nije pokazala spremnom i doraslom
da tu teku krizu u rubnom regionu ozbiljno rjeava, stavljajui svoje
sopstveno jedinstvo iznad principa i adekvatnog reagiranja. Strategiji iza
ogranienih akcija nedostajala je koherentnost. Ameriki predsjednik Bu
Ovaj oficir je dostavio neka dokumenta NATO jednom srpskom agentu. Veoma rijetko
djelo u historiji vojske. Opozvan je u Pariz u trenutku kada se spremao da dostavi planove
intervencije Vojnog komiteta alijanse, a potom krajem oktobra uhapen i osuen na dvije
godine zatvora. Nije se ilo dalje, vjerovatno iz straha da bi se moda pronali tragovi
ranijih veza tog biveg oficira obavjetajne slube u tabu IFOR 1996. (koga su njegove
starjeine odlikovale za taj posao) sa Srbima u BiH. Na suenju je proao kao nezreo,
usamljen meu svojim saborcima. Mase ustvruje da je podrka srpskim nacionalistima
bila jedna od dogmi francuske politike. Meutim, on nigdje kategoriki potvrdno ne daje
odgovor na pitanje koje sam postavlja: da li su Francuzi bili prosrpski orijentirani. Pie
da su takve teze bile obogaene sutinskom rezervom Fransoa Miterana prema Hrvatima i
Bonjacima. Oni su dugo optuivani da su razbili Jugoslaviju, dok su stvarni ratni hukai,
srpski nacionalisti s Miloeviem na elu, uspijevali da se predstave kao branioci federacije,
garanti koegzistencije naroda, sve dok ak irak nije osudio njihova nedjela. Meutim, i
nakon toga, kako Mase pie, i sljedeih godina boravak francuskog kontigenta u BiH bio
je obeleen nekim drugim nedopustivim glupostima vidi. . Mase, NAI DRAGI
RATNI ZLOINCI: Pariz, Zagreb, Beograd biznis klasom, 86-87.
66
V. Azinovi, BUSHOVA ADMINISTRACIJA I RASPAD JUGOSLAVIJE, u:
BOSNA I HERCEGOVINA JEZGRO VELIKOSRPSKOG PROJEKTA, 710-713. V.
Cimerman e pisati da su ljudska prava postala osnovni odreujui element amerike
politike koja se u sukob na Balkanu ukljuila sa najboljim namjerama, a ne iz sebinih
pobuda prema: O. Manojlovi Pintar, BALKANSKI RAOMON, 77.
540
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 541
je poetkom avgusta 1992. govorio o humanitarnoj nonoj mori, etnikim

ienjima u Bosni i Hercegovini, to je trebalo zaustaviti svim sredstvima,
izolovati Srbiju ekonomski i politiki, da bi ona platila stvarnu cenu za
svoju kontinuiranu agresiju. Meutim, raskorak izmeu SAD i NATOsaveznika u Evropi dugo je onemoguavao akciju protiv Srba. Udaljenost od
Evrope, nepripremljenost javnog mnjenja za ameriko vojno ukljuivanje u
rat, razliitost i suprotstavljenost evropskih interesa i poseban evropski
senzibilitet, proizveli su situaciju u kojoj su Amerikanci morali da se okrenu
utabavanju terena za svoju akciju.67 Amerikanci su, naime, dugo vodili
cik-cak politiku, ocjenjuje ivorad Kovaevi: priznali su BiH, to nije
sprijeilo niti odloilo izbijanje sukoba, ve ga je, po svemu sudei, samo
ubrzalo; minirali su Vens-Ovenov plan, oko koga je bio postignut konsenzus
u Evropskoj zajednici; nisu se mnogo uzbudili zbog hrvatske ofanzive na
Krajinu, ali kada su hrvatske i bosanske trupe dole na domak Banjaluke,
poslali su Riarda Holbruka da ih zaustavi, jer nisu htjeli da se potpuno
promijeni balans snaga. Roj Gatman, ameriki novinar, dobitnik Pulicerove
nagrade za izvjetavanje tokom rata u BiH, e 2005. rei: da je bilo do
Evropljana, BiH bi bila zbrisana sa lica zemlje. Oni su bili spremni zatvoriti
oi pred nestankom te zemlje, ali su se Amerikanci umijeali.68 Ameriki
pritisak je uvijek bio potrebni sastojak u odnosima sa tromom, dugim procesima sklonom Evropskom unijom.69 Za razliku od unutranje, u amerikoj
vanjskoj politici postoji jedan bazini, bipartijski konsenzus. U sutini nema
67
B. Dimitrijevi, OD MEDIJSKOG STEREOTIPA DO VOJNE INTERVENCIJE,
Istorija 20. veka, br. 2, Beograd 1998, 165.
68
Piter Galbrajt, nekadanji ameriki ambasador u Hrvatskoj, ukazae u oktobru 2008.
kako je osjeaj u svijetu krajem devedesetih godina prologa stoljea bio takav da je
Zapad dopustio da muslimani u BiH budu pobijeni. Mi smo intervenirali i dokazali
suprotno. To nam je, izmeu ostalog, donijelo i izuzetnu popularnost u islamskom svijetu.
Nje, meutim, danas nema prema: S. Numanovi, RATNO VODSTVO RS JE FAISTIKO I GENOCIDNO, Dnevni avaz, Sarajevo 17. oktobar 2008, 5.
69
Medlin Olbrajt e navesti da su tri stvari zapravo okonale rat u BiH. Prva je bila
gubitak svake mjere kod paljanskog rukovodstva bosanskih Srba. Godinama su igrali,
dosta uspjeno, na kartu nemoi Zapada, ali nisu znali kada i gdje trebaju stati. Druga stvar
je bila uspjena hrvatska ofanziva na Krajinu poetkom avgusta 1995. kada je bosanskim
Srbima upuena jasna poruka da nisu nepobjedivi, da vie ne mogu raunati na
Miloevievu pomo. Trea stvar je bila spremnost predsjednika Klintona da uzme stvar
u svoje ruke, iskazujui jo jednom ameriku hipermo u meunarodnim odnosima,
posebno prema staroj Evropi vidi: Slobodna Bosna, Sarajevo 20. novembar 2003.
541
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 542
pretjeranih razlika. U toj politici postoje stalno dva ekstrema: jedan je

vilsonijevski, moralizatorski, vredonosno zasnovan, a drugi se uslovno
moe nazvati kisinderovski, sa fokusom na raison d` tat, zasnovan na
realpolitici. Amerikanci nastoje da se izmeu njih ne opredjeljuju, ve da,
ukoliko mogu, sretno kombiniraju oba principa, smatrajui prvi dosta naivnim
i nerealnim, a drugi suvie cininim i neproduktivnim, iako ovaj drugi ee
preovlauje. Mada vole da se pozivaju na prvi, sam Dejtonski sporazum
1995. jedan meunarodni protektorat nad cijelim regionom, izraz je
pomirenja ta dva principa. U Dejtonskom sporazumu naena je ona srednja
linija izmeu dviju stalno prisutnih determinanti amerike spoljne politike
moralizma i realpolitike.70 Nakon Dejtona opet je dolo do jo jednog, ali
prelomnog zaokreta, u amerikoj politici prema Miloeviu. Oni mu nikada
nisu do kraja vjerovali, pa su smislili spoljni zid sankcija. Poto je njegov
reim sve grublje i agresivnije ispoljavao svoje autoritarno lice, u Vaingtonu
se dolo do kardinalnijeg zakljuka: ne samo da Miloevi ne moe biti vie
smatran faktorom mira i stabilnosti u regionu, ve obrnuto, on je upravo taj sada balkanski kasapin, koji je tu stabilnost direktno ugroavao. Nova
promjena amerikog kursa znaila je njegovo konano otpisivanje.
Ratovi su, uplivom meunarodnog faktora, bili prekinuti, ali ostalo
je pitanje jesu li i okonani.71 Meunarodna zajednica umnogome je opstrui70
Upor. R. Holbrooke, ZAVRITI RAT, 367; . Kovaevi, IZMEU AROGANCIJE

I PONIZNOSTI, Beograd 2004, 152. Danijel Server, direktor Amerikog instituta za mir,
ustvrdio je da su SAD krajem XX stoljea htjele izbjei stvaranje islamske dravice kao
rezultata bonjako-srpskog i bonjako-hrvatskog sukoba. Za SAD bi takva tvorevina
bila platforma za iransko teroriziranje Evrope. U to vrijeme ovako neto izgledalo je kao
ozbiljan rizik Federacija BiH, ije sam stvaranje tokom ratnog perioda i lino podrao,
imala je kljunu ulogu u onemoguavanju stvaranja islamske dravice prema: Dnevni
avaz, Sarajevo 27. avgust 2004. Dr. Radoslav Stojanovi, profesor na Pravnom fakultetu
u Beogradu, jo 1993. e kazati da srpske vlasti ni u Bosni ni u Srbiji nisu u stanju da shvate
jednu stvar: da je Zapad mnogo zainteresovaniji za onemoguavanje stvaranja muslimanske drave u Bosni nego li za osujeivanje planova stvaranja ak i Velike Srbije prema: N. Cigar, ULOGA SRPSKIH ORIJENTALISTA U OPRAVDAVANJU GENOCIDA NAD MUSLIMANIMA BALKANA, Sarajevo 2000, 53.
71
Vilijem Montgomeri (William Montgomery), bivi ameriki ambasador u Beogradu,
poetkom juna 2009. objavie tekst u uglednom dnevniku The New York Times, gdje e,
polazei od izjave amerikog predsjednika Obame o Iraku, odnosno tvrdnje da Amerika ne
eli da joj se traganje za savrenim rjeenjem isprijei pred postizanjem ostvarivih ciljeva,
napisati da je to veliki korak naprijed koji treba primijeniti i u pristupu rjeavanja situacije
na Kosovu i u BiH. Montgomeri dalje navodi kako je vie od 15 godina pokuavao
542
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 543
rala, i nakon rata, potrebu BiH za pravdom kako bi ponovo izgradila stabilno
i jedinstveno drutvo72 Politika naknadnih nagodbi, odugovlaenja, selektivnost u izvravanju obaveza koje su preuzeli brojni domai i inostrani akteri,
razne sinhronizirane opstrukcije na svim nivoima, s druge strane, uticae s
vremenom sve vie na opstanak i uslonjavanje brojnih problema u poratnoj
stvarnosti u i oko Bosne i Hercegovine.
Proces prekomponiranja i konsolidacije nacionalizma u Srbiji, uz
reproduciranje modela monistike komunikacije i praksu prikrivanja
zloina i institucionaliziranu utnju, postao je od oktobra 2000. dio
stvarnosti, kao i novo homogeniziranje oko istih starih ideja i akademskih
autoriteta, nasljea reima S. Miloevia, uz vladavinu organske ideologije i
iekivanje promjena odnosa u svjetskoj politici. Republika Srpska je tretirana
kao ratni plijen, kao jedina svetla taka u procesu razbijanja SFRJ.73 Mihailo
mijenjati stvari na Balkanu, a onda shvatio da ljudi sa tog prostora nikada nee misliti i
reagirati onako kao mi, te zato treba, izmeu ostaloga, promijeniti odnose unutar Bosne i
Hercegovine, odnosno dopustiti Republici Srpskoj da odri referendum o neovisnosti, uz
jasno demonstriranje volje i spremnosti za upotrebu vojne sile radi spreavanja nasilja
tokom tog procesa; opir. M. Bazdulj, BOSNA JE VEI PROBLEM NEGO KOSOVO,
Osloboenje, Sarajevo 6. jun 2009, 4; RS treba omoguiti organiziranje referenduma,
Dnevni avaz, Sarajevo 6. jun 2009, 2.
72
Frensis Bojl, ameriki profesor prava i advokat, navodi 2007. da u svojoj dokumentaciji posjeduje zvanini akt Pentagona iz marta 1994. u kojem stoji da je podjela Bosne i
Hercegovine proces koji e trajati narednih 15 godina, a ne neto to e se desiti odmah:
Mislim da Amerikanci i Evropljani smatraju da je konano rjeenje za Balkan stvaranje
tri velike drave Srbije, Albanije i Hrvatske. U takvom kolopletu BiH nestaje prema:
Dnevni avaz, Sarajevo 8. decembar 2007, 5.
73
S. Biserko, INSTRUMENT STVARANJA SRPSKE ETNIKE DRAVE, u:
IZBEGLICE RTVE ETNIKOG INENJERINGA, Beograd 2004, 17. U BiH je
nakon rata nastavljen, u miru, put njenog etniko-teritorijalnog redizajniranja i rekomponiranja. Procenat Srba u Bijeljini se, primjerice, poveao sa oko 60 odsto iz 1991. na
priblino 91 odsto 1998. godine. U istonoj Bosni Bonjaci su vie nego desetkovani.
Sarajevsko Osloboenje je u februaru 2006. objavilo da je u optini Zenica prodato oko
2500 stanova i zakljueno oko 550 ugovora o zamjeni. U optini Kupres zakljueno je
288 ugovora o prodaji stanova, ili u oko 90 odsto sluajeva od ukupnog stambenog fonda,
kao i oko 150 ugovora o prodaji imovine. U Mostaru je prodaja stanova premaila cifru od
3000 stambenih jedinica. Reisu-l-ulema dr. Mustafa Ceri iznio je podatke polovinom juna
2006. da je u Foi 1991. bilo 28.809 muslimana, a da se vratilo svega 1750, u Viegradu je
bilo 13.316 a vratilo se 2600, u Rudom je bilo 3142 a vratilo se 300, u Rogatici je bilo
13.169 a vratilo se 1600, u Sokocu od 4486 vratilo se 150; u ajnie od 4007 vratilo se 300,
543
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 544
Markovi, uticajni srpski akademik, koji se 1997. pravdao da 1991. nisu

predvidjeli da se slomom SSSR-a mijenjaju sva dotle vaea naela u
meunarodnim odnosima, pa i to da ujedinjavanje srpskog naroda vie
nee biti mogue u dogledno vreme, ve 2000. e kazati da srpski intelektualci ne treba da ekaju da proces globalizacije propadne ili dovoljno
oslabi da bi poeli da rade na ujedinjavanju srpskih zemalja.74 Umreeni
ideoloki i propagandni aparati, ukopani u vlastitu verziju prolosti, negirajui
krivinu, politiku i moralnu odgovornost za poinjene zloine, blokiraju i
spreavaju katarzu, proizvodei kataraktu.75 Blisku prolost e pratiti, nakon
svega, napori da se, uz konfuziju oko elementarnih pitanja morala, uz uspostavljeni konsenzus negiranja i poricanja vlastite odgovornosti, poinjeni
zloini svjesno relativiziraju i deetnificiraju, i ne nazovu pravim imenom.76
Srpska javnost je jo od 1992. instruirana da Bonjaci sami sebe ubijaju i
granatiraju, da bi za to, pred meunarodnom javnou, optuili Srbe. Tokom
cijelog rata odvijala se kampanja aputanja s ciljem da iri ideju da najvea
zvjerstva ine upravo Bonjaci protiv svog naroda. Ravnodunost u Srbiji
prema stradanju Bonjaka bila je oita, ako se izuzmu protesti pojedinih
nevladinih organizacija (Fonda za humanitarno pravo, Helsinkog odbora
za ljudska prava) i marginalnih politikih stranaka.77 Indiferentnost prema
na Palama se od prijanjih 4.356 vratilo 150 muslimana. Slino stanje je i u drugim
mjestima irom istone Bosne; opir. Preporod, br. 12/830, Sarajevo 15. jun 2006.
74
Upor. Veernje novosti, Beograd 28.novembar-1.decembar 1997; Monitor, br.
806, Podgorica 31. mart 2006, 55.
75
N. Popov, SRBIJA - TRAGANJE ZA NORMALNIM IVOTOM, Republika, br.
336-337, Beograd 1-31. jul 2004, 16; N. Dimitrijevi, U potrazi za Srbijom, Republika,
br. 392-395, Beograd 1. novembar-31. decembar 2006, VIII-IX. U Srbiji je 2009. posebna
panja posveena knjizi Nesveti teror iji je autor Don R. indler, profesor strategije na
Vojnopomorskom koledu u Njuportu, inae bivi analitiar i kontraobavjetajni oficir u
nacionalnoj agenciji za bezbjednost SAD. Srpsko izdanje ove knjige beogradska Politika
je oglaavala kao prvo temeljno ispitivanje uloge Bosne u globalnom dihadu, odnosno
irokoj kampanji da se po celom svetu zagrieni vid islama proiri propagandom, silom i
terorom prema: Politika, Beograd 24. april 2009.
76
Prema navodima podgorikog Monitora, iz decembra 2004., u Srbiji postoje
brojna udruenja poginulih ratnika i ratnih vojnih invalida. Udruenje boraca rata od
1990. godine ima oko 180.000 lanova u zemlji koja do proljea 1999. zvanino nije
bila u ratu.
77
U medijima u Srbiji se i dalje koriste razliiti eufemizmi za genocid u Srebrenici.
U njima i javnom govoru uporno se izbjegava rije genocid iako je i sudskim putem,
544
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 545
zloinima iz bliske prolosti moe se smatrati posljedicama nepostojanja

politike volje, atavistikog nasljea, organiziranog poricanja od strane
dravnog vrha, potrebe za neuznemiravanjem i zaboravom koja je laka od
iskrenog pogleda u sopstvene zloine, logike da sa protokom vremena
neumitno sve ide u zaborav. Dio establimenta uporno nastoji da promovira
ideju zloina bez kazne. Uz to idu i pratee ocjene da su Srbe SAD i Evropa
kaznili okupacijom BiH, te da je Haki tribunal politiki sud koji nije sud
istine i pravde (D. osi).
Izraena je i volja da se deklarativnim, fingiranim kajanjem politiki
profitira. To postaje pijani artikal na trnici meunarodnih odnosa. Zloini
poinjeni u BiH smiljeno se poriu, racionaliziraju i normaliziraju, uz teze
da su ih poinile samo srpske paravojske, naoruane grupe i bande, van
kontrole i odgovornosti drave.78 Amnestiranje i retorika opravdavanja ili
pred Hakim tribunalom, taj ratni zloin tako okvalificiran U Srebrenici nije bio genocid
jer ne odgovara definiciji horski govore brojni pripadnici antihakog lobija. Ludilo nije
iracionalnost, napisao je Duan Bjeli, profesor sociologije na Univerzitetu Juni Mejn,
ve racionalnost koja je izgubila kontak sa realnou. Ta racionalnost definicije genocida
je ludilo jer gubi kontakt sa realnou samog dogaaja, kao da je realnost u definiciji, a
ne u djelu.
78
S. Biserko, (NE)ODUSTAJANJE SRBIJE, Helsinka povelja, br. 85-86, Beograd
jul-avgust 2005. Mirjana Mioinovi pie da je istina obavezujua, ona remeti san, ona
rui iluzije. Odgovoriti se moe, navodi ona dalje, samo ako se ne porie sve ono to se
tokom deset godina deavalo u srcu Evrope: A evo ta se deavalo. Mi smo brao i
sestre, prvi zasipali cveem tenkove kada su krenuli da ograuju i iste prostor samo za
nas (jer biti srean je tada, i ne samo tada, iveti u raju jednorodnih, mi smo prvi posle
Drugog svetskog rata podigli koncentracione logore (Omarska, Keraterm Smrt voli
lepa imena, rei e Miodrag Stanisavljevi), naa je soldateska drala pod opsadom tri i
po godine Sarajevo, u srcu Evrope, dakle, da bi se na njenim poligonima uili gaanju iz
snajpera to golobrada deca, to opskurni prijatelji srpskog naroda, pisci slinog dara i
istih uverenja koje je imao voa tog istog, srpskog naroda (imena se ne pominju jer ih
autorka smatra odioznim), nai su svetenici blagosiljali ubice pred njihove pohode na
Druge, mi smo ubili u srcu Evrope, za samo tri dana, 8.000 ljudi i potom premetali iz
jame u jamu njihova tela ne bismo li zavarali tragove (za tu je rabotu bilo potrebno jako,
jako mnogo Srba, ma kako ovi bili poslovino vredni), mi smo, skloni dertu i uivanju,
kakve nas je Bog dao, silovali na stotine ena onih Drugih, mi smo sa svete srpske zemlje
Kosova prognali 800.000 Drugih, poubijali itave porodice, a njihove leeve prenosili u
hladnjaama, koje smo potom bacali u reke i jezera, da bismo ove danas nazivali biserima
naeg turizma. I mi bismo da sve to poreknemo i da nau decu potedimo istine, da bi
ona, ivei u svetu ogrezlom u laima, zavravala u okrilju Obraza, Narodnog stroja,
545
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 546
zatrpavanja spram zloina i njegovih aktera, kako je primjetio ameriki

sociolog Erik Gordi, u javnom i politikom mnenju Srbije ugroava civilizacijsku obnovu njenog drutva. U literaturi o kolektivnom pamenju koncept
potiskivanja se oslanja na pretpostavku da grupe, isto kao i pojedinci, mogu
biti sposobni da svesno iskljue ono to im je neprijatno da pamte. Sporni
aspekti prolosti se u kolektivnom pamenju predaju zaboravu tako to se ne
evociraju, to se o njima ne govori i to se ne pamte u javnosti. Ona spremno
prihvata ono to joj saoptavaju relevantne strukture moi bez suprotstavljanja i sumnji.79 Sve to se zbilo treba dozvati u svijest, da postane sastavni
dio istorijskog pamenja. Nuno je podsticanje integriranja svijetlih ali i
tamnih strana u nacionalni identitet. Trauma je, po miljenju T. Kuljia,
najbolje seanje, a trauma u Nemakoj je holocaust, u Hrvatskoj Jasenovac,
a u Srbiji Srebrenica (No, ica, Srebrenica; Mladi Ratko see kratko).
Radikalno izmirenje rauna sa prolou je neophodan dio procesa demokratizacije. Nijedno drutvo ne moe izbjei suoavanje sa kontroverznim
stranicama svoje prolosti.80 Prisustvo meunarodnih inilaca i dalje je
neophodno na irem junoslovenskom prostoru, gdje egzistiraju drutva sa
iracionalnim vredonosnim sistemima.81
Dveri, da bi nosila na svojim majicama likove ratnih zloinaca, da im, uprkos njihovoj
osetljivosti za lepo, ne bi smetala njihova zadrigla lica, njihova onespokojavajua
runoa i da bi iz njihovog oseanja nezasluene prikraenosti buknula osvetnika
ozlojeenost koja ne bira predmet na kojem bi se iskalila, promaujui obavezno
pravo krivca mnogi i mnogi, to pismeni, to oni koji misle da su pismeni, spremni (su)
da zaotre svoja pera, i, kao osnovci nekad, zaspu (ovog puta bez kazne) krmaama
nezgodna mesta nae istorije cit. prema: M. Mioinovi, ISTORIJA KAO PRIVATNO
VLASNITVO, Politika, Beograd 14. mart 2009, 02.
79
Prema: J. Bayford, POTISKIVANJE I PORICANJE ANTISEMITIZMA SEANJE NA VLADIKU NIKOLAJA VELIMIROVIA, u SAVREMENOJ SRPSKOJ
KULTURI, Beograd 2005, 48, 55-57.
80
Upor. KAKO MRTVE SPASTI TIINE, prired. M. Toma, Danas, Beograd 9. jun
2005, 24; N. Kandi, SAMI SEBI MORAMO DA KAEMO ISTINU, Danas, Beograd
24. septembar 2004. Advokat Sra Popovi pie: Arhivi u Hagu bie naa istorija, istorija
naeg zloina. Tu e istoriju pisati neko ko je posve objektivan, ko se nalazi daleko od
naeg jugoslovenskog konteksta... Najvei patriotski zadatak u Srbiji je da se spozna ta
istina, ne samo onaj deo slavne istorije kojim se Srbi ponose, ve puna istina - o porazima,
klanjima, uasima koje su Srbi poinili.
81
. Ingrao ustvruje da je jedan od problema koji spreava uzajamno razumijevanje u
BiH, izmeu tri naroda, proizvodnja i politika promocija mitova u koje ljudi snano
546
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 547
Osnivanje Meunarodnog krivinog suda za podruje bive Jugoslavije (International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia ICTY)
oznaava, prema nekim analitiarima, fundamentalno novi razvoj u
meunarodnom pravu. Okonavajui dug period tiine i kulture imuniteta,
on, potvrdujui se kao meunarodni pravosudni organ. markira, zajedno sa
Meunarodnim krivinim sudom za Ruandu (ICTR), istinsko uvoenje
krivinog prava u meunarodnu sudsku praksu. Ova dva tribunala predstavljaju kljune ugaone vrijednosti u evoluciji meunarodnog humanitarnog
prava.82 Haki tribunal je, izmeu ostalog, zamiljen i kao instrument koji
e utvrditi povijesnu istinu o dogaajima na prostorima bive jugoslavenske
dravne zajednice. Od njega se poetno trailo i da detaljno istrai drutvene
i politike izvore dogaaja koji su doveli do poinjenja zloina koji su predmet
suenja. Smatralo se da e to biti protutea revizionizmu povijesti time
to e se sauvati sudski nalazi o zbivanjima koja su prethodila sukobima.
Haki tribunal, osnovan uz visokoparne izjave, svakako ima svoja ogranienja. On jeste neka vrsta politikog suda, institucija koja nije potpuno
transparentna, niti podlijee struktuiranom nadzoru. Njegova politika je
rezultat odnosa snaga meu velikim silama i njihovog poimanja pravde u
odreenom kontekstu. To se oitovalo i u selektivnoj politici podizanja
optunica.83 Gotovo niko vaan iz Srbije nije bio krivino gonjen za ratne
zloine u BiH i Hrvatskoj. Borislav Jovi, Branko Kosti, Veljko Kadijevi,
vjeruju, te skrivanje neugodnih injenica koje sramote njihovu etniku zajednicu pred
ostalima prema: Osloboenje, Sarajevo 17. mart 2009, 3.
82
M. Mennecke-E. Markusen, MEUNARODNI KRIVINI SUD ZA BIVU
JUGOSLAVIJU I KRIVINO DJELO GENOCIDA, u: ediciji GENOCID - SLUAJEVI,
POREENJA I SAVREMENE RASPRAVE, Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 2007, 384.
83
G. Nice, USKA GRANICA IZMEU POJEDINCA I DRAVE, Helsinka
povelja, br. 107-108, Beograd maj-jun 2007, 14; S. Matton, ENE SREBRENICE,
Korak, br. 13, Sarajevo 2008, 57-59. Don atak, pomonik dravnog sekretara SAD za
demokratiju i ljudska prava je 1997. izjavljivao kako Dejtonski sporazum ne nudi nikome
amnestiju za poinjene zloine: Izvravanje pravde kljuno je za provoenje mirovnog
sporazuma. Niko ni u jednom trenutku nee zaustaviti vertikalu odgovornosti za poinjene
ratne zloine. Nije i nee postojati nikakva politika volja ili prepreka koja bi na nekoj
taki prekinula vertikalu. Ja vam to jamim. Vertikalna odgovornost nee se prekinuti.
Sud e, siguran sam, pratiti trag dokaza bez obzira na to prema kome on vodi prema:
Naa borba, Beograd 29. decembar 1997.
547
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 548
Blagoje Adi, i drugi nisu optueni.84 Pitanja o tome, na osnovu kojih su

pravnih kriterija neki ljudi bili optueni, a drugi nisu, bie jo zadugo predmet
nagaanja.85 Pravda ne bi smjela biti selektivna. Svjetski tribunali su
opravdani, upozorio je E. Hobsbaum, jedan od najveih historiara, samo
ako imaju univerzalni legitimitet.86
Politika tzv. hakog uslovljavanja bila je klju za omoguavanje
hapenja osumnjienih, kao i predaju dokumenata koja su neophodna
pomo tuilatvu ovog suda pred kojim je za ratne zloine optueno 161 lice.87
Kada je u septembru 2002. zapoeo sudski proces protiv Slobodana Miloevia, to je bio historijski datum: tada je u Evropi po prvi put, pred jedan
meunarodni sud, izveden kao optueni jedan ef drave.88 Proces S. Milo84
Borisav Jovi e sredinom 2009. navesti kako nije elio, ni kao svjedok, da ide u
Hag: Prvo su tuioci Hakog tribunala pretili da e me optuiti i dolazili su ovde tri puta,
30 sati su me sasluavali. Jednom je bio Defri Najs i dva puta njegova zamenica. Ne znam
da li su ve tada zakljuili da ne bi trebalo da me optuuju ili nisu. Morao je ipak da
svjedoi po nalogu suda. Tokom svog svjedoenja bio je, kako istie, u privilegovanoj
situaciji, jer je imao stalni kanal odakle su mu davali izjave svih onih koji e tek da
svedoe. Poto je Miloevi umro i nije bilo presude, to zapravo znai, po Joviu, da on
i nije bio optuen: Nije nita dokazano, sasvim je jasna stvar, ovek je nevin - prema: D.
Milanovi, NIJE DOLAZILO U OBZIR DA SMENIMO MILOEVIA, Politika,
Beograd 12. jun 2009.
85
F. Hartman e optuiti Vilijema Montgomerija, biveg amerikog ambasadora u
Beogradu, da je lino traio povlaenje optunice protiv etiri srpska generala optuenih
za zloine protiv ovjenosti na Kosovu. On je, po njenim navodima, traio od Karle del
Ponte da ne zamara vladu srpskog premijera Zorana ivkovia sa zahtjevom za izruenje
R. Mladia i ostalih bjegunaca, kako bi se nastavio proces koji je zapoeo Zoran ini
prema: Danas, Beograd 12-13. januar 2008.
86
Prema: A. Pitea, NACIONALIZAM I KSENOFOBIJA GLAVNE SU POLITIKE
OPASNOSTI U EVROPI, Osloboenje, Sarajevo 21. mart 2009.
87
Sudovi za ratne zloine funkcioniraju sa razliitim stepenom efikasnosti irom
regiona, dijagnosticira Simon Jennings, ali se ini da su najslabiji u Srbiji, gdje politika
volja da se obezbjede osude nedostaje zbog ambivalentnog stava javnosti u vezi sa
stvarnom ulogom Beograda u ratovima u bivoj Jugoslaviji prema: S. Jennings, EU
MORA UINITI VIE ZA TRAJNI MIR U REGIONU, Osloboenje, Sarajevo 30. maj
2009, 28-29.
88
Miloevi je nakon smjene vlasti u Srbiji 2000. postao predmet trgovine i trine
licitacije. Uhapen je uoi donatorske konferencije o pomoi SRJ, a izruen pred glasanje
u Kongresu SAD o finansijskoj pomoi, to govori da je zapravo prodan a ne predat.
Trinu vrijednost dobie potom i drugi haki optuenici. Dogme o navodnoj oktobarskoj
548
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 549
eviu u Hagu ispisao je hronologiju ratnih dogaanja, otkrivajui ciljeve,

ideologiju srpskog nacionalizma, njegove kreatore i advokate nasilja.
Miloevieva odbrana je pokazala da je ta politika bila utvrena konzenzusom
svih relevantnih faktora u srpskom drutvu. To potvruje i izbor njegovih
svjedoka mahom prominentnih akademika, kao i vojnih i policijskih
funkcionera. Logistiku podrku odbrani Miloevia pruao je dugo dravni
aparat u Srbiji.89 Na kraju suenja S. Miloeviu, odbrana je u sudu podnosila
dokumenta, specijalno redigovana za suenja okrivljenima iz SRJ/Srbije.
Glavna tuiteljica je pravila tajne dogovore s vladama pojedinih zemalja o
transferu i korienju povjerljivih dokumenata koja bi dovela do osude
odreenih optuenika. Takvu vrstu dogovora Karla del Ponte postigla je,
prema tvrdnjama Defri Najsa, mimo konsultacija sa svojim kolegama. Najs
je smatrao kako nije postojao ubjedljiv razlog za sklapanje sporazuma s
Jugoslavijom. Dokumenta koja su znaajno mogla uticati na presudu
Meunarodnog suda pravde bila su u Hagu, u zgradi drugog meunarodnog
suda. Jedan sud to nije mogao dostaviti onom drugom jer je Karla del Ponte
postigla dogovor sa srpskom vladom, upitan sa stanovita meunarodne
pravde. Skandal je, kako su mnogi primjetili, da Meunarodni sud za ratne
zloine nije odlukom sudskog vijea ponitio dogovor glavne tuiteljice u
revoluciji 2000. u Srbiji nikada se nisu pokazale uvjerljivim, posebno nakon ubistva
premijera dr. Zorana inia, po nekim analitiarima, personifikaciji modernizacije Srbije,
ali politiara sa tragino malom podrkom. Njegovo ubistvo je, navodi Nenad Dimitrijevi,
u direktnoj vezi sa karakterom bezdravlja u Srbiji, odnosno sa stanjem u kome nije bilo
mogue precizno identifikovati dravu.
89
Opir. vidi: MILOEVI VS JUGOSLAVIJA, KNJ. I - II, Beograd 2004; Vie od
tri hiljade ljudi radilo je na pripremi Miloevieve odbrane. Dr. Smilja Avramov smatra da
je potpuno pogrean stav da je tu bila jedna linost, odnosno Slobodan Miloevi, koji je
o svemu odluivao. Ne, to nije bilo tako. Pola Srpske akademije nauka, profesori univerziteta, svi smo se nali na okupu. Polazne teze Miloevievih svjedoka bile su predstavljanje Srbije kao rtve novog svjetskog poretka, optuivanje Slovenije, Hrvatske i
meunarodne zajednice za raspad Jugoslavije, osporavanje ideja o Velikoj Srbiji, uz
istodobno insistiranje na pravu Srba na ujedinjenje. Akademik edomir Popov, negirajui
postojanje plana o stvaranju Velike Srbije, na pitanje tuioca, kakvo bi ime nosila drava
pod pretpostavkom da se Srbiji prikljue Republika Srpska i nekadanja tzv. Republika
Srpska Krajina, odgovorio je da bi se ona zvala Srbija opir. S. Biserko, BILANS
PROMAENOG PROJEKTA, u: KOVANJE ANTIJUGOSLOVENSKE ZAVERE,
KNJ. 1, Beograd 2006, 350-351.
549
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 550
interesu pravde. Nakon svega, danas nisu rijetki oni koji ukazuju da su timovi
srpskih pravnika izmanipulirali Haki tribunal. Dok su Miloevia kao
pojedinca izdali i rtvovali, spasili su, s druge strane, dravu Srbiju.90 Ako
je Srbija uspjela u namjeri da onemogui Meunarodnom sudu pravde uvid
u dokaze u sluaju tube Bosne i Hercegovine, sasvim je realno pitanje ta
su onda sve mogle druge monije sile, njihovi predstavnici, kada je u pitanju
onemoguivanje objelodanjivanja drugih dokaza i informacija.91
Presuda Meunarodnog suda pravde u Hagu izraz je svojevrsnog
kompromisa morala, pravde i naroito politike, odnosno ireg konsenzusa
meu meunarodnim akterima ukljuenim u jugoslavensku krizu. Presuda
je nekoherentna u nekim svojim dijelovima, prije svega u dijelu koji se odnosi
90
Nataa Kandi, direktorica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, po objavljivanju

presude Meunarodnog suda pravde srela je jednog od vodeih lanova srpskog pravnog
tima, izuzetno zadovoljnog presudom. Na njenu konstataciju da je srpski pravni tim
preutao istinu, on je odgovorio da je to normalno, kako bi svaka zemlja sve uradila da
se zatiti svoja drava. Na rijei N. Kandi da e jednog dana istina izai na vidjelo, on je
dodao: To je budunost, sada je vano zatiti dravu prema: K. Daut, DESTRUKTIVNE TAJNE I DESTRUKTIVNE POSLEDICE, 28-29. Kao svjedok odbrane u
postupku protiv F. Artman, optuene pred Hakim tribunalom za djela nepotivanja suda,
N. Kandi e u junu 2009. izjaviti da su zastupnici Srbije i oni koji su bili u timu odbrane
Srbije u predmetu pred meunarodnim sudom pravde, javno govorili da je vano skloniti
neke informacije. Ona je navela niz izjava zvaninika Srbije koji su se zalagali sa skrivanje
dokumenata koji optuuju Srbiju za genocid u Srebrenici, te o mnogim drugim podacima,
koji su javnosti Srbije bili poznati, ali ih je Haki tribunal tretirao kao dokumente
zabranjene za objavljivanje - vidi: A. H., HARTMAN JE REKLA ONO TO JE SRBIJA
ZNALA, Dnevni avaz, Sarajevo 18. jun 2009, 9.
91
M. airbegovi, Optunica protiv Hartman smiljeno podignuta kako bi se
onemoguilo daljnje kritiziranje rada Hakog tribunala, Dnevni avaz, Sarajevo 11.
oktobar 2008. Prema saznanjima Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Meunarodni sud u Hagu (ICTY) postigao
je sporazum sa Srbijom i Crnom Gorom o zatiti zapisnika i stenograma Vrhovnog savjeta
odbrane SRJ, koji su kljuni dokaz srpsko-crnogorske agresije na BiH i poinjenog
genocida. Rije je o dva dokumenta od 20. septembra 2005. i od 6. aprila 2006. koji ine
taj sporazum, koje su potpisali u ime Tribunala Fausto Pocar, predsjedavajui albenog
vijea, te sudija Theodor Meron. U njima se navodi da je pitanje zatite stenograma i
zapisnika sa sjednica Vrhovnog savjeta odbrane SRJ od vitalnog nacionalnog interesa:
Ako su dokumenti autentini, oigledno je da BiH u tubi protiv SCG nije imala nikakvih
ansi rekao je dr. Smail eki, direktor Instituta; opir. A. B., HAG SAKRIO PRAVU
DOKUMENTACIJU, Osloboenje, Sarajevo 12. jun 2009; F. Vele, HAG SAKRIO
DOKAZE O AGRESIJI I GENOCIDU U BIH, Dnevni avaz, Sarajevo 12. jun 2009, 7.
550
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 551
na princip utvrivanja odgovornosti i sauesnitva Srbije u odnosu na

Republiku Srpsku. Po ovoj presudi, Srbija je odgovorna za nespreavanje
genocida jer SRJ nije nita poduzela da sprei genocid u Srebrenici, uprkos
saznanjima koje su vlasti u Beogradu imale. Srbija ipak ostaje prva zemlja,
za sada, koja je oglaena krivom zbog toga to nije sprijeila genocid, niti
je kaznila poinioce genocida.92 Pitanje konane odgovornosti je ostalo
otvoreno. Odluka Meunarodnog suda pravde donijela je Bosni i Hercegovini
znatnu tetu, neki kau graansku smrt, ali i tetu svjetskom poretku: Srbija
i druge drave mogu i dalje ivjeti u iluziji da se moe drugima uiniti velika
nepravda i pritom proi nekanjeno.93 Presuda Meunarodnog suda pravde u
Srbiji je, pak, doekana 2007. kao olakanje, jer je Srbija nevina i nije
kriva za genocid, da istinu o Srebrenici tek treba da utvrdi nauka. Srpski
pravni tim se hvalio da je ostvario svoj profesionalni zadatak da skine
odgovornost Srbije za poinjena protivpravna dela u toku rata u BiH.94
Tzv. potena nacionalna historija pretpostavlja sposobnost da se zaboravi
sve to joj ne ide u prilog, shodno onim razmiljanjima da se ne moe suditi
svojoj otadbini jer e se pritom uvaliti u prljavtinu. Praksa nasilnog
stvaranja nacionalnih drava na Balkanu iz XIX stoljea, uz logiku da
historija ne zaviruje pod rep detalja, te da cilj dravni osvjetava svako
sredstvo, pa i ono koje bi bilo nemoralno, postala je tek krajem XX stoljea
zloin protiv ovjenosti. Zato je za mnoge bilo nelogino da, nakon svega,
osuuju Karadia i Mladia za ono za ta su generacijama slavili i slave
92
S. Vrcan, DOMET MEUNARODNE PRAVDE, Helsinka povelja, br. 105-106,

Beograd mart-april 2007, 4. R. Donia, ameriki historiar, ukazuje da je presuda, kao
kombinacija pravnog i politikog razmiljanja, ipak potvrdila da se desio genocid, i da je
Srbija bila glavni pomaga u njegovom izvrenju vidi: Dnevni avaz, Sarajevo 2.
maj 2009.
93
Upor. H. Bali, BONJACI SU PO DRUGI PUT UMRLI (Pravna analiza Presude
Meunarodnog suda pravde za genocid u Bosni i Hercegovini u ratu 1992-1995. godine,
Godinjak, BZK Preporod, Sarajevo 2007, 36; K. Daut, DESTRUKTIVNE TAJNE I
DESTRUKTIVNE POSLEDICE, Helsinka povelja, br. 113-114, Beograd novembardecembar 2007, 30. U raznim prilikama je, prethodno, usvruje dr. Beir Maci, na legalno
rukovodstvo BiH vren pritisak da se tuba BiH povue radi poboljanja stanja u regionu i
uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Srbijom. To je bilo aktuelizirano naroito nakon
pada reima Slobodana Miloevia opir. B. Maci, AGRESIJA NAKON AGRESIJE,
Sarajevo 2001, 86-88.
94
SRBIJA PRED MEUNARODNIM SUDOM PRAVDE, KNJ. 1, Beograd 2007, 26.
551
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 552
Karaora i Miloa Obrenovia. Prelomne situacije uvijek izazivaju

promiljanje prolosti. Iz bia historijske nauke proizilazi da se istraivanje
prolosti ne moe izvoditi bez uvaavanja i novih iskustava, pozitivnih ili
negativnih, sadranih u protoku vremena, prisutnih u svijesti savremenika,
pa i historiara, kao eda svoje epohe.95 Historiari ne ive van vremena i
prostora, posjeduju politike afinitete, svjesne i podsvjesne naklonosti, a
nerijetko i ciljeve. Ideje i interesi date sadanjice u znatnoj mjeri utiu na
vienja, shvatanja i tumaenja prolosti, kao i na njeno kritiko procjenjivanje.96
Postojee meunarodno pravo neadekvatno je za spreavanje i
kanjavanje krivinog djela genocida i treba ga svakako mijenjati. Sve dok
ovakve rtve genocida se ne mogu osloniti na njega u traenju obeteenja
od poinilaca. Nespreavanje genocida, uz sve moralno zbunjujue aspekte,
nee biti ublaeno adekvatnom meunarodnom kaznom. Na nju ne treba
previe raunati. Uvjerenja brojnih drava de se za poinjena nedjela i
nepravde golemih razmjera moe ostati nekanjen opstae u ovom i ovakvom
svijetu, gdje egzistira i prijetea logika da je genocid prihvatljivo i efikasno
sredstvo za postizanje odreenih politikih ciljeva.97 Podatak da su se u
svijetu desila etiri genocida u posljednjih 15 godina (BiH, Ruanda, Darfur i
eenija), ukazuje na ogranienja preventivnih mehanizama meunarodne
zajednice, koja poputa pred agresijom i genocidom, pravdajui se pozivanjem na meunarodno pravo, ograniene mandate UN, multilaterizam,
potrebu sa konsenzusom. Nema pomirenja bez pravde, niti pravde bez istine,
mada e, iskustva kazuju, pravda i istina jo zadugo ostati tek iluzije.98
95
B. Petranovi-M. Zeevi, AGONIJA DVE JUGOSLAVIJE, Beograd 1991, 71.

