NAFILA POVODOM LEJLETUL-MIRADŽA

Lejletul-miradž, noć uzdignuća Muhammeda, a.s., u najviše nebeske sfere, desio se 27.
redžeba. U Kur’anu stoji: “Hvaljen neka je Onaj Koji je u jednom času noći preveo Svoga
roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka
znamenja Naša pokazali, - On, uistinu, sve čuje i sve vidi.” (El-Isra,1) Uzvišeni Allah, dž.š.,
u suri En-Nedžm pobliže nas upoznaje sa miradžom Allahovog Poslanika, a.s., Allah kaže:
“Tako Mi zvijezde kad zalazi, vaš drug nije s Pravog puta skrenuo i nije zalutao! On ne
govori po hiru svome – to je samo Objava, koja mu se obznanjuje, uči ga jedan ogromne
snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na obzorju najvišem, zatim se približio, pa
nadnio – blizu koliko dva luka ili bliže – i objavio robu Njegovu ono što je objavio, srce nije
poreklo ono što je vidio, pa zašto se prepirete s njim o onome što je vidio? On ga je i drugi
put vidio, kod Sidretul-Muhtehaa kod kojeg je džennetsko prebivalište, kada je sidru
pokrivalo ono što je pokrivalo – pogled mu nije skrenuo i nije prekoračio, vidio je
najveličanstvenija znamenja svoga Gospodara.” (En-Nedžm, 1-18.)
Muhammed, a.s., je na miradžu razgovarao s Uzvišenim Allahom bez posrednika.
Tom su prilikom Vjerovjesniku, a.s., objavljena posljednja dva ajeta sure El-Bekere, naređeno
obavaljanje pet dnevnih namaza i podareno pravo šefaata. Muhammed, a.s., je na miradžu
vidio Džennet i Džehennem i njihove stanovnike. Vidio je druga znamenja koja su mu
Allahovim dopuštenjem pokazana. Svaki vjernik nastoji da doživi miradž, svoje duhovno
uzdignuće, koje će zapravo biti njegovo duhovno rađanje. I kao što je Vjerovjesnik, a.s., na
miradžu razgovarao s Allahom, dž.š., tako i svaki vjernik u namazu razgovara s Allahom i
uzdiže se iznad ovog materijalnog svijeta u svijet Alahove blizine. Zato je namaz mi’radž
vjernika.
Povodom Lejletul-miradža klanja se posebna nafila namaz.
Ova se nafila sastoji od dvanaest rekata. Selam se predaje nakon svaka dva rekata. Na svakom
rekatu, na kijamu, uči se Fatiha i Kul huvallahu ehad jedanput.
Nakon namaza prouči se: Subhanallahi vel hamdulillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber
stotinu puta, istigfar (estagfirullahi) stotinu puta i Allahumme salli ala Muhammed ve ala
ali Muhammed stotinu puta, Nakon toga zatraži se ono što se želi od Allaha, dž.š.
Lijepo je ovu nafilu klanjati nakon jacija-namaza, a prije nego što se klanja vitr-
namaz. Može se klanjati u džematu, ali je bolje pojedinačno i u samoći.
Nijet za ovu nafilu je: “Nevejtu en usallije lillahi teala salate lejletil-mi’radži edaen
mustakbilel kibleti Allahu ekber.”
Iz knjige “Nafile” autora mr. hfz. Elvira Duranovića