UDK 236:82-31 Izvorni znanstveni Slanak Primljeno 07/02. Apokalipsa u romanima »Roman avantura« Roberta H. Bensona i »roman ideja« Michaela O’Briena kao poeticki kijucevi Ivanova Otkrivenja Vladimir LONCAREVIC* Sazetak Umjetnicka literatura o kraju Povijesti moze se razvrstati na sekularistitko-utopij- sku i krséansko-eshatologijsku. Autor ovdje obraduje dva istaknuta primjera krs- éansko-eshatologijske umjetnicke literature: romane »Gospodar svijeta« Roberta H. Bensona i »Posljednja vremena« Michaela O’Briena. U élanku se pokazuje da se oba romana, tematsko-motivski i fabularno, slovom i duhom oslanjaju na no- vozavjetnu eshatolosku besjedu, osobito na Ivanovu »Knjigu Otkrivenjas, pa time tematski-sadriajno i tendencijski korespondiraju. Slijedeci duh i slovo novozav- Jetne eshatologije, ti se romani mogu éitati kao njezini poeticki kljucevi, osobito Knyige Otkrivenja, ali se pri tome ne umanjuje umjetniéka rafiniranost i privlacnost. Pri tome autor zakljucuje da je sredisnji lik obaju romana nevidijiv, ali pouzdan pripovjedaé same Povijesti — Krist. U tome smislu autor smatra da su spomenuti romani izvrsna poetska sredstva da se i ovaj narastaj krscana senzi- bilizira za posljednje krs¢anske istine. Svijest o kraju povijesti jedinstvena je svemu Ijudskom porodu u svim razdob- Ijima njegova povijesnog razvoja. Bilo da je rijeé 0 ciklitkim, linearnim ili spiral- nim teorijama povijesti, sve predvidaju njezin svrSetak, buduéi da je to uvjet nje- zine svrhe i smisla. U zapadnjatkoj umjetni¢koj literaturi susreéemo dva osnovna tematska kor- pusa prognostiéke literature o kraju povijesti, dakako ekstenzivno odredena. Prvi je sekularisti¢ko-utopijski, a drugi krSéansko-eshatoloski, Njihova razdjelnica je sam Krist, prema kojemu se ta dva korpusa implicitno ili eksplicitno oblikuju i definiraju. Prvi korpus moZemo svesti na dva tipa literature: utopijsko—optimistitki — kraj Povijesti kao dosezanje idealnog poretka, odnosno reanimacija »zemaljskog raja« povratkom »Adamovih povlastica«, kako je rekao okultist Martinez de Pa- squally — i na utopijsko-pesimistiéki — koji ljudsku povijest vidi kao beznadno putovanje u totalitarno ponistenje Ijudske slobode, pa i fizi¢ki nestanak fovjekov * Mr. sc, Vladimir Lonéarevi¢, predavaé na Filozofskom fakultetu Druzbe Isusove, Zagreb. Obnovljeni Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 321V. Lonéarevié: Apokalipsa u romanima Obnov. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 sa Zemlje. (Suvremena polititko-filozofijska podjela na globaliste i antiglobaliste u izvjesnoj mjeri odrazava spomenute utopistitke varijante.) Pritom prvi tip knji- Zevna kritika i povijest najée%ée Klasificiraju kao futuristiku literatura, dok drugu kvalificiraju katastrofi¢nom. Oba tipa medutim ukljuéuju apokalipti¢ke sadréaje i odra%avaju apokalipti¢ki mentalitet, odnosno predmnijevaju neku vrstu provisée- nja Povijesti od zla. Jednako tako, taj korpus umjetni¢ke literature jedinstveno nastaje iz vjere u neograniéen civilizacijski napredak, odnosno u njegovu neizb- jeZnost, neovisno o raspologenju iz kojega proizlazi. Napokon, taj korpus umjet- nitke literature prozima se odgovarajuéim filozofijsko-povijesnim idejama (od Platona, F. Bacona, Campanelle, Petriéa, Morea do Spenglera, Toynbeea, Kahna i Fukuyame), programsko-polititkom (revolucionarnom) misli (socijalisti utopi- sti, Voltaire, Feuerbach, Marx, Nietzsche, Bakunjin, Rimski Klub...), kao i teksto- vima gnosticistiéko-ezoterijske (akvarijanske) inspiracije (Joachim de Fiore, Bo- ehme, Swedenborg, Blawatska, Steiner, Gurdiijev, Mitrinovié, Crowley, Guenon, Hubbard, Pauwels, Capra...). Medu knjiZevnoumjetnitkim imenima zastupljenim u tom korpusu Rousseau, Goethe, Rilke, Nietzsche, Yeats, Orwell, Huxley, Wells, Halévy, Jiinger, Coelho, sada moderni Huoellebcq, a nasi Mato Hanzekovié! i Su- fflay? samo su neki koji se na brzu ruku mogu nabrojiti. Drugi korpus literature je kr8¢ansko-eshatoloski, oslonjen na teolosko-povi- jesnu mislenu batinu, uz temeljno i kljuéno nadahnuée Sv. Pisma — osobito no- vozavjetnih eshatolo8kih tekstova (sinoptici /Mt 24; Mk 13; Lk 21/, poslanice /Ef 6; Fil 3; Kol 2; 2 Sol 2; 1 Tim 4; 2 Tim 3; 2 Pt 2— 3; 1 Iv 2/ te Otkrivenje Sv. Ivana, osobito glave 13, 19 i 20). Glayna je dakle znaéajka tih djela biblijska, odnosno, uge, novozavjetna utemeljenost i inspiriranost, a poruka.im se iscrpljuje u nakani da se vjernik uZivi u apokalipticke simptome povijesti i podsjeti na to da svaka mimo Krista ostvarivana utopija »sreée« i »sretnog drutva« jest babilonski sin- ti grijeha. Kr8¢anstvo nije prihvatilo ideju svrénosti i svr8ivosti povi- jesti u smislu kretanja dovjetanstva k »totki omega«, kada silom historijskoga raz- voja Sovjekova nastaje kraj staroga i zapodinje otkrivenje novoga svijeta, zvao se on era Duha, Novo doba, Treée otkrivenje, Zlatni vijek ili kako mu drago. Rijet je uvijek o nekoj vrsti milenaristitkih projekcija koje je kr8¢anstvo odbacilo (0 ée- mu je zagrebatki nadbiskup Bozanié znakovito govorio na misi za Domovinu 25. lipnja 2002.) ve¢ i stoga Sto je u njima kr8¢anstvo shva¢eno samo kao jedan stupanj 1 Rijeé je o romanu Gospodin Covjek, tiskanom 1932. Knjizevni povjesnitar Kre8imir Nemec karak- terizira ga kao »utopisti¢ki roman katastrofes, koji ipak ima prevladavajuéi ton utopijske robin- zonske pripovijesti. Usp. K. Nemec, Povijest hrvatskog romana II, Znanje, Zagreb, 1998, str. 121- 123, 2. Sufflay je pod pseudonimom Eamon O'Leigh objavijivao u Obzoru 1924, roman u nastaveima Na Pacifiku 2255. Rijeé je 0 zanimljivom futuristikom romanu koji Nemec kvalificira kao »prvi hrvat- ski science-fiction, prodorna futuristi¢ka prozac. U romanu Sufflay predvida drugi svjetski rat, po- raz Japana, porast temperature na Zemlji, uspon feminizma i propast patrijarhata, porast uporabe droge i stimulansa kao sredstva socijalizacije, masovnost vegetarijanstva, slobodnu ljubav, bioinze- njerstvo, uvodenje eutanazije te, uz ostalo, uspostavu megadréave s totalitarnom viaséu i vladavinu kolektivne narkoze i ezoterijskih nagela. Usp. K. Nemec, nav. dj. str. 282-284, 322‘Obnov. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 V. Lonéarevié: Apokalipsa u romanima duhovne evolucije Sovjetanstva, a Krist kao stupanj evolucije boZanstva. Kraj po- vijesti za kr8¢ane, ukoliko to jesu, nije ispunjenje Zelje 0 obnovijenom zemaljskom raju, pa bilo to i uz Bodju pomos, veé ono znati ostvarenje potpuno novoga svijeta i preobrazenoga Covjeka — »’Evo’, sve ‘Ginim novo’« (Otk 21, 5) — koji veé jest u nastajanju po preobrazenom i uskrslom Kristu i s Kristom, ali koji ée konaéno i potpuno nastati u éasu drugoga Kristova dolaska u slavi, kada ¢e nestati stari Zov- jeki stari svijet sa svojom slavom. Novozayjetna je poruka u opisu stanja koje tom dolasku prethodi sasvim jasna: Evandelje ée se navijeStati po svemu svijetu; tom dolasku prethodit ée cudesni svjetski dogadaji i znaci s kulminacijom u troipolgo- diinjoj viadavini Antikrista, koja ée biti obiljeZena velikim otpadom od Crkve, na- metnutim svjetskim duhovnim jedinstvom i posljednjim i najvecim progonom krs- ¢ana. Te apokalipti¢ke to¢ke Crkva medu ostalim tekstovima sazima katekizamski jasno: »Prije dolaska Kristova Crkva mora proci kroz posljednju kusnju koja ée uz- drmati vjeru mnogih vjernika. Progonstvo sto prati njezino putovanje na zemji otkrit €e ‘otajstvo bezakonja’ pod oblikom religijske obmane koja ée Ijudima ponuditi pri- vidno rjesenje njihovih problema po cijenu otpada od istine. Vrhovna religijska ob- mana jest obmana Antikristova, to