RMS

1. LV4

1.1 Signali, sastavnice

Izraun efektivne vrijednosti sloenog signala moe ii u dva smjera:
1. Efektivna vrijednost sume signala Ueff je drugi korjen iz zbroja kvadrata efektivnih vrijednosti
sastavnica Ueff= SQRT(U1eff2 + U2eff2+ U3eff2+...). Ovaj je postupak primjenljiv ako su signali
sastavnice uzajamno ortogonalni.
2. Za signale sastavnice koji nisu ortogonalni, valja prvo zbrojiti amplitude neortogonalnih
sastavnica (fazorski), izraunati efektivnu vrijednost zbroja pa nakon toga primijeniti 1. na
ortogonalne sastavnice.
Dakle, kao prvo valja provjeriti ortogonalnost signala.
Signal A u LV4 je harmonijski, sinusni signal frekvencije f i poetne faze 0 , signal B je bipolarni
pravokutni signal jednake frekvencije i s pozitivnim dijelom trajanja 50% periode.

A
1,5

0,5

A
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 26 28 30 32 34 36 38 40 42 44 46 48 50 52 54 56 58 60 62

-0,5

-1

-1,5

Slika 1.

Graf signala A

B
1,5

0,5

B
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 26 28 30 32 34 36 38 40 42 44 46 48 50 52 54 56 58 60 62

-0,5

-1

-1,5

Slika 2.

Graf signala B

Ortogonalnost signala provjerava se izraunom srednje vrijednosti umnoka dvaju signala:

2

12 = 1 () 2 ()
1

Ako je:

c12=0, tada signali u1(t) i u2(t) jesu ortogonalni na intervalu T=[t1,t2]

c120, tada signali u1(t) i u2(t) nisu ortogonalni na intervalu T=[t1,t2]
Umnoak signala na intervalu N=64 uzorka prikazan je na Slika 3. Zapaamo, sve su vrijednosti
pozitivne pa intergral umnoka ne moe biti 0.
1

12 = 1 () 2 () + 1 () 2 ()
0

12 = 2 1 () 2 ()
0

12 = 2 sin()
0

12 = 2 [cos ]0

12 = 2 2 = 4 0

Jo jednom isti zakljuak, signali A i B nisu ortogonalni!

A*B
1,2
1
0,8
0,6
A*B
0,4
0,2
0
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 26 28 30 32 34 36 38 40 42 44 46 48 50 52 54 56 58 60 62
-0,2

Slika 3.

Umnoak signala A i B

1.2 Simulacija u Proteusu

Jedan od primjera u 4. laboratorijskoj vjebi jest simulacija u Proteusu mjerenja efektivne vrijednosti
zbroja razliitih signala. Na Slika 4 prikazane je shema simulacije zbroja sinusnog signala A (amplitude
A=1, bez istosmjerne komponente, frekvencije 1 kHz i poetne faze 0 ) i pravokutnog bipolarnog
signala B (amplitude B=1, frekvencije 1000 Hz, irine pozitivnog dijela impulsa 50%). Izvori A i B su
strujni, zbroj napona nastaje na otporu R1=1. AC voltmetar pokazuje napon vrijednosti UM=1,66 V.

Slika 4.

Blok shema Proteus simulacije

Slika 5.
Oscilogram
napona M

1.3 Izraun efektivne vrijednosti u vremenskoj domeni

Napon u toki M je:
+ sin 0 <
() =
+ sin < 2

Kao neovisna varijabla uzet je kut kako bi nastavak izrauna efektivne vrijednosti napona u mjernoj
toki M bio jednostavniji. Umjesto T=1 ms perioda je 2.
Za izraun efektivne vrijednosti koristimo RMS (Root, Mean, Square korjen srednje vrijednosti
kvadrata) algoritam: kvadriranje, srednja vrijednost kvadrata i korjen srednje vrijednosti:
=

1 2
2
()
2 0

Kvadrat napona u drugoj polovici periode (od do 2) biti

e jednak kvadratu napona prve
poluperiode pa je dovoljno raunati srednju vrijednost kvadrata za prvu polovicu periode:
1
= ( + sin )2

1
= [2 + 2 + ( sin )2 ]

1
= [2 + 2 + 2 sin2 ]

1
1 1
= 2 + 2 + 2 2

2 2

1
1 2
1
1
= 2 + 2 + 2 2

2 0
2

0
0

Integral

2 = 0
0

Jednak je nuli jer funkcija cos2 u intervalu 0- ima punu periodu.