A. Mitrovi, TEORIJSKI USMERENO SAZNAVANJE ISTORIJE, u: J. Koka, O
ISTORIJSKOJ NAUCI, Beograd 1994, 331. Dr. Todor Kulji ukazuje da prevladavanje
prolosti nije proces koji treba da vodi izmirenju sa zloinima i oprostu, ve procesu
uenja kako da se ivi sa seanjem na to da su zloini deo nae istorije i naeg grupnog
identiteta, i da zapravo nita ne moe da nas izmiri sa tim delima prema: T. Kulji,
PREVLADAVANJE PROLOSTI - UZROCI I PRAVCI PROMENE SLIKE ISTORIJE
KRAJEM XX VEKA, Beograd 2002, 451.
97
M. A. Hoare, LEGALIZACIJA GENOCIDA, Helsinka povelja, br. 105-106,
Beograd mart-april 2007, 11.
98
R. Lemarchand, POREENJE POLJA SMRTI: RUANDA, KAMBODA I
BOSNA, u: GENOCID: SLUAJEVI, POREENJA I SAVREMENE RASPRAVE,
190-191.
96
552
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 553
I nakon prestanka rada Hakog tribunala ostae mnogo toga to

trai objanjenje kada su u pitanju raspad jugoslavenske dravne zajednice i
postjugoslavenski ratovi. Nova istraivanja mogla bi dovesti do dodatnih
dokaza o sauesnitvu u genocidu u BiH u ime onih zemalja koje nisu bile
direktne uesnice sukoba.99 Sudski postupci su, pored simbolikog zadovoljenja pravde, doista u slubi povijesti, utvrivanja istine, politike i moralne
odgovornosti, kao i sastavni dio projekta ukupne poratne socijalne rekonstrukcije drutava u postjugoslavenskim zemljama. Putevi sudije i historiara, poklapaju se jednim dijelom, a potom se neminovno razilaze. Onaj
ko nastoji svesti historiara na suca pojednostavljuje i osiromauje poznavanje
historije, a onaj ko nastoji svesti sudiju na historiara nepovratno prlja
ostvarivanje pravde napisao je 1991. Karlo Ginzburg. Sudije i historiari
se u utvrivanju istine, ne podleui jednakim ogranienjima, koriste
razliitim metodama. Sudska istina, meutim, svakako nije dovoljna. Sudski
postupci, meutim, sa svojim pravilima i zakonitostima, ne odgovaraju
potrebama historiografije. Mnoge dokaze, koje historiari smatraju znaajnim
za tumaenje dogaaja stranke i suci u Hagu odbacivali su kao pravno
irelevantne ili ak tetne. Sudije, ograniene i vremenom, razmatraju samo
one dokumente koji su prezentirani. U sudskim postupcima redovno dolazi
do reduciranja stvarnosti, te pojednostavljenja odnosa izmeu dokaza i
stvarnosti.100 I kad sud pravno zavri svoj dio posla, historiari ne prekidaju
svoj rad, nastavljaju da otkrivaju prolost i prosuuju dogaaje, shodno
sopstvenim moralnim vrijednostima, u namjeri da podue budue generacije,
imajui na umu onu misao Georga Santayana da je drutvo osueno ponavljati greke ukoliko nije nauilo lekcije iz svoje historije.101 Sposobnost
99
M. airbegovi, Optunica protiv Hartman smiljeno podignuta kako bi se

onemoguilo daljnje kritiziranje rada Hakog tribunala, Dnevni avaz, Sarajevo 11.
oktobar 2008.
100
K. Turkovi, POVJESNIARI U POTRAZI ZA ISTINOM O SUKOBIMA NA
PROSTORU BIVE JUGOSLAVIJE U SVOJSTVU VJETAKA PRED ICTY-EM,
asopis za suvremenu povijest, br. 1, Zagreb 2004, 31-35.
101
K. Turkovi, POVJESNIARI U POTRAZI ZA ISTINOM O SUKOBIMA NA
PROSTORU BIVE JUGOSLAVIJE U SVOJSTVU VJETAKA PRED ICTY-EM,
32-36. Telford Taylor, predstavnik amerikog tuilatva na Nirnberkom procesu, je 1946.
ukazivao: Sada ne moemo ispravljati historiju, ali moemo nastojati da ona bude
tano napisana.
553
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 554
prevencije podrazumijeva i pragmatini otpor prepoznavanja. Od historiara

se ne oekuje samo profesionalno znanje, ve i teorijsko-metodoloka
upuenost u srodne naune discipline. Iz interdisciplinarnih studija, koje
analiziraju razliite strane djelovanja, preko multiperspektivnog metoda
koji trai demonumentalizaciju historije, predstavljanje prolosti sa stanovita
razliitih aktera, moe se doi do reflektovanja njene opte slike.
Historija je polifonian i vieznaan proces, jedan od najosjetljivijih
barometara duhovne atmosfere u drutvu.102 Ona nas, napisao je Mea
Selimovi, niemu ne ui i nikome nije uiteljica ivota, ali nam daje
mogunost da se saznamo, da lake sagledamo svoje pravo lice, da u duhu
vidimo poraavajuu dramu bezbrojnih smrti i jednog dugog ivota.103 Na
Balkanu se istina, uslijed raznih unutarnjih i vanjskih pritisaka, kompromisno
relativizira i rtvuje radi uspostave mira koji je potrebniji multinacionalnom
kapitalu od objektivnijeg sagledavanja prolosti.104 Sjeanje znai postojanje,
102
L. Perovi, LANAC LATENTNOG SUKOBA, Helsinka povelja, br. 52, Beograd
maj 2002.
103
ak i povrno izuavajui istoriju, ukazivao je dalje ovaj knjievnik, iznenadiemo
se koliko ima analognih, pa i identinih situacija s naima, iz ovog vremena u kojem ivimo.
Logian zakljuak iz tog notornog saznanja je da se sve oko ovjeka moe promijeniti,
ali se sutina ovjekova veoma sporo mijenja ili se uopte ne mijenja. Otkako ovjek postoji
ista je ljubav, mrnja, zavist, elja za moi, sujeta, esta surovost, rijetka plemenitost,
zaslijepljenost parolama, spremnost na osuivanje drugih, strah od ostalih ljudi, strah od
smrti, elja za lanom utjehom, euforino ili panino traenje bogova, aljenje i gubljenje
iluzija. Sva egzistencijalna pitanja i muke ive u nama jednako kao to su ivjela u naim
bliim i daljim precima - prema: M. Selimovi, ROMAN I ISTORIJA, ZBORNIK
RADOVA POSVEEN USPOMENI SALKE NAZEIA, Filozofski fakultet, Sarajevo
1972, 93-95.
104
Opir. S. Bandovi, POSTJUGOSLAVENSKA HISTORIOGRAFIJA: (RE)INTERPRETACIJA PROLOSTI, Pregled, br. 2, Sarajevo 2008, 13-38. Ozbiljno suoavanje
sa prolou je sloen proces koji obuhvata sutinske vrijednosti jednog drutva, ali nije
mogue bez pritiska meunarodne zajednice. Problem nije u balkanskom viku historije,
ve u pristupu prolosti i njenom devijantnom tumaenju, filozofijama antimoderne i
prividno moderne, proimanju strune i laike svijesti. Savjet Evrope je jo 1997. preporuio da prolost Balkana u udbenicima historije treba interpretirati na novi nain. Sr
ovih preporuka bio je da teite prolosti ne trebaju biti osjetljivi dogaaji balkanske
historije, ve bi udbenici historije trebali isticati kulturno-historijske spone i proimanja
na Balkanu, a ne ratove i oslobodilake mitove. Trebalo je izbjei teko sjeanje time
to bi se rastegao didaktiki okvir prolosti: ratove bi trebalo pomjeriti iz jezgra nacije
554
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 555
gubljenje pamenja predstavlja ieznue. Najvaniji zadatak historiara je

- kae Tacit da ne dozvoli da nijedno veliko djelo ne padne u zaborav, a da
zlim rijeima i djelima obezbijedi vjeno prokletstvo. Historija je puna
primjera gdje su istina i dobro bili pogaeni. Don Stjuart Mil je kazao da
tvrdnja kako istina uvijek nadvladava zloin jeste jedna od lijepih neistina
koje ljudi ponavljaju do smrti, bez obzira na to to je iskustvo demantira.
Tamo gdje se politika postavlja iznad prava nema potpune pravde. Balkanske
krize su doista raskinule sa posljednjim ostacima one manihejske logike po
kojoj je kraj tzv. hladnog rata trijumfalno oznaio definitivnu pobjedu Dobra
nad Zlim, uz sav nerealni optimizam koji se provlaio kroz najavljivanu
sveoptu harmoniju.
na njene rubove, da bi se, kao glavni okvir istakla historija kulture, civilizacije i umjetnosti.
Ova evropska preporuka nije liena iluzija, ako se ima u vidu da su mitski oslobodilaki
sadraji veoma duboko utkani u glavne oblike kulturne svijesti balkanskih naroda; opir.
T. Kulji, ISTORIOGRAFSKI REVIZIONIZAM U POSLESOCIJALISTIKIM
REIMIMA, Helsinke sveske, br. 11, Beograd 2002,18-20, 38-39.
555
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 556
REZIME
U politici velikih sila primarni su oduvijek upravo sopstveni interesi,
koji su jedino trajni, nema vjeitih saveznika niti stalnih neprijatelja. Pravo je
sredstvo politike, ogranien na tzv. real-politiku. Ona se postavlja iznad
njega.
Presuda Meunarodnog suda pravde u Hagu kombinacija je pravnog
i politikog razmiljanja. Nekoherentna u nekim svojim dijelovima, izraz je
kompromisa, odnosno ireg konzenzusa meu relevantnim meunarodnim
akterima. Uspjeh Srbije da Meunarodnom sudu pravde uz prethodne
razne nagodbe, upitne sa stanovita meunarodne pravde ne dozvoli uvid
u sve dokaze u sluaju tube Bosne i Hercegovine, neminovno namee (uz
sve moralno zbunjujue aspekte) pitanje o tome ta su sve onda mogle uraditi
druge monije sile, njihovi predstavnici, kada se radilo o onemoguavanju
objelodanjivanja drugih dokaza i informacija, ili u dostavljanju specijalno
redigiranih dokumenata po legaliziranom beogradskom modelu. Svjetski
tribunali su opravdani ako imaju univerzalni legitimitet (E.Hobsbaum).
Vaee meunarodno pravo, kako to praksa pokazuje, nije odgovarajue za spreavanje i kanjavanje krivinog djela genocida. Nespreavanje genocida nee biti ublaeno meunarodnom kaznom, to ostavlja
mnoge drave u ubjeenju da se moe drugima uiniti ogromna nepravda i
pritom proi nekanjeno i nakon prestanka rada Hakog tribunala ostae niz
kontroverzi, to iziskuje dalja istraivanja, potpunija objanjenja ratnih
zbivanja u Bosni i Hercegovini, politike podizanja optunica i kulture
nekanjavanja.
556
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 557
SUMMARY
In politics of big forces, the own interests have always been their
priority since just the interests are only permanent; there are no eternal allies
or permanent enemies. Law is the means of politcs restricted to the so-called
real-politics. It is set above law.
The Judgment of the International Court of Justice in The Hague is
the combination of legal and political thinking. Non-coherent in some parts,
it is an expression of compromise, i.e. a wider consensus among the relevant
international actors. Success of Serbia in achieving not to allow the International Court of Justice to have insight in the complete evidence in Case of
Application of Bosnia and Herzegovina, including various prior deals,
questionable from the international justice point of view inevitably
imposes (together with all morally embarrassing aspects) the question of
what could had been done at that time by other more powerful forces and
their representatives when it was made impossible to disclose other evidence
and information, or to submit specially reviewed documents according to
the legalized Belgrade Model. The world tribunals are justified if they have
universal legitimacy (E.Hobsbaum). Valid international law, as evident from
the practice, is not proper for the prevention and punishment of the penal part
of genocide. Failure to prevent the genocide will not be mitigated by international penalty, persuading so many states that it is possible to make largescale injustice to others and pass through this unpunished. Even after
termination of the Hague Tribunal work, there will remain a number of
controversies. These will require further researches, more complete explanations of the war events in Bosnia and Herzegovina, policy of instituting
charges and culture of non-punishment.
557
Rasim_1:knjiga B5
19.5.2011
12:49
Page 632
Prof. dr. Adib ozi, Univerzitet u Tuzli
POTREBA REDEFINIRANJA SUBJEKTA GENOCIDA U

SAVREMENOJ ZNANSTVENOJ TEORIJI
Genocid, najstraniji zloin koji ovjek

moe poiniti (Israel W. Charny)
Genocid je dominantno zloin
drave (Rene Lemarchand)
Niti jedna drava ne smije dozvoliti takve
neprijateljske postupke u ratu koji
bi onemoguili uzajamno povjerenje
u nadolazei mir (Emmanuel Kant)
Uvod
U svakodnevnoj politikoj praksi Bosne i Hercegovine, isto tako u
okviru meunarodne zajednice, danas, eksplicirane radom Hakog suda,
prihvaena je injenica da su za genocid u Bosni i Hercegovini krivi prije
svega pojedinci, i neke organizirane jedinice armije i policije bosanskih Srba.
No, da li je to ba, uistinu, tako? Doista cijeli narod nije kriv ni u jednom
zloinu, jer u njemu ne uestvuje kao kolektivni identitet. No, da li treba
izbjegavati ukazivanje na uee drave i njezinu krivnju i odgovornost u
genocidu? Prema stepenu svoje kompleksnosti, fenomen genocida je vieslojan. On je, istovremeno, duhovno, moralno, kriminoloko, politiko, vojno,
pravno, socioloko i, nadasve, civilizacijsko i opeznanstveno pitanje.
Iskustvo genocida nad bosanskohercegovakim drutvom i Bonjacima
ukazuje na prijeku potrebu svestranog znanstvenog objanjenja svih njegovih
aspekata. Prije svega, neophodno je svestrano rasvijetliti drutveno-politike
uzroke genocida, te ukazati na mnogobrojnost izvrilaca genocidnih djela, u
koje svakako spada i drava, kao subjekat genocida.
558
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 559
Ovim radom elimo ukazati na neospornu injenicu da su u pokuaju

realizacije velikodravnih projekata, Bosni i Hercegovini susjedne, drave,
kao jedno od sredstava realizacije vlastitih projekata, koristile se i dravnim
genocidom nad Bonjacima. Spoznajno iskustvo genocida, ne samo u Bosni
i Hercegovini, stavlja pred savremenu znanost, prije svega, sociolokopolitoloku i pravnu, jedno vrlo ozbiljno pitanje a to je potreba redefiniranja
subjekta genocida u savremenoj znanstvenoj teoriji.
U dosadanjoj literaturi o genocidu nedovoljno je objanjeno pitanje
uloge i odgovornosti drave u zloinu genocida.
Zbog svih ovih razloga, ali i implikacije presude Meunarodnog
suda pravde u Hagu po tubi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore
za genocid, elimo ukazati na nedostatke tradicionalne teorije genocida koja
se temelji na Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, a
koju je usvojila Generalna skuptina UN. 11. decembra 1948. godine.
1. Historija genocida ukazuje - genocid je dominantno

zloin drave
Dokumentiranje genocida1 kao zloina drave u prolosti ima mnogo
tekoa. Dokazi postoje, ali njihova znanstvena verifikacija pokadkad je
upitna ili nedovoljno precizna. To se, prije svega, odnosi na injenicu da je
teko danas izvriti rekonstrukciju davnih dogaanja, posebno ako se zna
1
Prvo eksplicitno definicijsko odreenje genocida izrekao je 1943 godine Raphael

Lemkin: Pod genocidom podrazumijevamo unitenje naroda ili etnike grupe. Nova rije,
koju je autor oznaio da bi oznaio i ukljuuo iskustvo njenog modernog razvoja, skovana
je od starogrke rijei genos (rasa, pleme) i latinske rijei cide (ubiti), tako da svojom
tvorbom korespondira rijeima tiranicid, homocid, genocid itd. Openito govorei,
genocid ne znai nuno neposredno unitenje naroda. Namjera je, zapravo, oznaiti
koordinirani plan razliitih akcija usmjerenih na razaranje neophodnih osnova za ivot
nacionalnih grupa, s ciljem njihova unitenja. Ciljevi takvog plana bili bi dezintegracija
politikih i socijalnih institucija, kulture, jezika, nacionalnih osjeaja, religije i ekonomske
egzistencije nacionalnih grupa, te ugroavanje osobne sigurnosti, slobode, zdravlja,
digniteta ak i ivota pojedinaca koji pripadaju takvoj grupi. Genocid je uperen protiv
nacionalnih grupa kao entiteta, a ukljuene radnje uperene su protiv pojedinaca kao
pripadnika nacionalne grupe, a ne protiv njih osobno. (Navedeno prema: Bartol Letica,
Slaven Letica, POSTMODERNA I GENOCID U BOSNI, Naklada Jesenski i Turk,
Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb 1998, str 29).
559
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 560
da su pobjednici obino slavili svoju pobjedu, a pobijeeni naglaavali svoje

patnje i stradanja. Tano je, takoer, da su genocidi u prolosti preteno
motivirani i izvravani u svrhu ostvarivanja utilateralnih ciljeva. U historijskim tekstovima ne itamo eksplicitno o namjeri unitenja drugog, kao
jednom od vanih elemenata odreenja genocida, ve namjeru izvodimo iz
dokaza, temeljenih na indiciji.
Historijsko iskustvo nas upuuje na injenicu da sve do poraza
Napaleona, rat nije ak ni tretiran kao kriminalni akt. Tek, Versajski ugovor
iz 1919. godine lanom 227, optuujui biveg njemakog cara Wilchelma II
kao glavnog povreditelja meunarndog morala i svetosti (neprovedivosti)
ugovora, tretira rat kao zloinaki akt. Iako se ovdje ne govori o zloinu
meunardnog prava, niti dravi, jasno je da je car kao predstavnik drave,
upotrijebio dravu u aktu povrede meunarodnog ugovora. Kada je u pitanju
uee drave kao subjekta u agresorskom ratu, onda je tu literatura, posebno
meunarodni akti, ugovori i povelje, te pravna misao, dosta eksplicitnija.
U odredbama Pakta Lige naroda, konkretnije l. 16 propisano je da
ako lan Lige (a lan Lige je drava o.p.) pribjegne ratu smatra se da je izvrio
ratni akt protiv svih lanova Lige.
Nacrt Sporazuma o uzajamnoj pomoi iz 1923. godine, precizira da
je Agresorski rat meunarodni zloin, i shodno tome propisuje krivinu
kaznu. Prema ovom aktu drava agresor bi trebala da plati Sve trokove bilo
koje vojne, pomorske ili zrane operacije ... ukljuujui reparacije za sve
materijane tete uzrokovane ratnim operacijima ... do krajnje granice
(dravnih) finansijskih mogunosti (i) plativosti iznosa.2
U nacrtu ugovora o razoruanju i sigurnosti iz 1924. godine eksplicitno stoji da drave koje su ukljuene u rat za druge izvan odbranbenih
ciljeva ine meunarodni zloin agresivni rat.3 Odbor koji je formiran da
ispita i da miljenje o nacrtu, iznio je slijedee miljenje zabrana se odnosi
samo na agresivni rat, ona se, naravno ne protee na odbranbeni rat. Pravo
legitimne samoodbrane nastavlja, kao to mora biti potovano, napadnute
drave, zadravaju potpunu slobodu da se odupru svim sredstvima i silom
bilo kojem aktu agresije ija mogu biti rtva. Bez ekanja pomoi koju imaju
2
L. C., Green, THE CONTEMPORARY LAW OF ARMED CONFLICT (PRAVO
ORUANOG SUKOBA), Manchester University Press, 1993. str. 5.
3
Isto, str. 5.
560
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 561
pravo da prime od meunardne zajednice, one mogu i trebaju odmah da se

brane vlastitom silom. Njihov interes je identian opem interesu.4
U Nacrtu Kodeksa zloina protiv mira i sigurnosti ovjeanstva,
eksplicitno stoji da agresija povlai i individualnu krivinu odgovornost
izvrilaca i nalogodavaca. Sasvim je razumljivo da i drava moe biti
izvrilac krivine odgovornosti iz tih razloga za krivinu odgovornost drave
za krivina dijela kao to su agresija i genocid slijedile bi sankcije. Kao to
su: Vojna okupacija, demilitarizacija i unitavanje postojeih ratnih kapaciteta i internacionalne kontrole izvjesnih aspekata aktivnosti vlade. Takve
sankcije mogle bi biti nametnute kao rezultat pobjednikog rata ili od nekog
meunarodnog organa.5
Na procesu glavnim ratnim zloincima pred Nirnberkim tribunalom
glavni tuilac za Veliku Britaniju dao je miljenje o krivinoj odgovornosti
Njemake drave mada je smatrao da je bolje izbjei kolektivno kanjavanje.
Francuski glavni tuilac Francois de Menthon, eksplicirao je Njemaku
dravu kao subjekta zloina. Neophodno je da, nakon promiljanja, pripremanja i otpoinjanja agresivnog rata ... nakon zatim skupljenih najgorih
zloinaca u toku ratnih godina, nacistika Njemaka bi trebala biti proglaena
krivom i njeni vladari i oni u glavnom odgovorni kanjeni kao takvi.6
Posebno znaajan akt za razumjevanje drave kao subjekta genocida
jeste amandman koji je predloila Velika Britanija na Nacrt Konvencije o
genocidu na VI lan generalne skuptine. Taj amandman glasi: Krivina
odgovornost za bilo koji akt genocida kao to je posebno oznaen u lanu
2 i 4 obuhvatit e ne samo sve privatne osobe i udruenja, nego takoer,
drave, vlade ili organe ili autoritete drave ili vlade od kojih su takvi akti
poinjeni.7
Bez obzira na ovaj prijedlog u meunardnom pravu do sada je
preovladavalo miljenje da se koncept kolektivne krivice uope smatra
nelegitimnim. Povelja Nirnberkog tribunala, Nacrt kodeksa zloina,
4
Isto str. 6.
J. Browinilie, INTERNATIONAL LAW AND THE USE OF FORCE BY STATES
(MEUNARODNO PRAVO I DRAVNA UPOTREBA SILE), Oxford University Press,
1963. str. 150.
6
J. Browinilie, Navedeno djelo str. 152.
7
Isto str. 153.
5
561
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 562
Nirnberki principi, nedavni mirovni ugovori i praksa drava ne poznaju

koncept dravne krivine odgovornosti.8
Pravnici smatraju da nametanje kolektivnih sankcija povreuje
ope principe prava, te se iz tih razloga do sada, a i danas, pravne sankcije
zadravaju u sferi individualne odgovornosti.
Iznijeli smo one opeprihvaene stavove u meunarnodnom pravu,
i meunarodnoj praksi, ne da bi smo na osnovu njih cijenili akt subjektiviteta
drave u genocidnoj radnji, ve prije svega da istaknemo da su nezakonite
radnje pojedinaca neraskidivo povezane sa nezakonitim radnjama drave.
Ukoliko drava, ne moe biti sankcionirana na nain kako se
sankcioniraju pojedinci, ona moe biti sankcionirana na mnogobrojne
druge naine uskraivanjem vojne, i ekonomske pomoi, zatim, raznovrsnim
oblicima politikih i drugih mjera. Imamo vie primjera kada je Savjet
sigurnosti UN-a svojim rezolucijama sankcionirao pojedine drave za
uinjena djela suportna meunardnom pravu.
Rezolucija br. 687 iz 1991. godine Potvruje da je Irak odgovoran
po meunardnom pravu za bilo koji direktni gubitak, tetu ... ili povredu
stranim vladama, graanima ili korporacijama, kao rezultat Irake nezakonite
invazije i okupacije Kuvajta te je osnovan fond kojim je upravljala meunarodna komisija osnovana radi ovog cilja. Mogunost krivine odgovornosti drave za akte nasilja u meunardnim odnosima, predvia i stav
Meunarodne pravne komisije koja je razmatrajui Nacrt Kodeksa zloina
protiv mira i sigurnosti ovjeanstva,9 zauzela stav da U budunosti moe
biti kodifikovana krivina odgovornost drave na koji nain bi imali dvostruki
reim odgovornosti. S jedne strane postojala bi odgovornost drave a s druge
strane odgovornost pojedinca koje bi egzistirale odvojeno od druge.10
Iz dosada iznesenog historijskog iskustva prakse meunardnog
prava, nedvosmisleno proizilazi zakljuak da u aktu agresije i aktu genocida,
isto tako i kod drugih meunarodnih krivinih dijela, kao to su zloin protiv
8
Isto str. 154.

Prvi nacrt kodeksa bio je sainjen ve 1954. godine, ali je tek 1991. godine privremeno
prihvaen novi Nacrt KODEKSA ZLOINA PROTIV MIRA I SIGURNOSTI OVJEANSTVA.
10
REPORT OF THE INTERNATIONAL LAW COMMISSION, 43 th session, 255,
1991.
9
562
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 563
mira, ratni zloin i zloin protiv ovjenosti, postoji i induvidualna krivina

odgovornost ali istovremena i odgovornost drave kao politike organizacije,
ali ne i naroda, odnosno, nacije kao kolektivnog identiteta. Pitanje zloina
poinjenog od jedne drave je, prvi put, dotaknuto iz pravnog ugla 1945.
godine, na Tribunalu u Nirnbergu, koji su saveznici osnovali da bi osudili
nacistike zloine. Priroda tih zloina bila je definirana lanom 6. sudskog
Statuta, koji odreuje tri najvea zloina, zloin protiv mira, ratni zloin,
zloin protiv ovjenosti.11
Prije nego to preemo na analizu uloge drave u genocidu u Bosni
i Hercegovini, predlaem da se zadrimo jo malo na terenu meunarodnog
iskustva. Francois de Menthon je jednako precizirao kako su deportacije s
ciljem da se osigura dopunska radna snaga za njemaku ratnu maineriju ili,
pak da se istrijebe protivnici prirodna posljedica nacionalsocijalistike
doktrine za koju ovjek sam po sebi nema nikakvu vrijednost ako nije u
slubi njemake rase. Sve deklaracije na Nirnberkom tribunalu insistirale
su na jednoj od najznaajnijih karakteristika zloina protiv ovjenosti:
injenica da je mo drave bila stavljna u slubu jedne politike i zloinakih
praksi.12
Historija 19. i 20. stoljea pokazala je da drave, ili preciznije kazano,
partijske (ideoloke) drave su vrile masakr kroz genocid masa. Iskustva
nacistikih konclogora iz Drugog svjetskog rata, zloini genocida komunistikih drava nad vlastitim dravljanima, te genocidi u Bosni i Hercegovnini i Ruandi, jasni su pokazatelji da i drava moe biti subjekt genocida.
Logori Gulaga, bila su mjesta masovnih zloina za mnoge politike
i ne politike zatvorenike koje je zatvorila drava partija. Takav je bio
rezultat jedne decenije represije koju je vodila partija drava protiv sve irih
sektora drutva. Pokuajmo shvatiti privremeni bilans razliitih aspekata ove
represije koje se, naravno, ne nalaze sve na istom planu:
- 6 miliona mrtvih nakon gladi od 1932. do 1933., katastrofa koja
se uveliko pripisuje politici prisilne kolektivizacije i oduzimanju
etvi kolhozima od drave:
11
12
CRNA KNJIGA KOMUNIZMA, Bosanica-print, Sarajevo 1997, str. 14.

Isto str. 16.
563
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 564
- 720.000 pogubljenja meu kojima vie od 680.000 samo za godine

1937. 1938. nakon parodije od suenja specijalnom jurisdikcijom DPP a i NKUP a;
- 300.000 potvrenih smrti u logorima izmeu 1934; nesumnjivo,
uopavanjem za godine 1930. 1933. o kojima ne raspolaemo
preciznim podacima, blizu 400.000 za cijelu deceniju ne raunajui
neprovjeren broj osoba koje su umrle izmeu trenutka hapenja i
njihovog registriranja u kanjeniku birokraciju kao ulazeih;
- blizu 600.000 umrlih meu deportircima, raseljnim i specijalnim
kolonaima; ova brojka je potvrena;
- blizu 2,200.000 deportiranih, raseljenih i specijalnih kolonaa:
veliki broj ulazaka u logor i kolonije Gulaga od 7 miliona osoba
izmeu 1943. i 1941., sa onima koji su uli u godinama 1930 1933.,
ali o kojima nemamo dovoljno preciznih podataka.13 Pogledamo li
kartu puteva rata (Alen oks), vidjet emo da su genocidni procesi
20. stoljea rezultat ratnih sukoba koji su se vodili u Evropi, ili su
zapoinjani i voeni iz Evrope.14 Zasigurno, jedan od najveih genocida je onaj iza koga stoje Evropljani, a uzrokovan je njemakim
faizmom. U periodu 1933-1945. godine, ubijeno 16-20 miliona
ljudi. Najpoznatiji logor smrti u tom periodu bio je Auvic u junoj
Poljskoj. Bio je to nacistiki koncentracioni logor u kome je tokom
Drugog svjetskog rata ubijeno vie od 1,5 miliona djece, ena i
mukaraca svih nacija. Ogromnu veinu inili su Jevreji, Poljaci,
Romi i ratni zarobljenici razliitih etnikih grupa. Potrebno je istaknuti da ima oprenih miljenja o broju ubijenih u Auvicu, no to i
nije toliko vano kada se zna da je taj zloin bio sistematian i
organiziran, proraunat u svom razaranju i zatiranju ljudskog ivota,
od strane faistike njemake drave.
CRNA KNJIGA KOMUNIZMA, str. 217 218.
Osnovno polazite evropskog diskursa rata je u tome da se rat ne moe odvojiti
od mira, kao ni rtva od delata. Tu se insistira na najvanijim historijskim,
socijalnim, ekonomskim i politikim takama susreta, presjeka rata i mira. Unutar
evropskog diskursa rata javila se ideja da rat neprekidno proima mir i da je civilni
poredak u osnovi borbeni poredak. tavie, u regularnim periodima mira, poretka i
zakona, rat i dalje nastavlja da operie unutar svih mehanizama moi, ak i onih
13
14
564
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 565
2. Bonjako iskustvo genocida i uloga drave u njemu

Kada je u pitanju znanstvena analiza sluaja genocida u Bosni i
Hercegovini, ve imamo punovane presude Meunarodnog suda pravde u
Hagu. Presude su izreene pojedincima za zloin genocida nad Bonjacima,
ali i kolektivnim identitetima kao to su dijelovi vojske i policije Republike
Srpske, po tubi Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore za genocid.
Navedimo jo samo primjer punovane presude Hakog krivinog suda
(ICTY) Radislavu Krstiu od 35 godina zatvora za zloin genocida u
Srebrenici jula 1995. godine. Kada je u pitanju individualna odgovornost
za zloine genocida15 u Bosni i Hercegovini, onda tu skoro da vie nema
nedoumica, niti u znanstvenoj ni u publicistikoj literaturi kao i u kolektivnoj
svijesti bosanskih graana. Kada je u pitanju genocid u Bosni, ono to do
sada nije znanstveno dovoljno rasvijetljeno jeste uloga Bosni susjednih
drava u zloinu genocida. Takoe je nedovoljno, iroj znanstvenoj javnosti,
poznato da se od poetka formiranje nacionalnih drava na Balkanu, poeo
kontinuirano sprovoditi genocid i agresija na politiku samostalnost
Bosne i Hercegovine, koja ima neprekinuti hiljadugodinji tok autonomnog
dravotvornog identiteta, istina u razliitim formama politikog organiziranja.
Malo je poznato da je Srbija od momenta borbe za svoje dravotvorno konstiturianje poela sa genocidnom praksom na prostorima gdje su
ivjeli Bonjaci. Historijska je istina da genocida nad Bonjacima nije bilo,
niti bilo nad kojim drugim narodom, dok je na ovim prostorima bila prisutna
politika organizacija Osmanske drave. Ova genocidna praksa poela je u
momentu osamostaljivanja Srpske drave 1830. godine, kada su brojni
muslimani iz zapadne Srbije bili pobijeni ili protjerani. Praksa se nastavila
nakon nastanka Garaininovog Naertanija, kao sistemska politika nove
drave. Tada i narednih petneast godina bili su eksterminirani svi muslimani
sa teritorije zapadne i june Srbije. Neki su preli u Bosnu, neki se povukli na
najlegitimnijih. Teza da je mir podmukla etapa rata ostala je trajno obeleje zapadne
civilizacije koja je ogrezla u ekspanzivnom militarizmu, ije tragove moemo pratiti
jo od epohe klasinog kolonijalizma (Predrag Radenovi, RAT I NOVI ZLOIN,.).
15
Govorimo u mnoini iz razloga to se zloin genocida nad Bonjacima dogaa u
kontinuitetu posljednjih 300 godina. Veina autora govori o deset poinjenih genocida u
posljedna 3 stoljea.
565
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 566
Kosovo ili u Makedoniju, Trakiju ili Anadoliju, a ostatak je bio pobijen ili
preveden u pravoslavlje. Sada, kada je srpska vojska prela Drinu, koja je
milenijska granica i koja je zadnjih 190 godina bila granica izmeu
Bosne i Srbije, jer je prije toga dio zapadne Srbije bio u sastavu Bosne, kada
Mladi eksterminira muslimane Srebrenice i to opet na oigled meunarodnih snaga i javnosti, on kae da ponavlja ono to se desilo 1804. godine
i da je njegova akcija zavretak onog to je tada poelo.16
Formiranje Bosni susjednih nacionalnih drava, pratilo je niz
historijskih antihumanih procesa, optereenih raznim mitolokim predstavama, mitologijskim interpretacijama historije i po pravilu genocidom nad
Bonjacima, kako bi se ostvarila ideja nacionalne drave (srpske, crnogorske,
hrvatske, austrougarske). Poetkom 18. stoljea, tanije jula 1711. godine,
na podruju stare Crne Gore, politika nacija-drave i njezini izvrioci vre
masovna ubistva i progone, te pokrtavanje Bonjaka. Ta zlodjela ine
naoruani crnogorski odredi, pod vostvom vladike Danila Petrovia. Ovaj
dogaaj je u srpskoj i crnogorskoj knjievnoj, politikoj i kulturnoj tradiciji
poznat kao istraga poturica, a ustvari je genocid nad Bonjacima. Nakon
ovih dogaaja, u etiri crnogorske nahije sa sjeditem u Cetinju, vie nije bilo
Bonjaka.17 Zato je danas prijeko potrebno da crnogorski uitelj, crnogorskom
ueniku objasni ta znae stihovi iz Gorskog vijenca: No, lomite munar i
damiju, pa badnjake srpske nalagajte (...)Ne slae se bajram sa Boiem...18
Ponovno ili novo itanje Njegoa i mnogih drugih autora iz perspektive
dananjeg vremena namee se kao nuna intelektualna i civilizacijska
potreba. Govorei, upravo, o problemu itanja Gorskog vijenca, nedavno je
dr. Novak Kilibarda kazao da je on Bonjak, svoje dijete ne bi poslao u crnogorsku kolu dok se ne bi napravilo jedno novo itanje Gorskog vijenca.19
16
M. Filipovi, KORIJENI AGRESIJE, u: GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI

1991 1995., Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Sarajevo 1997, str. 155 - 156.
17
Opirnija u: S. eki, HISTORIJA GENOCIDA NAD BONJACIMA, Mag,
Sarajevo, 1994. str 38.
18
P. P. Njego, GORSKI VIJENAC, Nolit, Beograd, 1974. str. 62. O ovome vidi ire:
Mirsad Abazovi, OGLEDI O BOSANSKOHERCEGOVAKOJ ZBILJI, DES, Sarajevo
2008, str. 23 do 30 (GORSKI VIJENAC SAM SVE GOVORI).
19
E. Dudevi, KROZ UDBENIKE SE VRIJEAJU BONJACI, Dnevni avaz,
14. decembar 2002., str. 21.
566
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 567
Raspravljajui o fenomenologiji nastanka Bosni i Hercegovini

susjednih drava, s pravom, M. Filipovi konstatira: Nemamo dovoljno
znanja i svijesti o tome da je srpska drava nastala na jednom tipinom
revanistikom konceptu, na ideji povijesnog revana Turcima za poraz
koji su oni nanijeli Srbima 1389. godine. Ta koncepcija je usisana iz sfere
mitolokih predstava, usisana i prenesena u pravne i politike ideje na
kojima se temeljilo srpsko preuzimanje odumirue Vizantije poetkom
XIV stoljea. Prema temeljnom stavu srpske mitologijske interpretacije
povijesti, Srbi su na Kosovu izabrali carstvo nebesko pod vostvom mitolokog cara Lazara, naputajui Carstvo zemaljsko koje je identificirano sa
povijesnom dravom srpskog cara Duana, a preko njega sa Bizantom i
napokon sa rimskim carstvom. Na osnovu takve tipino mitoloke konstrukcije, oni su, upravo zato to su Osmanlije onemoguili to njihovo imaginarno
zemaljsko Carstvo i prisilili ih da odu u sferu Carstva nebeskog, smatrali sebe
legitimnim nasljednicima Osmanskog carstva kada se odlue da napuste
Carstvo nebesko i ponovo dou u zemaljsko ili realno carstvo. Na temelju te
apsolutno nepovijesne konstrukcije Srbi sada polau pravo na sve zemlje na
Balkanu koje su drali Osmanski Turci, a to su zemlje bivih sandaka
Klikog, Krkog, Krbavskog, Hercegovakog, Bosanskog, Slavonskog,
Budimskog i ostalih zemalja.20
Isti procesi su se odvijali tokom Prvog i Drugog balkanskog rata,
zatim u toku Prvog i Drugog svjetskog rata. Poslije svih ovih ratova dogaali
su se genocidi nad Bonjacima iji je osnovni subjekat bila srpska i crnogorska drava, kasnije Kraljevina SHS, odnosno Jugoslavija i u najskorije
vrijeme SR Jugoslavija. Rezultat tih genocida jeste na hiljade prognanih,
masakriranih i ubijenih Bonjaka. I uvijek je na tim genocidom oienim
prostorima irena teritorija srpske drave. U veini mijesta pod legitimnom
vlau srpske drave Bonjaci su potpuno oieni sa teritorije novo uspostavljene drave.
Nas ovom prilikom, posebno interesira uloga i uticaj drava SR
Jugoslavije (Srbije)21 i Hrvatske na genocid u Bosni i Hercegovini u toku
20
M. Filipovi, KORIJENI AGRESIJE, u: GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI

1991 1995., Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava,
21
Neophodno je da pojmovno, ukratko, objasnimo upotrebu pojmova SR Jugoslavija i
Srbija. Proces disolucije SFRJ rezultitao je nastankom SR Jugoslavije, da bi se ona kasnije
567
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 568
posljednje agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. godine. Nain da

potpuno znanstveno rasvijetlimo ovo pitanje jeste da precizno izvimo
analizu dogaaja od 1990. do kraja 1995. godine, odnosno, da utvrdimo
politiko i vojno ponaanje SR Jugoslavije i Hrvatske prema Bosni i Hercegovini. To emo najbolje postii, ako razmotrimo odluke svih nivoa vlasti
SR Jugoslavije i Hrvatske i njihove posljedice po Bosnu i Hercegovinu kao
dravu i drutvo, te Bonjake kako narod koji jeste kvintesencijalna bit tog
drutva i drave.
O pripremi, planiranju i ueu SR Jugoslavije u genocidu u Bosni i
Hercegovini neupitno govore slijedei pokazatelji. Savezni sekretarijat za
narodnu odbranu je, jo 1990. godine donio Odluku o oduzimanju naoruanja
i vojne opreme iz svih privrednih i drutvenih ustanova i obavezao njegovu
predaju u skladita pod kontrolom JNA. U toku 1991. godine isti organ donosi
Odluku o predaji naoruanja Teritorijalne odbrane na uvanje JNA.22
Uoi same agresije na Bosnu i Hercegovinu, sve je naoruanje
predato opinama sa srpskom veinom.23 Da ove odluke predstavljaju
planiranje agresije na Bosnu i Hercegovinu, najbolje se vidi iz zadataka
novih oruanih snaga koje treba da uspostave novu Jugoslaviju od naroda
koji hoe da nastave zajedniki ivot.
Najjasnije se ovo vidi iz slijedeeg zakljuka 3. Pune kontrole
Bosne i Hercegovine sa krajnjim ciljem da odbrani srpski narod i njegova
nacionalna prava kad to postane aktuelno; 4. Stvaranje i odbrana nove
Jugoslovenske drave onih jugoslovenskih naroda koji to ele, u ovoj fazi
srpskog i crnogorskog naroda.24
Transformiranje JNA u novu srpsku vojsku, general Kadijevi
najavio je na zvaninoj sjednici Saveznog predsjednitva 12.03.1991. godine,
izjavivi Srbi e u roku od 15 dana formirati vlastitu vojsku.25
imenovala Srbija i Crna Gora. Na kraju disolucijskog procesa od Srbije se odvojila i Crna
Gora, tako da dananja drava Srbija jeste pravni nasljednik SR Jugoslavije. Neosporna je
istina da je upravo Srbija bila, u svim segmentima politikog djelovanja, osnovna sadrajnost SR Jugoslavije.
22
V. Kadijevi, MOJE VIENJE RASPADA VOJSKA BEZ DRAVE, Politika,
Beograd 1993, str. 78.
23
Isto, str. 94.
24
Isto, str 93.
25
A. Silber, L-Little, SMRT JUGOSLAVIJE (THE DEATH OF YUGOSLAVIA),
Penguin, Beograd 1996 str. 142.
568
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 569
Nakon ovog poinje intenzivna srbizacija JNA. Te stavove zastupa

veina srbijanskih politiara. Jedan od njih je i Borislav Jovi koji pie:
Srbija i Crna Gora treba da proglase vojsku svojom i da preuzmu komandu,
finansiranje, rat i sve drugo. Svi generali u Generaltabu sem jednog Srbi su
i svi to trae i tako misle ... svuda su iste parole, isti zahtjevi. Trai se da se
Predsjednitvo SFRJ, Vrhovna komanda i vojska oiste od izdajnika i da
ostanu samo Srbi i Crnogorci. Nema se povjerenja u Kadijevia i Broveta.
Trae se ljudi koji e sve oistiti, sruiti, pobiti nikakvi se argumenti ne
uzimaju u obzir.26
Oekujui meunarodno priznanje Bosne i Hercegovine, SR Jugoslavija, perfidno pokuava prikriti planiranu agresiju na Bosnu i Hercegovinu,
na nain da 04. maja 1992. godine donosi Odluku o povlaenju JNA iz Bosne
i Hercegovine. No, dnevnik Borislava Jovia pokazuje na koji nain oni ele
vojno biti prisutni u Bosni i Hercegovini. Pod naslovom Vojna taktika prema
Bosni i Hercegovini, B. Jovi pie Procenjujemo da e uskoro uslijediti
priznanje Bosne i Hercegovine i Makedonije, pa ocenjujemo i nau poziciju
u tim okolnostima ... Slobo smatra da treba blagovremeno da povuemo iz
JNA u BiH sve graane Srbije i Crne Gore, a da tamo prekomandujemo iz
JNA graane Bosne i Hercegovine ... to e stvoriti i mogunost srpskom
rukovodstvu u Bosni i Hercegovini da preuzme komandu nad srpskim
delom JNA.27
Stvarno stanje etnike pripadnosti JNA bilo je takvo da odluka o
povlaenju JNA iz Bosne i Hercegovine sutinski nije nita mijenjala. U
Bosni i Hercegovini je isti dan ostalo oko 90.000 vojnika srpske nacionalnosti.28 Sa cjelokupnom logistikom i vojnom infrastrukturom, nad
kojom je rukovodstvo bosanskih Srba odmah preuzelo kontrolu. To je neto
kasnije potvrdio i sam general Kadijevi kada je tvrdio da su komande i
jedinice JNA inile kimu Vojske Republike Srpske sa kompletnim naoruanjem i opremom.29
26
B. Jovi, POSLEDNJI DANI SFRJ, Drugo autorsko izdanje, Kragujevac 1996, str.
387, 389.
27
B. Jovi, navedeno djelo, str. 420.
28
Isto str. 448.
29
V. Kadijevi, navedeno djelo, str. 148.
569
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 570
Slobodan Miloevi, koji je u Hagu odgovarao za zloin genocida u

Bosni i Hercegovini, ve je 16. 03. 1991. godine, obraajui se srpskoj naciji
rekao: Naredio sam mobilizaciju rezervnog sastava specijalnih jedinica i
hitno formiranje dodatnih milicijskih snaga. Jugoslavija je ula u zavrnu
fazu agonije ... Republika Srbija nee priznati nijednu odluku Predsjednitva
u postojeim okolnostima jer bi to bilo protivno zakonu.30
Na osnovu ovih stavova S. Miloevia, poinje se sa formiranjem
specijalnih jedinica Republike Srbije, koje su aktivno uestvovale u agresiji
na Bosnu i Hercegovinu. Formiranje paralelnih organa vlasti na cijelom
prostoru Bosne i Hercegovine, bio je samo jedan od segmenata ratnih
planova SR Jugoslavije, a koji su imali cilj i svrhu agresiju na Bosnu i
Hercegovinu. Pored stvaranja paralelnih organa vlasti, uporedo se vrilo i
naoruavanje srpskog naroda. O umijeanosti i rukovoenje destrukcijom
zloina u Bosni i Hercegovini potvruje i podatak stalnih instrukcija i
nareenja Miloevia Radovanu Karadiu.
Jedna od tih instrukcija sadravala je slijedeu naredbu:
1) Da u cilju otpoinjanja akcije RAM osigura apsolutnu mobilizaciju srpskog stanovnitva u Bosni i Hercegovini, prioritetno na podruju
Bosanske krajine i Kupreke visoravni;
2) Da se za sat vremena nakon njihovog kontakta javi generalu
Nikoli Uzelcu, komandantu Banjalukog korpusa, koji ima zadatak da sve
mobilisano srpsko stanovnitvo naorua (u udaljene krajeve oruje e doturiti
helikopterima);31
Modifikaciju plana RAM predstavljao je plan Drina koji je trebao
da osigura teritorijalno spajanje ve formiranih SAO oblasti. Da bi osigurala
meunarodnu podrku Srbija je to pokuala posredstvom svog tradicionalnog saveznika Rusije. U tom cilju ostvarena je posjeta generala Kadijevia,
generalu Jazovu u Moskvi 13.03.1991.32 Za dobijanje podrke svome projektu
Miloevi je boravio u Parizu na poziv Miterana.33
30
L. Silber, A. Little, navedeno djelo, str. 144.

Osloboenje 28. juni 1992.
32
33
Isto, str. 384.
31
570
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 571
Od velikih sila jedino su se SAD suprotstavljale planu stvaranja

velike Srbije. Jo jedan od preduslova za razaranje bosanskogercegovakog
drutva i drave bila je potreba instrumentalizacije srpskog stanovnitva u
Bosni i Hercegovini. U tom smislu doneseno je niz Odluka. Najznaajnije su:
- Odluka poslanika Srpske demokratske stranke i Kluba Srpskog
pokreta obnove o osnivanju tzv. Skuptine srpskog naroda u Bosni
i Hercegovni od 24. oktobra 1991. godine;
- Odluka tzv. Skuptine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini o
statusu funkcionera, rukovodeih radnika i drugih radnika u republikim dravnim organima od 24. oktobra 1991. godine;
verifikaciji samoproglaenih tzv. Srpskih autonomnih oblasti u
Bosni i Hercegovini od 21. novembra 1991. godine;
teritoriji optina, mjesnih zajednica i naseljenih mjesta u BiH koje
se smatraju teritorijom Savezne drave Jugoslavije od 21. novembra
1991. godine;
- Odluka tzv. Skuptine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini da se
pristupi formiranju tzv. Republike Srpske Bosne i Hercegovine
od 21. decembra 1991. godine;
- Deklaracija o proglaenju tzv. Republike srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini od 09. januara od 1992. godine; i
- Odluka o proglaenju nezavisne tzv. Srpske Republike Bosne i
Hercegovine, donijete 07. aprila 1992. godine u Banja Luci.
Iz naprijed iznesenih injenica nedvosmisleno se vidi da su agresija
i genocid na Bosnu i Hercegovinu planirani sa ciljem razaranja Bosne i
Hercegovine i formiranje velike Srbije nasilnim putem. Kako je na ovim
teritorijama ivjelo i bonjako i hrvatsko stanovnitvo cilj se nije mogao
ostvariti bez genocida. Njemu su velikosrpske politike elite pristupile kao
sredstvu za ostvarenje cilja. Zato ga planski, organizirano i, nadasve, brutalno
i okrutno sprovode. O tome neumoljivo svjedoe dokazi koji slijede.
Raspoloivi podaci do kojih je Ministarstvo unutranjih poslova
Republike Bosne i Hercegovine dolo potvruju ... da su Radovan Karadi,
571
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 572
Biljana Plavi, Boidar Vuurevi, kao i druga lica iz rukovodstva SDS-a

bili saradnici kontraobavjetajne slube JNA, i djelovali kao lanovi agenture
najvieg ranga izvravajui zadatke agresorskog centra iz Beograda.34
Kada ovo znamo onda ne udi, da je JNA koja je ostala u BiH poslije
Odluke o povlaenju JNA iz BiH, samo promijenila ime u Vojska Republike
Srpske to potvruje i slijedei stav B. Jovia. Poto se moraju povui i
generali koji nisu poreklom iz BiH dogovoreno je da se na mesto generala
Vukovia postavi general Mladi. Za nas je ova operacija bila izuzetno
znaajna, a za Srbe u BiH jo znaajnija. Dobili su svoju vojsku.35 Isto
potvruje i general Kadijevi: Komande jedinica JNA su inile kimu vojske
Republike Srpske sa kompletnim naoruanjem i opremom.36
Da je vojska bosanskih Srba bila formalnao odvojena od JNA, a
stvarno inila njezin sastavni dio, vidi se iz naina kako je postavljen njezin
komandant, naina kako je organizaciono bila organizirana, naina na koji je
postavljeno njeno politiko rukovodstvo. Zatim iz injenice da su na platnom
spisku JNA bili svi oficiri vojske bosanskih Srba. Cjelokupna komandna
struktura, linija distribucije personala, naoruanje i municija JNA, ostali su
u mjestima Srpske BiH. U Banja Luci, peti korpus JNA postao je Prvi
(bosanski) krajiki korpus. Komandant je bio general-major Momir Tali (koji
je ranije bio komandant Petog korpusa) ... kad je Srpska RBiH promijenila
ime 12. avgusta 1992. godine u Republika Srpska, vojska Srpske Republike
BiH promjenila je ime u vojska Republike Srpske.37
Amnesty International i Helsinki Watsch, opisom povlaenja JNA iz
BiH, potvruju nau naprijed iznesenu tezu.38
Tadanji predsjednik SR Jugoslavije Dobrica osi na radio Beogradu 14. jula 1992. godine rekao je slijedee ratna oprema Jugoslovenske
narodne armije nije samo ostala u rukama Armije Republike Srpske Bosne i
34
S. eki, AGRESIJA NA BOSNU I HERCEGOVINU I GENOCID NA BONJACIMA 1991-1993, Ljiljan, Sarajevo 1994. str. 38.
35
36
V. Kadijevi, navedeno djelo str. 148.
37
Citirano prema: P. Williams i N. Cigar, A PRIMA FACE CASE FOR THE
INDICMENT OF SLOBODAN MILOEVI, (prevod) by Pull Wiliams and Norman
Cigar 1996, str 58.
38
Nominalno povlaenje trupa JNA iz Bosne i Hercegovine obavljeno je 19, svibnja.
Meutim, beogradske vlasti su tvrdile da 80% pripadnika jugoslovenske armije ine
bosanski Srbi koji imaju pravo ostati u Bosni i Hercegovini i boriti se na strani srpskih
572
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 573
Hercegovine ... Armija Republike Srpske Bosne i Hercegovine je ostala sa:

24 trening-borbena aviona, 20 helikoptera i 4 artiljerijska bataljona. Oni su
ostali na Banjalukom aerodromu zbog toga to su piloti i drugo osoblje odbili
da se presele na teritoriju Savezne Republike Jugoslavije, zbog toga to su
graani Bosne i Hercegovine. Onda, oni su ostali sa 300 tenkova, 231 komada
artiljerijskog orua razliitih kalibara i velikom koliinom drugog oruja i
druge municije.39
I pored zavidne snage vojske bosanskih Srba i njezine strune i
logistike opskrbljenosti od strane JNA, i JNA je direktno uestvovala u
agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini. Prvo su poeli napadi na pogranine
gradove u istonoj Bosni. Napadi su uvijek izvoeni po istom scenariju.
Najprije bi jedinice JNA postavile barikade oko i u gradovima. Srpsko
stanovnitvo bi navrijeme bilo evakuirano. Nakon to bi srpsko stanovnitvo
izalo iz opkoljenog grada, JNA bi artiljerijskom vatrom gaala preostalo
civilno stanovnitvo u gradu. Bombardiranje je trajalo toliko dugo dok se
bonjako stanovnitvo ne bi razbjealo. Nakon zastraivanja, odnosno nakon
sveobuhvatne vojne pripreme snage JNA, sa srpskim paravojnim formacijama ulazile bi u grad nastavljajui initi zloin: pljakanja, razaranja,
premlaivanja, zatvaranja, silovanja, odvoenja u koncenrtracione logore
klanja i ubijanja. Navedimo ovom prilikom primjer Viegrada iz aprila 1992.40
i Srebrenice iz jula 1995. godine.
snaga u Republici poto se JNA povukla. Rezultat je bio: Sila od najmanje 30.000 ljudi s
tenkovima, artiljerijom, viecijevnim raketnim bacaima i velikim zalihama municije,
ostavljen je da se bori za srpsku stvar. Te bosanske vojnike JNA i njihovo naoruanje
obuhvatila je vojska bosanskih Srba, ije su stvaranje 12. svibnja 1992. godine, proglasili
predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS-a) Radovan Karadi i njegovi suradnici.
Premda se JNA toboe povukla, iroko je prihvaeno uvjerenje da njeni vojnici i aktivni i
rezervni i dalje djeluju u Bosni i Hercegovini na strani srpskih snaga. Pogotovu trupe
Uikog korpusa iz Srbije i rezervisti JNA iz Crne Gore nastavljaju napadati bosanske i
hrvatske poloaje u Bosni i Hercegovini. Budui da su njene oruane snage aktivno
angairane u napadima na teritorij koji pripada drugoj dravi, Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) jedna je od strana u oruanom sukobu u Bosni i Hercegovini.
(RATNI ZLOINI U BOSNI I HERCEGOVINI, Izvjetaj Amnesty International i
Helsinki Watch-a od poetka rata u BiH do rujna 1993, godine, Zagreb 1993, str 35.).
39
Citirano prema CASE CONCERNING APPLICATION OF THE CONVENTION
ON THE PREVENTION AND PUNISHMENT OF THE CRIME OF GENOCIDE,
Memorial, 15. april 1994, str. 78.
40
Trinaestog aprila 1992. godine Uiki korpus okupirao je grad Viegrad. Ta grupa
sastojala se od vojnika JNA, rezervista, uikih snaga, Teritorijalne odbrane i Belih orlova
573
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 574
Dijelovi JNA uestvovali su i u zloinu genocida u Srebrenici.41

To potvruju stavovi optunice protiv Karadia i Mladia od 16. 11. 1995.
godine i brojni preivjeli Srebreniani koji su svojim oima vidjeli uee
jugoslovenske vojske u ovom zloinu.
Pored uea regularnih jedinica JNA, kao legitimne oruane snage
SR Jugoslavije u agresiji i genocidu u Bosni i Hercegovini, uestovale su
mnogobrojne paravojne jedinice iz Srbije i Crne Gore koje su svu politiku
vojnu i logistiku podrku imale od organa drave SR Jugoslavije. Naveemo samo znaajnije paravojne jedinice iz Srbije i Crne Gore koje su
uestvovale u agresiji i genocidu na Bosnu i Hercegovinu: Arkanovci,
eeljevci, Beli orlovi, na ijem je elu bio Mirko Jovi, Rojalisti iji je
komandant bio Mihajlo Mladenovi, Srpska Garda, Vukovarci, Pripadnici
razliitih oruanih formacija koje su uestvovale u razaranju, zauzimanju i
zloinu u Vukovaru, Dobrovoljci, Specijalci Saveznog sekretarijata za
unutranje poslove, Oruane formacije Saveza komunista - Pokret za
Jugoslaviju i Strani plaenici.42
O prisustvu paravojnih jedinica iz Srbije i Crne Gore i njihovom
ueu u genocidu u Bosni i Hercegovini svjedoe i mnogi Izvjetaji raznih
... korpus je emitovao preko radija poruku kojom stanovnike upuuje da se vrate u Viegrad
i garantuje im bezbjednost ... Onda je JNA uz pomo Belih orlova i Uikog korpusa,
blokirala sve puteve koji vode iz Viegrada. Vojnici na barikadama bi odvodili Muslimane
ija su se imena pojavila na originalnom spisku ... poelo je ubijanje i muenje (J.V.
Honing-N. Bot, Srebrenica, Beograd, 1997, str. 86).
41
Vano je istai da se navodi u iskazima svjedoka da nisu samo vojnici bosanskih
Srba, ve takoer i vojska Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) bili prisutni
tokom zauzimanja Srebrenice ... Elementi jugoslovenske narodne armije (JNA) ukljuujui
novosadski korpus i Uice korpus, kao i iregularci lojalni Arkanu bili su vieni od
brojnih svjedoka u i oko Srebrenice. Ili su ove dodatne trupe takoer bile pod komandom
osumnjienih ili su bile pod razliitim komandantom: masovne egzekucije opisane u
optunici bile su oigledno sistematine, organizovane od vojne i politike hijerarhije
srpske administracije sa Pala, oigledno sa bliskom podrkom od elemenata armije SR
Jugoslavije (Haka optunica za genocid, sauesnitvo u genocidu, zloine protiv
ovjenosti, krenje zakona i obiaja ratovanja protiv R. Karadia, IT-95-/18, potvrena
31.05.2000. i R. Mladia, IT-95-5/18 potvrena 08.11.2002.).
42
Opirnije u S. eki, navedeno djelo, str. 200-220 i B. Maci, PARAMILITARNE
FORMACIJE U AGRESIJI NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU, u ZBORNIK
RADOVA, GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI 1991-1995, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Sarajevo, str. 91-98.
574
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 575
meunarodnih misija i komisija.Tako u Izvjetaju Bassionnieve Komisije

pie Neke od ovih specijalnih jedinica operiraju u lokalnim podrujima, dok
se druge slobodno kreu na razliitim podrujima operacija, esto prelazei
iz jedne drave u drugu, unutar teritorija bive Jugoslavije. Neke od ovih
specijalnih jedinica dolaze iz matine Srbije, ili su blisko povezane sa Srbijom,
kao to su Arkanovi Tigrovi, eeljevi Beli orlovi, Snage kapetana Dragana,
Srpski sokolovi (Sinia Vuini) i dr... kao i Arkanovi tigrovi, eeljevi Beli
orlovi poinili su zloine koji su navedeni ovdje i u drugim dijelovima ovog
Izvjetaja. ini se da je JNA naoruavala i podravala ovu skupinu. ta vie,
od polovice 1993. smatra se da je skupina pod izravnom kontrolom JNA.43
Na osnovu unaprijed iznesenih injenica nema dileme da je glavni
subjekt genocida, kao sredstva agresije u Bosni i Hercegovini bila drava SR
Jugoslavija. I pored toga to je SR Jugoslavija nastojala perfidno prikriti i
agresiju i genocide, to empirijske injenice ne dozvoljavaju.
Nakon 19. maja 1992. godine, datuma koji je odreen kao krajnji rok
za povlaenje JNA iz Bosne i Hercegovine, svaka upotreba oruane sile
SRJ u Bosni i Hercegovini jeste akt agresije, protiv suvereniteta, teritorijalne
cjelovitosti i politike nezavisnosti drave Bosne i Hercegovine. Genocid je
vren svaki dan. Ubijani su ene, djeca, starci, nenaoruani mukarci. Formirani su logori u kojima su se zvjerski muili ljudi i vrila sadistika silovanja.
Iza svih tih zlodjela stajala je drava SR Jugoslavija. U nekima je direktno
uestvovala, a u onim sluajevima gdje su to vrili njezini opunomoenici
(JNA, Paravojne formacije) ona ih je politiki instrumentalizirala, a logistiki
i vojno obezbjeivala, sa krajnjim ciljem da uniti bosanskohercegovako
drutvo i bosanskohercegovaku dravu, kako bi na tom unitenom prostoru
proirila svoju dravnu teritoriju.
Nije samo SR Jugoslavija uestvovala u genocidu u Bosni i Hercegovini. Republika Hrvatska je, takoer, bila subjekt agresije na Republiku
Bosnu i Hercegovinu.44 Izmeu ostalih dokumenata i injenica to potvruje i
43
Zavrni Izvjetaj komisije strunjaka osnovane u skladu s Rezolucijom broj 780
(1992) Savjeta sigurnosti UN-a (Bassiounieva komisija), SUD ZA RATNE ZLOINE
NA PODRUJU BIVE JUGOSLAVIJE, Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava,
Zagreb 1995, str. 276.
44
Opirnije u: eki, Smail, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava,
Sarajevo 2004. str. 935-1135.
575
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 576
Haka optunica protiv Mladena Naletilia zv. Tuta i Vinka Martinovia. zv.
tela. Optunica je potvrena 21. decembra 1998. godine. U optunici se
precizira Sve vrijeme relevantno za ovu optunicu armija Republike
Hrvatske (HV-e) podravala je HVO, ali je slala i svoje jedinice u Mostar i
druge opine u Bosni i Hercegovini. Meu jedinicama koje su djelovale u
vezi sa vlastima Republike Hrvatske i sudjelovale u zajednikim akcijama sa
Hrvatskom vojskom, bila je i Kanjenika bojna pod komandom Mladena
Naletilia.45 Dakle, drava kao subjekt genocida u Bosni i Hercegovini
koristila ga je kao osnovno sredstvo za ostvarenje svojih javnih i tajnih
geopolitikih ciljeva.
Zakljuak
Svjetsko-povijesno i bosansko-hercegovako iskustvo genocida,
njegova prisutnost u prostoru i vremenu, koliina brutalnosti i nasilja, rezultat
proizvedene drutvene destruktivnosti nedvosmisleno ukazuju na to da
genocidnu djelatnost moe i izvrava samo mo drave. Pojedinac, kao neposredni izvrilac, uvijek se javlja kao dio organizirane moi i strukture drave,
ijim sredstvima, za ije ciljeve i po ijem nalogu ini genocidno djelo.
U ratu protiv Bosne i Hercegovine i njezinog drutva, drava Srbija
(SR Jugoslavija) odnosno, njezine militaristike i paramilitaristike strukture
vrile su genocide nad Bonjacima. Poinjeni genocidi nisu sredstvo sami
za sebe, ve, naprotiv, sredstvo za realizaciju dravnih projekata velike Srbije.
Dakle, spoznajni produktivitet genocida nad Bonjacima pokazuje da je
nad njima izvren dravni genocid, a ne genocid pojedinca. Bez obzira na to
to genocid konkretno izvrava pojedinac, on, na nivou fenomena drutvene
pojavnosti i kao drutvena pojava, najmanje jeste pojedinano djelo, jer, po
svojoj sadrajnoj strukturi, prevazilazi mogunosti pojedinca. Zbog naprijed
iznesenih stavova, krivina, moralna, politika i svaka druga odgovornost
za zloin genocida i drugih cidova ne moe se svesti samo na pojedinanu
odgovornost, jer ona podjednako jeste zloinako djelo i pojedinca i kolektivnog identiteta kome pojedinac pripada (vojska, drava) i po ijem nalogu
i odobrenju ini zloin genocida. Odgovornost za genocid je neodvojiva
45
576
Taka 7 Hake optunice protiv Mladena Naletilia i Vinka Martinovia.
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 577
odgovornost i pojedinca i institucije kojoj pojedinac pripada. Dakle subjekt

genocida je, primarno, prije svega, neki od kolektivnih politikih identiteta
kao to su: politika stranka, intelektualna elita, klasa, armija, policija,
paramilitarne i parapolicijske grupe i organizacije i drava, a tek, sekundarno,
pojedinac kao konkretni izvrilac djela. Po pravilu svi ovi subjekti djeluju
zajedno, pod neposrednim rukovoenjem drave, te je i njihova odgovornost
u zloinu genocida zajednika.
LITERATURA
1. Cigar, Norman, GENOCID U BOSNI, POLITIKA ETNIKOG
IENJA, VKBI, Sarajevo 1998.
2. Charny, W., Israel, ENCYCLOPEDIA OF GENOCIDE VOLUME I,
VOLUME II, (ENCIKLOPEDIJA GENOCIDA I i II) Institute on the
Holocaust and Genocide, Jerusalem 1999.
3. eki, Smail, HISTORIJA GENOCIDA NAD BONJACIMA, Muzej
genocida, Sarajevo 1994.
4. eki, Smail, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU,
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava,
Sarajevo 2004.
5. Dedijer, Vladimir, Mileti, Antun, GENOCID NAD MUSLIMANIMA
1941-1945, Svjetlost, Sarajevo 1990.
6. Doubth, Keith, SOCIOLOGIJA NAKON BOSNE, Buybook, Sarajevo,
2003,
7. ozi, Adib, IZVANBOSANSKI PROGRAMI ZLA U BOSANSKOHERCEGOVAKOM DRUTVU, Znakovi vremena, br. 22/23. 2004.
8. ozi, Adib, ELEMENTI ZA NOVU SUBZNANSTVENU TEORIJU
(SOCIOLOGIJU) GENOCIDA, Godinjak Filozofskog fakulteta Tuzla,
br. 6/2005.
9. Filipovi, Muhamed, KORIJENI AGRESIJE, u: GENOCID U BOSNI I
HERCEGOVINI 1991-1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo 1997.
577
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 578
10. Grupa Autora, GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI 1991-1995,

Sarajevo 1997.
11. Grupa Autora, CRNA KNJIGA KOMUNIZMA, Bosanica-print,
Sarajevo 1990.
12. Honig, J. W.-Boht, N., SREBRENICA HRONIKA RATNOG ZLOINA, Ljiljan, Sarajevo 1997.
13. Koroi, Marijan, JUGOSLAVENSKA KRIZA, Naprijed, Zagreb 1998.
14. Kuli, Slavko, STRATEGIJA NASILJA KAO STRATEGIJA
RAZVOJA, Naprijed, Zagreb 1996.
15. Letica Bartol, Letica Slaven, POSTMODERNA I GENOCID U BOSNI,
Naklada Jesinski i Turk, Hrvatsko socioloko drutvo, Zagreb 1997.
16. Mihrovi, A., Salihovi, Z., Krali, A., RTVE SREBRENIKE
APOKALIPSE, Organizacija demobilisanih boraca opine Srebrenica,
Tuzla 2002.
17. Sells A., Michael, IZNEVJERENI MOST, ITD 7, Sarajevo 2002.
18. Soll, Drothe, KRISTO-FAIZAM, Znaenja, br. 16, Doboj 1988.
19. Softi, Sakib, PRAVNA PRIRODA RATA U BOSNI I HERCEGOVINI,
VKBI, Sarajevo 2000.
20. Veselica, Marko, TEMELJNI IZVORI I AKTERI GENOCIDA NA
PROSTORU HRVATSKE, BOSNE I HERCEGOVINE I EX-JUGOSLAVIJE, U GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI 1991-1995,
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava,
Sarajevo 1997.
21. Zlch, Tilman, ETNIKO IENJE GENOCID ZA VELIKU
SRBIJU, VKBI, Sarajevo 1996.
22. Zgodi, Esad, IDEOLOGIJA NACIONALNOG MESIJANSTVA,
VKBI, Sarajevo 1999.
23. iga, Jusuf, BOSANSKA KRVAVA ZBILJA, VKBI, Sarajevo 1997.
578
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 579
REZIME
U svakodnevnoj politikoj praksi Bosne i Hercegovine, isto tako u
okviru meunarodne zajednice, danas primijenjene u radu Meunarodnog
suda pravde (MSP), prihvaena je injenica da su za genocid u Bosni i
Hercegovini krivi prije svega pojedinci i neke organizirane jedinice armije i
policije bosanskih Srba.
No, da li je to, uistinu, tako? Doista, cijeli narod nije kriv ni u jednom
zloinu, jer u njemu ne uestvuje kao kolektivni identitet. No, da li treba
izbjegavati ukazivanje na uee drave i njezinu krivnju i odgovornost u
genocidu? Prema stepenu svoje kompleksnosti, fenomen genocida je
vieslojan. On je, istovremeno duhovno, moralno, kriminoloko, politiko,
vojno, pravno, socioloko i nadasve, civilizacijsko i opeznanstveno pitanje.
Iskustvo genocida nad bosanskim drutvom i Bonjacima ukazuje
na prijeku potrebu svestranog znanstvenog objanjenja svih njegovih aspekata. Prije svega, neophodno je svestrano rasvijetliti drutveno-politike
uzroke genocida, te ukazati na mnogobrojnost izvrilaca genocidnih djela, u
koje svakako spada i drava, kao subjekt genocida.
Ovim radom elimo ukazati na neospornu injenicu da su se - u
pokuaju realizacije velikodravnih projekata - susjedne drave Bosne i
Hercegovine takoe koristile kao jednim od sredstava realizacije vlastitih
projekata, dravnim genocidom nad Bonjacima. Spoznajno iskustvo
genocida ne samo u BiH stavlja pred savremenu znanost, prije svega socioloko-politiku i pravnu, jedno vrlo ozbiljno pitanje, a to je potreba redefiniranja subjekta genocida u savremenoj znantstvenoj teoriji. U dosadanjoj
literaturi o genocidu je nedovoljno objanjeno pitanje uloge i odgovornosti
drave u zloinu genocida.
Zbog svih ovih razloga, ali i implikacija Presude MSP-a po Tubi
BiH protiv Srbije i Crne Gore za genocid, elimo ukazati na nedostatke
tradicionalne teorije genocida koja se temelji na Konvenciji o spreavanju i
kanjavanju zloina genocida, a koju je usvojila Generalna skuptina UN-a
11. decembra 1948. godine.
579
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 580
SUMMARY
In everyday political practice of Bosnia and Herzegovina and within
the international community, today applied in the work of the International
Court of Justice (ICJ), the fact that for genocide committed in BiH primarily
individuals and some organized units of Bosnian Serbsarmy and police are
responsible has been accepted.
However, is it so, indeed? Really, the whole nation is not guilty in
any crime since it does not take part in it as a collective identity. In addition,
is it necessary to avoid pointing out to the state participation and its culpability
and responsibility in genocide? As to the level of its complexity, phenomenon
of genocide is multi-layered. It is, at the same time spiritual, moral, criminological, political, military, legal and sociological and above all civilization
and generally scholar question.
Experience of genocide over the BiH society and Bosniaks points
out to an urgent need of a universal scholar explication of all its aspects. First,
it is indispensable to highlight the socio-political causes of genocide and point
out to numerous perpetrators of the genocide acts, among them being a state
certainly as a subject of genocide.
With this paper, we wish to point out to an undeniable fact that in
attempt to implement the great-state projects the neighbouring countries
of BiH also used, as one of the implementation means for their own projects,
the state genocide over Bosniaks. Knowledge experience of genocide not
only in BiH put before the contemporary science, first of all, sociological,
political and legal, a very serious question and this is the need of redefining
of genocide subject in contemporary scholar theory. In the past literature on
genocide, the question of a state role and responsibility in crime of genocide
is not sufficiently explained. For all these reasons, but also for implications
of the Judgment by the ICJ in Application of BiH versus Serbia and Crna
Gora for genocide, we wish to point out to the deficiencies of traditional
theory of genocide defined on the basis of the Convention on Prevention and
Punishment of the Crime of Genocide adopted by the UN General Assembly
on 11 December of 1948.
580
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 581
Dr. Bakir Alispahi, Institut za istraivanje

TERORIZAM I GENOCID
Nae izlaganje o odnosu terorizma i genocida, posebno o terorizmu,

se zasniva veim dijelom na osnovnim bitnim stavovima izloenim u
odbranjenoj magistarskoj tezi na Fakultetu politikih nauka u Sarajevu 7.
marta 2007. koja se bavi problemima naune definicije pojma terorizam
kao drutvenog realiteta, pojave shvaene kao strukture, procesa i sistema.
Proces naunog saznanja se odvija od opaanja, predstavljanja, miljenja i
njegove artikulacije kroz osnovne logike forme naunog miljenja - pojam,
- stav, - sud i - zakljuak. Da bi odreenu pojavu, problem, situaciju, stanje
otkrili, identifikovali kao inioce drutvene stvarnosti odnosno shvatili i
tumaili nuno je da postoje odreena prethodna raznovrsna saznanja o
njima, pravilno shvatanje i poimanje, definicije tih pojmova i odgovarajui
termini u kategorijalno pojmovnom sistemu nauke, naune discipline koja
se njima bavi. Nauni jezik zahtijeva najvei stepen jasnoe i preciznosti u
koritenju naunih pojmova i termina i nastojanje izbjegavanja upotrebe
sinonima, hominima, znaenja u kontekstu itd. u procesu jezike komunikacije. Da li se sve moe definisati i kako se definie, koje su odredbe
valjane naune i logike definicije, koje se tekoe i problemi u definisanju,
kao i da li postoje neke zajednike odredbe pored posebnih i specifinih
odredbi drutvenih pojava kao to su kod terorizma i genocida nastojaemo
da ukaemo u nastavku ovog izlaganja.
1. Terorizam
U nauci, ali i svakodnevnom saobraaju nuno se na razne naine
utvruju znaenja pojmova i termina. Potrebe i tenje naunog jezika i
naunog miljenja se ogledaju u preciznou i jednoznanou pojmova i
581
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 582
termina to se rjeava definisanjem i redefinisanjem pojmova i termina.