jest obmana jednoga pseudo-mesijanizma u ko- Jemu Covjek slavi sam sebe umjesto Boga i njegova Mesije koji je doSao u tijelu. Ta Antikristova obmana veé se ocrtava u svijetu svaki put kad se ho€e u povijesti ispuniti mesijansku nadu koja se moze dovrsiti samo onkraj povijesti kroz eshatonski sud: Crkva je, i pod njegovim ublazenim oblikom, odbacila krivotvorenje buduceg Kra- ievstva Botjega pod imenom milenarizma, osobito pod politickim oblikom jednoga sekulariziranog mesijanizma, ‘u svojoj biti izopacenoga’. Crkva ée uéi u slavu Kra- Jjevstva samo kroz taj posljednji Vazam, u kojemu ée ona svoga Gospodina slijediti u njegovoj smrti i njegovu Uskrsnucu. Kraljevstvo Boije nece se dakle ostvariti nekim povijesnim trijumfom Crkve, po nekom uzlaznom napretku, nego pobjedom Bozjom nad posljednjom navalom zla, pobjedom koja ée uciniti da Zaruénica Kristova sides neba. Trijumf Bo%i nad pobunom zla poprimit ée oblik Posljednjeg Suda nakon pos- ljednjeg kozmickog potresa ovoga svijeta koji prolazi. Tim razvojem prilika u njihovoj apokalipti&koj viziji mnogi su se umjetnici na- dahnuli stvarajuéi umjetnitka djela iznimne estetitke sugestije. Medu njima su djela literarne imaginacije mnogih pisaca, medu kojima su Dante, Milton, Dosto- jevski, Bernanos, Solovjov, Bloy, Lagerléfova medu najpoznatijima. Osobito va- Zan i tematski jasnoznaéan prinos dao je u tom smislu engleski pisac Robert Hugh Benson, éiji se roman Gospodar svijeta iz godine 1908. jo dréi vrhuncem te lite- rature, a éiji je uknjiZeni cjelovit hrvatski prijevod (preveo M. A. Hiholjevié) objay- Ijen jo8 1915. godine u Rijeci. U ovome prikazu romanesknih obrada kljuénih apo- kaliptickih teza valja stoga tome romanu prvomu obratiti potrebnu pozornost, ne samo zbog po sebi zanimljive teme i snazne estetitke sugestije nego i zbog uvjer- Ijive aktualnosti njegovih vizija. To vise Sto nakon objave prijevoda njegova roma- na usred prvoga svjetskog rata na hrvatskome jeziénom podrugju i nije bilo znat- 3. Katekizam katolicke crkve, 675-677. 323V. Lontarevié: Apokalipsa u romanima Obnov. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 JaSéanskih umjetnitkih prinosa toj temi. U novije vrijeme s Bensonovim ro- manom évrsto korespondiraju neka prozna ostvarenja koja imamo na hrvatskom jeziku, medu kojima je zanimljiv prinos dao Bogdan MaleSevic prijevodnim izbo- rom apokaliptiénog trilera Dan opacine* Williama Stanmeyera, to je u nekoliko brojeva izlazio u reviji Zlatno pero i éijemu se uknjizenom izdanju valja nadati. Drugi osobit prinos koji ovdje Zelimo u osnovnim tematsko-motivskim linijama sravniti s Bensonovim Gospodarem svijeta jest suvremeni apokaliptiéki roman Posljednja vremena Michaela O’Briena, u izdanju kuée »Verbum« (Split, 2002). To vise Sto O’Brien, suvremeni kanadski slikar, novelist i esejist, istiée da se ozbi- Jjnim promifljanjem suvremenosti u svjetlu kr8anske apokalipse poteo baviti po- taknut éitanjem Bensonova romana, navezavai na nj iskustvo gitanja Solovjova, Bernanosa i Dostojevskog> Kusnja »kraja povijesti t posljednjeg covjeka« Dvije apokaliptitke prige koje razmatramo smjestene su u razlidita povijesna razdoblja. Benson je svoju pricu stavio u vrijeme oko godine 2052. dok se O’Brie- nov roman, izvorno naslovijen Otac Ilia, razvija u nase doba, od godine 1996. Du- hovno je polazi’te medutim isto — novozayjetna eshatoloska besjeda, s glavnim nadahnuéem Ivanovim Otkrivenjem — kao 8to je ista i narativna osnova: Crkva prepoznaje dolazak posljednjih vremena, pozivajuéi u posebnu misiju dva sveceni- ka: Percya Franklina i Iliju Schafera — protagonist koji dolaze iz pozadine, dotad neuoiljive, suzivljene sa svojim svakodnevnim svecenitkim zadaGama. Bensonov junak Percy Franklin briljantan je mladi sve¢enik intelektualac, ko- jemu pozadinski poloZaj omogu¢uje neometano i potanko raS¢lanjivati povijesno stanje i kretanja. Za razliku od O’Briena, koji postupno razvija radnju gotovo kla- siénom gradacijom dramske napetosti do kulminacije i raspleta, Benson preko o. Franklina diskurzivno uvodi Citatelja u srediste teme saZimaju¢i na prvim strani- cama povijesni put duhovnoga kretanja Covjecanstva. On uoéava egzistiranje triju velikih duhovnih sustava: katolicizma, humanitarizma i religija Istoka. Nakon sto humanitarizam apsorbira religije Istoka, koje ée prigrliti éovjekoboStvo naSavsi u »novome éovjeku inkarnaciju svojih ideala«®, ostaje jo8 samo konfrontacija s kato- licizmom kao posljednjom smetnjom uspostavi novoga svjetskog duhovnog poret- kas novim soterioloskim dogmama i strukturama. Buduéi da nijeée Transcenden- ciju, humanitarizam se, oslonjen na panteizam, oblikuje kao prirodna religija — svojevrsna religija progresa sa svojim »credom« »obogotvorenja nastupajucih na- rastaja sretnih ludic, koja »u sebi spaja neograniteni optimizam u odnosu na bu- duénost s neogranizenim pesimizmom prema proilostic, kako je uotio Berdjajev’. Usp. Zlatno pero, od bor. 8(2000) do br. 14(2001). Usp. winw. google. comisearch? q=Michael-+O’Brien i interyju u MI — list mladih, 26/2002, 7/8. Nav. dj., str. 180. »Mesijanska svest i istorija«. Ese] u kompendiju Ji¢ekivanje mesije, Beograd, 1988. Tekst je ovdje kroatiziran. Berdjajev u tom eseju poduzima metafizitku kritiku utopijske religije progresa (na- 324Obnov, Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 V. Lonéarevié: Apokalipsa u romanima Pred naletom nove vjere katolicizam i kr8¢anstvo uopée, nakon Sto su reformirane erkve veé bile utkane u tkivo nove vjere, uzmige — 8to je Franklinu, odnosno Ben- sonu jasan znak da svijet ide u planetarnu katastrofu, a Crkva u velike kuSnje, Ben- son jasno vidi posljedice éovjekova otudenja i otrgnuéa od Boga, osobito éovjeka krS¢anske civilizacije od Krista. Humanitarizam se odrige pomirenja Sovjekova s Bogom po Kristu i u Kristu, smatrajuéi Kristovu Zrtva, rekao bi Krleza, simpa- titnom, ali nepotrebnom i nekorisnom. Podlegnu¢e znatnog dijela Sovjeanstva tom odreknuéu u svetopisamskom je svjetlu ogekivano jer nijedan Zovjek nije ligen kuSnji Kojima je bio izvrgnut i sam Krist od Sotone nakon posta u pustinji i kojoj je uostalom dovjck podlegao u potetku povijesti kao projekeiji samodeiziranog bi¢a, kako izvje8Cuje Knjiga postanka (usp, Post 3, 5). Benson dakle jasno nazrije- va konture opseZne mefistofelske akcije zavodenja covjeka i uogava bezdan slo- bodne misli i slobodnog morala — pakao u kojemu ée Zivjeti posljednji narastaj oholih spiritualist. Samouyjeren i samodopadan éovjek posljednjih vremena neée imati potrebne snage poniznosti da se odupre demonski sofisticiranu zlu, zama- skiranu desecima izvrnutih kr8¢anskih vrlina. Politi¢ka demagogija na krilima fi- lozofije pragmatizma, nazrijeva Benson, unistit ée posliednje ostatke krS¢anskoga morala mlake krS¢anske veéine, neovisno o statistiékoj pripadnosti kr8anskim crkvama. Robert Hugh Benson pripada onim velikim engleskim konvertitima poput Newman, Chestertona i Clivea Lewisa, a medu koje mozemo svrstati i Mertona, koji su izvanrednom pronicljivosu razumjeli znatenje apostolskih rijedi da je svi- jet u vlasti Zloga (usp. 1 Iv 5, 19), shvativsi do srZi ishodi8te i snagu kuSnje kroz koje prolazi Crkva u svom povijesnom spasenjskom putovanju i vojevanju. Rodio se 18, studenoga 1870. u Canterburyju kao sin anglikanskoga nadbiskupa White Bensona, Koji je od 1882. bio anglikanski primas, i majke Mary. Nakon svréetka Etonskog koled2a i studija na Trinity Collegeu u Cambridgeu bio je vikar u Hack- ney Wicku u Kensingu. Ubrzo medutim osje¢a nezadovoljstvo svojim pozivom. Otputuje 1896. u Egipat, Jeruzalem i Siriju. Anglikansku crkvu dozivijava sestrin- skom Katolitkoj, pa ga uznemiruju prijelazi s anglikanizma na katolicizam nekih njegovih prijatelja s kojima se sastajao u dru’tvu »Kuéa uskrsnuéa«. U svojim sum- njama trai savjet od vodesih anglikanskih sveéenika i teologa, ali ga odgovori ne zadovoljavaju. Godine 1903. 