Ruth Rendell - ivo meso

prev DAMIR BILIÈIÆ

Posveæujem Donu
Pi tolj je bio kopija. Spenser je Fleetwoodu rekao da je u to siguran devedeset de
vet posto. Fleetwood je znao to to znaèi, da je to zapravo tek oko èetrdeset deve
t posto, no ionako nije pridavao osobitu va nost tome to Spenser govori. On sam, pa
k, nije dr ao da je pi tolj pravi. Silovatelji ne nose pravo oru je. Kopija je jednako
uèinkovita kao sredstvo zastra ivanja.
Prozor koji je djevojka razbila bio je èetvrtasta rupa. Od Fleetwoodova dolaska
mu karac s pi toljem na njemu se pojavio jednom. Prozoru je pri ao na Fleetwoodov pozi
v, no nije rekao ni ta, nego je samo ostao stajati kojih pola minute, objema rukam
a dr eæi pi tolj. Bio je mlad, pribli no Fleetwoodove dob, i imao dugu tamnu kosu, vrl
o dugu, koja mu se spu tala na ramena, u skladu s modom. Nosio je tamne naoèale. P
unih pola minute stajao je na istome mjestu a onda se naglo okrenuo i nestao neg
dje u polutami sobe. Djevojku Fleetwood nije vidio, tako da je, koliko je on zna
o, mogla biti i mrtva.
Sjedio je na zidiæu podignutom oko nekog vrta na suprotnoj strani ulice i promat
rao kuæu. Njegov osobni automobil i policijski kombi bili su parkirani uz ploèni
k. Dvojica uniformiranih policajaca uspjeli su ra èistiti gu vu i okupljenu masu zad
r avati iza improviziranih prepreka. Premda je sada veæ poèelo ki iti, posve rastjer
ati gomilu bilo bi nemoguæe. Ulazna vrata bila su otvorena na svim kuæama u ulic
i, a ene su stajale na stubama pred ulazom i èekale da se ne to dogodi. Upravo je j
edna od njih, zaèuv i razbijanje prozora i djevojèin krik, telefonom pozvala polic
iju.
Taj dio grada nije pripadao ni Kensal Riseu, ni West Kilburnu ni Brondesburyju,
bilo je to nekakvo neodreðeno podruèje bez jasno utvrðenih granica. Fleetwood do
tada zapravo i nije bio ondje, inaèe bi se samo tim podruèjem provezao automobil
om. Ulica se zvala Solent Gardens i bila je dugaèka, pravolinijska i ravna, s ni
zovima dvoeta nih kuæa okrenutih jedne prema drugima. Neke su potjecale jo iz vikto
rijanskoga doba, a neke bile izgraðene puno kasnije, dvadesetih i tridesetih god
ina dvadesetog stoljeæa. Kuæa s razbijenim prozorom, na broju 62, bila je jedna
od tih novijih kuæa, na kraju niza od osam zdanja, od crvene opeke i betona ukra e
nog ljunkom, s crvenim valovitim crijepovima na krovu, crnom i bijelom bojom na p
roèelju i blijedoplavim ulaznim vratima. Sve su kuæe i sa stra nje i s prednje str
ane imale vrt sa ivicama od kozje krvi ili kaline, te male travnjake, a veæina ih
je ispred ivica imala i nizak zid od opeke ili kamena. Sjedeæi na jednom takvom
zidiæu, na ki i, Fleetwood se poèeo pitati koji bi mu trebao biti sljedeæi potez.
Nijedna silovateljeva rtva nije spominjala pi tolj, tako da se èinilo da je ta kopi
ja pribavljena u skorije vrijeme. Dvije rtve ukupno ih je bilo pet, odnosno najma
nje pet rtava koje su se javile policiji uspjele su ga i opisati visok, vitak, dv
adeset sedam ili dvadeset osam godina, malsinaste boje ko e, tamne podu e kosa, tamn
ih oèiju i vrlo crnih obrva. Stranac? Èovjek podrijetlom s Bliskog istoka? Grk?
Moguæe, ali mo da je i obièan Englez èiji su preci imali tamniju ko u. Jednu je djev
ojku gadno ozlijedio, jer mu se opirala, no i tada se slu io samo rukama, ne i oru j
em.
Fleetwood sada ustane i priðe ulaznim vratima kuæe broj 63 na suprotnoj strani u
lice kako bi jo jednom poprièao s gospoðom Stead, koja je pozvala policiju. Gospo
ða Stead u meðuvremenu je bila iznijela kuhinjski stolac kako bi mogla sjediti,
te je odjenula zimski kaput. Veæ mu je ranije rekla da se djevojka zove Rosemary
Stanley i da ivi s roditeljima, koji su, meðutim, negdje na putu. Bilo je pet mi
nuta do osam ujutro, prije sat i pol, kad je Rosemary Stanley razbila prozor i k
riknula.
Fleetwood upita je li je gospoða Stead vidjela.
Odvukao ju je prije nego to sam je uspjela vidjeti.
To ne mo emo znati reèe Fleetwood. Pretpostavljam da izlazi iz kuæe i odlazi na po
sao? Hoæu reæi, kad je sve uobièajeno...
Da, ali nikada od kuæe ne odlazi prije devet. Èesto u devet i deset. Ja æu vam o
dmah reæi to se dogodilo. Veæ sam poslo ila sve kockice. On je pozvonio na vratima,
a ona se u spavaæici spusitla kako bi ih otvorila. On je rekao da treba oèitati
 brojilo za struju duguju za ovo tromjeseèje, to je zacijelo znao i ona ga je po
vela na kat, a on ju je napao, no ona je u zadnji èas razbila prozor i oèajnièki
pozvala pomoæ. Tako mora biti, nikako drukèije.
Fleetwood nije dijelio njezino mi ljenje. Kao prvo, mjeraè potro nje struje ne bi se
nalazio na katu. Sve su kuæe u tom dijelu ulice jednake, a brojaè za struju kod
gospoðe Stead nalazi se neposredno iza ulaznih vrata. Kako je bila sama u kuæi
i kako je bilo mraèno zimsko jutro, malo je vjerojatno da bi Rosemary Stanley ot
vorila vrata. Prije bi zasigurno provirila kroz prozor da vidi tko to zvoni. U o
vome dijelu grada ene su bile toliko u strahu zbog prièa o silovatelju da nijedna
od njih nakon spu tanja mraka ne bi ni zakoraèila van, spavala sama u kuæu ako bi
se to ikako moglo izbjeæi, niti otvarala vrata a da ih ne bi osigurala lancem.
Vlasnik mjesne prodavaonice eljezne robe isprièao je Fleetwoodu kako je u posljed
njih nekoliko tjedana do lo do pravog procvata u prodaji lanèiæa za vrata. Fleetwo
odu se ènilo vjerojatnijim da je onaj mu karac s pi toljem nasilno u ao u kuæu i potom
oti ao do spavaonice Rosemary Stanley.
Jeste li za kavu, inspektore? upita ga gospoða Stead.
Narednik ispravi je Fleetwood. Ne, hvala. Mo da kasnije. Ipak, moramo se nadati da
neæe biti tog kasnije.
On potom prijeðe na suprotnu stranu ulice. Okupljeni su ljudi strpljivo èekali i
za prepreka, stojeæi na sitnoj ki ici, podignutih ovratnika, s rukama u d epovima. N
a kraju ulice, na mjestu gdje se odvajala od glavne ulice, jedan od policajaca p
repirao se s nekim vozaèem koji se, kako se èinilo, kamionom elio spustiti niz ul
icu. Spenser je predvidio da æe onaj mu karac s pi toljem iziæi i predati se kad ugl
eda Fleetwooda i ostale silovatelji su na glasu kao kukavice, to je svima poznat
a èinjenica, a i to mo e postiæi skrivanjem i opiranjem? Meðutim, njegovo se predvi
ðanje nije ostvarilo. Fleetwoodu se èinilo moguæim da silovatelj dr i kako jo uvije
k ima izgleda za bijeg. Ako je rijeè o onom silovatelju. U to nisu mogli biti po
sve sigurni, a Fleetwood je bio èovjek od toènosti i pravednosti. Nekoliko minut
a nakon onog poziva na broj za hitne sluèajeve, djevojka po imenu Heather Cole s
tigla je u policijsku postaju s mu karcem koji se zvao John Parr, te izjavila da j
u je prije pola sata netko napao u Queens Parku. Bila je u etnji s psom kad ju je
neki mu karac èepao sa stra nje strane, no ona je poèela vikati i tako se pojavio go
spodin Parr, a napadaè je pobjegao. Potrèao je u ovom smjeru, i, dr ao je Fleetwoo
d, u kuæu na broju 62 u Solent Gardensu u ao kako bi se sklonio od progonitelja, a
ne s namjerom da siluje Rosemary Stanley jer nije uspio u napadu na Heather Col
e. To su barem bile Fleetwoodove pretpostavke.
Ovaj se put kuæi Stanleyjevih pribli io najvi e dosada, te otvorio mala bogato ukra en
a vrata od kovanog eljeza, pre ao kvadrat vla ne svijetlozelene trave i uputio se uz
kuæu. Iz unutra njosti nisu dopirali nikakvi zvukovi. Pokrajnji je zid bio gol, be
z odvodnih cijevi i izboèina i imao je samo tri mala prozora. Sa stra nje strane,
meðutim, kuhinja je, èinilo se, bila pro irena, a na krov tog produ etka, koji se na
lazio najvi e na dva i pol metra od tla, moglo se doæi uspinjanjem zidom uz koji j
e rasla neka èvrsta penjaèica bez trnja vjerojatno glicinija, pomisli Fleetwood,
koji se u slobodno vrijeme volio baviti vrtom.
Iznad tog niskog krova nalazio se otvoreni prozor na podizanje. Pokazalo se da j
e Fleetwood imao pravo. Uoèio je da postoji prilaz vrtu iz prolaza iza kuæ, staz
ica od komada betona koja je vodila pokraj betonske gara e. Ne uspiju li preostale
moguænosti, pomisli on sada, on ili netko drugi uvijek æe moæi uæi u kuæu preko
kroviæa, onako kako je u ao i mu karac s pi toljem.
Kad se ponovno na ao ispred kuæe, neki mu je glas ne to doviknuo. Bio je to glas isp
unjen strahom, no zbog toga nije bio ni ta manje stra an. Kako je bio posve neoèekiv
an, Fleetwood se trgnuo. Tada je uvidio da je nervozan i da se boji, premda mu t
o dotada nije palo na pamet. Samog sebe tada je prisilio da se od eæe, a ne otrèi,
do staze koja je vodila do ulaznih vrata. Onaj mu karac s pi toljem stajao je pokra
j razbijenog prozora, prozora s kojeg je sada sve komadiæe stakla udarcima iznut
ra izbacio u gredicu s cvijeæem ispred kuæe, i u desnoj ruci dr ao pi tolj, a lijevo
m pridr avao zastor.
Vi ste ovdje ef? upita tada Fleetwooda.
Kao da je zadu en za odr avanje nekakve predstave. No dobro, mo da i jest, i to za usp
je nu predstavu, sudeæi po pohlepnim pogledima gledatelja kojima ne smeta ni ki a ni
 hladnoæa. Na taj glas iz kuæe, nekakav se zvuk pojavio i meðu publikom, nekakav
zajednièki uzdah, kolektivni amor, pone to slièan vjetru u vrhovima kro nji.
Fleetwood kimne. Tako je.
Znaèi, s vama bih se trebao nagoditi?
Neæe biti nikakve nagodbe.
Èinilo se da mu karac s pi toljem sada razmi lja o tim rijeèima. Potom upita Koji imat
e èin?
Detektiv narednik Fleetwood.
Na mr avome licu jasno se ocrtavalo razoèaranje, premda su mu oèi bile skrivene. È
inilo se da mu karac dr i kako je u najmanju ruku zavrijedio glavnog isnpektora. Mo da
æe biti najbolje da ka em Spenseru da je potrebna i njegova nazoènost, pomisli Fl
eetwood. Pi tolj je sada bio usmjeren prema njemu. Fleetwood nije kanio podizati r
uke, dakako da mu to nije bila namjera. Ovo je Kensal Rise, a ne Los Angeles, pr
emda nije znao u èemu se zapravo sastoji istinska razlika. On sada pogleda u crn
u rupu na zavr etku cijevi pi tolja.
elim da mi obeæate da æu moæi iziæi odavde i da æete mi dati pola sata za bijeg.
Povest æu i djevojku, a kad istekne tih pola sata, poslat æu je ovamo taksijem.
Mo e?
Zasigurno se alite reèe Fleetwood.
Njoj neæe biti do ale ne obeæate li mi to sam tra io. Vidite pi tolj, zar ne?
Fleetwood mu ne odgovori.
Za odluku vam dajem sat vremena. A onda æu pi tolj upotrijebiti na njoj.
To æe biti ubojstvo. A neizbje na kazna za ubojstvo do ivotni je zatvor.
Onaj glas, dubok i prigu en, pa ipak nekako bez boje glas za koji je Fleetwood ste
kao dojam da se ne koristi èesto ili da se uvijek koristi tedljivo postane hladan
. O u asnim stvarima govorio je ravnodu nim tonom.
Neæu je ubiti. Pogodit æu je u leða, u donji dio kralje nice.
Fleetwood na to ne reèe ni ta. A i to je mogao reæi? Bila je to prijetnja koja je m
ogla izazvati samo moralnu osudu ili u asnuti prijekor. Veæ se bio okrenuo, jer je
krajièkom oka primijetio dolazak poznatog automobila, no glasni uzdah iz okuplj
ene mase, svojevrsno usklaðeno i glasno, naglo udisanje zraka, navelo ga je na t
o da jo jednom podigne pogled prema prozoru. Onaj mu karac gurnuo je djevojku, Rose
mary Stanley, na prozor, ugurao je u onaj prazni kvadrat na kojem vi e nije bilo s
takla i ondje je dr ao tako da je, onako pognuta, izgledala poput kakve ropkinje n
a sajmu, svezane pred prodaju. Mu karac joj je dr ao ruke èvrsto stisnute iza leða,
a glava joj je bila pognuta prema naprijed. Potom joj je èepao dugu kosu i tako j
oj povukao glavu unatrag, a zbog naglog trzaja ona je bolno kriknula.
Fleetwood je oèekivao da æe joj se netko iz mase obratiti ili da æe ona ne to reæi
, no nije se dogodilo ni jedno ni drugo. Ona je samo utjela i gledala, paralizira
na od straha. Pi tolj joj je, pomisli on, vjerojatno prislonjen uz leða, uz donji
dio kralje nice. I ona je nesumnjivo èula to je onaj mu karac rekao o svojim namjeram
a. Ogorèenost meðu okupljneim ljudima bila je toliko jaka da se Fleetwoodu èinil
o kako osjeæa vibracije tog raspolo enja. Znao je da bi nekako trebao rijeèima utj
e iti djevojku, dati joj hrabrosti, no nije se mogao sjetiti nièega to ne bi bilo a
psolutno la no i licemjerno. Bila je to mr ava, sitna djevojka duge svijetle kose, a
na sebi je imala ne to to je moglo biti i haljina, ali i jutarnji kuæni ogrtaè. Mu k
arèeva ruka tada ju je obuhvatila oko struka, povukla je unazad i istodobno, prv
i put, prozor je s unutarnje strane prekrila zavjesa. Zapravo je bila rijeè o dv
ama podstavljenim debelim zastorima koji su se èvrsto spojili.
Spenser je i dalje sjedio na suvozaèevu mjestu u Roveru i èitao ne to s nekog list
a papira. Bio je to tip èovjeka kojeg biste uvijek, kad ne bi bio zaokupljen neè
im drugim, zatekli kako pomno èita neki dokument. Fleetwoodu sada sine kako se z
apravo na suptilan naèin priprema za buduæeg zapovjednika bujna crna kosa upravo
je poèela poprimati srebrnkaste odsjaje, bio je pomnije izbrijan nego ikada, ko a
mu je bila neobièno tamna s obzirom na èinjenicu da su bili usred zime, ko ulja o
d najfinijeg popelina, a baloner zasigurno iz Burberryja1. Fleetwood sjedne na s
tra nje sjedalo, a Spenser ga pogleda oèima plavima poput plinskog plamena.
Po Fleetwoodovu mi ljenju, to to je proèitao, kao i svaki put, obavijestilo ga je o
svemu irelevantnome, pritom nimalo ne pridonoseæi smirivanju krize.
Osamnaest joj je godina, pro log je ljeta zavr ila kolu i sada radi kao daktilografki
nja. Roditelji su rano jutros otputovali u West Country2, taksijem oko pola seda
m, prema iskazu jedne susjede. Otac gospoðe Stanley u Herefordu do ivio je srèani
infarkt. Obavijestit æemo ih èim uspijemo doæi do njih. Ne bismo eljeli da èitavu
stvar najprije vide na televiziji.
Fleetwood se istog trenutka sjeti djevojke s kojom se sljedeæeg tjedna treba vje
nèati. Hoæe li Diana doznati da je on ovdje i hoæe li se brinuti? Ali u blizini
jo nije bilo televizijskih kamera, kao ni novinara, barem koliko je on znao. Poto
m Spenseru isprièa to je onaj mu karac s pi toljem rekao o obeæanju, bijegu i tome ka
ko æe pucati u Rosemary Stanley.
Mo emo biti devedeset devet posto sigurni da je rijeè o kopiji reèe Spenser. Kako
je u ao onamo? To znamo?
Preko drva koje raste uza stra nji zid. Fleetwood je znao da Spenser ne bi imao po
jma o èemu govori da mu je spomenuo gliciniju.
Spenser ne to promrmlja tako da ga je Fleetwood morao zamoliti da ponovi reèenicu.
Rekao sam da æemo morati uæi u kuæu, narednièe.
Spenseru je bilo trideset sedam godina, bio je gotovo deset godina stariji od nj
ega. Usto je postajao i sve okrugliji, to je mo da bilo i prikladno za buduæeg zapo
vjednika. Kako je bio stariji od Fleetwooda, u lo ijoj tjelesnoj formi, dva èina i
znad njega, Spenser je pod tim morat æemo zapravo mislio na to da u kuæu treba u
æi Fleetwood i sa sobom eventualno povesti jednog od mladih detektiva.
Moguæe preko onog stabla koje ste spominjali reèe Spenser.
Prozor je bio otvoren, èekao ga je. U kuæi se nalazio mu karac s pravim ili la nim p
i toljem tko bi to znao? te jedna prepla ena djevojka. On, Fleetwood, nije imao nika
kvog oru ja osim ruku, nogu i domi ljatosti, a kad je Spenseru spomenuo moguænost da
mu daju vatreno oru je vi i ga je inspektor pogledao kao da je zatra io nuklearnu boj
evu glavu.
Bilo je petnaest do deset, a onaj mu karac s pi toljem zahtjev je postavio oko devet
i dvadeset.
Hoæete li uopæe razgovarati s njim, gospodine?
Spenser se jedva primjetno nasmije i. Pomalo nas napu ta samopouzdanje, narednièe?
Fleetwood je to prihvatio bez rijeèi. Spenser iziðe iz automobila i prijeðe na s
uprotnu stranu ulice. Jo nekoliko trenutaka oklijevajuæi, Fleetwood poðe za njim.
Ki a je u meðuvremenu prestala, a nebo, koje je dotada bilo posvuda jednako, sivo
i glatko, sada se poèelo raspadati na komadiæe sive, bijele i plave boje. Èinil
o se da je nekako postalo hladnije. Masa okupljenih ljudi sada se veæ prostirala
do glavne ulice, Chamberlayne Roada, koja se preko Kensal Risea spu ta do Ladbrok
e Grovea. Fleetwood primijeti da je promet u Chamberlayne Roadu obustavljen.
Gore, na razbijenome prozoru kuæe Stanleyjevih, navuèene su se zavjese blago pom
icale na laganome vjetru. Spenser s razmjerno èiste betonske staze bez zastajkiv
anja stupi na blatnjavu travu, èak i ne pogledav i ula tene crne talijanske cipele.
Zastao je nasred travnjaka, ra irenih nogu, ruku prekri enih na prsima, te mu karca na
katu zazvao autentiènim glasom èovjeka koji se uspeo na hijerarhijskoj ljestvic
i policijskih snaga, ledeno èistim tonom bez ikakvog traga regionalnim naglascim
a, bez hinjene kultiviranosti, gotovo bez modulacije, poput kakvog pomno program
iranog robota Govori vam vi i detektivski inspektor Ronald Spenser. Priðite prozor
u. elim s vama razgovarati.
Na trenutak se uèinilo da su zavjese zalepr ale ne to sna nije, no to je mogla biti i
samo posljedica sluèajnog naleta vjetra.
Èujete li me? Doðite do prozora, molim vas.
Zavjese su se i dalje micale, ali se nisu razdvajale. Fleetwood, koji je sada st
ajao na ploèniku s detektivom Bridgesom, ugledao je jednu televizijsku ekipu kak
o se probija kroz gomilu jedinstven izgleda lovaca na novosti, èak i ako èovjek
ne vidi njihov kombi parkiran na uglu. Jedan èlan ekipe poèeo je postavljati tro
no ac. A onda se dogodilo ne to zbog èega su svi prestra eno poskoèili. Rosemary Stanl
ey je kriknula.
Bio je to u asan zvuk koji je proparao zrak. Okupljena je masa reagirala zvukom na
lik na jeku tog vriska koja je nastala negdje daleko, bio je to napola prenera en
uzdah, a napola amor ispunjen tjeskobom. Spenser, koji se trgnuo kao i svi ostali
, ostao je na mjestu, sna nije utiskujuæi pete u tlo, upravo tonuæi u blato, pognu
tih ramena, kao da time eli pokazati koliko je nepopustljiv u nakanama, kao da ni t
a ne mo e smesti njegovu odluènost. No vi e nije ni ta rekao. Fleetwood je pomislio to
i svi ostali, ono to je mo da pomislio i sam Spenser da su njegove rijeèi pokrenule
ne to to je potom izazvalo onaj vrisak.
Da je mu karac s pi toljem uèinio to se od njega tra ilo i pri ao prozoru, to bi mu odvra
tilo pozornost pa bi se Fleetwood i Bridges tako mo da neopa eno popeli na kroviæ i
provukli kroz otvoreni prozor. To je nesumnjivo znao i taj mu karac. Fleetwood je,
meðutim, osjetio nekakvo neobièno olak anje. Nije se èuo nikakav pucanj. Rosemary
Stanley nije kriknula jer ju je pogodio metkom. Po to je tako prikazao svoju neus
tra ivost i hladnokrvnost, Spenser okrene leða kuæi i polako se preko namoèene tra
ve uputi prema stazi, potom otvori eljezna vrata, iziðe na ploènik i hladno i bez
izra ajno pogleda okupljenu gomilu. Zatim se obrati Fleetwoodu Morat æete razmisli
ti o ulasku u kuæu.
Fleetwood je bio svjestan èinjenice da ga neki fotograf snima, bila je to snimka
jedne strane glave, djelomièno profila. Zapravo ih je zanimala snimka Spenserov
a lica. A onda su se zastori odjednom irom rastvorili i na prozoru se pojavio mu ka
rac s pi toljem. Fleetwooda je to na neki neobièan naèin podsjetilo na glazbeni ig
rokaz na koji su on i Diana za Bo iæ odveli njezinu neæakinju dvije su se zavjese
naglo rastvorile i u tom se vrlo dramatiènom trenutku izmeðu njih pojavioo nekak
av èovjek. Glavni negativac u predstavi. Kralj Zloduh. Zapanjena masa ostala je
bez daha. Neka ena iz gomile prodorno se zahihotala, to je bio plod histerije, a t
aj smijeh naglo se prekinuo, kao da je rukom pokrila usta.
Imate dvadeset minuta reèe onaj mu karac s pi toljem.
Gdje si nabavio pi tolj, John? reèe Spenser.
John, pomisli Fleetwood. Za to ba John? Jer su Lesley Allan ili Sheila Manners ili
neka od ostalih djevojaka rekle da se tako zove ili samo zato da bi Spenser imao
zadovoljstvo slu ati ga kako odgovara Ne zovem se John?
Te su kopije odliène, zar ne? nastavi Spenser razgovorljivo. Da bi ga razlikovao
od pravog pi tolja, èovjek mora imati puno iskustva. Ne bih rekao struènoga znanj
a, ali iskustva svakako.
Fleetwood je sada bio meðu promatraèima, posve okru en, gotovo zarobljen, jednako
kao i Bridges. Kroz masu su se probijali prema glavnoj ulici. Koliko ga jo Spense
r mo e zadr ati u razgovoru? Ne dugo, ako mu se mo e samo rugati, podbadati ga zbog pi t
olja. A onda je iza sebe zaèuo Imate jo samo sedamnaest minuta.
U redu, Ted, razgovarajmo.