Bitan dio procesa naunog saznanja se ogleda, prema mnogim autorima, u
stalnom definisanju i redefinisanju pojmova i termina.
Postoje razne definicije definicija, a mi emo se ovom prilikom
zadrati na definiciji Mihajla Markovia po kojem je, definicija iskaz o
znaenju jezikog simbola, dok bi iscrpnija definicija definicije glasila:
Definicija je svaki onaj iskaz ljudskog jezika u kome se znaenje jednog
jezikog simbola objanjava pomou skupa drugih jezikih simbola, Bogdan
ei u OPTOJ METODOLOGIJI daje vie odreenja definicije: Pod
definicijom se razumije tano misaono odreenje jednog pojma ...; Stvarna
definicija je odredba znaenja rijei na osnovu odredbe pojma kojima se
zamilja odreeni predmet. Nama izgleda najprihvatljivija definicija
definicije koja tvrdi da je definisanje tano misaono shvatanje predmeta
pomou pojmova - sudova kojima se shvata odreeni predmet, njegov pojam
i termin kojima se taj predmet oznaava.1 Analiza prikazanih i drugih definicija daje nam mogunost da zakljuimo:
1. definicija sadri znaenje pojma i termina,
2. predmetna je i govori o pojmu i terminu;
3. ona je stav ili sud, odnosno sistem stavova i sudova,
4. po formi je nominalni iskaz;
5. strukturu definicije ine definiendum ono to se definie i definiens
ono ime se definie;
6. ona ima bitnu saznajnu vrijednost.2
Da bi definicija bila valjana ona mora da ispunjava sljedee bitne
odredbe:
1. da je pozitivna i iskazana u obliku pozitivne tvrdnje;
2. da je predmetna i sadrajna;
3. da je svestrana to znai da obuhvata cjelinu predmeta,
1
Termiz D. i Milosavljevi S, UVOD U METODOLOGIJU POLITIKOLOGIJE,
DAX Trade, Sarajevo 1995, str. 112.
2
Termiz, D., TERMINOLOGIJA DRUTVENIH NAUKA, TKP ahinpai,
582
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 583
4. sutinska da sadri bitne odredbe i svojstva na osnovu kojih se

predmet definisanja moe identifikovati;
5. sloena i razvojna;
6. ekvivalentna, razmjerna i akuratna da sadri bitne osnovne
odredbe, a ne izvedene.
Postoje razne vrste definicije: nominalne, realne; destruktivne i
eksplikativne karakteristine i genetike; stvaralake sintetike, postulacione; provizorne, radne, pomone, dopunske, te operacionalne.
Evidentne su tekoe u definisanju pojmova. Ovom prilikom
potrebno je naglasiti da se najoptiji i najindividualniji predmeti ne mogu
definisati karakteristinim definicijama, tekoe definisanja veoma sloenih
i jednostavnih predmeta te promjenjive predmete je gotovo nemogue valjano
definisati.
Na kraju izlaganja o definiciji kao uvodnom i optem pitanju potrebno
je naglasiti ulogu i znaaj definicije i definisanja:
- prvo, definicija i definisanje su poetni i zavrni inioci naunog
saznanja;
- drugo, u procesu naunog saznanja stalno se definiu i redefiniu
pojmovi;
- tree, definicije nisu samo poetni oblik naunog saznanja ve su
one i njen rezultat odnosno oblik manifestovanja saznanja;
- etvrto, definisanje je osnov izgradnje klasifikacije i klasifikacionog
sistema.
U procesu definisanja terorizma postoje mnogobrojni problemi. Dr
Fikret Kari u svom djelu TERORIZAM - ZNAENJE, HISTORIJA I
VEZA SA RELIGIJOM3 navodi tri bitne tekoe:
Prvo terorizam je veoma star fenomen u ljudskoj historiji. Ispoljava
se u razliitim oblicima i javlja se u razliitim historijskim okolnostima te
ga je teko pretoiti u definiciju koja bi obuhvatila sve njegove sutinske
osobine. Drugo, ova rije posjeduje negativan politiki naboj i vrlo je esto
3
F., Kari, TERORIZAM - ZNAENJE, HISTORIJA I VEZA SA RELIGIJOM I

ZNAENJE TERORIZMA ODGOVORI MUSLIMANSKIH USTANOVA, Biblioteka
Glasnika rijaseta islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2002.
583
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 584
koritena od pojedinih vlada s ciljem diskreditacije politikih protivnika bez

obzira na metode njihovog djelovanja. Tree, propaganda i bezskrupulozna
upotreba ovog termina uinila je tekim njegovo objektivno definisanje i
izuavanje.
Saglasni smo sa stavom o postojanju navedenih i drugih tekoa, kao
i sa injenicom da je definisanje (definicija) terorizma i oblik politike i
idejne (ideoloke) borbe, ipak moramo iskazati nekoliko opaski u vezi stim.
Prva opaska se odnosi na tekou koja proizilazi iz starosti terorizma
kao historijskog fenomena. U drutvu postoje znatno stariji fenomeni (pojave)
kao to su drutvene grupe, brak, drava, organizacija, zajednica, nasilje itd.,
koji su se takoe mjenjali, pa su ipak u okviru raznih drutvenih nauka
definisani.
Ne bi se mogli sloiti sa ovako formulisanom i iskazanom tekoom,
te je izgleda problem negdje drugdje. Nama izgleda da je kljuna tekoa u
pristupu definisanja i orijentaciji na potovanju pravila logikog naunog
definisanja pojave (fenomena).
Ako je to ... veoma star historijski fenomen, da bi se prepoznatljivo
razlikovao od drugih fenomena morao je da ispunjava bar dva bitna uslova:
- prvo, njegove sutinske, bitne odredbe morale su se odrati kroz svo to
vrijeme u protivnom prvobitni fenomen bi prerastao odnosno preao u
neki drugi ili bi nestao; - drugo, odreene nune forme manifestacije kao
ispoljavanja sutine morale su se odrati kako bi fenomen (pojava) bila
prepoznatljiva. Prema tome, sutina iskaza veoma star historijski fenomen
tvrdi da su sutinske odredbe i bitne manifestacije terorizma bile prisutne i
prepoznatljive kroz veoma dugo, historijsko (drutveno) i astronomsko
vrijeme.
U vezi s tim postavlja se i pitanje kako je to veoma star fenomen
(pojava) kada se termin terorizam koristi prvi put 1975. godine, a ne moemo
se ne sloiti sa injeniciom da po svim historijskim periodizacijama je to
novi vijek.
U vezi sa drugom tekoom moemo konstatovati da su tekoe u
naunom istraivanju i sticanju naunog saznanja, po svim odredbama
nauke i naunosti, raznovrsna i uobiajena, ali da ga one faktiki ne onemoguavaju. Najbolji primjer koji to potvruje je praksa politike i politike
propagande koje ometaju, oteavaju, itd., ali ne onemoguavaju postojanje i
djelotvornost politikih nauka. Naprotiv, oni su predmet politikih nauka.
584
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 585
Ako je terorizam historijski dakle drutveni, politiki, pravni, socioloki,

... itd. fenomen, onda je on predmet tih nauka i predmet njihovog definisanja.
Postoje razne vrste definicija i razliiti pristupi u definisanju.4 Dakle
ili emo definiciju izvesti iz empirije, ili iz teorije, ili kombinaciju teorije i
empirije, ali nam samo prosta komparacija stavova i rijei ne moe pomoi.
I trea opaska se odnosi na sloenost pojave. U vezi s tim nuno je
istai sljedee: to je pojava sloenija to je neophodno njeno dublje i potpunije
shvatanje i razumijevanje i shodno tome adekvatnija definicija. Poznata su u
nauci i teoriji stanovita nekih teoretiara da se neki fenomeni ne mogu
definisati, ali se mogu pojmiti.5 Takva stanovita su neprihvatljiva jer: kako
je neto pojmljeno, ako nije oformljen pojam? Da podsjetimo definicija je
znai nauno formiran pojam.
Drugo stanovite da je dovoljna definicija preko odredaba inilaca ili
svojstava terorizma a bez sintetike cjelovite definicije, moe se shvatiti
samo kao izraz faze ili etape do koje su stigli neki pregaoci u definisanju.
Definisanje ili prosto konstatovanje odreenih inilaca, koji se inae mogu
javiti i samostalno i u sklopu drugih pojava, bez njihove sutinske povezanosti, odnosa, uloge, funkcija, kvaliteta i kvantiteta, ne govore o cjelini
pojave dovoljno da bi se ona mogla identifikovati, ali su dobar put i postupak
da se doe do sintetike definicije tanije do definicije predmeta definisanja.
F. Kari oslanjajui se na tekst Donne M. Schlagheck, u knjizi
INTERNATIONAL TERRORISM - AN INTRODUCTION THE CONCEPTS AND ACTORS6 predstavlja takav jedan pokuaj odreenja.
F. Kari navodi sljedee odredbe:
(1) Terorizam ukljuuje koritenje nasilja ili prijetnji nasiljem;
(2) Teroristiko nasilje je nepredvidljivo.
Neizvjesnost i nepredvidljivost nasilja poveavaju tjeskobu poto je
svako ugroen.
4
Vidi: D., Termiz, i S., Milosavljevi, UVOD U METODOLOGIJU POLITIKOLOGIJE, DAX Trade, Sarajevo 1999, str. 112-115 i D., Termiz, METODOLOGIJA
DRUTVENIH NAUKA, TKD ahinpai, Sarajevo 2003., str. 43-44.
5
I., Marjanovi, TEORIJA POLITIKE.
6
Donna Schlagheck, INTERNATIONAL TERRORISM: AN INTRODUCTION THE
CONCEPTS AND ACTORS, (MEUNARODNI TERORIZAM UVOD, POJMOVI I
AKTERI) Lexington, Toronto, 1988., p. 7-9.
585
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 586
(3) rtve terorizma imaju uvijek simboliku vrijednost.

Obino se pravi razlika izmeu neposrednih rtava nasilja, koje su
stvarno napadnute, i ire publike koja je cilj zastraivanja i kojoj teroristi
putem nasilja prenose odreenu poruku.
(4) Teroristi ele publicitet. Teroristi ne ele da jednostavno
zastrae svoje rtve. Oni ele da postignu odreene ciljeve. Ti ciljevi mogu
biti lina dobit (kriminalni terorizam), manifestacija mentalnih bolesti i
problema (psihopatski terorizam) ili politiki (politiki terorizam). Politiki
ciljevi mogu biti nacionalno osloboenje, nametanje ideologije i slino.
(5) Terorizam posjeduje veliku fleksibilnost. Terorizam moe da
koristi svako vlade, grupe ili pojedinci i moe se koristiti protiv svakog.
Fleksibilnost terorizma se vidi u njegovoj transformaciji od unutranjih
problema pojedinih zemalja (domai terorizam) do meunarodnih problema
(meunarodni terorizam).
(6) Terorizam je veoma kompleksno pitanje.
Terorizam obuhvata brojne oblike nasilja, razliite motive i nema
konkretnih rjeenja. Kompleksnost ovog fenomena vidi se u neslaganju oko
toga kada se i za koga ova etiketa moe koristiti.
Osvrnimo se kritiki na odredbe navedenih inilaca.7
Razmotrimo prvi stav da terorizam ukljuuje nasilje ili prijetnje
nasiljem.
Oigledno je da prijetnja nasiljem i nasilje nisu isto, i da se svako
nasilje i svaka prijetnja nasiljem ne mogu podvesti pod terorizam. To nasilje
nasilje terorizma - mora biti adekvatno, dovoljno, primjereno dakle moraju
mu se pripisati odlike koje ga razlikuju od drugih nasilja koja ne pripadaju
terorizmu (nasilje u odranju poretka i reda, nasilje u kontraterorizmu, itd.).
Prijetnja nasiljem takoe mora imati odreene odlike mora imati
sadrinu, oblike, vjerovatnou, dimenzije, itd. Svaki propis koji predvia
sankcije je prijetnja nasiljem, bar po prirodi i definiciji nasilja.
Nasilje i prijetnja nasiljem ukljuuje tri aspekta. To su namjera,
djelo koje proizvodi tetu i rtve koje su ciljevi ili svjedoci nasilja napada.
Svi pobrojani aspekti se moraju jasnije i preciznije odrediti kvalitativno i
7
Detaljniji kritiki osvrt na odredbe inilaca terorizma vidi: B., Alispahi, TEORIJSKE
KONTRAVERZE NAUNOG DEFINISANJA TERORIZMA, magistarski rad, Sarajevo
2006, str. 76-82.
586
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 587
kvantitativno, kao i utvrditi njihove meusobne veze i odnose u nasilju kao

inioci i bitnoj odredbi terorizma.
Stav kojim se tvrdi da je teroristiko nasilje nepredvidljivo je
razliito taan u razna vremena, u raznim drutevnim situacijama i stepenu
osposobljenosti drutva. U savremenim uslovima orijentisana prognostika,
sa zadatim stepenom vjerovatnoe je mogua.
Znatno vie panje privlai stav da je svako ugroen. Ovu tvrdnju
mi razumijemo kao iskaz u znatno blaoj formi: mogue je da mnogi budu
ugroeni. Ovo je posebno teko imati u vidu u tekstovima koji se bave
definisanjem, pri emu je potrebna opreznost u koritenju pojmova: svako,
svi, itd. koji impliciraju neogranienost.
Sljedei stav rtve imaju simboliku vrijednost, moemo prihvatiti
samo uz dopunu da to nije samo simbolika ve je to i praktika vrijednost.
Mete napada terorizma su faktiki, stvarni objekti i ljudi i oni mogu i moraju
biti konkretizovani. Same mete napada mogu:
a) zaista da same sobom neto simbolizuju,
b) da same sobom nita ne simbolizuju, ali da sam napad neto
simbolizuje,
c) u momentu napada terorizma ni objekti ni subjekti napada, pa mjesto
i vrijeme napada ne simbolizuju nita, ali se proces simbolizacije
ostvaruje na osnovu konkretnih, faktikih efekata akcije djelatnou
medija, subjekata terorizma i aktima terorizma.
Za iskaz kojim se tvrdi da teroristi ele publicitet, s pravom
moemo konstatovati da je pogreno formulisan.
Terorizam trai i nastoji da ostvari na bilo koji i kakav, ve po njega
odgovarajui, afirmativni publicitet. Publicitet se trai i za neke voe i heroje
terorizma, istovremeno obavijene mistikom i tajnou. Ostali pripadnici
terorizma izbjegavaju publicitet i preferiraju tajnost, to je bitan uslov
opstanka i uspjenosti terorizma. Istovremeno, publicitet nije elja
terorizma, ve je i njihov nuan instrument kojim u mjeri u kojoj ga kontroliu
i usmjeravaju, postiu odreene efekte (zastraivanje), pridobijaju pristalice,
stiu u odreenim sredinama simpatije, itd. Taj publicitet ima stoga odredbe
selektivnosti i karakteristike propagande, kao i svojstva posrednog i elemente
indirektnog. Svaka uspjena, vea akcija terorizma omoguava senzacionalistiki tretman, a to je vrlo atraktivan podsticaj za medije.
587
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 588
Stav o samo politikim ciljevima terorizma moramo korigovati.

Politiki terorizam ima politike ciljeve, ali svaki terorizam ima, u nekoj mjeri,
politike efekte.
Ako svaki terorizam ima politike ciljeve kao glavne, prioritetne,
klasifikacije terorizma su onda nepotrebne jer svi specifini terorizmi samo
su varijacija osnovnog, sutinskog terorizma i njegovo ispoljavanje u raznim
etapama i fazama. Razlikujui kriminalni terorizam i psihopatski
terorizam od politikog potvruje nae stanovite. Izneena podjela
obnavlja i otvara pitanje kriminalnosti terorizma.
Jo emo se zadrati na pitanju i znaajnom iskazu o politikim
ciljevima (terorizma) koji mogu biti nacionalno osloboenje, nametanje
odreene ideologije i slino. Bitno pitanje je da li je nacionalna sloboda
optepriznata vrijednost, kako se uglavnom smatra, ili to ona nije? Ako je
nacionalna sloboda drutveno i meunarodno priznata, veoma znaajna i
visoko cijenjena vrijednost koja je sastavni dio ljudskih i graanskih prava,
onda tu nema mjesta za kvalifikaciju terorizam. Borba za nacionalnu
slobodu je legalna i legitimna, a nasilno oduzimanje te slobode je nelegalno
i nelegitimno i ono moe biti terorizam, dravni terorizam.
esti stav da terorizam posjeduje veliku fleksibilnost, prihvatamo
kao istinit, ali nam izgleda znatno podesnija formulacija: Fleksibilnost
terorizma je bitna odlika terorizma.
Fleksibilnost se ostvaruje raznim, ali ne bitnim transformacijama, te
u ovom sluaju transformacija ne vodi promjenama sutine.
Slaemo se sa stavom da je terorizam kompleksno pitanje.
Meutim, terorizam nije pitanje, ve drutvena i politika realnost, sloena
(kompleksna) pojava, a u vezi s njom se postavlja mnotvo pitanja. Ukoliko
je terorizam definisan, onda on nije etiketa koja se moe proizvoljno pripisati,
ve se ne odnosi na odgovarajui drutveni realitet koji se imenuje i oznaava.
Zagovornici orijentacije da terorizam ne moe biti definisan i da ga ne treba
definisati jer se prepoznaje upravo izraavaju tenju da se zadri mogunost
proizvoljnog pridavanja etiketa, zavisno od potrebe onoga ko etiketira.
Dosadanje izlaganje o tekoama, problemima definisanja terorizma,
raznim pristupima i orijentacijama u definisanju terorizma nam ukazuje na
dvije uoljive greke koje su ometale izgradnju naune definicije terorizma
kao cjeline:
588
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 589
(1) to je pristrasnost u pristupima koja je imala svoje osnove u

politici, ideologiji, uticaju privrenosti odreenoj nauci i (ili) naunoj
disciplini teorijsko-metodolokom konceptu, itd.
(2) opredjeljenje za krai put koji je vodio prvenstveno oslanjanje
na: a) saznanja prakse (empirijska) saznanja, (b) iskljuivo na teoriju (kao
to su analiza mnotva definicija),
Svjesni svih navedenih, ali i drugih tekoa pokuaemo da oformimo
i predloimo jednu definiciju koja bi mogla predstavljati vezu u izgradnji
jedne opte-vaee i opte-prihvaene naune definicije.
Definicija koju predlaemo kao moguu izvedena je iz empirijskih i
teorijskih saznanja, od kojih su samo neka nauna. U pristupu nije jasno
odreena paradigma osnove shvatanja i tumaenja predloene definicije, te
da ona ima oslonac i u iskustvenom, nauno neverifikovanom saznanju
poeljno je i korisno izloiti definiciju, a potom obrazloiti njene osnovne
postavke.8
Predloena definicija glasi:
Terorizam je historijska drutveno-politika pojava koja nastaje i
razvija se u uslovima dovoljno dubokog i intezivnog sukoba u kome su
nosioci-subjekti akteri terorizma specifine organizirane slabije i manje
drutvene-politike grupe subjekata ili drava koje se organizirano i sistematski bore protiv postojeeg drutveno-politikog - meunarodnog poretka
primjenom nelegitimnog i nelegalnog, surovog i nepredvidljivog (teko
predvidljivog) kriminalnog nasilja koristei raspoloive metode i sredstva
kojima izazivaju masovne i pojedinane teke nepravedne i nepotrebne
ciljane i sluajne rtve i nanose velike raznovrsne tete ne postiui kao
efekat, po pravilu, ostvarenje svog krajnjeg drutveno-politikog cilja.9
Ova neto opirnija definicija podsjea na deskriptivne, ali je ona u
sutini karakteristina poto je prvi vii pojam politika, a od nje vii drutvo.
Ona je analitiko-sintetika, te deduktivno-induktivna definicija. Po
sadraju i formi pogodna je za izgradnju normi - sistema normi pravnih,
moralnih i dr.
8
Vidi: B., Alispahi, TEORIJSKE KONTRAVERZE NAUNOG DEFINISANJA
TERORIZMA, str. 108-111.
9
Vidi: B., Alispahi, TEORIJSKE KONTRAVERZE NAUNOG DEFINISANJA
TERORIZMA str. 108.
589
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 590
Polazei od injenice da je svaka definicija polazni osnov i za

utvrivanje kriterijuma i izgradnju klasifikacija i klasifikacionog sistema,
to je bitna odredba valjanih naunih i logikih definicija, to se u ovom sluaju
mogu utvrditi dva aktuelna kriterijuma klasifikacije.
Prvi je sredstvo terorizma, a drugi kriterijum je predmet terorizma.
Prema prvom kriterijumu pominju se:
(1) nuklearni terorizam; (2) hemijski terorizam; (3) bioloki terorizam;
(4) kompjuterski; (5) ideoloki; (6) religijski terorizam.
Problem primjene navedenog kriterijuma je viestruk. Prvo, jedna od
bitnih odredbi terorizma su ljudske rtve to u npr. kompjuterskom terorizmu
nije prisutno ili bar nije neposredno prisutno.
Drugo, u primjeni se nedovoljno razlikuje uloga sredstava i motiva
(npr. kod ideolokog terorizma), a neki kriterijumi se mogu zloupotrijebiti i
zloupotrebljavaju se (posebno su brojni primjeri kod religijskog i ideolokog
terorizma).
Drugi kriterijum klasifikacije je predmet. Takoer je nedovoljno
funkcionalno odreen.
Npr. razlikovanje politikog, ekonomskog, kulturnog i dr. slinog
terorizma je veoma teko i povezano sa prethodnim kriterijumima.
Poseban problem je injenica da razni terorizmi mogu ali ne moraju
imati sve odlike terorizma, mogu biti funkcionalno povezani. Npr. razlikovanje unutranjeg (unutardravnog) terorizma unutar jedne drave danas
se moe tretirati samo uslovno.
Drugo, meunarodni terorizam zahtijeva formiranje novih kriterijuma
klasifikacije. Tako se na osnovu njega moe govoriti o izveenom i
uveenom terorizmu, o paradravnom terorizmu.
Kao kriterijum klasifikacije moe se koristiti i uspjenost, pri emu
je, bar sa naeg stanovita, teko ili ak nemogue objektivizirati pokazatelje
uspjenosti terorizma. Obino uspjenost se vezuje za ostvarenje velikih
ciljeva, pa je uspjean terorizam koji vrenjem terora, ostvaruje velike
ciljeve. Meutim, ostvarenje, velikih ciljeva pogotovo stratekih se ne
moe uzeti kao jedini kriterijum. Da li se uspjenost moe dopuniti kriterijumom uspjenost akcija terorizma i dr. je pitanje koje u ovom asu neemo
ulaziti.
590
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 591
Izloene klasifikacije terorizma, sa stanovita povezanosti sa drugom

pojavom pojavom genocida, zahtijevaju osvrt na klasifikaciju koja je kao
inilac klasifikacije pominjala religijski i dravni terorizam.
Ne uputajui se detaljnije u razmatranje ovih pitanja samo emo se
kratko osvrnuti i naglasiti sljedee: sve teroristike organizacije ma kako se
deklarisale, nemaju svoj stvarni osnov u religiji i u savremenim konfesijama,
ve im je to samo sredstvo za opravdanje pred javnou. Kriterijum religijski se moe samo oslanjati na religijsku i konfesionalnu pripadnost
izvrilaca teroristikih djela, ali, sastavi raznih subjekata terorizma, po
pravilu, zbog svoje raznovrsnosti, to ne dozvoljavaju. Prema sutini izloenog
shvatanja moemo konstatovati da istinskog vjerskog i konfesionalnog
terorizma nema, pa takav terorizam uistinu i ne postoji.
Shodno tome, nema islamskog terorizma!
Jedan od znaajnih problema je i izgradnja kriterija za dravni
terorizam. U vezi s tim prvo pitanje koje se javlja jeste kakvo i koliko
angaovanje drave treba da bude u organizaciji terorizma i izvoenju
teroristikih akcija, da bi se jedna drava mogla identifikovati kao teroristika,
a taj terorizam kao dravni.
Oigledno je da je bitna odredba ovog kriterijuma subjekt - akter
terorizma.
No, kakav akter? Da li je dovoljno da jedna drava bude inspirator,
podravalac, finansijer i sl. u korist terorizma ili treba da sama izvodi
teroristike akcije u cjelini? Da li u to mora biti ukljuen cio dravni aparat,
odnosno drava kao cjelina ili je dovoljno da to bude samo neki njen dio.
Kroz pitanja problema u klasifikaciji terorizma smo pokazali
meuzavisnost klasifikacija i definicije terorizma, pri emu je potrebno
istai dva momenta:
- prvo, naa predhodna definicija nije osnov za izloene klasifikacije
terorizma, ve ukazuje samo na slabosti klasifikacijskog sistema i potrebe
njegove izgradnje.
- drugo, meuzavisnost i povezanost definicije i klasifikacije pojma
terorizma, kao i uloga i funkcija definicija u procesu razvoja naunog saznanja
i drutvenoj praksi.
Mogli bi jo usmjeriti panju na jedno od shvatanja klasifikacije, a to
je da se ona shvati i kao poetni oblik mjerenja.
591
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 592
2. Genocid
U Konvenciji o spreavanju i kanjavnaju zloina genocida, od 11.
decembra 1946. godine, u lanu II je izneseno shvatanje genocida, odnosno
njegova definicija. U tom smislu se pod genocidom podrazumijeva bilo
koje djelo, poinjeno s namjerom da se potpuno ili djelimino uniti jedna
nacionalna, etnika, rasna ili religiozna grupa:
(a) ubistvo lanova grupe (naroda);
(b) uzrokovanje tekih tjelesnih ili mentalnih povreda lanovima
grupe (pripadnika odreenog naroda);
(c) namjerno izlaganje grupe takvim ivotnim uslovima koji dovode
do njenog potpunog ili djeliminog fizikog unitenja;
(d) uspostavljajui mjere s namjerom spreavanja raanja u okviru
grupe (naroda);
(e) prinudno premjetanje djece iz jedne grupe u drugu.
U l. III, navedene Konvencije, decidno se navode djela na osnovu
kojih se mogu otkriti, identifikovati, imenovati i oznaiti djela kao posljedica
aktivnosti-djelatnosti izvrenja, planiranja, podsticanja, pokuaja i sauesnitva, a to su:
(a) genocid;
(b) planiranje izvrenja genocida;
(c) direktno i javno podsticanje na izvrenje genocida;
(d) pokuaj genocida;
(e) sauesnitvo u genocidu.
Tek u l. III, Konvencije o spreavanju u kanjavanju genocida, se
istie odgovornost i kanjavanje svih lica koja uine ili na bilo koji nain ili
u bilo kojem obliku doprinesu izvrenju genocida bez obzira na njihov
drutveni i politiki status, domai i (ili) meunarodni. Jedno od ozbiljnih i
posebno znaajnih pitanja u vezi sa genocidom, je pitanje indikatora
kvalitativno-kvantitativnih koji su u osnovi raznovrsnih podataka-argumenata
koji se pribavljaju, a na osnovu kojih se dokazuje genocid na odreenom
prostoru, vremenu od planiranja do njegovog izvrenja. Svakako u vezi sa
592
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 593
tim je i pitanje izbora podataka, njihova klasifikacija i rangiranju koji su

inilac valjanosti i pouzdanosti podataka o pojavi, problemu i predmetu
istraivanja genocida.
3. Odnos terorizma i genocida

Terorizam je veoma dinamina drutvena pojava koja mijenja svoj
sadraj i forme djelovanja. Takva je veza izmeu terorizma i genocida. Moe
se rei da terorizam prethodi genocidu. Genocid je zasnovan na aktivnostima
ije su posljedice vrlo ozbiljne, kompleksne i dugotrajne po jednu nacionalnu
zajednicu, narod ili dio etnike zajednice nad kojom je genocid izvren.
Terorizam nastaje ad hoc djelovanjem, on se pojavi pa nestane. Jedna od
bitnih odredbi terorizma jeste njegova nepredvidljivost odnosno tekoa
predvidljivosti. Terorizam ima politike ciljeve, alje poruke odreenim
subjektima politike za odreene ustupke, kompromise, itd. dok je genocid
unitenje naroda ili dijela naroda, izvrenja tekih tjelesnih ili mentalnih
povreda, namjerno podvrgavanje ivotnim uslovima u kojima nema
mogunosti bioloko-fizike egzistencije, sprjeavanja produenja ljudske
vrste po kriterijumu etike pripadnosti, kao i prinudnog premjetanja
stanovnitva poznatog po floskuli etnikog ienja odreenog teritorija.
I terorizam i genocid koriste sredstva djelovanja silu i nasilje. Kod terorizma
koritenje sile i nasilja je ogranienog karaktera, dok kod genocida upotreba
sile i nasilja je u funkciji potpunog ili djeliminog unitenja.
Pitanje rtve nasilja u terorizmu i kod terorizma ne vezuje se, ne bar
iskljuivo, za nacionalnu pripadnost to je u vrenju genocida cilj iskljuivo
rtva po osnovu odreene nacionalne pripadnosti, itd.
Ne moe se prihvatiti teza po kojoj se izjednaavaju terorizam i
genocid kao drutvene pojave. Terorizam je pomoni instrument u izvrenju
genocida i to primarno u zastraivanju i protjerivanju sa odreene teritorije,
a ne sa stanovita unitenja jedne etnike grupe, zajednice. Terorizam je jedan
od vidova odbrane slian gerilskom djelovanju i njemu uvijek pribjegavaju
slabiji i nemoniji, to se i po emu se bitno razlikuje od genocida.
Genocid je veoma sloena drutvena pojava koji planira, organizuje
i izvodi drava dravni aparat ili dio tog dravnog aparata. Genocid ne moe
planirati, organizovati i izvesti pojedinac ili (i) drutvena grupa nad jednim
narodom ili dijelom naroda ve to iskljuivo ine snage, organizacije i grupe
iza kojih stoji drava, i koja im u tome svesrdno pomae.
593
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 594
REZIME
Terorizam je veoma dinamina drutvena pojava koja mijenja svoj
sadraj i forme djelovanja. Moe se rei da terorizam predhodi genocidu.
Genocid je zasnovan na aktivnostima ije su posljedice vrlo ozbiljne,
kompleksne i dugotrajne po jednu nacionalnu zajednicu, narod ili dio etnike
zajednice nad kojom je genocid izvren. Terorizam nastaje ad hoc djelovanjem, on se pojavi, pa nestane. Jedna od bitnih odredbi terorizma jeste
njegova nepredvidivost, tj. tekoa predvidivosti. Terorizam ima politike
ciljeve, alje poruke odreenim subjektima politike za odreene ustupke,
kompromise dok je genocid kao i terorizam, zloin po meunarodnom
pravu, izvren s namjerom unitenja nacionalne, etnike, rasne ili vjerske
grupe kao takve. I terorizam i genocid koriste kao sredstva djelovanja silu
i nasilje. Kod terorizma koritenje sile i nasilja je ogranienog karaktera, dok
je kod genocida upotreba sile i nasilja u funkciji potpunog ili djeliminog
unitenja naroda. Pitanje rtve nasilja u terorizmu ne vezuje se, ne bar
iskljuivo, za nacionalnu pripadnost, to je u vrenju genocida cilj iskljuivo
rtva po osnovu odreene nacionalne, etnike, rasne ili vjerske grupe kao
takve.
Ne moe se prihvatiti teza po kojoj se izjednaavaju terorizam i
genocid kao drutvene pojave. Terorizam je pomoni instrument u izvrenju
genocida i to primarno u zastraivanju i protjerivanju sa odreene teritorije,
a ne sa stanovita unitenja jedne etnike grupe, zajednice. Terorizam je jedan
od vidova odbrane slian gerilskom djelovanju i njemu uvijek pribjegavaju
slabiji i nemoniji, to se i po emu se bitno razlikuje od genocida.
Genocid je veoma sloena drutvena pojava koju planira, organizuje
i izvodi drava dravni aparat ili dio tog dravnog aparata. Genocid ne moe
planirati, organizovati i izvesti pojedinac i/ili drutvena grupa nad jednim
narodom ili dijelom naroda, ve to iskljuivo ine snage, organizacije i grupe
iza kojih stoji drava i koja im u tome svesrdno pomae.
594
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 595
SUMMARY
Terrorism is a very dynamic social phenomenon, changing its
contents and forms of action. It can be said that terrorism precedes genocide.
Genocide is based on activities, the consequences of which are very serious
and complex and long lasting for a national community, people or a part of
ethnic community against which genocide has been committed. Terrorism
appears by ad hoc action, it appears and disappears. One of the essential
characteristic of terrorism is its unpredictability i.e. difficulty of being
predicted. Terrorism has political goals, sends messages to specific politics
subjects for specific concessions, compromises while genocide, as well as
terrorism is a crime under the international law, committed with the intent
of destruction of a national, ethnic, racial or religious group as such. Both
terrorism and genocide use the means of action force and violence. As to
terrorism, use of force and violence is of restricted nature, while in case of
genocide the use of force and violence is in function of complete or partial
destruction of people. The matter of victim of violence in terrorism is not
connected, at least not exclusively, to national affiliation because in committing genocide, the goal is exclusively a victim on basis of affiliation to
specific national, ethnic, racial or religious group as such.
The thesis of equalizing terrorism and genocide as social phenomena
cannot be accepted. Terrorism is an auxiliary instrument in committing of
genocide, and primarily in frightening and persecuting from a specific
territory, and not in terms of destruction of an ethnic group, national community. Terrorism is one of the forms of defence similar to guerrilla acting.
Always weak and helpless resort to it and that is the essential distinction
from genocide.
Genocide is very complex social phenomenon planned, organized
and executed by a state, state machinery or a part of that state machinery.
Genocide cannot be planned, organized and committed by an individual
and/or a social group over a nation or a part of a nation. This is exclusively
done by forces, organizations and groups supported by a state, offering them
full assistance.
595
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 596
Dr. Hariz Halilovi, Univerzitet u Melburnu i

Prof. dr. Ron Adams, Univerzitet Australija
IVOT I SMRT NA GRANICI - LOKALNI GENOCID U

GLOBALNOM KONTEKSTU
Uvod
Jo od doba Rimskog carstva rijeka Drina je sluila kao granica te se,
kroz razne povijesne epohe, smatrala vanom linijom politike demarkacije,
ukljuujui i njenu trenutnu ulogu dravne granice izmeu Srbije i Bosne i
Hercegovine, u srednjem i donjem Podrinju. Poznata po svojoj ljepoti, istoj
vodi i kanjonu kroz koji tee, rijeka Drina je takoer stoljeima poznata i
po mnogim znaajnim mostovima, poput mosta u Viegradu, koji je postao
nadeleko poznat po romanu Na Drini uprija, nobelovca Ive Andria.
Agresijom Srbije i Crne Gore na BiH, 1992. godine, istona Bosna i regija
du Drine, tj. Podrinje, postaje od strateke vanosti za Srbiju i njene
separatistike sunarodnjake u BiH, koji su imali plan pridruiti srpske
dijelove BiH i druge srpske zemlje, kao to su Krajina (u Hrvatskoj),
Posavina (u sjevernoj Bosni) i istona Hercegovina, s ciljem stvaranja Velike
Srbije (eki 2005, Cigar 1995 i Beirevi 2009). Sa stratekog gledita
velikosrpske politike, osvojiti i pripojiti Srbiji pogranine regije uz Srbiju
bilo je od prioritetnog praktinog znaaja. Meutim, problem u ostvarenju
ovog plana je proizlazio iz jednostavne injenice da su Bonjaci tradicionalno
inili najbrojniji narod u bosanskom Podrinju, bez srpske veine u bilo kojem
od dvanaest podrinjskih opina. Stoga je plan zauzimanja istone Bosne
ve od samog poetka podrazumijevao radikalne demografske promjene kroz
sprovoenje politike istrebljenja Bonjaka od strane vojnih i paravojnih
formacija iz Srbije i Crne Gore, a uz svesrdnu podrku naoruanih grupa
bosanskih Srba mobiliziranih od strane Srpske demokratske stranke i
Jugoslavenske narodne armije. Na poetku agresije, u proljee 1992., gradovi
Bijeljina, Zvornik, Bratunac, Srebrenica, Viegrad, Rogatica, Foa i Gorade
su bili izloeni tekim napadima ovih zdruenih srpskih snaga, a u mjesecima
596
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 597
i godinama koje su uslijedile, gotovo svi Bonjaci su protjerani iz veine

podrinjskih gradova i sela. Masovna pogubljenja, ukljuujui genocid u
Srebrenici u julu 1995., su rezultirala gubitkom oko 30,000 ivota, uglavnom
Bonjaka masakriranih uz rijeku Drinu, uz protjerivanje njih oko 300,000
(RDC 2007).
U ovom radu, fokusirajui se na ljudske dimenzije stradanja u podrinjskom selu Klotjevac1, smjetenom u dolini Drine u opini Srebrenica,
autori tematiziraju genocid u Podrinju mimo pukih statistikih podataka,
elei ukazati na dugorone posljedice genocida na lokalne zajednice i
obine ljude. Za vrijeme agresije, u toku 1992.95., svaka od stotinjak kua
u Klotjevcu je primila vie direktnih pogodaka iz artiljerijskih orua
postavljenih na planinama Tara i Zvijezda u susjednoj Srbiji, a 108 od 314
stanovnika sela je ubijeno u agresiji i u toku okupacije. Ono to slijedi je
osvrt na putovanje u Klotjevaconaj geografski, ali i onaj povijesni i
apstraktni za koji je jo uvijek vezan identitet Klotivljana (itelja Klotjevca)
raseljenih diljem svijeta kao rezultat rata. Cilj koji su sebi autori ovog rada
zadali jeste - kroz meusobno povezane prie i sjeanja o ivotu i stradanju,
kroz odravanje i prenoenje zaviajne kulture i obiaja, kroz komemoracije
i sve ono to je inilo i ini identitet Klotivljana - ponovno ispisati identitet
Klotjevca u bosanskom krajoliku, koji se, nakon rata, nalazi ne samo u dolini
Drine, ve i u Sarajevu i Tuzli, Berlinu i Malmoeu, Melbourneu i St Louisu,
te mnogim drugim mjestima diljem svijeta, kao i u virtualnom svijetu
interneta.
Ponovni susret
Halid je jedan od preivjelih i raseljenih itelja Klotjevca. Kada je,
10. jula 2009. godine, sletio na sarajevski aerodrom, iza sebe je imao vie
od 20 sati letenja. Na aerodromu ga je ekao njegov roak Omer, interno
raseljena osoba i nezaposleni hemijski ininjer. Ispred njih je, do njihovog
konanog cilja toga dana, bilo vie od etiri sata vonje u Omerovom
dvadesetogodinjem golfu. Omer i Halid se nisu vidjeli otkako je Halid, sada
Klotjevac je takoer ponekad pisan i izgovaran kao Klotivac i Klotijevac.
597
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 598
otac tri sina, prije 10 godina emigrirao u Australiju u okviru humanitarnog

useljenikog programa Australije. Omer mu se pokuao pridruiti, ali je
njegova molba za useljenje bila odbijena. Kada su se prepoznali u guvi na
aerodomu pohitali su jedan prema drugom i vrsto se zagrlili, skoro
univerzalna slika susreta na bilo kojem aerodomu na svijetu. Nakon
uobiajenih pitanja o zdravlju i familiji, razgovor je nastavljen vie specifinim pitanjima: Jesu li pronali jo nekog od naih? Ikakvih vijesti o
Senadu? Ova potonja pitanja su se odnosila na ekshumaciju i identifikaciju
mukaraca strijeljanih prije 14 godina u srebrenikom genocidu.2 Senad je bio
Omerov jedini brat i Halidov kolski drug - jedan od vie hiljada nestalih
podrinjskih Bonjaka koji jo nisu pronaeni i pozitivno identificirani,
ukljuujui i mnoge druge Halidove i Omerove roake koji su pobijeni u
srebrenikom genocidu 1995.
Meutim, Omera i Halida vee mnogo vie od zajednike tragedije.
Oni dijele sjeanja na zajedniko djetinjstvo i istu sentimentalnu vezanost za
Klotjevac, svoje selo na obali Drine, koje je potpuno uniteno za vrijeme
agresije izmeu 1992. i 1995. godine. U svojim sjeanjima, Omer i Halid
uvaju uspomene na duge, bezbrine ljetne raspuste koje su redovno
provodili na Drini u svom zaviaju. U sjeanja su im se zauvijek urezali isti
obiaji i rituali, isti ljudi i njihovi prepoznatljivi nadimci, iste lokalne prie i
anegdote prenoene usmenim putem s koljena na koljeno. U sjeanjima su
takoer mogli jo prizvati mirise raznih lokalnih jela, suenih ljiva, pekmeza
od jabuka to se kuha u vruim bakrenim kazanima i sve posebne mirise
godinjih doba u svom rodnom kraju, te sve poznate znamenitosti sela kao
to su kue, drvee, stijene i izvore koji su inili osjeaj pripadnosti mjestu i
definirali zaviaj kojem su neko pripadali - zaviaj sainjen od ljudi, mjesta,
lokalnih pria i obiaja. U ovakvoj zaviajnoj zajednici, suptilne, a ponekad
i ne tako suptilne promjene koje bi nova vremena donosila sa sobom, su se
2
O optunicama, presudama i informacijama o genocidu u Srebrenici, takoer

pogledati predmete Meunarodnog krivinog suda za ratne zloine poinjene u bivoj
Jugoslaviji (International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia), Case Information
Sheet (IT-95-5/18), Karadzic and Mladic, available at: http://www.un.org/icty/glance
/karadzic.htm; Case Information Sheet Krstic (IT-98-33) Srebrenica-Drina Corps,
available at: http://www.un.org/icty/cases-e/cis/krstic/cis-krstic.pdf i Case Information
Sheet Erdemovic (IT-96-22) Pilica farm, available at: www.un.org/icty/cases-e/cis/
erdemovic/cis-erdemovic.pdf
598
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 599
doivljavale kao varijacije na istu temu, a ne radikalni raskid sa znanom

prolosti i pretpostavljenom budunosti. Meutim, nakon 1992. godine, osim
onog pohranjenog u sjeanjima nekoliko stotina preivjelih, raseljenih
irom svijeta, od klotjevakog zaviaja je ostalo vrlo malo.
Halid i Omer su takoer iekivali susret i s ostalih nekoliko
preivjelih prijatelja iz djetinjstva, koji su tih dana trebali pristii iz raznih
dijelova svijeta, gdje su se skrasili nakon rata: Sakib iz Njemake, Fadil iz
vedske, Sejo iz Austrije i Halo iz Amerike. Ve vie od tri godine, oni
planiraju svoj susret ovoga jula. Bit e to prvi put da se svi nau zajedno na
bosanskom tlu nakon rata.
Kad zaboravi juli

