VDo vSdfoiu îaoug

BARACK OBAMA
Snovi mojega oca
Prièa o rasi i naslijeðu
naklada zadro
BIBLIOTEKA »Z«
Barack Obama
SNOVI MOJEGA OCA Prièa o rasi i naslijeðu
Naslov izvornika Barack Obama
DREAMS FROM MY FATHER A Story of Race and Inheritance
Copyright © 1995, 2004 by Barack Obama
Recenzentica Silvija Luks
Preveli
Branka Cimermanoviæ, Vesna Oblak-Juraniæ, Dunja Palèok, Romana Peziæ-Andabaka, V
inko Zgag
Urednica Bo ena Zadro
Lektura i korektura Karmela Prosoli
Slog i prijelom
Zvonimir Prosoli a nJ aii >
Izdavaè
Naklada Zadro, Zagreb
Za izdavaèa Ivan Zadro
KNJI NICA ZELINA
Tisak i uvez
Grafièki zavod Hrvatske
ISBN 978-953-182-079-0
PREDGOVOR IZDANJU IZ 2004.
Pro lo je gotovo deset godina od prvog izdanja ove knjige. Kao to sam napomenuo u u
vodu prvom izdanju, prilika da napi em ovu knjigu pru ila mi se dok sam studirao pra
vo, nakon to su me, kao prvog Afroamerikanca, izabrali za predsjednika Harvard La
w Reviews.. Na krilima skromnog publiciteta dobio sam predujam od svojeg nakladn
ika i poèeo pisati, uvjeren da prièa o mojoj obitelji i moji poku aji da tu prièu
shvatim na neki naèin progovaraju o rasnim jazovima koji su obilje ili amerièku pr
o lost i o fluidnosti identiteta skokovima kroz vremenska razdoblja, sukobima kult
ura koji obilje avaju na u sada njost.
Poput veæine pisaca poèetnika, na dan objavljivanja knjige bio sam istodobno isp
unjen nadom i oèajem: nadom da bi knjiga mogla ostvariti moje mladenaèke snove,
a oèajem da mo da nisam rekao ni ta vrijedno spomena. Stvarnost je bila negdje izmeð
u. Recenzije su bile mlako pozitivne. Èak je bilo publike na javnim èitanjima ko
ja je moj izdavaè uprilièio. Knjiga se slabo prodavala. Nakon nekoliko mjeseci n
astavio sam ivjeti svojim ivotom, siguran da æe moja spisateljska karijera biti kr
atkog vijeka, ali zadovoljan to sam cijelu tu epizodu pre ivio manje--vi e neokrnjena
dostojanstva.
Iduæih deset godina nisam imao mnogo vremena razmi ljati o tome. Vodio sam program
za upis glasaèa za vrijeme izbornog ciklusa 1992.
7
t
predgovor izdanju iz 2004.
godine, zapoèeo praksu graðanskog prava i poèeo predavati ustavno pravo na Cika ko
m sveuèili tu. Moja ena i ja kupili smo kuæu, blagoslovljeni smo s dvije prelijepe,
zdrave i nesta ne kæeri i muèili smo se s plaæanjem raèuna. Kad se otvorilo radno
mjesto u dr avnom uredu za zakonodavstvo, prijatelji su me nagovorili da se natje
èem i uspio sam. Prije nego to sam preuzeo du nost upozorili su me da politici na r
azini saveznih dr ava nedostaje glamur njihova pandana u Washingtonu; uglavnom rad
ite daleko od oèiju javnosti i najèe æe se bavite temama koje nekima znaèe mnogo,
ali ih prosjeèan èovjek uglavnom zanemaruje (primjerice, propisi vezani uz vozil
a za stanovanje; ili porezne olak ice na osnovi amortizacije ratarskih strojeva).