To je veæ bilo bolje, premda bi Fleetwoodu bilo dra e da Spenser tog èovjeka prest
ane nazivati la nim imenima. Sada je veæ bio izvan slu nog doma aja, izvukao se iz mas
e i veæ je bio u glavnoj ulici, u kojoj je promet bio posve blokiran. On i Bridg
es tada poðu onom uskom ulièicom, koja je za vozila bila zatvorena eljeznim stupi
æem, a koja se malo dalje pretvarala u onaj prolaz iza kuæa. Kuæu Stanleyjevih n
ije bilo te ko pronaæi, jer se od ostalih razlikovala po onoj ru noj betonskoj gara i.
Onaj mu karac s pi toljem dosada je veæ mogao bez pote koæa zatvoriti prozor iznad st
ra njeg kroviæa, no to ipak nije uèinio. Dakako, da je prozor bio zatvoren, bilo b
i praktièki nemoguæe uæi u kuæu, odnosno uæi be umno, tako da mu je, razmi ljao je F
leetwood sada, trebalo biti drago to se John ili Ted, ili kako se veæ zvao, nije
sjetio spustiti prozor. No umjesto da ga to razveseli, zbog tog je prozora osjet
io neodreðenu ledenu obeshrabrenost. Ako je prozor ostao otvoren, to nikako ne m
o e biti sluèajno. Otvoren je zbog neèega.
Sada su ponovno bili dovoljno blizu kako bi èuli Spenserov glas i glas mu karca s
pi toljem. Spenser je govorio ne to o tome kako treba pustiti Rosemary Stanley iz ku
æe prije nego to poènu pregovarati. Neka se spusti stubama i iziðe na glavna vrat
a, a potom mogu poèeti razgovarati o uvjetima i naèinima. Fleetwood nije èuo odg
ovor. Podignuv i desnu nogu, polo io je stopalo na gliciniju na mjestu na kojem se s
vijala gotovo pod pravim kutem, a potom lijevu nogu metar vi e, u jedne ra lje i zat
im se prebacio na naknadno postavljeni krov... Sada jo treba samo prebaciti lijev
u nogu preko prozorske daske. Bio bi vi e volio i dalje èuti glasove, no sada su s
e èule samo koènice na glavnoj ulici, te bezglavo sporadièno ogla avanje sirena u
automobilima nestrpljivih vozaèa. Sada se i Bridges stane uspinjati. U trenucima
napetosti i ku nji èovjek opa a neobiène stvari. Trenutaèno je najmanje od svega bi
la va na boja kojom je bila premazana prozorska daska. Ipak, Fleetwood ju je regis
trirao, kretsko plavu, iste nijanse kao i ulazna vrata kuæe koju on i Diana kupu
ju u Chigwellu.
Fleetwood se tako na ao u kupaonici. Na zidovima su se nalazile zelene, a na podu u
tobijele ploèice. Tragovi nogu, otisci od tekuæeg blata, a sada osu eni, prelazili
su èitavu prostoriju, blijedeæi u blizini vrata. Mu karac s pi toljem u kuæu je u ao
tim putem. Bridges je sada bio s vanjske strane prozora i prebacivao te i te na proz
orsku dasku. Fleetwood je sada trebao otvoriti vrata, premda se nije mogao prisj
etiti nièega èime bi imao manje elje. Nije hrabar, razmi ljao je, ima odvi e bujnu ma t
u, a katkada premda ovo nikako nije trenutak za razmi ljanje o tome ima dojam da b
i mu misaoniji ivot, ivot primjereniji kakvom uèenjaku, odgovarao vi e od rada u pol
iciji.
Ovdje su se zvukovi prometa èuli kao jedva primjetni umovi u daljini. Negdje u ku
æi za kripala je podna daska. Fleetwood je èuo ili osjeæao neko podrhtavanje u prv
ilnim razmacima, no to je, znao je, bilo samo njegovo srce. S mukom progutav i sli
nu, sada otvori vrata. Na hodniku nije ni pribli no zatekao ono to je dotada oèekiv
ao. Ondje se nalazio debeli blijedo uti sag, a na poèetku stubi ta ula teni drveni ruk
ohvat, dok su na zidu uza stube bile postavljene malene slike u pozlaæenim i sre
brnim okvirima, crte i i gravure koje su prikazivale ptice i razne ivotinje, te jed
no Drerovo djelo, Ruke koje mole. Bila je to kuæa u kojoj su ivjeli sretni ljudi
i u kojoj je namje tanju i odr avanju posveæivano puno ljubavi i bri nosti. Fleetwood
sada osjeti navalu bijesa zbog toga to u toj kuæi sada dolazi do pravog nasrtaja
na taj spokoj i zadovoljstvo, do pravog oskvrnuæa.
Stajao je na vrhu stuba i dr ao se za ogradu. Vrata triju spavaæih soba bila su za
tvorena. On pogleda crte zeca i crte i mi a s licem koje je donekle bilo i ljudsko, a d
onekle svinjsko, te se upita to to u èovjeku budi elju za silovanjem. On, sa svoje
strane, ne bi mogao istinski u ivati u seksu kad ga ena ne bi eljela jednako koliko
i on. Te jadnice, pomisli sada. Ona djevojka i mu karac s pi toljem nalazili su se
iza vrata lijevo od mjesta na kojem je sada stajao Fleetwood na desnoj strani, g
ledano s ulice, iz perspektive svih onih promatraèa. Taj mu karac s pi toljem zna to
radi. Neæe biti toliko glup i ostaviti prednju stranu kuæe bez nadzora kako bi i
stra io to se dogaða straga.
Fleetwood je razmi ljao ovako ustrijeli li me, mogu samo umrijeti, ili ne umrijeti
i oporaviti se. I njegova je ma ta imala ogranièenja. Kasnije æe se prisjeæati to
je mislio u toj svojoj nedu nosti. On sada stane pred zatvorena vrata, na njih pol
o i dlan i odluènim i jasnim glasom reèe Govori detektiv narednik Fleetwood. U kuæ
i smo. Molim vas, otvorite ova vrata.
Do tada kuæom nije vladala potpuna ti ina. Fleetwood je to shvatio jer je u tom tr
enutku nastupla apsolutna ti ina. Prièekao je jo nekoliko trenutaka, a potom se pon
ovno oglasio.
Najbolje vam je otvoriti ova vrata. Budite razumni i predajte se. Odmah otvorite
vrata i iziðite ili mene pustite unutra.
Gotovo je posve zaboravio na moguænost da vrata mo da i nisu zakljuèana. Sada prit
isne ruèicu i osjeti da se vrata otvaraju. Fleetwood se u tom trenutku osjeti po
malo glupo zbog èega mu je, na neki neobièan naèin, sada zapravo bilo lak e. On ot
vori vrata, odgurujuæi ih tek polagano no ona se rastvore sama, buduæi da su bil
a od onih koja se uvijek rastvaraju irom i naglo, te uz tresak udaraju u onaj dio
namje taja koji se nalazi neposredno desno od njihova luka.
Soba se tako neoèekivano uka e pred njim poput kakve pozornice uzak krevet s plavi
m pokrivaèem i plavom prevlakom povuèenom prema dolje, ormariæ uz krevet na koje
m se nalazila svjetiljka, velika alica, knjiga i vaza s jednim jedinim paunovim p
erom, dok su zidovi bili pokriveni mno tvom zelenoplavih paunovih pera, a vjetar p
uhao kroz razbijeni prozor, visoko podi uæi smaragdnozelene svilene zastore. Mu kara
c s pi toljem stajao je leðima naslonjen na veliki ormar u kutu, dr eæi pi tolj usmjer
en prema Fleetwoodu djevojka se nalazila ispred njega, a on ju je slobodnom ruko
m dr ao oko struka.
U meðuvremenu je dosegnuo razinu opasne uspanièenosti. Fleetwood je to jasno vid
io po promjeni na njegovu licu. Vi e se gotovo i nije moglo reæi da je to isto ono
lice koje se dvaput pojavilo na prozoru, buduæi da ga je sada obuzela upravo ivo
tinjska u asnutost, kao i povratak instinktivnim reakcijama. Tom je èovjeku sada b
ilo stalo jedino do samoodr anja i to je osjeæao strastveno, no u toj strasti nije
bilo nimalo promi ljenosti, nimalo razboritosti, tek potreba da pobjegne ubijajuæ
i sve koji mu smetaju. Ipak, jo nikada nije nikoga ubio, razmi ljao je Fleetwood, a
osim toga ima i kopiju, a ne pravi pi tolj...
Odlo ite li odmah taj pi tolj reèe i pustite gospoðicu Stanley, dopustite da je ja o
dvedem dolje... uèinite li to, znate da æe optu nica biti minimalna u usporedbi s
onim to æe se u njoj naæi ozlijedite li ili ugrozite jo nekoga. A silovanja, pitao
se. Jo nema nikakvih dokaza da je rijeè o istome èovjeku. Ne morate odbaciti pi to
lj. Samo spustite tu ruku. Podignite drugu ruku i pustite gospoðicu Stanley.
Onaj se mu karac nije ni pomaknuo. Djevojku je dr ao toliko èvrsto da su mu vene nar
ukama iskoèile, istièuæi se plavom bojom. Izraz njegova lica postajao je sve int
enzivniji kako se namr tenost produbila ko a oko oèiju dodatno se naborala, a same o
èi poèele su plamtjeti.
Fleetwood zaèuje neke zvukove ispred kuæe. Nekakvo kome anje i mukli udarac. Te je
zvukove u tom trenutku zagu ila ki a, buduæi da je iznenadan sna an pljusak stao ibati
netaknuti gornji dio prozora. Zavjese polete i stanu se nadimati. Mu karac s pi tol
jem nije se ni pomaknuo. Fleetwood zapravo i nije oèekivao da bi mogao progovori
ti, tako da se, kad je do toga do lo, zapravo prenerazio. Glas je bio zagu en paniko
m, tek malo razgovjetniji od mrmljanja.
Ovaj pi tolj nije kopija. Pravi je. Bilo bi vam bolje da u to ne sumnjate.
Gdje ste ga nabavili? reèe Fleetwood, kod kojeg su ivci djelovali na eludac, a ne
na grlo. Glas mu je bio postojan, no sada je veæ poèeo osjeæati muèninu.
Jedan moj poznanik skinuo ga je 1945. s nekog mrtvog Nijemca.
To ste vidjeli na televiziji reèe Fleetwood. Bridges je stajao iza njega, u krat
kome prolazu iza kojeg su se nalazili ograda i stube. Osjeæao je Bridgesov dah,
topao na hladnome zraku. Tko je bio taj poznanik?
A za to bih vam to rekao? Tada se pojavio vrlo crven jezik koji je ovla io usne, jed
nako maslinaste boje kao i ko a tog mu karca. Bio je to moj tetak.
Fleetwood sada zadrhti jer bi tetak bio upravo odgovarajuæe dobi, sada bi mogao
imati pedeset i neku, dvadeset pettrideset godina stariji od tog èovjeka. Pustit
e gospoðicu Stanley reèe. A za to ne? to jo mo ete dobiti time to je zadr avate? Ja nisa
naoru an. Ona vas ne titi.
Djevojka se ni ne pomakne. Bojala se uèiniti bilo to. Be ivotno je visjela preko te
ruke koja ju je tako èvrsto dr ala, ta sitna i krhka djevojka u plavoj pamuènoj s
pavaæici, naje ene ko e na golim rukama. Fleetwood je znao da ne smije obeæavati ni ta
to mu neæe biti dopu teno ispuniti.
Pustite je i ja vam jamèim da æe vam to jako iæi u prilog. Dobro me poslu ajte, ni t
a vam ne obeæajem, ali to æe vam svakako iæi u prilog.
Tada se zaèuo nekakav mukao udarac i Fleetwood je sada veæ bio poprilièno sigura
n da netko uz kuæni zid postavlja ljestve s podstavljenim krajevima. Èinilo se d
a mu karac s pi toljem nije èuo ni ta. Fleetwood s mukom proguta slinu i naèini dva ko
raka, ulazeæi u sobu. Bridges zakoraèi za njim i onaj mu karac s pi toljem sada ugle
da i njega. Potom za nekoliko centimetara podigne ruku i pi tolj usmjeri prema Fle
etwoodovu licu. Istodobno je drugu ruku prevukao preko struka Rosemary Stanley,
kao da joj noktima grebe ko u. I djevojka doista zadrhti i jedva èujno zacvili, bl
ago se svijajuæi u struku. On tada naglo povuèe ruku i koljenom joj pritisne leð
a, tako da ona zatetura i padne ispred njega na sve èetiri.
Ne elim nju reèe. Ona mi nije ni od kakve koristi.
Fleetwood poprilièno ljubaznim glasom reèe To je vrlo razuman korak.
Ali vi mi morate ne to obeæati.
Doðite ovamo, gospoðice Stanley, molim vas reèe Fleetwood. Sve æe biti u redu. H
oæe li? Sam æe Bog znati. Djevojka stane puzati, a onda se pridigne, priðe mu i
objema se rukama uhvati za njegov rukav. On, meðutim, ponovi utjehu. Sada je sve
u redu.
Onaj mu karac s pi toljem takoðer se ponavljao. Zubi su mu poèeli cvokotati tako da
je gutao rijeèi.
Morate mi ne to obeæati.
to to?
Fleetwood pogleda pokraj njega i u trenutku kada je vjetar podignuo zavjese goto
vo do stropa, na prozoru ugleda glavu i ramena detektiva Irvinga. Njegovo tijelo
upola je smanjilo svjetlo u sobi, no èinilo se da onaj mu karac s pi toljem to ne p
rimjeæuje. Samo je rekao Obeæajte mi da æete odavde iziæi kroz kupaonicu i dati
mi pet minuta. To je sve... pet minuta.
Irving se spremao zakoraèiti kroz prozorski okvir. Fleetwood pomisli, sve je zav
r eno, sredili smo ga, sada æe biti miran poput janjeta. Obujmiv i djevojku, on je s
ada bez ikakva razloga, osim to je bila mlada i nasmrt prestra ena, naèas privije t
e je sna no gurne u ruke Bridgesu, leðima se okreæuæi mu karcu s pi toljem i iza sebe
tada zaèuje nervozno blebetanje Pravi je, upozorio sam vas. Rekao sam vam.
Vodi je u prizemlje.
Iznad ograde, na zidu uz koji su se spu tale stube, nalazila se reprodukcija onih
ruku koje mole, gravura u èeliku. Ispred slike pojavio se Bridges kako bi preuze
o djevojku i poveo je u prizemlje. Bio je to jedan od onih beskrajnih trenutaka,
vjeèan, a ipak kratak poput bljeska. Fleetwood je ugledao te ruke koje mole za
njega, koje mole za sve njih, kad je Bridges, èije je tijelo dotada zaklanjalo s
liku, krenuo niza stube. Fleetwood je iza sebe zaèuo kako se neka te ka noga spust
ila na pod, kako se prozor uz tresak zatvorio, kako je onaj cvokotavi glas krikn
uo i u tom trenutku ne to ga je sna no pogodilo u leða. Sve to dogodilo se vrlo pola
gano i vrlo brzo. Èinilo se da je zvuk eksplozije do ao negdje iz daleka, kao da j
e mo da do lo do praska u ispu noj cijevi nekog automobila u glavnoj ulici. Bol nije b
ila ni veæa, ali ni manja, od boli koju èovjek osjeti kad ga netko akom udari u d
onji dio kralje nice.
Padajuæi prema naprijed vidio je blago spojene ruke koje preklinju, te pomno isc
rtane dlanove, kako se naglo podi u i nestaju mu iz vida. Svom se te inom spustiv i na
ogradu, on se sna no uhvati za drvene stupove, kli uæi se prema dolje poput kakvog
djeteta koje se dr i za re etke krevetiæa. Bio je posve pri svijesti i, to je bilo na
jneobiènije, od onog udarca u leða vi e nije osjeæao nikakvu bol, samo silan umor.
Glas koji je u poèetku bio tih i prigu en sada je prodorno vri tao Sam je to tra io, r
ekao sam mu, upozorio sam ga, ali nije mi vjerovao. Za to mi nije vjerovao? Natjer
ao me na to.
Natjerao me na to? U svakom sluèaju ni ta va no, pomisli Fleetwood, te se, dr eæi se za
stupove, poku a pridignuti. No tijelo mu je postalo te ko i nikako se nije htjelo p
omaknuti, nepokretno poput olova, neosjetljivo, optereæeno ili povezano ili zali
jepljeno za pod. Crvena vla na mrlja koja se irila tepihom posve ga je iznenadila i
on se pitanjem obrati svima Èija je to krv?
Èitav ivot, praktièki otkako je znao za sebe, Victora je muèila fobija. Jedan pro
fesor na fakultetu, kojem je to jednom nepromi ljeno spomenuo, nazvao ju je kelono
fobijom, tvrdeæi da je to izveo iz grèkog jezika. S njim je zbijao glupe ale kad
god bi se za to ukazala prigoda, na primjer kad je rektorova maèka jednog dana z
alutala u predavaonicu ili kad je netko govorio o Alici u zemlji èudesa. Kod Vic
tora je ta fobija bila poprilièno izra ena, toliko da nije elio ni èuti da netko sp
ominje spominjanje to stvorenje, èak ga ni sam imenovati u vlastitim mislima, vi
djeti sliku u nekoj knjizi ili ukras naèinjen prema njegovom liku, a takvih je b
ilo na tisuæe.
Tijekom posljednjih deset i jo malo godina nije ni vidio ni èuo ne to o njemu, no o
no ili neki od njegovih alotropa, katkada bi mu se pojavili u snu. To se dogaðal
o oduvijek a tako æe vjerojatno i ostati, no on si je nekako mislio da se u vezi
s fobijom sada dr i bolje nego nekoæ, jer u snu vi e ne bi vri tao naglas. Georgie bi
mu inaèe rekao. Èak i kad bi malo zastenjao, Georgie bi od toga radio veliku st
rku. Jedan od takvih snova usnuo je pro le noæi, posljednje noæi koju je proveo on
dje, no sada je veæ znao kako se probuditi, to je i uèinio, tiho cvileæi i rukama
nastojeæi opipati stvarnost.
Djevojka je po njega do la automobilom. Sjeo je pokraj nje, na suvozaèevo mjesto,
no nije osobito puno gledao van, zapravo jo i nije elio vidjeti svijet. Tek kad su
se zaustavili na semaforu i kad je okrenuo glavu u stranu ugledao je prodavaoni
cu kuænih ljubimaca, a to ga je podsjetilo na èinjenicu da æe sada ponovno posta
ti plijenom svoje fobije. Ne, u izlogu nije bilo nièeg sliènog, nikakvih reptila
, nego samo jedno bijelo tene i dva maèiæa koji su se igrali na hrpi slame. On ip
ak zadrhti.
Je li ti dobro, Victore? upita ga djevojka.
Dobro je reèe on.
Njih dovje uputili su se u Acton to nikako nije bilo njegovo omiljeno mjesto, no
pred sobom i nije imao puno moguænosti. Neko mjesto koje mu nije posve nepoznato
, predlo ili su mu Acton, recimo, ili Finchley ili Golders Green. No, da, Golders
Green bi veæ mogao biti i poprilièno skup. Rekao je da æe Acton biti u redu, ond
je je odrastao, ondje su mu umrli roditelji, ondje mu jo uvijek ivi teta. Gledajuæ
i tako iz automobila, vidio je dobro mu poznato mjesto, isto a ipak nekako drukè
ije, jo uvijek na istome mjestu, jo uvijek postoji dok njega nije bilo èitavo dese
tljeæe, i shvatio da mu je taj prizor gotovo nepodno ljivo bolan. Bilo je to ne to to
nije oèekivao. Zatvorio je oèi i vi e ih nije otvarao sve dok nije osjetio da aut
omobil skreæe prema sjeveru. Hanger Lane? Ne, Twyford Avenue. To je sada veæ pra
va domovina. Neæe ga valjda smjestiti u istu ulicu, zar ne? Neæe. Kuæa gospoðe G
riffiths u Tolleshunt Avenueu nalazila se tri ili èetiri ulice zapadnije. Victor
pomisli kako bi volio zauvijek ostati sjediti u autu, no ipak iziðe i stupi na
ploènik, osjeæajuæi vrtoglavicu.
Djevojka krene prva, a Victor poðe za njom jednom od stazica. Nosila je jednu od
onih torbica podijeljenih na nebrojene odjeljke s patentnim zatvaraèima i vanjs
kim d epovima. Iz jednog od njih sada je izvadila metalni prsten na kojem su se na
lazila dva kljuèa, jedan zlatne a drugi srebrne boje. U bravu je uvukla zlatni k
ljuè i potom otvorila vrata. Okrenuv i se, namsije ila mu se, eleæi ga ohrabriti. On
je isprva vidio samo stube. Veæi dio hodnika nalazio se iza njih. Djevojka, koja
se zvala Judy Bratner i koja ga je veæ na poèetku zamolila da budu na ti, sada
ga povede stubama. Soba se nalazila na prvom katu, a vrata su se otvarala onim s
rebrnim metalnim kljuèem. Victor se iznenadio uvidjev i koliko je soba mala, jer m
u je Judy rekla kolika æe biti najamnina, premda je on neæe plaæati, te je na tr
enutak zastao na pragu, pogledom polagano prelazeæi od malenog sudopera i daske
za su enje u jednom kutu do prozora bez zavjesa s pamuènom roletom i naposlijetku
do tanahne Judy i njezinog iskrenog, dobrodu nog i po rtvovnog lica.
Roleta je bila spu tena i Judy je sebi kao prvu zadaæu postavila to da je podigne.
U sobu tada uðe pone to plahog, nesigurnog, sunèevog svjetla. Judy ostane pokraj
prozora, sada se veæ smije eæi s vi e samopouzdanja, kao da je osobno zaslu na za sunè
evu svjetlost i kao da je svojeruèno recimo kistom na platnu stvorila èitav priz
or. Victor priðe prozoru i zastane kraj nje, gledajuæi van. Njegovo desno rame n
a lo se dobrih petnaest centimetara od njezinog lijevog ramena, no ona se ipak bla
go lecne i za nekoliko centimetara ustukne udesno. U tome si nedvojbeno nije mog
la pomoæi, bila je to refleksna kretnja, buduæi da je svakako poznavala njegovu
pro lost.
Gledajuæi s prozora, vidio je ulicu u kojoj se rodio i odrastao. Odavde nije mog
ao toèno odrediti u kojoj je to bilo kuæi, no svakako u jednoj u nizu sa sivim c
rijepovima od kriljevca i dugaèkim uskim vrtovima odijeljenima ogradama od kesten
ovih kolaca. U jednoj od tih kuæa ugledao ju je prvi put...
Judy se oglasi glasom u kojem je bilo traga aljenju, kao da se morala dobro pripr
emati za to. Nismo ti uspjeli pronaæi nikakav posao, Victor. I bojim se da u ovo
m trenutku ne postoji ni ta izgledno.
Kako se samo izra avaju! Znao je za nezaposlenost, kako se poput kakvog oblaka poj
avila tijekom posljednjeg dijela njegovih izgubljenih godina i kako se sada popu
t nepomiène magle nadvijala nad èitavom zemljom.
Kad se smjesti , mo e i osobno jednom otiæi u ured za zapo ljavanje. Dakako, morat æe ot
voreno govoriti o... Tra ila je prikladnu rijeè, po moguænosti kakav eufemizam u ar
gonu.
Svojoj pro losti reèe on bezbojnim glasom.
Dr ala se kao da ga nije èula, premda joj se lice zarumenilo. U meðuvremenu reèe o
na trebat æe ti jo ne to vremena da se ovdje snaðe . Isprva æe ti sve izgledati malko
neobièno... izvana, hoæu reæi. No o tome smo veæ razgovarali.
Zapravo i ne toliko koliko je Victor oèekivao. Druge su zatvorenike, kad im se p
rimicao zavr etak kazne, postupno aklimatizirali i pripremali na vanjski svijet, i
zvodili ih na dan, pu tali za vikend. Kod njega nije bilo sliènih stvari i on se s
ada upita jesu li se u meðuvremenu pojavile nove odredbe o tehnikama otpu tanja za
tvorenika nakon dugotrajnih kazni. Novine su dospijevale do zatvora i nije bilo
zabranjeno svakodnevno ih èitati, no to nisu bile i ozbiljne novine, one koje se
obièno nazivaju kvalitetnima, tako da su èitatelju donosile uglavnom naslove i
fotografije, a ne i informacije. Primjerice, nakon onog razgovora s upraviteljem
do kojeg je do lo jo u poèetku, o tom se policajcu pojavila tek gdjekoja nova info
rmacija.
A potom, est mjeseci prije odslu enja kazne, poèeo je i njegov program rehabilitaci
je. O tome su ga obavijestili unaprijed, no èitav se program zapravo sastojao od
polusatnih posjeta i razgovora, jednom u dva tjedna, s Judy Bratner ili njezini
m kolegom, nekim Tomom Welchom. Oni su bili doborvoljni suradnici Slu be za uvjetn
o pu tanje i naknadnu skrb, ili neèeg sliènog, premda ih nikako nije bilo dopu teno
smatrati posjetiteljima zatvora. Tko su i toèno to su Victor nikada nije uspio do
znati, jer su se Judy i Tom, premda ljubazni i silno voljni pomoæi mu, prema nje
mu odnosilio kao prema kakvom silno glupom nepismenom dvanaestogodi njaku. Do toga
mu nije bilo stalo jer ga i nije zanimalo. Ispune li obeæanje i pronaðu mu neka
kav smje taj, te mu poka u kako dobiti zdravstveno i socijalno osiguranje, njemu ne
treba ni ta vi e. A sada je elio samo da Judy ode.