Juli je tradicionalno bio mjesec rezerviran za odmore u BiH. Prije
rata, to je bio mjesec kada bi sve kole i univerziteti ve zapoeli svoj
tromjeseni raspust. Dva velika dravna praznika, 4. juli i 27. juli, dani
antifaistikih ustanaka u Drugom svjetskom ratu, su se javno proslavljali
diljem zemlje. Tokom jula, gradovi bi izgubili vie od polovice stanovnitva:
skoro svako bi otiao provesti neko vrijeme negdje drugdje. Mnogi, pogotovo
oni imuniji, bi pohrlili prema Jadranu. Mnogi studenti, a i znatan dio
gradskog stanovnitva, bi se privremeno preselili u neko od vie od est
hiljada bh. sela, posjeujui roditelje, rodbinu i prijatelje, te proveli bar dio
svojih odmora pomaui pri branju voa, koenju i sakupljanju trave i slinim
poslovima koji su zahtijevali vie ruku kako bi bili zavreni na vrijeme.
Vremena su se promijenila, ali stotine hiljada raseljenih Bosanaca i
Hercegovaca, koji, manje ili vie redovno, posjeuju BiH u toku evropskog
ljeta, su reinventirali juli i svoje odmore u skladu sa sjeanjima na predratna
ljeta. Oni dolaze iz udaljenih mjesta poput Melbournea, Atlante, Stockholma
i Hamburga. Mnogi, prije svega, dolaze kako bi posjetili mjesta svojih
roenja, svoje unitene zaviaje. Neki su, na ruevinama izgorjelih domova,
sagradili vikendice u kojima stignu boraviti petnaestak dana, esto samo
jednom do dva puta u nekoliko godina. Drugi opet, u svoje dvadesetodnevne
posjete BiH, redovno uvrste nekoliko dana na Jadranu, vie zbog nostalgije
za prolim vremenima nego zbog stvarnog odmora.
599
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 600
Ali za Halida, Omera i hiljade raseljenih Podrinjaca iz srebrenikog

kraja, juli je zauvijek izgubio svoje stare konotacije i atraktivnosti kao mjesec
za oputanje i odmor. Za njih, juli je mjesec genocida i alovanja, povezan s
dogaajima koji su se zbili jula 1995., kada je sigurna zona Ujedinjenih
nacija Srebrenica zauzeta od srpske vojske i vie od 8.000 bonjakih
mukaraca i djeaka sistematski pogubljeno (Federalna komisija za nestale
osobe 2005). Od 2003., svakog 11. jula se u Memorijalnom centru u Potoarima, na mjestu gdje su rtve bile odvojene od svojih najmilijih i
odvedene na polja smrti od strane srpskih vojnika, odravaju komemoracije
i ukop identificiranih tijela pronaenih u masovnim grobnicama. Svakog 11.
jula preivjeli iz Srebrenice i mnogi ljudi iz cijele zemlje, regije i svijeta
prisustvuju komemoraciji i denazi.3 Dok su veina prisutnih na komemoracijama i denazama u Potoarima izravno vezani za genocid u Srebrenici,
ili indirektno istinski dirnuti veliinom ove ljudske tragedije, za neke lokalne,
regionalne i meunarodne politiare ova tuna manifestacija je postala
politika moda i foto - prilika za politiki marketing. Tako je i prisutnost
biveg amerikog predsjednika Billa Clintona, na prvoj komemoraciji u
Potoarima 2003. godine, bila protumaena od mnogih kao politiki in koji
je stigao prekasno da bi promjenio bilo ta za rtve Srebrenice. Tragedija koju
je Clinton mogao sprijeiti (Lippman 2006 i Vulliamy 2005).
Jedanaestog jula 2009. godine, na mezarju u Potoarima, Halid i
Omer su se sastali sa Halom, Sejom, Sakibom i Fadilom kako bi, zajedno s
nekih 50,000 prisutnih, klanjali denazu i izrazili svoju suut i potovanje
rtvama genocida, meu kojima su bili i mnogi njihovi roaci i prijatelji.
Na njihovim licima moglo se jasno proitati da su bili svjesni injenice da je
ovo mogao biti i dan njihova ukopa, te da su samo igrom sluaja oni preivjeli
za razliku od pet stotina onih ija su tijela toga dana leala u, naizgled
beskrajnom, nizu zelenih lijesova poloenih na travi. U njihovim oima se
takoer mogla proitati duboka tuga, a nijemi izrazi njihovim lica su govorili
o onome to je u psihologiji poznato kao osjeaj krivnje preivjelih. Mnoga
od proitanih imena rtava, koje su pokopane toga dana u Potoarima, su
pripadala lanovima istih familija: sinovi i oevi, braa i roaci su noeni u
dugom nizu lijesova do svjee iskopanih raka gdje su konano poloeni jedni
pored drugih.
3
600
Denaza/e - muslimanski pogreb.
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 601
Kolektivni pogreb za rtve genocida je tjerao na razmiljanje o

njihovim zadnjim trenucima tog traginog jula 1995., kada su mnogi potraili
spas u UN-ovoj bazi u Potoarima, veina porodica odluna da ostanu
zajedno do kraja i ne razdvaju se jedni od drugih. U masi od vie hiljada
oajnih mukaraca, ena i djece, ljudi su mahnito dozivali imena rodbine
zarobljene u guvi i meteu. A onda je doao najdramatiniji i najsramotniji
trenutak u povijesti UN-a kada su nizozemski UN vojnici pasivno stajali
dok su srpski vojnici selektirali mukarce i djeake, naredivi im da ostave
sve svoje stvari iza sebe, dok su ih odvajali od njihovih familija. Majke su
oajniki pokuavale spasiti svoje maloljetne sinove dok su ih srpski vojnici
otimali iz njhovih ruku. Potrpani u desetine autobusa, iekujui daljnju
sudbinu, stotine oeva, sinova i brae drali su se za ruke, jedina utjeha koju
su mogli pruiti jedni drugima. Pretrpani autobusi su ih razvezli po skladitima
i poljima smrti oko Bratunca, Kravice, Zvornika, Pilice... (Rohde 1997; 1998).
Nekoliko preivjelih su dali detaljna svjedoanstva o tim posljednjim
trenucima. Srpski vojnici, koji su uestvovali u zloinima, su takoer dali
detaljne opise svojih zlodjela, ukljuujui i amaterske video zapise strijeljanja.
Draen Erdemovi, prvi haaki osuenik za genocid u Srebrenici, je, iz
perspektive lana strijeljakog voda, opisao svoje sudjelovanje u ubistvima
20 autobusa zarobljenih civila iz Srebrenice, na vojnoj farmi u Pilici. Pred
sudom u Den Haagu je priznao da su mnoge rtve bile starije osobe i
maloljetni djeaci te da niko nije pokuao pobjei (Drakuli 2004). Hiljade
tijela ekshumiranih iz masovnih grobnica oko Srebrenice i njihova obrada
od strane forenzikih antropologa, su potvdila Erdemovieve navode i
injenicu da su mnogim rtvama ruke bile vezane icom prije strijeljanja
(Samarah 2005).
Jula 2009. godine, kao i prethodnih nekoliko godina, posredstvom
bh. satelitske televizije NTV Hayat, raseljeni Podrinjci diljem svijeta su, u
svojim novim domovima, mogli gledati obred denaze u Potoarima i, na
taj nain, posredno, sudjelovati u svojevrsnoj globalnoj alosti, koja je
bukvalno prevazilazila granice mnogih drava. U nedostatku popisa imena
rtava prije komemoracije, mnogi su zabrinuto iekivali da uju imena
svojih roaka i poznanika. U dnevnom boravku svoje kue u St Albansu,
prigradskom naselju u Melbourneu, u Australiji, Omerov nekadanji kolski
drug Suad je gledao direktan TV prijenos denaze u Potoarima. Na
Omerovom mobilnom telefonu u Potoarima se ukazala SMS poruka: Hoe
li biti pokopan iko koga ja poznajem?
601
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 602
Upravo su proitali ime naeg druga Fajke iz osnovne kole. Omer

mu je odgovorio. Sjea ga se? Sjedio je u drugom redu na lijevoj strani u
uionici? Bio je br. 2 u Dnevniku, odmah iza svog roaka Alije Avdia?
Da, on je bio najbolji matematiar - Suad je uzvratio SMS - nisam
ni znao da je ubijen.
Uslijedilo je itanje nekoliko imena ljudi iz Klotjevca, ali ne i ime
Omerovog brata, Senada, niti Halidovih mnogobrojnih bliih roaka. Ovog
11. jula su proitana imena Ahmeta, Demala, Devada, Demila i Islama,
pripadnika tri generacije iste obitelji i Halidovih, Fadilovih i Sakibovih
daljnjih roaka. Zajedno s Omerom, Sejom i Halom oni su se progurali kroz
gomilu ljudi prema naprijed kako bi pomogli nositi pet lijesova. U tom su
se trenutku osjeali blie jedan drugom i svojim ubijenim roacima vie nego
ikada prije.
Putovanje kroz povijest unitenog zaviaja

Kasnije tog poslijepodneva, nakon denaze i komemoracije, Omer i
njegovi gosti iz inozemstva su zajedno nastavili put u svoje nekadanje
selo, tj. na mjesto gdje je selo nekada postojalo. Vozili su se cestom koja se
nakom 1992. rijetko koristila, a koja je u predratna vremena povezivala niz,
uglavnom bonjakih, sela i zaselaka du Drine. Sa selima pretvorenim u
zarasle ruevine, bez ljudi, cijelo podruje je bilo gotovo nemogue
prepoznati. Samo je Drina isto izgledala.
Prije nego to je potpuno uniten kao ljudsko naselje, u agresiji na
BiH 1992.-1995., Klotjevac je bio poznat po ljepoti drinskoga jezera,
Klotjevakoj klisuri i otrom vjetru zvanom sopur, koji je s jeseni puhao iz
kanjona Drine prema Viegradu. Smjeten na lijevoj obali Drine, na samoj
granici sa Srbijom, udaljen 28 km od Srebrenice i 48 km od Viegrada,
Klotjevac je tradicionalno bio poznat po svojim hrabrim splavarima i
slikovitim slapovima. Tradicija splavarenja je prekinuta izgradnjom
hidroelektrane Peruac i postankom 56 km dugog akumulacijskog jezera
izmeu Bajine Bate i Viegrada, sredinom 1960-tih. Smjeteno izmeu
planina Suice, na bosanskoj, i planina Zvijezde i Tare, na srbijanskoj strani,
na nadmorskoj visini od 280 metara, jezero je duboko 90 metara, a 24 km
dug kanjon Drine izmeu Klotjevca i epe, dubok izmeu 700 i 1000 metara,
602
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 603
smatra se ne samo najslikovitijim i najljepim dijelom toka Drine nego

je i trei kanjon po dubini u svijetu (nakon kanjona Colorado u SAD-u i
kanjona Tara u Crnoj Gori).4 Stoga ne udi to su prije rata Klotjevac i okolna
sela uz Drinu bili popularna turistika destinacija tokom ljetnih mjeseci.
Prije samoga rata broj vikednica u Klotjevcu se pribliavao broju kua
strarosjedilakog stanovnitva. Vikendai su dolazili s obiju strana Drine
(Srbije i BiH), a preko puta Klotjevca, na srbijasnkoj strani jezera, se nalazio
ljetni kamp studenata Fakulteta fizike kulture Beogradskog univerziteta.
Iako malo poznat izvan Podrinjske regije, Klotjevac ima dugu i
bogatu kulturnu povijest, o emu svjedoe ostaci ilirske, keltske, rimske,
slavenske i otomanske kulture. U samome selu i njegovoj okolici nalazi se
vie desetina dobro ouvanih steaka (Belagi 2004:39). Izmeu dvaju
zadnjih ratova mnogi su steci potopljeni prilikom punjenja akumulacijskog
jezera, a neki su uniteni proirenjem puta i opom nebrigom vlasti. Ostaci
Staroga grada, tj. srednjovjekovne tvrave povrh Klotjevca i predanja o
njegovoj gospodarici Jerinji, dio su usmenih predanja stanovnika Klotjevca,
koje je zabiljeio i Vlajko Palavestra (2004:18993;238240), poznati bh.
etnolog i vjerojatno najvei moderni skuplja narodnih predanja u BiH.
Klotjevac se takoer spominje u radovima britanskog povjesniara Johna J.
Wilkesa (2003), koji je istraivao ostatke ilirske kulture u BiH i koji tvrdi
da je Klotjevac bio razvijeno ilirsko naselje jo u 2. stoljeu p.n.e. Klotjevac
je izmeu I. i II. svjetskog rata opisan u monografiji autora Jovana Deroka
(1939). Gotovo da je vrlo izvjesno da su se neki obiaji iz tadanjeg Klotjevca
nali i u antologijskoj studiji Vere Erlich (1964) Porodica u transformaciji.5
Bogata kulturna povijest Klotjevca je rezultirala u specifinoj
lokalnoj kulturi, u kojoj su predislamska vjerovanja (paganska, bogumilska i
kranska) bila potpuno integrirana u vjerske i narodne obiaje muslimana
Prema informacijama Zavoda za turizam Bajina Bata, Bajina Bata Portal na

www.bajinabasta.com/bbportal/main/river/facts/river_facts_e.html ili http://www.tara.org.
yu/indexeng.html.
5
U opsenoj studiji, koja je obuhvatila 300 sela u raznim dijelovima Jugoslavije, krajem
tridesetih godina XX. stoljea, Vera Erlich opisuje obiteljske i druge obiaje u vie sela u
Bosni i Hercegovini, ukljuujui i mnoge detalje iz muslimanskih sela u Podrinju. Naalost,
zbog anonimnosti studije, imena sela nisu navedena, ali postoje indicije da je dobar dio
opisanih obiaja mogao upravo biti iz Klotjevca i okolnih sela.
603
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 604
Klotjevca, koji su inili stopostotno, autohtono stanovnitvo sela do 1992.

godine. Npr. za sunih godina su se uile kine dove6 i polijevali vodom
steci, a mala djeca su poticana na pla za vrijeme obreda kako bi se Bog
smilovao i prekinuo suu.7 Bez obzira na potovanje i odravanje svoje
predislamske duhovne i materijalne tradicije itelji Klotjevca su bili poznati
po svojoj bijeloj damiji, koja je vie puta iznova graena i dograivana, i u
kojoj su se redovno odravali vjerski obredi, a damija bila sreditem
duhovnog i socijalnog ivota sela, pogotovo petkom, kad bi na dumu
namaz8 dolazili mukarci iz Klotjevca i okolnih sela, razgovarali, dijelili
informacije, ugovarali poslove.
Stanovnici Klotjevca su nalazili zaposlenje najee u industriji u
opinama Srebrenica, Bratunac i Viegrad, ali i preko Drine, u Srbiji, u Bajinoj
Bati, Uicu, Beogradu i drugim mjestima tadanje Jugoslavije, kao i na
privremenom radu u Austriji i Njemakoj. Mnogi Klotivljani, pogotovo
generacija nakon Drugoga svjetskog rata, zavrili su srednje, vie i visoke
kole, a nemali broj je bio na istaknutim mjestima u privredi, obrazovanju i
politici u lokalnoj regiji i diljem zemlje.
Prema zadnjem popisu stanovnitva iz 1991. g. Klotjevac je - zajedno
s okolnim, gravitirajuim selima Prohii, Urisii i Sejdinovii - ukupno imao
1047 stanovnika, od kojih su osim 14 Srba svi bili Bonjaci (Dravni zavod
za statistiku 1991). Sam Klotjevac je imao neto preko treine stanovnika, a
bio je sredite za okolna sela jer se u Klotjevcu nalazila osnovna kola
(do 5. razreda), ambulanta, poljoprivredna zadruga, trgovine, autobusna
stanica i rijena luka. Osim toga, Klotjevac je bio poznat po svojim sijelima,
igrankama, pilavima i teferiima.
Dova/e grupne islamske molitve.

U svom dokumentarnom filmu o stecima Zehrudin Isakovi je zabiljeio gotovo
identian obred u hercegovakom selu Jezero kraj Uloga. Osim ovakvih i slinih rituala
lokalnog stanovnitva u Klotjevcu, brojni dani u godini, tzv. godovi kao Vodena Marija i
Ognjena Marija su bili dani u kojima se odreeni poslovi nisu radili, npr. poslovi koji
ukljuuju kopanje zemlje ili muenje vode.
8
Duma namaz sredinja zajednika molitva muslimana petkom u podne.
7
604
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 605
Integracija autsajdera
U Klotjevcu, kao i u drugim selima i ruralnim zajednicama irom
BiH, meuetniki i meureligijski brakovi nisu bili uobiajeni kao u urbanim
podrujima (Bringa 1995 i Sivric 1982). Dok se starija generacija Klotivljana
iskljuivo enila unutar svoje etnike i vjerske skupine, pripadnici generacija
nakon Drugoga svjetskog rata su se nerijetko enili i izvan svoje vjere i
nacije. Iako je veina brakova i dalje ostala preteno endogamska u
etnikom smislu, mjetani Klotjevca su takoer bili u branim vezama s
pripadnicima Hrvata, Srba, Albanaca i Nijemaca. U skladu s dugom tradicijom kulturne ukljuivosti, u Klotjevcu je znatan broj ljudi - iz bosanskih
gradova kao to su Srebrenica, Bratunac i Sarajevo, ali i onih iz unutranjosti
Srbije, ukljuujui i Beograd - kupio zemljite od mjetana i izgradio
vikendice. Na taj nain su tipino pravoslavna srpska imena kao to su
Dragan, Zoran i iko upisana u registar lokalnih zemljoposjednika, ako ne
kao stalnih, onda svakako kao ravnopravnih stanovnika sela nekoliko mjeseci
svakoga ljeta.
Unitenje Klotjevca
Ni domainska dobrodolica turista ni integracija srbijanskih graana
u lokalne zemljoposjednike, kao ni duga povijest kulturne ukljuivosti i
sekularizma nisu potedjeli Klotjevac da bude proglaen opasnim uporitem
muslimanskih fundamentalista i ustaa od strane srpske propagande u
ranim 1990-im. Propaganda i poziv za osloboenje Klotjevca su dolazili s
druge strane Drine, iz Srbije, jo 1990. godine (Mai 1999). Oslobaenje
je usljedilo, kako se preivjeli iz Klotjevca jo jasno sjeaju, bez slubene
objave rata, jednog dana u maju 1992., kada je teka artiljerija s platoa planine
Tare, u susjednoj Srbiji, zapoela granatiranje sela i okolnih zaselaka. Do
kraja 1992. godine, dvanaest stanovnika Klotjevca, znaajan udio stanovnitva sela, su bili ubijeni granatama i snajperskom vatrom iz Srbije. Meu
rtvama je bilo osoba raznih starosnih dobi, od destogodinje djece do
starijih osoba.
Kraj maja i poetak juna 1992. su ostali zapameni po dolasku u
Klotjevac vie stotina izbjeglica iz podrinjskih gradova i sela koja su bila
605
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 606
napadnuta od srpskih vojnih i paravojnih formacija. Izbjegli su sa sobom

donijeli prie o stravinim zloinima poinjenim u njihovim mjestima.
Do ljeta 1992. Klotjevac i veina srebrenike regije, koja je u to vrijeme
predstavljala najveu slobodnu teritoriju pod kontrolom legitimnih bh.
vlasti, su postali potpuno odsjeeni od ostatka zemlje i vanjskog svijeta.
Meutim, u toku godine, slobodna teritorija na istoku zemlje se poela
rapidno smanjivati usljed ofanzive pokrenute od strane srpske vojske koja je
ukljuila tri korpusa iz Srbije: iz aka, Uica i Novog Sada (eki 2005).
Cilj ofanzive je bio jasan i brutalan. Nakon to je svaka bonjaka
kua u selima na bosanskoj strani Drine pretrpjela viestruke pogotke
granatama, srpski tenkovi i pjeadija su preli iz Bajine Bate u Skelane i
dovrili zavrnu fazu okupacije srednjeg Podrinja, uz ubijanje i protjerivanje
preostalih bonjakih stanovnika, pljakanje svega od vrijednosti, te
proglaenjem ovog dijela BiH Republikom Srpskom (RS). Kad su Srbi
zauzeli zaselak Prohii, udaljenog samo jedan kilometar od Klotjevca, te
intenzivirali granatiranje sela, stanovnici i izbjeglice iz Klotjevca su bili
prisiljeni napustiti selo i potraiti utoite u gradu Srebrenici.
Nakon to je Klotjevac bio ispranjen od svojih stanovnika, etnici iz
Srbije su napokon uli u selo, popalili kue i unititi sve na to su naili. Prije
naputanja sela, etnici su minirali cijelo podruje, a nakon toga redovno
nastavili slati teko naoruane patrole koje su postavljale zasjede i ubijale
oajne i gladne ljude koji su dolazili iz udaljene Srebrenice u potrazi za
hranom u ovom nekad prosperitetnom selu. U sljedee dvije - i - pol godine,
preivjeli iz Klotjevca su bili jedna od brojnih skupina izbjeglica koji su
potraili sklonite u Srebrenici. Ovaj drevni bosanski gradi je vrlo brzo bio
prenapuen izbjeglicama iz podrinjskih sela i gradova koji su bili pod
napadom ili okupirani od srpske vojske. Od predratnih 6.000 ljudi, broj
stanovnika Srebrenice se popeo na vie od 40.000, te gradi nije imao ni
sredstava ni infrastrukture da se nosi s tolikim brojem stanovnika (Sudetic
1998). Opkoljeni i pod stalnim artiljerijskim napadima srpske vojske, te s
akutnim nedostatkom hrane i lijekova, beznadeno stanje naroda Srebrenice
je rezultiralo proglaenjem Srebrenice kao prve sigurne zone UN-a (Rohde
1998; 1998) suprotno izriitim stavovima Rezolucije 819. Savjeta sigurnosti
UN od 16. aprila 1993.9 Poetkom 1993., grad je demilitariziran, to je
9
S. eki, M. Kreso i B. Maci, GENOCID U SREBRENICI SIGURNOJ ZONI UN,

jula 1995, knjiga 3, Srebrenica 1995, Sarajevo 2000, paragrafi 52. do 58.
606
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 607
zapravo znailo da su branitelji morali predati kanadskom bataljonu UN-a i

ono malo oruja koje su imali, dok takvi uvjeti nisu obavezivali Srbe koji su
opsjedali Srebrenicu. Naprotiv, ohrabreni UN-ovim nedostatkom predanosti
da im se suprotstave srpske postrojbe su, po dolasku UN-a u Srebrenicu,
uvrstile svoje pozicije i ule jo dublje u demilitariziranu enklavu (Nuhanovi
2005; Suljagi 2005).
Odlaskom kanadskog kontingenta UNa i dolaskom nizozemskog
bataljona na njihovo mjesto, humanitarna i sigurnosna situacija u Srebrenici
se pogoravala iz dana u dan (Nuhanovi 2005). Poetkom jula 1995., srpske
vojne snage pod izravnim zapovjednitvom zloglasnog generala Ratka
Mladia, su pokrenule iznenadnu ofenzivu protiv enklave, te je ubrzo potom
i kompletno zauzele (Honig i Both 1997). Ohrabrena potpunim nedostatkom
otpora od strane nizozemskog bataljona, srpska vojska je 11. jula opkolila
bazu UN-a u Potoarima, gdje su hiljade ljudi iz Srebrenice pokuali pronai
zatitu. U genocidu koji je uslijedio, Klotjevac i okolni zaselci Prohii,
Urisii, Karaii, Sejdinovii i Ljeskovik su izgubili oko 300 ljudi, odnosno
treinu njihove ukupne populacije (Kulenovi i Sulji 2006). Ubijeni su bili
starosne dobi u rasponu od djeaka od trinaest godina do starijih osoba u
sedamdesetim godinama.
Prisilno preseljavanje
Iako je, za najvei broj protjeranih Podrinjaca, njihov privremeni
status raseljenih lica u Federaciji, uglavnom u i oko Sarajeva i Tuzle,
vremenom postao manjevie trajna raseljenost, hiljade njih je takoer
emigriralo diljem svijeta, u vedsku, SAD i Australiju (Sulji, ozi i
Halilovi 2010). Mnogi su ve odbacili snove o povratku u svoja unitena
mjesta. Prva generacija, koja je pretrpjela najvee gubitke, nema ni
vremena ni emotivne snage da se vrati na zgarita svojih domova i zapone
ivot ispoetka bez svih onih koji su nekad inili mjesta time to su bila.
Druga generacija, oni koji su bili premladi ili neroeni u vrijeme zloina, su
pronali nova, sigurnija mjesta pod suncem tamo gdje ine etniku veinu u
BiH, ali i u mnogim drugim mjestima od polarnog pojasa Skandinavije do
udaljenih predgraa Melbournea ili St Louisa. Ali, bez obzira na fiziku
udaljenost od mjesta koje je nekada bilo dom, preivjeli i dalje ine sastavni
607
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 608
dio svoje pojedinane i kolektivne tragedije. Posjeta raseljenim mjetanima

Klotjevca na njihovim novim adresama u Sarajevu ili Tuzli, Berlinu ili
Malmoeu, Melbourneu i St Louisu, otkriva istu sliku te zajednike tragedije.
Okrueni fotografijama nestalih oeva, mueva, sinova i brae, razgovori
neminovno vode na teme o nestalim, masovnim grobnicama i identifikacijama posmrtnih ostataka nedavno ekshumiranih rtava genocida.
Prisilno raseljavanje preivjelih iz Klotjevca i mnogih drugih
mjesta diljem BiH je globalno u geografskom smislu, transnacionalno u
politikom i trans - lokalno u iskustvenom pogledu (Halilovich 2010).
Uspomene na mjesto roenja i odrastanja, gdje se porodini korijeni proteu
kroz stoljea unazad, nesumnjivo utjee na osobni i grupni osjeaj identiteta
protjeranih osoba. Iako je znano da su sva mjesta, kao sociokulturne
kategorije, podlona promjenama te kao takva nisu statina, subjektivni
osjeaj povijesnog kontinuiteta je kljuni aspekt kolektivnih socijalnih
identiteta (Halbwachs 1992). Osjeaj pripadnosti takvim lokalnim mjestima,
koja su u agresiji doslovno unitena, nadilazi stvarno (ne)postojanje tih
naselja. Ja sam iz Klotjevca i jedino tamo potpuno pripadam, bez obrira to
to mjesto vie ne postoji, saeo je Omer, potvrujui svoju privrenost
mjestu gdje se rodio i ivio prije rata. I mnogi drugi preivjeli Klotivljani
dijele ove Omerove osjeaje kolektivne pripadnosti svom mjestu. Mnogi,
poput Omera, koji su pronali trajno stambeno rjeenje u drugim dijelovima
BiH, iako su sa svojim narodom, jo uvijek sebe smatraju Klotivljanima,
Podrinjcima, Srebrenianima i osjeaju se raseljenima, iskorijenjenima i
otuenima iako ive u okviru svoje domovine. Takav osjeaj, ak u veoj
mjeri, imaju i oni koji su raseljeni izvan BiH.
Bez obzira na njihova nova mjesta, identificiranje Klotivljana sa
svojim selom je puno vie nego stvar subjektivnog osjeaja. Njihov kolektivni
identitet se odrava i odraava i kroz niz praktinih aktivnosti i obiaja iz
zaviaja, kao to je, npr., oivljavanje tradicionalnih moba (radnih akcija)
i komunalne solidarnosti meu povratnicima u Klotjevac, ali i onima koji
su se raselili, kao i gotovo ritualna hodoaa raseljenih Klotivljana u svoje
bive mjesto - posjete koje podsjeaju na nekadanje teferie i pilave
(tradicionalne sveanosti) koji su se nekad odravali u selu.
Zbog prisilnog raseljavanja, Klotjevac je deteritorializiran i postao
je svojevrsna trans - lokalna zajednica koja je rasprena diljem svijeta, ali
koja se ipak odrava. U vedskoj, naprimjer, koristei prepoznatljiv lokalni
608
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 609
dijalekt, Fadil odrava trans - lokalni identitet Klotivljana kroz posebne

chat-rooms i preko Facebook-a na internetu, gdje se sastaje i razmjenjuje
vijesti sa svojim bivim komijama koji sada ive u 16 razliitih zemalja,
rasutih na tri kontinenta. Na ovaj nain se odrava identitet i tradicija vezana
za mjesto koje, u fizikom smislu, u velikoj mjeri vie ne postoji. Meutim,
kroz svoje kreativne aktivnosti, koristei nove forme komuniciranja i
druenja, Klotivljani potvruju jedni drugima, a i irem okruenju, da jo
postoje kao zajednica. Dok su Drina i fizika obiljeja Klotjevca jo uvijek
dominantne slike i teme u naracijama lokalnog identiteta, bilo bi pogreno
sugerirati da su rijeka i prirodni poloaj (ili gdje je selo nekad bilo) jedina
referentna taka identiteta prognanih stanovnika Klotjevca. Kao to Feld i
Basso (1996) tvrde, ljudi, a ne puki fiziki okoli, ine mjesto. Tako se rekreira
i odrava Klotjevac: kroz sjeanja, lokalne obiaje i socijalne mree koje se
mogu nai ne samo u istonoj Bosni, na lijevoj obali Drine, 48 kilometra
nizvodno od Viegrada nego i u predgrau St. Albans u Melbourneu, ili u
Hadiima kod Sarajeva, ili u Zagrebu ili gradiu Styeru u Gornjoj Austriji,
ili u St. Louisu, Hamburgu, Utrechtu, rebru, Londonu ...
Povratak u Klotjevac
Dvanaest godina nakon to su bili prisiljeni napustiti svoje mjesto,
preivjeli iz osam porodica su se vratili u potpuno uniteni Klotjevac. Od
osam, lanovi samo etiri porodice stalno ive u selu. Ostali su se, nakon
pokuaja da se pronau u onome to je ostalo od njihovog sela, vratili u mjesta
privremenog boravka u Federaciji. Selo je zauvijek izgubilo, ne samo
veliku veinu stanovnika, ve i sredinju ulogu koje je imalo i odravalo u
svakodnevnom ivotu obinih ljudi kroz svoju dugu povijest. Bez tih ljudi,
pria o Klotjevcu prijeti da postane zaboravljena povijest. Nedavno
naputanje sela od strane povratnika nije bilo toliko rezultat direktne fizike
prisile koliko odsustvo socijalnih kontakata, infrastrukture, kole i drugih
institucionalnih okvira neophodnih za normalan ivot. Uz to, povratnici
imaju duboki osjeaj otuenosti u posrbljenom sistemu, u koji je, protiv
njihove, volje uao njihov zaviaj, a gdje je sve uinjeno kako bi se podsjetilo
Bonjake o njihovoj nepripadnosti Republici Srpskoj.
609
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 610
Sva aktivna i pasivna zastraivanja, meutim, nisu odvratila

ezdesetogodinjeg Duleta Meanovia, prvog povratnika u Klotjevac,
od njegove namjere da se ponovo stalno nastani u svom selu. U genocidu u
Srebrenici, Dule je izgubio obojicu brae i oca koji je imao preko 70 godina.
Izmeu 1995. i 2001. godine Dule je ivio kao raseljena osoba u jednom
selu u blizini Tuzle, i dok su mnogi drugi prognanici potraili sigurnija mjesta
za novi poetak, Dule se odluio vratiti u selo svoga roenja. Duletova
supruga, mlai sin i snaha su ga slijedili. Bilo je jako teko na poetku, i
jo uvijek je, priznaje Dule, ali ovo je jedino mjesto gdje se osjeam kod
kue. Roen sam ovdje i moji preci su ovdje roeni, ivjeli i pokopani. Nikada
vie, ni pod kojom prisilom, neu napustiti svoje mjesto. Dvije godine nakon
to se vratio u Klotjevac, Duletova snaha, udovica jednog od njegove ubijene
brae, koja je takoer ivjela kao raseljena osoba kod Tuzle, se, sa svoja dva
sina u tinejderskim godinama, pridruila Duletovoj porodici. Ohrabreni
povratkom Duletove ire familije, uslijedio je postepeni povratak jo
nekoliko prognanika iz Klotjevca, tako da selo danas broji vie od deset
obnovljenih kua (od nekadanjih stotinjak). U augustu 2006. godine, kada
se u Klotjevcu rodila prva beba nakon 1992, Dule je postao djed. Ostali
povratnici u selo su, uglavnom, udovice i starije osobe, bez djece kolske dobi
- olakavajue okolnosti kod donoenja odluke o povratku, s obzirom da,
nakon rata, ne postoji ni javni prijevoz niti kola u tom podruju Podrinja,
niti bilo kakve mogunosti zapoljavanja. Dok je ponosan da je njegova
unuka prvo dijete poslijeratne generacije Klotjevca, Dule je, s razlogom,
zabrinut za njenu budunost.
Za Duleta, povratak kui nije bio samo fiziko putovanje u poznati
sociokulturni habitat - kako Anders Stefansson (2004:69) pie - jer je taj
habitat u velikoj mjeri nestao s ljudima koji su pobijeni ili raseljeni.
Povratak u lokalni i intimni zaviaj je bio ispunjen pomijeanim osjeajima
pripadnosti i otuenja. S povratkom Duletove obitelji i njihovih malobrojnih
suseljana, ivot u Klotjevcu se nastavio, iako pod radikalno promijenjenim
socijalnim uvjetima, u stalnoj sjeni traumatskih sjeanja i ruevina njihovih
prolih ivota. Meutim, Duletova odluka da se prvi vrati i ponovo oivi
selo mu je donijela veliko potovanje i ugled meu raseljenim stanovnitvom
Klotjevca. Svakog ljeta Dule se susree s mnogima od njih koji dolaze iz
udaljenih mjesta za koja Dule nikada prije nije uo. Njegov stariji sin, Halil,
koji ivi u St. Louisu, posjetio ga je prole godine po prvi put. Dule nije vidio
610
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 611
jednu od svojih snaha, udovicu svog mlaeg brata, koja sa svoje troje djece
ivi u Adelaideu, otkako je napustila selo 1992.
Zahvaljujui donacijama od Europske unije i drugih donatora,
povratnici su bili u mogunosti obnoviti svoje poruene kue. Veina novih
kua su izgraene na periferiji nekadanjeg sela, jer je bilo nemogue oistiti
sve ruevine u nedostatku bagera i ostale potrebne mainerije. Tri od deset
kua su izgraene podalje od ruevina sela, oko dva kilometra od Drine, na
sigurnoj udaljenosti od Srbije, kako povratnici rekoe. Sve kue izgraene
uz pomo donacija izgledaju jednoobrazno, s dvije spavae sobe i osnovnim
sadrajima, u otrom kontrastu sa arolikosti arhitekture po kojoj je selo
nekad bilo poznato. Nasuprot doniranim kuama, mjetani Meho, Alija i
Mirso su, na ruevinama svojih bivih domova, izgradili tri velianstvene
palae s pogledom na jezero. Meutim, ove nove kue predstavljaju vie
simbolian nego stvaran povratak njihovih vlasnika, poto su Alija, Meho i
Mirso, sa svojim porodicama, pretvorili svoje privremeno boravite u
Njemakoj i Nizozemskoj u trajno preseljenje, a u selo navraaju otprilike
jednom do dva puta godinje. ak i tada, neka od njihove djece koja su odrasla
u Hamburgu, Berlinu i Utrechtu nerado im se pridrue.
Za Aliju, koji je izgubio jednog od svojih sinova i zeta, simbolina
vrijednost njegove nove impozantne trokatnice je najbolje saeta u njegovoj
izjavi: elim im [etnicima] pokazati da smo najzad na naoj babovini i
da uvijek moemo sagraditi vee i ljepe kue nego one to su nam popalili.
etnici su ve davno popalili i napustili selo, a podruje Srbije preko puta
Klotjevca, osim studentskog kampa ljeti, je nenaseljeno. No, etnici, kao
snane metafore i slike zla, su i dalje prisutni u svijesti i razgovorima mnogih
mjetana. Nekoliko Srba, vlasnika vikendica, su se vratili i obnovili svoje
vikendice u Klotjevcu i okolini. Dragan, univerzitetski profesor iz Beograda,
provodi barem tri mjeseca godinje u svojoj obnovljenoj vikendici u
Klotjevcu, na parceli koju je kupio od Alije poetkom 1980-tih. Danas vlada
miran suivot izmeu Bonjaka povratnika i Srba vikendaa, koji
nerijetko, sa svojim prekodrinskim gostima, brojno nadmae mjetane.
Meutim, bilo bi pretjerano rei da su stara prijateljstva i uzajamno
povjerenje izmeu Bonjaka i Srba u potpunosti obnovljena, i pitanje je
da li e ikada biti. Mnogi Draganovi dobri prijatelji iz sela su ubijeni ili
raseljeni. Familija Salihovi, naprimjer, s kojom je Dragan imao posebno
dobre odnose, je u potpunosti iskorijenjena u srebrenikom genocidu.
611
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 612
Iako su izgubili povjerenje u svoje nekadanje prijatelje Srbe,

povratnici u Klotjevac su zahvalni mnogim nepoznatim dobroiniteljima iz
udaljenih zemalja poput Australije, Njemake, vedske, SAD i Malezije,
veinu kojih nikada nisu sreli, a koji su im u vie navrata poslali praktinu
pomo. Na primjer, Njemaka nevladina organizacija Bauern helfen Bauer
(Poljoprivrednici pomau poljoprivrednicima) je donirala krave i ovce
povratnicima u Klotjevac. U pruanju i distribuciji pomoi povratnicima u
Klotjevac posebno se istaklo Drutvo za ugroene narode sa sjeditem u
Gttingenu. Druge meunarodne nevladine organizacije su donirale sjeme i
poljoprivredni alat.
Pria koju nam je ispriao Dule Meanovi je jedna od mnogih
koje ilustriraju kako RS vlasti nastavljaju s diskriminacijom povratnika i
onemoguavaju im egzistenciju baziranu na njihovu radu. Dule ima 100
ovaca, ali mu vlasti RS-a ne doputaju izvoz u Federaciju niti Duletove
muslimanske ovce imaju kupce u RS-u. Srbija, udaljena na pukomet kako
su to na svojim ivotima ve osjetili itelji Klotjevca, takoer je nedostino
trite za Duletove ovce. Kako nam je rekao, iako je ve platio i obavio
veterinarski pregled za svoje stado, Dule eka ve due od godinu dana da
mu RS vlasti izdaju potrebnu dozvolu kako bi mogao plasirati svoje ovce na
trite. Tokom ljetnih mjeseci, najpouzdaniji kupci Duletovih ovaca su
njegovi Klotivljani, koji dolaze iz mnogih mjesta u dijaspori, ili drugih
dijelova BiH, da posjete svoje selo.
Lokalna zajednica u globalnom kontekstu