1
1 2
1
= 2 + 2 +

2 0

1
1 2
1

= 2 + 2 [ ]0 +

= 2 +

1
2
2 2 +

= 2 +

4
2
+

2,5
2
1,5
1
0,5

Series1
Series2

0
-0,5

1 3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23 25 27 29 31 33 35 37 39 41 43 45 47 49 51 53 55 57 59 61 63

Series3

-1
-1,5
-2
-2,5

Slika 6.

A=1, B=1, UMeff = 1,665

4
3
2
1
Series1
0

Series2
1 3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23 25 27 29 31 33 35 37 39 41 43 45 47 49 51 53 55 57 59 61 63

Series3

-1
-2
-3
-4

Slika 7.

A= 2, B=1, UMeff = 2,355

1,5

0,5
Series1
Series2

0
1 3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23 25 27 29 31 33 35 37 39 41 43 45 47 49 51 53 55 57 59 61 63

Series3

-0,5

-1

-1,5

Slika 8.

A=-1, B=1, UMeff = 0,467

Ako je amplituda pravokutnog (plavo) signala B a sinusnog (crveno) A, tada je efektivna vrijednost
sume (zeleno) UMeff:
Ueff =sqrt(B2 + A2/2 + 4AB/)

1.4 Spektralni prikaz i izraun efektivne vrijednosti

Na Slika 9 prikazan je spektar amplituda napona uM iz Proteusa a na Slika 10 sumarnog signala prema
Slika 6. Podudarnost amplituda frekvencijskih sastavnica zadovoljavajua je.
Na Slika 11 prikazani su spektri amplituda sastavnica. Vidljivo je, kako oba signala imaju komponente
frekvencije 1 kHz to je naznaka razloga neortogonalnosti signala A i B.
Vrijednost kompleksne amplitude DFT sekvence signala B je 0,0625-1,2722i, to je vrlo blisko fazoru
sinusnoga signala amplitude 1,272 (max), te je oit razlog neortogonalnosti A i B: sadre zajedniku
komponentu!

Slika 9.

Spektar napona u mjernoj toki M, Proteus

Slika 10.

Spektar simulacije u Excelu

1,4

1,273751015

1,2
1

1
0,8
0,6

0,425951052

0,4

0,257222626
0,185520577
0,146179992

0,2
0

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27

Slika 11.

Pojedinani spektri amplituda A: crveno, B: plavo

1.5 Varijacije
Ako bi harmonijski signal A bio kosinusni Slika 12 tada je sumarni signal drugaiji Slika 13 kao i
umnoak sastavnica Slika 14. Graf umnoka je simetrian u odnosu na apscisu, integral je nula to
ukazuje na ortogonalnost signala A i B.
Tada moemo primijeniti 1. algoritam Ueff= SQRT(U1eff2 + U2eff2). Efektivna vrijednost signala A je
UAeff=0,707, signala B je UBeff=1 pa je
Ueff= SQRT(O,7072 + 12)=SQRT(1,5) = 1,225.

A
1,5

0,5

A
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 26 28 30 32 34 36 38 40 42 44 46 48 50 52 54 56 58 60 62

-0,5

-1

-1,5

Slika 12.

Kosinusni harmonijski signal A

9

2,5
2
1,5
1
0,5

Series1
Series2

0
-0,5

1 3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23 25 27 29 31 33 35 37 39 41 43 45 47 49 51 53 55 57 59 61 63

Series3

-1
-1,5
-2
-2,5

Slika 13.

Signali za kosinusni signal A

A*B
1,5

0,5

A*B
0 2 4 6 8 10 12 14 16 18 20 22 24 26 28 30 32 34 36 38 40 42 44 46 48 50 52 54 56 58 60 62

-0,5

-1

-1,5

Slika 14.

Umnoak A i B kada je A kosinusni signal

10