11. rujna, prihvaéa katoli¢ku vjeru u Rimu, a 12. lip- nja 1904, u Rimu biva zareden za sveéenika. 1911. Pio X. imenuje ga monsinjo- rom. Umro je 19. listopada 1914, Svoje najpoznatije djelo Lord of the World napi- sao je godine 1908, Pisao je povijesne romane, mistiéne prige, teologka djela, knji- ge za djecu, poeme, eseje. pretka) konfrontirajuéi je kr8éanstvu, polazeéi pritom od toga da je zabluda takve religije to sto polazi od kritike teza da sreéa posljednjeg naraitaja moze iskupiti sve nesreée prethodnih, te da se apsolutno stanje Ijudskog Zivota moze uspostaviti u relativnim odnosno nestabilnim Zivotnim uv- jetima. Usp. str. 89-103, 325V. Lonéarevié: Apokalipsa u romanima ‘Obnov. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 Kriéanstvo i(li) humanitarizam Koje su temeljne znagajke Bensonova opusa? Knjizevni krititar katoli¢kog sensusa dr. Ljubomir Marakovié ocijenio je u svom élanku o Bensonu (Hrvatska prosyjeta, 1920) da su sva njegova »djela tako Zivo spojena s najbitnijim i najdubliim pitanjima prakticnih Zivotnih istina, sve se tako uporno krecu oko konkretnih ideja duhovnoga i socijalnog ivota, pa ipak nikome ne pada na um, da ih nazove tenden- cijskim i umjetniéki zaostalim. Benson se je u svojim romanima pokazao takvim poz- navaocem detalja, takvim majstorom historijske psihologije i objektivnim prikaziva- cem istine, te ga i sami najugledniji protestanti smatraju velikim Covjekom i velikim piscem, stavijajué ga izmedu velikog konvertita Newmana i slavnog romancijera Wal- tera Scotta.<® Nema sumnje, Gospodar svijeta literarno je doradeno djelo. Ono se tita kao ponajbolji krimié ili triler, to vige Sto je sraz Dobra i Zia tako jasan i neizbjezan, uyjerljiv i slikovit, ali ni izdaleka slatkasto bajkovit ili didakti¢ki sladunjav. Tu je sve tvrda duhovna realnost. Posljednji Sovjek bit ée zaveden oholim umisljajem da je dovrSio povijest. Svrsetak Povijesti, kakvog ga je ameritki liberalni filozof povi- jesti Francis Fukuyama politiéko—ideolo8ki navijestio pod vidikom apsolutne pob- jede liberalne demokracije, kr8¢anska misao, Sto se vidjelo iz katekizamskoga na- voda, drti »politi¢kim oblikom jednoga sekulariziranog mesijanizma, ’u svojoj biti izopacenoga’«, a tako ga vidi i Benson. U duhovnom ¢e se smislu taj poredak ofito- vati kao antikristovsko poni8tenje Covjeka kao Bojje slike. Zli — »ubojica covjeka od poéetka« i »otac lazic (Iv 8, 44) — htjet Ge dovrSiti povijest na svoj natin: bez Krista io ipso protiv Krista. Gospodar svijeta u tom smislu poetski opisuje moguéi prorotki viden i dozivljen svrSetak i sazZetak tog otudenja i otrgnu¢a Zovjekova od Boga i kr8¢ana od Krista, kako ga veé donosi Objava, éuva Tradicija i tumati Uti- teljstvo. Benson se u tome otituje kao sliedbenik tradicijske kr8éanske misli, dok je usrazu sa suvremenicima on éovjek doslovce »ispred svoga vremena«, azapravo iznad vremena i svojih suvremenika zaljubljenih u neogranigen napredak. Poput Chestertona moze reéi da je zainteresiran za Bitku Sudnjega Dana, ali se ne brine mnogo zbog opéih izbora premda, valja re¢i, nijedni izbori nisu bez odredene veze s Armagedonom. Cjelovito izdanje romana na hrvatskome jeziku iz 1915. pobudilo je svojedob- no znatno zanimanje u na¥oj, osobito katolitkoj javnosti. Spomenuti ponajbolji hrvatski knjiZevni kritik i erudit dr. Ljubomir Marakovi¢ pie kako je pristupio to- mu djelu»s dosta nepovjerenja«. Ponajprije uofava da je Benson ostao vjeran slovu Apokalipse, ali ga to nije sprijetilo da dade literarno rafinirano djelo: Benson »je potpuno pogodio tehniku, adekvatnu ovakovu predmetu, da roman potresa dusom u dnu njezinu i da ovakove slike ostaju nezaboravne, neizbrisives.9 Fabularni razvoj 8 »R.H. Bensone, Hrvatska prosyjeta, 7/1920, 67. 9 Usp. »’Gospodar svijeta’. Literarna studijac, Hrvatska prosyjeta, 2/1915, 145-149, 288-292. Nave- deni citat na str. 292, 326Obnov. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 V. Lontarevi¢: Apokalipsa u romanima oslanja se na glavne protagoniste — premda tu u Klasi¢nom smislu nema romane- sknoga glavnoga junaka — Percya Franklina, sve¢enika koji ée postati posljednji papa, i Juliana Felsenburgha, Covjeka Grijeha — Antikrista. Vanjstinom i sliéne dobi— obojici su simbolitne 33 godine — Percy ostavlja dojam pomalo zbunjenog crkvenog aparatéika koji ne postavija previke pitanja, nego se birokratskom pre- cizno8cu brine da kao izvjestitelj kardinala protektora za Englesku svog Xefa to bolje brifira o zbivanjima. Ipak, pritom ima oko za minucioznu raSélambu stvamog dubinskog znaéenja dogadaja i osoba koje se pojavljuju na povijesnoj sceni. Izv- je8éujuéi Sv. Oca o stanju Crkve i svijeta, jasno uotava »da su se sve sile civilizira- nog svijeta koncentrirale u dva tabora — tabor svijeta i tabor Bodji, Do sada su te sile bile inkoherentne i spasmoditke, izbijaju¢i na razne natine: u revolucijama, u ratovima, koji su se Cinili vise kao pokreti rulje bez reda, smjera i discipline, Da odgovori na to, Crkva je svojim katoli¢anstvom djelovala takoder vige rasprsujudi nego sabiruéi i ona je protiv strijelaca postav{jala strijelce. No u ovo se posljednjih sto godina (u Bensonovu romanesknom vremenu to je dakle vrijeme od godine 1950.— prim. V.L.) moglo jasno razabrati, da Ge se metode borbe izmijeniti. Evropa Je svakako postala sita neprestanih borba; savez kapitala i rada ilustrirao je tu prom- Jenu u gospodarstvu, mirovno ju je sudjelovanje raznih evropskih driava u Afric ilu- striralo na polju politikom, Sirenje humanitarizma na polju religije. Protiv toga cen- traliziranja sila svijeta mora se postaviti pojatana centralizacija Crkve. (...) Sve ito se do sada dogodilo... iilo je za izmirenjem svijeta, sto se doista dogodilo — ali ne na osnovi bozanske istine. Intencija je Boga i njegovih vikara bila da izmire sve jude u Isusu Hristu; no ugalni kamen bio je i opet zabacen i umjesto kaosa, Sto su ga proricali poboini, doilo je jedinstvo, kakvoga jos nije bilo u povijesti..A to je bilo najpogibe- Jinije, to je sadrzavalo bezbroj elemenata nesumnjiva dobra. Rat je na primjer, sudeéi posvemu, imao prestati, a to nije bila zasluga krS¢anstva, Ljudi su uvidjeli, da je sloga bolja od nesloge, a i to su naucili izvan Crkve i bez nje. Doista, prirodne su se kreposti naglo razvile, dok su natprirodne bile prezrene. Umjesto ljubavi dosla je filantropija, umjesto nade zadovoljstvo, umjesto vjere znanost.«9 Taj duhovni prevrat, izvodi da- je dijagnozu, snaZno ée potresti i Crkvu. Mlaki vjernici ée potpuno otpasti, jaki jo8 jae prionuti vjeri. No dok su u prvo vrijeme kr8¢anstva Kristovi vjernici mu- Geni u tijelu, a Sesnaesto je stolje¢e donijelo intelektualni udar, u dvadesetom su napadnuta vrela morala i duhovnog Zivota. Sada ée pak »doci napadaj sa sve tri strane najednom, A pri tom se treba osobito bojati utjecaja humanitarizma. Ovaj je dolazio okruzen mosu; on je Zivo hvatao imaginaciju, utvrdujuéi svoju istinu umjesto da je dokazuje i prodiruéi time u due dublje, nego s raspravama. On je sebi gotovo izravno i bez ikakva otpora otvorio put u najtajnije dubljine Ijudskoga stca. (...) Cini se kao da ée dua ’po prirodi kr8¢anska’ postati ‘po prirodi nevjerna’. (..) Napokon ée se humanitarizam zaogrnuti liturgijom i svetom Zrtvom, a kad se to dogodi, onda je — ako se Bog ne umijeSa— Crkvi odzvonilo«, zakljuéuje Percy. Na to Ge Papa: »Pa sto misli, Sto bi se moralo uéiniti?