Pored povratnika i preivjelih mjetana, Klotjevac se takoer
oivljava i rekonstruira i kroz ukljuivanje autsajdera u drutvene
aktivnosti, obiaje, komemoracije i socijalne mree sela. Ovo je bio sluaj i
sa 23 australska studenta, koji su, u julu mjesecu 2007. godine, u sklopu
studijskog putovanja, koncipiranog od autora ovoga rada i organizatora
Naune konferencije o genocidu u Srebrenici, proveli deset dana u selu, kako
bi, iz prve ruke i na licu mjesta, saznali o posljedicama genocida na lokalne
zajednice u BiH (Halilovich 2008).
Nakon prelijetanja vie od pola svijeta i viesatnog putovanja
autobusom od Sarajeva do Srebrenice, do svoje krajnje destinacije studenti i
612
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 613
njihovi predavai su iz Srebrenice doputovali u starom, predratnom

autobusu, iji je voza (koga emo nazvati Ilija) bio jedan od bosanskih
Srba porijeklom iz blizine Klotjevca. Vonja autobusom duboko kroz
podruje, koje je sada istoni dio Republike Srpske, je bila prva takve
vrste u zadnjih petnaest godina. Kako nam je ispriao, Ilija je bio voza i
posljednjeg autobusa na toj relaciji, sada ve davne 1992. U toku vonje,
Ilija je s nostalgijom priao o predratnim vremenima i o tome kako je ova
vonja u Klotjevac i njegov povratak kui. Prije rata, objanjavao je svojim
putnicima iz daleka, njegov posao vozaa autobusa je bio potovan. Sada je
izgubio i svoj status i ugled. Ranije je njegovo ime neto znailo, bio je
cijenjen u zajednici i bio na dobrom glasu. Sada je nepoznat. (Ili jo gore,
on izgleda kao da je implicirao, kako je sada poznat i na loem glasu.)
Sam dolazak u Klotjevac, kao i putovanje kroz mjesta gdje su nekad
bila sela, na putu od Srebrenice do Klotjevca, bilo je posebno emocionalno
iskustvo i konfrontacija s veliinom tragedije kroz koju je ovaj dio BiH
proao. Sve je izgledalo kao da je rat tek stao, ili jo traje. Na mjestima nekadanjih sela i zaselaka stajala su zgarita, zarasle ruevine nekadanjih
domova uz tek poneki trag ivota. U mnoga od ovih sela niko se nije vratio
ili imao vratiti. Onih nekoliko starijih osoba, povratnika na koje smo naili, s
uenjem su gledali autobus pun mladih ljudi. Takvu sliku nisu vidjeli vie
od 15 godina i vjerojatno ih je podsjetilo na vremena kada su ovim selima
redovno, vie puta dnevno, prolazili aki, radniki i putniki autobusi.
Konano, krivudava zaputena cesta je zavrila na naoj krajnjoj
odrednici, u Klotjevcu. Klotjevac je izgledao nadrealno; prirodna harmonija,
satkana u mozaiku od plavozelene vode jezera, zelenilo drvea, svjeeg
zraka i velianstvenog kanjona, bila je u potpunom kontrastu i kontradikciji
s ruevinama kua, koje su zjapile bez ivota i opominjale da se ovdje neto
strano dogodilo. To je bila slika genocida; pred nama je bila stvarnost jedne
ubijene lokalne zajednice, uniteni neiji domovi i ivoti. Ovako je dakle
izgledao (jo) jedan lokalni genocid, kako RS premijer Milorad Dodik
redovno hipokritiki reducira genocid poinjen u BiH.
Autobus je stao ispred kue povratnika Deme, gdje smo, od grupice
povratnika, doekani s mjeavinom uzbuenja i zaprepaenosti. Kako to
da nas je Ilija dovezao?, zapitao se Huso, bonjaki emigrant u Nizozemskoj
u posjeti Klotjevcu s lanovima svoje porodice.
613
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 614
Preivljelim Klotivljanima Ilija je bio itekako poznat. Svi su se jo

jasno sjeali kada su, u aprilu 1992., Ilija i jo dva srpska predstavnika, u
svojstvu posrednika srbijanskih paravojski, doli u Klotjevac, sazvali sastanak
i mukarcima okupljenim ispred Demine kue dali ultimatum da predaju
svo oruje do podneva sljedeeg dana, kada e se pregovarai vratiti uz
vojnu pratnju da pokupe oruje. Taj Ilijin in je zapamen kao izdaja njegovih
komija Klotivljana i besramno ponienje uglednih mukaraca sela; tri
lokalna Srbina su zahtijevali da se vie od 100 bonjakih mukaraca
predaju vojnim snagama s druge strane granice, iz Srbije! Okupljeni
Klotivljani su odbili ultimatum i rekli Iliji da prenese svojim nalogodavcima
da Klotjevac nikada nee nikoga napasti, ali isto tako se nikada nee nikome
predati. Ova poruka je takoer trebala ostaviti dojam da je Klotjevac dobro
naoruan, a, ustvari, selo je bilo naoruano sa samo petnaestak registriranih
lovakih puaka i municije nedovoljno i za jednu sezonu lova na lisice.
Ilija je tada zaprijetio prisutnim Klotivljanima da njihovo odbijanje
ultimatuma znai rat. Iste noi, Ilija je ukrao komunalni autobus iz Klotjevca
i odvezao ga u Srbiju. Prema onome to mjetani pripovijedaju, Ilija je
nastavio svoju izdajniku ulogu tokom rata, sluei kao vodi srbijanskim
vojnim i paravojnim jedinicama, koje nisu poznavale teren oko Klotjevca.
Takoer je i sam uestvovao u zasjedama u kojima su ubijeni ljudi iz
Klotjevca. U jednu takvu Ilijinu zasjedu, nosei hranu iz Klotjevca za
Srebrenicu 1993. godine, upali su maloljetni brat i sestra iz klotjevake
familije Sulejmanovi. Tom prilikom djevojica je zarobljena dok je njen
brat ubijen. Ona je kasnije razmijenjena i danas ivi u SAD-u. Posvjedoila
je kako je Ilija bio meu vojnicima koji su ubili njenog brata i nju zarobili.
Huso, koji je izgubio obojicu brae u srebrenikom genocidu,
poznaje Ilijinu ratnu prolost. On je toliko bijesan na njegovu prisutnost u
selu da bi ga jednostavno mogao ubiti. Moda je Ilija odgovoran i za smrt
njegove brae? Ilija je izdao i pogazio vrijednosti njihovog zaviaja i
suivota. Za Husu, Ilijino prisustvo u Klotjevcu je uvreda i provokacija.
Husina ljutnja je takoer usmjerena i protiv nas, jer smo mi doli s Ilijom doveli ga u selo, ili je on doveo nas, to i nije vie bilo toliko bitno. Kao i
Huso, Demo, jedan od povratnika koji ivi izmeu Klotjevca i Sarajeva, je
takoer izgubio brata. No, Demin pristup je usmjeren ka smirivanju tenzija
i nekom, bar trenutnom, pomirenju. Dok je za Husu posjeta Klotjevcu dolazak
na odmor jednom godinje, Demo ponovno ivi u selu. On je sagradio svoju
614
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 615
novu kuu, ponovno okupio svoju porodicu i pokuava uspostaviti neku

normalnost u svoj ivot. On prilazi i rukuje se s Ilijom, iako i on ivi s mnogim
nerijeenim pitanjima vezanim za deavanja izmedju 1992. i 1995. godine.
Npr., jedan od Demin bliskih radnih kolega (Srbin) je, poetkom rata,
odvezao njegov automobil parkiran ispred kue. Ta pria nikada nije
razjanjena, ali je poznata, i prekriva njihove odnose velom srama i izdaje.
No, Demo mora voditi rauna o realnosti dananjice, kao to da ivi gdje
jeste, u skoro potpunoj izolaciji. Za dobro svoje porodice on je prisiljen
pronai nain kako da preivi: ako se, npr., njegova ki razboli on ovisi o
susjedima Srbima, kao to je Dragan, ili Ilija, koji ga mogu prevesti preko
Drine u Srbiju, do Bajine Bate, gdje postoje doktori i bolnice.
Po prvi put u petnaest godina Ilija vidi lica ljudi koji su sudjelovali na
sastanku ispred Demine kue. Dok se rukuje se s jednim od preivjelih,
suoen je s prezirom ostalih. On izgleda pomalo uplaen i zbunjen, nije ba
siguran kako da se ponaa. Za vrijeme vonje autobusom iz Srebrenice nije
prestajao govoriti o tome kako je pomagao ljudima za vrijeme rata, kao da
nas je upozoravao da emo uskoro uti lai o njemu. Moda se stvarno
kajao za ono to je uinio i moda je imao iskrenu potrebu za izvinjenjem i
pomirenjem, barem na nekoj osobnoj ljudskoj razini.
Na politikom i institucionalnom nivou ini se da je jo manje
razloga za optimizam. Za mjetane Klotjevca, tu je uvijek prisutna stvarnost
zvana Republika Srpska, njihova gotovo potpuna izolacija od ostatka
svijeta, ovisnost o dobroj volji susjeda Srba kad je u pitanju pristup lijeenju,
manipulacija EU zdravstvenim regulacijama kako bi se uskratio pristup
njihove stoke tritu, prisutnost mina u umama oko sela, nepostojanje kole,
put do sela u jedva prolaznom stanju, nemogunost zapoljavanja i nedostatak
bilo koje vrste bonjakih drutvenih institucija. Lista potekoa vezanih za
svakodnevni ivot povratnika bi mogla ii u nedogled. I, naravno, sve je ovo
zasjenjeno prisutnou Srbije s druge strane rijeke, ija vlada jo uvijek negira
svoje direktno uee u unitenju Klotjevca, genocidu i agresiji na BiH.
No, posjeta australskih studenata je napravila barem mali pomak i
pozitivne promjene, i to na vie razina. Bez obzira na ishod, omoguila je,
npr., Iliji da se vrati u Klotjevac i susretne licem u lice sa svojim bivim
susjedima, a i oni sa njim. Svi prisutni, ukljuujui i Iliju, su se nali u situaciji
u kojoj su pokuali nai neto pozitivno u ovom neplaniranom susretu, ako
nita drugo onda da je Ilija dovezao u Klotjevac dobrodole goste iz Australije.
615
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 616
Za neke povratnike, kao to je Huso, to je moda bilo i previe, ak potencijalno i opasno za Iliju i njega samog. Za druge, kao to su Demo, koji
se rukovao s Ilijom i pitao ga za zdravlje, susret je ipak bio na nekoj poetnoj
relaciji komunikacije i mogueg pomirenja.
Drugi lokalni Srbin, Dragan, univerzitetski profesor, Beograanin
s manje-vie stalnim boravkom u svojoj vikendici u Klotjevcu, oito
zaintrigiran ovom neoekivanom posjetom selu, bio je gostoljubiv. Inzistirao
je, naprimjer, da provoza australske goste u svome amcu uz kanjon Drine te
pozvao svoje kolege sa srbijanske strane da mu ustupe jo jedan motorni
amac jer svi gosti nisu mogli stati u jedan amac. Studentski boravak je
otvorio proces komunikacije izmeu profesora iz Beograda i povratnika u
selo, koji su dotad bili prilino hladni i distancirani. Na trenutak je djelimino
nestalo nepovjerenja i svi su eljeli biti dobri domaini svojim gostima
izdaleka. Tako je npr. Dragan ispriao kako su Srbi zapalili i njegovu vikendicu te o tuzi koju osjea kad vidi ruevine kua svojih nekadanjih
prijatelja Bonjaka kojih vie nema. On ipak za sve krivi prokleti rat,
Hrvate, Slovence, Nijemce, Amerikance i meunarodnu zavjeru, iako su
mu i rtve i zloinci, bar u Klotjevcu, dobro poznati; meu njima nije bilo
pripadnika niti jednog od naroda koje on krivi za rat.
Boravak studenata u Klotjevcu je naveo povratnike na razmiljanja
ne samo o prolosti nego i o budunosti. Sjeanja na genocid, granatiranja
sela, ubijanja i protjerivanja mjetana su svakako bila prisutna u mnogim
razgovorima s mjetanima, meutim, oivjela su i sjeanja na predratnu
prolost, na duga topla ljeta u Klotjevcu, kada bi selo bilo preplavljeno
gostima i turistima, kada se druilo, veselilo, stvarana nova prijateljstva s
autsajedrima. Mjetani Klotjevca su, bar na trenutak, mogli zamisliti neku
slinu sliku budunosti jer, eto, u Klotjevac su ak, po prvi put, stigli i gosti
iz daleke Australije.
Iz perspektive povratnika, najvaniji aspekt ove studentske posjete,
bila je praktina solidarnost koju su osjetili i potvrda da Klotjevac nije
potpuno zaboravljen i otpisan. Dolazak prvog autobusa u 15 godina je za
njih simbolino znaio povratak ivota u njihovo ubijeno selo. 25 putnika
namjernika s drugoga kraja svijeta, uglavnom mladih ljudi, sa sobom su
donijeli veselje, radost, dobronamjernost i povjerenje, sve one vrijednosti
koje su u Klotjevcu pokuane biti ubijene genocidom. Njihov boravak je,
bar donekle, povratnicima vratio povjerenje u ljude i humanost koju svi
616
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 617
dijelimo. Istodobno je povratnicima pruena mogunost da budu dostojanstveni domaini, kao to su to nekad bili, i prue gostoprimstvo svojim
gostima. Dirljiv rastanak na kraju posjete, uz suze i zagrljaje, bio je najoitiji
izraz neverbalne komunikacije o tome koliko je ova posjeta znaila
povratnicima u Klotjevac i njihovim gostima. Klotjevac vie nije samo
ubijeno i zaboravljeno selo negdje na istoku gdje Bosna poinje (ili je
poinjala?), nego je ponovno postao mjesto u koje se dolazi i koje ima svoje
prijatelje i zaljubljenike.
S ekonomskog i materijalnog aspekta posjeta Klotjevcu je takoer
bila opravdana. Svi povratnici, tj. sva etiri domainstva su bila ukljuena u
pruanje usluga: hrane i spavanja australskim gostima. Za svoje usluge bili
su plaeni po komercijalnim cijenama usluga u veim gradovima u BiH.
To je za njih bio velik novani iznos i osjeali su se nelagodno zbog
naplaivanja gostoprimstva. Pekle su se pite i somuni, kuhale orbe, okretali
janjci na ranju, rotiljale ribe iz jezera, a svi povratnici su bili istodobno i
domaini i gosti na zajednikim rukovima, veerama i sijelima. Ovo je bilo
prvi put poslije rata da su povratnici, na ovaj nain, mogli zaraditi novac
svojim radom u svom selu. Pored konkretne ekonomske, to im je pruilo i
veliku moralnu satisfakciju, a dalo im i ideju o eventualnom preorijentiranju
na seoski turizam. Ono to priroda u Klotjevcu nudi, sigurno bi zadovoljilo
prohtjeve i najrafiniranijih ekoturista. Kako nam nai domaini u Klotjevcu
rekoe, bilo bi im dovoljno jedno ovako sezonsko uposlenje godinje pa
da mogu preivjeti od zaraenog cijelu godinu. Naravno, ovdje nije rije o
nekakvom basnoslovnom novcu, ali onima koji nemaju gotovo nikakvih
primanja ovakav nenadani prihod je svakako puno znaio.
Misli globalno, djeluj lokalno

U svom objavljenom eseju studentica Anna Lockhart, jedna od
uesnica Studijskog putovanja u Klotjevac, je napisala: U Klotjevcu smo
vidjeli nesvakidanje prirodne ljepote, koje je gotovo nemogue spojiti sa
zlom i nasiljem kojemu je bilo izloeno ovo pitomo mjesto. ivjeli smo u
sredini gdje je bilo nemogue mimoii stalna podsjeanja na to doba zla, bilo
u ruevinama nekadanjih domova bilo u spoznajama da su nekadanja sela
u okolici potpuno pusta. (...) Zlo je ovdje bilo ovladalo dobrim zahvaljujui i
617
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 618
pasivnosti globalne zajednice, naoj pasivnosti. Sad je konano vrijeme za

akciju. Upravo sad, jer smo postali svjesni posljedica pasivnog promatranja
zla kroz koje je Bosna prola. To dugujemo globalnoj zajednici, to dugujemo
Bosni i naim prijateljima u Klotjevcu (Lockhart 2007:21).
Sline dojmove opisala je i veina ostalih studenata, a po povratku u
Australiju su osnovali udruenje Friends of Klotjevac kao podrku povratnicima u Klotjevac. Jedna od prvih inicijativa udruenja je bilo prikupljanje
novanih sredstava za izgradnju spomenika rtvama iz Klotjevca koji su
ubijeni u ratu. Klotjevcu su bile posveene izlobe, filmske predstave,
izlaganja, lanci i eseji u Australiji, BiH, Austriji i SAD-u. O tome znaju i
priaju i preivljeli Klotivljani. Na osnovi razgovora i promatranja, studenti
su napravili karte sela kako izgleda sad i kako je izgledalo nekad. To je prvi
put da su kreirani ovakvi dokumenti. Studenti su svojim iskustvom uvidjeli
aspekte i posljedice genocida za lokalne zajednice i obine ljude te se
upoznali s problemima preivjelih povratnika. O tome su napisali eseje, a
dva studentska rada10 su objavljena kao novinski i magazinski lanci. Studenti
su postali glas Klotjevca koji se uje daleko od Klotjevca, na drugoj strani
svijeta, u Australiji. Mnogi su izjavili da je boravak u Klotjevcu bio turning
point (prekretnica) u njihovim ivotima, tj. neto to je promijenilo njihov
pogled na ivot.
Za nepunu godinu dana studenti su, u koordinaciji s preivjelim
Klotivljanima rasutim diljem svijeta, raznim vidovima donacija, skupili
dovoljno novanih sredstava za izgradnju spomenika rtvama genocida u
Klotjevcu. Informacije o selu i potrebama povratnika proslijeene su
potencijalnim donatorima, tj. meunarodnim nevladinim organizacijama.
Dva mjeseca nakon boravka studenata u selu Dule je dobio traktor. Nekako
u isto vrijeme, NTV Hayat je snimio emisiju o Klotjevcu, koja je putem
satelita bila gledana diljem svijeta. Kolege znanstvenici iz BiH, Hrvatske,
10
Prvi, autora Hariza Halilovia pod naslovom ETIKA, LJUDSKA PRAVA I

ISTRAIVANJE - ETNOGRAFIJA U POSLJERATNOJ BOSNI I HERCEGOVINI, u
meuvremenu je objavljen u asopisu NARODNA UMJETNOST, br. 45/2 Zagreb 2000,
str. 165 do 1900. Kompatibilan je sa ovim, pa ga objavljujemo u cjelosti. Drugi je prihvaen
za objavljivanje u asopisu INTERNATIONAL MIGRATION pod naslovom TRANSLOCAL COMMUNITIES IN THE AGE OF TRANSNATIONALISM : BOSNIANS IN
DIASPORA (ali jo nije objavljen).
Zbog toga ga ovdje ne objavljujemo. Inae je manje relevantan za nau temu.
618
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 619
Slovenije, eke, Austrije, Kanade i SAD su pokazali zanimanje da posjete

Klotjevac sa svojim studentima.
Planovi za budui anganman u Klotjevcu obuhvaaju organiziranje
ljetne kole za djecu iz Klotjevca (trenutno ih ima dvoje) i okolice (oko
desetak). Program ljetne kole bi ukljuio studente pedagokih akademija iz
Sarajeva i Tuzle. Njima bi to bila korisna praksa, a udruenje Friends of
Klotjevac bi platilo trokove boravka i simbolinu plau za rad. Takoer, s
kolegama iz BiH, Australije, Austrije i SAD razmatramo ideju o izgradnji
Learning Center (Obrazovnog centra) u Klotjevcu, koji bi sluio za organiziranje seminara, predavanja i etnografskog istraivanja. Razmatra se i
ira inicijativa Akademske zajednice (Universities Adopting Communities)
(UAC), koja bi povezala univerzitete, tj. studente, istraivae i nastavnike
iz raznih dijelova svijeta s lokalnim zajednicama u BiH poput Klotjevca.
Studentska posjeta Klotjevcu je, uz navedeno, takoer pokazala
lokalnim dobronamjernim - ali i indiferentnim i zlonamjernim - politiarima
i birokratima da Klotjevac nee vie biti nevidljiv i zaboravljen. Klotjevac
je dobio svoje advokate, budue pravnike, diplomate, istraivae.
Jasno je da je genocid, kao sistematian zloin usmjeren ka potpunom ili djelominom unitenju odreene drutvene grupe (Lemkin 2002:2753), devastirao Klotjevac u demografskom, kulturnom, ekonomskom,
politikom i svakom drugom pogledu. Jasno je da Klotjevac nikad nee biti
onakav kakav je nekad bio. Bioloka i socijalna supstanca, dakle ljudi, koji
su i bili primarni cilj genocida, ne moe se nadoknaditi, a bez ljudi e selo s
vremenom postati samo puki geografski pojam. Kao to Feld i Baso (1996)
piu, mjesto ine ljudi a ne prostor. Zbog toga, pomo dobronamjernih
autsajdera, pored moralne i materijalne podrke, mora ukljuiti i ljudsku
komponentu, tj. posjete mjestima kao to su Klotjevac, bilo da je rije o
ekoturizmu bilo o obrazovnoistraivakim boravcima studenata iz BiH i
cijeloga svijeta. Pilot projekt Bosnian Study Tour - kao realizacija ideje
zasnovane na konceptu iskustvenog uenja, a metodoloki izvedena
metodama kritike etnografije i primijenjene antropologije - po mnogo emu
se pokazao uinkovitim modelom podrke lokalnim zajednicama nakon
genocida i moe se primijeniti i na druge sline lokalne zajednice u BiH i
ire (Halilovich 2008).
619
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 620
Zakljuak
Dvanaesti juli 2009. Zajedno s nekih 200 preivjelih itelja Klotjevca
i njihovih prijatelja, Halid i Omer uestvuju u komemoraciji i ceremoniji
otkrivanja spomenika u Klotjevcu. Spomenik, isklesan od zelenkastog granita
je u obliku geografske karte Bosne i Hercegovine i postavljen je na esmi, u
srcu nekadanjeg sela gdje su se mjetani stoljeima tradicionalno okupljali
i druili. Na spomeniku su srebrenom bojom ugravirana imena 108
Klotivljana, Halidovih i Omerovih roaka, prijatelja i komija, koji su pobijeni
izmeu 1992. i 1995. godine. Da bi prisustvovali ceremoniji, mnogi preivjeli
su doputovali iz raznih udaljenih mjesta: iz SAD, Australije, vedske, Danske,
Austrije, Italije, Njemake, Hrvatske i Nizozemske. Uz preivjele su lanovi
njihovih porodica, mnoga od prisutne djece roena daleko od Klotjevca.
Uz njih su takoer njihovi novi prijatelji, ukljuujui i nekoliko australskih
studenata koji su, dvije godine nakon njihove prve posjete Klotjevcu,
ponovo doputovali iz Australije kako bi sudjelovali u ovoj manifestaciji. U
selu se, meu ruevinama, crveni samo nekoliko novih krovova kua; u selu
ivi samo nekolicina stalnih povratnika. Ali Klotjevac je postao, i oduvijek
bio, vie od kua, i spaljeljenih i onih ponovo izgraenih. Klotjevac, prije
svega, ine njegovi mjetani, koliko ivi toliko i mrtvi. Okupljanje u julu
2009. je najvei okupljanje preivjelih Klotivljana od 1992. Ali ovo okupljanje je puno vie od povratka preivjelih. 12. juli 2009. e se takoer
pamtiti i kao simbolian povratak u svoje selo 108 ubijenih Klotivljana,
koji, i posthumno, pripadaju svom mjestu i svojim preivjelim roacima i
komijama. Oni su tu da ostanu. I opominju.
LITERATURA
1. Beirevi Edina, NA DRINI GENOCID, Buybook, Sarajevo 2009.
2. Belagi, efik, LEKSIKON STEAKA, Svjetlost, Sarajevo 2004.
3. eki, Smail, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU,
KNJIGA 1 I 2 - THE AGRESSION AGAINST THE REPUBLIC OF
BOSNIA AND HERZEGOVINA, BOOKS I and II, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Institute for the Research
of Crimes Against Humanity and International Law, Sarajevo, 2005.
620
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 621
4. Cigar, Norman, GENOCIDE IN BOSNIA: THE POLICY OF ETHNIC

CLEANSING IN EASTERN EUROPE (GENOCID U BOSNI
POLITIKA ETNIKOG IENJA U ISTONOJ EVROPI), Texas
A & M University Press, 1995.
5. Deroko, D.J., DRINA GEOGRAFSKO TURISTIKA MONO
GRAFIJA, Fruka Gora, Novi Sad 1939.
6. Drakuli, S. THEY WOULD NEVER HURT A FLY: WAR CRIMINALS
ON TRIAL IN THE HAGUE (NIKADA NE BI ONI MRAVA ZGAZILI
RATNI ZLOINCI NA SUENJU U HAGU) Abacus, London 2004.
7. . . . POPIS STANOVNITVA U REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI,
Dravni zavod za statistiku, Sarajevo 1991.
8. Erlich, Vera, FAMILY IN TRANSITION: A STUDY OF 300 YUGOSLAV VILLAGES (OBITELJ U TRANSFORMACIJI STUDIJA O 300
JUGOSLOVENSKIH SELA), Princeton University Press, Princeton 1966.
9. PRELIMINARNI SPISAK RTAVA GENOCIDA U SREBRENICI
1995, Federalna komisija za nestale osobe, Sarajevo 2005.
10. Feld, S. & Basso K.H. INTRODUCTION (UVOD) u: Feld, S.& Basso
K.H. SENSES OF PLACE, University of Washington Press, Seattle
1996, str. 3-12.
11. Halbwachs, M. ON COLLECTIVE MEMORY (O KOLEKTIVNOM
SJEANJU), University of Chicago Press, Chicago 1992.
12. Halilovich. H., ETIKA, LJUDSKA PRAVA I ISTRAIVANJE
ETNOGRAFIJA U POSLJERATNOJ BOSNI I HERCEGOVINI,
Narodna umjetnost, br. 45, Sarajevo 2008, str. 165-190.
13. Hong, J. i Both, N., SREBRENICA: RECORD OF A WAR CRIME
(HRONIKA RATNOG ZLOINA), Penguin Books, London 1997.
14. Kulenovi. S i Sulji, A. DEMOGRAFSKE POSLJEDICE GENOCIDA
NAD Bonjacima sigurne zone UN-a SREBRENICA, jula 1995.
Zbornika radova PMF-a, Svezak Geografija, Univerzitet u Tuzli, godina
3, br. 3 Tuzla 2006.
15. Lockhart, A. CRITICAL REFLECTIVE ESSAY: AS WITNESSES TO
THE AFTERMATH OF WAR AND GENOCIDE HOW DO WE
AVOID BECOMING GENOCIDE SPECTATORS? (KRITIKI
621
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 622
ESEJ ZA RAZMILJANJE KAO SVJEDOCI POSLJEDICA RATA

I GENOCIDA KAKO IZBJEGAVAMO DA POSTANEMO
POSMA-TRAI GENOCIDA? Biser 1, str. 18-21, Tuzla 2007.
16. Mai, N., SREBRENICA AGRESIJA, OTPOR, IZDAJA, GENOCID,
DES, Sarajevo 1999.
17. Nuhanovi, H., POD ZASTAVOM UN-a MEUNARODNA ZAJEDNICA I ZLOIN U SREBRENICI, Preporod, Sarajevo 2005.
18. Palavestra, V., HISTORIJSKA USMENA PREDANJA IZ BOSNE I
HERCEGOVINE, Baybook Mostart, Sarajevo-Zemun, 2004.
19. POPULATION LOSSES IN BOSNIA-HERZEGOVINA: THE
STATUS OF DATABASE BY THE CENTERS APRIL 2004. JANUARY 2007, PODRINJE (GUBICI U STANOVNITVU BOSNE I
HERCEGOVINE STANJE BAZE PODATAKA U CENTRIMA OD
APRILA 2004. DO JANUARA 2007, PODRINJE, Istrano-dokumentacioni centar, Sarajevo 2007.
20. Rohde, D. A SAFE AREA SREBRENICA: EUROPES WORST
MASSACRE SINCE THE HOLOCAUST (SIGURNA ZONA SREBRENICA NAJGORI MASAKR U EVROPI OD HOLOKAUSTA),
Farrar, Strauss and Giroux, New York 1997.
21. Rohde, D. ENDGAME: THE BETRAYAL AND FALL OF SREBRENICA, EUROPE S WORST MASSACRE SINCE WORLD
WAR II (KRAJ IGRE IZDAJA I PAD SREBRENICE, NAJGOREG
MASAKRA U EVROPI OD DRUGOG SVJETSKOG RATA),
Westview Press, New York, 1998.
22. Samarah, Tarik, SREBRENICA - SYNOPSIS (SREBRENICA
SINOPSIS) Sarajevo Zagreb 2005.
23. Sivri, I., THE PEASANT CULTURE OF BOSNIA AND HERZEGOVINA (SELJAKA KULTURA BOSNE I HERCEGOVINE),
Franciscan Herald Press, Chicago 1982.
24. Stefansson, A., SARAJEVO SUFFERING: HOMECOMING AND
THE HIERARCHY OF HOMELAND HARDSHIP (PATNJE SARA
JEVA POVRATAK KUI I HIJERARHIJA BIJEDE U DOMOVINI)
u: Markowitz, F & Stefansson, A. HOMECOMINGS: UNSETTLING
622
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 623
PATHS OF RETURN (POVRATCI KUI UZNEMIRUJUE

STAZE POVRATKA), Lexington Books, Lanham, 2004. str. 54-75.
25. Sudeti, C. BLOOD AND VENGEANCE ONE FAMILYS STORY
OF THE WAR IN BOSNIA (KRV I OSVETA RATNA PRIA
JEDNE PORODICE IZ BOSNE), W.W. Norton & Company, New
York 1998.
26. Suljagi, E., POSTCARDS FROM THE GRAVE (RAZGLEDNICE IZ
GROBA), Saqi Books, London 2005.
27. Sulji, A. ozi, Adib, Halilovi Hariz, RAZMJETAJ PROGNANOG
STANOVNITVA IZ OPINE SREBRENICA NA PODRUJU
FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE, Zbornik radova PMF-a,
svezak Geografija, Univerzitet u Tuzli, Tuzla 2010.
28. Vulliamy, Ed., SREBRENICA: TEN YEARS ON (SREBRENICA
DESET GODINA KASNIJE), Open Democracy, 6/7/2005.
29. Wilkes, J.J., CULTURAL IDENTITIES IN THE ILLYRIAN
PROVINCES: ... OLD PROBLEMS RE-EXAMINED. (KULTURNI
IDENTITETI U ILIRSKIM POKRAJINAMA PREISPITIVANJE
STARIH PROBLEMA), Od Jadrana do Dunava. Ilirija iz grkog i
rimskog doba, Fondacija Niccolo Canussio, Konvencija Furlanije, od
25-27 septembra 2003. godine, str. 309-317.
623
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 624
REZIME
Prije dvije godine autori ovog referata su uestvovali na naunom
skupu Meunarodnog udruenja istraivaa genocida (International Association of Genocide Scholars) odranog u Sarajevu, a iji je domain, kao i
ovaj put, bio Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava. Po mnogo emu jedinstvena Konferencija je okupila stotine znanstvenika, boraca za ljudska prava i prava preivjelih genocida iz raznih
dijelova svijeta.
Ovaj vani znanstveni skup se podudario, i perfektno nadopunio
Studijsko putovanje u BiH, koje su autori ovog referata toga ljeta organizirali za grupu od 22 studenta s australskog La Trobe univerziteta.
Studente smo doveli u BiH kako bi iz prve ruke uili o posljedicama
genocida kroz terensko istraivanje u jednoj lokalnoj zajednici devastiranoj
genocidom.
Pored obrazovnog aspekta, studijsko putovanje je, takoer, imalo za
cilj da identificira naine kako bi se ova lokalna zajednica mogla potpomoi
u njenoj rekonstrukciji.
Nakon prezentiranja radionice na Konferenciji u Sarajevu, studenti su
proveli deset dana u devastiranom bonjakom selu Klotjevac, lociranom u
Podrinju oko 25 km od Srebrenice.
Za vrijeme agresije na BiH, od 1992. do 1995, sve kue u Klotjevcu
su bile sruene artiljerijom iz Srbije, s planina Tare i Zvijezde. Od ukupno
314 itelja Klotjevca, 107 je ubijeno.
Kao takav, Klotjevac predstavlja ljudsku dimenziju genocida koji
je bio predmet Meunarodnog suda pravde. U ovom izlaganju elimo
prezentirati izvjetaj o tome ta su i kako australski studenti uinili i jo
ine s posljedicama genocida s kojima su se suoili u Klotjevcu.
624
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 625
SUMMARY
Two years ago, we attended the Conference of the International
Association of Genocide Scholars (IAGS) hosted, like this Conference, by
the University of Sarajevo s Institute for the Research of Crimes against
Humanity and International Law. The Conference, which brought together
hundreds of genocide scholars, human rights activists and survivors from
across the globe, coincided with and complemented the Bosnian Study tour
we had organized for 22 La Trobe University students from Australia. We had
brought them to Bosnia and Herzegovina to learn at first hand about the of
genocide effects by direct engaging with an affected local community and
identifying how they could support its reconstruction efforts. As well as
presenting a workshop at the Conference, the students stayed for ten days in
the devastated village of Klotjevac, located in the Drina Valley, some 25 km
from Srebrenica.
During the 1992-95 aggression on BiH, every house in Klotjevac had
received multiple hits from the artillery situated in the mountains of Tara
and Zvijezda in Serbia, and 107 out of 314 residents had been killed. As such,
Klotjevac represents the human dimension of the genocide that the ICJ
judgement addresses. In this presentation, we provide an account of how the
Australian students addressed - and continue to address what they confronted in Klotjevac.
625
Rasim_1:knjiga B5
19.5.2011
13:29
Page 714
Dr. Hariz Halilovi, Univerzitet u Melburnu
ETIKA, LJUDSKA PRAVA I ISTRAIVANJE:

ETNOGRAFIJA U POSLJERATNOJ
BOSNI I HERCEGOVINI
Na primjeru specifine lokalne sredine u Podrinju, u istonoj Bosni, rad tematizira

viestrukost uloge i odgovornosti istraivaa i etnografskog istraivanja u lokalnim
zajednicama nakon rata. Autor se, pored ostalog, kritiki osvre na etiku, insajderstvo i etnografiju te zastupa ideju o nunosti aktivnijeg sudjelovanja istraivaa
u zatiti i promicanju ljudskih prava istraivanih. Jedan od primjera takvoga
anganmana, opisan u radu, povezivanje je nastave i istraivanja terena, studenata
i subjekata istraivanja, koristei se metodolokim principima kritike etnografije,
primijenjene antropologije i iskustvenog uenja.
Uvod
Ovaj je rad,1 prije svega, sinteza teorije iskustvenog uenja i osobnog
narativa o studijskom putovanju u Bosnu i Hercegovinu (BiH). Uz kritiki
osvrt na etiku i druge bitne aspekte vezane uz etnografsko istraivanje u
lokalnim zajednicama nakon rata, a koje se pokuavaju rekonstruirati,
pronai i odrati u novim drutveno-politikim okolnostima, primarni cilj
ovoga rada je pokazati stvarni potencijal koji etnografija, sinergijom
znanstveno-istraivakog i obrazovnog rada, moe imati na iniciranje
pozitivnih promjena u takvim lokalnim zajednicama. Studijsko putovanje,
opisano u ovome radu, samo je jedan od mnogobrojnih naina kako se to
Referat je podnesen na Meunarodnoj naunoj konferenciji o genocidu i njegovoj

prevenciji odranoj u Sarajevu 9. do 13. jula 2007. iji je organizator i domain bio Institut
za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, a
suorganizator Meunarodna asocijacija istraivaa genocida (International Association of
Genocide Scholars - IAGS).
626
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 627
moe praktino izvesti na terenu. Bez obzira na geografsku udaljenost i

kulturoloke razliitosti, povezani uzajamnim osjeajem univerzalne
odgovornosti, po onoj Misli globalno djeluj lokalno!, 24 stranaca iz
Australije i jedan insider/outsider (Bosanac-Australac) postali su aktivisti i
zastupnici nevidljive, demografski devastirane i socijalno marginalizirane
lokalne zajednice u istonoj Bosni. U zakljuku, oslanjajui se na Foucaultove
ideje o povezanosti znanja, moi i diskursa, istie se vanost etike
odgovornosti znanstvenika kao kreatora znanja i njihova drutenog anganmana u zatiti i promicanju ljudskih prava.
Etnograf i njegov teren

Openito govorei, cilj svakog antropologa je to blie doivjeti,
zabiljeiti i prenijeti (ne)obine ljudske prie te razotkriti neke zakone po
kojima se istraivane drutvene skupine bilo da je rije o lokalnim plemenskim zajednicama bilo o pripadnicima globalnih elita odravaju i
konstruiraju svoj grupni identitet. Na primjeru specifinih, lokalnih skupina,
koje su predmet istraivanja, antropolozi nastoje izvui neke univerzalne
pouke i razviti teorijske koncepte te pridonijeti razumijevanju socio-kulturnih
posebnosti i fenomena koji nadilaze okvire lokalnih zajednica (Eriksen
2001). Da bi se razotkrili ti suptilni, nepisani zakoni, obiaji, socijalne veze,
norme, kodovi i pravila po kojima lokalne zajednice (pre)ive, odravaju se
i (re)konstruiraju svoje identitete, nuno je zaviriti ispod povrine te se
to vie pribliiti istraivanima, promatrati ih, sudjelovati u njihovu
svakodnevnom ivotu, ivjeti s njima; ukratko postati insider, ali istodobno
zadrati svoj istraivaki fokus i odreenu dozu profesionalne distance, to
ponekad nije jednostavno izbalansirati. Ovaj nain ili metoda kvalitativnog
istraivanja, nazvan etnografija, iziskuje u terenskom radu vrijeme, strpljivost,
usredotoenost i studiozno prouavanje lokalne kulture ispitanika. Bitno je
naglasiti da se pod pojmovima lokalne kulture, lokaliteta i terena ne podrazumijevaju iskljuivo zemljopisni lokaliteti i pripadajue im kulture/kulturne
pojave, ve ljudi i drutveni prostori koje stvaraju (apo mega, Gulin
Zrni i antek 2006:28). Bez obzira o kakvu je terenu rije, svako istraivanje
terena i etnografski pristup istraivakom radu sa sobom neminovno
nosi niz izazova i za istraivaa i za istraivane pojedince i drutvenu skupinu
627
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 628
kojoj pripadaju. O nekakvoj rigidnoj profesionalnoj distanci i neutralnosti

istraivaa je teko govoriti jer od trenutka kontakta sa subjektima svog
istraivanja pa kroz cijeli istraivaki proces, antropolog (p)ostaje dio
drutvene okoline terena koji se mijenja njegovom prisutnou.
Okolnosti i stvarnost u kojoj ispitanici ive e se svakako reflektirati
na to kako e antropolog pisati o istraivanoj drutvenoj skupini. Stoga je
bitno shvatiti, prihvatiti i obznaniti lociranost istraivaa u specifinom
drutvenom i povijesnom trenutku (apo mega 2006:213). Naime,
etnografija je dvosmjeran, interaktivan proces, a teme i nain na koji autor
ispisuje etnografiju nam ponekad vie otkrivaju o istraivau nego o istraivanima. Meutim, isto je bitno naglasiti da istraiva sam odluuje koju
e ulogu u tome procesu preuzeti i hoe li, i u kojoj mjeri, posuditi svoj glas
istraivanima. O ovim dilemama, pogotovo u istraivaa koji istrauju
vlastitu kulturu u ratnim i poratnim vremenima, vrlo temeljito je problematizirala Jasna apo mega (2006). Pored stalog, ona istie bitnost
viestruke odgovornosti istraivaa: prema istraivanoj sredini, prema
znanstvenoj zajednici kojoj pripada te odgovornost prema samome sebi
(apo mega 2006). Ova posljednja odgovornost je najfluidnija i najtee
ju je definirati i izmjeriti, a svakako je jedan od kljunih imbenika
etnografije. Naime, najee se istraiva sam odluuje koju specifinu
temu/problematiku i koju drutvenu skupinu e istraivati, tako da je cijeli
istraivaki proces, od poetka pa do kraja, vrlo osoban i subjektivan.
Moje mjesto kao istraivaa i moj glas, odnosno moju subjektivnost, svakako dobrim dijelom odreuje moje ivo iskustvo aktivnog
sudionika u barem dvama razliitim kulturnim kontekstima: australskom
(gdje ivim i radim) i bosansko-hercegovakom (gdje sam roen i odrastao).
Bez obzira na to bio ja svjestan te subjektivnosti ili ne, ona e zasigurno biti
primijeena i u ovome radu. Stoga moje znanstveno zanimanje za bosanske
teme, za utjecaj nasilja na lokalne zajednice te ulogu drutvenog sjeanja
na grupne identitete nakon nasilja nije sluajno. Isto tako, odabir lokalnih
sredina za terenski rad u BiH i drugim dijelovima svijeta gdje Bosanci i
Hercegovci ive, kao i sam proces istraivanja, ima istodobno i mnoge
elemente etnologije bliskoga (apo mega, Gulin Zrni i antek 2006)
posebnosti istraivanja drugoga, dakle i emske i etske aspekte.
628
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 629
Izmeu profesionalne etike i osobnog osjeaja

moralne odgovornosti
Insajderska uloga, pored mnogih prednosti npr. poznavanje
jezika, kulture i povijesti terena koji omoguavaju laki ulazak u teren
takoer ima i odreene izazove, kao to je, recimo, nunost razluivanja
izmeu stvarne i profesionalne uloge insidera, predrasuda i (ne)naklonosti
spram sugovornika (antek 2006; Gulin Zrni 2006). Takoer, u insajderstvu,
profesionalna etika moe postati predmetom rasprave. Antropolozi,
uostalom kao i drugi znanstvenici koji istrauju s (ili na) ljudima, openito
se vode etikim principima primum non necere i empatijom, tj. sve se ini
kako se prije svega istraivanima ne bi nanijela nikakva izravna ili
neizravna teta kao posljedica istraivanja, a od istraivaa se oekuje
razumijevanje i potovanje za istraivane i njihove drutvene posebnosti.
Tako se, naprimjer, poduzimaju razne mjere kako bi se istraivanima osigurala
anonimnost. Meutim, iako se openito govori o restituciji istraivanja,
rijetko se oekuje reciprocitet po kojem bi istraivanje rezultiralo s nekom
konkretnom dobiti i koristi za istraivane. Ili barem ovaj aspekt nije dio
rigoroznih etikih procedura znanstvenoistraivakih institucija u okvirima
kojih istraiva profesionalno djeluje.
Terenski istraivati u lokalnim zajednicama nakon sustavnog
nasilja, etnikog ienja i genocida2 posebno je iskustvo za koje nema
univerzalnog recepta po kojem bi se istraivanje moglo obaviti bezbolno
za istraivaa i istraivane niti se moe jasno odrediti kad i gdje prestaje
profesionalna etika a poinje osobni osjeaj moralne odgovornosti
(Sanford 2006:2), kad etnografija terena prelazi u primijenjenu antropologiju.
Dok Emerson i Pollner (2001) smatraju kako je bitna emocionalna i analitika
distanca istraivaa spram istraivanih, dotle Bourgois (2006:xii) istie sve
2
Genocid poinjen u Srebrenici, srpnja 1995., dosad je potvren dvjema sudskim

presudama Meunarodnog kaznenog suda (ICTY) u krivinom postupku protiv generala
VRS Radislava Krstia (Sluaj br.: IT-98-33-A) i Meunarodnog suda pravde (ICJ)
Application of the Con-vention on the Prevention and Punishment of the Crime of
Genocide (Bosnia and Herzegovina v. Serbia and Montenegro (Saetak br.: 2007/2
www.icj-cij.org). Za zloin genocida se vodi postupak protiv vie osoba, ukljuujui i
Radovana Karadia (IT-95-18 R61) i generala Ratka Mladia (Sluaj br.: IT-95-5/18-I).
Teren opisan u ovome radu je jedno selo na podruju opine Srebrenica.
629
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 630
i da hoe, antropolozi ne mogufiziki, etiki i emocionalno izbjei patnje