Oh, zamalo sam zaboravila reèe ona. Moram ti pokazati gdje je kupaonica.
Nalazila se na zavr etku prolaza, est stuba ni e i iza ugla, ta malena hladna prostor
ija premazana zelenom bojom konzerviranog gra ka.
Sve to mo e po eliti, vidi ...
Potom mu je stala obja njavati kako se sobna grijalica pokreæe ubacivanjem kovanic
a od dvadeset penija, a grijalica za vodu kovanicama od pedeset penija. Victor s
e nije mogao sjetiti da je ikada vidio kovanicu od dvadeset penija. Bio je to je
dan od onih novih novèiæa. Sada postoji i kovanica od funte, èinilo mu se da se
nekako nejasno prisjeæa. Krenuli su prolazom prema sobi. Drvena traka s uzorkom,
Victoru se uèini da bi se to moglo zvati titnikom za zid, protezala se zidom u v
isini struka, a na buci iznad nje, slovima jedva vi ima od dva centimetra, netko je
olovkom napisao Veliko sranje veæ æe se dogoditi.
A sada æu ti ostaviti ovaj broj, Victore, kako bi nas mogao nazvati ako ne to ne b
i bilo u redu. Za svaki sluèaj, ovdje ima dva broja. Nikako ne bismo eljeli da ste
kne dojam da si ostao sam. Mora znati da oko tebe ima i ljudi koji æe ti pru iti pot
poru i kojima je istinski stalo do tebe. Je li tako?
Victor kimne.
Dakako, to nije ni potrebno nagla avati, netko od nas dvoje, ili Tom ili ja, navra
tit æe za koji dan kako bismo vidjeli kako se snalazi , mo e? Jesam li ti veæ rekla
da je telefonska govornica u prizemlju, odmah iza stuba? Za to æe ti trebati kov
anice od pet i deset penija. Novca sada ima dovoljno, zar ne, dok ne dobije socija
lnu pomoæ? Bojim se da gospoða Griffiths, vlasnica kuæe, zna. Mislila sam da bi
bilo dobro da ti to ka em, jer jednostavno nije bilo naèina da to izbjegnemo. Judy
ino se lice izoblièi od silnog napora. Njezin profesionalni ivot sastojao se od p
reprièavanja u asnih i neugodnih istina u izgledima nema zaposlenja, nema sigurnos
ti, udobnosti, lagode, mira, nema buduænosti i to se sada poèelo odra avati na nje
zinom izmuèenom, uskom licu. Hoæu reæi, uvijek ih moramo obavijestiti, jer bi in
aèe veæ nekako doznali, zna . Zapravo, gospoðu Griffiths u svojoj evidenciji imamo
veæ poprilièno dugo.
to to znaèi? Da su polovica ostalih stanara takoðer biv i zatvorenici? Biv i kriminal
ci?
No ona ne ivi ovdje reèe Judy kao da je najprije izgovorila lo u novost, a sada pri
opæava onu dobru. Èinilo se da tra i reèenicu s kojom bi se oprostila, te se tako
dohvatila èitave male tirade Ovo je uistinu zgodan kvart, vrlo miran. Ulica je t
iha, nema vozila u prolasku. Mogao bi razmisliti o tome da se prikljuèi nekakvim
skupinama, da stekne prijatelje. to ka e na neki veèernji teèaj?
Preko ograde na stubi tu promatrao ju je kako odlazi. Prednja su se vrata otvorila
i zatvorila. Pitao se je li sam u èitavoj kuæi. S unutarnje strane nisu dopiral
i nikakvi zvukovi. Oslu kujuæi, èuo je pokretanje motora Judyinog automobila, a po
tom i neko veæe vozilo s dizelskim motorom koje se zaustavilo negdje ni e u ulici,
povik neke ene, a potom i zvonak smijeh. Victor se vrati u sobu i zatvori vrata.
Judy ili netko drugi na dasci za su enje i susjednoj polici ostavio je umotani kr
uh, margarin, trajno mlijeko, mljeveno meso u konzervi, konzervirani grah, vreæi
ce èaja, instantkavu i kristal eæer. Osnove prehrane engleske radnièke klase u oèi
ma socijalnog radnika.
Victor pomnije promotri sudoper, pipe, maleni cilindrièni grijaè za vodu, upozna
vajuæi se sa svojim novim stanom. Izmeðu sudopera i prozora nalazio se ormar s p
olicama trokutasta oblika, nastao postavljanjem okvira s vratima u kut prostorij
e. U taj je ormar objesio ono malo odjeæe, meðu kojom je bilo i stvari koje je i
mao prije onog davnog vremena kad je oti ao u zatvor. Sve to je tada imao oti lo je n
a skrb njegovim roditeljima, a oboje su sada veæ bili pokojni, s time da je otac
umro prvi, a majka nepunih est mjeseci kasnije. Victoru su rekli da ga mogu priv
remeno pustiti kako bi oti ao na pogrebe, no on to nije elio. Bilo bi mu neugodno.
Krevet je bio namijenjen jednoj osobi, a plahte su bile od ru ièastog sintetskog m
aterijala, uz dvije vi ebojne deke proizvedene negdje u Treæem ili mo da Èetvrtom il
i Petom svijetu, te prekrivaè koji je vidio i boljih dana, u ulozi zavjese za st
aklena balkonska vrata. Vrpca kroz koju su bile umetnute kopèe jo je uvijek bila
na tkanini. Jedini stolac bio je izraðen od korejske trske, a soba je imala i ni
ski stoliæ od stakla i trske na masivnom okviru, na kojem je netko onaj prorok,
katastrofièar koji se izra ava grafitima? ugasio stotine cigareta, zbog èega je iz
gledao gotovo, ali ne i posve kao pirografski rad. Na klizavom lioleumu, s crven
im uzorcima i uækastobijelim pravokutnicima, tako da je izgledao poput raviola u
umaku od rajèice, nalazila su se dva malena saga, zelene imitacije krzna.
Victor pogled kroz prozor. Sunce je zalazilo, vi e se nije vidjelo, a krovovi West
Actona bili su crveni, sivi i crvenkastosmeði pod blijedosivim nebom preko koje
g se divovski, sjajni zrakoplov koji nije bilo moguæe identificirati polagano sp
u tao prema Heathrowu. Nije bilo vjetra i bilo je vrlo vedro. S prozora se vidjela
i glavna ulica kojom je tekla metalna rijeka vozila. Ova se ulica nalazila nepo
sredno iza vrtova ulice u kojoj je nekoæ bila kuæa njegovih roditelja odnosno, g
dje se nalazila kuæa koju su njegovi roditelji unajmljivali otkako su stupili u
brak. Bilo mu je drago to su mrtvi ne s nekog konvencionalnog ili sentimentalnog
stajali ta, poput stida zbog toga to se s njima mora suoèiti ili straha od toga da
æe im nanijeti bol, veæ jednostavno stoga to je tako pred sobom imao jednu nevolj
u manje, jedan kamen spoticanja manje. Ipak, majku je duboko volio, ili je to sa
mome sebi ponovio toliko puta da je u to poèeo vjerovati.
Kad je oti ao u zatvor, pretpostavljao je da æe se poèeti redovito viðati s psihij
atrom, jer je pri objavi presude sudac ponovio preopruku porote o struènoj psihi
jatrijskoj pomoæi. No nijednom se nije susreo ni s kakvim psihijatrom zbog, pret
postavljao je, nedostatka sredstava ili neodstatka psihijatara a jedini put reèe
no mu je da bi mu moglo biti odreðeno lijeèenje zbog moguæe mentalne nestabilnos
ti kad su ga pitali, prije samo dvije godine, bi li se dobrovoljno prikljuèio gr
upnoj terapiji koja je djelovala u sklopu nekog ispitivanja pod vodstvom sociolo
ga iz neke vanjske ustanove. Victor je to odbio i o tome vi e nije bilo ni rijeèi.
No dok je onih prvih tjedana èekao poziv psihijatra, katkada je u glavi smi ljao t
o æe reæi tom mu karcu ili eni kada za to doðe vrijeme. Najvi e od svega, razmi ljao je
o toj svojoj fobiji i njezinom grotesknom nastanku, te o napadima panike i neob
uzdanog bijesa. Pitao se i za to je dijete roditelja iz srednje klase, dijete iz s
retnog brata, èije je djetinjstvo uglavnom proteklo bez osobitih dogaðaja i u za
dovoljstvu, moralo bez motiva i razumnog obja njenja napadati ene.
Kakav psihijatar mo da bi mu ponudio neke moguæe odgovore. Vlastitim snagama, Vict
or nije uspijevao doæi ni do jednog odgovora. I razbijesnio bi se kad bi pomisli
o na taj svoj bijes, podlegao bi panici i smetenosti kad bi poku ao proniknuti u s
voj panièni strah. Katkada ih je smatrao simptomima neke bolesti koju je zaradio
, jer ih nije mogao naslijediti, niti je nastala zbog zlostavljanja ili zapostav
ljanja u mladosti. U zatvoru je najveæi dio vremena, vi e od bilo koje druge emoci
je, osjeæao samosa aljenje.
Jednog dana pozvali su ga na razgovor upravitleju. Victor je pomislio da æe mu m
o da reæi kako se njegovu ocu, kojem nije bilo dobro, stanje pogor alo ili kako mo da
èak umire. No, otac mu je zapravo umro tek pet godina kasnije. Jedan zatvorski è
uvar odveo ga je do upraviteljeva ureda i sjeo na stolac postavljen upravo za za
tvorsko osoblje, manjevi e izmeðu Victora i upravitelja, koji je ionako bio za tiæen
svojim velikim radnim stolom od hrastovine. Èuvar je sjedio onako kako uvijek s
jede èuvari i policajci koji ne to èekaju ili na nekoga paze uspravno, ra irenih nog
u, ruku prekri enih na prsima, s bezizra ajno idiotskim izrazom na licu.
No, da, Jenneru rekao je Upravitelj uèinilo nam se da bi te mogle zanimati novos
ti o oporavku narednika Fleetwooda. Imam li pravo?
Imate, gospodine reèe Victor. A to je drugo i mogao reæi? Bio bi volio reæi da mu
je svejedno, da mu se za to ivo fuæka. Bio bi volio sa stola uzeti tintarnicu i
svom je snagom baciti upravitelju u glavu i gledati kako mu tina kapa s brade po
put crne krvi koja pada na njegov besprijekorni ovratnik. No elio je izvuæi maksi
malno skraæenje kazne. Tada je jo udio za izlaskom iz zatvora.
Narednik Fleetwood sada je veæ godinu dana u bolnici Stoke Mandeville. To je ort
opedska bolnica, a to znaèi da je specijalizirana za ozljede kralje nice i udova.
To uopæe nije znaèilo to to je rekao. To je znaèilo da se bave ispravljanjem defo
rmacija. No Upravitelj je bio tupi gad koji se svima obraæao na jednak naèin, ka
o da su svi jednako nepismeni idioti.
Drago mi je to ti mogu reæi da je velikim koracima krenuo naprijed... Èinilo se d
a je upravitelj tada shvatio to je rekao, te se, zastav i, najprije naka ljao. Dakako
, ne mo e hodati bez mehanièke pomoæi, no postoje nade da bi to jednog dana mogao.
Dobro je raspolo en i ubrzo izdlazi iz bolnice kako bi se sna ao u vlastitoj ivotnoj
okolini.
Hvala, gospodine rekao je Victor.
Prije suðenja, dok je jo bio u istra nom zatvoru, u novinama je èitao èlanke o nare
dniku Fleetwoodu. Prema njemu ni u jednom trenutku nije osjetio sa aljenje, tek pr
ijezir i svojevrsnu ogorèenost. Da se ponio razumno, da ga je slu ao i vjerovao mu
, da mu je povjerovao kad je rekao da u ruci ima pravi pi tolj, Fleetwood bi danas
bio iv i zdrav èovjek, pun snage, èovjek koji bi imao normalan ivot i obavljao sv
oj posao. No nije ga slu ao a Victor je izgubio glavu. To mu se dogaðalo pod velik
im stresom ili pritiskom oduvijek. Izgubio je glavu, prepustio se panici, i onda
u toj panici èinio razne stvari. I upravo je zbog toga bilo pogre no optu iti ga i
osuditi za poku aj ubojstva. Nije namjeravao ubiti, pa èak ni onesposobiti ili ozl
ijediti Fleetwooda. Panika ga je obavila poput kakvog elektriènog odijela, prija
njajuæi uz njega poput ko e, bockajuæi ga posvuda, puzajuæi po njemu, kakljajuæi ga
i u glavu mu oda iljuæi impuls koji je povukao okidaè na onom pi tolju. Jedino je t
ako bio u stanju opisati svoja stanja panike elektrièno odijelo naèièkano icama k
oje izazivaju trnce.
U jednom od popularnih tabloida objavljen je i sentimentalan èlanak o Fleetwoodu
. U njemu je stajalo da mu je krsno ime David, da mu je dvadeset osam godina Vic
torov vr njak i da je zaruèen za neku djevojku po imenu Diana Walker. Objavljena j
e i njihova zajednièka fotografija na proslavi zaruka. U èlanku se osobito nagla a
vala èinjenica da se Fleetwood trebao vjenèati sljedeæi tjedan. Nije se vjenèao,
no njegova je djevojka izjavila da samo èekaju zacjeljivanje povr inskih rana. Ud
at æe se za njega èim to bude moguæe. Nije va no to se ne mo e kretati, ne mo e hodati,
a to mo da vi e nikada i neæe moæi, sretna je samo to je ostao iv. Veæ æe to nekako p
rebroditi, njih dvoje. Va no je da su zajedno. U èlanku se nigdje nije spominjao V
ictor Jenner. Dakako da i nije moglo biti ni rijeèi o njemu ni ta o èudovi tu u koje
se sada pretvorio i o tome kako je teta to takve poput nega nije moguæe ibati dok
se ne naðu na rubu smrti jer to bi bilo sub judice3. No novine su se raspisale o
tome kako je Fleetwood bio divan policajac. Naèin na koji su ga opisivali, geni
jalnost, ljubazna priroda, neustra iva odva nost, nesebiènost, moæ prosudbe i sposob
nosti zakljuèivanja, èovjeka je navodio na to da se upita za to onda nije barem ef
policije ili mo da dr avni pravobranitelj.
Victor je u njemu gledao sredstvo zahvaljujuæi kojem je upuæen u zatvor na èetrn
aest godina.
Nakon tog razgovora s upraviteljem Victoru vi e nitko nikada ni rijeèju nije spome
nuo Fleetwooda. Nije svakodnevno dolazio u dodir s novinama. Katakda novine nije
viðao i tjednima. No jednog dana, pribli no dvije godine kasnije, proèitao je mal
eni èlanak o dobrotvornom koncertu u Albert Hallu organiziranom u korist èlanova
obitelji ranjenih policajaca, a voditelj programa bio je David Fleetwood. Nije
bilo fotografije, no u èlanku je stajalo da je Fleetwood izvoðaèe predstavio iz
invalidskih kolica.
O veæini onoga to se odvijalo u zatvoru upravitelj nije imao pojma. Zatvorom su s
e proèule pojedinosti o Victorovom pona anju prije nego to je ustrijelio onog polic
ajca ostali su zatvorenici znali da je on silovatelj iz Kensal Risea, a svi oni
nekako su osjeæali nekakvu èistunsku odbojnost prema silovatlejima, jednako kao
i prema zatvorenicima osuðenima zbog zlostavljanja djece. Posve je u redu u prod
avaonicama cigareta po glavi udarati stare ene i provaljivati u blagajne, u redu
je pljaèkati banke ali silovanje je ne to posve drugo, ne to to ne pripada ljudskome
dru tvu.
Victor je sada zano kako je to biti rtvom silovanja. Jedne noæi silovala su ga èe
tvorica, a Cal, koji je kasnije postao njegovim instruktorom u radionici za proi
zvodnju uredskog namje taja, kasnije mu je rekao da æe ga to mo da nauèiti pameti, p
a to vi e neæe èiniti. Obuzet boli, krvareæi, ali tom prilikom ne i uspanièen, Vic
tor ga je samo hladno pogledao, te se uspio, premda je na licu imao i suza, slab
a no nasmije iti. Prkosno ga je gledao i smije io se takvom neopisivom nepoznavanju lj
udske prirode, ivota i mu karaca.
Nauèi li takvo iskustvo èovjeka da vi e ne èini takve stvari? Victor na to pitanje
nije znao odgovoriti. Dok je tako razmi ljao o pro losti, pogled mu je, kao da je h
ipnotiziran, nepomièno poèivao na krovu kuæe za koju je mislio da je u njoj prov
eo djetinjstvo, na toj crvenoj povr ini u masi ostalih crvenih i sivih ploha, bjel
ih povr ina ulice i zelenila vrtova. Trgnuv i se, ubrzano je zatreptao kako bi se os
lobodio hipnotièke opèinjenosti.
Bio je travanj. Tri tjedna ranije poèelo je ljetno raèunanje vremena i dani su b
ili dugi i svijetli. Neposredno ispod njegova prozora nalazio se nekakav vrt sa
spremi tem, èetirima kantama za smeæe i nekakvim zahrðalim ormarom za pohranjivanj
e spisa. U zatvoru je radio u radionici za izradu uredskog namje taja i izaraðivao
takve metalne ormare, stalke za aparate za fotokopiranje i okretne stolice. Dak
ako da to ne bi mogao biti jedan od njegovih starih ormara, jer se predmeti izra
ðeni u zatvoru nisu mogli prodavati u javnosti. Vrt gospoðe Griffiths nije bio o
d onih u kojem bi èovjek sjedio ili ga obraðivao, nego od onih u koji bi samo na
èas svratio s vreæom smeæa ili do ao po kantu ugljena. S prozora se vidjelo podost
a sliènih smeæem ispunjenih travnjaka iza kuæa, kao i ureðenih vrtova, no inaèe
su se vidjele samo stra nji zidovi kuæa. Victor se pitao jesu li ga Judy i Tony na
mjerno smjestili ovamo kako s prozora ne bi vidio ljude u prolasku ulicom...
Nisu eljeli da vidi ene.
Je li lud kad tako razmi lja, kad drugima pripisuje takav oprez? Èim iziðe vidjet
æe ene. One èine pola èovjeèanstva. Judy i Tom mo da i ne znaju, reèe on samome seb
i, a Judy je od njega mogla ustuknuti i iz nekog posve drugog razloga.
Na koncu, u zatvoru nije zavr io zbog silovanja, nego zbog poku aja ubojstva.
Te je prve noæi le ao u krevetu i u mislima pobrojavao sve stvari koje treba uèini
ti. U meðuvremenu se nije uspio prisiliti na izlazak, jer se, èim je otvorio vra
ta, stupio u hodnik i zaèuo nekakve glasove u prizemlju, te smijeh neke djevojke
, ono elektrièno odijelo samo od sebe poèelo navlaèiti na njegovo tijelo i udove
, zakopèav i se oko vrata i ste uæi mu grlo, bodeæi mu ruène i no ne zglobove i stiska
juæi mu prsni ko . Povukao se u sobu, poku avajuæi doæi do zraka. Potom je glavu i g
ornji dio tijela pokrio posteljinom i tako ostao le ati kakvih pola sata. Zatim je
ustao i skuhao èaj, prepekao grah na kruhu, èitavo vrijeme duboko udi uæi kako bi
se smirio. Za razmi ljanje o praktiènim stvarima trebalo mu je puno promi ljenog na
pora, èvrste volje i koncentracije, no na koncu, po to se smraèilo i kad je veæ le a
o u krevetu s navuèenom roletom te ukljuèenim velikim svjetlom i noænom svjetilj
kom, ipak je uspio. Najprije ured za zdravstveno i socijalno osiguranje, potom p
rijava lijeèniku, odlazak u banku kako bi utvrdio kako stoji s novcem. Zatim tel
efoniranje teti u Gunnersbury. A onda ured za zapo ljavanje.
U vanjskome je svijetu zasigurno do lo do velikih promjena. Odreðene je naznake pr
imijetio i tijekom vo nje s Judy. Uèinilo mu se da London izgleda prljavije, ljudi
otrcanije, a sve je nekako izgledalo veæe, premda je to mo da tako samo zami ljao.
A ne poznaje nikoga, nema prijatelja, posve je sam. Sada se sjeæao kako se nekoæ
razmetao govoreæi kako ne poznaje pojam samoæe, kako voli biti u vlastitom dru tv
u, no sada u to vi e nije bio toliko uvjeren. Pojavile su se sumnje u vezi s time t
o podrazumijeva pod vlastitim dru tvom, to bi to toèno bilo.
Toliko je dugo s nekim dijelio æeliju u zdanju prepunom ljudi da je sada uvidio
da zapravo osjeæa strah pred razmjernom samoæom u ovoj sobi. No na koncu je ipak
zaspao i usnuo mno tvo razlièitih snova. Oduvijek je sanjao puno i èesto, tako da
su mu snovi èesto dolazili i u zatvoru, osobito san o putu kroz ivot i kuæama i,
neizbje no, onaj san o predmetu fobije, no nikada i o kuæi u Kensal Riseu, na bro
ju 62 u Solent Gardensu. Sada, nakon vi e od deset godina, sanjao je upravo tu kuæ
u. Ponovno se nalazio u onoj spavaæoj sobi, poput ivoptinje u brlogu, dok lovci d
olaze najprije sa stra nje strane, a potom i s prednje. Kao talac, djevojka je bil
a bezvrijedna jer ju je mogao samo ubiti, a to bi uèinio nakon toga? U tom je tre
nutku Victor shvatio da sanja, jer se èitava stvar i nije odigrala upravo tako.
Pomislio je kako æe samog sebe probuditi prije nego to doðe do onog ru nog dijela.
Fleetwood otovori vrata i uðe samo to to nije bio Fleetwood nego on sam, ili ne to
poput njegova odraza u zrcalu. Victor zaèuje sebe kako vièe na Fleetwooda, govor
eæi mu neka po alje nekog pravog policajca, a ne preru enog, a Fleetwood se, kao da
ga je razumio, stao mijenjati pred njegovim oèima, postajuæi sve vi i, tanji i blj
eði. Iza njega, na zidu, nalazila se neka slika, gravura ili crte , èiji motiv Vic
tor nije uspijevao razabrati, ali kojeg se bojao.
Sanjam reèe Victor i zatvori oèi, a potom ih ponovno otvori, poku avajuæi se probu
iditi snagom volje, no san ipak nikako nije nestajao. Ovo je pravi pi tolj reèe Fl
eetwoodu. Dobio sam ga od tetka koji je bio visoki èasnik u njemaèkoj vojsci. Bi
lo bi vam bolje da mi vjerujete.
Dakako da ti vjerujem reèe Fleetwood i Victor je tada shvatio da neæe biti onog
u asnog dijela sna. Dajemo ti deset minuta da se udalji . Eto, ne gledam, vidi ? Gleda
m ovu sliku.
Fleetwood se okrenuo i stao promatrati sliku, naslonjen na ogradu. Slika nije pr
ikazivala ono to je Victor mislio, nego par dlanova sklopljenih u molitvi. I dalj
e rukom obavijajuæi djevojku, Victor pokraj njega ode u kupaonicu samo to se, kad
su u li onamo, pokazalo da to nije kupaonica nego kuæa njegove tete Muriel u Gunn
ersburyju, a ondje su bili i njegova majka i otac, i njegova teta i tetak. Sjedi
li su i pili èaj. Ugledav i djevojku, njegova je majka ustala i rekla Zdravo, Paul
ine, uisitnu si nam nepoznata.
Victor se tada probudi. Soba je bila ispunjena sunèevim svjetlom. On sada stane
razmi ljati o snu. Koliko jo ljudi mora sanjati stvari koje su se dogodile prije de
set godina i ljude koji su mrtvi ili su nestali jer nisu upoznali nikog novog? D
akako, to nepoznavanje funkcionira dvosmjerno. On ne zna njih oni ne znaju njega
. To æe se, meðutim, sada ubrzano poèeti mijenjati. To æe se proimijeniti èim se
prijavi lijeèniku, èim se pojavi pred susjedima u kuæi i prema Judyinom se prij
edlogu upi e na nekakav veèernji teèja.
Svima s kojima se upozna morat æe reæi tko je i gdje je proveo proteklih deset g
odina. Ili to ili smi ljati slo ene la i. Promijeniti ime, za poèetak, reæi da je bio
bolestan ili da je ivio u inozemstvu. Odluèi li se za to, takve æe se prièe morat
i dr ati od samog poèetka. Èak se ni u ovoj kuæi ne smije zadr ati du e nego to je stro
go nu no. Prije svega, meðutim, od najveæe je moguæe va nosti iziæi iz kuæe. Otprili
ke kao to èovjek koji je do ivio prometnu nesreæu zna da mora to prije sjesti u auto
mobil i voziti ga, ili to vi e nikada neæe uèiniti, Victor je znao da mora iziæi.