«. On ée gotovo lakonski od- 10 Nav. dj., str. 91-92, 327V. Lonéarevi¢: Apokalipsa u romanima Obnoy. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 govoriti: »Sveti Oce,... misa, molitva, krunica — to je prvo i posljednje.« I jo8 »novi red, Svetostil... Bez habita, bez posebnoga znamenja... koji ée zavisiti samo od Vase Svetosti... Slobodniji od isusovaca, siromasniji od franjevaca, skromnifji od kartuza- na... koji bi okupljao i Zene i muzeve... Tri zavjeta s intencijom muéenistva... (..) A Raspeti Hrist da im bude patron.« I dok drugi dvoje o pravom karakteru i poslanju Felsenburghovu, on luéi duhove i nema iluzija — iza maske hladnog mirotvorca uoéava demoniénu dijalektiku. Nagla provala povijesnog optimizma, objava nove religije humaniteta i masovni otpad sve¢enika ilaika od Crkve jasan su znak onoga Sto dolazi i ¢ega je Felsenburghov dolazak samo vrak. Mirotvorca i humanista svijet aklamacijom izabire za predsjednika svjetske viade i daje mu moé neogra- nigenih ovlasti. On je tu da dovr8i povijest, ne sluteci da je ipak samo izvrSitelj Bofje volje. Stvar se romaneskno razvija svetopisamskom dosljednoséu: kr8¢an- stvo biva progla’eno posljednjim neprijateljem jedinstvenog svijeta mira i jedin- stvene religije humaniteta, a jedan atentat potiée lavinu dogadaja, sve do nastupa paruzije u kreSendu antikristovskog mahnitanja. Bogocovjek i(li) Covjek-bog To je temeljni duhoyni sloj koji obiljeZavaju podslojevi sudbina drugih prota- gonista posljednjih vremena, medu kojima uz brojne otpadnike i konvertite, mu- éenike i kriptokr8éane nalazimo figuru ministra Olivera Branda, pantesita, koje- mu je katolicizam »najsmjesnifi i najinedostojnijic oblik religije i koji ée postati Fel- senburghov poboénik; njegove majke, odgojene u vjeri, a poslije otpale od nje, da bi joj se u starosti vratila; njegove Zene Mabel koja ¢e se razoéarati u nasilju hu- manitarizma prema kr8¢anima i na kraju pobje¢i u eutanazijsko razoéaranje; o. Francisa koji ¢e apostazirati i postati ceremonijar humanitaristi¢ke religije; Phil- lipsa, Oliverova tajnika, koji se polako primi¢e vjeri; Ivana XXIV. blagog, ali od- luénog pape... Predsjednik (1) Dobri primjeri privlaée, zli fasciniraju. Utoliko je, iako najmanje rjetit i akti- van, Bensonov antijunak Felsenburgh mozda ponajbolje romaneskno »pogoden« svojom diskretnom ali kljuénom usadenos¢u u fabularni tijek i uskladenoS¢u s du- hom koji emanira. Njega u romanu vidimo »samo u momentimas, kako primjecuje Marakovic. To nije buéni apostol hedonizma i permisivnosti— on ima »¢iste ruke i neporoénu proilost« (str. 37); nije slavohlepan, ve¢ je, dok nije doSao njegov as, »Zivio u potpunoj tamic (str. 13); nije slatkorjeciv, ali ima »magnetican karakter« (str. 37); on nije diktator — skanjuje se viasti, ali prihva¢a volju naroda i svojih savjetnika; nije ratoboran, nego je mirotvorac; on nije neznalica — ta vje’t je u»u 11 Nav. dj, str. 92-93, 328Obnov. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 V. Lonéarevié: Apokalipsa u romanima ne manje od petnaest jezika« (str. 70); nije destruktivan, veé pretvara »kaos u redei promiée »princip sveopéeg bratstvac (str. 74); on nije ateist, veé Covjek-bog, »koji je shvatio svoje vlastito bozanstvo« (str. 72) — on je »Sin Covjedyi« (str. 73) i »Spasitel] svijetae(str. 72), »prvi savrseni produkat onoga novog kozmopolitskog stvora, sto ga Je covjecanstvo stvaralo tijekom cijele povijesti« (str. 70) i »najsavrSeniji reprezentant bozanskog elementa, Sto stanuje u Covjekue (str. 92). On znanjem i dréanjem opo- naa Krista, ali u novom svijetu sto ga on gradi vise nema grijeha, pa mu stoga ne treba otkupljenje, nego osyje8tenje — rijeé koju moderni ovjek rado rabi i slusa. Mabel, kompleksna i njezna dua, oduSevijena u potetku njime i tim novim svije- tom, prije razoGaranja i otpada od nove vjere poticat ée svoga Olivera da mu pri- pravija putove. A kako ine bi! Felsenburgh nije, kako primje¢uje Marakovié, ok- rutan poput Ivana Groznog ili Tamerlana. Njegov je gnjev protiv kr8éana uzvigen, sligan gnjevu jednog drugog romanesknog antijunaka, onoga u Bjesovima Dosto- jevskoga — Nikolaja Vsevolodovita Stavrogina, gnjev »hladan, miran, i ako se mo- 2e tako reci — razuman, dakle najodvratniji i najstrasniji S10 ga je moguce zamisli- tic!2, Pa nije onda sluéajno Sto Ce ba¥ taj i takav Stavrogin upitati monaha Tihona: »A je li moguée vjerovati u bijesa, ne vjerujudi u Boga?«»0, i te kako je moguée, vrlo éesto se dogada«'3, odgovori Tihon, Daleko bi nas odvelo primjerivati motivski, tematski, akterski ina druge natine Bjesove velikoga pisca Bensonovu ili O’Brie- novu romanu, ali valja usput istaknuti da je tematska potka istovjetna te da Do- stojevski genijalno — veZuéi knjiZevni¢ku nadarenost evandeoskim duhom — iz- razava karakter antikristovskog svjetonazora: hladno¢u, proraéunanost, dijalekti- ku zavodenja lazima, mratnjaitvo, tajnovitost ilibertinski totalitarizam — raskiva- nje svih paklenih strasti, kako bi rekao na Mazurani¢."4 Knjizevna éc kritika u toj demonskoj »Sigaljovstini« uglavnom prepoznati piséev obragun s anarhizmom i socijalizmom, ali ¢e joj promaknuti eshatolo’ka razina te opseZne pripovijesti — razina tako fino razradena iu Bra¢i Karamazovima — kojom Dostojevski slika sta- nje srca Ijudi koji postaju bjesovi, zlodusi, demoni 8to se oholo klanjaju iluziji vla- stite boZanskosti. Dakle u shva¢anju Sovjeka novoga doba poput Olivera Branda kré¢anstvo je »barbarska, glupa, Zalosna i dosadnac religija koja se udaljila od »veseloga tijeka Jjudskoga Zivota« (str. 19). Vidjet emo da ¢e u O’Brienovu romanu kardinal Vet- tore predbaciti Sv. Ocu isto — da je naime Crkva ljude zarobila grijehom. Takvi prigovori dolazili su kr8¢anstvu kroz povijest od svih koji su u njemu vidjeli slabost, dok je Zovjeku namijenjena boZanska sudbina sto ¢e je on ostvariti svojim snaga- ma, sudjelujuéi u mesijanskoj misiji izabrane nacije, klase ili poretka. Kakav god 12 I.dio, Znanje, Zagreb, 1976, str. 205. 13 I.dio, str. 14, 14 U nas ée taj motiv demonske dijalektike zavodenja literarno uspjelo izrabiti primjerice Donadini iKrleza, au novije vrijeme Tribuson. No w njih je taj demonizam posljedica hipnotizma nihilisticke poze, o&ekivan pobataj poremeena uma; dok je Dostojevski postupio obratno, pokazujuci da ni- hilizam raste iz hladnoga racija demonskoga protuboitva, koje je uvijek i protutovjestvo, plastiéno ga oslikavajuéi u likovima Verhovenskoga, Karmazinova, Stavrogina i dakako Sigaljova. 329V. Lonéarevie: Apokalipsa u romanima ‘Obnov. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 bio ideoloski sadrZaj takvih obmana, one su wvijek religioznoga karaktera jer pret- postavljaju vjeru, predanost, mesiju, obrede i — edenski entuzijazam. U Bjesovi- ma e nesretni Kirilov, koji ée na sebe preuzeti krivnju za ubojstvo bogoborca Sa- tova, vrlo slikovito izraziti srZ takve antikristovske izopatenosti i istinski prijezir Boga i Zovjeka. Nakon &to je spoznao da je »dobar«, Kirilov otkriva tajnu antikri- stovske urote: »Tko pouti ljude da su dobri, taj ¢e privesti svijet kraju. (...) On ée do¢i ime mu je covjekbog.