i brutalnosti kojima su izloeni subjekti njihovih istraivanja niti se mogu
distancirati od povijesne epohe u kojoj ive.3 Dok e uvijek biti onih koji
e smatrati da ovakav pristup nadilazi okvire profesionalne etike i preporuene empatije, Ruth Behar (1997:177) ide korak dalje, tvrdei zovite to
sentimentalnou, viktorijanstvom i devetnaestim stoljeem ali antropologija koja vam ne slomi srce nije vie ni vrijedna za rad. Etnografski rad
norveke antropologinje Tone Bringa (1995) i njezini pisani i filmski zapisi
o njenom selu Dolina, negdje u sredinjoj Bosni, nije samo briljantna
etnografija jedne polururalne sredine u BiH nego i primjer kako etnograf
preuzima ulogu advokata, pregovaraa i mirotvorca, ponekad svjesno
riskirajui svoju sigurnost kako bi pomogao subjektima svojeg istraivanja,
koji su se iznenada nali u zoni konflikta.
Bez obzira na to izlae li se istraiva ili ne svjesno riziku kako bi
zatitio istraivane, on e uvijek, u etnografskom kontekstu, biti izloen i
podloan ranjivosti i svojim emocijama (Behar 1997). Na terenu, kao i u
stvarnome ivotu, razgovori o sadanjosti i projiciranoj budunosti
neminovno ukljuuju refleksije na prolost. Kada su sugovornici rtve
genocida, onda takvi razgovori konfrontiraju i istraivaa i njegove sugovorike s opsegom i sustavnou nasilja te osobnom i kolektivnom tragedijom
sugovornika, u kojoj se jasno iitavaju osjeaji bola, gubitka, krivnje
(survivors guilt), ljutnje i razoaranosti ukratko, psihosocijalne traume
preivjelih. U ovakvim situacijama istraivani i istraiva od dvoje sugovornika postaju svjedocima tragedije, konfrontirani i ujedinjeni u svojoj
humanosti, u kojoj drugost prestaje ili postaje sekundarna. Naravno, istraiva u svakome trenutku moe izabrati povui se i odustati od istraivanja
ili ga radikalno redefinirati s mogunou vlastitog emocionalnog izuzimanja iz terena, (u)koliko je to mogue. Trea opcija za istraivaa je da,
pored preporuene empatije, preuzme aktivniju ulogu i, do odreene mjere,
postane advokat i glasnogovornik svog terena, odnosno istraivane skupine.
U tom sluaju, etnografija metodoloki nadilazi okvire pukog istraivanja i
ulazi u domenu kritike etnografije i primijenjene antropologije.
Kritika etnografija kao konvencionalna etnografija s politikim
ciljem (Thomas 1993, citirano u Madison 2005:1) poinje s etikom
3
630
Sve navode u tekstu sa stranih jezika preveo je autor.
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 631
odgovornou radi upuivanja na nepravdu i probleme u okviru odreenog

podruja (Madison 2005:5). Usko vezana za kritiku etnografiju je
primijenjena antropologija. Primijenjena antropologija nije posebna subdisciplina antropologije ve metodologija koja podrazumijeva aktivnu
primjenu antropolokog znanja u rjeavanju praktinih problema na terenu
(van Willigen 2002). U popularne metode primijenjene antropologije spadaju
angairano ili akcijsko istraivanje (action research) i sudioniko akcijsko
istraivanje (participatory action research). Ovdje je rije o metodama
istraivanja i drutvene akcije koje podrazumijevaju udruivanje lanova
lokalne zajednice (community) s istraivaem radi istraivanja i eljene
transformacije zajednice u pitanju (van Willigen 2002:77).
Na terenu ovakvo udruivanje nastaje manje-vie spontano, kao
rezultat duboke i najee dugorone povezanosti izmeu istraivaa i
istraivanih (Stull i Schensul 1987). U stvarnosti se antropolog nerado
odluuje preuzeti aktivnu ulogu advokata i glasnogovornika subjekata svog
istraivanja, a to obino ini suoen s osjeajem osobne moralne odgovornosti, kada shvati da bi njegova eventualna neukljuenost tetila njegovim
sugovornicima i pomogla politici da ih marginalizira. Ako neko terensko
istraivanje zasluuje kritiko-etnografski i pristup primijenjene antropologije
onda je to svakako istraivaki rad u lokalnim zajednicama nakon genocida.
S obzirom na sustavnost zloina genocida, ija je krajnja namjera djelomino
ili potpuno unitenje odreene drutvene skupine (Lemkin 2002:27-53),
posljedice genocida imaju jasno prepoznatljive i dugorone socijalne,
kulturne, psiholoke, gospodarske i politike posljedice. Kao to je etiki
neobranjiva indiferentnost znanstvenika (i obinih ljudi) prema inu
genocida, isto je tako etiki imperativ aktivno se konfrontirati s posljedicama
genocida.
Kako bih, bar donekle, ilustrirao kako to u stvarnosti izgleda na
terenu, pokazat u kakve sam sve informacije iz prve ruke nalazio za
vrijeme svog istraivanja na nekoliko razliitih terena u BiH, u Podrinju i u
selima u okolici Prijedora. U mnogim tim mjestima bio sam jednim od
rijetkih istraivaa i svakako jedini antropolog koji se bavio istraivanjem
povratnika u njihova etniki oiena mjesta. U takvim okolnostima
sugovornici ele to vie informacija prenijeti istraivau u kojeg steknu
povjerenje a povjerenje je osnovni preduvjet etnografskog istraivanja
te mu povjere informacije koje istraiva niti moe ignorirati niti jednostavno
uznanstveniti u svoj rad.
631
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 632
injenica da sam bio prihvaen kao na (insider) za istraivane te

da sam doao iz Australije kako bih o njima pisao je svakako bio jednim od
bitnih imbenika u uspostavi uzajamnog povjerenja. Tako sam npr., i ne
traei, dobio informacije iz prve ruke, tj. bio odveden na fizika mjesta
masovnih grobnica koje dotad nisu bile registrirane u institucijama za
ekshumacije i identifikaciju nestalih u BiH. U tri su mi navrata prenesene
konkretne informacije o lokalnim zloinima i zloincima za koje nisu bile
provedene krivine istrage i pravosudni postupci. Dio moje, prvobitno
neplanirane, etnografije je bilo i sudjelovanje na zajednikim i pojedinanim
pogrebima rtava genocida i rata u BiH. U ovakvim situacijama distanca
izmeu istraivanih i istraivaa je minimalna ili nepostojea. Pitanje koje
se namee nije toliko to antropolog radi u ovakvim situacijama koliko je
to uiniti s takvom vrstom informacija, koje su nerijetko forenziki vane?
Imajui to u vidu, anonimnost, kao jedan od bitnih principa etikog
istraivanja, nije samo etiki problematina ve je i u mnogim sluajevima
potencijalno nezakonita jer svojom utnjom eventualno skrivamo zloine
i njihove poinitelje. Osim toga, u mnogim sluajevima istraivani inzistiraju
na svojim pravim imenima i imenima svojih mjesta kako bi se sauvala
autentinost njihove prie. Anonimnost je takoer nemogua ako, pomou
kritike etnografije i akcijskog istraivanja (action research), elimo privui
pozornost javnosti i uputiti na lokalne nepravde koje smo otkrili na terenu.
Iz reenog proizlazi kako ponekad anonimnost moe biti tetnija za istraivane nego njihovo imenovanje.
Nastava i istraivanje - uenje iskustvom

Nakon viegodinjeg istraivakog rada u BiH moj teren je, po
mnogo emu, postao moja misija, pa sam svoju etnografiju terena dobrim
dijelom inkorporirao u nastavni program u Australiji. Iz tog sinergizma
empirije i teorije, istraivanja i nastave, nastao je nastavni predmet POSLJEDICE GENOCIDA I PRISILNOG RASELJAVANJA NA LOKALNE
ZAJEDNICE STUDIJSKO PUTOVANJE U BOSNU I HERCEGOVINU (Effects of Genocide and Forced Displacement on Local Communities Bosnian Study Tour). U tom predmetu tj. u istraivakoedukativnom boravku skupine australskih studenata u etniki oienom i
632
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 633
genocidom devastiranom selu u istonoj Bosni spojio sam subjekte svojeg

istraivanja sa svojim studentima, to je rezultiralo svojevrsnim vieglasjem
koje je bilo vano za sve sudionike etnografskog procesa. Samo putovanje i
boravak studenata u selu je bio nov etnografski kontekst za mene kao istraivaa lokalne zajednice te mi je omoguio upoznavanje mojih lokalnih
sugovornika u novome svjetlu, kao domaina voljnih i sposobnih ugostiti
strance (out-sidere). O nekim bitnim aspektima ovog vieglasja i svojevrsne
kulturne razmjene bit e govora u kasnijem dijelu ovoga rada.
S obzirom na to da je opisani studijski boravak na terenu bio koncipiran kao interdisciplinarni nastavni predmet za studente antropologije i
srodnih drutvenih znanosti, u dijelu teksta koji slijedi bit e saeto predstavljena nastavna metoda, odnosno teorijska podloga i pedagoki pristup ovom
projektu temeljenom na iskustvenom uenju (experiential learning), to
metodoloki spada u primijenjenu antropologiju i kritiku etnografiju.
Experiential learning ili learning by doing tj. iskustveno uenje sigurno
je najstarija pedagoka metoda. Jedna Konfucijeva izreka, koja datira oko
450 godina pr. Kr., kae: ujem i zaboravim. Vidim i sjetim se. Napravim i
razumijem.4 Uzimajui ovu jednostavnu mudrost kao idejno polazite te
oslanjajui se na ideje Johna Deweya,5 Jeana Piageta6 i Kurta Lewina,7 David
4
Prevedeno s engleskog: I hear and I forget, I see and I remember, I do and I understand.
John Dewey (1859. -1952.) je bio lider progresivnog obrazovanja u SAD-u na poetku
XX. stoljea. Poznat je po svom radu iz podruja filozofije te kao jedan od utemeljitelja
filozofske kole pragmatizma. Vie o radu Johna Deweya moe se nai na internetskoj
stranici The Cen-ter for Dewey Studies: http://www.siu.edu/~deweyctr/. Neki od radova
ovog istaknutog filozofa obrazovanja, poput DEMOCRACY AND EDUCATION: AN
INTRODUCTION TO THE PHILOSOPHY OF EDUCATION I MORAL PRINCIPLES IN EDUCATION su dostupni na internetskoj stranici Project Gu-tenberg: http://
www.gutenberg.org/browse/authors/d#a446.
6
Jean Piaget (189.-1980.), vicarski filozof, poznat po svojim teorijama o uenju i
znanju, autor je niza publikacija iz podruja epistemologije, teorije kognitivnog razvoja i
konstruktivne teorije znanja. Vie o idejama ovog utjecajnog filozofa moe se nai na
internetskoj stranici The Jean Piaget Society: http://www.piaget.org/.
7
Kurt Zadek Lewin (1890.-1947.), utemeljitelj socijalne psihologije, poznat je po
istraivakom radu iz podruja grupne dinamike i organizacijskog razvoja. Vie o idejama
ovog znanstvenika moe biti naeno na slubenoj internetskoj stranici The Kurt
Lewin Center for Psy-chological Research (http://www.lewincenter.ukw.edu.pl/ index.
php) ili na linku.http:// www.infed.org/thinkers/et-lewin.htm.
5
633
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 634
Kolb (1984; 1995; 2001), ameriki teoretiar pedagogije, razvio je pedagoki

model, tj. teoriju uenja zasnovanu na izravnom iskustvu. Zahvaljujui
njegovu radu, kao i radu drugih suvremenih teoretiara iz toga podruja,
poput Grahama Gibbsa (1987) i Petera Jarvisa (1987), iskustveno uenje je
ponovno otkriveno i popularizirano i sve vie se primjenjuje u visokom
obrazovanju, ne samo u tehnikim i prirodnoznanstvenim disciplinama
(sciences) nego i u drutvenim podrujima (arts), koja su tradicionalno vezane
uz konzervativne metode uenja (knjige, kabinetska predavanja i sl.).
David Kolb (1998; 1995; 2001) definira iskustveno uenje kao
filozofiju i metodologiju kojima se pedagozi ciljano, tj. planski ukljuuju u
izravna iskustva i fokusiranu refleksivnost sa studentima radi stjecanja i
testiranja znanja ili uenja konkretnih vjetina. Iskustveno uenje, dakle,
ukljuuje izravan kontakt s fenomenima koji su predmet izuavanja. Ova
pedagoka metoda zahtijeva od sudionika holistiki pristup tj. primjenu
raznih perspektiva i znanja, a uloga pedagoga je osmisliti, organizirati i voditi
izravnim iskustvima, iji je cilj dovesti do istinskog, svrsishodnog i dugoronog uenja.
To esto zahtijeva temeljite pripreme i refleksivnost, odnosno
evaluaciju i artikuliranje izravnog iskustva u tzv. teorijsko znanje, znanje
ope i univerzalne primjenjivosti i relevantnosti. Graham Gibbs (1987)
istie da iskustveno uenje nije pasivna praksa nego aktivno izuavanje,
testiranje ideja i pretpostavki u praksi. On takoer smatra da iskustveno uenje
nije otkrivako uenje (discovery learning) jer sve aktivnosti predava
mora paljivo dizajnirati, a studenti moraju kritiki obraditi svoje iskustvo.
David Kolb (1984) dijeli iskustveno uenje u etiri uzajamno
povezane faze: 1. konkretno iskustvo, 2. promatranje i refleksiju (kritiki/
analitiki osvrt) na dano iskustvo, 3. formuliranje apstraktnih koncepata i
teorija nakon refleksije i 4. testiranje (provjera) novih koncepata (ponavljanjem).
634
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 635
Shema povezanosti faza iskustvenog uenja

Sintetizirajui koncepte koje su razvila ova dva suvremena teoretiara
iskustvenog uenja, Kolb (1984; 1995; 2001) i Gibbs (1987), moe se dobiti
recept za iskustveno uenje koji se sastoji od nekoliko bitnih elemenata:
Planiranje iskustva mora ukljuiti bitne stavke kao to su: plan akcije
(action plan), kako primijeniti teoriju i ope znanstvene principe na terenu);
odrediti ciljeve; formulirati probleme (dopustiti studentima da formuliraju
probleme kao i naine rjeavanja); popis zapaanja (usmjeriti studente da
ciljano istrauju); razviti jasne kriterije koji e se iskoristiti za evaluiranje
rezultata; ugovor o uenju (ukljuiti sve bitne nabrojane elemente kao to
su plan akcije (action plan), ciljevi i kriteriji i taj bi dokument trebao sluiti
kao ugovor izmeu studenta ili skupine studenata i nastavnika/voe
putovanja).
Poveanje pozornosti i usredotoenosti na unaprijed definirane ciljeve
za vrijeme iskustvenog uenja se ostvaruje nizom praktinih aktivnosti kao
to su: voenje zabiljeki, vjebe aktivnog sluanja, postavljanje i formuliranje
pravih pitanja, prepoznavanje i vjesnost vlastitih emocija, neverbalna
635
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 636
komunikacija i uloga govornih pauza te pozitivan doprinos grupnoj dinamici.

Sama grupna dinamika te ivot i rad u grupi su sastavni dio iskustvenog
uenja. Ovisno o veliini skupine i vrste iskustvenih aktivnosti, katkad je
preporuljivo ako ne i nuno unaprijed dogovoriti i definirati uloge
lanova skupine. Rotacija uloga je poeljna.
Razmatranje i refleksija iskustva se mogu ostvariti nizom konkretnih
aktivnosti kao to su: pisanje dnevnika; uporaba audio- i videosnimaka,
ocjenjivanje pojedinaca od skupine, strukturirane diskusije; strukturirane
debriefing sesije (psiholoke razgovore); samoocjenjivanje, diskusije o
upitnicima, pitanjima, odgovorima i zapaanjima; razmjena prikupljenih
informacija; uzajamno intervjuiranje sudionika te pisanje pojedinanih i
grupnih izvjea.
Simuliranje iskustva je takoer bitan element iskustvenog uenja.
Postoji niz nastavnih metoda koje se mogu primijeniti za simuliranje, tj.
uenje u kontroliranim, pokusnim uvjetima. Neke od njih su rad na opisanim
stvarnim ili izmiljenim primjerima (case studies) o temama za koje je
iskustveno uenje vezano. Dobar primjer studijskog primjera, tj. rad mora
ukljuiti razumijevanje situacije, dijagnozu problema, kreiranje alternativnih
rjeenja, predvianje rezultata, biranje izmeu alternativnih rjeenja te
formuliranje rezultata i analizu. Ostale metode vezane za simuliranje stvarne
situacije iskustvenog uenja obuhvaaju igrokaze, prikaze stvarnih dogaaja
te uporabu i analizu relevantnih materijala kao to su dokumentarci, filmovi,
fotografije, lanci itd. U simuliranje treba ukljuiti i ocjenjivanje.
Studijska putovanja kao vid iskustvenog uenja

Bez obzira na teorijsku podlogu i empirijsku potvrdu o pozitivnom
doprinosu iskustvenog uenja profesionalnom i osobnom razvoju studenata,
u visokom obrazovanju diljem svijeta jo uvijek prevladava klasino tj.
akademsko uenje, temeljeno na akumuliranju informacija vezanih za
odreeni predmet bez izravnog iskustva s temom studiranja. Meutim,
pored tradicionalnih predavanja u uionicama, mnoga sveuilita prakticiraju
redovna ili povremena odstupanja od te klasine obrazovne prakse. Studijska
putovanja su vjerojatno najpopularniji vid iskustvenog uenja za mnoge
studente. Taj vid iskustvenog uenja kombinira putovanje i obrazovanje
636
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 637
pomou fleksibilnih naina izvoenja nastave i uenja u stvarnim situacijama.

Kate Hutchings et al. (2002) istiu kako su studijska putovanja, zbog svoje
kompleksnosti i niza izravnih, face-to-face, iskustava, podjednako vana za
osobni i za profesionalni razvoj studenata. U skladu s Kolbovim konceptom
o iskustvenom uenju, Stephen Porth (1997) identificira tri osnovna elementa
studijskih putovanja: 1. pripremni program, 2. studijsko putovanje i 3. obradu,
analizu i evaluaciju nakon putovanja.
Bosnian Study Tour

U sljedeem dijelu rada opisana su iskustva vezana uz konkretno
studijsko putovanje kao vrstu iskustvenog uenja. U srpnju-kolovozu 2007.g.,
zajedno s kolegom Ronom Adamsom, ostvario sam istraivakoobrazovni
projekt/predmet za skupinu australskih studenata. Predmet: POSLJEDICE
GENOCIDA I PRISILNOG RASELJAVANJA STUDIJSKO PUTOVANJE U BOSNU I HERCEGOVINU (Bosnian St-dy Tour 2007 BST) je
izazvao veliko zanimanje australskih studenata i akademskih kolega. Nakon
temeljnih priprema u Australiji, jednomjeseno studijsko putovanje je
ukljuilo niz aktivnosti koje su bile dio iskustvenog uenja od sudjelovanja
na seminarima i meunarodnim konferencijama, najprije u Grazu, a potom
u Sarajevu, do prisustvovanja komemoraciji 12. godinjice genocida u
Srebrenici te kulminiralo terenskim istraivakim radom (fieldwork) i
desetodnevnim boravkom u jednom zaboravljenom i etniki oienom
selu u istonoj Bosni, danas u okviru Republike Srpske (RS).
Kroz putovanje u narativ, koji poinje na ovome mjestu, namjera
mi je povesti zainteresiranog itatelja na zamiljeni put u to zaboravljeno
istono-bosansko selo, u posebnu priu o obinim ljudima i njihovim (ne)obinim ivotima, ili onome to je od tih ivota jo ostalo. U ovoj elji, preuzimajui ulogu naratora u prvome licu, ne razlikujem se od ostalih kolega
antropologa koji svjesno koriste narativnu metodu kako bi ono o emu
istrauju i piu to blie pribliili svojoj publici. Bitno je naglasiti da j ed n o m j e s e n o p u t o v a nj e a u s t r a l s k i h s t u d e n a t a
i z M e l b o u r n e a n i j e b i l o t u r i s t i k a e k s k u r z i j a niti
tzv. disaster tourism nego dio akreditiranog predmeta, koji je ukljuio sve
bitne aspekte iskustvenog uenja, od priprema u teorijskoj nastavi, preko
637
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 638
terenskog istraivanja (fieldwork), voenja dnevnika i zabiljeki (fieldnotes)

do pisanja akademskih eseja temeljenih na pojedinanim opservacijama,
razgovorima, dojmovima i osobnom iskustvu.
Iako smo kolega Adams i ja razvili jasne kriterije za prospektivne
sudionike na studijskom putovanju u BiH, te pored injenice da su studenti
snosili najvei dio trokova puta, zainteresiranost studenata je bila iznad svih
naih oekivanja. Namjera nam je bila povesti skupinu od 15 studenata,
meutim, od pedesetak prijavljenih kandidata, odabrali smo dvadesettroje
najmotiviranijih i a k a d e m s k i n a j k o m p e t e n t n i j i h s t u d en a t a, koji su nas svojim pismenim prijavama i u pojedinanim usmenim
intervjuima uvjerili da su adekvatni kandidati za sudjelovanje u takvom
projektu. Starosni prosjek studenata je bio oko 21 godinu, oko 2/3 su bile
djevojke i 1/3 mladii (to je otprilike struktura studentske populacije na
fakultetima drutvenih znanosti u Australiji), dok su fakulteti, tj. ue
specijalizacije (majors), koje su studenti studirali ukljuili antropologiju,
politike znanosti, meunarodne odnose, ljudska prava, socijalni rad i
novinarstvo. Putovanje je bilo planirano za poetak srpnja 2007. g., a seminari,
koji su pokrili teorijski dio predmeta i vane logistike detalje, poeli su ve
poetkom oujka.
Na trosatnim seminarima studenti su, pored ostalog, bili upoznati s
konceptima i temama kao to su genocid, etniko ienje, ICTY (Haki
krivini sud za bivu Jugoslaviju), izbjeglice, raseljene osobe (internally
displaced persons), socijalne, kulturne i politike posljedice rata u BiH te o
bitnim aspektima kulture i povijesti BiH-a i regije. tovie, studenti su nauili
i neke bitne rijei, pozdrave i fraze na bosanskom, hrvatskom i srpskom
jeziku. Nakon cjelodnevnog Bosnian Film and Cultural Festival, na kojem
su prikazani odabrani filmovi bosansko-hercegovakih autora i prvi put se
okusila zeljanica, sirnica i evapi sve je bilo spremno za pokret.
Prije dolaska u Sarajevo naa skupina Bosnian Study Tour je boravila
tri dana u Grazu, u Austriji, kao gosti Word University Service-a (WUS) i
European Center for Teaching and Research in Human Rights (ETC) pri
sveuilitu u Grazu. U Grazu su studenti sudjelovali na predavanjima na
kojima je govoreno o mjestu i ulozi BiH-a u europskim integracijama te
saznali o stanju ljudskih prava u regiji vienih iz perspektive austrijskih
strunjaka. Primio nas je i gradonaelnik Graza.
638
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 639
U BiH smo najprije boravili u Sarajevu. Za vrijeme boravka u

Sarajevu, od 7. do 14. srpnja, studenti su sudjelovali na Meunarodnoj
konferenciji o genocidu i prevenciji genocida.8 Na konferenciji su, pored
sluanja izlaganja vodeih svjetskih i lokalnih eksperata s podruja genocida
i politikog nasilja, studenti predstavili i svoj workshop, na kojem su izloili
svoje ideje o ulozi studenata i visokog obrazovanja u spreavanju genocida i
tretiranju njegovih posljedica. Uz to, australski studenti su sudjelovali u
programu ljetne kole Zloini protiv ovjenosti i meunarodno humanitarno pravo, koju je organizirala studentska udruga Pravnog fakulteta. Iako
neoekivano, Australija je bila najbrojnije zastupljena zemlja, a pored
domaih studenata ljetnu kolu su pohaale i skupine studenata iz regije,
europskih zemalja i Sjeverne Amerike. Zajedno s ostalim predstavnicima
konferencije studenti su sudjelovali na komemoraciji 12. godinjice
genocida u Srebrenici. To je bilo prilino potresno iskustvo za sve studente,
a odlazak na komemoraciju i kolektivni pogreb u Potoarima, 11. srpnja
2007., bio je dobrovoljan. Osim dvoje studenata, za koje je prisustvovanje
ovom tunom dogaaju bilo prevelik psihiki i emotivni napor te su se
odluili ostati u Sarajevu, svi ostali su svojom prisutnou komemoraciji
eljeli iskazati potovanje rtvama genocida i solidarnost s preivjelima.
Od kulturnih znamenitosti studenti su upoznali kulturnopovijesne
spomenike i institucije u Sarajevu, posjetili Mostar, Blagaj na Buni, Poitelj
i Meugorje. U Sarajevu su studenti uspostavili kontakte s lokalnim i meunarodnim vladinim i nevladinim organizacijama te se povezali s lokalnim i
stranim studentima. Takoer, nekoliko je studenata razgovaralo o mogunosti
volontiranja u lokalnim nevladinim organizacijama u BiH.
Odlazak u selo Klotjevac,9 duboko u Podrinju, bio je zavrni dio
jednomjesenog putovanja. Studenti su bili nekoliko mjeseci unaprijed
najavljeni i na je dolazak oekivan. Meutim, kao po pravilu oekuj neoekivano, mnoge neoekivane prepreke su se pojavile, a i iznenaujua
rjeenja, u zadnjem trenutku.
Nai domaini u Sarajevu su bili Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i

meunarodnog prava i MEUNARODNA UDRUGA ISTRAIVAA GENOCIDA
(International Association of Genocide Scholars), iji su lanovi prethodno postali studenti.
9
Klotjevac je takoer ponekad pisan i izgovaran kao Klotivac i Klotijevac.
639
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 640
Nakon prilino lagodnog i ugodnog boravka u Sarajevu uslijedilo

je viesatno putovanje redovitom autobusnom linijom, s polaskom u 7 sati
ujutro, iz Sarajeva do Srebrenice, a onda prebacivanje do Klotjevca.
Prijevoz koji su nam lokalni predstavnici povratnika u Srebrenici bili
obeali je bio mali kombi, premali da bi u njega mogla stati i treina studenata,
a kamoli mnogobrojna prtljaga. Uz to, zbog vikenda i drugih obveza, nae
kontakt osobe nisu bile u Srebrenici pa smo se morali sami snai za
prijevoz. Sticajem sretnih okolnosti i nakon dogovora s vozaem autobusa,
koji je sluajno zastao ispred nekadanje robne kue u Srebrenici, gdje smo
ekali da se neto dogodi, konano smo, kasno poslijepodne, bili na putu
prema naoj krajnjoj destinaciji. Voza se pokazao komunikativnim sugovornikom, ne krijui nostalgiju za starim, dobrim vremenima, kad je je
bio jedan od vozaa koji su redovito vozili na relaciji Srebrenica - Klotjevac.
Ispriao nam je kako je bio zadnji voza koji je vozio u proljee 1992. Od
toga dana do jula 2007, za tih 15 godina, autobus nikad vie nije vozio u
Klotjevac; niti je bilo putnika za Klotjevac niti se put smatrao dovoljno
sigurnim. Bio je vidno uzbuen, moda ak i uplaen injenicom zatvaranja
kruga ovom vonjom i njegovim prvim susretom s ljudima u Klotjevcu,
koje je poznavao prije rata. Za nas putnike, spoznaja da smo bili prvi putnici
u prvom autobusu koji se nakon rata uputio u ovo uniteno selo, samo je
povealo osjeaj napetosti oko iekivanja susreta s naim domainima
i terenom.
Povijest unitene lokalne zajednice

Ovdje bih napravio malu digresiju i predstavio Klotjevac, onakav
kakav je nekad bio, odnosno kakvog ga se ele sjeati oni to su selo poznavali
prije no to je uniteno. Prije nego to je potpuno uniten kao ljudsko naselje,
u agresiji na BiH 1992.-1995., Klotjevac je bio poznat po ljepoti drinskoga
jezera, Klotjevakoj klisuri i otrom vjetru zvanom sopur, koji je s jeseni
puhao iz kanjona Drine prema Viegradu. Smjeten na lijevoj obali Drine, na
samoj granici sa Srbijom, udaljen 28 km od Srebrenice i 48 km od Viegrada,
Klotjevac je tradicionalno bio poznat po svojim hrabrim splavarima i
slikovitim slapovima. Tradicija splavarenja je prekinuta izgradnjom
hidroelektrane Peruac i postankom 56 km dugog akumulacijskog jezera
izmeu Bajine Bate i Viegrada, sredinom 1960-tih.
640
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 641
Smjeteno izmeu planina Suice, na bosanskoj, i planina Zvijezde i

Tare, na srbijanskoj strani, na nadmorskoj visini od 280 metara, jezero je
duboko 90 metara, a 24 km dug kanjon Drine izmeu Klotjevca i epe, dubok
izmeu 700 i 1000 metara, smatra se ne samo najslikovitijim i najljepim
dijelom toka Drine nego je i trei kanjon po dubini u svijetu (nakon kanjona
Colorado u SAD-u i kanjona Tara u Crnoj Gori).10 Stoga ne udi to su prije
rata Klotjevac i okolna sela uz Drinu bili popularna turistika destinacija
tijekom ljetnih mjeseci. Prije samoga rata broj vikednica u Klotjevcu se
pribliavao broju kua strarosjedilakog stanovnitva. Vikendai su dolazili
s obiju strana Drine (Srbije i BiH), tu se nalazio i ljetni kamp studenata
Fakulteta fizike kulture Dravni institut za fiskulturu to je prvobitni naziv
Fakulteta fizike kulture (DIF) Beogradskog univerziteta.
Iako malo poznat izvan Podrinjske regije, Klotjevac ima dugu i
bogatu kulturnu povijest, o emu svjedoe ostaci ilirske, keltske, rimske,
slavenske i otomanske kulture. U samome selu i njegovoj okolici nalazi se
vie desetina dobro ouvanih steaka. Izmeu dvaju zadnjih ratova mnogi su
steci potopljeni prilikom punjenja akumulacijskog jezera, a neki su uniteni
proirenjem puta i opom nebrigom vlasti. Ostaci Staroga grada, tj. srednjovjekovne tvrave povrh Klotjevca i predaja o njegovoj gospodarici Jerini,
dio su usmene predaje stanovnika Klotjevca, koje je zabiljeio i Vlajko
Palavestra (2004), poznati bosanski etnolog i vjerojatno najvei skuplja
narodnih predaja u BiH-u. Klotjevac se takoer spominje u radovima
britanskog povjesniara Johna J. Wilkesa (2003), koji je istraivao ostatke
ilirske kulture u BiH-u i koji tvrdi da je Klotjevac bio razvijeno ilirsko naselje
jo u 2. stoljeu pr. Kr. Klotjevac je izmeu I. i II. svjetskog rata opisan u
monografiji autora Jovana Deroka (1939). Gotovo da je vrlo izvjesno da su
se neki obiaji iz tadanjeg Klotjevca nali i u antologijskoj studiji Vere Erlich
(1964) Porodica u transformaciji.11
10
Prema informacijama Zavoda za turizam Bajina Bata, Bajina Bata Portal na

www.bajina Bata.com/bbportal/main/river/facts/river_facts_e.html ili http://www.tara.
org.yu/indexeng. html.
11
U opsenoj studiji, koja je obuhvatila 300 sela u raznim dijelovima Jugoslavije,
krajem tridesetih godina XX. stoljea, Vera Erlich opisuje obiteljske i druge obiaje u
vie sela u Bosni i Hercegovini, ukljuujui i mnoge detalje iz muslimanskih sela u
Podrinju. Naalost, zbog anonimnosti studije, imena sela nisu navedena, ali postoje indicije
da je dobar dio opisanih obiaja mogao upravo biti iz Klotjevca i okolnih sela.
641
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 642
Bogata kulturna povijest Klotjevca je rezultirala u specifinoj

lokalnoj kulturi, u kojoj su predislamska vjerovanja (poganska, bogumilska
i kranska) bila potpuno integrirana u vjerske i narodne obiaje muslimana
Klotjevca, koji su inili stopostotno, autohtono stanovnitvo sela do 1992.
godine. Npr. za sunih godina su se uile kine dove.12 i polijevali vodom
steci, a mala djeca su poticana na pla za vrijeme obreda kako bi se Bog
(ili bogovi?) smilovao i prekinuo suu.13 Bez obzira na potovanje i
odravanje svoje predislamske duhovne i materijalne tradicije, Klotivljani,
itelji Klotjevca, su bili poznati po svojoj bijeloj damiji, koja je vie puta
iznova graena i dograivana, i u kojoj su se redovito odravali vjerski obredi,
a damija bila sreditem duhovnog i socijalnog ivota sela, pogotovo petkom,
kad bi na dumu namaz14 dolazili mukarci iz Klotjevca i okolnih sela,
razgovarali, dijelili informacije, ugovarali poslove.
Stanovnici Klotjevca su najee zaposlenje nalazili u industriji u
opinama Srebrenica, Bratunac i Viegrad, ali i preko Drine, u Srbiji, u
Bajinoj Bati, Uicu, Beogradu i drugim mjestima tadanje Jugoslavije,
kao i na privremenom radu u Austriji i Njemakoj. Mnogi Klotivljani,
pogotovo generacija nakon Drugoga svjetskog rata, zavrili su srednje, vie
i visoke kole, a nemali broj je bio na istaknutim mjestima u gospodarstvu,
obrazovanju i politici i u lokalnoj regiji i diljem zemlje.
Prema zadnjem popisu stanovnitva iz 1991. g. Klotjevac je zajedno
s okolnim, gravitirajuim selima Prohii, Urisii i Sejdinovii ukupno imao
1047 stanovnika, od kojih su osim 14 Srba svi bili Bonjaci (Dravni zavod
za statistiku 1991). Sam Klotjevac je imao neto preko treine stanovnika, a
bio je sredite za okolna sela jer se u Klotjevcu nalazila osnovna kola (do
5. razreda), ambulanta, poljoprivredna zadruga, trgovine, autobusna stanica i
rijena luka. Osim toga, Klotjevac je bio poznat po svojim sijelima,
igrankama, pilavima i teferiima.
12
Dova/e grupne islamske molitve.

U svom dokumentarnom filmu o stecima Zehrudin Isakovi je zabiljeio gotovo
identian obred u hercegovakom selu Jezero kraj Uloga. Osim ovakvih i slinih rituala
lokalnog stanovnitva u Klotjevcu, brojni dani u godini, tzv.godovi kao Vodena Marija i
Ognjena Marija su bili dani u kojima se odreeni poslovi nisu radili, npr. poslovi koji
ukljuuju kopanje zemlje ili muenje vode.
14
Duma namaz sredinja zajednika molitva muslimana petkom u podne.
13
642
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 643
Za rata svi stanovnici iz ovog podruja su protjerani, mnogi ubijeni,

sve kue i graevine sruene i spaljene, a sva pokretna imovina opljakana.
Dok su malobrojni Srbi podruje napustili neposredno prije rata i utoite
nali u Srbiji, veinsko bonjako stanovnitvo je, zajedno s tisuama
protjeranih Podrinjaca, spas potrailo u Srebrenici. Kulminacija tragedije
Klotjevca se dogodila u srpnju 1995. u Srebrenikom genocidu. Oko 90%
muke populacije Klotjevca je ubijeno, meu njima i svi muki lanovi
mnogih obitelji, esto pripadnici triju generacija.
Boravak australskih studenata u Klotjevcu

Sam dolazak u Klotjevac, kao i putovanje kroz mjesta gdje su nekad
bila sela, na putu od Srebrenice do Klotjevca, bilo je posebno emocionalno
iskustvo i konfrontacija s veliinom tragedije kroz koju je ovaj dio BiH-a
proao. Sve je izgledalo kao da je rat tek stao, ili jo traje. Na mjestima
nekadanjih sela i zaselaka stajala su zgarita, zarasle ruevine nekadanjih
domova uz tek poneki trag ivota. U mnoga od ovih sela nitko se nije vratio
ili imao vratiti. Onih nekoliko starijih osoba, povratnika na koje smo naili, s
uenjem su gledali autobus pun mladih ljudi. Takvu sliku nisu vidjeli vie
od 15 godina i vjerojatno ih je podsjetilo na vremena kada su ovim selima
redovito, vie puta dnevno, prolazili aki, radniki i putniki autobusi.
Konano, krivudava zaputena cesta je zavrila na naoj krajnjoj
odrednici, u Klotjevcu. Klotjevac je izgledao nadrealno; prirodna harmonija,
satkana u mozaiku od plavozelene vode jezera, zelenilo drvea, svjeeg
zraka i velianstvenog kanjona, bila je u potpunom kontrastu i kontradikciji
s ruevinama kua, koje su zjapile bez ivota i opominjale da se ovdje neto
strano dogodilo. To je bila slika genocida; pred nama je bila stvarnost jedne
ubijene lokalne zajednice, uniteni neiji domovi i ivoti. Ovako je dakle
izgledao (jo) jedan lokalni genocid, kako se ponekad hipokritiki reducira
genocid poinjen u BiH-u.
Ipak, doekani smo uz osmijehe i zagrljaje kao najblii rod; cijelo
selo, svih 12 osoba povratnici iz etiriju obitelji bili su na okupu kako bi
nam poeljeli dobrodolicu. Pored stalnih povratnika u selu su bili i preivjeli
iz triju obitelji koji sada svoje izbjeglike ivote ive u Njemakoj i Nizozemskoj, a za naega boravka je dolo jo nekoliko bivih Klotivljana, danas
643
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 644
nastanjenih u Tuzli, Vogoi, Hadiima... Smjeteni smo u dvije popravljene

kue na kojima su rupe od granata i tragovi paljevine jo bili jasno vidljivi.
Meutim, u usporedbi s desetinama do temelja sruenih i spaljenih kua
svuda oko nas, znaci rata i unitenja na popravljenim kuama su bili gotovo
zanemarivi. U narednih deset dana dijelili smo ivotne uvjete u kojima i
povratnici, nai domaini, ive ve nekoliko godina.
Svaki je dan bio strukturiran i ukljuivao je predavanja na otvorenom,
istraivaki rad temeljen na promatranju i razgovorima s povratnicima i
posjetiteljima, drutvene aktivnosti te sudjelovanje u svakodnevici
povratnika, to je npr. ukljuilo i cjelodnevno skupljanje sijena na jednoj,
uinilo nam se, beskrajnoj livadi ponad sela. Kupanje u jezeru, druenja i
aktivnosti na vodi su ponekad odavali dojam kao da je rije o skupini
bezbrinih turista. U tih deset dana snimljeno je 16 sati dokumentarnog
materijala, napravljeno vie stotina fotografija, ispisane stranice zabiljeki i
dnevnika, rekonstruirana karta sela na osnovi ruevina i razgovora s
preivjelima. Svaka ruevina je dobila ime, ime obitelji koje su inile
Klotjevac onim to je nekad bio. Iako je samo jedan povratnik govorio
engleski, ljudska povezanost i elja za kontaktom su vrlo brzo opovrgnule sve
jezine i kulturne barijere izmeu gostiju i domaina. Pored moje uloge
kulturnog i jezinog tumaa u vie sam navrata zatekao studente i domaine
udubljene u razgovore iako nisu govorili istim jezikom, dok je kolega Ron
Adams redovno, do kasno u no, uz domau ljivovicu razgovarao s
domainima Duletom, Mirsom, Ekremom i Husom. Kako su nam kasnije
rekli nai domaini, u Klotjevcu se nikad poslije rata nije toliko razgovaralo
i tako od srca smijalo kao tih desetak dana.
Tri domaice Zlatija, Sabina i Sadeta su se trudile napraviti
dovoljno pita i domaih jela, a domain Dule je bio zaduen za spremanje i
okretanje ranjeva. Duletovo stado od stotinjak ovaca je smanjeno za deset
janjadi tih dana. Improvizirana trgovina u kui jedinog povratnika u zaseoku
Sejdinovii je redovno ispranjena do zadnje namirnice, zadnje lubenice i
15
Mar smrti je postao naziv za egzodus Srebreniana, koji su se nakon pada

Srebrenice, 11. srpnja 1995., pokuali probiti do Tuzle preko stotinjak kilometara okupiranog teritorija, kroz srpske barikade, minska polja i pod konstantnom vatrom. U koloni
dugoj dvadesetak kilometara mnogi su ubijeni, a oni koje je zarobila vojska i policija RS-a
bili su potom strijeljani na nekom od brojnih stratita u Podrinju.
644
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 645
zadnje boce piva. Duletov sin Huso, koji je kao djeak preivio srebreniki
Mar smrti,15 srpnja 1995., opskrbljivao nas je svjeim ribama iz jezera.
Zajedniki rukovi i veere su bili prigoda da se domaini i gosti jo vie
zblie i upoznaju.
Ocjena, refleksija i evaluacija BST
Studijsko putovanje Bosnian Study Tour 2007, kao vid iskustvenog
uenja, nadmailo je sva planirana pedagoka oekivanja. Pored toga to je
bilo pouno i korisno iskustvo za studente i predavae, takoer je pozitivno
utjecalo i na lokalne domaine, a eho studijskog putovanja je jo uvijek
prisutan i u Melbourneu, i u Klotjevcu, i u mnogim drugim mjestima irom
svijeta. Zbog toga e refleksija na studijsko putovanje i njegova evaluacija
pokuati obuhvatiti vie bitnih aspekata vienih iz razliitih perspektiva.
to je BST znaio studentima?

