DIJELOVI CRKVENOG

RUHA, TE POSUĐE I
PREDMETI LITURGIJSKE
PRAKSE
 LITURGIJSKO POSUĐE I
PREDMETI

Liturgijsko posuđe i predmeti su ono posuđe i oni

predmeti koji se upotrebljavaju u bogoslužju,
pobožnostima i svečanostima.

Uglavnom su izrađeni od plemenitih materijala, poput zlata,

srebra i emajla, ali i od stakla i drveta.
 Kalež

Kalež (čaša, kupa) je svečana čaša u kojoj

svećenik na misi prinosi žrtveni dar
vina, koji se po riječima Kristovim
pretvara u njegovu krv, a zatim se
svećenik, a nekad i vjernici, iz nje
pričešćuju.

Kalež se sastoji od tri glavna dijela: čaše

(cuppa), podnožja i čvora (nodus) između
Mletačko zlatarstvo, njih.
Kalež Hrvatinić-
Beneša, 1. pol. 15. st.,
Zadar, SICU
 Kalež s priborom i način slaganja

Kalež, purifikatorij, patena i pala

Purifikatorij je bijeli laneni rupčić kojim se čisti kalež poslije

euharistijskog slavlja.

Patena ili plitica je plitak pladnjić od plemenite kovine na

kojem stoji euharistijski kruh za vrijeme mise.

Pala je bijeli laneni, škrobom ukrućeni pokrovac kojim se

pokriva kalež.
 Kalež i patena

Kalež patrijarha, Konstantinopol, 10. ili Patena (alabaster) s prikazom Krista,

11. st., Venecija, riznica crkve sv. Konstantinopol, 10.-11. st.,
Marka Venecija, riznica crkve sv. Marka
 Svetohranište (tabernakul)

Svetohranište ili tabernakul je ormarić u kojem se izlaže

piksida ili ciborij s posvećenim hostijama.

Taj se ormarić obično prekriva zavjesom i tako podsjeća na

šator (lat. tabernaculum).
 Piksida ili ciborij (čestičnjak)
Piksida je prvobitno bila okrugla kutija, ponekad s čunjastim
(stožastim) poklopcem na šarci, u kojoj se čuvala posvećena
hostija.

Ciborij je razvijeni i dotjeraniji oblik čestičnjaka čiji je središnji

dio imao polukuglasti oblik, koji je stajao na stalku, a na
kojeg je čvrsto prianjao poklopac.

Ciborij (piksida),
Zapuntel (otok
Molat), 15./16. st.,
Zadar, SICU
 Kostarice (ampulice)

Kostarice (vrčići, ampulice) su staklene ili kovane posudice s

pipcem u kojima se čuvaju voda i vino namijenjeni
euharistijskom činu.
 Krizmarij

Krizmarij je posuda u kojoj se čuva ulje namijenjeno za davanje

nekoliko svetih sakramenata. Od 17. st. to su tri cilindrične
posudice s poklopcem, obično od srebra, umetnute zajedno u
kvadratičnu drvenu kutiju koja je izvana ukrašena.

Jedna posudica sadrži sveto ulje (znak O; krštenje, svećenički

red), druga bolesničko ulje (znak I; bolesničko pomazanje), a
treća ulje za svetu krizmu (znak C; krizma).
 Kadionica

Nikola Đurović, Kadionica iz zadarske

katedrale, 18. st.

Kadionica je metalna posuda učvršćena na podu ili zidu, ili

pak ovješena o tri lanca, u koju se stavlja žeravica na kojoj se
pali tamjan ili druge mirišljave tvari u počast nekoj osobi ili
božanstvu ili pak radi uklanjanja neugodnih mirisa.

U kršćansku liturgiju prodire najprije na Istoku (najprije u

počast caru), a na Zapadu se ta praksa pojavljuje tek u 7. st.,
a pravi procvat doživljava od 14. st. nadalje.
 Navikula (lađica)

Mletačko zlatarstvo, Navikula iz Sv. Šime,

1537. godina, Zadar, crkva sv. Šime

Navikula je posudica u obliku lađice koja ima podnožje slično

kao i kalež, čiji se poklopac na sredini preklapa, a služi za
držanje tamjana koji se iz nje vadi žličicom i stavlja u
kadionicu, da bi na žeravici izgorio u čast Bogu.
 Škropionica i škropilo

Škropionica je metalna ili kamena posuda za čuvanje

blagoslovljene vode u crkvama, nadohvat vjernicima,
redovito kraj ulaza. Također, to je i manja prenosiva metalna
posuda s preklopnom ručkom.

Škropilo je sastavljeno od kuglice s otvorima nataknute na

dršku, a u kojoj se nalazi spužva. Umače se u blagoslovljenu
vodu u škropionici, te s njime škrope vjernici.
 Pokaznica (monstranca, ostenzorij)

Pokaznica je izvorno bila svaka posuda u kojoj se izlažu svete

moći.

