Najbolje

od Algoritma
NAJbiblioteka

Stephen King
Mrkli mrak, bez zvijezda
Naslov izvornika
Full Dark, No Stars
Copyright 2010 by Stephen King
All rights reserved
Preveo s engleskoga
Predrag Mavar
Ilustracija na naslovnici
Hodder and Stoughton
www.hodder.co.uk
Urednik
Neven Antievi

STEPHEN
KING
MRKLI MRAK,
BEZ ZVIJEZDA
Zagreb, listopad 2011.
prvo izdanje

Za Tabby. Jo uvijek.

1922.
11. travnja 1930.
Hotel Magnolia
Omaha, Nebraska
ONIMA KOJIH BI SE TO MOGLO TICATI:
Ime mi je Wilfred Leland James, a ovo je moje priznanje. U lipnju 1922.
godine ubio sam svoju enu Arlette Christinu Winters James i bacio
njezin le u stari bunar. Moj sin Henry Freeman James pomogao mi je u
tom zloinu, premda on u dobi od etrnaest godina za to nije mogao biti
odgovoran; ja sam ga nagovorio da mi pomogne, igrajui na njegove
strahove i pobijajui sve njegove posve razumljive prigovore u razdoblju
od dva mjeseca, to je stvar zbog koje alim vie i od samog zloina, iz
razloga koje e ovaj dokument pokazati.
Ono to je dovelo do zloina i moje propasti bilo je 100 jutara plodne
zemlje u Hemingford Homeu u Nebraski, koju je moja ena oporuno
naslijedila od svog oca, Johna Henryja Wintersa. Ja sam tu zemlju elio
pripojiti naoj farmi, koja se 1922. godine protezala na ukupno 80 jutara.
Moja ena, koja se nikad nije naviknula na farmerski ivot (a ni na
injenicu da je farmerova ena), eljela ju je prodati kompaniji
Farrington za gotovinu. Kad sam je upitao eli li doista ivjeti okruena
smradom iz Farringtonove klaonice svinja, odgovorila mi je da bismo
zajedno sa zemljom koju je naslijedila od oca mogli prodati itavu farmu
farmu mog oca i njegova oca prije njega! A kad sam je upitao to bismo
poeli s novcem, a bez zemlje, rekla mi je da bi se ona najradije preselila u
Omahu ili moda ak u St. Louis i ondje otvorila trgovinu.
"Nikad neu ivjeti u Omahi", odvratio sam. "Samo budale ive u
gradovima."
to je ironino, uzme li se u obzir to gdje sada ivim, ali ja ovdje neu
dugo ostati; to znam isto tako sigurno kao to znam tko proizvodi
zvukove koji dopiru iz zidova moje hotelske sobe. A znam i kamo u otii
nakon to moj zemaljski ivot zavri. Pitam se moe li pakao biti gori od
grada Omahe. Moda pakao i jest grad Omaha, ali bez plodne zemlje u
okolici: tek zadimljena praznina koja zaudara na sumpor, napuena

izgubljenim duama poput moje.

estoko smo se prepirali oko tih 100 jutara tijekom zime i proljea
1922. Henry se naao u sredini, premda je bio skloniji zauzeti moju
stranu; bio je sliniji majci po izgledu, a meni po ljubavi prema zemlji.
Henry je bio posluan momak, u njemu nije bilo ni traga majine
arogancije. Stalno joj je ponavljao da ne osjea nikakvu elju da ivi u
Omahi, a ni u bilo kojem drugom gradu te da bi se pristao odseliti samo
ako bismo se ona i ja uspjeli dogovoriti, to nama nikad nije polo za
rukom.
Pomiljao sam da se obratim sudu, uvjeren da bi mi, kao muu u
cijeloj toj stvari, svaki sud u zemlji dao za pravo da odluim o upotrebi i
svrsi te zemlje. Ipak, neto me zadralo. Nije to bio strah od ogovaranja
susjeda seoska govorkanja nisu me zanimala bilo je to neto drugo.
Vidite, ja sam je poeo mrziti. Poeo sam prieljkivati njezinu smrt, i to
me zadralo.
Vjerujem da u svakom od nas ivi drugi ovjek, stranac, spletkar. I
vjerujem da je u oujku 1922., kad je nebo u Okrugu Hemingford postalo
bijelo, a svako polje snijegom pokrivena blatna kaljua, spletkar u
farmeru Wilfredu Jamesu ve presudio mojoj eni i odluio o njezinoj
sudbini. A on ju je osudio na smrt. Biblija kae da je nezahvalno dijete
poput zmijina zuba, ali da je nezahvalna i svadljiva ena neusporedivo
gora.
Ja nisam udovite. Pokuao sam je spasiti od spletkara. Predloio
sam joj da bi se, ako se ne uspijemo dogovoriti, trebala preseliti svojoj
majci u Lincoln, koji lei ezdeset milja zapadno to je dobra razdaljina
za odvojeni ivot koji nije ba rastava, ali ipak oznaava raskid branih
veza.
"I da ti ostavim oevu zemlju, pretpostavljam?" upitala je i zabacila
glavu. Kako sam poeo mrziti to njezino drsko zabacivanje glave toliko
nalik na kretnje loe istreniranog ponija i ono sitno mrkanje kojim bi ga
uvijek popratila. "To se nikad nee dogoditi, Wilfe."
Predloio sam joj da zemlju proda meni, ako ve inzistira. Morao bih
joj otplaivati dug kroz dulje razdoblje osam godina, a moda i deset
ali naposljetku bih joj ga isplatio do posljednjeg novia.
"Gore je zaraditi malo, nego ne zaraditi nita", odgovorila je (a onda
opet zabacila glavu i mrknula). "Svaka ena to zna. Kompanija

Farrington isplatit e mi cijelu svotu odjedanput, a oni e mi sigurno

ponuditi viu cijenu od tebe. Osim toga, nikad ne bih mogla ivjeti u
Lincolnu. To nije grad, nego selo koje ima vie crkava nego kua."
Vidite li u kakvoj sam se situaciji naao? Vidite li u kakav me poloaj
dovela? Zar ne smijem raunati ni na zericu vae simpatije? Ne? No
dobro, posluajte onda ovo.
Poetkom travnja te godine moda ba tono prije osam godina
dola je kui sva ozarena i blistava. Dobar dio dana provela je u "salonu
za uljepavanje" u McCooku pa su joj obraze uokvirivali krupni uvojci koji
su me podsjeali na role toaletnog papira u hotelima i pansionima. Rekla
mi je da ima dobru ideju. Trebali bismo Farringtonu zajedno s onih 100
jutara prodati i farmu. Smatrala je da bi oni pristali kupiti itavu farmu
samo da se domognu komada zemlje njezina oca koji lei blizu
eljeznike pruge (i vjerojatno je imala pravo).
"A onda moemo podijeliti novac", rekla mi je ta drska lajavica,
"Rastaviti se i zapoeti nov ivot svatko za sebe. Oboje znamo da ti to
eli." Kao da ona eli neto drugo!
"Ah", odvratio sam (kao da ozbiljno razmiljam o njezinoj ideji). "A s
kim e od nas otii na djeak?"
"Sa mnom, dakako", odgovorila je razrogaenih oiju.
"etrnaestogodinjacima je mjesto uz majku."
Poeo sam "obraivati" Henryja tog istog dana, rekavi mu o
najnovijem planu njegove majke. Sjedili smo u sjeniku. Ja sam imao svoj
najtuniji izraz na licu i govorio svojim najtunijim glasom, opisujui
kako e mu ivot izgledati ako njegovoj majci dopustimo da provede svoj
plan u djelo: da on tada vie nee imati ni farmu ni oca, da e morati
pohaati mnogo veu kolu i ostaviti sve svoje prijatelje (veinu njih
poznavao je od ranog djetinjstva), da e se, kad se nade u toj velikoj koli,
morati boriti za svoje mjesto meu strancima koji e mu se rugati i
nazivati ga seoskim tikvanom. S druge strane, rekao sam mu, kad bismo
zadrali svu zemlju, uvjeren sam da bismo uspjeli isplatiti zajam banci do
1925. godine, a onda bismo mogli ivjeti bez dugova i udisati ist zrak,
umjesto da gledamo kako svinjske utrobe od jutra do mraka plutaju
naim neko bistrim potokom. "to bi ti vie volio?" upitao sam ga nakon
to sam mu oslikao taj prizor sa to je mogue vie detalja.
"Ostati ovdje s tobom, tata", odgovorio je dok su mu se potoci suza

slijevali niz obraze. "Zato ona mora biti takva... takva..."

"Nastavi", rekao sam. "Istina ne moe biti psovka, sine."
"Takva kuja!"
"Zato to su ene uglavnom takve", odgovorio sam. "To je neizbrisiv
dio njihove naravi. Pitanje je samo to da u vezi s tim uinimo."
Ali spletkar u meni ve se sjetio starog bunara iza kravlje staje kojim
smo se koristili samo za prljavu vodu zato to je bio previe plitak i
mutan samo est metara dubok i jedva neto vie od korita. Radilo se
samo o tome da nagovorim Henryja. A ja sam to morao uiniti, to vam je
sigurno jasno; mogao sam ubiti svoju enu, ali morao sam spasiti svog
dragog sina. to ovjeku vrijedi 180 jutara zemlje ili tisuu ako je
nema s kim podijeliti niti ikome ostaviti?
Pretvarao sam se da razmiljam o Arlettinu ludom planu da plodnu
kukuruznu zemlju pretvori u klaonicu svinja. Zamolio sam je da mi dade
malo vremena da se naviknem na njezinu ideju. Pristala je. A ja sam
tijekom sljedea dva mjeseca obraivao Henryja i nastojao ga naviknuti
na posve drugaiju ideju, to nije bilo toliko teko koliko je moglo biti; on
je naslijedio majin izgled (znate, enski je izgled med koji mami
mukarce na konicu punu ljutih pela), ali ne i njezinu grozomornu
tvrdoglavost. Dovoljno je bilo da mu opiem kako e mu izgledati ivot u
Omahi ili St. Louisu. Spomenuo sam mu mogunost da ak ni ta dva
prenapuena mravinjaka nee zadovoljiti njegovu majku; moda e doi
do zakljuka da je samo Chicago dovoljno dobar za nju. A onda bi se ti,
rekao sam mu, mogao nai u situaciji da pohaa srednju kolu s
crnugama.
Poslije toga postao je hladan prema majci, a ona mu je nakon nekoliko
pokuaja da povrati njegovu ljubav svi su bili nezgrapni, svi odbijeni
takoer poela uzvraati hladnoom, to je mene (ili tonije, spletkara u
meni) radovalo. Poetkom lipnja rekao sam joj da sam dobro razmislio i
odluio da joj nikad neu bez borbe dopustiti da proda tih 100 jutara
zemlje; da u nas radije sve osuditi na siromatvo i propast, ako tako ve
mora biti.
Ostala je smirena. Odluila je potraiti savjet odvjetnika (jer kao to
znamo, odvjetnici su prijatelji svakome tko im je spreman platiti), to
sam i predvidio. I nasmijeio sam se na to! Zato to ona nije imala novca

da plati odvjetnika. Ja sam u tom trenutku ve vrsto kontrolirao svu

nau neznatnu gotovinu. Henry mi je ak dao svoju kasicu-prasicu kad
sam ga za to zamolio pa ona nije mogla ukrasti novac ni iz tog izvora, ma
koliko da je jadan bio. Dakako, otila je u urede kompanije Farrington u
Delandu, uvjerena (kao i ja) da e joj oni, koji bi od cijele stvari mogli
imati velike koristi, platiti trokove odvjetnika.
"Oni e joj platiti odvjetnika i ona e pobijediti", rekao sam Henryju na
sjeniku, koji nam je tada ve postao uobiajeno mjesto razgovora. Nisam
ba bio posve siguran u to, ali ja sam ve bio donio odluku; ne bih iao
toliko daleko da to nazovem "planom".
"Ali tata, to nije poteno", povikao je. Izgledao je vrlo mlad sjedei u
sijenu, kao da mu je 10, a ne 14 godina.
"Tako ti je to u ivotu", odvratio sam. "ovjeku katkad ne preostane
nita drugo nego da uzme ono to mora. ak i ako pri tom nekoga
povrijedi." Zastao sam i zagledao mu se u lice. "ak i ako netko umre."
Problijedio je. "Tata!"
"Kad bi ona umrla," rekao sam, "sve bi ostalo po starom. Sve bi
rasprave prestale. Mogli bismo ovdje mirno ivjeti. Ponudio sam joj sve
to sam mogao ne bih li je nagovorio da ode, ali ona je to odbila. Postoji
jo samo jedna stvar koju mogu uiniti. Koju mi moemo uiniti."
"Ali ja je volim!"
"I ja", odvratio sam. to je, koliko god da mi ne vjerujete, bila istina.
Mrnja koju sam te 1922. godine osjeao prema njoj ne bi mogla biti tako
jaka da je nisam volio. A premda je bila ogorena i svojeglava ena,
Arlette je po naravi bila topla. Nai "brani odnosi" nikad nisu prestali,
premda su, otkako smo se poeli prepirati oko tih 100 jutara zemlje, naa
hrvanja u mraku sve vie sliila parenju ivotinja.
"To ne mora biti bolno", rekao sam Henryju. "A kad bude gotovo...
pa..."
Odveo sam ga iza staje i pokazao mu bunar, a on je opet briznuo u
pla. "Ne, tata. Ne to. Bez obzira na sve."
Ali kad se Arlette vratila iz Delanda (na prvi susjed Harlan Cotterie
dovezao ju je veinu puta svojim Fordom i ostavio je da otpjeai samo
posljednje dvije milje), Henry ju je stao preklinjati da "odustane od svoje
namjere pa da opet ivimo kao prava obitelj". Izgubila je ivce, oamarila
ga preko usta i rekla mu neka prestane preklinjati poput psa.

"Otac te zarazio svojom plahou. A to je jo gore, zarazio te svojom

pohlepom."
Kao da je ona liena tog grijeha!
"Odvjetnik me uvjerava da ta zemlja pripada meni i da s njom mogu
initi to god hou, a ja sam je odluila prodati. A to se vas dvojice tie,
moete ostati ovdje i udisati smrad znojnih svinja, sami si kuhati i
pospremati krevete. A ti, sine moj, moe orati od jutra do mraka i itati
one njegove dosadne knjige cijelu veer. Njemu nisu ba mnogo pomogle,
ali tko zna, tebi moda pomognu."
"Mama, to nije poteno!"
Pogledala je svog sina kao da gleda stranca koji joj se drznuo
dodirnuti ruku. A kako mi se tek srce obradovalo kad sam spazio da je on
gleda s jednakom hladnoom. "Obojica moete ii kvragu! to se mene
tie, ja odlazim u Omahu i otvaram butik. To je za mene poteno."
Taj smo razgovor vodili u pranjavom dvoritu izmeu kue i staje, a
Arlettin stav o potenju bio je posljednja rije. Odmarirala je dvoritem
podiui prainu svojim otmjenim gradskim cipelama i ula u kuu
zalupivi za sobom vrata. Henry se okrenuo i pogledao me. U kutu usana
pojavila mu se krv, a donja usna poela mu je naticati. U oima mu se
vidio onaj sirovi i isti bijes kakav spopada samo adolescente, bijes koji
ne mari za posljedice. Klimnuo je glavom. Ja sam uzvratio klimanjem
glave, isto tako mrko, ali se spletkar u meni smjekao.
Taj amar osudio je Arlette na smrt.
Kad mi je Henry poslije dva dana priao u polju mladog kukuruza,
shvatio sam da mu je odlunost opet oslabila. To me nije ni preplailo
niti iznenadilo; godine izmeu djetinjstva i zrelosti burne su godine,
djeaci u toj dobi okreu se na vjetru poput onih vjetrokaza u obliku
pijetla kakve neki farmeri na srednjem zapadu stavljaju na svoje silose
ita.
"Ne moemo to uiniti", rekao mi je. "Tata, ona je u zabludi. A
Shannon kae da ljudi koji umru u zabludi odlaze u pakao."
Prokleta bila metodistika crkva i drutvo metodistike mladei,
pomislio sam... ali spletkar u meni samo se nasmijeio. Iduih deset
minuta raspravljali smo o teolokim problemima stojei u zelenom

kukuruzu, dok su oblaci ranog ljeta najljepi oblaci, oni koji plutaju
poput jedrenjaka sporo plovili iznad nas vukui svoje sjene za sobom
poput brazda na vodi. Objasnio sam mu da emo Arlette, daleko od toga
da bismo je poslali u pakao, poslati na nebo. Jer, objasnio sam mu, ubijeni
mukarac ili ena ne umiru u Bojem vremenu, nego u ljudskom. A
budui da je on... ili ona... ubijen prije nego to se stigao pokajati za svoje
grijehe, svi mu grijesi moraju biti oproteni. Kad to tako gleda, svaki je
ubojica nalik na vrata raja.
"A to je s nama, tata? Zar mi neemo otii u pakao?"
Pokazao sam prema poljima, bogatima novim raslinjem. "Kako to
moe rei kad vidi raj svuda oko nas? A ona nas ipak namjerava iz
njega otjerati, ba kao to je aneo s plamteim maem otjerao Adama i
Evu iz rajskog vrta."
Pogledao me, nemiran. Mraan. Nije mi bilo drago to sam na takav
nain pomraio svog sina, ali jednim sam dijelom tada vjerovao, a
vjerujem i sada, da mu to nisam uinio ja, nego ona.
"I razmisli", rekao sam mu. "Ako ode u Omahu, iskopat e si jo dublju
rupu u paklu. A ako povede tebe sa sobom, ti e postati gradski deko..."
"Nikad to neu postati!" povikao je tako glasno da su vrane poletjele s
plota i odleprale u plavo nebo poput dogorjelih papiria.
"Mlad si i postat e", rekao sam. "Zaboravit e sve ovo... naviknut
e se na gradski ivot... i poeti kopati vlastitu jamu."
Da mi je uzvratio tvrdnjom kako nema nade da se ubojice sretnu sa
svojim rtvama na nebu, moda bi me stjerao u kripac. Ali ili njegova
teoloka razmiljanja nisu ila tako daleko ili o takvim stvarima nije htio
razmiljati. Postoji li doista pakao ili ga mi sami stvaramo ovdje na
zemlji? Kad se osvrnem na posljednjih osam godina svog ivota,
glasujem za ovo potonje.
"Kako?" upitao je. "Kada?"
Odgovorio sam mu.
"A nakon toga moemo ostati ivjeti ovdje?"
Odgovorio sam mu da moemo.
"I nee je boljeti?"
"Nee", odgovorio sam. "Bit e brzo."
inilo se da ga je to zadovoljilo. A ipak do svega moda uope ne bi

niti dolo da nije bilo same Arlette.

Dogovorili smo se za jednu subotnju veer usred mjeseca lipnja,
ljepeg od ijednog lipnja koji mi je ostao u sjeanju. Arlette bi za ljetnih
veeri katkad popila au vina, premda bi malokad popila vie. Za to je
postojao dobar razlog. Spadala je u onu vrstu ljudi koji nikad ne mogu
popiti dvije ae vina, a da ne popiju etiri pa onda est, a na kraju i
itavu bocu. I jo jednu bocu, ako im se nae pri ruci. "Moram se uvati,
Wilfe. To mi se previe svia. Sreom, imam snanu volju."
Te veeri sjedili smo na trijemu gledajui posljednju dnevnu svjetlost
na poljima i sluajui uspavljujue cvranje cvraka. Henry je bio u svojoj
sobi. Jedva da je i okusio veeru, a dok smo ja i Arlette sjedili na trijemu u
sparenim stolcima za ljuljanje, s podmetaima na kojima je pisalo MAMA
i TATA, uinilo mi se da ujem slab zvuk povraanja. Sjeam se kako sam
pomislio da e on u posljednji as odustati. A onda bi se njegova majka
sutradan ujutro probudila loe raspoloena i mamurna, niti ne slutei
koliko se blizu nala tome da vie nikad ne vidi nijednu zoru u Nebraski.
Pa ipak sam nastavio po planu. Jesam li tako postupio zato to sam bio
poput jedne od onih ruskih lutaka, babuki? Moda. Moda je svaki ovjek
takav. U meni je ivio spletkar, ali u spletkaru ovjek s nadom. Spletkar je
umro negdje izmeu 1922. i 1923. godine. Nakon to je napravio tetu,
nestao je, a ivot mi je bez njegovih spletki i ambicija postao prazan.
Donio sam bocu vina na trijem, ali kad sam joj pokuao napuniti au,
Arlette ju je prekrila dlanom. "Ne mora me napiti da bi dobio ono to
eli. I ja to elim. Uhvatio me svrbe." Rairila je noge i poloila ruku
meu njih da mi pokae gdje je svrbi. U njoj je ivjela vulgarna ena
moda ak i drolja a vino bi je uvijek oslobodilo.
"Svejedno popij jo jednu au", rekao sam joj. "Moramo neto
proslaviti."
Sumnjiavo me pogledala. ak i od jedne ae vina oi su joj se
ovlaile (kao da je jedan dio nje plakao za svakom aom vina koju je
elio, a nije mogao popiti), a na svjetlu zalazeeg Sunca izgledale su
naranaste, poput oiju na onim izdubljenim bundevama sa svijeom u
utrobi.
"Nee biti sudske parnice," rekao sam joj, "a ni rastave. Ako

kompanija Farrington sebi moe priutiti da plati za mojih 80 jutara, kao

i za 100 tvog oca, naa je svaa zavrena."
Prvi put u naem burnom braku, Arlette je zinula od uda. "to hoe
rei? Jesam li te dobro shvatila? Nemoj se poigravati sa mnom, Wilfe!"
"Ne poigravam se", odgovorio je spletkar u meni srdanim i iskrenim
glasom. "Henry i ja mnogo smo razgovarali o tome..."
"Da, primijetila sam da ste stalno zajedno", odvratila je i odmaknula
dlan s ae, a ja sam iskoristio priliku da je napunim. "Uvijek u sjeniku ili
sjedei na hrpi klada ili s priljubljenim glavama u polju iza kue. Mislila
sam da razgovarate o Shannon Cotterie." mrknula je i zabacila glavu. Ali
uinilo mi se da joj na licu vidim i zericu enje. Srknula je vino iz svoje
druge ae. Ve je dvaput srknula iz druge ae, a jo uvijek je bila u
stanju odloiti au i otii u krevet. Da je srknula etiri puta, mogao bih
joj dodati itavu bocu. Da i ne spominjem jo dvije boce koje sam imao u
pripremi.
"Ne", rekao sam. "Nismo razgovarali o Shannon." Premda sam tu i
tamo doista primijetio da je Henry dri za ruku dok hodaju dvije milje do
kole u Hemingford Homeu. "Razgovarali smo o Omahi. Izgleda da on eli
ii." Ne bi bilo dobro da pretjeram, ne nakon to je popila samo jednu
au vina i dvaput srknula iz druge. Moja Arlette bila je po naravi
sumnjiava ena, uvijek je u svemu traila dublje motive. A naravno, ja
sam ih u ovom sluaju i imao. "Barem pokuaj razmisliti o tome. A
Omaha nije tako daleko od Hemingforda..."
"Ne, nije. Kao to sam vam obojici rekla ve tisuu puta." Srknula je iz
ae i umjesto da je odloi kao to je prije uinila, zadrala ju je u ruci.
Naranasta svjetlost nad zapadnim obzorom sada se produbila u
nezemaljski tamnoljubiastu, koja kao da joj je gorjela u ai.
"Ali ako misli na St. Louis, to je druga pria."
"Od te sam ideje odustala", rekla je. to je, dakako, znailo da je
istraila tu mogunost i zakljuila da je ne zadovoljava. Bez mog znanja,
naravno. Arlette je sve radila bez mog znanja, rekla mi je samo za posjet
odvjetniku kompanije. A ni to mi ne bi rekla da me nije htjela povrijediti.
"to misli, hoe li oni pristati kupiti itavu farmu?" upitao sam je.
"Svih 180 jutara?"
"Odakle da ja to znam?" Srknula je vino. Druga aa bila joj je napola
prazna. Kad bih joj sada rekao da je dovoljno popila i pokuao joj uzeti

au iz ruke, ne bi mi je htjela dati.

"Dobro ti to zna, u to ne sumnjam", odvratio sam. "Tih 180 jutara
isto je kao i St. Louis. Ti si to istraila."
Dobacila mi je lukav pogled sa strane... a onda je prasnula u smijeh.
"Moda i jesam."
"Pretpostavljam da bismo mogli potraiti neku kuu u predgrau",
rekao sam. "Odakle se moe vidjeti barem polje ili dva."
"Gdje bi se ti cijeli dan izleavao na stolcu za ljuljanje i dopustio da ti
ena za promjenu radi? Napuni mi au. Ako ve slavimo uinimo to kako
treba."
Dotoio sam vino u obje ae, to je znailo da u svoju au moram
natoiti samo malo, jer ja sam popio samo jedan gutljaj.
"Mislim da bih mogao potraiti posao kao automehaniar. Da
popravljam automobile i kamione, ali uglavnom strojeve za farmu. Ako
mogu postii da onaj stari Farmall i dalje radi" pokazao sam aom
prema sjeni traktora pokraj staje "onda valjda mogu postii da sve
radi."
"A na sve te je to nagovorio Henry."
"On me uspio uvjeriti da bi mi bilo pametnije riskirati i pokuati biti
sretan u gradu, nego ostati ovdje sam i biti sigurno nesretan."
"Deko ima kliker u glavi, a ovjek ga slua! Napokon! Aleluja!"
Iskapila je au i ispruila ruku zahtijevajui jo, a zatim me zgrabila za
ruku i nagnula mi se dovoljno blizu da joj osjetim miris kiselog groa u
dahu. "Veeras moe dobiti onu stvar koju voli, Wilfe." Dotaknula je
sredinu gornje usne jezikom punim ljubiastih mrlja. "Onu gadariju!
"Jedva ekam", odvratio sam. Ako bude po mome, veeras e se u
krevetu koji ve petnaest godina dijelimo dogoditi jo vea gadarija.
"Pozovimo Henryja dolje", rekla mi je. Poela je otezati u govoru.
"elim mu estitati na tome to je napokon ugledao svjetlost." (Jesam li
ve spomenuo da rije zahvaliti ne postoji u vokabularu moje ene?
Moda nisam. A moda to sada vie niti ne moram.) Zatim joj je neto
palo na pamet, a oi su joj zablistale. "Dat emo mu au vina! Ve je
dovoljno velik." Udarila me laktom u rebra poput jednog od onih staraca
koji jedni drugima priaju prostake viceve sjedei na klupama oko
prednjeg stubita sudnica. "Ako mu uspijemo malo razvezati jezik,
moda ak doznamo je li se hvatao sa Shannon Cotterie... Shannon je

sitna cura, ali ima lijepu kosu. To joj se mora priznati."

"Prvo popij jo jednu au", predloio joj je spletkar u meni.
Popila je jo dvije, a onda je ispraznila bocu. (Prvu bocu.) Zatim je
svojim najboljim trubadurskim glasom zapjevala Avalon i zakolutala
oima na najbolji trubadurski nain, to je bilo bolno gledati, a jo bolnije
sluati.
Otiao sam u kuhinju po jo jednu bocu vina i zakljuio da je doao
pravi trenutak da pozovem Henryja. Premda, kao to sam ve rekao,
nisam gajio velike nade da e mi on pomoi. Svoj sam plan mogao
provesti u djelo samo uz njegovu dragovoljnu pomo, a u srcu sam
vjerovao da e on odustati od svega im doe trenutak da se prijee s
rijei na djela. Ako bude tako, jednostavno emo je staviti u krevet, a ja u
joj ujutro rei da sam se predomislio u vezi s prodajom oeve zemlje.
Kad je Henry doao, nita na njegovu blijedom i alosnom licu nije
budilo nadu u uspjeh. "Tata, mislim da ja to ne mogu uiniti", apnuo mi
je. "Ipak je to mama."
"Ako ne moe, ne moe", odvratio sam, a u tom odgovoru nije bilo
spletkara. Odluio sam; neka bude ono to mora biti. "Uostalom, ona je
sretna prvi put nakon nekoliko mjeseci. Pijana, ali sretna."
"Nije samo pripita? Ba je pijana?"
"Nemoj se uditi; ona moe biti sretna samo ako dobije ono to eli.
Nakon etrnaest godina ivota s njom, to ti je sigurno jasno."
Namrtio se i naulio ui prema trijemu sluajui kako ena koja ga je
rodila poinje pjevati pjesmu Prljavi McGee, fal, ali od rijei do rijei.
Zauvi tu jeftinu jazz-baladu, Henry se namrtio, moda zbog refrena
("Spremno mu je guzu dala, dobro je tu pozu znala"), ali vjerojatnije zbog
otezanja rijei. Henry je na lanjskom logorovanju za vikend Praznika rada
poloio zakletvu drutva metodistike mladei. Prilino sam uivao u
njegovu oku. Kad se ne okreu poput vjetrokaza na jakom vjetru,
tinejderi su utogljeni poput puritanaca.
"Ona eli da nam se pridrui i popije au vina."
"Tata, zna da sam obeao Gospodinu da nikad neu piti."
"To e morati objasniti njoj. Ona eli proslaviti. Odluili smo prodati
farmu i odseliti se u Omahu."
"Ne!"

"Pa... vidjet emo. To zapravo ovisi o tebi, sine. Hajdemo na trijem."

Kad ga je ugledala, njegova je majka nesigurno ustala, zagrlila ga oko
struka privinuvi ga malo previe tijesno uza se i posula mu lice brojnim
poljupcima. Po nainu kako se namrtio, dalo bi se zakljuiti da su joj
poljupci bili neugodno smrdljivi. U meuvremenu, spletkar u meni
napunio joj je au, koja je opet bila prazna.
"Napokon smo svi na okupu! Moji mukarci postali su razumni!"
Podigla je au da nazdravi i prolila dobar dio njezina sadraja sebi na
grudi, a onda se nasmijala i namignula mi. "Ako bude dobar, Wilfe,
poslije u ti dopustiti da mi polie vino s haljine."
Zatim se opet strovalila na stolac za ljuljanje, uhvatila skut suknje i
gurnula ga meu noge, a Henry ju je zbunjeno i nelagodno pogledao.
Arlette je opazila taj njegov pogled i nasmijala se.
"Nema potrebe da bude tako osjetljiv. Vidjela sam te sa Shannon
Cotterie. Ta cura nema ba bogzna kakve sise, ali zato ima lijepu kosu i
zgodnu sitnu figuru." Popila je ostatak vina i podrignula se. "Ako je nisi
malo isprobao, prava si budala. Samo, bolje ti je da bude oprezan. Ti sad
ve ima etrnaest godina, nisi premlad za enidbu. Ovdje na srednjem
zapadu etrnaestogodinjaci nisu premladi ni da se oene svojim
sestrinama." Opet se nasmijala i podigla au, a ja sam joj natoio vino
iz druge boce.
"Tata, dovoljno je popila", rekao mi je Henry, prijekorno poput
sveenika. Iznad naih glava, iznad one goleme praznine koju sam volio
cijeli svoj ivot, pojavile su se prve treperave zvijezde.
"Oh, ne znam ba", odgovorio sam. "In vino Veritas, kako je rekao
Plinije stariji... u jednoj od onih knjiga kojima se tvoja majka uvijek ruga."
"Cijeli dan dri plug u ruci, a cijelu veer gura nos u knjige", odvratila
je Arlette. "Osim kad gurne neto drugo u mene!
"Mama!"
"Mama!" podrugljivo je ponovila, a onda nazdravila prema farmi
Harlana Cotterieja, premda je bila predaleko da bismo joj vidjeli svjetla.
Sada kad je kukuruz narastao, ne bismo joj mogli vidjeti svjetla ni da je
leala milju blie. Kad ljeto stigne u Nebrasku, svaka farmerska kua
pone nalikovati na brod koji plovi golemim zelenim oceanom.
"Nazdravimo Shannon Cotterie i njezinim tek propupalim sisama, a ako
moj sin ne zna koje su joj boje bradavice, onda je pravi tupan."

Moj sin nije joj odgovorio, ali ono to sam mu uspio proitati na
zamraenom licu razveselilo je spletkara u meni.
Arlette se okrenula Henryju, zgrabila ga za ruku i prolila mu vino na
zapee. Ne obazirui se na njegov sitni mijauk negodovanja, zagledala
mu se u oi s iznenadnom mrkou i rekla: "Samo se pobrini da ne
ispadne mlitavac kad legne s njom u kukuruz iza staje." Zatim je
stisnula aku druge ruke i ispruila srednji prst, a onda njime kuckajui
opisala krug oko svog meunoja: lijevo bedro, desno bedro, desna
strana trbuha, pupak, lijeva strana trbuha pa opet natrag na lijevo bedro.
"Istrauj do mile volje i trljaj pimpekom naokolo sve dok on ne pone
uivati i ispljune, ali nemoj joj ga gurnuti unutra ako ne eli ostati
zatoenik do kraja ivota, kao to se dogodilo tvojoj mamici i tvom
tatici."
Henry je bez rijei ustao i otiao s trijema, a ja ga zbog toga ne krivim.
ak i po Arlettinim mjerilima, bio je to vrlo vulgaran ispad. Zacijelo je na
svoje oi vidio kako se ona mijenja iz njegove majke teke, ali katkad
brine ene u smrdljivu madam iz kupleraja koja se upoznaje s
neiskusnom mladom muterijom. To je ve samo po sebi bilo dovoljno
grozno, ali njemu se Cotteriejeva curica sviala, to je jo pogoralo
situaciju. Vrlo mladi mukarci ne mogu svoje prve ljubavi ne uzdignuti na
pijedestal, a pljune li tko na njihov uzor... ak i ako je taj netko njihova
majka...
Zauo sam lupanje vrata u daljini. A onda slabo, ali ujno jecanje.
"Povrijedila si ga. On je osjetljiv", rekao sam joj.
Arlette je iznijela miljenje da je osjetljivost, ba kao i potenje,
posljednje utoite slabia, a zatim je ispruila ruku s aom. Napunio
sam joj au, znajui da se ona sutra ujutro vie niega nee sjeati (pod
pretpostavkom da sutra ujutro jo uvijek bude iva) i da e, ako joj
ispriam to je rekla, sve estoko poricati. Ve sam je viao ovako pijanu,
premda ne ve godinama.
Popili smo drugu bocu (ona ju je popila) i polovicu tree prije no to je
spustila bradu na vinom zamrljane grudi i zahrkala. Ali grlo joj se na
grudima stisnulo pa joj je hrkanje zvualo poput reanja mrzovoljnog
psa.
Stavio sam joj ruke oko ramena, uhvatio je akom pod pazuho i
podigao je na noge. Stala je mrmljajui prosvjedovati i slabano me

lupkati smrdljivom rukom. "Pusti me na miru. elim spavati."

"I spavat e", odgovorio sam joj. "Ali u svom krevetu, a ne na
trijemu."
Odveo sam je dok je posrtala i hrkala, s jednim zatvorenim okom, a
drugim mutno gledajui preda se preko dnevne sobe. Uto su se otvorila
vrata Henryjeve sobe. Henry se pojavio na pragu, bezizraajna lica.
Izgledao je mnogo stariji no to je doista bio i kimnuo mi glavom. Samo
jedanput, ali to mi je reklo sve to sam trebao znati.
Poloio sam Arlette na krevet, izuo joj cipele i ostavio je da hre leei
rairenih nogu i s rukom koja joj je visjela s madraca, a onda sam se
vratio u dnevnu sobu i zatekao Henryja kako stoji pokraj radioaparata
koji sam prije godinu dana kupio na Arlettin nagovor.
"Ona ne bi smjela tako govoriti o Shannon", apnuo je.
"Ali govorit e", odvratio sam. "Ona je naprosto takva, takvom ju je
stvorio Gospodin."
"I ona me ne moe odvojiti od Shannon."
"I to e uiniti", odvratio sam. "Ako joj dopustimo."
"Zar ti ne bi mogao... tata, zar ne bi i ti mogao unajmiti odvjetnika?"
"Misli li da bi se odvjetnik ije bih usluge mogao platiti s ono malo
novca to ga imam u banci znao suprotstaviti odvjetnicima koje bi nam
Farrington natrpao na vrat? Oni su najjai igrai u Okrugu Hemingford, ja
diem samo srp kad kosim sjeno. Oni ele tih 100 jutara zemlje, a ona ih
namjerava prodati. Ovo je jedini nain, ali ti mi mora pomoi. Hoe li?"
Dugo mi nije odgovorio. Spustio je glavu i vidio sam da mu suze
padaju na tepih. Zatim je apnuo: "Hou. Ali morat u gledati... a nisam
siguran da mogu..."
"Postoji nain da mi pomogne, a da ne mora gledati. Idi u upu i
donesi mi platnenu vreu."
Posluao me je. Ja sam otiao u kuhinju i uzeo Arlettin najotriji no
za meso. Kad se Henry vratio s platnenom vreom i ugledao no,
problijedio je. "Mora li se njime posluiti? Zar ne moe... jastukom..."
"To bi bilo previe sporo i previe bolno", odgovorio sam. "Ona bi se
otimala." Prihvatio je moje rijei kao da sam ja ve ubio desetak ena pa
znam kako se to radi. Ali ja to nisam znao. Znao sam samo to da sam u
svim svojim povrnim planovima drugim rijeima, u svojim
snatrenjima o tome kako da je se rijeim uvijek zamiljao ovaj no u

svojoj ruci. Dakle, upotrijebit u no. Ili no ili nita.

Stajali smo pod svjetlom petrolejke osim s pomou generatora,
elektrina struja nee se uvesti u Hemingford Home sve do 1928. godine
i gledali se, u onoj velikoj nonoj tiini to lei u samom srcu svih stvari,
u tiini koju je remetio samo neugodan zvuk Arlettina hrkanja. Pa ipak, u
sobi je bila i trea prisutnost: Arlettina neizbjena volja, koja kao da je
postojala neovisno o njoj (tada sam to samo nasluivao, a sada, osam
godina poslije, siguran sam u to). Ovo je pria o duhovima, ali duh se
pojavio ak i prije no to je ena kojoj je pripadao umrla.
"U redu, tata. Poslat... poslat emo je na nebo." Henryjevo lice ozarilo
se na tu pomisao. Kako mi se to sada ini groznim, osobito kad se sjetim
kako je on skonao.
"Bit e brzo", rekao sam mu. I kao djeak i kao mukarac prerezao
sam grlo mnogim svinjama pa sam mislio da e doista biti brzo. Ali
prevario sam se.
Ovo u brzo ispripovijedati. U noima kad ne mogu zaspati a takvih
je noi mnogo taj mi se prizor uvijek iznova vrti u glavi u velianstvenoj
sporosti, svaki trzaj, svaki napadaj kalja i svaka kap krvi, stoga u ovo
ispriati brzo.
Otili smo u spavau sobu, ja na elu, s mesarskim noem u ruci, a moj
sin iza mene s platnenom vreom. Hodali smo na prstima, ali ne bismo
probudili Arlettu ni da smo uli lupajui inelama. Dao sam znak Henryju
da mi stane s desne strane, do njezine glave. Sada smo uli kucanje
budilice Big Ben na njezinu nonom ormariu, a i njezino hrkanje. Sinula
mi je neobina misao: izgledali smo poput lijenika koji stoje uz samrtnu
postelju nekog vanog pacijenta. Ali mislim da se lijenici uz samrtne
postelje u pravilu ne tresu od osjeaja krivice i straha.
Samo da ne bude previe krvi, pomislio sam. Neka je vrea zadri. Ili jo
bolje, neka Henry odustane u posljednji as.
Ali Henry nije odustao. Moda zato to je mislio da mu to nikad ne bih
oprostio, moda zato to se ve pomirio s injenicom da Arlette odlazi na
nebo, a moda zato to se sjetio one njezine nepristojne geste, kad je
lupkajui srednjim prstom opisala krug oko svoga meunoja. Ne znam.
Znam samo to da je apnuo: "Zbogom, mama" i navukao joj vreu na

glavu.
Zahrkala je i pokuala izvui glavu. Ja sam namjeravao gurnuti ruku
pod vreu da obavim svoj posao, ali Henry ju je morao vrsto pritiskati
kako bi je obuzdao pa nisam to mogao uiniti. Primijetio sam da Arlettin
nos u platnenoj vrei izgleda poput lene peraje morskog psa. A ugledao
sam i izraz panike na Henryjevu licu pa sam znao da nee jo dugo
izdrati.
Stavio sam koljeno na krevet i ruku na njezino rame. Zatim sam
zasjekao u vreu i grlo ispod nje. Arlette je kriknula i poela se snano
otimati, a krv joj je stala liptati kroz probueno mjesto u vrei. Kad je
podigla ruke i poela lamatati po zraku, Henry je vrisnuo i oteturao od
kreveta. Pokuao sam je obuzdati. Stala je povlaiti vreu rukama pa sam
zamahnuo noem i zasjekao joj tri prsta do kostiju. Ponovno je vrisnula
bio je to tanak vrisak, otar poput iverice leda a ruka joj je pala na
plahtu i stala se trzati. Napravio sam jo jednu krvavu posjekotinu u
vrei, pa jo jednu, pa jo jednu. Napravio sam ukupno pet posjekotina
prije no to me Arlette odgurnula neozlijeenom rukom i pokuala
skinuti vreu s lica. Nije ju mogla posve skinuti s glave zapetljala joj se u
kosu pa joj je ostala visjeti poput mreice za kosu.
Bio sam joj prerezao grkljan s prva dva zasjeka, a prvi je bio tako
dubok da joj je otkrio hrskavicu dunika. S posljednja dva zasjekao sam
joj obraz i usta, tako duboko da je dobila klaunovski cerek od uha do uha
koji joj je otkrio zube. Tako da je guei se grleno zareala, to je zvuk
kakav moda ispusti lav kad doe vrijeme za jelo. Krv joj je ikljala iz grla
sve do plahte u podnoju kreveta. Sjeam se kako sam u tom asu
pomislio da ta krv ima istu boju kao i vino u ai, kad ju je podignula u
zrak da nazdravi posljednjim zrakama dnevne svjetlosti.
Pokuala je ustati iz kreveta, to me prvo zapanjilo, a onda
razbjesnilo. Pravila mi je probleme tijekom cijelog braka pa ak i sada, u
trenutku nae krvave rastave. A to sam drugo mogao i oekivati?
"Oh, tata, uini neto!" vrisnuo je Henry. "Uini neto, tata, za ime
Boje, uini neto!"
Skoio sam na Arlettu poput strastvena ljubavnika i spustio je natrag
na krvlju natopljen jastuk. Jo je nekoliko puta hrapavo zareala iz dubine
svog rasporenog grla, a oi su joj se izvrnule u dupljama i napunile

suzama. Omotao sam joj kosu oko svoje ake i naglo joj povukao glavu
unatrag, a onda sam joj jo jedanput zasjekao grkljan. Zatim sam strgnuo
plahtu s madraca na svojoj strani kreveta i omotao joj je oko glave,
hvatajui u nju sve osim prvog mlaza krvi iz ile kucavice. Taj mi je mlaz
trcnuo u lice pa mi je vrua krv stala kapati s brade, nosa i obrva.
Iza mojih lea Henry je prestao vritati. Okrenuo sam se i shvatio da
mu se Bog smilovao (pod pretpostavkom da Bog nije skrenuo pogled u
stranu kad je shvatio to smjeramo): Henry je pao u nesvijest. Arlettino
je trzanje postalo slabije. Napokon je mirno leala... ali ja sam ipak ostao
sjediti na njoj i pritiskati je plahtom koja je sada bila natopljena njezinom
krvlju. Podsjetio sam sebe da Arlette nikad nita nije uinila na
jednostavan nain. I imao sam pravo. Nakon trideset sekundi (izbrojao ih
je mali sat to smo ga svojedobno bili naruili iz kataloga) jo se
jedanput trznula, ovoga puta tako estoko svinuvi lea da me gotovo
zbacila sa sebe. Ostani u sedlu, kauboju, pomislio sam. A moda sam to
izgovorio i naglas. Toga se ne sjeam, neka mi Bog pomogne. Sjeam se
svega drugoga, ali toga ne.
Njezin je otpor oslabio. Izbrojio sam jo trideset sitnih otkucaja na
satu, a onda za svaki sluaj jo trideset. Henry se promekoljio i zajeao
na podu. Poeo se pridizati, a onda je shvatio da to ba nije najbolja ideja
pa je otpuzao u najudaljeniji kut sobe i sklupao se poput lopte.
"Henry?" pozvao sam ga.
Sklupana figura u kutu nije se oglasila.
"Henry, ona je mrtva. Ona je mrtva, a meni treba pomo."
Jo uvijek nita.
"Henry, sada je prekasno da odustane. Djelo je obavljeno. Ako ne
eli otii u zatvor a svog oca poslati na elektrinu stolicu ustani i
pomozi mi."
Doteturao je do kreveta. Pramen kose pao mu je na oi, koje su
blistale kroz znojne uvojke poput oiju ivotinje koja se skriva u bunju.
Stalno je oblizavao usnice.
"Pazi da ne stane u lokvu krvi. Nisam oekivao da emo napraviti
takav nered, ali sve se to moe oistiti. Pod uvjetom da ne raznesemo krv
po cijeloj kui."
"Moram li je pogledati? Tata, moram li pogledati?"
"Ne mora. Nijedan od nas ne mora."

Umotali smo je u plahtu, kao da je plahta mrtvaki plat. Kad smo to

obavili, shvatio sam da je tako neu moi nositi kroz kuu; u svojim
povrnim planovima i matarijama zamiljao sam samo diskretan trag
krvi na plahti iznad njezina prerezanog grla (njezina uredno prerezanog
grla). Nisam predvidio ono to se doista dogodilo, to mi uope nije niti
palo na pamet: itava plahta bila je crno-ljubiasta u mranoj sobi, a krv
je kapala iz nje kao voda iz nabrekle spuve.
Izvukao sam pokriva iz ormara. Nisam uspio suzbiti kratku pomisao:
to bi moja majka pomislila kad bi vidjela za to sam upotrijebio njezin
prekrasno saiven vjenani dar. Rasprostro sam ga po podu, a onda smo
poloili Arlettu na njega i umotali je.
"Brzo!" rekao sam. "Prije no to se krv probije i kroz pokriva. Ne...
ekaj... idi po svjetiljku."
Henry se tako dugo nije vratio da sam se ve preplaio da je pobjegao.
Zatim sam ugledao trak svjetlosti kako poskakuje kroz kratki hodnik,
prolazi pokraj Henryjeve spavae sobe i ulazi u sobu koju smo ja i Arlette
neko dijelili. Neko. Vidio sam da mu suze teku licem blijedim poput
voska.
"Stavi svjetiljku na toaletni stoli."
Spustio ju je pokraj knjige koju sam tada bio itao: bila je to Glavna
ulica Sinclairea Lewisa. Nikad je nisam proitao do kraja; nisam se
mogao prisiliti da je proitam do kraja. Na svjetlosti lampe pokazao sam
mu krvave mrlje na podu i lokvu krvi odmah do kreveta.
"I iz pokrivaa kaplje krv", odvratio je. "Da sam znao koliko je u njoj
krvi..."
Istresao sam jastuk iz svoje jastunice i navukao jastunicu preko
kraja pokrivaa kao da navlaim arapu preko raskrvavljene koe.
"Uhvati je za stopala", rekao sam Henryju. "Ovaj dio posla moramo
smjesta obaviti. I nemoj se opet onesvijestiti, Henry, jer ja ovo ne mogu
obaviti sam."
"Kad bi sve ovo barem bio san", odvratio je, ali se sagnuo i obgrlio
dno pokrivaa rukama. "Misli li da je ovo moda san, tata?"
"Tako e nam sve to izgledati za godinu dana, kad bude iza nas",
odgovorio sam, a djelomice sam doista i vjerovao u to. "A sad brzo. Prije
no to se krv probije kroz jastunicu. Ili kroz ostatak pokrivaa."
Odnijeli smo je niz hodnik, preko dnevne sobe i izali na prednja vrata

kao da nosimo komad namjetaja umotan u plahtu za selidbe. Kad smo

se nali na stubama trijema, poeo sam malo lake disati; krv e se u
dvoritu lake prekriti.
Henry se dobro drao sve dok nismo doli do ugla kravlje staje i
ugledali stari bunar. Bunar je bio okruen drvenim kolcima da netko ne
bi sluajno stao na drveni poklopac koji ga je pokrivao. Na svjetlosti
zvijezda kolci su izgledali mrani i grozni, a kad ih je vidio, Henry je
ispustio neobian krik.
"Nije to grob za ma... mu", uspio je izgovoriti, a onda je izgubio svijest
i sruio se na krljavo grmlje koje je raslo iza staje pa sam iznenada ostao
drati teak teret svoje umorene ene posve sam. Prvo sam pomislio da
spustim taj groteskni zaveljaj na tlo sada se ve posve iskrivio, a jedna
je ruka virila iz njega i odem probuditi Henryja, ali onda sam zakljuio
da e biti milosrdnije ako ga ostavim leati. Odvukao sam zaveljaj do
bunara, spustio ga na tlo i podigao drveni poklopac. Kad sam ga prislonio
na dva kolca, bunar mi je dahnuo u lice: zapahnuo me smrad ustajale
vode i istrunulog bilja. Borio sam se sa svojim drijelom i izgubio.
Pridravajui se za dva kolca da ne izgubim ravnoteu, nagnuo sam se
nad bunar i povratio ostatke veere i ono malo vina to sam ga bio popio.
Kad je bljuvotina pala na mutnu vodu na dnu, odjeknuo je mukli pljusak.
Taj mi pljusak, ba kao i misao "Ostani u sedlu, kauboju", u ovih
posljednjih osam godina nikad nije bio daleko od misli. Katkad se
probudim usred noi s tim odjekom u glavi i osjetim kako mi se treice
zabadaju u ake dok stiem kolce kao da mi o tome ovisi ivot.
Ustuknuo sam od bunara i spotaknuo se o zaveljaj s Arlettinim
tijelom. Pao sam. Njezina posjeena ruka leala mi je nekoliko
centimetara od oiju. Gurnuo sam je natrag pod pokriva i onda ga
potapao, kao da je tjeim. Henry je jo uvijek leao u korovu, s glavom
naslonjenom na jednu ruku. Izgledao je kao dijete koje spava nakon
napornog radnog dana u vrijeme etve. Iznad naih glava sjale su tisue
zvijezda. Vidio sam zvijea koja me je otac nauio raspoznavati Orion,
Kasiopeju, Velikog i Malog medvjeda. Pas Cotteriejevih, Rex, jedanput je
zalajao u daljini, a onda umuknuo. Sjeam se da sam pomislio: Ova no
nikad nee proi. I imao sam pravo. Na sve naine koji se raunaju, nikad i
nije.
Podigao sam zaveljaj u ruke, a onda sam u njemu osjetio trzaj.

Ukipio sam se i prestao disati, premda mi je srce divljaki lupalo. Nije

mogue da sam to osjetio, pomislio sam. Priekao sam da vidim hoe li se
trzaj ponoviti. Ili e moda Arlettina ruka izmigoljiti iz pokrivaa i
pokuati me zgrabiti za zapee svojim posjeenim prstima.
Nita se nije dogodilo. Sve sam to samo umislio. Mora da je tako. I
tako sam je bacio u bunar. Spazio sam da se pokriva odmata na onom
kraju koji nije pridravala jastunica, a onda sam zauo pljusak, mnogo
buniji no to ga je izazvala moja bljuvotina, ali i ljapkavi mukli tresak.
Znao sam da voda u bunaru nije ba duboka, ali bio sam se nadao da e
ipak prekriti Arlettino tijelo. A taj mi je tresak rekao da nije.
Uto sam zauo visok smijeh iza svojih lea, nalik na sirenu, zvuk tako
blizu ludila da mi se koa najeila od stranjice do vrata. Bio je to Henry,
koji se osvijestio i ustao. Ne, nije samo ustao. Pocupkivao je iza kravlje
staje maui rukama prema zvjezdanom nebu i smijui se.
"Mama je u bunaru, a mene nije briga!" Pjevao je kao da pjeva stihove
neke pjesme. "Ba me briga to je u bunaru, kad ne moram rei svome
gospodaru!"
Priao sam mu s tri krupna koraka i oamario ga iz sve snage,
ostavljajui mu krvave otiske prstiju na mekanim obrazima koje britva
za brijanje jo nije dotakla. "Zaepi! ut e te svi u okolici! ut e te... Evo
ga, budalo mala, opet si probudio onog prokletog psa."
Rex je zalajao jedanput, dvaput, triput. A onda je nastala tiina. Stajao
sam drei Henryja za ramena i oslukujui pognute glave. Znoj mi se
cijedio niz vrat. Rex je jo jedanput zalajao, a onda odustao. Ako je itko od
Cotteriejevih i ustao, pomislit e da Rex laje na nekog rakuna. Tako sam
se barem nadao.
"Idi u kuu", rekao sam Henryju. "Najgore je prolo."
"Doista, tata?" Ozbiljno me pogledao. "Je li najgore doista prolo?"
"Jest. Je li tebi dobro? Nee se valjda opet onesvijestiti?"
"Zar sam se ve jedanput onesvijestio?"
"Jesi."
"Dobro mi je. Samo sam... ne znam zato sam se tako nasmijao. Bio
sam zbunjen. Valjda zato to mi je laknulo. Svreno je!" Pobjegao mu je
hihot pa je prekrio usta dlanovima kao djeai koji je nehotice opsovao
pred bakom.

"Jest", rekao sam. "Svreno je. Ostat emo ovdje. Tvoja majka pobjegla
je u St. Louis... ili moda u Chicago... ali mi emo ostati ovdje."
"Ona je...?" Skrenuo je pogled prema bunaru i poklopcu koji se
naslanjao na ona tri kolca koji su iz nekog razloga na svjetlosti zvijezda
izgledali vrlo mrani.
"Da, Hank, jest." Henryjeva majka nije voljela da ga oslovljavam s
Hank, rekla je da to zvui seljaki, ali sada vie nije mogla nita uiniti u
vezi s tim. "Otila je i ostavila nas bez upozorenja. I naravno, nama je ao,
ali u meuvremenu kuni poslovi ne mogu ekati. A ni kola."
"A ja i dalje mogu ostati... prijatelj sa Shannon?"
"Naravno", odgovorio sam, a u glavi sam ugledao Arlette kako
lascivnim lupkanjem srednjeg prsta opisuje krug oko svog meunoja.
"Naravno da moe. Ali ako te ikad obuzme potreba da joj prizna..."
Na licu mu se pojavio izraz uasa. "Nikad!"
"Tako sada misli i to mi je drago. Ali ako te jednoga dana obuzme
potreba, zapamti ovo: ona bi pobjegla od tebe."
"Pa naravno", promrmljao je.
"A sada idi u kuu i uzmi obje kante iz ostave. Bolje uzmi i nekoliko
kanti za mlijeko iz kravlje staje. Napuni ih vodom iz pumpe u kuhinji i
stavi u vodu onu stvar koju Arlette dri ispod sudopera."
"Da zagrijem vodu?"
U glavi sam zauo majin glas: Zapamti, Wilfe, krv se ispire hladnom
vodom.
"Ne treba", odgovorio sam. "Ja u se vratiti unutra im stavim
poklopac na otvor bunara."
Ve se okrenuo da poe, a onda me zgrabio za ruku. ake su mu bile
strano hladne. "Nitko nikad ne smije doznati!" promuklo mi je apnuo u
lice. "Nitko nikad ne smije doznati to smo uinili!"
"Nitko nikad i nee", odvratio sam s mnogo vie hrabrosti no to sam
je imao. tota je ve krenulo krivo; poeo sam shvaati da je snatrenje o
inu jedno, a sam in neto posve drugo.
"Ona se nee vratiti, zar ne?"
"to?"
"Nee nas progoniti, zar ne?" upitao je onim seoskim praznovjerjem
zbog kojeg je Arlette uvijek vrtjela glavom i kolutala oima. Tek sada,

poslije osam godina, shvatio sam koliko se on bojao da e nas progoniti

njezina mrnja.
"Nee", odgovorio sam.
Ali prevario sam se.
Pogledao sam u bunar. Bio je samo est metara dubok, ali nije bilo
mjeseine pa sam vidio samo blijedu mrlju pokrivaa. Ili moda
jastunice. Spustio sam poklopac na otvor i malo ga namjestio, a onda
sam krenuo u kuu. Pokuao sam se vratiti istim putem kojim smo
donijeli svoj grozni zaveljaj, namjerno vukui stopala po zemlji kako bih
izbrisao tragove krvi. Ali taj u posao bolje moi obaviti ujutro.
Te noi nauio sam neto to veina ljudi nikad ne mora nauiti:
umorstvo je grijeh, umorstvo je prokletstvo (sigurno za um i duh ubojice,
ak i ako su ateisti u pravu da nema ivota poslije smrti), ali umorstvo je
i teak posao. Ribali smo pod spavae sobe sve dok nas nisu zaboljela
lea, a onda smo preli u hodnik pa u dnevnu sobu, a naposljetku na
trijem. Svaki put kad bismo pomislili da smo zavrili s poslom, jedan od
nas pronaao bi jo jednu mrlju. Kad je na istonom nebu poelo svitati,
Henry je bio na koljenima ribajui pukotine izmeu dasaka poda u
spavaoj sobi, a ja sam bio na koljenima u dnevnoj sobi i pregledavao
svaki etvorni centimetar Arlettina tepiha traei neku kapljicu krvi koja
bi nas mogla odati. Na njemu nisam naao nijednu u tome smo imali
sree ali pokraj tepiha naao sam kaplju veliku poput novia. Izgledala
je kao krv iz posjekotine od brijanja. Obrisao sam je i otiao u spavau
sobu da vidim kako ide Henryju. Uinilo mi se da mu je sada bolje pa je i
meni laknulo. Mislim da je to bilo zbog nadolaska dnevne svjetlosti, koja,
ini se, uvijek rastjera najgore od naih strahova. Ali kad se na pijetao
George oglasio prvim veselim jutarnjim kukurikanjem, Henry se trgnuo,
a onda se nasmijao. Bio je to kratak smijeh, ali neto mi u njemu jo
uvijek nije zvualo kako treba. Dodue, nije me uplaio tako jako kao onaj
njegov smijeh kad se prenuo iz nesvijesti na dvoritu izmeu staje i
starog bunara za stoku.
"Danas ne mogu ii u kolu, tata. Previe sam umoran. Osim toga...
mislim da bi mi drugi sve proitali na licu. Pogotovo Shannon."
Ja se nisam niti sjetio da Henry mora u kolu, to je samo jo jedan

pokazatelj povrnog planiranja. Traljavog planiranja. Trebao sam

odgoditi zloin do ljetnih praznika, to bi znailo da moram priekati jo
samo tjedan dana. "Ostani kod kue do ponedjeljka, a onda reci uitelju
da si imao gripu pa nisi htio zaraziti ostale u razredu."
"Nemam gripu, ali doista sam bolestan."
I ja sam bio.
Rasprostrli smo istu plahtu iz Arlettina ormara za rublje (toliko je
toga u ovoj kui neko pripadalo njoj... ali sada vie ne) i bacili krvavu
posteljinu na nju. Dakako, i madrac je bio krvav pa emo i njega morati
maknuti. U stranjoj upi imali smo jo jedan, ne tako dobar. Ja sam
svezao plahtu s posteljinom, a Henry je uzeo madrac pa smo izali na
stranja vrata i krenuli prema bunaru ba kada je Sunce osvijetlilo obzor.
Nebo iznad njega bilo je savreno vedro. Bit e to dobar dan za kukuruz.
"Ja ne mogu pogledati u bunar, tata."
"I ne mora", odgovorio sam i podigao drveni poklopac. Pomislio sam
da ga uope nisam trebao vraati na mjesto razmiljaj unaprijed, utedi
si posao, obiavao je rei moj tata ali nisam se mogao prisiliti da
ostavim bunar otklopljen. Ne nakon to sam osjetio (ili pomislio da
osjeam) onaj posljednji trzaj.
Sada sam mogao vidjeti dno bunara, a ono to sam ugledao bilo je
grozno. Arlette je pala na dno u sjedeem poloaju, a noge su joj se
slomile pod tijelom. Razderana jastunica leala joj je u krilu. Pokriva i
plahte oslobodili su se i rairili se oko Arlettinih ramena poput neke
komplicirane enske stole. Sliku je upotpunjavala platnena vrea koja joj
se zapetljala oko glave i pridravala joj frizuru na tjemenu poput mreice
za kosu: izgledala je gotovo kao da se sprema za veernji izlazak u grad.
Da! Veernji izlazak u grad! Zato sam tako sretna! Zato se cerekam od
uha do uha! A jesi li primijetio kako mi je ru crven, Wilfe? S takvim ruem
nikad ne bih otila u crkvu, zar ne? Ne, takav ru ena stavi na usne kad eli
uiniti onu gadariju svom mukarcu. Zato ne sie u bunar, Wilfe? Nemoj
se muiti s ljestvama, jednostavno skoi! Pokai mi koliko me jako eli! Ti si
uinio gadariju meni pa daj sad da ja uinim gadariju tebi!
"Tata?" Henry je stajao s licem okrenutim prema staji i s objeenim
ramenima, kao djeak koji oekuje batine. "Je li sve u redu?"
"Sve je u redu." Bacio sam hrpu posteljine u bunar, nadajui se da e

sletjeti na Arlettinu glavu i prekriti onaj grozni cerek od uha do uha, ali
umjesto toga joj ga je daak propuha odnio u krilo pa se sada inilo da
sjedi na nekom udnom krvlju zamrljanom oblaku.
"Je li pokrivena? Je li pokrivena, tata?"
Zgrabio sam madrac i bacio ga u bunar. Sletio je u okomitom poloaju
u prljavu vodu i onda se prevrnuo na kruni kameni zid, djelomice
prekrivi Arlette, skrivajui joj barem pogrbljena lea i krvavi osmijeh.
"Sada jest." Vratio sam stari drveni poklopac na mjesto znajui da me
eka jo posla: trebat e zatrpati bunar. Ah, ali to sam ionako ve davno
morao uiniti. Taj je bunar predstavljao opasnost, zato sam ga i okruio
kolcima. "Hajdemo u kuu na doruak."
"Ne bih sada mogao niti okusiti hranu!"
Ali okusio ju je. Sprio sam nam jaja, slaninu i krumpire, i pojeli smo
svaki zalogaj. ovjek od naporna rada ogladni. Svi to znaju.
Henry je spavao do kasnog popodneva, a ja sam ostao budan. Neke od
tih sati proveo sam ispijajui alicu za alicom crne kave za stolom u
kuhinji. Neke sam proveo hodajui poljem kukuruza, gore uz jedan red pa
dolje niz drugi, sluajui kako listovi, nalik na otrice maa, ume na
laganom povjetarcu. Kad doe lipanj, a kukuruz gotovo dozri, ini se kao
da govori. To neke ljude uznemirava (a to su one budale koje misle da je
to zapravo zvuk rasta kukuruza), ali meni je to tiho utanje uvijek
prualo utjehu. To mi je proiavalo misli. Sada, dok sjedim u ovoj
hotelskoj sobi u gradu, to mi utanje nedostaje. Gradski ivot nije za
ovjeka sa sela; za njega je gradski ivot sam po sebi neka vrsta
prokletstva.
A kao to upravo otkrivam, i pisanje priznanja teak je posao.
Hodao sam i sluao um kukuruza. Pokuavao sam planirati, a
napokon sam doista i planirao. Morao sam, i to ne samo za sebe.
Postojalo je doba, prije manje od trideset godina, kad se mukarac u
mom poloaju ne bi morao brinuti; u tim danima, nitko se nije petljao u
mukarev posao, pogotovo ako je taj mukarac bio ugledan farmer:
ovjek koji plaa porez, odlazi nedjeljom u crkvu, navija za bejzbolski klub
Hemingford Stars i uvijek glasuje za republikance. Vjerujem da su se u
tim danima svakakve stvari dogaale na farmama onog dijela zemlje koji

nazivamo "sredinom". Stvari koje nitko nije niti primjeivao, a kamoli

prijavljivao. U tim danima ovjekova ena smatrala se njegovim poslom
pa ako bi nestala, bio bi to kraj prie.
Ali ti su dani proli, a ak i da nisu... tu je zemlja. Onih 100 jutara.
Kompanija Farrington eljela je ta jutra za onu svoju prokletu klaonicu
svinja, a Arlette ih je navela na pomisao da e ih i dobiti. To je
predstavljalo opasnost, to znai da matarije i povrni planovi nee biti
dovoljni.
Kad sam se sredinom popodneva vratio u kuu, bio sam umoran, ali
napokon iste glave i smiren. Naih je nekoliko krava mukalo, jer je
prolo vrijeme za jutarnju munju. Obavio sam taj posao, a onda sam ih
pustio na ledinu, na kojoj sam ih namjeravao ostaviti do zalaska Sunca,
umjesto da ih odmah poslije veere okupim za drugu munju. Kravama
to nije vano; one prihvaaju stvari takve kakve jesu. Da je Arlette bila
slinija jednoj od naih krava, pomislio sam, jo uvijek bi bila iva i
gnjavila me da joj kupim perilicu rublja iz kataloga Monkey Ward. A ja bih
joj je vjerojatno i kupio. Arlette me uvijek umjela nagovoriti na sve. Osim
kad je rije o zemlji. Trebala je znati da joj to nee poi za rukom. Zemlja
je mukareva stvar.
Henry je jo uvijek spavao. U tjednima koji su slijedili mnogo je
spavao, a ja sam ga putao, premda bih mu u normalnom ljetu nakon
zavretka kole ispunio dane kunim poslovima. A on bi sebi ispunio
veeri ili posjeujui Cotteriejeve ili eui se gore-dolje naom
pranjavom cestom sa Shannon, drei je za ruku i gledajui dizanje
Mjeseca na nebu. Naime, kad se ne bi ljubio s njom. Ja sam se nadao da
mu ono to smo uinili nije pokvarilo previe slatke dokolice, ali
vjerovao sam da jest. Da sam mu je ja pokvario. I dakako, imao sam
pravo.
Otjerao sam te misli iz glave govorei sebi kako je za sada dovoljno da
spava. Ja sam jo jedanput morao posjetiti bunar, a bit e najbolje da to
obavim sam. Na ogoljeni krevet kao da je vritao o umorstvu. Otiao
sam do ormara i prouio Arlettinu odjeu. ene imaju tako mnogo
odjee, zar ne? Haljine, suknje, bluze, pulovere, donje rublje neki
komadi donjeg rublja toliko su komplicirani i udni da ovjek ne zna koja
im je prednja strana. Uzeti ih sve bila bi pogreka, jer kamion je jo uvijek
parkiran u staji, a Model T ispod brijesta. Otila je pjeice i ponijela sa

sobom samo ono to je mogla nositi. A zato se nije odvezla T-om? Zato
to bih je ja uo kako pali motor i sprijeio je da ode. To zvui dovoljno
uvjerljivo. I tako... samo jedna putna torbica.
Napunio sam je onime to sam mislio da bi eni trebalo i to ne bi
mogla podnijeti da ostavi. Stavio sam unutra nekoliko komada dobrog
nakita i sliku njezinih roditelja u zlatnom okviru. Razmiljao sam o
kozmetici u kupaonici i odluio da ostavim sve osim boice spreja
parfema Florient i etke za kosu s ronatim drkom. U njezinu nonom
ormariu nalazila se oporuka, koju joj je dao pastor Hawkins, ali ja nikad
nisam vidio da je ona ita pa sam je ostavio. Ali izvadio sam boicu s
tabletama eljeza, koju je koristila za mjesenice.
Henry je jo uvijek spavao, ali sada se bacakao lijevo-desno kao da ga
mue runi snovi. Pourio sam za svojim poslom to sam bre mogao, jer
sam elio biti kod kue kad se on probudi. Otiao sam oko staje do
bunara, odloio putnu torbu na tlo i po trei put podigao stari poklopac
pun ivera. Hvala Bogu to Henry nije bio sa mnom. Hvala Bogu da nije
vidio ono to sam ja vidio. Mislim da bi ga to otjeralo u ludilo. Mene
gotovo jest.
Madrac je bio odbaen u stranu. Prvo sam pomislio da ga je Arlette
gurnula prije no to se pokuala popeti iz bunara. Zato to je jo uvijek
iva. Jo uvijek die. Ili mi se barem isprva tako uinilo. A onda, ba kad
mi se nakon prvotnog oka sposobnost racionalnog razmiljanja vratila
kad sam se zapitao kakvo to disanje moe izazvati da se itava haljina
die i sputa, ne samo na grudima, nego od vrata pa do skuta njezina se
eljust pomaknula kao da se napree progovoriti. Ali iz njezinih jako
proirenih usta nisu izale rijei, nego takor koji je vakao njezin ukusni
jezik. Prvo mu je izvirio rep, a kad je u potrazi za osloncem stao zabadati
pande stranjih apa u Arlettin vrat, njezina je eljust jae zijevnula i
otpala.
takor joj je pao u krilo, a onda je iz haljine izronila velika plima
njegove brae i sestara. Jedan od njih imao je neto u brcima komadi
njezina kombinea ili moda njezinih gaica. Bacio sam putnu torbicu na
njih bez razmiljanja u glavi mi je kipjelo od gaenja i uasa naprosto
sam to uinio. Sletjela je na Arlettine noge, a veina glodavaca moda i
svi spretno joj se izmakla. Zatim su jurnuli prema okrugloj crnoj rupi
ispod madraca (mora da su ga gurnuli u stranu teinom svog velikog

broja) i u hipu nestali u njoj. Ja sam dobro znao kakva je to rupa: bio je to
otvor cijevi koja je vodila do korita u staji i davala im vodu sve dok razina
vode u bunaru nije postala preniska i uinila je beskorisnom.
Arlettina se haljina spustila, a njezino je lano disanje prestalo. Ali jo
uvijek je buljila u mene, a njezin me klaunovski cerek sada vie podsjeao
na bijesan pogled Meduze. Mogao sam joj vidjeti ugrize takora na
obrazima, a jedna joj je usna koljka nestala.
"Boe dragi", apnuo sam. "Arlette, ao mi je."
Ne prihvaam tvoju ispriku, kao da mi je govorio njezin pogled. A kad
me ovako nau, s ugrizima takora na mrtvom licu i pojedenim donjim
rubljem ispod haljine, ti e sigurno zajahati munju u Lincolnu. A posljednje
to e prije smrti vidjeti, bit e moje lice. Vidjet e ga kad ti elektrina
struja spri jetru i zapali srce, a ja u se smjekati.
Spustio sam poklopac i oteturao u staju, a onda su me izdale noge. Da
sam bio na suncu, sigurno bih se onesvijestio, ba kao sino Henry. Ali
bio sam u sjeni i nakon to sam odsjedio pet minuta s glavom pognutom
gotovo do koljena, uspio sam se pribrati. takori su je dohvatili pa to?
Zar nas na oni kraju ne dohvate sve? takori i kukci? Prije ili poslije ak i
najvri lijes mora popustiti i pustiti da se ivot hrani smru. Takav je
svijet, pa to onda? Kad nam srce prestane kucati i kad nam se mozak
ugui, duh nam ili ode na neko drugo mjesto ili se naprosto ugasi. U oba
sluaja, nismo tu da bismo osjetili kako nam glou meso s kostiju.
Krenuo sam prema kui. Ve sam stigao do trijema, kad me zaustavila
misao: a to je s onim trzajem? to ako je Arlette jo uvijek bila iva kad
sam je bacio u bunar? to ako je bila iva, ali paralizirana, nesposobna da
pomakne ijedan od svojih posjeenih prstiju kad su takori izali iz cijevi
i zapoeli s pustoenjem? to ako je mogla osjetiti onog takora koji joj
se uvukao u prikladno uveana usta i poeo...!
"Ne", apnuo sam. "Ona to nije osjetila zato to se nije trznula. Nikad
to nije uinila. Bila je mrtva kad sam je bacio u bunar."
"Tata?" pozvao me Henry snenim glasom. "Tata, jesi li to ti?"
"Jesam."
"S kim to razgovara?"
"Ni s kim. Razgovaram sam sa sobom."
Uao sam u kuu. Henry je sjedio za kuhinjskim stolom u potkoulji i

kratkim gaama. Izgledao je omamljen i nesretan. Kosa mu je bila

raskutrana, to me podsjetilo na to kakav je klipan neko bio, kako se
smijao i natjeravao kokoi po dvoritu sa svojim lovakim psom Boom
(koji je uginuo davno prije tog ljeta).
"Volio bih da to nismo uinili", rekao je kad sam mu sjeo nasuprot.
"to je uinjeno, uinjeno je i ne moe se ponititi", rekao sam.
"Koliko sam ti puta to rekao, deko?"
"Oko milijun puta." Naas je spustio glavu, a onda me pogledao. Oi su
mu bile obrubljene crvenilom i podlivene krvlju. "Hoe li nas uhvatiti?
Hoe li nas strpati u zatvor? Ili..."
"Ne. Imam plan."
"Imao si plan da je nee boljeti, a pogledaj kako je to ispalo!"
aka me zasvrbjela da ga oamarim pa sam je pritisnuo drugom. Sada
nije vrijeme za optube. Osim toga, imao je pravo. Ja sam kriv za sve to
je krenulo krivo. Za sve osim takora, pomislio sam. Za njih nisam kriv. Ali
bio sam. Naravno da sam bio. Da nije bilo mene, Arlette bi sada stajala za
tednjakom i kuhala ruak. Vjerojatno bi mi bez prestanka zvocala o onih
100 jutara, ali bila bi iva i zdrava, a ne u bunaru.
takori su se zacijelo ve vratili, apnuo mi je neki glas duboko u
meni. Jedu je. A kad zavre dobre dijelove, ukusne dijelove, poslastice, onda
e...
Uto je Henry ispruio ruku preko stola i dodirnuo moje sklopljene
ake. Trgnuo sam se.
"Oprosti", rekao mi je. "U ovome smo zajedno."
Bio sam mu jako zahvalan zbog toga.
"Sve e biti u redu, Hank; ako ne izgubimo glavu, izvui emo se. A sad
me sluaj."
Sluao je. U jednom trenutku poeo je klimati glavom. Kad sam
zavrio, postavio mi je samo jedno pitanje: kada emo zatrpati bunar?
"Jo ne", odgovorio sam.
"Nije li to riskantno?"
"Jest", odgovorio sam.
Dva dana poslije, kad sam krpao komad ograde oko etvrt milje od
farme, ugledao sam kako se veliki oblak praine pribliava naom

cestom od autoputa Omaha-Lincoln. Netko nam je dolazio u posjet, netko

iz svijeta kojem je Arlette tako arko eljela pripadati. Vratio sam se do
farme s ekiem gurnutim u omu za pojasom i stolarskom pregaom
oko struka, s dugim depom punim avala koji su zveckali. Nisam vidio
Henryja. Moda je otiao na izvor da se okupa, a moda je spavao u svojoj
sobi.
Kad sam doao do dvorita i sjeo na mesarski panj, prepoznao sam
vozilo koje je dizalo oblak praine: bio je to Red Baby, kamion za dostave
Larsa Olsena. Lars je bio kova u Hemingford Homeu i seoski mljekar.
Takoer je, za novac, sluio kao neka vrsta ofera, to je uloga koju je
igrao tog lipanjskog popodneva. Kamion se zaustavio u dvoritu i
natjerao naeg mrzovoljnog pijetla Georgea i njegov harem kokoi u
bijeg. Jo i prije no to je motor prestao kaljati u samrtnom hropcu,
jedan krupni mukarac u lepravom sivom ogrtau izaao je iz njega sa
suvozaeve strane. Skinuo je zatitne naoale i otkrio velike (i komine)
bijele krugove oko oiju.
"Wilfred James?"
"Na usluzi", rekao sam i ustao. Bio sam prilino miran. Moda ne bih
bio tako miran da je izaao iz Forda okrunog erifa sa zvijezdom na
vratima. "A vi ste...?"
"Andrew Lester", odgovorio je. "Odvjetnik."
Pruio mi je ruku. Nisam je prihvatio.
"Prije no to vam stegnem ruku, bit e bolje da mi kaete koga
zastupate, gospodine Lester."
"Trenutano radim za stonu kompaniju Farrington iz Chicaga,
Omahe i Des Moinesa."
Da, pomislio sam. U to ne sumnjam. Ali kladio bih se da ak nema ni
ured sa svojim imenom na vratima. Veliki deki u Omahi ne moraju gutati
seosku prainu kako bi zaradili za svakodnevni kruh, zar ne? Veliki deki
sjede s nogama na stolu, piju kavu i dive se zgodnim glenjevima svojih
tajnica.
"U tom sluaju," rekao sam, "kako bi bilo da naprosto povuete ruku?
Bez uvrede."
Uinio je upravo to, s odvjetnikim smijekom. Kapljice znoja
urezivale su mu iste linije na debeljukastim obrazima, a kosa mu je bila

pranjava i raskutrana od vonje. Obiao sam ga i otiao do Larsa, koji je

podigao jedno krilo poklopca motora i petljao s neim u unutranjosti.
Zvidukao je i zvuao sretan kao ptica na ici, na emu sam mu zavidio.
Pomislio sam da bismo Henry i ja moda mogli doivjeti jo koji sretan
dan u ovako arolikom svijetu, sve je mogue ali taj dan nee osvanuti
u ljeto 1922. godine. A ni u jesen.
Stisnuo sam Larsu ruku i upitao ga kako je.
"Prilino dobro", odgovorio je. "Ali edan sam. Dobro bi mi doao
gutljaj vode."
Klimnuo sam glavom prema istonoj strani kue. "Zna gdje je
pumpa."
"Znam", odgovorio je i spustio krilo poklopca s metalnim tropotom,
to je kokoi, koje su se u meuvremenu oprezno poele vraati,
ponovno poslao u bijeg. "Pretpostavljam da je voda slatka i hladna kao
uvijek?"
"Ja bih tako rekao", sloio sam se mislei: Ali kad bi jo uvijek mogao
ispumpati vodu iz onog drugog bunara, Lars, nisam ba uvjeren da bi ti se
njezin okus svidio. "Uvjeri se sam."
Krenuo je prema sjenovitoj strani kue na kojoj je u svom malom
sklonitu stajala dvorina pumpa. Gospodin Lester gledao ga je kako
odlazi, a onda se opet okrenuo meni. Otkopao je ogrta. Odijelo ispod
njega trebat e oistiti u kemijskoj istionici kad se vrati u Lincoln,
Omahu ili Deland, gdje god da odlae eir kad ne obavlja poslove za
Colea Farringtona.
"I meni bi dobro doao gutljaj vode, gospodine James."
"I meni. Naporno je zabijati avle u ogradu." Odmjerio sam ga od glave
do pete. "Ali kladio bih se da nije tako naporno kao voziti se dvadeset
milja u Larsovu kamionu."
Protrljao je stranjicu i nasmijeio se na onaj svoj odvjetniki nain,
ovoga puta s primjesom aljenja. Ve sam primijetio da mu pogled luta
na sve strane. Ne bi bilo pametno podcijeniti tog ovjeka samo zato to
mu je nareeno da se drmusa dvadeset milja na selo za vrueg ljetnog
dana. "Stranjica mi se vie nikad nee oporaviti."
S jedne strane malog zaklona pumpe na lancu je visjela kutlaa. Lars ju
je napunio do vrha i ispio je do dna dok mu se Adamova jabuica na

mravom i suncem opaljenom grlu dizala i sputala, a onda ju je jo

jedanput napunio i ponudio je Lesteru. Lester ju je pogledao jednako
sumnjiavo kao to sam ja prije pogledao njegovu ispruenu ruku.
"Moda bismo je mogli popiti u kui, gospodine James. Bilo bi malo
svjeije."
"Istina," sloio sam se, "ali ne pada mi na pamet da vas pozovem
unutra."
Lars Olsen shvatio je u kojem smjeru vjetar pue pa se smjesta vratio
u kamion. Ali prvo je dodao kutlau Lesteru. Moj posjetitelj nije pio u
gutljajima kao Lars, nego profinjeno srui. Drugim rijeima, poput
odvjetnika ali nije prestao sve dok nije ispraznio kutlau, to je takoer
tipino za odvjetnika. Uto su se zalupila mreasta vrata pa je izaao
Henry, u kombinezonu i bosonog. Pogledao nas je posve
nezainteresiranim pogledom pametan deko! a onda je, kao svaki
pravi seoski momak, otiao pogledati to Lars radi na svom kamionu i,
uz malo sree, neto nauiti.
Ja sam sjeo na platnom pokrivenu hrpu klada, koju smo drali s ove
strane kue. "Pretpostavljam da ste doli poslom. Poslom moje ene."
"Tako je."
"Dakle, vodu ste popili pa bolje da se latimo posla. Mene jo eka
naporan dan, a sada je tri popodne."
"Rad od jutra do mraka. Voditi farmu teak je posao", rekao je s
uzdahom, kao da zna o emu govori.
"To je istina, a naporna ena moe ga uiniti jo teim. Pretpostavljam
da vas je ona poslala, premda ne znam zato ako se radi o nekim
pravnim dokumentima, pretpostavljam da bi mi ih doao uruiti erifov
zamjenik."
Iznenaeno me pogledao. "Nije me poslala vaa ena, gospodine
James. U stvari, ja sam doao vidjeti nju."
Igrali smo svoje uloge poput glumaca u nekom igrokazu, a sada je na
mene doao red da izgledam zbunjen. A onda da se zahihoem, zato to
tako pie u didaskalijama. "To je samo dokaz."
"Dokaz za to?"
"Kad sam bio djeak u Fordayceu, imali smo susjeda jednog gadnog
starog beara po imenu Bradlee. Svi su ga zvali Pop Bradlee."
"Gospodine James..."

"Moj otac morao je s vremena na vrijeme s njim poslovati, a katkad bi

sa sobom poveo i mene. To je bilo u starim dobrim vremenima kad su se
ljudi vozili u konjskim zapregama. Uglavnom su trgovali kukuruznim
sjemenjem, barem u proljee, ali katkad su takoer razmjenjivali alat. U
ono doba nije ga se moglo naruiti iz kataloga pa bi dobar komad alata
katkad obiao itavu zemlju i vratio se kui."
"Gospodine James, ne shvaam kakve to ima veze..."
"A svaki put prije no to bismo krenuli do tog starog momka, mama bi
mi rekla neka zaepim ui, jer svaka druga rije koja bi izala iz usta Popa
Bradleeja bila je psovka ili prostota neke vrste." Na neki mrzovoljan
nain, poeo sam uivati u tome. "Pa sam ga ja, naravno, jo paljivije
sluao. Jo uvijek pamtim jednu od Popovih omiljenih uzreica: 'Nikad
nemoj zajahati kobilu bez orme, jer nikad ne zna u kojem e smjeru
gadura odjuriti.'"
"Oekujete li da ja to shvatim?"
"to mislite, u kojem je smjeru moja gadura pobjegla, gospodine
Lester?"
"Mislite li mi rei da vam je ena...?"
"Otila, gospodine Lester. Ostavila me na cjedilu. Otperjala. Dala
petama vjetra. Kao strastvenom pokloniku i prouavatelju amerikog
slenga, takvi mi izrazi dolaze sami od sebe. Ali kad se prouje da me ena
ostavila, Lars a i veina drugih ljudi u mjestu rei e samo 'Pobjegla je
i ostavila ga'. Ili u ovom sluaju, njega i djeaka. Naravno, pretpostavio
sam da e otii svojim prijateljima svinjoljupcima iz kompanije
Farrington pa u ubrzo doznati da prodaje zemlju svog oca."
"Kao to namjerava."
"Je li ve potpisala? Jer ako potpie, pretpostavljam da u morati na
sud."
"Zapravo, nije. Ali kad potpie, savjetovao bih vam da ne troite novac
na odvjetnike jer ete sigurno izgubiti."
Ustao sam. Jedna od naramenica kombinezona spuznula mi je s
ramena pa sam je zakvaio palcem i podigao natrag. "Pa, budui da ona
nije ovdje, to u pravnikoj profesiji nazivaju 'otvorenim pitanjem', nije li
tako? Da sam na vaem mjestu, ja bih je potraio u Omahi." Nasmijeio
sam se. "Ili u St. Louisu. Stalno je spominjala Sen-Luj. Sve mi se ini da se
umorila od vas isto kao to se umorila od mene i sina kojeg je rodila. Da

je rekla dovienja i hvala Bogu to sam se rijeila oloa. Kuga na obje

vae kue. Usput, to je iz Shakespearea. Iz Romea i Julije. Komada o
ljubavi."
"Oprostite to vam to moram rei, gospodine James, ali meni sve to
izgleda vrlo udno." Izvukao je svileni rupi iz depa u odijelu kladio
bih se da putujui odvjetnici poput njega imaju mnogo depova i stao
brisati znoj s lica. Obrazi mu sada vie nisu bili crvenkasti, nego jarko
crveni, a takvu boju nisu dobili od vreline dana. "Doista vrlo udno, kad
se uzme u obzir svota koju je moj klijent spreman platiti za komad zemlje
koji lei uz potok Hemingford i u blizini eljeznike pruge Great
Western."
"I ja u se na to morati naviknuti, ali ja imam prednost pred vama."
"Da?"
"Ja je poznajem. Siguran sam da ste vi i vai klijenti ve mislili da
imate dogovor u depu, ali Arlette James... recimo samo to da je
privrstiti nju za neto isto kao privrstiti elatinu na pod. Ne smijemo
zaboraviti rijei Popa Bradleeja, gospodine Lester. Taj ovjek bio je pravi
provincijski genij."
"Smijem li pogledati u kuu?"
Ponovno sam se nasmijao, to ovoga puta nisam morao odglumiti. Taj
ovjek imao je drskosti, to mu se mora priznati, a razumljivo je da se ne
eli vratiti praznih ruku. Vozio se dvadeset milja u pranjavom kamionu
bez vrata, a ekalo ga je jo dvadeset milja drmusanja prije no to se vrati
u grad Hemingford (a onda bez sumnje jo i vonja vlakom), boljela ga je
stranjica, a kad tom mukotrpnom putovanju napokon doe kraj, njegov
izvjetaj nee ba usreiti ljude koji su ga na njega poslali. Jadan momak!
"I ja u vas neto zamoliti: biste li bili tako dobri da spustite hlae i
pokaete mi jaja?"
"To me vrijea."
"Ne krivim vas. Shvatite to... ne kao poredbu, jer to ne bi bilo tono,
nego kao neku vrstu parabole."
"Ne shvaam."
"Pa, ostaje vam sat vremena vonje do grada da razmislite o tome a
moda i dva, ako Larsovoj Red Baby pukne guma. A ja vas uvjeravam,
gospodine Lester, kad bih vam dopustio da mi njukate po kui po

mom privatnom mjestu, mom dvorcu, mojim jajima ne biste nali

truplo moje ene u ormaru, a ni..." U jednom stranom trenutku umalo
sam rekao u bunaru. Osjetio sam da mi kapljice znoja izbijaju na elu. "A
ni ispod kreveta."
"Nisam rekao..."
"Henry!" viknuo sam. "Doi naas!"
Henry nam je priao pognute glave, vukui stopala po zemlji. Izgledao
je zabrinut, moda ak i kriv, ali to je bilo u redu. "Da, gospodine?"
"Reci ovom gospodinu gdje ti je mama!"
"Ne znam gdje je. Kad si me u petak ujutro pozvao na doruak, vie je
nije bilo. Spakirala je stvari i otila."
Lester ga je otro gledao. "Sinko, je li to istina?"
"Jest, gospodine."
"Cijela istina i nita drugo nego istina, tako ti Bog pomogao?"
"Tata, mogu li natrag u kuu? Moram nadoknaditi gradivo koje sam
propustio jer sam bio bolestan."
"U redu", odgovorio sam. "Ali nemoj predugo. Ne zaboravi, ti si na
redu da pomuze krave."
"Da, gospodine."
Odvukao se uza stube i uao u kuu. Lester ga je otpratio pogledom, a
onda se okrenuo meni. "Ovo je sloenije nego to se na prvi pogled ini."
"Vidim da ne nosite vjenani prsten, gospodine Lester. Kad ga budete
nosili tako dugo kao ja, znat ete da je u obiteljima uvijek tako. A znat
ete i neto drugo: nikad ne moete biti sigurni u kojem je smjeru gadura
pobjegla."
Ustao je. "Ovo nije gotovo."
"Jest, gotovo je", odvratio sam, iako sam znao da nije. Ali ako se sve
bude odvijalo kako treba, blii smo svretku no to smo bili. Ako.
Zaputio se dvoritem, a onda se okrenuo, opet obrisao lice svilenim
rupiem i rekao: "Ako mislite da je onih 100 jutara zemlje sada vae
samo zato to ste otjerali enu... to ste je poslali njezinoj tetki u Des
Moines ili sestri u Minnesotu..."
"Potraite je u Omahi", odvratio sam mu sa smijekom. "Ili u Sen-Luju.
Ona ba ne voli svoje roake, ali arko je eljela ivjeti u Sen-Luju. Bog e
ga znati zato."
"Ako mislite da ete na toj zemlji saditi i eti, razmislite jo jedanput.

Ta vam zemlja ne pripada. Ako na njoj zasadite ijedno sjeme, vidjet emo
se na sudu."
"Siguran sam da e vam se ona javiti", rekao sam mu, "im se oporavi
od gadnog napadaja rastavitisa."
A evo to sam mu zapravo elio rei: Ne, ta zemlja ne pripada meni...
ali ne pripada ni vama. Nitko se njome nee koristiti. A to je u redu, jer za
sedam godina, kad sud proglasi Arlettu legalno mrtvom, bit e moja. Ja
mogu ekati. Sedam godina bez smrada svinjskih govana svaki put kad
vjetar zapue sa zapada? Sedam godina bez skvianja umiruih svinja
(toliko slinog krikovima umirue ene) ili gledanja njihovih crijeva kako
plove niz potok crven od krvi? Meni to zvui kao sedam sjajnih godina.
"elim vam ugodan dan, gospodine Lester. uvajte se sunca na
povratku. Pone prilino jako sjati kasno popodne, a sjat e vam ravno u
lice."
Uao je u kamion bez odgovora. Kad mi je Lars mahnuo rukom, Lester
se otresao na njega, a Lars ga je pogledao kao da mu eli rei:
Moe ti vikati i otresati se na mene do mile volje, ali ipak ti ne gine
dvadeset milja vonje do grada Hemingforda.
Kad je od njih ostao samo oblak praine na cesti, na trijemu se opet
pojavio Henry. "Jesam li bio dobar, tata?"
Uhvatio sam ga za zapee i stisnuo ga, pretvarajui se da ne
primjeujem kako mu se koa naas stegnula pod mojim prstima, kao da
mora suspregnuti poriv da povue ruku. "Bio si odlian. Savren."
"Hoemo li sutra zatrpati bunar?"
Paljivo sam razmislio, jer o toj su nam odluci moda ovisili ivoti.
erif Jones sve je stariji i sve deblji. Nije lijen, ali ga nije lako pokrenuti
bez dobra razloga. Lester e ga naposljetku nagovoriti da doe ovamo, ali
vjerojatno ne prije no to nagovori jednog od Farringtonovih
bezobzirnih sinova da nazove erifa i podsjeti ga koja kompanija plaa
najvei porez u Okrugu Hemingford (da susjedne okruge Clay, Fillmore,
York i Seward niti ne spominjem). Ipak, vjerovao sam da imamo barem
dva dana vremena.
"Ne sutra", rekao sam. "Prekosutra."
"Tata, zato?"
"Zato to e erif doi ovamo. Jones je moda star, ali nije glup. Kad bi

vidio zatrpani bunar, moda bi se zapitao zato smo ga zatrpali tako

nedavno. Ali bunar koji se jo uvijek zatrpava... i to s dobrim razlogom..."
"S kojim razlogom? Reci mi! "
"Uskoro", obeao sam mu. "Uskoro."
Cijeli sutranji dan proveli smo ekajui da ugledamo oblak praine
na naoj cesti, oblak koji ne die kamion Larsa Olsena, nego automobil
oblasnog erifa. Ali on nije doao. Dola je Shannon Cotterie, lijepo
dotjerana u pamunoj bluzi i kariranoj suknji, da pita je li Henry dobro, a
ako jest, moe li danas veerati s njom i njezinim roditeljima?
Henry joj je odgovorio da je dobro pa sam ih s velikom strepnjom
gledao kako odlaze cestom. Henry je uvao groznu tajnu, a grozne su
tajne teak teret. Poeljeti da ih s nekim podijeli najprirodnija je stvar
na svijetu. A on je tu djevojku volio (ili je barem tako vjerovao, to doe
na isto kad imate gotovo petnaest godina). Da stvar bude jo gora, morao
je lagati, a ona e moda shvatiti da lae. Ljudi kau da zaljubljene oi
nita ne vide, ali samo budale vjeruju u to. Zaljubljene oi katkad vide i
previe.
Ja sam se posvetio okopavanju vrta motikom (izvlaei vie stabljika
graka nego korova), a onda sam sjeo na trijem, zapalio lulu i stao ekati
da se Henry vrati. Doao je malo prije izlaska Mjeseca, pognute glave i
objeenih ramena, vukui se vie nego hodajui. Nije mi ba bilo drago
to ga vidim u takvom stanju, ali ipak sam osjetio olakanje. Da je
podijelio svoju tajnu ili ak samo dio nje ne bi ovako hodao. Da je
podijelio svoju tajnu, moda se uope ne bi niti vratio.
"Jesi li joj rekao ono to smo odluili?" upitao sam ga kad je sjeo.
"Ono to si ti odluio. Jesam."
"I ona ti je obeala da to nee rei svojima?"
"Jest."
"A hoe li im ipak rei?"
Uzdahnuo je. "Da, vjerojatno hoe. Ona ih voli, a oni vole nju.
Pretpostavljam da e joj neto primijetiti na licu pa e to izvui iz nje. A
ak i ako to ne uine, ona e to vjerojatno rei erifu. Naime, u sluaju da
se on uope potrudi porazgovarati s Cotteriejevima."
Lester e se pobrinuti da erif Jones to uini. Lajat e na njega zato to

e njegovi efovi u Omahi lajati na njega. Kolo se okree i okree, a nitko

ne zna kad e stati.
"Nismo to smjeli uiniti." Razmislio je o svojim rijeima, a onda ih je
ponovio divljim aptom.
Nita nisam rekao. A izvjesno vrijeme nije ni on. Gledali smo kako se
Mjesec die iznad kukuruza, crven i bremenit.
"Tata? Mogu li popiti au piva?"
Iznenaeno sam ga pogledao, ali zapravo i nisam bio iznenaen.
Zatim sam otiao u kuu i natoio pivo u dvije ae. Dao sam mu jednu i
rekao: "Samo da zna, nita od toga ni sutra ni prekosutra."
"U redu." Srknuo je iz ae i namrtio se, a onda je opet srknuo. "Nije
mi ba drago to sam morao lagati Shan, tata. Sve je u vezi s tim prljavo."
"Prljavtina se moe isprati."
"Ne ovakva", rekao je i jo jedanput srknuo. Ovoga puta nije se
namrtio.
Malo poslije, kad je Mjesec ve postao srebrnast, otiao sam na zahod
u dvoritu, da usput oslukujem kako si kukuruz i noni povjetarac
apuu stare tajne zemlje. Kad sam se vratio na trijem, Henryja ondje
vie nije bilo, a njegova napola popijena aa piva stajala je na ogradi
pokraj stuba. Zatim sam zauo njegov glas u staji: "Mir, kravice, mir."
Otiao sam pogledati i ugledao ga kako grli Elphie oko vrata i miluje
je. Uinilo mi se da plae. Neko sam ga vrijeme gledao, ali naposljetku
nita nisam rekao. Vratio sam se u kuu, svukao se i legao u krevet na
kojem sam svojoj eni prerezao grkljan. Dugo nisam mogao zaspati. A
ako ne shvaate zato ako ne shvaate sve razloge zato itanje ovih
redaka nee vam pomoi.
Svim naim kravama dao sam imena po manjim grkim boicama, ali
pokazalo se da je Elphisino ime ili lo izbor ili ironina ala. U sluaju da
ste zaboravili priu o tome kako je zlo dolo na ovaj na tuni stari svijet,
dopustite da vam osvjeim sjeanje: sve su loe stvari izletjele kad je
Pandora podlegla znatielji i otvorila up koji joj je bio povjeren na
uvanje. Kad je povratila pribranost i vratila poklopac na mjesto, jedina
stvar koja je ostala u upu bila je Elphis, boica nade. Ali u ljeto 1922.
godine za nau Elphis vie nije bilo nade. Bila je stara i muiava, vie

nije davala mnogo mlijeka, a mi smo gotovo ve odustali od pokuaja da

je natjeramo da dade ono malo mlijeka to joj je ostalo; im biste sjeli na
stolac, ona bi se poela ritati. Namjeravali smo je lani zaklati i pretvoriti
u hranu, ali ja sam od toga odustao zato to je Harlan Cotterie traio
preveliku cijenu da to uini, a ja ba nisam vjet u klanju iega osim
svinja... to je procjena s kojom se ti, itatelju, sada ve zacijelo slae.
"A ona bi bila nejestiva", rekla mi je Arlette (koja je uvijek gajila
potajnu sklonost za Elphis, moda zato to je ona nikad nije muzla).
"Bolje je ostavi na miru." Ali sada nam je Elphis mogla koristiti upravo
na miru a njezina smrt mogla je posluiti mnogo vanijoj svrsi no to je
nekoliko komada ilavog mesa.
Dva dana poslije Lesterova posjeta moj sin i ja stavili smo joj ular na
njuku i odveli je na dvorite pokraj staje. Na pola puta do bunara, Henry
je zastao. Oi su mu uznemireno zasjale. "Tata! Osjeam njezin miris!"
"Onda idi u kuu i uzmi nekoliko kuglica vate za nos. Nalaze se na
njezinu toaletnom stoliu."
Premda je drao pognutu glavu, spazio sam pogled kojim me
postrance oinuo prije no to je krenuo. Sve je ovo tvoja krivica, govorio je
taj pogled. Sve je ovo tvoja krivica jer nisi mogao popustiti.
Ipak, nisam dvojio da e mi pomoi obaviti posao koji nas je ekao.
to god da je on sada mislio o meni, u cijeloj toj prii postojala je i
djevojka, a on nije elio da Shannon ita dozna. Ja sam ga natjerao na to,
ali ona to nikad ne bi shvatila.
Kad smo odveli Elphis do poklopca bunara, ona se, posve razumljivo,
stala opirati. Obili smo bunar drei uzice ulara kao vrpce u
svibanjskom plesu i s velikim naporom dovukli Elphis na istrunulo drvo.
Poklopac je pod njezinom teinom napuknuo... i udubio se... ali je izdrao.
Stara krava stajala je na njemu, pognute glave, izgledajui isto tako glupa
i tvrdoglava kao i uvijek, pokazujui zelenkasto-ute rudimente svojih
zuba.
"to sad?" upitao je Henry.
Ve sam mu htio odgovoriti da ne znam, ali u tom se trenutku
poklopac bunara s bunim i otrim praskom slomio na dva dijela. Drali
smo uzice ulara, premda sam naas pomislio da e mi iaiti obje ruke i
odvui me u taj prokleti bunar. Zatim se uzica ulara razderala i poletjela u

zrak. Puknula je s obje strane. Ispod nas, Elphis je poela mukati u agoniji
i udarati papcima u kamene zidove bunara.
"Tata!" vrisnuo je Henry. Stisnuo je ake na ustima, a lanci su mu se
stisnuli u gornju usnu. "Uini neto!"
Elphis je dugo zastenjala, to je odjeknuo, i dalje udarajui papcima o
kameni zid.
Zgrabio sam Henryja za ruku i teturajui ga odvukao natrag do kue.
Gurnuo sam ga na sofu koju je Arlette naruila iz kataloga i naredio mu
da ostane na njoj dok se ne vratim po njega. "I zapamti, ovo je gotovo
zavreno."
"Ovo nikad nee zavriti", odvratio je i zagnjurio lice u sofu. Prekrio je
rukama ui, premda se Elphis nije mogla uti odavde. Ali Henry ju je ipak
mogao uti, a mogao sam i ja.
Izvukao sam puku za gamad iz gornje police u ostavi. Imala je samo
kalibar .22, ali obavit e posao. A to ako Harlan zauje pucnje preko svih
tih jutara zemlje izmeu njegove i moje farme? I to bi se uklopilo u nau
priu. Pod uvjetom da Henry zadri prisebnost dovoljno dugo da je
ispripovijeda.
Evo jedne stvari koju sam nauio 1922. godine: pred vama su uvijek
gore stvari. Kad pomislite da ste vidjeli najgore, neto to spaja sve vae
none more u jedan nakazni uas koji doista postoji, jedinu vam utjehu
prua pomisao da nita ne moe biti stranije. Pa ak i ako moe, duh e
vam se slomiti kad to ugledate pa vie neete znati za sebe. Ali uvijek
postoji neto gore, a duh vam se ne slomi i nekako nastavite dalje. Moda
shvatite da vam je sva radost otila iz svijeta, da je ono to ste uinili
stavilo sve to ste se nadali postii izvan dosega, moda poelite umrijeti
ali ipak nastavite dalje. Shvatite da ivite u paklu koji ste sami stvorili,
ali ipak nastavite dalje. Zato to vam ne preostaje nita drugo.
Elphis je sletjela na vrh trupla moje ene, ali Arlettino lice s cerekom
jo se uvijek savreno vidjelo, jo uvijek okrenuto prema suncem
obasjanom svijetu iznad nje, jo uvijek se inilo kao da gleda u mene. A
takori su se u meuvremenu vratili. Krava koja je upala u njihov svijet
bez sumnje ih je natjerala da pobjegnu u cijev kojoj u naposljetku dati
ime "bulevar takora", ali onda su nanjuili svjee meso pa su se urno

vratili da istrae. Ve su poeli grickati jadnu staru Elphis koja je mukala i

ritala se (sada ve slabije), a jedan je sjedio na vrhu glave moje mrtve
ene poput neke jezovite krune. Izabrao je jednu od rupa u platnenoj
vrei i vjetim pandama izvukao pramen njezine kose. Arlettini obrazi,
neko tako obli i zgodni, sada su visjeli u komadiima.
Nita ne moe biti gore od ovoga, pomislio sam. Sigurno sam doao do
kraja uasa.
Ali da, uvijek vas ekaju gore stvari. Dok sam virio u bunar, skamenjen
od oka i gaenja, Elphis se opet ritnula i jednim papkom udarila ostatke
Arlettina lica. eljust moje ene s praskom je pukla, a cijelo joj se lice
ispod nosa pomaknulo ulijevo, kao da visi na arkama. Ali ostao je onaj
osmijeh od uha do uha. To to vie nije bio u liniji s njezinim oima
uinilo ga je jo gorim. Kao da je sada imala dva lica da me progone
umjesto jednog. Tijelo joj se pomaknulo i poelo kliziti po madracu.
takor na njezinoj glavi jurnuo je dolje iza njega. Elphis je opet zamukala.
Kad bi se Henry sada vratio i pogledao u bunar, pomislio sam, ubio bi me
zato to sam ga upleo u sve ovo. A ja bih to vjerojatno i zasluio. Ali onda
bi on ostao sam, a sam bi bio bespomoan.
Jedan dio poklopca pao je u bunar, a drugi je ostao visjeti nadolje.
Napunio sam puku, poloio je na tu krivinu i naciljao u Elphis, koja je
leala sa slomljenom kraljenicom i s glavom naherenom uz kameni zid.
Priekao sam da mi ruke prestanu drhtati, a onda sam povukao okida.
Jedan hitac bio je dovoljan.
Kad sam se vratio u kuu, otkrio sam da je Henry zaspao na kauu. Bio
sam u prevelikom oku da bi me to zaudilo. On mi se u tom trenutku
inio jedinom svijetlom tokom na svijetu: zaprljan, ali ne toliko prljav da
ga se ne bi moglo oistiti. Sagnuo sam se i poljubio ga u obraz. Zajeao je
i okrenuo lice u stranu. Ostavio sam ga i otiao u staju po alat. Kad mi se
Henry ondje pridruio nakon nekoliko sati, ve sam bio izvukao slomljeni
dio poklopca koji je ostao visjeti na otvoru i poeo zatrpavati bunar.
"Pomoi u ti", rekao mi je bezizraajnim i snenim glasom.
"Dobro. Odvezi se kamionom do one hrpe smea kod zapadne
ograde..."
"Sam?" upitao je s blagom nevjericom u glasu, ali ohrabrilo me to

pokazuje bilo kakvu emociju.

"Zna mijenjati brzine, a zna ga voziti i unatrag, zar ne?"
"Da..."
"Onda nee imati problema. Ja imam jo posla, a kad se vrati,
najgore e biti obavljeno."
Oekivao sam da e mi opet rei kako najgore nikad nee proi, ali to
nije rekao. Preporuio sam mu da se poslui lopatom. Jo uvijek sam
mogao vidjeti vrh Arlettine glave i vreu s pramenom kose kako viri iz
one grozne rupe. Moda je ondje dolje ve i izmet novoroenih takora u
kolijevci meu bedrima moje mrtve ene.
Zauo sam kako je kamion zakaljao jedanput pa onda jo jedanput.
Ponadao sam se da ruica nee odskoiti unatrag i slomiti Henryju ruku.
Kad je trei put okrenuo ruicu, na je stari kamion oivio s urlikom.
Henry je usporio iskru, jedanput ili dvaput dodao gas, a zatim se
odvezao. Nije ga bilo gotovo sat vremena, ali kad se vratio, tovarni
prostor kamiona bio je pun kamenja i zemlje. Dovezao je kamion do ruba
bunara i ugasio motor. Bio je skinuo koulju, a njegov torzo, sjajan od
znoja, bio je toliko mrav da sam mu mogao prebrojiti sva rebra.
Pokuao sam se sjetiti kad je posljednji put pojeo obilan obrok, ali isprva
nisam mogao. Zatim sam shvatio da je to zacijelo bio onaj doruak ujutro
nakon to smo ubili Arlette.
Pobrinut u se da veeras pojede obilnu veeru, pomislio sam. Pobrinut
u se da je obojica pojedemo. Nemamo govedinu, ali imamo zamrznutu
svinjetinu u krinji...
"Pogledaj ono", rekao mi je svojim novim bezizraajnim glasom i
pokazao prstom.
Ugledao sam kako nam se pribliava oblak praine. Pogledao sam u
bunar. Nije bio dovoljno dobar, jo nije. Pola Elphisina tijela uvijek jo je
virilo iz zemlje. to je bilo u redu, dakako, ali jo je uvijek virio i jedan
ugao zakrvavljenog madraca.
"Pomozi mi!" rekao sam mu.
"Imamo li dovoljno vremena, tata?" Zvuao je samo blago
zainteresiran.
"Ne znam. Moda. Nemoj samo stajati, pomozi mi!"
Henry je zgrabio lopatu koja je stajala naslonjena na boni zid staje

pokraj raskoljenih ostataka poklopca za bunar pa smo poeli istovarivati

kamenje i zemlju s kamiona to smo bre mogli.
Kad se auto oblasnog erifa, sa zlatnom zvijezdom na vratima i
reflektorskom svjetiljkom na krovu, zaustavio pokraj mesarskog panja
(aljui Georgea i kokoi jo jedanput u bijeg), Henry i ja sjedili smo na
stubama trijema goli do pasa i dijelili posljednju stvar koju je Arlette
James ikad napravila: vr limunade. erif Jones izaao je iz auta, povukao
pojas nagore, skinuo Stetson, zalizao prosijedu kosu i ponovno smjestio
eir uz liniju koja je razdvajala bijeli i bakrenocrveni dio njegova ela.
Doao je sam, to je bio dobar znak.
"Dobar dan, gospodo." Pogledao je naa gola prsa, prljave ruke i
znojna lica. "Naporni poslovi danas popodne, zar ne?"
Pljunuo sam. "Moja vraja krivica."
"Ma nemojte?"
"Jedna od naih krava pala je u stari bunar za stoku", rekao je Henry.
"Ma nemojte?" ponovno je upitao Jones.
"Istina", rekao sam. "Biste li eljeli au limunade, erife? Arlette ju je
napravila."
"Ma nemojte? Arlette? Odluila se vratiti, je li?"
"Nije", odgovorio sam. "Ponijela je sa sobom svoju omiljenu odjeu,
ali ostavila je limunadu. Posluite se."
"Hou. Ali prvo moram u va zahod. Sve otkako sam navrio pedeset i
pet godina ili tu negdje, ini se da moram isprazniti mjehur kod svakog
grma. Vraki nezgodna stvar."
"Zahod je iza kue. Samo slijedite stazu i potraite vrata s
polumjesecom."
Nasmijao se kao da je to najsmjenija stvar koju je ljetos uo i otiao
oko kue. Hoe li usput zastati da pogleda u kuu kroz prozore? Ako iole
zna svoj posao, hoe, a ja sam uo da zna. Barem ga je znao u mladim
danima.
"Tata", rekao mi je Henry tihim glasom.
Pogledao sam ga.
"Ako nas uhvati, ne smijemo vie nita uiniti. Ja mogu lagati, ali ne
moe biti vie ubijanja."