Unatoè tome bio sam zadovoljan poslom, ponajvi e zato to vam dr avne odluke na toj ra
zini omoguæuju da vidite konkretne rezultate u razumnom vremenskom roku pro irenje
zdravstvenog osiguranja za siroma nu djecu ili reforma zakona koji nevine ljude o
suðuje na smrt. Usto, u skup tinijedne velike industrijske savezne dr ave svakodnevn
o mo ete vidjeti lice nacije u stalnom razgovoru: majke iz gradskih èetvrti uz rat
are koji uzgajaju kukuruz i grah, useljenièki nadnièari pokraj investicijskih ba
nkara iz elitnih èetvrti svi nastoje da se èuje njihov glas, svi su spremni ispr
ièati svoju prièu.
Prije nekoliko mjeseci osvojio sam demokratsku nominaciju za mjesto senatora iz
dr ave Illinoisa u amerièkom Senatu. Utrka je bila te ka, natjecatelji dobro potko eni
, vje ti i ugledni; kako nisam imao podr ku neke organizacije niti sam osobno bogat,
a usto sam crnac s èudnim imenom, davali su mi slabe izglede za pobjedu. Zato s
u, kad sam osvojio veæinu glasova u demokratskom predizboru, pobijediv i i na podr
uèjima s bijelom i na podruèjima s crnom veæinom, u bogatim predgraðima kao i u
siroma nim gradskim èetvrtima Chicaga, odjeci na moju pobjedu bili slièni odjecima
kakvi su pratili moj izbor za predsjednika Harvard Law Rß-viewa. Komentatori gl
avne struje bili su iznenaðeni, isticali su kako se iskreno nadaju daje moja pob
jeda znak irih promjena u rasnim pitanjima. Unutar crnaèke zajednice osjeæao se p
onos zbog mojeg uspjeha, ponos pomije an s frustracijom zato to pedeset godina nako
n sluèaja Brown protiv kolskog odbora i èetrdeset godina nakon stoje izglasan Zak
on o pra-
8
predgovor izdanju iz 2004.
vu glasa jo uvijek slavimo moguænost (i to samo moguænost, jer su me jo uvijek èek
ali te ki opæi izbori) da postanem jedini Afroamerikanac u Senatu, tek treæi od ob
nove nakon Graðanskog rata. Moja obitelj, moji prijatelji i ja bili smo pomalo z
bunjeni svom tom pozorno æu i trajno svjesni jaza izmeðu blje tavila medijskih repor
ta a i nevesele svakodnevi-ce stvarnog svijeta.
Ba kao stoje ta medijska galama potaknula zanimanje mojeg izdavaèa prije deset go
dina, tako je i ovaj novi val medijske pozornosti potaknuo objavljivanje ponovlj
enog izdanja knjige. Prvi put nakon mnogo godina izvadio sam primjerak knjige i
proèitao nekoliko poglavlja da vidim koliko se moj glas s vremenom promijenio. P
riznajem da sam se nekoliko puta trgnuo nai av i na lo e odabranu rijeè, rastrganu reè
enicu, lo e izra ene osjeæaje koji su se doimah samodopadno ih nauèeno. Kako sam ops
jednut sa eto æu, a u meðuvremenu sam u tome i napredovao, dolazim u napast da knjig
u skratim za pedesetak stranica. Ipak, ne mogu iskreno ustvrditi da glas u toj k
njizi nije moj da bih danas tu prièu isprièao znatno drukèije nego prije deset g
odina, iako su se neki odlomci pokazali politièki nespretnima, pravim hranili tem
za nadobudne politièke analitièare i suparnièke istra itelje.
Ono to se promijenilo, dakako, dramatièno i osjetno, jest kontekst u kojem æe se
knjiga danas èitati. Poèeo samje pisati u vrijeme uzleta Silikonske doline i sna n
og rasta burzovnog tr i ta; pada Berlinskog zida; Mandelina polaganog i sigurnog izl
aska iz zatvora i ulaska u predsjednièki ured; potpisivanja mirovnih sporazuma u
Oslu. Na e domaæe rasprave o oru ju, o pobaèaju, o stihovima u rapu toliko su se za
huktale ba zato to se èinilo da Clintonov Treæi put, socijalna dr ava bez velikih am
bicija, ali i bez o trih rezova, odra ava irok, opæeprihvaæen konsenzus o svakida njim
pitanjima, s kojim bi se èak i prva kampanja Georgea W. Busha, sa svojim »samilo
snim konzervativizmom«, morala slo iti. Na meðunarodnom planu pisci su najavljival
i kraj povijesti, uspon slobodnog tr i ta i liberalne demokracije, zamjenu starih mr n
ji i ratova meðu nacijama virtualnim zajednicama i bitke za tr i ne udjele.