Kasnije je to ime ograničeno na prozirnu spremnicu u kojoj se

pogledima vjernika izlaže posvećena hostija. Upotrebljava se
kod euharistijskih blagoslova i ophoda.
Moćnik (relikvijar)

Zadarsko zlatarstvo, Relikvijar Judinog srebrnjaka, kraj 15.

st., Nin, riznica župne crkve

Moćnik ili relikvijar je spremnica u kojoj

se čuvaju ili izlažu ostaci kostiju, odjeće
ili predmeta vezanih za pojedine svece
ili kakve druge svete moći (relikvije).

Izrađuju se od raznih materijala, najčešće

plemenitih (zlato, srebro, bjelokost), a
mogu imati i razne oblike, poput glave,
škrinje, ruke (brahijarij), noge, stopala,
prsta, križa, pokaznice,…
Stauroteka i lipsanoteka

Stauroteka (unutrašnjost), Brescia, Duomo

Vecchio, Cappella delle Sante Croci

Stauroteka je relikvijar koji sadrži

čestice Kristova križa. Tijekom
povijesti imala je razne oblike, a
uglavnom ima oblik pravokutne
ploče s križem na sredini.

Lipsanoteka je vrsta relikvijara

kvadratičnog oblika. To ime nije
uobičajeno, a na Zapadu ga nosi
jedino relikvijar s komadićem
Kristova križa koji se nalazi u
Bresciji (oko 370. g.).
Svijećnjak i menora

Svijećnjak je nosač na kome gore svijeće za

vrijeme liturgijskog čina, a koji je izrađen
od bronce, srebra ili drva.

Ima više dijelova: noge, postolje, čvor (ili

više njih), prstenovi, košarica (čašica),
tanjurić i šiljak.

U liturgiji je najvažniji Svijećnjak za

uskršnju svijeću.

Menora je svijećnjak sa sedam čašica za

svijeće u jednom redu.

Simbol je duha Božjega i Tore, koja je i sama

svjetlost.
 Katafalk i klecalo
Katafalk je svečani mrtvački odar.

Radi se o postolju presvučenom crnom tkaninom na koje su

u crkvi postavlja lijes s pokojnikom za vrijeme mise
zadušnice.

Klecalo je mala prijenosna klupa s naslonom za ruke,

namijenjena za individualno klečanje.

U stilskim karakteristikama slijedi ostali namještaj.

Arma Christi (Križ za vođenje križnog puta)

Arma Christi (lat. ‘’oruđa Kristova’’) je

križ na kome su pričvršćeni
predmeti Kristove muke bez nekog
osobitog reda.

Ti predmeti mogu biti: pijetao, bičevi,

trnova kruna, vrč, spužva,
Veronikin rubac, čekić, čavli, kocke,
haljine, kliješta, koplje i ljestve.

Takvim križem od vremena baroka

nadalje predvode se procesije
križnog puta.
Raspeće (križ)
Lektorile (legile)

Lektorile ili legile su pomični

stalak ili govornica za čitanje koja
se stavlja na sredinu svetišta a
služi tome da drži knjigu u
liturgijskim činima.

Isti stalak bez noge stavlja se na

oltar i na njemu stoji misal za
vrijeme mise.
Ikonostas i letner
Ikonostas je pregrada između
svetišta i brodova crkve, u
ranom srednjem vijeku u svoj
Crkvi, a danas samo u
istočnjačkoj.
Na njemu su u određenom redu
postavljene slike Krista,
Bogorodice i svetaca.

Na zapadu se u doba gotike iz

ikonostasa razvio letner koji
je, u katedralama i
redovničkim crkvama, bio
sazidan kao vrlo čvrsta
pregrada između svetišta i
brodova na kojoj se nalaze
govornice slične ambonima, s
kojih se čitaju poslanice i
evanđelja.
 Pacifikal

Pacifikal (lat. pacificalis

‘’mirotvorni’’, onaj koji
donosi mir) je križ na
niskom stalku koji biskup
ili svećenik nosi u ruci
(npr. kod blagoslova kuća)
i njime blagoslivlja
vjernike.

►
Mletačko zlatarstvo, Pacifikal-Kalvarija,
poč. 16. st., Nin, riznica župne crkve
sv. Asela
 Pektoral
Pektoral je križ što ga na
vrpci ili lancu oko vrata
nose pojedini crkveni
dostojanstvenici, od
kanonika naviše.

Na Istoku je u početku služio

kao stauroteka, dok ga je
Zadarsko zlatarstvo, na Zapadu službeno nosio
Kutijica-križić, pektoral, samo papa.
Veli Iž, 14. st., Zadar,
SICU
Od 13. st. nose ga biskupi, a
od 17. st. i ostali prelati.
 Procesional

Procesional je metalni ili

drveni križ na dugačkoj
kratkoj motki (hasti) koji
se nosi na čelu procesije.

Zadarsko zlatarstvo,
Procesional, Vrsi, Sv.
Mihovil, 16. st., Zadar,
SICU
 Pastoral

Pastoral je štap što ga nosi

biskup kao znak svog
dostojanstva, vlasti i pastirske
službe nad vjernicima.