"U redu", rekao sam. Bio je to kratak razgovor, ali ja sam ga se iduih
godina esto prisjetio.
erif Jones vratio se zakopavajui hlae.
"Idi unutra i donesi erifu au", rekao sam Henryju.
Henry je otiao u kuu. Jones je zakopao rasporak do kraja, skinuo
eir, opet zagladio kosu i vratio eir na mjesto. Znaka mu je blistala na
Sunevoj svjetlosti ranog popodneva. Nosio je velik pitolj na boku, u
futroli koja je izgledala kao vlasnitvo amerikih ekspedicijskih snaga,
premda je Jones bio prestar da bi sluio u Prvom svjetskom ratu. Moda
je ta futrola pripadala njegovu sinu, koji je poginuo na drugoj strani
oceana.
"Zahod vam ugodno mirie", rekao mi je. "to je uvijek lijepo za
vrueg dana."
"Arlette je prilino redovito u njega stavljala ivo vapno", rekao sam.
"Ako se ona ne vrati, trudit u se da nastavim s tom praksom. Doite na
trijem pa emo sjesti u sjenu."
"U sjenu bih se rado sklonio, ali mislim da u ipak stajati. Moram
istegnuti kraljenicu."
Ja sam sjeo na onaj stolac za ljuljanje s rijei TATA na podmetau, a
erif je stao pokraj mene pa me je gledao odozgo. Nije mi bilo drago to
sam u tom poloaju, ali pokuao sam to strpljivo podnijeti. Henry je
izaao s aom. erif Jones sam je sebi natoio limunadu, srknuo je, a
onda je jednim gutljajem popio veinu i oblizao usne.
"Dobra je, zar ne? Ni previe kisela ni previe slatka, ba kako treba."
Nasmijao se. "Ponaam se kao primadona, zar ne?" Zatim je popio
ostatak, ali kad mu je Henry htio ponovno napuniti au, odmahnuo je
glavom. "Hoe da na povratku u Hemingford Home moram piati na
svaki kolac ograde? A onda itavim putem u grad Hemingford?"
"Zar ste premjestili ured?" upitao sam ga. "Mislio sam da vam je ured
u Homeu."
"Jo je u Homeu. Ako me pokuaju natjerati da premjestim ured u
sjedite okruga, dat u ostavku i prepustiti svoj poloaj Hapu Birdwellu,
to on i prieljkuje. Ne, ne, rije je samo o sasluanju na sudu u gradu.
Nita vie od papirologije, ali to se moe. A znate kakav je sudac Cripps...
ili ne, pretpostavljam da ne znate, budui da vi potujete zakon. On je
mrzovoljan ovjek, a ako ne doete na vrijeme, postane jo gori. Pa iako

se radi samo o tome da kaem tako mi Bog pomogao i onda stavim svoj
potpis na hrpu formulara, moram se pouriti sa svojim poslom ovdje, zar
ne? I moliti se Bogu da mi vraji Maxie ne otkae na povratku."
Na to nita nisam rekao. erif nije govorio kao ovjek kojem se uri,
ali moda mu je takav stil.
Skinuo je eir i opet zagladio kosu na tjeme, ali ovoga puta nije vratio
eir na glavu. Ozbiljno me pogledao, pa onda Henryja, pa onda opet
mene: "Vjerojatno vam je jasno da ja nisam doao po svojoj volji. Ja
vjerujem da je sve to se dogaa izmeu mukarca i njegove ene njihova
privatna stvar. Tako mora biti, zar ne? U Bibliji pie da je mukarac glava
obitelji pa ako ena treba ita nauiti, neka to naui od svog mua kod
kue. Poslanica Korinanima. Da mi je Biblija jedini gazda, postupao bih
u skladu s njom i ivot bi mi bio jednostavniji."
"Iznenauje me to gospodin Lester nije doao s vama", rekao sam
mu.
"Oh, elio je doi, ali ja mu to nisam dopustio. A elio je i da zatraim
nalog za pretres, ali sam mu odgovorio da meni to ne treba. Rekao sam
mu da ete mi ili dopustiti da pogledam unaokolo ili neete." Slegnuo je
ramenima. Lice mu je bilo mirno, ali oi otre i u stalnom pokretu: zirkale
su i pijunirale, pijunirale i zirkale.
Kad me Henry prije pitao to emo s bunarom, odgovorio sam: "Prvo
emo pogledati koliko je erif otrouman. Ako je otar, usporit emo ga.
Ne smijemo ostaviti dojam da neto skrivamo. Ako vidi da kvrcam
palcem, to znai da mislim da moramo riskirati. Ali moramo se sloiti,
Hank. Ako ne budem vidio da si i ti kvrcnuo palcem, drat u jezik za
zubima."
Podigao sam au i popio ostatak limunade. Kad sam vidio da me
Henry gleda, kvrcnuo sam palcem. Samo malo. Mogao je to biti samo
trzaj miia.
"to taj Lester misli?" upitao je Henry ozlojeenim tonom. "Da smo
svezali mamu u podrumu?" Ruke su mu ostale nepomino visjeti na
boku.
erif Jones nasmijao se od srca, a veliki trbuh zatresao mu se ispod
pojasa. "Ja ne znam to on misli, zar ne? A ba me i ne zanima. Odvjetnici
su muhe na koi ljudske prirode. Ja to mogu rei jer sam radio s njima a
i protiv njih cijeli svoj ivot. Ali..." Zapiljio se svojim otrim oima u

moje. "Ne bih imao nita protiv da pogledam naokolo, jer vi to njemu ne
biste dopustili. A on bi to arko elio."
Henry se poeao po ruci i dvaput kvrcnuo palcem.
"Nisam ga pustio u kuu jer mi se nije svidio", rekao sam. "Premda, da
budem poten, ne bi mi se svidio ni apostol Ivan kad bi doao ovamo u
slubi tima Colea Farringtona."
erif Jones na to se grohotom nasmijao: Ha, ha, ha! Ali oi su mu
ostale ozbiljne.
Ustao sam i osjetio olakanje to sam opet na nogama. Kad sam
stajao, bio sam desetak centimetara vii od Jonesa. "Moete pogledati
sve to vam srce eli."
"Na tome sam vam zahvalan. To e mi jako olakati ivot, zar ne? Jo
me eka sudac Cripps kad se vratim, a to je dovoljno muke za jedan dan.
Ne moram jo k tome sluati i kokodakanje jednog od Farringtonovih
napuhanih odvjetnika, ako to nekako mogu izbjei."
Uli smo u kuu, ja na elu, a Henry na zaelju. Nakon to je erif
izrekao nekoliko komplimenata o urednosti dnevne sobe i istoi
kuhinje, zaputili smo se niz hodnik. erif Jones bacio je povran pogled u
Henryjevu sobu, a onda smo stigli do glavne atrakcije. Otvorio sam vrata
spavae sobe s udnim osjeajem sigurnosti da e krv jo uvijek biti
ovdje. Lokve krvi leat e na podu, zidovi e njome biti poprskani, a novi
madrac natopljen. erif Jones e sve to pogledati, a onda e se okrenuti
meni, skinuti lisice sa svog debelog boka nasuprot revolveru i rei:
Hapsim vas zbog umorstva Arlette Jones, je li?
U spavaoj sobi nije bilo ni krvi ni njezina mirisa, zato to smo je
danima prozraivali. Krevet je bio pospremljen, premda ne onako kako bi
to Arlette uinila; ja sam ga pospremao vie u vojnikom stilu; iako zbog
svojih stopala nisam sudjelovao u ratu koji je erifu oduzeo sina. Ako
imate platfus, ne moete ubijati vabe. Mukarci s platfusom mogu
ubijati samo svoje ene.
"Lijepa soba", primijetio je erif Jones. "Ujutro je okupana svjetlom, je
li?"
"Da", odgovorio sam. "A ostane svjea do kasnog popodneva, ak i
ljeti, zato to je Sunce na drugoj strani." Otiao sam do ormara i otvorio
ga. Ponovno me obuzeo onaj osjeaj sigurnosti, jae nego ikad. A gdje je
pokriva? upitat e erif. Onaj koji je stajao nasred gornje police.

Dakako, on to nije rekao, ali spremno je priao ormaru kad sam ga

pozvao. Njegove otre oi jarko zelene, gotovo maje gledale su na sve
strane. "Mnogo krpica", rekao je.
"Da", priznao sam. "Arlette voli odjeu i voli naruivati iz kataloga. Ali
budui da je uzela samo jednu putnu torbicu imamo dvije, a druga je jo
uvijek ovdje, vidite li je u crnom kutu? moram rei da je uzela samo
odjeu koju najvie voli. I onu koja je praktina, pretpostavljam. Imala je
dva para sportskih hlaa i jedne plave traperice, njih je ponijela sa
sobom, premda inae ba ne voli hlae."
"Dodue, hlae su dobre za putovanje, zar ne? I mukarcima i enama,
hlae su dobre za putovanje. A i ena bi ih mogla odabrati. Ako joj se
uri."
"Valjda."
"Uzela je svoj vrijedan nakit i sliku bake i djeda", rekao je Henry iza
naih lea, a ja sam se malo trgnuo. Ve sam gotovo bio zaboravio da je i
on ovdje.
"Je li? Pa, pretpostavljam da je to razumljivo."
Jo je jedanput pregledao odjeu, a onda zatvorio vrata ormara.
"Lijepa soba", rekao je klipui natrag prema hodniku sa Statsonom u
ruci. "Lijepa kua. Samo bi luda ena ostavila ovako lijepu sobu i kuu."
"Mama je esto govorila o gradu", rekao je Henry i uzdahnuo. "Htjela
je otvoriti nekakav duan."
"Ma nemoj?" erif Jones bistro ga je odmjerio svojim zelenim majim
oima. "No! Ali za tako neto ovjeku treba novac, je li?"
"Naslijedila je ona jutra zemlje od svog oca", rekao sam.
"Da, da." Srameljivo se nasmijeio, kao da je tu injenicu smetnuo s
uma. "A moda je tako najbolje. Bolje je ivjeti u pustinji, nego s
jeziavom, ljutom enom. Knjiga mudrih izreka. Je li ti drago to je otila,
sinko?"
"Nije", odgovorio je Henry, a suze su mu navrle na oi. Blagoslovio
sam svaku pojedinu od njih.
"No, no", rekao je erif Jones. A nakon to je ponudio tu povrnu
utjehu, oslonio se rukama na debeljukasta koljena i sagnuo da pogleda
pod krevet. "ini se da je ovdje par enskih cipela. Iznoenih. Te bi cipele
dobro dole za hodanje. Ne mislite mi valjda rei da je pobjegla
bosonoga, je li?"

"Uzela je platnene cipele", odgovorio sam. "Njih nema."

I to je bilo tono. Bile su to blijedozelene cipele koje je Arlette
obiavala nazivati svojim cipelama za vrt. Sjetio sam ih se ba kad sam
poeo zatrpavati bunar.
"Ah!" rekao je erif. "Jo je jedna zagonetka rijeena." Zatim je iz depa
na prsluku izvukao sat sa srebrnim poklopcem i pogledao koliko je sati.
"Pa, bit e bolje da krenem. Tempus nemilosrdno fugit."
Vratili smo se kroz kuu. Henry je bio na zaelju, moda zato da
nesmetano obrie oi. Otpratili smo erifa do njegova Maxwella Sedana
sa zvijezdom na vratima. Ba sam ga htio zapitati eli li pogledati bunar
ak sam znao i kako da ga nazovem kad je on zastao i zastraujue
ljubazno pogledao mog sina.
"Svratio sam do Cotteriejevih", rekao mu je.
"O", odvratio je Henry. "Zbilja?"
"Ve sam vam rekao da u posljednje vrijeme moram isprazniti mjehur
kod svakog grma, ali rado u se posluiti zahodom svaki put kad se nae
u blizini, uvijek uz pretpostavku da ga vlasnici odravaju u istom stanju
i da se ne moram brinuti za ose dok ekam da moj mali ispusti malo
vode. A Cotteriejevi su uredni ljudi. Imaju i zgodnu ker. Ona ti je
vrnjakinja, zar ne?"
"Da, gospodine", odgovorio je Henry, podiui malice glas na rijei
gospodine.
"Pretpostavljam da ti se ona svia? A po onome to mi njezina mama
kae, i ti se svia njoj."
"Je li ona to rekla?" upitao je Henry. Izgledao je iznenaen, ali i
zadovoljan.
"Jest. Gospoa Cotterie rekla mi je da te mui tvoja mama i da joj je
Shannon ispriala neto to si joj ti rekao o toj temi. Kad sam je zapitao
to, odgovorila mi je da nije na njoj da mi to kae, ali da mogu pitati
Shannon. to sam ja i uinio."
Henry je oborio pogled i zagledao se u svoja stopala. "Rekao sam joj
da to zadri za sebe."
"Ti joj to nee zamjeriti, zar ne?" upitao ga je erif Jones. "Hou rei,
kad krupan mukarac poput mene, sa zvijezdom na prsima, zapita sitno
bie poput nje to zna, prilino je teko da mu to sitno bie nita ne kae,
je li? Gotovo je nemogue da ne odgovori, je li?"

"Ne znam", odgovorio je Henry jo uvijek gledajui u svoja stopala.

"Vjerojatno!" Nije glumio nezadovoljstvo; doista je bio nezadovoljan.
Premda se sve odvijalo upravo onako kako smo se nadali.
"Shannon kae da su se tvoji roditelji jako posvaali oko prodaje onih
sto jutara zemlje, a kad si ti stao na tatinu stranu, gospoa Jones ti je
prilijepila prilino jak amar."
"Da", bezbojno je odvratio Henry. "Malo je previe popila."
erif Jones okrenuo se meni. "Je li bila pijana ili samo pripita?"
"Negdje izmeu", rekao sam. "Da je bila vrlo pijana, prespavala bi
cijelu no umjesto da ustane, spakira stvari i iskrade se kao kakav lopov."
"Mislili ste da e se vratiti kad se otrijezni, zar ne?"
"Jesam. Do asfaltirane je ceste preko etiri milje. Bio sam siguran da
e se vratiti. Mora da ju je netko usput sreo i povezao prije no to joj se
razbistrilo u glavi. Moda neki voza kamiona na liniji Lincoln-Omaha."
"Da, da, i ja tako mislim. Siguran sam da ete uti za nju kad se bude
javila gospodinu Lesteru. Ako namjerava ostati sama, ako je tako
odluila, trebat e joj novac."
Dakle, i to je znao.
Pogled mu se izotrio. "Je li ona uope imala novac, gospodine
James?"
"Pa..."
"Nemojte se sramiti. Ispovijed je dobra za duu. Katolici imaju pravo
u vezi s tim, je li?"
"Drao sam kutiju u svom nonom ormariu. Unutra je bilo 200
dolara, da mogu platiti berae kad ponu idueg mjeseca."
"I za gospodina Cotterieja", podsjetio me Henry i objasnio erifu
Jonesu: "Gospodin Cotterie ima kombajn. Divovski Harris. Gotovo nov.
Prekrasan je!"
"Je, je, vidio sam ga u dvoritu. Prava mrcina, je li? Oprostite to sam
nepristojan. Sav je novac nestao iz te kutije, zar ne?"
Gorko sam se nasmijeio premda to zapravo nisam uinio ja, nego
onaj spletkar u meni, koji je bio preuzeo vodstvo sve otkako se erif
Jones zaustavio pokraj mesarskog panja. "Ostavila je dvadeset dolara.
Vrlo velikoduno. Ali Harlan Cotterie nee mi zaraunati vie od
dvadeset dolara za upotrebu svog kombajna pa je to u redu. A to se tie
beraa, pretpostavljam da e mi Stoppenhauser u banci odobriti malu

pozajmicu. To jest, ako nije duan uslugu kompaniji Farrington. U

svakom sluaju, najbolje farmerske ruke imam ovdje."
Pokuao sam raskutrati Henryju kosu, ali se on s nelagodom
odmaknuo.
"Pa, imam cijelu hrpu novosti za gospodina Lestera, je li? Nijedna od
njih nee mu se svidjeti, ali ako je pametan kao to misli, pretpostavljam
da e mu biti jasno da moe oekivati vau enu u svom uredu, i to
vjerojatno uskoro. Ljudi imaju obiaj da se pojave kad im ponestane
zelembaa, zar ne?"
"To je i moje iskustvo", odvratio sam. "Ako smo zavrili, erife, moj
sin i ja morali bismo se vratiti na posao. Trebao sam zatrpati taj
beskorisni bunar jo prije tri godine. Jedna moja stara krava..."
"Elphis", rekao je Henry kao u snu. "Zove se Elphis."
"Elphis", sloio sam se. "Izala je iz staje i odluila se proetati preko
poklopca, a on je popustio. K tome nije imala pristojnosti da umre sama.
Morao sam je ustrijeliti. Doite iza staje pa u vam pokazati kako sam
kanjen za svoju lijenost. Noge joj vire iz zemlje. Pokopat emo je tono
na mjestu gdje lei, a odsad u taj stari bunar zvati 'Wilfredova ludost'."
"Pa, i ja bih tako uinio, je li? To bih ba volio vidjeti. Ali eka me onaj
mrzovoljni sudac. Drugi put." Popeo se u auto zastenjavi. "Hvala vam na
limunadi, a i na ljubaznosti. Mogli ste biti mnogo manje ljubazni,
uzmemo li u obzir tko me ovamo poslao."
"To je u redu", rekao sam. "Svi imamo svoj posao."
"I svi moramo nositi svoj kri." Opet se svojim otrim oima zapiljio u
Henryja. "Sinko, Lester misli da ti neto skriva. On je uvjeren u to. A ima
pravo, je li?"
"Da, gospodine", odvratio je Henry bezbojnim i nekako groznim
glasom. Kao da su svi osjeaji odletjeli iz njega poput onih stvari iz
Pandorine kutije. Ali za mene i Henryja Elphis nije bila boica nade: naa
Elphis leala je mrtva u bunaru.
"Ako me bude pitao o tome, rei u mu da se prevario", rekao je erif
Jones. "Odvjetnik kompanije ne mora znati da je pijana majka digla ruku
na sina." Zatim je posegnuo pod sjedalo i izvukao dugu alatku nalik na
slovo S, koju sam dobro znao. Ispruio ju je prema Henryju. "Bi li
pomogao starom ovjeku da ne napree lea i ramena, sinko?"
"Da, gospodine, rado." Henry je uzeo ruicu i otiao do prednje strane

Maxwella.
"Pazi na zapee!" viknuo je Jones. "Rita se poput bika!" Zatim se
okrenuo meni. Onaj znatieljni sjaj nestao mu je iz oiju, a i zelena boja,
pa su mu oi sada izgledale tupe, sive i teke, poput jezerske vode za
oblana dana. Imao je izraz lica ovjeka koji bi bio u stanju gotovo nasmrt
isprebijati skitnicu u vlaku, a da zbog toga ne izgubi ni minute sna.
"Gospodine Jones", rekao mi je. "Moram vas neto pitati. Kao mukarac
mukarca."
"U redu", odvratio sam. Pokuao sam se pripremiti na ono to sada
slijedi, a bio sam uvjeren da znam to e to biti: Lei li u stranjem bunaru
jo jedna krava? Koja se zove Arlette? Ali prevario sam se.
"Ja bih mogao poslati njezino ime i opis telegrafom, ako hoete. Ona
sigurno nije dospjela dalje od Omahe, je li? Ne sa samo sto osamdeset
zelembaa u depu. A ena koja je glavninu ivota provela obavljajui
kuanske poslove nema pojma kako da se sakrije. Vjerojatno e biti u
nekom pansionu na istonoj strani grada, gdje su jeftini. Mogao bih
narediti da je dovedu natrag. Da je dovuku natrag za kosu, ako elite."
"To je velikoduna ponuda, ali..."
Odmjeravao me svojim tupim zelenim oima. "Razmislite prije no to
odgovorite da ili ne. Sa enama katkad treba porazgovarati akama, ako
shvaate to hou rei, a nakon toga su u redu. Dobro amaranje katkad
omeka neke cure. Razmislite o tome."
"Hou."
Maxwellov motor oivio je s praskom, a ja sam ispruio ruku istu
onu koja je Arlette prerezala grkljan ali erif Jones nije ju primijetio. Bio
je zaokupljen usporavanjem Maxwellove iskre i prilagoavanjem gasa.
Poslije dvije minute od njega je ostao samo oblak praine koji se
smanjivao na cesti farme.
"Uope nije htio pogledati", udio se Henry.
"Nije."
Pokazalo se da je to vrlo dobra stvar.
Kad smo ga vidjeli kako dolazi, estoko i brzo smo kopali lopatama pa
sada nita nije virilo iz zemlje osim jedne od Elphisinih stranjih nogu.
Papak joj je bio oko jedan metar ispod vrha bunara, okruen oblakom

muha. Bez sumnje, erif bi se tome zaudio, a zaudio bi se jo i vie kad

bi vidio da zemlja pred tim isturenim papkom poinje pulsirati goredolje.
Henry je spustio lopatu i zgrabio me za ruku. To poslijepodne bilo je
vrue, ali ruka mu je bila hladna kao led. "To je ona!" apnuo je. inilo se
da su mu od itavog lica ostale samo oi. "Ona pokuava izai!"
"Prestani biti takva prokleta budala", rekao sam mu, ali nisam mogao
skrenuti pogled s tog kruga uzbibane zemlje. inilo se kao da je bunar iv,
a mi gledamo kucanje njegova skrivenog srca.
Zatim su zemlja i kamenii prsnuli su na obje strane, a jedan se
takor izvukao na povrinu i zatreptao na Sunevoj svjetlosti oima
crnim poput kapljica nafte. Bio je krupan gotovo poput odrasle make.
Komadi zakrvavljene smee platnene vree zapleo mu se u brkove.
"Oh, gade jebeni!" vrisnuo je Henry.
Zauo sam fijuk nekoliko centimetara od uha, a onda je rub Henryjeve
lopate prepolovio glavu takora koji je podigao omamljen pogled.
"Ona ga je poslala", rekao je Henry cerekajui se. "takori su sada u
njezinoj vlasti."
"To je nemogue. Samo si uznemiren."
Ispustio je lopatu i otiao do hrpe kamenja kojom smo namjeravali
dovriti posao kad bunar bude gotovo zatrpan. Sjeo je na nju i zamiljeno
se zabuljio u mene. "Jesi li siguran? Jesi li posve siguran da nas ona ne
progoni? Ljudi kau da se netko tko je ubijen vraa da progoni onoga..."
"Ljudi svata kau. Da munja nikad ne udari dvaput u isto mjesto, da
razbijeno zrcalo donosi sedam godina nesree, da glasanje uka u pono
najavljuje smrt u obitelji." Zvuao sam razumno, ali nisam mogao
skrenuti pogled s mrtvog takora. A ni s komada okrvavljene vree. S
njezine mreice za kosu. Jo uvijek ju je nosila dolje u mraku, samo to je
mreica sada u sebi imala rupu kroz koju je virio pramen Arlettine kose.
Taj izgled izraava gnjev svih ena koje su ljetos umrle, pomislio sam.
"Kad sam bio dijete, vjerovao sam da u, ako stanem na pukotinu,
slomiti majci vrat", zamiljeno je rekao Henry.
"Eto, vidi!"
Obrisao je kamenu prainu sa stranjice i stao do mene. "Ali ubio sam
ga ubio sam tog jebenog gada, zar ne?"

"Bogme jesi!" Ali nije mi se svidio zvuk njegovih rijei ne, nimalo mi
se nije svidio pa sam ga klepnuo po leima.
Henry se jo uvijek cerekao. "Da je erif doao pogledati bunar kao to
si mu predloio pa da je vidio kako takor izlazi iz zemlje, vjerojatno bi ti
elio postaviti jo nekoliko pitanja, ne misli?"
Neto u toj ideji nagnalo je Henryja na histerian smijeh. Trebalo mu
je etiri ili pet minuta da prestane i nasmrt je preplaio vrane na ogradi
koja je spreavala kravama pristup kukuruzu, ali naposljetku je ipak
doao k sebi. Kad smo zavrili s poslom, ve je zalo Sunce pa smo uli
sove kako se dogovaraju kreui u lov sa stajskih sjenika prije izlaska
Mjeseca. Kamenje na vrhu nestalog bunara bilo je vrsto zbijeno pa
nisam vjerovao da bi se jo koji takor mogao izmigoljiti na povrinu.
Nismo se potrudili zamijeniti slomljeni poklopac; za to nije bilo potrebe.
inilo se da je Henry opet onaj stari pa sam pomislio da e nam obojici
dobro doi podulji noni poinak.
"to kae na grah s kobasicama i kukuruzni kruh?" upitao sam ga.
"Mogu li upaliti generator i sluati Hayride Party na radiju?"
"Jasna stvar."
Nasmijeio se onim svojim dobrim starim smijekom. "Hvala ti, tata."
Skuhao sam dovoljno za etvoricu. Pojeli smo sve.
Dva sata poslije, dok sam sjedio zavaljen na svom stolcu u dnevnoj
sobi i drijemao nad primjerkom Silasa Marnera, Henry je doao iz svoje
sobe, odjeven samo u ljetne gae i trijezno me pogledao. "Jesi li ti znao da
je mama uvijek inzistirala da se pomolim?"
Iznenaeno sam trepnuo. "Jo uvijek? Ne, nisam to znao."
"Da. ak i kad me vie nije htjela pogledati ako bih bio bez hlaa, zato
to je govorila da sam prestar i da to ne bi bilo u redu. Ali sada se ne
mogu moliti i nikad se vie neu. Mislim da bi me Bog ubio im bih
kleknuo."
"Ako Bog uope postoji", odvratio sam.
"Nadam se da ne postoji. to bi znailo da smo sami, ali nadam se da
ne postoji. Pretpostavljam da se svi ubojice nadaju da Bog ne postoji. Jer
ako ne postoji raj, ne postoji ni pakao."
"Sine, ja sam je ubio."

"Ne ubili smo je zajedno."

To nije bilo tono on je jo bio dijete, a ja sam ga obmanuo ali on je
u to vjerovao, a inilo mi se da e tako zauvijek i ostati.
"Ali ne mora se brinuti za mene, tata. Znam da ti misli da u
popustiti vjerojatno pred Shannon. Ili da u osjetiti preveliku krivicu i
naprosto otii u Hemingford i priznati erifu."
Dakako da mi je to palo na pamet.
Henry je zatresao glavom, polako i naglaeno. "Taj erif jesi li
primijetio kako je pogledao sve oko sebe? Jesi li mu vidio oi?"
"Jesam."
"Ja mislim da bi nas on obojicu pokuao poslati na elektrinu stolicu,
bez obzira na to to u ja tek sljedeeg kolovoza navriti petnaest godina.
A on bi doao na smaknue, gledao bi onim svojim nemilosrdnim oima
kako nas veu za stolac i..."
"Prestani, Hank. Sad je dosta."
Ali nije mu bilo dosta. "I pritiu sklopku. Ja to nikad neu dopustiti,
ako ikako mogu. Ne bi volio da te oi budu posljednja stvar koju u
vidjeti." Razmislio je o svojim rijeima. "Hou rei, ne bih. Ne bih volio."
"Idi u krevet, Henry."
"Hank."
"Hank. Idi u krevet. Volim te."
Nasmijeio se. "Znam, ali ja to ba ne zasluujem." Odvukao se prije
no to sam mu stigao odgovoriti.
A sad u krevet, kako bi rekao gospodin Pepys. Spavali smo dok su sove
lovile u mraku, a Arlette sjedila u dubljoj tami s donjim dijelom lica
udarcem papka okrenutim u stranu. Sutradan ujutro osvanuo je sunan
dan, dobar za kukuruz, a mi smo obavljali poslove oko kue.
Kad sam se vratio u kuu, vru i umoran, da nam pripremim podnevni
obrok, ugledao sam pokriveni lonac na trijemu. Ispod jednog ruba
leprala je ceduljica s porukom: Wilfe Jako nam je ao zbog vaih nevolja
i pomoi emo koliko moemo. Harlan ti poruuje da se ljetos ne brine zbog
kombajna. Molim te, obavijesti nas ako ti se ena javi. Voli vas Sallie
Cotterie. P.S. Ako Henry svrati do Shan, poslat u vam tortu od borovnice.
Osmjehnuo sam se i gurnuo ceduljicu u prednji dep svog

kombinezona. Upravo je poeo na ivot bez Arlette.

Ako nas Bog nagrauje za dobra djela na zemlji Stari zavjet
nagovjetava da je tako, a puritanci posve sigurno vjeruju u to onda nas
moda Sotona nagrauje za zlodjela. Ja to ne mogu sa sigurnou tvrditi,
ali mogu rei da je to ljeto bilo dobro, s mnogo vruine i sunca za kukuruz
i s taman toliko kie da povre u naem jedno jutro velikom vrtu primi
dovoljno vlage. Nekih popodneva grmjelo je i sijevalo, ali nikad nije
zapuhao nijedan od onih vjetrova koji unitavaju usjeve i toliko plae
farmere na Srednjem zapadu. Harlan Cotterie doao je sa svojim
kombajnom koji nijedanput nije zakazao. Strahovao sam da e mi se
kompanija Farrington mijeati u posao, ali oni to nisu uinili. Bez
problema sam dobio zajam od banke i uspio ga u cijelosti vratiti do
listopada, jer su godinje cijene kukuruza dosegle vrhunac, a cijene Great
Westerna za prijevoz samo dno. Ako poznajete povijest, znate da su te
dvije stvari trokovi proizvodnje i trokovi prijevoza 1923. godine
zamijenile mjesta i takve ostale zauvijek. Za farmere na Srednjem zapadu
Velika depresija zapoela je idueg ljeta, kada je Poljoprivredna burza u
Chicagu doivjela krah. Ali to ljeto 1922. godine bilo je savreno, san
svakog farmera. Pomutio ga je samo jedan dogaaj, koji se odnosio na
nau drugu kravlju boicu, o emu u vam uskoro ispriati.
Gospodin Lester doao je dvaput. Pokuao nas je uznemiriti, ali nije
imao ime, jer tog je lipnja izgledao prilino izmoden. Pretpostavljam da
su njegovi efovi uznemiravali njega, a on je to samo prenosio na nas. Ili
je to barem pokuavao. Kad je doao prvi put, postavio nam je mnoga
pitanja koja zapravo i nisu bila pitanja, nego insinuacije. Mislim li ja da
mi je ena nastradala u nesrei? Mora da jest, zar ne mislim tako, jer
inae bi mu se javila da sklopi gotovinski ugovor za onih 100 jutara
zemlje ili bi se naprosto vratila na farmu podvijena repa (metaforiki
reeno). Ili moda mislim da se spetljala s nekim kriminalcem na putu?
Takve se stvari s vremena na vrijeme dogode, je li? A to bi svakako bilo
zgodno za mene, zar ne?
Kad se drugi put pojavio izgledao je ne samo izmoden, nego i oajan
pa je odmah krenuo na stvar: je li moja ena doivjela nezgodu ovdje na
farmi? Je li se to dogodilo? Je li to razlog zato se nije pojavila, ni iva ni

mrtva?
"Gospodine Lester, ako me pitate jesam li ubio svoju enu, moj
odgovor glasi ne!'
"Pa naravno da ete vi tako rei, zar ne?"
"To je posljednje pitanje koje ste mi postavili, gospodine. Uite u
kamion, odlazite odavde i nemojte se vie vraati. Ako se ipak budete
vratili, udarit u vas sjekirom."
"Onda biste otili u zatvor zbog napada!" Tog je dana nosio tvrdi
ovratnik, koji mu se sav iskrivio. ovjek bi se gotovo mogao saaliti nad
njim gledajui kako mu se ovratnik zasijeca u donji dio brade, kapljice
znoja urezuju crte na pranjavom debeljukastom licu, usne mu se trzaju,
a oi ispupuju.
"Nemogue. Ve sam vas upozorio da mi ne dolazite na imanje, na to
imam pravo. Namjeravam poslati preporueno pismo vaoj kompaniji u
kojem u iznijeti tu injenicu. Budete li opet doli, to e biti neovlateno
stupanje na tui posjed pa u vas doista udariti. Upozorio sam vas,
gospodine." Lars Olsen, koji je opet bio dovezao Lestera u svojoj Red
Baby, samo to nije stavio ruke iza uiju ne bi li bolje uo.
Kad je Lester doao do suvozaeva sjedala u kamionu bez vrata,
okrenuo se i ispruio ruku s uzdignutim prstom, poput sudskog
odvjetnika sklonog teatralnosti. "Ja mislim da ste je vi ubili. A istina e
prije ili poslije izai na vidjelo!"
Uto je iz staje izaao Henry ili Hank, kako je sada vie volio da ga se
zove. Premetao je sijeno pa je drao stajske vile na grudima kao da dri
puku za smotru. "Bolje vam je da odete odavde prije no to ponete
krvariti", rekao je Lesteru. Onaj dobar i prilino plah djeak kojeg sam
poznavao prije ljeta 1922. godine nikad ne bi takvo to rekao, ali ovaj
jest, a Lester je vidio da on to ozbiljno misli. Budui da nije mogao
zalupiti vratima, zadovoljio se time da prekrii ruke na prsima.
"Svratite kad god hoete, Lars", rekao sam Larsu uljudnim tonom. "Ali
njega mi nemojte dovoditi, ma koliko vam ponudio za prijevoz svog
beskorisnog dupeta."
"Neu, gospodine James", odgovorio je Lars, a onda su krenuli.
Okrenuo sam se Henryju. "Bi li ga doista ubo tim vilama?"
"Nego to! Dok ne bi poeo skviati," odgovorio je bez smjeka, a
onda se vratio u staju.

Ali Henry nije cijelo to ljeto proveo bez smijeka na licu, a tome je
razlog bila Shannon Cotterie. esto se viao s njom (vie no to je bilo
dobro za oboje, kao to sam najesen otkrio). Ona je poela svraati k
nama utorkom i etvrtkom popodne, u dugoj haljini i s lijepim eiriem
na glavi, nosei na ramenu vreice krcate ukusnim jelima. Rekla je da
dobro zna "kako mukarci kuhaju" kao da joj je trideset, a ne petnaest
godina i dodala da se namjerava pobrinuti da pojedemo barem dvije
pristojne veere tjedno. I premda sam kuao samo jedno jelo iz metalnog
lonca njezine majke, moram rei da je Shannon, ak i s petnaest godina,
bila bolja kuharica od nje. Henry i ja samo bismo bacili odreske u tavu na
tednjaku, a Shannon je znala kako da ih zaini na nain koji je staro
ilavo meso uinio izvrsnim. Donijela bi svjee povre u vreici ne
samo mrkve i graak, nego i egzotine (za nas) stvari kao to su paroge i
mahune koje bi skuhala s ljutikom i slaninom. ak bi nam pripremila i
desert. Dovoljno je da zatvorim oi u ovoj otrcanoj hotelskoj sobi pa da
osjetim miris njezinih kolaa. Mogu je zamisliti kako stoji za kuhinjskim
pultom i vrti stranjicom dok muti jaja i tue vrhnje.

Rije "velikoduno" dobro opisuje Shannon: njezine bokove, grudi i

njezino srce. Bila je njena prema Henryju, bio joj je drag. To me je
natjeralo da i ona meni postane draga... samo to je time premalo reeno,
itatelju. Volio sam je, a oboje smo voljeli Henryja. Nakon tih veera
utorkom i etvrtkom, inzistirao sam da ja operem sue i poslao ih na
trijem. Katkad bih uo kako si guguu pa bih izvirio van i vidio ih kako
gledaju zapadno polje sjedei jedno uz drugo na stolcima od prua i dre
se za ruke kao kakav stari brani par. U drugim prilikama vidio bih kako
se potajice ljube, a to uope nisu radili kao stari brani par. Ti su poljupci
bili puni one slatke udnje koja je svojstvena samo vrlo mladim ljudima
pa sam skretao pogled s boli u srcu.
Jednog vrueg utorka popodne dola je rano. Njezin otac vozio je svoj
kombajn na naem sjevernom polju, Henry je bio s njim, a mala skupina
oona iz rezervata u Lyme Biski hodala je iza kombajna... a iza njih Old
Pie vozio je kamion za prikupljanje. Shannon me zamolila za kutlau
hladne vode, to sam joj rado dao. Stajala je na sjenovitoj strani kue i
izgledala neshvatljivo svjea u golemoj haljini koja ju je pokrivala od
vrata do potkoljenica i od ramena do zapea bila je odjevena gotovo
poput kvekera. Na licu je imala ozbiljan izraz, moda ak i uplaen pa sam
se naas i ja uplaio. Rekao joj je, pomislio sam. Ali pokazalo se da nije.
Samo to na neki nain ipak jest.
"Gospodine James, je li Henry bolestan?"
"Bolestan? Ne, nije. Rekao bih da je zdrav kao dren. A jede kao konj. I
sama si to vidjela. Premda ja vjerujem da ak ni bolestan ovjek ne bi
tako lako odbio hranu koju si ti skuhala, Shannon."
Nagradila me osmjehom, ali bio je to rastresen osmjeh. "On se ljetos
ponaa drukije. Prije sam uvijek znala to misli, ali sada vie ne znam.
Postao je mrzovoljan."
"Doista?" upitao sam (malo previe ivahno).
"Vi to niste primijetili?"
"Ne, nisam." (Ali jesam, dakako.) "Meni on izgleda kao i uvijek. Ali
njemu je jako stalo do tebe, Shan. Moda je ono to ti izgleda kao
mrzovolja zapravo ljubavni jad."
Mislio sam da e joj to izmamiti pravi osmjeh na lice, ali nije.
Dodirnula mi je zapee. aka joj je bila hladna od drka kutlae. "I meni
je to palo na pamet, ali..." Ostatak joj je izletio iz usta. "Gospodine James,

ako se Henryju svia neka druga djevojka neka cura iz kole vi biste
mi to rekli, zar ne? Ne biste mi pokuali... potedjeti osjeaje?"
Na to sam se nasmijao i vidio sam kako joj se zgodno lice ozarilo od
olakanja. "Shan, sluaj me. Jer ja sam ti doista prijatelj. Ljeto je uvijek
doba tekog rada, a budui da nas je Arlette napustila, Hank i ja imamo
vie posla od jednorukih tapetara. Kad se naveer vratimo u kuu,
veeramo neto dobro, ako se ti pojavi a onda sat vremena itamo.
On mi katkad pria o tome kako mu nedostaje mama. Nakon toga odemo
u krevet, a sutradan ujutro ustanemo i krenemo ispoetka. Henry jedva
da ima vremena upucavati se tebi, a kamoli nekoj drugoj djevojci."
"Meni se posve sigurno upucao", odvratila je i skrenula pogled u
stranu, prema kombajnu svog oca koji je brektao na obzoru.
"Pa... to je dobro, zar ne?"
"Samo sam mislila... on je sada tako utljiv... tako mrzovoljan... katkad
se zagleda u daljinu i moram ga dvaput ili triput zazvati prije no to me
uje i odazove se." Jako se zacrvenjela. "ak su mu i poljupci postali
drukiji. Ne mogu objasniti kako, ali jesu. A ako mu ikad kaete da sam
vam to rekla, umrijet u od stida. Naprosto u umrijeti od stida."
"Nikad mu to ne bih rekao", odvratio sam. "Prijatelji ne cinkaju
prijatelje."
"Pretpostavljam da se ponaam kao glupaa. I dakako, jasno mi je da
mu nedostaje mama. Ali u koli ima toliko mnogo djevojaka koje su
zgodnije... zgodnije od mene..."
Podigao sam joj bradu pa me pogledala u oi. "Shannon Cotterie, kad
te moj sin pogleda, on vidi najzgodniju djevojku na svijetu. A ima i pravo.
Da sam ja u njegovim godinama, i ja bih ti se upucavao."
"Hvala vam", rekla je. U kutovima oiju stajale su joj suze nalik na
sitne dijamante.
"Mora se brinuti samo o tome da ga stavi na njegovo mjesto ako
ode predaleko. Momci se katkad prilino zaborave, zna. A ako sam sada
pretjerao, slobodno mi reci. I to je u redu, ako je meu prijateljima."
Na to me zagrlila, a ja sam joj uzvratio zagrljaj. Bio je to dobar i vrst
zagrljaj, ali moda bolji za Shannon nego za mene. Jer izmeu nas je
stajala Arlette. Ona je tog ljeta 1922. godine uvijek stajala izmeu mene i
svih ostalih, a isto je vrijedilo i za Henryja, kao to sam upravo doznao od
Shannon.

Jedne noi u kolovozu, nakon dana dobrog ubiranja, kad je ekipa Old
Piea dobila nadnicu i vratila se u rezervat, probudilo me kravlje mukanje.
Prespavao sam vrijeme za munju, pomislio sam, ali kada sam pogledao
na depni sat svog oca koji je leao na nonom ormariu, shvatio sam da
su tri sata ujutro. Prislonio sam sat na uho da provjerim nije li moda
stao, ali i pogled kroz prozor u no bez mjeseine posluio bi istoj svrsi.
Osim toga, nije to bilo mukanje krave koja osjea neznatnu nelagodu jer
se treba rijeiti mlijeka. Bilo je to mukanje ivotinje koja trpi bol. Krave
katkad tako muu kad se tele, ali nae su boice odavno prerasle taj stadij
svojih ivota.
Ustao sam i krenuo prema vratima, a onda sam se vratio do ormara i
uzeo puku kalibra .22. Kad sam urnim korakom proao pokraj
zatvorenih vrata Henryjeve sobe, s pukom u jednoj ruci i izmama u
drugoj, uo sam ga kako hre. Ponadao sam se da se on nee probuditi i
poeljeti da mi se pridrui u zadatku koji bi se moglo pokazati opasnim.
U to doba u ravnici je ostalo smo jo nekoliko vukova, ali Old Pie mi je
rekao da su neke lisice uz potoke Plette i Medicine oboljele od ljetne
groznice. Tako su ooni nazivali bjesnou, a najvjerojatniji uzrok ovih
krikova bila je bijesna krava u staji.
Kad sam izaao iz kue, bolno mukanje postalo je vrlo glasno i nekako
uplje. Poput mukanja krave u bunaru, pomislio sam. Od te pomisli
najeila mi se koa na ruci pa sam vre stisnuo puku.
Kad sam stigao do staje i ramenom otvorio desno krilo vrata, zauo
sam kako se i ostale krave iz solidarnosti pridruuju mukanju, ali njihovo
je mukanje nalikovalo na smireno propitkivanje u usporedbi s onim
munim urlanjem koje me je probudilo... koje e probuditi i Henryja, ako
ne otklonim uzrok. Na kuki s desne strane vrata visjela je ugljina
elektroluna svjetiljka u staji se nismo koristili otvorenim plamenom
ako nije bilo apsolutno neophodno, osobito ljeti, kad je sjenik pun sijena,
a svako spremite za kukuruz krcato do vrha.
Pipajui rukom potraio sam dugme za iskru i pritisnuo ga. Iskoio je
bljetav krug plavo-bijelog zraenja. U prvi mah bio sam previe
zaslijepljen da bih ita razaznao; uo sam samo one bolne krikove i
lupanje papcima, dok je jedna od naih boica pokuavala pobjei od

onoga to joj je zadavalo bol. Bila je to Achelois. Kad su mi se oi malice

privikle na mrak, vidio sam je kako zabacuje glavu lijevo-desno i povlai
se sve dok stranjim dijelom nije udarila o vrata pregratka treeg
zdesna dok ste hodali niz prolaz a onda opet posre naprijed. Mukanje
drugih krava postupno se pribliavalo posvemanjoj panici.
Navukao sam stajske izme i otrao do pregratka drei puku pod
lijevom rukom. Snano sam otvorio vrata i povukao se korak unatrag.
Achelois znai "ona koja otklanja bol", ali naa je Achelois bila u agoniji.
Kad je glavom bez obzira jurnula u prolaz, spazio sam da su joj stranje
noge poprskane krvlju. Propela se poput konja (nikad prije nisam vidio
da se krava tako propinje), a kad je to uinila, spazio sam da joj s jedne
sise na vimenu visi golemi norveki takor. Svojom teinom rastegnuo je
ruiastu sisu do duine napete hrskavice. Skamenjen od iznenaenja (i
uasa), prisjetio sam se kako je Henry kao dijete katkad povukao vakau
gumu iz usta kao strunu. Prestani s tim, korila bi ga Arlette. Nikog ne
zanima to ti vae.
Podigao sam puku, a onda je opet spustio. Kako da zapucam u
takora dok se ljulja naprijed-natrag poput klatna na satu?
Achelois, koja se sada nalazila u prolazu, mukala je i zabacivala glavu
lijevo-desno kao da e joj to nekako pomoi. im su joj se sve etiri noge
nale na podu, takor je bio u stanju stajati na sijenom posutom podu
staje. Izgledao je kao neko udno nakazno tene s kapljicama
zakrvavljenog mlijeka u brkovima. Osvrnuo sam se oko sebe traei
neto ime bih ga mogao udariti, ali prije no to sam stigao dohvatiti
metlu koju je Henry ostavio naslonjenu na Phemonoe pregradak,
Achelois se opet propela, a takor je s tupim udarcem pao na tlo. Isprva
sam pomislio da ga je naprosto odbacila, ali onda sam spazio da mu
ruiasta i naborana sisa viri iz usta poput neke cigare od mesa. Taj
prokleti stvor odgrizao je Achelois sisu s vimena, a ona je spustila glavu
na jednu od stajskih metalnih cijevi i umorno zamukala u mom smjeru,
kao da mi eli rei: Sve sam ti ove godine davala mlijeko i nisam ti pravila
probleme, to se za neke druge ne bi moglo rei, pa kako si onda mogao
dopustiti da mi se ovo dogodi? Ispod vimena skupljala joj se krv. Premda
sam bio obuzet okom i gaenjem, nisam mislio da e ona od te rane
uginuti, ali pogled na nju a i na takora s njezinom nedunom sisom u
ustima ispunio me bijesom.

Jo uvijek nisam zapucao u njega, djelomice zato to sam se bojao da

u izazvati poar, ali ponajvie zato to sam se bojao da u, drei
elektrinu svjetiljku u jednoj ruci, promaiti. Umjesto da zapucam,
zamahnuo sam na tog uljeza pukom, nadajui se da u ga ubiti onako
kako je Henry lopatom ubio onog preivjelog takora iz bunara. Ali Henry
je bio djeak s brzim refleksima, a ja sam bio sredovjeni mukarac koji
se upravo probudio iz duboka sna. takor je bez problema izbjegao
udarac i pojurio niz sredinji prolaz. Odgrizena sisa njihala mu se goredolje u ustima pa sam shvatio da je on vae toplu i bez sumnje jo
punu mlijeka ak i u trku. Potrao sam za njim, jo dvaput zamahnuo i
oba puta promaio. A onda sam shvatio kamo se on zaputio: prema cijevi
koja vodi u nekoriteni bunar za stoku. Pa jasno! Bulevar takora! Bunar
je zatrpan pa im je to jedini nain izlaska. Bez te cijevi, bili bi ivi
zakopani. Zakopani s njom.
Ali, pomislio sam, taj je stvor sigurno prevelik za cijev. Mora da je doao
izvana moda iz legla pokraj hrpe gnojiva.
Skoio je prema otvoru i izduio je tijelo na najnevjerojatniji nain. Jo
jedanput sam zamahnuo kundakom puke za gamad i razbio ga na
otvoru cijevi. takora sam posve promaio. Kad sam spustio svjetiljku do
otvora cijevi, nakratko sam ugledao njegov bezdlaki rep kako klie u
mrak i zauo struganje njegovih malih pandi po galvaniziranom metalu,
a zatim je nestao. Srce mi je tako jako lupalo da su mi se pred oima
pojavile bijele pjege. Duboko sam udahnuo pa me zapahnuo smrad
trulei i raspadanja, tako jak da sam pao na stranjicu prekrivi nos
rukom. Poriv da povratim bio je jai od poriva da kriknem. S tim
smradom u nosnicama gotovo sam mogao vidjeti Arlettu na drugoj
strani cijevi, dok joj meso sada vrvi kukcima i crvima i raspada se, koa
na licu poinje joj otpadati s lubanje, a onaj cerek na usnama poinje se
povlaiti pred dugotrajnijim cerekom kosti ispod njega.
Otpuzao sam na sve etiri od te grozne cijevi, povraajui prvo
nalijevo, a onda nadesno, a kad sam povratio cijelu veeru, stao sam
izbacivati samo duge sline ui. Suznih oiju spazio sam da se Achelois
vratila u svoj pregradak. To je dobro. Barem je neu morati ganjati po
kukuruznom polju i stavljati joj ular na njuku da je dovedem natrag.
Prvo sam pomislio da zaepim cijev to sam elio uiniti prije svega

ali kako mi se drijelo smirio, vratila mi se sposobnost jasnog

razmiljanja. Najvanije je da se pobrinem za Achelois. Ona nam je uvijek
davala mnogo mlijeka. A to je jo vanije, ja sam bio odgovoran za nju.
Otiao sam po kutiju s medicinskim priborom u mali ured u staji, u
kojem sam drao svoje knjige. U kutiji sam naao veliku limenku
antiseptike masti Rawleigh. U kutu je leala hrpa istih krpa. Uzeo sam
polovicu krpa i vratio se u Acheloisin pregradak. Zatvorio sam vrata kako
bih smanjio rizik da me ritne i sjeo na stoli za munju. Mislim da sam
djelomice smatrao da i zasluujem da me ritne. Ali stara dobra Achelois
smirila se kad sam je pomilovao po boku i apnuo joj: "Mir, Boss, mir,
Bossy-boss". Premda se trgnula kad sam joj stao nanositi mast na
ozlijeeno vime, ostala je mirno stajati.
Kad sam uinio sve to sam mogao da sprijeim infekciju, uzeo sam
krpe i obrisao svoju bljuvotinu. Bilo je vano da to dobro obavim, jer
svaki e vam farmer rei da ljudska bljuvotina privlai grabeljivce isto
koliko i nemarno pokrivena septika jama. I rakune i svisce, dakako, ali
ponajvie takore. takori oboavaju ljudske izluevine.
Ostalo mi je jo nekoliko krpa, ali to su bile Arlettine odbaene
kuhinjske krpe, pretanke za moj sljedei posao. Uzeo sam runu kosu s
klina, osvijetlio si put do hrpe klada i izrezao neravan etverokut iz
tekog platna koje ju je pokrivalo. Kad sam se vratio u staju, sagnuo sam
se i stavio svjetiljku blizu otvora cijevi kako bih bio siguran da onaj
takor (ili neki drugi; gdje je jedan, sigurno ih ima jo) ne viri van,
spreman da brani svoj teritorij, ali sve dokle sam mogao vidjeti, to je
bilo otprilike jedan metar, cijev je bila prazna. U njoj nije bilo izmeta, to
me nije iznenadilo. Bio je to aktivan prolaz sada njihov jedini prolaz
pa ga nee unerediti sve dok to mogu obaviti vani.
Gurnuo sam krpu u cijev. Bila je kruta i debela pa sam naposljetku
morao upotrijebiti drak metle kako bih je itavu nabio unutra, ali
naposljetku sam ipak uspio. "Evo vam!" rekao sam. "Da vidimo kako vam
se ovo svia. Nadam se da ete se svi uguiti."
Zatim sam se vratio da pogledam Achelois. Mirno je stajala i dobacila
mi blagi pogled preko ramena kad sam je pomilovao. Znao sam tada, a
znam i sada, da je ona samo krava ustanovit ete da farmeri gaje malo
romantinih iluzija o ivotinjskom svijetu ali taj mi pogled jo uvijek
izmami suze na oi i moram suspregnuti jecaj. Znam da si uinio sve to si

mogao, govorio mi je taj pogled. Znam da nisi nita kriv.

Ali bio sam.
Kad sam se vratio u kuu, zauo sam Henryjevo hrkanje. Oekivao
sam da u dugo leati budan i da u kad zaspim sanjati onog takora kako
sa sisom u ustima juri po slamom prekrivenim daskama staje prema
cijevi za bijeg, ali odmah sam zaspao, nita nisam sanjao i dobro se
odmorio. Kad sam se probudio, jutarnja svjetlost obasjavala je sobu, a iz
mojih ruku, plahta i jastunice izbijao je snaan smrad raspadajueg
trupla moje ene. Hitro sam se uspravio, teko diui, ali ve sam znao da
mi se taj smrad samo priinja. Taj smrad bio je moja nona mora. Nisam
ga usnuo tijekom noi, nego na najtreznijem prvom jutarnjem svjetlu, sa
irom otvorenim oima.
Sutradan sam dao Henryju popis potreptina i rekao mu neka se
odveze kamionom u Hemingford Home da ih kupi. Na licu mu se pojavio
irok i zanesen osmjeh.
"Kamionom? Ja? Sam?"
"Jo uvijek zna staviti mjenja u sve brzine? I jo uvijek zna voziti
unatrag?"
"Boe, pa naravno."
"Onda mislim da si spreman. Moda jo ne za Omahu pa ak ni za
Lincoln ali ako bude vozio polako, mislim da u Hemingford Homeu
nee imati problema."
"Hvala ti!" Zagrlio me je i poljubio u obraz pa se naas inilo kao da
smo opet prijatelji. ak sam si dopustio da malo povjerujem u to, premda
sam u srcu znao da nije tako. Dokazi moda lee pod zemljom, ali nas
dvojica znamo istinu i uvijek emo je znati.
Dao sam mu koni novanik. "Ovaj novanik pripadao je tvom djedu.
Moe ga zadrati; ionako sam ti ga jesenas namjeravao darovati za
roendan. Unutra ima neto novca. Ako ti togod ostane, moe to
zadrati za sebe." Gotovo sam dodao: I nemoj se vratiti s nekim psom
lutalicom, ali zaustavio sam se na vrijeme. To je bila jedna od uobiajenih
duhovitosti njegove majke.
Pokuao mi je ponovno zahvaliti, ali nije mogao. Sve mu je to bilo
previe.

"Svrati do kovanice Larsa Olsena na povratku i napuni kamion

benzinom. Nemoj zaboraviti, inae e ga morati ostaviti i vratiti se
pjeice."
"Neu zaboraviti. I tata?"
"Da."
Promekoljio se, a onda me srameljivo pogledao. "Mogu li svratiti do
Cotteriejevih i pitati Shannon da poe sa mnom?"
"Ne moe", odgovorio sam, a lice mu se smrknulo prije no sam
dodao: "Pitaj za doputenje Sallie ili Harlana. I nemoj im zaboraviti rei
da nikad prije nisi vozio u grad. Daj mi asnu rije da e me posluati,
sine."
Kao da je ijedan od nas jo imao ast.
Izmeu 1916. i 1922. ak su i najgluplji farmeri u Nebraski
prosperirali. Harlan Cotterie, koji nije bio nimalo glup, prosperirao je
vie od veine drugih. Njegova je farma to pokazivala. Godine 1919.
podigao je staju i silos, a 1920. iskopao je dubok bunar iz kojeg se moglo
ispumpati nevjerojatnih est galona vode u minuti. Godinu dana poslije
doveo je vodovod u kuu (premda je razumno ostavio poljski zahod u
stranjem dvoritu) pa su on i njegove ene triput na tjedan mogli uivati
u luksuzu nevjerojatnom za tako zabaen kraj: u vruim kupkama i
tuiranjima, a da nisu morali zagrijavati vodu u loncima na tednjaku u
kuhinji i poslije je bacati u odvodnu jamu. A upravo je kabina za tu
napokon otkrila tajnu koju je Shannon Cotterie dotad skrivala, premda
pretpostavljam da sam je ja ve znao, jo od onog dana kad mi je rekla:
Meni se posve sigurno upucao bezizraajnim i bezbojnim glasom koji joj
uope nije bio svojstven, ne gledajui u mene, nego u stranu, prema
siluetama oeva kombajna i sakupljaa koji su polako hodali iza njega.
To je bilo krajem rujna, kad je jo jedan jednogodinji urod kukuruza
ve bio ubran, ali kad je jo uvijek ostalo mnogo berbe u vrtu. Jedne
subote popodne, kad se Shannon tuirala, njezina majka naila je
stranjim hodnikom nosei rublje to ga je bila pokupila s konopca zato
to se inilo da e padati kia. Shannon je vjerojatno mislila da je
zatvorila vrata kupaonice veina ena pazi na privatnost kad je u
kupaonici, a Shannon Cotterie imala je na prelasku iz ljeta u jesen 1922.

godine poseban razlog za to ali moda su se vrata sama oslobodila iz

zasuna i malo se odkrinula. Njezina majka sluajno je bacila pogled u
kupaonicu, i premda je stara plahta koja im je sluila kao zavjesa na tu
kabini bila povuena do kraja na vjealici u obliku slova U, mlaz vode
uinio ju je prozirnom. Sallie nije morala vidjeti samu djevojku; vidjela joj
je obris, koji nije kao obino bio skriven u neku od irokih haljina u
kvekerskom stilu. To je bilo dovoljno. A Shannon je bila u petom mjesecu
trudnoe ili tu negdje pa to vjerojatno ionako ne bi mogla jo dugo
skrivati.
Kad se Henry dva dana poslije toga vratio iz kole (sada se vozio
kamionom), izgledao je uplaen i kriv. "Shan nije bila u koli ve dva
dana", rekao mi je, "pa sam svratio do Cotteriejevih da pitam je li joj
dobro. Mislio sam da je moda dobila panjolsku gripu. Nisu me htjeli
pustiti u kuu. Gospoa Cotterie samo mi je rekla neka idem kui, da e
njezin suprug, nakon to veeras zavri s poslovima, svratiti do nas da
porazgovara s tobom. Kad sam je zapitao mogu li ja to uiniti,
odgovorila mi je: 'Ti si ve dovoljno uinio, Henry.'"
U tom trenutku prisjetio sam se onoga to mi je Shan bila rekla. Henry
je zagnjurio glavu u ruke i rekao: "Ona je u drugom stanju, tata, a oni su to
otkrili. Znam da je to razlog. Mi bismo se htjeli vjenati, ali bojim se da
nam oni to nee dopustiti."
"Pusti sad njih", odvratio sam. "Ja ti neu dopustiti."
Pogledao me ranjenim oima punim suza: "Zato ne?"
Pomislio sam: Vidio si to se dogodilo izmeu mene i tvoje majke. Mora
li me to uope pitati? Ali rekao sam: "Ona ima petnaest godina, a ti e ih
navriti tek za dva tjedna."
"Ali mi se volimo!"
Oh, taj krik nalik na huk sove! To kilavo cendranje! ake su mi se
stisnule na nogavicama kombinezona pa sam se morao prisiliti da ih
rairim i ispruim. Nema smisla ljutiti se. Djeak bi o takvim stvarima
trebao razgovarati s majkom, ali njegova majka sjedi na dnu zatrpanog
bunara, nedvojbeno u drutvu mrtvih takora.
"Znam da je voli, Henry..."
"Hank! I drugi se ene ovako mladi!"
Neko je doista bilo tako; ali nakon ulaska u novo stoljee i kraja ere
Divljeg zapada, stvari su se promijenile. Ali to mu nisam rekao. Rekao

sam mu da nemam novca da im pomognem u poetku. Moda u ga imati

1925. godine, ako usjevi i cijene ostanu dobri, ali sada nemam nita. A s
djetetom na putu...
"Bilo bi ga dovoljno!" odvratio je. "Da ti nisi bio takav seronja oko onih
sto jutara zemlje, bilo bi ga mnogo! A ona bi mi dala neto od tog novca! I
ne bi sa mnom ovako razgovarala!"
Naas sam bio previe okiran da mu ita kaem. Prolo je est
tjedana, a moda i vie, otkako je ijedan od nas spomenuo Arlette
imenom pa makar i maglovitom zamjenicom ona.
Prkosno me gledao. U tom trenutku u daljini sam spazio Harlana
Cotterieja kako dolazi naim potezom ceste. Ja sam Harlana uvijek
smatrao prijateljem, ali te se stvari katkad promijene kad vam ki ostane
u drugom stanju.
"Ne, ona ne bi tako razgovarala s tobom", sloio sam se i prisilio se da
ga pogledam ravno u oi. "Ona bi bila jo gora. A vjerojatno bi se i
nasmijala. Ako zapita svoje srce, sine, vidjet e da je tako."
"Ne!"
"Tvoja majka nazivala je Shannon droljicom i savjetovala ti da zadri
svoga malog u hlaama. To je posljednji savjet koji ti je dala, i premda je
bio isto tako grub i bezobziran kao i veina stvari koje je govorila, trebao
si je posluati."
Henryjev je bijes splasnuo. "To je bilo tek nakon... nakon one noi...
kad smo... Shan nije htjela, ali ja sam je nagovorio. A poslije me je i sama
za to molila." Rekao je to udnim, napola povrijeenim ponosom, a onda
je umorno zatresao glavom. "A sada tih sto jutara zemlje nitko ne koristi i
korov raste na njima, a ja sam u kripcu. Da je mama ovdje, ona bi mi
pomogla da to sredim. S novcem se sve moe srediti, tako on kae."
Pokazao je glavom prema oblaku praine koji nam se pribliavao.
"Ako se ne sjea kako je tvoja mama bila oprezna sa svakim dolarom,
onda zaboravlja prebrzo za vlastito dobro", rekao sam mu. "A ako si
zaboravio kako te oamarila..."
"Nisam zaboravio", odgovorio je durei se. A onda je, jo se vie
durei, dodao: "Mislio sam da e mi pomoi."
"To i namjeravam. Upravo u ovom trenutku. elim da se makne s
trijema. Ako te Shannonin otac zatekne ovdje, bit e to kao da mae
crvenom krpom ispred bika. Prvo da vidimo gdje smo i to on misli pa

u te onda pozvati na trijem." Uhvatio sam ga za zapee. "Dat u sve od

sebe da ti pomognem, sine."
Izvukao je zapee iz mog stiska. "Bolje ti je da se potrudi."
Uao je u kuu i upravo prije no to se Harlan zaustavio u svom
novom autu (u Nashu, tako zelenom i blistavom pod slojem praine,
poput leptirovih lea), zauo sam kako se mreasta vrata zatvaraju s
treskom u stranjem dijelu.
Nash je zabrektao, prasnuo kroz ispuh i ugasio se. Harlan je izaao,
skinuo ogrta, preklopio ga i odloio na sjedalo. Nosio je ogrta zato to
se odjenuo u skladu s okolnostima. U bijelu koulju, kravatu sa srebrnom
kopom, dobre nedjeljne hlae koje je drao remen sa srebrnom kopom.
Povukao je remen i namjestio hlae onako kako je elio, malo ispod svog
oveeg trbuia. Harlan je uvijek bio dobar prema meni, a premda sam
nas ja uvijek smatrao ne samo prijateljima, nego dobrim prijateljima,
ipak sam ga u tom trenutku mrzio. Ne zato to je doao da me optui
zbog mog sina; sam Bog zna da bih ja isto postupio da su nam uloge bile
obrnute. Ne, mrzio sam ga zbog sjajnog novog Nasha. Zbog srebrne
kope u obliku dupina na remenu. Zbog novog jarko crvenog silosa i zbog
vodovoda u kui. A najvie od svega, zbog neugledne i poslune ene koju
je ostavio na svojoj farmi, ene koja mu sada, unato zabrinutosti, bez
sumnje priprema veeru. enu koja na svaki problem odgovara ugodnim
glasom: Postupi kako ti misli da je najbolje, dragi. ene, shvatite ovo:
takva se ena ne mora bojati da e svoj posljednji dah ispustiti kroz
rasporeni grkljan.
Krupnim je koracima priao stubama trijema. Ustao sam i ispruio
ruku da vidim hoe li je prihvatiti ili ne. Kolebao se vaui sve razloge za i
protiv, ali na kraju mi ju je ipak kratko stisnuo i brzo ispustio. "Imamo
grdan problem, Wilfe", rekao mi je.
"Znam. Henry mi je upravo rekao. Bolje ikad nego nikad."
"Bolje nikad", mrano je odvratio.
"Hoe li sjesti?"
I o tome je razmislio, a onda je ipak sjeo na stolac za ljuljanje koji je
uvijek pripadao Arlette. Znao sam da ne eli sjesti ljut i uznemiren
ovjek ne eli sjediti ali ipak je sjeo.
"eli li moda malo ledenog aja? Nemam limunade, Arlette je bila
strunjak za limunadu, ali..."

Stiao me odmahnuvi debeljukastom rukom. Debeljukastom, ali

grubom. Premda je bio jedan od najimunijih farmera u oblasti, Harlan
nije bio lijen; kad bi dolo vrijeme kosidbe ili etve, radio bi s
unajmljenim radnicima. "Htio bih se vratiti kui prije zalaska Sunca. Ne
vidim nita s onim prednjim svjetlima. Moja cura ima kola u penici, a
pretpostavljam da pogaa tko je obavio vraje kuhanje."
"Bi li pomoglo ako ti kaem da mi je ao?"
"Ne bi." vrsto je stisnuo usne i vidio sam da mu ile kucaju s obje
strane vrata. "Ljui sam od ose, a najgore je to to se nemam na koga
ljutiti. Ne mogu se ljutiti na djecu jer djeca su samo djeca, premda bih
prebacio Shannon preko koljena i napraio joj stranjicu da nije trudna,
zato to nije bila pametnija. Ona je dobila bolji odgoj i kod kue i u crkvi."
Htio sam ga upitati eli li time rei da Henry nije dobio dobar odgoj,
ali ostao sam utjeti kako bih mu dopustio da mi kae sve one stvari o
kojima je bijesno razmiljao vozei se ovamo. Pripremio je govor, a
moda u lake s njim razgovarati nakon to ga odri.
"elio bih okriviti Sallie zato to nije ranije primijetila djevojino
stanje, ali svi znaju da ene prvo dijete nose visoko... a Boe dragi, i sam
zna kakve haljine Shan nosi. Nije to nikakva novost. Ona te staromodne
haljine nosi od svoje dvanaeste godine, sve otkako su joj poele rasti..."
Podigao je debeljukastu ruku pred prsa. Klimnuo sam glavom.
"A volio bih okriviti tebe, jer ini se da si ti preskoio onaj govor koji
oevi odre svojim sinovima." Kao da ti ita zna o odgajanju sinova,
pomislio sam. "O tome kako u hlaama ima pitolj i kako ga treba drati
zakoena." Jecaj mu je zapeo u grlu i povikao je: "Moja... mala... curica...
premlada je da bude majka!"
Dakako, ja sam nosio krivicu o kojoj Harlan nita nije znao. Da nisam
doveo Henryja u situaciju da mu oajniki treba enska ljubav, Shannon
sada moda ne bi bila trudna. A mogao sam zapitati Harlana krivi li
moda malo i sebe, kad je ve tako spremno okrivljuje druge. Ali nita
nisam rekao. utnja mi nikad nije lako padala, ali ivot s Arlette dao mi je
dovoljno vjebe.
"Samo to ni tebe ne mogu okriviti, zato to je tebi proljetos pobjegla
ena pa je razumljivo da ti u takvim okolnostima popusti panja. Zato
sam otiao u stranje dvorite i nacijepao gotovo kvadrat i pol drva prije
no to sam doao ovamo, pokuavajui izbaciti iz sebe barem dio te

ljutnje, a izgleda da mi je to i uspjelo. Stegnuo sam ti ruku, zar ne?"

Hvalisav ton koji sam mu zauo u glasu izazivao me da mu kaem: Ako
nije rije o silovanju, za ples je ipak potrebno dvoje. Ali samo sam rekao:
"Istina, jesi" i ostavio stvari na tome.
"Pa, to nas dovodi do pitanja to da u vezi s tim uinimo. Ti i taj deko
koji je sjedio za mojim stolom i jeo hranu koju mu je pripremila moja
ena."
Neki vrag to je ono stvorenje koje, pretpostavljam, ue u ovjeka kad
spletkar ode natjerao me da odgovorim: "Henry se eli oeniti i dati
bebi ime."
"To je tako prokleto smijeno da o tome ne elim nita znati. Ne elim
rei da Henry nema kahlicu za pianje i prozor kroz koji je moe izbaciti
znam da ti dobro stoji, Wilfe, ili barem onoliko dobro koliko si mogao,
ali vie od toga ne mogu rei. Iza nas je nekoliko plodnih godina, a ti si jo
uvijek samo korak od banke. Gdje e biti kad godine ponovno postanu
mrave? A uvijek je tako. Da ima gotovinu od onih 100 jutara zemlje iza
kue, moda bi bilo drukije svi znaju da gotovina ublaava teka
vremena ali Arlette je otila, a ta zemlja sjedi neiskoritena, kao kakva
stara djevica sa zaepom na kahlici."
Samo naas, pokuao sam zamisliti kako bi stvari stajale da sam
popustio Arlette u vezi s tom jebenom zemljom, kao to sam joj popustio
u vezi s mnogim drugim stvarima. ivio bih u smradu. Eto kako bi stvari
stajale. Morao bih iskopati stari bunar jer krave ne bi htjele piti vodu iz
potoka punog krvi i svinjskih crijeva.
Istina. Ali ivio bih, umjesto da samo ivotarim, Arlette bi ivjela sa
mnom, a Henry ne bi bio naduren, izmuen i teak djeak u kakvog se
pretvorio. Djeak koji je doveo u grdnu nepriliku djevojku koja mu je
prijateljica od djetinjstva.
"Pa, to eli uiniti?" upitao sam. "Sumnjam da si doao ovamo bez
ikakve ideje."
Harlan kao da me nije uo. Gledao je u daljinu, preko polja, prema
onom mjestu na obzoru gdje se nalazio njegov silos. Lice mu je bilo
smrknuto i tuno, ali ja sam doao predaleko i napisao previe toga da
bih lagao; taj me izraz lica nije previe ganuo. Godina 1922. bila mi je
najgora u ivotu, u njoj sam se pretvorio u ovjeka kojeg vie nisam
mogao prepoznati, a Harlan Cotterie bio je samo jo jedan gubitnik na

kamenitom i jadnom potezu ceste.

"Shan je bistra djevojka", rekao je. "Njezina profesorica, gospoa
MacReady, tvrdi da je Shan najpametnija uenica koju je imala u cijeloj
svojoj karijeri, a njezina se karijera pretee unatrag gotovo 40 godina.
Dobro joj ide engleski, a matematika jo i bolje, a gospoa MacReady
kae da je to kod djevojaka rijetkost. Ona zna i trigonomiju, Wilfe, jesi li
to znao? ak ni gospoa MacReady ne zna trigonomiju."
Ne, nisam to znao, ali znao sam ispravan oblik te rijei. Meutim,
smatrao sam da ovo nije pravi trenutak da ispravljam svog susjeda.
"Sallie ju je eljela poslati u uiteljsku kolu u Omahi. Oni od 1918.
primaju i djevojke, premda dosad nijedna djevojka nije diplomirala."
Pogledao me je s mjeavinom gaenja i neprijateljstva, to sam teko
podnio. "Djevojke se uvijek ele udati, zna. I raati djecu. Ulaniti se u
Istonu zvijezdu i istiti vraji pod."
Uzdahnuo je.
"Ona bi mogla biti prva. Ima vjetine i ima pamet. Ti si to znao, zar
ne?"
Ne, ja to zapravo nisam znao. Jednostavno sam pretpostavio a sada
znam da je to bila samo jedna od mojih mnogih pogrenih pretpostavki
da je Shannon stvorena da bude farmerska ena, nita vie od toga.
"Ona bi moda ak mogla biti uiteljica u koledu. Namjeravali smo je
poslati u tu kolu im navri 17 godina."
Misli rei, Sallie ju je namjeravala poslati, pomislio sam. Tebi takva
luda ideja nikad ne bi pala na tu tvoju farmersku pamet.
"Shan je to bila spremna uiniti, stavljali smo novac na stranu za to.
Sve smo ve dogovorili." Okrenuo se da me pogleda, zauo sam da mu
kripe tetive u vratu. "A to jo uvijek vrijedi. Ali prvo e gotovo odmah
otii u Svetu Euzebiju, djevojaki katoliki dom u Omahi. Ona to jo ne
zna, ali tako e biti. Sallie je razmatrala mogunost da je poaljemo u
Deland k Sallienoj sestri ili mojoj strini i stricu u Lyme Bisku, ali ja ne
vjerujem da e ijedan od tih ljudi uiniti ono to smo odluili. A ni
djevojka koja napravi ovakav problem ne zasluuje da je poaljemo
ljudima koje poznaje i voli."
"Pa to si onda odluio, Harl? Osim da poalje ker u neku vrstu... to
ja znam... sirotita?"

To ga je razljutilo. "Nije to sirotite. To je isto i zdravo mjesto u

kojem se mnogo radi. Tako su mi rekli. Bio sam na poti i svi izvjetaji
koje sam dobio bili su dobri. Obavljat e razne poslove, pohaat e
nastavu, a za etiri mjeseca rodit e bebu. A kad se to dogodi, dat emo
dijete na usvajanje. Za to e se pobrinuti sestre u Svetoj Euzebiji. Zatim
se moe vratiti kui, a onda e za godinu i pol dana otii u tu uiteljsku
kolu, ba kao to Sallie eli. I ja, dakako. Sallie i ja."
"A kakva je moja uloga u svemu tome? Pretpostavljam da si mi
namijenio neku ulogu."
"Pokuava li izigravati pametnjakovia, Wilfe? Znam da si imao
teku godinu, ali ipak ne bih mogao podnijeti da se pravi pametan."
"Ne pokuavam izigravati pametnjakovia, ali mora shvatiti da nisi
samo ti ljut i osramoen. Samo mi reci to eli pa moda moemo ostati
prijatelji."
Neobino hladan smijeak s kojim je doekao moje rijei samo trzaj
usana i kratko pojavljivanje jamica u kutovima usta rekao mi je kako
male nade gaji u takvu mogunost.
"Znam da nisi bogat, ali ipak e se morati isprsiti i preuzeti svoj dio
odgovornosti. Vrijeme to e Shan ga provesti u domu sestre to zovu
predporoajnom skrbi stajat e me 300 dolara. Kad sam telefonom
razgovarao sa sestrom Camillom, ona je to nazvala donacijom, ali ja
znam to je honorar."
"Ako me eli zamoliti da podijelim trokove..."
"Znam da ne moe namaknuti 150 dolara, ali bolje ti je da nabavi 75,
jer toliko e stajati tutor koji e joj pomoi da ne zaostane u gradivu."
"Ne mogu to uiniti. Arlette mi je sve uzela kad je otila." Ali u tom
trenutku prvi sam se put zapitao je li ona moda stavila neto novca na
stranu. Cijela pria o tome kako je uzela 200 dolara kad je pobjegla bila je
ista izmiljotina, ali u ovoj bi mi situaciji pomogao ak i sitni. Napravio
sam biljeku u glavi da provjerim u kuhinjskim ormariima i limenkama.
"Uzmi jo jedan kratkoroni kredit u banci", predloio mi je Harlan.
"uo sam da si onaj posljednji ve vratio."
Pa naravno da je on to uo. Takve stvari trebale bi biti povjerljive, ali
ljudi poput Harlana Cotterieja imaju duge ui. Obuzeo me svje val
antipatije prema njemu. Pa to ako mi je posudio svoj kombajn i naplatio
mi koritenje samo 20 dolara? Traio je toliko, a i vie, kao da njegova

dragocjena ki nije rairila noge i rekla doi i oslikaj zidove.

"Imao sam novac od etve da to isplatim", odgovorio sam. "Sada ga
vie nemam. Imam zemlju i kuu, i to je uglavnom sve."
"Ve e ti nai nain", odvratio je. "Stavi kuu pod hipoteku, ako ne
moe nita drugo. Tvoj udio iznosi 75 dolara, a kad to usporedi s
mogunou da tvoj deko mijenja pelene u dobi od 15 godina, mislim da
se jeftino izvukao."
Ustao je, a ja sam ustao za njim. "A ako ne naem nain? to onda,
Harl? Poslat e erifa?"
S prezirom je svinuo usne, to je moju antipatiju prema njemu
pretvorilo u mrnju. To se dogodilo u hipu, a ja tu mrnju osjeam jo i
danas, kad mi je toliko drugih osjeaja isparilo iz srca. "Nikad se ne bih
obratio policiji u ovakvoj situaciji. Ali ako ne preuzme svoj dio
odgovornosti, ti i ja smo svrili." Zmirnuo je prema sve manjoj dnevnoj
svjetlosti. "Sad idem. Moram, ako se mislim vratiti prije mraka. Tih 75
dolara nee mi zatrebati jo nekoliko tjedana pa ima toliko vremena. I
neu te gnjaviti da mi ih da. Ako nee, nee. Samo mi nemoj priati da
ne moe, jer znam da moe. Trebao si dopustiti svojoj eni da proda
onu zemlju Farringtonu, Wilfe. Da si to uinio, ona bi jo uvijek bila ovdje,
a ti bi imao neto novca u rezervi. A moja ki moda ne bi bila u drugom
stanju."
U mati sam ga gurnuo s trijema i skoio na njegov tvrdi okrugli trbuh
s oba stopala kad je pokuao ustati. A zatim sam uzeo runu kosu iz staje
i zabio mu je u oko. U stvarnosti, ustao sam s jednom rukom na ogradi
trijema i gledao ga kako klopara niza stube.
"eli li porazgovarati s Henryjem?" upitao sam. "On se zbog svega
ovoga osjea isto tako loe kao i ja."
Harlan nije usporio korak. "Bila je ista, a tvoj ju je deko uprljao. Kad
bi ga ti pozvao ovamo, moda bih ga udario. Moda se ne bih mogao
obuzdati."
Zapitao sam se je li to tono. Henry je bio sve vii, bio je snaan, a to
je moda najvanije, za razliku od Harlana, znao je dvije-tri stvari o
ubojstvima.
Harlan nije morao svoj Nash pokrenuti ruicom, nego samo pritiskom
na dugme. Biti imuan lijepo je na sve mogue naine. "Treba mi 75
dolara da obavim taj posao", doviknuo mi je nadjaavi praskanje i

brenanje motora, a zatim se odvezao oko mesarskog panja aljui

Georgea i njegovu svitu u bijeg te krenuo natrag na svoju farmu s
generatorom i unutranjim vodovodom.
Kad sam se okrenuo, Henry je stajao pokraj mene, blijedout i bijesan.
"Ne mogu je oni samo tako poslati odavde."
Dakle, prislukivao je. Ne mogu rei da me to iznenadilo. "Mogu i
hoe", odgovorio sam. "A ako pokua neto glupo ili neposluno, samo
e pogorati ionako lou situaciju."
"Mogli bismo pobjei. Ne bi nas uhvatili. Ako smo se nas dvojica
izvukli s... s onim to smo uinili... onda valjda i ja mogu pobjei sa
svojom dragom u Colorado."
"Ne bi ti uspjelo", odvratio sam, "zato to nema novac. Harlan kae
da se novcem sve moe srediti. A evo to ja kaem: kad nema novac, to
ti pokvari sve. Ja to znam, a i Shannon e to uskoro doznati. Ona se sada
mora brinuti za bebu..."
"Ne ako je natjeraju da dade bebu na usvojenje!"
"To ne mijenja osjeaje ene s bebom u trbuhu. Beba ih uini
mudrima na naine koje mukarci ne mogu shvatiti. Ja nisam izgubio
potovanje za vas dvoje samo zato to e ona roditi niste vi prvi, a
neete biti ni posljednji pa ak i ako je onaj uobraenko vjerovao da e
Shannon onu stvar meu nogama upotrebljavati samo u zahodu. Ali ako
od djevojke u petom mjesecu trudnoe zatrai da pobjegne s tobom... a
ona se sloi... u tom sluaju izgubit u potovanje za oboje."
"to ti zna?" upitao me s beskrajnim prezirom. "Ti ne moe ni
grkljan prerezati, a da ne napravi straan nered."
Ostao sam bez rijei. On je to vidio i ostavio me u tom stanju.
Henry je sutradan bez rasprave otiao u kolu, iako je znao da njegova
draga vie nije ondje. Vjerojatno zato to sam mu dopustio da uzme
kamion. Kad mu je vonja jo nova stvar, svaki e se djeak okoristiti bilo
kakvom isprikom da vozi kamion. Ali naravno, novosti izblijede. Izblijede
sa svega, na to obino ne treba dugo ekati. A ono to ostane najee je
sivo i otrcano. Poput takorova krzna.
Kad se Henry odvezao, ja sam otiao u kuhinju. Isipao sam eer,
brano i sol iz limenki i pretraio ih. Nita nisam naao. Otiao sam u

spavau sobu i prekopao Arlettinu odjeu. Opet nita. Pogledao sam joj
cipele i nita nisam naao. Ali svaki put kad nita nisam naao, bio sam
sve sigurniji da ipak postoji neto.
ekali su me poslovi u vrtu, ali umjesto da ih obavim, otiao sam do
starog bunara u dvoritu iza staje. Sada je na njemu rastao korov:
vlasasto proso i mrava jesenska zlatnica. Elphis je bila dolje, a i Arlette. S
licem zavrnutim u stranu. S klaunovskim cerekom. S mreicom za kosu.
"Gdje je novac, kujo seoska?" upitao sam je. "Kamo si ga sakrila?"
Pokuao sam isprazniti duh, onako kako mi je otac savjetovao da
inim kad god bih izgubio neki komad alata ili jednu od svojih
malobrojnih dragocjenih knjiga. Nakon nekog vremena vratio sam se u
kuu i otiao u spavau sobu da pogledam u ormar. Na gornjoj polici
leale su dvije kutije za eire. U prvoj kutiji nisam naao nita osim
eira bijelog eira koji je Arlette nosila u crkvu (kad god se potrudila
da ode, to je bilo jedanput na mjesec). U drugoj kutiji bio je crveni eir
koji joj nikad nisam vidio na glavi. Izgledao mi je kao eir neke drolje.
Naao sam dvije novanice od 20 dolara utaknute u unutarnju traku od
satena, preklopljene u sitne kvadratie ne vee od tableta. Kaem vam
sada, dok sjedim u ovoj jeftinoj hotelskoj sobi i sluam takore kako
trkaraju i skakuu u zidovima (da, moji su stari prijatelji ovdje), da su
mi te dvije novanice zapeatile sudbinu.
Jer one nisu bile dovoljne. To vam je jasno, zar ne? Naravno da vam je
jasno. ovjek ne mora biti strunjak za trigonomiju kako bi znao da na 40
dolara mora dodati jo 35 da bi dobio 75. to ne zvui kao velika svota,
zar ne? Ali u ono ste vrijeme za 35 dolara mogli kupiti namirnice za dva
mjeseca ili dobru rabljenu ormu u kovanici Larsa Olsena. Mogli ste
kupiti kartu za vlak sve do Sacramenta... a ja katkad poelim da sam
upravo to i uinio.
35.
A katkad, kad nou leim u krevetu, doista mogu vidjeti tu brojku.
Bljeti crvenom bojom, poput upozorenja da ne prelazite prugu jer
nailazi vlak. Ja sam je ipak pokuao prijei, a vlak me pregazio. Ako u
svakome od nas ivi spletkar, u svakome ivi i luak. A za onih noi kad
mi ta bljeskava brojka ne doputa da zaspim, luak u meni uvjerava me

da je sve to bila zavjera: da su se Cotterie, Stoppenhauser i onaj

Farringtonov nadriodvjetnik udruili protiv mene. Dakako, znam da to
nije tono (barem na dnevnoj svjetlosti). Cotterie i gospodin odvjetnik
Lester moda su poslije i porazgovarali sa Stoppenhauserom nakon to
sam ja uinio ono to sam uinio ali to je isprva zacijelo bio samo
neduan razgovor; Stoppenhauser mi je zapravo pokuao pomoi... a
dakako, i sklopiti malo posla za Home Bank & Trust. Ali kad su Harlan ili
Lester ili obojica zajedno ugledali priliku, iskoristili su je. I tako je
spletkar upao u spletku: kako vam se to svia? Ali tada mi je jedva jo bilo
stalo, jer tada sam ve bio izgubio sina. A znate li koga zapravo za to
krivim?
Krivim Arlette.
Da.
Jer ona je ostavila te dvije novanice od dvadeset dolara u svom
crvenom kurvinskom eiru znajui da u ih ja nai. A shvaate li kako je
vraki lukava bila? Jer nije me pokopalo tih 40 dolara, nego razlika
izmeu te svote i one koju je Cotterie traio za tutora svoje trudne keri,
kako bi ona mogla uiti latinski i nastaviti sa svojom trigonomijom.
35, 35, 35.
Cijeli preostali dio tjedna razmiljao sam o svoti koju je Harlan traio
za tutora, a i preko vikenda. Katkad bih izvukao te dvije novanice bio
sam ih rasklopio, ali pregibi su ipak ostali i stao ih prouavati. U
nedjelju naveer donio sam odluku. Rekao sam Henryju neka se u
ponedjeljak odveze u kolu Modelom T, jer ja moram otii do banke u
Hemingford Homeu i zamoliti gospodina Stoppenhausera da mi odobri
kratkoroni zajam. Mali zajam. Samo 35 dolara.
"Zato?" Henry je sjedio na prozorskoj dasci i mrzovoljno gledao sve
mranije zapadno polje.
Odgovorio sam mu oekujui da u time izazvati jo jednu prepirku o
Shannon, a to sam na neki nain i elio. Henry nije spomenuo Shan cijeli
tjedan, ali ja sam znao da je otila. To mi je rekao Mert Donovan kad je
svratio da posudi vreu kukuruznih sjemenki. "Otila je u neku otmjenu
kolu u Omahi", rekao mi je. "Pa, neka joj je sa sreom, tako ja mislim. Ako
ene ele pravo glasa, bolje im je da neto i naue. Iako," dodao je nakon

trenutka razmiljanja, "moja cura ini to joj ja kaem. Bolje joj je tako
ako zna to je dobro za nju."
Ako sam ja znao da je Shannon otila, onda je to sigurno znao i Henry,
a on je to vjerojatno doznao prije mene aci vole ogovarati. Ali nita mi
nije rekao. Pretpostavljam da sam mu htio pruiti priliku da izbaci iz
sebe svu bol i optube. To nee biti lijep prizor, ali na dulji rok moglo bi
mu koristiti. ovjek ne smije dopustiti da mu se ozljeda na elu ili na
mozgu upali. Ako nita ne poduzme, infekcija e se vjerojatno proiriti.
Ali uvi novosti, on je samo progunao pa sam odluio da ga malo
podrobnije ispipam.
"Ti i ja podijelit emo otplatu", rekao sam mu. "Ako vratimo zajam do
Boia, vjerojatno nee iznositi vie od 38 dolara. To je 19 dolara po
svakome. Tvoj dio uzet u ti iz nadnice za posao."
Mislio sam da e to sigurno izazvati provalu bijesa... ali on je samo jo
jedanput kratko i mrzovoljno progunao. Nije se ak bunio ni protiv toga
to mora uzeti Model T u kolu, iako mi je bio rekao da mu se druga djeca
rugaju i da taj auto zovu "Hankovim razbijaem stranjica".
"Sine?"
"to je?"
"Jesi li dobro?"
Okrenuo mi se i nasmijeio ili su mu se barem usne svinule. "Dobro
sam. elim ti sreu sutra u banci, tata. A sad idem u krevet."
Kad je ustao, rekao sam mu: "Hoe li mi dati pusu?"
Poljubio me u obraz. Bio je to posljednji poljubac koji mi je dao.
Odvezao se T-om u kolu, a ja sam otiao kamionom u Hemingford
Home. Gospodin Stoppenhauser primio me u svom uredu nakon samo
pet minuta ekanja. Objasnio sam mu to mi treba, ali nisam htio rei
zato pa sam naveo samo osobne razloge. Smatrao sam da takva triava
svota ne zahtijeva velika objanjenja i imao sam pravo. Ali kad sam
zavrio, Stoppenhauser je sklopio ruke na kartonskoj podlozi koja je
prekrivala stol i pogledao me gotovo oinskom strogou. Otkucaji
zidnog sata u kutu mjerili su siune krike tiine. Na ulici mnogo
bunijoj zaulo se brenanje motora. Zatim je prestalo pa je nastala
tiina, a onda je zabrenao drugi motor. Je li se to moj sin dovezao

Modelom T, a onda mi ukrao kamion? Nema naina da to sa sigurnou

ustanovim, ali vjerujem da je to bio on.
"Wilfe," rekao mi je gospodin Stoppenhauser, "imao si malo vremena
da se oporavi od toga na koji te nain ena napustila oprosti to
nainjem tu bolnu temu, ali to mi se ini vanim, a osim toga, ured u
banci pomalo je nalik na sveenikovu ispovjedaonicu pa u ti ovo rei
kao nizozemski ujak. to je prikladno, jer su mi odande majka i otac."
Tu sam alu ve uo pretpostavljam da ju je ula veina posjetitelja
ovog ureda pa sam je nagradio smijekom potovanja koji je i
namjeravala izazvati.
"Hoe li ti Home Bank & Trust pozajmiti novac? Jasna stvar. U
iskuenju sam da ti posudim novac iz vlastita depa, ali ja nikad sa
sobom ne nosim vie gotovine no to mi je potrebno da platim ruak u
Splendid Dineru i ienje cipela u brijanici. Previe novca u depu
predstavlja stalno iskuenje, ak i za starog lisca poput mene, a osim
toga, posao je posao. Ali!" Podigao je prst. "Tebi ne treba 35 dolara."
"Naalost, treba mi." Zapitao sam se zna li on zato. Moda zna; doista
je stari lisac. Ali i Harl Cotterie stari je lisac, a Harl je te jeseni bio
osramoeni stari lisac.
"Ne, ne treba. Tebi treba 750 dolara, to je svota koja ti treba, a mogao
bi je dobiti jo danas. A onda je moe staviti na svoj bankovni raun ili
izai iz banke s novcem u depu, meni je to svejedno. Ti si isplatio
hipoteku na kuu prije tri godine. Kua ti je neoptereena i ista. Tako da
nema razloga da ne uzme jo jednu hipoteku. To se stalno radi, mome, i
to rade najbolji ljudi. Nego to!"
"Zahvaljujem vam od srca, gospodine Stoppenhauser, ali mislim da mi
to ne bi bilo pametno. Ona mi je hipoteka visjela nad glavom kao tmuran
oblak sve dok je nisam otplatio i..."
"Wilfe, upravo je u tome tos!" Ponovno je podigao prst i zanjihao
njime naprijed-natrag, poput klatna zidnog sata. "Upravo je u tome
prekrasan tos! Tipovi koji stave kuu pod hipoteku i onda misle da im je
ivot nalik na sunani dan naposljetku ne uspiju vratiti dug i izgube
vrijednu imovinu! A tipovi poput tebe, koji nose papir iz banke kao take
pune kamenja za mranog dana, to su tipovi koji na kraju uvijek vrate
zajam! Ne misli mi valjda tvrditi da ne bi elio nita poboljati?

Popraviti krov? Kupiti jo koju kravu?" Dobacio mi je lukav i nestaan

pogled. "Moda ak uvesti vodovod u kuu, kao tvoj prvi susjed? Takve
stvari isplauju se same od sebe, zna. Naposljetku bi mogao napraviti
poboljanja koja bi daleko premaila cijenu hipoteke. Vrijednost za
novac, Wilfe! Vrijednost za novac!"
Razmislio sam i napokon rekao: "U velikom sam iskuenju, gospodine
Stoppenhauser. Neu vam lagati..."
"Za to nema potrebe. Bankarev ured, sveenikova ispovjedaonica
razlika je vrlo mala. Najbolji ljudi ovog okruga sjedili su na tom stolcu,
Wilfe. Najbolji od najboljih."
"Ali ja sam doao samo po kratkoroni zajam koji ste mi vi ljubazno
odobrili. O ovom novom prijedlogu moram malo razmisliti." Uto mi je
sinula nova i neobino ugodna ideja. "A morao bih o tome porazgovarati
sa svojim sinom Henryjem ili Hankom, kako sada voli da ga se
oslovljava. On ulazi u godine kad se s njim treba posavjetovati, jer sve to
imam jednog e dana pripasti njemu."
"Razumijem te, potpuno te razumijem. Ali vjeruj mi, to bi ti bio pravi
potez." Ustao je i pruio mi ruku pa sam i ja ustao i stegnuo je.
"Doao si ovamo kupiti ribu, Wilfe, a ja ti nudim ribiki tap. To je
mnogo bolji posao."
"Hvala vam." A izlazei iz banke, pomislio sam: Porazgovarat u o
tome sa svojim sinom. Bila je to dobra misao. Ugrijala mi je srce, koje je
mjesecima bilo hladno.
Ljudski je duh udna stvar, zar ne? Bio sam zaokupljen
samoinicijativnom ponudom gospodina Stoppenhausera da uzmem
hipoteku pa nisam niti primijetio da je vozilo kojim sam se dovezao
zamijenjeno vozilom kojim se Henry odvezao u kolu. Nisam siguran da
bih to odmah primijetio ak i da su mi na pameti bile manje vane stvari.
Na kraju krajeva, oba sam vozila dobro znao, oba su pripadala meni.
Shvatio sam to se dogodilo tek kad sam se sagnuo da uzmem ruicu i
ugledao preklopljen list papira pod komadom kamena na vozaevu
sjedalu.
Naas sam se ukipio, napola u T-u, a napola vani, oslanjajui se
jednom rukom o bonu stranu vozila, a drugom poseui pod sjedalo

ispod kojeg smo drali ruicu. Pretpostavljam da mi je bilo jasno zato je

Henry otiao iz kole i zamijenio vozila i prije no to sam ispod
improviziranog draa izvukao papir s njegovom porukom i rasklopio ga.
Jer kamion je prikladniji za dulja putovanja. Primjerice, za putovanje u
Omahu.
Tata,
Ja sam uzeo kamion. A ti ve vjerojatno zna kamo
namjeravam otii. Nemoj me pokuati zaustaviti. Znam da bi ti
mogao poslati erifa Jonesa da me dovede natrag, ali ako to uini,
ja u sve priznati. Ti moda misli da u se predomisliti jer sam
"samo dijete", ALI NEU: bez Shan, nije mi stalo ni do ega. Ja te
volim, tata, premda ne znam zato, jer sve to smo uinili donijelo
mi je samo jad.
Voli te tvoj sin,
Henry "Hank" James
Odvezao sam se natrag na farmu kao omamljen. Mislim da su mi neki
ljudi usput domahnuli mislim da mi je domahnula ak i Sallie Cotterie,
koja je stajala za tandom s povrem uz cestu a ja sam im vjerojatno
odmahnuo, premda se toga uope ne sjeam. Prvi put otkako je erif
Jones doao na nau farmu da nam postavi svoja vesela i naizgled
neduna pitanja i da sve pogleda svojim hladnim i znatieljnim oima,
elektrina stolica inila mi se realnom mogunou, toliko realnom da
sam gotovo osjeao metalne kope na koi dok mi privruju kone
remene na zapea i nadlaktice.
Uhvatit e ga, drao ja jezik za zubima ili ne. To mi se inilo
neizbjenim. Nije imao novca, ak ni est centa da napuni spremnik za
gorivo, pa e morati nastaviti pjeice mnogo prije no to doe do
Elkhorna. Ako uspije ukrasti malo goriva, uhvatit e ga kad se priblii
onom domu u kojem se Shannon sada nalazi (Henry je pretpostavljao da
je ona zatoena; u njegovoj nezreloj glavi nikad se nije pojavila ideja da je
ona moda dragovoljno otila). Harlan je sigurno dao Henryjev opis
voditeljici doma sestri Camilli. Pa ak i ako on nije razmotrio
mogunost da povrijeeni seljai osvane na mjestu gdje mu je zatoena

draga, sestra Camilla sigurno je to uinila. Ona je u svom poslu zacijelo

ve susretala povrijeene seljaie.
Ja sam se nadao da, kad ga uhvate, Henry nee progovoriti sve dok ne
shvati da su ga u zamku uhvatile vlastite budalaste romantine
predodbe, a ne moje mijeanje. Nadati se da e jedan tinejder doi k
sebi isto je kao kladiti se na autsajdera u konjskoj utrci, ali to mi je
drugo preostalo?
Kad sam se dovezao u dvorite, pala mi je na pamet luda zamisao: da
ostavim T da radi, spakiram torbu i krenem u Colorado, ali ta me ideja
nije drala ni dvije sekunde. Imao sam dovoljno novca 75 dolara, da
budem toan ali T bi otkazao mnogo prije no to bih preao dravnu
granicu kod Julesburga. Ali to nije bila vana stvar; da je bila, mogao sam
se odvesti do Lincolna, a onda zamijeniti T i 60 dolara za pouzdan auto.
Ne, rije je bila o mjestu. O domu. O mom domu. Ubio sam vlastitu enu
da ga zadrim pa ga neu sad napustiti zato to je moj aavi i nezreli
ortak utuvio sebi u glavu da krene u romantinu potragu. Ako napustim
farmu, neu krenuti u Colorado, nego u dravni zatvor. A onamo e me
odvui u lancima.
To je bilo u ponedjeljak. U utorak i srijedu nije bilo novosti. erif Jones
nije mi doao rei da su uhvatili Henryja dok je stopirao na autoputu
Lincoln-Omaha, a ni Harl Cotterie nije mi doao rei (to bi on uinio s
puritanskim zadovoljstvom, bez sumnje) da je policija iz Omahe uhitila
Henryja na zahtjev sestre Camille i da on trenutano sjedi u uzi i pria
sulude prie o noevima, bunarima i platnenim vreama. Na farmi je
vladao mir. Ja sam u vrtu nabrao povre za smonicu, popravio ogradu,
pomuzao krave i nahranio kokoi a sve sam to obavio u omami. Jednim
dijelom, i to ne malim, vjerovao sam da je sve ovo dugaak i grozno
kompliciran san iz kojeg u se ubrzo probuditi i zauti Arlette kako hre
pokraj mene i Henryja kako cijepa drva za jutarnju vatru.
A onda je, u etvrtak, u svom Modelu T svratila gospoa MacReady
simpatina i punana udovica koja je u hemingfordskoj koli predavala
ope predmete da me pita je li Henry dobro. "iri se... iri se crijevna
zaraza", rekla mi je, "pa sam se pitala je li se i on zarazio. Prilino je naglo
otiao iz kole."

"Nema sumnje, Henry se zarazio", odgovorio sam. "Ali on se nije

zarazio crijevnim, nego ljubavnim virusom. Pobjegao je, gospoo
MacReady." Neoekivano su mi na oi navrle gorke i vrele suze pa sam
izvukao rupi iz prednjeg depa kombinezona, ali nekoliko mi je suza
pobjeglo niz obraze prije no to sam ih stigao obrisati.
Kad mi se vid opet razbistrio, vidio sam da je gospoa MacReady, koja
je eljela dobro svakom djetetu, ak i onima koji su je gnjavili, i sama na
rubu suza. Zacijelo je cijelo vrijeme znala od kakvog virusa Henry boluje.
"Vratit e se on, gospodine James. Ne bojte se. Ja sam ve viala takve
stvari, a oekujem da u ih vidjeti jo jedanput ili dvaput prije no to
odem u mirovinu, premda taj trenutak vie nije tako daleko." Spustila je
glas, kao da se boji da su pijetao George ili neka od kokoi iz njegova
pernatog harema moda pijuni. "Morate se uvati njezina oca. On je
teak i nepopustljiv ovjek. Nije lo, ali je teak."
"Znam", odvratio sam. "A pretpostavljam da znate gdje mu se ki sada
nalazi."
Oborila je pogled, to je bio dovoljan odgovor.
"Hvala vam to ste doli, gospoo MacReady. Mogu li vas zamoliti da
ovo zadrite za sebe?"
"Naravno... ali djeca ve apuu."
Da. Tako to ide.
"Imate li telefon, gospodine James?" Osvrnula se oko sebe traei
pogledom telefonske ice. "Vidim da nemate. Nije vano. Ako togod
ujem, doi u vam rei."
"Mislite rei, ako togod ujete prije Harlana Cotterieja i erifa
Jonesa."
"Bog e se pobrinuti za vaeg sina. A i za Shannon. Znate, oni su doista
bili sladak par; svi su to govorili. Katkad voe prerano dozri pa ga ubije
mraz. Ba alosno. Vrlo, vrlo alosno."
Stegnula mi je ruku vrsto poput mukarca i odvezla se u onoj
svojoj krntiji. Mislim da nije niti primijetila da je na kraju razgovora o
Shannon i mom sinu govorila u prolom vremenu.
U petak se erif Jones dovezao u svom automobilu sa zlatnom
zvijezdom na vratima. Ali nije doao sam. Slijedio ga je moj kamion. Srce

mi je poskoilo u grudima kad sam ga ugledao, a onda je opet potonulo

kad sam shvatio tko sjedi za volanom: bio je to Lars Olsen.
Pokuao sam mirno priekati da Jones izvede svoj ritual dolaska:
dizanje pojasa, brisanje ela (premda je dan bio svje i oblaan), zagladivanje kose. Ali nisam mogao. "Je li Henry dobro? Jeste li ga pronali?"
"Ne, nismo, ne mogu rei da jesmo." Zakoraio je na stube trijema.
"Kamion je pronaao jedan voza kombajna istono od Lyme Biske, ali
djeaku nije bilo ni traga. Moda bismo vie znali o njegovu duevnom
stanju da ste nas obavijestili im je pobjegao, je li?"
"Nadao sam se da e se sam vratiti", tupo sam odvratio. "Otiao je u
Omahu. Ne znam koliko vi znate, erife..."
Lars Olsen priao je i naulio ui. "Vrati se u auto, Olsen", rekao mu je
Jones. "Ovo je privatan razgovor."
Lars je bio krotka dua, povukao se brzo i bez oklijevanja. Jones se
opet okrenuo meni. Nije bio ni priblino onako vedar kao za prethodna
posjeta, a nije vie glumio ni eprtlju.
"Ve znam dovoljno, je li? Da je va deko ostavio ker Harla
Cotterieja u drugom stanju i da je vjerojatno odjurio u Omahu. A kad je
shvatio da mu je spremnik gotovo prazan, odvezao je kamion u polje s
visokom travom. To je bilo pametno. Je li on tu pamet naslijedio od vas?
Ili od Arlette?"
Nisam mu odgovorio, ali njegove rijei dale su mi ideju. Sitnu ideju, ali
ideju koja bi mi mogla dobro doi.
"Na jednoj smo mu stvari zahvalni", rekao je Jones. "A ta e ga stvar
moda i spasiti da ne ode u zatvor. Iupao je svu travu ispod kamiona
prije no to je krenuo svojim veselim putem. Da je ispuna cijev ne zapali,
znate. Ako izazovete veliki prerijski poar koji spali nekoliko tisua
jutara, porota moda postane malo osjetljiva, ne mislite? ak i ako krivac
ima samo petnaestak godina."
"Pa, budui da se to nije dogodilo, erife Henry je ispravno postupio
zato onda razgovaramo o tome?" Dakako, znao sam odgovor. Moda
erif Jones ne daje ni piljiva boba za tipove poput odvjetnika Andrewa
Lestera, ali on je Harlov dobar prijatelj. Obojica su lanovi
novoosnovanih Elks Lodge, a Harl ne trpi moga sina.
"Malo ste nervozni, je li?" Ponovno je obrisao elo, a onda vratio

Stetson na glavu. "Pa, da je rije o mom sinu, moda bih i ja bio osjetljiv. A
znate to? Da mi je Henry sin, a Harl Cotterie susjed dobar susjed
moda bih otiao do njega i rekao mu: 'Hej, Harl! Zna to? Mislim da mi
je sin otiao vidjeti tvoju ker. Moda ne bi bilo loe da nekome kae
neka pripazi na njega?' Ali vi mu nita niste rekli, zar ne?"
Ideja koju mi je maloas dao izgledala mi je sve bolja i bolja, i gotovo
je doao trenutak da je upotrijebim.
"Henry se nije pojavio u tom domu u kojem se ona nalazi, zar ne?"
"Ne, jo nije, ali moda ga jo nije naao."
"Ja mislim da on nije otiao vidjeti Shannon", rekao sam.
"Nego zato? Imaju li u Omahi bolje sladolede? Jer je krenuo u tom
smjeru, to je sigurno."
"Ja mislim da je otiao potraiti majku. Mislim da mu se ona moda
javila."
To ga je zaustavilo na dobrih deset sekundi, dovoljno dugo da obrie
elo i zagladi kosu. Zatim je rekao: "Kako bi ona to uinila?"
"Moda mu je poslala pismo." Duan mjeovitom robom u
Hemingford Homeu ujedno je bio i potanski ured, kamo je ila sva
pota. "Moda su mu ga dali kad je svratio kupiti bombone ili vreicu
kikirikija, to on esto ini na povratku iz kole. Ne znam sigurno, erife,
kao to ne znam zato ste doli ovamo drei se kao da sam prekrio
zakon. Pa nisam je ja napumpao."
"Ne biste tako smjeli govoriti o jednoj dobroj djevojci!"
"Moda bih, a moda ne bih, ali ja sam bio jednako iznenaen kao i
Cotteriejevi, a moj je deko sada otiao. Oni barem znaju gdje im je ki."
Jo jedanput sam mu zaepio usta. Iz stranjeg depa izvukao je mali
notes i narkao neto u njega, a onda ga je vratio u dep i rekao:
"Meutim, vi ne znate sigurno je li se vaa ena javila vaem deku to
mi elite rei? Samo nagaate?"
"Znam da je esto govorio o svojoj majci nakon to je otila, ali onda je
prestao. A znam i to da se nije pojavio u onom domu kamo su Harlan i
njegova ena smjestili Shannon." A po tom pitanju bio sam jednako
iznenaen kao i erif Jones... ali strano zahvalan. "Ako zbrojite te dvije
stvari, to dobijete?"
"Ne znam", odgovorio je Jones mrtei se. "Doista ne znam. Mislio
sam da mi je sve jasno, ali nije mi prvi put da se varam, je li? Da, a nije ni

posljednji. 'Svi katkad pogrijeimo.' Tako kae Biblija. Ali Boe dragi,
djeca mogu oteati ivot. Ako vam se sin javi, Wilfrede, savjetovao bih
vam da mu kaete neka dovue svoje mravo dupe kui i neka se dri
podalje od Shannon Cotterie ako zna gdje se ona nalazi. Ona ga ne eli
vidjeti, to vam jamim. Sva srea da nije izazvao prerijski poar, a ne
moemo ga uhititi zato to je ocu ukrao kamion."
"Ne", mrko sam odvratio. "Nikad me ne biste uspjeli nagovoriti da ga
prijavim."
"Ali." Podigao je prst, to me podsjetilo na gospodina Stoppenhausera
u banci. "Prije tri dana u Lyme Biski ne tako daleko od mjesta gdje je
pronaen va kamion netko je opljakao duan mjeovitom robom i
benzinsku crpku na rubu grada. Znate, onu crpku koja na krovu ima sliku
djevojke s plavim eiriem? Ukrao je 23 dolara. Taj mi izvjetaj lei na
stolu. Bio je to mlad momak u kaubojskom odijelu, s rupcem preko usta i
kaubojskim eirom nabijenim na oi. Na blagajni je radila vlasnikova
majka, a pljaka joj je zaprijetio nekom vrstom alatke. Ona misli da je to
moda bila eljezna poluga ili uskija, ali tko zna? Ona ima gotovo 80
godina i napola je slijepa."
Sada je na mene doao red da ostanem bez rijei. Bio sam zapanjen.
"Henry je pobjegao ravno iz kole, erife", napokon sam rekao. "A ako me
sjeanje ne vara, tog je dana na sebi imao flanelsku koulju i hlae od
kord-samta. Nije ponio nita od svoje odjee, a ionako nema kaubojsku
odjeu, ako mislite na izme i te stvari. A ni kaubojski eir."
"Te je stvari mogao i ukrasti, zar ne?"
"Ako ne znate nita vie od onoga to ste mi ve rekli, bilo bi bolje da
prestanete. Znam da vam je Harlan prijatelj..."
"E pa to s ovim nema nikakve veze."
Ali imalo je i obojica smo to znali, ali nije bilo razloga da nastavljamo
razgovor o toj temi. Moda se mojih 80 jutara zemlje ne moe mjeriti s
Harlanovih 400, ali ja sam jo uvijek zemljoposjednik koji plaa porez pa
nisam namjeravao dopustiti da me se zastrauje galamom. To sam elio
rei, a erif Jones je to shvatio.
"Moj sin ne pljaka duane i ne prijeti enama. On se tako ne ponaa i
nije tako odgojen."
Barem nije do nedavno, apnuo mi je glas iznutra.
"Vjerojatno je to bio neki lutalica u potrazi za brzom zaradom", rekao

je Jones. "Ali smatrao sam da to moram spomenuti pa sam to i uinio. A

ne znamo to bi ljudi mogli rei, je li? Ljudi priaju. Svi priaju, je li? Rijei
su jeftine. to se mene tie, tema je zatvorena o onome to se dogaa u
Lyme Biski neka se brine njihov erif, to je moje geslo ali morate znati
da policija iz Omahe dri na oku dom u kojem se Shannon Cotterie nalazi.
U sluaju da se va sin pojavi, znate."
Zagladio je kosu na tjemenu i posljednji put vratio eir na glavu.
"Moda e se on sam vratiti bez posljedica pa sve moemo otpisati
kao, ne znam, lo dug."
"U redu. Samo ga nemojte nazivati loim sinom ako niste spremni
Shannon Cotterie nazvati loom keri."
Nato su mu se rairile nosnice, to je nagovjetavalo da mu se ta
primjedba nije osobito svidjela, ali nije mi odgovorio. "Ako se Henry vrati
i kae vam da je vidio majku, javite mi, hoete li?" rekao je "Ona se
slubeno vodi kao nestala osoba. to je glupo, znam, ali zakon je zakon."
"Dakako, javit u vam."
Klimnuo je glavom i vratio se do svog auta. Lars je sjedio za volanom
pa ga je otjerao na susjedno sjedalo erif je bio tip ovjeka koji voli sam
voziti. Razmislio sam o mladiu koji je opljakao onaj duan i rekao sebi
da Henry nikad ne bi uinio takvo to, a ak i ako je bio prisiljen na to, ne
bi bio dovoljno lukav da odjene odjeu koju je ukrao iz neije staje ili
radnike spavaonice. Ali Henry se sada promijenio, a ubojice se naue
lukavosti, zar ne? To je vjetina koja pomae preivljavanju. Pomislio
sam da moda...
Ali ne. Neu to tako rei. To je previe slabo. Ovo je moje priznanje,
moje posljednje rijei o svemu, a ako ne mogu rei istinu, cijelu istinu i
nita drugo nego istinu, kakva korist od toga? Kakva korist od iega?
To je bio on. Henry. U erifovim sam oima proitao da je on tu
pljaku pokraj ceste spomenuo samo zato to ja nisam htio puzati pred
njim onako kako je mislio da bih trebao, ali ja sam bio uvjeren u to.
Jer ja sam znao vie od erifa Jonesa. Nakon to pomognete svom ocu
da ubije vau majku, to je ukrasti novu odjeu i mahati eljeznom
polugom pred licem neke starice? Ne ba mnogo. A ako je to pokuao
jedanput, pokuat e opet, im potroi tih 23 dolara. Vjerojatno u Omahi.
A onda e ga uhvatiti pa e cijela stvar moda izai na vidjelo. To je

gotovo sigurno.
Popeo sam se na trijem, sjeo i zagnjurio lice u ruke.
Prolo je nekoliko dana. Ne znam koliko, samo znam da su bili kini.
Kad ujesen doe kia, poslovi na otvorenom moraju priekati, a ja nisam
imao ni dovoljno stoke ni dovoljno pomonih zgrada da ispunim vrijeme
poslovima u zatvorenom. Pokuao sam itati, ali rijei kao da se nisu
htjele povezati, premda bi s vremena na vrijeme pojedina rije skoila sa
stranice i kriknula. Umorstvo. Krivnja. Izdaja. Takve rijei.
Za dana sjedio bih na trijemu s knjigom u krilu, ogrnut kaputom od
ovje koe da se zatitim od vlage i hladnoe, gledajui kako voda kaplje
sa strehe. Nou bih leao budan do sitnih sati, sluajui kiu na krovu.
Zvualo je kao da neki plahi prsti kucaju elei ui. Proveo sam previe
vremena mislei na Arlette u bunaru s Elphis. Poeo sam zamiljati da je
jo... ne da je iva (bio sam pod stresom, ali nisam bio lud), nego nekako
svjesna. Da nekako prati dogaaje iz svog improviziranog groba, i to sa
zadovoljstvom.
Jesi li zadovoljan razvojem dogaaja, Wilfe? upitala bi me da moe (a u
mojoj je mati mogla). Je li bilo vrijedno toga? to kae?
Jedne veeri, otprilike tjedan dana nakon posjeta erifa Jonesa, dok
sam sjedio i pokuavao itati Kuu sa sedam zabata, Arlette mi se
priuljala s lea, ispruila mi ruku pokraj glave i kucnula me po hrptu
nosa jednim hladnim, vlanim prstom.
Ispustio sam knjigu na tepih u dnevnoj sobi, kriknuo i skoio na noge.
Kad sam to uinio, hladni vrh prsta spustio mi se do kuta usta. A onda me
opet dodirnuo, na tjemenu, na mjestu gdje mi se kosa prorijedila. Ovog
sam se puta nasmijao drhtavim i ljutitim smijehom i prignuo se da
pokupim knjigu. Kad sam to uinio, prst me dodirnuo po trei put, ovoga
puta po stranjem dijelu vrata, kao da mi moja mrtva ena govori: Jesam
li ti privukla panju, Wilfe? Koraknuo sam u stranu kako etvrti dodir ne
bi bio u oko i podigao pogled. Na stropu iznad glave pojavila se vlana
mrlja iz koje je kapalo. buka jo uvijek nije poela bubriti, ali ako kia ne
stane, poet e. Moda se ak raspukne i pone padati u komadima.