«}5 No kao 8to se nesretni Kirilov, dosljedno spoznaji potpu- ne slobode svoga Covjekobostva, napokon i ubio, dotle ¢e oni koji su ga na to na~ govorili nastaviti razarati i drZavu i drustvo i moral i sva natela — doslovee sve — zidajuéi svoj Babilon, drustvo u kojemu ¢e »desetina covjecanstva dobiti potpunu osobnu slobodu i bezgrani¢nu viast nad ostalih deset desetinas, koji ée im tu viast »demokratski« predati i pritom »posve izgubiti svoju osobnost i pretvoriti se u neku vrsta krdac.'6 Ta Sigaljovitina imala je kroz povijest razlitita imena, No ime je ne- vaino, rekao bi Eco — vaina je osobina. Tako ée, istovjetno zakljuéuju Benson i Dostojevski, konaéni svjetski poredak imati antikristovski karakter te kao i sva »konaéna rjesenja« zavrSiti u Bezdanu. U danasnjem zapadnjatkom svijetu koji je stao na »évrstu peCinue razuma, mi- ra i vjere u neograni’en napredak i rast blagostanja — 8to se, upozorava Papa, moze preokrenuti u najgori totalitarizam (usp. CA 46, 47) — kr8éanstvo je za- baéeno i prezreno. Ve¢ini se judi Gini da je sve u redu — zlo se dofivljava kao evolucijska etapa, hir prirode 8to ée biti pobijeden kad je do kraja spoznamo, kao prigoda za utenje i korekeiju svijeta oko nas — dok mnogi krS¢ani misle da Crkva, odnosno kr&éanstvo nema djelotvoran odgovor na politike, eti¢ke i kulturne iza- zove; modernom Govjeku kojemu se Gini da je tu i sada »pre8ao prag nade« i sada obiluje ostvarivanjem dostignuéa svoga civilizacijskog genija ono kao da vise nema &to reéit7? Covjek postaje samodostatan i posve je irelevantno ima li Boga ili ga nema. Takav Zovjek, koji pobatajem uklanja suvignu brigu, a eutanazijom patnju koja ga moze pribliZiti Bogu, vige ne vjeruje u smisao ikakve Zrtve. Logitno je da je, kako veli Bensonov Oliver Brand, krS¢anstvo Zalosno i dosadno — svijetu se Gini da ono vie uopée nema veze sa zemaljskim Zivotom.'8 Post, misa i krunica, 15. L. dio, str. 236. 16 I. dio, str. 394, 17 Romano Guradini u svojim esejima Konac novoga vijeka (Split, Verbum, 2002) ovako dijagnosti- cira aktualnu holistiéku iluziju:«Energije dokuéene prirode stopit ée se s onima njegova vlastitog biéa i Zivot ée se ozbiliti u svojoj veli¢ini. Razlitita podrucja spoznavanja, djelovanja i stvaranja izgradivat ese svako po svojim vlastitim zakonima; jedno podracje spajat ée se s drugim i nastat ée cjelina, ne- shvatljiva u svojoj punini i jedinstvu ‘kultura’ u kojoj ée Eovjek pronaéi ispunjenje svoje ejelines, &j je krajnji izraz »novovjeka vjera u napredake, u kojoj sve sunutarnjom nugnoiéu upucuje na nastajanje onoga boljege (str. 75). 18 »Novi zahijev da se razlitita podruéja Zivota i stvaralastva... razvijaju iskljucivo po njima imanetnim pravilima, o€ituje se kao sve samorazumljivji. Tako se stvara jedan nekrianski, poéesto iprotukrséan- ski oblik Zivota. On se probija tako konzekventno da poprima oblik normalnoga, dotim zahijev da se Zivot odreduje prema Objavi dobija karakter crkvenog uplitanja. Ovo stanje uvelike prihvada i sam vjer- nik misleci da su religiozni pojmovi stvar za sebe, a isto tako i svjetovni, te da se svaka domena mora razvijati iz vlastitog bi¢a pri Gemu bi pojedincu bilo prepusteno da odluéi u kojoj Ge meri u njima div- 330Obnov. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338, V. Lontarevié: Apokalipsa u romanima lijekovi Sto ih za boli svijeta i Crkve predla%e o. Franklin, prezreni su od mnogih kx8¢ana, Kri¢ani danas s nepovjerenjem vjeruju i sluSaju crkvene autoritete. I O’- Brien i osobito Benson predoéuju kako se duh skrivenoga skepticizma razvija do otvorene apostazije u nekad kri¢anskim duSama.!9 U takvome svijetu koji se naiz- gled obnavlja bez Krista, jedan od sveéenika u Bensonovu romanu o. Francis prih- vaéa novu, sekularistiéku religiju koja zapravo jest ateizam: »Ja vise ne vjerujem niu Stow, reci ée u razgovoru s Percyem, otpasti i prihvatiti ono sto mu je nadohvat ruke —»irijumfirajuci vrtlog novoga humanitetac, postavsi mestar njegovih rituala. Njemu se Gini da nikada vise ne¢e biti sretan, »n0 tome se vise ne da pomoti«.29 1 Juda je nakon izdaje bio Zalostan, ali radije se objesio nego zatrazio Kristovo op- rodtenje. Bensonov je roman bez sumnje prorocki, éak u pojedinostima.2! Ono sto je najvi8e pogodeno jest postupnost, ali i sve veéa akceleracija duhovnih promjena. Jetie, R. Guardini, nay, dj, str. 93-94. Kré¢ani ive dakle u tom mentalitetu, Otpad od Crkve danas Je th, ali stalan. Prvi puta u Crkvi mimo »koegzistiraju« katolici iheretici, anonimni krécani i ano- nimni ateisti. Kad je svojedobno prije desetak godina Miro Glavurtié napisao da u Hrvatskoj ima 4 posto katolika, doimalo se to krajnje neuvjerljivim i onima koji ne dre do statistika. Novinar Au- gustin Palokaj napisao je jednom zgodom (Jiutamyji list, 10. 9.2001.) da je Europa usa u postkrs¢an- sko doba i opisao kako su mu se udom éudili kad je uSao u jednu belgijsku katolitku crkvu — bio Jenaime, osim sve¢enika na oltaru, jedini mladi od pedeset godina! Nizozemski su biskupi pak vije- ¢ali lani o tome 8to ¢e s vi8kom crkvi, hoce li ih iznajmiti kao skladista ili im ipak dati »kulturniju« namjenu. Ono ito je Enver Hodza silom Zinio u Albani ili Staljin u Rusifi, danas veé krscani po- negdje provode sami — pretvaraju erkve u skladi8ta. Objavijeno je takoder da je engleski primas ‘Cormac Murphy O’Connor u jednoj propovijedi 2001. upozorio rimokatoligke sveéenike u Velikoj Britaniji da je krééanstvo tamo praktigno nestalo: Isus Krist zamijenjen je novovjekovnim i okul- tnim vjerovanjima i hedonizmom. Spomenuti primjeri nisu bizarnosti, veé stvarnost koju ovdje dje- lomice razlozena fikcijska proza estetski sugestivno interperatira u njezinim globalnim razmjeri- ma. 19 Citatelj se ovdje moze prisjetiti novele Leszeka Kolakowskog »Stenogram s demonove metafizitke konferencije za Stampu odrZane u VarSavi dana 20. prosinca 1963«, u kojoj davao luciferski lucidno sazima taj proces. »Promatram vas Zalosni skepticizame, reéi 6e pomalo posprdno davao Kolakow- skoga na metafizi¢koj tiskovnoj konfereneiji. »Ali nevjera pocinje od mene. Najlakse je odbaciti vra- a. Zatim dolaze andeli, pa Sveto Trojstvo, pa Bog.« Kljué nebeski & Razgovor s davlom, GZH, Za- greb, 1983, 133. Davao je koncizan i — toéan. Dosljedno, u tom Zalosnom sustavu gubitka vjere nema mjesta ni za vjeru u Krista kao Gospodara Povijesti, pa Objava koja se dotige i Antikrista moze biti percipirana samo kao fikcija jednog osamljenika na Patmosu. 20 Nav. dj. str. 28-30. 21 Sasvim je toéno poéetkom prologa stoljeéa predvidio opée »pravo« na eutanaziju i njezino ozako- njenje; proizvodnju »umjetnog mesa« — genetski modificirane hrane; »elektritne plakate« — video- zidove; zratnike Sto bacaju eksplozive — bombardere; veéu ulogu Zene u Crkvi, manje erkvenog protokola i novo Kanonsko pravo; medijske napade na Crkvu s optuzbom da su joj djela suprotna vjeri u vrhunaravnost; provalu entuzijazma prema »humanizmu«, kada se »€ovjek najednom poceo zaljubljivati u Covjekas, i bijeg kr8éana iz svijeta; dugovjetnost judi zahvaljujuéi genskim manipu- Jacijama odnosno terapeutskom kloniranju — dovjek ée vladati svakom stanicom svogawmisticnog Ujelan; »ceniralizaciju svijeta« — globalizaciju — kao i»uniju Europec i jedinstvenu curopsku valutt, osiguranje mira »samo ratnim uyjetimas; motornu ulogu slobodnog zidarstva u prevrednovanju svih vrijednosti inapokon mahnitanje kr8éanskih vrlina, pa Ce vjera u Boga biti »najveci od svih zlo- ina... velika izdajac, Bit 6c to »katolicizam bez krs¢ansiva«. Tek u nekim pojedinostima Benson je pogrijesio, primjerice u najavi da ée Papa uvesti smrtnu kaznu te da Ge Crkva ostati tehnitko-teh- noloski izolirana od svijeta, ili da ée esperanto postati univerzalni jezik. 331V. Lonéarevie: Apokalipsa u romanima Obnov. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 Na njih vise ne vrijedi dati nikakav racionalno-intelektualni, veé samo duhovno— moralni odgovor; onaj kojeg kr8¢anima pred njihovim istraziteljima toga ¢asa na- dahne Krist, kako uéenike on sam upozorava u eshatoloskoj besjedi (usp. Lk 21, 14-15). Kusnja Crkve Tendencija O’Brienova romana istoyjetna je Bensonovoj: upozoriti krs¢ane na duhovni scenarij posljednjih vremena i pripremiti ih za velike potrese koji se imaju dogoditi u Crkvi i svijetu. Tendencija, odnosno ideja, kao i kod Bensona ovdje se mora naglasiti, koliko je god suvremeni knjiZevnoanalitiéki postupci stavijali u drugi ili neki dalji plan. Ovdje se medutim bez poznavanja novozayjetne eshato- lo8ke besjede, osobito Ivanova Otkrivenja, ne mogu razumjeti sadrZaj i stanovita katehetska tendencija zbog jednostavnog razloga Sto je spomenuta besjeda, odno- sno Knjiga Otkrivenja, kljué sadrzaja i tendencije obaju romana. Bez toga se O’- Brienov i Bensonov roman mogu percipirati samo kao fantastitna proza, sto je dakako sasvim pogregno. Uz tu sadréajnu i tendencijsku istovjetnost koja uvjetuje paralele na motivskoj (rasplet u Palestini, sukob svijeta s Crkvom, otpadi od Crkve i dr.) i protagoni- sti¢koj razini (Percy — Illija; Papa Angelicus — Sy. Otac /Ivan Pavao IL. /; Mabel — Anna Benedetti; Predsjednik SED /svjetske viade/ i Predsjednik EU; o. Francis — kardinal Vettore), O’Brineov je roman, kao Sto je naznageno u uvodu, suvre- men. Mnoga Bensonova predvidanja danas su stvarnost, pa O’Brien nema potre- be imaginirati buduénost, veé samo ima zadaéu éitati povijest u svjetlu njezine apokalipti¢ke situacije. Pritom je O’Brienova kompozicija nesumnjivo romanes- kno umjeSnije razvedena od Bensonove, upravo trilerski napeta, s manje patetike, ali ne bez tragiénih i uzvigenih situacija i partija. O’Brineov protagonist otac Ilija Schafer Covjek je osebujne sudbine. Zidov koji je prezivio holokaust, bivsi pripadnik izraelske tajne sluzbe, dolazi nakon pogibije trudne supruge u samostan gdje nalazi mir. Amaterski se bavi arheologijom i p« vremeno pise struéne élanke. Jednoga dana, dok je radio u vrtu, zove ga prior i upoznaje sa Zeljom Sv. Oca da dode u Rim. Tu zapoéinje njegova apokaliptitka misija: da se upozna s europskim Predsjednikom i da pokuga utjecati na nj i od- vratiti ga od uloge Antikristova sluge. Njihov sraz kulminirat e pred kraj romana egzorcistitkim prizorom. Tijekom svoje misije Llija 6e vidjeti djelovanje Milosti, ali i prozivjeti i preZivjeti niz zamki Zla koje plete svoju mreZu u Crkvi i oko Crkve, doiivjet Ce pogibiju najboljeg prijatelja, osebujnog Billya i Anne Bendetti, zene koja je dotaknula samo sredi8te struktura Zla da bi pokuBala na¢i krivea za mu- %evu smrt, ali koja na kraju, dok pomave Iliji otkriti samu sr2 antikristovske urote, bude medu prvim Zrtvama u niski posljednjih kréanskih muéenika. Roman obiluje iznimno napetim scenama pada i obra¢enja pojedinih likova (kardinal Vettore, stari grof Smokrev) i dijalozima koji éitatelja ne samo da drée u najve€oj napetosti nego ga uvode u najdublje slojeve otajstva Zla i tajni kr8an- 332Obnov. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 V. Lontarevié: Apokalipsa u romanima ske vjere. O’Brien se pritom ne ogituje samo kao vjest fabulator, vodeci preko gla- vnog lika i motivske rukavce u korito osnovne teme, ve¢ i kao pronicljivi psiholog i jo8 pronicljiviji metafiziéar. On vlo jasno, uostalom kao i Benson, zna da ¢e pos- Ijednja navala uoéi ofitovanja Antikrista i prije drugoga Kristova dolaska uzdrma- ti samu Stijenu Crkve, da ¢e Pastir biti udaren, a stado raspr8eno. U zacijelo naj- potresnijoj sceni — dijalogu izmedu kardinala Vettorea i Sv. Oca — to €e se i do- slovce dogoditi. Pastir ¢e biti udaren! Prije toga razvit ée se izniman dijalog izmedu njih dvojice. »Mir — istinski mir — sad lezi nadohvat ruke éitavom ovjecanstvu« — istiée Vettore hvaledi Predsjednikovo mirotvorstvo. »Priblizava se Kristov mir. Ne- mojte mu okrenuti leda i tréati za lainim mirom« — upozorava ga Papa. »Priblizava se Kristov mir? Kada, pitam vas? Kada ée on doéi? Dani se vuku bez kraja, stoljeca takoder, i nijedna vizija se ne ostvaruje« — nestrpljiv je Vettore. »Opstanak zemlje ovisi o njegovoj pobjedi. Vi biste htjeli i dalje vladati svijetom s vasim pesimizmom, s vasim ritualima, s vasim pravnim propisima, s vasim odbijanjem da se poklonite pred dinamikom napretka.« »Oh, sine moj, zaslijeplieni ste prekrasnim idealom. Naivno shvacate ljudsku narav. Covjek se ne mote osloboditi svoje greine naravi. Mislite li da Predsjednik moze?« — uzvrati Papa. »On ée to uciniti.« (...) »I Sto 6e traziti od nas?« — Papa ¢e. »Samo ono sto bi razumni judi i onako trebali pruziti jedan drugome: tratit ée da slusamo i tude misljenje, da se prilagodimo, da pregovaramo, da nastoji- mo do¢i do kompromisa —to nije sramotna rijeé, znate.« »Tisucu puta vise volio bih da vodim proganjanu Crkvu nego Crkvu koja éini kompromisee — uzvrati Papa. »Ako se ne uklonite, ispunit 6e vam se Zelja. (...) Mislite li da Zelim da svijetom potece kav krSéana? Mi moramo pretivjeti. Potrebno nam je vrijeme da se pregrupiramo, da svijetu kazemo sto Zelimo. (...) Covjek mora izgraditi Bozji Grad. (...) Sudbina nam jeu Predsjedniku podarila nadasve razumno ljudsko biée, onoga koji Ge umjesto nas izgraditi Botji Grad, ako ga sami ne izgradimo. On ée nam omoguéiti da slavimo u duhu i istini, oslobodeni nasih prastarih mitologija.« (...) »Nije li bit religije u ljubavi prema Zivucem Isusu kao Spasitelju, kao Bogu, u ljubavi prema svome bliénjemu kao prema samome sebi?« —upitat 6e ga Papa. Ali Vettore je nepovratno apostazirao: »Ja vjerujem u religiju koja pronalazi spasenje u svijetu, a ne iznad njega, u nekom dalekom dvorcu na nabesima.« »On je u svijetu i iznad svijeta« — odgovara Papa.22 Razgovor kojemu je o. Ilia tajno nazoéan, dramatitno se nastavlja do kulminacije kad Vettore dite ruku na Pastira Crkve koji prima dvije pljuske ne uzvrativgi. Vet- tore, premda sporedan lik u razvoju glavne fabularne linije izvanredno je dojmljiv jer vjerno u sebi usredotoguje nagodbenjatku i sekularnu narav nekih utjecajnih novih teologija koje traZe dogovor Crkve sa svijetom, prilagodbu njegovom duhu, tra%eci novoga Petra koji u slabosti Zeli Krista poStedjeti muéenitva, time Yovjeka ostavlja u beznadu grijeha i vjetne smrti, koji mu zapravo kaze: »Cuj, to nema smisla, ne bi li se mogao s farizejima i rimskom vlaséu nekako dogovoriti?«3 22 Nav. dj, str. 504-506, 23. To je upravo onakva Crkva Sto je Kolakowski ironitno erta rijevima davla na fiktivnoj press-kon- ferenciji:»Sve zaslieplientia Crkva, koja se utrkuje sa svojim vremenom, Zeli biti moderna, napredna, 333V. Lonéarevié: Apokalipsa u romanima Obnov. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 Predsjednik (II) Iz prethodnih se odlomaka vidi da se O’Brien ne upuita wu fikcijsko psihologiziranje, veé je rijeé o piscu koji poznaje duhovne prilike u svijetu i poza- dinska crkvena kretanja. Stoga Vettoreoy lik nije neuvjerljiv veé realisti¢an, buduci da je sama Crkva uzduz i poprijeko svednevice nuzno izvrgnuta takvim du- hovnim borbama i sumnjama. Njegov antipod je sam o. Ilija koji se — premda sjajnih sposobnosti, golema znanja i Zivotnog iskustva — u kuSnjama pouzdaje u Milost, paze¢i da satuva onu ustrajnost vjere do konca koja spaSava (usp. Mt 24, 13). Lik kojega O’Brien takoder vrlo realistitno i uvjerljivo crta jest Predsjednik. To je Covjek koji smije3kom, brizZno8éu, uteno&éu sa svojih sedam fakulteta i bira- nim frazama pridobiva Ijude, privaéi ih magnetskom snagom svoga neodoljivog Sarma i mirotvoratke poze; to je uspjeSan Kovjek koji postize rezultate razoruzZava- juci njima skeptike. Za razliku od Bensonova Predsjednika, ovaj je velo drustven, blagoglagoljiv, leZeran, neodoljiv Zenama, ali u svemu niposto razmetljiv ili prost. On se ne predstavija kao gospodar, veé kao sluga, Govjek mira i bratstva medu narodima. Stoga ga svi rado slu8aju i primaju, sve zadivijuje. Pokazuje duhovnu snagu, nikakav priprosti antagonizam prema duhovnosti, ni katolianstvu. On je »uvjeren spiritualist«, kako ga definira Solovjov."4 »U najmanju ruku« — karakteri- Zira ga o. llija —»ni po cemu u njegovu karakteru i temperamentu nisi mogao vidjeti zlo unjemu, Doimlje se priliéno stabilno, dobrodusno, ali vrlo autoritativno. (...) Pri- mijetio sam u njemu neku vrst duSevne velicine. Pada mi na pamet izraz covjek za- datka. Pa ipak nije bio nimalo umisljen ni pompozan. Nasuprot tome, ucinio mi se plemenitim, pa ¢ak i produhovijenim.