HEMIJSKE, TERMIKE I GALVANSKE OSJETE SLUZNICE

USNE UPLJINE

1. UVOD
Sluznica usne upljine prekriva oralne tkivne strukture. ine je prijelazna sluznica usana,
sluznica predvorja usne upljine i obraza, sluznica tvrdog i mekog nepca, sluznica jezika i
podjezinog podruja, te sluznica gingive. Granine sluznice su sluznice faringealnog i
tonzilarnog podruja i sluznica stranjeg dijela nosa.
Histoloki, oralna sluznica je graena od epitela, bazalne membrane i vezivnog tkiva.
Epitel je mnogoslojni ploasti epitel, na povrini keratiniziran i sastavljen od etiri sloja: stratum corneum (ronati sloj), stratum granulosum (zrnati sloj), stratum spinosum (trnasti
sloj) i stratum germinativum (bazalni sloj). Bazalna membrana nalazi se izmeu epitela i
veziva. Sastavljena je od dvaju slojeva izgraenih od mukopolisaharida lamine dense i
lamine lucide. Ispod bazalne membrane nalazi se vezivno tkivo sastavljeno od korijuma i
submukoze. Vezivno tkivo ine kolagena vlakna, krvne ile, ivci i tkivne stanice.
Oralna sluznica dijeli se na oblauu, vanu (funkcionalnu ili mastikatornu) i
visokospecijaliziranu (iji je osobit znaaj kao gustativnog centra, tj. centra osjeta okusa).
Oblaua sluznica prekriva usne, predvorje usne upljine, obraze, donju stranu jezika, dbo use
upljine i meko nepce. vana sluznica prekriva gingivu i tvrdo nepce, a visokospecijalizirana
sluznica prekriva dorzum jezika.
Jezik je miini organ, prekriven mnogoslojnim ploastim epitelom. Na sluznici
dorzuma jezika nalaze se etiri vrste papila vallate, filiformes, foliate i fungiformes. Papillae
vallate (opkopane) su najvee, poredane u jednom nizu ispred terminalne brazde, ima ih 7-12,
a ispod njih nalaze se Ebnerove lijezde koje lue serozni sekret. Papillae foliate (listaste) se
nalaze na stranjem dijelu bonog ruba jezika. Papillae filiformes (konaste) daju sluznici
jezika karakteristian barunast izgled. Ima ih najvie od svih papila. Papillae fungiformes
(gljivaste) su dobile takav naziv zbog svojega izgleda. Najvie ih ima na rubovima i vrhu
jezika, a nalaze se meu filiformnim papilama. Na korijenu jezika, iza terminalne brazde,
nema papila. Na ventralnoj strani sluznice jezika takoer nema papila. Ona je tanka i glatka.
Uz tri para velikih lijezda slinovnica (douna lijezda (gl. parotis), podvilina (gl.
submandibularis) i podjezina lijezda (gl. sublingualis)), u usnoj upljini postoje tisue malih
lijezda slinovnica koje su smjetene po cijeloj sluznici usne upljine, a nazvane su po svom
anatomskom smjetaju bukalne, palatinalne i labijalne. Slina ima brojne funkcije koje su
nune za ouvanje oralnog zdravlja i normalno funkcioniranje usne upljine. Njezina je uloga
u podmazivanju i oblaganju sluznice i zubi te olakavanju govora, vakanja i gutanja
povezuje estice hrane u bolus, a mucin sprjeava da hrana doe u izravan kontakt sa
sluznicom i oteti je. U slini, uz pomo enzima amilaze i lipaze, zapoinje probava. Osim
toga, bitna je i u odravanju pH usne upljine i zatiti od karijesa.
Sve stanice oralnog epitela se jednim imenom nazivaju keratinociti. Osim keratinocita,
prisutne su i Langerhansove stanice ija je uloga u imunom odgovoru, kontaktnim alergijama

te kao antigen prezentirajuim stanicama, Merkelove stanice odgovorne za osjeaj dodira i

senzornu percepciju (paraneuroni), te melanociti pigmentne stanice odgovorne za boju
oralne mukoze.