Prokinjavalo je iznad mjesta gdje sam obino itao. Naravno da je tako.

Ostali dio stropa dobro je izgledao, barem za sada.
Sjetio sam se kako mi je Stoppenhauser rekao: Ne misli mi valjda rei
da ne eli nita popraviti? Popraviti krov? I onog njegovog lukavog
pogleda. Kao da je znao. Kao da su on i Arlette to zajedno isplanirali.
Nemoj takvim mislima doputati da ti uu u glavu, rekao sam sebi. Ve
je dovoljno loe i to to stalno misli na nju kako sjedi u bunaru. Jesu li joj
crvi ve izrovali oi, pitam se? Jesu li kukci izjeli onaj njezin otri jezik ili ga
barem otupili?
Otiao sam do stola u drugom kutu sobe, uzeo bocu koja je ondje
stajala i natoio si veliku au smeeg viskija. Ruke su mi drhtale, ali ne
previe. Iskapio sam viski u dva gutljaja. Znao sam da bi loe zavrilo kad
bi mi prelo u naviku da tako pijem, ali ne dogaa se svake veeri da mu
osjeti kako mu njegova mrtva ena kucka po nosu. A od alkohola sam se
bolje osjeao. Pomagao mi je da se bolje kontroliram. Ne moram uzeti
hipoteku od 750 dolara da popravim krov. Kad kia prestane, mogu ga
pokrpati daicama. Ali to bi bio ruan popravak; od njega bi krov
izgledao, kako je moja majka obiavala rei, kao aka jada. A nije u tome
stvar. Popravak pukotine oduzeo bi mi dan ili dva. Trebao mi je posao
koji e me zaokupljati cijelu zimu. Teak rad istjerao bi mi iz glave misli o
Arlette na tronu od zemlje, o Arlette s mreicom za kosu od platnene
vree. Trebali su mi projekti za obnovu kue koji e me poslati u krevet
tako umornog da bih spavao cijelu no, a ne da leim u krevetu sluajui
kiu i pitam se je li Henry negdje vani na kii i kalje li moda od gripe.
Katkad je rad jedina prava stvar, jedini odgovor.
Sutradan sam se odvezao u grad kamionom i uinio neto to nikad
ne bih niti pomislio uiniti da nisam morao posuditi 35 dolara: uzeo sam
hipoteku na 750 dolara. Naposljetku svi upadnemo u klopke koje smo
sami postavili. Ja doista vjerujem u to. Na kraju svi padnemo u klopku.
Tog istog tjedna jedan je mladi s kaubojskim eirom na glavi uao u
zalagaonicu u ulici Dodge u Omahi i kupio poniklani pitolj kalibra .32.
Platio ga je s pet dolara koje mu je nedvojbeno dala, pod pritiskom, ona
poluslijepa starica koja je radila ispod znaka djevojke s plavim eiriem.
Sutradan je mladi koji je nosio sportsku kapu na glavi i crveni rubac

preko usta i nosa uao u poslovnicu Prve poljoprivredne banke u Omahi,

uperio pitolj u zgodnu mladu blagajnicu po imenu Rhonda Penmark i
zatraio sav novac iz kase. Dala mu je oko 200 dolara, uglavnom u
novanicama od po jedan dolar ili po pet potamnjelim novanicama
kakve farmeri nose zamotane u depovima kombinezona.
Kad je izlazio gurajui novac u hlae jednom rukom (oito nervozan,
jer je nekoliko novanica ispustio na pod), debeljukasti uvar
umirovljeni policajac rekao mu je: "Sinko, nije ti to pametno."
Mladi je zapucao u zrak. Nekoliko je ljudi kriknulo. "Ni vas ne bih
volio ustrijeliti," rekao je mladi ispod rupca, "ali hou ako budem
morao. Legnite pokraj stupa, gospodine, i ostanite leati ako znate to je
dobro za vas. Vani me eka prijatelj koji pazi na vrata."
Mladi je istrao van i odmah skinuo rubac s lica. uvar je priekao
minutu ili dvije, a zatim uzdignutih ruku izaao (nije nosio pitolj na
boku), u sluaju da onaj prijatelj doista postoji. Dakako, nije ga bilo. Hank
James nije imao prijatelja u Omahi, imao je samo jednu prijateljicu u
ijem je trbuhu raslo njegovo dijete.
Uzeo sam 200 dolara svoje hipoteke u gotovini, a ostatak novca
ostavio u banci gospodina Stoppenhausera. Otiao sam u kupovinu u
eljezariju, u skladite graevnog drva i u duan mjeovitom robom u
kojem je Henry mogao dobiti pismo svoje majke... da je ona jo uvijek bila
iva da ga napie. Odvezao sam se iz grada po kiici koja se pretvorila u
otru kiu kad sam stigao kui. Istovario sam drvo i crepove koje sam
kupio, nahranio i pomuzao krave, a zatim odloio hranu uglavnom suhe
stvari i osnovne namirnice kojih je gotovo ponestalo otkako Arlette vie
nije vodila glavnu rije u kuhinji. Kad sam obavio taj posao, pristavio sam
vodu na tednjak na drva da je zagrijem za kupku i svukao vlanu odjeu.
Izvukao sam sveanj novanica iz prednjeg desnog depa kombinezona,
izbrojao ga i ustanovio da mi je jo uvijek ostalo neto manje od 160
dolara. Zato sam uzeo toliko novca u gotovini? Zato to sam razmiljao
o drugim stvarima. A o kojim to tono stvarima, molit u lijepo? O Arlette
i Henryju. Tih sam kinih dana gotovo neprestance razmiljao o njima.
Znao sam da nije pametno drati tolik novac kod kue. Morat u se
vratiti u banku, gdje mogu zaraditi malo kamata (premda ni priblino

toliko koliko iznose kamate banke na zajam) dok ja budem razmiljao o

tome kako da ga najbolje iskoristim. Ali u meuvremenu bih ga morao
staviti na neko sigurno mjesto.
Sjetio sam se kutije s onim kurvinskim eirom. Arlette je tamo skrila
svoj novac, a on je ondje leao na sigurnom Bog zna koliko dugo.
U mom svenju bilo je previe novca da stane u traku pa sam pomislio
da ga stavim u sam eir. Ondje e ostati tek toliko dok ne naem neku
ispriku da se vratim u grad.
Otiao sam u spavau sobu potpuno gol i otvorio vrata ormara. Kutiju
s Arlettinim eirom za crkvu odgurnuo sam u stranu, a onda ispruio
ruku da dohvatim drugu kutiju. Bio sam je gurnuo na samo dno police i
morao sam se propeti na vrke prstiju da je dosegnem. Oko nje je bila
elastina traka. Uhvatio sam je prstom da je povuem i na trenutak sam
postao svjestan da je kutija preteka kao da se u njoj nalazi cigla, a ne
enski eir a onda sam osjetio udnu hladnou, kao da sam gurnuo
aku u ledenu vodu. Trenutak poslije, hladnoa se pretvorila u vatru.
Proela me tako intenzivna bol da mi je paralizirala sve miie u ruci.
Zateturao sam unatrag, kriknuvi od iznenaenja i boli, i ispustio novac.
Prstom sam jo uvijek drao onu elastiku pa je kutija za eir ispala iz
ormara. Na vrhu je zgren stajao jedan norveki takor koji mi je izgledao
previe poznat.
Mogli biste mi rei: "Wilfe, svi su takori slini". U normalnim
okolnostima bili biste u pravu, ali ja sam ovog takora poznavao; zar ga
ve nisam vidio kako bjei od mene drei kravlju sisu u ustima kao da je
cigara?
Kutija mi je ispala iz zakrvavljene ake, a takor je pao na pod. Da sam
naas razmislio, on bi imao vremena da mi opet pobjegne, ali bol,
iznenaenje i, pretpostavljam, onaj uas to ga svaki ovjek osjeti kad
vidi kako mu krv curi iz dijela tijela koji je prije samo nekoliko trenutaka
bio itav, onemoguili su mi svjesno razmiljanje. Nisam se ak niti sjetio
da sam gol kao od majke roen, samo sam desnim stopalom nagazio
takora. Osjetio sam kako mu se kosti lome i utroba gnjei. Krv i
zdrobljena utroba trcnuli su mu ispod repa i smoili mi lijevi gleanj
toplinom. Pokuao se izmigoljiti i ponovno me ugristi; vidio sam kako
mu veliki prednji zubi kripe, ali nije me mogao dosei. To jest, sve dok

sam drao desno stopalo na njemu. Pa sam ga zadrao. Jae sam stisnuo,
drei ranjenu aku uz prsa, osjeajui kako topla krv prekriva guste
dlake koje mi ondje rastu. takor se izvrnuo i trznuo. Njegov rep prvo me
oinuo po listu noge, a onda se omotao oko njega poput bjelouke. Na
usta mu je navrla krv, a crne su se oi izbuljile poput klikera.
Dugo sam ostao stajati drei stopalo na umiruem takoru. Utroba
mu je bila zdrobljena i pretvorena u kau, a on se jo uvijek trzao i
pokuavao me ugristi. Napokon se prestao micati. Jo minutu sam stajao
na njemu kako bih se uvjerio da ne glumi mrtvaca (takor koji glumi
mrtvaca, ha!), a kad sam bio siguran da je mrtav, epajui sam otiao u
kuhinju, ostavljajui za sobom krvave otiske stopala i zbunjeno mislei
na proroanstvo koje je upozorilo Peliju da se uva ovjeka koji nosi
samo jednu sandalu. Ali ja nisam Jazon; ja sam farmer napola sluen od
boli i uenja, farmer koji je, izgleda, osuen na to da stalno prlja svoju
spavau sobu krvlju.
Dok sam drao aku pod pumpom i hladio je ledenom vodom, zauo
sam neiji glas: "Dosta je, dosta je, dosta je." Bio je to moj glas, to sam
znao, ali zvuao je kao glas nekog starca. Starca koji je prisiljen
preklinjati.
Sjeam se ostatka te veeri, ali sve mi to izgleda kao gledanje starih
fotografija u pljesnivom albumu. takor mi je pregrizao koicu izmeu
lijevog palca i kaiprsta to je grozan ugriz, ali na neki nain, imao sam
sreu. Da me je ugrizao za prst kojim sam uhvatio elastinu traku, mogao
mi ga je posve odgristi. Shvatio sam to kad sam se vratio u spavau sobu
i podigao svog neprijatelja za rep (desnom rukom, lijeva mi se previe
ukoila i previe me boljela da bih je mogao svinuti). Bio je dug pola
metra i teak barem tri kile.
ujem kako mi govorite: To nije onaj takor koji je pobjegao u cijev. Ne
moe biti. Ali bio je, kaem vam da je bio. Nije imao neko karakteristino
obiljeje recimo, bijelu mrlju na krznu oteenog uha po kojoj bi se lako
mogao zapamtiti ali znao sam da je to onaj isti takor koji je unakazio
Achelois. Ba kao to sam znao da nije ondje uao sluajno.
Odnio sam ga u kuhinju drei ga za rep i bacio ga u kantu za pepeo.
Zatim sam kantu odnio do rupe za napoj. Bio sam gol na kii koja je

lijevala, ali jedva da sam toga bio svjestan. Najvie sam bio svjestan svoje
lijeve ake, koja je pulsirala od boli tako jako da je prijetila izbrisati svako
razmiljanje.
Uzeo sam ogrta iz prostorije za odlaganje prljave odjee (samo sam
to bio stanju), ogrnuo se i opet izaao, ovoga puta u staju. Namazao sam
ranjenu aku mau Rawleigh. Ta je mast sprijeila infekciju Acheloisina
vimena pa e moda pomoi i mojoj aci. Ve sam krenuo natrag, a onda
sam se sjetio kako mi je takor posljednji put pobjegao. Cijev! Priao sam
joj i sagnuo se, oekujui da vidim kako je cementna plomba ili
savakana na komadie ili potpuno nestala, ali bila je kao nova. Naravno.
ak ni takori od tri kile s prevelikim zubima ne mogu provakati beton.
injenica da mi je ta misao uope prola glavom pokazuje u kakvom sam
stanju bio. Naas kao da sam vidio samog sebe izvana: gol ovjek, osim
nezakopana ogrtaa, dlaka na tijelu umrljanih krvlju sve do prepona,
ozlijeene lijeve ake koja se blista pod debelim slojem masti za krave
nalik na mrkalj i izbuljenih oiju. Onako kako su se takorove oi
izbuljile kad sam stao na njega.
"Nije to bio isti takor", rekao sam sebi. Onaj koji je ugrizao Achelois
ili lei mrtav u cijevi ili u Arlettinu krilu.
Ali znao sam da je isti. Znao sam to tada i znam to sada.
Bio je.
Vrativi se u spavau sobu, spustio sam se na koljena i pokupio
okrvavljene novanice. Sporo sam radio koristei se samo jednom
rukom. Jedanput sam udario ranjenom akom u bok kreveta i kriknuo od
boli. Vidio sam da svjea krv mrlja mast i pretvara je u ruiastu. Odloio
sam novanice na noni ormari, uope se ne potrudivi da ih prekrijem
knjigom ili jednim od onih Arlettinih prokletih ukrasnih tanjuria. Nisam
se uope mogao sjetiti zato mi se prije inilo tako vanim da skrijem
novac. Gurnuo sam crvenu kutiju u ormar i zalupio vrata. to se mene
tie, neka ondje ostane do smaka svijeta.
Svatko tko je ikada posjedovao farmu ili radio na njoj rei e vam da
su nezgode uobiajena stvar i da treba poduzimati mjere opreza. U
komodi pokraj kuhinjske pumpe drao sam veliku rolu zavoja u ladici
koju je Arlette uvijek nazivala "ladicom protiv boli". Poeo sam izvlaiti

zavoj, ali u tom trenutku zapeo mi je za oko veliki lonac koji se dimio na
tednjaku. Bila je to voda koju sam pristavio za kupku kad sam jo uvijek
bio neozlijeen i kad je udovina bol koja me obuzela jo uvijek bila
samo teorija. Sinulo mi je da su voda i sapun upravo ono to mi treba za
ruku. Rana me ne moe jae boljeti, razmiljao sam, a uranjanje u vodu
oistit e je. U obje sam se stvari prevario, ali odakle sam to mogao znati?
Nakon svih ovih godina, to mi se jo uvijek ini razumnom idejom.
Pretpostavljam da je to ak moglo i funkcionirati da me ugrizao obian
takor.
Upotrijebio sam zdravu desnu ruku da kutlaom nalijem vruu vodu u
korito (ideja da nagnem lonac i izlijem vodu iz njega nije dolazila u
obzir), a onda sam dodao komad Arlettina prostog sapuna za pranje.
Kako se pokazalo, bio je to posljednji komad; ima toliko potreptina koje
mukarac zaboravi kupiti kad na to nije naviknut. Umoio sam krpu, a
zatim sam otiao u spavau sobu, opet kleknuo i poeo prati krv i
takorova crijeva. Sve se vrijeme prisjeajui (dakako) kada sam
posljednji put u toj prokletoj spavaoj sobi brisao krv s poda. Tada je
barem Henry bio sa mnom da podijeli uas. Ali sada sam to radio sam i
trpei bol pa je to bio straan posao. Moja sjena poskakivala je i lelujala
po zidu, to me je podsjetilo na Quasimoda iz Hugoova romana Zvonar
crkve Notre-Dame.
Kad sam ve gotovo zavrio s poslom, zastao sam i podigao glavu,
zadravajui dah, razrogaenih oiju, a srce kao da mi je kucalo u
ugrizenoj lijevoj ruci. Zauo sam jurcanje, a inilo se da dolazi odasvud.
Bio je to zvuk takora u trku. U tom sam trenutku bio uvjeren u to. To su
takori iz bunara. Arlettini odani dvorjani. Pronali su jo jedan izlaz.
takor koji je uao na vrhu crvene kutije za eir bio je samo prvi i
najhrabriji. Probili su se u kuu, bili su u zidovima i uskoro e izai i
nadjaati me. Ona e mi se osvetiti. Kad me rastrgaju na komadie, zaut
u njezin smijeh.
Snaan vjetar zatresao je kuu i nakratko zazvidao uz strehu. Zvuk
jurcanja pojaao se, a kad je vjetar popustio, malo se stiao. Obuzelo me
tako snano olakanje da sam zaboravio na bol (barem na nekoliko
trenutaka). Nisu to bili takori; bila je to susnjeica. Sa sputanjem
mraka, temperatura je pala, a kine su kapi postale krue. Vratio sam se

ienju ostataka.
Kad sam dovrio, bacio sam krvavu vodu preko ograde trijema i
vratio se u staju da ponovno namaem ruku. Kad sam posve oistio ranu,
vidio sam da je koica izmeu palca i kaiprsta razderana u tri linije,
poput narednikove epolete. Lijevi mi je palac iskrivljeno visio, kao da su
takorovi zubi pregrizli neki vaan vod izmeu palca i ostatka lijeve ruke.
Nanio sam kravlju mast na njega i odvukao se u kuu mislei: Rana me
boli, ali je barem oiena. Mast je pomogla Achelois pa e i meni. Pokuao
sam zamisliti kako se obrambeni mehanizmi mog tijela mobiliziraju i
dolaze na poprite ugriza poput malih vatrogasaca s crvenim ljemovima
i dugakim platnenim ogrtaima.
Na dnu ladice s lijekovima, umotanu u komade poderane svile koja je
neko moda bila dio enskog kombinea, pronaao sam boicu tableta iz
ljekarne u Hemingford Homeu. Nalivperom je na etiketi urednim velikim
slovima pisalo ARLETTE JAMES, tablete protiv menstrualnih bolova;
uzeti jednu ili dvije prije spavanja. Popio sam tri tablete s
pozamanim gutljajem viskija. Ne znam to je u tim tabletama
pretpostavljam da je morfij ali pomogle su mi. Jo uvijek sam osjeao
bol, ali inilo mi se da ta bol pripada Wilfredu Jamesu koji se trenutano
nalazi u nekoj drugoj dimenziji. Vrtjelo mi se u glavi, strop se poeo
njeno okretati iznad mene, a slika onih siunih vatrogasaca koji dolaze
ugasiti plamen infekcije prije no to se proiri postala je jasnija. Vjetar je
postao jai, a neprekidno duboko tropotanje susnjeice po krovu moj je
napola zaspali duh podsjealo vie no ikad na jurcanje takora, ali znao
sam da nije to. Mislim da sam to ak i naglas rekao: "Znam da nisu
takori, Arlette, ne moe me prevariti."
Kad mi je svijest oslabila i poela se gasiti, shvatio sam da se moda
vie nikad neu probuditi: da e mi mjeavina oka, alkohola i morfija
moda oduzeti ivot. Pronai e me u kui, plavo-sive koe i s
ozlijeenom rukom na trbuhu. Ta me pomisao nije uplaila: upravo
suprotno, utjeila me je.
Dok sam spavao, susnjeica se pretvorila u snijeg.
Kad sam se sutradan ujutro u zoru probudio, kua je bila hladna kao
grobnica, a aka mi je toliko natekla da je bila dvaput vea od normalne.

Koa oko ugriza bila je pepeljasto siva, ali prva tri prsta postala su
tamnoruiasta. Do kraja dana postat e crvena. Dodirivanje bilo kojeg
dijela te ake osim ruiastog izazivalo je nesnosnu bol. Ipak, omotao
sam aku to sam vre mogao, a to je smanjilo pulsiranje. Upalio sam
vatru u kuhinjskom tednjaku bio je to dug posao jednom rukom, ali na
kraju mi je uspjelo a onda sam sjeo pokraj tednjaka i pokuavao
ugrijati itavo tijelo, sve osim ruke s ugrizom; ona je ve bila vrua. A i
pulsirala je poput kakve rukavice u kojoj se krije takor.
Sredinom popodneva ve sam bio u groznici, a aka mi je toliko
natekla da sam morao olabaviti zavoje. Trebao mi je lijenik, ali snijeg je
padao jae no ikad pa ne bih uspio doi ni do Cotteriejevih, a kamoli do
Hemingford Homea. A ak i da je dan bio vedar, sunan i suh, ne bih
mogao pokrenuti T samo jednom rukom. Sjedio sam u kuhinji i trpao
cjepanice u penicu sve dok tednjak ne bi riknuo poput zmaja. Jako sam
se znojio i drhtao od studeni, svoju sam omotanu ruku nalik na batrljak
drao na prsima i prisjeao se kako je ljubazna gospoa MacReady
pogledom pretraila moje zakreno i ne ba prosperitetno dvorite.
Imate li telefon, gospodine James? Vidim da nemate.
Ne. Nisam ga imao. Bio sam sam na farmi radi koje sam poinio
umorstvo i bez mogunosti da pozovem pomo. Vidio sam da mi koa
poinje poprimati crvenu boju na mjestu gdje su zavoji prestajali: na
zapeu punom vena koje e mi odnijeti otrov po itavom tijelu.
Vatrogasci su zakazali. Razmiljao sam da zaveem elastinu traku oko
zapea da rtvujem lijevu aku ne bih li spasio ostatak tijela pa ak i
da je amputiram sjekirom koju smo upotrebljavali za cijepanje drva i za
odrubljivanje kokojih glava. Obje te ideje inile su mi se savreno
razumne, ali takoer i prenaporne. Naposljetku nita nisam uinio osim
to sam odepao natrag do ladice s lijekovima po jo Arlettinih tableta.
Popio sam ih jo tri, ovog puta s hladnom vodom grlo mi je gorjelo a
onda sam opet sjeo pokraj vatre. Umrijet u od tog ugriza. Bio sam
uvjeren u to i ve sam se pomirio s tim. Smrt od ugriza i infekcija bila je u
ravnici esta poput prljavtine. Ako vie ne budem mogao podnositi bol,
progutat u sve preostale tablete odjedanput. Ono to me prijeilo da to
uinim odmah osim straha od smrti, od kojeg, pretpostavljam, svi
patimo u veoj ili manjoj mjeri bila je mogunost da netko doe:

Harlan, erif Jones ili ljubazna gospoa MacReady. ak je bilo mogue da

se pojavi odvjetnik Lester da me jo malo maltretira s onih prokletih 100
jutara zemlje.
Ali najvie sam se nadao da e se Henry moda vratiti. Meutim, on se
nije vratio.
Vratila se Arlette.
Moda se pitate kako sam doznao za onaj pitolj to ga je Henry bio
kupio u zalagaonici u ulici Dodge i za pljaku banke na Jeffersonovu trgu.
Ako jeste, vjerojatno ste rekli: Pa, izmeu 1922. i 1930. godine prolo je
mnogo vremena; dovoljno da ovjek ustanovi mnoge pojedinosti u knjinici
krcatoj starim brojevima novina Omaha World-Heralda.
Dakako, pogledao sam novine. A pisao sam i ljudima koji su upoznali
mog sina i njegovu trudnu djevojku na njihovu kratkom i katastrofalnom
putovanju iz Nebraske u Nevadu. Veina njih odgovorila mi je i spremno
mi saopila pojedinosti. Takva vrsta istraivanja ima smisla i
nedvojbeno ovjeku daje osjeaj zadovoljstva. Ali ja sam ta istraivanja
obavio godinama poslije, a ona su mi samo potvrdila ono to sam ve
znao.
Ve? pitate, a ja vam kratko odgovaram. Da. Ve. A doznao sam to ne
samo kad se dogodilo, jedan dio znao sam i prije no to se uope dogodio.
Posljednji dio.
Kako? Odgovor je jednostavan. Rekla mi je moja mrtva ena.
Dakako, ne vjerujete mi. To mi je jasno. Nijedna racionalna osoba ne
bi mi povjerovala. Mogu vas samo jo jedanput podsjetiti da itate moje
priznanje, moje posljednje rijei na zemlji. U njega nisam stavio nita to
ne bi bilo istina.
Probudio sam se iz drijemea pred tednjakom sutradan naveer (ili
moda preksutra naveer; nakon to sam dobio groznicu, izgubio sam
osjeaj za vrijeme) i opet zauo ono ukanje i jurcanje. U prvi mah
pomislio sam da ponovno pada susnjeica, ali kad sam ustao i odlomio
komad kruha sa sve tvre truce na pultu, iznad obzora sam ugledao
tanki naranasti sloj svjetlosti Sunca na zalasku i sjaj Venere na nebu.

Oluja je prola, ali zvukovi jurcanja bili su jai no ikad. Meutim, nisu
dopirali iz zidova, nego sa stranjeg trijema.
Zasun na vratima poeo se pomicati. Najprije je samo zadrhtao, kao
da je ruka koja ga pokuava pomaknuti preslaba da ga posve oslobodi iz
utora. Zatim se prestao pomicati i ba kad sam zakljuio da ga nisam niti
vidio da je to bilo privienje izazvano groznicom zasun se uz mali
tropot posve podignuo, a vrata su se otvorila uz zapuh hladnog vjetra.
Na trijemu je stajala moja ena. Jo uvijek je nosila onu mreicu za kosu
od platnene vree, sada proaranu snijegom; mora da je to bio spor i
mukotrpan put od mjesta koje joj je trebalo biti posljednje poivalite.
Lice joj se objesilo od raspadanja, s donjim dijelom okrenutim u stranu, s
cerekom irim nego ikad. Bio je to znalaki cerek, a zato i ne bi bio?
Mrtvaci znaju sve.
Bila je okruena svojim odanim dvorjanima. Oni su je nekako uspjeli
izvui iz bunara. Oni su je pridravali u uspravnom poloaju. Da nije bilo
njih, ona ne bi bila nita vie od duha, zlog, ali bespomonog. Ali oni su je
vratili u ivot. Ona je bila njihova kraljica, ali i njihova marioneta. Ula je
u kuhinju uasno sporim korakom koji nimalo nije nalikovao na hod.
takori su jurcali oko nje, neki gledajui u nju s ljubavlju, a neki u mene s
mrnjom. Njihala se po itavoj kuhinji dok su joj krpe padale sa suknje
(na njoj nije bilo ni traga pokrivaa ili plahte) obilazei mjesto koje je bilo
njezina oblast, a glava joj je poskakivala i njihala se na prerezanom grlu. U
jednom trenutku glava joj se nagnula natrag sve do plea, a onda je opet
poskoila naprijed s dubokim i mesnatim pljeskom.
Kada je napokon okrenula svoje maglovite oi prema meni, povukao
sam se prema kutu u kojem je stajala krinja za drva, sada gotovo prazna:
"Ostavi me na miru", apnuo sam. "Ti uope nisi tu. U bunaru si. Ne bi iz
njega mogla izai ak i da nisi mrtva."
Ispustila je zvuk nalik na grgljanje zvualo je kao da se davi gustim
umakom i nastavila mi prilaziti, dovoljno stvarna da baca sjenu. A
mogao sam osjetiti zadah njezina tijela u raspadanju, tijela ene koja bi
mi katkad na vrhuncu strasti gurnula jezik u usta. Ona je ovdje.
Stvarna je. A i njezina kraljevska svita. Osjeao sam kako mi jurcaju
naprijed-natrag preko stopala i kakljaju glenjeve brkovima njukajui
oko donjih rubova mojih dugih gaa.

Udario sam petama o sanduk s drvima, a kad sam se pokuao sagnuti

da se maknem od lea koji mi je prilazio, izgubio sam ravnoteu i sjeo na
sanduk. Udario sam se svojom nateenom i inficiranom rukom, ali jedva
da sam i primijetio bol. Ona se nagnula nada me, a glava joj se... zanjihala.
Koa joj se odvojila od kostiju pa joj je lice visjelo kao da je nacrtano na
balonu nekog djeteta. Jedan takor popeo se sa strane na sanduk i skoio
mi na trbuh, a onda mi jurnuo uz prsa i onjuio donji dio brade. Osjeao
sam kako mi i drugi jurcaju ispod svijenih koljena. Ali nisu me ugrizli. Taj
su zadatak ve obavili.
Nagnula se blie meni. Njezin smrad bio je nepodnoljiv, a njezin
iskrivljeni cerek od uha do uha... jo uvijek ga imam pred oima dok ovo
piem. Poelio sam umrijeti, ali srce mi je nastavilo kucati. Njezino
visee lice kliznulo je uz moje. Osjetio sam kako svojom neobrijanom
bradom kidam siune komadie njezina lica; uo sam kako joj slomljena
eljust kripi poput grane pokrivene ledom. A onda je pritisnula svoje
hladne usne na koljku mog uha koje je gorjelo u groznici i poela aptati
tajne koje samo mrtva ena moe znati. Vrisnuo sam. Obeao sam joj da
u se ubiti i zauzeti njezino mjesto u paklu samo ako prestane. Ali nije
prestala. Nije htjela prestati. Mrtvaci ne prestaju.
Sada to znam.
Nakon to je pobjegao iz Prve poljoprivredne banke sa 200 dolara u
depu (ili vjerojatnije sa 150; nemojte zaboraviti da mu je nekoliko
novanica ispalo), Henry je na izvjesno vrijeme nestao. "Pritajio se",
reeno argonom kriminalaca. Kaem to s izvjesnim ponosom. Mislio
sam da e ga uhvatiti im se pojavi u gradu, ali on mi je dokazao da nisam
u pravu. Bio je zaljubljen, bio je oajan, jo uvijek je gorio od osjeaja
krivnje i grozote zloina to smo ga on i ja poinili... ali unato svim tim
brigama (svim tim infekcijama), moj sin pokazao je hrabrost i pamet, ak
i izvjesnu tunu plemenitost. Pomisao na ovu posljednju stvar najtee mi
pada. Ispunja me melankolijom zbog njegova protraenog ivota (zbog
tri protraena ivota; ne smijem zaboraviti jadnu trudnu Shannon
Cotterie) i stidom zbog toga to sam ga odvukao u propast kao tele s
konopcem oko vrata.
Arlette mi je pokazala daaru u kojoj se sakrio i bicikl smjeten

straga taj bicikl bio je prva stvar koju je kupio ukradenom gotovinom.
Tada vam ne bih tono mogao rei gdje mu je skrovite, ali u
godinama koje su slijedile locirao sam ga pa ak i posjetio; bila je to
obina upa pokraj ceste s izblijedjelom reklamom Royal Crown Cole na
bonom zidu. Leala je nekoliko milja izvan zapadnog predgraa Omahe,
u blizini Boys Towna, koji je poeo s radom godinu dana prije. Jedna
soba, prozor bez stakla, bez tednjaka. Prekrio je bicikl sijenom i
korovom te skovao planove. A onda, otprilike tjedan dana nakon to je
opljakao Prvu poljoprivrednu banku kada je zanimanje policije za tu
prilino nevanu pljaku ve opalo poeo je odlaziti biciklom u Omahu.
Neki bi gluplji djeak otiao ravno do katolikog doma Svete Euzebije,
gdje bi ga uhvatila lokalna policija (kao to je erif Jones nedvojbeno i
oekivao), ali Henry Freeman James nije bio toliko glup. Doznao je
poloaj doma, ali nije mu prilazio. Umjesto toga, potraio je najbliu
slastiarnicu s barom za bezalkoholna pia, ispravno pretpostavivi da
djevojke iz doma zalaze u nju kad god im se prui prilika (to znai, kad
god svojim ponaanjem zavrijede slobodno popodne, a imaju neto
novca u torbici). Premda djevojke iz Svete Euzebije nisu nosile odore,
bilo ih je lako prepoznati po neuglednim haljinama, oborenim pogledima
i karakteristinom ponaanju mjeavini oijukanja i srameljivosti.
Osobito bi upadljive bile djevojke s velikim trbusima, a bez vjenanog
prstena.
Neki bi gluplji djeak pokuao zapodjenuti razgovor s jednom od tih
uniformiranih Evinih keri odmah kod bara za bezalkoholna pia i time
privukao panju na sebe. Henry je zauzeo poloaj vani, na poetku aleje
izmeu slastiarnice i susjedne galanterijske prodavaonice, naslonio
bicikl na zid od opeke, sjeo na jedan od sanduka i stao itati novine.
ekao je neku djevojku s malo pustolovnijim duhom od onih koje bi samo
popile sodu sa sladoledom i onda se urno vratile sestrama. to znai da
je ekao djevojku koja pui. Za njegova treeg popodneva u aleji pojavila
se upravo takva djevojka.
Ja sam je poslije pronaao i porazgovarao s njom. To nije iziskivalo
mnogo detektivskog posla. Siguran sam da je Omaha Henryju i Shannon
izgledala kao velegrad, ali 1922. godine bio je to samo gradi na
srednjem zapadu s pretenzijama da postane pravi grad. Victoria Hallet

sada je ugledna supruga s troje djece, ali u jesen 1922. godine zvala se
Victoria Stevenson: mlada, znatieljna i buntovna djevojka u estom
mjesecu trudnoe, koja je jako voljela cigarete Sweet Caporals. Sa
zadovoljstvom je uzela jednu od Henryjevih kad ju je ponudio.
"Uzmi jo nekoliko za poslije", predloio joj je.
Nasmijala se. "To bi bilo zbilja glupo! Sestre nam pregledavaju torbice
i izokreu depove kad se vratimo u dom. Trebat e mi tri vakae gume
Black Jack samo da odagnam miris ove cigarete." Zatim se veselo i
prkosno potapala po ispupenom trbuhu. "Pretpostavljam da si
primijetio da sam u nevolji. Ba sam bila zloesta! A moj je dragi
pobjegao. I on je zloest deko, ali svijet ne mari za takve stvari! Pa me je
tako stari poslao u zatvor s uvarima nalik na pingvine..."
"Ne shvaam te."
"Isuse! Stari je moj tata! A asne sestre zovemo pingvinima!"
Nasmijala se. "Ti si oito sa sela! Jasno! U svakom sluaju, zatvor u kojem
sluim kaznu zove se..."
"Sveta Euzebija."
"To je ve bolje, mome!" Povukla je dim iz cigarete i suzila oi. "uj,
kladila bih se da znam tko si ti si deko Shannon Cotterie."
"Pametna cura!" rekao je Hank.
"Pa, da sam na tvom mjestu, ja se ne bih pribliila ni na dva bloka
naem domu. Policija ima tvoj opis." Veselo se nasmijala. "A i opise
desetak drugih ostavljenih tipova, premda nijedan od tih klipana nema
tako zelene oi kao ti, a ni tako zgodnu curu kao to je Shannon. Ona je
prava ljepotica! Nego to!"
"A to misli, zato sam doao?"
"Zagrist u udicu zato si doao?"
"elim stupiti u kontakt s njom, ali ne elim da me pritom uhvate.
Platit u ti dva dolara ako joj odnese poruku."
Victoria je razrogaila oi. "Mome, za dva dolara odnijet u poruku
samom vragu u takvoj sam ti ja besparici. Daj mi je!"
"I jo dva dolara ako bude drala jezik za zubima. Sada i poslije."
"To mi ne mora posebno platiti", odvratila je. "Oboavam kad mogu
one vraje svetice povui za nos. One bi ti odrezale ruku kad bi pokuao
uzeti jo jedan komad peciva za veeru! To ti je kao u Gulliveru Twistu!
Dao joj je poruku, a Victoria ju je predala Shannon. Shannon je tu

poruku jo uvijek nosila u svojoj prenatrpanoj torbici kad ju je policija

uhvatila s Henryjem u Elku u Nevadi, a ja sam vidio policijsku fotografiju
te poruke. Ali Arlette mi je ve mnogo prije rekla to u njoj pie, a stvarna
se poruka slagala od rijei do rijei.
ekat u te iza doma od ponoi do zore slijedea dva tjedna, pisalo je u
poruci. Ako ne doe, znat u da je meu nama gotovo pa u se vratiti u
Hemingford i nikad te vie neu gnjaviti, premda u te zauvijek voljeti. Mladi
smo, ali mogli bismo lagati koliko nam je godina i zapoeti dobar ivot na
nekom drugom mjestu (u Kaliforniji). Ja imam neto novca, a znam i kako
da nabavim jo. Ako mi eli poslati poruku, Victoria zna gdje da me nae,
ali to moemo uiniti samo jedanput. Vie od toga bilo bi opasno.
Pretpostavljam da se ta poruka sada moda nalazi kod Harlana i Sallie
Cotterie. Ako je tako, vidjeli su da je moj sin oko svog potpisa nacrtao
srce. Pitam se je li to uvjerilo Shannon. Pitam se je li je uope trebalo
uvjeravati. Moda je ona na ovom svijetu eljela samo to da zadri (i
ozakoni) bebu u koju se ve bila zaljubila. Arlettin grozni drhtavi glas nije
se pozabavio tim pitanjem. Njoj je to vjerojatno bilo svejedno.
Henry se vraao na poetak te aleje svakog dana poslije tog sastanka.
Zacijelo je bio svjestan opasnosti da bi se ondje umjesto Victorije mogli
pojaviti policajci, ali valjda je smatrao da nema izbora. Victoria je dola
treeg dana njegova bdijenja. "Shan ti je odmah napisala odgovor, ali ja
nisam mogla prije izai", rekla mu je. "Neki se aavac pojavio u onoj rupi
koju imaju obraza nazivati glazbenom sobom, a pingvinke su nakon toga
uvele opsadno stanje."
Henry je ispruio ruku, a Victoria mu je predala poruku u zamjenu za
jedan Sweet Caporal. Poruka se sastojala od samo pet rijei: Sutra ujutro
u dva sata.
Henry je zagrlio Victoriu i poljubio je. Ona se nasmijala od uzbuenja,
a oi su joj zablistale. "Boe! Neke su cure sretnice."
to je nedvojbeno tono. Ali kad pomislite da je Victoria zavrila s
muem, troje djece i lijepom kuom u ulici Maple, u najboljem dijelu
Omahe, a da Shannon Cotterie nije doivjela ni svretak te godine... to
biste vi rekli, koja je od njih sretnica?

Ja imam neto novca, a znam i kako da nabavim jo, bio joj je napisao
Henry, a on je to doista i znao. Samo nekoliko sati nakon to je poljubio
drsku Victoriu (koja je proslijedila poruku Shannon: Kae da e sto posto
doi), jedan mladi sa sportskom kapom nabijenom na elo i rupcem
preko usta i nosa opljakao je Prvu nacionalnu banku u Omahi. Pljaka je
ovoga puta odnio 800 dolara, to je bilo dobro. Ali ta je banka imala
mlaeg uvara koji je ozbiljnije shvaao svoje dunosti, to nije bilo tako
dobro. Pljaka ga je morao ustrijeliti u stegno kako bi mogao pobjei i
premda je Charles Griner preivio, rana mu se inficirala (suosjeao sam s
njim) pa je izgubio nogu. Kad sam ga u proljee 1925. godine upoznao u
kui njegovih roditelja, Griner je cijelu tu stvar gledao filozofski.
"Sretan sam to sam uope iv", rekao mi je. "Kad su mi previli nogu,
ve sam leao u gotovo tri centimetra dubokoj lokvi krvi. Kladio bih se da
su potroili itavu kutiju Drefta da oiste pod."
Kad sam mu se pokuao ispriati zbog svoga sina, odmahnuo je
rukom.
"Nisam mu uope smio prilaziti. Duboko je nabio kapu i visoko
navukao rubac, ali mogao sam mu vidjeti oi. Trebalo mi je biti jasno da
ga moram ustrijeliti ako ga elim zaustaviti, a nisam imao priliku da
izvuem pitolj. Proitao sam mu to u oima, znate. Ali i ja sam tada bio
mlad, sad sam ve stariji. Va sin nije imao priliku postati stariji. ao mi
je to ste ga izgubili."
Nakon te pljake Henry je imao vie nego dovoljno novca da kupi auto
luksuzan auto ali on nije bio toliko glup. (Dok piem ove rijei,
ponovno me obuzima osjeaj ponosa: neznatan, ali neporeciv.) Mladac
koji izgleda kao da se poeo brijati tek prije tjedan ili dva, pa da namakne
dovoljno love za gotovo novi Oldsmobile? To bi mu sigurno natovarilo
pajkane na vrat.
I tako, umjesto da kupi auto, on ga je ukrao. Ali nije ukrao velik auto;
opredijelio se za lijep i neupadljiv Ford Coupe. Taj je auto parkirao iza
Svete Euzebije, u njega se Shannon popela nakon to se iskrala iz svoje
sobe, mugnula niza stube s putnom torbom u ruci i izmigoljila kroz
prozor praonice pokraj kuhinje. Imali su vremena samo za jedan poljubac

 Arlette mi to nije rekla, ali ja jo uvijek imam matu prije no to je

Henry krenuo Fordom prema zapadu. U zoru su ve bili na autoputu
Omaha-Lincoln. Mora da su proli blizu njegova starog doma i njezina
oko tri tog popodneva. Moda su i bacili koji pogled u tom smjeru, ali
sumnjam da je Henry usporio; vjerojatno nije elio prenoiti u kraju gdje
bi ih netko mogao prepoznati.
I tako su poeli ivot bjegunaca.
Arlette mi je o tom ivotu aptom ispripovijedala vie no to sam
elio znati, ali ja nemam srca ponoviti vam vie od golih injenica. Ako
elite doznati vie, obratite se Gradskoj knjinici u Omahi. Za novanu
naknadu, poslat e vam apirografirane kopije novinskih lanaka o
"zaljubljenim razbojnicima", to je ime pod kojim su se proslavili (i kako
su sami sebe zvali). Ako ne ivite u Omahi, moda uspijete pronai lanke
o njima i u svojim lokalnim novinama, jer svretak njihove prie smatrao
se dovoljno srcedrapajuim da o njemu izvjetavaju novine u cijeloj
zemlji.
Zgodni Hank i slatka Shannon, tako ih je nazvao World-Herald. Na
fotografijama su izgledali nevjerojatno mladi. A dakako, to su i bili. Ja te
fotografije nisam elio pogledati, ali na kraju sam ih ipak pogledao. Ne
postoji samo jedan nain da vas ugrizu takori, zar ne?
Ukradenom autu pukla je guma u pustinjskom kraju Nebraske. Ba
kad je Hank stavljao rezervnu gumu, pjeice su naila dvojica mukaraca.
Jedan od njih izvukao je samaricu koja mu je visjela u petlji pod
kaputom takvi su se kaputi u doba divljeg zapada nazivali razbojnikim
frakovima i uperio je u odbjegle ljubavnike. Henry uope nije imao
priliku da dohvati svoj pitolj; bio mu je u depu kaputa, a da ga je
pokuao izvui, bio bi gotovo sigurno ubijen. I tako je pljaka opljakan.
Drei se za ruke, Henry i Shannon otpjeaili su pod hladnim jesenskim
nebom do oblinje farmerske kue, a kad je farmer izaao na vrata i
zapitao ih kako im moe pomoi, Henry mu je uperio pitolj u grudi i
zatraio njegov auto i svu gotovinu.
Djevojka koja je bila s njim, rekao je farmer jednom reporteru, stajala
je na trijemu i gledala u stranu. Farmer je rekao kako mu se uinilo da je
zaplakala. Rekao je da se saalio nad njom, jer bila je vrlo sitna, trudna
poput one stare ene iz djeje pjesmice, one koja je ivjela u cipeli, a
putovala je s mladim desperadosom koji e loe zavriti.

Je li ga pokuala zaustaviti? upitao je reporter. Je li ga pokuala

nagovoriti da odustane?
Nije, odgovorio je farmer. Samo je stajala okrenuta leima, kao da
vjeruje da se ono to ne vidi zapravo i ne dogaa. Farmerovu staru
krntiju marke Reo pronali su naputenu u blizini eljeznikog depoa u
McCooku, s porukom na sjedalu: Vraamo vam auto, a novac koji smo vam
ukrali poslat emo vam im budemo mogli. Uzeli smo vam ga samo zato to
smo u kripcu. Vrlo iskreno vai, "zaljubljeni razbojnici". Tko im je smislio
to ime? Vjerojatno Shannon, jer je poruka bila napisana njezinim
rukopisom. Izmislili su ga samo zato to se nisu htjeli koristiti svojim
pravim imenima, ali od takvih stvari nastaju legende.
Dan ili dva poslije, opljakana je mala Pogranina banka u Arapahoeu
u Coloradu. Pljaka s duboko nabijenom sportskom kapom i visoko
povuenim rupcem bio je sam. Ukrao je manje od 100 dolara i odvezao
se Hupmobileom, ukradenim, kako su novine izvijestile, u McCooku.
Sutradan, u Prvoj banci u Chayenne Wellsu (jedinoj banci u tom
gradu), mladi se mukarac pojavio u pratnji mlade ene. I ona je
maskirala lice rupcem, ali injenicu da je trudna nije mogla prikriti.
Pobjegli su sa 400 dolara i odvezli se iz grada velikom brzinom na zapad.
Policija im je na cesti za Denver postavila barikadu, ali Henry je postupio
pametno i imao sree. Nedugo nakon izlaska iz Cheyenne Wellsa,
skrenuli su na jug i odvezli se pranjavim cestama i stonim stazama.
Tjedan dana poslije jedan mladi par koji se nazvao Harry i Susan
Freeman, ukrcao se u Colorado Springsu na vlak za San Francisco. Ne
znam zato su u Grand Junctionu iznenada sili s vlaka, a Arlette mi to
nije rekla pretpostavljam da su vidjeli neto to ih je uznemirilo. Znam
samo to da su ondje opljakali banku pa onda jo jednu u Ogdenu u
Utahu. Moda su tako zamiljali tednju za svoj novi ivot. A kad je jedan
mukarac pokuao zaustaviti Henryja pred bankom u Ogdenu, Henry ga
je ustrijelio u prsa. Mukarac se ipak poeo hrvati s Henryjem, a Shannon
ga je gurnula niz granitne stube. Pobjegli su. ovjek kojeg je Henry
ustrijelio umro je poslije dva dana u bolnici. I tako su zaljubljeni
razbojnici postali ubojice, a u Utahu ubojice zavravaju na vjealama.
To je bilo negdje oko Dana zahvalnosti, premda ne znam je li bilo prije
ili poslije. Policija zapadno od Stjenjaka imala je njihov opis i traila ih je.

Mene je tada ugrizao onaj takor koji se skrivao u ormaru ili me uskoro
trebao ugristi. Arlette mi je bila rekla da su njih dvoje mrtvi, ali to nije
bilo tono ili barem nije bilo tono u trenutku kad me ona posjetila sa
svojom dvorskom svitom. Ili je lagala ili prorokovala. Za mene je to isto.
Pretposljednje mjesto na kojem su stali bio je Deeth u Nevadi. Bilo je
to jednog vrlo hladnog dana krajem studenog ili poetkom prosinca.
Nebo je bilo bijelo i poeo je padati snijeg. Samo su eljeli pojesti kajganu
i popiti kavu u jedinom restoranu u gradu, ali srea ih je u tom trenutku
ve gotovo bila napustila. Barmen u restoranu bio je rodom iz Elkhorna u
Nebraski i premda ve godinama nije bio kod kue, majka mu je jo
uvijek vjerno slala pakete s primjercima World-Heralda. Jedan takav
paket primio je samo nekoliko dana prije pa je u paru koji je sjedio u
jednom odjeljku prepoznao "zaljubljene razbojnike" iz Omahe.
Umjesto da pozove policiju (ili osiguranje oblinjeg rudnika bakra, to
bi bilo bre i djelotvornije), barmen ih je odluio uhititi sam. Izvukao je
hravi stari pitolj koji je drao pod ankom, uperio ga u njih i u
najboljoj zapadnjakoj tradiciji rekao im neka podignu ruke. Henry ga
nije posluao. Izvukao se iz odjeljka i krenuo prema anku govorei mu:
"Okani se toga, prijatelju, mi ti ne elimo nauditi. elimo samo platiti i
otii."
Barmen je povukao okida, ali stari je pitolj zatajio. Henry mu ga je
uzeo iz ruke, rasklopio ga, pogledao bubnji i nasmijao se. "Dobre
vijesti!" rekao je Shannon. "Meci su ve pozelenjeli od leanja u
bubnjiu."
Stavio je dva dolara na ank da plati a onda je uinio stranu
pogreku. Premda ja i dan-danas vjerujem da bi oni loe zavrili ma to
da su uinili, ipak me obuzima elja da mu doviknem kroz godine: Nemoj
odlagati napunjen pitolj. Nemoj to initi, sine! Bili meci zeleni ili ne, stavi ih
u dep! Ali samo mrtvaci mogu dozivati kroz vrijeme; sada to znam, i to
iz osobnog iskustva.
Kad su se okrenuli da odu (drei se za ruke, apnula mi je Arlette na
zaareno uho), barmen je podigao svoj veliki stari pitolj sa anka,
uhvatio ga objema rukama i ponovno povukao okida. Ovoga je puta
pitolj opalio i premda je barmen vjerojatno ciljao u Henryja, metak je

pogodio Shannon Cotterie u kria. Kriknula je i posrnula kroz vrata u

snjenu vijavicu. Henry ju je uhvatio prije no to je pala i odvukao je do
posljednjeg automobila koji su ukrali, jo jednog Forda. Barmen ga je
pokuao pogoditi kroz prozor, ali stari mu se pitolj rasprsnuo u ruci, a
komadi metala izbio mu je lijevo oko. Zbog toga mi nikad nije bilo ao.
Ja nisam tako sklon pratanju kao Charles Griner.
Dok je Henry vozio kroz sve gui snijeg prema Elku, trideset milja
jugozapadno, moda se nadajui da e ondje nai lijenika, teko ranjenu
Shannon koja je moda ve i umirala uhvatili su trudovi. Ne znam
postoji li u Elku lijenik ili ne, ali svakako postoji policijska postaja, a
barmen ju je nazvao dok mu se ostatak one jabuice jo uvijek suio na
obrazu. Tri mjesna policajca i etiri lana dravne patrole Nevade
postavili su zasjedu Henryju i Shannon na ulasku u grad, ali Henry i
Shannon nikad ih nisu vidjeli. Elko je trideset milja udaljen od Deetha, a
Henry je uspio prevaliti samo 28.
im su uli u predgrae (ali jo uvijek prilino daleko od ulaska u
samo mjesto), Henryja je napustila i posljednja srea. Shannon je jaukala
drei se za trbuh i krvarila po itavom sjedalu, a on mora da je vozio
brzo previe brzo. A moda je samo naletio na rupu u cesti. Kako god
bilo, Ford je skliznuo u jarak i stao. I tako su ostali sjediti u praznini
planinske pustinje, dok je sve jai vjetar nosio snijeg oko njih. A o emu je
Henry razmiljao? O tome da su on i djevojka koju voli zavrili na tom
mjestu u Nevadi zbog onoga to smo on i ja uinili u Nebraski. Arlette mi
to nije rekla, a nije niti morala. Znam to i sam.
Henry je spazio obris jedne zgrade kroz sve gui snijeg i izvukao
Shannon iz auta. Shannon je uspjela nainiti nekoliko koraka uz vjetar, ali
vie od toga nije mogla. Djevojka koja je znala trigonomiju i mogla
postati prvi enski diplomac uiteljske kole u Omahi poloila je ruke na
rame mladog ovjeka i rekla: "Ne mogu dalje, dragi, spusti me na tlo!"
"to je s bebom?" upitao ju je.
"Beba je mrtva, a i ja elim umrijeti", odgovorila je. "Ne mogu
podnijeti bol. Grozna je. Volim te, dragi, ali spusti me na tlo."
Umjesto toga, on ju je odnio do one zgrade koja se nazirala kroz
snijeg. Pokazalo se da je to daara koja se nije previe razlikovala od one
straare pokraj Boys Towna s izblijedjelom slikom boce Royal Crown
Cole na bonom zidu. Unutra je bio tednjak, ali nije bilo drva. Henry je

izaao da skupi nekoliko odbaenih komada drva prije no to ih prekrije

snijeg, a kad se vratio unutra, Shannon je ve bila bez svijesti. Zapalio je
vatru u tednjaku, a onda je poloio Shannoninu glavu u krilo. Shannon
Cotterie umrla je prije no to je vatra koju je zapalio sagorjela do
eravice, a onda je ostao samo Henry, sjedei na neudobnoj poljskoj
lealjci na kojoj su deseci prljavih kauboja leali prije njega, ee pijani
nego trijezni. Sjedio je ondje i milovao Shannon po kosi dok je vjetar vani
zavijao i tresao limeni krov daare.
Sve mi je te stvari Arlette ispripovijedala dok su takori puzali oko
mene, njezin smrad punio mi nos, a moja inficirana i nateena ruka
boljela kao da gori.
Preklinjao sam je da me ubije, da mi preree grkljan kao to sam ga ja
prerezao njoj, ali ona je to odbila uiniti.
To je bila njezina osveta.
Moj posjetitelj stigao je na farmu poslije moda dva dana, moda ak i
tri, premda ne vjerujem da je toliko prolo. Mislim da je proao samo
jedan dan. Ne vjerujem da bih bez pomoi mogao preivjeti jo dva ili tri
dana. Prestao sam jesti i gotovo prestao piti. Pa ipak, kad sam zauo
lupanje na vratima, uspio sam ustati iz kreveta i oteturati do vrata.
Jednim sam dijelom mislio da je to moda Henry, jer jednim sam se
dijelom jo uvijek usuivao nadati da je Arlettin posjet bio samo
privienje uzrokovano delirijem... a ak i ako je bio stvaran, da mi je
lagala.
Bio je to erif Jones. Koljena su mi popustila kad sam ga ugledao pa
sam posrnuo naprijed. Pokuao sam mu rei o Henryju i Shannon da e
Shannon biti ustrijeljena, da e skonati u kaubojskoj kolibi u predgrau
Elka, da on, erif Jones, mora nekog pozvati i sprijeiti da se to dogodi.
Sve to sam uspio izgovoriti bilo je zbrkano, ali on je uspio raspoznati
imena.
"Istina, on je pobjegao s njom", odvratio je. "Ali ako vam je to rekao
Harl, zato vas je onda ostavio u ovakvom stanju? to vas je ugrizlo?"
"takor", uspio sam odgovoriti.
Obuhvatio me rukom i napola me odnio do stuba trijema prema svom
autu. Pijetao George leao je smrznut na tlu pokraj hrpe cjepanica, a

krave su mukale. Kada sam ih posljednji put nahranio? Nisam se mogao

sjetiti.
"erife, morate..."
Ali on me prekinuo. Mislio je da buncam, a kako i ne bi? Mogao je
osjetiti da imam groznicu i vidjeti da mi je lice zaareno. Zacijelo mu se
inilo da nosi pe. "Morate uvati snagu. I morate biti zahvalni Arlette, jer
da nije nje, ja nikad ne bih doao ovamo."
"Mrtva je", uspio sam rei.
"Da, mrtva je."
I tako sam mu priznao da sam je ubio. Oh, kakvo olakanje! Zaepljena
cijev u mojoj glavi otvorila se kao nekom arolijom, a inficirani duh koji
je u njoj bio zarobljen napokon je nestao.
Gurnuo me u kola kao vreu. "Poslije emo razgovarati o Arlette, ali
sada u vas odvesti u Bolnicu milosrdnih anela. Bio bih vam zahvalan da
ne povratite u autu."
Zatim nas je odvezao iz dvorita, ostavljajui za sobom mrtvog pijetla
i krave koje su mukale. (I takore, nemojte zaboraviti na takore! Ha!)
Ponovno sam mu pokuao rei da moda nije prekasno za Henryja i
Shannon, da ih jo uvijek moemo spasiti. uo sam samog sebe kako
govorim "to su stvari koje bi se mogle dogoditi", kao da sam duh
budueg Boia iz one Dickensove pripovijetke, a zatim sam se
onesvijestio. Kad sam se probudio, bio je drugi prosinca, a novine na
zapadu izvjetavale su: "ZALJUBLJENI RAZBOJNICI" UMAKLI POLICIJI
ELKA I PONOVNO POBJEGLI. To zapravo nije bilo tono, ali nitko to jo
nije znao. Osim Arlette, naravno. I mene.
Lijenik je smatrao da mi gangrena jo nije zahvatila podlakticu pa se
okladio u moj ivot i amputirao mi samo lijevu aku. Tu je okladu dobio.
Pet dana nakon to me erif Jones unio u Bolnicu milosrdnih anela u
Gradu Hemigfordu leao sam u bolnikom krevetu mrav i nalik na duha,
dvanaest kila laki i bez lijeve ake, ali jo uvijek iv.
Jones je svratio da me vidi, smrknuta lica. ekao sam da mi kae kako
me hapsi zbog ubojstva ene i da moju preostalu aku lisicama zakvai
za okvir kreveta. Ali on to nije uinio. Umjesto toga, rekao mi je da mu je
vrlo ao zbog mog gubitka. Mog gubitka! to taj idiot zna o gubitku?

Zato sjedim u ovoj bijednoj hotelskoj sobi (premda ne sam!) umjesto

da leim u grobu kao ubojica? Odgovorit u vam s tri rijei: zbog svoje
majke.
Poput erifa Jonesa, i ona je imala obiaj da svoj govor zaini
retorikim pitanjima. Za erifa je to bio trik koji je pokupio za radnog
vijeka u policiji postavljao je svoja smijena kratka pitanja i promatrao
hoe li se sugovornik odati nekom reakcijom: treptajem, mrtenjem ili
malim pomicanjem oiju. Za moju majku to je bila samo govorna navika
koju je pokupila od svoje majke Engleskinje i prenijela na mene. Ja sam u
meuvremenu izgubio i najmanji trag britanskog naglaska to sam ga
neko moda imao, ali nikad se nisam oslobodio majine navike da
tvrdnje pretvara u pitanja. Bolje doi ovamo, zar ne? rekla bi. Ili: Tvoj je
otac opet zaboravio ponijeti uinu, morat e mu je odnijeti, zar ne? ak je i
primjedbe o vremenskim prilikama formulirala kao pitanja: Jo jedan
kini dan, zar ne?
Premda sam bio vrlo bolestan i u groznici kad se erif Jones tog dana
krajem mjeseca studenog pojavio na vratima moje sobe, nisam bio u
deliriju. Jasno sam se sjeao naeg prijanjeg razgovora, onako kako se
ovjek sjea slika iz neke naroito upeatljive none more.
Morate biti zahvalni Arlette, jer da nije nje, ja nikad ne bih doao ovamo,
bio mi je rekao.
Mrtva je, odgovorio sam mu.
erif Jones: Da, mrtva je.
A onda sam rekao, onako kako sam nauio govoriti u majinu krilu: Ja
sam je ubio, zar ne?
A erif Jones shvatio je retoriku figuru moje majke (i svoju vlastitu,
nemojte zaboraviti) kao pravo pitanje. Mnogo godina poslije u tvornici
u kojoj sam radio nakon to sam izgubio farmu uo sam kako
predradnik kori inovnika zato to je poslao narudbu u Des Moines
umjesto u Devenport prije no to je dobio otpremni nalog iz glavnog
ureda. Ali u srijedu narudbe uvijek aljemo u Des Moines, odvratio je
inovnik koji e ubrzo biti otputen. Jednostavno sam mislio...
Misliti je drek znati, odvratio je predradnik. to je, pretpostavljam,
stara izreka, ali ja sam je tada prvi put uo. A treba li se uditi to sam se

sjetio erifa Franka Jonesa kad sam je uo? Navika moje majke da tvrdnje
pretvara u pitanja spasila me od elektrine stolice. Nikad mi nije sueno
pred porotom za ubojstvo moje ene.
Naime, sve do sad.
Porotnici su ovdje sa mnom, mnogo ih je vie od dvanaest, poredani
su uz podnice oko itave sobe, gledaju me onim svojim poput nafte crnim
oima. Kad bi sobarica sada ula u sobu da promijeni posteljinu i
ugledala te krznene porotnike, pobjegla bi, ali to se nee dogoditi, prije
dva dana objesio sam na vrata znak NE SMETAJTE, a on jo uvijek visi
ondje. U meuvremenu nisam izlazio. Pretpostavljam da bih mogao
naruiti hranu iz restorana u ulici, ali mislim da bi ih hrana razjarila.
Ionako nisam gladan, tako da to i nije neka velika rtva. Moji su porotnici
do sada bili strpljivi, ali ne vjerujem da e jo dugo ostati takvi. Kao i svi
drugi porotnici, s nestrpljenjem oekuju svretak svjedoenja kako bi
mogli donijeti presudu, dobiti honorar (koji se u ovom sluaju sastoji od
krvi i mesa) i vratiti se svojim obiteljima. Zato moram zavriti. Neu jo
dugo. Najtei dio posla ve sam obavio.
Kad je sjeo pokraj mog bolnikog kreveta, erif Jones mi je rekao:
"Vjerojatno ste mi to proitali u oima. Jesam li u pravu?"
Ja sam jo uvijek bio vrlo bolestan, ali ve sam se dovoljno oporavio
da budem oprezan. "to to, erife?"
"Ono to sam vam doao rei. Zaboravili ste, zar ne? Pa, to me ne udi.
Bili ste u vrlo loem stanju, Wilfe. Bio sam uvjeren da ete umrijeti, i to
prije no to vas dovezem u grad. Pretpostavljam da Bog jo nije zavrio s
vama, zar ne?"
Netko sigurno nije zavrio sa mnom, ali sumnjao sam da je to Bog.
"Je li rije o Henryju? Doli ste mi rei neto u vezi s Henryjem?"
"Nisam", odgovorio je. "Doao sam zbog Arlette. Imam loe vijesti,
najgore, ali ne smijete sebe kriviti. Pa niste je vi otjerali iz kue tapom."
Nagnuo se naprijed. "Vi moda mislite da mi se ne sviate, Wilfe, ali to
nije tono. Ima nekih ljudi u ovom kraju kojima se ne sviate a mi
znamo tko su oni, zar ne? ali nemojte misliti da sam ja jedan od njih,

samo zato to moram uzimati u obzir i njihove interese. Istina, jedanput

ili dvaput ste me iznervirali, no vjerujem da bi vam i Harl Cotterie jo
uvijek bio prijatelj da ste svog sina drali na kraoj uzici, ali ja sam vas
uvijek cijenio."
U to ba nisam bio uvjeren, ali zadrao sam jezik za zubima.
"to se tie Arlette, opet u vam rei, jer to vrijedi ponoviti: ne smijete
sebe kriviti."
"Ne smijem?" Smatrao sam to udnim zakljukom ak i za erifa kojeg
posve sigurno nitko nikad nee pobrkati sa Sherlockom Holmesom.
"Ako su izvjetaji koje dobivam toni, Henry je u nevolji", rekao je
tekim glasom. "Pokuat e povui Shan Cotterie u provaliju sa sobom, a
to e mu vjerojatno i uspjeti. To je dovoljan teret za vas, nemojte jo sebe
kriviti za smrt svoje ene. Ne morate..."
"Samo mi recite", rekao sam.
Dva dana prije njegova posjeta moda istoga onog dana kad me
ugrizao takor, a moda i ne, ali otprilike u to vrijeme jedan farmer koji
je krenuo u Lyme Bisku sa svojim urodom spazio je tri prerijska psa kako
se nateu oko neega dvadeset metara sjeverno od ceste. On bi moda
nastavio svojim putem da nije spazio i izgrebenu ensku cipelu od
lakirane koe i ruiaste gaice u jarku. Zaustavio se, ispalio metak iz
puke da otjera pse i otiao u polje da pogleda oko ega su se natezali.
Pronaao je enski kostur u ostacima haljine, s kojeg je jo uvijek visjelo
nekoliko komadia mesa. Ono to je ostalo od kose bilo je svjetlosmee,
to je boja koju bi Arlettina bogata bakrenocrvena kosa mogla poprimiti
nakon nekoliko mjeseci izloenosti vremenskim nepogodama.
"Nedostajala su joj dva stranja zuba", rekao mi je Jones. "Jesu li
Arlette nedostajala dva stranja zuba?"
"Jesu", slagao sam. "Ispali su joj zbog upale desni."
"Kad sam doao na farmu, dan nakon to je pobjegla, va deko rekao
je da je odnijela svoj vrijedan nakit."
"Tono." Nakit koji sada lei u bunaru.
"Kad sam vas pitao je li moda uzela togod novca, spomenuli ste 200
dolara. Je li tako?"
Ah, da. Onaj izmiljeni novac koji je Arlette navodno uzela iz mog
nonog ormaria. "Tako je."
Klimnuo je glavom. "Pa, evo ga, evo ga. Neto nakita i neto novca. To

sve objanjava, ne mislite?"

"Ne vidim..."
"Zato to vi to ne gledate oima predstavnika zakona. Opljakali su je
na cesti, to je sve. Neki nevaljalac spazio je enu kako stopira izmeu
Hemingforda i Lyme Biske, pokupio ju je, ubio, uzeo njezin novac i nakit, i
odnio joj truplo u najblie polje, dovoljno daleko da se ne moe vidjeti s
ceste." Po njegovu sam smrknutom izrazu lica shvatio kako on misli da je
Arlette vjerojatno bila i silovana te da je vjerojatno dobro to od nje nije
dovoljno ostalo da se to moe sa sigurnou utvrditi.
"Znai, to je vjerojatno to", rekao sam i nekako uspio zadrati ozbiljan
izraz lica sve dok nije otiao. Zatim sam se okrenuo i premda sam se
usput udario u batrljak, poeo sam se smijati. Zagnjurio sam lice u jastuk,
ali ak ni to nije uspjelo priguiti smijeh. Kad je medicinska sestra
jedna runa stara svadljivica ula u sobu i ugledala mi suze na licu,
pomislila je (misliti je drek znati) da plaem. Raznjeila se, to sam prije
smatrao nemoguim i dala mi dodatnu tabletu morfija. Na kraju krajeva,
ipak sam ja ucviljeni mu i oaloeni otac. Zasluujem utjehu.
A znate li zato sam se smijao? Jesam li se smijao zbog Jonesove
dobronamjerne gluposti? Ili zbog sretnog otkria mrtve enske skitnice
koju je moda ubio njezin muki suputnik dok su bili pijani? Smijao sam
se zbog obje te stvari, ali najvie zbog one cipele. Onaj farmer zastao je da
provjeri oko ega se prerijski psi nateu samo zato to je spazio ensku
cipelu od lakirane koe u jarku. Ali kad me je erif Jones ljetos na farmi
zapitao o cipelama, rekao sam mu da su nestale Arlettine platnene cipele.
A taj je idiot to zaboravio.
I toga se vie nikad nije sjetio.
Kad sam se vratio na farmu, otkrio sam da mi je gotovo sva stoka
uginula. Preivjela je samo Achelois, koja me pogledala prijekornim i
izgladnjelim oima i tugaljivo zamukala. Nahranio sam je isto tako brino
kao to bi ovjek nahranio kunog ljubimca, jer to je sada zapravo i bila.
Kako biste drugaije nazvali ivotinju koja vie ne moe pridonijeti
dobrobiti obitelji?
Neko bi se Harlan i njegova ena pobrinuli za moju farmu dok sam ja
u bolnici; tako postupaju susjedi na Srednjem zapadu. Ali ak i kad je

alobno mukanje mojih umiruih krava poelo dopirati preko polja do

njega dok je sjedao za stol na veeru, ostao se drati po strani. Da sam
bio na njegovu mjestu, moda bih i ja tako postupio. Po gleditu Harla
Cotterieja (i ostatka svijeta), moj sin nije se zadovoljio time da upropasti
njegovu ker, nego ju je slijedio do mjesta koje joj je trebalo biti utoite
pa ju je oteo i prisilio na zloinaki ivot. Kako su sve one prie o
"zaljubljenim razbojnicima" morale izjedati njezina oca! Poput garavice!
Ha!
Sljedeeg tjedna otprilike u vrijeme kad su ljudi poeli vjeati
boine ukrase na farmerske kue i kue u ulici Main u Hemingford
Homeu erif Jones opet je svratio na farmu. Jedan pogled na njegovo
lice rekao mi je kakve mi vijesti donosi pa sam poeo odmahivati
glavom. "Ne. Sad je dosta. Ne elim to uti. Odlazite!"
Vratio sam se u kuu i pokuao mu zakljuati vrata pred nosom, ali
bio sam i slab i jednoruk pa se on prilino lako ugurao unutra. "Smirite
se, Wilfe", rekao mi je. "Prebrodit ete vi ovo." Kao da zna o emu govori!
Bacio je pogled prema ormaru na ijem je vrhu stajao ukrasni
keramiki vr za pivo, pronaao moju alosno ispranjenu bocu viskija,
natoio posljednji prst tekuine u vr i dodao mi ga. "Lijenik ovo ne bi
odobrio," rekao je, "ali on nije ovdje, a vama e to trebati."
Zaljubljeni razbojnici otkriveni su u svom posljednjem skrovitu.
Shannon je umrla od posljedica barmenova metka, a Henry od metka koji
je sam sebi ispalio u mozak. Tijela su prebaena u mrtvanicu u Elku,
gdje e ostati do daljnjega. Harlan Cotterie pobrinut e se za svoju ker,
ali za mog sina ne eli niti uti. Pa naravno da ne eli. Ja sam se pobrinuo
za njega. Henryjevo tijelo stiglo je u Hemingford vlakom, osamnaestog
prosinca, a ja ga doekao kod depoa s crnom koijom pogrebnog
poduzea Casting Brothers. Neprestance su me fotografirali. Postavljali
su mi pitanja na koja nisam niti pokuao odgovoriti. Naslovi u WorldHeraldu i mnogo skromnijem Hemingford Weeklyju sadravali su frazu
OALOENI OTAC.
Ali da su me novinari mogli vidjeti u dvorani pogrebnog poduzea, u
trenutku kad je otvoren jeftin borov lijes, vidjeli bi to je prava tuga pa bi
moda upotrijebili frazu IZBEZUMLJENI OTAC. Metak koji je moj sin
ispalio sebi u sljepoonicu dok je sjedio sa Shannoninom glavom u krilu,
rasprsnuo se prolazei kroz mozak i izbio mu velik komad lubanje na

lijevoj strani glave. Ali to nije bilo najgore. Vie nije imao oi. Donja
usnica bila je raznijeta tako da su mu se vidjeli zubi, kao da se mrano
cereka. Od nosa mu je ostao samo crveni batrljak. Prije no to je neki
policajac ili erifov zamjenik pronaao tijela, takori su od mog sina i
njegove drage napravili ukusan obrok.
"Uredite ga", rekao sam Herbertu Castingsu kad sam opet smogao
snage da suvislo govorim.
"Gospodine James... teta je..."
"Vidim kakva je teta. Uredite ga. I izvadite ga iz tog posranog lijesa.
Stavite ga u najljepi lijes koji imate. Ba me briga koliko to stoji. Imam
novca." Sagnuo sam se i poljubio ga u razderani obraz. Nijedan otac ne bi
trebao poljubiti sina posljednji put, ali ako je ijedan otac ikad zasluio
takvu sudbinu, to sam sigurno ja.
I Shannon i Henry pokopani su izvan groblja hemingfordske
metodistike crkve Slave Boje, Shannon dvadeset drugog prosinca, a
Henry na Badnjak. Crkva je na Shannoninu ispraaju bila dupkom puna i
orila se od ridanja. To znam jer sam i sam bio ondje, barem nakratko.
Stajao sam straga, neprimijeen, a onda sam se iskrao van usred
posmrtnog govora veleasnog Thursbyja. Veleasni Thursby vodio je i
Henryjev pogreb, ali vjerojatno vam ne moram niti spominjati da je
ispraaju prisustvovalo mnogo manje ljudi. Thursby je vidio samo jednog
posjetitelja, ali bio je jo jedan. I Arlette je bila ondje, sjedila je do mene
neprimijeena i smjekala se. apnula mi je na uho:
Jesi li zadovoljan razvojem dogaaja? Je li bilo vrijedno toga?
Kad zbrojim trokove pogreba, pokopa, mrtvanice i dostave tijela
kui, zbrinjavanje zemaljskih ostataka mog sina stajalo me neto vie od
300 dolara. Platio sam ga novcem od hipoteke. to sam drugo imao?
Nakon pogreba vratio sam se u praznu kuu. Ali prije toga sam kupio
novu bocu viskija.
Godina 1922. nosila je jo jedno iznenaenje u torbi. Dan nakon
Boia velika oluja zatutnjala je sa Stjenjaka i pogodila nas sa trideset
centimetara snijega i olujnim vjetrom. Kad se spustio mrak, snijeg se
pretvorio u susnjeicu, a onda u pljusak. Oko ponoi, dok sam sjedio u
zamraenoj dnevnoj sobi, lijeei svoj bolni batrljak sitnim gutljajima

viskija, zauo sam zvuk pucanja i kidanja iz stranjeg dijela kue. To se

krov sruio na toj strani kue istoj onoj zbog koje sam, barem
djelomice, stavio kuu pod hipoteku. Podigao sam au da nazdravim
krovu, a onda jo jedanput srknuo. Kad mi je hladan vjetar poeo puhati
oko ramena, uzeo sam kaput s vjealice u ostavi, odjenuo ga, a onda opet
sjeo i popio jo malo viskija. U jednom sam trenutku zadrijemao. Oko tri
sata probudio me jo jedan od onih kidajuih prasaka. Ovoga puta sruila
se prednja strana staje. Achelois je i ovoga puta preivjela pa sam je
sljedee veeri doveo k sebi u kuu. Zato? mogli biste me zapitati, a moj
bi odgovor glasio: A zato ne? Dovraga, zato ne? Mi smo preivjeli. Mi
smo preivjeli.
U boino jutro (koje sam proveo srui viski u hladnoj dnevnoj sobi,
u drutvu svoje preivjele krave), prebrojio sam novac koji mi je ostao od
hipoteke i shvatio da to ni izdaleka nee pokriti tetu od oluje. To me nije
naroito pogodilo jer sam u meuvremenu izgubio volju za farmerskim
ivotom, ali pomisao da e kompanija Farrington izgraditi klaonicu
svinja i zagaditi potok jo me uvijek tjerala na bijesno krgutanje zubima.
Osobito zbog visoke cijene koju sam platio kako bih sprijeio da im onih
prokletih 100 jutara padne u ruke.
Iznenada mi je sinulo da su ta jutra moja, sada kad se Arlette slubeno
vodi kao mrtva, a ne nestala. Tako da sam poslije dva dana progutao svoj
ponos i otiao do Harlana Cotterieja.
ovjek koji je otvorio vrata na koja sam zakucao drao se bolje od
mene, ali okovi koje je te godine doivio ipak su uzeli svoj danak.
Smravio je, oelavio, a koulja mu je bila naborana premda ne tako
naborana kao lice, a koulju se barem moe izglaati. Izgledao je kao da
ima ezdeset pet, a ne etrdeset pet godina.
"Nemoj me udariti", rekao sam mu kad sam vidio da stee ake.
"Posluaj to ti elim rei."
"Nikad ne bih udario ovjeka koji ima samo jednu ruku," odvratio je,
"ali bit u ti zahvalan ako bude kratak. I morat emo razgovarati ovdje
na trijemu, jer ti nikad vie nee kroiti u moju kuu."
"To je u redu", rekao sam. I ja sam smravio jako i drhtao sam, ali
hladan zrak godio je mom batrljku i nevidljivoj aci koja je, kako mi se

inilo, jo uvijek postojala ispod njega. "elim ti prodati 100 jutara dobre
zemlje, Harl. Onih 100 jutara koja je Arlette tako vrsto odluila prodati
kompaniji Farrington."
Nasmijeio se, a oi su mu zaiskrile u dubokim dupljama. "Snala su te
teka vremena, zar ne? Uruila ti se polovica kue i polovica staje.
Hermie Gordon kae da dri kravu u kui." Hermie Gordon bio je lokalni
potar i okorjeli traer.
Zatraio sam tako nisku cijenu da je Harlan zinuo od uda i podigao
obrve. U tom trenutku zapahnuo me miris koji se irio iz uredne i brino
odravane kue, miris koji se inio posve stran tom mjestu: miris
zagorjele hrane. To oito nije kuhala Sallie Cotterie. Neko bi me ta
injenica zainteresirala, ali to je vrijeme sada prolo. Sada mi je bilo stalo
samo do toga da se rijeim onih 100 jutara zemlje. inilo mi se
pravednim da ih jeftino prodam, budui da su me tako skupo stajala.
"To nije ni desetina prave vrijednosti", odvratio je, a onda s oitim
zadovoljstvom dodao: "Arlette e se okrenuti u grobu."
Ve je ona uinila i mnogo vie od toga, pomislio sam.
"Zato se smjeka, Wilfe?"
"Bez razloga. Osim jedne stvari. Vie mi nije stalo do te zemlje. Stalo
mi je samo do toga da zadrim podalje onu prokletu Farringtonovu
klaonicu."
"Pa ak i po cijenu da izgubi farmu?" Klimnuo je glavom kao da
odgovara na pitanje. "Znam da si uzeo hipoteku. U malom mjestu nema
tajni."
"ak i po cijenu da je izgubim", sloio sam se. "Prihvati moju ponudu,
Harl. Bio bi lud da je ne prihvati. Onaj potok koji e zagaditi svinjska krv,
dlaka i crijeva to je i tvoj potok."
"Nije", odgovorio je.
Zabuljio sam se u njega, previe iznenaen da ita kaem. Ali on je
opet klimnuo glavom kao da sam mu postavio pitanje.
"Ti misli da zna to si mi uinio, ali ne zna sve. Sallie me ostavila.
Preselila se svojim roditeljima u McCook. Ona kae da e razmisliti o
svemu i da e se moda vratiti, ali ja ne vjerujem u to. Dakle, obojica smo
ostali bez ena, zar ne? Obojica smo doekali ovu godinu sa enama, a
obojica emo je otpratiti bez njih. Razlika je samo u tome to ja nisam

izgubio polovicu kue i veinu staje u oluji." Razmislio je o svojim

rijeima. "A jo uvijek imam i obje ruke. I to je, pretpostavljam, sve. Ako
poelim drkati ako me ikad obuzme potreba moi u birati kojom da
rukom nategnem svog malog."
"to... zato bi ona..."
"Oh, upotrijebi mozak. Ona me smatra jednako krivim za Shannoninu
smrt kao i tebe. Kae da bi Shannon jo uvijek bila iva da se ja nisam
pravio vaan i poslao je od kue pa sada ne bi leala pod zemljom, nego bi
ivjela s Henryjem na tvojoj farmi, nedaleko od nas, a Sallie bi imala
unuka. Rekla mi je da sam umiljena budala i imala je pravo."
Pruio sam mu svoju jedinu ruku, ali on ju je odgurnuo.
"Ne diraj me, Wilfe. Neu ti to dvaput rei."
Spustio sam ruku.
"Jedno sigurno znam", rekao je. "Kad bih prihvatio tvoju ponudu,
koliko god da je primamljiva, na kraju bih to poalio. Jer ta je zemlja
prokleta. Nas dvojica moda se ne slaemo oko svega, ali kladim se da se
oko toga slaemo. Ako je ve eli prodati, prodaj je banci. Tako e
vratiti zajam na hipoteku, a ostat e ti jo i neto gotovine."
"Banka bi je odmah prodala Farringtonu!"
"to se tu moe!" To je bilo posljednje to je rekao prije no to mi je
zalupio vrata pred nosom.
Posljednjeg dana godine odvezao sam se u Hemingford Home da
posjetim gospodina Stoppenhausera u banci. Rekao sam mu kako sam
doao do zakljuka da vie ne mogu ivjeti na farmi. Rekao sam mu da
bih htio prodati Arlettinu zemlju banci i tim novcem vratiti zajam na
hipoteku. Ali kao i Harlan Cotterie, Stoppenhauser mi je odgovorio ne. Na
trenutak sam ostao samo sjediti na stolcu nasuprot stolu, nesposoban da
povjerujem u ono to sam upravo uo.
"Zato ne? To je dobra zemlja!"
Odgovorio mi je da je ovo banka, a ne agencija za kupoprodaju
nekretnina. Oslovljavao me je s gospodine James. Dani kad me je u uredu
oslovljavao s Wilf proli su.
"To je..." Pala mi je na pamet rije smijeno, ali nisam elio riskirati da
ga uvrijedim ako postoje izgledi da promijeni miljenje. Kad sam odluio

prodati zemlju (i kravu, morati u pronai kupca i za Achelois, moda

nekog stranca s torbom punom zrna arobnog graha), ta me ideja
potpuno obuzela pa zato i nisam podigao glas, nego sam progovorio
mirno.
"To nije posve tono, gospodine Stoppenhauser. Vaa je banka ljetos
na drabi kupila farmu Rideout. A i farmu Trostruki M."
"To su bile drugaije situacije. Mi imamo hipoteku na vaih
originalnih 80 jutara i time smo zadovoljni. Nas se ne tie to ete vi
uiniti s preostalih 100 jutara."
"Tko vas je posjetio?" upitao sam ga, a onda sam shvatio da ve znam
odgovor. "Bio je to Lester, zar ne? Onaj potrko Colea Farringtonea."
"Nemam pojma o emu govorite", odgovorio je Stoppenhauser, ali
ugledao sam mu iskru u oima. "Meni se ini da ste vi od tuge i... i od
ozljede... privremeno izgubili sposobnost jasnog razmiljanja."
"Oh, ne", rekao sam i poeo se smijati. Bio je to opasno neuravnoteen
smijeh, ak i za moje ui. "Nikad u ivotu nisam jasnije razmiljao,
gospodine. On vas je doao vidjeti on ili netko drugi, siguran sam da si
Cole Farrington moe priutiti svakog nadriodvjetnika kojeg poeli pa
ste sklopili nagodbu. S-s-slizali ste se!" Smijao sam se jae no ikad.
"Gospodine James, bojim se da u vas morati zamoliti da odete."
"Moda ste sve isplanirali unaprijed", rekao sam. "Moda ste zato
jedva ekali da mi ponudite onu prokletu hipoteku. Ili je moda Lester,
kad je uo za mog sina, vidio sjajnu priliku da iskoristi moju nesreu i
dotrao do vas. Moda je sjedio upravo na ovom stolcu i rekao vam:
'Obojica emo imati koristi od toga, Stoppie vi ete dobiti farmu, moj
klijent dobit e zemlju uz potok, a Wilf James neka se nosi k vragu.' Nije li
bilo tako?"
Pritisnuo je dugme na stolu, a onda su se otvorila vrata. Bila je to mala
banka, premala da uposli uvara, ali blagajnik koji je zavirio u ured bio je
miiav momak. Sudei po izgledu, jedan od Rohrbachera; ja sam iao u
kolu s njegovim ocem, a Henry vjerojatno s njegovom mlaom sestrom
Mandy.
"Ima li kakvih problema, gospodine Stoppenhauser?" upitao je.
"Ako gospodin James sada ode, nema", odgovorio je Stoppenhauser.
"Hoe li ga otpratiti, Kevine?"
Kevin je uao u ured, a kad mu se uinilo da presporo ustajem,

uhvatio me za ruku iznad lijevog lakta. Bio je odjeven kao bankar, imao je
ak i naramenice i leptir-manu, ali ruke su mu bile farmerske, grube i
uljevite. Moj jo uvijek nezalijeeni batrljak poslao mi je otkucaj
upozorenja.
"Hajdemo, gospodine", rekao mi je.
"Nemoj me povlaiti", rekao sam mu. "Boli me mjesto gdje mi je bila
aka."
"Onda krenite."
"Ja sam iao u kolu s tvojim ocem. Sjedio je do mene i prepisivao od
mene za vrijeme proljetnih ispita."
Povukao me sa stolca na kojem su me neko oslovljavali s Wilf. Stari
dobri Wilf, koji bi bio budala da ne uzme hipoteku. Stolac se umalo
prevrnuo.
"elim vam sretnu Novu godinu, gospodine James", rekao je
Stoppenhauser.
"I ja tebi, jebeni lopove", odvratio sam i ugledao mu okirani izraz na
licu, to je moda posljednja dobra stvar koja mi se dogodila u ivotu.
Sjedim ovdje ve pet minuta, vaem vrh olovke i pokuavam se sjetiti
barem jedne dobre stvari koja mi se poslije toga dogodila neke dobre
knjige, dobrog obroka ili ugodnog popodneva u parku ali niega se ne
mogu sjetiti.
Kevin Rohrbacher otpratio me predvorjem. Pretpostavljam da je to
ispravan glagol; nije me ba odvukao. Pod je bio od mramora pa su nam
koraci odjekivali. Zidovi su bili od tamne hrastovine. Iza visokih prozora
blagajni dvije su ene usluivale skupinu posljednjih klijenata godine.
Jedna je bila mlada, a druga stara, ali imale su jednak izraz na licu, s
razrogaenim oima. Ali panju mi nije privuklo njihovo zgraanje i
gotovo besramno zanimanje za mene; panju mi je privuklo neto posve
drugo. Iznad prozora blagajni protezala se deset centimetara iroka
greda od kvrgave hrastovine, a po njoj je zaposleno jurcao...
"uvajte se onog takora!" povikao sam i pokazao prema gredi.
Mlada blagajnica ispustila je sitan krik i podigla pogled, a onda se
pogledala sa starijom kolegicom. Na gredi nije bilo takora, samo
pomina sjenka stropnog ventilatora. A onda su se svi zabuljili u mene.

"Samo buljite", rekao sam im. "Buljite do mile volje! Sve dok vam ne
ispadnu te vae proklete oi!"
Zatim sam se naao na cesti, izdiui hladni zrak kao da je dim
cigarete. "Ako ne doete po kakvom poslu, nemojte se vraati", rekao mi
je Kevin. "I ako se ne moete pristojno ponaati."
"Tvoj je otac bio najvei prokleti prevarant s kojim sam iao u kolu",
rekao sam mu. elio sam ga isprovocirati da me udari, ali on se vratio u
banku i ostavio me stajati na ploniku ispred mog oronulog starog
kamiona. I tako je Wilfred Leland James zavrio svoj posjet gradu
posljednjeg dana u godini.
Kad sam se vratio na farmu, Achelois vie nije bila u kui. Bila je u
dvoritu, leala je na boku i izdisala oblake bijele pare. Vidio sam tragove
u snijegu na mjestu gdje je u galopu izjurila na trijem i jo vee na mjestu
gdje je nespretno sletjela i slomila obje prednje noge. Izgleda da u mojoj
blizini ak ni neduna krava ne moe preivjeti.
Otiao sam u ostavu po puku, a onda se vratio u kuu da vidim ako
mogu to ju je to tako jako uplailo da je iz svog novog sklonita
pobjegla u punom galopu. Dakako, bili su to takori. Trojica su sjedila na
Arlettinu omiljenom kredencu i gledala me svojim ozbiljnim crnim
oima.
"Vratite se i recite joj da me ostavi na miru", rekao sam im. "Recite joj
da je uinila dovoljno tete. Za ime Boga, recite joj da me ostavi na miru."
Ali oni su ostali sjediti i gledati me, s repovima svinutim oko
zdepastih crno-sivih tijela pa sam podigao puku za gamad i ustrijelio
takora koji je sjedio u sredini. Metak ga je raznio u komadie koji su se
razletjeli po ostacima tapeta to ih je Arlette tako paljivo odabrala prije
9 ili 10 godina, u vrijeme kad je Henry bio malian, a nai odnosi jo
uvijek dobri.
Druga su dva takora pobjegla. Bez sumnje, vratili su se u svoj tajni
prolaz pod zemljom. Svojoj kraljici u raspadanju. Na kredencu moje
mrtve ene ostavili su male hrpice takorskih govana i tri ili etiri
komadia platnene vree koju je Henry donio iz staje one noi poetkom
proljea 1922. godine. Doli su mi ubiti posljednju kravu i donijeti mi
posljednje komadie Arlettine mreice za kosu.

Izaao sam iz kue i potapao Achelois po glavi. Ona je protegnula

vrat i prijekorno zamukala. Pobrini se da ovo prestane. Ti si gospodar, ti si
bog mog svijeta pa se pobrini da ovo prestane.
to sam i uinio.
Sretna Nova godina!
To je bio svretak 1922. godine, a to je i svretak moje prie; sve je
ostalo epilog. Gomila emisara u ovoj sobi kako bi upravitelj ovog
dobrog starog hotela vrisnuo da ih vidi! nee jo dugo morati ekati na
donoenje presude. Arlette je sudac, oni su porota, ali ja u biti vlastiti
krvnik.
Naravno, izgubio sam farmu. Nitko, ukljuujui i Farringtonovu
kompaniju, nije htio kupiti onih 100 jutara zemlje dok itava farma ne
ode na bubanj, a kad su koljai svinja napokon nahrupili, bio sam je
prisiljen prodati po suludo niskoj cijeni. Lesterov plan savreno je
funkcionirao. Siguran sam da je to bio njegov plan i da je za njega dobio
bonus.
No dobro, izgubio bih svoj komadi zemlje u Okrugu Hemingford ak i
da sam imao dodatne izvore prihoda, to mi prua neku nastranu utjehu.
Kau da je sadanja ekonomska kriza poela lani na Crni petak, ali ljudi
koji ive u dravama kao to su Kansas, Iowa i Nebraska, znaju da je kriza
poela 1923. godine, kad su svi usjevi koji su preivjeli strane proljetne
oluje nastradali u sui koja je uslijedila i potrajala dvije godine. Ono malo
usjeva to je nalo put do trnica u velikim gradovima i poljoprivrednih
sajmova u malim gradovima prodavalo se po jadnim cijenama. Harlan
Cotterie uspio se odrati otprilike do 1925. godine, a onda je banka i
njemu oduzela farmu. Na tu vijest naiao sam itajui lanke o
bankovnim prodajama u World-Heraldu. Godine 1925. takve su vijesti
zauzimale itave stranice u novinama. Male farme poele su propadati, a
vjerujem da e za sto godina a moda i za samo 75 sve od reda
nestati. Kad doe 2030. (ako ta godina ikad doe), itava Nebraska
zapadno od Omahe pretvorit e se u jednu veliku farmu. Vjerojatno e je
posjedovati kompanija Farrington, a oni koji budu imali nesreu da ive
na toj zemlji, provodit e dane pod prljavim utim nebom i nositi gasmaske da se ne ugue od smrada zaklanih svinja. A voda u svakom

potoku bit e crvena od svinjske krvi.

Kad doe 2030. godina, samo e takori biti sretni.
To nije ni desetina prave vrijednosti, rekao mi je Harlan onog dana kad
sam mu ponudio Arlettinu zemlju, a naposljetku sam je bio prisiljen
prodati Coleu Farringtonu za jo manju cijenu. Odvjetnik Andrew Lester
donio mi je dokumente u pansion u gradu Hemingfordu u kojem sam
tada ivio i nasmijeio se kad sam ih potpisao. Naravno da se nasmijeio.
Veliki deki naposljetku uvijek pobijede. Bio sam budala to sam
vjerovao da bi ikad moglo ispasti drukije, a svatko koga sam ikad volio
skupo je platio tu moju glupost. Katkad se pitam je li se Sallie Cotterie
ikad vratila Harlanu ili se on moda preselio k njoj u McCook kad je
izgubio farmu. Ne znam, ali mislim da je Shannonina smrt vjerojatno
zauvijek upropastila taj prethodno sretan brak. Otrov se iri poput tinte
u vodi.
U meuvremenu su mi se takori poeli primicati od podnica ove
sobe. Ono to je prije bilo etverokut, sada se pretvorilo u krug. Oni znaju
da je ovo samo epilog, a nita to doe nakon neizbrisiva ina ne znai
mnogo. Ali ja u ipak dovriti priu. A oni me se nee doepati ivog; ta
mala zavrna pobjeda bit e moja. Moja stara smea jakna visi s naslona
stolca na kojem sjedim. Pitolj mi je u depu. Kad budem napisao i
posljednjih nekoliko stranica ovog priznanja, upotrijebit u ga. Kau da
ubojice i samoubojice idu u pakao. Ako je to tono, ja u se ondje dobro
snai, jer sam u paklu proveo posljednjih osam godina ivota.
Odselio sam se u Omahu, a ako je tono da je to grad budala, kao to
sam neko tvrdio, onda sam ja u poetku bio uzoran graanin. Zduno
sam prionuo poslu da zapijem sav novac koji sam dobio za Arlettinih 100
jutara zemlje, a ak i s tom bijednom svotom, za to su mi trebale dvije
godine. Kad se nisam opijao, obilazio sam sva mjesta koja je Henry
posjetio tijekom posljednjih nekoliko mjeseci svog ivota: duan
mjeovitom robom i onu benzinsku crpku u Lyme Biski kojoj na krovu
stoji crte djevojke s plavim eiriem (tada je ve bila zatvorena, a na
daskama zabijenim vratima visjela je poruka: PRODAJE BANKA),
zalagaonicu u ulici Dodge (gdje sam se poveo za primjerom svog sina i
kupio pitolj koji mi sada lei u depu) i poslovnicu Prve poljoprivredne

banke u Omahi. Ona zgodna mlada blagajnica jo uvijek je radila u njoj,

premda se vie nije preivala Penmark.
"Kad sam mu dala novac, rekao mi je hvala", ispriala mi je. "On je
moda zabrazdio, ali vidjelo se da je dobro odgojen djeak. Jeste li ga
poznavali?"
"Nisam", odgovorio sam. "Ali poznavao sam njegovu obitelj."
Naravno, posjetio sam i Svetu Euzebiju, ali nisam pokuao ui da se
kod upraviteljice ili nadstojnice, ili kako god da joj glasi titula, raspitam o
Shannon Cotterie. Bila je to hladna i zlokobna zgradurina s debelim
kamenim zidovima i uskim prozorima koji su savreno oslikavali
najdublji stav katolike hijerarhije prema enama. Pogled na nekoliko
trudnih djevojaka koje su se iskradale oborena pogleda i objeenih
ramena rekao mi je sve to sam trebao znati o tome zato je Shan tako
spremno otila.
Zaudo, najblie sam se svom sinu osjeao u onoj aleji pokraj duana
Gallatin Street Drug Store & Soda Fountain ("na su specijalitet
Shrafftovi bomboni i najbolji domai nugati"), dvije ulice od Svete
Euzebije. U aleji je leao sanduk, vjerojatno previe nov da bi mogao biti
onaj isti na kojem je Henry sjedio dok je ekao neku malo pustolovniju
djevojku koja bi mu pristala dati informacije za nekoliko cigareta, ali
mogao sam se pretvarati da je isti, to sam i uinio. Pretvaranje mi je
bolje ilo dok sam bio pijan, a veinu dana kad sam odlazio u ulicu
Gallatin bio sam doista vrlo pijan. Katkad sam se pretvarao da je opet
1922. godina i da sam ja taj koji eka Victoriu Stevenson. Ako doe,
ponudit u joj itavu kutiju cigareta samo da prenese jednu poruku: Kad
se ovdje pojavi mladi po imenu Hank i pone se raspitivati o Shan Cotterie,
reci mu neka pobjegne. Neka svoje poslove obavi na nekom drugom mjestu.
Reci mu da ga otac treba na farmi, da e je moda uspjeti spasiti ako njih
dvojica udrue snage.
Ali ta mi je djevojka bila izvan dohvata. Jedina Victoria koju sam sreo
bila je njezina kasnija verzija, udana ena s troje ljepukaste djece i
uglednom titulom gospoe Hallet. Ja sam tada ve prestao piti, imao sam
posao u tvornici Bilt-Rite Clothing i ponovno sam se poeo koristiti
britvom i kremom za brijanje. Zahvaljujui toj uglaenoj vanjtini, ona
me dragovoljno primila. Priznao sam joj tko sam ako ve moram biti

potpuno iskren samo zato to laganje nije dolazilo u obzir. Po malom

irenju njezinih oiju, shvatio sam da je primijetila slinost.
"Isuse, kako je bio sladak", rekla mi je. "I tako ludo zaljubljen. ao mi je
i Shan. Ona je bila sjajna cura. To je kao neka tragedija iz Shakespearea,
zar ne?"
Samo to je ona rekla tregedija, a ja nakon toga vie nisam odlazio u
onu aleju u ulici Gallatin jer mi je Arlettino umorstvo pokvarilo ak i
pokuaj te mlade udane ene iz Omahe da bude ljubazna. Ona je mislila
da je Henryjeva i Shannonina smrt poput tregedije iz Shakespearea.
Mislila je da je to romantino. Bi li i dalje tako mislila, pitao sam se, da je
ula posljednje krikove moje ene u onoj zakrvavljenoj platnenoj vrei? Ili
da je vidjela lice mog sina bez oiju i usana?
U godinama koje sam proveo u gradu koji zovu "vratima Zapada",
takoer poznatom po imenu "grad budala", imao sam dva posla. Pa
naravno da sam imao poslove, rei ete, inae bih bio na cesti. Ali i bolji
ljudi od mene nastavili su piti ak i nakon to su poeljeli prestati, a i
pristojniji ljudi od mene zavrili su spavajui u veama. Moda bih vas
mogao pokuati uvjeriti da sam, nakon svih tih protraenih godina,
odluio uiniti jo jedan pokuaj da se vratim u stvaran ivot. Bilo je
trenutaka kad sam i sam vjerovao u to, ali leei nou u krevetu (i
sluajui trkaranje takora u zidovima oni su mi bili stalno drutvo),
znao sam pravu istinu: ja sam jo uvijek pokuavao pobijediti. ak i
nakon Henryjeve i Shannonine smrti, ak i nakon gubitka farme, jo
uvijek sam pokuavao nadvladati onaj le u bunaru. Nju i njezine
dvorjane.
John Hanrahan, predradnik u skladitu tvornice Bilt-Rite, nije htio
dati posao ovjeku sa samo jednom rukom, ali ja sam ga preklinjao da me
primi na probni rok, a kad sam mu dokazao da sam u stanju odvui
paletu do vrha natovarenu kouljama i kombinezonima isto tako dobro
kao i svaki drugi ovjek na njegovu platnom popisu, dao mi je posao.
Vukao sam te palete etrnaest mjeseci, a onda sam se, esto epajui,
vraao u pansion u kojem sam stanovao dok su mi lea i batrljak gorjeli.
Ali nikad se nisam alio, ak sam naao vremena da nauim ivati. To
sam uinio za vrijeme stanka za ruak (koje su trajale 15 minuta) i

tijekom popodnevnih stanka. Dok su drugi mukarci puili i priali

proste viceve na platformi za utovar, ja sam vjebao ivati avove, prvo
na platnenim transportnim vreama kojima smo se koristili, a onda na
kombinezonima koji su bili glavni artikl kompanije. Pokazalo se da imam
dara za to; ak sam umio uiti i zatvara, to na pokretnoj traci s
odjevnim predmetima nije na odmet znati. Pritisnuo bih batrljkom
odjevni predmet da ga zadrim na mjestu dok sam stopalom stiskao
elektrinu papuicu.
ivanje je bilo bolje plaen posao nego prenoenje, a od njega me nisu
toliko boljela lea, ali ivai odjel bio je mraan i pun rupa pa sam nakon
otprilike etiri mjeseca poeo primjeivati takore kako ue na brdima
svjee obojenog plavog trapera i u sjenama ispod kolica za dovoenje i
odvoenje robe.
U nekoliko navrata upozorio sam svoje suradnike na tu gamad. Oni su
tvrdili da ih ne vide. A moda ih doista i nisu vidjeli. Ali ja mislim da je
mnogo vjerojatnije kako su se oni bojali privremenog zatvaranja pogona
kako bi lovci na takore mogli obaviti svoj posao pa bi oni ostali bez
nadnice za tri, a moda ak i tjedan dana, to bi za mukarce i ene s
obiteljima bilo katastrofalno. Lake im je bilo rei gospodinu Hanrahanu
da imam privienja. Nisam im to zamjerio. A kako sam reagirao kad su
me poeli zvati Ludi Wilf? Ni to im nisam zamjerio. Nisam zato dao
otkaz.
Dao sam otkaz zato to su mi se takori nastavili pribliavati.
Stavljao sam malo novca na stranu kako bih imao od ega ivjeti dok
traim drugi posao, ali pokazalo se da to nije bilo potrebno. Samo tri
dana nakon to sam napustio Bilt-Rite, vidio sam oglas u novinama za
knjiniara u Gradskoj knjinici u Omahi mora imati preporuke ili
diplomu, ali ja sam cijeli ivot itao knjige, a ako su me dogaaji iz 1922.
godine ita nauili, nauili su me varati. Krivotvorio sam preporuke
gradskih knjinica iz Kansas Cityja i Springfielda u Missouriju i dobio
posao. Bio sam uvjeren da e gospodin Quarles provjeriti moje
preporuke i ustanoviti da su lane pa sam se trudio postati najbolji
knjiniar u Americi i radio sam brzo. Kad me moj novi ef optui za
prevaru, jednostavno u mu se prepustiti na milost i nemilost i nadati se

najboljem. Ali on me nije optuio. Zadrao sam posao u Gradskoj

knjinici u Omahi etiri godine. Tehniki govorei, pretpostavljam da ga
jo uvijek imam, premda ve tjedan dana nisam bio na poslu, a nisam
javio da sam bolestan.
Vidite, to je zbog takora. I ondje su me pronali. Poeo sam ih viati
kako ue na hrpama starih knjiga u sobi za uvez ili kako jurcaju po
najviim policama ormara za knjige, zirkaju odozgo na mene i
prepoznaju me. Prolog tjedna, u prostoriji s rjenicima, izvukao sam
jedan svezak Encyclopaedie Britannice za postariju muteriju (bio je to
svezak Ra-St, koji je nedvojbeno sadravao natuknicu o rattusu
norvegicusu, da natuknicu stona klaonica ni ne spominjem) i ugledao
gladno sivo-crno lice kako bulji u mene kroz rupu meu knjigama. Bio je
to onaj takor koji je odgrizao sisu Achelois. Ne znam kako je to mogue
siguran sam da sam ga ubio ali nije bilo nikakve dvojbe. Prepoznao sam
ga. A kako i ne bih? Imao je komadi platnene vree, krvavi komadi, u
brkovima.
Mreica za kosu!
Odnio sam taj svezak Britannice staroj dami koja ga je zatraila
(nosila je ovratnik od hermelina s crnim oima koje su me mrko gledale),
a zatim sam naprosto izaao. Satima sam lutao ulicama i naposljetku
dospio ovamo, u hotel Magnolia. I otada sam ovdje; troim novac koji
sam utedio kao knjiniar to vie nije vano i piem ovo priznanje
to jest. Ja...
Jedan od takora ugrizao me za gleanj, kao da mi eli rei: Pouri,
vrijeme je gotovo isteklo. Mala mrlja krvi pojavila mi se na arapi. To mi ni
najmanje ne smeta. Ja sam ve vidio i vie krvi, 1922. godine postojala je
cijela jedna soba puna krvi.
A sada mi se ini da ujem... je li to samo moja mata?
Nije.
Netko mi dolazi u posjet.
Kad sam bio zaepio onu cijev, takori su ipak uspjeli pobjei. A kad
sam zatrpao bunar, i Arlette je uspjela izai. A ne vjerujem da ona ovoga
puta dolazi sama. ini mi se da ujem teke korake dva para nogu, ne
samo jednog. Ili moda...
Tri? ujem li ja to tri para nogu? Dolazi li s njima i djevojka koja mi je u

nekom boljem svijetu mogla biti snaha?

Mislim da dolazi. Tri lea hodaju hodnikom tekim koracima, lica (ili
ono to je od njih ostalo) unakaena ugrizima takora, a Arlettino je
svinuto u stanu... zahvaljujui udarcu umirue krave.
Jo jedan ugriz u gleanj.
Pa jo jedan!
Kako e uprava hotela...
Joj! Jo jedan. Ali nee me dobiti. A nee ni moji posjetitelji, premda
ve vidim okretanje kvake i osjeam im zadah. Ostaci mesa vise im na
kostima i ire vonj zaklanih
zakla
Pitolj
Boe, gdje je pi Prestanite
O, PRESTANITE ME UJEDA

Iz World-Heralda Omahe, 14. travnja 1930.

SAMOUBOJSTVO KNJINIARA U MJESNOM HOTELU
efa hotelskog osiguranja doekao bizaran prizor
Tijelo Wilfreda Jamesa, knjiniara Gradske knjinice u Omahi,
naeno je u nedjelju u lokalnom hotelu, nakon bezuspjenih pokuaja
hotelskog osoblja da s njim stupi u kontakt. Hotelski gost u susjednoj
sobi poalio se na zadah, poput smrada pokvarenog mesa, a hotelska
sobarica izvijestila je da je u petak kasno popodne ula prigueno vikanje
ili plakanje, kao da netko trpi bolove.
Nakon to su u nekoliko navrata bezuspjeno kucali na vrata, ef
hotelskog osiguranja otvorio ih je rezervnim kljuem i otkrio tijelo
gospodina Jamesa izvaljeno preko pisaeg stola u sobi. "Kad sam ugledao
pitolj, pomislio sam da se ustrijelio," rekao je ef osiguranja, "ali nitko
nije izvijestio o pucnju, a nije bilo ni smrada ispaljenog baruta. Kad sam
provjerio pitolj, ustanovio sam da je rije o loe odravanom pitolju
kalibra .25, koji nije bio napunjen."
"Do tog trenutka, naravno, ve sam spazio krv. Nikad u ivotu nisam
vidio nita slino, a nadam se da nikad vie niti neu. Izgrizao se po
itavom tijelu po rukama, nogama, glenjevima, ak i po nonim
prstima. A to nije sve. Bilo je oito da je radio na nekakvom spisateljskom
projektu, ali sve je papire ivakao. Leali su po itavom podu. Izgledali su
kao to izgleda papir kad ga takori savau da naprave gnijezda. Na
kraju je sebi pregrizao ilu na zapeu. Vjerujem da ga je to ubilo. Zacijelo
je bio mentalno poremeen."
U vrijeme pisanja ovog lanka malo se toga zna o gospodinu Jamesu.
Ronald Quarles, glavni knjiniar u Gradskoj knjinici Omahe, zaposlio je
gospodina Jamesa krajem 1926. godine. "Oito mu ba nije ilo najbolje, a
bio je i hendikepiran gubitkom jedne ake, ali mnogo je znao o knjigama i
imao dobre preporuke", rekao je Quarles. "Bio je dobar kolega, premda se
drao po strani. Vjerujem da je prije no to se zaposlio kod nas, radio u
tvornici, a rekao je ljudima da je prije gubitka ruke posjedovao malu
farmu u okrugu Hemingford." Word-Herald zainteresiran je za nesretnog
gospodina Jamesa pa trai informacije od svih itatelja koji su ga moda

poznavali. Njegovo tijelo nalazi se u okrunoj mrtvanici u Omahi i eka

da se javi neki roak. "Ako nam se nitko ne javi," rekao je doktor
Tattersall, glavni lijenik mrtvanice, "pretpostavljam da e biti pokopan
o troku okruga."

VELIKI VOZA
1
Tess je prihvaala odrati dvanaest honorarnih predavanja na godinu,
ako ih je mogla dobiti. Za svaki nastup dobivala je tisuu dvjesto dolara,
to je ukupno etrnaest tisua dolara. Bio je to njezin mirovinski fond.
Nakon dvanaest napisanih knjiga, jo uvijek je pisala o klubu pletilja iz
Willow Grovea, ali nije se zavaravala da o njima moe nastaviti pisati sve
do svojih sedamdesetih. Kad bi to uinila, to bi je doekalo na samom
dnu? Klub pletilja iz Willow Grovea u Terre Hauteu? Klub pletilja iz Willow
Grovea u meunarodnoj svemirskoj postaji? Ne. ak ni kad bi ih enski
italaki klubovi, koji su joj bili glavna publika, proitali (a vjerojatno bi).
Ne.
I tako se Tess ponaala kao dobra mala vjeverica, dobro je ivjela od
novca koji su joj knjige donosile... ali stavljala je na stranu irove za zimu.
Ve je deset godina stavljala izmeu dvanaest i esnaest tisua dolara
godinje u svoj novani fond. Ukupna svota moda nije bila onako visoka
kako bi ona eljela, zbog promjena na tritu dionica, ali Tess je bila
optimistina osoba, rekla je sebi da e, ako nastavi stavljati novac na
stranu, vjerojatno sve biti u redu. A svake je godine barem triput
nastupila besplatno, da umiri savjest. Ta esto neugodna pojava ne bi je
smjela uznemiravati zato to uzima poteno zaraen novac, ali katkad je
to ipak inila. Vjerojatno zato to Tess nije bila odgojena da dranje
govora i dijeljenje autograma smatra radom.
Osim honorara od tisua dvjesto dolara, postavljala je samo jo jedan
zahtjev: da se doveze na mjesto predavanja i da na putu do njega ili na
povratku kui ne mora prenoiti vie od jedanput. to znai da je
malokad odlazila junije od Richmonda ili zapadnije od Clevelanda. Jedno
noenje u motelu bilo joj je zamorno, ali prihvatljivo; dva bi je
onesposobila na cijeli tjedan. A njezin maak Fritzy mrzio je ostati sam u
kui. To bi joj jasno dao do znanja kad bi se vratila kui, brusei joj se o
noge na stubama i esto je bockajui pandama kad bi joj sjeo u krilo. I
premda mu je Tessina susjeda Patsy McClain redovito davala hranu, on

bi malokad mnogo pojeo prije no to bi se Tess vratila kui.