U svom objavljenom eseju studentica Anna Lockhart, jedna od
sudionica BST, napisala je:
Privilegija koja nam je ukazana za vrijeme boravka u Bosni bio je fundamentalan in prema naoj odgovornosti kao ljudskim biima. Uz to, to putovanje
nas je povezalo s ostalim lanovima globalne zajednice, to vodi ka razvijanju
konkretnog osjeaja meunarodne odgovornosti. U Klotjevcu smo vidjeli
nesvakidanje prirodne ljepote, koje je gotovo nemogue spojiti sa zlom i nasiljem
kojemu je bilo izloeno ovo pitomo mjesto. ivjeli smo u sredini gdje je bilo
nemogue mimoii stalna podsjeanja na to doba zla, bilo u ruevinama
nekadanjih domova bilo u spoznajama da su nekadanja sela u okolici potpuno
pusta. (...) Zlo je ovdje bilo ovladalo dobrim zahvaljujui i pasivnosti globalne
zajednice, naoj pasivnosti. Sad je konano vrijeme za akciju. Upravo sad, jer
smo postali svjesni posljedica pasivnog promatranja zla kroz koje je Bosna prola.
To dugujemo globalnoj zajednici, to dugujemo Bosni i naim prijateljima u
Klotjevcu (Lockhart 2007:21).
Sline dojmove opisala je i veina ostalih studenata, a po povratku u

Australiju su osnovali udruenje Friends of Klotjevac (Prijatelji Klotjevca)
645
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 646
kao podrku povratnicima u Klotjevac. Jedna od prvih inicijativa udruenja

je bilo prikupljanje novanih sredstava za izgradnju spomenika rtvama iz
Klotjevca koji su ubijeni u ratu. Klotjevcu su bile posveene izlobe, filmske
predstave, izlaganja, lanci i eseji u Australiji, BiH-u, Austriji i SAD-u. O
tome znaju i priaju i preivljeli Klotivljani.
Na osnovi razgovora i promatranja, studenti su napravili karte sela
kako izgleda sad i kako je izgledalo nekad. To je prvi put da su kreirani ovakvi
dokumenti. Studenti su svojim iskustvom uvidjeli aspekte i posljedice
genocida za lokalne zajednice i obine ljude te se upoznali s problemima
preivjelih povratnika. O tome su napisali eseje za koje su mnogi od njih
dobili dobre ocjene. Dva studentska rada su objavljena kao novinski i
magazinski lanci. Svi su dijelili osjeaj da su na najbolji nain spojili ugodno
s korisnim. Kau, postali su bolji ljudi, spremni se zaloiti za druge i zahvalni
su to im je dana mogunost da naprave neto konkretno.
Studenti su postali glas Klotjevca koji se uje daleko od Klotjevca, na
drugoj strani svijeta, u Australiji. Mnogi su izjavili da je boravak u Klotjevcu
bio turning point u njihovim ivotima, tj. neto to je promijenilo njihov
pogled na ivot. Neki ve planiraju povratak u BiH i Klotjevac, a dvije
studentice, inspirirane iskustvom u Klotjevcu i BiH-u, ve su na novim
mjestima koja su bila izloena nasilju, gdje ele utjecati na pozitivne
promjene: Lucy Kawal je ve godinu dana u Istonom Timoru, gdje radi s
traumatiziranom djecom i mladei, dok je Laura Tracy na boravku u
Kambodi kao UN-ova ambasadorica za mlade. Njihov kolega Tom Quinn
je dobio posao u Vladi Australije.
to je boravak studenata u njihovu mjestu znaio domainima?

Iako zbog kulturoloke senzibilnosti nije napravljena detaljna
pismena evaluacija sa specifinim pitanjima o tome to je studentski
boravak znaio domainima i njihovu selu, na sastanku, tj. sijelu koje je
odrano s njima zadnje veeri naeg boravka u selu, uli su se razni pozitivni
komentari i ocjene o naem posjetu. Najvaniji aspekt tog posjeta, iz perspektive povratnika, praktina je solidarnost koju su osjetili i potvrda da
Klotjevac nije potpuno zaboravljen i otpisan. Dolazak prvog autobusa u 15
godina je za njih simbolino znaio povratak ivota u njihovo ubijeno selo.
646
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 647
25 putnika namjernika s drugoga kraja svijeta, uglavnom mladih ljudi, sa

sobom su donijeli veselje, radost, dobroudnost i povjerenje, sve one vrijednosti koje su u Klotjevcu ubijene genocidom. Njihov boravak je, bar
donekle, povratnicima vratio povjerenje u ljude i humanost koju svi dijelimo.
Istodobno je povratnicima pruena mogunost da budu domaini, kao to
su to nekad bili, i prue gostoprimstvo svojim gostima. Dirljiv rastanak na
kraju, uz suze i zagrljaje, bio je najoitiji izraz neverbalne komunikacije o
tome koliko je ovaj posjet znaio povratnicima u Klotjevac i njihovim
gostima. Klotjevac vie nije samo ubijeno i zaboravljeno selo negdje na
istoku gdje Bosna poinje (ili je poinjala?) nego je ponovno postao
mjesto u koje se dolazi i koje ima svoje prijatelje i zaljubljenike.
S gospodarskog i materijalnog aspekta posjet Klotjevcu je takoer
bio opravdan. Svi povratnici, tj. sva etiri domainstva su bila ukljuena u
pruanje usluga: hrane i spavanja australskim gostima. Za svoje usluge bili
su plaeni po komercijalnim cijenama usluga u veim gradovima u BiH-u.
To je za njih bio velik novani iznos i u poetku su se osjeali nelagodno zbog
naplaivanja gostoprimstva, ali smo se Ron i ja drali ranijih prorauna i
planiranih novanih sredstava i nagovorili nae domaine da prihvate
naknadu. Pekle su se pite i somuni, kuhale orbe, okretali janjci na ranju,
rotiljale ribe iz jezera, a svi povratnici su bili istodobno i nai domaini i
nai gosti na zajednikim rukovima, veerama i sijelima.
Pria koju nam je ispriao Dule Meanovi je jedna od mnogih koje
ilustriraju kako vlasti Republike Srpske nastavljaju s diskriminacijom
povratnika i onemoguavaju im egzistenciju temeljenu na njihovu radu.
Dule ima 100 ovaca, ali mu vlasti RS-a ne doputaju izvoz u Federaciju niti
Duletove muslimanske ovce imaju kupce u RS-u. Srbija, udaljena na
pukomet kako su to na svojim ivotima ve osjetili itelji Klotjevca, takoer
je nedostino trite za Duletove ovce. Kako nam je rekao, iako je ve platio
i obavio veterinarski pregled za svoje stado, Dule eka ve due od godinu
dana da mu vlasti Republike Srpske izdaju potrebnu dozvolu kako bi mogao
ovce prodati u Federaciji. I ovdje smo izravno intervenirali; za vrijeme
naeg boravka u selu od Duleta je kupljeno osam ovaca, a Dule je poastio
goste tako to je donirao i ispekao dvoje janjadi.
Ovo je bilo prvi put poslije rata da su povratnici mogli zaraditi novac
svojim radom u svom selu. Pored konkretne gospodarske to im je pruilo i
veliku moralnu satisfakciju, a dalo im i ideju o eventualnom preorijentiranju
647
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 648
na seoski turizam. Ono to priroda u Klotjevcu nudi, sigurno bi zadovoljilo

prohtjeve i najrafiniranijih ekoturista. Kako nam nai domaini u Klotjevcu
rekoe, bilo bi im dovoljno jedno ovako sezonsko uposlenje godinje pa
da mogu preivjeti od zaraenog cijelu godinu. Naravno, ovdje nije rije o
nekakvom basnoslovnom novcu, ali onima koji nemaju gotovo nikakvih
primanja ovakav nenadani prihod je svakako puno znaio.
Iz prorauna smo donirali novac i za nabavu elektrine pumpe kako
bi se sve kue mogle nesmetano opskrbljivati vodom. ak i ono to je
studentima bilo zanimljivo i zabavno iskustvo bilo je korisno za domaine.
Tu prije svega mislim na skupljanje sijena, jer bi za posao to smo ga zajedno
napravili u jednome danu trebalo povratnicima barem nekoliko dana.
Za nepunu godinu dana studenti su, u koordinaciji s preivjelim
Klotivljanima rasutima diljem svijeta, raznim vidovima donacija, ve
skupili dovoljno novanih sredstava za prvu fazu izgradnje spomenika
rtvama genocida u Klotjevcu. Radovi na spomeniku su ve zapoeli, a
slubeno je otvorenje planirano za srpanj 2009. g. Na spomeniku e se prvi
put na jednome mjestu nai imena 110 Klotivljana, rtava agresije i
genocida. Bit e to njihov simbolian povratak u svoje selo, svojim preivjelim roacima i susjedima.
Informacije o selu i potrebama povratnika proslijeene su potencijalnim donatorima, tj. meunarodnim nevladinim organizacijama. Dva
mjeseca nakon naeg boravka u selu Dule Meanovi je dobio traktor.
Nekako u isto vrijeme, TV Hayat je snimio emisiju o Klotjevcu, koja je putem
satelita bila gledana diljem svijeta. Kolege znanstvenici iz BiH-a, Hrvatske,
Slovenije, Austrije i SAD-a su pokazali zanimanje za posjet Klotjevcu sa
svojim studentima.
Planovi za budui anganman u Klotjevcu obuhvaaju organiziranje
ljetne kole za djecu iz Klotjevca (trenutno ih ima dvoje) i okolice (oko
desetak). Program ljetne kole bi ukljuio studente pedagokih akademija iz
Sarajeva i Tuzle. Njima bi to bila korisna praksa, a udruenje Friends of
Klotjevac bi platilo trokove boravka i simbolinu plau za rad. Takoer, s
kolegama iz BiH-a, Australije, Austrije i SAD-a razmatramo ideju o izgradnji
Learning Center (Obrazovnog centra) u Klotjevcu, koji bi sluio za organiziranje seminara, predavanja i etnografskog istraivanja. Razmatra se i
ira inicijativa zajednice Universities Adopting Communities, koja bi
povezala sveuilita, tj. studente, istraivae i nastavnike iz raznih dijelova
svijeta s lokalnim zajednicama u BiH-u poput Klotjevca.
648
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 649
iri ili drutvenopolitiki aspekti boravka u Klotjevcu

Studentski posjet Klotjevcu je, uz navedeno, takoer pokazao
lokalnim dobro-namjernim ali i indiferentnim i zlonamjernim politiarima
i birokratima da Klotjevac nee vie biti nevidljiv i zaboravljen. Klotjevac
je dobio svoje advokate, budue pravnike, diplomate, istraivae.
Na boravak u selu je takoer bio kontekst u kojem su se prvi put
sreli poznanici od prije rata koji su zavrili na razliitim sukobljenim
stranama. Nai domaini su nam ispriali kako je voza, koji nas je dovezao
u selo, bio u srpskoj delegaciji koja je iteljima Klotjevca, u travnju 1992.,
dala ultimatum za predaju. Prema njihovim svjedoenjima, on je takoer,
tijekom rata, bio aktivan u srpskim postrojbama. Stoga ne iznenauje to
su neki od Klotivljana bili rezervirani prema njemu. I pored toga su se neki
od njih rukovali s vozaem dok su drugi izbjegli svaki izravan dodir. Drugi
lokalni Srbin, sveuilini profesor, Beograanin s manje-vie stalnim
boravkom u svojoj vikendici u Klotjevcu, oito zaintrigiran naim posjetom
selu, bio je gostoljubiv. Inzistirao je, naprimjer, da nas provoza u svome amcu
uz kanjon Drine te pozvao svoje kolege sa srbijanske strane da mu ustupe
jo jedan motorni amac jer nismo svi mogli stati u jedan. Na boravak je
otvorio proces komunikacije izmeu profesora iz Beograda i povratnika u
selo, koji su dotad bili prilino hladni i distancirani. Na trenutak je djelimino
nestalo nepovjerenja i svi su eljeli biti dobri domaini svojim gostima
izdaleka. Moda se ak, prvi put poslije rata, moglo primijetiti i neto kao
paljivo otpoinjanje procesa pomirenja (ili bar djelominog povjerenja)
izmeu pripadnika dviju etnikih skupina. Tako je npr. profesor govorio o
tuzi koju osjea kad vidi ruevine kua svojih nekadanjih prijatelja
Bonjaka kojih vie nema. Moda i stoga to je rekao da je znao to se ovdje
dogaalo za vrijeme rata, pokuao bi neto uiniti i spasiti svoje susjede. On
ipak za sve krivi prokleti rat, Hrvate, Slovence, Nijemce, Amerikance i
meunarodnu zavjeru, iako su mu i rtve i zloinci, bar u Klotjevcu, dobro
poznati.
649
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 650
Zakljuak
Genocid, kao sustavan zloin usmjeren ka potpunom ili djelominom unitenju odreene drutvene skupine (Lemkin 2002:27-53), devastirao je Klotjevac u demografskom, kulturnom, gospodarskom, politikom
i svakom drugom pogledu. Jasno je da Klotjevac nikad nee biti onakav kakav
je nekad bio. Bioloka i socijalna supstanca, dakle ljudi, koji su i bili primarni
cilj genocida, ne moe se nadoknaditi, a bez ljudi e selo s vremenom postati
samo puki geografski pojam. Kao to Feld i Baso (1996) piu, mjesto ine
ljudi a ne prostor. Zbog toga, pomo dobronamjernih autsajdera, pored
moralne i materijalne podrke, mora ukljuiti i ljudsku komponentu, tj.
posjete mjestima kao to su Klotjevac, bilo da je rije o ekoturizmu bilo o
svijeta. Pilot projekt Bosnian Study Tour kao realizacija ideje zasnovane
na konceptu iskustvenog uenja, a metodoloki izvedena metodama kritike
etnografije i primijenjene antropologije po mnogo emu se pokazao
uinkovitim modelom podrke lokalnim zajednicama nakon genocida i
moe se primijeniti i na druge sline lokalne zajednice u BiH-u i ire.
Michel Foucault je, vjerojatno, u iroj javnosti najvie poznat svojim
idejama o povezanosti znanja, moi i diskursa. Znanje je mo svojedobno
je proklamirao jedan od najveih filozofa XX stoljea (Foucault 1984:239).
Prema njemu, oni (vlastodrci) koji imaju mo kontroliraju znanje i
preuzimaju autoritet istine, tj. njihova mo postaje istinom i slubenim
znanjem. Dranje dominiranih masa u potinjenu poloaju se odvija i
ograniavanjem njihova pristupa znanju i kreiranju znanja, dakle istine.
S druge strane, Foucault, poput Marxove ideje o klasnoj svijesti, vjeruje
kako ugnjetavani i dominirani znanjem mogu promijeniti svoj drutveni
poloaj (Rabinow 1997). Bez ulaska u dublju interpretaciju Foucaultovih
ideja koje su puno ire i kompleksije od ove, donekle pojednostavljene
interpretacije odnosa znanja i moi, a i od namjere ovoga rada elio bih
upravo zavriti ovaj rad odjekom Foucaultove poznate teze. Ne treba zaboraviti da znanstvenici kreiraju znanje i istine koje u odreenome trenutku
postaju mo.
U primjeru kritike entnografije, iskustvenog uenja i opisanog
studijskog putovanja znanje kao mo nije samo vezano za one koji su trebali
neto nauiti, dakle studente koji su nauili o posljedicama genocida za
lokalne zajednice. Takoer, (sa)znanje o Klotjevcu i njegovim malobrojnim
650
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 651
stanovnicima koji su preivjeli genocid je omoalo, ojaalo i ohrabrilo same

povratnike u Klotjevac. O njima se sada zna i nisu vie nevidljivi i bespomoni, iako su jo uvijek predmet diskriminacije i ignorantskog odnosa od
vlasti Republike Srpske, one iste vlasti koja je nad njima poinila genocid i
po ijoj se slubenoj istini taj genocid i nije dogodio. tovie, u slubenim
dokumentima Vlade Republike Srpske, Klotjevac se uglavnom spominje u
kontekstu nenaseljenog podruja kao dio Srpskih uma Republike Srpske.16
Godine 2004., nakon povratka prvih obitelji u spaljeni Klotjevac, na ulazu u
selo inovnici Republike Srpske su postavili slubeni znak Lovite.
Uvredljiva i prijetea poruka toga ina bila je jasna povratnicima. Meutim,
iako slubeno nepriznati, dehumanizirani i reducirani na status divljih
ivotinja za odstrijel, malobrojni povratnici u Klotjevac su istrajali u svojoj
nakani da ostanu u svome mjestu. Zbog toga je moda i najvei uspjeh ovog
istraivakoobrazovnog projekta upravo u tome to smo preivjele Klotjevca
ponovno nainili vidljivima, saznali i diseminirali njihovu istinu i time,
barem donekle, pridonijeli unapreenju njihovih ljudskih prava i ublaavanju
posljedica genocida za ovu unitenu lokalnu zajednicu.
Svaki drugi, neutralniji pristup, rezultirao bi preutnom podrkom
vlastima Republike Srpske, koje i dalje aktivno provode politiku marginalizacije rtava genocida u Bosni i Hercegovini.
LITERATURA
1. Behar, Ruth, THE VULNERABLE OBSERVER: ANTHROPOLOGY
THAT BREAKS YOUR HEART (RANJIVI POSMATRA - ANTROPOLOGIJA KOJA VAM SRCE SLAMA) Beacon Press, Boston, 1997.
2. Bourgois Philippe, ANTHROPOLOGY IN THE GLOBAL STATE OF
EMERGENCY (ANTROPOLOGIJA U GLOBALNOM VANREDNOM
STANJU) u: ENGAGED OBSERVER: ANTHROPOLOGY, ADVOCACY, AND ACTIVISM (ANGAIRANI POSMATRA - ANTROPOLOGIJA, ZALAGANJE I AKTIVIZAM). Rutgers University Press, New
Brunswick 2006. ix-xii.
16
Vidi Slubeni glasnik Republike Srpske, sv.: 13/94, 10/97, 23/98, 43/02.
651
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 652
3. Bringa, Tone, BEING MUSLIM THE BOSNIAN WAY: IDENTITY

AND COMMUNITY IN A CENTRAL BOSNIAN VILLAGE (BITI
MUSLIMAN NA BOSANSKI NAIN IDENTITET I ZAJEDNICA U
JEDNOM SELU SREDNJE BOSNE), Princeton University Press, 1995.
4. apo mega, Jasna, ETNOLOG I NJEGOVE PUBLIKE O RESTITUCIJI ETNOGRAFSKIH ISTRAIVANJA u: ETNOLOGIJA BLISKOGA POETIKA I POLITIKA SUVREMENIH TERENSKIH
ISTRAIVANJA. Jasna apo mega, Valentina Gulin Zrni i Goran
Pavel antek, Institut za etnologiju i folkloristiku Naklada Jesenski i
Turk, Zagreb 2006. str. 213-235.
5. Jasna apo mega, Valentina Gulin Zrni i Goran Pavel antek, ETNOLOGIJA BLISKOGA POETIKA I POLITIKA SUVREMENIH TERENSKIH ISTRAIVANJA, Institut za etnologiju i folkloristiku Naklada
Jesenski i Turk. Zagreb, 2006.
6. Deroko, D. Jovan, DRINA - GEOGRAFSKO-TURISTIKA MONOGRAFIJA, Izdanje drutva Fruka Gora, Novi Sad 1939.
7. . . . POPIS STANOVNITVA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE
IZ 1991. Dravni zavod za statistiku, Sarajevo 1991.
8. Emerson, Robert M. i Melvin Pollner, CONSTRUCTING PARTICIPANT/
OBSERVATION RELATIONS (GRADIMO ODNOSE UESNIK/
POSMATRA) u CONTEMPORARY FIELD RESEARCH: PERSPECTIVES AND FORMULATIONS (SUVREMENO TERENSKO
ISTRAIVANJE PERSPEKTIVE I FORMULACIJE. Waveland Press,
Long Grove, IL 2001. str. 239-259.
9. Eriksen, Thomas Hylland, SMALL PLACES, LARGE ISSUES: AN
INTRODUCTION TO SOCIAL AND CULTURAL ANTHROPOLOGY
(MALA MJESTA, VELIKI PROBLEMI UVOD U SOCIJALNU I
KULTURNU ANTROPOLOGIJU), Pluto Press, London 2001.
10. Erlich, Vera, OBITELJ U TRANSFORMACIJI. Naprijed, Zagreb 1964.
11. Feld, Steven i Keith H.Basso, SENSES OF PLACE, University of Washington Press, Seattle, 1996.
12. Foucault, Michel, SPACE, KNOWLEDGE AND POWER (PROSTOR,
ZNANJE I MO) u: THE FOUCAULT READER, Pantheon Books,
New York 1984, str. 239-256.
652
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 653
13. Gibbs, Graham, LEARNING BY DOING: A GUIDE TO TEACHING

AND LEARNING METHODS (UENJE AKCIJOM VODI ZA
METODE PREDAVANJA I UENJA), FEU Birmingham Polytechnic,
Birmingham. 1987.
14. Gulin Zrni, Valentina, DOMAE, VLASTITO I OSOBNO: AUTOKULTURNA DEFAMILIJARIZACIJA u: ETNOLOGIJA BLISKOGA
POETIKA I POLITIKA SUVREMENIH TERENSKIH ISTRAIVANJA. Institut za etnologiju i folkloristiku Naklada Jesenski i Turk,
Zagreb 2006. str. 73-95.
15. Hutchings, Kate, Pamela Jackson i Rob McEllister, EXPLOITING
THE LINKS BETWEEN THEORY AND PRACTICE: DEVELOPING
STUDENTS CROSS-CULTURAL UNDERSTANDING THROUGH
INTERNATIONAL STUDY TOUR TO CHINA (KORITENJE
VEZA IZMEU TEORIJE I PRAKSE RAZVIJANJE RAZUMIJEVANJA RAZNIH KULTURA KOD STUDENATA KROZ
MEUNARODNO STUDIJSKO PUTOVANJE U KINU. Istraivanje
i razvoj visokog obrazo-vanja, 2002. 21: 55-71.
16. Isakovi, Zehrudin STEAK STEAK POSLJEDNJA BOSANSKA
MISTERIJA - THE LAST BOSNIAN MYSTERY, TVSA Sarajevo,
2009.
17. Jarvis, Peter, ADULT AND CONTINUING EDUCATION: THEORY
AND PRACTICE (ODRASLI I NASTAVAK OBRAZOVANJA
TEORIJA I PRAKSA) 2e Routledge, London 1995.
18. Kolb, David, EXPERIENTIAL LEARNING: THE EXPERIENCE AS
THE SOURCE OF LEARNING AND DEVELOPMENT (ISKUSTVENO UENJE ISKUSTVO KAO IZVOR UENJA I RAZVOJA), Prentice Hall, New Jersey 1984.
19. Kolb, David, EXPERIENTIAL LEARNING THEORY BIBLIOGRAPHY 1971-2001 (BIBLIOGRAFIJA TEORIJE ISKUSTVENOG
UENJA 1971-2001) McBer and Co. Boston 2001.
20. Kolb, David, Joyce Osland i Irwin Rubin, THE ORGANIZATIONAL
BEHAVIOR READER (ANTOLOGIJA ORGANIZACIONOG
PONAANJA) 6e. Englewood Cliffs, Prentice Hall, New Jersey 1995.
653
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 654
21. Lemkin, Raphael, GENOCIDE (GENOCID) u GENOCIDE: AN

ANTHROPOLOGICAL READER (GENOCID ANTROPOLOKA
ITANKA) Blackwell Publishers, Oxford 2002. str. 27-53.
22. Lockhart, Anna, CRITICAL REFLECTIVE ESSAY: AS WITNESSES
TO THE AFTERMATH OF WAR AND GENOCIDE HOW DO WE
AVOID BECOMING GENOCIDE SPECTATORS? (KRITIKI
ESEJ ZA RAZMILJANJE KAO SVJEDOCI POSLJEDICA RATA
I GENOCIDA KAKO IZBJEGAVAMO DA POSTANEMO
POSMATRAI GENOCIDA? Biser 1, str. 18-21, Tuzla 2007.
23. Madison, D. Soyini, CRITICAL ETHNOGRAPHY: METHOD,
ETHICS AND PERFORMANCE (KRITINA ETNOGRAFIJA
METOD, ETIKA I IZVRENJE) Sage Publications, London 2005.
24. McCarthy, Bernice, THE 4MAT SYSTEM (4MAT SISTEM) Excel, Inc.
Oak Brook IL 1987.
25. Palavestra, V. HISTORIJSKA USMENA PREDANJA IZ BOSNE I
HERCEGOVINE, Baybook Mostart, Sarajevo - Zemun, 2004.
26. Porth, Stephen, J. MANAGEMENT EDUCATION GOES INTERNATIONAL: A MODEL FOR DESIGNING AND TEACHING A STUDY
TOUR COURSE (EDUKACIJA U MENADMENTU POSTAJE
MEUNARODNA MODEL ZA DIZAJNIRANJE I NASTAVU
PREDAVANJA O STUDIJSKOM PUTOVANJU) urnal o Edukaciji u
menadmentu 21, 1997: str. 190-200.
27. Rabinow, Raul, THE ESSENTIAL WORKS OF MICHEL FOUCAULT
ETHICS, SUBJECTIVITY AND TRUTH (NAJVANIJA DJELA
MIELA FUKOA Sv. 1 ETIKA, SUBJEKTIVNOST I ISTINA), New
Press, New York 1997.
28. Sanford, Victoria, EXCAVATIONS OF THE HEART: REFLEXIONS
ON TRUTH, MEMORY AND STRUCTURES OF UNDERSTANDING (ISKOPAVANJA SRCA RAZMILJANJA O ISTINI,
SJEANJU I STRUKTURAMA RAZUMIJEVANJA) u: ENGAGED
OBSERVER: ANTHROPOLOGY, ADVOCACY, AND ACTIVISM
(ANGAIRANI POSMATRA-ANTROPOLOGIJA, ZALAGANJE I
AKTIVIZAM). Rutgers University Press, New Brunswick 2006. str.
1-19.
654
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 655
29. Stull, Donald D. i Jean J. Schensul, COLLABORATIVE RESEARCH

AND SOCIAL CHANGE: APPLIED ANTHROPOLOGY IN ACTION
(ZAJEDNIKO ISTRAIVANJE I SOCIJALNA PROMJENA
PRIMIJENJENA ANTROPOLOGIJA U AKCIJI), The Institute for
Community Research, Hartford, CT: 1987.
30. antek, Goran Pavel, ETNOGRAFSKI REALIZAM I ULOGA ETNOLOGA RELIGIJE u: ETNOLOGIJA BLISKOGA POETIKA I POLITIKA SUVREMENIH TERENSKIH ISTRAIVANJA. Institut za etnologiju i folkloristiku Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2006. str. 53-71.
31. Willigen van, John, APPLIED ANTHROPOLOGY: AN INTRODUCTION. (PRIMIJENJENA ANTROPOLOGIJA UVOD) Greenwood
Publishing Group, Westport 2002.
32. Wilkes, J.John, CULTURAL IDENTITIES IN THE ILLYRIAN
PROVINCES: ...OLD PROBLEMS RE-EXAMINED (KULTURNI
IDENTITETI U ILIRSKIM POKRAJINAMA PREISPITIVANJE
STARIH PROBLEMA) Dall Adriatico al Danubio. LIllirico nelleta
greca e romana, Fondazione Niccolo Canussio, Convegno (Cividale del
Friuli, 25-27 settembre 2003) (Od Jadrana do Dunava. Ilirske pokrajine
u grko i rimsko doba. Fondacija Niccolo Canussio, Konvencija
Furlanije, 25-27 septembra, 2003. str. 309-317.
Internetski izvori:
1. John Dewey, DEMOCRACY AND EDUCATION: AN INTRODUCTION TO THE PHILOSOPHY OF EDUCATION (DEMOKRACIJA I
OBRAZOVANJE UVOD U FILOZOFIJU OBRAZOVANJA) i
MORAL PRINCIPLES IN EDUCATION (MORALNI PRINCIPI U
OBRAZOVANJU) Project Gutenberg:
http://www.gutenberg.org/browse/authors/d#a446
2. SLUBENI GLASNIK REPUBLIKE SRPSKE, sv.: 13/94, 10/97,

23/98, 43/02: http://www. slglasnik.org/uputstvo.php?lang=lat [zadnji
pristup 12. 10. 2008.]
3. THE CENTER FOR DEWEY STUDIES: http://www.siu.edu/~deweyctr/
[zadnji pristup 12. 10. 2008.]
655
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 656
4. THE JEAN PIAGET SOCIETY: http://www.piaget.org/ [zadnji pristup

12. 10. 2008.] THE KURT LEWIN CENTER FOR PSYCHOLOGICAL RESEARCH: http://www.lewincenter.ukw. edu.pl/index.php
[zadnji pristup 12. 10. 2008.]
5. ZAVOD ZA TURIZAM BAJINA BATA, Bajina Bata Portal: www.
bajinaBata.com/bbportal/main/river/facts/river_facts_e.html [zadnji
pristup 12. 10. 2008.]
6. http://www.tara.org.yu/indexeng.html. [zadnji pristup 12. 10. 2008.]
656
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 657
REZIME
Na osnovu etnografske studije o lokalnoj zajednici u istonoj Bosni,
ovaj rad u poetku iznosi raspravu o viestrukosti uloga i odgovornosti sa
kojima se istraiva ukljuen u istraivanje poslijeratnih zajednica suoava
na terenu i ire. Dok kritiki razmilja o etici, statusu i etnografiji insajdera
istraivaa kao polyvokalnom procesu, autor zagovara za istraivae proaktivniji pristup u zatiti i napredovanju ljudskih prava njihovih subjekata
istraivanja. Jedan od naina da bi se ovo moglo postii povezivanje terena
lokalne zajednice i univerziteta, ne samo kroz istraivanje, nego i putem
uenja i nastave na terenu. Godine 2007, autor ovoga rada zajedno sa svojim
kolegom i profesorom Ronom Adamsom razvio je i uspjeno implementirao
istraivako-edukacioni projekat kao, u potpunosti, akreditiran nastavni
predmet za grupu studenata australijskog univerziteta sa studija socijalne
antropologije. Edukativni cilj ovoga projekta je bio da omogui studentima
da naue o devastirajuim efektima genocida na lokalne zajednice u Bosni i
Hercegovini kroz iskustveno uenje tj. kroz uenje bazirano na njihovim
iskustvima iz prve ruke, dok su vrile terensko etnografsko istraivanje u
ovim zajednicama. Etnografija elaborirana u ovom radu odnosi se na uniteno
selo Podrinja, koje je bila lokacija desetodnevnog terenskog istraivanja
koje su vrili studenti i njihovi nastavnici. Ova kratka posjeta jednom nekada
vibrantnom i ivopisnom selu Podrinja, rezultirala je mnogim pozitivnim
uincima i tokom posjete i nakon nje. Autor ukazuje na stvarni potencijal koji
iskustveno uenje i etnografsko istraivanje moe imati na potsticanje
pozitivne promjene u zajednicama koje su se obnovile nakon izvrenog
genocida i koje se pokuavaju ponovo izgraditi, ponovo otkriti i odrati se
u novim socio-politikim realitetima. U zakljuku, koristei fukodijanske
ideje o znanju, moi i discoursu autor naglaava odgovornosti koje imaju
istraivai kao kreatori i prenosioci znanja s obzirom na one koje
oni koriste kao svoje primarne subjekte istraivanja.
657
Zbornik:knjiga B5
23.2.2011
13:18
Page 658
SUMMARY
Based on the ethnographic study of a local community in eastern
Bosnia, this paper initially discusses the multiplicity of roles and responsibilities a researcher involved in researching post-war communities faces in
the field and beyond. While critically reflecting on ethics, the researchers
insiders status and ethnography as a polyvocal process the author advocates
for researchers a more proactive approach in protecting and advancing the
human rights of their research subjects. One of the ways this could be
achieved is by connecting field local communities and universities not
only through research but also through learning and teaching in the field. In
2007, the author of this paper, together with his colleague Prof Ron Adams,
developed and successfully implemented a research/educational project as a
fully accredited teaching subject for a group of Australian university students
studying social anthropology. The educational aim of the project was to enable
the students to learn about the devastating effects of genocide on local
communities in Bosnia and Herzegovina through experiential learning, i.e.
learning based on their first-hand experiences, while conducting ethnographic
fieldwork in those communities. The ethnography elaborated on in the paper
relates to a destroyed village in Podrinje, which was the location of ten-daylong fieldwork conducted by the students and their teachers. This short-term
visit to the once vibrant and picturesque village in the Drina Valley resulted
in many positive outcomes both during and after the visit. The author points
out the real potential that experiential learning and ethnographic research can
have fostering positive change in post-genocide communities trying to
reconstruct, re-discover and sustain themselves in new socio-political
realities. In conclusion, using Foucauldian ideas about knowledge, power
and discourse, the author emphasises the responsibilities researchers as
creators and disseminators of knowledge have in regard to those they use
as their primary research subjects.
658
Rasim_1:knjiga B5
20.5.2011
14:46
Page 1
FOTOGRAFIJE
Rasim_1:knjiga B5
23.5.2011
8:33
Page 695
Rasim_1:knjiga B5
23.5.2011
8:38
Page 695
Slika panoa
Diana Wallis, podpredsjednica Evropskog parlamenta
661
Slike:knjiga B5
25.5.2011
12:55
Page 695
prof. dr. Jusuf iga, prof. dr. Smail eki, prof. dr. Ismet Dizdarevi radno predsjednitvo, 10. 07. 2009
Akademik prof. dr. Muhamed Filipovi, prof. dr. Faruk aklovica,

Diana Wallis (otvaranje Konferencije; 10. 07. 2009.)
662
Slike:knjiga B5
25.5.2011
12:58
Page 696
Akademik prof. dr.

Muhamed Filipovi,
otvaranje Konferencije,
10. 07. 2009.
prof. dr. Samir Arnautovi,

10. 07. 2009.
663
Slike:knjiga B5
25.5.2011
12:55
Page 697
Dr. Carlo Gerardo Pinetti,

10. 07. 2009.
Mr. Enis Omerovi,

10. 07. 2009.
664
Slike:knjiga B5
25.5.2011
12:55
Page 698
Mr. Maja Sahadi, 10. 07. 2009.
Baronesa Sayeeda Warsi

665
Slike:knjiga B5
25.5.2011
13:08
Page 699
Mr. ejla Harai, 10. 07. 2009.
Ibro Buli, 10.07. 2009.

666
Slike:knjiga B5
25.5.2011
13:08
Page 700
Mr. Sabina Subai - Galijatovi; (prof. dr. Jusuif iga - radno

predsjednitvo); 10. 07. 2009.
Doc. dr. Selmo Cikoti;

10. 07. 2009.
667
Slike:knjiga B5
25.5.2011
12:55
Page 701
prof. dr. Ismet Dizdrevi (za govornicom); (prof. dr. Smail eki,
prof.dr. Devad Termiz, dr. Beir Maci radno predsjednivo);
10.07.2009.
dr. Izet aboti,

10.07.2009.
668
Slike:knjiga B5
25.5.2011
12:55
Page 702
prof. dr. Sakib

Softi,
10.07.2009.
dr. Zijad Hasi,

10. 07. 2009.
669
Slike:knjiga B5
25.5.2011
12:55
Page 703
prof. dr. Smail eki, (prof. dr. Ismet Dizdarevi, prof.dr. Devad
Termiz, dr. Beir Maci radno predsjednivo), 10.07.2009.
Amir Ahmi,
10.07.2009.
670
Slike:knjiga B5
25.5.2011
12:55
Page 704
prof. dr. Adib ozi,

10. 07. 2009.
Jelko Kacin,
11. 07. 2009.
671
Slike:knjiga B5
25.5.2011
12:56
Page 705
Mr. Hariz Halilovi,

prof. dr. Ron Adams,
10. 07. 2009.
Baronesa Sayeeda Warsi, mr. Enis Omerovi, obraanje, 10.07.2009.

672
Slike:knjiga B5
25.5.2011
12:56
Page 706
Dr. Haris Silajdi,

obraanje 10.07.2009.
Uruivanja Potoarske povelje; Kada Hoti, Munira Subai, Diana

Wallis, Jelko Kacin, dr. Mustafa Ceri, dr. Haris Silajdi, 10.07.2009.
673
Slike:knjiga B5
25.5.2011
12:56
Page 707
Uruivanje Potoarske povelje,

prof. dr. Smail eki,
10.07.2009.
Publika, 11.07.2009.
674
Slike:knjiga B5
25.5.2011
12:56
Page 708
Uruivanje Potoarske povelje; dr. Mustafa Ceri, Kada Hoti, Diana

Wallis, Munira Subai, Jelko Kacin, 10.07.2009.
Fabrika akumulatora, 11.07.2009.

675
Zbornik_1:knjiga B5
25.5.2011
9:02
Page 1421
PREVODIOCI:
Kadira Hadi, Lejla ovi, Aida Meedovi
UNOS TEKSTA:
Fuad Adanel, Hajra Bibi
SLOG I PRELOM:
Anel Grabovica
TAMPARIJA:
BOSNET, Sarajevo
TIRA:
700

Zbornik - Potocari 1 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Zbornik - Potocari 1 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbornik - Potocari 1 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Zbornik_sadrzaj:knjiga B5

GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Prof. dr. Muhamed Filipovi, akademik, ODSTUPANJA

Prof. dr. Samir Arnautovi, KULTUROLOKI ASPEKTI

Prof. dr. Jusuf iga, MIKRO I MAKRO DIMENZIJE

Mr. Muharem Omerdi, DEVASTACIJA DEMATA,

TREA TEMATSKA CJELINA

Dr. Slobodan Pavlovi, PSIHIKA TRAUMA I

DAX TRADE = Izdavaka kua

= Glavni tab oruanih snaga SFRJ

= [Intelligence Quotient (Koeficijent inteligencije)

= Meunarodni krivini sud za bivu Jugoslaviju

= Organization for the Prohibition of Chemical

= Revue generale du droit international public

= Srpska pravoslavna crkva

= United Nations Peace Forces (Mirovne snage

Meunarodna nauna konferencija GENOCID U BOSNI I

Konferencija je ukazala na ozbiljne historijske, politike, pravne,

Nadamo se da je odravanje Konferencije i posebno objavljivanje njenih

- svjedoci smo, naalost, sve prisutnije pojave manipulisanja rtvama

- srpski narod i njegova politika i nauna elita sem malobrojnih

Konferencija je odrana na jednom od mjesta zloina genocida, te

mena muzejska izlobena postavka GENOCID U SIGURNOJ ZONI

To je, dakle, razlog to je naslov KONFERENCIJE: GENOCID U BOSNI

Prof. dr Smail eki

(Prof. dr Muhamed Filipovi, akademik, KONTEKST GENOCIDA NAD

zloin, a izvrili su ga Srbi i njihova ratom i genocidom stvorena drava

ubijanje ljudi, njihovo masovno proganjanje i deportiranje i unitavanje

sile i krajnje radikalnih i nezakonitih metoda djelovanja, a da prethodno nisu

drugoj strani, a koja je sebe smatrala za izvrioca testamenta historije i

prema muslimanima uope, koja je bila u osnovi potpuno neodreenog

jednostavno i pod okriljem borbe za interese nacije, uu u politiku reima

pokreta s uporitem na Jugoslavensku armiju i Vojsku Hrvatske, a politiki

uzurpacija dravnih prava Bosne i Hercegovine nakon Prvog svjetskog rata,

rat u Bosni i Hercegovini morao da se pretvori u klanje i unitavanje njegovog

od klijenata, kojima sam bila na usluzi kroz pravosudni sistem, [sic] je to

Jelko Kacin, lan Evropskog parlamenta

Evropa poslije Drugog svjetskog rata bazira se, poiva i gradi na

Bosne i Hercegovine nije bila najbolje primljena. injenica je i istina, da je

genocida u Srebrenici. Uvjeren sam da Evropski parlament eli sa svoje

Baronesa Sajeeda Warsi, lanica Britanskog parlamenta

Ne moe biti pomirenja, nema mira i stabilnosti u ovom regionu,

Faruk aklovica, rektor Univerziteta u Sarajevu

PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE

Prof. dr Smail eki, direktor Instituta za istraivanje

PRAKSA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE PRAVNA

Polazei od injenice da je Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i

F. A. Boyle, BOSANSKI NAROD OPTUUJE ZA GENOCID - POSTUPAK PRED

Bosna i Hercegovina je u Tubi nabrojala itav niz dogaaja u

F. Boyle, nav. dj., str. 158.

ivanja radi vrenja genocida, direktnog ili javnog podsticanja na vrenje

Isto. Navedenu privremenu mjeru Sud je usvojio sa 13 glasova prema jednom.

genocida, Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) sada,

- nije ispunila svoju obavezu da sprijei vrenje zloina genocida,

tri strane, koje su podjednako krive i odgovorne; uzrok sukoba u Bosni i

prikrivanja genocida, ukljuujui bacanje posmrtnih ostataka rtava genocida

U pokuaju da izbjegne odgovornost za genocid, Pravni tim Srbije i