2. FUNKCIJE SLUZNICE USNE UPLJINE

Osnovnim funkcije oralne mukoze su:

zatitna titi dublja tkiva usne upljine tako to ima sposobnost adaptacije na
razliite sile koje se javljaju tijekom vakanja i predstavlja barijeru koja
sprjeava prodor mikroorganizama u dublja tkiva.
senzorna U njoj se nalaze receptori za temperaturu, receptori za bol,
mehanoreceptori (dodir, pritisak), te gustativni receptori (kemoreceptori za
osjet okusa) smjeteni u mukozi jezika. Osjeaj ei bi se takoer mogao
smatrati senzornom funkcijom oralne sluznice, kao i refleksi gutanja ili
kaljanja.
sekretorna Sekrecija salive od strane malih lijezda slinovnica smjetenih u
oralnoj sluznici.

Eferentni ili motorni ivci nose impuls miiima odgovornim za vakanje i facijalnu
ekspresiju (mastikatorni i facijalni miii). Eferentna ivana vlakna autonomnog ivanog
sustava su odgvorna za vazomotornu kontrolu krvnih ila i kontrolu sekrecije brojnih
salivarnih lijezda smjetenih u oralnoj regiji. Kao to je napomenuto, senzorni receptori u
mukozi oralne upljine su odgovorni su za mehanorecepciju (dodir, pritisak), nocicepciju
(bol) i termocepciju (toplo/hladno). Senzorni feedback iz receptora u gingivalnoj mukozi,
palatinalnoj mukozi i sluznici usana prua vrijedne informacije o poloaju jezika u oralnoj
upljini, to je esencijalno za normalan govor i mastikaciju. Ovi receptori takoer iniciraju
vitalne reflekse kaljanja i gutanja. A i posebni osjetni receptori za okus su locirani primarno u
oralnoj mukozi.

3. DODIR I PRITISAK
Pri prijenosu osjeta dodira, i pritiska, postoji nekoliko vrsta sitnih receptora u mukozi (ili
dermalnim slojevima generalno). Kada ti receptori promijene svoj oblik, otvaraju svoje ionske
kanale, to dovodi do odailjanja akcijskog potencijala. Akcijski potencijal ide osjetnim
ivcima, kroz stranje korjenove ivaca u kraljeninu modinu. Osjet dodira i pritiska se
prenosi A i A vlaknima. Aksoni koji povezuju receptore za dodir sa kraljeninom
modinom iznimno brzo prenose informaciju sa periferije prema modanoj kori. Neuroni se
prekapaju na svom putu. Prvo se prekopaju u kraljenikoj modini, pa u talamusu, prije

nego stignu u dio modane kore, koji obrauje osjetne informacije. ivana vlakna na svom
putu prelaze sredinju liniju, tako da informacije iz desne strane stiu u lijevu modanu
polutku, i obratno.

4. OSJET BOLI NOCICEPCIJA

Svi nociceptori su slobodni ivani zavretci ija su stanina tijela izvan kraljeaka u
dorzalnom korijenu. Postoje dvije vrste nociceptora (mehaniki i polimodalni). Mehaniki
nociceptori(visokog praga) slobodni su ivani zavreci A-vlakana i prenose osjet otre,
tipajue boli. Polimodalni nociceptori reagiraju na mehanike, kemijske ili termike podra
ke podraaje a prenose se zavrecima C-vlakana te prenose bolne osjete koje izazivaju
hladnoa, toplina, kiseline, luine ili upale. Da bi se razvio osjet boli, bolni podraaj od mjesta
ozljede preko perifernih ivaca i lene modine mora stii do centra za bol u velikom mozgu
(talamus).
Najee je rije o bolima izazvanim upalnim procesima u pulpi ili potpornim
strukturama zuba.

5. TERMOCEPCIJA
Oralna mukoza je jako osjetljiva na temperaturne promjene - toplo/hladno. Kao i ostatak
senzornih funkcija, i termocepcija se smatra evolucijskim, zatitnim mehanizmom. Receptori,
tj. termoreceptori su zavreci ivanih vlakan koja reagiraju na promjene temperature.
Intraoralni termoreceptori, u usporedbi s termoreceptorima u koi, imaju vie pragove
podraaja. Temperaturne senzacije prenose se A i C vlaknima, koja su sporija.
Maksimalna podnoljiva temperatura u ustima kree se oko 70-80C. Vrui stimulusi na
jeziku dovode do oteenja tkiva (usne ne mogu detektirati temperaturu) stimulacijom
receptora.