Nije se bojala letjeti avionom, a nije se ni ustruavala zaraunati
putne trokove organizaciji koja ju je unajmila, ba kao to bi im
zaraunala cijenu motelskih soba (uvijek pristojnih, nikad elegantnih).
Naprosto je mrzila letjeti: mrzila je guve, zatim ona poniavajua
skeniranja itavog tijela, nain na koji zrakoplovne kompanije sada
nastoje zaraditi na stvarima koje su prije bile besplatne, kanjenja... i
neizbjenu injenicu da niste svoj gospodar. Kad biste proli kroz sve
one beskrajne sigurnosne provjere i napokon dobili doputenje da se
ukrcate u avion, stavili biste svoj najvredniji posjed svoj ivot u ruke
strancima.
Dakako, to isto vrijedi i za dravne i savezne autoceste kojima se
gotovo uvijek koristila kad je putovala; neki pijani voza mogao bi
izgubiti nadzor nad svojim kolima, prevesti se na suprotnu traku i
skratiti vam ivot u frontalnom sudaru (dakako, on bi preivio; pijanci,
ini se, uvijek preive), ali kad je sjedila za volanom svojih kola, barem je
imala iluziju nadzora. A voljela je voziti. To ju je smirivalo. Neke od
najboljih ideja pale su joj na pamet dok je sjedila za volanom, a radio je
bio iskljuen.
"Kladim se da si u prolom ivotu bila voza kamiona na duge pruge",
rekla joj je jednom Patsy McClain.
Tess nije vjerovala ni u prole ni u budue ivote metafiziki
govorei, vjerovala je samo u ono to se moe opipati prstima ali
voljela je zamiljati ivot u kojem ne bi bila sitna ena s vilenjakim
licem, srameljivim smijekom i poslom pisanja bezazlenih krimia,
nego krupan mukarac s velikim eirom koji baca sjenu na suncem
opaljeno elo i s prosijedom jednodnevnom bradom na obrazima, koji
doputa da ga ukrasni buldog na poklopcu motora vodi milijunima cesta
to uzdu i poprijeko presijecaju zemlju. U tom ivotu ne bi morala
briljivo odabirati prikladnu odjeu prije javnih nastupa; bile bi joj
dovoljne izblijedjele traperice i izme s kopama na sari. Tess je voljela
pisanje, a ni protiv javnih nastupa nije imala nita, ali najvie od svega
voljela je voziti. Nakon nastupa u Chicopeeju ta joj se injenica uinila
kominom... ali nije se nasmijala. Ne, uope se nije nasmijala.

2
Poziv kluba Books & Brown Baggers posve je ispunio njezine uvjete.
Chicopee je leao jedva malo vie od ezdeset milja od Stoke Villagea,
nastup se trebao odrati za dana, a Trostruki B ponudio joj je honorar od
tisuu petsto dolara, plus trokove, naravno, ali oni bi bili minimalni ne
bi ak morala niti prenoiti u Courtyard Suitesu ili Hampton Innu. Prvo
pismo poslala joj je izvjesna Ramona Norville, koja je objasnila da joj,
premda je glavna knjiniarka u Gradskoj knjinici Chicopeeja, pie u
svojstvu predsjednice kluba Books & Brown Baggers, koji svakog
mjeseca organizira predavanje u podne. Ljudima se savjetovalo da sa
sobom ponesu uinu, a ti su susreti bili vrlo popularni. 12. listopada
trebala je nastupiti Janet Evanovich, ali ona je otkazala gostovanje zbog
neke obiteljske obveze Ramona Norville nije bila sigurna je li rije o
svadbi ili o pogrebu.
"Znam da vam se javljam u posljednji as," napisala je gospoa
Norville u pomalo laskavom posljednjem pasusu svog pisma, "ali u
Wikipediji pie da vi ivite u susjednom Connecticutu, a itatelji ovdje u
Chicopeeju veliki su oboavatelji vaih cura iz kluba pletilja. Uz gore
spomenuti honorar, dobili biste i nau beskrajnu zahvalnost."
Tess je sumnjala da bi njihova zahvalnost trajala dulje od dan-dva, a
ve je imala zakazan nastup u listopadu (na knjievnom tjednu u
Hamptonsu), ali I-84 odveo bi je do I-90, a od devedesetke put vodi ravno
u Chicopee. Brzo bi dola i brzo otila; Fritzy jedva da bi i primijetio da je
nema.
Naravno, Ramona Norville poslala joj je svoju e-mail adresu pa je Tess
odmah odgovorila, prihvaajui datum i ponueni honorar. Usto je
izrazila elju da dijeljenje autograma ne traje dulje od sat vremena.
"Imam maka koji me gnjavi ako mu osobno ne posluim veeru",
napisala je. Zamolila je za eventualne daljnje pojedinosti, premda je
uglavnom znala to se od nje oekuje; na slinim je skupovima nastupala
od svoje tridesete godine. Ipak, organizatorice poput Ramone Norville
oekuju da im se postavi takvo pitanje, a ako to propustite uiniti,
postanu nervozne i ponu se pitati hoe li se spisateljica koju su pozvale
moda pojaviti pripita i bez grudnjaka.

Tessi je palo na pamet da je ovdje zapravo rije o spasiteljskoj misiji

pa bi honorar od dvije tisue dolara moda bilo prikladniji, ali odbacila je
tu ideju. To bi znailo da iskoritava okolnosti. Osim toga, sumnjala je da
su sve njezine knjige zajedno (napisala ih je tono dvanaest) prodane u
toliko primjeraka koliko samo jedan roman o pustolovinama Stephanie
Plum. Svialo se to njoj ili ne a iskreno reeno, Tess je to bilo svejedno
ona je bila rezervna varijanta Ramone Norville. Traiti vei honorar bila
bi ucjena. Tisuu petsto dolara vie je nego potena svota. Naravno,
poslije, kad je leala u jarku pokraj ceste, iskaljavajui krv iz nateenih
usta i nosa, ta joj se svota nije inilo nimalo potenom. Ali bi li honorar
od dvije tisue dolara bio imalo poteniji? Ili od dva milijuna?
Moe li se odrediti cijena za bol, silovanje i pretrpljeni uas? Dame iz
kluba pletilja nikad se nisu pozabavile tim pitanjem. Zloini koje su one
rjeavale jedva da su bili malo vie od intelektualnih zagonetki. Ali kad je
Tess bila prisiljena razmotriti to pitanje, njezin je odgovor glasio ne.
Smatrala je da se takav zloin moe naplatiti samo na jedan nain. A Tom
i Fritzy su se sloili.

3
Pokazalo se da je Ramona Norville vesela ezdesetogodinjakinja
krupnih dojki i irokih ramena, s rumenim obrazima, frizurom marinca i
vrstim stiskom ruke. Doekala je Tess ispred knjinice, stojei nasred
parkirnog mjesta rezerviranog za gostujueg pisca. Umjesto da poeli
Tess dobro jutro (bilo je etvrt do jedanaest) ili da joj pohvali lijepe
naunice (visee dijamantne naunice, to je ekstravagancija koju je Tess
rezervirala za one rijetke prilike kad bi izala u grad na veeru i za
nastupe poput ovog), postavila joj je muko pitanje: je li doputovala
autoputom 84?
Kad je Tess odgovorila potvrdno, gospoa Norville se zarumenjela i
razrogaila oi. "Onda mi je drago to ste stigli bez neprilika. Po mom
skromnom miljenju, osamdesetetvorka je najgori autoput u Americi. A
i vrlo zaobilazan put ovamo. Moemo vam skratiti put na povratku kui,
ako je tono ono to pie na internetu da ivite u Stoke Villageu."
Tess je odgovorila da je taj podatak toan, premda joj nije ba bilo

drago da stranci pa ak i ova ugodna knjiniarka znaju ime grada u

kojem ona svake veeri sputa svoju umornu glavu na jastuk. Ali nema
smisla aliti se; danas se ionako sve moe pronai na internetu.
"Mogu vam utedjeti deset milja", rekla joj je gospoa Norville kad su
dole do stuba knjinice. "Imate li GPS? To bi bilo jednostavnije nego da
vam moram napisati upute na poleinu koverte. Sjajan ureaj!"
Tess, koja je instrumentima svog Expeditiona dodala GPS (zvao se
Tom i bio ukljuen u upalja za cigarete), rekla je da bi uteda od deset
milja na povratku bila ba zgodna.
"Bolje je proi ravno kroz staju Robina Hooda, nego zaobii je u
irokom luku", rekla je gospoa Norville i blago potapala Tess po
ramenu. "Zar nisam u pravu?"
"Apsolutno", sloila se Tess i time odredila svoju sudbinu. Tess je
oduvijek oboavala preace.

4
1

Les affaires de livre obino se dijele na etiri jasno razgraniena ina,

a Tessin nastup na mjesenom skupu Books & Brown Baggers mogao bi
posluiti kao ogledni primjer za sve takve skupove. Jedini otklon od
uobiajenog bio je krajnje saeti uvodni govor Ramone Norville. Ramona
nije donijela obeshrabrujuu hrpu papira na podij, nije osjetila potrebu
da pria o Tessinu djetinjstvu na farmi u Nebraski i nije se potrudila
obasipati knjige o pletiljama iz Willow Grovea hvalospjevima. (to je bilo
dobro, jer su kritiari te knjige rijetko recenzirali, a kad bi to ipak uinili,
obino bi ih usporedili s knjigama o gospoici Marple, i to ne u
pozitivnom svjetlu.) Gospoa Norville jednostavno je rekla da su te
knjige vrlo popularne (to je preuveliavanje koje se moe oprostiti) i da
se spisateljica krajnje velikoduno odazvala pozivu u posljednji as
(premda je uz honorar od tisuu petsto dolara to jedva bilo velikoduno).
Zatim je napustila podij, ispraena oduevljenim pljeskom otprilike etiri
stotine ljudi u malom, ali prikladnom auditoriju knjinice. Veinom su to
bile gospoe koje nemaju obiaj prisustvovati javnim predavanjima bez
eira na glavi.

Ali uvod je bio vie nalik na entr'acte . Prvi in bio je domjenak u

jedanaest sati, na kojem su oni koji su odrijeili kesu osobno upoznali
Tess, uz sir, krekere i alice loe kave (na veernjim susretima ak se
posluivalo loe vino u plastinim aama.) Neki su je zamolili za
autogram; mnogo vei broj za zajedniku sliku, koju su obino snimili
mobitelom. Pitali su je odakle crpi ideje, a ona je odgovarala uobiajenim
pristojnim i aljivim besmislicama. Pet-est ljudi pitalo ju je kako da
nau knjievnog agenta, a sjaj u njihovim oima nagovjetavao je da su
platili dodatnih dvadeset dolara samo zato da joj postave to pitanje. Tess
je odgovorila da moraju pisati pisma tako dugo dok im jedan od
lakomijih agenata ne pristane pogledati tekstove, to ba nije cijela istina
kad je rije o agentima, nita nije cijela istina ali nije ni daleko od nje.
Drugi in bio je sam govor, koji je potrajao oko etrdeset pet minuta.
On se uglavnom sastojao od anegdota (ne previe osobnih) i opisa
procesa razraivanja zapleta (od svretka prema poetku). Bilo je vano
barem triput spomenuti naslov najnovije knjige, koja je te jeseni bila Klub
pletilja iz Willow Grovea u istraivanju spilja (uz objanjenje da je to za
dobrobit onih koji jo ne znaju).
Trei in bio je posveen pitanjima publike, tijekom kojega su je pitali
odakle crpi ideje (dala je duhovit i neodreen odgovor), temelji li svoje
likove na osobama iz stvarnog ivota ("na svojim tetkama") i kako
postii da ovjeku neki agent pogleda tekstove. Danas su je takoer pitali
gdje je kupila traku za kosu (kod J. C. Penneyja, odgovor koji je iz nekog
neshvatljivog razloga nagraen pljeskom).
Posljednji in bio je dijeljenje autograma, tijekom kojega je strpljivo
ispunjavala zahtjeve da upie elje povodom sretnog roendana,
godinjice braka, Za Janet, ljubiteljicu svih mojih knjiga i Za Leacha
nadam se da emo se ljetos opet vidjeti na jezeru Toxaway! (to je bio
pomalo neobian zahtjev, jer Tess nikad nije bila na tom jezeru, ali osoba
koja je traila autogram valjda jest).
Kad je Tess potpisala sve knjige i udovoljila eljama posljednjih
nekoliko posjetitelja da pozira za jo fotografija snimljenih mobitelom,
Ramona Norville odvela ju je u svoj ured na alicu prave kave. Gospoa
Norville pila je kavu bez mlijeka, to nimalo nije iznenadilo Tess. Njezina
joj je domaica izgledala kao tip ene koja pije crnu kavu, ako je takav tip

ikad hodao povrinom zemlje (vjerojatno u hlaama Doc Martens za

slobodnih dana). Jedina iznenaujua stvar u tom uredu bila je jedna
uokvirena i potpisana fotografija na zidu. Tess se lice na fotografiji
uinilo poznatim. Nakon trenutka razmiljanja, uspjela je izvui ime iz
gomile sjeanja koja predstavlja najvredniju imovinu svakog pisca.
"Richard Widmark?"
Gospoa Norville nasmijala se s nelagodom, ali i sa zadovoljstvom.
"On je moj omiljeni glumac. Bila sam pomalo zaljubljena u njega kao
djevojka, ako ba morate znati istinu. Uspjela sam dobiti njegov potpis
na tu sliku deset godina prije no to je umro. Ve je tada bio vrlo star, ali
to je njegov originalni potpis, nije kopija. Ovo je za vas." U trenutku
zbunjenosti Tess je pomislila da gospoa Norville misli na fotografiju s
potpisom, a zatim je u njezinim debeljukastim prstima ugledala
omotnicu. Nezalijepljenu, kako bi Tess mogla zaviriti i pogledati ek.
"Hvala vam", rekla je Tess uzimajui je.
"Ne morate mi zahvaljivati. Zasluili ste svaki novi."
Tess nije prosvjedovala.
"E sad, to se tie preaca."
Tess se pozorno nagnula naprijed. U jednoj od knjiga o klubu pletilja
Doreen Marquis je rekla: Dvije su najbolje stvari u ivotu komad toplog
peciva i kratak put kui, to je dobar primjer kako spisatelj moe svoj
knjievni tekst oiviti vlastitim vrstim uvjerenjima.
"Moete li u svoj GPS unijeti krianja?"
"Mogu, Tom je vrlo promuuran."
Gospoa Norville se osmjehnula. "Onda unesite Stagg Road i US 47.
Stagg Road vrlo se rijetko koristi u posljednje vrijeme gotovo je
zaboravljen nakon to je izgraen taj vraji autoput 84 ali to je slikovita
cesta. Njome ete vijugati, oh, otprilike esnaest milja. Asfalt je pun
zakrpa, ali nije pretjerano grbav ili barem nije bio kad sam se ja
posljednji put onuda vozila, a to je bilo proljetos. A po mom miljenju,
ceste su na proljee u najgorem stanju."
"I po mom", odvratila je Tess.
"Kad doete na 47, vidjet ete putokaz za I-84, ali najbolje je u svemu
tome da na autoputu morate ostati samo dvanaestak milja. ime ete si
utedjeti gomilu vremena i nerviranja."
"A to je jo bolje", odvratila je Tess, na to su se obje nasmijale, dvije

istomiljenice pred oima Richarda Widmarka. Naputeni duan s

reklamnom ploom koja klopara bio je udaljen devedeset minuta,
udobno ututkan u budunost poput zmije u rupi. A i jarak pokraj ceste,
dakako.

5
Tess ne samo da je imala GPS, nego je dodatno platila da joj ga
posebno prilagode. Nakon to je unijela krianje (Ramona Norville
nagnula se kroz prozor automobila kad ga je Tess unosila, gledajui
postupak s mukom znatieljom), ureaj je trenutak-dva razmiljao, a
onda je rekao: "Tess, preraunavam put."
"Opa, vidi ti ovo!" rekla je gospoa Norville i nasmijala se onako kako
se ljudi nasmiju nekoj zgodnoj udnovatosti.
Tess se osmjehnula, premda je osobno smatrala da GPS koji izgovara
vlasnikovo ime nije nimalo udnovatiji od dranja fotografije pokojnog
glumca na zidu ureda. "Hvala vam na svemu, Ramona. Bilo je vrlo
profesionalno."
"Dajemo sve od sebe. A sad krenite. I hvala vam."
"Kreem", sloila se Tess. "I nema na emu. Bilo mi je drago." to je
bila istina; Tess je obino uivala u takvim prigodama, govorei sebi "u
redu, hajdemo to obaviti". A njezin mirovinski fond zacijelo nee imati
nita protiv neoekivane infuzije gotovine.
"Sretan put!" rekla joj je gospoa Norville, a Tess je podigla palac. Kad
je krenula, GPS joj je rekao: "Zdravo, Tess, vidim da kreemo na put."
"Tono", odgovorila je. "A danas je ba lijep dan za putovanje, zar ne?"
Za razliku od kompjutera u znanstveno-fantastinim filmovima, Tom
nije bio osobito dobro opremljen za neobavezno askanje, premda bi mu
Tess katkad pomogla. Rekao joj je da skrene nadesno za etiristo metara
pa onda na prvom krianju nalijevo. Zemljovid na Tomovu zaslonu
pokazivao je zelene strelice i imena ulica, isisavajui informacije s neke
tehnoloke metalne kugle koja je kruila visoko iznad zemlje.
Ubrzo je dola do ruba Chicopeeja, ali Tom ju je bez komentara pustio
da proe pokraj odvojka za I-84 i ode na selo koje je plamtjelo od
listopadskih boja i odisalo mirisom spaljena lia. Nakon desetak milja

vonje po cesti koja se zvala Stari seoski put, u trenutku kad se ve

zapitala nije li njezin GPS pogrijeio (kao da bi to bilo mogue!), Tom je
ponovno progovorio:
"Skretanje nadesno za jednu milju."
I doista, uskoro je ugledala zeleni znak s natpisom Stagg Road, tako
pun rupa od same da je bio gotovo neitljiv. Ali, dakako, Tomu ne
trebaju natpisi; rijeima sociologa (prije no to je otkrila dar za pisanje
pria o starim damama detektivkama, Tess je studirala sociologiju), on je
upravljan s nekog drugog mjesta.
Vijugat ete oko esnaest milja, bila joj je rekla Ramona Norville, ali
Tess je vijugala samo dvanaest milja. Dola je do jednog zavoja, spazila
staru oronulu kuu pred sobom na lijevoj strani ceste (na izblijedjeloj
ploi iznad stajalita bez benzinske crpke jo uvijek je pisalo ESSO), a
onda je na cesti pred sobom ugledala prekasno nekoliko razbacanih
velikih odvaljenih dasaka. Iz mnogih od njih virili su zahrali avli. Auto
je poskoio preavi preko rupe na kolniku koja je vjerojatno bila uzrok
to su te daske ispale iz nemarno zapakiranog tovara nekog seoskog
tupana, a Tess je skrenula prema neasfaltiranom rubu ceste
pokuavajui zaobii daske, premda je znala da joj to vjerojatno nee
uspjeti, jer zato bi inae zaula sebe kako govori: O-o?
Zauo se zvuk tup-bum-tres ispod nje kad su komadi dasaka odskoili
i udarili u dno vozila, a onda se njezin vjerni Expedition poeo ljuljati i
naginjati nalijevo, kao konj koji je oepavio. Uspjela ga je usmjeriti u
korovom obraslo dvorite naputenog duana, elei ga maknuti s ceste
kako je netko tko bi mogao izjuriti iz onog posljednjeg zavoja ne bi
udario odostraga. Dosad nije bila uoila velik promet na Stagg Roadu, ali
malo ga je ipak bilo, ukljuujui i nekoliko velikih kamiona.
"Vrag te odnio, Ramona", rekla je, premda je znala da zapravo ne moe
okriviti knjiniarku; predsjednica (a vjerojatno i jedini lan) Drutva
oboavatelja Richarda Widmarka, ogranak Chicopee, samo joj je
pokuala pomoi, ali budui da Tess nije znala ime tupana koji je ispustio
na cestu svoju avlima napunjenu hrpu govana i bezbrino nastavio
svojim putem, morala se zadovoljiti Ramonom.
"Bi li htjela da ti ponovno izraunam put, Tess?" upitao ju je Tom, a
Tess se trgnula.
Iskljuila je GPS i ugasila motor. Izvjesno vrijeme nee ii nikamo.

Mjesto je bilo vrlo mirno. Nije se ulo nita osim ptijeg pjeva i metalnog
zvuk kloparanja koje je podsjealo na kucanje starog navijenog sata.
Dobra vijest glasila je da se prednji dio njezina Expeditiona izgleda
naginje samo na lijevu stranu, to znai da mu je moda pukla samo
jedna guma. Ako je tako, nee trebati vunu slubu; samo malu pomo
autokluba.
Kad je izala iz auta da pogleda lijevu prednju gumu, shvatila je da se u
nju zabio jedan komad daske s velikim, hravim avlom. Izustila je sonu
psovku kakva nikad nije prela preko jezika neke od dama iz kluba
pletilja i izvukla mobitel iz malog spremnika izmeu sportskih sjedala.
Kako stvari sada stoje, bit e sretna ako stigne kui prije mraka, a Fritzy
e se morati zadovoljiti zdjelicom suhe hrane u smonici. Toliko o
preacu Ramone Norville... premda je, iskreno reeno, Tess vjerovala da
joj se ista stvar mogla dogoditi i na autoputu; nesumnjivo, dosad je
izbjegla svoju porciju sranja koja mogu unakaziti automobile na mnogim
autocestama, ne samo na I-84.
Konvencije u priama strave i uasa i u krimiima ak i u onim
beskrvnim krimiima s jednim leom kakve Tessini poklonici vole
iznenaujue su sline i dok je podizala poklopac mobitela, pomislila je:
Da je ovo pria, mobitel sada ne bi radio. Pokazalo se da je ovo sluaj kad
ivot oponaa umjetnost, jer kad je ukljuila svoju Nokiu, na zaslonu je
ugledala poruku: NEMA SIGNALA. Pa naravno! Bilo bi previe
jednostavno kad bi joj mobitel radio.
Zaula je prigueni zvuk automobilskog motora koji se pribliavao,
okrenula se i ugledala jedan stari bijeli kombi kako izlazi iz istog zavoja
koji je za nju bio koban. Kombi je na vratima imao crte kostura koji
udara u bubnjeve u obliku okruglih kolaa. Iznad tog privienja (mnogo
udnovatijeg od fotografije Richarda Widmarka na zidu Ramonina
ureda), napisane slovima iz kojih kaplje krv, kakva moete vidjeti na
picama filmova strave i uasa, nalazile su se rijei PEKARI ZOMBIJI. Tess
je na trenutak bila previe smetena da bi mahnula rukom, a kad je to
napokon uinila, voza kombija bio je zaokupljen pokuajem da izbjegne
otpad na cesti pa je nije primijetio.
Imao je bolje reflekse od Tess, ali budui da kombi ima vii centar
gravitacije od Expeditiona, Tess je naas bila uvjerena da e se prevrnuti
u jarak. Kombi je ostao na kotaima jedva i zaobiavi razbacane

daske uspio skrenuti natrag na cestu, a onda je nestao iza sljedeeg

zavoja, ostavljajui za sobom plavi oblak ispunog plina i miris vrueg
benzina.
"Vrag vas odnio, pekari zombiji!" povikala je Tess, a onda se
nasmijala. Katkad ovjeku ne preostane nita drugo.
Zakvaila je mobitel za pojas hlaa svog kostima, izala na cestu i
poela skupljati razbacane daske. Radila je polako i paljivo, jer izbliza joj
je postalo jasno da su sve daske (koje su bile obojene u bijelo i izgledale
kao da ih je netko odlomio u aru odluke da obnovi kuu) pune avala.
Velikih i opasnih avala. Radila je polako zato to se nije htjela porezati,
ali i zato to se nadala da e biti na cesti i obavljati dobar posao
kranskog milosra u trenutku kad naie sljedee vozilo. Ali u trenutku
kad je zavrila sa skupljanjem svega osim nekoliko bezopasnih trijeski i
bacala velike komade u jarak pokraj ceste jo nije naiao nijedan auto.
Moda su, pomislila je, pekari zombiji pojeli svakoga u blioj okolici pa
sada hitaju natrag u svoju kuhinju da stave ostatke mesa u uvijek
popularne narodne pite.
Vratila se do korovom obraslog parkiralita naputenog duana i
mrzovoljno pogledala svoj nakrivljeni auto. Trideset tisua dolara eljeza
za kotrljanje, pogon na etiri kotaa, nezavisne konice za prednje i
stranje diskove, Tom koji govori... a sve to je potrebno da vas ostavi na
cjedilu komad je daske iz koje viri avao.
Ali naravno da iz svih dasaka vire avli, pomislila je. U krimiu Ili u
filmu strave i uasa to ne bi znailo nebrigu, nego plan. Zapravo, klopku.
"Previe mate, Tessa Jean", rekla je, citirajui rijei svoje majke... to
je ironino, naravno, jer naposljetku je upravo matom zaraivala za
ivot. Da se ni ne spominje dom u Daytona Beachu, u kojem je njezina
majka provela posljednjih est godina ivota.
U velikoj tiini ponovno je postala svjesna onog slabanog kloparanja.
Ovaj naputeni duan spadao je u onu vrstu prodavaonica kakvu u
dvadeset prvom stoljeu vie ne moete esto vidjeti: imao je trijem.
Ugao s lijeve strane uruio se, a ograda je na nekoliko mjesta bila
slomljena, ali da, to je doista bio trijem, draestan ak i u ovako
ruevnom stanju. A moda ba zbog ovakvog stanja. Tess je smatrala da
su trjemovi na duanima mjeovite robe postali zastarjeli zato to su

ohrabrivali posjetitelje da ostanu sjediti i popriaju o bejzbolu ili o

vremenu, umjesto da plate raun i odmah se sa svojim kreditnim
karticama odvezu niz cestu do nekog drugog mjesta gdje e ih moi
izvui na odlasku. Limena reklamna ploa koso je visjela na krovu
trijema, jo bljea od one ploe s natpisom ESSO. Prila joj je nekoliko
koraka blie i zaklonila oi dlanom. VI VOLITE NJEGA, ON VOLI VAS. to je
tono taj slogan reklamirao?
Ve je gotovo izvukla odgovor iz one gomile smea u malom mozgu, a
onda joj je misli prekinuo zvuk motora. Kad se okrenula, uvjerena da se
onaj zombi pekar naposljetku ipak odluio vratiti, zvuku motora
pridruila se kripa prastarih konica. Nije to bio bijeli kombi, nego stari
3

kamionet Ford-150, loe obojen u plavo, s Bondom oko prednjih

svjetala. Za volanom je sjedio mukarac u kombinezonu i radnikoj kapi
sa iltom. Gledao je hrpu odbaenih dasaka u jarku.
"Dobar dan", doviknula mu je Tess. "Oprostite, gospodine?"
Voza je okrenuo glavu i spazio je na korovom obraslom parkiralitu.
Mahnuo joj rukom u znak pozdrava, a onda je parkirao svoj kamionet iza
njezina Expeditiona i ugasio motor. Zauvi tiinu, Tess je pomislila da je
to poput ubojstva iz milosra.
"Dobar dan", rekao je. "Jeste li vi maknuli one daske s ceste?"
"Jesam, sve osim komada koji mi se zabio u prednju lijevu gumu. I..."
Gotovo je dodala: "I mobitel mi ovdje ne radi", a onda se predomislila.
Ona je sama i bespomona ena, a ovo je udan mukarac. Krupan
mukarac. "I tako sam se nala ovdje", dovrila je, pomalo neuvjerljivo.
"Ja u vam promijeniti gumu ako imate rezervnu", rekao je izvlaei
se iz kamioneta. "Imate li je?"
Tess naas nije bila u stanju odgovoriti. Prevarila se kad je pomislila
da je ovaj tip krupan. Bio je pravi gorostas. Mora da je bio preko dva
metra visok, ali visina je bila samo dio prie. Imao je velik trbuh i debela
bedra, iroka kao vrata. Znala je da je nepristojno buljiti (to je jo jedna
ivotna lekcija koju je nauila u majinu krilu), ali nije si mogla pomoi.
Ramona Norville bila je krupna ena, ali u usporedbi s ovim tipom
izgledala je kao balerina.
"Znam, znam", rekao je kao da se zabavlja. "Niste oekivali da ete na
ovom seoskom putu sresti Velikog zelenog diva, zar ne?" Premda on nije

bio zelen, bio je tamnosme od preplanulosti. ak mu je i kapa bila

smea, premda je na nekoliko mjesta gotovo potpuno izblijedjela, kao da
je u jednom trenutku svog dugog ivota bila popricana bjelilom.
"Oprostite", odvratila je. "Samo sam pomislila da se vi ne vozite u tom
svom kamionetu, nego da vam slui kao odijelo."
Stavio je ruke na bokove, podigao glavu prema nebu i nasmijao se.
"To mi jo nitko nikad nije tako rekao, ali na neki nain imate pravo. im
dobijem novac na lutriji, kupit u si Hummer."
"Pa, Hummer vam ne mogu kupiti, ali ako mi zamijenite gumu, rado
u vam platiti pedeset dolara."
"alite se? To u vam uiniti besplatno. Spasili ste me od nevolje kad
ste maknuli one daske."
"Malo prije proao je jedan udan kombi s crteom kostura na
vratima, ali zaobiao je daske."
Krupni je mukarac ve bio krenuo prema probuenoj gumi, ali sada
se opet okrenuo Tess i namrtio se: "Proao je, a da vam nije ponudio
pomo?"
"Mislim da me nije niti primijetio."
"A nije se zaustavio ni da makne gomilu dasaka kako bi spasio
sljedeeg prolaznika, zar ne?"
"Ne, nije."
"Samo je nastavio svojim putem?"
"Da." Neto joj se u tim pitanjima nije svidjelo. Ali onda se krupni tip
nasmijeio, a Tess je rekla sebi da se ponaa budalasto.
"Pretpostavljam da se rezervna guma nalazi ispod pretinca za teret."
"Da. Barem tako mislim. Morate samo..."
"Povui ruku, znam, znam. Ve sam to vidio, ve sam to radio."
Dok je on polako hodao prema stranjoj strani njezina Expeditiona s
rukama duboko u depovima kombinezona, Tess je primijetila da vrata
njegova kamioneta nisu posve zatvorena i da je stropno svjetlo u kabini
upaljeno. Pomislivi da je akumulator njegova kamioneta jednako
izmuen kao i vozilo koje napaja, irom je otvorila vrata (arke su
zakripale gotovo isto tako glasno kao i konice), a onda ih je zalupila. A
kad je to uinila, pogledala je kroz stranji prostor kabine u prostor za
teret. I ugledala nekoliko razbacanih dasaka na rebrastom i hravom
metalu. Bile su obojene u bijelo i iz njih su virili avli.

Naas je pomislila da joj je duh napustio tijelo. Kloparanje one ploe s

natpisom VI VOLITE NJEGA, ON VOLI VAS sada je vie nije podsjealo na
budilicu, nego na tempiranu bombu.
Pokuala se uvjeriti da te daske ne znae nita, takve stvari imaju
znaenje samo u knjigama kakve ona ne pie i u filmovima kakve
malokad gleda: u gadnim i krvavim vrstama, ali to je nije smirilo. to joj
je ostavilo samo dvije mogunosti. Ili da se i dalje pretvara, jer bi sve
drugo bilo grozno ili da pone bjeati prema umi na drugoj strani ceste.
Prije no to je stigla donijeti odluku, zapahnuo ju je snaan vonj
mukog znoja. Okrenula se i ugledala diva pokraj sebe. Nadvio se nad nju
s rukama u depovima kombinezona. "Kako bi bilo da te pojebem
umjesto da ti promijenim gumu?" upitao ju je ljubaznim glasom. "to
misli o tome?"
Tess je u tom trenutku potrala, ali samo u mati. U stvarnom svijetu
ostala je stajati prislonjena na kamion i gledati ga odozdo; bio je tako
krupan da je zastirao Sunce i bacao sjenu na nju. Pomislila je kako joj je
prije nepuna dva sata etiristo ljudi uglavnom ena sa eirima
pljeskalo u maloj, ali posve prikladnoj dvorani. A negdje juno odavde
ekao ju je Fritzy. Shvatila je s naporom, kao da podie teak teret da
moda vie nikad nee vidjeti svog maka.
"Molim vas, nemojte me ubiti", prozborila je neka ena vrlo slabim i
vrlo uplaenim glasom.
"Kujo jedna", rekao joj je div glasom ovjeka koji komentira
vremenske prilike. Ploa na strehi iznad trijema i dalje je kloparala.
"Cmizdrava kurvinska kujo. Majko draga!"
Izvukao je desnu ruku iz depa. Bila je to vrlo krupna ruka. Na
ruiastom prstu imao je prsten s crvenim dragim kamenom. Izgledao je
kao rubin, ali bio je prevelik da bi bio rubin. Tess je pomislila da je to
vjerojatno obino staklo. Ploa je i dalje kloparala. VI VOLITE NJEGA, ON
VOLI VAS. Zatim se njegova aka stisnula i poletjela prema njoj, rastui
dok joj nije zaklonila pogled na sve ostalo.
Zaula je prigueni metalni zvuk. Pomislila je da je to njezina glava
udara o vrata na kabini kamioneta. Pekari zombiji, pomislila je. Zatim je
nakratko sve utonulo u mrak.

6
Dola je k svijesti u velikoj mranoj prostoriji koja je vonjala po
vlanom drvu, prastaroj kavi i pretpotopnim kiselim krastavcima. Stari
ventilator s pedalama visio je naheren sa stropa iznad nje. Podsjetio ju je
na onaj napukli vrtuljak u Hitchcockovu filmu Stranci iz Nord-ekspresa.
Leala je na podu, gola od struka nadolje, a div ju je silovao. Samo
silovanje inilo joj se od drugorazrednog znaaja u odnosu na divovu
teinu: njegova joj je teina lomila kosti. Jedva da je mogla disati. Sve ovo
je sigurno san. Ali nos joj je bio nateen, na dnu lubanje narasla joj je
kvrga koja joj se inila velika poput omanje planine, a u stranjicu su joj
se zabadali komadii trijeske. U snovima ne primjeujete takve
pojedinost. Osim toga, u snovima ne osjeate stvarnu bol; uvijek se
probudite prije no to stvarna bol zapone. Ovo se stvarno zbiva. On je
siluje. Odnio ju je u unutranjost starog duana i sada je siluje dok se
zlatni moljci lijeno vrte na iskoenim zrakama popodnevnog sunca.
Negdje vani ljudi sluaju glazbu i kupuju proizvode na internetu,
drijemaju i razgovaraju telefonom, ali ovdje jedan mukarac siluje enu, a
ta je ena ona. Bio joj je skinuo gaice; vidjela ih je kako se bjelasaju virei
iz gornjeg depa njegova kombinezona. To ju je podsjetilo na film
Oslobaanje, koji je gledala na jednoj retrospektivi u koledu, u danima
kad je birala filmove s malo vie pustolovnog duha. "Skini te gaice",
rekao je u tom filmu jedan od gortaka debeljku iz grada prije no to ga je
poeo silovati. Smijeno je to vam sve padne na pamet dok leite ispod
sto i pedeset kila seoskog mesa, a silovateljeva kita kripi naprijednatrag u vama poput nenauljene arke.
"Molim vas", rekla je. "Oh, molim vas, prestanite."
"Tek sam poeo", odvratio je, a onda joj se pred oima opet pojavila
njegova aka i ispunila joj vidokrug. Osjetila je arenje u jednom obrazu i
kljocaj u glavi, a onda izgubila svijest.

7
Kad je idui put dola k svijesti, ugledala je diva kako plee oko nje u
svom kombinezonu, zabacujui ruke s jedne strane na drugu i pjevajui
Brown Sugar kretavim i nemuzikalnim glasom. Sunce je zalazilo, a dva

prozora na zapadnom zidu naputenog duana s pranjavim staklima

koje vandali zaudo nisu razbili bila su ispunjena vatrom. Njegova je
sjena plesala iza njega, poskakujui po daanom podu i zidu koji je bio
obiljeen blijedim etverokutima na mjestima gdje su neko visjele
reklamne ploe. Lupkanje njegovih radnih izama stvaralo je
apokaliptian zvuk.
Spazila je da joj hlae lee zguvane pod pultom na kojem je neko
stajala kasa (vjerojatno pokraj staklenki kuhanih jaja i ukiseljenih
svinjskih nogu). Osjetila je miris plijesni. I, o, Boe, bol. Na licu, u prsima,
u gotovo cijelom tijelu ispod struka, gdje joj se inilo kao da je rasporena.
Pretvaraj se da si mrtva. To ti je jedina ansa da preivi.
Ponovno je sklopila oi. Pjevanje je prestalo, a onda ju je zapahnuo
vonj mukog znoja. Sada snaniji.
Oznojio se od vjebe, pomislila je, a onda je zaboravila da se mora
pretvarati i pokuala vrisnuti. Ali prije no to je stigla, krupne ake
zgrabile su je za vrat i poele se stezati. Svreno je, pomislila je. Nema mi
spasa. Bile su to mirne misli, proete osjeajem olakanja. Barem vie
nee morati podnositi bol, nee se vie morati buditi i gledati ovo
udovite kako plee na plamteoj svjetlosti zalazeeg Sunca.
Onesvijestila se.

8
Kad je po trei put doplutala natrag do svijesti, svijet je poprimio crnu
i srebrnu boju, a ona je lebdjela.
Tako je to kad je ovjek mrtav.
A onda je ispod sebe spazila ruke krupne ruke, njegove ruke i
osjetila stezanje na vratu, kao od bodljikave ice. Nije ju davio dovoljno
dugo da je ubije, ali osjeala je oblik njegovih aka na vratu kao ogrlicu, s
dlanovima naprijed, a prstima sa strane i straga.
Bila je no. Na nebu se digao Mjesec. Pun Mjesec. Div ju je nosio
parkiralitem naputenog duana i proao pokraj svog kamiona. Svoj
Expedition nije primijetila. Njezin je Expedition nestao.
Kamo si nestao, Tome?

Div je zastao na rubu ceste. Osjeala je vonj njegova znoja i dizanje i

sputanje njegovih prsa. Osjeala je hladan noni zrak na bosim
stopalima. ula je kloparanje one ploe iza sebe: VI VOLITE NJEGA, ON
VOLI VAS.
Misli li on da sam mrtva? Ne moe misliti da sam mrtva, jo uvijek
krvarim.
Krvari li ona doista? Teko je bilo rei sa sigurnou. Mlitavo mu je
leala u rukama, osjeajui se kao ona djevojka u filmu strave i uasa, ona
koju je odnio Jason, Michael, Freddy ili kako se ve zvao, nakon to je
zaklao sve ostale. Sigurno je nosi u neku oronulu jazbinu duboko u umi
gdje e je zakvaiti na kuku to visi sa stropa. U takvim filmovima uvijek
postoje lanci i kuke to vise sa stropa.
Opet je poeo hodati. ula je njegove radne izme na zakrpanom
katranu Stagg Roada: tup-tap-tup. A onda, na drugoj strani ceste,
struganje i lupkanje. Nogom je udarao komade dasaka koje je ona bila
tako briljivo pokupila s ceste i bacila u ovaj jarak. Sada vie nije mogla
uti kloparanje ploe, ali ula je protjecanje vode. Ne jako, ne bujanje,
samo curenje. Div je kleknuo i blago zastenjao.
Sad e me sigurno ubiti. A onda barem neu vie morati sluati ono
grozno pjevanje. To je najbolje u svemu tome, kako bi rekla Ramona
Norville.
"Hej, djevojko", obratio joj je div ljubaznim glasom.
Nije odgovorila, ali vidjela je da se naginje nad nju i gleda u njezine
napola sklopljene oi. Jako se potrudila da ih ne pomakne. Ako on
primijeti da joj se oi pomiu, makar malo... ili ako spazi svjetlucanje
suza...
"Hej!" Lupnuo ju je dlanom po obrazu, a Tess je pustila da joj glava
padne na stranu.
"Hej!" Ovoga puta odvalio joj je pravi amar, ali po drugom obrazu.
Tess je pustila da joj glava padne na drugu stranu.
Utipnuo ju je za bradavicu, ali nije se bio potrudio da joj skine bluzu i
grudnjak pa je nije previe zaboljelo. Ostala je mlitavo leati.
"Oprosti to sam te nazvao kujom", rekao joj je, jo uvijek ljubaznim
glasom. "Dobra si pika. A ja volim malo starije cure."
Tess je shvatila da on moda doista vjeruje da je ona mrtva. to je

teko povjerovati, ali moda je ipak istina. Odjednom ju je obuzela

snana elja da preivi.
Ponovno ju je podigao. Vonj njegova mukog znoja iznenada joj je
postao neizdriv, a ekinje njegove brade kakljale su je po obrazu. Sve
to je mogla bilo je da se ne trzne od njih. Poljubio ju je u kut usana.
"Oprosti, bio sam malo grub."
Zatim ju je opet nosio. Zvuk tekue vode postao je jai, a mjeseine je
nestalo. Osjetila je miris ne, zadah istrunulog lia. Spustio ju je na tlo,
u desetak centimetara vode. Voda je bila vrlo hladna pa je gotovo viknula.
Podigao ju je na noge, a ona je pustila da joj se koljena svinu. Mlitava,
pomislila je. Moram ostati mlitava. Nisu daleko odmakli prije no to su
udarili u povrinu od valovitog metala.
"Jebi ga", rekao je zamiljenim tonom, a zatim ju je ispustio.
Tess je ostala mlitava ak i kad ju je neto bolno ogreblo posred lea
neka grana. Koljena su joj udarila o nabore iznad nje. Stranjica joj je
odgurnula spuvastu masu, a smrad istrunulih biljnih tvari postao je
snaniji, snaan poput smrada mesa. Obuzela ju je snana potreba da ga
kaljanjem izbaci iz plua. Osjetila je da joj se upavo mokro lie skuplja
na kriima, poput vodom natopljenog jastuia.
Ako on sada shvati da sam jo iva, borit u se. Udarat u ga nogom i
udarati i udarati...
Ali nita se nije dogodilo. Dugo se bojala ire otvoriti oi ili ih makar
malo pomaknuti. Zamiljala je da on ui pokraj nje i gleda u cijev u koju
ju je sakrio, s glavom nagnutom u stranu, kao u znaku pitanja, ekajui da
ona uini upravo takvu kretnju. Kako je mogue da nije shvatio da je ona
jo iva? Morao joj je osjetiti kucanje srca. I kakvog bi imalo smisla
udarati diva iz kamioneta? On bi je jednom rukom zgrabio za bosa
stopala, izvukao je iz cijevi i ponovno je poeo daviti. A ovoga puta ne bi
prestao.
Leala je u istrunulom liu i tromoj vodi, gledajui ni u to
poluzatvorenim oima, usredotoena na to da izigrava mrtvaca. Duh joj
je zapao u sivu prazninu koja nije bila posve nesvjestica i ondje je, inilo
joj se, dugo ostao, premda se vjerojatno varala. Kad je zaula zvuk
motora njegov kamion, to je sigurno njegov kamion pomislila je:
Samo zamiljam da ujem taj zvuk. Ili ga sanjam. On je jo uvijek ovdje.

Ali onda se mukli i nepravilni tropot motora pojaalo i poeo

udaljavati Stagg Roadom.
To je trik.
To je gotovo sigurno histerija. A ak i ako nije, ona ne moe ovdje
ostati do jutra. Kad je podigla glavu (mirkajui od bolnog probadanja u
svom zlostavljanom grlu) i pogledala prema otvoru cijevi, ugledala je
samo nezastrt srebrni krug mjeseine. Poela se migoljiti prema njemu, a
onda je zastala.
To je trik. Ba me briga to si ula, on je jo uvijek ovdje.
Ta ju je misao ovoga puta snanije pogodila. To to nita nije vidjela
kod otvora cijevi uinilo ju je snanijom. U nekom trileru to bi bio
trenutak lanog oputanja prije velikog klimaksa. Ili u filmu strave. Kao
kad ona bijela ruka izroni iz jezera u filmu Oslobaanje. Ili kao kad Alan
Arkin nasrne na Audrey Hepburn u filmu Sama u tami. Tess nije voljela ni
romane ni filmove strave, ali injenica da je silovana i gotovo ubijena
ipak je u njoj oslobodila cijelu bujicu sjeanja na filmove tog anra. Kao
da su joj bili nadohvat ruke.
Mogue je da je on eka. Recimo, ako ima pomonika da mu odveze
kamion. Moda ui oslanjajui se na pete odmah iza otvora cijevi na
onaj strpljivi nain svojstven ljudima sa sela.
"Skini te gaice", apnula je, a onda je rukom pokrila usta. to ako ju je
uo?
Prolo je pet minuta. Moda pet. Voda je bila hladna i Tess je poela
drhtati. Uskoro e poeti cvokotati zubima. A ako je div vani, on e to
uti.
Odvezao se. ula si to.
Moda. A moda i nije.
A moda ne mora napustiti cijev istim putem kojim je ula. Bila je to
propusna cijev, to znai da se protee cijelim putem ispod ceste, a Tess
je pod sobom osjeala protjecanje vode, to znai da cijev nije zaepljena.
Mogla bi otpuzati cijelom njezinom duinom, pogledati parkiralite
naputenog duana na drugoj strani ceste i uvjeriti se da je njegov stari
kamionet otiao. Jo bi uvijek bila sigurna ako on doista ima pomonika,
ali Tess je bila uvjerena, duboko u sebi, kamo se njezin racionalni duh
otiao skriti, da div nema pomonika. Pomonik bi zahtijevao da je i sam

siluje. Osim toga, divovi djeluju sami.

A ako je otiao? to tada?
Nije znala odgovor. Nije mogla zamisliti ivot nakon ovog popodneva
u naputenom duanu i ove veeri u cijevi, dok joj se istrunulo lie lijepi
u udubinu lea, ali moda to niti ne mora uiniti. Moda se samo mora
koncentrirati na to da se vrati kui i nahrani Fritzyja paketom maje
hrane Fancy Feast. Vrlo je jasno mogla zamisliti paket Fancy Feasta.
Leao je na polici njezine mirne smonice.
Okrenula se na trbuh i stala se pridizati na laktove, namjeravajui
otpuzati cijelom duinom cijevi. A onda je shvatila da u cijevi nije sama.
Od jednog lea nije ostalo mnogo vie od kostura (s rukama ispruenim
kao da se moli), ali na njemu je jo uvijek bilo dovoljno kose da Tess sa
sigurnou zakljui da je rije o leu ene. A drugi le nalikovao bi na jako
iznakaenu lutku iz robne kue da nije bilo izbuljenih oiju i isplaenog
jezika. Taj le bio je noviji, ali ivotinje su ga ve naele pa je ak i u
mraku Tess mogla vidjeti cerek zubi mrtve ene.
Jedan kukac nespretno je izmigoljio iz lutkine kose i otkotrljao joj se
niz hrbat nosa.
Tess je promuklo vrisnula, pobjegla iz cijevi i hitro se uspravila;
mokra odjea prilijepila joj se uz tijelo iznad struka. Ispod struka bila je
gola. I premda se nije onesvijestila (barem je tako vjerovala), svijest joj
se nakratko pretvorila u neku udnu slomljenu stvar. Kad je poslije
razmiljala o tome, sljedeeg se sata sjeala kao zamraene pozornice
koju je tu i tamo osvjetljavao pokoji reflektor. S vremena na vrijeme
jedna pretuena ena sa slomljenim nosom i krvavim bedrima uetala bi
pod svjetlost jednoga od tih reflektora, a onda bi opet nestala u mraku.

9
Bila je u duanu, u velikoj praznoj sredinjoj prostoriji koja je neko
bila razdijeljena na prolaze, sa krinjom za smrznutu robu (moda) u
stranjem dijelu i s hladnjakom za pivo (sigurno) uzdu cijelog zida.
Okruivali su je mirisi nestale kave i kiselih krastavaca. Ili je div
zaboravio uzeti njezine hlae ili se namjeravao poslije vratiti po njih
moda nakon to pokupi one daske s avlima. Izvukla ih je ispod pulta.

Pod hlaama su joj leale cipele i mobitel razbijen. Da, on e se u neko

doba vratiti. Njezina je traka za kosu nestala. Prisjetila se (nejasno, onako
kako se ovjek prisjea dogaaja iz najranijeg djetinjstva) da ju je jedna
ena bila zapitala gdje je kupila tu traku i neobjanjivog pljeska kad je
odgovorila da ju je kupila kod J. C. Penneyja. Prisjetila se diva kako pjeva
Brown Sugar hrapavim i jednolinim djetinjim glasom a onda je opet
odlutala.

10
Hodala je iza duana na mjeseini. Oko ramena koja su drhtala
ogrnula je komad nekog tapisona, ali nije se mogla sjetiti odakle ga je
uzela. Bio je prljav, ali topao pa se vre ogrnula. Sinulo joj je da zapravo
krui oko duana i da joj je ovo moda drugi, trei ili ak etvrti obilazak.
Sinulo joj je da trai svoj Expedition, ali svaki put kad ga nije nala iza
duana, zaboravila je da ga je ve potraila pa ga je opet otila traiti.
Zaboravila je zato to je primila udarac u glavu, zato to je preivjela
silovanje i davljenje i bila u oku. Sinulo joj je da moda ima krvarenje u
mozgu kako da ovjek to sigurno zna, osim ako se ne probudi meu
anelima pa mu oni to kau? Onaj popodnevni laki povjetarac sada se
malo pojaao, a kloparanje one limene ploe postalo je glasnije. VI
VOLITE NJEGA, ON VOLI VAS.
"7Up", rekla je promuklim, ali upotrebljivim glasom. To je to. Vi volite
njega, a on voli vas. Shvatila je da podie glas i poinje pjevati. Imala je
dobar glas, a davljenje mu je dalo iznenaujue ugodnu hrapavost. Kao
da Bonnie Tyler pjeva ovdje na mjeseini. "7Up dobar okus ima... to je
cigareta to svia se svima!" Sinulo joj je da je neto pobrkala, a ak i ako
nije, trebala bi pjevati neto bolje od loe zapamenih reklamnih slogana
dok joj je glas tako ugodno hrapav; ako vas ve siluju i ostave da umrete u
cijevi s jo dva lea u raspadanju, iz toga bi trebalo nastati neto dobro.
Mogla bih otpjevati neki hit Bonnie Tyler. Otpjevat u It's a Heartache.
Sigurna sam da znam rijei, sigurna sam da ih mogu ieprkati iz one
gomile smea koju svaki pisac nosi u svom malom...
Ali onda je opet odlutala.

11
Sjedila je na kamenu i gorko plakala, jo uvijek zaogrnuta onim
prljavim komadom tapisona. Meu nogama ju je boljelo i peklo. Gorak
okus u ustima nagovjetavao joj je da je u jednom trenutku izmeu
hodanja po duanu i sjedenja na ovom kamenu povratila, ali nije se
mogla sjetiti kada...
Silovana sam, silovana, silovana...
"Nisi ti ni prva ni posljednja", rekla je s mjeavinom strogosti i suuti
u glasu, ali te rijei, koje je izbacila iz sebe izmeu dva jecaja, nisu joj
mnogo pomogle.
Pokuao me je ubiti, a to mu je gotovo i uspjelo!
Da, da. Ali u ovom trenutku njegov joj neuspjeh nije pruao veliku
utjehu. Pogledala je nalijevo i ugledala duan pedeset ili ezdeset metara
dalje niz cestu.
A ja mu nisam prva! U onoj cijevi lee druge njegove rtve! Kukci gmiu
po njima, a njima je to svejedno!
"Da, da", rekla je promuklim glasom Bonnie Tyler, a onda je opet
odlutala.

12
Hodala je sredinom Stagg Roada i pjevala It's a Heartache, a onda je
iza sebe zaula pribliavanje automobilskog motora. Okrenula se, gotovo
pala i ugledala prednja svjetla nekog vozila kako osvjetljavaju vrh uspona
koji je vjerojatno i sama upravo prela. To je on. Div. Vratio se u duan i
otkrio da joj ondje nema odjee pa je otiao provjeriti u cijev i shvatio da
je nestala. I sada je trai.
Tess je jurnula u jarak, posrnula jednim koljenom, izgubila svoj
improvizirani al, ustala i oteturala u bunje. Jedna ju je grana oinula po
obrazu i raskrvarila. Zaula je uplaeni jecaj neke ene. Pala je na ruke i
koljena, a pramen kose prekrio joj je oi. Prednja svjetla automobila
prela su preko vrha uspona i osvijetlila cestu. Tess je vrlo jasno vidjela
svoj isputeni komad tapisona i shvatila da e ga i div vidjeti. A onda e

stati i izai iz auta. Ona e mu pokuati pobjei, ali on e je uhvatiti. Ona

e vrisnuti, ali nitko nee uti njezin vrisak. U priama poput ove nitko
nikad ne uje vrisak. A onda e je on ubiti, ali prvo e je jo jedanput
silovati.
Auto jer to nije bio kamion, nego auto proao je ne usporivi. Iz
njega je tretala glazba grupe Bachman-Turner Overdrive: "B-B-B-Baby,
jo n-n-nita nisi vidjela." Gledala je kako stranja svjetla automobila
trepere i nestaju s vidika. Osjetila je da e ponovno odlutati pa se objema
rukama pljesnula po obrazima.
"Ne!" promrmljala je glasom Bonnie Tyler. "Ne!"
Uspjela se malo pribrati. Obuzela ju je snana elja da ostane uati u
bunju, ali to ne bi bilo dobro. Ne samo da je zora jo daleko, nego
vjerojatno i pono. Mjesec je leao nisko na nebu. Ona ne smije ostati
ovdje i ne smije doputati da samo tako... gubi nit. Mora misliti.
Pokupila je komad tapisona iz jarka i ogrnula se njime, a onda je
opipala ui. Ali ve je znala to e otkriti. Na njima vie nije bilo njezinih
viseih dijamantnih naunica, jedne od njezinih malobrojnih
ekstravagancija. Opet je briznula u pla, ali ovaj je napadaj krae trajao, a
kad je zavrio, osjetila je da dolazi k sebi. Da se vraa u svoje tijelo, da nije
vie duh koji lebdi oko njega.
Misli, Tessa Jean!
U redu, pokuat e. Ali razmislit e u hodu. I dosta je bilo pjevanja.
Njezin promijenjeni glas zvuao je jezovito. Kao da je div stvorio novu
enu kad ju je silovao. A Tess nije eljela biti nova ena. Sviala joj se ona
stara.
Mora hodati. Hodati na mjeseini dok njezina sjena hoda na cesti
pokraj nje. A kako se ta cesta zove? Stagg Road. Ako se moe vjerovati
Tomu, kad je uletjela u divovu klopku, Tess se nalazila manje od etiri
milje od krianja Stagg Roada i autoputa US 47. To nije tako strano; Tess
je svakog dana pjeaila najmanje tri milje da ostane u formi, a kad je
kiilo ili snijeilo, vjebala je na kunoj spravi za hodanje. Naravno, ovo
joj je prva etnja u ulozi Nove Tess, ene s bolnim i krvavim spolovilom i
promuklim glasom. Ali nije sve tako loe: uspjela se ugrijati, gornja joj se
polovica tijela osuila, a na nogama je imala cipele bez potpetica. Gotovo
je bila obula cipele s visokim potpeticama, a veeranja bi etnja u njima

bila vrlo neugodna. Premda ova etnja ne bi bila zabavna ni pod kakvim
okolnostima, ne, ne, n...
Misli!
Ali prije no to je stigla zapoeti, cesta ispred nje se osvijetlila. Tess je
opet jurnula u bunje, a ovoga puta uspjela je zadrati onaj komad
tapisona. Hvala Bogu, bio je to opet automobil, a ne divov kamion i nije
usporio.
Ipak bi to mogao biti on. Moda je uzeo auto. Moda se odvezao kui, u
svoju jazbinu i uzeo auto. Mislei, ako ona vidi auto, izai e iz skrovita, ma
gdje da se skriva. Mahnut e mi da stanem, a onda je imam.
Da, da. Tako bi se to dogodilo u filmu strave i uasa, zar ne? Uasnute
rtve 4 ili Uas na StaggRoadu 2 ili...
Ve je gotovo odlutala, ali onda se opet pljesnula po obrazima. Kad
stigne kui, nahrani Fritzyja i legne u svoj krevet (nakon to zakljua sva
vrata i upali sva svjetla), moi e lutati do mile volje. Ali ne sad. Ne, ne, ne.
Sad mora nastaviti hodati i sakriti se kad naie koji automobil. Ako bude
u stanju uiniti te dvije stvari, naposljetku e doi do US 47 i moda
pronai neki duan. Pravi duan, s telefonom, ako bude imala sree... a
zasluila je malo sree. Nije imala svoju torbicu, ostala joj je u
Expeditionu (gdje god da se on sada nalazi), ali znala je napamet svoj
pozivni broj AT&T; bio je to njezin kuni telefonski broj plus 9712. Lako
zapamtiti.
Uto je ugledala plou pokraj ceste i bez problema proitala natpis na
mjeseini:
ULAZITE U GRAD COLEWICH
DOBRO DOLI, PRIJATELJU!
"Vi volite Colewich, Colewich voli vas", apnula je.
Poznavala je to mjesto, ije su ime mjetani izgovarali "Collitch".
Zapravo je to bio gradi, jedan od mnogih gradia u Novoj Engleskoj koji
su prosperirali u doba tekstilnih tvornica, a onda se nekako nastavljali
boriti u novoj eri slobodne trgovine, kad su se amerike hlae i jakne
poele izraivati u Aziji ili Srednjoj Americi, a vjerojatno su ih izraivala
djeca koja ne znaju itati niti pisati. Bila je na rubu grada, ali sigurno

moe otii do telefona.

A to e uiniti kad ga nade?
Tada e... tada e...
"Pozvati limuzinu", rekla je. Ta joj je ideja sinula kao izlazak Sunca.
Ako je ovo Colewich, znai da je od svog doma u Connecticutu udaljena
samo trideset milja, a moda i manje. Tvrtka u kojoj je Tess unajmljivala
limuzine kad je htjela otii do meunarodnog aerodroma Bradely ili u
Hartford ili u grad New York (ako je mogla birati, nikad se nije sama
vozila po gradovima) imala je sjedite u susjednom gradu Woodfieldu.
Tvrtka Royal Limousine hvalila se non-stop uslugom. A to je jo bolje,
oni imaju broj njezine kreditne kartice u svom raunalu.
Tess se poela osjeati bolje i poela bre hodati. Zatim su cestu
osvijetlila prednja svjetla automobila i ona je jo jedanput pourila u
bunje i unula, uplaena poput svake druge lovine: srne, lisice ili zeca.
Kad je shvatila da je ovo vozilo kamion, poela je drhtati. Nije prestala
drhtati ak ni kad je spazila da je rije o maloj bijeloj Toyoti, nimalo
slinoj divovom starom Fordu. Kad je kamion otiao, pokuala se prisiliti
da ponovno izae na cestu, ali isprva nije mogla. Opet je zaplakala, a suze
su joj bile tople na hladnom licu. Osjetila je da bi jo jedanput mogla izai
iz svjetla reflektora svijesti, a to nije smjela dopustiti. Ako si dopusti da
preesto odluta na ono mrano mjesto u glavi, naposljetku se moda vie
nee znati vratiti.
Prisilila se da razmilja o tome kako mora zahvaliti vozau limuzine i
dodati napojnicu na obrazac kreditne kartice prije no to se zaputi
puteljkom meu cvijeem do svojih ulaznih vrata. A onda naginje
potanski sandui da uzme rezervni klju s kuke iza njega, sluajui
kako Fritzy tjeskobno mijaue.
Pomisao na Fritzyja natjerala ju je da krene dalje. Izala je iz bunja i
nastavila hodati, spremna da jurne natrag u sklonite im opet ugleda
prednja svjetla nekog automobila. Iste sekunde. Jer div je negdje u blizini.
Shvatila je da e on od sada uvijek biti u blizini. Osim ako ga policija ne
uhvati i strpa u zatvor. Ali kad bi dolo do toga, ona bi im morala ispriati
to se dogodilo, a im joj je ta misao proletjela kroz glavu, pred oima joj
se pojavio velik novinski naslov u stilu New York Posta.
AUTORICA KNJIGA O PLETILJAMA IZ WILLOW

GROVEA SILOVANA NAKON PREDAVANJA

Tabloidi poput Posta nedvojbeno bi popratili tekst njezinom

fotografijom od prije deset godina, iz vremena kad joj objavila prvu
knjigu o klubu pletilja. U ono doba bila je u kasnim dvadesetima, imala je
dugu tamnoplavu kosu koja joj se valovito sputala niz lea i lijepo
oblikovane noge koje je voljela pokazivati u kratkim suknjama. A naveer
je nosila otvorene cipele sa tiklom kakve neki mukarci (a onaj div
gotovo sigurno) smatraju otvorenim pozivom na seks. Novine ne bi
spomenule da je ona sada deset godina starija, deset kila tea i da je u
trenutku napada bila odjevena u neupadljivu gotovo nemarnu
poslovnu odjeu; takve se pojedinosti ne uklapaju u onu vrstu pria
kakvu tabloidi vole pripovijedati. Tekst bi bio pun potovanja (moda
malo zadihan izmeu redaka), ali slika njezine mlade verzije ispriala bi
pravu priu, priu koja je vjerojatno starija i od izuma kotaa: Dobila je
ono to je traila.
Je li to realistino oekivati ili to samo njezin stid i jako uzdrman
osjeaj samopotovanja zamiljaju najgoru moguu varijantu? Onaj dio
njezine linosti koji bi se moda i dalje htio skrivati u grmlju, ak i ako joj
uspije pobjei s ove grozne ceste i iz ove grozne drave Massachusetts i
vratiti se u svoju sigurnu malu kuu u Stoke Villageu? Nije znala odgovor,
ali pretpostavljala je da istina lei negdje u sredini. Znala je samo to da bi
joj to donijelo onu vrstu publiciteta u itavoj zemlji kakvu svaka
spisateljica prieljkuje kad objavi knjigu i kakvu nijedna ne eli kad je
siluju, opljakaju i ostave da umre. Mogla je zamisliti kako netko die
ruku i postavlja joj pitanje: Jeste li ga na bilo koji nain potaknuli?
To je smijeno, a Tess je to znala ak i u svojem sadanjem stanju... ali
takoer je znala da bi, ako ovo procuri u javnost, netko doista dignuo
ruku i upitao: Namjeravate li o ovome pisati?
A to bi mu odgovorila? to bi uope mogla odgovoriti?
Nita, pomislila je Tess. Pokrila bih rukama ui i pobjegla s pozornice.
Ali ne. Ne, ne, ne.
Istina je da se ona uope ne bi niti nala na pozornici. Kako da ikad
ponovno ita, predaje ili dijeli autograme znajui da bi se on mogao
pojaviti i smjekati joj se iz zadnjeg reda? Smjekati joj se s onom

udnom smeom kapom s izblijedjelim mrljama? A moda i s njezinim

naunicama u depu. Da ih miluje.
Od pomisli da obavijesti policiju, zaarila joj se koa i mogla je osjetiti
kako joj se lice doslovce trza od stida, ak i ovdje, samoj u mraku. Moda
ona nije tako popularna kao Sue Grafton ili Janet Evanovich, ali ne moe
se rei ni da je privatna osoba. Moda bi se prilog o njoj dan-dva vrtio ak
i na CNN-u. Svijet bi doznao da je ludi div s cerekom na licu ispalio svoj
teret u autoricu krimia o pletiljama iz Willow Grovea. Moda bi se ak
otkrila i injenica da je uzeo njezino donje rublje kao suvenir. CNN bi taj
dio izostavio, ali National Enquirer ili Inside View ne bi bili tako obzirni.
Dobro upueni izvori tvrde da je policija pronala spisateljiine gaice u
ladici osumnjienog silovatelja: plitke plave gaice Victoria's Secret s
ipkastim obrubom.
"Ne mogu im rei", rekla je. "Neu im rei."
Ali bilo je drugih ena prije tebe, moglo bi biti drugih poslije te...
Otjerala je tu misao iz glave. Bila je previe umorna da razmilja o
tome to je ili nije njezina moralna dunost. O tome e razmisliti poslije,
ako joj Bog dopusti da preivi... a izgledalo je da e joj Bog to dopustiti. Ali
nee o tome razmiljati na ovoj naputenoj cesti gdje svaki par svjetala
koji se pribliava moda donosi njezina silovatelja.
Njezina silovatelja. Sad je ve postao njezin.

13
Otprilike jednu milju iza table za Colewich Tess je zaula duboko,
ritmino lupanje koje kao da je izviralo iz ceste i ulazilo joj u stopala. Prvo
je pomislila na Morlocke, mutante iz romana H. G. Wellsa, kako odravaju
svoje strojeve duboko u utrobi zemlje, ali nakon pet minuta postalo joj je
jasno odakle dopire taj zvuk. Nije dolazio iz zemlje, nego iz zraka, a bio je
to zvuk koji je poznavala: kucanje bas-gitare. Ostatak benda pridruio mu
se dok je hodala. Ugledala je svjetlost na obzoru, ne prednja svjetla
automobila, nego bijelu svjetlost natrijske svjetiljke i zeleni sjaj neona.
Bend je svirao Mustang Sally, i mogla je uti smijeh. Bio je pripit i
prekrasan, popraen povremenim veselim uzvicima tulumarenja. Od tog
zvuka poeljela je opet zaplakati.

Gostionica uz cestu, velika stara plesna dvorana s golemim

neasfaltiranim parkiralitem koje je, izgleda, bilo zauzeto do posljednjeg
mjesta, zvala se Stagger Inn. Tess je stajala na rubu sjaja koji su bacala
svjetiljke s parkiralita, mrtei se. Zato je ovdje toliko automobila?
Zatim se sjetila da je danas petak. Izgleda da je Stagger Inn mjesto u koje
ovjek ide ako je iz Colewicha ili nekog od oblinjih mjesta. Oni e imati
telefon, ali unutra je previe ljudi. Vidjet e njezino natueno lice i
iskrivljeni nos. Htjet e znati to joj se dogodilo, a ona nije u stanju
izmiljati. Barem ne jo. ak ni javni telefon vani nije bio dobar, jer je i
ondje vidjela ljude. Mnogo ljudi. Pa jasno! Danas ovjek mora izai ako
eli popuiti cigaretu. Osim toga...
Moda je on ovdje. Nije li on u jednom trenutku poeo poskakivati oko
nje i zapjevao pjesmu Rolling Stonesa onim groznim nemuzikalnim
glasom? Tess je pretpostavljala da je taj dio moda i sanjala ili
halucinirala ali nije ba bila uvjerena u to. Nije li mogue da je on, nakon
to je skrio njezin auto, odmah otiao ovamo u Stagger Inn, proiena
grla i spreman da tulumari do zore?
Bend je zapoeo svirati posve pristojnu obradu stare pjesme Crampsa
"Moe li tvoja makica obraditi psa?" Ne moe, pomislila je Tess, ali bez
sumnje, danas je jedan pas obradio moju makicu. Stara Tess ne bi dobro
gledala na takvu alu, ali Nova Tess smatrala ju je prilino jebeno
smijenom. Promuklo se nasmijala i nastavila hodati, prela je na drugu
stranu ceste, do koje svjetlost s parkiralita gostionice nije dopirala.
Kad je prola pokraj dalje strane zgrade, ugledala je stari bijeli kombi
leima okrenut prema platformi za istovar. S ove strane Stagger Inna nije
bilo natrijskih svjetiljaka, ali mjeseina je bila dovoljno jaka da pokae
kostur koji udara u bubnjeve od kolaia. Nije ni udo to se kombi nije
zaustavio da pokupi s ceste one razbacane daske pune avala. Pekari
zombiji kasnili su na utovar, a to nije dobro, jer u petak naveer Stagger
Inn bio je buno i uzavrelo mjesto.
"Moe li tvoja makica obraditi psa?" upitala je Tess i povukla prljavi
komad tapisona malo jae oko vrata. Nije to al od nerca, ali u prohladnu
listopadsku veer i to je bolje nego nita.

14

Stigavi do krianja Stagg Roada i autoputa 47, ugledala je prekrasan

prizor: prodavaonicu Gas & Dash koja je na zidu od betonskih blokova
izmeu mukog i enskog zahoda imala dva javna telefona.
Prvo je otila u enski zahod. Kad je mokraa potekla, morala je
rukom pokriti usta da prigui krik; bilo je kao da je netko upalio kutiju
ibica meu nogama. Kad je ustala sa koljke, niz obraze su joj se
zakotrljale nove suze. Voda u koljki imala je pastelno-ruiastu boju.
Obrisala se je vrlo njeno listiem toaletnog papira, a onda pustila
vodu. Uzela bi jo jedan listi da ga umetne u gaice meu nogama, ali
naravno, to nije mogla uiniti. Div joj je bio uzeo gaice kao suvenir.
"Gade jedan", rekla je.
Zastala je s rukom na kvaki, gledajui natuenu enu s razrogaenim
oima u vodom zamrljanom zrcalu iznad umivaonika. Zatim je izala.

15
Ustanovila je da je upotreba javnog telefona u ovo moderno doba
postala neobino teka, ak i ako ste zapamtili broj svoje pozivne kartice.
Prvi telefon kojim se pokuala posluiti radio je samo u jednom smjeru:
Tess je mogla uti telefonisticu u centrali, ali telefonistica nije mogla uti
nju pa je prekinula vezu. Drugi telefon bio je okrenut u stranu na zidu od
betonskih blokova to nije bilo ohrabrujue ali je radio. ulo se stalno
i nepodnoljivo zujanje, ali barem su ona i telefonistica mogle
komunicirati. Samo to Tess nije imala olovku. Imala je nekoliko pisaljki
u torbici, ali naravno, nije imala torbicu.
"Ne moete li me naprosto spojiti?" upitala je telefonisticu.
"Ne mogu, gospoo, morate sami nazvati broj kako biste upotrijebili
svoju kreditnu karticu," odgovorila joj je telefonistica, kao da objanjava
oiglednu injenicu nekom glupom djetetu. Tess se zbog toga nije
naljutila, jer ona se doista i osjeala kao glupo dijete. Zatim je shvatila
koliko je pranjav zid od betonskih blokova. Zamolila je telefonisticu da
joj izdiktira broj, a kad je ova to uinila, zapisala ga je prstom u praini.
Prije no to je poela birati broj, jedan je kamion skrenuo na
parkiralite. Srce joj je skoilo u grlo vrtoglavom akrobatskom lakoom, a

kad su iz kamiona izala dva nasmijana momka u srednjokolskim

jaknama i projurila u duan, bilo joj je drago to joj je srce poskoilo. To je
sprijeilo mlaz koji bi inae sigurno potekao.
Osjetila je da gubi vezu sa svijetom i naas naslonila glavu na zid,
pokuavajui doi do daha. Zatvorila je oi. Ugledala je diva kako se
nadvija nad nju, s rukama u depovima kombinezona, a onda je opet
otvorila oi. Zatim je nazvala broj koji je zapisala u prainu na zidu.
Pripremila se za telefonsku sekretaricu ili za operatera koji e joj s
dosadom u glasu rei da nemaju automobila, naravno da nemaju u petak
naveer, jeste li glupi od roenja, gospoo, ili ste takvi postali s
vremenom? Ali nakon dva signala zaula je poslovni glas ene koja se
predstavila kao Andrea. Posluala je Tess i rekla joj da e odmah poslati
auto s vozaem po imenu Manuel. Da, ona tono zna odakle Tess zove, jer
oni stalno alju automobile u Stagger Inn.
"OK, ali ja nisam u Staggeru", rekla joj je Tess. "Nalazim se na krianju
oko pola milje od..."
"Da, gospoo, i to mi je mjesto poznato", odvratila je Andrea. "U
prodavaonici Gas & Dash. Katkad idemo i onamo. Ljudi esto pjeice odu
do tog mjesta pa nas onda odande nazovu ako su malo previe popili.
Vjerojatno ete morati priekati etrdeset pet minuta, moda ak i jedan
sat."
"To je u redu", rekla je Tess. Opet su joj potekle suze. Ovoga puta suze
zahvalnosti, premda je rekla sebi da se ne smije opustiti, jer u priama
poput ove junakinjine nade esto se izjalove. "To je posve u redu. Bit u
kod javnog telefona. I ekati."
Sad e me pitati jesam li malo previe popila. Jer vjerojatno tako zvuim.
Ali Andrea ju je samo upitala eli li platiti u gotovini ili kreditnom
karticom.
"American Expressom. Trebali biste imati broj moje kartice u
raunalu."
"Da, gospoo, imam ga. Hvala to ste nazvali Royal Limusine; koja
svaku muteriju tretira kao kraljevsku linost." Andrea je prekinula vezu
prije no to je Tess stigla odgovoriti "nema na emu".
Ba kad je htjela odloiti slualicu, jedan ovjek on, to je on istrao
je iza ugla duana ravno na nju. Ovoga puta nije bilo anse da vrisne;

skamenila se od uasa.
Bio je to jedan od onih tinejdera. Proao je pokraj nje niti ne
pogledavi je i skrenuo nalijevo u muki zahod. Zalupio je vratima.
Trenutak poslije zaula je oduevljeni, konjski zvuk mladia koji prazni
svoj zapanjujue zdrav mjehur.
Tess je obila zgradu i stala pokraj smrdljivog kontejnera za smee
(ne, pomislila je, ja ne stojim, ja virim), ekajui da mladi obavi nudu i
ode. Kad je on otiao, vratila se do javnog telefona da gleda cestu. Unato
svih dijelova tijela koji su je boljeli, trbuh joj je zakrao od gladi.
Propustila je veeru, bila je previe zaposlena da bi stigla jesti, bila je
silovana i gotovo ubijena. Rado bi pojela neku od grickalica to se
prodaju u ovakvim prodavaonicama pa ak bi joj i jedan od onih
groznih krekera s maslacem od kikirikija, tako udno utim, bio prava
poslastica ali nije imala novca. A ak i da ga je imala, ne bi ula u
prodavaonicu. Znala je kakva svjetla imaju u samoposlugama uz cestu
kao to je Gas & Dash; pod tim jarkim i nemilosrdnim fluorescentnim
svjetlima ak i zdravi ljudi izgledaju kao da boluju od raka guterae.
Slubenik na blagajni pogledao bi joj natuene obraze i elo, slomljeni
nos i nateene usne te moda nita ne bi rekao, ali Tess bi primijetila
irenje oiju. A moda i hitro obuzdano titranje usana. Jer pogledajmo
istini u oi, neki ljudi smatraju da pretuena ena izgleda smijeno.
Osobito u petak naveer. Tko vas je istukao, gospoo, i ime ste to zasluili?
Ne biste li svratili nakon to neki momak potroi svoje prekovremene sate
na vas?
To ju je podsjetilo na jedan stari tos koji je negdje ula: Zato se u
Americi svake godine pretue tristo tisua ena? Zato to su tako... jebeno...
neposlune.
"Nije vano", apnula je. "Pojest u neto kad se vratim kui. Moda
salatu od tunjevine."
To joj je dobro zvualo, ali jednim dijelom bila je uvjerena da su dani
kad je jela salatu od tunjevine a to se toga tie, i one grozne krekere s
maslacem od kikirikija zauvijek proli. Pomisao da e je limuzina
odvesti je iz ove none more izgledala joj je kao neka suluda matarija.
Negdje sa svoje lijeve strane Tess je ula vozila kako jure po autoputu
I-84 cestom kojom bi se i ona odvezla da nije tako spremno prihvatila

prijedlog da skrati put kui. Na autocesti su ljudi koji nikad nisu bili
silovani i odbaeni u cijevi ili na svoja odredita. Tess je pomislila da su
zvukovi njihova bezbrinog putovanja najosamljeniji zvukovi koje je ikad
ula.

16
Stigla je limuzina. Bio je to Lincoln Town Car. Voza je izaaO iz auta i
osvrnuo se oko sebe. Tess ga je pozorno promotrila stojei iza ugla
duana. Nosio je tamno odijelo. Bio je to nizak momak s naoalama i nije
joj izgledao kao silovatelj... ali dakako, nisu svi divovi silovatelji, a nisu ni
svi silovatelji divovi. A morala mu je vjerovati. Ako eli stii kui i
nahraniti Fritzyja, nema izbora. I tako je odbacila svoj prljavi
improvizirani al na tlo pokraj javnog telefona koji je nekim udom radio,
a onda je polaganim, ali upornim korakom krenula prema autu. Svjetlost
koja je sjala kroz prozore duana uinila joj se zasljepljujue jarkom
nakon sjena s bone strane zgrade, a dobro je znala kako joj izgleda lice.
On e me pitati to mi se dogodilo i elim li da me odveze u bolnicu.
Ali Manuel (koji je moda vidio i gorih stvari, to nije nemogue)
samo joj je otvorio vrata i rekao: "Dobro doli u limuzinu Royal,
gospoo." Govorio je s nekim hispanskim naglaskom koji mu se dobro
slagao s maslinastom koom i tamnim oima.
"Koja svaku muteriju tretira kao kraljevsku linost", odvratila je
Tess. Pokuala se nasmijeiti. Od toga su je zaboljele nateene usne.
"Tono tako, gospoo." Nita vie. Boe, blagoslovi Manuela, koji je u
ivotu moda vidio i gorih stvari moda u zemlji iz koje je doao, a
moda ak i na stranjim sjedalima ovog automobila. Tko zna kakve tajne
uvaju vozai limuzina? Iz tog bi se pitanja mogla roditi neka dobra
knjiga. Ne ona vrsta knjiga kakvu ona pie, naravno... ali tko zna kakve e
ona knjige pisati nakon ovoga? I hoe li uope vie pisati? Veeranja
pustolovina moda je na izvjesno vrijeme izbacila iz nje taj samotniki
uitak? A moda i zauvijek. To je sada nemogue rei.
Ula je u stranji dio auta, kreui se poput starice s uznapredovalom
osteoporozom. Kad je voza zatvorio vrata za njom, obavila je prste oko
ruke i napeto gledala kako bi se uvjerila da e za volan doista sjesti

Manuel, a ne div u kombinezonu. Da je ovo film Uas na Stagg Roadu 2, za

volan bi sjeo div: bio bi to posljednji preokret prije odjavne pice. Evo
vam malo ironije, to vam je dobro za krv.
Ali u auto je uao Manuel. Naravno. Tess se opustila.
"Dobio sam adresu Primrose Lane 19 u Stoke Villageu. Je li to tono?"
Naas se nije mogla sjetiti; malo prije ukucala je broj svoje pozivne
kartice u javni telefon bez trenutka razmiljanja, a sad se ne moe sjetiti
vlastite adrese.
Opusti se, rekla je sebi. Svreno je. Ovo nije film strave i uasa, ovo je tvoj
ivot. Doivjela si neto strano, ali to je sada svreno. Zato se opusti.
"Da, Manuele. To je tono."
"Namjeravate li negdje usput stati ili idemo ravno do vae kue?" Bilo
je to najvie to se pribliio spominjanju onoga to su mu svjetla Gas &
Dasha pokazala kad je ona prila gradskom autu.
Bila je puka srea to je Tess jo uvijek uzimala oralne tablete za
kontracepciju srea i moda optimizam, jer ona ni s kim nije spavala
ve tri godine, ako ne rauna dananju veer ali veeras nije imala
mnogo sree pa je bila zahvalna i za taj mali komadi. Bila je sigurna da
Manuel moe negdje usput pronai ljekarnu koja radi cijelu no, ini se da
vozai limuzina znaju takve stvari, ali Tess nije vjerovala da bi bila u
stanju uetati u ljekarnu i zatraiti tablete za jutro poslije. Njezino bi lice
previe jasno pokazalo zato joj takve tablete trebaju. A naravno, tu je i
problem novca.
"Ne namjeravam nigdje stati. Odvezite me ravno kui, molim vas."
Uskoro su bili na I-84, koja je bila krcata prometom u petak naveer.
Stagg Road i onaj naputeni duan sada su iza nje. Pred njom lei njezina
kua, s protuprovalnim alarmom i kljuem u svakoj bravi. A to je dobro.

17
Sve se odvijalo tono onako kako je zamiljala: dolazak, napojnica
dodana na raunu kreditne kartice, hod uz cvijeem omeeni puteljak
(zamolila je Manuela da prieka i osvjetljava je prednjim svjetlima
automobila dok ne ue u kuu), zvuk Fritzyjeva mijaukanja kad je
nagnula potanski sandui i izvukla rezervni klju s kuke. Zatim je bila

unutra, a Fritzy joj se nestrpljivo brusio o noge, elei da ga podigne i

pomiluje, a onda nahrani. Tess je sve to uinila, ali prvo je zakljuala
ulazna vrata iza sebe i ukljuila protuprovalni alarm prvi put u nekoliko
mjeseci. Kada je na malom zelenom zaslonu iznad tipkovnice zabljeskao
znak UKLJUENO, poela se barem malo osjeati kao ona stara.
Pogledala je sat u kuhinji i s iznenaenjem shvatila da je tek jedanaest i
petnaest.
Dok je Fritzy jeo svoj Fancy Feast, provjerila je stranja i bona vrata
kako bi se uvjerila da su zakljuana. A zatim prozore. Komandna kutija
alarmnog ureaja treba vam rei ako je neto otvoreno, ali Tess joj nije
vjerovala. Kad se uvjerila da je sve sigurno, otila je u predsoblje i s
gornje police ormara izvukla kutiju koja je na njoj leala tako dugo da joj
se na vrhu stvorio sloj praine.
Prije pet godina dolo je do niza provala u kue i kraa u sjevernom
Connecticutu i junom Massachusettsu. Provalnici su uglavnom bili
narkomani ovisni o osamdesetki, kako su njezini mnogobrojni
oboavatelji zvali drogu OxyContin. Policija je upozorila stanovnike da
budu posebno oprezni i da poduzmu sve potrebne mjere opreza. Tess
nije imala snano izraen stav ni za ni protiv posjedovanja runog oruja,
a nije bila ni osobito zabrinuta da e joj stranci provaliti nou (tada nije),
ali inilo joj se da pitolj ulazi u rubriku mjere opreza, a ionako je
namjeravala neto nauiti o pitoljima za sljedeu knjigu o Willow
Groveu. Panika zbog provala inila joj se savrenom prilikom.
Otila je u prodavaonicu oruja u Hartfordu koja je najbolje ocjenjena
na internetu, a prodava joj je predloio model Smith & Wesson .38, koji
je on zvao Cjedilo za limun. Kupila ga je uglavnom zato to joj se svidjelo
to ime. Takoer joj je rekao za dobru streljanu u predgrau Stoke
Villagea. Kad je nakon zakonskog roka od etrdeset osam sati mogla
podii pitolj, Tess ga je posluno odnijela u streljanu. U razdoblju od
tjedan dana ispalila je oko etiri stotine metaka, isprva uivajui u
uzbuenju pucanja, ali to joj je brzo dosadilo. Poslije toga pitolj je leao
u ormaru, spremljen u kutiju zajedno s pedeset metaka i dozvolom za
noenje oruja.
Napunila ga je i osjeala se bolje sigurnije sa svakom napunjenom
komorom. Stavila ga je na pult u kuhinji, a onda provjerila telefonsku
sekretaricu. Imala je jednu poruku. Od susjede Patsy McClain. "Veeras

nisam vidjela svjetla pa pretpostavljam da si odluila prenoiti u

Chicopeeju. Ili si moda otila u Boston? U svakom sluaju, uzela sam
klju iza potanskog sanduia i nahranila Fritzyja, Da, i stavila sam ti
potu na stol u hodniku. Naalost, sve sami prospekti. Ako se bude
vratila, nazovi me sutra prije no to odem na posao. Tek toliko da znam
da si sigurno stigla."
"Hej, Fritz", rekla je Tess svom maku i nagnula se da ga pomiluje.
"Izgleda da si danas dvaput veerao. Ba si lukavac..."
Krila sivila zastrla su joj pogled i da se nije uhvatila za kuhinjski stol,
pala bi na linoleum koliko je duga i iroka. Ispustila je krik iznenaenja
koji je zazvuao slab i dalek. Fritzy je trznuo ui unatrag, suzio oi i
procjenjivaki je pogledao, a onda je valjda zakljuio da ona nee pasti
(barem ne na njega) i vratio se svojoj drugoj veeri.
Tess se polako uspravila, pridravajui se za svaki sluaj za stol i
otvorila hladnjak. Nije nala salatu od tunjevine, ali je nala mladi kravlji
sir s demom od jagoda. Halapljivo ga je pojela i ostrugala plastinu
posudu licom da pobere i posljednji komadi. Bio je svje i gladak u
njezinu ozlijeenom grlu. Ionako nije vjerovala da bi sada mogla jesti
meso. ak ni tunjevinu iz konzerve.
Popila je sok od jabuke ravno iz boce i podrignula se, a onda se
odvukla u kupaonicu u prizemlju. Pitolj je ponijela sa sobom, steui
prste na titniku za okida, kako su je bili nauili.
Na polici iznad umivaonika stajalo je ovalno ogledalo za poveavanje,
koje je dobila na dar od svog brata koji ivi u Novom Mexicu. Iznad njega
pozlaenim su slovima bile napisane rijei BA SAM LIJEPA. Stara Tess
upotrebljavala ga je za upkanje obrva pincetom i za brze popravke
minke. Nova Tess upotrijebila ga je da provjeri kako joj izgledaju oi.
Dakako, bile su podlivene krvlju, ali nije primijetila da su joj se zjenice
proirile. Da provjeri kako joj se zjenice suavaju, iskljuila je svjetlo u
kupaonici i izbrojala do dvadeset, a onda ga je opet ukljuila. I to je
izgledalo u redu. Moda ima potres mozga, blagi potres mozga, ali...
A kako bih ja to znala? Ja sam diplomirala knjievnost na Sveuilitu u
Connecticutu i doktorirala na starim detektivkama koje barem etvrtinu
svake knjige potroe na razmjenjivanje recepata koje prepisujem s
interneta i promijenim tek toliko da me nitko ne tui zbog plagijata. Mogla

bih noas pasti u komu ili umrijeti od izljeva krvi u mozak, a Patsy bi me
nala kad bi sljedei put dola nahraniti maku. Mora otii lijeniku, Tessa
Jean. I ti to zna...
Kad bi otila lijeniku, znala je da bi vijest o njezinoj nesrei doista
mogla procuriti u javnost. Lijenici jame diskreciju, to im je dio zakletve,
a ena koja zarauje za ivot kao odvjetnica ili istaica vjerojatno moe
raunati da e je i dobiti. I Tess bi je moda dobila, to je svakako mogue.
ak i vjerojatno. S druge strane, pogledajte to se dogodilo Farrah
Fawcett: postala je krma za tabloide kad se neki zaposlenik u bolnici
izbrbljao. I sama Tess ula je govorkanja o psihijatrijskim nevoljama
jednog romanopisca koji je zbog svojih pria o seksualnim podvizima
godinama bio jedna od glavnih tema traeva. Sama njezina agentica
ispriala je Tessi najsonije prie za rukom prije dva mjeseca... a Tess ju
je sluala.
Ne samo da sam sluala, pomislila je pogledavi svoje uveano i
istueno lice u ogledalu. Prenijela sam te priice dalje im mi se pruila
prilika.
ak i kad njezin lijenik i njegovo osoblje ne bi priali o spisateljici
krimia koja je pretuena, silovana i opljakana na povratku s javnog
nastupa, to je s pacijentima koji bi je moda vidjeli u ekaonici? Za neke
od njih ona ne bi bila samo ena s natuenim licem, oito pretuena, bila
bi ona spisateljica iz Stoke Villagea, znate koja, prije godinu-dvije snimili
su TV-film o njezinim starim detektivkama, prikazan je na kanalu
Lifetime. Boe dragi, trebali ste vidjeti kako je izgledala.
Na kraju krajeva, nos joj nije slomljen. Teko je povjerovati da ita
moe toliko boljeti, a da nije slomljeno, ali nije bio. Natekao je (naravno,
jadnik) i bolio ju je, ali mogla je njime disati, a na katu je imala malo
Vicodina koji e joj pomoi da noas odagna bol. Ali imala je nekoliko
jarkih modrica, natuene i nateene obraze i krug masnica oko vrata. To
je bilo najgore, ona vrsta ogrlice koju ljudi dobiju samo na jedan nain. A
imala je i itav niz kvrga, masnica i ogrebotina na leima, nogama i
stranjici. Ali duge arape i sline fore prikrit e one najgore.
No krasno, ja sam i pjesnikinja, a da to nisam niti znala.
"Grlo... mogla bih nositi dolevite..."
Apsolutno. Listopad je vrijeme kad se nose dolevite. A to se tie

Patsy, njoj bi mogla rei da je noas pala niza stube i udarila se u lice.
Mogla bi joj rei da...
"Da mi se uinilo da ujem buku i da sam se spotaknula o Fritzyja kad
sam krenula u prizemlje da provjerim."
Fritzy je zauo svoje ime i mijauknuo s vrata kupaonice.
"Rei da sam udarila glupim licem o stup na dnu. Mogla bih ak..."
ak i ostaviti mali trag na stupu, naravno da bi mogla. Moda batom
za mekanje mesa koji je drala u jednoj od kuhinjskih ladica. Nita
pretjerano, samo udarac ili dva da malo oguli boju. Takva pria ne bi
prevarila lijenika (ili otroumnu staru detektivku kao to je doajenka
kluba pletilja Doreen Marquis), ali prevarila bi dragu Patsy McC, koju
njezin mu sigurno nikad nije udario, ni jedan jedini put u dvadeset
godina koliko su zajedno.
"Nemam se ega sramiti", apnula je eni u ogledalu. Novoj eni s
iskrivljenim nosom i zadebljanim usnama. Nije o tome rije. Istina, ali
izvjetaji u medijima natjerali bi je da se srami. Bila bi gola. Gola rtva.
Ali to je s onim enama, Tessa Jean? Sa enama u onoj cijevi?
Morat e razmisliti o njima, ali ne veeras. Veeras je umorna, trpi
boli i izmuena je do dna due.
Duboko u sebi (u svojoj izmuenoj dui), osjeala je sjajnu eravicu
bijesa prema ovjeku koji je odgovoran za sve ovo. Prema ovjeka koji ju
je doveo u ovaj poloaj. Pogledala je pitolj koji je leao pokraj
umivaonika i shvatila, da je taj ovjek ovdje, ustrijelila bi ga bez trenutka
kolebanja. Ta ju je spoznaja zbunila u vezi sa sobom. Takoer ju je uinila
malo jaom.

18
Kvrcnula je po glavnom stupu ograde batom za mekanje mesa, ve
toliko umorna da se osjeala kao san u glavi neke druge ene. Pregledala
je oteeno mjesto, zakljuila da izgleda previe namjerno, i kvrcnula jo
nekoliko puta oko rubova oteenja. Kad je zakljuila da izgleda kao
neto to je mogla napraviti jednom stranom svog lica na kojoj je imala
najgoru modricu polako se popela stubama i otila niz hodnik drei
pitolj u ruci.

Pred odkrinutim vratima spavae sobe naas je zastala. A to ako je

on u sobi? Ako on ima njezinu torbicu, onda zna i njezinu adresu.
Ukljuila je protuprovalni alarm tek kad se vratila (kako nemarno!).
Moda je on parkirao svoj stari F-150 iza ugla. Moda je razbio bravu na
vratima kuhinje. Za to mu vjerojatno ne bi trebalo vie od dlijeta.
Da je on ovdje, nanjuila bih ga. Onaj muki znoj. I ustrijelila bih ga. Ne
bih mu rekla "Legni na pod", "Dri ruke u zraku dok ne nazovem 911", nita
od onih sranja iz filmova strave. Jednostavno bih ga ustrijelila. A znate li to
bih mu prije toga rekla?
"On voli vas, vi volite njega", rekla je promuklim glasom. Da. Tono to.
On ne bi shvatio to to znai, ali ona bi.
Shvatila je da na neki nain eli da je on u sobi. to vjerojatno znai da
je Nova Tess prilino luda, ali to onda? Ako bi nakon toga sve procurilo u
javnost, vrijedilo bi. Kad bi ga ustrijelila, lake bi podnijela ponienje. A
pogledajmo dobru stranu! To bi vjerojatno povealo prodaju njezinih
knjiga!
Voljela bih mu vidjeti strah u oima kad shvati da mislim ozbiljno. To bi
barem djelomice popravilo stvar.
Uinilo joj se da cijelu vjenost opipava zid rukom traei prekida za
struju u spavaoj sobi i dakako, stalno je oekivala da e joj on zgrabiti
prste. Stala se polako svlaiti, a kad je raskopala rasporak hlaa i
ugledala osuenu krv na stidnim dlaicama, ispustila je vlaan i jadan
jecaj.
Istuirala se najvrelijom vodom koju je mogla podnijeti i isprala sva
mjesta koja je mogla, putajui da voda ispere ostala. ista vrua voda.
eljela je odstraniti njegov miris sa svog tijela, a i pljesniv vonj onog
komada tapisona. Poslije je sjela na zahodsku koljku. Ovoga puta
mokrenje ju je manje boljelo, ali munja boli koja joj je prola kroz glavu
kad je pokuala vrlo oprezno ispraviti nakrivljeni nos natjerala ju je na
vrisak. Pa to onda? I Nell Gwynn, glasovita elizabetanska glumica, imala
je krivi nos. Tess je bila uvjerena da je to negdje proitala.
Navukla je pidamu od flanela i zavukla se u krevet pa je leala sa svim
upaljenim svjetlima i Cjedilom za limun na nonom ormariu, mislei da
nikad nee zaspati, da e njezina rasplamsala mata svaki zvuk s ulice
pretvoriti u dolazak diva. Ali onda je Fritzy skoio na krevet, sklupao se

pokraj nje i poeo presti. Tako je bolje.

Kod kue sam, pomislila je. Kod kue, kod kue, kod kue.

19
Probudila se u est sati ujutro, a kroz prozore se slijevalo nedvojbeno
zdravo jutarnje svjetlo. Trebala je obaviti neke stvari i donijeti neke
odluke, ali u tom trenutku bilo je dovoljno biti iv i u vlastitom krevetu
umjesto biti baen u cijev.
Ovog puta gotovo da nije osjeala bol kod mokrenja, a nije bilo ni krvi.
Ponovno je ula pod tu i jo jedanput pustila najvreliji mlaz vode to ga
je mogla podnijeti, zatvarajui oi i putajui da je voda lupka po licu koje
je sijevalo od boli. Kad je dobila koliko je mogla podnijeti, utrljala je
ampon u kosu, polako i metodino te izmasirala prstima skalp
izbjegavajui bolna mjesta gdje ju je div vjerojatno udario. Isprva ju je
duboka ogrebotina na leima acala, ali to je prolo i osjetila je neku
vrstu blaenstva. Gotovo da nije niti pomislila na onu scenu pod tuem iz
filma Psiho.
Pod tuem je uvijek najbolje razmiljala, to je enski okoli, a ako je
ikad trebala temeljito i dobro razmisliti, trebala je sada.
Ne elim otii doktoru Hedstromu, a to niti ne moram. Ta je odluka
donijeta, premda u poslije moda za nekoliko tjedana, kad mi lice bude
izgledalo manje-vie normalno morati obaviti testove za spolno
prenosive bolesti...
"Nemoj zaboraviti na testove za AIDS", rekla je, a ta ju je pomisao
nagnala da se namrti, to ju je zaboljelo. Bila je to zastraujua misao. Pa
ipak, te e testove morati obaviti. Kako bi mogla biti mirna. A nita od
toga nije se ticalo onoga to je prepoznala kao sredinje pitanje
dananjeg jutra. to e uiniti sa svojim silovanjem njezina je stvar, ali to
ne vrijedi i za ostale ene u onoj cijevi. One su izgubile daleko vie od nje.
A to je sa sljedeom enom koju e onaj gorostas napasti? Moda ne za
mjesec dana pa ni za godinu. Kad je iskljuila tu, Tess je shvatila
(ponovno) da bi sljedea rtva mogla biti i ona sama, ako se div vrati u
cijev da provjeri je li ona jo uvijek ondje i ustanovi da je nestala. I da joj
je odjea nestala iz onog duana, naravno. Ako joj je pretraio torbicu, to

je sigurno uinio, onda ima njezinu adresu.

"A i moje dijamantne naunice", rekla je.
"Taj mi je jebeni nastrani kurvin sin ukrao naunice."
ak i ako se on izvjesno vrijeme bude drao podalje od one cijevi i od
duana, te ene sada pripadaju njoj. One su njezina odgovornost, a ona ne
moe bjeati od odgovornosti samo zato to se boji da bi joj se slika
mogla pojaviti u Inside Viewu.
Na hladnom jutarnjem svjetlu predgraa u Connecticutu odgovor joj
se uinio smijeno jednostavnim: anoniman poziv policiji. injenica da
profesionalnoj spisateljici s deset godina iskustva to nije palo na pamet
istog asa gotovo da zasluuje uti karton. Dat e im lokaciju naputeni
duan na Stagg Roadu s tablom ON VOLI VAS, VI VOLITE NJEGA i opisati
diva. Koliko bi teko bilo pronai takvog ovjeka? Ili plavi Ford kamionet
F-150 s Bondom oko prednjih svjetala?
Nita lake.
Ali dok je suila kosu, pogled joj je pao na Cjedilo za limun kalibra .38
pa je pomislila: To je previe jednostavno. Jer...
"to ja imam od toga?" upitala je Fritzyja, koji je sjedio na pragu i
gledao je sjajnim zelenim oima. "to tono ja od toga imam?"

20
Sat i pol poslije stajala je u kuhinji. Zdjela sa itaricama namakala se u
sudoperu, a na pultu se hladila druga alica kave. Razgovarala je
telefonom.
"O, moj Boe!" uzviknula je Patsy. "Odmah dolazim!"
"Ne, ne, dobro mi je, Pats. Zakasnit e na posao."
"Subote ujutro nisu obavezne, a ti bi morala otii lijeniku! to ako
ima potres mozga ili neto slino?"
"Nemam potres mozga, samo modrice. A bilo bi me stid otii
lijeniku, jer sam popila tri pia previe. Barem tri. Jedina pametna stvar
koju sam uinila cijele veeri bilo je to to sam pozvala limuzinu da me
odveze kui."
"Sigurna si da nisi slomila nos?"
"Posve sigurna." No... gotovo sigurna.

"Je li Fritzy dobro?"

Tess je bez ikakva pretvaranja prasnula u smijeh. "No krasno! Sila
sam u prizemlje polupijana zato to sam ula zvuk protuprovalnog
alarma, spotaknula se o maka i gotovo se ubila, a ti se brine za maka."
"Duo, ne..."
"Samo se alim", rekla je Tess. "Idi na posao i nemoj se brinuti. Samo
sam te htjela unaprijed upozoriti, da ne vrisne kad me ugleda. Imam
nekoliko prekrasnih modrica. Ti bi vjerojatno pomislila da me je posjetio
bivi mu, kad bih ga imala."
"Nitko se ne bi usudio podignuti ruku na tebe", rekla je Patsy. "Ti si
hrabra, djevojko."
"Tono", odvratila je Tess. "Ne trpim sranja."
"Glas ti je promukao."
"Povrh svega ostalog, jo me hvata i prehlada."
"Pa... ako veeras to bude trebala... kokoju juhu... nekoliko dobrih
starih Perkoceta... ili neki film Johnnyja Deppa na DVD-u."
"Nazvat u te. A sad kreni. Modno osvijetene ene koje trae
neuhvatljivi broj est Ann Taylor raunaju na tebe."
"Skini mi se, eno!" rekla je Patsy smijui se i spustila slualicu.
Tess je odnijela alicu kave na kuhinjski stol. Na njemu je, pokraj
zdjelice sa eerom, leao pitolj: nije to ba bio prizor kao s neke slike
Salvadora Dalija, ali bio je vraki blizu. Zatim joj se slika udvostruila pa
je briznula u pla. Rasplakala se zbog sjeanja na svoj vedri glas. Zvuk lai
u kojoj e odsada ivjeti, sve dok joj la ne pone zvuati kao istina. "Gade
jedan!" viknula je. "Jebeni gade! Mrzim te!"
Jo uvijek se osjeala prljava, premda se u manje od sedam sati
dvaput istuirala. Premda se istuirala, jo uvijek ga je osjeala u sebi,
osjeala je njegovu...
"Njegovu odvratnu spermu."
Ustala je tako naglo da je krajikom oka spazila kako njezin uplaeni
maak juri u predsoblje i stigla do sudopera upravo na vrijeme da ne
povrati po podu. Izbacila je kavu i itne pahuljice iz sebe jednim snanim
grevitim mlazom. Kad je bila sigurna da je sve povratila, uzela je pitolj i
otila na kat da se jo jedanput istuira.

21
Kad se istuirala i umotala u ugodan ogrta od frotira, legla je na
krevet da razmisli odakle bi trebala anonimno nazvati policiju.
Najpametnije bi bilo da ode na neko veliko mjesto krcato ljudima. Na
neko parkiralite gdje bi nakon razgovora mogla pobjei. Uinilo joj se da
bi trgovaki centar u Stoke Villageu bio idealan za to. Osim toga,
postavljalo se pitanje koga da nazove. Policiju u Colewichu ili bi to bilo
previe riskantno? Moda bi bilo pametnije da nazove dravnu policiju. I
trebala bi zapisati to e im rei... kako bi poziv bio krai... kako bi
smanjila mogunost da ita zaboravi spome...
Tess je odlutala, leei na krevetu obasjana prugom Suneve
svjetlosti.

22
Negdje u daljini, u nekom paralelnom svemiru, zvonio je telefon. A kad
je zvonjava prestala, Tess je zaula vlastiti glas, ugodno bezlian snimak
koji je poinjao rijeima 'Dobili ste...' Zatim je netko ostavio poruku.
Neka ena. Kad se Tess napokon s mukom posve razbudila, ena koja ju
je nazvala ve je spustila slualicu.
Pogledala je sat na nonom ormariu i shvatila da je etvrt do deset.
Bila je odspavala jo dva sata. To ju je naas uznemirilo. Moda ipak ima
frakturu lubanje ili potres mozga. Zatim se opustila. Sino se mnogo
kretala pa je prirodno da opet zaspi. Doivjela je mnogo vrlo neugodnih
stvari. Moda e i popodne opet zadrijemati (opet e se istuirati, to je
sigurno), ali prvo mora obaviti jedan posao. Ispuniti obvezu.
Odjenula je dugu suknju od tvida i preveliku dolevitu koja ju je
lupkala o donju stranu brade. To joj nije smetalo. Namazala je lice
korektorom da prikrije modricu na obrazu. Korektor je nije posve
prikrio, a ak ni njezine najvee sunane naoale ne bi mogle potpuno
prikriti masnice pod okom (nateenim usnama nije bilo pomoi), ali
unato svemu, minka joj je pomogla. Sam in nanoenja minke dao joj
je osjeaj da se vie vratila u svoj ivot. Da ima vie kontrole.

Otila je u prizemlje i pritisnula dugme na telefonskoj sekretarici,

mislei da ju je vjerojatno nazvala Ramona Norville, s uobiajenom
porukom dan nakon nastupa: dobro smo se zabavili, nadam se da ste se i
vi zabavili, svi su vrlo zadovoljni, molim vas, doite opet (ni za vraga),
bla-bla-bla. Ali poruku nije ostavila Ramona. Ostavila ju je ena koja se
predstavila kao Betsy Neal. Rekla je da zove iz Stagger Inna.
"Kao dio naih nastojanja da obeshrabrimo vonju u pijanom stanju,
imamo obiaj nazvati ljude koji ostave aute na naem parkiralitu nakon
zatvaranja", rekla je Betsy Neal. "Svoj Ford Expedition s registarskim
tablicama 775 NSD iz Connecticuta moete preuzeti danas popodne do
pet sati. Nakon toga dat emo da se odvue u Excellent Auto Repair, u
John Higgins Road 1500 u sjevernom Colewichu, o vaem troku. Molim
vas, gospoo, imajte na umu da mi nemamo klju vaeg auta. Zacijelo ste
ga ponijeli sa sobom." Betsy Neal je zastala. "Imamo jo nekoliko vaih
stvari pa vas molim da svratite u na ured. Nemojte zaboraviti sa sobom
ponijeti neku ispravu. Hvala vam i elim vam ugodan dan."
Tess je sjela na sofu i poela se smijati. Prije no to je posluala
poruku te Betsy Neal, namjeravala se odvesti svojim Expeditionom u
trgovaki centar. Nije imala torbicu, nije imala kljueve, a ni svoj vraji
auto, a ipak je planirala jednostavno otii na svoj kolni prilaz, ui u auto
i...
Zavalila se na naslon, glasno se smijui i lupajui se akom po bedru.
Fritzy, koji je leao ispod fotelje na drugoj strani sobe, gledao ju je kao da
je poludjela. Svi smo mi ovdje ludi, zato popij jo jednu alicu aja,
pomislila je i poela se jo glasnije smijati.
Kad je napokon prestala (inilo joj se da je prestala od iscrpljenosti),
presluala je poruku jo jedanput. Ovog puta usredotoila se na onaj dio
kad je Betsy Neal spomenula da imaju jo nekoliko njezinih stvari.
Torbicu? Moda ak i dijamantne naunice? Ali to bi bila previe dobra
vijest, zar ne?
Pomislila je da bi moda bilo malo previe upadljivo odvesti se u
Stagger Inn u crnom automobilu Royal Limo pa je nazvala taksi-slubu u
Stoke Villageu. Operater joj je rekao da e je rado odvesti u Stagger, kako
ga je nazvao, ali da e je to stajati pedeset dolara. "ao mi je to je to
toliko skupo," objasnio je, "ali voza se mora vratiti s praznim kolima."
"Kako to znate?" zaueno je upitala Tess.

"Ondje ste ostavili svoj auto, zar ne? To se stalno dogaa, osobito za
vikend. Premda nas ljudi zovu i nakon veeri karaoka. Taksi e stii za
najvie petnaest minuta."
Tess je pojela Pop-Tart (ne obazirui se na bol, ali bila je gladna jer je
prvi doruak povratila), a onda je stala pred prozor u dnevnoj sobi,
ekajui taksi i bacajui dlanom rezervni klju Expeditiona gore-dolje.
Odluila je promijeniti plan. Zaboravi na trgovaki centar u Stoke
Villageu; kad preuzme svoj auto (i sve druge svoje stvari koje Betsy Neal
ima), odvest e se onih otprilike pola milje do prodavaonice Gas & Dash i
nazvati policiju odande.
inilo joj se da je to ba kako treba biti.

23
Kad je taksi skrenuo u Stagg Road, Tess je osjetila da joj se puls
ubrzava. Kad su stigli do Stagger Inna, lupao je, inilo joj se, sto trideset
otkucaja u minuti. Taksist je vjerojatno neto primijetio u retrovizoru...
ili su ga moda samo vidljivi znakovi tunjave naveli da je zapita:
"Je li sve u redu, gospoo?"
"Ne moe biti bolje", odgovorila je. "Samo to se nisam planirala
jutros vratiti ovamo."
"Malo tko to planira", rekao je taksist. Imao je akalicu u ustima, koju
je polaganom i filozofskom kretnjom premjestio s jedne strane usta na
drugu. "Pretpostavljam da oni imaju kljueve vaeg auta? Ostavili ste ih
kod barmena?"
"O, nije u tome problem", vedro je odvratila. "Ali oni mi uvaju druge
stvari ena koja me je nazvala nije htjela rei to, a ja se ni za vraga ne
mogu sjetiti to bi to moglo biti." Boe dragi, zvuim kao jedna od
detektivki iz svojih romana.
Taksist je vratio akalicu u poetni poloaj. To je bio njegov jedini
odgovor.
"Platit u vam dodatnih deset dolara ako me priekate", rekla je Tess
pokazujui glavom prema gostionici. "elim biti sigurna da u moi
upaliti auto."
"Nema problema", odgovorio je taksist.

A ako uje da viem jer me on eka unutra, doi trkom, u redu?