Nije mu bilo nimalo ugodno sjesti u Judyin automobil i voziti se ovamo. Sve mu j
e izgledalo nekako u asno veliko, drukèije i nestvarno. A to nije ni ta u usporedbi
s osjeæajem koji æe ga obuzeti kad se na ulici naðe sam, kao pje ak, bez sna ne stak
lenometalne kapsule koja bi ga titila. Ali mora iziæi i to jo prije podneva.
Èekao je, le eæi u postelji, sve dok kuæa nije posve utihnula. Pro le je veèeri izra
èunao da su u kuæi nastanjene jo èetiri sobe, tako da je ustao kad je èuo èetvrto
zatvaranje ulaznih vrata. Dakako, u kuæi bi moglo biti jo ljudi, supruga koje ne
rade ili staraca, no tom se riziku ipak morao izlo iti. I tako na putu od sobe do
kupaonice i natrag ipak nije susreo nikoga. Odjenuo je odjeæu koju je imao prij
e uhiæenja, sive vunene hlaèe i zeleni sako od bar unastog korda. Hlaèe su mu bile
uske, tako da je morao spustiti pojas ispod trbuha, jer se u zatvoru udebljao,
nesumnjivo zbog one te ke hrane.
Iziæi nije bilo lako. Vraæao se dvaput, jednom jer mu se uèinilo da nije zatvori
o prozor, a drugi put tada se veæ na ao u podno ju stuba jer je pomislio da bi mu mo
glo biti hladno i da mu je potreban pulover. Taj velik sunèan vjetrovit u asan van
jski svijet primio ga je onako kako ledena voda prima golog kupaèa. Poèeo je s m
ukom hvatati dah, a zrak je navalio i ispunio mu pluæa. Jo je nekoliko trenutaka
morao ostati na mjestu, nepomièan, i pridr avati se za stup na kojem su bila uèvr æe
na vrata u ogradi. To je, vjerojatno, agorafobija, od koje je, prema vlastitim r
ijeèima, patila i njegova teta Muriel. Bilo kako bilo, majka mu je obièavala gov
oriti kako teta nije izi la iz kuæe veæ pet godina. Ako se vani osjeæa kao on sada
, to mu je posve razumljivo.
Potom je polagano krenuo ulicom, u smjeru Acton High Roada. Taj ga je put vodio
i pokraj kuæe u kojoj je nekoæ ivio. U strahu je nastavio dalje, sna no osjeæajuæi
da ga netko prati. Svakih nekoliko trenutaka zatekao bi samog sebe kako se naglo
osvræe, no nijednom nije opazio ni ta. Razmi ljao je o tome koliko je posvuda autom
obila, parkiranih na svim moguæim mjestima, dvostruko, trostruko vi e nego to ih je
bilo prije deset godina. Neka ena izi la je iz kuæe i sna no zalupila vratima. On na
taj zvuk poskoèi i zamalo krikne. Na av io se pred vratima u ogradi ispred roditelj
ske kuæe, zaustavio se i pogledao je.
Njegova majka nije bila sitnièava, pa èak ni vrlo uredna domaæica i u njezino do
ba, barem s vanjske strane, kuæa je zasigurno izgledala neugledno. Na svim prozo
rima tada su se nalazile zavjese razlièitih, i ne osobito privlaènih, uzoraka. S
ada je svaki prozor bio ukra en snje nobijelom mre om, prozirnim naborima plisiranim i
uèvr æenim poput djevojaèke podsuknje. Kad mu se u mislima pojavila ta usporedba,
Victor osjeti neobiènu zadihanost i nelagodu koju nije bilo moguæe odrediti. Dj
evojke ne nose podsuknje, zar ne? Osim ako se moda iz temelja promijenila. Malko
se opustio prisjetiv i se da je njegova majka imala upravo takvu podsuknju, bijel
u, na volane i u krobljenu, sredinom pedesetih godina, kad je takvo to jo bilo moder
no.
buka na proèelju bila je obojena bijelo, poput eæerne glazure na kakvoj bo iænoj tor
ti, a drvo smaragdnozeleno. I s jedne i s druge strane ulaznih vrata nalazile su
se zelene i bijele baèvice s èempresima. Victor shvati da je kuæa tako dobro ur
eðena jer su joj ljudi koji u njoj ive vlasnici. Èovjek vi e dr i do izgleda kuæe kad
je njegova. Njegova baka, majèina majka, bila je prvi stanar te kuæe, a kad su
se vjenèali, njegovi su roditelji poèeli ivjeti s njom. Bilo je to neposredno po
zavr etku II. svjetskog rata. Baka je umrla nekoliko mjeseci prije njegova roðenja
, a njegovi su roditelji ostali ondje, buduæi da je najamnina bila toliko niska,
a slobodnih je stanova bilo tako malo. Njegova je majka bila vesela ena koja je
imala i sreæe jer se zaljubila, udala za mu karca kojeg je voljela i ostala zaljub
ljena u njega jo onih trideset pet godina do njegove smrti. Victor nikada nije bi
o zaljubljen i nije ni mogao zamisliti kako bi to moglo izgledati. Kad je umrla,
majci je bilo samo pedeset sedam godina. Njegov otac, deset godina stariji od n
je, umro je prvi. Do ivio je mo dani udar pet godina nakon Victorova odlaska u zatvo
r i nakon toga mogao se kretati samo u invalidskim kolicima. Dok se jednog ljetn
og jutra tako u kolicima vozio ploènikom upravo ovim dijelom ploènika, pretposta
vljao je Victor, izmeðu ovog mjesta i ugla samo se prevalio i umro, a kolica su
se zabila u zid od opeka i prevrnula. Uzrok smrti bio je jak srèani udar. Od èeg
a mu je umrla majka, Victor nije znao, premda je na potvrdi o smrti koju su mu p
okazali navedeno srèano oboljenje, to ga je iznenadilo, buduæi da je uvijek bila
sna na ena. ivjela je samo est mjeseci du e od njegova oca. No to mo da i nije bilo toli
o neobièno, jer suprug joj je bio sve, èitav ivot, samo srce, sr njezina postojanj
a. Victor je katkada poku avao zamisliti kako je majka ivjela po to je ostala sama, n
o jednostavno je nije uspijevao ni zamisliti bez oca.
Jo od najranijeg djetinjstva Victor je bio naviknut na dru tvo otvorenih i nesputan
ih ljudi. Majka mu je bila mlada i lijepa, a otac ju je uvijek dodirivao, grlio
je i ljubio. Nikad nisu sjedili u naslonjaèima, nego uvijek na sofi, dr eæi se za
ruke. Kad bi se osvrnuo na to to je èinio kad bi uvje bavao to æe reæi psihijatru, n
ikako ne bi bio u stanju u sjeæanju vidjeti nekog od roditelja nasamo ili se pri
sjetiti trenutaka kad je bio nasamo s majkom, premda je takvih prigoda moralo bi
ti puno, primjerice nakon kole, prije nego to bi se otac vratio s posla. Nikad se
nisu svaðali, koliko se on sjeæao. Bili su i dobri roditelji, puni ljubavi, a ak
o se Victorova majka nekako uvijek i dr ala kao da je naklonjenija suprugu nego si
nu, kao na primjer kad bi ga prvog poslu ila za stolom ili mu dala prednost kad je
bila rijeè o poslasticama bile su to gladne poratne godine Victor bi psihijatru
rekao da je to bilo i za oèekivati, buduæi da je otac bio stariji, veæi i sna nij
i od njega.
Njegovi su roditelji imali tek mali broj prijatelja, a kod kuæe su ih posjeæival
i gotovo iskljuèivo roðaci. Bili su posve posveæeni jedno drugome, zatoèeni unut
ar tog ekskluzivnog odnosa prijateljstva, odanosti i seksa. Victoru je majka na
sva pitanja o seksu odgovarala pomno i bez straha, tako da je veæ s pet godina z
nao kako se rade mala djeca, a znao je i da roditelji roditelji nastavljaju èini
ti te stvari od kojih nastaju djeca, kad mu karac svog pi u ugura u eninu zadnjicu, è
ak i kad vi e ne ele djecu jer je to u redu i jer su, kako je rekao njegov otac, mu k
arci i ene za to stvoreni. Otac mu je nacrtao i prikaze no, dobro, nije ih ba nacr
tao, precrtao ih je iz neke knjige, zbog èega je Victor ostao poprilièno razoèar
an te mu odgovarao na pitanja na koja mu majka nije mogla ili nije eljela odgovor
iti, npr. to je to polucija i kakav je to osjeæaj eljeti èiniti ono od èega nastaj
u ili ne nastaju mala djeca.
Zbog svega toga, on to zapravo nikad nije istinski povezao sa svojim roditeljima
. Jednom, bilo mu je oko est godina, ustav i kako bi oti ao u kupaonicu, pro ao je kraj
vrata njihove spavaæe sobe i zaèuo majku kako stenje Nemoj, nemoj... Oh, ne, ne
, ne! a onda je jo ispustila nekakav dugotrajan glas, nalik na zavijanje kakve ivo
tinje. A prije odlaska u postelju izgledala je tako sretno! Dok mu je to zavijan
je jo odzvanjalo u u ima, prisjetio se njezinog prigu enoj smijuljenja, tajnovitog os
mijeha ocu, njezine ruke koja je milovala njegov zatiljak. Victor se uopæe nije
bojao roditelja, no bojao se uæi u njihvou sobu. Ipak, skupio je svu hrabrost i
pritisnuo ruèicu na vratima. Bila su zakljuèana.
Sutradan ujutro, kad se probudio, prije od svega ostalog zaèuo je majku kako pje
va. Pjevala je neku pjesmu koja je u to vrijeme bila vrlo popularna, Mister Sand
man, Bring Me a Dream. Pjesma je imala i stih Reci mi da vi e neæe biti usamljenih
noæi. U Victorovu je sobu u la jo se uvijek smijuæi neèemu to je rekao njegov otac,
te ga poljubila za dobro jutro i razmaknula zastore kako bi u sobu u lo sunèevo s
vjetlo. Stoga mu je bilo jasno da je sve u redu i da nije ozlijeðena nego sretna
. Pitao se èak nije li ono to je èuo zapravo samo usnuo, nije li mu mo da doista g.
Sandman4 donio taj san kao u pjesmi. Jo se uvijek pitao to je prava istina. Bio j
e, meðutim, siguran da vi e nikad nije oslu kivao ispred tih vrata, a upravo je to r
azlog zbog kojeg je ostao toliko krajnje osupnut kad je, godinama kasnije, Victo
ru je veæ bila dvadeset i neka, njegov otac nekome prièao kako je bio dosadan ka
o djeèak prava napast, rekao je otac kako je uvijek noæu lutao kuæom, te kako su
ga jednom prona li kako èvrsto spava na pragu njihove spavaæe sobe.
Noæ uoèi sedmog roðendana vidio ih je kako rade onu stvar. Kasnije je u nekom èa
sopisu vjerojatno Readers Digestu5 proèitao da se to u psihijatrijskom argonu naz
iva primalnim prizorom, a u jednom drugom èlanku da se dob od sedam godina smatr
a poèetkom razumne dobi drugim rijeèima, nakon toga zna to èini , odgovoran si. Bila
je noæ uoèi njegovog roðendana i znao je da su mu kupili dar i negdje ga sakril
i, te ga je tako stao bez stida tra iti. Isto se dogodilo i na Badnju veèer. Krenu
o je u potragu za darovima, a oni su to znali, dr ao je to su znali i nekako su na
pola u ivali u toj njegovoj znati elji, podupiruæi je i skrivajuæi darove na nevjero
jatna mjesta.
Pri eljkivao je maèku ili psa, no èinilo mu se da nema osobitih izgleda ni za jedn
o ni za drugo. Na treæem mjestu na popisu elja bio je kuniæ. Manjevi e bili su mu o
beæali kuænog ljubimca. Iz kreveta je ustao oko pola deset, nikako ne uspijevaju
æi zaspati, te se spustio u prizemlje tra eæi dar. U ono vrijeme jo nije bilo telev
izije, odnosno bilo je, samo to oni nisu imali prijemnik. Njegovi bi roditelji uv
eèer imali ukljuèen radio. Iz dnevne sobe dopirala je tiha glazba. Otvorio je vr
ata posve neèujno, kako bi se uvjerio da su oni neèim dovoljno zabavljeni da ne
uvide da vi e nije u postelji. I bili su vi e nego dovoljno zabavljeni. Njegov otac,
koji je bio u ko ulji, ali bez hlaèa, poskakivao je goredolje na njegovoj majci,
koja je na smeðoj bar unastoj sofi le ala na leðima, zadignute suknje, otkopèane blu
ze.
Nije bila toliko stvar u pokretima koje su izvodili, koliko u zvukovima, svojevr
snom usisavanju zraka i mljackanju, uz oèevo dahtanje i hvatane zraka, majèine d
ugaèke uzdahe i kratko skvièanje. Nije bila toliko stvar u zvukovima koliko u po
kretima, u naèinu na koji se njegova majka bacala lijevodesno, u naèinu na koji
je njegov otac poskakivao i gurao se i zabijao. Stvar je bila i u jednom i u dru
gom. Nije se trebao brinuti da bi ih mogao uznemiriti. Ni pu ka razmi ljao je godina
ma kasnije koja bi opalila u toj sobi ne bi ih prekinula.
Okrenuo se i izi ao. Oti ao u kuhinju. Po elio je uzeti neki slatki ili kolaè, premda j
e to nakon pranja zuba bilo zabranjeno, ali elio se utje iti neèim slatkim. Imali s
u maleni hladnjak, no u njemu nije bilo slatki a. Smoènica je bila veliki zidni or
mar s kamenim podom, ièanim prozorom u vratima i opekom s otvorimaa za zrak na va
njskome zidu. Victor nije bio dovoljno visok da bi dosegnuo ruèicu na vratima, n
o vrata nisu bila posve zatvorena, tako da ih je jednostavno povukao i otvorio.
Divovski oklop. Neka glava pojavila se ispod ruba oklopa, nalik na zmijsku glavu
, no nekako bezizra ajna, zamuæena pogleda, u potrazi, glava koja se mièe lijevode
sno, dvije oklopljene noge koje usporeno ma u, a sve to na samo koji centimetar od
njegova lica. Kriknuo je. Pokrio je lice, u i i oèi i sru io se na pod, vri teæi. Ota
c i majka bili su veæ zavr ili, jer su ga èuli, te su dotrèali, zakopèavajuæi odje
æu i dozivajuæi ga. Majka ga je podignula i privila, pitajuæi za to, za to... Kasnji
e je shvatio, prihvatio obja njenja. Bio je to roðendanski dar, koji su preko noæi
ostavili u kutiji na podu smoènice, no on nije vidio ni kutiju ni slamu ni ièani
kavez. Samo kornjaèu. Dali su je, dakako, Macphersonovima, malo dalje u ulici.
Bili su to Macphersonovi, pet kuæa dalje. Mo da su jo uvijek ivi, premda ono to je u
mislima imenovao samo jednom i nikad vi e, nikako ne bi moglo biti na ivotu. Gospoð
a Macpherson mo da ga upravo promatra s prozora. to je njegova majka isprièala susj
edima? Istinu nikako ne bi mogla sakriti. Novine su danima bile pune èlanaka o n
jemu, a potom ponovno u vrijeme suðenja. Pitao se je li joj zapravo i bilo ba tol
iko stalo. Naposljetku, oduzeli su joj i u zatvor odveli njega, a ne njegova oca
.
Victor se sada udalji od vrata, jer je dotada stajao naslonjen na njih. Iza kuæe
, iza pokrajnjih vrata u ogradi, nalaizilo se malo poploèano sunèano dvori te, vrt
u kojem je njegova majka u teglama uzgajala rajèice, te jedan od prozora ili u
ovom sluèaju re etka koji je gledao na dvori te a otvarao se iz smoènice u kojo je..
. ona stvar bila u svome kavezu. Victoru tada prvi put sine da bi samo vrlo neur
ednoj domaæici palo na pamet ostaviti ivotinju, jedno takvo stvorenje, preko noæi
u smoènici, i on na tu pomisao zbog nekog razloga zadrhti. ivot bi mu bio drukèi
ji da tada nije otvorio vrata smoènice, no mo da ipak ne toliko bitno drukèiji.
Victor tada jo jednom pogleda kuæu. Ondje zapravo i nije ivio otkako je krenuo na
vi u tehnièku kolu. Bila je teta to je njegovi roditelji nisu kupili, tako da bi on,
a ne vlasnik, dobio onih... koliko bi danas jedna takva kuæa vrijedila? Dvanaest
tisuæa funti? Petnaest? Upravo su ga zaprepastili iznosi koje je ugledao u izlo
gu agencije za posredovanje nekretninama kad je konaèno, uza samopouzdanje koje
se tek malopomalo poveæavalo, stigao do glavne ulice u tom dijelu grada.
Èetrdeset tisuæa za takvu kuæu! Koliko æe ga onda stajati vo nja autobusom? A to ak
o se odluèi za taksi? Victora to sada podsjeti na jedan vic koji se preprièavao
prije njegova odlaska u zatvor i prije nego to se inflacija poèela otimati nadzor
u. Vic mu je isprièao Alan, za kojeg je radio.
Neki je èovjek naumio iskoristiti inflaciju. Dao se uspavati i zamrznuti na dvad
eset godina. Kad se probudio, najprije je ugledao pismo od svog burzovnog posred
nika, staro godinu dana, kojim ga je ovaj obavijestio da njegova ulaganja vrijed
e milijun funti. Potom je oti ao je do govornice kako bi nazvao me etara i dok je u
d epu tra io kovanice, na telefonu je proèitao upute koje su glasile nazovite eljeni
broj, a kad èujete da zvoni, ubacite devet milijuna funti...
Ne bi se moglo reæi da mu bezvoljnost ili strah nisu dopustili da uèini ne to vi e o
sim da se pobrine za isplate pomoæi od socijalnog osiguranja. Sve je sna nije osje
æao neodluènost u vezi s trajnijim zadr avanjem ovdje, u Actonu. Tijekom punih tje
dan dana slobode uspio je izbjegavati susret sa svim ostalim stanarima, a u tih
sedam dana jo nije vidio ni gazdaricu ni njezinog agenta. Stanarina se plaæala iz
ravno. Bit æe da su u Uredu za zdravstveno i socijalno osiguranje i to opravdano
dr ali da bi, kad bi mu ga dali, stanar zadr ao novac za svoje druge potrebe. Lijeè
niku æe se moæi prijaviti i kad mu zatreba.
Svakodnevnim èitanjem novina i èasopisa upoznao je dana nji naèin ivota i suvremene
naèine izra avanja. Postojao je izraz psihièki se pripremiti kojeg se nije sjeæao
od ranije. Victor se tako psihièki pripremio za odlazak u banku, kako bi utvrdi
o koliko je novca na raèunu ili je bio u postupku pripremanja, govoreæi samom se
bi da kad se naðe u banci i poène razgovarati s upraviteljem ili veæ nekim drugi
m, vi e neæe osjeæati strah, kad se dogodilo ne to to ga je natjeralo na izlazak. U t
oj se sobi nalazio veæ gotovo tjedan dana kad se jednostavno morao suoèiti s jed
nim drugim ljudiskim biæem. U deset sati jednog prijepodneva na vratima je zaèuo
tiho kucanje, a kad ih je otvorio, osjeæajuæi muèninu i ukoèen od strepnje, pre
d njima je ugledao neku enu koja mu je rekla da se zove Noreen i da je do la pospre
miti njegovu sobu.
Ne elim pospremanje reèe. Ne treba je pospremati. Za to nemam novca.
U proteklih tjedan dana ba se i nije osobito èesto slu io glasom, a nije pribjegao
ni razgovaranju sa samim sobom, tako da mu je glas sada zazvuèao ukoèeno i neobi
èno u vlastitim u ima. Èinilo se da Noreen ne opa a takve nijanse. Samo je u la u sobu
, ispred sebe gurajuæi usisavaè.
Sve je to veæ sreðeno reèe mu. Plaæeno je kroz stanarinu. A onda pogleda oko seb
e. Ne treba vam pospremanje! Zamalo ste me prevarili.
Potom se bjesomuèno dala na posao, povlaèeæi krevet od zida, premje tajuæi stolac,
stoliæ i sagove na sredinu sobe, s veæ ukljuèenim, premda ne i pokrenutim usisa
vaèem, kao da ga najprije treba zagrijati. Bila je to niska, poprilièno zgodna en
a od kojih trideset pet godina, s dugom masnom kovrèavom tamnom kosom. Tijelo jo
j je bilo poprilièno puna no i trbu asto, no imala je tanke noge i elegantne vitke g
le njeve. Na sebi je imala crnu pamuènu suknju, svijetloljubièastu majicu kratkih
rukava i Schollove sandale. Victor u tom trenutku osjeti posve neoèekivanu i okan
tno nasilnu elju za njom.
Polagano se udaljiv i, zastao je izmeðu ormara i sudopera. Ono naelektrizirano odi
jelo panike poèelo ga je obavijati. U proteklih tjedan dana bio je zadovoljan je
r nije osjeæao ni ta. Za to ga je ova potreba sada obuzela tako jako? Nije bila osob
ito zgodna, ta Noreen, a vonjala je i po znoju. Nije bila ni osobito mlada. Je l
i razlog bio to to se nalazi u svom stanu, pa se osjeæa razmjerno sigurnim, dok j
e vani jo uvijek uglavnom prestra en i zapanjen? Po elio je cvijljeti i blejati poput
kakve ivotinje. elio je vri tati.
Noreen tada, nadglasavajuæi usisavaè, povièe Ako imate ne to za obaviti, iziðite s
ada. Tako mi neæete smetati. Obièno sve zavr im za pola sata.
On navuèe sako i provuèe se pokraj nje, dlanovima se pridr avajuæi za zid. Znaèi,
sve one godine provedene u zatvoru nisu je ubile. Je li ikad doista i pomislio d
a æe te elje nestati? Na av i se na hodniku, spustio se na koljena i nagnuo naprijed,
èelom dotièuæi pod. Tako se stao ljuljati naprijednatrag. S druge strane vrata,
usisavaè je cvilio, stenjao i tucao. Victor stane glavom udarati o pod. Potom na
glo poskoèi na noge i sjuri se stubama. Kako mu je soba bila zauzeta, nije se im
ao kamo sakriti. Tada se prisjeti jednog stiha koji je jednom, davno, negdje pro
èitao. Na njega je nesumnjivo nai ao na onim mije anim predavanjima iz engleskogsoci
ologijeekonomije koja je poèeo pohaðati na vi oj koli. Jer ovo je pakao, a ja iz nj
eg nisam izi ao. Nije imao ni najnejasniju predod bu o autoru, no ovo je svakako pak
ao, a on je u njega uronjen do grla.
Novac koji su mu ostavili roditelji nalazio se na raèunu u mjesnoj podru nici bank
e Lloyds. Na tom je raèunu u poèetku bilo negdje oko tisuæu funti, no od tog izn
osa morao je biti plaæen majèin pokop, kao i uklanjanje namje taja. Victor se sada
prisili na odlazak u banku, krguæuæi zubima, ruku zabijenih duboko u d epove. Dio
puta pre ao je gotovo slijep, napola zatvorenih oèiju, glave pognute toliko da je
gledao u ploènik.
U banci je sve i lo toliko lako da se poèeo pitati to ga je to veæ danima sprjeèava
lo da ode onamo. Predstavio se, a bankovni slu benik to ime nije prepoznao, jer mu
oèito nije znaèilo ni ta, i premda nije znao broj raèuna, èinilo se da to uopæe n
ema veze. Sve takve stvari danas se pronalaze na raèunalima. Victor, koji je jed
va i èuo za raèunala, osjeæao se neukim, ispunjenim nekakvim strahopo tovanjem.
Na njegovom raèunu bilo je tek ne to malo vi e od tri stotine funti. Komadiæ papira,
presavijen napola, predan mu je preko malenog udubljenja ispod otvora na alteru.
U bankama se danas puno vi e pazilo na sigurnost nego prije deset godina. Cal se
u zatvoru na ao zbog pljaèke banke, prisjeæao se sada, a Georgie zbog dr anja na ni an
u upravitelja po te u nekoj po ti u Hertfordshireu dok je njegov kolega ubirao nekol
iko stotina mirovina. Tri stotine funti a taj je iznos obuhvaæao i kamate skuplj
ene tijekom pet est godina.