6. OKUSNI SUSTAV
etiri temeljne vrste okusa su slatko, gorko, kiselo i slano. Okusni organi (okusni
pupoljci; okusni receptori) smjeteni su na tri, ve spomenute, vrste jezinih papila, u etiri
karakteristina podruja jezika - smjeteni su u stijenkama tri vrste jezinih papila

opkopanim, gljivastim i listastim. Okusni pupoljci su svijetla ovalna tjeleca uronjena u

tamnije obojeni epitel. Mali otvor u epitelu, iznad pupoljka, je porus gustatorius. Kroz taj
otvor slina, s otopljenim komadiima hrane, dospije do apikalne povrine receptornih stanica
okusnog pupoljka.
Okusni pupoljak sastoji se od tri vrste stanica (osjetnih, potpornih,bazalnih) i
perifernih zavretaka primarnih aferentnih aksona. Svaki okusni pupoljak sadri oko 50
osjetnih stanica, a te stanice ive svega 10 do 14 dana.
Osjetne stanice na apikalnoj povrini imaju mikrovile koje oplahuje slina s otopljenim
tvarima. Vezanje tvari za receptore smjetene u membrani mikrovila dovodi do depolarizacije
osjetne stanice i pojaane egzocitoze neurotransmitera osjetne stanice u sinaptiku
pukotinu.Osjetne stanice (na apikalnoj povrini s mikrovilima) imaju imetabotropne i
ionotropne receptore i raznolike ionske kanale. Vjeruje se da tvari to izazivaju osjet gorkog i
slatkog djeluju preko metabotropnih, a tvari to izazivaju osjet kiselog i slanog djeluju preko
ionotropnih receptora.
Iz navedenog je jasno da okusni put zapoinje osjetnom stanicom okusnog pupoljka i
da je prva sinapsa tog puta sinapsa izmeu bazalne povrine osjetne stanice i primarnog
aferentnog aksona. Tijela primarnih aferentnih aksona smjetena su u osjetnim ganglijima tri
modana ivca: ganglion geniculi externi n. facialis, ganglion petrosum n. glossopharyngei te
ganglion nodosum n. vagi. Naime, okusnim vlaknima jezik inerviraju sva tri ivca. Sva
okusna vlakna su posebna visceralna aferentna (PVA) vlakna, tj. periferni nastavci primarnih
osjetnih neurona smjetenih u tri navedena ganglija.
Pritom n. facialis inervira prednje 2/3 jezika, n.glossopharyngeus stranju 1/3 jezika, a
n. vagus malobrojne okusne pupoljke smjetene na epiglotisu. Centralni nastavci svih
primarnih aferentnih okusnih neurona kroz odgovarajue ivce ulaze u modano deblo okusna
projekcija zavrava u modanoj kori eono-tjemenog poklopca (operculum frontoparietale), te
u modanoj kori prednjeg i ventralnog dijela inzule.

7. ZAKLJUAK
Usna upljina predstavlja jedinstvenu cjelinu ija je osnovna uloga vakanje i gutanje
hrane, te govor. Sluznica usta ima i okusnu ulogu ime je omoguen uitak primanja hrane. Ta
okusna uloga omoguena je postojanjem receptora koje reagiraju na kemijske podraaje hrane
oblikujui tako osjet okusa. Postojanjem i drugih vrsta receptora na oralnoj mukozi,
omogueno je percipiranje i osjeta topline, osjeta dodira ili pritiska, to bi se moglo smatrati
zatitnim mehanizmom ukoliko izloenost, recimo, visokim temperaturama ili, primjerice,
pokvarenoj hrani, promtramo u vidu potencijalnog oteenja tkiva ili naruavanja sklada
funkcioniranja usne upljine. Naruavanjem sklada na bilo kojem od nivoa ima za posljedicu,
u najmanju ruku, pojavu oralnih simptoma i oralnih bolesti koje zbog svoje specifinosti

mogu ugroziti svakodnevne ivotne funkcije i navike ovjeka poput uivanja u hrani ili
poljupca.

8. LITERATURA
Avery, J.K. (2002). Oral Development and Histology. Stuttgart, Germany: Thieme
Nanci, A. (2003). Ten Cate's Oral Histology. Development, Structure, and Function. St.Louis,
Missouri: Mosby Elsevier
Pezelj-Ribari, S. (2013). Oralno zdravlje uvjet za ope zdravlje. Rijeka: Medicinski
fakultet Sveuilita u Rijeci