Ali Tess to ne bi rekla naglas ak i da je mogla postii da ne zvui
potpuno aavo. Taksist je bio debeli pedesetogodinjak i stalno je
kaljao. On se ne bi mogao suprotstaviti divu ako je ovo klopka... to bi u
filmu strave i uasa i bila.
Namamili su me natrag, pomislila je Tess u oajanju. Namamio me je
telefonski poziv divove djevojke, koja je isto tako luda kao i on.
To je glupa i paranoidna ideja, ali put do Stagger Inna uinio joj se
dugim, a lupkanje njezinih potpetica po tvrdoj zemlji vrlo glasnim: toktak-tok. Na parkiralitu koje je sino bilo krcato automobilima sada je
stajalo samo nekoliko osamljenih automobila, a jedan od njih bio je
njezin Expedition. Stajao je na samom dnu parkiralita dakako, div nije
elio da ga primijete kako ga parkira i vidjela je prednju lijevu gumu.
Bila je to obina stara blackwallova guma koja se nije slagala s ostale tri
gume, ali inae je izgledala u redu. Div joj je promijenio gumu na autu. Pa
naravno! Kako bi ga inae odvezao sa svog... sa svog...
Sa svog mjesta za rekreaciju. Iz svoje zone ubijanja. Dovezao ga je
ovamo i parkirao ga, a onda se pjeice vratio do onog naputenog duana
i odvezao se u svom starom F-150. Imala sam sreu to nisam ranije
dola k sebi, jer bi me naao kako omamljena lutam okolicom pa sada ne
bih bila ovdje.
Osvrnula se preko ramena. U jednom od onih filmova o kojima sada
vie nije mogla prestati razmiljati sigurno bi vidjela kako taksi urno
odlazi (preputajui me mojoj sudbini), ali taksi je jo uvijek stajao na
mjestu. Mahnula je vozau, a on joj je takoer mahnuo. Sve je u redu.
Njezin je auto ovdje, a divov nije. Div je u svojoj kui (u svojoj jazbini),
lako je mogue da jo uvijek spava umoran od sinonjih napora.
Ugledala je natpis ZATVORENO na vratima. Zakucala je, ali nitko nije
odgovorio. Pokuala je otvoriti vrata, a kad se kvaka okrenula, opet se
sjetila zlokobnih zapleta iz filmova. Naroito glupih zapleta u kojima se
vrata uvijek otvore, a junakinja pozove (drhtavim glasom): "Ima li koga?"
Svi znaju da je luda to ulazi, ali ona ipak ue.
Tess se ponovno osvrnula preko ramena, uvjerila se da je taksi jo
ondje i podsjetila se da u rezervnoj torbici nosi napunjen pitolj, a onda
je ipak ula.

24
Nala se u predvorju koje se protezalo itavom duinom zgrade uz
parkiralite. Zidovi su bili ukraeni promidbenim fotografijama:
bendovi u konoj odjei, bendovi u trapericama, enski bend u minicama.
Pomoni ank protezao se dalje iza garderobe; nije bilo barskih stolaca,
samo ank za kojim ste mogli popiti pie dok nekoga ekate ako je bar u
dvorani previe krcat. Iznad poredanih boca sjao je crveni reklamni
natpis BUDWEISER.
Vi volite Bud, Bud voli vas, pomislila je Tess.
Skinula je sunane naoale da se ne spotakne o neto i otila na drugu
stranu predvorja kako bi zavirila u glavnu prostoriju. Bila je golema i
vonjala po pivu. Na stropu je visjela disko-kugla, sada mrana i
nepomina. Drveni pod podsjetio ju je na pod dvorane za koturaljke u
kojoj je s prijateljicama provela gotovo cijelo ljeto izmeu osmog razreda
osnovne i prvog srednje kole. Na pozornici su jo uvijek stajali glazbeni
instrumenti, to je nagovjetavalo da e se Pekari zombiji veeras vratiti
na jo jednu vruu porciju rokenrola.
"Ima li koga?" Glas joj je odjeknuo.
"Ovdje sam", blago je odgovorio glas iza nje.

25
Da je to bio muki glas, Tess bi vrisnula. Uspjela se obuzdati, ali se
tako naglo okrenula da je malo zateturala. ena koja je stajala u nii za
garderobu mrava i sitna djevojka, ne via od sto ezdeset centimetara
iznenaeno je trepnula i ustuknula. "Hej, lake malo!"
"Prepali ste me", rekla joj je Tess.
"Vidim." Djevojino sitno i savreno ovalno lice bilo je uokvireno
gustom zaeljanom kosom, iz koje je virila olovka. Imala je neobine
plave oi koje nisu bile posve jednake. Kao s neke Picassove slike,
pomislila je Tess. "Bila sam u uredu. Jeste li doli po Expedition ili po
Hondu?"

"Po Expedition."
"Jeste li donijeli neku ispravu?"
"Da, donijela sam dvije, ali samo jedna ima fotografiju. Putovnica.
Drugi su mi dokumenti ostali u torbici. U drugoj torbici. Nadala sam se
da ste je moda pronali."
"ao mi je, nismo. Moda vam je pala pod sjedalo? Mi provjeravamo
samo pretinac za rukavice, ali naravno, ako je auto zakljuan, ne moemo
ni to. Va auto nije bio zakljuan, a va telefonski broj pronali smo na
kartici osiguranja. Ali to vam je vjerojatno jasno. Moda ete torbicu
pronai kod kue." Po njezinu glasu dalo se naslutiti da to nije ba
vjerojatno. "Pretpostavljam da e jedna fotografija biti dovoljna, ako vas
se na njoj moe prepoznati."
Betsy Neal odvela je Tess do vrata u dnu nie za garderobu pa onda
niz uski zavinuti hodnik koji je obilazio glavnu prostoriju. Na zidovima je
bilo jo fotografija bendova. U jednom trenutku zapahnuo ih je vonj klora
od kojeg su Tess zaboljele oi i ozlijeeno grlo. "Ako mislite da zahodi
sada zaudaraju, trebali biste doi kad je sve puno ljudi", rekla je Betsy
Neal i dodala: "O, zaboravila sam sino ste bili ovdje."
Tess nije odgovorila.
Na dnu hodnika nalazila su se vrata s natpisom SAMO ZA OSOBLJE,
koja su vodila u veliku i ugodnu prostoriju, ispunjenu svjetlom jutarnjeg
sunca. Na zidu je visjela uokvirena fotografija Baracka Obame iznad
naljepnice sa sloganom DA, MI TO MOEMO! Tess odavde nije mogla
vidjeti taksi zgrada joj je zaklanjala vidik ali vidjela mu je sjenu.
To je dobro. Ostani ovdje i dobit e svojih deset dolara. A ako ja ne
izaem, nemoj ulaziti. Samo nazovi policiju.
Betsy Neal otila je do pisaeg stola u kutu i sjela. "Dajte da vidim
putovnicu."
Tess je otvorila torbicu, odgurnula pitolj u stranu i izvadila
putovnicu i iskaznicu drutva knjievnika. Betsy Neal samo je povrno
pogledala fotografiju, ali kad je ugledala iskaznicu drutva, razrogaila je
oi. "Vi piete one knjige o Willow Groveu!"
Tess se hrabro osmjehnula, od ega su je zaboljele usne. "Priznajem."
Glas joj je zvuao promuklo, kao da je upravo preboljela jaku prehladu.
"Moja baka oboava te knjige!"

"Mnoge ih bake vole", odgovorila je Tess. "Kad ta ljubav napokon

prijee na sljedee pokoljenje na ono koje jo nije u mirovini kupit u
si chateau u Francuskoj."
Tess bi katkad tom alom uspjela izmamiti smijeak. Ali Betsy Neal
nije se nasmijeila. "Nadam se da ovo niste zaradili kod nas." Nije bila
odreena, a to nije bilo ni potrebno. Tess je znala na to Betsy Neal misli,
a Betsy je znala da Tess to zna.
Tess je pomislila da pokua s priom koju je ve ispripovijedala svojoj
susjedi Patsy o ukljuenom protuprovalnom alarmu, o maku pod
nogama, o sudaru s donjim stupom na ogradi stubita ali je odustala.
Ova ena ima izgled dnevne uinkovitosti i vjerojatno posjeuje Stagger
Inn to je mogue rjee za veernjih sati, ali ona oito ne gaji nikakve
iluzije o tome to se ovdje dogaa u sitne sate kad su gosti pijani. Na
kraju krajeva, ona dolazi u subotu rano ujutro da nazove goste koji su
prethodne veeri ostavili svoje automobile. Vjerojatno se ve nasluala
pria o jutru poslije pijanke, o pononim nezgodama, pokliznuima pod
tuem itd., itd.
"Nisam", odgovorila je Tess. "Ne brinite."
"Ni na parkiralitu? Ako ste tamo doivjeli neugodnosti, morat u rei
gospodinu Rumbleu da porazgovara s ljudima iz osiguranja. Gospodin
Rumble je gazda, a osiguranje bi trebalo redovito pregledavati videomonitore kad imamo mnogo gostiju."
"To sam zaradila nakon to sam otila odavde."
Sada mi ne preostaje drugo, nego da anonimno nazovem policiju, ako ih
uope nazovem. Jer sada laem, a ona e to zapamtiti.
Ako ih uope nazove? Pa naravno da e ih nazvati. Tono?
"Jako mi je ao." Betsy Neal zastala je kao da se oko neega koleba, a
onda je rekla: "Ne bih htjela biti nepristojna, ali vi vjerojatno ne biste
smjeli zalaziti u ovakve lokale. Sino ba niste dobro proli, a kad bi to
osvanulo u novinama... pa, moja baka bi bila vrlo razoarana."
Tess se sloila. A budui da je znala uvjerljivo izmiljati (na kraju
krajeva, tim je talentom zaraivala za ivot), to je i uinila. "Lo deko
gori je od zmijskog zuba. Mislim da tako kae Biblija. Ili moda doktor
Phil. U svakom sluaju, prekinula sam s njim."
"Mnoge ene tako kau pa se poslije predomisle. A mukarac koji to

uini jedanput..."
"Uinit e to opet. Da, znam, bila sam vrlo glupa. Ako nemate moju
torbicu, to moje onda imate?"
Betsy Neal okrenula se na svom okretnom stolcu (Suneva svjetlost
liznulaju je po licu i naas istaknula njezine neobine plave oi), otvorila
jedan od ormaria s kartotekama i izvadila Toma. Tess se oduevila kad
je ugledala svog starog suputnika. To joj nije zalijeilo sve rane, ali bio je
to korak u pravom smjeru.
"Ne smijemo nita uzeti iz kola svojih gostiju, samo adresu i
telefonski broj ako moemo, a onda ga moramo zakljuati, ali ovo nisam
htjela ostaviti. Lopovi se ne usteu razbiti prozor ne bi li se doepali
nekog naroito vrijednog predmeta, a ovo je lealo tono na komandnoj
ploi."
"Hvala vam." Tess je osjetila da joj suze naviru na oi iza sunanih
naoala i obuzdala ih snagom volje. "Vrlo uviavno od vas."
Betsy Neal se osmjehnula, a njezino dotad hladno poslovno lice u tren
oka poelo je zraiti toplinom. "Nema na emu. A kad taj va deko
dopue natrag i zamoli da mu pruite jo jednu priliku, sjetite se moje
bake i svih drugih svojih odanih itatelja i recite mu 'Ni u ludilu, frajeru.'"
Razmislila je. "Ali uinite to s lancem na vratima. Jer lo deko doista je
gori od zmijskog zuba."
"To je dobar savjet. Sluajte, moram ii. Zamolila sam taksista da
prieka dok se ne uvjerim da u doista dobiti svoj auto."
I to je mogao biti kraj razgovora dosta je mogao ali onda ju je Betsy
Neal s prikladnom plahou upitala ne bi li joj Tess dala autogram za
baku. Tess je odgovorila da bi to rado uinila i unato svemu to se
dogodilo, s iskrenim je divljenjem promatrala Betsy Neal kako nalazi list
poslovnog papira i pomou ravnala trga dio s logom Stagger Inn na vrhu,
a onda joj ga dodaje preko stola.
"Moete li napisati: Za moju vjernu oboavateljicu Mary?"
Tess je rekla da moe. A kad je dodavala datum, pala joj je na pamet
jo jedna izmiljotina. "Kad smo se moj deko i ja... znate, sporjekali,
jedan mi je ovjek pritekao u pomo. Da nije bilo njega, mogla sam
mnogo loije proi." Da! Moda bi me ak i silovao! "Voljela bih mu
zahvaliti, ali ne znam kako se zove."

"Sumnjam da vam oko toga mogu pomoi. Ja sam samo ispomo u

uredu."
"Ali ivite u okolici, zar ne?"
"Da..."
"Srela sam ga u jednom duaniu malo dalje niz cestu."
"U Gas & Dashu."
"Mislim da se tako zove. Tamo smo se ja i moj deko posvaali. Zbog
auta. Ja nisam eljela voziti, a nisam htjela dopustiti njemu. Svaali smo
se sve vrijeme dok smo ili cestom... teturali cestom... teturali cestom
Stagg Road."
Betsy Neal osmjehnula se onako kako se ljudi nasmijee kad uju vic
koji su ve mnogo puta uli.
"U svakom sluaju, taj tip naiao je u plavom kamionetu s onom
plastinim stvari protiv hre na prednjim svjetlima..."
"S Bondom?"
"Mislim da se tako zove," odgovorila je Tess, premda je vrlo dobro
znala da se tako zove. Njezin je otac podravao kompaniju gotovo
samostalno. "U svakom sluaju, kad je izaao iz svog kamioneta,
pomislila sam da ne vozi taj kamionet, nego ga nosi kao odijelo."
Kad joj je dodala papir s potpisom natrag preko stola, spazila je da se
Betsy Neal smjeka. "O, moj Boe, moda ipak znam o kome govorite."
"Doista?"
"Je li samo krupan ili je vrlo krupan?"
"Vrlo krupan", odgovorila je Tess osjetivi neobinu opreznu sreu
koja kao da joj nije izvirala iz glave, nego iz sredine prsa. Tako se katkad
osjeala kad bi se niti nekog nevjerojatnog zapleta poele spajati, vezati
se kao krajevi dobro napravljene torbice. Kad bi se to dogodilo, uvijek se
osjeala i iznenaena i neiznenadena. Nijedno zadovoljstvo ne moe se
mjeriti s tim.
"Jeste li moda primijetili nosi li prsten na malom prstu? S crvenim
dragim kamenom?"
"Da! Kao rubin! Samo to je prevelik da bi bio pravi. I smeu kapu s..."
Betsy Neal klimala je glavom. "S bijelim mrljama. On tu vraju kapu
nosi ve deset godina. Govorite o Velikom vozau. Ne znam gdje ivi, ali
negdje u okolici, ili u Colewichu ili u Nestor Fallsu. Viam ga u gradu u

supermarketu, u eljezariji, u Walmartu, na takvim mjestima. A kad ga

jedanput vidite, vie ga ne moete zaboraviti. Ime mu je Al, ima neko
poljsko prezime. Znate, jedno od onih prezimena koja se teko
izgovaraju. Strelkowitz, Stankowitz, tako neto. Kladim se da bih ga
mogla pronai u telefonskom imeniku, jer on i njegov brat imaju
automobilsku kompaniju. Mislim da se zove Hawkline. Ili moda Eagle
Line. U svakom sluaju, neto s imenom ptice u nazivu. Hoete li da
pogledam?"
"Ne, hvala", pristojno je odvratila Tess. "Ve ste bili dovoljno ljubazni,
a eka me taksist."
"OK. Samo uinite sebi uslugu i drite se podalje od onog svog deka. I
podalje od Staggera. Naravno, ako ikome kaete da sam vam to rekla,
morat u vas ubiti."
"Poteno", odvratila je Tess sa smijekom. "To bih i zasluila." Na
izlasku se okrenula. "Hoete li mi uiniti uslugu?"
"Ako budem mogla."
"Ako sretnete tog Ala s poljskim prezimenom negdje u gradu, nemojte
mu rei da ste razgovarali sa mnom." Nasmijeila se ire, premda su je
od toga zaboljele usne. "eljela bih ga iznenaditi. Moda mu darovati
neku sitnicu."
"Nema problema."
Tess je jo trenutak ostala stajati. "Sviaju mi se vae oi."
Betsy Neal slegnula je ramenima i osmjehnula se. "Hvala. Nisu ba
jednake, zar ne? Neko sam ih se sramila, ali sad..."
"Sad vam dobro slue", rekla je Tess. "Naviknuli ste se na njih."
"Valjda je tako. ak sam malo i radila kao manekenka prije tridesete.
Ali znate li to u vam rei? Na neke stvari bolje da se ovjek nikad ne
navikne. Kao sklonost prema mukarcima s tankim ivcima."
inilo se da se na to nema to rei.

26
Provjerila je moe li pokrenuti svoj Expedition, a onda dala taksistu
napojnicu od dvadeset umjesto od deset dolara. Iskreno joj je zahvalio i
odvezao se do I-84. Tess ga je slijedila, ali ne prije no to je gurnula Toma

natrag u otvor upaljaa za cigarete i ukljuila ga.

"Zdravo, Tess", rekao je Tom. "Vidim da ide na putovanje."
"Idem kui, Tommy", rekla je i izala iz parkiralita, vrlo svjesna da joj
je gumu na kojoj se vozi stavio ovjek koji ju je gotovo ubio. Al s poljskim
prezimenom. Voza kamiona, veliki frajer. "Jedno zaustavljanje na putu."
"Ne znam to namjerava, Tess, ali budi oprezna."
Da je bila kod kue, a ne u autu, ovo bi rekao Fritzy, a Tess bi se isto
tako malo iznenadila. Izmiljala je glasove i razgovore od djetinjstva,
premda je to u dobi od osam ili devet godina prestala raditi u blizini
drugih ljudi, osim ako ih je htjela nasmijati.
"Ni ja ne znam to namjeravam", rekla je, ali to nije bilo posve tono.
Pred njom je bilo krianje US 47 i duan Gas & Dash. Ukljuila je
migavac, skrenula na parkiralite i zaustavila Expedition tako da je
nosom gledao u mjesto izmeu dva javna telefona na bonom zidu
zgrade. Vidjela je telefonski broj Royal Limousine na pranjavom zidu od
graevnog bloka izmeu njih. Brojke su bile svijene, nesigurne, napisane
prstom koji se nije mogao smiriti. Studen joj se proirila uz lea pa se
obgrlila rukama i vrsto ih stisnula. Zatim je izala i prila onom
ispravnom telefonu.
Ploica s uputama bila je oteena, moda ju je neki pijanac izgrebao
kljuevima od auta, ali jo uvijek je mogla proitati vane informacije:
poziv na 911 besplatan je, samo podignite slualicu i ukucajte broj. Nita
lake.
Ukucala je devetku, zastala, ukucala jedinicu, a onda opet zastala.
Zamislila je pinatu i enu koja je se sprema udariti tapom. Uskoro e se
sve otkriti. Njezina prijateljica i suradnica znat e da je Tess silovana.
Patsy McClain doznat e da je pria o spoticanju o Fritzyja u mraku la
potaknuta stidom... i da joj Tess nije dovoljno vjerovala da joj kae istinu.
Ali to zapravo nisu glavne stvari. Pretpostavljala je da bi izdrala malo
zanimanja javnosti, osobito ako bi time sprijeila da ovjek kojeg je Betsy
nazvala Veliki voza siluje i ubije jo koju enu. Tess je shvatila da bi je
ak mogli prikazali kao junakinju, to joj je sino bilo nemogue i
pomisliti; kad ju je mokrenje toliko boljelo da je jaukala, a misli su joj se
stalno vraale na onu sliku ukradenih gaica u srednjem depu divova
kombinezona.

Samo...
"to ja imam od toga?" ponovno je upitala. Govorila je vrlo tiho
gledajui u telefonski broj koji je bila zapisala u praini. "to ja imam od
toga?"
Imam pitolj i znam se njime sluiti, pomislila je.
Spustila je slualicu i vratila se u auto. Pogledala je na Tomov zaslon,
koji je pokazivao krianje Stagg Roada i Autoputa 47. "Moram jo malo
razmisliti o tome", rekla je.
"to ima razmiljati?" upitao ju je Tom. "Kad bi ga ubila i onda bila
uhvaena, morala bi u zatvor. Silovana ili ne."
"O tome moram razmisliti", rekla je i skrenula na US 47, koji e je
odvesti do I-84.
Na velikom autoputu nije bilo mnogo prometa, to je karakteristino
za subotnje jutro, a Tess se za volanom svog Expeditiona dobro osjeala.
Smireno. Normalno. Tom je utio kad je prola znak na kojem je pisalo
IZLAZ 9 STOKE VILLAGE 2 MILJE. Zatim je rekao: "Jesi li sigurna da je to
bilo sluajno?"
"to?" Tess se uplaeno trgnula. ula je da Tomove rijei izlaze iz
njezinih usta, izgovorene dubljim glasom kojim se uvijek sluila za
izmatanu polovicu svojih izmatanih razgovora (bio je to glas vrlo malo
nalik na stvaran TomTomov mehaniki glas), ali nije imala osjeaj da je
ta misao njezina. "Misli li rei da me onaj gad sluajno silovao?"
"Ne", odgovorio je Tom. "Mislim rei da bi se ti vratila putem kojim si
dola da je to ovisilo o tebi. Ovim putem. Autoputom I-84. Ali netko je
imao bolju ideju, zar ne? Netko je znao preac."
"Da", sloila se. Ramona Norville. Razmislila je o tome, a onda
odmahnula glavom. "To je prilino nategnuto, prijatelju moj."
Tom nije odgovorio.

27
Kad je odlazila iz Gas & Dasha, odluila je provjeriti na internetu moe
li pronai automobilsku kompaniju, moda malu i neovisnu sa sjeditem
u Colewichu ili nekom oblinjem gradu. Kompaniju s pticom u imenu,
vjerojatno sokolom ili orlom. Tako bi postupile dame iz Willow Grovea;

one su oboavale kompjutere i slale su jedne drugima poruke poput

tinejderica. Ostavimo li sve drugo po strani, bilo bi zanimljivo vidjeti
funkcionira li njezina verzija amaterskog istraivanja u stvarnom ivotu.
Kad je prola kroz izlaznu naplatnu kuicu milju i pol od kue, odluila
je najprije malo istraiti Ramonu Norville. Tko zna, moda otkrije da je
Ramona, osim to predsjeda klubom Brown & Baggers, i predsjednica
drutva za prevenciju silovanja u Chicopeeju. To je ak vjerojatno.
Prilino je oito da Tessina domaica nije samo lezbijka, nego
mukobanjasta lezbijka, a ene takvih sklonosti esto nisu ba sklone
mukarcima koji nisu silovatelji.
"Mnogi su piromani lanovi lokalnih dobrovoljakih vatrogasnih
drutava", primijetio je Tom kad je skrenula u svoju ulicu.
"to bi to trebalo znaiti?" upitala ga je Tess.
"Da ne bi smjela nikoga iskljuiti na temelju njegovih javnih sklonosti.
Dame iz kluba pletilja nikad to ne bi uinile. Ali svakako provjeri Ramonu
na internetu." Tom joj se obraao pokroviteljskim glasom koji Tess nije
oekivala. Malo joj je iao na ivce.
"Ba lijepo od tebe to mi daje doputenje, Thomas", rekla je.

28
Ali kad se nala pred ukljuenim kompjuterom u svom uredu, prvih je
pet minuta samo buljila u poetni zaslon Applea, pitajui se namjerava li
stvarno pronai diva i upotrijebiti pitolj ili je to samo neka vrsta
fantazije kakvoj su skloni profesionalni laljivci poput nje. U ovom
sluaju, fantazija o osveti. I takvu je vrstu filmova izbjegavala, ali znala je
da postoje; ovjek ne moe izbjei vibracije svoje kulture ako nije
potpuni pustinjak, a Tess to nije bila. U filmovima o osveti zadivljujue
miiavi tipovi poput Charlesa Bronsona ili Sylvestera Stallonea nisu se
obraali policiji, uhvatili su krivce sami. Pogranina pravda. Misli da
ima sree, gade? Tess je vjerovala da je ak i Jodie Foster, jedna od
najpoznatijih diplomaca s Yalea, snimila jedan takav film, ali nije se
mogla sjetiti naslova. Moda Hrabra ena? U svakom sluaju, neto
slino.
Na kompjuteru se pojavio screen saver s rijei dana. Dananja je rije

glasila kormoran, to je sluajno ptica.

"Kad poaljete svoju robu Kamionima Kormoran, pomislit ete da
letite", rekla je Tess dubokim glasom, oponaajui Toma. Zatim je
pritisnula jednu tipku i screen saver je nestao. Otila je na Internet, ali ne
na jedan od pretraivaa, barem ne odmah. Prvo je otila na YouTube i
ukucala RICHARD WIDMARK, a da nije imala pojma zato. Barem ne
svjesno.
Moda zato to elim ustanoviti je li taj tip doista vrijedan oboavanja,
pomislila je. Ramona svakako tako misli.
Nala je mnogo isjeaka. Na prvom mjestu bila je estominutna
kompilacija s naslovom ON JE LO, DOISTA LO. Pogledalo ga je nekoliko
stotina tisua ljudi. Sastojala se od scena iz triju filmova, ali skamenila ju
je prva. Bio je crno-bijeli, izgledao je kao jeftin film... ali definitivno je bio
jedan od onih filmova. To vam je govorio ak i naslov filma: Poljubac
smrti.
Tess je pogledala cijeli video, a zatim se dvaput vratila na segment iz
filma Poljubac smrti. Widmark je glumio gangstera s cerekom koji prijeti
staroj gospoi u invalidskim kolicima. elio je informaciju: "Gdje je onaj
va sin cinkaro?" A kad mu starica nije htjela rei: "Znate li to ja radim s
cinkaroima? Ustrijelim ih u trbuh, da se dugo previjaju i razmiljaju o
tome."
Ali staricu nije ustrijelio u trbuh. Zavezao ju je za invalidska kolica
icom od svjetiljke i gurnuo je niz stube.
Tess je izala s YouTubea, ukucala ime Richardaa Widmarka na
pretraivau i pronala ono to je i oekivala, s obzirom na mo kratkog
odlomka. Premda je poslije glumio u mnogim filmovima, sve ee kao
junak, bio je najbolje poznat po ulozi hihotavog, psihotinog Tommyja
Uda u Poljupcu smrti.
"Vrlo vano", rekla je Tess. "Cigara je katkad samo cigara."
"to bi to trebalo znaiti?" upitao ju je Fritzy s prozorske daske na
kojoj se sunao.
"To znai da se Ramona vjerojatno zaljubila u njega nakon to ga je
vidjela kako glumi junakog erifa ili hrabrog komandanta bojnog broda
ili neto slino."
"To je vjerojatno tono", sloio se Fritzy, "jer ti ima pravo to se tie

njezine spolne orijentacije. Mukarci koji ubijaju starice u invalidskim

kolicima vjerojatno joj nisu idoli."
"Dakako da je to istina. Dobro razmiljanje, Fritzy." Maak je gledao
Tess skeptinim pogledom i rekao: "Ali moda si se prevarila oko nje."
"ak i ako nisam," rekla je Tess, "nitko ne navija za psihotine
negativce."
Shvatila je da je to glupost im je to izrekla. Kad ljudi ne bi navijali za
psihopate, ne bi se jo uvijek snimali filmovi o luaku s hokejskom
maskom i rtvi opeklina sa karama umjesto prstiju. Ali Fritzy je bio
dovoljno uviavan da se ne nasmije.
"Bolje ti je da se ne nasmije", rekla mu je Tess. "Ako padne u
iskuenje, sjeti se tko ti puni zdjelicu za hranu."
Ukucala je Ramona Norville u Google, dobila etrdeset etiri tisue
rezultata, dodala Chicopee i dobila prihvatljivijih dvanaest tisua
(premda je znala da je veina njih sluajno smee). Prvi relevantan
rezultat bio je lanak iz Weekly Remindera u Chicopeeju, a odnosio se na
samu Tess: KNJINIARKA RAMONA NORVILLE NAJAVLJUJE PETAK
WILLOW GROVEA.
"Evo i mene, glavne zvijezde", promrmljala je Tess. "Bravo, Tessa
Jean! A sad da vidimo sporednu glumicu." Ali kad je pogledala ostatak
stranice, jedina fotografija bila je njezina. Bila je to promotivna
fotografija s golim ramenima koju je njezina honorarna asistentica
rutinski odailjala svima. Namrtila je nos i vratila se na Google, ne
znajui sigurno zato opet eli pogledati Ramonu, samo znajui da hoe.
Kad je napokon pronala knjiniarkinu fotografiju, vidjela je ono to je
podsvjesno ve predmnijevala, barem sudei po Tomovim komentarima
na putu kui.
Bila je to pria iz Weekly Remindera od treeg kolovoza: naslov je
glasio BROWN BAGGERS NAJAVLJUJU RASPORED ZA JESEN. Ispod njega
Ramona Norville stajala je na stubama pred knjinicom i mirkala u
Sunce. Bila je to loa fotografija koju je snimio neki honorarni fotograf
nevelikog talenta i lo (premda vjerojatno tipian) izbor odjee
Norvilleove. U jakni mukog kroja izgledala je iroka u prsima kao
profesionalni brani amerikog nogometa. Cipele su joj bile rune i
smee, nalik na plitke amce. Preuske sive hlae bile su odlian primjer

onoga to su Tess i njezine prijateljice u srednjoj koli zvale "napuhane

tajice".
"Sranje, Fritzy", rekla je. Glas joj je bio slab od oajanja. "Vidi ti ovo."
Fritzy nije priao da pogleda, a nije niti odgovorio kako bi i mogao kad
je bila previe uzrujana da mu pogodi glas.
Dobro provjeri to gleda, rekla je sebi. Doivjela si straan ok, Tessa
Jean, moda najvei koji ena moe doivjeti, ako ne raunamo smrtnu
dijagnozu u lijenikovoj ordinaciji. Zato dobro provjeri.
Zatvorila je oi i prizvala sliku mukarca iz starog Forda kamioneta s
Bondom oko prednjih svjetala. Isprva joj se obratio vrlo prijateljski. Niste
oekivali da ete sresti Velikog zelenog diva ovdje na seoskom putu, zar ne?
Samo to on nije bio zelen; bio je suncem opaljeni gorostas koji nije
vozio svoj kamionet, nego ga je nosio kao odijelo.
Ramona Norville nije Veliki voza, nego Velika knjiniarka. Prestara
je da bi mu bila sestra. A ako je sada lezbijka, nije to uvijek bila, jer je
slinost nepogreiva.
Osim ako nisam u tekoj zabludi, gledam sliku silovateljeve majke.

29
Otila je u kuhinju i popila au vode, ali voda nije bila dovoljna.
Izvukla je staru polupraznu bocu tekile koja je leala na dnu kuhinjskog
ormaria cijelu vjenost, razmislila o tome da uzme au, a onda
potegnula iz boce. Tekila joj je opekla usta i grlo, ali je inae dobro
djelovala. Gutnula je jo iz boce zapravo je vie srknula, nego gutnula a
onda vratila bocu na mjesto. Nije se namjeravala napiti. Ako joj je ikad
trebala bistra glava, trebala joj je danas.
Gnjev najvei, najistinitiji gnjev njezina odrasla ivota napao ju je
poput groznice, ali to nije bilo nalik ni na jednu groznicu kakvu je ikad
upoznala. Kruila joj je tijelom poput nekog neobinog seruma, hladna na
desnoj strani tijela, a vrela na lijevoj, gdje joj je srce. inilo se da se ne
pribliava glavi, koja je ostala bistra. Zapravo, nakon to je popila tekilu,
glava joj je postala jo bistrija.
Hitro je napravila nekoliko krugova po kuhinji, pognute glave, jednom
rukom masirajui prsten modrica oko vrata. Nije joj palo na pamet da
krui kuhinjom isto onako kako je kruila naputenim duanom nakon
to se iskobeljala iz one cijevi koju joj je Veliki voza namijenio za
grobnicu. Vjeruje li ona doista da ju je Ramona Norville poslala svom
psihotinom sinu kao neku vrstu rtve? Je li to vjerojatno? Nije. Moe li
uope biti sigurna da su njih dvoje doista majka i sin na temelju jedne
loe fotografije i vlastita pamenja?
Ali ja dobro pamtim. Osobito lica.
Pa, ona tako misli, ali to svatko vjerojatno misli za sebe. Tono?
Tono, a cijela je ideja suluda. To mora priznati.
Priznala je, ali u emisijama o istinitim zloinima (koje je gledala)
vidjela je i lude stvari. Vlasnice stambenih zgrada u San Franciscu koje su
godinama ubijale svoje stanare kako bi se domogle njihovih naknada za
nezaposlene i pokapale ih u stranjem dvoritu. Zrakoplovni pilot koji je
ubio svoju enu, a onda joj zamrznuo tijelo kako bi ga mogao poslati kroz
elektrinu pilu iza garae. ovjek koji je polio vlastitu djecu benzinom i
skuhao ih kao kornvolske divlje kokoi kako bi se pobrinuo da njegova
ena nikad ne dobije skrbnitvo koje su joj sudovi dodijelili. Zamisao da
neka ena alje rtve vlastitom sinu okantna je i nevjerojatna... ali ne i

nemogua. Kad je rije o mranim grozotama ljudskog duha, ini se da

granice ne postoje.
"O, Isuse", ula je sebe kako govori glasom koji je kombinirao oajanje
i gnjev. "Isuse, Isuse, Isuse."
Otkrij. Otkrij to bez dvojbe. Ako moe.
Vratila se do svog odanog kompjutera. Ruke su joj se jako tresle,
trebala su joj tri pokuaja da u polje za pretragu na vrhu Googleove
stranice upie AUTOMOBILSKE KOMPANIJE U COLEWICHU. Napokon je
napisala ispravno, pritisnula Enter i ondje je bio, na vrhu popisa: RED
HAWK TRUCKING. Poveznica ju je odvela na internetsku stranicu Red
Hawka, koja je imala loe animiran veliki kamion s onim to je
pretpostavila da je crveni sokol sa strane i bizarnog ovjeka s glavom
smjeka za volanom. Kamion je prelazio stranicu zdesna nalijevo, a onda
se okretao i vratio se slijeva nadesno, a onda se opet okrenuo. Beskrajno
putovanje s jedne strane na drugu. Geslo kompanije titralo je crvenim,
bijelim i plavim slovima: OSMIJEH DOLAZI S USLUGOM!
Onima koji su eljeli putovati dalje od poetne stranice, nudilo se
etiri ili pet mogunosti, ukljuujui telefonske brojeve, cijene i izjave
zadovoljnih muterija. Tess ih je preskoila i kliknula na posljednju
poveznicu, koja je glasila POGLEDAJTE NAJNOVIJI DODATAK NAOJ
FLOTI! A kad se pojavila slika, posljednji komadi zagonetke doao je na
svoje mjesto.
Bila je to mnogo bolja fotografija od one koja je prikazivala Ramonu
Norville na stubama knjinice. Na njoj je Tessin silovatelj sjedio za
volanom sjajnog Peterbilta, a na vratima je cifrastim slovima bilo
napisano RED HAWK TRUCKING COLEWICH, MASSACHUSETTS. Na glavi
nije imao onu svoju smeu kapu poprskanu mrljama bijelila, a kratka
plava frizura koju je nedostatak kape otkrivao inila ga je jo slinijim
majci, gotovo jezovito slinim. Njegov vedar osmijeh, koji kao da je
govorio "moete mi vjerovati", bio je isti onaj koji je Tess vidjela juer
popodne. Isti onaj koji mu je jo uvijek krasio lice kad joj je rekao:
Umjesto da vam zamijenim gumu, kako bi bilo da vas pojebem? Kako bi to
bilo?
Gledanje te fotografije uinilo je da onaj udni ciklus seruma gnjeva
bre krui njezinim organizmom. Osjetila je lupanje u sljepooicama koje

nije bilo ba glavobolja; zapravo, bilo je gotovo ugodno.

Nosio je prsten s crvenim dragim kamenom.
Ispod slike pisalo je: Al Strehlke, predsjednik Red Hawk Truckinga,
prikazan ovdje za volanom najnovijeg vozila kompanije, Peterbilta 389 iz
2008. godine. Ova snana maina sada je dostupna naim muterijama,
koje su NAJBOLJE U ITAVOJ ZEMLJI. Recite, ne izgleda li Al kao ponosni
tata?
ula ga je kako je naziva kujom, cmizdravom kurvinskom kujom i
stisnula je ake. Osjetila je kako joj se nokti zarivaju u dlanove, a onda ih
je stisnula jo jae, uivajui u boli.
Ponosni tata. Na to su joj se oi stalno vraale. Ponosni tata. Gnjev se
kretao sve bre i bre, kruei njezinim tijelom isto kao to je ona kruila
kuhinjom. Isto onako kako je sino kruila duanom, dolazei svijesti i
odlazei od nje kao glumica koja ulazi pod svjetlo reflektora i izlazi iz
njega.
Platit e, Al. I zaboravi na policiju, ja u ti sama naplatiti raun.
A onda je tu i Ramona Norville. Ponosna mama ponosnog tate.
Premda Tess jo uvijek nije bila sigurna u vezi s njom. Djelomice zato to
nije htjela povjerovati da bi jedna ena dopustila da se neto tako grozno
dogodi drugoj eni, ali mogla je zamisliti i neduno objanjenje. Chicopee
nije tako daleko od Colewicha, a Ramona bi se stalno sluila preacem
Stagg Roada kad bi tamo odlazila.
"Da posjeti sina", rekla je Tess klimajui glavom. "Da posjeti ponosnog
tatu s novim Peterbiltom. Tko zna, moda je upravo ona snimila onu
njegovu fotografiju za volanom. A zato ne bi preporuila svoju omiljenu
rutu svojoj govornici dana?"
Ali zato nije rekla: Ja stalno idem tim putem da posjetim sina? Ne bi li
to bilo prirodno?
"Moda ona ne govori strancima o Strehlkeovoj fazi svog ivota",
rekla je Tess. O fazi prije no to je otkrila kratku kosu i udobne cipele. To
je mogue, ali treba razmisliti i o razbacanim daskama punim avala.
O klopki. Norvillova ju je poslala tim putem, a klopka je namjetena
unaprijed. Jer ga je nazvala? Nazvala i rekla mu: Poslat u ti dobar komad,
nemoj ga propustiti!
To jo uvijek ne znai da je ukljuena... ili da je svjesno ukljuena. Ponosni

tata moda prati njezine gostujue govornice, to nije tako teko.

"Uope nije teko", rekao je Fritzy nakon to je skoio na njezin
ormari s dokumentima. Poeo je lizati jednu apu.
"A ako je vidio fotografiju neke koja mu se svidjela... prilino privlane
goe... valjda bi znao da e je majka poslati..." Zastala je. "Ne, to nije
logino. Ako mu mama nita nije rekla, kako bi znao da ne odlazim kui u
Boston? Ili da se avionom vraam kui u New York City?"
"Provjerila si ga Googleom", rekao je Fritzy. "Moda je on tebe
provjerio Googleom. Danas je sve na internetu; sama si to rekla."
To je zvualo logino, barem malo.
Pomislila je da postoji nain da dozna sigurno, a to je da posjeti
gospou Norville bez najave. Da vidi kako e reagirati kad ugleda Tess.
Ako joj u oima ne ugleda nita osim iznenaenja i znatielje zbog
povratka autorice knjiga o Willow Groveu... Bolje da je posjeti kod kue
nego u knjinici... to bi bilo jedno. Ali ako u njima ugleda i strah, onu vrstu
koja bi mogla biti potaknuta pitanjem zato si ovdje, a ne u onoj hravoj
cijevi na Stagg Roadu... no...
"To bi bilo neto posve drugo, Fritzy. Zar ne?"
Fritzy ju je pogledao svojim lukavim zelenim oima, jo uvijek liui
apu. Izgledala je bezazlena, ta apa, ali u njoj se skrivaju pande. Tess ih
je ve vidjela, a s vremena na vrijeme i osjetila.
Ona je ustanovila gdje ja ivim; da vidimo mogu li joj vratiti uslugu.
Tess se vratila za kompjuter, ovoga puta traei internetsku stranicu
Books & Brown Baggers. Bila je prilino sigurna da e je nai danas
svatko ima internetsku stranicu, postoje zatvorenici osueni na
doivotnu robiju zbog umorstva koji imaju internetsku stranicu i
doista ju je nala. Brown Baggers objavljivali su novosti o svojim
lanovima, recenzije knjiga i neformalne saetke ne ba zapisnike
svojih sastanaka. Tess je odabrala ovo posljednje i poela itati. Nije joj
trebalo dugo da otkrije kako je sastanak na 10. lipnja odran u domu
Ramone Norville u Brewsteru. Tess nikad nije bila u tom gradu, ali znala
je gdje se nalazi, bila je prola pokraj zelene ploe za autoput koji vodi
prema njemu dok je putovala na svoj jueranji nastup. Bio je samo dva
ili tri izlaska juno od Chicopeeja.
Zatim je otila na stranicu s popisom poreznih obveznika mjesta

Brewster i itala nadolje dok nije nala Ramonino ime. Lani je platila
913,06 dolara poreza na vlasnitvo za posjed u Lacemaker Laneu 75.
"Nala sam te, draga", promrmljala je Tess.
"Mora razmisliti kako e to obaviti", rekao joj je Fritzy. "I koliko si
daleko spremna ii."
"Ako se ne varam," odgovorila je Tess, "prilino daleko."
Ve je htjela iskljuiti kompjuter, a onda se sjetila da bi vrijedilo
provjeriti jo neto, premda je znala da e se moda pokazati da to nije
nita. Otila je na stranicu Weekly Remindera i kliknula na poveznicu
OSMRTNICE. Postojalo je mjesto kamo ste mogli upisati ime koje vas
zanima, a Tess je ukucala STREHLKE. Nala je samo jedno ime, ovjeka
koji se zvao Roscoe Strehlke. Prema osmrtnici iz 1999., on je iznenada
preminuo u svojoj kui u dobi od etrdeset osam godina. Nadivjeli su ga
ena Ramona i dvojica sinova: Alvin (23) i Lester (17). Za spisateljicu
krimia, pa ak i onih bez seksa i nasilja, fraza "iznenada je preminuo"
bila je kao crvena zastavica. Pretraila je opu datoteku Remindera, ali
nita vie nije pronala.
Naas je nepomino sjedila, nemirno kuckajui prstima po ruki
stolca, kao to je inila kad je radila i nije mogla nai pravu rije, frazu ili
nain da neto opie. Zatim je potraila stranicu s popisom svih novina u
zapadnom i junom Massachusettsu i pronala springfieldski Republican.
Kad je ukucala ime mua Ramone Norville, izaao je napadan i precizan
naslov: POSLOVNI OVJEK IZ CHICOPEEJA POINIO SAMOUBOJSTVO.
Strehlkea su pronali u garai, visio je s krovne grede. Nije bilo poruke
i Ramona se nije spominjala, ali susjed je rekao da je gospodin Strehlke
bio uznemiren zbog neke neprilike u kojoj se naao njegov stariji sin.
"U kakvoj se to neprilici Al naao da te je to toliko uznemirilo?" upitala
je Tess kompjuterski zaslon. "Ima li to neke veze s djevojkom? Moda
napad? Seksualno zlostavljanje? Je li se kretao prema veim stvarima, ak
i tada? Ako si se zato objesio, bio si kukaviki tata."
"Moda mu je netko pomogao da se ubije", rekao je Fritzy. "Recimo,
Ramona. Ona je velika i jaka ena, zna. Ti bi to trebala znati, vidjela si je."
I opet, to nije bio glas kojim bi ona progovorila kad bi razgovarala
sama sa sobom. Zapanjeno je pogledala Fritzyja. Fritzy joj je uzvratio
pogled, a njegove zelene oi kao da su pitale: tko, ja?
Tess se zapravo eljela odvesti ravno u Lacemaker Lane s pitoljem u

torbici, ali bilo bi joj bolje da se prestane igrati detektiva i da nazove

policiju. Neka se oni pozabave time. Tako bi postupila Stara Tess, ali ona
nije vie bila ta ena. Ta joj se ena sada inila kao neka daleka roakinja,
od one vrste kojoj poaljete estitku za Boi i ne sjetiteje se preostali
dio godine.
Nije mogla odluiti a i sve ju je boljelo pa je otila na kat i legla u
krevet. Odspavala je etiri sata, a kad je ustala iz kreveta, bila je gotovo
previe ukoena da bi hodala. Popila je dva posebno jaka Tylenola i
priekala da joj se stanje pobolja, a onda se odvezla do videoteke
Blockbuster. U torbici je ponijela Cjedilo za limun. Pomislila je kako e ga
odsada uvijek nositi sa sobom kad se bude vozila sama.
Stigla je u Blockbuster prije samog zatvaranja i zatraila film s Jodie
Foster Hrabra ena. Prodava (koji je imao zelenu kosu, zihericu u
jednom uhu i izgledao kao da mu je osamnaest godina) strpljivo se
osmjehnuo i rekao joj da se film zapravo zove Neustraiva ena.
Gospodin retro-panker rekao joj je da za dodatnih pedeset centa uz film
moe dobiti i vreicu kokica za mikrovalnu penicu. Tess je ve zaustila
da kae ne, a onda se predomislila. "Jebi ga, a zato da ne?" upitala je
retro-pankera. "Samo jednom se ivi, tono?"
Prodava ju je zapanjeno pogledao i smjesta promijenio miljenje o
njoj, a onda se s osmjehom sloio da svaka muterija ima samo jedan
ivot.
Kod kue je ispekla kokice, umetnula DVD u player i zavalila se na
kau stavivi jastuk ispod kria kako bi zatitila ogrebotinu. Fritzy joj se
pridruio pa su zajedno gledali kako Jodie Foster kree u lov na mukarce
(na gadove, kao u onoj frazi "misli da ima sree, gade") koji su joj ubili
deka. Fosterova je usput sredila i razne druge gadove, i to pitoljem.
Neustraiva ena bio je pravi primjer te vrste filmova, ali Tess je unato
tome uivala u njemu. Smatrala je da film ima savren smisao. Takoer je
pomislila da je neto proputala sve ove godine: bazine, ali autentine
katarze kakve nude filmovi poput Neustraive ene. Kad je film zavrio,
okrenula se Fritzyju i rekla: "Voljela bih da je Richard Widmark umjesto
one stare gospoe u invalidskim kolicima sreo Jodie Foster, a ti?"
Fritzy se sloio tisuu posto.

30
Leei te noi u krevetu, s Fritzyjem pokraj sebe, sklupanim od glave
do repa, dok je listopadski vjetar bjesnio oko kue, Tess je sebi dala jedno
obeanje: ako se kad se sutra ujutro probudi bude osjeala isto kao i
danas, posjetit e Ramonu Norville, a nakon Ramone ovisno o razvoju
dogaaja u Lacemaker Laneu moda i "velikog vozaa" Alvina
Strehlkea. Ali vjerojatnije e opet biti ona stara kad se probudi pa e
nazvati policiju. Ali nee nazvati anonimno: suoit e se s injenicama i
postupati u skladu s tim. Moda joj etrdeset sati nakon dogaaja i nakon
bogzna koliko tuiranja nee biti lako dokazati da je silovana, ali tragovi
seksualnog zlostavljanja bili su joj ispisani po itavom tijelu.
A one ene u cijevi: svialo joj se to ili ne, ona im je sada odvjetnik.
Sutra e mi sve te ideje o osveti izgledati aave. Kao ona vrsta tlapnji
kakve ljudi imaju kad imaju visoku temperaturu.
Ali kad se u nedjelju probudila, jo je uvijek bila u potpunosti Nova
Tess. Pogledala je pitolj na nonom ormariu i pomislila: elim ga
upotrijebiti. elim ovo sama rijeiti, a uzme li se u obzir to sam doznala,
to i zasluujem.
"Ali moram biti sigurna i ne elim da me uhvate", rekla je Fritzyju, koji
se u meuvremenu uspravio i rastezao, spremajui se za jo jedan
iscrpljujui dan izleavanja po kui i jedenja iz zdjele.
Tess se istuirala, odjenula, a zatim je odnijela uti notes s crtama na
ostakljeni trijem. Gotovo je petnaest minuta buljila u stranje dvorite,
povremeno srui alicu sve hladnijeg aja. Napokon je na vrh prve
stranice napisala: NEMOJ DOPUSTITI DA TE UHVATE. Trijezno je o tome
razmislila, a onda je poela praviti biljeke. Kao i svakog dana kad bi
pisala knjigu, poela je polako, a onda postupno ubrzavala.

31
U deset sati ve je umirala od gladi. Pripremila si je veliki kasni
doruak i pojela ga do zadnjeg zalogaja. Zatim je otila vratiti DVD u
videoteku Blockbuster i zapitala imaju li moda film Poljubac smrti. Nisu
ga imali, ali nakon deset minuta razgledavanja, umjesto njega uzela je

film Zadnja kua slijeva. Odnijela ga je kui i paljivo pogledala. U filmu je

jedan mukarac silovao mladu djevojku i ostavio je da umre. Zaplet je bio
toliko slian onome to se njoj dogodilo da je briznula u pla, tako
silovito da je Fritzy pobjegao iz sobe. Ali izdrala je do kraja i bila
nagraena sretnim svretkom: roditelji mlade djevojke ubili su
silovatelja.
Vratila je disk u kutiju i stavila kutiju na stoli u predsoblju. Vratit e
ga sutra, ako jo uvijek bude iva. Namjeravala je biti, ali nita nije
sigurno; mnogi su udni obrati i zaobilasci na korovom obrasloj stazi
ivota. Tess se u to sama uvjerila.
Imala je dovoljno vremena inilo joj se da se dnevni sati prolaze vrlo
sporo pa je ponovno otila na internet i potraila informacije o
neprilikama u koje je Al Strehlke upao prije no to se njegov otac ubio.
Nita nije pronala. Moda je onaj susjed priao gluposti (susjedi to esto
rade), ali Tess je mogla zamisliti i drugaiji scenarij: moda se Strehlke
uvalio u neprilike dok je jo bio maloljetnik. U takvim se sluajevima
imena ne iznose u javnost, a zapisnici sa suenja (ako sluaj dospije do
suda) zapeaeni su.
"Ali moda je postao jo gori", rekla je Fritzyju.
"Takvi tipovi esto postanu gori", sloio se Fritzy. (To se rijetko
zbivalo, obino je Tom bio taj koji se slagao. Fritzy je obino bio vraji
odvjetnik.)
"A onda se nekoliko godina poslije dogodilo neto drugo. Neto jo
gore. Recimo, moda mu je mama pomogla prikriti..."
"Nemoj zaboraviti mlaeg brata", podsjetio ju je Fritzy. "Lestera.
Moda je i on umjean u to."
"Nemoj me zbunjivati s previe likova, Fritz. Znam samo to da me je
onaj jebeni Veliki voza Al silovao, a njegova mu je majka moda u tome
pomogla. To je za mene dovoljno."
"Moda mu je Ramona tetka", nagaao je Fritzy.
"Daj, zaepi", rekla mu je Tess, a Fritzy ju je posluao.

32
Legla je u etiri sata, ne oekujui da e oka sklopiti, ali njezino tijelo

koje se oporavljalo imalo je vlastite prioritete. Zaspala je gotovo istog

asa, a kad ju je probudilo ustrajno da-da-da budilice pokraj kreveta, bilo
joj je drago to je namjestila alarm. Vani je listopadski povjetarac kidao
lie s grana i nosio ga po stranjem dvoritu u arenim nanosima.
Svjetlost je poprimila onu udnu zlatnu boju bez dubine koja je, ini se,
svojstvena iskljuivo kasnojesenskim popodnevima u Novoj Engleskoj.
Nos joj je bio bolje od boli je sada ostalo samo tupo kucanje ali grlo
ju je jo uvijek boljelo dok je hramala vie nego hodala u kupaonicu. Ula
je pod tu i ostala u kabini sve dok kupaonica nije postala maglovita kao
engleska pustopoljina u nekoj prii o Sherlocku Holmesu. Tuiranje joj je
pomoglo. Nekoliko Tylenola iz ormaria s lijekovima pomoi e joj jo
vie.
Osuila je kosu i obrisala jedno mjesto na ogledalu. ena u ogledalu
uzvratila joj je pogled oima punim gnjeva i razumne odlunosti.
Ogledalo nije dugo ostalo nezamagljeno, ali dovoljno dugo da Tess shvati
kako doista namjerava uiniti ono o emu je razmiljala, bez obzira na
posljedice.
Odjenula je crnu dolevitu i crne kargo hlae s velikim preklopnim
depovima. Svezala je kosu na tjemenu u punu, a onda na nju stavila
veliku crnu iltericu. Kapa se od pune straga malo isturila, ali barem
eventualni svjedok nee moi rei: Nisam joj uspio dobro vidjeti lice, ali
imala je dugu plavu kosu. Bila je svezana na tjemenu u jednu od onih
elastinih traka. Znate, onih kakve se mogu kupiti kod J. C. Penneyja.
Sila je u podrum gdje joj je jo od Praznika rada stajao kajak i s police
iznad njega uzela kalem ute ice za brodice. Odrezala je metar i
dvadeset centimetara ice karama za ivicu, omotala je oko podlaktice i
gurnula smotak u dep hlaa. Zatim se popela natrag u kuhinju i gurnula
svoj vicarski vojni no u isti dep lijevi. Desni je rezervirala za Cjedilo
za limun kalibra .38... i za jedan drugi predmet, koji je izvadila iz ladice
pokraj tednjaka. Zatim je nasula dvostruku porciju hrane u Fritzyjevu
zdjelicu, ali prije no to ga je pustila da pone jesti, zagrlila ga je i
poljubila u tjeme. Stari maak izravnao je ui (vjerojatno vie od
iznenaenja, nego od nelagode; njegova ga gospodarica obino nije
ljubila) i pohitao do zdjelice im ga je spustila na pod.
"Bolje da ti ovo potraje", rekla mu je Tess. "Ako se ja ne vratim, Patsy
e te naposljetku doi pogledati, ali to bi moglo potrajati nekoliko dana."

Malo se osmjehnula i dodala: "Volim te, raupanko stari."

"Da, da", odvratio je Fritzy i bacio se na jelo.
Tess je jo jedanput pogledala biljeku NEMOJ DOPUSTITI DA TE
UHVATE, pravei istodobno u glavi inventuru potreptina i ponavljajui
korake koje namjerava poduzeti kad stigne u Lacemaker Lane. Najvanije
je zapamtiti da se stvari nee odvijati onako kako se ona nada. U ovakvim
situacijama uvijek se dogodi neto neoekivano. Moda Ramona nee
biti kod kue. A moda i hoe, ali sa svojim sinom silovateljem i ubojicom
pa e njih dvoje sjediti udobno zavaljeni u dnevnoj sobi gledajui neki
vedri film iz Blockbustera, moda Slagalicu strave. A moda e s njima
biti i mlai brat kojeg u Colewichu bez sumnje zovu Mali voza. Tko zna,
moda Ramona veeras prireuje demonstraciju posua ili predsjedava
sastankom itateljskog kluba. Vano je da je neoekivani razvoj dogaaja
ne zbuni. Ako ne bude mogla improvizirati, Tess je smatrala da
najvjerojatnije naputa svoju kuu u Stoke Villageu posljednji put.
Spalila je u kaminu list papira s biljekom NEMOJ DOPUSTITI DA TE
UHVATE i razgrnula pepeo araem, a zatim je navukla konu jaknu i par
tankih konih rukavica. Jakna je imala dubok dep u podstavi. Tess je u
njega tutnula jedan od svojih kuhinjskih noeva, za svaki sluaj, a onda je
sebi rekla neka ne zaboravi na njega. Samo bi joj jo ovog vikenda trebala
sluajna mastektomija.
Prije izlaska ukljuila je protuprovalni alarm.
Istog asa okruio ju je vjetar, lupkajui ovratnikom jakne i nogavicama kargo hlaa. Lie se vrtjelo u minijaturnim ciklonama. Na ne
posve mranom nebu njezina ugodnog komadia connecticutskog
predgraa, oblaci su klizili ispred lica tri etvrt punog Mjeseca. Tess je
pomislila da je ovo lijepa veer za neki film strave i uasa.
Ula je u Expedition i zatvorila vrata. Jedan list zakotrljao se niz
vjetrobran i odletio. "Mora da sam poludjela", rekla je posve mirnim
glasom. "Mora da mi je mozak ispao u onoj cijevi ili dok sam hodala
duanom. To je jedino objanjenje za ovo."
Upalila je motor. Tom se osvijetlio i rekao: "Zdravo Tess. Vidim da
kreemo na putovanje."
"Tono, prijatelju moj." Tess se nagnula naprijed i ukucala Lacemaker
Lane u Tomovu urednu mehaniku glavicu.

33
Bila je provjerila Ramonino susjedstvo na Google Earthu, a izgledalo je
isto kad je stigla onamo. Za sada sve ide po planu. Brewster je mali gradi
u Novoj Engleskoj, a Lacemaker Lane nalazi se na rubu mjesta pa su kue
vrlo daleko jedna od druge. Tess se polagano provezla ispred kue broj
75, brzinom koja prilii predgrau, dvadeset milja na sat i vidjela
upaljena svjetla u kui i samo jedan auto na kolnom prilazu noviji
model Subarua koji joj se uinio gotovo knjiniarskim. Nije bilo ni traga
onom Peterbiltu ni bilo kojem drugom velikom kamionu. A ni kamionetu
s Bondom.
Ulica je zavravala okretitem. Tess se okrenula i vratila, a zatim je
skrenula na kolni prilaz Norvilleovih prije no to se stigla predomisliti.
Ugasila je svjetla i motor, a onda je polako i duboko uzdahnula.
"Vrati se iva i zdrava, Tess", rekao joj je Tom s komandne ploe.
"Vrati se iva i zdrava pa u te odvesti do sljedeeg odredita."
"Dat u sve od sebe." Zgrabila je uti notes s crtama (sada na njemu
nita nije pisalo) i izala iz auta. Hodajui prema vratima Ramone
Norville, drala je notes na prednjoj strani jakne. Njezina sjena moda
sve to je ostalo od Stare Tess hodala je pokraj nje na mjeseini.

34
Ramonina ulazna vrata imala su sa svake strane duguljaste prozorie
od bruenog stakla. Stakla su bila debela i iskrivljavala pogled u
unutranjost, ali Tess je uspjela razabrati tapete s uzorkom i pod od
lakiranog drva u hodniku. I stoli s nekoliko asopisa. Ili moda kataloga.
Na drugoj strani hodnika nalazila se velika soba iz koje je dopirao zvuk s
televizora. Zaula je pjevanje pa je zakljuila da Ramona vjerojatno ne
gleda Slagalicu strave. Zapravo ako se Tess nije varala i ako je doista
ula pjesmu Uspni se na svaku planinu Ramona je gledala film Moje
pjesme, moji snovi.
Tess je pritisnula zvonce. Zauo se zvuk koji je nalikovao na poetne
note pjesme Dixie udan izbor za Novu Englesku, ali s druge strane, ako

se Tess nije varala Ramona Norville je udna ena.

Tess je zaula lupanje velikih stopala i napola se okrenula u stranu,
kako bi joj svjetlost iz bruenog stakla osvijetlila samo dio lica. Spustila je
svoj prazni notes s prsa i poela izvoditi kretnje kao da neto zapisuje
rukom u rukavici. Pustila je da joj se ramena malo zgure. Glumila je enu
koja provodi nekakvu anketu. Nedjeljna je veer, ona je umorna, eli
samo doznati ime enine omiljene paste za zube (ili moda ima li duhan
za lule Princ Albert u konzervi) i otii kui.
Ne brini, Ramona, moe otvoriti vrata, svima je jasno da sam
bezopasna, od one vrste ena koja ne bi uplaila ni gusku.
Krajikom oka spazila je iskrivljeno lice s druge strane bruenog
stakla. Nastupila je stanka koja je, kako joj se inilo, vrlo dugo potrajala, a
onda je Ramona Norville otvorila vrata. "Da? Mogu li vam pom..."
Tess se okrenula pa joj je svjetlost s otvorenih vrata pala na lice. Na
Ramoninu licu pojavio se zapanjen izraz, razjapila je usta u krajnjem oku
koji je Tess rekao sve to je htjela znati.
"Vi? to vi ovdje ra..."
Tess je izvukla Cjedilo za limun kalibra .38 iz prednjeg desnog depa.
Vozei se iz Stoke Villagea, bojala se da e joj pitolj zapeti u depu
vidjela je to jasno kao u kakvoj nonoj mori ali izvukla ga je bez
problema.
"Mii se s vrata! Ako ih pokua zatvoriti, pucat u."
"Neete", rekla je Ramona. Nije se povukla s vrata, ali nije ih ni
zatvorila. "Jeste li poludjeli?"
"Mii se unutra!"
Ramona je nosila veliki plavi kuni ogrta, a kad je Tess spazila da joj
se prsa jako nadimaju, podigla je pitolj. "Pokua li vikati, pucat u. Bolje
ti je da mi vjeruje, kujo, jer mi ne pada na pamet da se alim."
Ramonina iroka prsa splasnula su. Iskezila je zube, a oi su joj se
pomicale lijevo-desno. Sada nije izgledala kao knjiniarka, a nije
izgledala ni vesela ni prijateljski nastrojena. Izgledala je kao takor
ulovljen izvan svoje rupe.
"Ako zapuca, ut e te itavo susjedstvo."
Tess ba nije bila uvjerena u to, ali nije se usprotivila. "Tebi e to biti
svejedno jer e biti mrtva. Mii se s vrata. Ako mi ne bude radila

neprilike i ako mi odgovori na pitanja, moda e doivjeti sutranji

dan."
Ramona se povukla u hodnik, a Tess je ula kroz otvorena vrata vrsto
drei pitolj pred sobom. im je zatvorila vrata zalupila ih je nogom
Ramona se prestala povlaiti. Sada je stajala je pokraj stolia s
katalozima.
"Nemoj sluajno zgrabiti katalog i baciti ga na mene", rekla joj je Tess
i po trzaju usta druge ene shvatila da je Ramona doista o tome
razmiljala. "itam te kao knjigu. Zato bih inae bila ovdje? Kreni dalje.
Sve do dnevne sobe. Oboavam kad obitelj Trapp pjeva iz sveg glasa."
"Ti si luda", rekla je Ramona, ali ipak se poela povlaiti. Na nogama je
imala cipele. Nosila je velike, rune cipele ak i s kunim ogrtaem.
Muke cipele s vezicama. "Nemam pojma to hoe, ali..."
"Nemoj mi prodavati sranja, mamice. Da se nisi usudila. Sve sam ti
proitala na licu kad si otvorila vrata. Svaki komadi. Mislila si da sam
mrtva, zar ne?"
"Ne znam o emu govo..."
"Nitko nas ne slua, duo, pa zato onda lijepo ne prizna?"
Sada su bile u dnevnoj sobi. Zidovi su bili ukraeni sentimentalnim
slikama klaunova i ivotinja s velikim oima, a mnotvo polica i stolova
bilo je natrpano raznoraznim drangulijama: staklenim kuglama sa
snijegom, malim trolovima, porculanskim figuricama, aneoskim
medvjediima i jednom keramikom kuicom od slatkia a la Ivica i
Marica. Premda je Norvilleova bila knjiniarka, nigdje nije bilo knjiga.
Nasuprot televizoru bila je kona fotelja s podnokom ispred sebe.
Pokraj stolca stajao je posluavnik na stalku, a na njemu je leala vreica
grickalica sa sirom, velika boca dijetne kole, daljinski upravlja i TVvodi. Na televizoru je stajala uokvirena fotografija Ramone i jedne druge
ene u zagrljaju i s priljubljenim obrazima, koja kao da je bila snimljena u
zabavnom parku ili na nekom seoskom sajmu. Ispred fotografije stajala
je staklena zdjela za bombone koja je blistala iskricama svjetlosti pod
rasvjetom na stropu.
"Kako dugo to ve radi?"
"Ne znam o emu govori."
"Kako ve dugo izigrava svodnicu za svoga sina, ubojicu i
silovatelja?"

Norvilleova je zatreptala, ali je opet porekla... to je Tessu dovelo pred

problem. Kad je dola ovamo, ubojstvo Ramone Norville inilo joj se ne
samo mogunou, nego i najvjerojatnijim ishodom. Tess je bila gotovo
sigurna da to moe uiniti i da nee morati upotrijebiti onaj predmet koji
je nosila u prednjem lijevom depu svojih kargo hlaa. Meutim, sada je
shvatila da ne moe nastaviti ako joj ova ena ne prizna da je suuesnica.
Jer ono to joj je pisalo na licu kad je ugledala Tess pred kunim pragom,
punu masnica, ali ivu, nije bilo dovoljno.
Ne posve.
"Kad je to poelo? Koliko je godina imao? Petnaest? Je li tvrdio da se
samo zeza? Mnogi od njih tako kau kad tek ponu."
"Nemam pojma o emu govori. Dola si u knjinicu i odrala posve
prihvatljiv govor blijed, oito si dola samo zbog novca, ali barem smo
popunili slobodan termin u kalendaru a sljedee to znam, ti si mi na
pragu, uperila si pitolj u mene i pravi sve vrste najluih..."
"To nije dovoljno, Ramona. Vidjela sam mu sliku na internetskoj
stranici Red Hawk. S prstenom i svime. On me silovao i pokuao ubiti.
Mislio je da me je ubio. A ti si me poslala njemu."
Ramona je razjapila usta s jezivom mjeavinom oka, oajanja i
krivnje. "To nije istina! Glupa piko, nema pojma to govori." Krenula je
naprijed.
Tess je podigla pitolj. "Ne, ne, nemoj to uiniti. Ne."
Ramona je zastala, ali Tess nije vjerovala da e jo dugo tako ostati.
Skupljala je hrabrost ili da pokua pobjei ili da se bori. A morala je znati
da e je Tess slijediti ako pokua pobjei dublje u kuu pa e vjerojatno
odluiti da se bori.
Obitelj Trapp opet je zapjevala. S obzirom na situaciju u kojoj se Tess
nalazila u koju se sama dovela sve to veselo zborsko sranje bilo joj je
nepodnoljivo. Drei u desnoj ruci Cjedilo za limun upereno u Ramonu,
Tess je lijevom rukom podigla daljinski upravlja i iskljuila ton. Poela je
sputati daljinski, a onda se skamenila. Spazila je da na televizoru stoje
dvije stvari. Tess je isprva bila primijetila samo sliku Ramone i njezine
cure, a zdjelu s bombonima samo je povrno pogledala.
Sada je shvatila da ono iskrenje koje se probija kroz brueno staklo
zdjele uope ne dolazi od stakla. Dolazilo je od neega u zdjeli. U zdjeli su
bile njezine naunice. Njezine dijamantne naunice. Ramona je zgrabila s

police kuicu od slatkia Ivice i Marice i bacila je. Snano je zamahnula.

Tess se sagnula pa joj je kuica proletjela nekoliko centimetara iznad
glave i udarila u zid iza njezinih lea. Koraknula je unatrag, spotakla se o
podnoak i pala na pod, a pitolj joj je ispao iz ruke.
Obje su se ene bacile na njega, Norvilleova je pala na koljena i udarila
ramenom Tessinu ruku i rame kao nogometni brani koji pokuava
zaustaviti suparnikog vou navale. Zgrabila je pitolj. Prvo joj je
poskakivao u ruci, a onda ga je uspjela vrsto uhvatiti. Tess je gurnula
ruku u dep i stegnula drak kuhinjskog noa koji je ponijela za svaki
sluaj, svjesna da ga nee stii izvui. Ramona je bila previe krupna... i
previe majinska. Da, to je to. Godinama je titila svog nasilnog sina, a to
i sada namjerava uiniti. Tess ju je trebala ustrijeliti u predsoblju, im su
se ulazna vrata zatvorila za njom.
Ali nisam mogla, pomislila je. ak i u tom asu ta joj je spoznaja pruila
utjehu. Uspravila se na koljena drei ruku jo uvijek u depu i okrenula
se prema Ramoni Norville.
"Ti si usrana spisateljica i usrani gost", rekla joj je Norvilleova.
Smjekala se, govorei sve bre i bre. Glas joj je poprimio onaj nazalni
pjevni ton kakvim govore voditelji drabi. "Odrala si isto tako jadan
govor isto kao to su ti jadne i knjige. Bila si savrena za njega, a on je
nekog namjeravao obraditi, ja znam prepoznati znakove. Poslala sam te
tim putem i sve je dobro ispalo. Drago mi je to te je pojebao. Ne znam
to si ovdje oekivala dobiti, ali dobit e ovo."
Pritisnula je okida, ali zauo se samo suhi kljocaj. Tess je uzimala
lekcije kad je kupila pitolj, a najvanija je bila da ne stavi metak u
komoru koja e prva doi pod kokot. U sluaju da nehotice povue
okida.
Na Ramoninu licu pojavio se izraz gotovo kominog iznenaenja. Od
njega je izgledala opet mlada. Spustila je pogled na pitolj, a Tess je u tom
trenutku iz unutarnjeg depa jakne izvukla no, bacila se naprijed i
zarinula ga do drka Ramoni u trbuh.
Ramona je ispustila tupi jauk OOO-OOOO neuspjeni pokuaj
vriska. Ispustila je Tessin pitolj, posrnula unatrag i udarila leima o zid
gledajui u drak noa. Jedna joj je ruka poletjela u zrak i pogodila red
porculanskih figurica, koje su se prevrnule s police i razbile na podu.
Ponovno je ispustila onaj jauk OOO-OOOO. Na trbuhu joj se jo uvijek se

nije pojavila krvava mrlja, ali kapljice krvi poele su joj padati s ruba
kunog ogrtaa na muke cipele. Uhvatila je rukama drak noa i
pokuala ga izvui, po trei put ispustivi jauk OOO-OOOO.
S nevjericom je pogledala Tess, a ona joj je uzvratila pogled i prisjetila
se neega to joj se dogodilo na deseti roendan. Otac joj je darovao
praku pa je izala iz kue da potrai neto to bi mogla gaati. U jednom
trenutku, etiri ili pet blokova od kue, ugledala je psa lutalicu s upavim
uima kako ruje po kanti za smee. Stavila je kameni u praku i ispalila
ga. eljela je samo uplaiti psa (ili je barem tako sebi rekla), ali umjesto
toga pogodila ga je u stranjicu. Pas je zacvilio i pobjegao, ali prije toga
dobacio joj je prijekoran pogled koji Tess nikad nije zaboravila. Dala bi
sve na svijetu da moe izbrisati taj nepromiljeni in i vie nikad nije
gaala ivo bie prakom. Znala je da je ubijanje sastavni dio ivota nije
se ustruavala zgnjeiti komarca ili postaviti miolovke kad bi
primijetila miji izmet u podrumu, a pojela je i mnogo hamburgera u
McDonald'su ali tada je vjerovala da nikad vie nee moi ozlijediti
neko ivo bie, a da pri tom ne osjeti aljenje i kajanje. U dnevnoj sobi
kue u Lacemaker Laneu nije osjetila ni jedno ni drugo. Moda zato to je
to naposljetku uinila u samoobrani. A moda i iz nekog posve drugog
razloga.
"Ramona," rekla je, "u ovom trenutku osjeam izvjesnu srodnost s
Richardom Widmarkom. Tako mi postupamo s cinkaroima, duo."
Ramona je stajala u lokvi vlastite krvi, a na kunom ogrtau napokon
su joj procvjetali krvavi pupoljci. Lice joj je bilo blijedo. Tamne oi rairile
su se i blistale od oka. Isplaenim jezikom polako je lizala donju usnicu.
"Sad se moe dugo valjati razmiljajui o svemu to kae na to?"
Ramona je poela kliziti po zidu. Njezine muke cipele poele su
proizvoditi ljapkave zvukove u krvi. Uhvatila se za jo jednu policu i
strgnula je sa zida. Vod medvjedia nagnuo se naprijed i poinio
samoubojstvo.
Premda jo uvijek nije osjeala ni kajanje ni aljenje, Tess je shvatila
da, unato velikim rijeima, nije ba previe slina Tommyju Udu; nije
osjeala potrebu niti da promatra niti da produljuje Ramoninu muku.
Sagnula se i podigla pitolj s poda, a onda je iz prednjeg desnog depa
kargo hlaa izvadila onaj predmet koji je bila uzela iz kuhinjske ladice

pokraj tednjaka. Bila je to podstavljena kuhinjska rukavica. Ona e

uinkovito priguiti jedan pucanj iz pitolja, pod uvjetom da kalibar
pitolja nije prevelik. To je nauila piui knjigu Klub pletilja iz Willow
Grovea na tajanstvenom krstarenju.
"Ne shvaa." Ramonin glas pretvorio se u hrapav apat. "Ne moe to
uiniti. Pogrijeila si. Odvedi me... bolnicu."
"Ti si pogrijeila." Tess je navukla kuhinjsku rukavicu preko pitolja u
desnoj ruci. "Pogrijeila si to nisi kastrirala sina im si otkrila kakav je."
Prislonila je rukavicu o sljepoonicu Ramone Norville, malo nagnula
glavu u stranu i povukla okida. Zauo se dubok i snaan zvuk, kao da se
neki veliki ovjek nakaljao.
To je bilo sve.

35
Tess se nije potrudila ustanoviti adresu Ala Strehlkea na internetu jer
je oekivala da e je doznati od Ramone. Ali kao to je ve podsjetila
samu sebe, takve se stvari nikad ne odvijaju po planu. Sada mora zadrati
prisebnost i obaviti posao do kraja.
Ramonin kuni ured nalazio se na katu, u sobi koja je vjerojatno bilo
predviena za goste. Ondje je bilo jo onih aneoskih medvjedia i
porculanskih lutkica, a i pet-est uokvirenih slika, ali ni na jednoj nisu bili
njezini sinovi, njezina draga ili pokojni veliki Roscoe Strehlke; bile su to
potpisane fotografije pisaca koji su gostovali u klubu Brown Baggers.
Soba je podsjetila Tess na predvorje Stagger Inna, s fotografijama
bendova.
Mene nije zamolila da joj se potpiem na fotografiju, pomislila je.
Naravno da nije, zato bi eljela uspomenu na petparaku spisateljicu
poput mene? Ja sam u osnovi bila samo blebetua koja joj je ispunila rupu u
rasporedu. A da niti ne spominjemo da sam bila meso za flajmainu
njezina sina. Kakva srea za njih to sam naila u pravom trenutku.
Na Ramoninu stolu, ispod oglasne ploe ispunjene obavijestima i
pismima knjinice, leao je stolni Mac jako slian Tessinu. Zaslon je bio
zamraen, ali sjajno svjetlo na kuitu reklo joj je da raunalo samo

spava. Pritisnula je jednu tipku prstom u rukavici. Zaslon se osvijetlio i

ugledala je Ramonino elektronsko suelje. Ba lijepo, nema potrebe za
onim nesretnim lozinkama.
Tess je kliknula na ikonu adresara, spustila se do slova R i pronala
Red Hawk Trucking. Adresa je bila Transport Plaa 7, Township Road,
Colewich. Spustila se dalje do slova S i pronala svog prevelikog
poznanika od petka naveer i njegova brata Lestera. Velikog i Malog
vozaa. Obojica su ivjela na Township Roadu, nedaleko od kompanije
koju su zacijelo naslijedili od oca: Alvin na broju 23, a Lester na broju
101.
Da imaju jo jednog brata, pomislila je Tess, bili bi Trojica malih
kamiondija. Jedan u kui od slame, drugi u kui od prua, a trei u kui od
opeke. Naalost, samo su dvojica.
Vratila se u prizemlje, uzela svoje naunice iz staklene zdjele i gurnula
ih u dep jakne. Dok ih je uzimala, pogledala je mrtvu enu koja je sjedila
na podu leima naslonjena na zid. U pogledu joj nije bilo saaljenja, samo
neka vrsta oprotajnog pozdrava kakav bi svatko uputio dijelu tekog
posla koji je zavren. Nije se morala brinuti za tragove; bila je uvjerena da
nije ostavila nijedan, ak nijednu vlas. Kuhinjska rukavica na kojoj je
sada bila rupa od metka opet joj se nalazila u depu. No je bio
uobiajen no kakav se prodaje u robnim kuama diljem Amerike. Koliko
je ona znala (ili marila), slagao se s Ramoninim kompletom. Za sada je
bila ista, ali najtei dio posla moda je jo uvijek leao pred njom. Izala
je iz kue, ula u auto i odvezla se. Poslije petnaest minuta skrenula je na
prazno parkiralite trgovakog centra da ukuca ime Township Roada u
Colewichu u svoj GPS.

36
Pod Tomovim vodstvom, stigla je u blizinu svog odredita nedugo
nakon devet sati. Gotovo pun Mjesec jo je uvijek bio nisko na nebu, a
vjetar je puhao jae nego ikad.
Township Road odvajao se od US 47, ali barem sedam milja od
Stagger Inna, a jo i dalje od sredita grada Colewicha. Transport Plaa
nalazila se na krianju dviju cesta. Prema znakovima, ondje su bile

smjetene tri prijevozne kompanije i kompanije za selidbe. Zgrade u

kojima su se nalazile bile su rune poput montanih kua, a najmanja od
njih pripadala je kompaniji Red Hawk Trucking. Sada, u nedjelju naveer,
sve su bile neosvijetljene. Iza njih je lealo nekoliko jutara parkiralita
okruenih ianom ogradom i visokonaponskim stupnim svjetiljkama.
Parkiralite skladita bilo je krcato parkiranim kamionima i tegljaima.
Barem jedan od kamiona imao je na boku natpis RED HAWK TRUCKING,
ali Tess nije vjerovala da je to onaj koji je vidjela na internetskoj stranici,
onaj s "ponosnim tatom" za volanom.
U nastavku skladinog podruja bilo je stajalite za kamione.
Benzinske crpke vie od deset njih bile su osvijetljene onim istim
stupnim svjetiljkama. Jarko bijele fluorescentne svjetiljke osvjetljavale su
desnu stranu glavne zgrade, a lijeva je bila u mraku. Straga je bila jo
jedna zgrada, u obliku slova U, s nekoliko parkiranih automobila i
kamiona ispred. Uz cestu bio je veliki digitalni znak, krcat jarkocrvenim
informacijama.
RICHIJEVO STAJALITE ZA KAMIONE
VI IH VOZITE, MI IH PUNIMO
REG $2,99 GAL
DIESEL $2,69 GAL
UVIJEK DOSTUPNE NAJNOVIJE SREKE LOTA
RESTORAN NED. NAVEER ZATVOREN
TU NE RADI NED.
NAVEER DUAN I MOTEL UVIJEK OTVORENI
TURISTI UVIJEK DOBRODOLI
Na dnu je polupismeno, ali gorljivo pisalo:
PODRITE NAE TRUPE! POBIJEDITE U AFGANDISTANU!
S kamiondijama koji dolaze i odlaze, i natoe i svoje kamione i sebe
(ak i u mraku, Tess je vidjela da je restoran, kad je otvoren, jedno od
onih mjesta koja uvijek imaju preni pilei odrezak, ufte i domai
puding od kruha na jelovniku), mjesto bi za radnog dana vjerojatno
vrvjelo aktivnostima, ali u nedjelju je to groblje, jer ovdje nema niega,

ak ni gostionice kao to je Stagger.

Pokraj crpke bilo je parkirano samo jedno vozilo, okrenuto prema
cesti, s crijevom u otvoru za gorivo. Bio je to stari Ford kamionet F-150 s
Bondom oko prednjih svjetala. Bilo je nemogue odrediti mu boju na
slabom svjetlu, ali Tess to nije niti morala. Vidjela je taj kamionet izbliza i
znala mu je boju. Kabina je bila prazna.
"Ne izgleda iznenaena, Tess", rekao joj je Tom kad se Tess
zaustavila na bankini i mirkajui pogledala prema duanu. Unato
blijetanju jakog vanjskog svijetla, ondje je razabrala nekoliko ljudi i
primijetila je da je jedan od njih krupan ovjek. Je li velik ili vrlo velik? bila
ju je upitala Betsy Neal.
"Nisam nimalo iznenaena", odgovorila je Tomu. "On ovdje ivi. Gdje
bi drugdje mogao uzimati gorivo?"
"Moda se sprema na put."
"Ovako kasno u nedjelju naveer? Ne vjerujem. Mislim da je bio kod
kue i gledao Moje pjesme, moji snovi. Mislim da je popio sve pivo koje je
imao u kui pa je doao kupiti jo. A usput je odluio napuniti spremnik."
"Moda se vara. Ne bi li bilo pametnije da parkira auto iza duana i
slijedi ga kad krene?"
Ali Tess to nije eljela uiniti. Prednja strana duana za vozae bila je
sva u staklu. On bi mogao pogledati kroz staklo i vidjeti je kako dolazi.
ak i na jarkom svjetlu iznad crpke, zbog kojeg bi mu bilo teko vidjeti joj
lice, mogao bi prepoznati vozilo. Na cesti ima mnogo Fordovih terenaca,
ali nakon petka naveer Al Strehlke zacijelo je osobito osjetljiv na crne
Expeditione. A tu je i njezina registarska tablica u petak naveer, kad se
zaustavio iza nje na onom korovom obraslom parkiralitu naputenog
duana, sigurno je primijetio da ona ima registarske tablice
Connecticuta.
A tu je jo neto. Neto vanije. Ponovno je pokrenula auto,
ostavljajui Richiejevo stajalite za kamiondije u retrovizoru.
"Ne elim biti iza njega", rekla je. "elim biti ispred njega. elim ga
priekati."
"A to ako je oenjen, Tess?" upitao ju je Tom. "to ako mu je ena kod
kue?"
Ta ju je misao na trenutak pokolebala. A onda se osmjehnula, zato to

je on nosio samo jedan prsten, s onim dragim kamenom koji je prevelik

da bi bio rubin. "Tipovi poput njega nemaju enu", odgovorila je. "Barem
ne na dulji rok. U Alovu ivotu postoji samo jedna ena, a ona je sada
mrtva."

37
Za razliku od Lacemaker Lanea, Township Road nije nimalo podsjeao
na predgrae; bio je jednako seoski kao Travis Tritt. Pod sjajem Mjeseca
na uzlasku, kue su bile mirkavi otoci elektrinih svjetiljki.
"Tess, pribliava se svom odreditu", rekao joj je Tom svojim pravim
glasom.
Dola je na uspon, a na lijevoj strani ugledala je potanski sandui s
natpisom STREHLKE i 23. Odvojak je bio dug i zavojito se uspinjao,
asfaltiran i gladak poput crnog leda. Tess je bez oklijevanja skrenula na
njega, ali im je ostavila Township Road iza sebe, obuzeo ju je strah.
Morala se oduprijeti porivu da nagazi na konicu i izveze se natrag. Jer
ako nastavi, vie nee imati izbora. Bit e kao kukac u boci. A ak i ako
nije oenjen, to ako je netko drugi u kui? Primjerice, njegov brat Les.
to ako je Veliki voza svratio u Richijev duan da kupi pivo za dvojicu, a
ne za jednoga?
Tess je ugasila svjetla i nastavila voziti na mjeseini.
Bila je tako napeta da joj se odvojak inio beskrajnim, ali nije mogla
proi vie od dvjesto metara kad je ugledala svjetla Strehlkeove kue.
Kua je leala na vrhu brijega, uredno mjesto vee od seoske kue, ali
manje od farmerske. Nije to bila kua od opeke, ali ni skromna kua od
slame. Da je ovo pria o tri praia i velikom zloestom vuku, pomislila je
Tess, ovo bi bila kua od prua. Na lijevoj strani bila je parkirana duga
prikolica s natpisom RED HAWK TRUCKING na boku. Na kraju prilaza bio
je parkiran onaj Peterbiltov kamion koji je vidjela na internetskoj
stranici. Izgledao je jezovit na mjeseini. Tess je usporila kad mu je prila,
a zatim ju je preplavio zasljepljujui bijeli sjaj i osvijetlio travnjak i kolni
prilaz. Bila je to senzorna stupna svjetiljka. Ako se Strehlke vrati kui dok
je jo ukljuena, on bi je bio u stanju vidjeti s podnoja brijega. Moda ak
i dok se jo bude pribliavao Township Roadom.

Nagazila je na konicu, s istim osjeajem koji je imala kad je kao

tinejderka sanjala da se nala u koli bez odjee. Zaula je jauk neke
ene. Pretpostavljala je da je to ona sama, ali nije joj tako zvualo.
"Ovo nije dobro, Tess."
"Zaepi, Tome!"
"On bi se mogao vratiti svakog asa, a ti ne zna koliko je dug tajmer
na toj svjetiljci. Imala si problema s njegovom majkom. A on je mnogo
krupniji od nje."
"Rekla sam ti da zaepi!"
Pokuala je razmisliti, ali to joj na bljetavom svjetlu nije bilo lako.
inilo se da je sjene parkiranog kamiona i duge prikolice s lijeve strane
doseu otrim crnim prstima poput prstiju udovita. Prokleta stupna
svjetiljka! Pa jasno da e takav ovjek imati stupnu svjetiljku! Trebala bi
odmah otii odavde, okrenuti se na travnjaku i spustiti se natrag na cestu
to bre moe, ali kad bi to uinila, naila bi na njega. Bila je uvjerena u to.
A ako ga ne iznenadi, nastradat e.
Misli, Tessa Jean, misli!
O, Boe, samo da stvari budu jo malo gore, u tom trenutku zalajao je
pas. On ima psa u kui. Tess je zamislila pit bulla s mnogo otrih zuba.
"Ako namjerava ostati, mora se sakriti", rekao joj je Tom... glasom
koji joj uope nije zvuao kao njezin. Ili barem ne ba kao njezin. Moda je
to bio glas koji dolazi iz njezine najdublje nutrine, glas ene koja
preivljava. I ubojice takoer. Koliko li nepoznatih linosti ovjek nosi
duboko u sebi, a da to i ne zna? Tess je poela vjerovati da bi taj broj
mogao biti beskonaan.
Grickajui jo uvijek nateenu donju usnu, bacila je pogled u
retrovizor. Jo nije bilo svjetala koja se pribliavaju. Ali hoe li ih uope
moi razabrati, s obzirom na mjeavinu bljetavog Mjeseca i one vraje
stupne svjetiljke?
"Ta svjetiljka ima tajmer," rekao joj je Tom, "a ja bih neto poduzeo
prije no to se ugasi, Tess. Ako pomakne auto nakon to se ugasi,
svjetiljka e se opet upaliti."
Prebacila je Expedition na pogon na etiri kotaa i poela skretati za
kamion, a onda je stala. Sa strane je bila visoka trava. Na nemilosrdnom
bljetavilu stupne svjetiljke on ne bi mogao previdjeti tragove njezina

automobila. ak i kad bi se stupna svjetiljka ugasila, ponovno bi se

upalila kad bi on stigao i on bi ih ugledao.
Pas u kui i dalje je lajao: Vau! Vau! Vau! Vau! Vau!
"Odvezi se preko travnjaka i parkiraj se iza duge prikolice", predloio
joj je Tom.
"Ali tragovi! Tragovi!"
"Mora nekamo skriti auto", odvratio je Tom obrambenim, ali vrstim
glasom. "Barem je trava s te strane pokoena. Veina ljudi ne primjeuje
mnogo, zna. Doreen Marquis to stalno ponavlja."
"Strehlke nije neka gospoa iz kluba pletilja, on je jebeni luak."
Ali budui da zapravo nije imala izbora ne sada kad je bila ovdje
Tess se odvezla na travnjak, prema dugoj parkiranoj srebrnoj prikolici,
kroz sjaj koji je izgledao bljetav kao sunan dan u podne. Dok se vozila,
malo je podigla stranjicu sa sjedala, kao da e to na neki aroban nain
uiniti tragove prolaska Expeditiona manje vidljivima.
"ak i ako svjetiljka osjetljiva na kretnje jo uvijek bude ukljuena kad
se on vrati, moda nee nita posumnjati", rekao joj je Tom. "Kladio bih
se da ju jeleni stalno pale. Moda upravo zbog toga i ima takvu svjetiljku,
da ih otjera od vrta s povrem."
To je imalo smisla (a glas je opet zvuao kao njezin posebni glas za
Toma), ali nije je mnogo utjeilo.
Vau! Vau! Vau! Vau! Kakav god da je pas to bio, zvuao je kao da
unutra sere kovanice.
Zemlja iza srebrne prikolice bila je neravna i bez trave bez sumnje, i
druge teretne prikolice bile su parkirane na njoj s vremena na vrijeme
ali dovoljno vrsta. Tess je odvezla svoj Expedition onoliko daleko u
sjenu prikolice koliko je mogla, a onda je ugasila motor. Jako se znojila,
proizvodei jak miris koji nijedan dezodorans ne bi mogao nadjaati.
Izala je iz auta i zalupila vratima, a u tom asu svjetiljka osjetljiva na
kretnje ugasila se. Naas je posumnjala da je to sama uinila, a onda je
shvatila da se ta grozna jebena svjetiljka samo ugasila kad je isteklo
vrijeme. Nagnula se nad toplu haubu Expeditiona, diui duboko poput
trkaa na posljednjem kilometru maratona. Moda bi joj dobro dolo da
zna koliko je dugo svjetiljka bila upaljena, ali na to pitanje nije mogla
odgovoriti. Bila je previe uplaena. inilo joj se kao da je svjetiljka
gorjela satima.

Kad je ponovno zadobila nadzor nad sobom, poela je praviti

inventuru, prisiljavajui se da to obavlja polako i metodino. Pitolj i
rukavica za penicu. Obje stvari bile su tu. Nije vjerovala da bi rukavica
mogla priguiti jo jedan pucanj, ne s rupom u sebi; morala bi raunati na
izolaciju male kue na vrhu brijega. Bilo je u redu to je ostavila no u
Ramoninu trbuhu; ako bude prisiljena pokuati usmrtiti Velikog vozaa
mesarskim noem, bit e u ozbiljnoj nevolji.
A u pitolju je ostalo samo etiri metka, bolje ti je da to ne zaboravi i ne
pokua ispucati sve metke u njega. Zato nisi ponijela jo metaka, Tessa
Jean? Mislila si da planira, ali ini se da nisi obavila dobar posao.
"Zaepi!" proaptala je. "Tom ili Fritzy ili tko god da jesi, samo
zaepi!"
Kad je taj prijekorni glas umuknuo, Tess je shvatila da je u stvarnom
svijetu zavladao muk. Kad se stupna svjetiljka ugasila, pas je prestao
bjesomuno lajati. Sada je jedini zvuk bio vjetar, a jedina svjetlost
mjeseina.

38
Kad se ono strano bljetavo svjetlo ugasilo, prikolica joj je pruila
odlinu zatitu, ali nije mogla ostati iza nje. Ne ako namjerava uiniti ono
radi ega je dola. Tess je pohitala oko stranjeg dijela kue, uplaena da
e ukljuiti jo jednu stupnu svjetiljku, ali osjeajui da nema izbora. Nije
bilo svjetiljke, ali Mjesec je zaao za oblak pa se Tess spotaknula o
podrumsku pregradu, pala na koljena i gotovo udarila glavom o take.
Dok je leala na zemlji, naas se ponovno zapitala u to se to pretvorila.
Ona je lanica drutva knjievnika koja je prije ne tako mnogo vremena
ustrijelila jednu enu u glavu. Nakon to joj je zarinula no u trbuh.
Potpuno sam skrenula sa staze. Zatim se sjetila da ju je on nazvao kujom,
cmizdravom droljom i prestala mariti je li na stazi ili izvan nje. To je
ionako glupa uzreica. A jo k tome i rasistika.
Strehlke je doista imao vrt iza kue, ali bio je malen i oito nevrijedan
da ga se zatiti od pustoenja jelena pomou senzorne svjetiljke. Ionako
na njemu nije ostalo nita osim nekoliko bundeva, koje su sada uglavnom
trunule na trsu. Prekoraila je preko redova pa obila dalji ugao kue i

dola do kamiona. Mjesec, koji je u meuvremenu opet izaao, dao je

njegovim kromiranim dijelovima boju tekueg srebra kakvu imaju
otrice maeva u fantastinim romanima.
Tess je otila iza njega, hodala po lijevoj strani i kleknula pokraj
prednjeg kotaa koji je dosezao do brade (barem njoj), a zatim je iz
prednjeg depa izvukla Cjedilo za limun. On nije mogao odvesti prikolicu
u garau zato to je kamion na putu. A i da nije, garaa je vjerojatno
krcata opremom tipinom za samce: alatom, priborom za ribolov,
opremom za logorovanje i sanducima jeftinih sokova.
To je samo nagaanje. Opasno je nagaati. Doreen bi te zbog toga
ukorila.
Naravno da bi je ukorila, nitko nije poznavao dame iz kluba pletilja
bolje od Tess, ali te ljubiteljice deserta malokad su preputale stvari
sluaju. A kad to uinite, prisiljeni ste uiniti izvjestan broj pretpostavki.
Tess je pogledala na sat i sa zaprepatenjem shvatila da je tek
dvadeset pet minuta do deset. inilo joj se da je od trenutka kad je
Fritzyju stavila dvostruku porciju i izala iz kue prolo ve etiri godine.
A moda ak i pet. Naas je pomislila da uje pribliavanje motora, a
onda je shvatila da joj se to samo uinilo. Poeljela je da vjetar oslabi, ali
ako u jednoj ruci dri elje, a u drugoj govna, da vidimo to e se prije
ostvariti. Nijedna ena iz kluba pletilja nikad nije izrekla takvu uzreicu
Doreen Marquis i njezine prijateljice bile su sklonije izrekama tipa "to
prije, to bolje" ali ona je ipak istinita.
Moda se on doista sprema otii na izlet, bez obzira na to to je danas
nedjelja. Moda e ona jo uvijek biti ovdje kad Sunce izae, promrzla do
svojih ve bolnih kostiju od neprestanog vjetra koji elja ovaj osamljeni
vrh brijega. Bila je luda to je dola ovamo.
Ne, on je lud. Sjea se kako je zaplesao? Kako mu je sjena plesala na
zidu iza lea? Sjea se kako je zapjevao? Onim kretavim glasom? Samo ga
ti priekaj, Tessa Jean. ekaj dok se pakao ne zamrzne. Predaleko si
dogurala da bi sada odustala.
Zapravo, toga se bojala.
"To ne moe biti uredno umorstvo u dnevnoj sobi. To ti je jasno, zar
ne?"
To joj je bilo jasno. Ovo umorstvo ako ga uspije poiniti bilo bi

slinije filmu Paul Kersy ne oprata nego Klub pletilja iz Willow Grovea ide
iza scene. Ako bude sree, on e parkirati auto odmah do kamiona iza
kojeg se ona skriva. Ugasit e svjetla kamiona, a onda, prije no to mu se
oi stignu naviknuti na mrak...
Ovoga puta to nije bio vjetar. Prepoznala je neskladno udaranje
motora jo prije no to su prednja svjetla njegova automobila osvijetlila
zavoj prilaza. Tess se pridigla na koljeno i nabila ilt kape na elo kako je
vjetar ne bi odnio. Morat e mu prii, a to znai da e morati precizno
odmjeriti vrijeme. Ako bi ga pokuala ustrijeliti iz zasjede, vrlo bi
vjerojatno promaila, ak i iz blizine. Instruktor pucanja rekao joj je da
moe raunati na preciznost Cjedila za limun samo s razdaljine od
najvie tri metra. Bio joj je preporuio da kupi pouzdaniji pitolj, ali Tess
ga nije posluala. A nije mu trebala prii samo zato da ga ubije. Morala se
uvjeriti da je u kamionu doista Strehlke, a ne njegov brat ili neki prijatelj.
Nemam plan.
Ali sada je prekasno za planiranje, jer je kamion dolazio, a kad se
upalila stupna svjetiljka, Tess je ugledala smeu kapu s mrljama od
bjelila. A primijetila je i kako on mirka na svjetlu, kao to je i ona bila
uinila pa je shvatila da je on na trenutak zaslijepljen. Sad ili nikad.
Ja sam hrabra ena.
Bez plana, ak i bez prethodnog razmiljanja, izala je iza stranjeg
dijela kamiona. Nije trala, nego je hodala velikim i mirnim koracima.
Vjetar je puhao oko nje i lupkao njezinim kargo hlaama. Otvorila je vrata
na suvozaevoj strani i ugledala prsten s crvenim kamenom na njegovoj
ruci. Hvatao je papirnatu vreicu u kojoj se nazirao kockast oblik kutije.
Pivo, vjerojatno u paketu od dvanaest komada. A onda, kad se on okrenuo
prema njoj, dogodilo se neto strano: Tess se podijelila u dvije osobe.
Hrabra ena ugledala je zvijer koja ju je silovala, davila i ostavila u onoj
cijevi s jo dva tijela u raspadanju. Shvatila je da mu je lice malo ire i
ugledala mu oko usta crte koje u petak popodne nije primijetila. Ali jo
dok je sve to upijala, Cjedilo za limun dvaput joj je zalajalo u ruci. Prvi
metak probio je Strehlkeu grlo odmah ispod brade. Drugi mu je probio
crnu rupu kroz gustu desnu obrvu i razbio prozorsko staklo iza njega. On
je pao unatrag na vrata, a ruka koja je ve bila uhvatila papirnatu vreicu
sada ju je ispustila. udovino se trznuo itavim tijelom, a ruka s

prstenom lupila je u sredinu volana i pritisnula trubu. Onaj pas u kui

opet je poeo lajati.
Ne, to je on, pomislila je Tess stojei pokraj otvorenih vrata s pitoljem
u ruci i buljei unutra. To mora biti on.
urno je obila prednji dio kamiona, izgubila ravnoteu i pala na
jedno koljeno, a onda je ustala i snanim pokretom otvorila vozaeva
vrata. Strehlke je ispao iz kamiona i udario mrtvom glavom o glatki asfalt
kolnog prilaza. Ispala mu je kapa. Njegova desna ona jabuica, izbijena iz
duplje metkom koji mu je uao u glavu malo iznad oka, buljila je u Mjesec.
Lijevo oko buljilo je u Tessu. A na kraju je nije uvjerilo lice lice s crtama
koje je sada prvi put vidjela, lice izbrazdano rupama od starih bubuljica
koje u petak popodne nisu postojale.
Je li velik ili vrlo velik? bila ju je upitala Betsy Neal.
Vrlo velik, odgovorila je Tess, a on je to i bio... ali ne tako velik kao ovaj
ovjek. Njezin silovatelj bio je visok 198 centimetara, pomislila je kad je
izaao iz kamiona (iz istog ovog kamiona, oko toga nije bilo nikakve
dvojbe). S velikim trbuhom, snanim stegnima, irokim kao vrata. Ali
ovaj ovjek mora da je visok barem 205 centimetara. Dola je ubiti diva, a
ubila je levijatana.
"O, Boe", rekla je Tess, a vjetar joj je odnio rijei s usana. "Boe dragi,
to sam to uinila?"
"Ubila si me, Tess", odgovorio joj je ovjek na tlu... a to je svakako
imalo smisla, kad se uzme u obzir rupa u glavi i jo jedna u grlu. "Ubila si
Velikog vozaa, ba kao to si i namjeravala."
Snaga joj je napustila miie. Sruila se na koljena pokraj njega. Iznad
nje, Mjesec je sjao s bunog neba.
"Prsten", proaptala je. "Kapa. Kamion."
"On nosi kapu i prsten kad ide u lov", objasnio joj je Veliki voza. "I
vozi kamionet. A kad on ode u lov, ja se vozim u kamionu Red Hawka. Ako
ga itko vidi osobito kad sjedi misle da vide mene."
"Zato bi on to radio?" upitala je Tess mrtvog ovjeka. "Ti si mu brat."
"Zato to je lud", strpljivo je odgovorio Veliki voza.
"A i zato to je prije funkcioniralo", dodala je Doreen Marquis. "Kad su
bili mlai i kad se Lester uvalio u nevolje s policijom. Pitanje glasi je li
Roscoe Strehlke poinio samoubojstvo zbog te prve nevolje ili zato to je
Ramona natjerala velikog brata Ala da preuzme krivicu za to. Ili je moda

Roscoe namjeravao rei pa ga je Ramona ubila. I pobrinula se da sve

izgleda kao samoubojstvo. Kako je bilo, Al?"
Ali Al je o toj temi utio. Kao mrtvac, zapravo.
"Rei u ti to ja mislim", rekla je Doreen na mjeseini. "Ja mislim da je
Ramona znala da e tvoj mlai brat, ako zavri u sobi za ispitivanje ak i s
napola pametnim policajcem, moda priznati neto mnogo gore od
diranja neke uenice u kolskom autobusu ili zirkanja u auto na lokalnom
okupljalitu zaljubljenih parova ili za kakav god sitan prijestup da je bio
optuen. Mislim da te je ona nagovorila da preuzme krivicu na sebe, a
svog mua da dri jezik za zubima. Ili ga je, to je vjerojatnije, natjerala na
to. A izvukli su se s tim ili zato to policija nikad nije zatraila od te
djevojke da ga identificira ili zato to djevojka nije htjela podii optubu."
Al nita nije rekao.
Kleim ovdje i razgovaram s imaginarnim glasovima, pomislila je Tess.
Posve sam luda.
Pa ipak je jednim dijelom znala da zapravo pokuava sauvati zdrav
razum. A to je mogla uiniti samo tako da pokua razumjeti, a Tess je
vjerovala da je pria koju pripovijeda Doreeninim glasom istina ili da joj
je vrlo blizu. Oslanjala se na nagaanja i traljave dedukcije, ali imala je
smisla. Slagala se s onim to joj je Ramona rekla neposredno prije smrti.
Glupa piko, ne zna to govori.
I: Ne shvaa. Pogrijeila si.
Doista je pogrijeila. Sve to je veeras uinila bila je pogreka.
"Ne, nije ba sve pogreka. Ramona je sudjelovala u tome. Ona je
znala."
"Jesi li ti znao?" upitala je Tess ovjeka kojeg je ubila. Ispruila je ruku
da zgrabi Strehlkea za nadlakticu, a onda ju je povukla. Ruka mu je jo
uvijek bila topla ispod rukava pa bi joj se uinilo da je jo uvijek iv. "Jesi
li znao?"
Nije odgovorio.
"Daj da ja pokuam", predloila joj je Doreen. A onda ga je upitala
svojim najljubaznijim glasom, kao da govori "meni moe sve rei", koji
je uvijek davao plodove u knjigama: "Koliko si ti znao, gospodine
vozau?"
"Katkad sam nasluivao" odgovorio je. "Ali uglavnom nisam

razmiljao o tome. Morao sam voditi posao."

"Jesi li ikad upitao majku?"
"Moda jesam", rekao je, a Tessi se uinilo da njegovo neobino
izokrenuto desno oko izbjegava njezin pogled. Ali na ovoj divljoj
mjeseini, tko bi to mogao tvrditi sa sigurnou?
"Kad su djevojke nestale? Jesi li je tada zapitao?"
Veliki voza nije odgovorio na ovo pitanje, moda zato to je Doreenin
glas poeo zvuati kao Fritzyjev. I Tomov, dakako.
"Ali nikad nije bilo dokaza, zar ne?" Ovoga je puta pitanje postavila
sama Tess. Nije bila sigurna da e joj on odgovoriti ako ga zapita svojim
glasom, ali ipak joj je odgovorio.
"Ne. Nije bilo dokaza."
"A ti nisi elio dokaze, zar ne?"
Ovoga puta nije odgovorio pa je Tess ustala i nesigurnim korakom
otila do kape s mrljama od bjelila, koju je vjetar odnio s prilaza na
travnjak. Ba kad ju je podigla s tla, stupna svjetiljka opet se upalila, a pas
u kui prestao je lajati. To ju je podsjetilo na Sherlocka Holmesa, a stojei
na vjetrovitoj mjeseini, Tess je zaula kako joj iz grla izlazi najtuniji
hihot to ga je ljudski glas ikad proizveo. Skinula je svoju kapu i gurnula
je u dep jakne, a onda je stavila njegovu na glavu. Bila joj je prevelika pa
ju je opet skinula i prilagodila traku na stranjoj strani. Zatim se vratila
do ovjeka kojeg je ubila, kojeg je smatrala moda ne posve nedunim...
ali sigurno ne i dovoljno krivim da zaslui kaznu koju mu je namijenila
hrabra ena.
Kvrcnula je prstom ilt smee kape i upitala ga: "Nosi li ovu kapu kad
ide na put?" Premda je znala da to nije istina.
Strehlke joj nije odgovorio, ali Doreen Marquis, doajenka kluba
pletilja, jest. "Naravno da ne. Kad vozi za Red Hawk, nosi slubenu
kapu, zar ne, duo?"
"Da", odgovorio je Strehlke.
"A ne nosi ni prsten, zar ne?"
"Ne. Previe je dreav za muterije. Nije prikladan za posao. A to ako
ga netko na jednom od onih sumnjivih stajalita za kamione netko tko
je previe pijan ili napuen da bi mogao jasno misliti vidi i pomisli da je
pravi? Nitko me se ne bi usudio napasti, za to sam previe krupan i
snaan barem sam bio do veeras ali netko bi me mogao ustrijeliti. A

ja to ne zasluujem. Barem ne zbog umjetnog prstena, a ni zbog stranih

stvari koje je moda uinio moj brat."
"A ti i tvoj brat nikad ne vozite kamion kompanije u isto vrijeme, zar
ne, dragi?"
"Ne. Kad je on na putu, ja se brinem za ured. Kad sam ja na putu, on...
no. Pretpostavljam da znate to on radi kad sam ja na putu."
"Morao si to nekome rei! Vrisnula je Tess na njega. "ak i ako si
samo nasluivao, morao si rei!
"Bojao se", rekla je Doreen svojim ljubaznim glasom. "Zar ne, dragi?"
"Da", odgovorio je Al. "Bojao sam se."
"Bojao si se svog brata?" upitala je Tess, ili ne vjerujui ili ne elei
povjerovati. "Svog mlaeg brata?"
"Nisam se bojao njega", odgovorio je Al Strehlke. "Bojao sam se nje."

39
Kad se Tess vratila u svoj auto i upalila motor, Tom je rekao: "Nisi to
nikako mogla znati, Tess. A sve se odigralo tako brzo."
To je istina, ali ne uzima u obzir sredinju uznemirujuu injenicu:
poavi za svojim silovateljom kao osvetnik iz filmova, Tess je sebe
osudila na pakao.
Podigla je pitolj na sljepoonicu, a onda ga opet spustila. Nije to
mogla uiniti, ne sada. Imala je obvezu prema enama u cijevi, a i drugim
enama koje bi im se mogle pridruiti ako ona dopusti da se Lester
Strehlke izvue. A nakon onoga to je upravo uinila, vanije je nego ikad
da se on ne izvue.
Morala je svratiti na jo jedno mjesto. Ali ne svojim Expeditionom.

40
Kolni prilaz na Township Roadu 101 nije bio ni dug ni asfaltiran. Bio
je to samo par izrovanih traka s grmljem koje je raslo dovoljno blizu da se
strue o bokove plavog kamiona F-150 kad ga je dovezla do male kue.
Ova kua nije bila uredna; ovo je bio zbrkani stari jezoviti dvorac koji je

mogao biti ravno iz Teksakog masakra motornom pilom. Kako ivot

katkad oponaa umjetnost. A to je umjetnost grublja, oponaanje je
vjernije.
Tess se nije niti trudila da bude tiha zato da se trudi ugasiti svjetla
kad Lester Strehlke poznaje zvuk bratova kamiona gotovo isto tako
dobro kao i zvuk njegova glasa?
Jo uvijek je imala izbijeljenu kapu koju je Veliki voza nosio kad nije
bio na putu, sretnu kapu koja se naposljetku pokazala nesretnom. Prsten
s lanim rubinom bio je prevelik za ijedan od njezinih prstiju pa ga je
stavila u lijevi prednji dep svojih kargo hlaa. Mali voza odijevao se i
vozio poput svog starijeg brata kad je iao u lov, i dok on moda nikad
nema dovoljno vremena (dovoljno pameti) da cijeni ironiju svoje
posljednje rtve koja mu dolazi s istim predmetima, Tess ju je imala.
Parkirala je pokraj stranjih vrata, ugasila motor i izala. Vrata nisu
bila zakljuana. Ula je u daaru koja je smrdjela po pivu i ustajaloj hrani.
Jedna arulja od ezdeset vata visjela je sa stropa na dugoj prljavoj ici.
Ravno ispred bile su etiri pretrpane kante za smee, one od trideset i
dva galona kakve se mogu kupiti u Walmartu. Iza njih, posloena uz
stranji zid daare, bila je hrpa naslaganih asopisa, inilo se kao pet
godina vodia za trampu Uncle Henryja. Na lijevoj strani bila su jo jedna
vrata do kojih je vodila jedna stuba. Vjerojatno vode u kuhinju. Imala je
staromodni zasun, a ne kvaku. Vrata su zakripala na nenauljenim
arkama kad je olabavila pritisak na zasunu i otvorila vrata. Prije sat
vremena takva bi je kripa skamenila. Sad joj nije ni najmanje smetala.
ekao ju je posao. Sve se svodilo na to i osjetila je olakanje to se
oslobodila sve one emocionalne prtljage. Kad je ula, zapahnuo ju je u
miris kakva god da je masnog jela Mali voza prio za veeru. Zaula je
smijeh publike s televizije. Neka komedija. Seinfeld, pomislila je.
"Kog vraga ti radi ovdje?" doviknuo je Lester Strehlke iz blizine
smijeha s televizije. "Ostalo mi je samo pivo i pol, jesi li zato doao? Kad
ga popijem, idem u krevet." Tess je slijedila zvuk njegova glasa. "Da si
nazvao, sauvao bih ti..."
Ula je u sobu. Ugledao ju je. Tess nije razmiljala o tome kakvu bi
reakciju pojava njegove posljednje rtve mogla izazvati, s pitoljem u ruci
i istom onom kapom na glavi koju je sam Lester nosio kad bi ga spopale

njegove potrebe. A ak i da jest, nikad ne bi mogla predvidjeti ekstremnu

reakciju kakvu je sada ugledala. Razjapio je usta, a onda mu se cijelo lice
skamenilo. Limenka piva ispala mu je iz ruke i pala u krilo, bacajui pjenu
na jedini odjevni predmet koji je imao na sebi, par poutjelih uskih gaa.
Kao da je ugledao duha, pomislila je hodajui prema njemu i podiui
pitolj. Dobro.
Bilo je vremena da to primijeti, premda je dnevna soba bila samaki
neuredna, nije bilo kugla sa snijegom ni zgodnih figurica, smjetaj za
gledanje televizije bio je isti kao i u kui njegove majke na Lacemaker
Laneu: fotelja, posluavnik (koji je ovdje drao posljednju neotvorenu
konzervu Pabst Blue Ribbona i vreicu Doritosa umjesto dijetne kole i
grickalica sa sirom), onaj isti TV-vodi sa Simonom Cowellom na
naslovnici.
"Ti si mrtva", proaptao je.
"Nisam", odgovorila je Tess i pritisnula mu cijev Cjedila za limun na
sljepoonicu. On je napravio jedan slabaan pokuaj da je zgrabi za
zapee, ali to je bilo daleko premalo i daleko prekasno. "Ti si mrtav."
Povukla je okida. Krv mu je iknula iz uha, a glava mu je otro trznula
u stranu, nalik na ovjeka koji pokuava olabaviti ukoeni vrat. Na
televiziji je George Constanza rekao: "Bio sam u bazenu, bio sam u
bazenu." Publika se nasmijala.