Victor se nije elio slu iti telefonom uèvr æenim na zidu iza stuba. Netko bi ga mogao
èuti. Ni u jednom trenutku nije bilo moguæe pouzdano utvrditi je li kuæa prazna
ili nije. Dvije telefonske govornice nalazile su se ispred Ureda za zapo ljavanje
i obje su bile slobodne. Victor pogleda to se nudi u izlogu Ureda za zapo ljavanje
. Broj ponuðenih radnih mjesta nije odgovarao onome to mu je rekla Judy, no kad s
e èovjek doðe prijaviti nesumnjivo æe se pokazati da je mjesto ili popunjeno ili
da zapravo nije ono to se èini na prvi pogled. Vidio je èak i oglas koji bi mu m
ogao odgovarati Kvalificirani ili polukvalificirani metalacizraðivaè namje taja, z
a rad na izradi uredskog namje taja. U vrijeme kad je radio za Alana bio je vozaè
u njegovoj tvrtki za iznajmljivanje automobila. Da, u redu, mo e voziti, bez pote ko
æa, bilo to, i zna izraðivati ormare za arhiviranje spisa no to æe im reæi kad ga
upitaju za dosada nja iskustva?
On sada otovori vrata prve telefonske kabine. Unutra nije bilo imenik, a kad je
podignuo slu alicu, utvrdio je da telefon ne radi. U susjednoj kabini telefon ne s
amo to nije radio, nego je i slu alica bila i èupana, te je le ala na strani, u metalno
j kutiji u kojoj su se trebali nalaziti imenici. Victor to nije mogao shvatiti.
Zbunjenost mu se zacijelo odra avala i na licu kad je izlazio iz kabine, jer mu je
neka ena u prolazu rekla Te su dvije poharali divljaci, srce. Takve su veæ tjedn
ima.
Victor pomisli kako je upravo skandalozno da ljudi mogu iæi uokolo i raditi takv
u tetu, te se izvlaèiti samo tako, neka njeno. Nakana mu je bila nazvati tetu, no s
ada se poèeo pitati koja bi tome zapravo bila svrha. Kad god odluèi otiæi onamo,
ona æe biti kod kuæe. Nikad ne izlazi. Noreen je sada veæ mo da zavr ila s èi æenjem
podnih raviola, no vrlo je vjerojatno da je jo u kuæi. Onamo se ne vraæa dok je o
na ondje.
Tada je krenuo Gunnesbury Avenueom, jer nije uspijevao smoæi snage za ulazak u a
utobus. Gusti promet u smjeru Heathrowa tutnjao je pokraj njega, kao u vrijeme p
rometnih pica, premda je bilo tek jedanaest sati. Zbog toga se poèeo pitati kako
bi to bilo i kako bi se osjeæao kad bi nakon deset godina ponovno poku ao voziti.
Ovo je nekoæ bilo ne to to je njegova majka nazivala biranim podruèjem, no Victor j
e to oduvijek smatrao krajnje neobiènim, te redove i redove velikih neotudorovsk
ih kuæa, èiji je svaki kvadratni metar povr ine ukra en kombinacijom drva i buke, sa
strmim krovovima i prozorima s olovnim uzorcima i obojenim staklima. Sve i ne bi
bilo toliko lo e da je ondje bilo dovoljno prostora, da je svaka kuæa imala po po
la jutra zemlje, no ovdje su sve kuæe bile natisnute jedna do druge koliko je to
bilo moguæe. Ispred veæine kuæa nalazili su se alpski vrtovi, ukrasni kamenjari
kroz koje su vijugale stube do ulaznih vrata. Kuæa njegove tete nalazila se na
uglu i imala je ulazna vrata koja su izgledom opona ala okovana srednjovjekovna hr
astova vrata, te svojevrsnu granitnu hridinu koja je, ukra ena planinskim biljem,
podupirala trijem.
Muriel Faraday udala se kasno. Bila je starija od njegove majke no kad se udala
Victoru je veæ bilo esnaest. Sjeæao se vjenèanja jer se zbilo neposredno nakon ob
jave rezultata njegovog zavr nog ispita, a na prijemu je njegov otac ljudima prièa
o kako je njegov sin polo io osam predmeta6, zbog èega je Victoru bilo neugodno. V
jenèanje je odr ano u nekom matiènom uredu, vi e se nije sjeæao gdje, a Muriel je im
ala visoke potpetice i veliki e ir, zbog èega je izgledala poput pravog diva uz pog
rbljenog postarijeg mu karca koji joj je tada postao suprugom. Sydney Faraday bio
je vlasnik triju uspje nih voæarnica, udovac s odraslom djecom. Victoru je majka r
ekla kako je Muriel izrièito uvjetovala da, u sluèaju da pristane na brak s njim
, neæe biti ni govora o tome da bi i u jednom trenutku radila u nekoj od tih trg
ovina, èak ni kad bi trebalo pomoæi u kakvoj velikoj nu di.
Victor i njegovi roditelji nisu imali nikakve koristi od njezinog novosteèenog b
lagostanja, premda je njegova majka imala velikih nada u vezi s izvansezonskim v
oæem i popustom na mladi krupmir. Ni ko aricu jagoda obièavala je reæi. Takve daro
ve bilo bi te ko i uruèiti jer je njegova majka tek vrlo rijetko pozivala ljude u
kuæu i prihvaæala pozive, a njegova teta, ubrzo po vjenèanju, stekla je tu fobij
u od izla enja. Samo dva ili tri puta Victor je oti ao u kuæu teti i tetku, dvaput n
a Bo iæni ruèak i jo jednom drugom prilikom, no savr eno se toèno sjeæao gdje se nala
zi.
Prije nego to æe se stubama uspeti do ulaznih vrata, Victor se spustio strmim pri
lazom do gara e. I na zidovima te gara e vidjeli su se ukrasnij dijelovi drvene kons
trukcije, a imala je i male prozore u obliku romba poput kakve ladanjske kuæe na
nekom kalendaru. Victor kroz jedan od prozora pogleda namj taj koji se nalazio un
utra, sav pokriven majèinim zastorima. Na njima su se nalazile ukrasne sitnice s
majèinih polica i iz ormar, hrpe siæu nih predmeta alice i tanjuri, vaze i pepelja
re, dr aèi za papire i svijeænjaci. Na mjestu na kojem je jedan zastor skliznuo s
mjesta ugledao je zaglavlje roditeljskog kreveta, stari zlatni pro iveni saten pre
ko podstavljene povr ine s ukrasnim gumbima, s kojeg je visjela dugaèka i debela p
auèina.
Betonske stube, vijugave i rustikalno neujednaèene, vodile su do ulaznih vrata.
Posvuda uokolo uzdizalo se kamenje, ukra eno poviju ama i djelomièno zakriveno tamni
m lepezastim grmovima vodoravne crnogorice. Koliko ga je sjeæanje slu ilo, vrtni s
u ukrasi oduvijek odnosno od vremena kad se Muriel udala za Sydneyja i doselila
ovamo ubla avali sumornu pusto tih karpa, ta stvorenja odljevena iz betona aba, zec,
sova uto obojenih oèiju, te kornjaèa. Na njegovu sreæu, kornjaèa je bila najmanje
uoèljiva, jer se kamen na kojem je stajala nalazio nalbli e ivici od im irovine, te j
e napola bio pokriven perastim listovima borovice. Pri tek letimiènom pogledu èo
vjek bi je lako zamijenio za sam kamen. Victor joj, dakako, nikad nije pri ao. Naj
bli e bi joj se na ao uspinjuæi se tim stubama, a nikad je nije ni pogledao, osim kr
ajièkom oka. Sada je samo registrirao da je jo uvijek na istome mjestu, ni vi e ni
manje zakrivena nego kad je pro li put bio tu, prije vi e od desetljeæa. Ili borovic
a nije rasla ili su je namjerno rezali tako da ostane na toj visini.
Ulazna vrata izgledala su kao da ih nitko nije otvarao veæ mjesecima ili kao da
je rijeè o ulazu u nekakvu tvrðavu, a njegov æe poziv, posredstvom zvona koje tr
eba aktivirati povlaèenjem iskrivljenog eljeznog atapa, pozvati vratara u ièanom ok
lopu koji æe u ruci dr ati toljagu. Victor je oklijevao prije nego to æe pozvoniti.
Ne eli onaj namje taj, nema ga kamo smjestiti, a èak i da ima praznu kuæu koju tre
ba namjestiti, vi e bi volio gotovo bilo to nego te stvari u kojma su sjeæanja i bo
li i stid bili nekako trajno urezani. No mo da zapravo i nije do ao zbog svega toga,
mo da je do ao samo vidjeti Mureil, koja mu je jedina ivuæa roðaka, jedina preostala
karika u tom lancu krvi i mesa koji ga je èvrsto vezao za pro lost.
Mo da je i umrla. Zasigurno se ne bi potrudili o tome ga obavijestiti u zatvoru. M
o da je prikovana za postelju ili u kakvom staraèkom domu. Kuæa nije izgledala kao
da netko u njoj ivi. No tako je izgledala i kad je ovdje za Bo iæ bio s roditeljim
a nigdje nije bilo ni lanca od papira ni neke prigodne èestitke. On sada posegne
za eljeznom ipkom i povuèe je.
Svi prozori u ulici koje je s tog mjesta vidio, sva prozorska krila rombastih st
aklenih ploha sa izvijenim metalnim ruèkama na drvenim okvirima, blistali su nek
akvim crnim sjajem, no oni u kuæi njegove tete na sebi su imali nekakvu sivkastu
maglicu, pra njavi cvat po kojem je padala ki a, a sve to potom su pokrivali novi s
lojevi pra ine. On ponovno zazvoni. Ovaj je put ne to zaèuo. to je bilo najapsurdnije
jer, stigao je u posjet svojoj staroj teti, podsjeæao je samog sebe, koja je ni
tko i ni ta, posve neva na osjeæao je blago peckanje osjeæaja panike, naelektriziran
o podrhtavanje u ramenima i leðima. Uvukav i trbuh, tada je zabacio ramena, usprav
io leða i duboko udahnuo.
Vrata su se polako otvorila, uz izniman oprez, tek nekoliko centimetara, potom d
esetak, pa tridesetak. Kroz otvore je prema njemu provirilo neko ostarjelo lice,
mi oliko, obilje eno trzanjem. Toliko je ostarjela da je ne bi ni prepoznao da je s
usretne negdje drugdje, to je praktièki bilo nemoguæe. Nepomièno se zagledao u nj
u, dok mu se grlo stezalo. Nekoæ je to bila golema ena velikog podbuhlog lica boj
e bra na koje ga je kao tinejd era podsjeæalo na nekakvu pomno ukra enu tortu u izlogu
kakve slastièarnice, bra nastobijelu s tre njama i marcipanom, okru enu zlatnim resam
a. Torta je u meðuvremenu propala, a na mjestu preljeva nalazila se pra ina i pauè
ima, naboranost kao trag kalupa na biskvitnim obrazima. Krupno tijelo, nekoæ èvr
sto stisnuto korzetom, bilo je poharano i pogrbljeno. Muriel je nosila ru ièastu m
re icu na rijetkoj sijedoj kosi koja je u ono vrijeme bila poblajhana, prljavoplav
i vuneni kuæni ogrtaè i prljavoplave papuèe ukra ene perjem.
Victor nije znao to bi rekao. S mukom je progutao slinu. Èekao je da ona ne to ka e a
onda je odjednom shvatio da ga ne prepoznaje.
Ja sam, Victor reèe.
Ona zakoraèi unatrag i dlanom prekrije usta. Victor uðe u kuæu i zatvori vrata.
Ona se javi promuklim aptom. Zar si pobjegao?
Bio bi je najradije ubio, to je lako mogao zamisliti. A onda je shvatio da ga se
boji.
Kako to misli , pobjegao? upita grubim tonom.
Ostale su ti jo èetiri godine.
Nikad nisi èula za ranije otpu tanje zbog dobrog vladanja?
Samo ga je u asnuto gledala. Mjerila ga je od glave do pete, dlanovima dr eæi lice k
ao da je rijeè o kakvim kand ama. Tada iz nje iziðe jedva èujno, nervozno smijulje
nje.
Dobro vladanje! reèe. To mi se sviða... dobro vladanje.
Iz onih davnih vremena sjeæao se gdje je dnevna soba. Sada pogurne vrata i uðe.
Ona poðe za njim, vukuæi noge.
Veæ sam bila sigurna da si preskoèio zid.
Nije se obazirao na te rijeèi. Dnevna je soba bila prepuna novina i èasopisa. Uz
a zid nasuprot kaminu èetiri tornja èasopisa dizala su se od poda do stropa. Èov
jek je stjecao dojam da je gradnja obustavljena samo zato to su graðevine dosegle
strop. U udubini izboèenog prozora bile su poslo ene novine, ozbiljne novine veli
kog formata na lijevoj, a tabloidi na desnoj strani, do visine od oko metar i dv
adesettridseset. Prostor izmeðu plohe stola iz blagovaonice i poda ispod njega i
spunjavale su dodatne kolièine èasopisa, kao i unutra njost triju ormara za knjige
, ni a s obiju strana kamina, èak i povr inu sofe i jednog od nalsonjaèa. Jedan male
ni prostor na sredini saga jedini je bio bez èasopisa, kao i naslonjaè preko koj
eg je bila prevuèena deka, a u kojem je njegova teta vjerojatno sjedila ispred t
elevizora.
A ona nikad ne izlazi! I kako je jedna starica koja nikad ne izlazi uspjela naku
piti toliku zalihu papira? Ako èovjek ni ta ne baca, razmi ljao je on, ako kupuje je
dne dnevne novine i dva tjednika, recimo, te dva ili tri mjeseènika i nikad ni ta
ne baci... Je li oduvijek bila takva? Nije se mogao sjetiti. Sada se okrene prem
anjoj.
Kod tebe je moj namje taj.
Tada nmu sine, èim je izgovorio te rijeèi, da æe ona vjerojatno poèeti o tome ka
ko je bila velikodu na, koliko bi ga stajalo da je morao negdje drugdje pohraniti
namje taj i tako dalje. No ona samo reèe U gara i je.
Bi li me, molim te, mogla povesti onamo?
Ona odmahne glaovm. To je vani reèe, kao da neki ljudi imaju gara u usred kuæe. Mo e
proæi kroz kuhinju, pa na stra nji ulaz. Kljuèevi su ondje. Donijet æu ti kljuèeve
.
Krenula je vukuæi noge, a on je po ao za njom. Suprug joj je bio imuæan, tako da j
e kuæa bila velika, ispunjena velikim i skupim pretjerano udobno i kiæeno ukra eni
m namje tajem iz tridesetih godina. U blagovanici se takoðer nalazilo mno tvo èasopi
sa, poslo enih na sliène hrpe, nalik na stupove. Ako nitko godinama nije èisto kuæ
u, u njoj i nije bilo osobito puno toga to bi je moglo zaprljati. Posvuda se vidj
ela blijeda meka pra ina i osjeæao pra njav miris. Kuhinja je izgledala kao da u njo
j nitko veæ dugo nije ni ta kuhao. Njegova teta tada otvori jednu ladicu i izvadi
sve anj kljuèeva. Dobro je èuvala njegovu imovinu, jer je za otvaranje gara nih vrat
a trebalo upotrijebiti tri kljuèa. Zapravo i nije lo a starica, pomisli sada. Mo da
je i prirodno to to se upla ila shvativ i tko je. On ju je sumnjièio za zlobu i pretj
eranu kritiènost, no ona je bila samo malo a ava. Na propalome licu uoèio je i pone t
o od svoje majke, to je bilo neobièno, jer je njegova majka bila zgodna, no to ne t
o bilo je duboko u oèima, ne to u obliku nosnica, u izgledu sljepooèica. To je u V
ictoru izazvalo neobièan osjeæaj, odreðenu slabost, bio je ot na odreðeni naèin
lo iji osjeæaj od onoga kad je doznao da mu je majka umrla.
Slu eæi se trima kljuèevima, otkljuèao je vrata gara e. Èak i nakon toga ostala su n
epomièna, tako da ih je morao pogurnuti ramenom. Unutra dugo nije bilo nikoga. V
ictor zastane na pragu, zagledan u svoju pro lost, u svoje djetinjstvo, pohranjeno
u tim krevetima i madracima, u tim stolovima i komodama i stolcima, a sve to za
ogrnuto vi ebojnom tkaninom koja je nekoæ pokrivala prozore i dr ala vanjski svijet
na sigurnoj udaljenosti.
Zatvoriv i vrata, probio se do sredi njeg dijela gara e. Kretao se kao netko tko se na a
o u gusti u ili labirintu naèinjenom od drveæa koje ne smije o tetiti. Namje taj je mi
risao po majèinoj kuæi, bio je to miris koji nije primjeæivao dok je ondje ivio,
ali koji je istog trena prepoznao kao osoban i jedinstven oèev duhan, vosak, pri
rodno ulje za male rane, Cotyjev talk Laimant. Victor se zatekne kako taj miris
udi e kao da puni pluæa svje im zrakom, tako da je to morao prekinuti svjesnim napor
om. Potom zatvori oèi, ponovno ih otvori, uhvati rub jednog zastora i povuèe ga.
Ispod njega uka e se sofa, presvuèena smeðim bar unom, na kojoj su njegovi roditelj
i nekoæ sjedili i dr ali se za ruke i na kojoj ih je, u noæi kornjaèe, zatekao kak
o vode ljubav. Na jastucima je le ao presavijena smeða karirana deka. Naslonjena n
a naslon za leða stajala su bolesnièka kolica.
To su zacijelo kolica kojima se slu io njegov otac. Po to je do ivio prvi mo dani udar,
Victor ga vi e nije vidio, no majka ga je i dalje posjeæivala u zatvoru. Na njoj s
e u tim prilikama nije primjeæivalo da je zastra ena ili poti tena zbog opæe atmosfe
re, pa èak ni uzrujana ili ojaðena zbog sina koji je sada zatoèen. Bila je jedna
ko stalo ena i razgovorljiva kao i uvijek, a njemu se èinilo da to nije glumila sa
mo zbog njega. Za to se uopæe trebala brinuti? Imala je njegova oca, koji je ionak
o bio sve to je oduvijek eljela. Sjeæao se kako je govorila o tim kolicima i kako
se on njima odlièno slu io, jureæi ploènicima. Upotrijebila je upravo taj izraz.
Victor se pitao za to su kolica zadr ana s ostalim stvarima. Svakako ih je trebalo p
redati socijalnoj slu bi, to je bilo oèito. Za to mu netko nije u vezi s tim pisao?
Odvjetnik, primjerice, koji je provodio majèinu oporuku, s njegovom je tetom dog
ovorio èuvanje namje taja i iz Victorova nasljeða lijepo izdvojio svoju naknadu. K
oji bi èovjek pri zdravoj pameti pomislio da bi njemu mogla zatrebati invalidska
kolica?
On ponovno pokrije sofu i kolica. Sve æe to trebati prodati, to je jedino to se j
o mo e uèiniti. U Acton High Streetu maloèas je pro ao i pokraj neke staretinarnice n
a kojoj se s vanjske strane nalazio natpis Ra èi æavamo stanove i kuæe, dobro plaæam
o.
Po to je ponovno zakljuèao tri brave, Victor se vratio u kuæu. Bila je to vrlo tih
a kuæa koja se jednako tako mogla nalaziti i negdje daleko izvan grada, a ne u l
ondonskom predgraðu uz glavni prometni pravac do zraène luke Heathrow. On tada z
azove Teta Muriel?
Nije bilo odgovora. U ao je u blagovaonicu i ugledao je ondje, pognutu nad stolom
koji je bio prekriven komadima papira. Victor uðe u blagovaonicu. Tada uvidi da
su to izresci iz novina i èasopisa, uredno izrezani, ne istrgnuti, kao da su pri
premljeni za nekakav album. Mo da su i bili pripremljeni za album, mo da je to bila
tetina nakana. Kad je spoznao to im je zajednièko, osjetio je nadiranje velikog v
ala topline, nalik na veliku kolièinu vode koja se uzdignula iz kakvog toplog mo
ra, vala koji ga je obavio, preplavio do lica i preko glave. Tada osjeti muèninu
, ne zbog toga to mu je bilo stalo ili to je osjetio kajanje, nego zbog toga to je
pomislio da je sve te èasopise, sve te novine i mjeseènike, zacijelo kupovala sa
mo zbog toga, zbog tog jednog jedinog cilja. Dr ao se za rub stola i krgutao zubima
. To je bila besmislena pomisao, dakako, nitko to ne bi èinio, no ipak...
Naglo se okrenuv i, on je sna no uhvati za ramena. Ona reèe ne to prigu eno i brzo, nera
zumljivo, te se æuæuri od straha. Namjeravao ju je protresti tako da iz nje istre
se i du u, no ipak ju je pustio, premda toliko grubo da je ona zateturala, zamalo
se sru iv i.
Svi izresci na stolu, svi èlanci i fotografije, govorili su o Davidu Fleetwoodu
i njegovu ivotu nakon to ga je Victor prije deset godina ustrijelio.
Kako su imali samo dvije teme za razgovor, Drugi svjetski rat i trgovanje povræe
m, Sydney Faraday govorio je nadugo i na iroko o bitkama i cikli, pri èemu je ono
prvo imalo blagu prednost. Slu io je kao narednik u tenkovskoj pukovniji, u sastav
u Montgomeryjeve Druge armije, koja je u proljeæe 1945. pregazila sjeverni dio N
jemaèke. Jedna od njemu najdra ih prièa govorila je o tome kako su on, jedan vodni
k i jedan vojnik u li u kuæu na nekoj farmi u blizini rijeke Wesera, i zatekli sve
posve napu teno, a kako za jelo nije bilo nièega osim odojka koji se pekao, koji
je, tovi e, upravo u tom trenutku bio spreman za jelo, jo u peænici. Druga je prièa
bila ona o pi tolju. Negdje nadomak Bremena Sydney je prona ao nekog mrtvog njemaèko
g èasnika koji je le ao u nekakvom jarku. U ruci je jo uvijek dr ao pi tolj, to je Sydne
ya navelo na zakljuèak premda drugih dokaza nije bilo da se ustrijelio oèajan zb
og razvoja ratne situacije. Altruistièki eleæi sprijeèiti da èovjeku pripi u kukavi
èki èin samoubojstva, Sydney je uzeo pi tolj i zadr ao ga. Bio je to Luger.
Njemaèki vojni automatski pi tolj malog kalibra obja njavao bi Sydney dru tvu, kao kak
va ivuæa enciklopedija.
Victor je tu prièu prvi put èuo nakon bo iænog objeda. Bilo mu je samo sedamnaest
godina i jo je uvijek odlazio u posjete s roditlejima. Ponovno ju je èuo deset go
dina kasnije, kad mu je majka rekla da ga vi e uopæe ne viða i potom ga nagovorila
 da s njima na Bo iæ ode do Muriel. Sve je bilo posve isto jednako nedovoljno peèe
na odmrznuta puretina, ovaj put s krumpirima iz konzerve, buduæi da je u protekl
ih deset godina do lo do tehnolo kog napretka, i povræem koje mo da nije odgovaralo st
andardima njihovih prodavaonica. Dok su jeli u samoposluzi kupljeni i kod kuæe p
ripremljeni puding i pili jedino to je u èitavoj veèeri bilo ugodno, Sydneyjev po
rto, Sydney je jo jednom isprièao prièu o onom njemaèkom èasniku i pi tolju. Victor
ova je majka promrmljala, premda to nije imalo nikakav uèinak, da je to veæ èula
. Muriel, koja je prièu nedvojbeno èula nebrojeno puta, mehanièki je ubacivala p
okoji Bo e moj! i Dakle, stvarno bez ikakve intonacije, kao da te uzvike uèi u skl
opu neke omanje uloge u kazali noj predstavi. U meðuvremenu se bila udebljala, a to
je bivala deblja, to je postajala povuèenijom. Èinilo se da je i ono malo duha t
o je nekoæ imala bilo sustavno potiskivano, prigu ivano i davljeno pod naslagama m
esa.
U to vrijeme Victor nije bio u stanju toèno se prisjetiti rijeèi kojima je Sydne
y deset godina ranije iznio prièu o njemaèkom èasniku, no èinilo mu se da se ta
prièa nije osobito razlikovala od svje e verzije. Moguæe je da se prièa u meðuvrem
enu i malko popunila.
I tako sam pomislio, kakav nesretni jadnik, zacijelo vi e doista nije znao to bi sa
sobom. Nikakve buduænosit, pomislih, nema se èemu radovati. Razmi ljao sam o tome
kako su ga prona li i kako njegovoj supruzi i djeci dojavljuju da nije pao kao ju
nak, da nije poginuo u aktivnoj slu bi. O, ne, sam se ubio. Znate kako se èovjek p
oène u sebi prepirati to je ispravno a to pogre no. I tako sam pomislio, Sydney, dob
ar je Nijemac samo mrtav Nijemac, to dobro zna .
Bo e moj! rekla je Muriel, mrtvahladna.
No, izgleda da svatko od nas u sebi ipak ima nekakvo milosrðe i nekako ga nisam
mogao samo tako ondje ostaviti da ga kasnije proglase kukavicom. Podignuo sam mu
ukoèenu be ivotnu ruku, bila je hladna kao led, sjeæam se kao da je bilo juèer, i
zvadio taj Luger i ugurao ga u svoj d ep, a kasnije to vi e nikad nikome nisam spomi
njao. Bila je to jedna mala tajna izmeðu mene i tog mrtvaca, moje osobni iskaz p
o tovanja.