◄
Mletačko zlatarstvo, Pastoral zadarskog
nadbiskupa Petra Aleksandra Dujma
Maupasa, 1881. godina, Zadar, riznica
katedrale
 Tijara

Tijara je pokrivalo za glavu kojeg su nosili još perzijski carevi.

U Katoličkoj crkvi nosi ju samo papa, a ona se sastoji od tri

krune položene jedna povrh druge, dok joj je na samom vrhu
križ.

Simbolika njezinih triju kruna tumači se na razne načine: ili

označavaju Sveto Trojstvo, ili trostruku papinu vlast
(izvršnu, zakonodavnu i sudsku), ili su znak za tri sloja
kraljevstva Božjeg (ljudi na zemlji, duše u čistilištu, blaženi
na nebu).
 Mitra

Mitra je visoko pokrivalo za glavu , tj.

kapa, pričvršćena ukriž na vrhu, a
obris joj je poput šiljata luka.

To je liturgijska kapa koju nose papa,

kardinali, nadbiskupi i biskupi, a po
posebnoj povlastici i neki opati.

Mitra je simbol i vanjski znak njihove

vlasti, te može biti optočena dragim
kamenjem, izvezena zlatovezom ili
pak samo izrađena od bijela platna i
svile.
 LITURGIJSKO RUHO

Liturgijsko ruho je odjeća ili dijelovi odjeće koju nose

pripadnici klera kada predvode ili sudjeluju u izvođenju
nekog obreda, a nose ga povrh svoje redovite odjeće.

Neko liturgijsko ruho nose svi pripadnici klera, dok su neki

značajni samo za pojedine svete redove.

Tako đakoni preko albe nose dalmatiku, dok svećenik nosi

misnicu (kazulu), a biskupi ispod albe nose roketu.
Liturgijsko ruho đakona i kardinala
 Alba

Alba je bijela donja lanena tunika koja dopire do peta.

Ona predstavlja haljinu koju je Herod dao obući Kristu da

mu se naruga, a simbolizira čistoću, nevinost i vječnu
radost onih koji su otkupljeni Spasiteljevom krvlju.
Dalmatika, manipul i štola
Dalmatika je od starine liturgijsko ruho
đakona, a radi se o vanjskoj tunici
ukrašenoj vezivom s dugim
rukavima, koju đakon nosi povrh
albe.

Manipul ili naručnik je uzak komad

svilene tkanine koji se nosi povrh
albe na lijevoj ruci za vrijeme mise.

Štola ili naramenica je uzak izvezen dio

odjeće koji se nosi preko ramena, a
učvršćuje se pojasom. Po boji se
uvijek slaže s misnicom i
manipulom.
 Misnica

Misnica ili kazula je posljednji komad liturgijskog ruha koji

misnik oblači, te ona može biti raznih boja (ovisno o
razdoblju crkvene godine).

Ona je izvanjsko odjelo koje pokriva ostale odjevne predmete,

što zgodno ocrtava njezino latinsko ime casula (kućica), što
bi u hrvatskom prijevodu bila košulja.
 Palij

Palij (lat. palium, ‘’plašt’’) je uska vrpca od bijele vune koja se

nosi oko vrata, a ima dvije obješene vrpce iste širine od kojih
jedna visi na prsima, a druga na leđima.

Ukrašen je sa šest križića, za liturgijsko ruho se pričvršćuje

pribadačom s draguljima, a papa ga dodjeljuje nadbiskupima
i metropolitima da obilježi njihovo udioništvo u svojoj vlasti.
Pluvijal (plašt)

Pluvijal (st.lat. pluviale, ‘’kišna

kabanica’’) ili plašt je najbogatije
urešeno i najsvečanije liturgijsko
ruho.

To je prostran ogrtač sašiven u obliku

polukruga, a njegova boja slijedi
promjene crkvene godine.

Nosi se u ophodima i vrlo svečanim

bogoslužnim činima.
Moceta i biret (križatica)
Moceta je ogrtač koji seže do lakta a
ima ukrasnu kukuljicu.
To je izvanliturgijska odjeća i ne nosi
se kad se podjeljuju sakramenti.
Nose je papa i kardinali kad su izvan
Rima, a nadbiskupi, biskupi i opati
kad su u granicama svoje
jurisdikcije.

Biret ili križatica je ukrućeni ,

četverokutni šešir s četiri izbočine u
gornjem dijelu.
Crni biret nose svećenici, ljubičasti
biskupi, a grimizni kardinali.
 Mappula

Mappula je platneno pokrivalo kojim niži hijerarhijski

službenik mora uvijek imati pokrivene ruke prilikom
porekcije.

Porekcija je čin kojim viši hijerarhijski službenik pruža

nižemu neki predmet da ga ovaj dotakne ili uzme, ili pak
kad niži hijerarhijski službenik nešto pruža višem.
Kolobij

Kolobij (st.grč. kolobion, ‘’halja

bez rukava’’) je tunika koja
seže do gležnja, opasana
pojasom, a ima kratke
rukave.

Na istok su, zbog sramotnosti

golotinje, prikazivali Krista
raspeta na križu odjevena
baš u takvu tuniku.