41
Bila je ve gotovo pono, a vjetar je sada puhao jae nego ikad. Pod
svakim naglim naletom vjetra, itava bi se kua Lestera Strehlkea
zatresla, a Tess bi svaki put pomislila na onog praia koji ivi u kui od
prua.
Ali ovaj se prai vie ne mora brinuti da e mu vjetar odnijeti
usranu kuu, jer on sada lei mrtav u svojoj fotelji. A nije on ni prai,
pomislila je Tess. On je veliki zloesti vuk.
Sjedila je u kuhinji i pisala na papir prljavog notesa Blue Horse koji je
pronala u Strehlkeovoj spavaoj sobi na katu. Na katu su bile etiri sobe,
ali spavaa soba bila je jedina koja nije bila krcata otpadom, svime od
eljeznih krevetnih okvira do brodskog motora Evinrude koji je izgledao

kao da je baen s krova neke peterokatnice. Trebali bi joj tjedni i mjeseci

da pregleda te zalihe beskorisnog, bezvrijednog i besmislenog otpada pa
se Tess usredotoila na Strehlkeovu spavau sobu i paljivo je pretraila.
Notes Blue Horsea bio je bonus. Ono to je traila nala je u jednom
starom putnom kovegu gurnutom na dno jedne police u ormaru, gdje je
bio zakamufliran ne ba uspjeno starim brojevima National
Geographica. Bila je to hrpa enskog donjeg rublja, a njezine gaice bile
su na vrhu. Tess ih je stavila u dep i kao kakav kolekcionar, na njihovo
mjesto stavila smotak utog najlona za pecanje. Nitko se nee iznenaditi
ako u kovegu trofejnog donjeg rublja silovatelja i ubojice pronae ue.
Osim toga, to joj ue vie nee trebati.
"Tonto," rekao je Osamljeni render, "na je posao ovdje obavljen."
Ono to je bila napisala, dok je nakon Seinfelda zapoeo Frasier, a
nakon Frasiera lokalne vijesti (jedan stanovnik Chicopeeja dobio je na
lutriji, a drugi je pao sa skele i slomio lea pa je to izravnalo raune), bilo
je priznanje u obliku pisma. Kad je dola do pete stranice, televizijske
vijesti su zavrile, a zapoeo je naizgled beskrajan blok reklama za
sredstvo za proiavanje crijeva Almighty Cleanse, a njegov izumitelj
Danny Vierra objanjavao je: "Ima Amerikanaca koji prazne crijeva samo
svaki drugi ili trei dan, a budui da to traje godinama, oni vjeruju da je to
normalno! Svaki iole kompetentan lijenik rei e vam da to nije tono!"
Pismo je bilo naslovljeno ODGOVARAJUIM VLASTIMA, a prve etiri
stranice sastojale su se od samo jednog pasusa koji je u njezinoj glavi
zvuao kao krik. Ruka ju je ve boljela od pisanja, a kemijska olovka koju
je bila pronala u kuhinjskoj ladici (na olovci je izblijedjelim zlatnim
slovima pisalo RED HAWK TRUCKING) pokazivala je znakove da e
presuiti, ali hvala Bogu, Tess je ve bila pri kraju. Dok je Mali voza i
dalje gledao televiziju iz svoje fotelje, Tess je na vrhu pete stranice
napokon zapoela novi pasus.
Neu se pokuati opravdavati za ono to sam uinila. Niti mogu rei
da sam to uinila u stanju neuraunljivosti. Bila sam bijesna i
pogrijeila sam. Tako je jednostavno. U drugim okolnostima u
manje stranim, hou rei moda bih rekla: to je prirodna
pogreka, njih dvojica toliko su slini da bi gotovo mogli biti blizanci.
Ali ovo nisu druge okolnosti.

Razmiljala sam o pokajanju dok sam ovdje sjedila, piui ove

stranice i sluajui njegov televizor i vjetar ne zato to se nadam
pratanju, nego zato to mi se ini pogrenim da ovjek uini zlo, a
da ga barem ne pokua ispraviti nekim dobrim djelom. (Na ovom
mjestu Tess je pomislila kako su onaj ovjek koji je dobio na lutriji
i onaj ovjek koji je slomio lea izravnali stvari, ali tu bi joj
zamisao bilo teko izraziti dok je tako umorna, a ionako nije bila
sigurna da je to dobra usporedba.) Pomislila sam da odem u Afriku
i pomaem rtvama AIDS-a. Pomislila sam da odem u New Orleans i
dobrovoljno se prijavim za rad u sklonitu za beskunike ili u kuhinji
za siromane. Pomislila sam da odem u Perzijski zaljev i istim naftu
s ptica. Pomislila sam da onih oko milijun dolara koje sam utedjela
za mirovinu doniram nekoj grupi koja se bavi spreavanjem nasilja
nad enama. Mora da u Connecticutu postoji neko takvo drutvo, a
moda ak i vie njih.
Ali onda sam pomislila na Doreen Marquis iz Kluba pletilja i na
ono to kae jedanput u svakoj knjizi...
Doreen Marquis u svakoj bi knjizi jedanput rekla da ubojice uvijek
previde neto oigledno. U to se moe pouzdati, duo. I ak dok je pisala o
pokajanju, Tess je shvatila da je to nemogue. Jer Doreen je apsolutno u
pravu.
Nosila je kapu kako ne bi ostavila vlas kose pa da se na temelju nje
moe ustanoviti njezin DNK. Ni u jednom trenutku nije skinula rukavice.
ak ni dok je vozila kamionet Alvina Strehlkea. Jo uvijek nije bilo
prekasno da spali svoje priznanje u Lesterovoj kuhinjskoj penici na drva
i da se odveze u mnogo ljepi dom njegova brata Alvina (u kuu od opeka,
a ne od prua) pa da ue u svoj Expedition i odveze se natrag u
Connecticut. Mogla bi otii kui, gdje je eka Fritzy. Na prvi pogled inilo
joj se da nije ostavila nikakve tragove. Moda bi policiji trebalo nekoliko
dana da je pronae, ali naposljetku bi je ipak pronala. Jer dok se ona
koncentrirala na forenzike muhe, previdjela je oiglednog slona, ba kao
i ubojice u njezinim romanima.
A taj oigledni slon imao je ime: Betsy Neal. Ljepukasta ena s
ovalnim licem, raznobojnim pikasovskim oima i gustom tamnom
kosom. Ona je prepoznala Tess, ak je od nje dobila i autogram, ali to ne

bi bio presudan faktor. Presudan bi faktor bile modrice na Tessinu licu

(nadam se da se to nije dogodilo ovdje, rekla joj je Betsy) i injenica da ju je
Tess pitala za Alvina Strehlkea, opisala njegov kamion i sjetila se njegova
prstena kad ga je Betsy spomenula. Poput rubina, sloila se Tess.
Betsy Neal vidjela bi vijest na televiziji ili bi je proitala u novinama
s troje ubijenih u istoj obitelji, kako bi je mogla previdjeti? a onda bi
otila na policiju. A policija bi dola do Tess. Rutinski bi provjerili popise
vlasnika oruja u Connecticutu i otkrili da Tess posjeduje revolver Smith
& Wesson kalibra .38, poznat pod imenom Cjedilo za limun. Zatraili bi
da im ga preda kako bi ga mogli provjeriti i usporediti s mecima
naenima u tri rtve. A to bi ona rekla? Bi li ih pogledala s licem punim
modrica i rekla (glasom koji je jo uvijek bio promukao od davljenja
Lestera Strehlkea) da ga je izgubila? Bi li to nastavila tvrditi i nakon to
pronau mrtve ene u onoj cijevi?
Tess je podigla posuenu olovku i ponovno poela pisati.
... i na ono to kae jedanput u svakoj knjizi: ubojice uvijek previde
neto oigledno. Doreen je takoer jedanput slijedila primjer
Dorothy Sayers i ostavila ubojicu s napunjenim pitoljem, rekavi
mu neka izabere astan izlaz. Ja imam pitolj. Moj brat Mike jedini
je moj ivui bliski roak. On ivi u Taosu u Novom Mexicu pa
pretpostavljam da bi on mogao naslijediti moje posjede. To zavisi o
zakonskom posljedicama mojih zloina. Ako ih naslijedi, nadam se
da e vlasti pronai ovo pismo i pokazati mu ga te mu prenijeti moju
elju da glavninu donira nekoj udruzi dragovoljaca koja pomae
seksualno zlostavljanim enama.
ao mi je zbog Velikog vozaa Alvina Strehlkea. On nije ovjek
koji me je silovao, a Doreen je uvjerena da on nije silovao ni one
druge ene.
Doreen? Ne, Tess. Doreen nije stvarna osoba. Ali Tess je bila previe
umorna da bi se vratila i ispravila pogreku. A, kvragu ionako je blizu
svretka.
Za Ramonu i ono govno u drugoj sobi ne ispriavam se. Oni su
zasluili smrt.

A dakako, zasluujem je i ja.

Zastala je da pogleda napisane stranice i provjeri je li togod
zaboravila. inilo se da nije pa se potpisala dala je svoj posljednji
autogram. Olovka je presuila na zadnjem slovu pa ju je odloila.
"eli li to rei, Lestere?" upitala je.
Odgovorio je samo vjetar, jakim naletima koji su natjerali malu kuu
da zajei na spojevima i propusti hladan zrak.
Vratila se u dnevnu sobu. Stavila je Strehlkeu kapu na glavu i prsten na
prst. eljela je da ga tako nau. Na televizoru je stajala uokvirena
fotografija. Na njoj su Lester i njegova majka stajali zagrljeni. Smijeili su
se. Samo djeak i njegova mama. Tess ju je neko vrijeme gledala, a onda
je otila.

42
Osjeala je da se mora vratiti u onaj naputeni duan gdje se sve
dogodilo i zavriti svoj posao ondje. Mogla bi neko vrijeme sjediti na
onom korovom obraslom parkiralitu, sluati kloparanje starog znaka na
vjetru (VI VOLITE NJEGA, ON VOLI VAS) i razmisliti o onome o emu ve
ljudi razmiljaju u posljednjim trenucima ivota. U njezinu sluaju to e
vjerojatno biti Fritzy. Pretpostavljala je da e ga Patsy uzeti k sebi, i to je
u redu. Make preivljavaju. Njima nije mnogo stalo do toga tko ih hrani,
sve dok je zdjelica puna.
Ne bi joj trebalo dugo da doe do duana u ovo doba dana, ali jo
uvijek joj se inilo predaleko. Bila je vrlo umorna. Odluila je otii u stari
kamion Ala Strehlkea i ubiti se u njemu. Ali nije eljela poprskati krvlju
svoje mukom napisano priznanje, to joj se inilo potpuno pogreno ako
se uzme u obzir sve krvoprolie koje je u njemu opisano, i tako...
Odnijela je listove papira iz notesa Blue Horse u dnevnu sobu, gdje je
televizor jo uvijek bio ukljuen (mladi koji je izgledao kao kriminalac
sada je prodavao automatski pera za pod) i bacila ih u Strehlkeu u krilo.
"Priuvaj mi ovo, Les", rekla mu je.
"Nema problema", odgovorio je. Tess je primijetila da mu se komad
mrtvog mozga sada sui na koatom golom ramenu. To je u redu.

Izala je iz kue u vjetrovit mrak i polako se popela za volan

kamioneta. Kad su se vrata s treskom zatvorila, kripanje arki uinilo joj
se udno poznatim. Ali nije to nikakvo udo; zar ga nije ula pred onim
duanom? Jest. Htjela mu je uiniti uslugu jer je mislila da se on sprema
uiniti uslugu njoj da e joj zamijeniti gumu kako bi mogla otii kui i
nahraniti svog maka. "Nisam eljela da mu se akumulator potroi", rekla
je i nasmijala se.
Prislonila je kratku cijev kalibra .38 na sljepoonicu, a onda se
predomislila. Takav pucanj nije uvijek uinkovit. Htjela je da se njezin
novac troi na pomo silovanim enama, a ne na skrb o njoj, dok godinu
za godinom lei u komi u nekom domu kao kakva biljka.
Bolje je da se ustrijeli u usta. To je sigurnije.
Osjetila je ulje s cijevi pitolja na jeziku i vrak niana na nepcu.
Imala sam dobar ivot prilino dobar, u svakom sluaju i premda
sam na kraju uinila groznu pogreku, moda mi se to nee uzeti za zlo na
drugom svijetu, ako drugi svijet postoji.
Ah, ali noni vjetar tako je sladak. A i krhki mirisi koje donosi kroz
poluotvoreni prozor s vozaeve strane. teta je otii, ali to joj drugo
preostaje? Vrijeme je da ode.
Zatvorila je oi i stala stezati prst na okidau, ali u tom trenutku
zaula je Tomov glas. to je udno, jer se Tom nalazi u njezinu
Expeditionu, a Expedition je parkiran pred kuom drugog brata, udaljen
gotovo milju niz cestu odavde. Osim toga, glas koji je zaula nije bio
nimalo slian glasu koji bi ona obino proizvela za Toma. A nije bio slian
ni njezinu glasu. Bio je to hladan glas. Osim toga ona ima pitolj u
ustima. Uope ne moe govoriti.
"Ona nikad nije bila bogzna kakav detektiv, zar ne?"
Tess je izvukla pitolj iz usta. "Tko? Doreen?"
Unato svemu, bila je okirana.
"Tko drugi, Tessa Jean? A kako bi i bila? Ti si je stvorila, zar ne?"
Tess je pretpostavljala da je to istina.
"Doreen vjeruje da Veliki voza nije silovao i ubio one druge ene. Nisi
li tako napisala?"
"Ja to vjerujem", rekla je Tess. "Ja sam sigurna. To sam namjeravala
napisati. Samo sam bila umorna, to je sve. A i u oku, pretpostavljam."

"I ispunjena osjeajem krivice."

"Da. I ispunjena osjeajem krivice."
"to misli, mogu li ljudi koje mui osjeaj krivice logino
razmiljati?"
Ne. Vjerojatno ne mogu.
"to mi hoe rei?"
"Da si rijeila samo dio zagonetke. Prije no to si uspjela rijeiti cijelu
zagonetku ti, a ne neka papirnata stara detektivka dogodilo se neto
nedvojbeno grozno."
"Grozno? Tako ti to zove?" Tess je iz velike daljine zaula svoj smijeh.
Negdje je osloboeni lijeb kloparao o strehu na vjetru. Zvualo je kao
znak na onom naputenom duanu.
"Prije no to se ustrijeli," rekao joj je Tom novim i udnim glasom
(sve joj je vie zvuao kao ena), "zato ne razmisli svojom glavom? Ali
ne ovdje."
"Nego gdje?"
Tom joj nije odgovorio, a nije ni morao. Samo joj je rekao: "I uzmi ono
svoje jebeno priznanje."
Tess je izala iz kamiona i vratila se u kuu Lestera Strehlkea. Stajala
je u kuhinji mrtvog ovjeka i razmiljala. Razmiljala je naglas, Tomovim
glasom (koji je sve vie i vie zvuao kao njezin). inilo se da je Doreen
otila.
"Alov kuni klju vjerojatno je na istom prstenu kao i klju za auto,"
rekao je Tom, "ali on ima psa u kui. Nemoj zaboraviti psa."
Ne, ne bi bilo pametno zaboraviti psa. Tess je otila do Lesterova
hladnjaka i nakon kratkog prekapanja na dnu donje police nala paket
hamburgera. Dvaput ga je omotala primjerkom Uncle Henryja, a onda se
vratila u dnevnu sobu i oprezno uzela svoje priznanje sa Strehlkeova
krila, dobro svjesna da onaj dio Strehlkeova tijela koji ju je ozlijedio
onaj dio zbog kojeg je veeras ubijeno troje ljudi lei upravo ispod
listova papira. "Uzela sam ti onaj komad mesa s dna hladnjaka, mome,
ali nemoj mi zamjeriti, zapravo ti inim uslugu. Zaudara kao da je
pokvareno."
"No krasno! Nisi samo ubojica nego i lopov", rekao joj je Mali voza
jednolinim glasom mrtvaca.

"Zaepi, Les!" rekla mu je i izala.

43
Prije no to se ustrijeli, kako bi bilo da razmisli svojom glavom?
Upravo je to i pokuala uiniti vozei se u starom kamionetu
vjetrovitom cestom natrag do kue Alvina Strehlkea. Poela je vjerovati
da je Tom, ak i kad nije u vozilu s njom, bolji detektiv no to je Doreen
Marquis ikad bila.
"Bit u kratak", rekao joj je Tom. "Ako doista vjeruje da Al Strehlke
nije dio svega ovoga i to velik dio onda nisi pri sebi."
"Naravno da nisam pri sebi", odgovorila je. "Zato bih se inae
pokuavala uvjeriti da nisam ustrijelila pogrenog ovjeka kad znam da
jesam?"
"To kroz tebe progovara krivnja a ne logika", odgovorio je Tom
nepodnoljivo samodopadnim glasom. "Nije on bio nevino janjece pa
ak ni napola crna ovca. Probudi se, Tessa Jean! Oni nisu samo braa, oni
su partneri."
"Poslovni partneri."
"Braa nikad nisu samo poslovni partneri. Stvar je uvijek sloenija.
Osobito s majkom poput Ramone."
Tess je skrenula na glatko asfaltiran kolni prilaz Ala Strehlkea.
Pretpostavljala je da Tom moda ima pravo. U jedno je bila sigurna:
Doreen i njezine prijateljice iz kluba pletilja nikad nisu srele enu kao
to je Ramona Norville.
Uto se upalila stupna svjetiljka, a pas je poeo lajati: vau-vau,
vauvauvau. Tess je priekala da se svjetiljka ugasi, a pas prestane lajati.
"Nikad neu moi biti sigurna, Tom."
"Ne moe to znati ako ne pogleda."
"ak i ako je znao, nije me on silovao."
Tom joj naas nije odgovorio. Tess je ve pomislila da je odustao. A
onda je rekao: "Kad netko uini neto loe, a netko drugi to zna i ne
pokua ga sprijeiti, jednako je kriv."
"U oima zakona?"

"A i u mojim oima. Pretpostavimo da je samo Lester lovio, silovao i

ubijao. Ja ne vjerujem u to, ali recimo da je tako. Ako je njegov stariji brat
to znao i nita nije rekao, zasluio je smrt. Zapravo, rekao bih da su meci
previe dobri za njega. Pravednije bi bilo nabiti ga na vru ara."
Tess je umorno zatresla glavom i dodirnula pitolj na sjedalu. Ostao
joj je samo jo jedan metak. Ako bude morala ustrijeliti psa (a doista, to
je jo jedno ubojstvo meu prijateljima), morat e potraiti drugi pitolj,
osim u sluaju da se odlui objesiti ili neto slino. Ali tipovi poput
Strehlkeovih obino imaju oruje. To je prekrasna vijest, kako bi rekla
Ramona.
Ako je znao, zasluio je umrijeti. Ali tako veliko 'ako' ne zasluuje
metak u glavu. to se tie majke, sve je jasno naunice su dovoljan
dokaz. Ali ovdje nema dokaza.
"Doista?" rekao je Tom tako tihim glasom da ga je jedva mogla uti.
"Idi provjeriti!"

44
Pas nije zalajao kad se buno uspela stubama, ali mogla ga je zamisliti
kako stoji tik do vrata s glavom na podu i s iskeenim zubima.
"vro?" K vragu, zato da ne? To je isto tako dobro ime za seoskog
psa kao i svako drugo. "Ja se zovem Tess. Imam malo hamburgera za
tebe. A imam i pitolj s jednim metkom. Sad u otvoriti vrata. Da sam na
tvom mjestu, izabrala bih meso. Dobro? Jesmo li se dogovorili?"
Jo uvijek nije bilo lajanja. Moda ga je razjarivalo paljenje stupne
svjetiljke. Ili kakva sona provalnica. Tess je pokuala otkljuati vrata
jednim kljuem pa onda drugim. Nije uspjela. Ta su dva kljua vjerojatno
od ureda auto-kompanije. Trei klju okrenuo se u bravi i Tess je otvorila
vrata prije no to izgubi hrabrost. Zamiljala je buldoga, rotvajlera ili pit
bulla s crvenim oima i zapjenjenom njukom. Ugledala je Russell Jack
terijera koji ju je gledao s nadom i lupkao repom.
Tess je gurnula pitolj u dep i pomilovala psa po glavi. "Boe dragi",
rekla je. "Kad pomislim da sam se tebe bojala."
"Nisi trebala", odvratio je vro. "A gdje je Al?"
"Nita me ne pitaj", odgovorila je. "Hoe li malo hamburgera?

Upozoravam te, moda je ve pokvaren."

"Daj mi ga, lutkice", rekao joj je vro.
Tess mu je dala komad hamburgera, a onda je ula, zatvorila za sobom
vrata i upalila svjetlo. Zato da ne? Na kraju krajeva, u kui nema nikoga
osim nje i vre.
Kua Alvina Strehlkea bila je urednija od kue njegova mlaeg brata.
Podovi i zidovi bili su isti, nije bilo hrpa vodia za trampu Uncle Henryja,
a Tess je na policama ugledala ak i nekoliko knjiga, porculanskih figurica
i veliku uokvirenu fotografiju Mamazille na zidu. Tess je tu injenicu
smatrala pomalo sugestivnom, ali to jedva da bi se moglo smatrati
dokazom. Za ita. Kad bi ovdje nala fotografiju Richarda Widmarka u
slavnoj ulozi Tommyja Uda, to bi ve bilo neto drugo.
"Zato se smjeka?" upitao ju je vro. "Hoe li mi rei?"
"Zapravo, neu", odgovorila je Tess. "Gdje da ponem?"
"Odakle da ja znam", rekao je vro. "Ja sam samo pas. Kako bi bilo da
mi da jo malo onog ukusnog kravljeg mesa?"
Tess mu je dala jo komadi mesa. vro se uspravio ne stranje ape
i dvaput se okrenuo oko sebe. Tess se upitala gubi li ona razum.
"Tom? Ima li kakvih komentara?"
"U kui drugog brata pronala si svoje gaice, tono?"
"Tono. I uzela sam ih. Poderane su... a ak i da nisu, ne bih ih vie
nikad eljela nositi... ali moje su."
"A to si jo ondje nala osim hrpe donjeg rublja?"
"Kako to misli, to jo?"
Ali Tom joj nije trebao odgovoriti na to pitanje. Jer pitanje nije glasilo
to je ona ondje nala nego to nije: nije nala svoju torbicu ni kljueve.
Lester Strehlke vjerojatno je bacio kljueve u umu. Tako bi Tess
postupila na njegovu mjestu. to se tie torbice, to je druga stvar. Bila je
to vrlo skupa torbica marke Kate Spade, koja je s unutarnje strane imala
uivenu svilenu traku s njezinim imenom. Ako ta torbica a i sve u njoj
nije u Lesterovoj kui i ako je nije bacio u umu s kljuevima, gdje je
onda?
"Ja mislim da je ovdje", rekao je Tom. "Hajde da pogledamo uokolo."
"Meso!" povikao je vro i izveo jo jednu piruetu.

45
Gdje da pone?
"Daj, molim te", rekao joj je Tom. "Mukarci dre veinu svojih tajni na
jednom od dva mjesta: ili u radnoj ili u spavaoj sobi. Doreen to moda
ne zna, ali ti to zna. A ova kua nema radne sobe."
Otila je u spavau sobu Ala Strehlkea (vro ju je otpratio), gdje je
pronala specijalno produen dvostruki krevet pospremljen po vojnim
4

pravilima, bez gluposti. Tess je pogledala pod njega. Nada . Ve se

okrenula da pogleda ormar, a onda je zastala i opet se okrenula prema
krevetu. Podigla je madrac. Pogledala. Nakon pet sekundi moda deset
suhim i bezbojnim glasom izustila je jednu jedinu rije:
"Pogodak."
Na mrei pod madracem leale su tri enske torbice. U sredini je bila
krem torbica koju bi Tess prepoznala bilo gdje. Otvorila ju je. Unutra nije
bilo niega osim papirnatih maramica i olovke za obrve s lukavo
skrivenom etkicom za trepavice u gornjoj polovici. Potraila je svilenu
traku sa svojim imenom, ali nije ju nala. Bila je briljivo odstranjena, ali
Tess je spazila jedan sitni rez u finoj talijanskoj koi na mjestu gdje su
avovi pokidani.
"Tvoja?" upitao ju je Tom.
"Zna da jest."
"A olovka za obrve?"
"Te se stvarice prodaju na tisue u drogerijama diljem Ameri..."
"Je li tvoja?"
"Da. Moja je."
"Jesi li se ve uvjerila?"
"Pa..." Tess je gutnula. Neto je osjeala, ali nije znala to. Olakanje?
Jezu? "Mislim da jesam. Ali zato? Zato obojica?"
Tom joj nije odgovorio, a nije niti morao. Doreen to moda ne zna (ili
ne eli priznati ak i ako zna, jer stare gospoe koje itaju njezine
pustolovine ne vole neukusne stvari), ali Tess je mislila da zna. Zato to
ih je mamica sjebala obojicu. Tako bi to objasnio psihijatar. Lester je bio
silovatelj; Al je bio fetiist koji je neizravno sudjelovao: moda mu je ak
pomogao da jednu ili obje one ene odnese u cijev. Nikad to nee sigurno

znati.
"Vjerojatno bi mi trebala cijela no da pretraim itavu kuu," rekla je
Tess, "ali moe pretraiti ostatak ove sobe, Tessa Jean. Vjerojatno je
unitio sve stvari iz torbice pretpostavljam da je pocijepao kreditne
kartice i bacio ih u Rijeku Colewich ali mora biti sigurna, jer sve na
emu ti pie ime dovelo bi policiju ravno pred tvoja vrata. Poni s
ormarom."
U ormaru nije nala ni kreditne kartice ni ita drugo od svojih stvari,
ali neto je ipak pronala. Lealo je na gornjoj polici. Sila je sa stolca na
kojem je stajala i stala prouavati predmet sa sve veim oajem: bila je to
pliana patka koja je moda bila omiljena igraka nekog djeteta. Jedno joj
je oko nedostajalo, a sintetiko krzno izgubilo je sjaj. Krzno je zapravo na
nekim mjestima otpalo, kao da ga je netko milovao gotovo do smrti.
Na izblijedjelom utom kljunu nalazila se tamnocrvena mrlja.
"Je li ovo ono to mislim da jest?" upitao ju je Tom.
"O, Tome, mislim da jest."
"Ona tijela koja si vidjela u cijevi... je li jedno od njih moglo biti tijelo
djeteta?"
"Ne, nijedno od njih nije bilo tako sitno. Ali moda braa Strehlke nisu
odlagala leeve samo u onu cijev ispod Stagg Roada."
"Vrati je na policu. Neka je policija pronae. Provjeri da nema niega o
tebi na kompjuteru. A onda brii odavde."
U tom asu Tessinu je ruku dotaknulo neto hladno i vlano. Gotovo je
vrisnula. Bio je to vro, gledao ju je odozdo sjajnim oima.
"Jo mesa!" rekao je pa mu je Tess dala jo.
"Ako Al Strehlke ima kompjuter," rekla je Tess, "moe biti siguran da
je zatien lozinkom. A njegov vjerojatno nije ukljuen kako bih ja mogla
pogledati ega na njemu ima."
"Onda ga ponesi sa sobom i baci u prokletu rijeku na putu kui. Neka
spava s ribama."
Ali nije bilo kompjutera.
Na vratima je Tess dala vri ostatak hamburgera. Vjerojatno e sve
povratiti na tepih, ali Velikom vozau to nee smetati.
"Jesi li zadovoljna, Tessa Jean?" upitao ju je Tom. "Jesi li se uvjerila da
nisi ubila nedunog ovjeka?"
Pretpostavila je da mora biti zadovoljna, jer vie nije razmiljala o

samoubojstvu. "A to da radim s Betsy Neal, Tome? to da radim s

njom?"
Tom nije odgovorio... i jo jedanput, nije niti morao. Jer, na kraju
krajeva, Tom je zapravo ona.
Zar nije?
Tess nije bila posve sigurna u to. A je li to uope vano, sve dok ona
zna to sljedee mora uiniti? Osim toga, sutra je novi dan. to se toga
tie, Scarlett O'Hara imala je pravo.
Najvanije je da policija dozna za leeve u cijevi. Ako ni zbog ega
drugog, a ono zato to negdje postoje prijatelji i roaci koji se jo uvijek
pitaju. A i zato...
"Zato to mi ona pliana patka govori da to nije cijela pria."
To je rekla svojim glasom.
I to je bilo u redu.

46
Sutradan ujutro u sedam i trideset, nakon manje od tri sata
isprekidanog sna punog nonih mora, Tess je ukljuila kompjuter u
uredu. Ali ne da pie. Pisanje joj je bilo posljednja stvar na pameti.
Je li Betsy Neal neudata? Tess je vjerovala da jest. Nije primijetila
vjenani prsten onog dana u uredu Nealove, osim ako joj je to moda
promaklo, ali nije bilo ni obiteljskih fotografija. Mogla se sjetiti samo
jedne slike, uokvirene fotografije Baracka Obame... a on je ve oenjen.
Dakle, da Betsy Neal vjerojatno je rastavljena ili neudata. I vjerojatno joj
telefonski broj nije u imeniku. U tom sluaju, potraga na kompjuteru
vjerojatno joj uope nee koristiti. Tess je pretpostavljala da bi mogla
otii u Stagger Inn i pronai je ondje... ali ona se nije eljela vraati u
Stagger. Nikad vie.
"Zato si pravi neprilike?" upitao je Fritzy s prozorske daske. "Barem
provjeri u telefonskom imeniku Colewicha. I kakav to miris osjeam na
tebi? Je li to miris psa?"
"Da. To je od vre."
"Izdajice!" prezirno je rekao Fritzy.
Pretraga je otkrila tono dvanaest osoba s prezimenom Neal. Jedna je

bila E. Neal. E kao Elizabeth? Postojao je nain da to ustanovi.

Bez oklijevanja koje bi gotovo sigurno prouzroilo gubitak hrabrosti
Tess je ukucala broj. Znojila se, a srce joj je brzo lupalo.
Jedan signal. Dva.
To vjerojatno nije ona. Moda je to Edith Neal. Edwina Neal. ak i Elvira
Neal.
Tri signala.
Ako je to telefon Betsy Neal, ona vjerojatno uope nije kod kue.
Vjerojatno je otila na praznike u Catskills...
etiri signala.
... ili je u krevetu s jednim od Pekara zombija. Kako bi to bilo? S glavnim
gitaristom. Vjerojatno pjevaju "Moe li tvoja makica obraditi psa"pod
tuem, nakon...
Netko je podigao slualicu i Tess je smjesta prepoznala glas.
"Halo, dobili ste Betsy, ali trenutano vam se ne mogu javiti. Kad
zaujete signal, znate to morate uiniti. elim vam lijep dan."
Ja sam imala lo dan, a sino mi je bilo jo mnogo go...
Zaula je signal i shvatila da govori i prije no to je to svjesno odluila.
"Halo, gospoo Neal, zove vas Tessa Jean znate, autorica krimia o
Willow Groveu? Upoznale smo se u Stagger Innu. Vi ste mi vratili mog
Toma, a ja sam vam dala autogram za vau baku. Vidjeli ste da sam puna
modrica, a ja sam vam ispriala neke lai. Nije me unakazio deko,
gospoo Neal." Tess je poela bre govoriti, bojei se da e vrijeme za
poruku istei prije no to dovri... i otkrila je da arko eli dovriti. "Bila
sam silovana, to je grozno, ali onda sam pokuala popraviti stvar i... ja...
morala bih s vama popriati o tome zato to..."
Zauo se kljocaj na liniji, a onda glas same Betsy Neal. "Ponite jo
jedanput", rekla joj je Betsy. "Ali govorite polako. Tek sam se probudila
pa sam jo uvijek bunovna."

47
Nale su se na uini u gradskom parku Colewicha. Sjele su na klupu u
blizini paviljona za orkestar. Tess je mislila da nije gladna, ali Betsy Neal

prisilila ju je da pojede sendvi, a Tess ga je na svoje iznenaenje pojela

velikim zalogajima, to ju je podsjetilo na to kako je vro smazao
hamburger Lestera Strehlkea.
"Krenite od poetka", rekla joj je Betsy. Mirna je, pomislila je Tess
gotovo nadnaravno mirna. "Krenite od poetka i sve mi ispriajte."
Tess je zapoela s pozivom kluba Books & Brown Baggers. Betsy Neal
nije mnogo govorila, samo bi povremeno dodala "aha" ili "OK" kako bi
Tess dala do znanja da jo uvijek slijedi priu. Tess je od pripovijedanja
oednjela. Sreom, Betsy je donijela i dvije limenke sode s okusom
vanilije Dr Brown's. Tess je uzela jednu limenku i stala je halapljivo piti.
Kad je dovrila priu, prolo je jedan popodne. Onih nekoliko ljudi koji
su doli u park pojesti uinu ve su otili. Dvije ene vozile su bebe u
kolicima, ali one su bile prilino daleko.
"Jesam li vas dobro shvatila", rekla je Betsy Neal. "Ve ste se htjeli
ubiti, a onda vam je neki fantomski glas rekao da se vratite u kuu Alvina
Strehlkea."
"Da", odgovorila je Tess. "A u njoj sam nala svoju torbicu. I plianu
patku s krvavom mrljom."
"A svoje gaice nali ste u kui mlaeg brata."
"Da, Malog vozaa. Imam ih u svom Expeditionu. I torbicu. elite li ih
vidjeti?"
"Ne. A to je s pitoljem?"
"I on mi je u autu. Posljednji metak jo uvijek je u bubnjiu."
Znatieljno je pogledala Betsy Neal mislei: Djevojka s pikasovskim oima.
"Zar me se ne bojite? Vi ste mi jedini preostali problem. Barem se ne
mogu sjetiti nijednog drugog."
"Nalazimo se u javnom parku, Tess. Osim toga, imam snimku vaeg
priznanja u telefonskoj sekretarici."
Tess je trepnula. Jo jedna stvar koje se nije sjetila.
"ak i kad biste me nekako uspjeli ubiti, a da one dvije mlade majke to
ne primijete..."
"Ja vie nisam u stanju nikoga ubiti. Ni ovdje ni bilo gdje drugdje."
"Dobro je znati. Jer ak i kad biste se rijeili mene i snimke u mojoj
telefonskoj sekretarici, netko bi prije ili poslije pronaao onog taksista
koji vas je dovezao u Stagger u subotu ujutro. A kad bi vas policija
posjetila, pronala bi gomilu inkriminirajuih masnica."

"Da", odvratila je Tess dotiui najgoru od njih. "To je istina. I to

sad?"
"Kao prvo, mislim da bi bilo pametno da se to manje pojavljujete u
javnosti dok to vae zgodno lice opet ne postane zgodno."
"Mislim da sam taj problem ve rijeila", rekla je Tess, a onda je
ispriala Betsy priu koju je izmislila za Patsy McClain.
"To je prilino dobro."
"Gospoo Neal... Betsy... vjerujete li mi?"
"O, da", gotovo je rastreseno odgovorila Betsy. "A sad me sluajte.
Sluate li me?"
Tess je klimnula glavom.
"Mi smo dvije ene koje su otile u park na mali piknik i to je u redu.
Ali nakon dananjeg dana, vie se nikad neemo vidjeti. U redu?"
"Ako vi tako kaete", odvratila je Tess. Mozak joj je bio poput zuba u
koji je zubar ubrizgao injekciju novokaina.
"Ja tako kaem. I morate pripremiti jo jednu priu, u sluaju da
policija porazgovara s vozaem limuzine koji vas je dovezao kui..."
"S Manuelom. On se zove Manuel."
"... ili s taksistom koji vas je u subotu ujutro odvezao u Stagger. Ako ne
pronau nijednu od vaih kartica, ne vjerujem da e vas itko povezati sa
Strehlkeovima, ali kada pria procuri u javnost, to e biti velika vijest i ne
moemo oekivati da istraga nee dovesti do vas." Nagnula se naprijed i
lupnula Tess iznad lijeve dojke. "Uzdam se u vas da istraga nee dovesti
do mene. Jer ja to ne zasluujem."
Ne. Ona to apsolutno ne zasluuje.
"Kakvu biste priu mogli ispripovijedati policiji, draga? Neto dobro,
a da ja ne budem u njoj. Hajde, vi ste spisateljica."
Tess je razmiljala cijelu minutu. Betsy je ekala.
"Mogla bih im rei da mi je Ramona Norville rekla o preacu Stagg
Roadom nakon nastupa to je istina i da sam onda u prolazu vidjela
Stagger Inn. Mogla bih rei da sam otila na veeru nekoliko milja dalje
niz cestu, a onda sam se odluila vratiti na nekoliko pia. I da posluam
bend."
"To je dobro. Oni se zovu..."
"Znam kako se zovu", rekla je Tess. Moda je novokain poputao.
"Mogla bih rei da sam upoznala neke tipove, mnogo pila i zakljuila da

mi se previe vrti da bih vozila. Vas ne bih morala spomenuti jer naveer
ne radite. A mogla bih im rei i..."
"Nije vano, to je dovoljno. Ovo vam prilino dobro ide kad se
zagrijete. Samo nemojte pretjerati s epitetima."
"Neu", odvratila je Tess. "A moda sve to uope neu niti morati
ispripovijedati. Kad pronau Strehlkeove i njihove rtve, trait e ubojicu
koji se prilino razlikuje od male spisateljice kao to sam ja."
Betsy Neal se nasmijeila. "Male spisateljice, vraga. Vi ste jedna
zloesta kuja." Uto je na Tessinu licu ugledala izraz zapanjene
uznemirenosti. "to je? to je sad?"
"Moi e povezati one ene u cijevi sa Strehlkeovima, zar ne? Barem s
Lesterom?"
"Je li upotrijebio kondom kad vas je silovao?"
"Nije. Boe, nije. Kad sam se vratila kui, njegova mi je sperma jo
uvijek bila na bedrima. I unutra." Zadrhtala je.
"Znai da je i druge silovao bez zatite. Bit e dovoljno dokaza.
Povezat e ih. Ako su ti grozni tipovi doista bacili vae kartice, onda ste
na sigurnom. A nema smisla brinuti se o stvarima koje ne moete
kontrolirati, zar ne?"
"Istina."
"A to se vas tie... nadam se da neete otii kui i prerezati si ile u
kadi. Ili upotrijebiti onaj posljednji metak."
"Neu." Tess se prisjetila koliko joj je sladak bio noni zrak dok je
sjedila u kamionu i drala kratku cijev Cjedila za limun u ustima. "Ne,
dobro sam."
"Onda je vrijeme da krenete. Ja u jo malo ostati na klupi."
Tess je ve poela ustajati, a onda je opet sjela. "Neto moram znati.
Vi se dovodite u poloaj suuesnika nakon zloina. Zato to inite za enu
koju uope ne poznajete? Za enu koju ste samo jedanput sreli?"
"Biste li mi povjerovali ako vam kaem da to inim zato to moja baka
voli vae knjige i zato to bi bila vrlo razoarana ako biste otili u zatvor
zbog trostrukog ubojstva?"
"Ni najmanje", odgovorila je Tess.
Betsy na trenutak nita nije rekla. Uzela je svoju limenku Dr Brown'sa,
a onda ju je opet odloila. "Mnoge su ene silovane, ne biste li rekli? Hou
rei, to se toga tie, vi niste jedinstven sluaj, zar ne?"

Ne, Tess je znala da nije jedinstven sluaj to se toga tie, ali ta joj
spoznaja nije umanjila ni bol ni stid. A nee joj pomoi ni da se opusti dok
eka rezultate testa na AIDS koji e uskoro morati obaviti.
Betsy se osmjehnula. U njezinu osmijehu nije bilo niega ugodnog. Ni
zgodnog. "ene diljem svijeta silovane su u ovom asu. I djevojke. A neke
se od njih nedvojbeno jo uvijek igraju omiljenim plianim igrakama.
Neke budu ubijene, a neke preive. to mislite, koliki broj preivjelih
rtava silovanja prijavi policiji to im se dogodilo?"
Tess je zatresla glavom.
"Ne znam ni ja", rekla je Betsy. "Ali znam to kae nacionalno
istraivanje o rtvama zloina, jer sam provjerila na internetu. Po tom
istraivanju, ezdeset posto silovanja ostane neprijavljeno. Tri od svakih
pet. Ja mislim da je postotak moda i vii, ali tko to moe sigurno rei?
Osim na satovima matematike u koli, teko je dokazati negativnu
tvrdnju. Zapravo nemogue."
"Tko je vas silovao?" upitala ju je Tess.
"Ouh. Kad sam imala dvanaest godina. Stavio mi je no za maslac na
lice kad je to radio. Nisam se otimala bila sam uplaena ali no mu je
kliznuo kad je svrio. to vjerojatno nije bilo namjerno, ali tko zna?"
Betsy je lijevom rukom povukla donji kapak lijevog oka i ispruila dlan
desne ruke ispod oka. Stakleno oko uredno joj se otkotrljalo na dlan.
Prazna duplja bila je blago crvena i nadignuta, kao da zuri u svijet s
iznenaenjem.
"Bol je bila... no zapravo nema naina da se opie takva bol. Meni je to
izgledalo kao kraj svijeta. Bilo je i krvi. Mnogo krvi. Majka me odvela
lijeniku. Rekla mi je neka mu kaem da sam trala u arapama i
poskliznula se na linoleumu u kuhinji koji je ona upravo ulatila.
Da sam pala naprijed i udarila okom u rub kuhinjskog pulta. Rekla mi
je da e lijenik traiti da razgovara sa mnom nasamo i da se ona uzda u
mene. 'Znam da ti je on uinio groznu stvar,' rekla mi je, 'ali ako ljudi to
doznaju, krivit e mene. Molim te, duo, uini mi to i pobrinut u se da ti
se vie nikad ne dogodi nita loe.' Pa sam je posluala."
"A to se ipak ponovilo?"
"Jo tri ili etiri puta. A ja sam uvijek bila mirna, jer mi je preostalo
samo jedno oko. ujte, jesmo li zavrile ili nismo?"

Kad se Tess nagnula da je zagrli, Betsy se trznula unatrag poput

vampira koji je ugledao kri, pomislila je Tess.
"Nemojte to raditi", rekla je Betsy.
"Ali..."
"Znam, znam, mnogo hvala. Solidarnost, sestrinstvo zauvijek, bla-blabla. Ne volim da me grle, to je sve. Jesmo li zavrile ili nismo?"
"Zavrile smo."
"Onda krenite. I da sam na vaem mjestu, ja bih na putu kui bacila
onaj pitolj u rijeku. Jeste li spalili priznanje?"
"Jesam. Jasna stvar."
Betsy je kimnula. "A ja u izbrisati poruku koju ste mi ostavili na
sekretarici."
Tess je krenula. Jedanput se okrenula. Betsy Neal jo uvijek je sjedila
na klupi, a oko joj je opet bilo u duplji.

48
U svom Expeditionu Tess je shvatila da ne bi bilo loe izbrisati
podatke o nekoliko posljednjih putovanja iz memorije GPS-a. Pritisnula je
dugme za ukljuivanje, a zaslon se rasvijetlio. Tom je rekao: "Zdravo,
Tess. Vidim da idemo na putovanje."
Tess je prebrisala memoriju GPS-a, a onda ga je opet iskljuila.
Zapravo, nije ila ni na kakvo putovanje; samo se vraala kui. A smatrala
je da i sama moe pronai put.

P OVOLJAN PRODUETAK
Streeter je spazio natpis uz cestu samo zato to je morao zaustaviti
auto da povrati. U posljednje vrijeme esto je povraao, a dobivao je vrlo
malo upozorenja katkad samo napadaj munine, katkad metalni okus u
grlu, a katkad ni to; samo hrak i onda bi izletjelo iz njega kao od ale. Zbog
toga mu je bilo riskantno voziti, a ipak je sada mnogo vozio, djelomice
zato to to krajem jeseni vie nee moi, a djelomice zato to je o mnogo
emu morao razmisliti. Oduvijek je najbolje razmiljao za volanom.
Nalazio se na Produetku avenije Harris, iroke autoceste koja se
protezala dvije milje iza zrane luke okruga Derry i pripadnih zgrada:
uglavnom motela i skladita. Produetak je za dana bio pun prometa zato
to je povezivao istonu i zapadnu stranu Derryja i sluio za opskrbu
aerodroma, ali naveer je bio gotovo pust. Streeter je skrenuo na
biciklistiku traku, zgrabio jednu od vreica za povraanje s hrpe na
susjednom sjedalu, gurnuo lice u nju i povratio. Ponovno je ugledao svoju
veeru. Ili bi je ugledao da je zadrao otvorene oi. Ali nije. Kad vidite
jednu bljuvotinu iz puna eluca, vidjeli ste ih sve.
Kad je faza povraanja poela, nije osjeao bol. Doktor Henderson
upozorio ga je da e se to promijeniti, a u posljednjih tjedan dana doista
se i promijenilo. Jo uvijek to nije bila agonija, samo kratko sijevanje iz
eluca u grlo, poput garavice. Dolo bi, a onda nestalo. Ali postat e gore.
Doktor Henderson rekao mu je i to.
Podigao je glavu, otvorio pretinac za rukavice, izvadio jednu plastinu
vezicu i zavezao vreicu punu ostataka svoje veere prije no to smrad
ispuni auto. Pogledao je nadesno i ugledao ko za smee koji je stajao uz
cestu kao naruen, s crteom veselog psa klempavih uiju i s otisnutom
porukom: PAS IZ DERRYJA KAE "BACITE SMEE U KO!"
Streeter je izaao iz auta, otiao do koa i bacio najnoviji otpadak
svog tijela koje otkazuje. Crveno ljetno Sunce na zalasku lealo je nisko
iznad ravne (i trenutano prazne) povrine aerodroma pa je sjena iza
Streeterovih peta bila izduena i groteskno tanka, kao da je etiri
mjeseca starija od njega i ve potpuno unitena rakom koji e ga uskoro
izjesti iva.

Okrenuo se natrag autu i u tom asu spazio natpis na drugoj strani

ceste. Isprva je pomislio vjerojatno zato to su mu oi jo uvijek bile
ispunjene suzama da natpis glasi POMODNI PRODUECI, a onda je
trepnuo i shvatio da zapravo pie POVOLJNI PRODUECI. A ispod je
manjim slovima pisalo: PRIHVATLJIVE CIJENE.
Povoljni produeci, prihvatljive cijene. Dobro zvui, gotovo da ima
smisla.
Na drugoj strani produetka bila je poljunena povrina, izvan iane
ograde koja je omeivala posjed oblasnog aerodroma. Mnogo je ljudi
ondje sjedilo za tandovima pokraj ceste tijekom prometnih dnevnih
sati, zato to su potencijalni kupci mogli skrenuti na ljunak da ih nitko
ne udari odostrag (pod uvjetom da skrenu dovoljno brzo i sjete se
ukljuiti migavac). Streeter je cijeli ivot proivio u gradiu Derryju u
dravi Maine pa je ovdje tijekom godina viao ljude kako prodaju svjee
izdanke paprati na proljee, svjee bobice i kukuruzne klipove ljeti, a
jastoge gotovo cijelu godinu. U sezoni bljuzgavice jedan bi ludi starac
kojeg su zvali Snjegovi postavio ovdje tand i prodavao drangulije koje
su ljudi izgubili tijekom zime i koje je on otkrio kad se snijeg otopio.
Streeter je kod njega prije mnogo godina kupio jednu dobro uuvanu
krpenu lutku za svoju ker May, koja je tada imala dvije ili tri godine, ali
pogrijeio je rekavi Janet da je lutku kupio od Snjegovia pa ga je ona
natjerala da je baci. "Misli li da se krpena lutka moe prokuhati kako bi
se ubili bacili?" upitala ga je. "Katkad se pitam kako pametan ovjek
poput tebe moe uiniti takvu glupost."
Pa, kad je o pameti rije, rak ne pravi razlike. Bio on pametan ili glup,
nalazio se na pragu da napusti utakmicu i skine dres.
Sada je na mjestu gdje je Snjegovi svojedobno prodavao svoju robu
stajao stol na rasklapanje. Iza njega je sjedio jedan debeljko koji se otro
nakrivljenim velikim utim suncobranom titio od crvenih zraka
zalazeeg Sunca.
Streeter je minutu ostao stajati pred svojim autom i ve je gotovo
uao u njega (debeljko ga nije primijetio; inilo se da neto gleda na
malom prijenosnom televizoru), a onda je ipak prevladala znatielja.
Provjerio je dolazi li cestom koje vozilo i vidio da nema nikoga kao to
se moglo i oekivati, cesta je sada bila prazna, a svi su vozai ve sjedili
za stolom kod kue i veerali, smatrajui da je ivot bez karcinoma

normalna stvar pa je preao preko etiri prazne trake. Njegova mrava

sjena, "duh budueg Streetera", slijedila ga je.
Debeljko je podigao pogled. "Dobar dan", rekao je. Prije no to je
iskljuio televizor, Streeter je uspio vidjeti da tip gleda emisiju Inside
Edition. "Kako smo veeras?"
"Pa, ne znam kako ste vi, ali ja sam bio i bolje", odgovorio je Streeter.
"Nije li malo prekasno za prodaju? Ovdje ima vrlo malo prometa nakon
prometne pice. Ovo je stranja strana aerodroma, znate. Ovuda prolaze
samo kamioni za dostavu. Osobni automobili idu ulicom Witcham."
"Znam. Naalost, gradske vlasti ne doputaju postavljanje malih
tandova kao to je moj na prometnoj strani aerodroma." Zavrtio je
glavom udei se nepravdi svijeta. "Ve sam u sedam sati htio zavriti s
poslom i otii kui, ali onda sam predosjetio da e se pojaviti jo jedna
muterija."
Streeter je pogledao stol, nije vidio nijedan predmet za prodaju (osim
ako TV nije na prodaju) i nasmijeio se. "Ja zapravo ne mogu biti
muterija, gospodine...?"
"George Elvid", rekao je debeljko ustajui i ispruio svoju punanu
ruku.
Streeter ju je prihvatio. "Dave Streeter. A ne mogu biti muterija jer ne
znam to zapravo prodajete. U prvi mah pomislio sam da natpis kae
pomodni produeci."
"A vama je stalo do dobrog izgleda?" upitao je Elvid i kritiki ga
odmjerio. "Pitam vas jer mi se ini da gubite kosu."
"Uskoro u je posve izgubiti", rekao je Streeter. "Idem na
kemoterapiju."
"O, Boe! Ba mi je ao."
"Hvala. Dodue, kakva korist od kemoterapije..." Slegnuo je ramenima.
Zaudio se shvativi kako je lako takve stvari povjeriti strancu. Nije ih
rekao ni svojoj djeci, premda je Janet, dakako, znala.
"Nema mnogo nade?" upitao je Elvid. U glasu mu se osjeala
jednostavna suut ni vie ni manje od toga ali Streeteru su suze
navrle na oi. Osjeao se grozno neugodno kad se rasplakao pred Janet,
to mu se dogodilo samo dvaput. A ovdje, pred ovim strancem, to mu nije
smetalo. Ali ipak je izvukao rupi iz stranjeg depa i obrisao njime oi.
Jedan mali avion sputao se prema pisti. Bio je samo sjena pred crvenim

Suncem, nalik na pokretni kri.

"Kau da nema", odgovorio je Streeter. "Tako da je kemoterapija
samo... ne znam..."
"Uvrijeeni beznadni pokuaj?"
Streeter se nasmijao. "Tono to."
"Onda bi vam moda bilo pametnije da kupite jo tableta protiv
bolova. Ili da sklopite mali posao kod mene."
"Kao to sam vam ve poeo objanjavati, zapravo ne mogu biti
muterija kad ne znam to prodajete."
"Oh, pa veina bi ljudi rekla da prodajem lane eliksire protiv svih
boljki", odvratio je Elvid sa smijekom i ustro ustao na debele noge iza
stola. Streeter je s izvjesnom dozom divljenja primijetio da sjena Georgea
Elvida, unato njegovoj debljini, izgleda isto tako tanka i bolesna kao i
njegova. Valjda svaija sjena izgleda bolesna prije zalaska Sunca, osobito
u kolovozu, kad je svretak dana dug, spor i nekako ne ba ugodan.
"Ne vidim nikakve boice", rekao je Streeter.
Elvid je rairio prste na stolu i nagnuo se naprijed, iznenada s
poslovnim izrazom na licu. "Ja prodajem produetke", rekao je.
"Znai da ste postavili tand uz cestu s prikladnim imenom."
"To mi nije palo na pamet, ali pretpostavljam da imate pravo. Premda
je cigara katkad samo cigara, a koincidencija samo koincidencija. Svatko
eli nekakav produetak, gospodine Streeter. Da ste mlada ena koja voli
kupovinu, ponudio bih vam produetak roka za otplatu kredita. Da ste
mukarac s malim penisom genetika je katkad vrlo okrutna ponudio
bih vam produetak za spolovilo."
Streeter je smjelost svega toga zadivila i zabavila. Prvi put u
posljednjih nekoliko mjeseci sve od dijagnoze zaboravio je da boluje
od agresivne i krajnje brze forme raka. "alite se."
"O, ja sam veliki aljivac, ali s poslom se nikad ne alim. Prodao sam
desetke produetaka za penis u svoje vrijeme, a u Arizoni sam neko
vrijeme bio poznat pod imenom El Pene Grande. Posve sam ozbiljan, ali
sreom, ne morate mi vjerovati, niti to od vas oekujem. Niski ljudi esto
ele biti vii. Kad biste vi eljeli vie kose, gospodine Streeter, rado bih
vam prodao umetke za produenje kose."
"A bi li ovjek s velikim nosom znate, kao Jimmy Durante mogao
dobiti manji nos?"

Elvid je odmahnuo glavom i nasmijeio se. "Sad se vi alite. Odgovor

glasi ne. Ako elite skraenje, morate ga potraiti na nekom drugom
mjestu. Ja sam se specijalizirao samo za produetke, to je tipino
ameriki proizvod. Prodavao sam produljenja ljubavnog ara takozvane
ljubavne napitke nesretno zaljubljenima, produljenje roka za otplatu
kredita onima s manjkom gotovine a takvih je u ovoj ekonomskoj
situaciji mnogo produljenje vremena ljudima koji nisu stigli izvriti
svoje obveze, a jedanput i produetak onog ivca jednom ovjeku koji je
elio postati vojni pilot, a znao je da ne moe proi na pregledu kod
okulista."
Streeter se smjekao i zabavljao. ovjek bi oekivao da mu je to sada
nemogue, ali ivot je pun iznenaenja.
I Elvid se smjekao, kao da su podijelili dobar tos. "A jedanput sam",
rekao je, "uspio prodati produljenje osjeaja za stvarnost jednom slikaru
vrlo darovitom ovjeku koji je upravo bio obolio od paranoidne
shizofrenije. To ga je skupo stajalo."
"Koliko, ako smijem pitati?"
"Morao mi je dati jednu od svojih slika, koja mi sad krasi dom.
Prepoznali biste mu ime; bio je poznat u doba talijanske renesanse. Ako
ste na koledu sluali povijest umjetnosti, vjerojatno ste uili o njemu."
Streeter se nastavio smjekati, ali za svaki sluaj povukao se korak
natrag. Ve se bio pomirio s injenicom da e uskoro umrijeti, ali to ne
znai da je elio umrijeti danas, od ruku ovjeka koji je moda pobjegao
iz duevne bolnice Juniper Hill u Augusti. "to mi pokuavate rei? Da
ste... to ja znam... besmrtni?"
"U svakom sluaju, vrlo sam dugovjean", odgovorio je Elvid. "to nas
dovodi do onoga to mogu uiniti za vas, vjerujem. Vi biste vjerojatno
eljeli produljenje ivota."
"Pretpostavljam da je to nemogue?" upitao je Streeter izraunavajui
u glavi udaljenost do svog auta i vrijeme koje bi mu trebalo da do njega
stigne.
"Naravno da je mogue... uz odgovarajuu naknadu."
Streeter, koji je u svoje vrijeme rijeio mnogo premetaljki, ve je
5

presloio slova Elvidova imena . "Govorimo li o novcu? Ili o mojoj dui?"

Elvid je lupnuo rukom i popratio tu gestu nestanim kolutanjem oiju.

"Ja ne bih bio u stanju, kako se kae, prepoznati duu ni da me ugrize za

stranjicu. Ne, kao i obino, odgovor je novac. Petnaest posto vae zarade
u sljedeih petnaest godina trebalo bi biti dovoljno. Honorar za agenta,
moglo bi se rei."
"To je duljina mog produetka?" Steeter je s eznutljivom pohlepom
zamislio jo petnaest godina ivota. To mu se uinilo vrlo dugim
razdobljem, naroito u usporedi s onim to ga zapravo eka: est mjeseci
povraanja i sve jaih boli, a onda koma i smrt. A i osmrtnica u kojoj e
nedvojbeno pisati "nakon duge i teke bolesti". I tako dalje i tako blie,
kako bi rekli u Seinfeldu.
Elvid je podigao ruke do ramena u pretjeranoj gesti koja govori "tko
zna". "A moda i dvadeset godina. Ne mogu tvrditi sa sigurnou, nije to
egzaktna znanost. Ali ako oekujete besmrtnost, zaboravite na to. Ja
prodajem samo umjerene produetke. To je najbolje to mogu uiniti."
"Meni to izgleda u redu", rekao je Streeter. Ovaj ga je tip razvedrio, a
ako mu treba sugovornik, Streeter je bio spreman preuzeti tu ulogu.
Barem u izvjesnoj mjeri. Jo uvijek se smjekajui, pruio je ruku preko
stola. "Petnaest posto, petnaest godina. Premda vas moram upozoriti, s
petnaest posto od plae pomonog menadera u banci neete si moi
priutiti Rolls-Royce. Moda Geo, ali..."
"To ba nije sve", rekao je Elvid.
"Naravno da nije", rekao je Streeter s uzdahom i povukao ruku.
"Gospodine Elvid, drago mi je to smo popriali, razvedrili ste mi veer,
premda sam mislio da je to nemogue. Nadam se da e vam netko
pomoi s vaim duevnim prob..."
"uti, glupi ovjee!" rekao mu je Elvid. Premda se jo uvijek
smjekao, u smijeku mu vie nije bilo niega ugodnog. Iznenada je
izgledao vii barem sedam centimetara vii i ne tako debeo.
To je zbog svjetlosti, pomislio je Streeter. Svjetlost zalazeeg Sunca
katkad je varljiva. A neugodan miris to ga je iznenada osjetio vjerojatno
nije bio nita drugo do miris ispunih plinova aviona koje je zalutali nalet
vjetra donio do malog poljunenog kvadrata izvan iane ograde.
Smatrao je da je to suvislo objanjenje... ali ipak je zautio kako mu je
reeno.
"Zato ljudi trebaju produetke? Jeste li se to ikad zapitali?"
"Naravno da jesam", odgovorio je Streeter s trunkom otresitosti. "Ja

radim u banci, gospodine Elvid u Derryjevoj tedionici. Ljudi me stalno

mole da im produljim rok za otplatu zajma."
"Onda znate da ljudi uvijek trebaju produetak kako bi kompenzirali
neki manjak prekratak rok za vraanje kredita, prekratko spolovilo,
kratkovidnost i slino."
"Da, na ovom svijetu sve je prekratko", rekao je Streeter.
"Upravo tako. Ali ak i nepostojee stvari imaju teinu. Negativnu
teinu, a ona je najgora. Ako elite skinuti teret sa svojih plea, morate ga
natovariti na nekoga drugoga. To je jednostavna fizika. Nadnaravna
fizika, moglo bi se rei."
Streeter je zadivljeno promatrao Elvida. Onaj kratkotrajni dojam da je
ovaj ovjek vii (i da njegov osmijeh otkriva previe zuba) sada je nestao.
Bio je to samo nizak i gojazan ovjek koji u novaniku vjerojatno nosi
zelenu iskaznicu lijeenog duevnog bolesnika ako ne iz Juniper Hilla,
onda iz duevne bolnice Acadia u Bangoru. Pod pretpostavkom da uope
i ima novanik. On svakako ima vrlo detaljna privienja, to ga ini
fascinantnim predmetom prouavanja.
"Mogu li prijei na stvar, gospodine Streeter?"
"Samo izvolite."
"Morate premjestiti teret. Kratko reeno, ako se elite oistiti od
prljavtine, morate zaprljati nekoga drugog."
"Shvaam." I doista je shvaao. Elvid se vratio na svoju poruku, a
poruka je bila klasina.
"Ali to ne moe biti bilo tko. Staro dobro anonimno rtvovanje ve je
iskuano; pokazalo se da ne djeluje. To mora biti netko koga mrzite.
Mrzite li ikoga, gospodine Streeter?"
"Nisam ba lud za Kim Jong-ilom", odgovorio je Streeter. "A smatram
da je zatvor daleko predobar za one gadove koji su raznijeli bojni brod
USS Cole, ali isto sumnjam da e oni ikad..."
"Uozbilji se ili se gubi", rekao mu je Elvid i jo se jedanput uinio
viim. Streeter se zapitao bi li to mogla biti neka neobina nuspojava
lijekova koje uzima.
"Ako mislite na moj osobni ivot, ne mrzim nikoga. Postoje ljudi koji
mi se ne sviaju naa susjeda, gospoa Denbrough, nikad ne poklopi
kantu za smee kad je stavi pred kuu, a ako pue vjetar, raznese mi
smee po itavom travnja..."

"Ako smijem parafrazirati pokojnog Deana Martina, gospodine

Streeter, svatko mrzi nekoga jedanput u ivotu."
"Will Rogers je rekao..."
"Will Rogers je varalica koji je vrtio lasom i nosio eir preko oiju kao
kakav djeak koji se igra kauboja. Osim toga, ako doista nikoga ne mrzite,
na dogovor otpada."
Streeter se zamislio. Oborio je pogled na svoje cipele i progovorio
tihim glasom koji jedva da je prepoznao. "Pretpostavljam da mrzim
Toma Goodhugha."
"to vam je on u ivotu?"
Streeter je uzdahnuo. "On je moj najbolji prijatelj jo od gimnazije."
Nastupio je trenutak tiine, a onda se Elvid poeo grohotom smijati.
Obiao je stol, potapao Streetera po leima (rukom koja se doimala
hladna i prstima koji su se doimali dugi i tanki, a ne kratki i debeli), a
onda se vratio do stolca. Sruio se na njega, jo uvijek daui i glasno se
smijui. Lice mu je bilo crveno, a niz lice su mu tekle suze, koje su na
svjetlu zalazeeg Sunca takoer izgledale crvene zapravo, krvave.
"Va najbolji... jo od gimnazije... oh, to je..."
Vie od toga nije mogao rei. Spopale su ga provale grohotnog
smijeha i greva od kojih mu se tresao trbuh, a brada (neobino otra za
debeljukasto lice) dizala se i sputala prema nedunom (ali sve
mranijem) ljetnom nebu. Napokon se uspio smiriti. Streeter je naas
pomislio da mu ponudi svoj rupi, ali onda je zakljuio kako ne eli da
mu rupi dodiruje kou tog prodavaa produetaka.
"To je sjajno, gospodine Streeter", rekao je Elvid. "Moemo se
dogovoriti."
"Joj, ba sjajno", odvratio je Streeter i odmaknuo se jo jedan korak.
"Ve uivam u onih dodatnih petnaest godina ivota. Ali ostavio sam
auto na biciklistikoj traci, a to nije doputeno. Mogao bih zaraditi
globu."
"Ne brinite za to", rekao mu je Elvid. "Kao to ste moda primijetili, ni
jedan jedini osobni automobil nije proao cestom otkako smo zapoeli s
pregovorima, a kamoli neki potrko iz policije Derryja. Ja se uvijek
pobrinem da mi promet ne kvari posao kad se upustim u pregovore s
ozbiljnom muterijom."
Streeter se uznemireno osvrnuo. Istina. uo je promet u ulici

Witcham, koji je iao prema Umptie Hillu, ali ovdje je Derry bio potpuno
pust. Naravno, podsjetio je sebe, promet je ovdje nakon radnog vremena
uvijek rijedak.
Ali da nema nikoga? Ni jednog jedinog vozila? ovjek bi to mogao
oekivati u pono, ali ne u sedam i trideset naveer.
"Recite mi zato mrzite svog najboljeg prijatelja", predloio mu je
Elvid.
Streeter se ponovno podsjetio da razgovara s luakom. Nitko ne bi
povjerovao ni u to od onoga to bi Elvid mogao izbrbljati. Ta mu je
misao razvezala jezik.
"Ve kao klinac, Tom je izgledao bolje od mene, a sada izgleda mnogo
bolje. Bio je lan kolskih momadi u tri razliita sporta, a jedino za to
sam ja pokazao barem malo dara bio je mini golf."
"Ne vjerujem da se za taj sport koriste navijaice", rekao je Elvid.
Streeter se turobno nasmijeio, zagrijavajui se za temu. "Tom je
prilino bistar, ali u srednjoj koli nije se nimalo trudio. A ambicije na
koledu bile su mu jednake nuli. Ali im bi mu loe ocjene ugrozile
nesmetano bavljenje sportom, uhvatila bi ga panika. A koga bi onda
nazvao?"
"Vas!" povikao je Elvid. "Starog dobrog Gospodina Odgovornog! Vi ste
mu bili tutor, zar ne? Moda ste mu ak i napisali nekoliko seminarskih
radova? Pazei da unesete sve one pravopisne pogreke koje su Tomovi
profesori oekivali u njima nai?"
"Tono. Ustvari, kad smo bili u etvrtom razredu one godine kad je
Tom osvojio sportsku nagradu Mainea ja sam zapravo uio za dvojicu:
za Davea Streetera i za Toma Goodhugha."
"Gadno."
"elite li uti neto jo gore? Imao sam djevojku. Prekrasnu djevojku
po imenu Norma Witten. S tamnosmeom kosom i oima, s
besprijekornim tenom i prekrasnim jagodicama..."
"Sa sisama koje nikad ne bi..."
"Tono tako. Ali ako na trenutak zanemarimo spolnu privlanost..."
"Premda je vi nikad niste zanemarili..."
"Ja sam tu djevojku volio. A znate li to je Tom uinio?"
"Preoteo vam ju je!" ogoreno je odgovorio Elvid.

"Tono. A njih dvoje dolo mi je to rei, znate. Da sve bude isto."

"Plemenito!"
"Tvrdili su da si ne mogu pomoi."
"Da su zaljubljeni, za-lju-blje-ni."
"Da. Prirodna sila. Ta je stvar jaa od njih dvoje. I tako dalje."
"Dajte da pogodim. On ju je napumpao."
"Nego to!" Streeter je opet gledao u svoje cipele, prisjeajui se
izvjesne suknje koju je Norma nosila u prvom i drugom razredu. Bila je
skraena da pokae samo trunicu kombinea. To je bilo prije gotovo
trideset godina, ali Streeter bi katkad jo uvijek prizvao tu sliku u
sjeanje kad bi vodio ljubav s Janet. Nikad nije spavao s Normom nikad
nisu otili do kraja; ona mu to nije dopustila. Premda je za Toma
Goodhugha spremno skinula gaice. Vjerojatno im ju je prvi put
zamolio.
"I ostavio ju je u drugom stanju."
"Nije", Streeter je uzdahnuo. "Oenio se njome."
"A onda se rastavio od nje. Moda nakon to ju je istukao kao vola u
kupusu?"
"Jo gore. Jo uvijek su u braku. Imaju troje djece. Kad ih vidite kako se
eu Parkom Bassey, obino se dre za ruke."
"To je moda najgora pria koju sam ikad uo. Teko da bi mogla biti
gora. Osim ako..." Elvid je lukavo pogledao Streetera ispod gustih obrva.
"Osim ako vi niste zaglavili u braku bez ljubavi."
"Nimalo", odgovorio je Streeter, iznenaen tom idejom. "Ja jako volim
Janet, a i ona mene. Izvanredno je kako je stala uz mene kad sam doznao
da imam rak. Ako postoji neto kao sklad u svemiru, onda smo Tom i ja
zavrili s pravim partnericama. Bez sumnje. Ali..."
"Ali?" Elvid ga je pogledao s uitkom i nestrpljenjem.
Streeter je postao svjestan da zabada nokte u dlanove, ali umjesto da
se opusti, zario ih je jo dublje. Sve dok pod njima nije osjetio kapljice
krvi. "Ali, jebi ga, on mi ju je ukrao!" Ta ga je stvar godinama muila,
osjetio je olakanje to ju je priznao naglas.
"To je tono, a mi nikad ne prestanemo eljeti ono to elimo, bilo to
za nas dobro ili ne. Ne biste li se sloili, gospodine Streeter?"
Streeter nije odgovorio. Teko je disao, kao da je upravo pretrao

pedeset metara ili sudjelovao u ulinoj tunjavi. Na njegovim prije

blijedim obrazima sada su se pojavili jarki krugovi boje.
"Je li to sve?" upitao je Elvid tonom dobroudnog upnika.
"Nije."
"Onda izbacite to iz sebe. Istisnite taj ir."
"On je milijuna. Ne bi trebao biti, ali jest. Krajem osamdesetih
nedugo nakon one poplave koja je gotovo unitila ovaj grad osnovao je
poduzee za odvoz smea... samo to ga je on nazvao Poduzee za
zbrinjavanje i recikliranje otpada. To ljepe zvui, znate."
"Ne tako prljavo."
"Zamolio me da mu odobrim zajam i premda je njegov projekt svima
u banci izgledao klimav, ja sam ga progurao. A znate li zato, Elvide?"
"Naravno! Zato to ste mu prijatelj!"
"Pokuajte ponovno."
"Zato to ste mislili da e propasti."
"Tono. Uloio je svu svoju uteevinu u kupnju etiri kamiona za
odvoz smea i stavio kuu pod hipoteku kako bi kupio komad zemlje na
rubu Newporta. Za odlagalite. Gangsteri iz New Jerseyja slue se takvim
mjestima za pranje novca od droge i prostitucije i za bacanje leeva. Ja
sam to smatrao ludom idejom pa sam jedva ekao da mu odobrim zajam.
A on me zbog toga jo i dan-danas voli kao brata. Nikad ne zaboravi
ljudima rei kako sam se suprotstavio banci i riskirao da izgubim posao.
'Dave me podrao, ba kao i u srednjoj koli', kae. A znate li kako gradski
klinci danas zovu to odlagalite?"
"Recite mi!"
"Planina od smea! Golemo je! Uope me ne bi udilo da je
radioaktivno! Prekrito je tratinom, ali okrueno je natpisima NE PRILAZI,
a ispod te lijepe zelene trave vjerojatno je takorska metropola!
Vjerojatno su i takori radioaktivni!"
Zastao je, svjestan da zvui smijeno, ali bilo mu je svejedno. Elvid je
lud, ali iznenaenje! Pokazuje se da je i Streeter lud! Barem kad govori o
svom starom prijatelju. Osim toga...
In cancer Veritas, pomislio je Streeter.
"Da rekapituliramo." Elvid je poeo nabrajati dodirujui vrke prstiju,
koji sada uope nisu izgledali dugi, nego jednako kratki, debeli i bezazleni
kao i preostali dio njegova tijela. "Tom Goodhugh izgledao je bolje od vas,

ak i kad ste bili djeca. Imao je dara za sportove o kojima ste vi mogli
samo sanjati. A djevojka koja je vrsto stiskala svoja glatka bijela bedra
na stranjem sjedalu vaeg auta, za Toma ih je rairila. Vjenali su se. Jo
uvijek se vole. Pretpostavljam da su im djeca dobro?"
"Zdrava i lijepa!" prosiktao je Streeter. "Ki im se udaje, jedan sin je na
koledu, a drugi u srednjoj koli! On je kapetan nogometne momadi!
Jebi ga, ba kao i njegov stari!"
"Dobro. I kao lag na torti on se obogatio, a vi ivotarite s plaom
od otprilike ezdeset tisua dolara na godinu."
"Dobio sam bonus zato to sam mu odobrio zajam", promrmljao je
Streeter. "Zato to sam pokazao vizionarski duh!
"A zapravo ste eljeli unapreenje."
"Odakle to znate?"
"Ja sam sada privatnik, ali svojedobno sam bio samo skromni
slubenik. Dobio sam otkaz prije no to sam pokrenuo vlastiti posao. to
je najbolja stvar koja mi se ikad dogodila. Dobro znam kako to ide. Ima li
jo ega? Olakajte si duu."
"On pije Spotted Hen!" povikao je Streeter. "Nitko u Derryju ne pije to
pretenciozno sranje! Samo on! Samo Tom Goodhugh, kralj otpada!"
"Vozi li sportski auto?" upitao ga je Elvid tihim glasom, opivi rijei
svilom.
"Ne. Da ga vozi, barem bih se mogao aliti s Janet o tome kako je
zapao u krizu srednjih godina i poludio za sportskim automobilima. Ali
on vozi jebeni Range Rover."
"Ja mislim da moda postoji jo neto", rekao je Elvid. "Ako je tako,
mogli biste i to skinuti s due."
"On ne boluje od raka", gotovo je proaptao Streeter. "Ima pedeset i
jednu godinu, ba kao ja, a zdrav je kao... jebeni... dren."
"I vi ste zdravi", odvratio je Elvid.
"Molim?"
"To je gotova stvar, gospodine Streeter. Budui da sam vas izlijeio od
raka, barem privremeno, smijem li vas zvati Dave?"
"Vi ste teko poremeen ovjek", odvratio je Streeter, ne bez divljenja.
"Ni sluajno. Zdrav sam da ne mogu biti zdraviji. Ali obratite panju
na rije privremeno. Mi smo sada u probnom periodu, koji e potrajati

barem tjedan, a moda i deset dana. Predlaem vam da posjetite svog

lijenika. Mislim da e on ustanoviti veliko poboljanje vaeg
zdravstvenog stanja. Ali to nee potrajati. Osim u sluaju..."
"Osim u sluaju?"
Elvid se nagnuo naprijed s prijateljskim smijekom, a Streeteru se
ponovno uinilo da u njegovim pristojnim ustima vidi previe zuba (i da
su preveliki). "Ja povremeno svratim ovamo", rekao je. "Obino u ovo
doba dana."
"Prije sumraka."
"Tono. Mnogi me ljudi niti ne primijete pogledaju kroz mene kao da
me nema ali vi ete me primijetiti. Zar ne?"
"Ako ustanovim da mi se zdravlje poboljalo, sigurno", odgovorio je
Streeter.
"I neto ete mi donijeti."
Nato se Elvidov osmijeh rairio, a Streeter je primijetio jednu
prekrasnu i stranu stvar: Elvidovi zubi ne samo da su bili previe brojni
i previe veliki. Bili su zailjeni.
Kad se vratio kui, Janet je slagala isto rublje. "Stigao si", rekla mu je.
"Ve sam se zabrinula. Jesi li se lijepo provozao?"
"Jesam", odgovorio je i pogledao kuhinju. Izgledala mu je nekako
drugaija, kao kuhinja u snu. Upalio je svjetlo i tog je dojma nestalo. Elvid
je san. Elvid i njegova obeanja. On je samo luak kojeg su na jedan dan
pustili iz duevne bolnice Acadia.
Janet mu je prila i poljubila ga u obraz. Bila je crvena u licu od vreline
iz suilice i vrlo zgodna. I ona je imala pedeset godina, ali izgledala je
mnogo mlae. Streeter je pomislio kako e ona vjerojatno imati dobar
ivot nakon njegove smrti. Pretpostavljao je da e May i Justin u
budunosti moda dobiti ouha.
"Dobro izgleda", rekla mu je. "Dobio si malo boje."
"Doista?"
"Doista." Ohrabrujue mu se nasmijeila, ali osmijeh joj je odmah
ispod povrine bio pun briga. "Popriaj malo sa mnom dok ne sloim
ostatak ovih stvari. To je vrlo dosadan posao."
Poao je za njom i zaustavio se na vratima. Znao je da joj ne treba

ponuditi pomo; Janet mu je uvijek govorila da ne zna sloiti ni krpe za

sude.
"Nazvao je Justin", rekla je. "On i Carl stigli su u Veneciju. Odsjeli su u
hostelu za mlade. Justin kae da je taksist vrlo dobro govorio engleski.
Sjajno se provodi."
"Odlino."
"Imao si pravo to mu nisi rekao za dijagnozu", rekla je. "Ti si bio u
pravu, a ne ja."
"To je novost u naem braku."
Pogledala ga je i namrtila nos. "Jus se jako radovao tom putovanju.
Ali morat e mu rei kad se vrati. May dolazi iz Seaporta na Gracieino
vjenanje, a to bi bio pravi trenutak." Govorila je o Gracie Goodhugh,
najstarijem djetetu Toma i Norme. Justinov suputnik Carl Goodhugh bio
im je srednje dijete.
"Vidjet emo", odvratio je Streeter. Nosio je jednu od vreica za
povraanje u stranjem depu, ali nikad nije osjeao tako malu elju da
povrati. Osjetio je elju da neto pojede. Prvi put nakon nekoliko dana.
Nita se ondje nije dogodilo to ti je jasno, zar ne? Ovo je samo kratko
psihosomatsko poboljanje. Nee potrajati.
"Kao ni moja kosa", rekao je.
"to kae, dragi?"
"Nita."
"O, kad ve spominjem Gracie, nazvala me Norma. Podsjetila me da je
u etvrtak na red da doemo k njima na veeru. Rekla sam joj da u te
pitati, ali da si grozno zaposlen u banci, da radi dokasna bakui se s
jednom loom hipotekom. Pretpostavila sam da ih ne eli vidjeti."
Rekla je to normalnim i smirenim glasom, ali iznenada su joj krupne,
kao nacrtane suze navrle na oi i zakotrljale se niz obraze. Ljubav im je
postala monotona u kasnijim godinama braka, ali njegova je sada
nabujala, svjea kao u ranim danima, kad su ivjeli u onom ugavom
stanu u ulici Kossuth i katkad vodili ljubav na sagu u dnevnoj sobi. Uao
je u prostoriju, uzeo joj koulju koju je bila slagala iz ruke i zagrlio je. Ona
mu je vrsto uzvratila zagrljaj.
"Sve je ovo tako teko i nepravedno", rekla je. "Ali nekako emo to
prebroditi. Ne znam kako, ali nekako."

"Tono. A za poetak, u etvrtak naveer veerat emo s Tomom i

Normom, kao i uvijek."
Odmaknula se i pogledala ga suznim oima. "Namjerava li im rei?"
"I upropastiti nam veeru? Ne."
"Hoe li uope moi jesti? A da ne..." Stavila je dva prsta na zatvorene
usne, napuhnula obraze i zakolutala oima: ta komina pantomima
izmamila je Streeteru osmijeh na lice.
"Ne znam kako u se osjeati u etvrtak, ali sada bih mogao neto
pojesti", odgovorio je. "Ima li to protiv da si na brzinu ispeem
hamburger? Ili da moda odem u McDonald's... mogao bih ti donijeti
frape s okoladom..."
"Boe dragi", odvratila je Janet otirui oi. "To je pravo pravcato
udo."
"Ne bih to ba nazvao udom", rekao mu je doktor Henderson u
srijedu popodne. "Ali..."
Bilo je to dva dana nakon to je Streeter vodio onu raspravu o ivotu i
smrti ispod utog suncobrana gospodina Elvida i dan prije zajednike
tjedne veere Streeterovih i Goodhughovih, koja se ovoga puta trebala
odrati u prostranoj kui Goodhughovih, koju su Streeterovi katkad
nazivali "kuom koju je izgradilo smee". Razgovor se nije vodio u
ordinaciji doktora Hendersona, nego u malom uredu za konzultacije u
gradskoj bolnici. Henderson je bio pokuao odgovoriti Streetera od
pregleda magnetskom rezonancijom, tvrdei da mu njegovo zdravstveno
osiguranje to nee platiti, a da e ga rezultati sigurno obeshrabriti. Ali
Streeter je ustrajao.
"Ali to, Roddy?"
"ini se da se tumor malo smanjio, a plua ti izgledaju ista. Ja jo
nikad nisam vidio takav rezultat, a nisu ni dva lijenika koja sam pozvao
da pogledaju slike. A to je jo vanije ovo neka ostane meu nama ni
tehniar na magnetskoj rezonanciji nikad nije vidio nita slino, a ja sam
tim tipovima sklon vjerovati. On pretpostavlja da je to zbog kvara
kompjutera u samom ureaju."
"Ali ja se dobro osjeam", odvratio je Streeter. "Zato sam i zatraio
pregled. Je li to zbog kvara kompjutera?"

"Jesi li u posljednje vrijeme povraao?"

"Nekoliko puta", priznao je Streeter. "Ali mislim da je to posljedica
kemoterapije. Uzgred, namjeravam prestati s njom."
Roddy Henderson se namrtio. "To ti ne bi bilo pametno."
"Bilo je glupo to sam uope poeo s njom, prijatelju. Ti si mi rekao:
'ao mi je, Dave, izgledi da doivi Valentinovo manji su od 10 posto,
kako bi bilo da si sjebe preostalo vrijeme punei se otrovom. Moda bi
se loije osjeao da ti ubrizgam blato s odlagalita Toma Goodhugha, ali
vjerojatno ne bi.' A ja sam kao budala pristao."
Henderson je izgledao uvrijeen. "Kemoterapija je najbolja posljednja
nada..."
"Nemoj varati varalicu", odvratio mu je Streeter s dobroudnim
osmjehom i udahnuo punim pluima. Bio je to prekrasan osjeaj. "Kad je
rak agresivan, kemoterapija je besmislena. To je samo dodatna muka
kojoj se pacijent podvrgava kako bi se lijenici i roaci poslije njegove
smrti mogu zagrliti i rei: 'Uinili smo sve to smo mogli.'"
"To je grubo", rekao je Henderson. "Zna da bi ti se stanje moglo opet
pogorati, zar ne?"
"Reci to mom tumoru", odvratio je Streeter. "Onome kojeg vie
nema."
Henderson je pogledao slike Streeterove najdublje i najtamnije
unutranjosti, koje su jo uvijek titrale u intervalima od dvadeset
sekundi na monitoru ureda za konzultacije, i uzdahnuo. ak je i Streeter
znao da su to dobre slike, ali njegov je lijenik zbog njih izgledao
nesretan.
"Opusti se, Roddy", blago mu je rekao Streeter, istim glasom kojim se
neko obraao May ili Justinu kad bi izgubili ili slomili najdrau igraku.
"ivot je pun sranja, ali katkad se dogaaju i uda. To sam proitao u
Reader's Digestu."
"Koliko ja znam, u cijevi za magnetsku rezonanciju nikad se nije
dogodilo udo." Henderson je podigao olovku i pokucao njome po
Streeterovu dosjeu, koji se u posljednja tri mjeseca prilino udebljao.
"Za sve postoji prvi put", odgovorio je Streeter.
etvrtak naveer u Derryju; smiraj ljetnog dana. Zalazee Sunce baca

crvene i snene zrake preko tri jutra savreno pokoene, navodnjene i

ureene zemlje koju je Tom Goodhugh imao obraza nazivati svojim
"starim stranjim dvoritem". Streeter je sjedio na vrtnom stolcu na
trijemu i sluao zveket tanjura i smijeh Janet i Norme dok su punile
perilicu za sue.
Dvorite? Nije to dvorite, tako oboavatelji Shopping Channela
zamiljaju raj. Iz nekog razloga, Streetera je najvie vrijeao gologuzi
kerubin (koji je, naravno, piao). Bio je uvjeren da je taj kerubin bio
Normina ideja ona se bila vratila u koled kako bi diplomirala drutveni
smjer i imala je polovino klasine pretenzije ali ipak, gledati takvu
stvar ovdje na umiruem sjaju savrene veeri u Mainu i znati da je
njezina prisutnost rezultat Tomova monopola sa smeem...
A kad ve spominjemo vraga (ili Elvida, ako vam se tako vie svia,
pomislio je Streeter), uto se pojavio i sam "kralj smea", drei prstima
lijeve ruke grlie dviju oroenih boca Spotted Hena. Mrav i uspravan, u
oksfordskoj koulji, bez kravate i u izblijedjelim trapericama, dok mu je
usko lice bilo savreno osvijetljeno sjajem sumraka, Tom Goodhugh
izgledao je kao model iz reklame za pivo u nekom asopisu. Streeter je
ak mogao vidjeti slogan: Uivajte u ivotu, pijte Spotted Hen.
"Mislio sam da moda eli popiti jo jedno pivo, jer tvoja prekrasna
ena kae da e ona voziti."
"Hvala." Streeter je uzeo jednu bocu, liznuo vrh i otpio gutljaj.
Pretenciozno ili ne, bilo je to dobro pivo.
Kad je Goodhugh sjeo, nogometa Jacob izaao je iz kue nosei
pladanj sa sirom i krekerima. Bio je isto tako irok u ramenima i isto tako
zgodan kao to je i Tom bio u mladosti. Navijaice mu vjerojatno ne daju
mira, pomislio je Streeter. Vjerojatno ih mora tjerati od sebe s vrajim
tapom.
"Mama misli da bi vam se ovo moglo svidjeti", rekao je Jacob.
"Hvala ti, Jake. Izlazi?"
"Samo nakratko. Da se malo dobacujem frizbijem s nekim momcima
dolje u Barrensu dok se ne smrai, a onda se vraam na uenje."
"Samo nemojte odlaziti na drugu stranu ceste. Otkako je smee
ponovno naraslo, ondje ima otrovnog brljana."
"Da, znamo. Danny se otrovao poetkom srednje. Bilo mu je tako loe

da je njegova majka pomislila da je dobio rak."

"Joj!" rekao je Streeter.
"Vozi kui oprezno, sine. Samo bez vratolomija."
"Jasna stvar." Djeak je zagrlio oca i poljubio ga u obraz bez nelagode,
to je Streetera ozlovoljilo. Tom ne samo da je imao zdravlje, jo uvijek
prekrasnu enu i onog smijenog kerubina koji pia; imao je i zgodnog
osamnaestogodinjeg sina koji jo uvijek ne vidi nita loe u tome da
poljubi tatu na rastanku prije no to ode van s najboljim prijateljima.
"On je dobar deko", rekao je Goodhugh s ljubavlju, gledajui Jacoba
kako preskae stube i nestaje u kui. "Mnogo ui i dobiva dobre ocjene,
za razliku od svog starog. Sreom, ja sam imao tebe."
"Sreom za obojicu", odvratio je Streeter sa smijekom. Stavio je
komadi sira brie na kreker i gurnuo ga u usta.
"Drago mi je vidjeti da jede, mome", rekao je Goodhugh. "Norma i ja
ve smo pomislili da si moda bolestan."
"Nikad nisam bio bolje", odvratio je Streeter i popio jo malo odlinog
(i nedvojbeno skupog) piva. "Malo sam oelavio, ali Jan kae da od toga
izgledam mraviji."
"ene se o tome ne moraju brinuti", rekao je Goodhugh povlaei aku
kroz svoje kovre, guste i bogate kao i kad mu je bilo osamnaest godina.
A i bez traga sijedih. Janet Streeter jo uvijek je za dobra dana mogla
izgledati kao da joj je etrdeset godina, ali na crvenom svjetlu zalazeeg
Sunca Kralj smea izgledao je kao da mu je trideset i pet. Nije puio, nije
previe pio i vjebao je u jednom klubu zdravlja koji je poslovao sa
Streeterovom bankom, ali koji Streeter sebi nije mogao priutiti.
Njegovo srednje dijete, Carl, trenutano se nalazio u Europi s Justinom
Streeterom, njih dvojica putovala su zahvaljujui novcu Carla Goodhugha.
Koji je, dakako, zapravo bio novac Kralja smea.
O, ovjee koji ima sve, ime ti je Goodhugh, pomislio je Streeter i
nasmijeio se svom starom prijatelju.
Njegov stari prijatelj uzvratio mu je osmjeh i kucnuo grliem svoje
boce Streeterovu. "ivot je dobar, ne bi li rekao?"
"Vrlo dobar", sloio se Streeter. "Pun dugih dana i ugodnih veeri."
Goodhugh je podigao obrve. "Odakle ti to?"
"Mislim da sam to sam izmislio", odgovorio je Streeter. "Ali to je

istina, zar ne?"

"Ako jest, mnogo tih ugodnih veeri dugujem tebi", rekao je
Goodhugh. "Palo mi je na pamet, stari drue, da ti zapravo dugujem cijeli
svoj ivot." Nazdravio je svom ludo raskonom stranjem dvoritu.
"Barem najbolji dio."
"Ne, sam si stvorio svoj ivot."
Goodhugh je spustio glas i uvjereno rekao. "eli li znati istinu? Ovog
je ovjeka stvorila ena. Biblija kae: 'Tko moe nai dobru enu? Jer ona
je vrednija od rubina.' Ili tako nekako. A ti si nas upoznao. Ne znam sjea
li se toga."
Streetera je obuzela iznenadna i gotovo neodoljiva potreba da razbije
bocu o cigle trijema i zarine njezin nazubljen i jo uvijek zapjenjen vrh
svom prijatelju u oi. Ali umjesto toga, osmjehnuo se i srknuo jo malo
piva, a onda ustao. "Moram na ono mjesto."
"ovjek ne kupuje pivo, nego ga samo unajmljuje", odvratio je
Goodhugh i prasnuo u smijeh kao da je to upravo ovog asa sam izmislio.
"iva istina", odvratio je Streeter. "Oprosti."
"Doista izgleda bolje", doviknuo mu je Goodhugh dok se Streeter
uspinjao stubama.
"Hvala ti", rekao je Streeter. "Stari drue."
Streeter je zatvorio vrata kupaonice i pritisnuo dugme za
zakljuavanje, a onda je upalio svjetlo i prvi put u ivotu otvorio
ormari s lijekovima u kui nekog drugog ovjeka. Prva stvar koja mu je
upala u oi jako ga je razveselila: tuba ampona samo za mukarce. Bilo
je tu i nekoliko boica na recept.
Ljudi koji ostavljaju svoje lijekove u kupaonici kojom se koriste gosti kao
da trae nevolje, pomislio je Streeter. Premda ovdje nema niega
senzacionalnog. Normini lijekovi protiv astme; Tomovi lijekovi za krvni tlak
atenolol i neka vrsta kreme za kou.
Boica atenolola bila je napola puna. Streeter je izvadio jednu tabletu,
gurnuo je u mali dep traperica i pustio vodu iz kotlia, a zatim je izaao
iz kupaonice osjeajui se kao ovjek koji je upravo preao granicu neke
udne zemlje.

Sutranja veer bila je tmurna, ali George Elvid jo je uvijek sjedio pod
utim suncobranom i opet gledao Inside Edition na prijenosnom
televizoru. Glavni prilog govorio je o Whitney Houston, koja je nakon
potpisivanja golemog novog ugovora za snimanje sumnjivo smravila.
Elvid je popratio tu vijest odmahivanjem debeljukastih prstiju i sa
smijekom pogledao Streetera.
"Kako se osjeate, Dave?"
"Bolje."
"Da?"
"Da."
"Povraanje?"
"Ne danas."
"Jedete li?"
"Kao konj."
"A kladim se da ste obavili nekoliko lijenikih pretraga."
"Kako ste znali?"
"Ne oekujem manje od uspjenog bankovnog slubenika. Jeste li mi
togod donijeli?"
Streeter je naas poelio otii. Doista! A zatim je iz depa laganog
sakoa (bila je svjea veer za mjesec kolovoz, a on je jo uvijek bio
prilino mrav) izvukao komadi papirnate maramice. Naas se kolebao,
a onda ju je preko stola dodao Elvidu, koji ju je odmotao.
"Ah, atenolol", rekao je Elvid, stavio tabletu u usta i progutao je.
Streeter je razjapio usta, a onda ih polako zatvorio.
"Nemojte biti tako okirani", rekao mu je Elvid. "Da vi imate tako
stresan posao kao ja, i vi biste imali probleme s visokim tlakom. A od
kakvog samo refluksa patim. Joj! Bolje da ne znate."
"to e se sada dogoditi?" upitao je Streeter. ak i u jakni, bilo mu je
hladno.
"Sada?" inilo se da je Elvid iznenaen. "Sada moete poeti uivati u
petnaest godina dobrog zdravlja. A moda dvadeset ili ak dvadeset i pet.
Tko zna?"
"A srea?"
Elvid mu je dobacio nestaan pogled, koji bi bio zabavan da nije bilo

studeni koju je Streeter osjetio odmah ispod povrine. I starosti. U tom

trenutku bio je siguran da se George Elvid ve vrlo dugo bavi ovim
poslom, bez obzira na refluks. "To ovisi o vama, Dave. I o vaoj obitelji,
dakako o Janet, May i Justinu."
Je li mu Streeter rekao njihova imena? Nije se mogao sjetiti.
"A moda najvie o djeci. Postoji jedna stara izreka koja otprilike kae
da su djeca nai taoci budunosti, ali meni se ini da su djeca zapravo ta
koja uzimaju svoje roditelje za taoce. Jedno od njih moglo bi doivjeti
kobnu nesreu na pustoj seoskoj cesti i ostati invalid... postati rtva
teke bolesti..."
"elite li rei..."
"Ne, ne, ne! Ovo nije nekakva bezvezna moralistika pria. Ja sam
poslovni ovjek, a ne lik iz pripovijetke Vrag i Daniel Webster. elim vam
samo rei da vaa srea ovisi o vama i o vaim najbliima i najdraima. A
ako mislite da u se opet pojaviti za dvadesetak godina s pljesnivim
starim notesom da vam uzmem duu, razmislite jo jedanput. Ljudske
due postale su jadne i prozirne stvari."
On govori kao lisica koja se nakon viekratnih skokova uvjerila da joj
je groe posve izvan dosega, pomislio je Streeter. Ali nije mu to
namjeravao rei. Sada kad je sklopio dogovor, elio je samo otii odavde.
Ali ostao je. Po glavi mu se vrzmalo pitanje koje nije elio postaviti, ali
znao je da mora. Zato to on ovdje nita nije dobio na dar; Streeter je
utroio dobar dio ivota sklapajui poslove u banci pa je znao prepoznati
lukavo sklopljen posao kad bi ga vidio. Ili kad bi ga nanjuio: onaj blag i
neugodan zadah poput izgaranja goriva u avionu.
Kratko reeno, ako se elite oistiti od prljavtine, morate zaprljati
nekoga drugog.
Ali ukrasti jednu tabletu protiv povienog tlaka nije ba prljava stvar.
Zar ne?
Elvid je u meuvremenu poeo sklapati svoj veliki suncobran. A kad
ga je napokon zamotao, Streeter je primijetio jednu zapanjujuu i
obeshrabrujuu injenicu: suncobran uope nije bio ut. Bio je siv kao i
nebo. Ljeto je gotovo prolo.
"Moji su klijenti uglavnom potpuno zadovoljni i sretni. Jeste li to
eljeli uti?"

I je... i nije.
"Osjeam da mi elite postaviti neko vanije pitanje", rekao mu je
Elvid. "Ako elite odgovor, prestanite okoliati i postavite mi ga. Ubrzo
e poeti kia, a elim biti pod krovom prije no to pone. Samo bi mi jo
trebalo da dobijem bronhitis u svojim godinama."
"Gdje vam je auto?"
"O, jeste li me to eljeli pitati?" Elvid je otvoreno mrknuo. Obrazi su
mu sada bili mravi, nimalo debeli, oi su mu se podigle u kutovima, a
bjeloonice su mu postajale neugodno tamne i da, istina je crne poput
raka. S napola skinutom minkom, izgledao je kao najnesimpatiniji
klaun na svijetu.
"Vai zubi", glupavo mu je rekao Streeter. "iljasti su."
"Vae pitanje, gospodine Streeter!"
"Hoe li Tom Goodhugh oboljeti od raka?"
Elvid se naas zabuljio u njega, a onda se poeo hihotati. Bio je to
piskav, pranjav i neugodan zvuk poput zvuka parnih orgulja na
izdisaju.
"Ne, Dave", odgovorio je. "Tom Goodhugh nee oboljeti od raka. Ne
on."
"Pa to e mu se onda dogoditi? to?"
Elvid mu je dobacio tako prezriv pogled da je Streeter osjetio slabost
u kostima kao da mu je neka bezbolna, ali grozno korozivna kiselina
izdubla u njima rupe. "Zato vas to zanima? Pa sami ste rekli da ga
mrzite."
"Ali..."
"Gledajte. ekajte. Uivajte. I uzmite ovo." Dodao je Streeteru
posjetnicu s natpisom NEKONFESIONALNI FOND ZA DJECU i adresom
banke na Kajmanskim otocima.
"To je porezni raj", rekao je Elvid. "Onamo ete slati mojih petnaest
posto. Ako me pokuate prevariti, znat u. A onda jao si ga vama,
mome!"
"A to ako moja ena dozna i pone mi postavljati pitanja?"
"Vaa ena ima vlastiti bankovni raun. Osim toga, ona nikad nita ne
provjerava. Ona vam vjeruje. Jesam li u pravu?"
"Pa..." Streeter se nije iznenadio kad je spazio da kine kapi koje su

padale na Elvidove ake i ruke poinju cvrati i isparavati se. "Jeste."

"Naravno da jesam. Na posao je zavren. Odlazite odavde i vratite se
svojoj eni. Siguran sam da e vas doekati rairenih ruku. Odvedite je u
krevet. Gurnite svoj smrtni penis u nju i zamiljajte da evite enu svog
najboljeg prijatelja. Ne zasluujete enu koju imate, ali niste li srekovi!"
"A to ako se predomislim?" apnuo je Streeter.
Elvid mu je udijelio ledeni osmijeh koji je otkrio krug iljastih i
ljudoderskih zuba. "Ne moete", odgovorio je.
To je bilo u kolovozu 2001., ni mjesec dana prije teroristikog napada
na New York.
U srpnju sljedee godine Streeter je napokon dobio unapreenje. May
Streeter uspjela je upisati studij novinarstva na sveuilitu Columbia.
Streeter i njegova ena otili su na dugo odgaane praznike na Havajima
da proslave. Za njihova posljednjeg dana na Mauiju, nazvao ih je Tom
Goodhugh. Veza je bila slaba, a Tom jedva da je mogao govoriti, ali
Streeter je shvatio poruku: umrla je Norma.
"Raunaj na nas", obeao mu je Streeter.
Kad je prenio vijest Janet, ona se sruila na hotelski krevet, pokrila
lice rukama i zajecala. Streeter je legao pokraj nje, vrsto je zagrlio i
pomislio: Pa, ionako idemo kui. I premda mu je bilo teko zbog Norme (a
pomalo i zbog Toma), u svemu je postojala i dobra strana: izbjegli su
sezonu kukaca, koja u Derryju zna biti gadna.
U prosincu je Streeter poslao ek na neto vie od petnaest tisua
dolara nekonfesionalnom djejem fondu. Tu je svotu odbio od poreza.
Godine 2003. Justin Streeter uspio je ui na listu najuspjenijih
studenata na Brownu i usput kao alu kreirao video-igru Walk Phido
Home. Cilj igre bio je da dovedete svog psa na uzici natrag kui iz
trgovakog centra, izbjegavajui usput loe vozae, predmete koji padaju
s balkona na desetom katu i opor ludih starica koje sebe nazivaju "bake
koje ubijaju pse". Streeteru je sve to zvualo kao ala (a Justin ih je
uvjeravao da je to zamiljeno kao satira), ali kompanija Games, Inc. bacila
je jedan pogled na tu igru i isplatila njihovu zgodnom i vedrom sinu

sedamsto pedeset tisua dolara za prava. Plus postotak od prodaje. Jus je

svojim roditeljima kupio dva terenca Toyota Pathfinder, ruiasti za
mamu, plavi za tatu. Janet se rasplakala, zagrlila sina i nazvala ga glupim,
impulzivnim, dareljivim i sve u svemu sjajnim dekom, a Streeter ga je
odveo u tavernu Roxie's i poastio ga pivom Spotted Hen.
U listopadu se cimer Carla Goodhugha u Emersonu vratio s
predavanja i naao Carla kako lei na podu kuhinje njihova stana s licem
prema tlu dok se sendvi sa sirom dimi iz penice. Premda je imao samo
dvadeset i dvije godine, Carl je doivio srani udar. Lijenici koji su ga
pregledali otkrili su uroenu sranu manu neto u vezi s tankom
opnom arterije za koju se prije nije znalo. Carl nije umro; cimer ga je
naao na vrijeme i pruio mu prvu pomo. Ali zbog nedostatka kisika, taj
se bistri, zgodni i tjelesno agilni mladi, koji je ne tako davno proputovao
Europu s Justinom Streeterom, pretvorio u nespretnu sjenu ovjeka
kakav je prije bio. Povremeno nije mogao kontrolirati mokrenje, izgubio
bi se ako bi odlutao vie od ulice ili dvije od kue (ponovno se preselio k
svom jo uvijek tugujuem ocu), a govor mu se pretvorio u nesuvislo
trubljenje koje je samo Tom mogao razumjeti. Goodhugh mu je unajmio
pratitelja, koji mu je davao fiziku terapiju i brinuo se da Carl redovno
mijenja odjeu, a svaka dva tjedna odveo bi ga na "izlet". Najee bi
otili u slastiarnicu Wishful Dishful, gdje bi Carl uvijek naruio sladoled
od pistacija i zamrljao njime itavo lice, a onda bi ga njegov pratitelj
strpljivo oistio vlanom maramicom.
Janet je prestala odlaziti sa Streeterom na veere kod Toma. "Ne
mogu to vie podnijeti", priznala je. "Ne zato to se Carl vue u hodu ili
zato to se katkad pomokri u gae nego zbog onog njegova pogleda u
oima, kao da se sjea kakav je bio, ali se ne moe sjetiti kako je postao
ono to je sada. I... ne znam... na licu mu je uvijek izraz pun nade koji mi
daje osjeaj da je sve u ivotu ala."
Streeter je znao to Janet eli rei i esto je razmiljao o njezinim
rijeima za vrijeme veera sa svojim starim prijateljem (budui da vie
nije bilo Norme da im kuha, sada su uglavnom naruivali hranu). Uivao
je promatrati Toma kako hrani svog bolesnog sina i uivao je u izrazu
nade na Carlovu licu, koji kao da je govorio: Sve je ovo samo san, uskoro u
se probuditi. Jan je imala pravo, bila je to ala, ali Streeteru se inilo da je

to dobra ala.
Kad ovjek malo bolje razmisli.
Godine 2004. May Streeter zaposlila se u Boston Globeu i izjavila da je
najsretnija djevojka u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Justine Streeter
stvorio je Rock the House, koji e biti stalni bestseler do nastanka Guitar
Heroa, koji e ga zamijeniti. U to se vrijeme Jus okrenuo glazbenom
kompjuterskom programu zvanom You Moog Me, Baby. Streeter je postao
menader svog ogranka banke, a poele su se iriti glasine da ga u
budunosti eka mjesto oblasnog menadera. Odveo je Janet u Cancun i
odlino su se proveli. Janet ga je poela zvati "moj slatki golupi".
Tomov raunovoa u Goodhughovu zbrinjavanju otpada pronevjerio
je dva milijuna dolara i nestao u nepoznatom smjeru. Provjera rauna
koja je uslijedila otkrila je da cijeli posao stoji na klimavim nogama;
izgleda da je pokvareni stari raunovoa godinama potkradao firmu.
Potkradao? pomislio je Streeter itajui lanak o tome u Derry Newsu.
Prije e biti da je krao koliko je mogao.
Tom vie nije izgledao kao da ima trideset pet godina; sada je
izgledao kao da ima ezdeset. A mora da je toga bio i svjestan, jer je
prestao bojiti kosu. Streeter se oduevio kad je shvatio da Goodhughova
kosa ispod umjetne boje nije osijedjela; bila je troma i bezvoljno siva kao
Elvidov zatvoreni suncobran. Takvu boju kose, zakljuio je Streeter,
imaju starci koji sjede na klupama u parku i hrane golubove. Mogla bi se
zvati Samo za gubitnike.
Godine 2005. je nogometa Jacob, koji se zaposlio u oevoj kompaniji
na izdisaju umjesto da ode na studij (koji bi pohaao s punom sportskom
stipendijom), upoznao jednu djevojku i oenio se. ivahna sitna brineta
po imenu Cammy Dorrington. Streeter i njegova ena sloili su se da je
sveanost bila prekrasna, premda je Carl Goodhugh zvidao, pitao i
itao za cijela njezina trajanja i premda se Gracie Goodhughovo
najstarije dijete na izlasku iz crkve spotaknula o skut haljine na
stubama pa je pala i slomila nogu na dva mjesta. Prije no to se to
dogodilo, Tom Goodhugh izgledao je gotovo kao onaj stari. Drugim

rijeima, sretan. Streeter mu nije zamjerio malo sree. Pretpostavljao je

da ovjek ak i u paklu s vremena na vrijeme dobije gutljaj vode, ako ni
zbog ega drugog, a ono zato da shvati sav uas neutaive ei koju inae
trpi.
Mladenci su otili na medeni mjesec u Beliz. Kladim se da ondje kii bez
prestanka, pomislio je Streeter. Nije kiilo, ali Jacob je proveo vei dio
tjedna u tronoj bolnici zbog estokih napadaja gastroenteritisa i kakio u
pelene. Pio je samo vodu iz boce, ali u jednom je trenutku zaboravio na
oprez i oprao zube vodom iz slavine. "Moja prokleta greka", rekao je.
Preko osamsto amerikih vojnika poginulo je u Iraku. Ti momci i
djevojke nisu imali sree.
Tom Goodhugh obolio je od kostobolje pa je poeo epati i sluiti se
tapom.
Te je godine ek za nekonfesionalni djeji fond bio vrlo izdaan, ali
Streeter se nije alio. Blaenije je davati, nego primati. Svi najbolji ljudi
tako kau.
Godine 2006. Tomova ki Gracie oboljela je od gnojne upale zubnog
mesa i izgubila sve zube. Takoer je izgubila osjet njuha. Jedne veeri
nedugo nakon toga, za redovne tjedne veere Goodhughovih i
Streeterovih (sada su to bila samo dvojica mukaraca; Carlov pratitelj
odveo ga je na izlet), Tom Goodhugh poeo je plakati. Umjesto
kvalitetnog piva, sada je pio Sapphireov din i bio je vrlo pijan. "Ne
shvaam to mi se dogodilo!" jecao je. "Osjeam se kao... to ja znam...
kao jebeni Job!"
Streeter ga je zagrlio i stao ga tjeiti. Rekao je svom starom prijatelju
da oblaci uvijek dou, ali da e prije ili poslije otii.
"Pa, ti su se oblaci zadrali vraki dugo!" viknuo je Goodhugh i lupnuo
Streetera stisnutom akom po leima. Streeter mu to nije zamjerio.
Njegov stari prijatelj vie nije bio tako jak kao neko.
Charlie Sheen, Tori Spelling i David Hasselhoff rastali su se, ali u
Derryju su David i Janet Streeter proslavili tridesetu godinjicu braka.
Priredili su zabavu. Pred kraj je Streeter svoju enu odveo u stranje
dvorite. Pripremio je vatromet. Prisutni su zapljeskali, svi osim Carla
Goodhugha. I on je pokuao, ali nije mogao dlanom pogoditi dlan. I tako je

taj bivi student Emersona naposljetku odustao od pljeskanja pa je

ispruio ruku prema nebu i zazvidao.
Godine 2007. Kiefer Sutherland zavrio je u zatvoru (to mu nije bilo
prvi put) zbog vonje u pijanom stanju, a mu Gracie Goodhugh
Dickerson poginuo je u automobilskoj nesrei. Jedan pijani voza
skrenuo je u njegovu traku dok se Andy Dickerson vozio kui. Dobra je
vijest glasila da pijanac koji ga je ubio nije bio Kiefer Sutherland. Loa je
vijest glasila da je Gracie Dickerson bila u petom mjesecu trudnoe i
potpuno bez novca. Njezin mu prestao je uplaivati ivotno osiguranje
kako bi utedio. Gracie se preselila k ocu i bratu Carlu.
"Kakva ih srea prati, ona e roditi deformirano dijete", rekao je
Streeter svojoj eni jedne veeri u krevetu nakon voenja ljubavi.
"uti!" okirano je odvratila Janet.
"Ako ovjek to kae, nee se ostvariti", objasnio joj je Streeter i ubrzo
je dvoje golupia zaspalo u zagrljaju.
Te je godine svota koju je morao uplatiti djejem fondu iznosila
trideset tisua dolara. Streeter je ispunio ek niti ne trepnuvi.
Gracie je rodila u veljai 2008., na vrhuncu snjene oluje. Dobra je
vijest glasila da se dijete nije rodilo deformirano. Loa je vijest glasila da
se rodilo mrtvo. Ona vraja porodina srana mana. Gracie bez zuba,
bez mua i bez osjeta mirisa pala je u teku depresiju. Streeter je
smatrao da to pokazuje kako je ona u osnovi duevno zdrava. Da je ila
naokolo fukajui Don't Worry, Be Happy, savjetovao bi Tomu da sve
otre predmete u kui stavi pod klju.
Sruio se avion kojim su putovala dva lana rock-grupe Blink 182.
Loa vijest: poginule su etiri osobe. Dobra vijest: jedanput za promjenu,
rokeri su preivjeli... premda e jedan od njih umrijeti nedugo zatim.
"Uvrijedio sam Boga", rekao je Tom na jednoj od veera koje su
dvojica mukaraca nazivala "samakim veerama". Streeter je donio
pagete iz Cara Mame i smazao svoju porciju. Tom Goodhugh svoju jedva
da je i dotaknuo. U drugoj su sobi Carl i Gracie gledali Ameriki idol,
Gracie utke, a bivi student Emersona zvidei i blebeui. "Ne znam

kako, ali jesam."