Mogu li dobiti jo malo porta? upitao je u tom trenutku Victor.
Sydney je odgurnuo bocu prema njemu. I neæete vjerovati, ali jo uvijek imam taj p
i tolj. O, da. Mogu vam ga pokazati kad god po elite. Zbog nekog nejasnog razloga po
èeo sam ga cijeniti, èuvati. Nije stvar u tome da bih ga vadio i nad njime zlura
do likovao, nimalo. Samo ga se katkad prisjetim i pomislim, ovim putem prolazi sa
mo jednom, Sydney Faraday, i kakvo god dobro mo e uèiniti, uèini ga sada. I eto, to
je bilo moje malo dobro djelo kad smo pobjedonosno jurili za starim Montyjem.
Nitko nije po elio vidjeti pi tolj. Victor je upravo razmi ljao o tome kako bi mogao z
atra iti da ga vidi, kad je Sydney objavio da ide na kat i da æe ga donijeti. Luge
r je bio umotan u bijeli svileni al, od onakvih kakve su mu karci nekoæ nosili sa s
veèanim odijelima. Victorova majka upitala je je li nabijen, a kad je Sydney pri
jezirnim tonom rekao da, naravno, nije, i to ona misli, tko je on, oprezno ga je
uzela govoreæi kako joj se to nikako ne èini prikladnim za Bo iæ.
Sydney je ponovno umotao pi tolj i odnio ga na kat. Èim je izi ao, Victor se isprièa
o kako bi oti ao u kupaonicu. Potom se tiho uspeo na kat. Prva s lijeve strane bil
a je spavaæa soba Faradayevih, velika prostorija sa sagom ukra enim ru ièastim cvjet
ovima i uskim ogledalom nasred poda. Victor naèas pogleda unutra, a onda se okre
ne i krene prema zavr etku prolaza, gdje se nalazila kupaonica. Sydneyjeva pognuta
pojava razabirala se u drugoj spavaæoj sobi bilo ih je èetiri, gdje je podizao
pernati pokrivaè s mjedenog okvira kreveta. Èinilo se da nije èuo Victorov prola
zak.
U to vrijeme Victor gotovo i nije pomi ljao da bi mu mogao zatrebati pi tolj. Naprot
iv, razmi ljao je kako bi takav pi tolj bio dragocjena imovina jer je rijedak i zabr
anjen. No sljedeæeg je svibnja napao neku djevojku u Hampstead Heathu, a ona se
slu ila nekakvim borilaèkim vje tinama, to sedamdesetih godina nikako nije bilo uobiè
ajeno. Nekako je uspjela zbaciti Victora i pobjeæi. Tada se prisjetio Sydneyeva
pi tolja.
Victor je katkad razmi ljao kako je Sydney pogrije io kad je na takav naèin pred nje
ga iznio isku enje. Da se nije razmetao tim pi toljem i svima ga pokazao, on, Victor
, nikad ne bi ni pomislio da bi se ne to takvo moglo nalaziti u Murielinoj kuæi, a
 u nedostatku tog pi tolja, dakako, nikad ne bi nabavio ni drugi pi tolj. A da nije
do ao do pi tolja...
Èak ni tada nije osobito razmi ljao o pi tolju, sve dok se Sydney nije razbolio, te
je smje ten u bolnicu. Imao je rak pluæa i kojih godinu dana kasnije od te je bole
sti i umro. Muriel godinama praktièki nije ni provirila iz kuæe, no sada je mora
la odlaziti u posjet Sydneyju. Victor je sve to doznao od majke, koja mu je ispr
ièala kako Muriel pristaje na odlazak u bolnicu samo ako i ona ide s njom i ako
taksijem doðe po nju. Victorova majka veæ je dugo imala kljuè sestrine kuæe.
Za sljedeæeg odlaska sestara u bolnicu, Victor je oti ao u Gunnersbury. Promatrao
je taksi kako dolazi i majku kako se uspinje stazicom izmeðu alpskoga bilja i vo
doravne crnogorice. Majka je potom otkljuèala vrata i pet minuta kasnije vani se
pojavila s debelom Muriel koja joj se èvrsto privila uz ruku. Muriel je na glav
i imala veliki crni e ir irokog oboda i crni svileni baloner, kao da oèekuje Sydneye
vu smrt i veæ je u alosti. Nekoliko trenutaka kasnije taksi se veæ izgubio iz vid
a, a Victor je u kuæu u ao zahvaljujuæi kljuèu koji je dao izraditi prema majèinom
kljuèu. U otvor je u ao pomalo te ko, jer je bio nov i na trenutak je pomislio da n
eæe moæi otkljuèati bravu. Ipak je uspio.
Pitao se gdje je taj kljuè sada, to se s njim dogodilo. Nije mu padala na pamet n
ikakva konkretna primjena tog kljuèa, no svejedno je volio imati takve stvari, o
ne su mu ulijevale sigurnost i svojevrsnu moæ. Zacijelo se izgubio est mjeseci ka
snije, kad je sva njegova imovina prebaèena u roditeljsku kuæu. to se, kad je veæ
kod tih stvari, dogodilo s pi toljem? Vjerojatno su ga zadr ali na policiji, premda
im nije pripadao vi e nego to je pripadao Sydneyju. Po svim pravima, vlasnik mu je
bila njemaèka vlada, razmi ljao je Victor.
Bez oklijevanja, uputio se prema gore, stubama od tamnog ula tenog drva s gazi tima
pokrivenima turskim sagom. Kako je ta kuæa uvijek bila tamna, èak i usred ljeta!
Sumorni kat vonjao je po kamforu i èovjek je stjecao dojam da se prozori ondje
nikad ne otvaraju. Victor je u ao u sobu s mjedenim okvirom kreveta i podignuo pok
rivaè. Na golome madracu nalazio s kameni termofor i metalni tender, no pi tolja n
ije bilo.
Victor je pogledao u termofor i u tender, potom pregledao odjeæu slo enu u komodi,
razbacujuæi kuglice naftalina koje su stale ispadati iz rukav i èarapa. Sag je
bio plave boje, s izblijedjelim rubnim uzorkom koji su èinili uto gro ðe i zeleni l
istovi vinove loze. Podignuo je tepih, pretra io ormar, otvorio zidni ormar prepun
cipela i èizama, na èijoj se najvi oj polici nalazila prava mala knji nica meko uve
zenih westernromana Èovjek koji je dojahao u Phoenix, Tajna ranèa Dead Eye. Tada
mu je pomogao upravo njegov temperament, njegov bijes. U napadaju ljutnje, utnuo
je cipele na drvenim stalcima i preokrenuo ih. Ispod njih se nalazila neuèvr æena
podna daska. Victor ju je podignuo slu eæi se samo prstima. A unutra se nalazila
kartonska kutija za cipele, u kojoj je le ao Luger umotan u Sydneyjev bijeli svile
ni al s resama. Sydney, meðutim, nikad nije spomenuo da je s tijela onog Nijemca
skinuo i èetiri okvira metaka. Takvo pljaèkanje le a vjerojatno bi bilo te e objasni
ti tako da bi to zadovoljilo moralnost kojom se Sydney tako razmetao.
Sydney je umro tek kad je Victor veæ gotovo godinu dana bio iza re etaka. Vratio s
e iz bolnice i ponovno je bio kod kuæe kad je Victor upotrijebio pi tolj nimalo sv
jestan, razmi ljao je èesto Victor, koliko je suodgovoran za ranjavanje Davida Fle
etwoda. On i Fleetwood i ona djevojka, Rosemary Stanley, snosili su svatko po di
o odgovornosti za taj dogaðaj Sydney jer je uopæe uzeo taj pi tolj, Fleetwood jer
je odbio povjerovati da je doista pravi, a djevojka jer je onako glupo vri tala i
razbila onaj prozor. Ljudi nikad ne razmi ljaju o tome koliko bi u svoje neoprezne
postupke mogli uplesti i druge.
Nadao se, meðutim, da je Sydney osjetio barem ne to krivnje kad je, nakon onog ran
javanja, policija do la do njega i stala se raspitivati u vezi s tim pi toljem, kako
je do njega do ao i za to ga je dao supruginom neæaku. Èak ni u bolesnièkoj postelj
i nisu ga po tedjeli, nego su ga opsjedali sve dok im nije isprièao sve. To je zac
ijelo bilo jedini put, razmi ljao je Victor, kad nije u ivao gnjaveæi goste upravo t
om prigodnom prièom, kad nije uspio odigrati èitavu onu predstavu o tome koliko
je moralan i bri an.
U razgovoru za jedne nedjeljne novine Fleetwood je posve iskreno progovorio o sv
ome ivotu i osjeæajima, to je u manjoj mjeri ostvario u razgovoru za jedan enski èa
sopis. Ili je taj enski èasopis izrezao odreðene dijelove za koje je dr ao da bi mo
gli uznemiriti èitateljstvo. Govorio je o tome kako ne mo e hodati, kako se morao
odreæi svih onih sportskih aktivnosti koje su mu bile va ne, trèanja, ragbija, squ
asha, rekreativnog pje aèenja, izleta u prirodu. Spomenuo je i ne u novinama, samo
u èasopisu kako je zavolio èitanje. Jedan od projekata u koji se upustio bilo j
e i uèenje radi stjecanje diplome na Otvorenom sveuèili tu7. Èita romane, biografi
je i poeziju, uèlanio se u London Library8 kao i u dva literarna kluba. Zanima g
a vrtlarenje i u iva u planiranju okoli a kuæe, premda poslove umjesto nejga mora ob
avljati netko drugi. Hobijem smatra uèenje izrade glazbala, primjerice orgulja i
li mo da harfe.
Usred novinskog èlanka, upravo kad je èitatelj veæ mogao steæi dojam da paralizi
ranost i do ivotna ovisnost o kolicima zapravo i nisu tako u asni, Fleetwood je reka
o Bit æe da je najgore ono na to veæina ljudi i ne pomi lja, a to je èinjenica da s
am impotentan, da ivim bez seksa. Vi e ne mogu voditi ljubav i praktièki nema izgle
da da æu to ponovno moæi èiniti. Ljudi zaboravljaju na èinjenicu da i to ostaje
paralizirano, dr e da je problem oduzetosti iskljuèivo u nehodanju. To najte e podno
sim jer su mi ene drage, volio sam ene, njihovu ljepotu, znate veæ... A sada sam s
ve izgubio u jednom vrlo stvarnom smislu i s tim se moram suoèiti. I ne mogu se
o eniti, nijednoj eni ne bih mogao uèiniti takvo to.
U jednom drugom izresku, èlanku objavljenom prije onog u nedjeljnim novinama, st
ajalo je ne to o tome kako se Fleetwoodova zaruènica na koncu ipak nije udala za n
jega. Objavljena je i fotografija njih dvoje u vrijeme kad je s njim jo sve bilo
u redu, te jo jedna fotografija na kojoj ona sjedi uz njega, a on je u kolicima.
Bila je vitka i plavokosa, vrlo lijepa. Èasopis iz kojeg je potekao izrezak prem
a njoj nije bio osobito kritièan i pokazao je podosta razumijevanja. Navodio je
njezine rijeèi bez pretjeranog komentiranja, na zavr etku èlanka pitajuæi èitatelj
e kako bi se oni osjeæali u njezinoj situaciji Pi ite nam i iznesite svoje stavove
.
Voljela sam Davida odnosno, jo ga uvijek volim, isprièala im je. U poèetku sam bi
la puna nade. Pozitivnih odluka i oèekivanja, dr im da bi se to moglo opisati tim
rijeèima. Ali èinjenica je da jednostavno nisam dovoljno sna an karakter da bih to
podnijela. elim pravi brak, elim djecu. Voljela bih biti bolja osoba, vi e onakva k
akvu je on oèekivao, ali vjerojatno je bolje da se istina pokazala sada, da se s
time suoèimo sada, nego da smo se upustili u brak koji bi propao.
Ta sladunjava sentimentalnost kod Victora je izazvala muèno grèenje, no ipak je
nastavio èitati. Izresci su na stolu bili poslo eni poput snopa karata u nekoj slo e
noj igri strpljivosti. Pokrivali su Fleetwoodov ivot od onog dana u kuæi u Solent
Gardensu do danas, odnosno gotovo do danas, buduæi da je najsvje iji èlanak objav
ljen prethodnog Bo iæa. Nai ao je i na onaj èlanak o dobrotvornom koncertu koji je p
roèitao u zatvoru. Uz njega se nalazila i fotografija. Fleetwood je sjedio u kol
icima na pozornici, a s jedne njegove strane stajao je glasoviti komièar za koje
g su svi znali jo godinama prije nego to je Victor zavr io u zatvoru, a s druge, nek
a predivna dugonoga djevojka u svjetlucavom trikou koja se nagnula nad njega, ov
la ga obgrliv i. Vi e fotografija objavljeno je uz prikaz koji je jedan èasopis objav
io o nekakvom medicinskom postupku kojem se Fleetwood podvrgnuo. Na jednoj od nj
ih nekada nji je policajac sjedio u vrtu s nekakvim udim labradorom na jednoj drugo
j, u èlanku objavljenom kansije, prikazan je na oèevu pogrebu, gdje je u krilu d
r ao vijenac s ru ièastim i bijelim ru ama treæa je objavljena uz tekst razgovora s Fl
eetwoodom u kojem je rekao da se seli iz Londona, da je èak moguæe da se trajno
iseli u Australiju ili na Novi Zeland. Na stolu je ukupno bio pedeset jedan izre
zak dakle ipak nepotpun snop karata a posljednji od njih govorio je o tome kako
je Fleetwood dijelio darove u nekoj specijalistièkoj ortopedskoj bolnici. U boln
icu je stigao iz svog sada njeg prebivali ta, u Theydon Boisu, negdje u Essexu.
Victor, koji bi te ko prepoznao i vlastitu tetu i kojem je i vlastito lice u zrcal
u katkad izgledalo nepoznato, prepoznao bi Fleetwooda bez ikakva predstavljanja
i potpisa pod slikom. Vidio ga je samo jednom u ivotu, jer Fleetwood nije bio u s
tanju doæi na suðenje, no prepoznao bi ga svugdje i u svako doba. To mu se lice
urezalo u sjeæanje dublje od majèina lica. Bilo je to èetvrtasto, sna no lice prav
ilnih crta i poprilièno velikih i irokih usta. Oèi su mu bile tamne i sada bolno
tu ne, obrve crne i gotovo ravne, kosa tamna, gusta i valovita. Bilo je to lice ko
je nije bilo puno drukèije od njegova lica. Nije se moglo govoriti o sliènosti k
ao u blizanaca, no netko ih je lako mogao smatrati braæom. Po izgledu su pripada
li istom tipu mu karaca, kao da su potekli iz istog plemena povi ih, skladno graðeni
h ljudi pravilnih crta lica. Victor podigne glavu i pogleda se u velikom ovalnom
ogledalu koje je u èeliènom okviru bilo obje eno na suprotnome zidu, te ugleda si
jede pramenove u kosi, neodreðene znakove starenja ko e, nekakav izraz starosti, u
mora i iskustva u oèima koji je nalikovao Fleetowoodovu pogledu. I jednom i drug
om bilo je trideset osam godina, to je jo bila mlada dob, no Fleetwood je upropast
io i jedan i drugi ivot odbiv i povjerovati u tako oèitu istinu.
Njegova teta tada se tiho dovukla u sobu. Stolu je pri la s druge strane, tako da
je on ostao izmeðu njih, moguæe kao sredstvo obrane. Na ruci koja je pridr avala d
va kraja ogrtaèa nalazio se velièanstven dijamantni prsten. Gusto rasporeðeni di
jamanti èinili su kupolu iroku vi e od centimetra i debelu gotovo toliko. Bio je to
prsten koji je trebao resiti savr eno bijelu ruku kakve mlade djevojke. Victor po
misli kako je Sydney zacijelo morao biti vrlo bogat, imuæniji nego to je bilo tko
od njih mislio. On je tada upita Za to si sve to èuvala?
Izraz njezina lica odra avao je nasrtljivost i kivnost. Netko je to morao uèiniti.
Bila je to posve besmislena opaska Za to? Kakva je korist od prekopavanja po pro los
ti? To sve moram ostaviti iza sebe.
Ona je utjela, samo ga je promatrala, jezikom prelazeæi preko gotovo stisnutih us
ana, to joj je bila navika koje se sjeæao jo iz ranog djetinjstva. A potom je rekl
a Neki bi rekli da bi se trebao stidjeti zbog toga to si uèinio.
Jednostavno nije imalo smisla prepirati se s osobama poput nje. Stereotipan um t
akvih ljudi djeluje unutar koloteèina ustaljenih odgovora i otrcanih fraza. U sv
akom sluèaju, ne elim te papire reèe on. Ne zanimaju me.
Nisam ni rekla da ih smije uzeti reèe ona. Izresci su moji. U njih sam ulo ila godi
ne i godine truda.
Dr ala se kao da govori o kakvom umjetnièkom djelu, knjizi koju je napisala ili ta
piseriji koju je izradila. Poput djeteta koje se pribojava packe, poèela je skup
ljati izreske, oprezno pogledavajuæi prema njegovom licu. Prodoran miris kamfora
irio se oko nje i on s gaðenjem zakoraèi unatrag.
Pronaæi æu nekoga tko æe premjestiti namje taj. Nazvat æu te.
Smatraj se sretnim ako se netko javi.
to bi to trebalo znaèiti?
Pomno je spremila izreske u dvije smeðe omotnice. Vjerojatno ima neko tajno mjes
to na kojem ih èuva i Victor blago zadrhti prisjetiv i se tajnih mjesta u toj kuæi
.
Telefoniranjem se bave i neki èudaci odogvori mu ona. Ne bi vjerovao kakve su mi
sve stvari govorili preko telefona. I to meni, u ovim godinama. Stoga se sada,
najèe æe, ne javljam.
U redu, doæi æu ovamo i obavijestiti te.
Omotnice je ipak samo ugurala meðu èasopise, negdje oko polovice hrpe èasopisa L
ady. Ja mogu èekati koliko treba reèe tada Muriel uobièajenim tonom, blago nezad
ovoljna, tonom koji nije odgovarao zlobi njezinih rijeèi. Radije bih u kuæi imal
a tvoje stolce i stolove nego tebe i to je istina. To to si uèinio èovjeka navodi
na povraæanje.
Vanjski mu je svijet sada veæ postajao poznat i manje ga je uzbunjivao. Vozio se
autobusom i, na opæu radost opæih putnika, izrazio zapanjenost visinom cijene v
ozne karte. Na povratku je isku ao podzemnu eljeznicu, a na toj vo nji nisu ga uznemi
rili ni tuneli ni gu va. Danima se koncentrirao na navikavanje na London, na oslob
aðanje od one u asne nesigurnosti zbog koje je imao dojam da svi pilje u njega i d
a svi znaju tko je i to je. Dok je tako koraèao Acton High Streetom, jednim je di
jelom puta pratio neku djevojku odnosno, ona je hodala, a on je i ao iza nje, u is
tom smjeru. Nosila je iljate potpetice i kraktu suknju zbog èega je osjetio nelag
odu. Ni pred sobom to nije elio izraziti nekim jaèim, odreðenijim rijeèima. Samo
je osjetio nelagodu, i ni ta vi e. Meðutim, to bi se dogodilo da je bila noæ i da su
se na li na jednoj od staza koje vode parkom Ealing Common, a ne u ovoj prenapuèen
oj ulici, to bi se tada dogodilo? Nije elio je odgovoriti na to pitanje.
Prodavaonica u kojoj su otkupljivali namje taj i ra èi æavali stanove nalazila se na z
avr etku Grove Roada. Na ploèniku ispred nje nalazio se stalak sa starim knjigama
koje nitko nije elio kupiti ili zbog sadr aja ili zbog ukrasne vrijednosti, dok se
u izlogu nalazio pladanj s viktorijanskim nakitom, prstenjem, privjescima i bro ev
ima. Roba koja se unutra prodavala podsjeæala ga je na Murielin namje taj, masivan
, ru an, neudoban i pohaban. Preparirani paun s ra irenim repom nalik na izlizanu le
pezu sjedio je na naslonu kauèa presvuèenog konjskom dlakom i crnom ko om.
Neki mladiæ, od kakvih osamnaest godina, u trapericama i prsluku od trapera izi ao
je i upitao Victora mo e li mu kako pomoæi ili ovaj eli samo pogledati stvari. Vic
tor mu reèe da ima ne to namje taja za prodaju. Zapravo ga zanima procjena vrijednos
ti.
Morat æete razgovarati s gospodinom Juppom reèe mu mladiæ.
U redu.
Da, ali njega ovdje nema, ne? On je u drugoj prodavaonici. Hoæu reæi, mo ete otiæi
onamo gore ako vam se ide ili mu ja mogu prenijeti poruku.
Mogu iæi ako nije daleko.
Salusbury Road... no dobro, zapravo vi e Kilburn. Trebate linijom Bakerloo otiæi d
o Queens Parka.
To je uvidio tek kad je do ao onamo i ugledao natpis Harvist Road. Èinilo se da je
u tom dijelu grada sve napisano pogre no, ili nekako nevjerojatno iskrivljeno, up
ravo perverzno, zbog èega je osjetio nelagodu, gotovo kao da mu se netko ruga9.
No to nije bio razlog zbog kojeg je zastao ispred ulaza u postaju, naslonio se n
a zid i na trenutak zatvorio oèi. U Solent Gardens skreæe se iz Harvist Roada. K
orakdvatri u smjeru zapada i veæ poèinje Kensall Rise.
U razgovoru s Muriel rekao je da eli zaboraviti, pro lost ostaviti iza sebe, no sad
a je Harvist Roadom koraèao u smjeru suprotnom od smjera kojim bi do ao do Jupove
prodavaonice, te se prisjeæao kako se, deset godina ranije, sa Sydneyjevim pi tolj
em u d epu, u samu zoru na ao u parku koji mu se sada nalazio s desne strane.
U ono je vrijeme veæ imao naivku tumarati Londonom u sva moguæa doba dana. Pi tolj
mu je ulijevao samopouzdanje. S Lugerom u d epu osjeæao se nepobjedivim, pravim p
objednikom. Je li Sydney, koji je u to vrijeme veæ ponovno boravio kod kuæe, pri
mijetio da ga nema? Zna li za to i Muriel? Ako su znali da pi tolja nema, ni jedna
jedina rijeè o tome nije doprla do Victora, koji je ivio u Finchleyju, u svojoj
garsonjeri, i za Alanovu tvrtku vozio automobile do aerodrom i raznih postaja. U
jutro bi katkad ustao u pet i izlazio jo u tami. Ionako je imao neobièno i neprav
ilno rado vrijeme i èesto mu se dogaðalo da doèekuje zrakoplove i u est izjutra,
ili da odvozi kuæi, u Surrey ili Kent, ljude s raznih zabava koji su u ponoæ ili
kasnije veæ bili odvi e pijani da bi vozili sami. Tog jutra, u kasnu jesen, uputi
o se na Heathrow, gdje je u pola deset, u najboljoj limuzini, trebao doèekati ne
kog Arapina, poslovnog èovjeka kojeg je trebao prevesti do londonskog Hiltona. to
je kasnije bilo s tom limuzinom? Victor se katkad pitao gdje je zavr ila. Od kuæe
oti av i u pet, vozilo je parkirao ovdje, sa stra nje strane, u Milman Roadu. A onda
je nastavio pje ice, u sebi osjeæajuæi sve sna nije uzbuðenje koje nije mogao nazvat
i ugodnim, ali koje mu je bilo potrebno to podrhtavanje, to hvatanje daha, to gu e
nje kakvo je Cal, kako mu je rekao, osjeæao kad bi gledao kakvu pornografsku fot
ografiju. Cal to nije opisao takvim rijeèima, no mislio je upravo na to, a Victo
r je to prepoznao kao osjeæaj koji se kod njega pojavljuje kad planira silovanje
neke ene, bilo koju ene. U pola osam u ao je u park na sjevernoj strani Harvist Roa
da.
Djevojka je bila u etnji s psom, vrlo malim psom. Upravo ga je pusitla s vodilice
i promatrala ga kako trèi prema grmlju kad ju je Victor èepao. Dohvatio ju je sa
stra nje strane, jednom je rukom stisnuv i oko vrata, dok joj je dlanom druge ruke
prekrio usta. Time je elio sprijeèiti njezine povike. No nije bilo potrebe za vik
anjem, jer ju je netko veæ vidio. Neki mu karac nalazio se meðu drveæem, kamo je o
ti ao zbog fizioo kih potreba, kako su rekli na suðenju, a to je znaèilo da je stajao
uz neki grm i mokrio. To je jednostavno bila Victorova smola.