« »Kladim se da je éak bio... ponizan« — do- mece Ilijin prijatelj Billy ovoj freski. »Da. To je prava rijeé. Osobita vrsta poniznosti. Bio sam impresioniran. (...) Zbroji sve to skupa i to je zaista zadivijujuce. A sad mi reci, kako momak poput njega uspijeva ne biti uobrazen?«25 Nakas je dakle i o. Tlija higijenska, funkcionalna, vjeita, izviezbana, éila, motorizirana, radiofonizirana, znanstvena, éista energicna. (..) Spor, televizija,filmski ekran, banke, Stampa, izbori, urbanizacija, industija — ivi ho- éete ovladati tim svijetom? Sto kazem — ovladati! — vi mu se zelite svidjeti?«. Nav. dj. str. 135. 24 Katka povijest o Antikristu (priredio Josip Muzic). Ljubljana, 1988, str. 12. Taj tekst preveden na hrvatski jezik dio je vece cjeline Tri razgovora o ratu, progresu i kraju svjetske povijesti, ukdjucujuct kratko povijest o Antikrista i priloge, Ti tekstovi objavijeni su na srpskom jeziku (Cir.), Gradac, 1989, snadahnutim predgovorom Czeslawa Milosza »Nauéna fantastika i dolazak Antibristov«. Solovjov ‘u »povijesti o Antikristu« potanko razraduje dusevno-duhovno-intelektualni habitus Antikristov. Polazeéi od njegove glavne znaéajke — sebeljubla, medu ostalim pise: »Svojevrsna genijalnost, lje- ‘potai plemenitost, izorsnost suzdréavanja, nekoristoljubivest i aktivna dobrotvornost dovoljno su, reklo bi se, opravdavali golemo sebeljublje velikog spiritualista, askete i antropofila (..) Jednom rijedju, on Jew sebi prisvajao sve Sto je w stvari bio Krist. Ali, ta spoznaja svoga viseg dostojanstva razvila se u njernu ne u vidu moralne obveze prema Bogu i svijetu nego kao njegova nadmoé nad drugima, a prije svega nad Kristom. U njemu na potetku nije bilo mrinje prema Isusu. On je priznavao njegovo mesijansko dostojanstvo i znacenje, ali je on u njemu u stvari vidio samo svoga najveéeg prethodnika...« (isto). Solovjov ovdje zapravo perpetuira Velikoga Inkvizitora Dostojevskoga koji dolazi da bi svladao jaz izmedu dobra i zla i poboljéao Kristovo djelo (usp. nav. dj, 51). 25 Nav. dj., str. 152-154, 334Obnov. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 V. Lontarevié: Apokalipsa u romanima zadivijen. Ovaj je Predsjednik ipak u bitnome posve sliéan Bensonovu: on je naime ipak prije svega hladni racionalist ma s koliko strasti govorio o novom svjetskom poretku; on je dovoljno lukav da zna prikriti svoj trijumfalizam i oholo udivanje u pozi poniznosti kojom pridobiva Ijude za viziju dobra, koje se, evo, tu i sada, silom Eovjekovom veé ostvaruje. Privlaénost obojice Predsjednika podiva na toj psiho- lo&ko-metafizi¢koj matrici, Oni su Ijudi zadatka konaénog ostvarenja dobra. Pri- tom suzadaée gospodarskog napretka, socijalnog zadovoljstva i demokratskog po- retka u svijetu veé svladane. Politi¢ko jedinstvo svijeta etapa je razvoja historijskog duha koja se uspjeSno ostvaruje, emu su Sjedinjene Europske Drzave, odnosno Europska unija conditio sine qua non.26 Sada ostaje duhovno ujediniti svijet u jed- noj religiji. Novi poredak ima donijeti duhovno jedinstvo svijeta. Sam ée Predsjed- nik »smiren i skromang, na medunarodnoj konferenciji u Warszawi to ovako na- dahnuto izraziti: »Novo doba koje se brzo priblizava jest iranskulturalni dogadaj ep- skih razmjera, To je vrhunac koji se dogada jednom u tisuéu godina, psihi¢ka kon- vergencija koju osjeéa svaki Covjek na Zemiji koji Zivi u ovo vremenu. To je trenutak istinskog blagoslova Covjecanstva, (...) Svemir zivi. A mi, koje je on stvorio, njegov smo dio. Vrijeme je da izbusimo nase zdence duboko pod zemljom i da u dubinama njegova bia otkrijemo ono sto naposljetku otkrije svaki mudar ovjek; ondje emo vidjeti da je na izvoru svega jedna podzemna rijeka. Postoje africki zdenci i europski zdenci, aboridéinski zdenct i sufijski zdenci, Zidovski i krs¢anski, muslimanski i budi- sticki, hinduisticki i dajinski zdenci. Postoje i konfucijanski zdenci, crveni, cri, bij i tuti zdenci, Postoje animisticki i wiccanski, kao i spiritisticki zdenci. (..) Kad éemo se prvi put zbiljski vidjeti i zbiljski upoznati sami sebe. Kada? Kad emo izaci na danje svjetlo? Kazem vam da éemo na danje svjetlo iziéi onoga dana kad polozimo nase oruije, kad ostavimo po strani nase osude i nase podjele i kad pogledamo jedni dru- gima u oti, Jer u nasim vlastitim ogima napokon Cemo vidjeti zraéenje bozanstva. Doxa! Slava! U taj dan pocet éemo slaviti u duhu i istini! (...) Mi koji smo pozvani najaviti novi svjetski poredak, moramo prepustiti mrtvima da pokopaju mrtve. (..) Upravo zato su nade citavoga svijeta sada uprie unas... (...) U danima koji su pred nama Ijudi s citavog planeta moéi ée uti govornike... koji politiku shvacaju kao um- Jetnost radanja istinske ljudske, istinski svjetske zajednice. Na citavom ovom kolosal- nom banketu kulture éut éete krik Covjeka i krik botanstva... Unitas! Unitas! Unitas! Vrati se kuci, ljudski rode! Veati se kuci iz izhjeglitva i Zvi unutar granice svojega tijela i svoje duse, Pronadi u ovome svijetu konacni smisao nase zajednicke sudbine!? Predsjednikov humanitarizam, vidi se, sastavijen je pabiréenjem djeliéa istine koja je svagdje pomalo rasuta, ali on zna taj religijski mi’-ma elokventno i emo- 26 Kao Benson i O'Brien, isto prije njih previda Solovjov iznenadujuéom toénoséu, Premda grijesi predvidajuéinajezdu Mongola na Rusiju sredinom 20, stoljeca, on vidi oslobodenje od toga zla kao »plod organizacije medunarodnog sjedinjenja sveukupnog evropskog stanovnistva. Kao prirodna pos- Gedica ove otite cinjenice nestanak je tradicionalnih sistema, nacionalnosti gube svoja znaéenja i ne- staju i posljednji ostaci starih monarhija. Evropa u 21. stoljecu jedan je, vike ili manje, savez demo- kratskih dréava — Evropske Sjedinjene Dréavee, Usp. nav. dj., str. 11. 27 Isto, str.324-328, 335V. Lonéarevié: Apokalipsa u romanima Obnov. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 cionalno zanésno sinkertizirati u viziju novoga jedinstvenog i pomirenog svijeta. A to izaziva prolom odusevijenja! Ilija ée ostati sjediti pomalo smeten. Kako ine bi: u Predsjednikovu liku O’Brien je bravurozno oslikao najuvjerljivijega medu laénim Kristima, velikog manipulatora koji Ge »mnoge zavesti« (Mt 24, 11). Krist je govorio o velikoj tjeskobi Ijudi toga vremena (24, 20) jer se toj sili zavodenja nitko neée moci oduprijeti. »J kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio« (24, 22) —svibi podlegli. Za razliku od Bensonova Percyja, koji se uopée ne koleba usvom stavu prema Predsjedniku, Ilija ¢e nakon prvoga susreta s Predsjednikom iznijeti Papi kako je i on bio »izmanipuliran na tako fin nacin da su éak i same rijeci koje su moida mogle promijeniti smjer oluje odbijale da mi sidu s usana. U takvu ozracju, u tom srdaénom i umjerenom ozraéju, rijeci upozorenja doimale su se posve nepriklad- no. U jednom trenutku, unatoé godinama istrazivanja, unatoé bogatstvu katolickog intelektualnog zivota, osjetio sam da sam postao... branitelj iracionalnoga.