"Nemoj tako govoriti. To nije istina."
"Ne moe u to biti siguran."
"Mogu", suutno je odvratio Streeter. "To je besmislica."
"Ako ti tako kae, prijatelju." Tomu su navrle suze na oi i zakotrljale
se niz obraze. Jedna od njih zastala mu je na rubu neobrijane brade i
naas ostala visjeti, a onda kapnula u nepojedene pagete. "Hvala Bogu
da je Jacob dobro. On sada radi za jednu TV-postaju u Bostonu, a ena mu
radi kao raunovotkinja u firmi Brigham & Woman's. Povremeno se
viaju s May."
"To su sjajne vijesti", srdano je odvratio Streeter, nadajui se da Jake
svojim drutvom nee nekako zaraziti njegovu ker.
"A ti me jo uvijek dolazi vidjeti. Shvaam zato Jan ne eli doi i ne
zamjeram joj, ali... ja se tim veerima radujem. One su mi kao neka veza
sa starim danima."
Da, pomislio je Streeter, sa starim danima kada si ti imao sve, a ja sam
imao rak.
"Mene e uvijek imati", rekao je i stisnuo jednu od Goodhughovih
pomalo drhtavih ruku s obje svoje. "Prijatelji do kraja."
Kakva je godina 2008. bila! Majko Boja! Kina je bila domain
Olimpijade! Chris Brown i Rihanna postali su zaljubljeni golupii. Banke
su kolabirale! Cijene na tritu dionica rapidno su pale. A u studenom je
Agencija za zatitu okolia zatvorila Planinu od smea, posljednji izvor
prihoda Toma Goodhugha. Vlada je obznanila namjeru da pokrene
sudsku parnicu protiv svih koji zagauju zemne vode i nepropisno
odlau medicinski otpad, a Derry News nagovijestio je da bi ta parnica
mogla biti krivina.
Streeter se esto naveer vozio Produetkom avenije Harris, traei
izvjesni uti suncobran. Nije se elio cjenkati; elio je samo prikratiti
vrijeme. Ali nikad nije vidio ni suncobran ni njegova vlasnika, to ga je
razoaralo, ali ga nije iznenadilo. Poslovni su ljudi poput morskih pasa,
moraju se stalno kretati ili uginu.
Ispunio je ek i poslao ga na Kajmane.

Godine 2009. Chris Brown ubio je Boga u svojoj golubici nakon

dodjele nagrada Grammy, a nekoliko tjedana poslije bivi nogometa
Jacob Goodhugh ubio je Boga u svojoj ivahnoj eni Cammy, nakon to je
ona u depu njegove jakne otkrila pola grama kokaina i donje rublje
izvjesne dame. Leei na podu, nazvala ga je kujinim sinom, a Jacob je
uzvratio zarivi joj vilicu za meso u abdomen. Smjesta je zaalio svoj in i
nazvao 911, ali teta je ve bila uinjena; probio joj je trbuh na dva
mjesta. Poslije je rekao policiji da se niega ne sjea. Tvrdio je da mu se
pomrailo pred oima. Njegov odvjetnik po slubenoj dunosti bio je
previe nesposoban da ishodi smanjenje kaucije. Jake Goodhugh obratio
se za pomo svom ocu, koji jedva da je imao dovoljno novca da plati
raune za grijanje, a kamoli da moe priutiti skupog bostonskog
odvjetnika svom sinu, branom nasilniku. Goodhugh se obratio
Streeteru, koji svom starom prijatelju nije dopustio izgovoriti ni deset
rijei briljivo uvjebanog govora prije no to je odgovorio "nema
problema". Jo uvijek se sjeao kako je Jacob bez ikakve nelagode
poljubio svog starog u obraz. Osim toga, Streeteru je plaanje trokova
omoguilo da se kod odvjetnika raspita o Jakeovu duevnom stanju, koje
nije bilo dobro; patio je od osjeaja krivice i duboke depresije. Odvjetnik
mu je rekao da e mladi vjerojatno dobiti pet godina, a nadao se da e tri
biti uvjetne.
Kad izae iz zatvora, neka se vrati kui, pomislio je Streeter. Pa neka
onda gleda Ameriki idol s Gracie i Carlom, ako ta emisija tada jo uvijek
bude na programu. A vjerojatno e biti.
"Dobio sam novac od osiguranja", rekao mu je Tom Goodhugh jedne
veeri. Jako je smravio, odjea je visjela na njemu. Oi su mu bile pune
suza. U meuvremenu je obolio od psorijaze pa se neprestance ekao po
rukama, ostavljajui na bijeloj koi duge crvene tragove. "Ubio bih se kad
bih to mogao izvesti tako da izgleda kao nesretan sluaj."
"Ne elim to sluati", odvratio je Streeter. "Stvari e se promijeniti."
U lipnju je umro Michael Jackson, a u kolovozu Carl Goodhugh; uguio
se jedui komad jabuke. Njegov pratitelj mogao bi ga spasiti
Heimlichovim zahvatom, ali on je bio otputen zbog nedostatka
sredstava prije esnaest mjeseci. Gracie je ula Carla kako grgolji, ali
mislila je da je to samo njegovo uobiajeno sranje. Dobra je vijest glasila

da i Carl ima ivotno osiguranje, malu policu, ali dovoljnu da pokrije

trokove pokopa.
Nakon pogreba (Tom Goodhugh sve je vrijeme jecao oslanjajui se na
svog starog prijatelja), Streetera je obuzeo napadaj velikodunosti.
Pronaao je adresu Kiefera Sutherlanda i poslao mu veliku knjigu
Anonimnih alkoholiara. Znao je da e knjiga vjerojatno zavriti u kanti
za smee (zajedno s bezbroj drugih velikih knjiga koje su mu oboavatelji
poslali tijekom godina), ali nikad se ne zna. Katkad se dogodi udo.
Jedne vrue ljetne veeri poetkom rujna 2009. godine Streeter i Janet
odvezli su se cestom koja vodi uz stranji dio Derryjeva aerodroma.
Nitko nije radio na poljunenom etverokutu izvan iane ograde pa je
Streeter ondje parkirao svoj dobar Pathfinder i zagrlio enu, koju je volio
dublje i potpunije nego ikad. Sunce se sputalo u crvenoj lopti.
Streeter se okrenuo prema Janet i spazio da ona plae. Podigao joj je
bradu prema sebi i ozbiljno joj poljubio suze, to joj je izmamilo smijeak
na lice.
"to ti je, duo?"
"Razmiljala sam o Goodhughovima. Nikad nisam ula da je jedna
obitelj imala takav niz loe sree. Loe sree?" Nasmijala se. "Bolje bi bilo
rei crne sree."
"Nisam ni ja", rekao je. "Ali to se stalno dogaa. Jesi li znala da je jedna
od ena u teroristikim napadima u Mumbaiju bila u drugom stanju?
Njezin dvogodinji sin ostao je iv, ali bio je tako pretuen da je jedva
preivio. A..."
Stavila mu je dva prsta na usne. "Tiina! Dosta je. Znamo da ivot nije
pravedan."
"Ali jest!" ozbiljno je odvratio Streeter. Na svjetlosti zalazeeg Sunca
lice mu je bilo rumeno i zdravo. "Pogledaj mene. Svojedobno nisi mislila
da u doivjeti 2009. godinu, zar ne?"
"Da, ali..."
"A brak nam je jo uvijek vrst kao vrata od hrastovine. Ili se varam?"
Odmahnula je glavom. Nije se varao.
"Ti si poela prodavati lanke Derry Newsu kao vanjski suradnik, May
se sjajno snala u Globeu, a na treberski sin postao je medijski mogul u

dobi od dvadeset pet godina."

Janet se opet poela smjekati, a Streeteru je laknulo. Nije ju volio
vidjeti tunu.
"ivot je poten. Svi mi proemo kroz isto devetomjeseno drmanje u
kutiji, a onda se zavrte kocke. Neki dobiju sve same estice, a neki
naalost jedinice. Svijet je naprosto takav."
Zagrlila ga je. "Volim te, duo. Ti uvijek sve gleda s vedrije strane."
Streeter je skromno slegnuo ramenima. "Zakon srednjih vrijednosti
favorizira optimiste, svaki e ti bankar to rei. Stvari se naposljetku
uvijek uravnotee."
Na nebu iznad aerodroma pojavila se Venera i zasvjetlucala na sve
tamnijem plavetnilu.
"Poeli neto!" zapovjedio je Streeter svojoj eni.
Janet se nasmijala i zatresla glavom. "to da poelim? Imam sve to
elim."
"I ja", odvratio je Streeter, a onda se zagledao u Veneru i poelio jo.

D OBAR BRAK
1
Postoji jedno pitanje koje ti nitko nikad ne postavi u nevezanom
razgovoru, razmiljala je Darcy u danima nakon otkria u garai, a ono
glasi: Kako brak? Svi te pitaju kako si provela vikend ili kako je bilo na
Floridi i kako zdravlje i kako djeca, pa ak i kako ivot, duo, ali nitko te
nikad ne pita kako brak?
Dobro, odgovorila bi na to pitanje prije one veeri. Sve je u redu.
Rodila se kao Darcellen Madsen (to je ime kakvo djeci daju samo
roditelji koji su upravo nabavili knjigu s imenima za bebe), iste one
godine kad je John F. Kennedy izabran za predsjednika. Odrasla je u
Freeportu u Maineu, u vrijeme kad je to jo uvijek bio grad, a ne dodatak
L. L. Beanu, prvoj amerikoj veletrgovini i nekolicini drugih
prenapuhanih maloprodajnih trgovina one vrste koja se naziva "outlet"
(kao da je rije o kanalizacijskim cijevima, a ne o duanima). Zavrila je
srednju kolu u Freeportu, a onda poslovnu kolu u Addisonu, u kojoj se
kolovala za tajnicu. Zatim se zaposlila u kompaniji Joe Ransome
Chevrolet, koja je 1984. godine, kad ju je Darcy napustila, bila najvee
automobilsko zastupnitvo u Portlandu. Nije bila lijepa, ali s pomou
dvije neznatno sofisticiranije prijateljice, nauila je dovoljno kozmetikih
vjetina da se uini lijepom za radnih dana i gotovo privlanom petkom i
subotom naveer, kad su sve zajedno voljele otii na margarite u
Lighthouse ili u Mexican Mike (u kojem je svirala iva glazba).
Godine 1982. Joe Ransome unajmio je jednu raunovodstvenu tvrtku
iz Portlanda da mu pomogne s obraunom poreza koji je postao
kompliciran ("Nije loe imati takve probleme", ula ga je kako kae
jednom starijem prodavau). Ubrzo su dola dva ovjeka s aktovkama,
jedan stariji i jedan mlai. Obojica su nosila naoale i klasina odijela,
obojica su uredno zaeljavala kratku kosu s ela, na nain koji je Darcy
podsjetio na fotografije iz godinjaka SJEANJA NA '54., onoga koji je na
koricama od umjetne koe imao sliku sportskog navijaa s megafonom
na ustima.

Mladi raunovoa zvao se Bob Anderson. Zapodjenula je razgovor s

njime njihova drugog dana u firmi i zapitala ga tijekom razgovora ima li
kakve hobije. Da, odgovorio je, on je numizmatiar.
Poeo joj je objanjavati to je to, a ona je rekla: "Znam. Moj otac
skuplja kovanice s Kipom slobode i one s glavama bizona. On kae da su
mu to numizmatike opsesije. Imate li vi kakvu numizmatiku opsesiju,
gospodine Anderson?"
Imao ju je: penije sa peninim klasovima. Najvea mu je elja bila da
jednog dana pronae penije sa peninim klasovima iz 1955., koji su...
Ali Darcy je i to znala. Peniji sa peninim klasovima iz 1955. imali su
pogreku. Vrijednu pogreku.
Mladi gospodin Anderson, s briljivo zaeljanom gustom smeom
kosom, bio je oduevljen njezinim odgovorom. Zamolio ju je da ga zove
po imenu. Poslije, dok su jeli uinu na suncem obasjanoj klupi iza
radionice on sendvi od raenog kruha s tunjevinom, a ona grku salatu
u Tupperwareovoj posudi upitao ju je bi li eljela u subotu izai s njim
na ulinu rasprodaju u Castle Rocku. Objasnio joj je da je upravo unajmio
novi stan i da sada trai fotelju. A i televizor, ako uspije pronai neto
kvalitetno po povoljnoj cijeni. Neto kvalitetno po povoljnoj cijeni, to je
bila fraza koju e Darcy u iduim godinama esto uti.
Ni on nije bio bogzna kako lijep, samo jo jedan tip kojeg ne biste niti
primijetili u prolazu, a on se nikad nee moi naminkati da bude ljepi...
ali tog dana na klupi, bio je lijep. Obrazi su mu se zaarili kad ju je pozvao
da izau, taman toliko da mu se lice malo ozari i zablista.
"A ne kakvu zbirku novia?" zadirkivala ga je.
Osmjehnuo se i otkrio pravilne zube. Sitne, lijepo uuvane i bijele.
Nikad joj nije palo na pamet da bi je pomisao na te zube jednoga dana
mogla natjerati da zadrhti a zato i bi?
"Kad bi mi se pruila prilika, naravno da bih je pogledao", odgovorio
je.
"Osobito penije sa peninim klasovima?" nastavila ga je zadirkivati,
ali samo malo.
"Osobito njih. Hoe li doi, Darcy?"
Pristala je. A pristala je i kad ju je zaprosio. Prve brane noi doivjela
je orgazam. Ne previe esto poslije toga, ali s vremena na vrijeme,
dovoljno esto da sebe smatra normalnom i zadovoljnom enom.

Bob je 1986. unaprijeen. Takoer je (uz Darcynu podrku i pomo)

pokrenuo mali posao s amerikim kovanicama za kolekcionare koje je
slao potom. Posao je bio uspjean od samog poetka pa je 1990. dodao
kartice sa slikama bejzbolskih igraa i stare filmske suvenire. Nije drao
filmske plakate, programe i postere, ali kad bi ga netko upitao moe li mu
nabaviti neki takav predmet, gotovo bi ga uvijek uspio pronai. Zapravo
bi ga pronala Darcy, sluei se u tim danima prije kompjutera
pretrpanim adresarom da zove kolekcionare diljem zemlje. Posao nikad
nije toliko narastao da bi zahtijevao puno radno vrijeme, to je bilo u
redu. Nijedno od njih nije to eljelo. Oko toga su se sloili, kao to su se
sloili i oko kue koju su naposljetku kupili u Pownalu, a i oko djece, kad
je dolo vrijeme da ih imaju. Uglavnom su se slagali. A kad nisu, pravili su
kompromise. Ali najee su se slagali. Imali su sline stavove.
Kako brak?
Dobro. Bio je to dobar brak. Donnie se rodio 1986. Darcy je ostavila
posao da ga rodi i osim to je pomagala muu u firmi Andersonove
kovanice i kolekcionarski predmeti, vie se nikad nije zaposlila a Petra
1988. U to se vrijeme gusta smea kosa Boba Andersona poela
prorjeivati na tjemenu, a 2002., kad je Darcy napokon u potpunosti
zamijenila adresar kompjuterom, on je ve bio prilino elav.
Eksperimentirao je s razliitim nainima eljanja onoga to mu je
ostalo, to mu je, po Darcynu miljenju, samo jo vie isticalo elavost.
Razljutilo ju je kad je odluio isprobati dva od onih arobnih preparata za
ponovni rast kose, kakve prodaju oni prepredeni prevaranti na
kablovskim kanalima kasno naveer (Bob Anderson postao je u srednjim
godinama pomalo noni svat). Nije joj rekao da je to uinio, ali dijelili su
spavau sobu, i premda ona nije bila dovoljno visoka da bez pomoi vidi
gornju policu ormara, katkad se sluila stolcem da pospremi njegove
subotnje majice, majice kratkih rukava kakve je nosio za prkanje po
vrtu. I ondje ih je pronala: 2004. boicu s tekuinom, a godinu dana
poslije boicu s malim zelenim kapsulama gela. Provjerila ih je na
internetu i ustanovila da nisu ba jeftini. Sjeala se da je tada pomislila:
Pa jasno, arobni preparati to nikad i nisu.
Ali ljuta ili ne, obuzdala se kad je rije o arobnim preparatima, a i o
Chevyju Suburbanu koji je on iz nekog razloga naprosto morao kupiti iste

one godine kad su cijene benzina poele jako rasti. Kao to se on

obuzdao, pretpostavljala je (zapravo, znala je), kad je ona zahtijevala da
alju djecu u dobre ljetne kampove, da Donnieju kupe elektrinu gitaru
(svirao ju je dvije godine, dovoljno dugo da postane iznenaujue dobar,
a onda je naprosto prestao) i da Petri plate satove jahanja. Uspjean brak
temelji se na kompromisima svatko to zna. A i na visokom pragu
tolerancije Darcy je to nauila sama. Kao to kae ona pjesma Stevieja
Winwooda, ne predaj se, duo.
Darcy je odluila da se ne predaje. A i Bob.
Donnie je 2004. godine otiao na koled u Pennsylvania, a Petra je
2006. otila na Colby, jednu ulicu dalje u Watervilleu. Darcy Madsen
Anderson imala je u to vrijeme etrdeset i est godina. Bob je imao
etrdeset i devet, a jo uvijek je vodio djeje izviae sa Stanom
Morinom, graevincem koji je ivio pola milje dalje niz cestu. Darcy je
smatrala da njezin sve elaviji mu izgleda prilino smijeno u kaki
kratkim hlaama i smeim dokoljenkama koje je jedanput mjeseno
navlaio na noge za odlaske u divljinu, ali nikad mu to nije rekla. Njegova
ela postala je vrlo iroka, poeo je nositi bifokalne naoale, a tjelesna
teina skoila mu je s devedesetak na oko sto deset kilograma. Postao je
partner u raunovodstvenoj tvrtki koja se vie nije zvala Benson &
Bacon, nego Benson, Bacon & Anderson. Svoju prvu kuu u Pownalu
zamijenili su skupljom kuom u Yarmouthu. Njezine dojke, prije sitne,
vrste i uspravne (uvijek ih je smatrala svojim najboljim obiljejem;
nikad nije eljela izgledati poput konobarica iz Hootersa), postale su
krupnije, ne vie tako vrste i dakako, objesile bi se kad bi naveer
skinula grudnjak a to drugo moete oekivati kad se pribliite
pedesetoj? ali Bob bi joj jo uvijek svako malo priao s lea i obujmio joj
dojke akama. S vremena na vrijeme dolo bi do ugodne meuigre u
spavaoj sobi na katu, koja je gledala na njihov mirni komad zemlje od
dva jutra, a premda je on malo previe urio i esto je ostavio
nezadovoljenu, esto ipak nije uvijek, a zadovoljstvo koje ju je proimalo
kad ga je poslije grlila i osjeala njegovo toplo muko tijelo kako drijema
do nje... to zadovoljstvo nikad nije zakazalo. Bilo je to, pretpostavljala je,
zadovoljstvo spoznaje da su jo uvijek zajedno, kad toliki drugi nisu;
zadovoljstvo spoznaje da se pribliavaju srebrnoj obljetnici, a to se nje
tie, brak im je jo uvijek vrst.

Godine 2009., dvadeset pet godina nakon to su rekli Da u maloj

baptistikoj crkvi koja vie nije postojala (sada se ondje nalazilo
parkiralite), Donnie i Petra priredili su im zabavu iznenaenja u
restoranu Birches na Castle Viewu. Zabavi je prisustvovalo vie od
pedeset gostiju, a posluivao se (kvalitetan) ampanjac, telei medaljoni
i torta na etiri kata. Slavljenici su zaplesali uz pjesmu Kennyja Logginsa
Footloose, ba kao i na svom vjenanju. Gosti su zapljeskali Bobovoj
plesnoj figuri, koju je Darcy ve bila zaboravila prije no to ju je opet
vidjela pa je od njegove jo uvijek vjete izvedbe ugodno protrnula. to je
u redu; premda je on osim nezgodne ele (nezgodne barem njemu) dobio
i trbuh, za jednog raunovou jo uvijek je vrlo dobro plesao.
Ali sve je to samo povijest, podaci za osmrtnice, a oni su jo uvijek bili
premladi da misle na takve stvari. Cijela ta pria ne uzima u obzir sve one
sitnice i svakodnevne misterije koji, vjerovala je (vrsto vjerovala), daju
vrijednost branom ivotu. Kao ono kad je Darcy pojela pokvarene
kampe i povraala cijelu no, sjedei na rubu kreveta dok joj se znojna
kosa lijepila za vrat, a suze joj se slijevale niz zaarene obraze, a Bob je
sjedio uz nju, strpljivo joj pridravao lavor i nakon svakog napadaja
povraanja odnosio ga u kupaonicu, ispraznio ga u koljku i povukao
vodu da joj ne bude jo munije od mirisa, objasnio je. A u est ujutro,
kad joj je grozna munina napokon malo popustila, zagrijao je auto da je
odveze na hitnu pomo. Javio se u firmu da nee doi na posao, a otkazao
je i putovanje u White River kako bi mogao biti s njom u sluaju da joj
ponovno pozli.
Takve stvari funkcioniraju obostrano; katkad je on bio podrka njoj, a
katkad ona njemu. Darcy mu je pravila drutvo u ekaonici bolnice St.
Stephen's bilo je to '94. ili '95. dok je ekao rezultate biopsije, nakon
to je otkrio (pod tuem) sumnjivu kvricu ispod lijevog pazuha.
Rezultati biopsije bili su negativni, dijagnosticirana mu je infekcija
limfnog vora. Kvrica se zadrala jo oko mjesec dana, a onda se sama
od sebe povukla.
Kratak pogled na njegov enigmatski asopis kroz napola otvorena
vrata kupaonice dok on sjedi na koljki. Miris kolonjske vode na njegovim
obrazima, to je znailo da e Suburban napustiti njihov kolni prilaz na
dan ili dva i da e njegova strana branog kreveta no ili dvije biti prazna
zato to on mora otputovati u New Hampshire ili Vermont da sredi

neije raunovodstvo (B, B & A sada su imali klijente u svim sjevernim

dravama Nove Engleske). Katkad je taj miris znaio da e on otputovati
da pogleda zbirku novia na neijoj rasprodaji kune imovine, jer oboje
su shvaali da se ba sve numizmatike kupoprodaje to ih njihov drugi
posao zahtijeva ne mogu obaviti kompjuterom. Pogled na stari crni putni
koveg u predsoblju, kojeg se on nikad nee odrei, ma koliko ga ona
gnjavila da ga baci. Njegove papue pokraj kreveta, jedna uvijek utaknuta
u drugu. aa vode na njegovu nonom ormariu, a pokraj nje naranasta
tableta vitamina na najnovijem broju numizmatikog mjesenika. Kako
bi on uvijek rekao: "Vie je mjesta vani nego unutra" kad god bi se
podrignuo i: "Pazi se, plinski napad!" kad god bi prdnuo. Njegov kaput na
prvoj kuki vjealice u predsoblju. Odraz njegove etkice za zube u
ogledalu (Darcy je bila uvjerena da bi on jo uvijek upotrebljavao istu onu
etkicu za zube koju je imao kad su se vjenali, da ih ona nije redovito
zamjenjivala). Nain na koji bi obrisao usne ubrusom nakon svakog
drugog ili treeg zalogaja. Briljivo spakirana oprema za logorovanje
(uvijek s rezervnim kompasom), prije no to bi on i Stan poveli jo jednu
grupu devetogodinjaka na izlet Dead Man's Trailom opasnom i
stranom stazom koja ulazi u umu iza Golden Grove Malla i izlazi kod
Weinbergovih rabljenih automobila. Izgled njegovih noktiju, uvijek
podrezanih i istih. Miris vakae gume u njegovu dahu kad bi se
poljubili. Te stvari i jo deset tisua drugih sainjavale su tajnu povijest
njihova braka.
Znala je da i on zacijelo ima svoju priu o njoj, sve od melema s
okusom cimeta kojim je zimi mazala usne i mirisa njezina ampona za
kosu kad bi joj ljubio stranju stranu vrata (to se vie nije dogaalo tako
esto kao prije, ali ipak se dogaalo) pa do zvuka ukljuivanja njezina
kompjutera u dva sata ujutro dva-tri puta mjeseno, kad iz nekog razloga
nije mogla zaspati.
Njihov brak sada je ve trajao dvadeset i sedam godina ili kako je
jednog dana za zabavu izraunala kompjuterskim kalkulatorom devet
tisua osamsto pedeset i pet dana. Gotovo etvrt milijuna sati i preko
etrnaest milijuna minuta. Dakako, Bob je dio tog vremena proveo na
poslu, a ona je i sama nekoliko puta otila na putovanja (najtunije je bilo
ono kad je otila u Minneapolis da se pridrui roditeljima nakon to je
njezina sestra Brandolyn poginula u bizarnoj nezgodi), ali uglavnom su

bili zajedno.
Zna li ona sve o njemu? Pa naravno da ne zna. Ne zna ni on sve o njoj
primjerice, da ona katkad (uglavnom za kinih dana ili za onih noi kad
ne moe zaspati) halapljivo guta okoladne tangice Butterfingers ili
Blue Ruths, ak i nakon to se prejede, pa ak i kad osjeti muninu u
elucu. Ili da ona smatra kako je novi potar prilino zgodan. ovjek
nikad ne moe znati sve, ali Darcy je smatrala da, nakon dvadeset i
sedam godina braka, njih dvoje znaju sve vane stvari jedno o drugom.
Bio je to dobar brak, jedan od oko pedeset posto brakova koji se odre na
dulji rok. Darcy je u to isto tako vrsto vjerovala kao to je vjerovala da e
je sila tea zadrati na tlu kad bude hodala plonikom.
Sve do one veeri u garai.

2
Otkazao joj je daljinski upravlja, a u kuhinjskom ormariu lijevo od
sudopera nije bilo AA baterija. Bilo je baterija D i C, pa ak i jedan
neotvoreni paketi siunih baterija AAA, ali ne i tih vrajih AA. I tako je
Darcy otila u garau znajui da Bob ondje dri zalihu Duracella i to je
bilo dovoljno da joj promijeni ivot. Kao da svi mi hodamo po zraku,
visoko iznad zemlje. Potreban je samo jedan mali korak u pogrenom
smjeru pa da padnemo.
Kuhinju i garau spajao je natkriveni prolaz. Darcy je urno prola
kroz njega, stiui kuni ogrta oko sebe prije dva dana prestao je niz
iznimno vruih dana babljeg ljeta pa je vrijeme sada vie nalikovalo na
listopad ili studeni. Vjetar joj je hladio glenjeve. Vjerojatno je trebala
navui arape i hlae, ali nova epizoda serije Dva i pol mukarca trebala
je poeti za manje od pet minuta, a vraji televizor zaglavio se na CNN-u.
Da je Bob kod kue, zamolila bi ga da runo promijeni kanal negdje
postoji dugmad za to, vjerojatno straga, gdje ih samo mukarac moe
pronai a onda bi ga poslala po baterije. Na kraju krajeva, garaa je
uglavnom njegova oblast. Ona je u nju odlazila samo da izveze auto, a i to
samo za dana kad je vrijeme bilo loe; inae ga je parkirala na okretitu
kolnog prilaza. Ali Bob je sada u Montpelieru, otiao je pogledati zbirku
elinih penija iz Drugoga svjetskog rata pa je ona, barem privremeno,

gospodarica doma Andersonovih.

Opipala je zid pokraj vrata traei tri prekidaa i ukljuila ih rubom
dlana. Fluorescentne svjetiljke zazujale su joj iznad glave. Garaa je bila
prostrana i sreena, alat je uredno visio na perforiranoj ploi i leao na
Bobovoj radnoj klupi. Pod je bio od betona, obojen plavkasto-sivo, a na
njemu nije bilo mrlja od ulja; Bob je uvijek govorio kako mrlje od ulja
znae da vlasnik garae vozi smee od auta ili da ne pazi na odravanje.
Prius star godinu dana, kojim se vozio na posao u Portland, bio je ovdje;
Bob se odvezao u Vermont terencem, dinosaurusom koji je imao visoku
kilometrau. Njezin Volvo bio je parkiran vani.
"Lako ga je parkirati unutra", rekao joj je u vie navrata (nakon
dvadeset sedam godina braka, originalni komentari postanu vrlo rijetki).
"Samo otvori vrata garae daljinskim upravljaem na titniku za sunce."
"Volim imati auto na oku", uvijek bi mu odgovorila, premda se
zapravo bojala da ne udari autom u vrata garae kad ga izvozi unatrag.
Mrzila je voziti unatrag. A pretpostavljala je da on to zna... ba kao to je
ona znala da on ima neobian feti u vezi s dranjem papirnatih
novanica u novaniku u okomitom poloaju i da nikad ne odlae
otvorenu knjigu licem nadolje kad prekine s itanjem zato to se tako
slomi hrbat, kako je tvrdio.
Barem je garaa bila topla; velike srebrne cijevi (koje se vjerojatno
zovu vodovi, ali Darcy nije ba bila sigurna u to) kriale su se na stropu.
Otila je do klupe na kojoj je lealo nekoliko poredanih etvrtastih
limenki, svaka s urednom etiketom na sebi: AVLI, VIJCI, ARKE,
SPOJNICE I KOPE, VODOVOD i to je smatrala prilino simpatinim
SITNE STVARICE. Na zidu je visio kalendar Sports Illustrateda sa slikom
neke nepodnoljivo mlade i privlane djevojke u kupaem kostimu, a s
lijeve strane kalendara dvije fotografije. Jedna od njih bila je stara
fotografija Donnieja i Petre na kolskom igralitu za bejzbol u
Yarmouthu, u majicama Red Soxa iz Bostona. Ispod nje je Bob debelim
flomasterom napisao DOMAI TIM 1999. Druga, mnogo novija
fotografija, pokazivala je odraslu Petru, koja samo to se nije pretvorila u
ljepoticu, kako stoji zagrljena sa svojim zarunikom Michaelom ispred
malog ribljeg restorana na plai Old Orchard. Ispod je debelim
flomasterom pisalo SRETAN PAR!

Na zidu lijevo od fotografija visio je ormari za baterije s natpisom

ELEKTRINE STVARI na Dymo traci. Darcy je krenula prema njemu ne
gledajui kuda ide uzdajui se u Bobovu gotovo manijakalnu urednost
i spotaknula se o kartonsku kutiju koja nije bila do kraja gurnuta pod
radnu klupu. Posrnula je i u posljednji se as uhvatila za klupu. Puknuo joj
je nokat to boli i predstavlja gnjavau ali uspjela je sprijeiti
potencijalno gadan pad, to je bilo dobro. Vrlo dobro, jer u kui nije bilo
nikoga tko bi mogao nazvati 911 da je razbila glavu na podu
nezamaenom i istom, ali vrlo tvrdom.
Mogla je naprosto gurnuti kutiju natrag pod klupu rubom stopala
poslije je to shvatila i paljivo razmislila o tome, kao matematiar koji
provjerava zakuastu i sloenu jednadbu. Na kraju krajeva, urilo joj se.
Ali na vrhu kutije ugledala je katalog za pletivo Patternworks pa je
unula da ga dohvati i odnese u kuu zajedno s baterijama. A kad ga je
podigla, ispod njega ugledala je Brookstoneov katalog koji je bila
zagubila. A ispod njega Paulu Young... pa Talbots... pa Forzieri... pa
Bloomingdale's...
"Bob!" uzviknula je s oajanjem, rastavivi mu ime na dva sloga (kao
to bi ga izrekla kad bi on donio blato u kuu ili ostavio mokre runike na
podu kupaonice kao da se nalaze u nekom luksuznom hotelu sa
sobaricama), ne "Bob", nego "BO-ob". Jer doista, itala ga je kao knjigu.
On je smatrao da ona previe naruuje iz kataloga, a jedanput je otiao
toliko daleko da je izjavio kako je ona ovisna o tim katalozima (to je
smijeno, zapravo je bila ovisna o okoladnim tangicama
Butterfingers). Ta mu je mala psiholoka analiza donijela dva dana
njezina hladnog ponaanja. Ali on je znao kako ona razmilja, i to
naroito o nevanim stvarima. Njezino je geslo glasilo "daleko od oiju,
daleko od srca". I tako je taj lukavac skupio njezine kataloge i stavio ih
ovamo. A sljedea bi postaja vjerojatno bila kanta za papirnati otpad.
Danskin... Express... Computer Outlet... Macworld... Monkey Ward...
Layla Grace...
to je dublje prekapala, postajala je sve ogorenija. ovjek bi mislio da
su ih njezine potroake navike dovele na prosjaki tap, to je isto
sranje. Posve je zaboravila na seriju Dva i pol mukarca i ve je poela
razmiljati o tome to e rei Bobu kad je nazove iz Montpeliera (on bi je
uvijek nazvao kad bi se nakon veere vratio u motel). Ali prvo je

namjeravala odnijeti sve te kataloge ravno natrag u vraju kuu, to znai

da e se morati vraati barem tri ili etiri puta, jer hrpa kataloga bila je
visoka barem ezdeset centimetara, a ti su luksuzni katalozi teki. Nije ni
udo to se spotaknula o kutiju.
Ubili je katalozi, pomislila je. No to bi bio ironian nain da ovjek pogi...
Misao joj se prekinula kao suha granica. Bila je nastavila prekapati
dok je razmiljala i sada je ve prevalila etvrt puta do dna hrpe, a ispod
kataloga Goosberry Patch (seoski dekor) naila je na neto to nije bilo
katalog. Ne, ni izdaleka. Bio je to asopis Kuje u lancima. Skoro ga nije
izvukla; da je na njega naila u jednoj od Bobovih ladica ili na onoj visokoj
polici s arobnim preparatima za rast kose, vjerojatno i ne bi. Ali budui
da ga je nala ovdje, skrivenog u hrpi s barem dvije stotine kataloga...
njezinih kataloga... naslutila je da se u tome krije neto vie od obinog
stida to ga mukarac moda osjea zbog zanimanja za spolne
nastranosti.
ena na naslovnici bila je privezana za stolac i gola, osim crne
kukuljice na glavi, ali kukuljica joj je prekrivala samo gornju polovicu lica
i vidjelo se da vriti. Bila je svezana debelom uadi koja joj se usijecala u
dojke i trbuh. Po bradi, vratu i rukama bila je poprskana lanom krvlju.
Na dnu stranice, jarko utim slovima, irio se ovaj neugodni mamac:
ZLOESTA KUJA BRENDA DOBILA JE TO JE TRAILA NA STRANICI
49!
Darcy nije namjeravala otvoriti ni tu ni bilo koju drugu stranicu. Ve je
poela traiti objanjenje za ovo: muka znatielja. Znala je neto o
mukoj znatielji zato to je svojedobno u zubarskoj ordinaciji proitala
lanak u Cosmu. Neka je itateljica napisala pismo jednoj od mnogih
savjetnica tog asopisa (ova je bila redakcijska psihijatrica koja se
specijalizirala za esto misteriozan muki spol) o tome kako je u aktovci
svog mua pronala nekoliko asopisa za homoseksualce. Vrlo
eksplicitne stvari, rekla je autorica pisma, pa se sada brine nije li joj mu
moda potajni homoseksualac. Premda, dodala je, ako jest, on to u
spavaoj sobi vrlo vjeto skriva.
Ne brinite, odgovorila joj je savjetnica. Mukarci su pustolovi po
naravi, a mnogi od njih vole istraivati nekonvencionalno spolno
ponaanje homoseksualnost je prva stvar na tom popisu, a grupni seks

odmah iza nje i spolni fetiizam: uriniranje, transvestizam, seks na

javnim mjestima, lateks. I, dakako, vezanje. Dodala je da sado-mazohizam
fascinira i neke ene, to je zbunilo Darcy, ali ona je uvijek rado
priznavala da ne zna sve.
Muka znatielja, to je sve. Moda je Bob vidio taj asopis na nekom
kiosku (premda Darcy nije mogla zamisliti takvu naslovnicu na nekom
novinskom kiosku) pa ga je obuzela znatielja. A moda ga je pokupio iz
kante za smee u nekoj trgovini pa ga je odnio kui i prelistao ovdje u
garai, a onda se zgrozio kao i ona (krv na naslovnici oito je bila lana,
ali enin vrisak izgledao je i previe stvaran) i sakrio ga u golemu hrpu
kataloga namijenjenih recikliranju, kako ga ona ne bi sluajno vidjela i
poela mu postavljati neugodna pitanja. To je sve, samo jednokratan
sluaj; kad bi pogledala ostatak hrpe, ne bi u njemu nala nita slino.
Moda nekoliko Penthousea i asopisa sa slikama djevojaka u donjem
rublju znala je da veina mukaraca voli svilu i ipku, a ni Bob u tom
pogledu nije izuzetak ali vie nita iz anra "Kuje u lancima".
Ponovno je pogledala naslovnicu i primijetila jednu neobinu stvar:
na njoj nije bilo cijene. A ni bar koda. Pogledala je stranju stranu, elei
doznati koliko bi takav asopis mogao stajati i zatreptala kad je ondje
ugledala sliku gole plavue svezane za neto to je podsjealo na stol za
operacije. Ali izraz straha na licu te djevojke bio je isto tako stvaran kao i
novanica od tri dolara, to ju je na neki nain smirilo. A debeli mukarac
koji je stajao iznad nje s, kako se inilo, kuhinjskim noem u ruci, izgledao
je smijean u narukvicama i konim gaama vie kao neki raunovoa,
nego kao netko tko se sprema izrezati "kuju u lancima" du jour.
I Bob je raunovoa, pomislila je.
Bila je to glupa misao koja je izala iz prevelike glupe zone njezina
mozga. Odgurnula ju je kao to je odgurnula prilino neugodne korice
asopisa natrag u hrpu kataloga nakon to se uvjerila da ni na stranjoj
stranici nema bar koda ni cijene. A kad je gurnula kartonsku kutiju pod
radnu klupu odustala je od zamisli da odnese kataloge natrag u kuu
sinuo joj je odgovor na zagonetku asopisa bez cijene i bar koda. To je
jedan od onih asopisa koje prodaju u najlonskom ovitku, kako bi se
prikrili svi prljavi dijelovi. Cijena i bar kod bili su na ovitku, naravno, to je
to, to bi drugo moglo biti? Negdje je morao kupiti tu vraju stvar, pod

pretpostavkom da je nije izvukao iz smea.

Moda ga je kupio preko interneta. Vjerojatno postoje internetske
stranice koje se specijaliziraju za takve stvari. A da i ne spominjemo mlade
djevojke koje izgledaju poput dvanaestogodinjakinja.
"Nije vano", rekla je i otro klimnula glavom. Ovo je gotova stvar,
mrtvo slovo na papiru, zavrena rasprava. Kad bi mu to spomenula u
veeranjem telefonskom razgovoru ili kad se vrati kui, bilo bi mu
neugodno i branio bi se. Vjerojatno bi je optuio da je seksualno naivna,
to je zacijelo istina, i da pretjeruje, to je odluila ne uiniti. Odluila je
da se ne preda. Brak je nalik na kuu koja se stalno gradi, svake godine
nadograuju se nove sobe. Brak koji traje tek godinu dana nalik je na
kuicu, a brak koji traje dvadeset sedam godina na golem i nepravilan
dvorac. U njemu mora biti udubina i skrivenih kutaka. Veina njih
pranjava je i prazna, ali neki kriju neugodne uspomene koje radije ne
biste nali. Ali nije to nita vano. Takve uspomene ovjek ili baci u
smee ili ih odnese u staretinarnicu.
Ta joj se misao toliko svidjela (dala joj je osjeaj dovrenosti) da ju je
ponovila naglas: "Nije to nita vano." A da to i dokae, s obje je ruke
snano gurnula kutiju do stranjeg zida.
Zauo se tup udarac. to je sad to?
Bolje da ne znam, rekla je sebi. Bila je prilino sigurna da joj ta misao
nije dola iz glupe, nego iz pametne zone mozga. Pod radnom je klupom
mrano, moda ondje ima mieva. ak i u dobro odravanoj garai poput
ove, moglo bi biti mieva, osobito kad doe hladno vrijeme, a neki bi je
uplaeni mi mogao ugristi.
Ustala je, obrisala kuni ogrta na koljenima i izala iz garae. Na pola
puta natkrivenim prolazom, zaula je zvonjavu telefona.

3
Vratila se u kuhinju prije no to se ukljuila telefonska sekretarica, ali
onda je priekala. Ako je to Bob, neka sekretarica preuzme njegov poziv.
U ovom trenutku nije htjela razgovarati s njime. Mogao bi joj neto uti u
glasu. Pretpostavit e da je otila u duan na uglu ili moda u videoteku i
opet nazvati za sat vremena. A za sat vremena, nakon to joj se neugodno

otkrie malo staloi, ve e se dovoljno pribrati da moe voditi ugodan

razgovor.
Ali nije bio Bob, bio je Donnie. "O, kvragu, ba sam elio popriati s
vama."
Podigla je slualicu, naslonila se na pult i rekla: "Pa onda priaj. Ba
sam se vratila iz garae."
Donnie je bio pun novosti. ivio je u Clevelandu u Ohiu i nakon dvije
godine nezahvalnog rintanja na najniem poloaju u najveoj reklamnoj
firmi u gradu, s jednim je prijateljem odluio pokrenuti vlastiti posao.
Bob se tome jako protivio, govorei Donnieju da on i njegov prijatelj
nikad nee dobiti zajam koji im treba da bi preivjeli prvu godinu.
"Jesi li ti pri sebi?" bio je rekao Donnieju nakon to mu je Darcy
prepustila slualicu. To je bilo u rano proljee, kad su se posljednji
komadii snijega jo uvijek skrivali ispod drvea i grmlja u stranjem
dvoritu. "Ti ima dvadeset i etiri godine, Donnie, a i tvoj prijatelj Ken.
Vas dvojica naivaca ne moete jo godinu dana dobiti ni kaskoosiguranje za svoj auto, samo obvezno osiguranje. Ni jedna banka nee
vam odobriti poetni kredit od sedam tisua dolara, osobito u ovoj
ekonomskoj situaciji."
Ali oni su ipak dobili zajam, a sada su uspjeli pronai i dva velika
klijenta, oba u istom danu. Jedan je bio prodava automobila koji je traio
svje pristup da privue kupce u tridesetima, a drugi ista ona banka koja
je firmi Anderson & Heyward odobrila poetni zajam. Darcy je uzviknula
od oduevljenja, a Donnie je kliknuo zauzvrat. Razgovarali su dvadesetak
minuta. Jedanput tijekom razgovora prekinula su ih dva kratka zvuna
signala dolazeeg poziva.
"eli li se javiti?" upitao ju je Donnie.
"Ne, to me zove tvoj otac. Otiao je pogledati zbirku elinih penija u
Montpelieru. Nazvat e me opet prije spavanja."
"Kako je on?"
Dobro, pomislila je. Nalazi nove zanimacije.
"Spreman za akciju", odgovorila je. Bila je to jedna od Bobovih
omiljenih izreka pa se Donnie nasmijao. Darcy je oboavala uti njegov
smijeh.
"A Pets?"

"Nazovi je i provjeri sam, Donalde."

"Hou, hou. Stalno se spremam. U meuvremenu, reci mi ti ukratko."
"Odlino je. Punom parom planira vjenanje."
"ovjek bi mislio da se udaje sljedeeg tjedna, a ne sljedeeg lipnja."
"Donnie, ako se ne potrudi razumjeti ene, nikad se nee oeniti."
"Ne uri mi se. Previe se dobro zabavljam."
"Samo se zabavljaj oprezno."
"Vrlo sam oprezan i vrlo pristojan. Sad moram ii, mama. Za pola sata
nai u se s Kenom na piu. Poet emo planirati tu stvar s
automobilima."
Htjela mu je rei da ne pije previe, ali onda se predomislila. On
moda jo uvijek izgleda kao da je tek krenuo u srednju kolu, a ona ga se
vrlo jasno sjeala kad je kao petogodinjak u crvenom prugastom
demperu neumorno gurao romobil gore-dolje asfaltiranim stazama u
parku Joshue Chamberlaina u Pownalu, ali on vie nije nijedan od te
dvojice djeaka. On je sada mlad mukarac i koliko god to nevjerojatno
zvualo, mladi poduzetnik na poetku karijere.
"Okej", rekla je. "Hvala ti to si nazvao, Donnie. Ba mi je drago."
"I meni. Pozdravi staroga kad ponovno nazove i reci mu da ga volim."
"Hou. "
"Spreman za akciju", rekao je Donnie i zacerekao se. "Kolikim je
izviakim grupama to rekao?"
"Svima." Darcy je otvorila hladnjak da provjeri ne eka li je u njemu
kojim sluajem jo koji hladni Butterfinger da ga u slast pojede. Nije ga
bilo. "Grozno!"
"Volim te, mama."
"I ja tebe."
Spustila je slualicu. Opet se dobro osjeala. Smijeila se. Ali dok je
tako stajala naslanjajui se na pult, osmijeh joj je izblijedio.
Onaj tropot.
Zaula je tropot kad je gurnula kutiju s katalozima natrag pod radnu
klupu. Ne zveket kao da je kutija udarila u neki zagubljeni komad alata,
nego tropot. Zvualo je pomalo uplje.
Ba me briga.
Naalost, to nije bilo tono. Taj joj je tropot izgledao kao nedovren

posao. A i kutija. Ima li u njoj jo baenih asopisa poput onih Kuja u

lancima!
Bolje da ne znam.
Da, da, ali moda bi ipak bilo pametnije provjeriti. Jer ako je samo
jedan, znai da je imala pravo kad je pomislila da je sve to samo
seksualna znatielja koju je potpuno zadovoljio jedan jedini kratak
pogled u taj odvratan (i bolestan, dodala je) svijet. A ako ih ima jo, ni to
jo uvijek ne mora nita znaiti na kraju krajeva, on ih je namjeravao
baciti ali moda bi ona to ipak morala znati.
Ali najvie ju je muio onaj tropot. Muio ju je vie od pitanja o
asopisima.
Brzo je uzela baterijsku svjetiljku iz smonice i krenula natrag u
garau. im se nala u natkrivenom prolazu, podigla je revere kunog
ogrtaa i poeljela da je odjenula jaknu. Ve je bilo vrlo hladno.

4
Kleknula je, odgurnula kutiju s katalozima u stranu i osvijetlila prostor
ispod radne klupe. U prvom trenutku nije shvatila to to vidi ispred sebe:
gledala je glatku povrinu koju su prekidale dvije tamne linije, jedna
neznatno deblja od druge. A onda je osjetila nemir u tijelu, koji se
protezao od sredine prsnog koa do dna trbuha. Bilo je to skrovite.
Pusti to na miru, Darcy! To je njegova stvar, a radi vlastita duevnog
mira pusti da tako i ostane.
Bio je to dobar savjet, ali sad je ve predaleko dogurala da bi ga
posluala. Zavukla se pod klupu sa svjetiljkom u ruci, oekujui da e je
ondje doekati debeli sloj pauine, ali nije ga bilo. Ako je njezin ivotni
moto glasio "daleko od oiju, daleko od srca", onda je ivotni moto
njezina proelavog mua, skupljaa novia i voditelja djejih izviaa,
glasio "sve mora biti blistavo i isto".
Osim toga, on se i sam zavlai ovamo pa se nije mogla stvoriti pauina.
Je li to istina? Zapravo ne moe biti sigurna u to, zar ne?
Ali vjerovala je da jest.
Pukotine su se nalazile na svakom kraju dvadeset centimetara duge

ploe koja je, izgleda, u sredini imala ipku kako bi se mogla okrenuti oko
osi. Darcy ju je bila udarila kutijom dovoljno jako da je odkrine, ali to ne
objanjava onaj tropot. Gurnula je jedan kraj ploe. Ploa se najednom
kraju pomaknula unutra, a na drugom van i otkrila dvadeset centimetara
dugo, trideset visoko i moda pedesetak centimetara duboko skrovite.
Mislila je da e u njemu ugledati jo asopisa, moda ak i cijelu zbirku,
ali nije ih nala. Ugledala je malu drvenu kutiju. Bila je prilino sigurna da
ju je prepoznala. Ta je kutija proizvela onaj zvuk. Stajala je na boku pa ju
je obrtanje ploe prevrnulo.
Ispruila je ruku, uhvatila kutiju i izvukla je s jakim osjeajem zebnje.
Bila je to mala kutija od hrastovine koju mu je ona prije pet godina, a
moda i vie, darovala za Boi. Ili za roendan? Vie se nije mogla sjetiti,
samo se sjeala da ju je jeftino kupila kod nekog obrtnika u Castle Rocku.
U bareljefu na poklopcu kutije nalazio se runo rezbareni ornament, a
ispod ornamenta, takoer u bareljefu, bio je natpis njezine namjene:
MANETE. Bob je imao mnogo ukrasne dugmadi za manete i premda je
za posao radije odijevao koulje s obinom dugmadi, neki od njegovih
ukrasa za zapee bili su prilino lijepi. Sjeala se kako je tada pomislila
da e mu kutija pomoi da ih organizira. Sjeala se da ju je neko vrijeme
nakon to je odmotao dar i oduevljeno uzviknuo viala na vrhu komode
na njegovoj strani spavae sobe, ali nije se mogla sjetiti da ju je vidjela u
posljednje vrijeme. Pa naravno da nije. Bila je ovdje, u skrovitu pod
radnom klupom, a Darcy bi se okladila u kuu i sve ostale posjede (jo
jedna od njegovih uzreica) da, ako je otvori, unutra nee nai manete.
Pa onda nemoj pogledati.
Jo jedan dobar savjet, ali sada je ve predaleko dospjela da bi ga
posluala. Otvorila je kutiju osjeajui se kao ena koja je zalutala u
kasino i iz nekog ludog razloga uloila svu svoju ivotnu uteevinu na
jednu jedinu kartu.
Daj da bude prazna. Molim te, Boe, ako me voli, daj da bude prazna.
Ali nije bila prazna. Unutra su leala tri plastine pravokutne kartice,
svezane gumicom. Izvukla je sveanj vrcima prstiju kao da izvlai
baenu krpu bojei se da je prljava i puna bacila i skinula gumicu.
Nisu to bile kreditne kartice, kao to je u prvi mah pomislila. Na vrhu
svenja leala je iskaznica crvenog kria davatelja krvi koja je pripadala

nekoj eni po imenu Marjorie Duvall. Krvna grupa bila joj je A+, ivjela je
u Novoj Engleskoj. Darcy je okrenula iskaznicu i vidjela da je Marjorie
tko god bila posljednji put dala krv esnaestog kolovoza 2010. Prije tri
mjeseca.
Kvragu, tko je ta Marjorie Duvall? Odakle je Bob poznaje? I zato joj
njezino ime zvui poznato?
Sljedea je bila lanska iskaznica knjinice u North Conwayju na ime
Marjorie Duvall, a ona je na sebi imala adresu: Honey Lane 17, South
Gansett, New Hampshire.
Posljednji komad plastike bila je vozaka dozvola Marjorie Duvall iz
New Hampshirea. Na fotografiji je izgledala kao savreno obina
Amerikanka tridesetih godina, ne pretjerano zgodna (premda nitko na
fotografiji vozake ne izgleda najbolje), ali ipak ljepukasta. Zagasito
plava kosa bila joj je zaeljana unatrag, po slici se nije moglo zakljuiti
ima li punu ili konjski rep. Datum roenja: 6. sijenja 1974. Ista adresa
kao i na iskaznici knjinice.
Darcy je shvatila da cvili od oaja. S uasom je sluala kako joj taj zvuk
izlazi iz grla, ali nije mogla prestati. A eludac joj se pretvorio u olovnu
kuglu, koja joj je povlaila cijelu utrobu nadolje, rasteui je u nove i
neugodne oblike. Shvatila je da je sliku Marjorie Duvall vidjela u
novinama. I na veernjim vijestima.
S potpuno utrnulim rukama, ponovno je omotala sveanj iskaznica
gumicom i vratila ga u kutiju, a kutiju u skrovite. Ve se spremala da
zatvori skrovite, kad je zaula sebe kako govori: "Ne, ne, ne, to nije u
redu. Ne moe biti."
Je li to govorila Pametna ili Glupa Darcy? Nije bilo lako rei. Sigurno je
znala samo to da je kutiju otvorila Glupa Darcy. I zahvaljujui njoj, Darcy
je sada tonula.
Ponovno je izvukla kutiju. Mislei: To je pogreka, mora biti, mi smo u
braku vie od polovice svojih ivota, ja bih to znala, znala bih. Otvorila je
kutiju. Mislei: Poznaje li itko ikoga doista?
Prije ove veeri, Darcy bi bez razmiljanja na to pitanje odgovorila
potvrdno.
Sada je na vrhu svenja leala vozaka dozvola Marjorie Duvall. Prije je
bila na dnu. Darcy ju je vratila na dno. Ali koja je iskaznica leala na vrhu,

iskaznica crvenog kria ili iskaznica knjinice? Odgovor je jednostavan,

mora biti jednostavan kad postoje samo dvije mogunosti, ali Darcy je
bila previe uznemirena da bi se sjetila. Stavila je iskaznicu knjinice na
vrh i odmah shvatila da ona prije nije bila ondje, jer prvo to je ugledala
kad je otvorila kutiju bio je bljesak crvene boje, crvene kao krv; naravno
da e iskaznica davatelja krvi biti crvena. Ta je iskaznica bila na vrhu.
Stavila ju je na vrh. Dok je omatala gumicom malu zbirku plastinih
kartica, u kui je ponovno zazvonio telefon. To je on, Bob, zove je iz
Vermonta. Da je Darcy sada bila u kuhinji i da je podigla slualicu, ula bi
ga kako joj vedrim glasom (glasom koji je poznavala isto tako dobro kao i
svoj vlastiti) kae: Zdravo, duo, kako si?
Prsti su joj se trznuli, a gumica je puknula i odletjela. Darcy je viknula,
premda nije znala vie li od frustracije ili od straha. Ali zato bi se
zapravo bojala? U dvadeset sedam godina braka Bob nikad nije dignuo
ruku na nju, osim da je pomiluje. A samo je u nekoliko navrata dignuo
glas na nju.
Telefon je zazvonio jo jedanput... pa jo jedanput... a onda se
prekinuo usred zvonjave. Bob joj vjerojatno ostavlja poruku. Opet te
nisam naao kod kue! Kvragu! Nazovi me da se ne brinem, OK? Moj broj
je...
Ostavit e joj i broj svoje sobe. On nita ne preputa sluaju, nita ne
uzima zdravo za gotovo.
Ono to je pomislila apsolutno ne moe biti istina. Ta je misao nalik
na one grozne strahove koji katkad izrone iz mulja na dnu ovjekove
due i zablistaju sa stranom uvjerljivou: da je garavica zapravo
poetak sranog udara, da je glavobolja zapravo tumor na mozgu ili da to
to Petra nije nazvala u nedjelju naveer zapravo znai da je doivjela
prometnu nesreu i da sada lei u komi u nekoj bolnici. Ali takvi joj se
strahovi obino jave u etiri ujutro, kad ne moe zaspati. Ne u osam
naveer... a gdje je ta vraja gumica?
Napokon ju je nala iza kutije s katalozima u koju vie nikad nije htjela
zaviriti. Zaboravivi gdje se nalazi, gurnula je gumicu u dep i stala se
pridizati da potrai novu pa je udarila glavom u dno stola. Poela je
plakati.
Nije nala gumicu ni u jednoj ladici radnog stola pa je zaplakala jo
jae. Vratila se kroz natkriveni prolaz u kuhinju, nosei one grozne i

neobjanjive iskaznice u depu kunog ogrtaa te uzela gumicu iz

kuhinjske ladice u kojoj je drala raznorazne toboe korisne stvarice:
spojnice za papir, plastine vezice i ukrasne magnete za hladnjak koji su
gotovo posve izgubili magnetinost. Na jednom od tih magneta, koji joj je
Bob darovao za Boi u arapi, pisalo je DARCY JE GLAVNA.
Svjetlo na vrhu telefona na pultu stalno je titralo govorei: poruka,
poruka, poruka.
Pourila je natrag u garau ne podigavi revere kune haljine. Vie
nije osjeala hladnou u zraku, jer unutranja je hladnoa sada bila jaa. A
ona olovna kugla jo uvijek joj je potezala utrobu nadolje. Rastezala je.
Bila je nejasno svjesna da hitno mora isprazniti crijeva.
Nije vano. Stisni. Zamisli da se vozi autoputom i da je sljedei WC
udaljen dvadeset milja. Obavi to. Vrati sve stvari u prijanje stanje. A onda
moe...
to onda moe? Zaboraviti na sve? Ba vjerojatno!
Omotala je iskaznice gumicom, shvatila da se vozaka dozvola nekako
opet nala na vrhu i nazvala se glupom kujom... to je pogrdna izjava zbog
koje bi Bobu opalila amar, da ju je on ikada tako nazvao. Premda nikad
nije.
"Ako sam glupa kuja, barem nisam kuja u lancima", promrmljala je, a
onda je osjetila gr u elucu. Kleknula je i okamenila se u tom poloaju
ekajui da gr proe. Da je ovdje bila kupaonica, potrala bi u nju, ali nije
je bilo. Kad je gr popustio nevoljko presloila je iskaznice, prilino
sigurna da ih je sada stavila u ispravan poredak (davateljica krvi,
knjinica, vozaka dozvola), a onda ih vratila u kutiju s natpisom
MANETE. A kutiju natrag u rupu. vrsto je zatvorila pokretnu plou.
Kutiju s katalozima vratila je na mjesto gdje je leala kad se o nju
spotaknula: da neznatno viri. Bob nee primijetiti razliku.
Ali je li ona sigurna u to? Ako je on doista ono to ona misli da jest
strano je da joj se takva misao uope vrzma po glavi, kad su sve to je
prije samo pola sata eljela bile nove baterije za onaj prokleti daljinski
upravlja ako jest, onda je ve dugo oprezan. A on doista i jest oprezan i
uredan, on doista ivi u skladu s geslom "sve mora biti blistavo i isto",
ali ako je ono to ove vraje (ne, jebene) plastine iskaznice
nagovjetavaju tono, onda je nadnaravno oprezan. Nadnaravno budan.

Prepreden.
Nikad prije ove veeri nije tu rije povezala s Bobom.
"Ne", rekla je garai. Znojila se, pramenii kose neprivlano su joj se
lijepili za lice, hvatali su je grevi u elucu, a ruke su joj se tresle kao da
boluje od Parkinsonove bolesti, ali glas joj je bio neobino miran, udno
spokojan. "Ne, to nije mogue. To je pogreka. Moj mu nije Beadie."
Zatim se vratila u kuu.

5
Odluila je skuhati aj. aj smiruje. Dok je punila ajnik, opet je
zazvonio telefon. Ispustila je ajnik u sudoper tresak ju je natjerao da
ispusti mali krik i otila do telefona otirui vlane ruke o kuni ogrta.
Samo mirno, rekla je sebi. Ako on moe uvati tajnu, mogu i ja. Sjeti se
da za sve ovo postoji razumno objanjenje...
Ma nemoj mi rei?
A ja samo ne znam kako ono glasi. Treba mi vremena da razmislim, to je
sve. I zato: samo mirno.
Podigla je slualicu i veselim glasom rekla: "Ako si ti, ljepotane, doi
odmah. Mu mi je na putu."
Bob se nasmijao. "Zdravo, duo, kako si?"
"Spremna za akciju. A ti?"
Nastala je duga utnja. Barem joj se tako inilo, iako nije mogla trajati
vie od nekoliko sekundi. Za to vrijeme ula je cviljenje hladnjaka, koje je
iz nekog razloga grozno zvualo, kapanje vode iz slavine na ajnik koji je
ispustila u sudoper i kucanje vlastita srca inilo joj se da ovaj posljednji
zvuk dolazi iz grla i uiju, a ne iz prsa. Toliko su dugo u braku da su
postali gotovo savreno prilagoeni jedno drugom. Dogodi li se to u
svakom braku? Darcy nije znala odgovor. Poznavala je samo vlastiti brak.
A sada se morala zapitati poznaje li ak i njega.
"udno mi zvui", rekao joj je. "Glas ti je promukao. Je li sve u redu,
duo?"
To ju je trebalo dirnuti, ali umjesto toga, zgrozilo ju je. Marjorie
Duvall: ne samo da joj je to ime lebdjelo pred oima, nego joj se inilo da
titra poput neonskog natpisa nekog bara. Naas je ostala bez teksta. Na

oi su joj navrle suze, a onda je s uasom shvatila da joj se kuhinja koju je

tako dobro poznavala poinje vrtjeti pred oima. Opet je osjetila onu
teinu i greve u utrobi. Marjorie Duvall. Krvna grupa: A+. Adresa: Honey
Lane 17. Kao kad ovjek kae: zdravo, honey, kako si, jesi li spremna za
akciju?
"Razmiljala sam o Brandolyn", zaula je kako odgovara.
"O, draga", odvratio je s onom njemu tako svojstvenom suuti u glasu.
Dobro ju je poznavala. Nije li se na nju neprestance oslanjala jo od 1984.
godine? Pa ak i prije toga, dok su jo uvijek hodali, im joj je postalo
jasno da je Bob onaj pravi? Naravno da se oslanjala. Kao to se i on
oslanjao na nju. Ludo je misliti da bi takva suut mogla biti samo lag na
otrovnoj torti. A jo je lua injenica da mu ona u ovom trenutku lae.
Naime, ako se pridjev "lud" uope moe komparirati. Ili moda pridjev
"lud", ba kao i pridjev "jedinstven", nema komparativa i superlativa. A
to ona misli? Za Boga miloga, to?
Bob joj je u meuvremenu neto rekao, a Darcy nije imala pojma to.
"to si rekao? Ba sam se okrenula da dohvatim alicu aja." to je bila
jo jedna la, jer su joj se ruke previe tresle da bi ita dohvatila, ali sitna i
uvjerljiva la. A glas joj nije podrhtavao. Ili je barem tako vjerovala.
"Rekao sam, odakle sad to?"
"Donnie je nazvao i pitao me kako mu je sestra pa sam se sjetila svoje
sestre. Izala sam i malo se proetala. Poela sam mrcati, premda je to
djelomice zbog hladnoe. Vjerojatno si mi to uo u glasu."
"Jesam, istog asa. uj, moda bih sutra trebao preskoiti Burlington i
vratiti se kui."
Gotovo je kriknula: "Ne!" ali upravo bi to bila pogreka. To bi ga moglo
navesti na to da se zabrine za nju i krene kui u cik zore.
"Samo se usudi pa u ti razbiti nos", rekla mu je i osjetila olakanje
kad se nasmijao. "Charlie Frady rekao ti je da vrijedi otii na tu
rasprodaju kune imovine u Burlingtonu, a on ima dobre veze. I dobre
instinkte. Ti to i sam uvijek kae."
"Da, ali ne svia mi se to si tako maloduna."
To to je on shvatio (i to istog asa! Istog asa!) da neto nije u redu,
bilo je loe. A to to je morala izmiljati razloge oh, to je bilo jo gore.
Zatvorila je oi, ali u glavi je ugledala onu zloestu kuju Brendu kako
vriti pod kukuljicom pa ih je opet otvorila.

"Ve mi je bolje", rekla mu je. "To je bila samo kratkotrajna

malodunost. Ona mi je bila sestra, a ja sam vidjela kad ju je otac donio
kui. Katkad se toga sjetim, to je sve."
"Znam", odvratio je. A to je bila istina. Darcy se nije zaljubila u Boba
Andersona zbog smrti svoje sestre, ali razumijevanje koje joj je pokazao
dok je tugovala uvrstilo im je vezu.
Brandolyn Madsen poginula je dok se skijala cestom; udario ju je
pijani voza motornih saonica. Pobjegao je ostavivi njezino tijelo u
umi, pola milje od kue Madsonovih. Kad se Brandi nije vratila kui do
osam sati, dva policajca iz Freeporta i lanovi lokalne civilne strae
krenuli su u potragu. Darcyn otac naao je njezino tijelo i donio ga kui
kroz pola milje borove ume. Darcy koja se u tom trenutku nalazila u
dnevnoj sobi, deurala na telefonu i pokuavala smiriti majku prva ga je
vidjela. Doao je travnjakom, obasjan svjetlom punog zimskog Mjeseca, a
iz usta su mu izlazili bijeli oblaci pare. Darcy je u prvom trenutku (jo
uvijek joj je bilo grozno kad se toga sjetila) pomislila na sve one
sentimentalne stare crno-bijele ljubavne filmove koji se katkad prikazuju
na kanalu TCM, one u kojima neki momak prenese svoju nevjestu preko
praga kolibe na sretnom medenom mjesecu, uz pratnju sladunjave glazbe
pedeset violina.
Darcy je otkrila da je Bob Anderson shvaa bolje od veine drugih
ljudi. On nije izgubio brata ili sestru; izgubio je najboljeg prijatelja, kojeg
je kao djeaka udario opskrbni kamion kad je tijekom improvizirane
utakmice bejzbola izjurio na cestu da pokupi zalutalu lopticu (sreom, tu
lopticu nije bacio Bob; on nije bio bogzna kakav igra bejzbola pa je tog
dana otiao na plivanje) i ubrzo je umro u bolnici. Ta koincidencija starih
tuga nije bila jedina stvar zbog koje joj se njihova veza inila posebnom,
ali to ju je u njezinim oima inilo nekako mistinom kao da nije
sluajnost, nego predodreena stvar.
"Ostani u Vermontu, Bobby. Idi na tu rasprodaju kune imovine. Hvala
ti na brizi, ali ako se sada na brzinu vrati kui, osjeat u se kao kakva
balavica. A to e me razljutiti."
"Dobro. Ali nazvat u te sutra u pola osam. Samo da zna."
Nasmijala se i s olakanjem shvatila da joj je smijeh iskren... ili tako
blizu iskrenosti da se ne vidi razlika. A zato se ne bi smjela iskreno
nasmijati? Zato, zaboga, ne? Voljela ga je pa mu moe bar malo

vjerovati. U vezi sa svime. A nije to ba ni stvar izbora. ovjek ne moe

ugasiti ljubav ak ni onu prilino odsutnu ljubav staru dvadeset sedam
godina koju uzima zdravo za gotovo kao da gasi svjetlo. Ljubav dolazi iz
srca, a srce slijedi vlastite zakone.
"Bobby, ti uvijek nazove u pola osam."
"Priznajem. Nazovi me veeras ako bude..."
"Ita trebala, bez obzira na to koliko je sati", dovrila je misao umjesto
njega. Sad se gotovo osjeala kao ona stara. Doista je udesno od koliko
se grubih udaraca duh moe oporaviti. "Hou."
"Volim te, duo." Zavretak tolikih razgovora tijekom godina.
"I ja tebe", odvratila je sa smijekom, a zatim je spustila slualicu,
naslonila elo na zid, zatvorila oi i poela plakati prije no to joj je
smijeak stigao nestati s lica.

6
Darcy je svoj kompjuter, iMac koji je sada ve bio toliko star da je
dobio pomodni retro-tih, drala u sobi za ivanje. Malokad ga je
upotrebljavala za ita osim za slanje e-maila i za odlazak na eBay, ali sada
je otvorila Google i ukucala ime Marjorie Duvall. Kolebala se prije no to
je u potragu dodala ime Beadie, ali ne zadugo. Zato da poveava
agoniju? Bila je sigurna da bi se to ime ionako negdje pojavilo. Pritisnula
je tipku Enter. Dok je gledala kako se mali krug za ekanje vrti na ekranu,
opet su je spopali grevi u elucu pa je odjurila u kupaonicu, sjela na
koljku i obavila stvar s glavom u rukama. Na unutranjoj strani vrata
nalazilo se ogledalo, a nije se htjela vidjeti u njemu. Zato je to ogledalo
uope ovdje? Zato je dopustila da bude ovdje? Tko eli gledati svoj odraz
u ogledalu dok sjedi na zahodskoj koljci? ak i kad je u najboljem
izdanju, to ona sada posve sigurno nije?
Polako se vratila do kompjutera, vukui noge poput djeteta koje zna
da ga eka kazna zbog one vrste stvari koju je Darcyna majka nazivala
"velikom spakom". Vidjela je da je Google izbacio preko pet milijuna
rezultata: o, svemogui Google, tako velikoduan i tako straan. Ali prvi
ju je rezultat nasmijao; pozivao ju je da pogleda stranicu izvjesne
Marjorie Duvall Beadie na Twitteru. Darcy je smatrala da taj rezultat

moe zanemariti. Ako se nije varala (a bila bi strano zahvalna da se

vara), prolo je izvjesno vrijeme otkako je ona Marjorie koju je traila
posljednji put posjetila Twitter.
Drugi rezultat bio je lanak iz Portland Press Heralda, a kad ga je Darcy
otvorila, pozdravila ju je fotografija (doivjela ju je vie kao amar, nego
kao pozdrav) koje se sjeala s televizije, a vjerojatno i ba iz ovih novina,
jer oni su itali Press Herald. lanak je bio objavljen prije deset dana i bio
je udarna vijest u novinama. Naslov je glasio: ENA IZ NEW
HAMPSHIREA MODA JE JEDANAESTA BEADIEJEVA RTVA. A podnaslov:
Izvor iz policije: Sigurni smo devedeset posto.
Marjorie Duvall izgledala je mnogo ljepe na novinskoj fotografiji. Bila
je to slika iz fotografskog ateljea na kojoj je pozirala u klasinom stilu, u
lepravoj crnoj haljini, s rasputenom plavom kosom koja je na ovoj
fotografiji izgledala mnogo svjetlija. Darcy se zapitala je li tu fotografiju
snimio Marjorien mu. Pretpostavljala je da jest. Pretpostavljala je da je
fotografija ukraavala policu iznad kamina u Honey Laneu 17 ili moda
zid u predsoblju. Ljepukasta domaica koja doekuje goste s vjenim
osmijehom na licu.
Mukarci vie vole plavue jer im dojadi stiskati crnke.
Bila je to jedna od Bobovih uzreica. Ta joj se nikad nije previe
sviala, a sada joj se gadila.
Marjorie Duvall pronaena je u guduri est milja od svoje kue u
South Gansettu, odmah izvan grada North Conway. Oblasni erif
pretpostavljao je da je smrt vjerojatno nastupila od posljedica davljenja,
ali nije to mogao tvrditi sa sigurnou; to je ovisilo o procjeni oblasnog
sudskog patologa. erif nije htio dalje nagaati, a ni odgovoriti ni na
jedno drugo pitanje, ali reporterov neimenovani izvor (koji je bio blizak
istrazi pa su njegove informacije bile barem napola opravdane) rekao je
da je Marjorie Duvall pretuena i seksualno zlostavljana na nain koji se
slae s ostalim Beadiejevim ubojstvima.
to je bio prirodan prijelaz na potpun saetak prethodnih umorstava.
Beadie je prvo umorstvo poinio 1977. godine pa onda jo dva 1978., jo
jedno 1980., a onda opet dva 1981. Dva ubojstva poinio je u New
Hampshireu, dva u Massachusettsu, a peto i esto u Vermontu. Nakon
toga nastupio je jaz od esnaest godina. Policija je vjerovala da se

dogodila jedna od tri stvari: ili se Beadie preselio u neki drugi kraj zemlje
i nastavio prakticirati svoj hobi ondje ili su ga uhitili zbog nekog drugog,
nepovezanog zloina pa sada sjedi u zatvoru ili se ubio. Prema rijeima
psihijatra s kojim se autor lanka konzultirao, nije ba vjerojatno da se
Beadie naprosto umorio od svega. Takvi se tipovi nikad ne umore,
objasnio je psihijatar. To je njihova razbibriga, njihova opsesija. I vie od
toga, to je njihov tajni ivot.
Tajni ivot. Kakav je otrovan okida bila ta fraza.
Beadiejeva esta rtva bila je jedna ena iz Berrea, ije je tijelo otkrila
ralica u snjenom nanosu tjedan dana prije Boia. Njezini su roaci
zacijelo proveli prekrasan blagdan, pomislila je Darcy. Ni ona te godine
nije imala bogzna kakav Boi. Bila je osamljena i daleko od kue (to je
injenica koju joj ni divlji konji ne bi izvukli iz usta u razgovoru s
majkom), a ak i nakon osamnaest mjeseci probnog razdoblja nije bila
sigurna da je kvalificirana za posao koji je obavljala pa nije niti osjetila
blagdanski duh. Imala je nekoliko poznanica (to su bile one djevojke s
kojima je odlazila na margarite), ali ne i prave prijateljice. Nije ba bila
vjeta u sklapanju prijateljstava, to joj nikad nije polazilo za rukom. Malo
je rei da je bila srameljiva, vjerojatno bi bilo tonije rei da je bila
introvertirana.
A onda je u njezin ivot s osmijehom na licu uetao Bob Anderson
pozvao ju je da izau i nije htio prihvatiti negativan odgovor. To je
vjerojatno bilo ni tri mjeseca nakon to je ona ralica otkrila tijelo
posljednje rtve iz Beadiejeva ranog ciklusa. Zavoljeli su se. A Beadie je
prestao ubijati na esnaest godina.
Zbog nje? Zato to ju je volio? Zato to je elio prestati s "velikim
spakama"?
Ili je to samo koincidencija. Moglo bi biti.
Dobar pokuaj, ali skrivene iskaznice koje je pronala u garai ne
govore ba u prilog ideji o koincidenciji.
Beadiejeva sedma rtva, prva iz novog ciklusa, kako su to novine
prozvale, bila je ena iz Watervillea u Maineu po imenu Stacey Moore.
Mu ju je pronaao u podrumu nakon to se vratio iz Bostona, kamo je s
dvojicom prijatelja otiao pogledali nekoliko utakmica Red Soxa. To je
bilo u kolovozu 1997. Glava joj je bila gurnuta u posudu slatkog kukuruza

koji su Mooreovi prodavali na svojoj farmi pokraj autoputa 106. Bila je

gola, ruke su joj bile svezane na leima, a stranjica i bedra istuena na
desetak mjesta.
Dva dana poslije, Staceyna vozaka dozvola i iskaznica Plavog kria,
omotane gumicom, stigle su u Augustu, adresirane crnim slovima na
GLUPOG GLAVNOG TUITELJA ODJELA ZA KRINIMALISTIKE ISTRAGE.
Uz njih je stigla i poruka: ZDRAVO! VRATIO SAM SE! BEADIE!
Detektivi koji su radili na tom sluaju istog su asa prepoznali paket.
Nakon svakog od prethodnih umorstava ubojica je policiji poslao
nekoliko rtvinih iskaznica i sline vesele poruke. Znao je kad e one
biti same. Muio ih je, uglavnom vlastitim zubima, silovao ih ili
seksualno zlostavljao, a onda ubio, a nekoliko tjedana ili mjeseci poslije
toga poslao bi njihove iskaznice nekom ogranku policije. Da ih izaziva.
Kako bi bio siguran da e dobiti zasluge, s oajanjem je pomislila Darcy.
Beadie je opet ubio 2004., a deveti i deseti put 2007. Ta dva umorstva
bila su najgora, jer je jedna od rtava bila dijete. Desetogodinji sin jedne
ene puten je iz kole jer se poeo aliti na bol u elucu i izgleda zatekao
Beadieja na poslu. Djeakovo tijelo pronaeno je u oblinjem potoku,
zajedno s majinim. Kad su enine iskaznice dvije kreditne kartice i
vozaka dozvola stigle u 7. postaju dravne policije Massachusettsa, na
prikopanoj karti pisalo je: ZDRAVO! DJEAK JE NESRETAN SLUAJ! AO
MI JE! ALI BILO JE BRZO, NIJE "PATIO"! BEADIE!
Mogla je pogledati jo mnogo drugih lanaka (o, svemogui Google!),
ali s kojim ciljem? Slatki san o jo jednoj obinoj veeri u obinom ivotu
pretvorio se u nonu moru. Bi li je itanje jo nekog lanka o Beadieju
rasprilo? Odgovor na to pitanje bio je oit.
Spopali su je grevi u elucu. Otrala je u kupaonicu, u kojoj je, unato
ukljuenom ventilatoru, jo uvijek zaudaralo u veini sluajeva, ovjek
moe zanemariti injenicu da je ivot smrdljiv, ali ne uvijek pala na
koljena pred koljkom i zabuljila se u plavu vodu u njoj s otvorenim
ustima. Naas je pomislila da e potreba za povraanjem proi, a onda se
sjetila Stacey Moore s crnim zadavljenim licem gurnutim u kukuruz i s
bedrima prekrivenim krvlju koja se osuila do boje okoladnog mlijeka.
To ju je nagnalo da jo dvaput povrati, dovoljno jako da pokropi lice TyD-Bolom i komadiima vlastite bljuvotine.

Plaui i teko diui, pustila je vodu iz kotlia. Poslije e morati

oistiti porculan, ali zasad je samo spustila poklopac i poloila zaarene
obraze na hladnu plastiku be boje.
to da radim?
Oigledna mogunost bila je da pozove policiju, ali to ako se sve
pokae pogrekom? Bob je uvijek bio vrlo velikoduan ovjek, sklon
pratanju kad je prednjom stranom njihova starog kombija udarila u
drvo na rubu parkiralita pote i razbila vjetrobran, njegova je jedina
briga bila je li se ona porezala po licu ali bi li joj on oprostio ako ga
prijavi za jedanaest zvjerskih ubojstava koja nije poinio? A svijet bi to
doznao. Bio on kriv ili neduan, slika bi mu osvanula u novinama. Na
naslovnoj stranici. A i njezina.
Darcy je s mukom ustala, izvadila iz ormaria u kupaonici etku za WC
i oistila nered. Obavila je to polako. Boljela su je lea. Valjda je od siline
povraanja istegnula leni mii.
Usred posla sinula joj je nova spoznaja. Ne bi samo njih dvoje bili
uvueni u novinska nagaanja i u ciklus pranja prljavog rublja
dvadesetetverosatnih kablovskih vijesti na TV-u; morala je misliti i na
djecu. Donnie i Ken upravo su dobili svoja prva dva klijenta, ali i banka i
onaj prodava automobila koji trai svje pristup nestali bi tri sata nakon
to bi ta bomba puna govana eksplodirala. Anderson & Hayward, koji je
danas prvi put doista udahnuo, ve sutra bio bi mrtav. Darcy nije znala
koliko je Ken Hayward investirao u njihovu tvrtku, ali Donnie je uloio
sve. Nije to bilo mnogo gotovine, ali ima i drugih stvari koje ovjek
investira kad se otisne na vlastito putovanje. Svoje srce, svoj mozak, svoj
osjeaj samopotovanja.
A tu su i Petra i Michael, koji vjerojatno u ovom asu sljubljenih glava
prave planove za vjenanje, nesvjesni da im iznad glave visi sef od dvije
tone na vrlo tankoj ici. Pets je uvijek oboavala svog oca. to bi se
dogodilo s njom kad bi otkrila da su iste one ruke koje su je neko gurale
na ljuljaki u stranjem dvoritu zadavile jedanaest ena? Da su usne koje
su je ljubile prije spavanja skrivale zube koji su izgrizli jedanaest ena, u
nekim sluajevima sve do kosti?
Kad se ponovno nala za raunalom, grozan novinski naslov pojavio
joj se u glavi. Bio je popraen fotografijom Boba s maramom oko vrata, u
kratkim hlaama kaki boje i dokoljenkama. Vidjela ga je tako jasno kao da

je ve tiskan:
SERIJSKI UBOJICA BEADIE
BIO JE VOA DJEJIH IZVIAA 17 GODINA
Darcy je rukom prekrila usta. Osjetila je pulsiranje onih jabuica u
dupljama. Pomislila je na samoubojstvo i nekoliko (dugih) trenutaka ta
joj se ideja inila potpuno racionalnom, jedinim razumnim rjeenjem.
Mogla bi ostaviti poruku da je to uinila zato to se bojala da boluje od
raka. Ili jo bolje, zato to je primijetila prve znakove Alzheimerove
bolesti. Ali samoubojstva bacaju duboke sjene na obitelji. A to ako se
prevarila? to ako je Bob pronaao sveanj tih iskaznica pokraj ceste ili
tako neto?
Zna li koliko je to nevjerojatno? podrugljivo ju je upitala Pametna
Darcy.
No dobro, ali nevjerojatno nije isto to i nemogue, zar ne? Bilo je u
tome jo neega, neega to joj je onemoguavalo bijeg iz kaveza u kojem
se nala: a to ako je u pravu? Ne bi li njezina smrt omoguila Bobu da
nastavi ubijati, zato to tada vie ne bi morao voditi tako rascijepljen
dvostruki ivot? Darcy nije bila sigurna vjeruje li u ivot poslije smrti, ali
to ako ga ipak ima? I to ako je ondje ne doekaju zelena polja i obilne
rijeke rajskog vrta, nego jeziva povorka zadavljenih ena igosanih
zubima njezina mua pa je sve optue da je prouzroila njihovu smrt
odabravi lak izlaz? I zanemarivi ono to je otkrila (ako je takvo to
uope mogue, u to nije vjerovala ni trenutka), ne bi li te optube bile
tone? Vjeruje li ona doista da ima pravo osuditi jo nekoliko ena na
stranu smrt samo zato da ne pokvari vjenanje svoje keri u lipnju?
Voljela bih da sam mrtva, pomislila je.
Ali nije bila mrtva.
Prvi put nakon mnogo godina, Darcy Madsen Anderson spustila se sa
stolca na koljena i poela se moliti, ali to joj nije pomoglo. U kui nije bilo
nikoga osim nje.

Darcy nikad nije vodila dnevnik, ali uvala je gomilu rokovnika od

proteklih deset godina u prostranoj krinji za ivai pribor. I Bobovu
dokumentaciju o putovanjima u posljednjih deset godina u jednoj od
ladica ormara s kartotekama koji je drao u svom kunom uredu.
Kao raunovoa (i jo k tome raunovoa s registriranim vlastitim
pomonim poslom), pedantno je vodio poslovne knjige, koristei se
svakom olakicom, svakim odbitkom od poreza i svakim centom odbitka
za putovanja.
Odloila je njegove dosjee i svoje rokovnike pokraj kompjutera, a
onda je otvorila Google i prisilila se da obavi pretrage koje je morala
obaviti, zapisujui imena i datume smrti (neizbjeno, neki od njih bili su
samo priblini) Beadiejevih rtava. A onda, kad je digitalni sat na
kompjuteru neujno prevalio deset sati naveer, zapoela je mukotrpan
posao usporeivanja.
Dala bi deset godina ivota da nae neto to bi ga neosporno
iskljuilo iz barem jednog ubojstva, ali njezini su rokovnici samo
pogorali stvari. Kellie Garvis iz Keenea u New Hampshireu pronaena je
u umi iza lokalnog odlagalita smea petnaestog oujka 2004. Prema
sudskom patologu, bila je mrtva tri do pet dana. U Darcynu rokovniku za
2004. godinu u rubrikama za deseti do dvanaesti oujka bilo je
narkano: Bob kod Fitzwilliama, Brat. George Fitzwilliam bio je dobro
potkoeni klijent firme Benson, Bacon & Anderson. 'Brat' je bila njezina
kratica za Brattleboro, gdje je Fitzwilliam ivio. Lak put iz Keenea u New
Hampshireu.
Helen Shaverstone i njezin sin Richard otkriveni su u rijeci Newrie u
gradu Amsburyju jedanaestog studenog 2007. ivjeli su u Tassel Villageu,
dvanaestak milja dalje. Na stranici za studeni 2007. u njezinu rokovniku
povukla je crtu preko rubrika za osmi do deseti i narkala Bob u Sagusu,
rasprodaja kune imovine plus draba kovanica. A nije li ga ona nazvala u
motel u Sagusu jedne od tih veeri i nije ga dobila? I pretpostavila da se
zadrao vani s nekim prodavaem kovanica traei mogunosti ili da je
moda pod tuem? inilo joj se da se toga sjea. Ako je to tono, je li on te
veeri zapravo bio na cesti? Moda se vraao nakon obavljena poslia
(male isporuke) u gradu Amesburyju? A ako je doista bio pod tuem, to
je, za Boga miloga, ispirao s tijela?
Kad je sat na kontrolnoj traci kompjutera preao jedanaest i poeo se

penjati prema ponoi, vjetijem satu kad groblja navodno oivljavaju,

Darcy je prela na Bobovu putnu dokumentaciju i na potvrde uplata.
Paljivo ih je pregledavala i esto zastajala kako bi provjerila jo
jedanput. Dokumentacija iz kasnih sedamdesetih bila je nepotpuna i nije
joj ba mnogo pomogla Bob u ono vrijeme nije bio mnogo vie od
obinog uredskog lijenine ali sve iz osamdesetih bilo je tu, a korelacije
s Beadiejevim ubojstvima iz 1980. i 1981. bile su jasne i neporecive.
Putovao je u prava vremena i u prava podruja. A ako u neijoj kui
pronae dovoljno majih dlaka, inzistirala je Pametna Darcy, onda s
velikom vjerojatnou moe pretpostaviti da se negdje u kui nalazi i
maka.
Pa to da sada uinim?
inilo se da odgovor glasi: odvedi svoju zbunjenu i uplaenu glavu na
kat. Sumnjala je da e moi zaspati, ali barem se moe istuirati vruom
vodom i lei u krevet. Bila je iscrpljena i vonjala je po znoju, a lea su je
boljela od napora povraanja.
Ugasila je kompjuter i umorno se odvukla na kat. Tuiranje joj je
olabavilo miie u leima, a nekoliko Tylenola vjerojatno e joj dodatno
pomoi otprilike u dva ujutro; bila je uvjerena da e tada jo uvijek biti
budna. Vratila je boicu Tylenola u ormari s lijekovima i izvadila boicu
Ambiena. Drala je u ruci gotovo cijelu minutu, a onda je i nju vratila u
ormari. Ambien je ne bi uspavao, samo bi je uinio zbunjenom i moda
jo paranoidnijom no to je sada.
Legla je u krevet i pogledala noni ormari s druge strane kreveta. Na
njemu je leao Bobov sat. I Bobove rezervne naoale za itanje. I
primjerak knjige Koliba. Trebala bi je proitati, Darce, promijenit e ti ivot,
bio joj je rekao dvije ili tri veeri prije posljednjeg putovanja.
Ugasila je svjetiljku na svom nonom ormariu i ugledala Stacey
Moore u posudi kukuruza pa je ponovno upalila svjetiljku. U veini noi
mrak joj je bio prijatelj dobroudni navjestitelj sna ali ne i veeras.
Veeras je mrak bio ispunjen slikama Bobova harema.
Ne zna da je tako. Zapamti da nisi posve sigurna.
Ali ako pronae dovoljno majih dlaka...
Dosta s tim majim dlakama...
Leala je, jo budnija no to se bojala da e biti, a misli su joj kruile i

kruile. U jednom trenutku mislila je na rtve, u drugom na svoju djecu,

pa onda na sebe, pa ak i na neku davno zaboravljenu priu iz Biblije o
tome kako se Isus molio u getsemanskom vrtu. inilo joj se kao da ve
sat vremena krui po tom jadnom krugu briga, a onda je bacila pogled na
Bobov sat i shvatila da je prolo samo dvanaest minuta. Pridigla se na
lakat i okrenula sat prema prozoru.
On se nee vratiti kui prije est sati sutra naveer, pomislila je...
premda, budui da je sad etvrt poslije ponoi, strogo govorei, on e se
vratiti danas naveer. Ipak, to joj je davalo jo osamnaest sati vremena.
to je sigurno dovoljno da donese nekakvu odluku. Pomoglo bi joj kad bi
mogla zaspati, barem malo san na neki nain osvjei duh ali to nije
dolazilo u obzir. im bi malo zadrijemala, pomislila bi na Marjorie Duvall
ili Stacey Moore ili (to je najgore) na desetogodinjeg Roberta
Shaverstonea. NIJE "PATIO"! I tada bi svaka mogunost da zaspi nestala.
Pomislila je da moda nikad vie nee zaspati. to je, dakako, nemogue,
ali dok je leala s okusom bljuvotine u ustima, unato tome to ih je
isprala Scopeom, to joj se inilo posve vjerojatnim.
U jednom trenutku ulovila se kako se sjea one godine u ranom
djetinjstvu kad je obila cijelu kuu i gledala u ogledala. Stajala bi pred
njima s dlanovima na obrazima i nosom dodirivala staklo, ali
zadravajui dah da ne zamagli povrinu.
Da ju je majka uhvatila, mlatnula bi je i otjerala. To ostavlja mrlje, a ja
ih moram oistiti. Zato se uope toliko zanima za sebe? Nisi ba neka
ljepotica. I zato stoji tako blizu? Ne moe nita vidjeti ako tako gleda.
Koliko je godina tada imala? etiri? Pet? Bila je premlada da bi mogla
objasniti da se ne zanima za svoj odraz u ogledalu barem ne u prvom
redu. Bila je uvjerena da su ogledala vrata u drugi svijet, a da ono to vidi
u ogledalu nije odraz njihove dnevne sobe ili kupaonice, nego dnevna
soba i kupaonica neke druge obitelji. Moda neke obitelji koja se preziva
Matson, a ne Madsen. Zato to je na drugoj strani sve slino, ali nije isto, a
ako ovjek dovoljno dugo gleda u ogledalo, poinje zapaati neke razlike:
tepih koji je ondje izgleda ovalan, a ne okrugao kao ovdje, vrata koja
imaju kvaku umjesto zasuna, prekida za struju koji je na pogrenoj
strani vrata. A ni djevojica u ogledalu nije ista. Darcy je bila sigurna da
su njih dvije u rodu sestre po ogledalu? ali ne, nisu bile iste. Umjesto

Darcellen Madsen, ta se djevojica moda zove June ili Sandra, a moda

ak i Eleanor Rigby, koja je iz nekog razloga (nekog stranog razloga)
skupljala riu pred crkvama nakon vjenanja.
Leei u krugu svjetlosti svoje krevetne svjetiljke, drijemajui, a da to
nije ni shvaala, Darcy je pretpostavila, da je bila sposobna objasniti
majci to trai, da joj je ispriala o Mranijoj djevojci koja nije ista kao i
ona, da bi moda bila provela izvjesno vrijeme s psihijatrima za djecu. Ali
nju zapravo nije zanimala ta djevojica, nikad to nije bila djevojica.
Zanimala ju je ideja da iza ogledala postoji itav jedan drugi svijet i kad
biste se mogli proetati onom drugom kuom (Mranijom kuom) i izai
na vrata, ostatak svijeta bi vas ekao.
Dakako, ta ju je ideja ubrzo napustila. Uz pomo nove lutke (kojoj je
dala ime gospoa Butterworth, po omiljenom preljevu za palainke) i
nove lutkine kue, prela je na fantazije koje su prihvatljivije za jednu
djevojicu: kuhanje, ienje, kupovanje, prekoravanje bebe i
presvlaenje za veeru. A sada, nakon svih tih godina, ipak je pronala
put kroz ogledalo. A na drugoj strani nije je ekala ona druga djevojica u
Mranijoj kui; umjesto nje ekao ju je Mraniji mu, koji je cijelo vrijeme
ivio iza ogledala i ondje inio grozne stvari.
Neto kvalitetno po povoljnoj cijeni, volio je rei Bob to je tipino
geslo raunovoe.
Spreman za akciju odgovor na pitanje kako si koji je svaki klinac u
svakoj grupi izviaa koju je Bob ikad odveo niz Dead Man's Trail dobro
znao. Odgovor koji su neki od tih djeaka bez sumnje ponavljali i kao
odrasli ljudi.
Mukarci vie vole plavue, nemoj zaboraviti na tu uzreicu. Jer im
dojadi stiskati...
Ali u tom trenutku san je svladao Darcy, a premda je taj njeni
njegovatelj nije mogao odnijeti daleko, bore na njezinu elu i u kutovima
njezinih crvenih i nadutih oiju malo su se ublaile. Bila je dovoljno blizu
svijesti da se promekolji u krevetu kad je njezin mu zaustavio auto na
kolnom prilazu, ali ne dovoljno da se probudi. Moda bi se probudila da
su prednja svjetla Bobova Suburbana osvijetlila strop spavae sobe, ali
Bob ih je bio ugasio na pola puta ulicom kako je ne bi probudio.

8
Neka joj je maka milovala obraz barunastom apom. Vrlo njeno, ali
vrlo uporno.
Darcy ju je pokuala otjerati, ali imala je osjeaj da joj ruka tei petsto
kila. A to je ionako samo san mora biti san. Oni nemaju maku. Iako, ako
je u kui dovoljno majih dlaka, to znai da negdje mora biti i maka,
posve joj je razumno rekao njezin duh koji se trudio probuditi.
Sada joj je maja apa milovala ike i elo ispod njih.
"Probudi se, Darce. Probudi se, duo. Moramo porazgovarati."
To ne moe biti maka. Make ne govore. Bio je to Bobov glas, isto
tako njean i umirujui kao i dodir. I nije to bila maja apa. Bila je to
ljudska ruka. Bobova ruka. Ali to ne moe biti Bob, jer Bob je u Montp...
Naglo je otvorila oi i ugledala ga. Sjedio je na rubu kreveta pokraj nje,
milovao joj lice i kosu kao to je katkad inio kad se nije dobro osjeala.
Nosio je trodijelno odijelo Josa A. Banka (uvijek je ondje kupovao odijela,
nazivajui ih jo jedna od njegovih napola duhovitih uzreica
odijelima za banku), ali raskopao je prsluk i olabavio ovratnik. Spazila je
kako mu vrh kravate viri iz depa sakoa poput crvena jezika. Trbuh mu se
objesio preko pojasa i Darcyna prva jasna misao bila je: Mora neto
uiniti sa svojim kilogramima, Bobby, to ti nije dobro za srce.
"to..." izalo joj je iz usta kao gotovo nerazumljivo graktanje vrane.
Nasmijeio se i nastavio je milovati po kosi, obrazu i vratu. Nakaljala
se i pokuala ponovno.
"to radi ovdje, Bobby? Mora da je..." Podigla je glavu da pogleda
njegov sat, to dakako nije mogla. Bila ga je okrenula prema zidu.
Bacio je pogled na svoj sat. Bio se smijeio dok ju je milovao, a
smijeio se i sada. "etvrt do tri. Sjedio sam u onoj glupoj motelskoj sobi
gotovo dva sata nakon naeg razgovora i pokuavao se uvjeriti da ono
to sam pomislio nije istina. Ali ja nisam dospio ovako daleko zaobilazei
istinu. I tako sam skoio u 'Burban i krenuo na put. Uope nije bilo
prometa. Ne znam zato ee ne putujem kasno naveer. Moda
ubudue i hou. To jest, ako ne budem u Shawshanku ili u dravnom
zatvoru New Hampshirea u Concordu. Ali to zapravo ovisi o tebi, zar ne?"
Njegova ruka milovala joj je lice. Bio je to poznat osjeaj, a ak joj je i

njegov miris bio poznat i uvijek ga je voljela. Sada vie nije, ali ne samo
zbog sinonjih groznih otkria. Kako to da nikad nije primijetila koliko je
njegovo milovanje samodopadno i posesivno? Sada joj se inilo da taj
dodir govori: Ti si stara kuja, ali ti si moja stara kuja. Samo to si ovoga
puta njukala po podu dok me nije bilo, a to nije dobro. Zapravo, to je vrlo
loe.
Odgurnula mu je ruku i uspravila se. "to to, za Boga miloga, govori?
Uulja se u sobu i probudi me..."
"Da, spavala si s upaljenim svjetlima primijetio sam to im sam se
dovezao na kolni prilaz." U njegovu osmijehu nije bilo krivnje. Ni
prijetnje. Bio je to isti onaj dobroudni osmijeh Boba Andersona koji je
voljela gotovo od samog poetka. Na trenutak joj je zatitralo sjeanje na
to koliko je njean bio za prve brane noi, nije ju pourivao. Dao joj je
vremena da se navikne na novu stvar.
A tako e i sada postupiti, pomislila je.
"Ti nikad ne spava s upaljenim svjetlima, Darce. I premda ima
spavaicu na sebi, ispod nje nosi grudnjak, a ni to inae nikad ne ini.
Zaboravila si ga skinuti, zar ne? Jadna moja draga! Jadna moja umorna
djevojko!"
Samo na trenutak dodirnuo joj je dojke, a onda je hvala Bogu
odmaknuo ruku.
"Osim toga, okrenula si moj sat prema zidu kako ne bi morala gledati
koliko je sati. Uznemirena si, a ja sam uzrok. ao mi je, Darce. Iz dna
due."
"Pojela sam neto to mi nije dobro sjelo." Nije se mogla sjetiti niega
drugog.
Strpljivo se nasmijeio. "Pronala si moje malo skrovite u garai."
"Ne znam o emu govori."
"O, paljivo si vratila sve na svoje mjesto, ali ja sam vrlo oprezan s tim
stvarima, a komad selotejpa koji sam stavio iznad ipke na letvici
poderan je. To nisi primijetila, zar ne? A kako i bi? Kad se nalijepi, gotovo
je nevidljiv. Osim toga, kutija unutra pomaknuta je otprilike pet
centimetara nalijevo od mjesta na kojem sam je ostavio na kojem je
uvijek ostavim."
Ispruio je ruku da joj jo malo pomiluje obraze, a kad je ona

odmaknula lice u stranu, povukao je ruku (naizgled bez ogorenja).

"Bobby, vidim da si neto utuvio sebi u glavu, ali iskreno ne znam to.
Moda si previe radio."
Osmijeh mu se pretvorio se u tunu grimasu, a oi su mu se ovlaile
suzama. Nevjerojatno. Morala se obuzdati da ga ne pone saalijevati.
ini se da su osjeaji uvjetovani kao i svaka druga navika.
"Pretpostavljam da sam uvijek znao da e ovaj dan doi."
"Nemam pojma o emu govori."
Uzdahnuo je. "Imao sam dovoljno vremena na putu kui da razmislim
o svemu, duo. I to sam dulje razmiljao, to sam dublje razmiljao, sve
mi se vie inilo da postoji samo jedno pitanje koje trai odgovor: BDU."
"Ne shv..."
"uti", rekao je i njeno joj stavio prst na usta. Osjetila je miris sapuna.
Mora da se istuirao prije odlaska iz motela, to mu je vrlo slino. "Sve u
ti rei. Olakat u duu. Mislim da sam, duboko u sebi, uvijek elio da ti to
zna."
Uvijek je elio da ona to zna? Boe dragi! Moda je jo ekaju gore
stvari, ali lako je mogue da je ovo najgora stvar dosad. "Ne elim znati.
to god ti je u glavi, ne elim znati."
"Vidim ti drugaiji izraz u oima, duo, a ja sam se prilino izvjetio u
itanju enskih oiju. Postao sam neka vrsta strunjaka. BDU znai 'to
bi Darcy uinila'. U ovom sluaju, to bi Darcy uinila kad bi pronala
moje posebno skrovite i sadraj moje posebne kutije. Usput budi
reeno, uvijek sam volio tu kutiju jer si mi je ti darovala."
Nagnuo se i ovla je poljubio izmeu obrva. Usne su mu bile vlane.
Prvi put u ivotu, osjetila je gaenje od dodira tih usana. Palo joj je na
pamet da e moda biti mrtva prije svitanja. Jer mrtve ene ne priaju.
Premda bi se Bob sigurno pobrinuo da ne "patim", pomislila je.
"Prvo, zapitao sam se bi li tebi ime Marjorie Duvall ita znailo. Volio
bih da na to pitanje mogu odgovoriti s dobrim starim ne, ali ovjek
katkad mora biti realist. Ti ba nisi ovisnica o vijestima, ali ja dovoljno
dugo ivim s tobom da znam da prati glavne vijesti na televiziji i u
novinama. Mislio sam da e prepoznati to ime, a ak i ako ga ne
prepozna, mislio sam da e prepoznati fotografiju na vozakoj dozvoli.
Osim toga, rekao sam si, nee li ona poeljeti doznati odakle mi te
iskaznice? ene su uvijek znatieljne. Pogledaj Pandoru."

Ili enu Modrobradog, pomislila je. enu koja je zavirila u zakljuanu

sobu svog supruga i pronala odsjeene glave njegovih prijanjih ena.
"Bobe, kunem ti se da nemam pojma o emu go..."
"I tako, im sam stigao kui, ukljuio sam tvoj kompjuter, otvorio
Firefox ti se uvijek slui tim preglednikom i provjerio tvoje nedavne
aktivnosti na kompjuteru."
"to?"
Zahihotao se kao da je rekla neto naroito duhovito. "Ti ak niti ne
zna da se to moe provjeriti. Nisam to niti oekivao, jer svaki put kad
provjerim, sve je uvijek ondje. Nikad ga ne izbrie!" Ponovno se
zahihotao, kao to mu katkad uini kad mu supruga pokae znaajku
koju on smatra naroito dragom.
Darcy je osjetila da je poinje hvatati bijes. to je s obzirom na
okolnosti vjerojatno apsurdno, ali tako je bilo.
"Ti provjerava moj kompjuter? Laljive! Prljavi laljive!"
"Naravno da ga provjeravam. Ja imam vrlo zloestog prijatelja koji
ini vrlo zloeste stvari. ovjek u takvoj situaciji mora se informirati o
svojim najbliima. A otkako su se djeca odselila, ostala si mi samo ti."
Zloesti prijatelj? Zloesti prijatelj koji ini zloeste stvari? Vrtjelo joj
se u glavi, ali jedna stvar inila se posve jasnom: vie nema smisla
poricati. Ona je to znala, a on je znao da ona zna.
"Nisi provjerila samo Marjorie Duvall." U glasu mu nije ula ni stid ni
obrambeni ton, samo grozno aljenje to je dolo do ovoga. "Provjerila si
ih sve." Zatim se nasmijao i rekao: "Opla!"
Naslonila se na okvir kreveta, to ju je malice udaljilo od njega. To je
dobro. Udaljenost je dobra. Sve ove godine leala je s njim bok uz bok i
bedro uz bedro, a sada je udaljenost dobra.
"Kakvog zloestog prijatelja? O emu govori?"
Nagnuo je glavu u stranu, to je njegova kretnja koja znai 'ba si
bezobrazna, ali zabavna'. "O Brianu."
U prvi mah nije imala pojma tko je taj Brian pa je pomislila da on
govori o nekom s posla. Moda pomonik? To joj nije izgledalo
vjerojatno. Darcy je smatrala da je Bob isto tako nevjet u sklapanju
prijateljstava kao i ona, ali mukarci koji ine takve stvari katkad imaju
pomonike. Na kraju krajeva, vukovi love u oporima.
"O Brianu Delahantyju", rekao je. "Nee mi valjda rei da si

zaboravila Briana? Ispriao sam ti sve o njemu nakon to si ti meni

ispriala o onome to se dogodilo Brandolyn."
Zinula je od uda. "Tvoj prijatelj iz srednje kole? Bobe, on je mrtav!
Udario ga je kamion kad je istrao na cestu lovei bejzbolsku lopticu. On
je mrtav."
"No..." Bobov osmijeh postao je pun isprike. "To je tono... a i nije. Kad
sam ti priao o njemu, gotovo uvijek sam ga zvao Brian, ali tako ga nisam
zvao u koli, jer je on mrzio to ime. Zvao sam ga po inicijalima. Zvao sam
ga BD."
Ve ga je htjela zapitati kakve to ima veze s bilo ime, ali onda je
shvatila. Pa jasno! BD.
Beadie.

9
Dugo je govorio, a to je dulje govorio, to je ona postajala uasnutija.
Sve ove godine ivjela je s luakom, ali odakle je to mogla znati? Njegovo
ludilo nalikovalo je na podzemno more. Iznad tog mora leao je sloj
stijena, a iznad stijena sloj zemlje na kojoj je raslo cvijee. Mogli biste se
proetati tom cvjetnom poljanom bez da ikad shvatite da ispod nje lei
more ludila... ali lealo je. Uvijek je lealo. On je za sve okrivljavao BD-a
(koji je tek mnogo godina poslije, u porukama policiji, postao Beadie), ali
Darcy je nasluivala da on to ipak ne vjeruje; okrivljavanje Briana
Delehantyja samo mu je olakavalo da svoja dva ivota dri odvojena.
Primjerice, BD je doao na ideju da ponesu oruje u kolu i da pobiju
sve ivo. Prema Bobu, to mu se nadahnue pojavilo u ljetu izmeu prvog i
drugog razreda srednje kole Castle Rock. "Godine 1971.", rekao je Bob
dobroudno vrtei glavom, kao da se prisjea neke bezazlene
nepodoptine iz djetinjstva. "Davno prije no to su oni klipani iz
Columbinea bili i bljesak u oima svojih tatica. Nekoliko nas je djevojaka
ismijavalo. Diane Ramadge, Laurie Swenson, Gloria Haggerty... bilo ih je
jo nekoliko, ali zaboravio sam kako su se zvale. Planirali smo uzeti
gomilu oruja Brianov tata imao je u podrumu dvadesetak puaka i
pitolja, ukljuujui i nekoliko njemakih Lugera iz Drugog svjetskog rata
koji su nas opinili i ponijeti ga sa sobom u kolu. U ono doba u kolama

nije bilo provjera i detektora metala."

"Namjeravali smo se zabarikadirati u odjelu za prirodne znanosti.
Zatvorili bismo vrata lancima, ubili nekoliko ljudi uglavnom uitelje, ali
i nekoliko uenika koji nam se nisu sviali a onda natjerali preostale
ake da istre u stampedu kroz poarna vrata na drugom kraju hodnika.
Djevojke koje su nam se rugale namjeravali smo zadrati kao taoce.
Planirali smo BD je planirao da sve to obavimo prije no to se pojave
pajkani, shvaa? Nacrtao je zemljovide, a u biljenici za geometriju
drao je listu koraka koje emo morati uiniti. Mislim da je ukupno bilo
dvadeset koraka, poevi s 'ukljuiti protupoarni alarm da se izazove
zabuna'." Zahihotao se. "A kad se zakljuamo u tom odjelu..."
Kratko joj se nasmijeio s izrazom stida na licu, a Darcy je pomislila
da se on najvie stidi gluposti tog plana.
"No vjerojatno moe pogoditi. Dvojica tinejdera, s toliko jakim
hormonima da bismo se uzbudili kad bi vjetar zapuhao. Namjeravali smo
tim djevojkama rei da emo ih pustiti ako nam daju da ih dobro
pojebemo. Ako ne pristanu, morat emo ih ubiti. A one bi sigurno
pristale."
Polako je klimnuo glavom.
"Pojebale bi se da preive. to se toga tie, BD je imao pravo."
Udubio se u svoju priu. Oi su mu se ovlaile (groteskno, ali istinito)
od nostalgije. Od nostalgije za ime? Za ludim snovima iz mladosti?
Darcy se uplaila da bi to moglo biti tono.
"Nismo se namjeravali ubiti kao oni glupi oboavatelji heavy metala u
Coloradu. Ma kakvi! Odjel za prirodne znanosti imao je podrum, a Brian
mi je rekao da ondje postoji tunel. Tvrdio je da taj tunel vodi od
podrumskog skladita do stare vatrogasne postaje na drugoj strani
autoputa 119. Brian je rekao da je u pedesetima, kad je naa kola bila
samo osnovna kola, ondje bio park u koji su se klinci odlazili igrali pod
odmorom. Pa je kola napravila tunel kako bi oni mogli otii u park, a da
ne prelaze cestu."
Bob se uto nasmijao, a Darcy se trgnula.
"Sve sam mu to vjerovao na rije, ali pokazalo se da su sve to obina
sranja. Sljedee jeseni otiao sam u podrum da provjerim. Skladite je
doista bilo ondje, krcato papirima i vonjem alkohola za apirograf koji se
neko upotrebljavao, ali ako je ondje postojao tunel, nikad ga nisam

uspio pronai, a ve sam tada bio prilino temeljit. Nisam siguran je li

nam Brian lagao obojici ili je lagao samo sebi, ali znam da ondje nije bilo
tunela. to znai da bismo bili zarobljeni na katu i tko zna, moda bismo
se na kraju ipak morali ubiti. Nikad se ne zna to e etrnaestogodinjaci
uiniti, zar ne? Oni hodaju naokolo poput neeksplodiranih bombi."
A ti vie nisi neeksplodirana bomba, pomislila je Darcy. Zar ne, Bobe?
"Ionako bismo naposljetku vjerojatno odustali. Ali moda i ne bismo.
Moda bismo ipak pokuali provesti taj plan u djelo. BD me uzbudio
priama o tome kako emo prvo ispipati djevojke, a onda ih natjerati da
jedna drugoj skinu odjeu..." Iskreno ju je pogledao. "Da, jasno mi je kako
to zvui, kao obine djeake seksualne matarije, ali te su cure doista
bile umiljene. Kad bismo pokuali s njima razgovarati, nasmijale bi se i
okrenule nam lea. A poslije bi stajale u kutu kafia, sve zajedno, gledale
nas i opet se smijale. Tako da nas zapravo ne moe kriviti, zar ne?"
Oborio je pogled na prste kojima je nemirno bubnjao po mjestu gdje
su mu hlae stezale bedra, a onda je opet pogledao Darcy.
"Mora shvatiti dobro shvatiti koliko je Brian bio uvjerljiv. On je
bio mnogo gori od mene. Bio je zbilja lud. Osim toga, nemoj zaboraviti, u
ono se vrijeme itava zemlja bunila, i to se mora uzeti u obzir."
isto sumnjam u to, pomislila je Darcy.
Zapanjilo ju je kako Bob sve to uspijeva prikazati kao gotovo
normalnu stvar, kao da su silovanja i ubojstva dio seksualnih fantazija
svakog maloljetnika. A on je vjerojatno i sam u to vjerovao, ba kao to je
vjerovao da onaj mitski tunel Briana Delehantyja doista postoji. Ili moda
nije? Kako bi ona to mogla znati? Na kraju krajeva, sluala je
reminiscencije jednog luaka. Samo to joj je bilo teko povjerovati jo
uvijek! da je taj luak Bob. Njezin Bob.
"Bilo kako bilo," rekao je slegnuvi ramenima, "nikad nismo proveli
taj plan u djelo. To je bilo ono ljeto kad je Brian istrao na cestu i poginuo.
U njegovoj kui odrao se prijam nakon pogreba, a njegova mi je majka
predloila da odem u njegovu sobu na katu i uzmem neto ako elim.
Zna, kao suvenir. A ja sam to doista i elio! Pa naravno da sam elio!
Uzeo sam njegovu biljenicu za geometriju, kako je nitko ne bi mogao
prolistati i nabasati na njegove planove za veliku srednjokolsku
pucako-jebaku zabavu u Castle Rocku. Tako je on to nazvao, zna."