Nije zaboravio pi tolj, ali ga nije upotrijebio. Potrèao je. Nije bio siguran jesu
li za njim pojurili oboje ili samo taj mu karac, no na suðenju je doznao da su mu
za petama bili oboje, kao i jo dvojetroje ljudi koje su pokupili usput. Poput èo
pora pasa koji love jadnu lisicu. Trèao je tim stra njim ulièicama i prolazima, sk
reæuæi, vraæajuæi se i skrivajuæi se, tada jo uvijek razmi ljajuæi o tome kako æe i
h se osloboditi, pronaæi automobil i otiæi do Heathrowa, i dalje se nadajuæi. Ta
ko se na ao u jednom uskom prolazu izmeðu stra njih vrtova, na ispucalim betonskim p
lohama, ispred gara nih ulaza i eljeznih vrata zakljuèanih lokotom. Jedna vrata, me
ðutim, nisu bila zakljuèana i on uðe uvrt, uputi se stazicom, pognut kako ga ne
bi ugledali iznad ograde, te se na koncu skrije u kut koji su zatvarali kuæni zi
d i ograda. Upravo u tom trenutku zaèuo je podrhtavanje dizelskog motora taksija
i buèno zatvaranje ulaznih vrata. Stanari kuæe izlaze, napu taju je. Ako odlaze o
vako rano ujutro, raèunao je, neæe ih biti èitav dan.
Uspeo se na naknadno postavljeni krov i u ao kroz prozor kupaonice koji je na gorn
joj strani ostao otvoren nekoliko centimetara. Bio je to klizni prozor koji nije
dr alo ni ta, tako da ga je spustio vrlo lako. Njegovi su se progonitelji tada veæ
bili izgubili, ili su u najmanju ruku bili neèujni i nevidljivi. Jo nekoliko minu
ta proveo je æuæuren u kupaonici. A potom je, uvjeren da je kuæa prazna, izi ao na
hodnik. Pre av i na suprotnu stranu, zavirio je kroz tek za koji centimetar otvorena
vrata, a kako nije vidio ni ta ili nije vidio dovoljno, jo je malo pogurnuo vrata,
a djevojka koja je u sobi le ala u krevetu, djevojka po imenu Rosemary Stanley, s
jela je ugledav i ga i stala vri tati, poskoèila na noge, i dalje vri teæi, i otrèala
do prozora, razbila ga èetkom za kosu i stala vikati U pomoæ! U pomoæ! dozivajuæ
i pomoæ iz vanjskoga svijeta.
Najneobiènije je bilo to to mu sada, dok ju je promatrao, ta kuæa nije znaèila ni t
a. Uopæe nije bilo sumnje da je rijeè o istoj kuæi, broj 62, u ulici Solent Gard
ens, na zavr etku niza kuæa, no sada je ne bi prepoznao samo po izgledu. Hodao je
suprotnom stranom ulice i promatrao je. Neravno gipsano proèelje bilo je premaza
no bijelom bojom, a ulazna su vrata bila druge boje zar ne? Victor se nije mogao
prisjetiti je li kad uopæe vidio ulazna vrata. Razbijeno je staklo bilo zamijen
jeno. Dakako, jo davno. Ipak, kad bi za broavka u zatvoru razmi ljao o toj kuæi, ne
kako bi je uvijek vidio sa razbijenim prozorom i vjetrom koji podi e zastore. Bila
je to jedna od naju asnijih stvari, ta zavjesa koja se nadimala, jer kad god bi s
e podignula, oèekivao je da æe na ljestvama s vanjske strane prozora ugledati ne
kog policajca. A onda je konaèno i ugledao jednog od njih. Nikad mu neæe biti ja
sno za to je pi tolj usmjerio prema Fleetwoodu, a ne prema tom policajcu na ljestvam
a s vanjske strane prozora.
U tom trenutku iz kuæe je izi la neka ena, pri la je vratima u ogradi, nagnula se pre
ko njih i pogledala desno, pa lijevo. Bilo joj je oko èetrdeset godina, bila je
crnomanjasta i debelju kasta. To nikako nije mogla biti ni Rosemary Stanley ni nje
zina majka. Stanleyjevi su se zasigurno odselili. ena se sada vrati u kuæu, ostav
ljajuæi vrata za nekoliko centimetara otvorena. Victor se okrene i pokraj kuæe p
oðe prema Harvist Roadu, Salusbury Roadu i Juppovoj prodavaonici.
U toj sobi s djevojkom sve je izgledalo nestvarno. To ne mo e biti istina, ponavlj
ao je u glavi u beskraj. Policija je tvrdila da je kanio silovati djevojku, no n
jemu to ni u jednom trenutku nije palo na pamet. Osjeæao je samo zgra anje, ogorèe
nost i nevjericu zbog toga to se sve to uopæe dogodilo, zbog policije ispred kuæe
i policajac koji poku avaju uæi, zapravo prave opsada, sirena posvuda, mase ljudi
koja se okuplja i promatra a sve to jer je jednu djevojku obujmio oko vrata, po
bjegao i poku ao pronaæi utoèi te u toj praznoj kuæi...
Juppova je prodavaonica izgledala jednako kao ona u Actonu. Ispred nje, na ploèn
iku, nalazila se kutija s rabljenim knjigama, a u izlogu pladanj s viktorijanski
m nakitom. Kad je otvorio vrata, oglasilo se zvono. Unutra je ipak bilo drukèije
manje namje taja, ostakljena kutija s leptirima uèvr æenima pribadaèama, lastini re
povi, prelijevalice i crveni admirali, umjesto onog prepariranog pauna. Na crven
om mramornom stolu stajala je stara blagajna èija je cijena bila trideset èetiri
funte. Victor nije mogao ni zamisliti za to bi netko po elio kupiti upravo takvo to.
U tom trenutku rastvorio se pra njavi zeleni zastor od bar una koji je pokrivao str
a nji dio prodavaonice i u otvoru se pojavio neki starac. Bio je visok i sna no grað
en, a imao je velike dlanove prepune uljeva. Lice mu je bilo grimiznocrveno poput
marokena, tako da su masa uækastosijede kose, poprilièno dugaèke, i uækastobijeli
èupavi brkovi s njim bili u gotovo nezamislivoj opreci. Imao je malene, iskrièa
ve plave oèi pro arane crvenim kapilarama.
Vi ste gospodin Jupp? upita Victor.
Starac kimne. Bio je to jedan od onih ljudi koji pri kimanju redovito napuæ donj
u usnu. Za svoju dob bio je odjeven izrazito neuobièajeno, u traperice, crvenu k
o ulju i crni prugasti prsluk, koji je bio otkopèan. Victor mu objasni to ga zanima
, kako ima namje taj za èitavu kuæu koji treba procijeniti i pronaæi mu kupca.
Mogao bih svratiti i pogledati stvar reèe Jupp. Gdje se nalazi? Nadam se samo da
nije negdje Bogu iza leða.
Victor mu reèe da se sve nalazi u gara i jedne kuæe u Gunnersburyju.
Donjom usnom pokriv i gornju, Jupp kimne. Samo da ne steknete pogre an dojam reèe. H
oæu reæi, da se ne zavaravate u vezi sa silnom velièinom maminih neprocjenjivo v
rijednih antikviteta i sliènim spikama.
Kako ste znali da su to majèine stvari? reèe Victor.
No, pa upitaj se malko, mali moj, a to bi drugo moglo biti? Jadna je starica kona
èno umrla i ostavila ti svoje sitnice, a to je posljednje èime se sada eli gnjavit
i, kako to nije ni ta ni poznato ni vrijedno, premda bi elio da drugi tako misle.
Namje taj je dobar pobuni se Victor, sada veæ pomalo ojaðen.
Bit æe da jest. Samo da ne moramo govoriti o procjenama i pronala enju kupca. Ja s
e bavim ra èi æavanjem stanova i kuæa, ne? Pogledam stvar i ka em cijenu. Ako te cijen
a zadovoljava, poèisitm sve, u protivnom odlazi nekamo drugdje i pronalazi veæeg n
aivca od mene. Ako to uspije . Nije li tako? Mo e?
U redu, no morat æu je obavijestiit o va em dolasku. Hoæu reæi, namje taj je kod moj
e tete. U njezinoj kuæi. Morat æu otiæi do nje i reæi joj da dolazite.
Ne mora juriti onamo reèe Jupp. Ima dobra dva tjedna vremena. Sljedeæa sam dva tje
dna do grla u poslu. to ka e , mali moj, toèno za dva tjedna od sutra? Ti mi daj gosp
oðinu adresu, a ja æu onamo doæi toèno u tri.
Victor mu izdiktira Murielinu adresu. Jupp je zapi e, kao i Voctorovo ime. Victor
ga je promatrao, èekajuæi da ga prepozna, no èinilo se da ime Juppu ne znaèi ni ta
, jer je samo zatvorio knjigu s narud bama, iz d epa izvadio paketiæ mentolbombona P
olo i ponudio ih Victoru.
Ne eleæi odbiti ponudu, Victor uzme bombon. Jupp zami ljeno zastane, razmi ljajuæi, k
ako se èinilo, o bombonu koji se nalazio prvi, na vrhu paketiæa, poput èovjeka k
oji poku ava prestati pu iti i sada sa udnjom i gaðenjem, sumnjom i pohlepom promatra
sljedeæi cigaretu. Nekoliko trenutaka kasnije, tiho je uzdahnuo, rastrgnutim pa
pirom pokrio prvi bombon i vratio paketiæ u d ep.
Ne smijem pretjerati s udovoljavanjem elji reèe tada. Nekoæ sam bio u asno ovisan o
tome, pravi junkie, reklo bi se. Dvadeset paketiæa dnevno nije mi znaèilo ni ta,
a najèe æe bih potro io i trideset. Nasreæu, nemam svoje zube, inaèe bih ostao bez n
jih. Uspio sam smanjiti na pet. Svaki dan ni jedan vi e od pet i time sam zadovolj
an, odnosno, to veæ mogu podnijeti, tako mogu pre ivjeti. To vjerojanto ne mo e shvat
iti, mali, ha?
Premda nikad nije bio podlo an nekakvoj ovisnosti, Victor je to razumio i vi e nego
dobro. Zbog toga je osjetio nelagodu i nekako je po alio to se uopæe obratio Juppu.
No sada vi e nije elio tra iti novog posrednika rabljenim namje tajem, te mu je samo r
ekao kako æe se vidjeti kod Muriel, za dva tjedna, u èetvrtak, u tri poslije pod
ne.
Ovaj je put izbjegao podzemnu i oti ao na autobus. Dok su prelazili most pokraj po
staje Kensal Rise, s prozora je ugledao reklamnu ploèu ispred jedne prodavaonice
novina na kojoj je rukom bilo ispisano Djevojka iz Actona pro ivjela u as silovanja
. Naglo je odvratio pogled, no na sljedeæoj je postaji izi ao iz autobusa, u ao u pr
vu prodavaonicu novina na koju je nai ao, te kupio novine, Standard10.
Èlanak je bio kratak, pri dnu stranice. Neku djevojku iz Acton Valea prethodne j
e veèeri netko silovao u Gunnersbury Parku. Od udaraca, puknula joj je vilica, a
lice joj je bilo puno porezortina. Neki vrtlar prona ao ju je na mjestu na kojem
je le ala èitavu noæ po to ju je napadaè odbacio, u grmlju lovora. Dok ga je èitao,
Victor se osjeæao vrlo neobièno, bila je to nekakva blaga vrtoglavica, muènina.
Prije zatvora, katkad je èitao novinske prikaze silovanja koja je on poèinio tij
ekom haranja Londonom od Finchleyja do Chiswicka i od Harlesdena do Leytonstonea
, dok bi jedan od Alanovih automobila bio negdje parkiran, a on, na putu do mjes
ta na kojem ga je èekao klijent, tra io ono to su novine sklonije senzacionalizmu o
znaèavale plijenom. U ono su vrijeme policija, suci, porote i javnost opæenito p
okazivali puno manje suosjeæanja prema rtvama silovanja i bitno manje osuðivali s
ilovatelje nego danas. Svi su nekako dr ali da je rtva tra ila upravo to to je i dobil
a, a da je silovatelj bio toliko izazvan da se nije mogao kontrolirati. Dogaðalo
 se i da bi visoki policijski du nosnici govorili kako bi se rtva trebala jednostav
no opustiti i u ivati. Dok je tako èitao Standard, Victoru se èinilo da se situaci
ja u meðuvremenu iz temelja promijenila. To je primijetio jo za boravka u zatvoru
uz feministièke pokrete i razne enske udruge koje su se organizirano borile prot
iv naèina postupanja prema rtvama silovanja i uz promjenu stava na sudovima, na s
ilovanja se sada gledalo strogo æu koja je prije deset godina bila nezamisliva.
U novinama, na jednoj unutarnjoj stranici, navedile su se i neke brojke. Èitao i
h je hodajuæi dalje. U 1334 sluèaja silovanja, protiv 644 mu karaca pokrenuti su s
udski postupci. Onima kod kojih je utvrðena krivnja odreðene su raznovrsne kazne
. Dvanaestorica su osuðena na do ivotni zatvor, jedanaestorici je odreðeno sedam d
o deset godina zatvora, a pedeset estorici dvije do tri godine. Zanimljivo je, ra
zmi ljao je, da je samo u tri sluèaja izdano sudsko ogranièenje pribli avanja prema
Zakonu o mentalnom zdravlju. Ipak, u njegovu sluèaju, osobno, znao je da na djel
a silovanja koja je poèinio nikako nije mogao utjecati, da nisu imala nikakve ve
ze s voljom, da su bila nehotièna i jednako nepovezana s nekakvom njegovom odluk
om ili ciljem kao i to to je pucao na Fleetwooda. Znaèi li to da je lud kad je èi
nio takve stvari ili barem da nije odgovoran za svoje postupke?
Kako je sada veæ pre ao èitav Ladbroke Grove, èitauæi novine i nepomièno zagledan
u slova koja su postajala sve mutnija, razmi ljajuæi, pitajuæi se kako æe ubuduæe
nadzirati to to nikako nije moguæe nadzirati, Victor je u ao u autobus kojim æe se
vratiti kuæi. Tada ga je obuzeo neodreðeni osjeæaj aljenja za zatvorom iz kojeg j
e izi ao, svojevrsna nostalgija za onim gotovo ivotinjskim ljenèarenjem i nedostatk
om bilo kakvog oblika odgovornosti. Ondje su se za njega brinuli i bio je na sig
urnome. Èesto mu je bilo neudobno, uvijek dosadno, pravo traæenje ivota, nije bil
o nikakvih briga, a, kasnije, ni straha. Jo je jednom proèitao èlanak o silovanju
u Gunnersbury Parku prolazeæi Twyford Avenueom, podi uæi pogled tek kad je stigao
pred samu kuæu. Tom Welch sjedio je pred njom u automobilu. Izi ao je kad je ugle
dao Victora, odmah pribjegavajuæi pretjerano srdaènom, vedrom dr anju.
Pretpostavio sam da æe se brzo vratiti, pa sam pomislio da te mogu i prièekati.
Pro lo je tjedan dana otkako ga je Judy smjestila u stan, no Victor se nije potrud
io javiti se ljudima iz slu be za brigu o nekad njim zatvorenicima. To bi im trebalo
biti olak anje, mislio je, zasigurno imaju i vi e nego dovoljno posla.
Kako ide? Jesi li se sna ao?
Victor mu odgoovri da je dobro, da se snalazi. Dok su se uspinjali na kat, Tom j
e vrlo toplim glasom prièao o vremenu i tom kvartu, o tome kako je to uistinu na
jbolji dio Actona i kako su ove kuæe osobito privlaène. Kad je vidio onaj natpis
o sranju nasmijao se malko preglasno, govoreæi kako se nada da to nije Victorov
o djelo. Victor nije rekao ni ta. U sobi je Tomu spravio alicu Nescafa, misleæi kak
o æe on sam kasnije ne to popiti. Konaèno, nakon svih tih godina, popit æe neko pi
æe. Iziæi æe i kupiti mo da kakvu bocu vina.
Ima li kakvih poslova na vidiku? upita ga Tom.
Victor odmahne glavom. U meðuvremenu je i zaboravio da treba tra iti posao, to mu
se doimalo neva nim. Imao je toliko drugih stvari o kojima je trebao razmi ljati, rj
e avati ih i s njima se nositi.
Nekoæ se osjeæao posve drukèije. Nakon godine provedene na vi oj tehnièkoj koli, up
rava je odbila ponovno ga upisati jer je onako zabrljao s ispitima s prve godine
. A on je to uèinio hotimice. Program nije bio te ak i bio je uvjeren da je lako m
ogao polo iti sve to je trebalo, no imao je osjeæaj da je u koli, a od kole ga je veæ
hvatala muka. elio je poèeti raditi i istinski zaraðivati.
A koncem ezdesetih nije bilo te ko zaposliti se. Mogao je birati. Oku ao se u dr avnoj
upravi i u jednoj banci, no i jedno i drugo ubrzo mu je dosadilo. Njegov je otac
poèeo biti naporan, neodreðeno mu prijeteæi, tako da je Victor oti ao od kuæe i u
najmio stan, najamninu plativ i unaprijed, policom osiguranja koja je postala valj
ana kad je napunio dvadeset jednu godinu. Imao je nov posao, prodavao je automob
ile. Salon se nalazio u North Finchleyju, njegov stan nedaleko od njega, u dijel
u grada koji je posrednik za iznajmljivanje stanova zvao Highgate Borders, i bio
zaruèen za djevojku koju je upoznao na vi oj koli i koja je ondje jo uvijek studira
la. Da je Pauline u jednom pogledu imala drukèiji temperament, razmi ljao je katka
d, njegov bi se èitav ivot mo da promijenio i ni ta od toga ne bi se dogodilo. Bio bi
sretno o enjen jer, ne govore li svi psiholozi da djeca iz sretnih brakova imaju
najveæe izglede za sreæu u braku? bio bi otac, kuæevlasnik, vjerojatno uspje an, p
o tovan, zadovoljan. Ali Pauline... Kakva smola, od svih ena on se morao spetljati
upravo s njom! Sada nije elio razmi ljati o njoj.
Sada je jasno vidio da Tom, koji je i dalje govorio o zapo ljavanju i nezaposlenos
ti, ne odvaja pogled od novina koje je Victor kupio, a koje su bile presavijene
tako da se na vrhu nalazila stranica na kojoj se vidio naslov Silovanje i poslje
dice.
Jesi li siguran da je sve u redu? reèe Tom sada. Ni ta ti ne treba?
to li mu to, za ime Bo je, znaèi? to bi rekao da mu Victor ka e da, treba mi tako puno
toga? Treba mu njegova vlastitia mladost, vlastiti stan daleko odavde, pristoja
n posao koji bi volio i jo ne to, ne to to treutaèno nije bio u stanju oznaèiti imenom
èak ni pred samim sobom. Pogled mu tada odluta na otvorene novine, na tu rijeè
na stranici i osjeti kako mu sva krv naglo odlazi iz lica i kako mu drhtaj zahva
æa potiljak.
Tom tada reèe Èuj, Liz ti poruèuje da jedne nedjelje doðe k nama na objed. Za to ne
veæ i ove nedjelje, Victore? Hoæe li?
Victor je jasno osjeæao koliko je u taj poziv ulo eno truda. Imao je dojam da Tom
mora nadvladati silnu nesklonost takvoj zadaæi, da bi bio spreman dati puno toga
samo da je mo e zaboraviti, no du nost ga je tjerala, dru tvena svijest prisiljavala.
Dakako da Victor nije elio iæi onamo, da neæe otiæi, no nije mogao smisliti razl
og kojim bi opravdao nemoguænost dolaska. Sotga je rekao da hoæe, da æe doæi, u
sebi istodobno odluèiv i u nedjelju ne otiæi onamo.
Po Tomovu odlasku, Victor je sjedio kraj prozora i gledao krovove kuæa, preko kr
ova kuæe u kojoj su nekoæ ivjeli njegova majka i otac, te razmi ljao. Povod je bio
pogled na onu kuæu u Solent Gardesnu, premda je bio èvrsto odluèio ne razmi ljati
o pro losti. Ali tu nije bilo pomoæi. Kako je neobièno to ljudi oèekuju da doista m
isli ono to govori , razmi ljao je. Suci, porota, policija, psihijatri i socijalni rad
nici, i praktièki svi, uzimaju zdravo za gotovo da je to to im govori istina, prem
da oni ne govore to misle, a od svega to se izgovori, raèunao je Victor, iskreno j
e samo pola ili jo manje. Nazvali su ga psihopatom na temelju neèega to je rekao d
ok se nalazio u onoj sobi s Rosemary Stanley. To su smatrali dokazom njegove nem
ilosrdnosti i nakane da ustrijeli Fleetwooda.
Neæu je ubiti rekao je Fleetwoodu kroz prozor. Pogodit æu je u leða, u donji dio
kralje nice.
Fleetwooda nije bilo na suðenju, pa to nije mogao ponoviti, no te su rijeèi pono
vili Rosemary Stanley i jo estero svjedoka. Nikome od njih ni u jednom trenutku ni
je palo na pamet da on to nije doista i mislio. tovi e, toèno se sjeæao za to je to r
ekao. Dan raije, naveèer, u svom stanu u Finchleyju, èitao je veèernje novine, i
sti ovaj Standard, samo to se u ono vrijeme zvao Evening Stndard, a u njemu se na
lazio i èlanak o nekom starom ratnom junaku, nekada njem zrakoplovcu odlikovanom V
iktorijinim kri em, koji je ostao paraliziran zbog ozljede kralje nice. Uz èlanak se
nalazio i dodatak u kojem je neki lijeènik opisao to se dogaða kad nekoga metak
pogodi ondje dolje, u donji dio kralje nice. Te su mu se rijeèi pojavile u mislima
dok je s Fleetwoodom razgovarao kroz prozor i izgovorio ih je bez razmi ljanja, k
ao nadahnut, kao ne to najgore èega se u tom trenutku mogao dosjetiti. Bila je pra
va nesreæa to je kad je pucao u Fleetwooda a tada je prvi put uopæe pucao, jedva
znajuæi kamo i kako ciljati metak pogodio toèno mjesto koje je Victor spomenuo p
rijeteæi da æe ustrijeliti Rosemary Stanley. Za to je uopæe pucao, to nije znao re
æi.
Bio je toliko prestra en, toliko nepodno ljivo prestra en, u panici kakvu jo nikad nije
iskusio. Da ih je nekako, oduvijek mu se èinilo, mogao navesti da to shvate, bi
li bi ga pustili. No nikad nisu ni ta shvatili. Jedva su i zastali kako bi ga posl
u ali. Ipak, svi su morali poznavati strah, svi su se barem jednom nasmrt prestra il
i, jednako kao to su svakodnevno ne to primjeæivlai i govorili, izgovarali se i pri
jetili, pritom toèno tako ne misleæi èak ni dok su te rijeèi izgovarali. A sve t
o potjecalo od straha ili dosade ili jednostavno iz èinjenice da nisu znali to bi
drugo rekli.
Victor tada uzme Standard i ponovno proèita èlanak o silovanju. Djevojèino ime n
ije bilo navedeno, no bile su joj dvadeset èetiri godine. Bila je to neka frizer
ka iz Old Oak Roada. Trenutaèno je na oporavku u bolnici, a stanje je opisano ka
o zadovoljavajuæe. Victor se pitao tko ju je to napao u parku toliko blizu Murie
line kuæe i gdje je taj netko sada, o èemu razmi lja. Okrenuo je stranicu i u tom
trenutku pogled mu se susreo s oèima Davida Fleetwooda, koji je sjedio u kolicim
a, dok je kraj njega le ao njegov pas.
Èlanak je bio napisan lakim stilom. Fleetwood pi e memoare, tovi e zavr io je s pisanje
m, a ta njegova autobiografija izlazi na jesen. Govorilo se i o prodaji prava za
televiziju. Na fotografiji je Fleetwood sjedio u vrtu ispred svoje kuæe u Theyd
on Boisu, gdje ivi veæ tri godine. Victor se prisjeti kuæa koje su u njegovu ivotu
imale znaèaj prekretnica. Èinilo mu se kao da je njegov ivot jedna cesta, a iza
svakog novog zavoja pojavljuje se nova kuæa uznemirjuæeg ili èak u asnog znaèaja.
Prije svega, kuæa njegovih roditelja, ona èiji krov vidi, potom Murielina grotes
kna neotudorovska graðevina, kuæa u Solent Gardensu s razbijenim prozorom i vjet
rom koji podi e zastor, a sada jo i ova, Fleetwoodova kuæa u Theydon Boisu.
Od te èetiri kuæe posljednja je bila najljep a, dijelom od opeka, dijelom od tamni
h vodoravnih dasaka, sa zabatom i staromodnim re etkastim prozorima, trijemom ispr
ed ukra enih hrastovih vrata, velikom gara om u sklopu kuæe, penjaèicama, moguæe ru am
a, koje su napola pokrivale zid i upravo listale. Vrt pred kuæom bio je uredan i
pomno njegovan, dovoljno lijep da se naðe i na omotu paketiæa kakvog sjemenja i
li na nekoj reklami mo da za crijevo za vodu ili kosilicu za travu. Mno tvo tulipana
ispunjavalo je lijehu ispod prozora s prednje strane, a nekakvo nisko stablo bi
lo je u cvatu. Na kadici za ptice prikladno se na ao golub, ili je to mo da bila pti
ca od kamena. Fleetwood je sjedio u kolicima, s dekom preko koljena, jednu ruku
dr eæi na glavi labradora, dok je u drugoj dr ao nekoliko listova rukopisa. Razgovor
je vodio Standardov novinar, a uglavnom su razgovarali o knjizi, premda nisu sp
omenuli i sami dogaðaj u kojem je ostao paraliziran. Da, drago mu je zbog knjige
od izdavaèa æe dobiti poprilièan predujam ali, ne, u buduænosti vi e ne kani pisa
ti. Brak? Vjerojatno ne, premda je i to, dakako, moguæe. No, da, ima djevojku. C
lare, tako se zove, i ona mu je pretipkala èitav rukopis.