« »Vjero- jaino vam se uéinilo da ste izaslanik nekog mita?« — primjecuje Papa. »Da, nesto lino tome. Branitelj pateticne legende.« »To je trebalo i o¢ekivati. U prirodi je njego- ve kozmologije percipirati sve religije kao jednake, pri Cemu je svaka od njih kulturno uvjetovan kompleks simbola i svaka na svoj ograniten nacin put prema boianskom naéelu.«»Da, toliko je dao naslutiti. On u jednoj od svojih knjiga kate da su sve religije tek krivo shvacene mitologije. On vam zato i mote slati darove, kao da ne postoji proturjedje izmedu njegovih i nagih uvjerenjac?8 — zakljusuje Hija. Iz ovoga odlom- ka moie se nazrijeti da O’Brien svoje likove, dijaloge i situacije stilizira prirodni- jim, neposrednijim od Bensonovih na momente ukodenih aktera, pa su i dojmovi na Gitatelja neposredniji i dublji, iako Bensonov stil i izriéaj, mjestimice Klasiéno- dramatski uzvisen, nikoga ne¢e ostaviti ravnoduSnim. Uostalom, romani su pisani u gotovo stoljetnom razmaku, Sto pomaze razumjeti formalno-stilistitke razlike. Obje se medutim fikcijske karakterizacije Predsjednika nadaju kao realistiéni psi- hogrami, kojih je nastup doziran, manipulativan, tehnitki do krajnosti istanéan i praktiéan, podvrgnut misiji zavodnitkoga pridobivanja sljedbenika i poklonika. A tu je prostor varijacijama i proZimanju razlititih metoda sasvim otvoren. Krist — kljuéan romaneskni i povijesni protagonist Nesumnjivo je da Benson i O’Brien vrlo dobro prepoznavaju znakove vremena iduhovne prilike u povijesti koju Zive te da na upori8tu svetopisamske eshatoloske besjede istovjetnom fikcijom anticipiraju apokaliptitku stvarnost. O’Brien u pred- govoru istiée da je roman pisao na temelju Ivanova Otkrivenja. Dakako, titatelj ée 28 Isto, str. 161. Solovjov u Kratkoj povijesti takoder spominje Antikristovu knjigu kojom 6e »privuci k sebi ak i dosadainje kvitigare i protivnike. (...) Ovdje 6e se siti plemenito vrednovanje davnih predaja i simbola sa sirokim i smjelim radikalizmom drustveno-polititkih zahtjeva i direktiva, neogranivena sloboda misli s dubokim razumijevanjem za mistiku, bezuvjetni individualizam s toplim predanjem za opée dobro, najuzviseniji idealizam rukovodecih nacela s bistrom jasnocom i vitalnox¢u praktiénih reSenjac (str. 15-16). 336Obnov. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338, V. Lontarevié: Apokalipsa u romanima se »ovdje susresti s apokalipsom u starom knjizevnom smislu, no takvom kakva je napisana u svjetlu krs¢anske objave. To je spekulacija, knjtZevno djelo. Ona ne po- kusava toliko predskazati odredene pojedinosti konaéne apokalipse, Koliko pita kako bi ljudska osobnost reagirala pod uvjetima nepodnosijive napetosti, u jednoj moralnoj Klimi koja neprekidno postaje sve jezovitija, u duhovnom stanju u kojemu se horizonti neprestano pomiéu. (...) Ja sam prikazao samo jedan od mogucih scenarija® povi- jesnoga razvoja, u kojemu je kulminacija viast Zvijeri koja ima »dva roga poput Jaganjca, a govori kao Zmaj« (Otk 13, 11). No sredinja tema nije viast Antikrista, veé ono Sto je fabularno rubno, ali ipak jasno naznateno: drugi dolazak Kristov. Onine prepritavaju sve pojedinosti novozavjetne eshatolodke besjede, ali svra¢aju pozomost na njezine kljuéne toéke, ujedno romaneskne motive: razdjel duhova, duhovni potres u svijetu i Crkvi, uspostava teokratskog antikristovskog apsolutiz- ma— da bi se prigom istkala sredinja tema Kristova dolaska i pobjede. Protago- nisti na povijesnoj sceni zadani su tim eshatolo’kim odrednicama. Antikrist je, htio-ne htio, obiljeen i odreden Kristom, kao i svaki antikrist prije njega koji, primjerice poput Proudhona, Zeli dovrsiti Luciferovo djelo. Pravi junaci ovdje su Crkva i svijet, sa svojim duhovnim vojskama. U tom smislu Antikrist je éuvar slova i akter duha kr8¢anske eshatologije.29 Stoga ni romaneskno pitanje kr8¢anskoga pisca nije moze li se izmijeniti duh i slovo novozayjetne eshatoloske besjede, jer nije u pitanju izvjesnost njezine poruke; napetost nije ni u pitanju kada ¢e se to dogoditi jer je svako vrijeme eshatolosko i potencijalno paruzijsko, veé napetost nastaje iz pitanja: kako ée se to dogoditi? Plan Povijesti Spasenja nadreden je pla- nu historije — kretanju Covjeéanstva u vremenu, Benson i O’Brien, bez obzira da- Kle na karakterne varijacije glavnih protagonista i antagonista, veée ili manje is- ticanje pojedinih motiva, umjetnitki tkajuristu prigu Povijesti Spasenja, éiji je gla- vni pripovjedaé nevidljiv, ali pouzdan te, kao i sredignja tema, jasno naznaéen sam sredi’nji akter — Krist. Benson je svoje djelo skromno nazvao »roman avanturas, pravdajuci se da nije naSao pogodnijega natina iskazati nadela koja »sa stras¢u« dri istinitima, U tome smislu O’Brienov je »roman idejac jedinstveni »roman avanturas, dok se oba nada- ju kao uvjerljiv kljué suvremenog éitanja Ivanova apokaliptickog svjedoéanstva. Mnogome éitatelju dana’njega narastaja bit ée to »tvrd govor«, a i mnogim krs- éanima zvuéat ¢e vie fantasti¢ki nego eshatoloski, tako nerazmjeran optimizmu koji nudi zamagnjak napretka. Medutim, ba’ taj tvrd, Sto ée re¢i eshatoloski dos- Ijedan govor Bensona i O’Briena moze biti jedinstven poetski vade mecum da se i ovaj naraStaj kr$¢ana senzibilizira za ona krS¢anska naéela Povijesti sto ih valja »sa stra8éu« dréati ist 29 Nav. dj. str. 10. 30. Zanj naime vrijedi De Rougemontovo zapazenje o obrani koju ée »Vladar ovoga Svijetac, Anti- kristov voda i inspirator, ponuditi kada bude izveden pred sud. Naime, isticat 6e »kako nigta drugo nije radio osim Sto je ispunjavao naredbe Odozgo: bio je tek puki ivrsitelj, funkcionar, administrator ‘strogih nuénosti” (10 su jedine koje on prihvaca), agens Smisla povijest i njegovih moralizirajucih ka- tastrofa. To je ona ista uloga koju je igrao jo8u afer s Jobom.« Udio davla, Feral Tribune, Split, 1995., str. 202, 337V. Lontarevié: Apokalipsa u romanima Obnov. Zivot (58) 3 (2003) str. 321-338 THE APOCALYPSE IN THE NOVEL The »novel of adventure« by Robert H. Benson and the »novel of ideas« by Michael D. O'Brien as poetic keys to John’s Apocalypse Vladimir LONCAREVIC Summary Imaginative literature which deals with the end of History may be classed as either secular-utopic or Christian-eshatological. Here the author discusses two striking ex- amples of Christian-eshatological imaginative literature: the novels »Lord of the World« by Robert H. Benson and »Father Elijah: An Apocalypse« by Michael D. O'Brien. The article demonstrates that both in language and spirit, both in theme-mo- tif and plot, the two novels implement New Testament eschatological discourse, par- ticularly that of John’s »Book of Revelations, such that there is congruity evident in regard to theme-content as well as purpose. By virtue of the fact that the novelists have adhered to the spirit and letter of New Testament eshatology, their novels may be read as its poetic keys, especially as regards the Book of Revelation, at no loss to their artistic refinement and appeal. The author of this article concludes that the central character of both novels is the invisible but trusted narrator of History itself — Christ. In this respect the author feels that the aforementioned novels are an excellent poetic tool for the sensitizing of this generation of Christians to the ultimate Christian truths. 338