Potiteno se nasmijao.
"Da sam vjernik, rekao bih da me je Bog spasio od samoga sebe. A tko
zna, moda postoji neto... nekakva sudbina... koja ima svoje planove za
nas."
"A tebi je sudbina namijenila da mui i ubija ene?" upitala je Darcy
ne mogavi se suspregnuti.
Prijekorno ju je pogledao. "Te su ene bile umiljene", rekao je
podigavi prst poput uitelja. "Osim toga, nisam ih ubio ja. Ubio ih je
Beadie a ja ti kaem da je on ubijao s razlogom, Darce. Kaem ubijao
umjesto ubija jer sada je sve to iza mene."
"Bobe tvoj je prijatelj BD mrtav. Ve gotovo etrdeset godina. Toga
si zacijelo svjestan. Hou rei, negdje duboko u sebi mora da si toga
svjestan."
Dobroudno je podigao ruke u zrak, kao da se predaje. "eli mi rei
da pokuavam izbjei odgovornost? Tako bi rekao psihijatar,
pretpostavljam, i to je u redu. Ali, Darcy, sluaj me!" Nagnuo se i pritisnuo
joj kaiprst na elo, izmeu obrva. "Sluaj me i dobro zapamti! To je
doista bio Brian. On me zarazio... pa, nekim idejama, recimo tako. A kad ti
se neke ideje ponu vrzmati po glavi, ne moe ih vie izbaciti. Ne
moe..."
"Vratiti istisnutu pastu za zube u tubu?"
Pljesnuo je dlanovima, a ona je gotovo kriknula. "Tono to! Ne moe
vratiti istisnutu pastu za zube u tubu. Brian je bio mrtav, ali njegove su
ideje bile ive. Te ideje hvatati ene, initi s njima to god ti je volja,
kakva god da ti luda misao padne na pamet one su se pretvorile u
njegov duh."
Kad je to rekao, zjenice su mu se pomaknule nagore i nalijevo. Darcy
je negdje proitala da kad netko to uini, znai da svjesno lae. Ali je li
uope vano lae li on? Ili kome od njih dvoje lae? Darcy je smatrala da
nije.
"Ne elim ulaziti u pojedinosti", nastavio je. "Nisu to stvari koje bi
ovjek elio priati svojoj dragoj, a svialo se to tebi ili ne znam da ti se
trenutano ne svia ti si jo uvijek moja draga. Ali mora znati da sam
se borio protiv toga. Borio sam se protiv toga sedam godina, ali te ideje
Brianove ideje nisu mi dale mira. Sve dok si napokon nisam rekao:
'Pokuat u jedanput, samo da ih istjeram iz glave. Da istjeram Briana iz

glave. A ako me uhvate, neka bude barem vie neu morati razmiljati o
tome. Pitati se kako bi to bilo.'"
"Misli mi rei da je to bila muka znatielja?" upitala je tupim glasom.
"Pa da, pretpostavljam da se to moe i tako nazvati."
"Kao kad popui doint samo da vidi u emu je tos."
Slegnuo je ramenima skromno, djeaki. "Tako nekako."
"Nije to bila znatielja, Bobby. Nisi popuio doint. Ubijao si ene."
Nije mu bila vidjela ni traga krivnje ili stida na licu inilo se da je on
nesposoban za takve stvari, kao da mu je pregorio neki osigura u glavi
koji ih je nadzirao, moda ak i prije no to se rodio ali sada ju je
povrijeeno pogledao, kao da se duri. Onim tinejderskim pogledom koji
kae: "ne shvaa me".
"Darcy, one su bile umiljene."
Poeljela je popiti au vode, ali bojala se ustati i otii u kupaonicu.
Bojala se da bi je on zaustavio, a to bi se dogodilo poslije toga? to
onda?
"Osim toga," rezimirao je, "nisam vjerovao da e me uhvatiti. Ne ako
budem oprezan i sve unaprijed isplaniram. Ne nekakav polupromiljeni
plan napaljenog etrnaestogodinjaka, zna, nego realistian plan. A jo
sam neto shvatio. Shvatio sam da to ne mogu uiniti sam. ak i ako ne
bih sve zaribao zbog nervoze, mogao bih zbog osjeaja krivice. Jer ja sam
dobar ovjek. Tako sam sebe onda vidio, a vjerovala mi ti ili ne, tako se
vidim i sada. A to mogu i dokazati, zar ne? Imam dobar dom, dobru enu,
dvoje prekrasne djece koja su ve odrasla i zapoinju vlastiti ivot. A
vraam i dug zajednici. Zato sam prihvatio posao gradskog rizniara na
dvije godine, gratis. Zato sam s Vinniejem Eschlerom svake godine
organizirao dobrovoljno davanje krvi prije Svih svetih."
Trebao si zamoliti Marjorie Duvall da dade krv, pomislila je Darcy. Ona
je bila A+.
A onda je, pomalo zadihanim glasom kao ovjek koji na kraju svoje
obrane iznosi krunski dokaz rekao: "Zato radim s djejim izviaima. Ti
si mislila da u prestati kad ih je Donnie prerastao, znam da je tako. Ali
nisam. Jer to nisam radio samo radi njega. Radio sam to za zajednicu.
Vraao sam dug zajednici."
"Vrati onda Marjorie Duvall njezin ivot. Ili Stacey Moore. Ili Robertu

Shaverstoneu."
Spominjanje ovog posljednjeg imena pogodilo ga je; trepnuo je kao da
ga je oamarila. "Taj je djeak bio nesretan sluaj. On nije trebao biti
ondje."
"Ali ti nisi bio ondje nesretnim sluajem, zar ne?"
"To nisam bio ja", odvratio je, a onda je dodao posve nadrealnu i
apsurdnu tvrdnju: "Ja nisam preljubnik. To je bio BD. To je uvijek BD. On
mi je stavio te ideje u glavu. Ja se toga nikad ne bih sam sjetio. Potpisivao
sam poruke policiji njegovim imenom samo zato da to razjasnim.
Naravno da sam promijenio nain pisanja jer sam ga katkad zvao BD kad
sam ti prvi put priao o njemu. Ti si to moda zaboravila, ali ja nisam."
Darcy nije bila zadivljena njegovom manijakalnom upornou. Nije ni
udo to ga nisu uhvatili. Da se nije spotaknula o onu prokletu kutiju...
"Nijedna od tih ena nije imala nikakve veze ni sa mnom ni s mojim
poslom. Ni s jednim od oba moja posla. To bi bilo vrlo loe. Vrlo opasno.
Ali ja mnogo putujem i drim otvorene oi. A BD onaj BD u meni i on
dri otvorene oi. Traimo umiljene ene. Nije ih teko prepoznati.
Uvijek nose prekratke suknje i namjerno pokazuju naramenice
grudnjaka. Izazivaju mukarce. Uzmi za primjer Stacey Moore. Siguran
sam da si itala o njoj. Bila je u braku, ali to je nije sprijeilo da me oee
dojkama. Radila je kao konobarica u jednom kafiu u Sunnysideu u
Watervilleu. Ja sam obiavao odlaziti onamo zbog Mickelsonovih
kovanica sjea se? Ti si ak nekoliko puta ila sa mnom, kad je Pets bila
na Colbyju. To je bilo prije no to je George Mickelson umro, a njegov sin
rasprodao cjelokupnu zalihu kako bi otiao na Novi Zeland ili na neko
slino mjesto. Ta me je ena opsjedala, Darce! Stalno me ispitivala elim
li jo kave i govorila mi stvari poput 'to kaete na te Red Soxe', saginjala
se, eala mi dojke o rame, davala sve od sebe da mi se digne. A digao mi
se, priznajem, ja sam mukarac s mukim potrebama i premda me ti
nikad nisi odbila ni rekla ne... no, vrlo rijetko... ja sam mukarac s mukim
potrebama i uvijek sam imao jak spolni nagon. Neke ene to osjete i vole
se s tim poigravati. To ih uzbuuje."
Gledao je u svoje krilo mranim i zamiljenim pogledom. A onda mu je
neto drugo palo na pamet pa je naglo podigao glavu. Njegova se
prorijeena kosa naas zanjihala i onda opet smirila.
"Uvijek mi se smjekala! Uvijek je imala crveni ru na usnama i uvijek

mi se smjekala! Pa ja znam to ti osmjesi znae. Kao i veina mukaraca.

Ha-ha, znam to eli, mogu to nanjuiti na tebi, ali dobiti e samo ovo
malo eanje, pomiri se s tim. A ja bih to prihvatio! Pomirio bih se s tim!
Ali ne i BD, on se s tim nije mogao pomiriti."
Polako je zavrtio glavom.
"Takvih je ena mnogo. Nije im teko doznati imena. A onda ih moe
nai na internetu. Ako ih zna potraiti, na internetu moe nai mnogo
informacija, a raunovoe znaju kako da ih nau. Ja sam to uinio... o,
desetke puta. Moda ak i stotinu puta. Pretpostavljam da bi se to moglo
nazvati hobijem. Moglo bi se rei da skupljam informacije kao to
skupljam kovanice. U veini sluajeva ne idem dalje od toga. Ali katkad
mi BD kae: S njom eli ii do kraja, Bobby. S ovom ovdje. Zajedno emo
skovati plan, a kad doe pogodan trenutak, prepusti sve meni. I ja ga
posluam."
Uhvatio ju je za ruku i isprepleo njezine mekane i hladne prste sa
svojima.
"Ti misli da sam lud. Vidim ti to u oima. Ali nisam ja lud, duo, nego
BD... ili Beadie, ako ti se vie svia njegovo ime za javnost. Uzgred, ako
ita prie u novinama, zna da namjerno pogreno piem mnoge rijei u
porukama policiji. ak i adresu napiem pogreno. Nosim u novaniku
popis s mnogo neispravno napisanih rijei kako bih ih uvijek napisao na
isti nain. Time ih zavaravam. elim da oni misle da je Beadie glup ili
barem nepismen a oni to doista i vjeruju. Jer su oni glupi. Ispitali su me
samo jedanput, prije mnogo godina, i to kao svjedoka, oko dva tjedna
nakon to je Beadie ubio Stacey Moore. Ispitao me je jedan stari epavac
koji je ve bio napola umirovljen. Zamolio me je da ga nazovem ako se
iega budem sjetio, a ja sam mu rekao da hou. To je bilo prilino
smijeno."
Zahihotao se bez glasa, kao to bi katkad inio kad su gledali Modernu
obitelj ili Dva i pol mukarca. Takav joj je smijeh uvijek poveao uitak,
sve do veeras.
"eli neto znati, Darce? Kad bi me uhvatili na djelu, sve bih priznao
barem tako mislim, ne vjerujem da itko moe tvrditi sa stopostotnom
sigurnou to bi u takvoj situaciji uinio ali ne bih im mogao dati
bogzna kakvo priznanje. Zato to se ja i ne sjeam mnogo pojedinosti o
samim... no... o samim djelima. To obavlja Beadie, a ja ... to ja znam... ja

kao da zapadnem u neku vrstu nesvjestice. Dobijem vraju amneziju ili

neto slino."
O, laljive! Svega se ti sjea. To ti se vidi u oima, pa ak i u nainu
kako ti se kutovi usta spuste.
"A sada... sada je sve u Darcelleninim rukama." Primaknuo je jednu
njezinu ruku svojim usnama i poljubio je u nadlanicu, kao da eli naglasiti
svoje rijei. "Zna onu frazu: 'Ako ti priznam, morat u te ubiti'? To u
ovom sluaju ne vrijedi. Ja tebe nikad ne bih mogao ubiti. Sve to radim,
sve to sam izgradio... to bi, pretpostavljam, nekim ljudima izgledalo
skromno... sve sam to uinio i izgradio za tebe. I za djecu, naravno, ali
najvie za tebe. Zna li to se dogodilo kad si se ti pojavila u mom
ivotu?"
"Prestao si", odgovorila je.
Osmjeh mu je ozario lice. "Na vie od dvadeset godina."
Na esnaest, pomislila je, ali nije to rekla naglas.
"Veinu tih godina, dok smo podizali djecu i muili se da pokrenemo
posao s kovanicama premda je to uglavnom tvoja zasluga ja sam jurio
po Novoj Engleskoj, obraunavao poreze i osnivao fondacije..."
"Ti si ga uspio pokrenuti", odvratila je, pomalo okirana smirenou i
toplinom koje je zaula u svom glasu. "Ti si imao potrebnu strunost."
inilo se da je dirnut, gotovo kao da e zaplakati, a kad je progovorio,
glas mu je bio promukao: "Hvala ti, duo. To mi mnogo znai. Ti si me
spasila, zna. Na razne naine."
Nakaljao se.
"Desetak godina BD nije niti provirio. Mislio sam da je zauvijek otiao.
Ozbiljno. Ali onda se vratio. Poput duha." inilo se da razmilja o svojoj
tvrdnji, a onda je vrlo polako kimnuo glavom. "Tako je. On je duh, zloduh.
Poeo mi je skretati panju na pojedine ene kad sam putovao. Pogledaj
onu enu ondje, ona eli da joj vidi bradavice, ali kad bi ih pokuao
dodirnuti, smjesta bi pozvala policiju i smijala ti se u lice sa svojim
prijateljicama kad bi te odvodili. A pogledaj onu kako lie usne jezikom,
ona zna da bi volio da ti gurne jezik u usta, a zna i da ti zna da ona to
nikad nee uiniti. Pogledaj onu kako pokazuje gaice izlazei iz auta. Ako
misli da je to sluajno, onda si stvarno glup. To je samo jo jedna
umiljena ena koja vjeruje da takve stvari moe raditi nekanjeno."

Zastao je i oborio pogled, a oi su mu opet postale mrane. Darcy je u

njima ugledala onog Bobbyja koji joj je uspjeno izmicao dvadeset i
sedam godina. Onog kojeg je pokuavao prikazati kao duha.
"Kad su me poele muiti te sklonosti, borio sam se s njima. Postoje
asopisi... izvjesni asopisi... koje sam kupovao prije no to smo se ti i ja
vjenali pa sam pomislio, ako to opet uinim... a postoje i neke stranice
na internetu... mislio sam da mogu... ne znam... zamijeniti stvarnost
fantazijama... moglo bi se rei... ali kad ovjek jedanput okusi pravu stvar,
fantazije ne vrijede ni piljiva boba."
On govori poput ovjeka koji se zaljubio u neki skupi specijalitet,
pomislila je Darcy. U kavijar. Tartufe. Belgijske okolade.
"Ali poanta je da sam prestao. Prestao sam na sve te godine. A mogu
opet prestati, Darcy. Ovog puta zauvijek. Ako postoji ansa da ostanemo
zajedno. Ako si mi ti u stanju oprostiti i okrenuti novu stranicu."
Pogledao ju je ozbiljna lica i suznih oiju. "Ima li nade da to uini?"
Darcy je pomislila na enu zakopanu pod snijegom, na gole noge koje
je otkrio sluajni zamah ralice u prolazu na neiju ker, neko sreu
svog oca, curicu koja je u ruiastoj baletnoj suknjici nespretno plesala
po pozornici osnovne kole. Pomislila je na majku i sina, ija su tijela
nali u onoj zamrznutoj rijeci, dok im se kosa mrekala u ledom
obrubljenoj crnoj vodi. Pomislila je na onu enu s glavom gurnutom u
posudu kukuruza.
"Moram razmisliti o tome", odgovorila je vrlo oprezno.
Uhvatio ju je za nadlakticu i nagnuo se prema njoj. Morala se prisiliti
da se ne lecne i da mu pogleda u oi. Bile su to njegove oi... a ipak i nisu.
Moda ima neke istine u toj prii o duhu, pomislila je.
"Ovo nije jedan od onih filmova u kojima poludjeli mu goni svoju
uspanienu enu po kui. Ako odlui otii na policiju i prijaviti me, neu
dii ni prst da te sprijeim. Ali ja znam da si ti ve razmislila o tome kako
bi to utjecalo na djecu. Ti ne bi bila ona ena kojom sam se oenio da o
tome nisi razmislila. Ali moda nisi razmislila o tome kakav bi to utjecaj
imalo na tebe. Nitko ti ne bi povjerovao da si bila u braku sa mnom sve
ove godine i da nita nisi znala... ili da barem nisi slutila istinu. Morala bi
se odseliti i ivjeti od uteevine, jer ja sam uvijek zaraivao za nas, a
ovjek ne moe zaraivati ako je u zatvoru. A moda nee moi troiti ni

uteevinu, zbog graanskih parnica. A naravno, djeca..."

"Prestani! Nemoj vie nikad spominjati djecu dok govori o ovome."
Skrueno je klimnuo glavom, jo uvijek je lagano drei za nadlaktice.
"Jedanput sam pobijedio BD-a na dvadeset godina..."
Na esnaest, ponovno je pomislila, i ti to dobro zna.
"Pa ga mogu opet pobijediti. Uz tvoju pomo, Darce. Uz tvoju pomo
mogu uiniti sve. ak i kad bi se on opet vratio za dvadeset godina, to
onda? Velika stvar! Tada bih imao sedamdeset i tri godine. Nije se lako
upustiti u lov na umiljene ene kad mora hodati sa tapom." Veselo se
nasmijao zamiljajui tu apsurdnu sliku, a onda se opet uozbiljio. "Ali
sad me dobro sluaj ako bih ipak ponovno doao u napast, makar samo
jedanput, ubio bih se. Djeca nikad ne bi doznala, nikad ih ne bi morala
dodirnuti ta... zna, ta stigma... jer ja bih se pobrinuo da to izgleda kao
nesretan sluaj... ali ti bi znala. A znala bi i razlog. Dakle, to kae?
Moemo li ovo prebroditi?"
inilo se da razmilja. A doista je i razmiljala, premda on vjerojatno
ne bi razumio smjer njezinih misaonih procesa.
A evo o emu je razmiljala: Tako kau narkomani. Nikad vie neu
uzeti drogu. Ve sam i prije prestao, a ovoga puta prestat u zauvijek.
Ozbiljno to mislim. Ali oni to ne misle ozbiljno, ak i ako sami vjeruju u svoje
rijei. A ne misli ni on.
A pomislila je i ovo: to da radim? Ne mogu ga prevariti, predugo smo u
braku.
Uto je zaula jedan hladan glas u svojoj glavi, glas za koji nije niti znala
da postoji u njoj, glas koji je moda bio srodan onom glasu kojim je BD
aptao Bobu o umiljenim enama koje bi primijetio u restoranima ili
kako se smiju na uglovima ulica, kako se voze u skupim sportskim
automobilima sa sputenim krovom ili kako apu i smijee se jedna
drugoj na balkonima stambenih zgrada.
Moda je to bio glas one Mranije djevojke.
A zato ga ne bi mogla prevariti? upitao ju je taj glas. Na kraju krajeva...
on je uspio prevariti tebe.
A to bi uinila poslije? Nije znala odgovor. Znala je samo to da prvo
mora izai na kraj sa sadanjim trenutkom.
"Morat e mi obeati da e prestati", rekla mu je vrlo polaganim i

nevoljnim glasom. "Najsveanijim obeanjem, koje nikad ne smije

pogaziti."
Lice mu se ispunilo tako potpunim olakanjem i nekako tako
djeakim da ju je to dirnulo. Malokad je izgledao kao djeak, to je
zapravo bio. Naravno, to je takoer bio onaj djeak koji je svojedobno
planirao otii u kolu s orujem. "Uinio bih to, Darcy. Obeavam ti.
Doista ti obeavam. Ve sam ti to rekao."
"I nikad vie neemo razgovarati o ovome."
"To mi je jasno."
"I ne smije poslati iskaznice Marjorie Duvall policiji."
Kad je to rekla, ugledala mu je razoaranje na licu (takoer vrlo
djeako), ali od tog zahtijeva nije namjeravala odustati. Morao je osjetiti
da je kanjen, barem malo. To e ga uvjeriti da ona to ozbiljno misli.
A zar ne misli? O, Darcellen, zar ne misli?
"Treba mi vie od obeanja, Bobby. Djela govore vie od rijei. Iskopaj
rupu u umi i zakopaj iskaznice te ene u nju."
"Ako to uinim, jesmo li onda..."
Ispruila je ruku i prekrila mu dlanom usta. Natjerala se da progovori
strogim glasom. "Tiina. Sad je dosta."
"OK. Hvala ti, Darcy. Mnogo ti hvala."
"Ne znam na emu mi zahvaljuje." A onda, premda ju je pomisao da
legne do nje ispunjavala gaenjem i oajanjem, prisilila se da kae i ovo:
"A sad se svuci i legni u krevet. Oboje moramo malo odspavati."

10
Zaspao je gotovo odmah, im je spustio glavu na jastuk, ali jo dugo
nakon to je poeo sa svojim pristojnim i sitnim hrkanjem, Darcy je
leala budna, mislei da e se, ako si dopusti da zadrijema, probuditi s
njegovim rukama oko vrata. Na kraju krajeva, lei u krevetu s luakom. A
ako ubije i nju, imat e tono dvanaest ena na dui.
Ali on je to ozbiljno mislio, pomislila je u trenutku kad se nebo na istoku
ve poelo osvjetljavati. Rekao je da me voli i to je ozbiljno mislio. A kad
sam mu rekla da u uvati njegovu tajnu jer o tome je ovdje rije, o
uvanju tajne on mi je povjerovao. A zato i ne bi? Gotovo sam uspjela

uvjeriti i samu sebe.

Nije li mogue da e ona odrati to obeanje? Na kraju krajeva, ne
zakau svi narkomani u pokuaju da ostave drogu. I premda ona nikad ne
bi mogla uvati tajnu samo radi sebe, ne bi li je mogla uvati radi svoje
djece?
Ne mogu. Neu. Ali to mi drugo preostaje?
Kvragu, to mi drugo preostaje?
Dok je razmiljala o tom pitanju, njezin umoran i zbunjen duh
napokon se predao i utonuo u san.
Sanjala je da odlazi u blagovaonicu i da na dugakom stolu Ethana
Allena zatie jednu svezanu enu. ena je bila potpuno gola, samo joj je
crna kona kapuljaa prekrivala gornju polovicu lica. Ne poznajem tu
enu, ona mi je potpuni stranac, pomislila je Darcy u snu, a onda je ena
ispod kapuljae progovorila Petrinim glasom: "Mama, jesi li to ti?"
Darcy je pokuala vrisnuti, ali to je u nonim morama katkad
nemogue.

11
Kad se napokon s mukom probudila osjeajui se bijedno, s laganom
glavoboljom i mamurlukom shvatila je da je druga strana branog
kreveta prazna. Bob je ponovno okrenuo svoju budilicu pa je na njoj
vidjela da je deset i petnaest. Ve se godinama nije probudila tako kasno,
ali naravno, zaspala je neposredno prije svitanja, a ono malo sna bilo je
ispunjeno grozotama.
Otila je na zahod i skinula kuni ogrta s kuke na unutranjoj strani
vrata kupaonice, a onda je oprala zube imala je neugodan okus u
ustima. Poput dna krletke, rekao bi Bob za onih rijetkih jutara nakon to
bi popio au vina previe za veerom ili dvije boce piva za vrijeme
bejzbolske utakmice. Ispljunula je vodu i ve poela vraati etkicu za
zube u au, a onda je zastala i zagledala se u svoj odraz u ogledalu. ena
koju je jutros vidjela u ogledalu nije bila sredovjena, nego stara: imala je
blijedu kou, duboke bore oko usta, ljubiaste masnice oko oiju i ludu
frizuru kakvu dobijete samo od prevrtanja u krevetu. Ali sve je to nije

previe zanimalo; vlastiti izgled sada joj je bio najmanja briga. Pogledala
je preko ramena svog odraza u ogledalu i kroz otvorena vrata kupaonice
u njihovu spavau sobu. Samo to spavaa soba koju je vidjela nije bila
njihova; bila je to Mranija spavaa soba. Spazila je Bobove papue, samo
to te papue zapravo nisu bile Bobove. Bile su oigledno prevelike da bi
bile njegove, izgledale su gotovo poput papua nekog diva. Pripadale su
Mranijem muu. A brani krevet s izguvanim plahtama i neurednim
poplunima? To je bio Mraniji krevet. Ponovno je pogledala enu s
raskutranom kosom i zakrvavljenim, uplaenim oima: Mraniju enu, u
svoj njezinoj smuenoj slavi. I ona se zvala Darcy, ali nije se prezivala
Anderson. Ta Mranija ena bila je supruga Briana Delahantyja.
Darcy se stala naginjati prema ogledalu sve dok vrkom nosa nije
dodirnula staklo. Zadrala je dah i pokrila obraze dlanovima, ba kao to
je inila kao djevojica odjevena u kratke hlae zamrljane od trave i
sputene bijele arape. Gledala je u ogledalo sve dok vie nije mogla
zadravati dah, a onda je ispustila dah i zamaglila ogledalo. Zatim je
obrisala ogledalo runikom i sila u prizemlje da zapone svoj prvi dan
kao ena udovita.
Bob joj je ispod zdjelice ostavio ceduljicu s porukom.
Darce,
Pobrinut u se za one dokumente, kao to si traila. Volim te,
duo.
Bob
Nacrtao je malo srce oko svog imena, to ve godinama nije uinio.
Zapljusnuo ju je val ljubavi prema njemu, snaan i sladak poput mirisa
umirueg cvijea. Poeljela je zavapiti kao kakva ena iz Starog zavjeta i
uguila vapaj ubrusom. Hladnjak se ukljuio i zapoeo svoje bezduno
zujanje. Voda je kapala u sudoperu, otkucavajui sekunde na porculanu.
Jezik joj je bio poput natekle spuve gurnute u usta. Osjetila je da joj
vrijeme sve vrijeme koje e provesti kao njegova supruga u ovoj kui
stee tijelo poput luake koulje. Ili poput lijesa. Ovo je svijet u koji je
vjerovala kao dijete. Bio je ovdje cijelo vrijeme. ekao ju je.
Hladnjak je zujao, voda je kapala u sudoperu, protjecale su sirove

sekunde. Ovo je Mraniji ivot, u kojem je svaka istina napisana naopako.

12
Njezin je mu trenirao bejzbolsku momad Cavendish Hardware u
maloj ligi (s Vinniejem Eschlerom, strunjakom za viceve o Poljacima i za
velike medvjee zagrljaje) tijekom onih godina kad je Donnie u njoj igrao
brania na bazi, a Darcy se jo uvijek sjeala to je Bob rekao djeacima
dok su mnogi od njih plakali nakon to su izgubili zavrnu utakmicu na
turniru 19. okruga. To je bilo jo 1997. godine, vjerojatno mjesec dana
prije no to je ubio Stacey Moore i gurnuo joj glavu u posudu s
kukuruzom. Govor koji je odrao gomili uplakanih i mrkavih djeaka bio
je kratak, mudar i (kako je Darcy onda smatrala, a kako je smatrala i sada,
trinaest godina poslije) nevjerojatno blag.
Znam da se sada ne osjeate dobro, ali sutra ujutro Sunce e ponovno
izai. A kad izae, osjeat ete se bolje. A kad Sunce izae prekosutra, osjetit
ete se jo malo bolje. Ovo je samo jedan dio vaih ivota i taj je dio sada
zavren. Bilo bi bolje da ste pobijedili, ali ovako ili onako, taj je dio sada
zavren. Va e se ivot nastaviti.
Ba kao to se i njezin ivot nastavio nakon onog nesretnog izleta u
garau po baterije. Kad se Bob vratio s posla, nakon njezina prvog dugog
dana kod kue (nije mogla podnijeti pomisao da izae sama, bojei se da
e joj nova spoznaja biti ispisana po licu velikim slovima), rekao je:
"Duo, to se tie onoga sino..."
"Sino se nita nije dogodilo. Vratio si se kui ranije, to je sve."
Oborio je glavu na onaj svoj djeaki nain, a kad ju je opet podignuo,
lice mu je bilo ozareno velikim zahvalnim smijekom. "Znai, to je u
redu", rekao je. "Sluaj zavren?"
"Sluaj zavren."
Rairio je ruke. "Daj mi poljubac, ljepotice."
Poljubila ga je, pitajui se je li on ljubio sve one ene.
Mogla ga je zamisliti kako im govori: Ako se potrudi, ako upotrijebi
taj svoj obrazovani jezik, neu te izrezati. Unesi itavo svoje umiljeno malo
srce u to.

Odmaknuo ju je od sebe drei je za ramena. "Jesmo li jo uvijek

prijatelji?"
"Jesmo."
"Sigurno?"
"Sigurno. Nita nisam skuhala, a ne elim izlaziti. Kako bi bilo da
stavi neke krpice na sebe i skoi nam po pizzu."
"U redu."
6

"I nemoj zaboraviti uzeti Prilosec ."

Nasmijeio joj se. "Jasna stvar."
Gledala ga je kako tri na kat preskaui po nekoliko stuba odjedanput
i ve mu je htjela rei: Uspori malo, Bobby, nemoj tako naprezati srce.
Ali ne.
Ne.
Neka on napree srce do mile volje.

13
Sunce je sutradan ujutro izalo. A izalo je i prekosutra. Proao je
tjedan, pa dva, pa onda mjesec dana. Nastavili su sa svojim starim
navikama, sitnim navikama dugovjenog braka. Ona je prala zube dok se
on tuirao (obino pjevuei neki hit iz osamdesetih; ne ba fal, ali ni
bogzna kako lijepo), premda to vie nije inila gola kako bi mogla ui pod
tu im on izae; sada se tuirala tek kad bi on otiao na posao. A ako je
on i primijetio tu malu promjenu u njezinu modusu operandi, nije joj to
spomenuo. Ponovno je poela odlaziti u itateljski klub, rekavi ostalim
enama i dvojici umirovljenih mukaraca da se nije najbolje osjeala i da
im nije eljela prenijeti zarazu samo da moe iznijeti svoje miljenje o
najnovijem romanu Barbare Kingsolver, na to su se svi pristojno
zahihotali. A tjedan dana poslije ponovno je poela odlaziti na kruok za
pletenje, Strastvene pletilje. Katkad bi se uhvatila kako pjevui uz
melodiju s radija kad bi se vratila iz pote ili iz duana. Ona i Bob naveer
su gledali televiziju uvijek komedije, nikad kriminalistike serije o
forenziarima. On je sada rano dolazio kui; poslije onoga putovanja u
Montpelier, vie nije putovao. Nabavio je program zvan Skype za svoj
kompjuter, objasnivi joj da na taj nain isto tako lako moe pogledati

neku zbirku kovanica i utedjeti na benzinu. Nije spomenuo da e tako

izbjei iskuenju, ali nije niti morao. Ona je pratila novine da vidi hoe li
se negdje pojaviti iskaznice Marjorie Duvall, znajui da e, ako je lagao o
tome, lagati o svemu. Ali nisu se pojavile. Jedanput na tjedan izlazili su na
veeru u jedan od dva jeftina restorana u Yarmouthu. On bi uvijek
naruio odrezak, a ona ribu. On je pio ledeni aj, a ona aj od brusnice.
Stare navike teko umiru. esto ne umru dok mi ne umremo, pomislila je.
Sada bi malokad ukljuila televizor za dana, dok njega nije bilo kod
kue. Mogla je lake sluati zujanje hladnjaka kad je televizor bio
iskljuen, a i ono sitno kripanje i stenjanje njihove lijepe kue u
Yarmouthu dok se spremala za jo jednu zimu u Maineu. Mogla je lake
razmiljati. Lake se suoiti s istinom: on e to opet uiniti. Vjerovala je
da e se suzdravati koliko bude mogao, ali prije ili poslije, Beadie e ga
nadvladati. Iskaznice sljedee ene nee poslati policiji, mislei da je to
dovoljno da je prevari, ali vjerojatno ne marei shvaa li ona promjenu u
njegovu modusu operandi. Jer, razmiljat e, ona je sada upletena u sve.
Morala bi priznati da je sve znala. Policija bi to izvukla iz nje ak i ako bi
ona pokuala prikriti taj dio.
Nazvao je Donnie iz Ohia. Posao je cvjetao, angairani su da razrade
reklamnu kampanju za marku uredskih proizvoda koji bi se mogli
prodavati u cijeloj Americi. Darcy se oduevila (a i Bob, radosno
priznajui da je podcijenio Donniejeve izglede da uspije tako mlad). Petra
je nazvala da im kae kako su zasad odluili da djeverue na vjenanju
nose plave trapez haljine duge do koljena i odgovarajue alove od sifona
i misli li Darcy da je to u redu ili smatra da bi takve odore izgledale
pomalo djetinjasto? Darcy je odgovorila da bi izgledale zgodno, a onda su
prele na raspravu o cipelama da budemo precizni, o plavim salonkama
s vrlo visokim potpeticama. Darcyna se majka razboljela u Boci Grande i
ve je izgledalo da e morati u bolnicu, a onda su joj dali neke nove
lijekove pa joj se stanje poboljalo. Sunce je i dalje izlazilo ujutro i zalazilo
naveer. Papirnate bundeve nestale su iz izloga, a pojavili su se papirnati
purani. Zatim su se pojavile boine dekoracije, upravo na vrijeme.
A u njihovoj kui, nakon to bi Bob uzeo aktovku i otiao na posao,
Darcy bi obilazila kuu i zastajala da pogleda u svako ogledalo. esto bi
dugo ostala stajati pred njima. Pitajui enu iz onog drugog svijeta to bi
ona uinila da je na njezinu mjestu.

Sve joj se vie inilo da odgovor glasi kako ona ne bi uinila nita.

14
Jednog dana dva tjedna prije Boia, neuobiajeno toplog za to doba
godine, Bob se vratio kui usred popodneva uzvikujui njezino ime.
Darcy je itala knjigu na katu. Bacila ju je na noni ormari (pokraj runog
ogledala koje je sada stalno drala ondje) i odjurila niz hodnik do vrha
stubita. Prvo je pomislila (s mjeavinom uasa i olakanja) da je svemu
napokon doao kraj. Otkrili su ga. Ubrzo e stii policija. Odvest e ga, a
onda e se vratiti da njoj postave ona dva stara dobra pitanja: to ona zna
i kako dugo to zna? Televizijske ekipe parkirat e svoje kombije u ulici, a
mladi ljudi urednih frizura izvjetavat e stojei pred njihovom kuom.
Ali u glasu mu se nije osjeao strah; znala je to je i prije no to je
doao u podnoje stuba i podigao glavu prema njoj. Bilo je to uzbuenje,
a moda ak i oduevljenje.
"Bobe? to..."
"Ovo mi nikad nee povjerovati!" Imao je raskopan ogrta, lice mu
se zarumenjelo sve do ela, a ono malo preostale kose strilo mu je na
sve strane. Izgledao je kao da je vozio kui sa sputenim staklima auta. A
s obzirom na dah proljea u zraku, Darcy je pretpostavila da moda i jest.
Oprezno je sila i ostala stajati na donjoj stubi pa je bila jednako
visoka kao i on. "Reci mi."
"Najnevjerojatnija srea! Doista! Ako mi je ikad trebao znak da sam
ponovno na pravom putu da smo oboje na pravom putu Boe dragi, to
je to!" Podigao je ruke sa stisnutim akama i zglobovima okrenutim
nagore. Oi su mu sjale. Gotovo plesale. "Izaberi jednu ruku!"
"Bobe, ne elim igrati ig..."
"Izaberi!"
Pokazala je desnu ruku, samo da to prije zavri s tim. Bob se
nasmijao. "Proitala si mi misli... ali ti si mi uvijek mogla itati misli, zar
ne?"
Okrenuo je aku i ispruio prste. Na dlanu mu je leao jedan novi, sa
stranjom stranom okrenutom nagore. Darcy je shvatila da je to peni sa
peninim klasovima. Prilino izlizan, ali ipak peni sa peninim

klasovima. Pod pretpostavkom da na strani sa slikom Lincolna nema

7

ogrebotina, pomislila je da je to ili F ili VF . Ispruila je ruku da ga uzme, a

onda je zastala. On joj je kimnuo glavom neka ga uzme. Okrenula ga je,
posve sigurna to e vidjeti. Nita drugo ne bi moglo objasniti njegovo
oduevljenje. Bilo je kao to je oekivala: bio je to novi s dvostrukim
otiskom iz 1955. U numizmatikom argonu, novi s dvostrukom
matricom.
"Boe dragi, Bobby! Odakle...? Jesi li ga kupio?" Nedavno je jedan
posve nov novi s dvostrukim otiskom iz 1955. prodan na aukciji u
Miamiju za vie od osam tisua dolara, to je predstavljalo novi rekord.
Ovaj nije bio tako dobro uuvan, ali nijedan prodava kovanica s malo
mozga u glavi ne bi ga prodao za manje od etiri tisue.
"Boe, ne! Neki tipovi s posla pozvali su me na ruak u onaj tajlandski
restoran Eastern Promises i gotovo sam otiao, ali radio sam na onom
prokletom raunu za Vision Associates zna, za onu privatnu banku o
kojoj sam ti priao? pa sam dao Monici deset dolara i poslao je u
Subway po sendvi i Fruitopiu. Donijela ih je sa sitniem u vreici.
Istresao sam sitni... i naao ga!" Uzeo je peni s dlana smijui se.
Darcy se pridruila njegovu smijehu, a onda joj se u glavi javila misao
(to joj se u posljednje vrijeme esto dogaalo): ON NIJE "PATIO"!
"Zar to nije sjajno, duo?"
"Jest", odgovorila je. "Ba mi je drago za tebe." A bilo to udno ili ne
(bilo to perverzno ili ne), doista joj je bilo drago. On je tijekom godina
posredovao pri prodajama nekoliko tih novia i mogao je nabaviti jedan
za sebe kad je god elio, ali to nije isto kao kad ovjek sluajno nabasa na
njega. On joj je ak zabranio da mu ga daruje za Boi ili za roendan.
Veliko sluajno otkrie jedno je od najveih uitaka svakom
kolekcionaru, tako joj je i sam rekao u njihovu prvom pravom razgovoru,
a sada je imao jedan od novia zbog kojih je cijeli svoj ivot provjeravao
sitni. Najdublja elja njegova srca izlila se iz bijelog papira prodavaonice
sendvia zajedno sa sendviem od puretine i unke.
Zagrlio ju je. Ona mu je uzvratila zagrljaj, a onda ga blago odgurnula.
"to e uiniti s njim, Bobby? Hoe li ga staviti pod stakleno zvono?"
To je bila ala i on je to znao. Odglumio je da dri pitolj u ruci i da joj
njime puca u elo. to je u redu, jer kad vas ustrijele zamiljenim

pitoljem, onda ne "patite".

Nastavila mu se smijeiti, ali sada je u njemu opet vidjela (nakon onog
kratkog predaha punog ljubavi) ono to je doista i bio: Mranijeg mua.
Golluma sa svojim dragocjenim blagom.
"Moe ti i bolje. Snimit u ga i objesiti fotografiju na zid, a novi u
pohraniti u bankovni sef. to misli, je li to F ili VF?"
Ponovno je pogledala novi, a onda ga pogledala nestanim
pogledom. "Voljela bih rei da je VF, ali..."
"Da, znam, znam a to mi ne bi smjelo biti vano. Poklonjenom konju
ne gleda se u zube, ali teko je odoljeti. Premda je kvalitetniji od VG,
tono? elim uti tvoje iskreno miljenje, Darce."
Moje je iskreno miljenje da e ti to opet uiniti.
"Bez sumnje, kvalitetniji je od VG."
Osmijeh mu je izblijedio. Naas je pomislila da joj je proitao misli, ali
trebala je bolje znati; s ove strane ogledala i ona je u stanju uvati tajne.
"Kvaliteta sada ionako nije vana. Vano je kako sam ga pronaao.
Vano je da ga ovjek ne kupi od prodavaa niti narui iz kataloga, nego
da ga nae kad to najmanje oekuje."
"Znam." Nasmijeila se. "Da je moj tata sad ovdje, on bi ve otvarao
bocu ampanjca."
"Za tu sitnicu pobrinut u se za veerom", odvratio je. "I to ne u
Yarmouthu. Idemo u Portland. U Biser obale. to kae?"
"O, duo, ne znam..."
Njeno ju je uhvatio za ramena, kao to je uvijek inio kad ju je elio
uvjeriti da neto ozbiljno misli. "Daj veeras e biti dovoljno toplo da
odjene svoju najljepu ljetnu haljinu. uo sam vremensku prognozu na
povratku kui. A ja u ti naruiti ampanjca koliko ti srce eli. Kako
moe odbiti takav prijedlog?"
"Pa..." Malo je razmislila, a onda se nasmijeila. "Izgleda da ne mogu."

15
Nisu naruili samo jednu bocu vrlo skupog ampanjca Moet et
Chandon, nego dvije, a veinu je popio Bob. to je imalo za posljedicu da
ih je Darcy vozila kui u njegovu Priusu koji je tiho pjevuio, a Bob je

sjedio pokraj nje i pjevao Penije s nebesa, ne ba fal, ali ni bogzna kako
lijepo. Darcy je shvatila da je pijan. Ne samo pripit, nego doista pijan. to
je prvi put u posljednjih deset godina da ga vidi u tom stanju. Obino je
jako pazio na to koliko pije, a katkad, kad bi ga netko na zabavi zapitao
zato ne pije, citirao bi repliku iz filma ovjek zvan Hrabrost: "Ne bih
dopustio kradljivcu da mi ue u usta i ukrade duu". Veeras, omamljen
otkriem novia s dvostrukim otiskom, dopustio je da mu kradljivac
ukrade duu, a Darcy je odluila to e uiniti im je on naruio drugu
bocu pjenuca. U restoranu nije bila sigurna moe li svoj plan provesti u
djelo, ali dok ga je na putu kui sluala kako pjeva, postala je sigurna.
Naravno da moe. Ona je sada Mranija ena, a Mranija je ena znala da
je ono to on smatra svojom sreom zapravo njezina srea.

16
Kad su uli u kuu, bacio je svoj sportski sako na vjealicu pokraj
vrata, povukao je u zagrljaj i dugo poljubio. U dahu mu je osjetila
ampanjac i slatki crme brle. Nije to bila loa kombinacija, premda je
znala da joj, ako se stvari budu odvijale po planu, nikad vie nee
nedostajati nijedna od te dvije stvari. Stavio je ruku na njezinu dojku.
Dopustila mu je da je ondje zadri i osjetila da se uzbudio, a onda ga je
odgurnula. Izgledao je razoaran, ali razvedrio se kad mu se nasmijeila.
"Idem gore skinuti haljinu", rekla mu je. "Ako mi donese au
Perriera iz hladnjaka s krikom limuna moda ti se posrei, frajeru."
Na to se nasmijeio onim svojim starim osmjehom koji je uvijek
voljela. Jer to je bila jedna davno ustanovljena brana navika koju nisu
obnovili od one veeri kad je on nanjuio njezino otkrie (da, nanjuio,
ba kao to iskusni stari vuk nanjui otrovni mamac) i dojurio kui iz
Montpeliera. Dan za danom podizali su zid oko njegova pravog identiteta
da, isto tako uporno kao to je Montresor podizao zid oko svog
prijatelja Fortunata a seks u branom krevetu predstavljao je
posljednju ciglu.
Lupnuo je petama i salutirao joj u britanskom stilu, dodirujui
vrcima prstiju elo i okrenuvi dlan prema van. "Na zapovijed,
gospoo."

"Nemoj se dugo zadrati", rekla mu je maznim glasom. "Mama ne

moe ekati."
Penjui se stubama, pomislila je: Nee ti uspjeti. Postii e samo to da
te ubije. On moda ne vjeruje da me je u stanju ubiti, ali ja ipak vjerujem da
moe.
Ali moda joj ipak uspije. Pod uvjetom da on prvo ne ozlijedi nju, kao
to je ozlijedio sve one druge ene. Moda bi bilo kakav rasplet bio u
redu. Ona ne moe provesti ostatak ivota gledajui u ogledala. Nije vie
dijete, ne moe se izvui s djejim ludorijama.
Otila je u spavau sobu, ali u njoj se zadrala tek toliko da baci
torbicu na ormari pokraj runog ogledala, a onda je opet izala u hodnik
i doviknula mu: "Dolazi li, Bobby? Trebaju mi oni mjehurii!"
"Stiem, gospoo, samo da stavim led u au!"
Izaao je iz dnevne sobe u hodnik, drei jednu od njihovih kvalitetnih
kristalnih aa u visini oiju, poput konobara iz neke komine opere,
malice vijugajui dok je prilazio podnoju stuba. Nastavio je drati au
u zraku kad se poeo uspinjati stubama, s krikom limuna koja je plutala
na vrhu. Drugu ruku labavo je povlaio po ogradi; a lice mu se sjajilo od
sree i dobra raspoloenja. Darcy se naas gotovo pokolebala, a onda je
pred oima ugledala paklenski jasnu sliku Helen i Roberta Shaverstonea:
vidjela je kako tijela sina i njegove izmuene i osakaene majke zajedno
plutaju onom rijekom u Massachusettsu kojoj se uz obale poeo stvarati
ipkasti led.
"Stie aa Perriera za damu..."
Vidjela je da mu spoznaja ulazi u oi u posljednjem asu, neto staro,
uto i drevno. Nije to bilo samo iznenaenje, bio je to okirani gnjev. U
tom je trenutku napokon posve shvatila njegovu linost. On ne voli
nikoga, a najmanje nju. Svaka ljubaznost, svako milovanje, svaki djeaki
smijeak i svaka obzirna gesta sve je to samo kamufiaa. On je ljuska, a
unutra nema niega osim potpune praznine.
Gurnula ga je.
Snano ga je gurnula pa je izveo tri etvrtine salta iznad stuba prije no
to je pao, prvo na koljena pa zatim na ruke, a onda ravno na lice. ula je
kako mu se lomi ruka. Teka waterfordska aa razbila se o jednu od
stuba nepokrivenih tepihom. Ponovno se zakotrljao, a ona je zaula da se

jo neto u njemu slomilo. Kriknuo je od boli i izveo posljednji salto prije

no to je u trenu sletio na pod od tvrda drva, a ruka (koja mu bila
slomljena ne samo na jednom mjestu, nego na nekoliko) svinula mu se
unatrag iznad glave pod neprirodnim kutom. Glava mu je leala
iskrivljena, s jednim obrazom na podu.
Darcy je pohitala niza stube. Usput je stala na jednu kockicu leda i
poskliznula se; morala se uhvatiti za ogradu da ne padne. Kad je stigla u
podnoje, spazila je da mu golema bijela izboina viri iz koe na vratu, pa
mu je rekla: "Nemoj se pomicati, Bobe, mislim da si slomio vrat."
Okrenuo je oi i pogledao je. Krv mu je liptala iz nosa koji je takoer
izgledao slomljen a jo jae iz usta. Gotovo da je sukljala. "Gurnula si
me", rekao joj je. "Oh, Darcy, zato si me gurnula?"
"Ne znam", odgovorila je, ali pomislila je: "Oboje znamo odgovor".
Poela je plakati. Pla joj je doao prirodno; Bob je njezin mu i teko je
povrijeen. "O, Boe, ne znam ni sama. Neto me spopalo. ao mi je.
Nemoj se pomicati. Nazvat u 911 i pozvati hitnu pomo."
Povukao je stopalo po podu. "Nisam paraliziran", rekao je. "Hvala
Bogu na tome. Ali boli me."
"Znam, duo."
"Pozovi hitnu pomo. Pouri!"
Darcy je otila u kuhinju i bacila kratak pogled na telefon u baznoj
stanici, a onda je otvorila vrata ormaria ispod sudopera. "Halo? Halo?
Jesam li dobila 911?" Izvadila je kutiju malih plastinih vreica koje su joj
sluile za bacanje ostataka hrane kad su imali piletinu ili peenu
govedinu za ruak i izvukla jednu vreicu. "Ovdje Darcellen Anderson,
zovem iz Sugar Mill Lanea 24 u Yarmouthu! Jeste li to zapisali?"
Zatim je iz druge ladice izvukla kuhinjsku krpu s vrha hrpe. Jo uvijek
je plakala. Ima nos poput crijeva za polijevanje, govorili su kad su bili
djeca. Pla je dobar. Osjeala je potrebu da plae i ne samo zato to e to
poslije ostaviti dobar dojam. Bob joj je mu, ozlijeen je, morala je
plakati. Sjetila se doba kad je on jo uvijek imao svu kosu na glavi. Sjetila
se one njegove razmetljive plesne kretnje kad su plesali uz pjesmu
Footloose. Donosio joj je rue svake godine za roendan. Nikad nije
zaboravio. Zajedno su otputovali na Bermude, gdje su se ujutro vozili na
biciklima, a popodne vodili ljubav. Izgradili su zajedniki ivot koji je
sada doao do kraja pa je morala plakati. Omotala je krpu oko ruke i

gurnula ruku u plastinu vreicu.

"Poaljite kola hitne pomoi, mu mi je pao niza stube. Mislim da je
slomio vrat. Da! Da! Odmah!"
Vratila se u hodnik drei desnu ruku iza lea. Spazila je da se on malo
odmaknuo od podnoja stuba, kao da se bezuspjeno pokuao okrenuti
na lea. Kleknula je pokraj njega.
"Nisam pao", rekao je. "Gurnula si me. Zato si me gurnula?"
"Valjda zbog malog Shaverstonea", odgovorila je i ispruila ruku koju
je skrivala iza lea. Sada je plakala jae nego ikad. Kad je ugledao
plastinu vreicu i ruku koja stee omotanu kuhinjsku krpu u njoj,
shvatio je to ona namjerava. Moda je i sam nekom prilikom uinio
neto slino. Vjerojatno jest.
Poeo je vikati... ali krikovi su mu jadno zvuali. Usta su mu bila puna
krvi, neto mu se bilo slomilo u grlu pa su zvukovi koje je proizvodio bili
sliniji grlenom reanju nego krikovima. Darcy mu je stavila plastinu
vreicu u usta i duboko je gurnula. Osjetila je iljaste krhotine nekoliko
zuba koje je slomio prilikom pada. Ako joj se usjeku u kou, morat e
poslije tota objasniti.
Istrgnula je ruku prije no to ju je uspio ugristi, ostavljajui plastinu
vreicu i kuhinjsku krpu u ustima. Zatim mu je zgrabila eljust i vrat, a
drugu je ruku poloila na vrh njegove proelave glave. Koa mu je ondje
bila vrlo topla. Mogla je osjetiti kucanje krvnih ila. Stisnula mu je usta na
smotak plastike i tekstila. On ju je pokuao odgurnuti, ali imao je samo
jednu slobodnu ruku, a ta je bila slomljena u padu. Druga mu je leala
svijena pod tijelom. Stopala su mu se trzala naprijed-natrag na podu od
tvrda drva. Jedna mu se cipela izula. Grgljao je. Podigla je haljinu do
struka kako bi oslobodila noge i skoila naprijed s namjerom da ga
zajae. Ako joj to uspije, moda e mu moi zaepiti nosnice.
Ali prije no to je stigla pokuati, prsa su mu se poela nadimati ispod
nje, a grgljanje se pretvorilo u duboko grleno stenjanje. To ju je podsjetilo
na zvuk koji bi proizvela kad je uila voziti, kad bi pokuala ubaciti
mjenja u drugu brzinu, koju na obinom starom Chevroletu njezina oca
nije bilo lako nai. Bob se trznuo, a oko koje je mogla vidjeti izbeilo mu
se u duplji poput oka krave. Lice, koje mu je prije bilo jarko grimizno,
sada je poelo postajati ljubiasto. Smirio se na podu. Darcy je ekala,
teko diui, sa suznim i mrkavim licem. Njegovo se oko sada vie nije

pomicalo, vie nije bilo jarko od panike. Pomislila je da je mr...

Uto je Bob napravio jedan zavrni, titanski trzaj i uspio je zbaciti sa
sebe. Uspravio se u sjedei poloaj pa je spazila da mu se gornja polovica
tijela vie potpuno ne slae s donjom; inilo se da je slomio kraljenicu, a
ne samo vrat. Zijevnuo je svojim ustima omotanima u plastiku, a pogledi
su im se susreli. Znala je da nikad nee zaboraviti nain kako se zabuljio
se u nju... ali mogla je s tim ivjeti, mogla je ovo preivjeti.
"Dar! Arrrrrr!"
Pao je na lea i tresnuo glavom o pod. Zvualo je poput pucanja jaja.
Darcy mu je dopuzala blie, ali ne tako blizu da se nae u lokvi krvi.
Naravno, ve je bila poprskana njegovom krvlju, to je u redu to je
razumljivo, pokuala mu je pomoi ali to ne znai da se eljela kupati u
njoj. Uspravila se u sjedei poloaj oslonivi se na jednu ruku i gledala ga
ekajui da joj se vrati dah. Htjela je vidjeti hoe li se pomaknuti, ali on to
nije uinio. Kad je na malom draguljima ukraenom Micheleu na njezinu
zapeu satu koji je uvijek nosila kad bi izali prolo pet minuta,
ispruila je ruku i dodirnula mu vrat sa strane kako bi opipala puls.
Zadrala je prste na njegovoj koi sve dok nije izbrojala do trideset, ali
nita nije osjetila. Spustila je uho na njegova prsa, uvjerena da je e se on
u tom trenutku vratiti u ivot i zgrabiti je. Ali on se nije vratio u ivot, jer
u njemu vie nije bilo ivota: ni kucanja srca ni disanja. Svreno je. Nije
osjeala zadovoljstvo (a kamoli trijumf), samo koncentraciju i odlunost
da zavri posao i da ga obavi kako treba. Djelomice je to htjela radi sebe,
ali ponajvie radi Donnieja i Petre.
Pohitala je u kuhinju. Hitna sluba mora znati da je nazvala im je
mogla; ako shvate da je postojala odgoda (primjerice, ako joj se njegova
krv previe zgrua), moda joj ponu postavljati neugodna pitanja. Ako
budem morala, rei u im da sam se onesvijestila, pomislila je. To e mi
povjerovati, a ak i ako mi ne povjeruju, ne mogu dokazati da to nije istina.
Barem mislim da ne mogu.
Uzela je baterijsku svjetiljku iz smonice, ba kao to je Bob uinio
one veeri kad se ona doslovce spotaknula o njegovu tajnu i vratila se do
mjesta gdje je on leao buljei u strop beivotnim oima. Izvukla mu je
plastinu vreicu iz usta i pogledala je sa strahom. Ako je poderana,
mogli bi nastati problemi... a i bila je, na dva mjesta. Osvijetlila mu je

usnu upljinu baterijskom svjetiljkom i opazila jedan sitni komadi

vreice na jeziku. Izvukla ga je vrcima prstiju i stavila u vreicu.
Dosta, sad je dosta, Darcellen.
Ali nije joj bilo dosta. Gurnula je prstima njegove obraze, prvo desni, a
onda lijevi. A na lijevoj strani usne upljine pronala je jo jedan sitni
komadi plastike koji mu se zalijepio za desni. Izvukla ga je i stavila u
vreicu s drugim. Ima li jo komadia? Je li ih progutao? Ako jest, ona ih
vie ne moe izvaditi, moe se samo moliti da nee biti otkriveni ako
netko nije znala tko postane dovoljno sumnjiav da zatrai autopsiju.
Vrijeme je prolazilo.
Pourila je natkrivenim prolazom u garau, iako nije ba trala.
Uvukla se pod radni stol i otvorila njegovo posebno skrovite, a onda je
unutra gurnula krvlju natopljenu plastinu vreicu s kuhinjskom krpom.
Zatim je zatvorila skrovite, stavila kartonsku kutiju sa starim
katalozima ispred njega i vratila se u kuu. Vratila je baterijsku svjetiljku
na mjesto. Podigla je slualicu telefona, a onda je shvatila da je prestala
plakati i vratila slualicu na postolje. Otila je u hodnik kroz dnevnu sobu
i pogledala ga. Pomislila je na rue, ali to nije djelovalo. Rue su posljednje
utoite nitkova, a ne patriotizam, pomislila je i sa okom shvatila se
smije. Zatim je pomislila na Donnieja i Petru, koji su oboavali svog oca i
ta ju je misao uspjela rasplakati. Jecajui se vratila do telefona u kuhinji i
nazvala 911. "Halo, zovem se Darcellen Anderson, treba mi hitna pomo
u..."
"Usporite malo, gospoo", prekinula ju je operaterka. "Ne razumijem
vas ba najbolje."
To je dobro, pomislila je Darcy.
Nakaljala se. "Je li sada bolje? Moete li me razumjeti?"
"Da, gospoo. Sada mogu. Samo mirno. Rekli ste da trebate hitnu
pomo?"
"Da, u Sugar Mill Lane 24."
"Jeste li ozlijeeni, gospoo Anderson?"
"Nisam ja, nego moj mu. Pao je niza stube. Moda je samo u
nesvijesti, ali ja mislim da je mrtav."
Operaterka je odvratila da e odmah poslati kola hitne pomoi.
Darcy je pretpostavila da e ona poslati i policijska kola iz Yarmoutha.

A i kola dravne policije, ako se nalaze u blizini. Ponadala se da to nije

sluaj. Vratila se u predsoblje i sjela na klupu, ali nije ostala dugo sjediti.
Zbog njegovih oiju koje su je gledale s optuivanjem.
Uzela je njegov sportski sako i zaogrnula se njime, a onda je izala
pred kuu da prieka kola hitne pomoi.

17
Njezinu izjavu uzeo je lokalni policajac Harold Shrewsbury. Darcy ga
nije poznavala, ali poznavala mu je enu; Arlene Shrewsbury bila je
lanica kluba pletilja. Razgovarao je s njom u kuhinji dok su lijenici hitne
pomoi prvo pregledali Bobovo tijelo, a zatim ga iznijeli, ne znajui da u
njemu lei jo jedan le. Le ovjeka koji je mnogo opasniji od ovlatenog
javnog raunovoe Roberta Andersona.
"Biste li htjeli popiti kavu, pozornie Shrewsbury? Nije mi problem."
Pogledao joj je ruke koje su se tresle i odgovorio joj da bi on mogao
skuhati kavu za oboje.
"Dobro se snalazim u kuhinji."
"Arlene to nikad nije spomenula", rekla je kad je on ustao i ostavio
otvoren notes na kuhinjskom stolu. Dosad nita nije zapisao u njega osim
njezina i Bobova imena, njihove adrese i telefonskog broja. To je shvatila
kao dobar znak.
"Ona voli skrivati moje vrline", odvratio je. "Gospoo Anderson
Darcy vrlo mi je ao zbog vaeg gubitka, a siguran sam da bi vam i
Arlene to isto rekla."
Darcy je opet poela plakati. Pozornik Shrewsbury istrgnuo je
nekoliko papirnatih runika s role i dao joj ih. "vri su od papirnatih
maramica."
"Vi imate iskustva s takvim stvarima", rekla je.
Provjerio je koaricu aparata za kavu, vidio da je napunjena i ukljuio
ga. "Vie no to bih volio." Vratio se i sjeo. "Moete li mi rei to se
dogodilo? Osjeate li se sposobni za to?"
Ispriala mu je kako je Bob pronaao peni s dvostrukim otiskom u
sitniu iz Subwaya i kako je bio uzbuen zbog toga. Kako ju je odveo na
veeru u Biser obale da proslave i kako je previe popio. Kako se alio

(spomenula je kako joj je komino britanski salutirao kad ga je zamolila

da joj donese au Perrierea s limunom). Kako se stao uspinjati stubama
drei au visoko u zraku, poput konobara. Kako je gotovo ve doao do
vrha stubita, kad se poskliznuo. ak mu je ispriala kako se i ona gotovo
poskliznula na jednu od rasutih kockica leda kad je pojurila niza stube k
njemu.
Pozornik Shrewsbury narkao je neto u notes i zatvorio ga, a onda
ju je razborito pogledao. "OK. elim da poete sa mnom. Uzmite kaput."
"to? Kamo?"
U zatvor, dakako. Sjetila se one zapovijedi u monopoliju: Nemoj
nastavljati igru, nemoj uzeti dvjesto dolara, idi ravno u zatvor. Bob se
izvukao s jedanaest umorstava, a ona se nije mogla izvui ni s jednim
(naravno, on je svoja ubojstva isplanirao, i to kao pravi raunovoa, s
brigom za pojedinosti). Nije znala to ju je odalo, ali nije sumnjala da e
se pokazati kako je to neto oigledno. Pozornik Shrewsbury rei e joj to
na putu u policijsku postaju. Bit e to kao posljednje poglavlje u nekom
romanu Elizabeth George.
"U moju kuu", odgovorio je. "Veeras ete ostati sa mnom i Arlene."
Zabuljila se u njega. "Neu... ne mogu..."
"Moete", odgovorio je glasom koji ne trpi protivljenje. "Kad bih vam
dopustio da noas ostanete ovdje, ena bi me ubila. elite li imati moje
umorstvo na dui?"
Obrisala je suze s oiju i slabano se nasmijeila. "Ne, pretpostavljam
da ne elim. Ali... pozornie Shrewsbury..."
"Harry."
"Moram obaviti nekoliko telefonskih poziva. Moram javiti djeci... oni
jo ne znaju." Pomisao na djecu izmamila joj je svjee suze na oi pa ih je
obrisala posljednjim papirnatim runikom. Tko bi pomislio da ovjek
ima toliko suza? Dosad nije niti taknula svoju kavu pa je sada popila pola
alice u tri duga gutljaja, premda je kava jo uvijek bila vrua.
"Mislim da neemo bankrotirati zbog nekoliko meugradskih poziva",
rekao joj je Harry Shrewsbury. "I sluajte. Moete li neto ponijeti sa
sobom? Znate, neto za smirenje?"
"Nemam nita takvo", apnula je. "Imam samo Ambien."
"Onda e vam Arlene dati jedan od svojih Valiuma", rekao je. "Trebali
biste uzeti jednu tabletu najmanje pola sata prije no to ponete obavljati

stresne telefonske pozive. U meuvremenu, ja u joj javiti da dolazimo."

"Vrlo ste ljubazni."
Otvorio je prvu kuhinjsku ladicu pa zatim drugu, a onda treu. Kad je
otvorio etvrtu, Darcy je osjetila da joj srce silazi u pete. Izvadio je
kuhinjsku krpu iz nje i dodao joj je. "vra je od papirnatih runika."
"Hvala vam", rekla je. "Mnogo."
"Koliko ste dugo bili u braku, gospoo Anderson?"
"Dvadeset sedam godina", odgovorila je.
"Dvadeset sedam", udio se. "Boe, ba mi je ao."
"I meni", odvratila je i zagnjurila lice u kuhinjsku krpu.

18
Robert Emory Anderson pokopan je na mjesnom groblju u Yarmouthu
dva dana poslije. Donnie i Petra stajali su s obje strane svoje majke dok je
sveenik govorio o kratkoi ljudskog ivota. Postalo je hladno i oblano;
hladan vjetar buno je njihao golo granje drvea. B, B & A zatvorili su
posao za danas i svi su doli. Raunovoe u crnim odjelima skupili su se
kao vrane. Meu njima nije bilo nijedne ene. Darcy to nikad prije nije
primijetila.
Povremeno je brisala oi pune suza rupiem koji je drala u ruci s
crnom rukavicom. Petra je plakala ravnomjerno i bez prekida, a Donnie je
bio crvenook i natmuren. Bio je zgodan mladi, ali kosa mu se ve
prorijedila, ba kao i njegovu ocu u njegovim godinama. Samo da se ne
udeblja kao Bob, pomislila je. I da ne pone ubijati ene, dakako. Ali to
sigurno nije nasljedno. Ili moda jest?
Ubrzo e sve zavriti. Donnie e ostati samo nekoliko dana samo si
toliko moe dopustiti da izostane s posla u ovom trenutku, rekao je.
Rekao joj je da se nada kako e ona to shvatiti, a ona je odgovorila da
svakako shvaa. Petra e ostati s njom tjedan dana, a rekla je da moe
ostati i dulje ako je Darcy treba. Darcy joj je odgovorila da je vrlo paljiva,
intimno se nadajui da Petra nee ostati vie od pet dana. Osjeala je
potrebu da bude sama. Morala je... ne ba razmisliti, ali opet pronai
sebe. Vratiti se na pravu stranu ogledala.
Daleko od toga da je ita polo po zlu. Darcy nije vjerovala da bi se

stvari mogle bolje odvijati ni da je mjesecima planirala muevo

umorstvo. Da je tako postupila, vjerojatno bi previe zakomplicirala
stvari i sve pokvarila. Za razliku od Boba, njoj planiranje nije bilo jaa
strana.
Nije morala odgovarati ni na kakva neugodna pitanja. Pria joj je bila
jednostavna, uvjerljiva i gotovo istinita. Najvanije je bilo to da je pria
imala vrst temelj: imali su dobar brak gotovo tri desetljea i nije bilo
svaa u posljednje vrijeme koje bi ga pomutile. Doista, to bi tu moglo
biti sumnjivo?
Sveenik je pozvao lanove pokojnikove obitelji da pristupe grobu, a
oni su to i uinili.
"Poivaj u miru, tata", rekao je Donnie i bacio grudu zemlje u grob.
Sletjela je na sjajnu povrinu lijesa. Darcy je pomislila da izgleda kao
psei izmet.
"Jako mi nedostaje, tata", rekla je Petra i bacila svoj dio zemlje.
Darcy je prila posljednja. Sagnula se, zagrabila aku rahle zemlje u
crnu rukavicu i ispustila je u grob. Nita nije rekla.
Sveenik je pozvao prisutne na minutu tihe molitve. Oaloeni su
spustili glave. Vjetar je njihao grane. Ne tako daleko od njih vozila su
jurila cestom I-295. Darcy je pomislila: Boe, ako me uje, daj da ovo bude
kraj.

19
Ali to nije bio kraj.
Otprilike sedam tjedana nakon pogreba sada je ve bila nova godina,
a vrijeme je bilo tmurno i hladno zaula je zvono na vratima svoje kue
u Sugar Mill Laneu. Kad je otvorila vrata, ugledala je postarijeg gospodina
u crnom ogrtau i crvenom alu. U rukama s rukavicama drao je
staromodni homburg eir. Imao je duboke bore na licu (ne samo od
starosti, nego i od boli, pomislila je Darcy), a vjetar mu je raskutrao
ostatke sijede kose.
"Da?" rekla je.
On je poeo petljati po depu i ispustio eir. Darcy se sagnula i
podigla ga. Kad se uspravila, spazila je da postariji gospodin dri

identifikacijsku ispravu u konoj lisnici. Bila je to zlatna znaka i

fotografija njezina posjetitelja (na kojoj je izgledao prilino mlai) na
plastinoj karti.
"Holt Ramsey", rekao je, kao da se ispriava. "Iz ureda dravnog
tuitelja. Jako mi je ao to vas uznemiravam, gospoo Anderson. Mogu li
ui? Smrznut ete se stojei vani u toj haljini."
"Izvolite", rekla je i maknula se u stranu.
Primijetila je da vue jednu nogu u hodu i da neprestance desnom
rukom nesvjesno dodiruje kuk kao da se eli uvjeriti da je jo uvijek na
mjestu a onda joj se u glavi pojavilo jasno sjeanje: na Boba kako sjedi
pokraj nje na krevetu, drei svojim toplim prstima njezine hladne prste
kao zatvorenike. Na Boba kako govori. Kako likuje, zapravo. Ja elim da
oni misle da je Beadie glup, a oni to doista i vjeruju. Ispitali su me samo
jedanput, i to kao svjedoka, oko dva tjedna nakon to je BD ubio onu
Mooreovu. Ispitao me je jedan epavi starac koji je gotovo ve bio u
mirovini. A sada taj starac stoji ovdje, ni pet koraka od mjesta na kojem je
Bob preminuo. Od mjesta na kojem ga je ona ubila. Holt Ramsey izgledao
je i bolestan i kao da trpi boli, ali oi su mu bile otre. Hitro su kruile
lijevo i desno upijajui sve pred sobom, a onda su se vratile na njezino
lice.
Budi oprezna, Darcellen, rekla je sebi. Dobro se uvaj ovog ovjeka.
"Kako vam mogu pomoi, gospodine Ramsey?"
"Pa ako ne traim previe rado bih popio alicu kave. Vrlo mi je
hladno. Dovezao sam se u slubenom autu, a grijanje ne vrijedi ni piljiva
boba. Naravno, ako vam je to preteko..."
"Uope nije. Ali pitam se... mogu li opet vidjeti vae dokumente?"
Mirno joj je dodao lisnicu, a dok ju je ona prouavala, objesio je eir
na vjealicu.
"Ovaj tambilj ispod peata, sa slovima UMI ... znai li to da ste
umirovljeni?"
"Da i ne." Rairio je usne u osmijeh i otkrio zube koji su bili previe
pravilni da bi bili pravi. "Morao sam otii u mirovinu, barem slubeno,
kad sam navrio ezdeset i osam godina, ali proveo sam cijeli ivot ili u
dravnoj policiji ili u uredu dravnog tuitelja pa sam sada kao kakav
stari konj s poasnim mjestom u staji. Neka vrsta maskote, znate."

Ja mislim da si ti mnogo vie od toga.

"Dajte da vam uzmem kaput."
"Ne, mislim da u ga zadrati na sebi. Neu dugo ostati. Objesio bih ga
na vjealicu da vani pada snijeg da vam ne kapam po podu ali ne pada
snijeg. Samo je prokleto hladno, znate. Previe je hladno za snijeg, rekao
bi moj otac, a u svojim godinama osjeam hladnou mnogo bolje nego
prije pedeset godina. Ili ak i prije dvadeset pet."
Dok ga je odvodila u kuhinju, hodajui polako kao bi je Ramsey mogao
slijediti, upitala ga je koliko mu je godina.
"U svibnju u navriti sedamdeset i osam", rekao je s oitim
ponosom. "Ako doivim svibanj. To uvijek dodam za sreu. Zasad djeluje.
Imate ba lijepu kuhinju, gospoo Anderson mjesto za sve, a sve na
svom mjestu. Moja bi vas ena pohvalila. Ona je umrla prije etiri godine.
Od sranog udara, posve iznenada. Jako mi nedostaje. Kao to i vama
nedostaje va mu, pretpostavljam."
Njegove sjajne oi mlade i budne u smeuranim i bolnim dupljama
zapiljile su joj se u lice.
On zna. Ne znam kako, ali zna.
Provjerila je koaricu aparata za kavu i ukljuila ga. Dok je vadila
alice iz ormaria, upitala ga je: "Kako vam danas mogu pomoi,
gospodine Ramsey? Ili bih moda trebala rei detektive Ramsey?"
Nasmijao se, a onda mu se smijeh pretvorio u kaalj. "Oh, tako me ve
mnogo godina nitko nije oslovio. Pustite i ono Ramsey, nemam nita
protiv da odmah prijeete na Holt. Zapravo sam elio razgovarati s
vaim muem, znate, ali naravno, on je preminuo jo jedanput, moja
suut pa to ne dolazi u obzir. Ne, to uope ne dolazi u obzir." Zatresao je
glavom i sjeo na jedan od visokih stolaca pokraj stola za rezanje mesa.
Ogrta mu je zaukao, a jedna je kost kripnula negdje u njegovu
usahlom tijelu. "Ali rei u vam to emo: starcu koji ivi u unajmljenoj
sobi a ja tako ivim, premda je soba lijepa katkad dosadi da mu samo
televizija pravi drutvo pa sam mislio, k vragu sve, odvest u se u
Yarmouth i postaviti nekoliko svojih malih pitanja bez obzira na sve. Ona
mi nee moi odgovoriti na mnoga od njih, rekao sam sebi, a moda ak
ni na jedno, ali zato da ipak ne odem? Mora izai iz ove sobe prije no
to u njoj pusti korijenje, rekao sam sebi."

"Na dan kad e najvia temperatura navodno biti dvanaest ispod

nule", rekla je Darcy. "U slubenim kolima s pokvarenim grijanjem."
"Joj, ali ja nosim tople gae", skromno je odgovorio.
"Zar vi nemate auto, gospodine Ramsey?"
"Imam, imam", odgovorio je kao da se toga prije uope nije sjetio.
"Sjednite, gospoo Anderson. Ne morate se skrivati u kutu. Prestar sam
da bih vas ujeo."
"Ne, kava e biti gotova za minutu", rekla je. Bojala se tog starog
ovjeka. I Bob ga se trebao bojati, ali naravno, Bob je sada s one strane
straha. "U meuvremenu, moda biste mi mogli rei o emu ste to eljeli
porazgovarati s mojim muem."
"Pa, ovo mi neete vjerovati, gospoo Anderson..."
"Molim vas, zovite me Darcy."
"Darcy!" Izgledao je oduevljen. "Kakvo prekrasno starinsko ime!"
"Hvala. Pijete li kavu s vrhnjem?"
"Volim da bude crna poput mog eira. Premda o sebi zapravo radije
mislim kao o ovjeku s bijelim eirom. to je razumljivo, zar ne? Ganjam
kriminalce i takve tipove. Tako mi je stradala noga, znate. Automobilska
potjera u velikoj brzini, jo davne '89. Tip kojeg sam gonio ubio je svoju
enu i oboje svoje djece. E sad, takav zloin obino je in strasti, poini ga
ovjek koji je ili pijan ili drogiran ili ne ba posve normalan." Ramsey se
prstom iskrivljenim od artritisa kucnuo po tjemenu. "Ali ne taj tip. Taj ih
je tip ubio radi osiguranja. Pokuao je sve prikazati kao, kako se to zove,
provalu u privatnu kuu. Neu ulaziti u sve pojedinosti, ali ja sam njukao
i njukao. I napokon sam smatrao da imam dovoljno dokaza da ga uhitim.
Vjerojatno nedovoljno da ga osude, ali nisam mu to morao rei, zar ne?"
"Valjda niste", odgovorila je Darcy. Kava je bila vrua pa ju je natoila.
Odluila je da je i ona popije crnu. I da je popije to bre moe. Tako da je
kofein udari najedanput i upali joj sva svjetla u glavi.
"Hvala", rekao je kad mu je stavila alicu na stol. "Mnogo vam hvala.
Ba ste ljubazni. Vrua kava na hladan dan ima li to bolje? Moda
kuhano vino; ne mogu se sjetiti niega drugog. Nego, gdje sam ono stao?
Ah, da. Dwight Cheminoux. To je bilo u sjevernom dijelu nae oblasti.
Neto junije od Heinsville Woodsa."
Darcy je mijeala kavu u alici. Pogledala je Ramseyja preko ruba

alice i iznenada joj se uinilo da je opet u braku u dugom, a na mnoge

naine i dobrom braku (ali ne na sve), u braku koji podsjea na onu alu:
ona zna da on zna, a on zna da ona zna da on zna. Takvi brani odnosi
slini su onoj situaciji kad ovjek pogleda u ogledalo i u njemu ugleda
odraz drugog ogledala pa onda itav niz ogledala bez kraja. Jedino je
pitanje sada glasilo to e on uiniti u vezi s tim. to moe uiniti.
"Pa", rekao je Ramsey sputajui alicu kave i nesvjesno protrljavi
bolesnu nogu, "jednostavna je injenica da sam pokuavao isprovocirati
tog tipa. Hou rei, imao je krv ene i dvoje djece na rukama pa sam
smatrao da imam pravo igrati pomalo prljavo. I uspjelo mi je. Dao se u
bijeg, a ja sam ga gonio sve do Hainsville Woodsa, gdje, kao to se kae u
onoj pjesmi, postoji grob na svakoj milji. I tamo smo obojica nastradali
na zavoju Wickett on se zaletio u drvo, a ja u njega. Tada mi je
nastradala noga, da i ne spominjem elinu ipku u vratu."
"Ba mi je ao. A to je bilo s tim tipom kojeg ste gonili? Kako je on
proao?"
Kutovi Ramseyjevih usta svinuli su se nagore u suh i vrlo hladan
osmjeh. Njegove mladenake oi zaiskrile su. "On je poginuo, Darcy.
Utedio je dravi etrdeset ili pedeset godina stana i hrane u
Shawshanku."
"Vi ste pravi nebeski pas, zar ne, gospodine Ramsey?"
Umjesto da izgleda zbunjen, dodirnuo je svojim kvrgavim rukama lice,
okrenuo dlanove prema van i odrecitirao pijevnim akim glasom:
"Gonio sam ga dan i no, gonio ga godinama, gonio niz labirint... I tako
dalje."
"To ste nauili u koli?"
"Ma kakvi! U Bratstvu metodistike mladei. Prije mnogo godina.
Dobio sam Bibliju za nagradu, ali izgubio sam je na ljetnom logorovanju
godinu dana poslije. Zapravo je nisam izgubio; netko mi ju je ukrao.
Moete li zamisliti nitariju koja ukrade Bibliju?"
"Mogu", odgovorila je Darcy.
Nasmijao se. "Darcy, molim vas, zovite me Holt. Svi me prijatelji tako
zovu."
Jesi li mi ti prijatelj? Jesi li?
Nije znala odgovor, ali u jedno je bila sigurna: Bobu ovaj ovjek ne bi

bio prijatelj.
"Je li to jedina pjesma koju znate napamet? Holte?"
"Pa, neko sam znao Smrt nadniara", odgovorio je, "ali sada znam
samo onaj dio u kojem se kae da je dom mjesto gdje vam, kad se vratite,
moraju otvoriti vrata. To je istina, ne mislite li?"
"Apsolutno."
Njegove oi bile su svjetlosmee pretraivale su njezine. Intimnost
tog pogleda bila je nepristojna, kao da je gleda bez odjee. I ugodna,
moda iz istog razloga.
"to ste eljeli upitati mog mua, Holte?"
"Pa, jedanput sam razgovarao s njim, iako nisam siguran da bi se on
toga sjetio da je iv. To je bilo davno. Obojica smo bili mnogo mlai, a vi
ste tada vjerojatno jo bili dijete, sudei po tome koliko ste sada mladi i
zgodni."
Nasmijeila mu se hladnim osmjehom koji je govorio "potedi me", a
onda je ustala da si natoi jo jednu alicu kave. Prvu je ve bila popila.
"Vjerojatno ste uli za onog serijskog ubojicu Beadieja", rekao je.
"Je li to onaj tip koji ubija ene i onda alje njihove iskaznice policiji?"
Vratila se do stola, savreno mirno drei alicu u ruci. "Novine se time
naslauju."
Uperio je prst u nju kao da dri pitolj to je Bob esto radio i
namignuo joj. "Tono taj. Nego to! to vie krvi, to bolje, tako glasi
njihov moto. Ja sam nakratko radio na tom sluaju. Tada jo nisam bio u
mirovini, ali ve sam bio blizu. Pratio me glas da sam tip koji katkad
polui rezultate njukajui... sljedei svoje, kako se ono zovu..."
"Instinkte?"
Opet je izveo onu gestu kao da dri pitolj. I opet joj namignuo. Kao da
imaju neku tajnu. "U svakom sluaju, poslali su me da radim na njemu,
znate neka stari epavi Holt hoda naokolo i pokazuje slike, neka
postavlja ona svoja pitanja i neka... znate... neka njuka. Jer ja sam
otpoetka imao nos za ovaj posao, Darcy, i nikad ga nisam izgubio. To je
bilo ujesen 1997., nedugo nakon ubojstva ene po imenu Stacey Moore.
Sjeate li se tog imena?"
"Ne bih rekla", odgovorila je Darcy.
"Da ste vidjeli fotografije s mjesta zloina, sjeali biste se. Grozno
umorstvo vjerojatno je strano patila. Ali naravno, taj tip koji sebe

naziva Beadie dugo je apstinirao, vie od petnaest godina. Sigurno mu se

mnogo pare skupilo u bojleru, samo je ekao da eksplodira. I ona je
nastradala."
"U svakom sluaju, tadanji dravni tuitelj dao mi je taj sluaj. Neka
pokua stari Holt, rekao je, on ionako nema drugog posla, a to e mu
pomoi da ne odapne. Ve su me tada zvali Holt. Valjda zbog epanja.
Razgovarao sam s njezinim prijateljima, roacima, susjedima na
autoputu 106 i s ljudima s kojima je radila u Watervilleu. O, s njima sam
mnogo razgovarao. Ona je radila kao konobarica u gradu, u restoranu
zvanom Sunnyside. Mnogo ljudi svrati tamo usput, jer je autoput blizu, ali
mene su vie zanimale njezine redovne muterije. Njezine redovne
muke muterije."
"Jasno", promrmljala je Darcy.
"Jedan od njih bio je uglaen i uredan tip u ranim ili srednjim
etrdesetima. Svratio bi u restoran svaka tri ili etiri tjedna, a uvijek bi
sjeo za jedan od stolova koje je Stacey posluivala. E sad, vjerojatno vam
ovo ne bih smio rei, jer se pokazalo da je taj tip bio va pokojni mu o
mrtvima ne treba loe govoriti, ali budui da su oboje mrtvi,
pretpostavljam da se to ponitava, ako shvaate to hou rei." Ramsey
je zastao sa zbunjenim izrazom na licu.
"Zapleli ste se", rekla je Darcy, zabavljajui se unato sebi. Moda on i
eli da se ona zabavlja. Nije mogla procijeniti. "Olakajte si posao i
jednostavno mi recite to mislite, jer ja sam ve velika cura. Oijukala je s
njim? Je li o tome rije? Ne bi to bio prvi sluaj da konobarica oijuka s
nekim mukarcem na proputovanju, ak i ako on nosi vjenani prsten."
"Ne, zapravo nije tako bilo. Prema onome to su mi rekle druge
konobarice a naravno, to se mora uzeti s izvjesnom dozom skepse, jer
ona je svima bila draga on je oijukao s njom. A ako im se moe
vjerovati, nju to ba nije oduevilo. Rekla im je da je od tog tipa podilazi
jeza."
"To mi ba ne zvui kao moj mu." A ni kao ono to joj je Bob ispriao,
to se toga tie.
"Ne, ali vjerojatno je ipak bio on. Hou rei, va mu. Osim toga, ena
ne zna uvijek to njezin mui radi kad putuje, premda moda misli da
zna. U svakom sluaju, jedna od tih konobarica rekla mi je da je taj tip
vozio Toyotin 4Runner. Prepoznala ga je zato to i ona vozi takav auto. I

znate to? Nekoliko susjeda Mooreove vidjelo je isti takav 4Runner u

blizini njezine farme samo nekoliko dana prije no to je ona ubijena. A
jedan ga je susjed vidio samo dan prije ubojstva."
"Ali nitko ga nije vidio na sam dan ubojstva."
"Ne, ali dakako, tako oprezan ovjek kao to je taj Beadie provjeravao
bi prije no to se upusti u takvo to. Zar ne?"
"Valjda."
"Pa, ja sam imao njegov opis i provjerio sam podruje oko restorana.
Nisam imao pametnijeg posla. To je trajalo tjedan dana, a sve to sam
dobio za nagradu bilo je nekoliko uljeva i nekoliko alica kave iz
milosra premda ne tako dobre kao to je vaa! pa sam ve htio
odustati. A onda sam se sluajno zatekao u jednoj trgovini u sreditu
grada. Zove se Mickelsonove kovanice. Je li vam to ime poznato?"
"Naravno. Moj mu bio je numizmatiar, a to je bio jedan od tri-etiri
najbolja duana za kupnju i prodaju kovanica u dravi. Sada vie ne
postoji. Stari gospodin Mickelson je umro, a njegov sin zatvorio je
duan."
"Tono. Pa, znate to kae pjesma, vrijeme nam na kraju uzme sve
vid, poletan hod, pa ak i vraje zakucavanje, ako mi oprostite na izrazu.
Ali George Mickelson tada je bio iv..."
"I spreman za akciju", promrmljala je Darcy.
Holt Ramsey se nasmijeio. "Tono tako. U svakom sluaju, on je
prepoznao opis. 'Pa meni to zvui kao Bob Anderson', rekao mi je. I
zamislite ovo. On je vozio Toyotin 4Runner."
"Oh, ali on ga je davno zamijenio", rekla je Darcy. "Za..."
"Chevroletov Suburban, zar ne?"
Ramsey je izgovorio ime te kompanije kao ivalaj.
"Tono." Darcy je prekriila ruke i smireno pogledala Ramseyja. Sada
su ve gotovo doli do teme. Jedino je pitanje bilo za kojeg se lana sada
rasputenog braka Andersonovih taj starac otra pogleda vie zanima.
"Pretpostavljam da vie nemate taj Suburban, je li?"
"Nemam. Prodala sam ga oko mjesec dana nakon mueve smrti. Dala
sam oglas u Uncle Henry's oglasnik i netko ga je smjesta zgrabio. Mislila
sam da u ga teko prodati, zbog velike kilometrae i skupoe benzina,
ali nisam. Naravno, nisam mnogo zaradila."
A dva dana prije no to je kupac doao po auto, paljivo ga je

pretraila, od pramca do krme, ne zanemarujui ni da podigne tepih u

prtljaniku. Nita nije nala, ali ipak je platila pedeset dolara da ga operu
izvana (to joj je bilo svejedno) i da ga operu parom iznutra (to joj nije
bilo svejedno).
"Ah. Dobri stari Uncle Henry's. Ja sam na isti nain prodao Ford svoje
pokojne ene."
"Gospodine Ramsey..."
"Holt."
"Holte, jeste li izvan svake sumnje identificirali mog mua kao ovjeka
koji je oijukao sa Stacey Moore?"
"Pa, kad sam razgovarao s gospodinom Andersonom, on mi je priznao
da s vremena na vrijeme posjeuje Sunnyside priznao je bez okolianja
ali on je tvrdio da mu nijedna konobarica nije zapela za oko. Tvrdio je
da je obino imao glavu u dokumentima. Ali naravno, ja sam pokazao
njegovu fotografiju konobaricama s njegove vozake dozvole, shvaate
a one su ga prepoznale."
"Je li moj mu znao da se... osobito zanimate za njega?"
"Nije. Ja sam za njega bio samo stari epavac koji trai svjedoke koji
su moda neto vidjeli. Nitko se ne boji starog prdonje poput mene,
znate."
Ja te se jako bojim.
"Nije to jak sluaj", rekla je. "Pod pretpostavkom da ste pokuavali
skupiti dokaze protiv njega."
"Nikakav sluaj!" Veselo se nasmijao, ali svjetlosmee oi ostale su
mu hladne. "Da sam mogao, ne bih svoj mali razgovor s gospodinom
Andersonom obavio u njegovu uredu, Darcy. Obavio bih ga u svom uredu.
Koji ne moete napustiti dok vam ja to ne dopustim. Ili dok vas ne izvue
odvjetnik, naravno."
"Moda je sada ve vrijeme da prestanete obigravati, Holte."
"U redu", sloio se. "Zato ne? Zato to me u posljednje vrijeme svaki
korak boli. Neka je proklet onaj stari Dwight Cheminoux! I ne elim vam
oduzeti cijelo dopodne, pa hajde da ubrzamo. Uspio sam ustanoviti da je
Toyotin 4Runner bio ili na popritu ili u blizini dva prethodna umorstva
koja nazivamo Beadiejevim prvim ciklusom. Auto nije bio isti, bio je
druge boje. Ali uspio sam utvrditi da je va suprug u sedamdesetima

posjedovao drugi 4Runner."

"Tono. Sviao mu se pa ga je zamijenio za jednaku vrstu."
"Da, mukarci to rado ine. A 4Runner je popularno vozilo na
mjestima gdje pola proklete godine pada snijeg. Ali nakon umorstva
Mooreove i nakon to sam popriao s njim on je kupio Suburban."
"Ne odmah", s osmijehom je odvratila Darcy. "Imao je taj 4Runner jo
dugo nakon prelaska u novo stoljee."
"Znam. Zamijenio ga je 2004., nedugo prije no to je u Neshua Wayu
ubijena Andrea Honeycutt. Jedan Suburban otprilike iz te godine i iste
boje esto je vidan u susjedstvu gospoice Honeycutt otprilike mjesec
dana prije no to je ubijena. Ali evo to je udno." Nagnuo se naprijed.
"Naao sam jednog svjedoka koji je tvrdio da Suburban ima tablice
Vermonta i drugog jednu od onih starih gospoa koje od jutra do mraka
sjede pokraj prozora u dnevnoj sobi i gledaju sve to se dogaa u
susjedstvu jer nemaju pametnijeg posla a ona je rekla da je auto koji je
vidjela imao njujorke tablice."
"Bob je imao tablice Mainea", rekla je Darcy. "Kao to vrlo dobro
znate."
"Dakako, dakako, ali tablice se mogu ukrasti, znate."
"A to je s umorstvima Shaverstonovih, Holte? Je li plavo-sivi
Suburban vien i u susjedstvu Helen Shaverstone?"
"Vidim da ste pratili Beadiejev sluaj malo pomnije od veine ljudi.
Malo pomnije no to ste mi isprva dali naslutiti."
"Je li vien?"
"Nije", odgovorio je Ramsey. "Zapravo, nije. Ali jedan je plavo-sivi
Suburban vien pokraj one rijeke u Amesburyju u koju su baena tijela."
Opet se nasmijeio dok su je njegove hladne oi prouavale. "Baena kao
smee."
Darcy je uzdahnula. "Znam."
"Nitko mi nije znao rei kakve je tablice imao taj Suburban u
Amesburyju, ali da jest, pretpostavljam da bi bile iz Massachusettsa. Ili iz
Pennsylvanije. Sve osim Mainea."
Nagnuo se naprijed.
"Taj Beadie slao nam je poruke s iskaznicama rtava. Vukao nas je za
nos, znate izazivao nas da ga uhvatimo. A moda je djelomice ak i elio
da ga uhvatimo."

"Moda", rekla je Darcy, iako je sumnjala u to.

"Poruke su bile napisane velikim slovima. Ljudi koji to ine misle da
se takvo pisanje ne moe identificirati, ali to u veini sluajeva nije tono.
Pokazuju se slinosti. Vi vjerojatno nemate nijedan od muevih fascikala,
je li?"
"Oni koje nisam vratila u njegovu firmu uniteni su. Ali
pretpostavljam da oni imaju mnogo uzoraka. Raunovoe nikad nita ne
bacaju."
Uzdahnuo je. "Da, ali trebao bi mi sudski nalog da mi u takvoj firmi
ita daju, a da bih ga dobio, morao bih pokazati vjerojatni razlog. Koji
jednostavno nemam. Imam izvjestan broj koincidencija premda ih ja ne
smatram koincidencijama. A imam i izvjestan broj... pa... podudarnosti,
vjerojatno biste ih tako mogli nazvati, ali nemam ih ni izdaleka dovoljno
da se mogu smatrati dokazima iz okolnosti. Zato sam doao k vama,
Darcy. Oekivao sam da ete me brzo izbaciti iz kue, ali vi ste vrlo
ljubazni."
Darcy nije odgovorila.
Jo se jae nagnuo naprijed pa se sada ve gotovo pogrbio iznad stola.
Poput kakve ptice grabljivice. Ali nedaleko iza hladnoe njegovih oiju
skrivalo se neto drugo. Darcy je pomislila da je to moda dobrota. Molila
se da je u pravu.
"Darcy, je li va mu bio Beadie?"
Darcy je bila svjesna da on moda snima ovaj razgovor; to sigurno nije
posve iskljueno. Umjesto da progovori, podigla je jednu ruku sa stola i
pokazala mu svoj ruiasti dlan.
"Vi to dugo niste znali, zar ne?"
Nije odgovorila. Samo ga je gledala. Gledala ga je onako kao to ovjek
gleda ljude koje dobro poznaje. Samo to to morate initi s oprezom, jer
ne vidite uvijek ono to mislite da vidite. Sada je to znala.
"A onda ste doznali? Jednog dana ste doznali?"
"Biste li htjeli jo jednu alicu kave, Holte?"
"Pola alice", rekao je. Naslonio se na naslon i prekriio ruke na
tankim prsima. "Ako bih popio vie, dobio bih garavicu, a jutros sam
zaboravio uzeti tabletu Zantaka."
"Mislim da imam nekoliko tableta Priloseca u ormariu za lijekove na
katu", rekla je. "Bob ih je uzimao. Hoete li da vam ga donesem?"

"Ne bih uzeo nita njegovo ak i kad bi mi utroba gorjela."

"U redu", odvratila je blagim glasom i natoila mu jo kave.
"Oprostite", rekao je. "Ponekad me nadvladaju emocije. One ene... sve
te ene... i djeak, koji je pred sobom imao cijeli ivot. To je najgore."
"Istina", rekla je dodajui mu alicu. Primijetila je kako mu se ruka
trese i pomislila da mu je ovo vjerojatno posljednji rodeo, ma koliko
pametan bio... a bio je strano pametan.
"ena koja vrlo kasno u igri otkrije to joj je mu doista nala bi se u
tekom poloaju", rekao je Ramsey.
"Da, pretpostavljam da je to tono", odvratila je Darcy.
"Tko bi joj povjerovao da je tolike godine ivjela s mukarcem, a da
nikad nije shvatila tko je on zapravo? Bila bi poput one ptice, kako se ono
zove, one ptice koja ivi u krokodilovim ustima."
"Navodno joj krokodil doputa da mu ivi u ustima jer mu ona isti
zube", rekla je Darcy. "Jede zrnje izmeu njih." Prstima desne ruke
oponaala je kretnje kljucanja. "To vjerojatno nije istina... ali istina je da
sam ja vozila Bobbyja zubaru. Preputen sebi, on bi odglumio da je
sluajno zaboravio termin. Kad se radilo o boli, on je bio velika beba." Oi
su joj se neoekivano ispunile suzama. Obrisala ih je rubom dlana i
proklela ih. Ovaj ovjek nee imati razumijevanja za suze prolivene za
Roberta Andersona.
Ili se moda vara u vezi s tim. On joj se smijeio i klimao glavom. "A tu
su i vaa djeca. Oni bi se slomili kad bi svijet doznao da im je otac serijski
ubojica i muitelj ena. A onda bi se opet slomili kad bi svijet zakljuio da
je njihova majka sve to skrivala, kao to je Myra Hindley pomagala Ianu
Bradyju. Jeste li uli za njih?"
"Nisam."
"Onda nije vano. Ali razmislite o ovome: to bi ena u tako tekom
poloaju uinila?"
"to biste vi uinili, Holte?"
"Ne znam. Ja sam u malo drukijoj situaciji. Ja sam moda samo stari
gnjavator najstariji konj u staji ali imam odgovornost prema
obiteljima svih tih ubijenih ena. Oni zasluuju objanjenje."
"Bez sumnje, zasluuju ga... ali trebaju li ga?"
"Jeste li znali da je Robertu Shaverstoneu bio odgrizen penis?"
Darcy to nije znala. Naravno da nije. Sklopila je oi i osjetila kako joj se

suze probijaju kroz trepavice. Vraga nije "patio", pomislila je. Da se Bob
sada pojavio pred njom i stao je preklinjati za milost s ispruenim
rukama, opet bi ga ubila.
"Njegov otac to zna", rekao joj je Ramsey blagim glasom. "I mora
ivjeti s tom spoznajom o djetetu koje je volio svakog dana."
"ao mi je", proaptala je Darcy. "Strano, strano ao."
Osjetila je kako joj hvata ruke preko stola. "Nisam vas elio uzrujati."
Odmahnula je rukom. "Naravno da ste eljeli! Ali mislite li da ve
nisam bila uzrujana? Mislite li da nisam, vi... vi znatieljni stare?"
Zahihotao se i otkrio sjajno zubalo. "Ne, uope to ne mislim. Vidio
sam vam istinu na licu im ste otvorili vrata." Zastao je, a onda
razgovijetno dodao: "Sve sam vidio."
"A to sada vidite?"
Ustao je i malo posrnuo, a onda je uspio povratiti ravnoteu. "Vidim
hrabru enu koju bi trebalo ostaviti da se posveti svojim kunim
poslovima. Da ostatak ivota niti ne spominjem."
I ona je ustala. "A to je s obiteljima rtava? S onima koji zasluuju
objanjenje?" Zastala je, ne elei dovriti misao. Ali morala je. Ovaj
ovjek borio se s jakom boli moda ak i s nepodnoljivom kako bi
doao ovamo, a sada joj je davao propusnicu. Ili je barem tako vjerovala.
"to je s ocem Roberta Shaversonea?"
"Njegov je sin mrtav, a ni ocu nije mnogo ostalo", odgovorio je
Ramsey smirenim i procjenjivakim tonom koji je Darcy odmah
prepoznala. Bob je tim tonom govorio kad je znao da e neki firmin
klijent ubrzo biti odvuen pred poreznu upravu i da e taj sastanak po
njega loe zavriti. "On ne skida usta s boce viskija od jutra do mraka. Bi
li spoznaja da je ovjek koji mu je ubio sina koji mu je osakatio sina
mrtav ita promijenila? Mislim da ne bi. Bi li vratila u ivot ijednu od
rtava? Ne bi. Gori li njihov ubojica ovog trenutka u paklenom ognju,
trpei vlastite rane koje e krvariti cijelu vjenost? Biblija kae da je tako.
Barem Stari zavjet, a budui da nai zakoni dolaze iz njega, za mene je to
dovoljno dobro. Hvala vam na kavi. Na povratku u morati svratiti u
svaki zahod odavde do Auguste, ali nije mi ao. Kuhate dobru kavu."
Dok ga je pratila do vrata, Darcy je shvatila da se osjea na pravoj
strani ogledala prvi put otkako se spotakla o onu kartonsku kutiju u
garai. Bilo je dobro znati da je bio blizu tome da bude uhvaen. Da nije

bio tako pametan kao to je vjerovao.

"Hvala vam na posjetu", rekla mu je kad je nabio eir na glavu.
Otvorila je vrata putajui unutra zapuh hladnog zraka. To joj nije
smetalo. Bio je to ugodan osjeaj na koi. "Hou li vas opet vidjeti?"
"Neete. Od sljedeeg tjedna prestajem s radom. Odlazim u potpunu
mirovinu. Selim se na Floridu. A ako se moe vjerovati mom lijeniku,
neu ondje dugo ostati."
"ao mi je to to u..."
Naglo ju je povukao u zagrljaj. Imao je tanke, ali ilave i zauujue
snane ruke. Darcy se iznenadila, ali nije se uplaila. Obod njegova eira
sudario se s njezinom sljepoonicom kad joj je apnuo na uho: "Ispravno
ste postupili."
A onda ju je poljubio u obraz.

20
Otiao je puteljkom polako i oprezno, pazei da ne stane na led.
Starakim hodom. Darcy je pomislila da bi on morao hodati sa tapom.
Dok je obilazio prednju stranu svog auta, jo uvijek pazei da ne stane na
led, pozvala ga je. Okrenuo se i uzdigao upave obrve.
"Kad je bio djeak, moj mu imao je prijatelja koji je poginuo
nesretnim sluajem."
"Doista?" Rijei su mu izale iz oblaka zimske bjeline.
"Doista", odgovorila je Darcy. "Moete provjeriti to se dogodilo. Bila
je to vrlo tragina nesrea, premda taj djeak ba nije nevinace, ako se
moe vjerovati mom muu."
"Nije?"
"Nije. Spadao je u onu vrstu djeaka koji se preputaju opasnim
matarijama. Zvao se Brian Delehanty, ali kad su bili djeca, Bob ga je zvao
BD."
Ramsey je naas ostao stajati pred autom, kao da se trudi provariti tu
informaciju, a zatim je klimnuo glavom. "To je vrlo zanimljivo. Moda
potraim novinske lanke o tome na internetu. A moda i ne; sve se to
dogodilo vrlo davno. Hvala vam na kavi."
"Hvala vama na razgovoru."

Gledala ga je kako se odvozi ulicom (primijetila je da on vozi sa

samouvjerenou mnogo mlaeg ovjeka vjerojatno zato to jo uvijek
ima vrlo otar vid), a onda se vratila u kuu. Osjeala se mlaom i lakom
pa je otila do ogledala u predsoblju, ali u njemu nije vidjela nita osim
svog odraza, to je dobro.

POGOVOR
Prie u ovoj knjizi mrane su. Moda vam ih je na nekim mjestima bilo
muno itati. Ako je tako, budite sigurni da ih je meni na nekim mjestima
bilo muno pisati. Kad me ljudi ispituju o mom poslu, stekao sam naviku
da izbjegavam temu vicevima i aljivim osobnim anegdotama (koje ne
smijete uzimati zdravo za gotovo; nikad nemojte vjerovati ni u to to
vam pisac kae o sebi). To je neka vrsta izbjegavanja, samo malo
pristojnija od odgovora koji bi moji jenkijevski preci dali na takva
pitanja: Gledaj svoja posla, momak! Ali alu na stranu, ja svoj posao
oduvijek shvaam vrlo ozbiljno, sve otkako sam kao
osamnaestogodinjak napisao svoj prvi roman, Dugu etnju.
Nemam mnogo razumijevanja za pisce koji svoj posao ne shvaaju
ozbiljno, a nemam ga nimalo za one koji smatraju da je umjetnost pisanja
u osnovi iscrpljena. Nije iscrpljena, a nije to ni obina literarna igra. To je
jedan od kljunih naina da naemo smisao u svojim ivotima i u esto
groznom svijetu koji nas okruuje. To je nain da odgovorimo na pitanje:
Kako je mogue da se takve stvari dogaaju? A prie nagovjeuju da
katkad ne uvijek, ali katkad za njih ipak postoji razlog.
Ja sam oduvijek vjerovao ak i prije no to je onaj mladi kojeg sada
jedva da mogu shvatiti poeo pisati Dugu etnju u svojoj sobi u
studentskom domu da su najbolja knjievna djela istodobno pitka i
agresivna. Ona vas napadaju. Katkad vam viu u lice. Nemam nita protiv
pria koje se bave neobinim ljudima u obinim situacijama, ali i kao
itatelja i kao pisca mnogo me vie zanimaju prie o obinim ljudima u
neobinim situacijama. Ja u itateljima elim izazvati emocionalnu, pa
ak i tjelesnu reakciju. Ne piem prie koje od itatelja zahtijevaju da
razmilja dok ih ita. Stavio sam ove rijei u kurziv, jer ako je pria
dovoljno dobra, a likovi dovoljno uvjerljivi, razmiljanje e slijediti za
emocijama im itatelj dovri priu i odloi knjigu (katkad s olakanjem).
Sjeam se kako sam u dobi od oko trinaest godina sa sve veim nemirom,
gnjevom i ogorenjem itao roman Georgea Orwella 1984., hitajui
stranicama i gutajui priu to sam bre mogao. I to je u tome loe?
Osobito ako uzmete u obzir injenicu da ja o toj knjizi razmiljam i dan-

danas, kad neki politiari (tu mislim na Saru Palin i njezine besramne
primjedbe o odborima smrti) s izvjesnim uspjehom uvjeravaju javnost
da je crno bijelo, a bijelo crno.
A evo to jo vjerujem: ako ve odluite otii na neko vrlo mrano
mjesto kao to je farma Wilfa Jamesa u Nebraski u pripovijeci 1922.
onda sa sobom morate ponijeti jaku svjetiljku kako biste njome sve
osvijetlili. A ako ne elite vidjeti to se ondje skriva, zato biste onda
uope odlazili u mrak? Ve vie od etrdeset godina pamtim rijei
velikog naturalistikog pisca Franka Norrisa, koji mi je oduvijek bio
jedan od knjievnih uzora: "Nikad nisam puzao ni pred kim, nikad se
nisam povodio za modom niti dodvoravao publici samo da zaradim koji
novi. Tako mi Boga, rekao sam im istinu."
Ali Steve, rei ete mi, ti si zaradio mnogo novia u svojoj karijeri, a
to se istine tie... istina je relativna stvar, zar ne? Tono, zaradio sam
mnogo novca piui svoje prie, ali to je bila nuspojava, a ne glavni cilj.
Pisati za novac jalov je posao. I tono, istina je u oima promatraa. Ali
kad je rije o knjievnosti, spisateljeva je jedina odgovornost da potrai
istinu u vlastitu srcu. Moda to nee uvijek biti i itateljeva istina, a ni
kritiareva, ali sve dok je spisateljeva sve dok on ili ona ne puzi niti
skida eir pred modom sve e biti u redu. Za pisce koji hotimino lau,
za pisce koji opisuju nevjerojatno ljudsko ponaanje umjesto naine na
koje ljudi doista postupaju, ne gajim nita osim prezira. Loe pisanje nije
samo stvar loe sintakse i pogrenih opservacija; loe pisanje najee
proizlazi iz tvrdoglavog odbijanja da se pripovijeda o onome to ljudi
doista ine recimo, da ubojice katkad pomau starim gospoama da
prijeu ulicu.
U Mrklom mraku, bez zvijezda dao sam sve od sebe da opiem to bi
ljudi mogli uiniti i kako bi se mogli ponaati u nekim oajnikim
okolnostima. Likovi u tim priama nisu bez nade, ali oni prihvaaju
injenicu da su ak i nae najdublje nade (i najdublje elje to ih gajimo
za svoje blinje i za drutvo u kojem ivimo) katkad uzaludne. Pa ak i
esto. Ali ja vjerujem da one govore i o tome da plemenitost ne lei toliko
u uspjehu, koliko u pokuaju da se uini ono to je pravo... a da nas, kad to
ne uinimo ili kad svojeglavo okreemo lea izazovima, na kraju eka
pakao.
Pripovijetka 1922. nadahnuta je publicistikom knjigom Michaela

Lesyja, Smrtonosno putovanje Wisconsinom (1973.), u kojoj se mogu nai

fotografije snimljene u gradiu Black River Fallsu u Wisconsinu. Dojmila
me se ruralna izolacija na tim fotografijama, a i grubost i oskudica
mnogih ljudi na tim slikama. Taj sam osjeaj htio prenijeti u svojoj prii.
Godine 2007., dok sam se vozio autocestom 84 na dijeljenje
autograma u zapadnom Massachusettsu, stao sam na jednom odmoritu
uz cestu kako bih konzumirao uobiajeni zdravi obrok Stevea Kinga: sok
i tangicu okolade. Kad sam izaao iz restorana, ugledao sam jednu
enu s probuenom gumom na autu kako ozbiljno razgovara s vozaem
velikog kamiona koji je stajao na mjestu do nje. Voza joj se nasmijeio i
izaao iz kabine.
"Treba li vam pomo?" upitao sam.
"Ne, ne, mogu i sam", odgovorio mi je voza kamiona.
Siguran sam da je ta gospoa dobila novu gumu. Ja sam dobio
okoladicu Tri muketira i ideju za priu Veliki voza.
U Bangoru, gdje ivim, postoji autocesta zvana Produetak ulice
Hammond, koja obilazi aerodrom. Svakog dana pjeaim tri ili etiri
milje, a ako se naem u gradu, esto odaberem taj put. Negdje na pola
Produetka nalazi se jedna poljunena povrina iza ograde aerodroma,
na kojoj raznorazni ulini trgovci ve godinama postavljaju tandove.
Moj omiljeni prodava lokalno je poznat pod imenom Sakuplja loptica za
golf, a on se uvijek pojavljuje na proljee. im zatopli, odlazi do gradskog
golf-igralita i skuplja stotine rabljenih loptica koje su ostale pod
snijegom. Vrlo oteene loptice baca, a ostale prodaje na malom tandu
na Produetku (vjetrobran svog automobila obrubio je lopticama za golf
to je lijep detalj). Kad sam ga jednog dana promatrao iz prikrajka,
sinula mi je ideja za priu Povoljan produetak. Naravno, priu sam
smjestio u Derry, dom pokojnog i nealjenog klauna Pennywisea, jer
Derry je zapravo Bangor pod drugim imenom.
Ideju za posljednju priu u ovoj knjizi dobio sam proitavi lanak o
Dennisu Raderu, zloglasnom serijskom ubojici i muitelju koji je u
razdoblju od otprilike esnaest godina ubio desetero ljudi uglavnom
ena, ali i dvoje djece. U mnogim sluajevima poslao je isprave svojih
rtava policiji. Paula Rader provela je u braku s tim udovitem trideset i
etiri godine, a mnogi ljudi u Wichiti i okolici, gdje je Rader pronalazio
svoje rtve, ne mogu povjerovati da je ona ivjela s njim, a nita nije znala

o njegovoj raboti. Ja sam joj povjerovao a vjerujem joj i danas pa sam

napisao priu kako bih istraio to bi se moglo dogoditi kad bi ena
takvog ovjeka iznenada doznala za muev grozni hobi. A i zato da
istraim ideju kako nikoga ne moemo poznavati u potpunosti, ak ni
one koje najvie volimo.
U redu, mislim da smo se dovoljno dugo zadrali u ovom mranom
podrumu. Iznad nas nalazi se itav jedan drugi svijet. Prui mi ruku,
vjerni itatelju, pa u te sa zadovoljstvom izvesti na Sunevu svjetlost.
Sretan sam to onamo mogu otii, jer vjerujem da su ljudi uglavnom
dobri. Za sebe sam siguran.
Samo za vas ba nisam.
Bangor, Maine
23. prosinca 2009.

ALGORITAM d.o.o.
Zagreb, Harambaieva 19
Za nakladnika
Neven Antievi
Pripremila za tisak
Dana Fruschutz
Lektura i korektura
Dunja Aleraj Lonari
Grafiki urednik
Davor Horvat
Obrada i prijelom
Algoritam DTP
Nenad imuni
Mario Mikuli
Tisak
Grafiki zavod Hrvatske
Naklada 1000 primjeraka

Notes
[1]
KNJIEVNI DOGAAJU (FRANC.)
[2]
MEUIN (FRANC.)
[3]
PLASTINIU KIT ZA IZRAVNAVANJE NERAVNINA NA POVRINI
AUTOMOBILA.
[4]
NITA (PANJ.).
[5]
DEVIL (ENGL.) VRAG.
[6]
PRILOSEC (OMEPRAZOL) LIJEK PROTIV GARAVICE.
[7]
FINE, VERY FINE I VERY GOOD (ENGL.) OZNAKE UUVANOSTI
KOVANICA U NUMIZMATICI.


1922.
Veliki voza
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27

5
133
133
135
136
137
140
147
147
148
152
153
154
154
159
160
161
164
165
169
171
172
174
174
176
178
178
183
185

28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48

Povoljan produetak
Dobar brak
1
2
3
4
5
6
7
8

186
190
196
196
197
200
200
206
207
210
213
219
219
221
225
228
229
231
233
234
239

240
271
271
277
282
285
290
293
298
303

9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20

POGOVOR
Notes

307
317
318
320
321
323
325
326
332
334
335
348

350
355