Nekima je dobro, pomisli Victor presavijajuæi novine i odla uæi ih pod stoliæ kako
ih ne bi vidio. Novac, uspjeh, ena, lijepa kuæa Fleetwood ima sve a to ima on? Na
mje tenu sobu, iznos na raèunu u banci koji je prema dana njim mjerilima vrlo malen,
tetu èiju bi imovinu mogao naslijediti ako ona zaboravi napisati oporuku. Sjeti
li se oopruke, posve sigurno neæe dobiti ni ta. Osim toga, Muriel, premda izgleda
kao da ima stotinu godina, ne mo e biti vi e od ezdeset pet ezdeset est i vrlo bi vjero
jatno mogla po ivjeti i dvadesetak godina.
Izgubio je mladost. Jednostavno nije imalo smisla na to pitanje gledati na neki
drugi naèin. Godine koje je proveo u zatvoru najbolje su godine èovjekova ivota.
To je razdoblje u kojem se u ivotu dogaðaju najbolje stvari, kad èovjek napreduje
i pronalazi mir. Alan, primjerice, koji mu je bio vr njak, sada je zasigurno o enje
n i ima svoju kuæu i posao koji cvjeta. Victor je za njega crnèio, poput roba se
muèio i ustajao u gluho doba noæi, èesto uopæe ne odlazeæi na spavanje, radio z
a njega pet godina po to mu je dojadilo prodavati Fordova vozila, a Alan ga u zatv
or nije do ao èak ni posjetiit, nije mu èak ni pisao. Pauline se, razmi ljao je, tak
oðer veæ udala za nekog jadnika koji se mo da prilagodio onome na to se Victor nika
d nije uspio naviknuti na njezinu ledenu, neprobojnu hladnoæu. Ne, ne neprobojnu
, jer je nebrojeno puta uspio prodrijeti u to be ivotno, mlitavo tijelo koje je le a
lo pasivno poput pudinga u prahu, dok je Pauline pomno, intenzivno koncentrirana
, prouèavala ne to na zidu, duhom posve odsutna. Jednom je primijetio kako ne to bro
ji na prste, kao da ne to zbraja. Nakon nekog vremena to je na njega utjecalo tako
da bi u njoj posve klonuo, upravo uvenuo. Èinilo se da Pauline ni ta ne primjeæuj
e. To je bilo nekako u vrijeme kad je za njihovih spolnih opæenja postala nekako
budnijom i aktivnijom, a to je znaèilo da bi brbljala o tome to joj je majka tog
dana rekla preko telefona ili to joj je mentor iz povijesti rekao o referatu koj
i mu je upravo predala. Victor je tada ustao, odjenuo, izi ao u tamu i silovao nek
u djevojku koja se kuæi vraæala preèacem kroz Highgate Wood. Djevojka je bila u as
nuta, te je vikala i odupirala mu se. To je bilo ne to posve drugo od ulaska u kre
panu ovcu na kojoj je ukljuèena vrpca sa snimljenim blebetanjem. Bilo je divno.
Vikala je Nemoj, nemoj, nemoj... Oh, ne, ne, ne! Zavijala je poput ivotinje. Oh,
ne, ne, ne!
Victoru ju je trebalo pone to vremena tada je veæ poèinio jo tri silovanja da bi se
 prisjetio gdje je i u kojim okolnostima veæ èuo takve krikove i zapomaganje. A
kad se sjetio, odbio je uopæe razmi ljati o tome. Razmi ljati o tom dogaðaju èinilo
mu se odvratnim, gotovo bogohulnim. U to vrijeme on i Pauline veæ su bili prekin
uli. No da je ona bila, topla i puna ljubavi, pohotljiva onako kakve su sedamdes
etih godina, tako je barem èitao, neizbje no bile sve ene, da je bila sve to i njeg
ova supruga, bi li on ikad napao one dvije ene u Hampstead Heathu, djevojke na Wa
ndsworth Commonu, Wanstead Flatsu u Epping Forestu? Da je tog Bo iæa ta drukèija P
auline, ta transformirana Pauline bila s njim, umjesto to je nije bilo veæ pet go
dina, bi li se on toliko zainteresirao za Sydneyev Luger i bi li ga nekoliko mje
seci kasnije ukrao?
Te je noæi lo e spavao i puno sanjao. Pribli no sat vremena nakon Tomova odlaska izi a
o je, kupio bocu vina i ispraznio je. Bio mu je to prvi alkohol nakon gotovo jed
anaest godina. Od èitave se boce vina napio, a to mu je i bila elja, premda nije
pri eljkivao i nuspojave. San je bio pro irenje fantazije o njegovu ivotu kao cesti i
kuæama koje se pojavljuju iza zavoj. Samo to se ovaj put nakon Murieline kuæe, i
prije broja 62 u Solent Gardensu, uz cestu pojavila i stambena zgrada u Finchle
y High Roadu u kojoj je ivio s Pauline, te ona kuæa u Ballards Laneu gdje je u vr
ijeme uhiæenja imao unajmljen najvi i kat. Nastavio je hodati, premda je povr ina um
jesto one glatke na poèetku sada bila gruba poput kakvog kolnog puta, puna kamen
ja, poput onog ispred Murieline kuæe. Kuæa u Solent Gardensu stajala je sama, od
vojena od svojih susjeda u nizu, a gornji je prozor i dalje bio razbijen, vjetar
je i dalje podizao onaj zastor. Za to ju je, u ma ti i snovima, uvijek gledao izvan
a, kad ju je iz tog kuta vidio samo jednom, nakratko, kad su ga izvodila dvojica
policajaca, kad je na rukama veæ imao lisice?
Sljedeæa kuæa na putu bila je Fleetwoodova kuæa sa zabatom, crnim daskama na zid
ovima i penjaèicama, no to nije bila i posljednja kuæa. Posljednje je zdanje bio
zatvor u kojem je proveo pola ivota u odrasloj dobi, divovsko zdanje od crvene o
peke i s pravom umom dimnjaka koji su provirivali iz crvenih krovova.
Za to zatvori uvijek imaju toliko dimnjaka, pitao se tupo, budeæi se. To ba i nisu
osobito topla mjesta, a ne istièu se ni kuhinjom ni pomno opranim rubljem. Srce
mu je sna no udaralo, u glavi mu je pulisrala bol, a usta su mu bila posve suha. K
ako nije mogao ponovno zaspati, ustao je, izravno iz slavine popio decilitre i d
ecilitre vode, usnama obaviv i otvor, te sjeo pokraj prozora i beznadno se zagleda
o iznad krovova Actona. Svitalo je, kroz bisernosivu boju i maglicu, buka novog
prometnog vala veæ se pojaèavala, a poèele su pjevati i prve ptice. Svi vrtovi k
oje je s tog mjesta vidio bili su ispunjeni malenim drveæem koje je poèelo lista
ti i cvjetati, zeleno, bijelo i ru ièasto, tako da je obojena maglica blijeda popu
t muselina bila nalik nekakvoj prozirnoj tiskanoj tkanini iznad zemlje, opeke i
kamena. Mrzeæi ljudski rod, Victor, uz bijes zbog kojeg je èvrsto stisnuo ake, po
misli kako su svi ti vlasnici kuæa toliko krti i zlovoljni da èak ne ele posaditi
drvo ako ne donosi neki plod od kojeg mogu imati korisit.
Za to je njegov ivot protekao u tim bezliènim predgraðima? Nikad nije ivio ni na kak
vom zanimljivom ili drukèijem mjestu, premda je na putu do zraènih luka u Heathr
owu, Gatwicku, Lutonu i Stanstedu prolazio mno tvom zanimljivih mjesta. Kao i kod
veæine Londonèana roðenih sjeverno od Temze, bilo mu je te ko i poèeti razmi ljati o
ivotu ju no od rijeke. Zapadnog mu je dijela Londona veæ bilo dosta, a samome sebi
rekao je da mrzi sjever. Tada poði na istok, daleko, u Epping, mo da, ili Harlow,
ili sve do Bishops Stortforda.
Tri sata kasnije ponovno je koraèao Gunnersbury Avenueom, u smjeru Murieline kuæ
e u Popesbury Driveu. Tim se putem redovito vozio do Heahrowa. Nedostajao mu je
automobil. Hoæe li jednom opet voziti automobil? Pretpostavljao je da bi mogo ot
iæi u Epping ako je u vezi s tim doista ozbiljan gradskom autobusnom linijom ili
velikim putnièkim autobusom ili podzemnom eljeznicom sve do kraja linije Central
.
U tjedan dana njegova boravka u Actonu prolistalo je mno tvo drveæa. Iznad grubog
kamenja ispred Murielinih ulaznih vrata na viseæim je biljkama procvalo gusto mn
o tvo grimiznih cvjetova, ru ièastih i svijetloljubièastih, plavkastih i tamnih, sme
ðegrimiznih, toliko intenzivinih boja da su izazivali bol u oèima. Victor je èuo
Muriel kako unutra koraèa, vukuæi noge, kako petlja oko vrata. Znala je tko je
pred vratima vidjela ga je s prozora ili je jednostavno pretpostavila. Plavi kuæ
ni ogrtaè i papuèe bili su isti, kao i miris kamfora, no umjesto one ru ièaste mre i
ce kojom je onda pokrila glavu, sada je imala smeðu. Najprije ga je sumnjièavo p
ogledala, a onda nevoljko i polako otvorila vrata, centimetar po centimetar pro ir
ujuæi otvor izmeðu vrata i okvira, sve dok nije postao tek toliko irok da se Vict
or mo e provuæi.
to eli ovaj put?
Mogao je biti i kakav nametljivi prosjak koji je uvijek gnjavi tra eæi novac ili j
elo a ne neæak kojeg je u deset godina vidjela samo dvaput. Dakako da ne treba n
i nagla avati da ga ni Muriel nije posjetila u zatvoru. Ako nije eljela iziæi iz ku
æe za suprugov pogreb, te ko se moglo oèekivati da bi i la u zatvor u posjet. Ipak,
on joj nikad nije nièim naudio. Uzimanje pi tolja nikako nije moglo pripadati u tu
kategoriju, a ako je policija i do la ovamo, ispitivala je u vezi s pi toljem i pre
tra ila kuæu, nitko nije okrivio nju, nitko nju nije zatvorio na deset godina. Po ao
je za njom u dnevnu sobu, obja njavajuæi joj dogovor s Juppom i to kako æe za toè
no dva tjedna doæi pogledati namje taj.
U sobi je bilo zagu ljivo i zapuhano. Na velikom elektriènom kaminu bla su ukljuèe
na dva grijaèa. Muriel si je stvorila ugodno utoèi te ili enklavu ispred te peæi,
otoèiæ u moru èasopisa. Ondje se nalazio naslonjaè u kojem je dotada sjedila, s
dva jastuèiæa u podno ju naslona, te jastuk u prljavoj bijeloj jastuènici, deka s
kockastim uzorkom prebaèena preko jednog naslona za ruku, naslon za noge koji je
izgledao poput podno nika ukradenog iz kakve crkve, sa svake strane po jedan stol
, na jednom od njih neka knjiga iz knji nice, naoèale i boèica s aspirinima, a na
drugom hrpa èasopisa, kemijska olovka i kare. Umjesto da se vrati u nalsonjaè, Mu
riel je ostala neodluèno stajati, zlovoljno ga promatrajuæi. Iz nekog udaljenog
dijela kuæe tada se zaèuo zvi duk koji je veæ trenutak kasnije postao u asno prodora
n.
Dakako, Victor je dobro znao o èemu mora biti rijeè, ili je to barem shvatio nak
on djeliæa sekunde. Meðutim, u prvi je mah blago poskoèio, a Muriel se zbog toga
nekako nasmije ila.
Spremala sam se popiti kavu reèe.
Victor hodnikom poðe za njom u kuhinju. Muriel je koraèala polako, vukuæi noge,
dok se pojas njezinog ogrtaèa vukao podom iza nje. Zbog nekog nepoznatog razloga
, ogrtaè nikad nije povezivala pojasom nego je dva kraja vi e voljela pridr avati li
jevom rukom. Èajnik je poskakivao na plinskome plamenu i pi tao. Muriel je bila vr
lo spora. U svaku alicu stavila je po licu instantkave, pomnim prouèavanjem svakog
zrnca pazeæi da u njih stavi toèno jednaku kolièinu kave, da bi na koncu no em s
vrha druge lice skinula jedno zrno vi ka. Victorovi ivci vi e nisu mogli podnositi ono
poskakivanje i skvièanje, te se progurao pokraj nje kako bi s plina skinuo èajn
ik. Pogledala ga je kivno i iznenaðeno. Potom je otvorila hladnjak i iz njega iz
vadila malenu kutiju s vrhnjem. Stavila ju je na okrugli pladanj na kojem se nal
azila jedna alica s kavom, posudica sa eæerom, te dva kolaèiæa na malenom tanjuru.
Bili su to djeèji kolaèiæi Iced Bears, izraðeni u obliku medvjediæa i ukra eni eæe
rom u boji. Na drugi, manji pladanj Muriel je stavila drugu alicu s kavom i odgur
nula ga na suprotnu stranu stola prema Victoru.
Nije mogao vjerovati vlastitim oèima. Onaj pladanj s vrhnjem i keksima bio je na
mijenjen iskljuèivo njoj, privijala ga je obavijajuæi ga rukama oko ruba. On nij
e zaslu io èak ni lièicu. Ali kakva bi smisla imalo s njom se upustiti u prepirku?
On ispru i ruku na suprotnu stranu stola kako bi uzeo eæer, praktièki se prebacujuæ
i preko njezinih ruku, poput nekoga tko se uspinje na ogradu oko zabranjenog par
ka. Uzev i svoju alicu, potom je oti ao u gara u kako bi jo jednom pogledao namje taj. Bi
o je upravo èudesno kako materijal, obièni obojeni komadi tkanine, u sjeæanju mo
gu pobuditi toliko toga. Okvir kreveta i nekakvu komodu pokrivali su zastori koj
i su se u djetinjstvu nalazili na prozorima u njegovoj sobi. Zacijelo su bili vr
lo kvalitetni kad su se odr ali tako dugo, taj uzorak plavkastozelenih i crnih koc
kica na crnobijeloj pozadini, moderan nakon rata i poèetkom pedesetih godina. Ja
sno se sjeæao kako bi le ao u krevetu i promatrao taj uzorak, dok bi sunce dopiral
o kroz prozor i zastor bi spostajao prozirnim, premda je inaèe, kad je vani bilo
tamno, bio neproziran. Tako bi le ao i èekao da majka doðe na kat i u u ka ga i da mu
poljubac za laku noæ. Katkad, prije nego to je nauèio èitati, nadao bi se i priè
i. Uvijek bi mu obeæala da æe doæi, no to se zapravo dogaðalo rijetko bila je s
njegovim ocem, obuzeta njegovom blistavijom ljepotom, veæom po eljno æu. To zanemari
vanje, meðutim, nije bilo dovoljno da bi ga rasplakalo, te bi zaspao tako da bi
mu se kao posljednja slika na mre nici oka zadr ali ti zastori, plavièastozelene i c
rvene kockice na crnobijeloj pozadini.
Mo da ne bi trebao Juppu prepustiti sav namje taj. Pronaðe li kakav stan u Eppingu,
mogao bi mu i zatrebati. U tom trenutku Victor odjednom shvati da ne bi bio u st
anju ivjeti s namje tajem koji ga je okru ivao u djetinjstvu. Veæ i sam pogled na te
stvari donosio mu je bol. Uzorak na zastorima nekako je bio najstra niji, no ni s
krevetima nije bilo lako, kao ni s onom smeðom bar unastom sofom. Jedino to mu nije
donosilo bol, zakljuèio je, bila su oèeva invalidska kolica, a razlog je moguæe
bio to to ga nije bilo kad ih je otac dobio i to ga nikad nije vidio u njima. Vic
tor popije kavu i ponovno pokrije krevet i komodu, te se upita za to odjednom uzim
a zdravo za gotovo da æe ivjeti u Eppingu. To valjda nije èvrsto odluèio? Zapravo
nikad i nije bio u Eppingu, samo je prolazio tim dijelom grada na putu do Stans
teda, a jednom je dakako zastao u Forestu u blizini nekog puba koji se, èinilo m
u se, zvao Robin Hood. I ondje, dobrih pet stotina metara od ceste, na proplanku
pokrivenom bujadi i brezama, nai ao je na neku enu koja je etala sama. Nije bila ni
mlada, ni zgodna niti na bilo koji naèin privlaèna, no bila je ena i bila je sam
a...
Victor se vrati ukuhinju. Teta Muriel vi e nije bila ondje. Zatekao ju je kako pon
ovno sjedi u onom naslonjaèu, ispred elektriène grijalice u maglici pomije anoj s
mirisom kamfora, kako karama izrezuje ne to iz novina.
Imam ne to to ti elim pokazati reèe.
Ne, hvala. Znam o èemu je rijeè. Krajièkom oka na fotografiji je ugledao ugao Fl
eetwoodove kuæe, dio zabata i nekoliko centimetara dimnjaka.
Ona se nije obazirala na njegove rijeèi, nego je nastavila rezati, papir i kare d
r eæi doslovce na nekoliko centimetara od nosa. Pi e knjigu reèe. Cijela æe govoriti
o njegovom pro lom ivotu.
Znam reèe Victor. Vidio sam novine. Ne govori mi ni ta to veæ ne znam.
I ti æe biti u toj knjizi.
Ponovno je osjeæao kako u njemu raste bijes, vruæa tekuæina koja sve br e ispunjav
a tu posudu, njegovo tijelo.
U njoj æe zasigurno biti i velik dio o toebi, sa slikama. Potom je odlo ila kare i
izrezak presavila napola. Podignula je glavu prema njemu, a te ka ko a na njezinom v
ratu u dvostrukom je naboru visjela s brade. To si i zaslu io reèe.
Victor je negdje proèitao da hodanje ili bilo koja druga energièna tjelesna akti
vnost tijelo oslobaða napetosti i smiruje bijes. Èinilo mu se da u njegovu sluèa
ju to nikako ne vrijedi. Dok je odlazio prema Gunnersbury Avenueu, bio je ispunj
en slijepim, ubilaèkim bijesom, sada veæ do samog ruba posude. Izostanak razumij
evanja upravo ga je izluðivao, ne samo kod tete, nego kod sviju, svih onih ljudi
koji nikako ne uviðaju za to se ne to dogaða, kako ti se ne to mo e dogoditi a da toga
gotovo i nisi svjestan, a onda dobiva kaznu zauvijek, pa èak i nakon toga jo ka u da
to nije dovoljno.
Naæi æe se u Fleetwoodovoj knjizi. Victor nije bio osobito sklon èitanju, oduvij
ek je vi e volio filmove i televiziju, no ako je nekad ne to i èitao, to su onda bil
e biografije i memoari. Napi e li Fleetwood knjigu o sebi, tovi e ako ju je veæ i nap
isao, Victor æe se naæi u njoj, njemu æe vjerojatno biti posveæeno i èitavo jedn
o poglavlje, s fotografijama. Za trajanja suðenja, novine su se slu ile portretom
koji je na tra enje njegove majke, za njegov dvadeset prvi roðendan snimljen u nek
om fotostudiju. Kako njegova majka tu snimku nije eljela dati novinaru, to je zac
ijelo morala uèiniti Muriel. Na jednoj drugoj fotografiji vidjelo se kako ga dvo
jica policajaca izvode iz kuæe na broju 62 u Solent Gardensu. U Fleetwoodovoj æe
se knjizi vjerojatno naæi i jedna i druga osim ako to mo e sprijeèiti nekim pravn
im sredstvima, premda nije znao kako u tome postupiti i, osim toga, bojao se da
bi to moglo biti vrlo skupo.
Bi li Fleetwood u knjizi mogao iznijeti to mu se kod njega sviða, bez poravnavanj
a raèuna? Fleetwood æe ga nesumnjivo nazvati psihopatom i ponovno navesti one nj
egove rijeèi Pogodit æu je u leða, u donji dio kralje nice!
Kad je na mjestu za svjedoke ponavljala te rijeèi, Rosemary Stanley je zaplakala
. Stala je zamuckivati i potom se rasplakala to je vrlo djelotvorna metoda, uèini
lo se tada Victoru, pribavljanja naklonosti sviju nazoènih, kao da je veæ ionako
nije imala dovoljno. To æe se nesumnjivo naæi u Fleetwoodovoj knjizi, premda nj
ega na suðenju nije bilo. I Fleetwoodova æe se knjiga prodavati posvuda, i u d epn
om izdanju, i na temelju nje snimit æe se televizijski film. Pomisao na to kod V
ictora je izazvala muèninu. Èim se vratio u svoju sobu, s police ispod stoliæa u
zeo je Standard kako bi ponovno proèitao onaj èlanak, kako bi iz njega doznao sv
e to mo e. No novine je ostavio presavijene tako da je na gornjoj strani ostao èlan
ak o silovanju u Gunnersbury Parku, pa mu je pogled zapeo za jednu reèenicu, nek
akav podnaslov u navodnicima Silovanje nije spolni èin, nego èin agresije. To je
rekao nekakav psihijatar. Pitao se to to znaèi, kako eva s djevojkom mo e biti ne to
drugo osim spolnog èina, kad se zaèulo zvonce na ulaznim vratima. Victor je veæ
i ranije èuo taj zvuk, najèe æe uveèer, kad bi netko od drugih stanara oti ao otvori
ti vrata. Tko god bio na vratima nije mogao tra iti njega i on sada neæe otiæi do
vrata. Zvonce se oglasilo jo jednom. Victor zaèuje korake, a potom i glasove. Net
ko je otvorio ulazna vrata i to ga je iznenadilo, blago ga uzbunilo, jer je bio
gotovo posve siguran da u kuæi nema nikoga.
Koraci su krenuli uza stube. Znao je da æe proæi pokraj njegovih vrata i nastavi
ti dalje, morali su nastaviti, nikako nije mogao doæi netko tko bi ga trebao. Uz
a stube je dolazilo najmanje dvoje ljudi. Kucnje na njegovim vratima izgledalo m
u je poput grmljavine, grmljavine zbog kakve èovjek poskoèi jer joj ne prethodi
nikakav bljesak. Victorova smirenost, razum, du evno zdravlje i euforija izgubili
su se istog trena i on osjeti paniku nalik na masu ica koje ga bockaju. Otvorio j
e vrata, svjestan toga koliko zasigurno izgleda ranjivo, bespomoæno.
Ispred vrata je stajala neka ena sa e irom na glavi i dvojica mu karaca u le ernoj odjeæ
i za kakvu policajci obièno dr e da ih odlièno skriva. Victor je znao da je ena zac
ijelo gospoða Griffiths, njegova stanodavka. To je znao po izrazu njezina lica,
popustljivom, strpljivom, krjeposnom, no ipak blago prijekornom, izrazu osobe ko
ja je dru tveno dovoljno svjesna da u kuæu prima nekad nje osuðenike, zajedno sa svi
m neizbje nim posljedicama tog èina.
Kriminalistièki odjel reèe stariji mu karac, onaj u atiranom sakou od tvida. Mo emo l
i poprièati, Vic?
1Prodavaonice vrlo kvalitetne i vrlo skupe odjeæe, osobito poznate po ki nim ogrta
èima, alovima itd. prev.
2Jugozapadni dio Engleske prev.
3Ne to za sudsko razmatranje, ka njivo djelo prev.
4Lik iz djeèjih prièa koji djeci po odlasku u krevet sipa pijesak u oèi, tj. don
osi im san prev.
5Popularan èasopis s mno tvom razlièitih tema i informacija od opæeg interesa te i
zborom èlanaka iz raznih novina i èasopisa ne to poput nekada njeg Izbora prev.
6 Rijeè je o tzv. OLevelu, ni em stupnju zavr nog ispita srednje kole koji se pola e sa
16 godina iz vi e predmeta potrebno je polo iti najmanje tri predmeta prev.
7 Open University Britansko sveuèili te u Milton Keynesu upisane odrasle osobe, be
z obzira na dob, uèe kod kuæe, posredstvom televizijskih i radijskih programa, s
profesorima komuniciraju po tom i pohaðaju kratke ljetne teèajeve na samom sveuèi
li tu prev.
8 Velika knji nica u sredi njem Londonu, poznata po velikoj èitaonici prev.
9Uobièajeni nazivi bili bi Salisbury, Harvest... prim. prev.
10Londonski dnevnik Evening Standard prev.