9
predgovor izdanju iz 2004.
A onda, 11. rujna 2001. godine svijet se razbio.
Nisam dovoljno vje t pisac da opi em taj dan i dane koji su uslijedili zrakoplove ko
ji, poput utvara, nestaju u staklu i èeliku; usporeno uru avanje tornjeva samih u
sebe; pepelom prekrivene likove koji lutaju ulicama; patnju i strah. Neæu se pre
tvarati niti da razumijem sirovi nihilizam koji je tog dana vodio teroriste i ko
ji jo uvijek vodi njihovu braæu. Moja sposobnost empatije, moja elja da doprem do
srca svojih bli njih ne mo e se nositi s hladnim pogledima ljudi koji su spremni odu
zeti nevine ivote s apstraktnim, smirenim zadovoljstvom.
Znam samo to da se toga dana povijest nemilosrdno vratila; da Faul-kner ima prav
o kad nas podsjeæa da pro lost nikad nije mrtva i pokopana; èak nije niti pro la. Ta
kolektivna povijest, ta pro lost, izravno dodiruje moju vlastitu. Ne samo zato to
su Al Qaidine bombe zastra ujuæe precizno obilje ile neke od krajobraza iz mojeg ivot
a zgrade, ceste i lica iz Nairobija, Balija, Manhattana; ne samo zato stoje, kao
posljedica 11. rujna, moje ime postalo metom ismijavanja na web stranicama gorl
jivih republikanskih agitatora. Nego i zbog toga stoje sveprisutna i pre uæivana b
orba izmeðu svjetova blagostanja i svjetova oskudice; izmeðu modernog i drevnog;
izmeðu onih koji prihvaæaju na u zbrkanu, nespretnu i kompliciranu raznolikost i
nastavljaju inzistirati na skupu vrijednosti koje nas povezuju i onih koji pod o
kriljem bilo koje zastave, slogana ili svetog spisa tra e sigurnost i pojednostavn
jenje koji opravdavaju okrutnost prema onima koji nam nisu nalik - ona borba koj
u, na siæu noj razini, prikazujem u ovoj knjizi.
Poznajem i vidio sam oèaj i izgubljenost nemoænih: kako izoblièuju ivote djece na
ulicama Jakarte ili Nairobija na isti naèin kao to izoblièuju ivote djece u èika ko
m South Sideu, koliko je za njih tanka crta izmeðu poni enja i nesputanog bijesa,
kako lako njima ovladaju nasilje i oèaj. Znam i to daje uobièajeni odgovor moæni
ka na taj nered prvo tupa nezainteresiranost, a zatim, kad se neredi preliju pre
ko dopu tenih granica, uporna, nepromi ljena primjena sile, duljih zatvorskih kazni
i sve sofisticiranije vojne tehnologije posve neprimjeren. Znam i to da nas uèvr æ
ivanje granica, okretanje fundamentalizmu i plemenskom mentalitetu sve vodi u pr
opast.
10
predgovor izdanju iz 2004.
I tako se taj moj unutarnji, intimni poku aj da razumijem tu borbu i pronaðem svoj
e mjesto u njoj spojio sa irom javnom raspravom, raspravom u kojoj profesionalno
sudjelujem, i koja æe godinama oblikovati na e ivote i ivote na e djece.
Politièke implikacije svega ovoga tema su za neku drugu knjigu. Umjesto toga, za
vr it æu u osobnijem tonu. Veæina likova u ovoj knjizi jo uvijek su vi e ili manje di
o mojega ivota: zahvaljujuæi poslu, djeci, geografiji i igrama sudbine.
Jedina iznimkaje moja majka koju namje, okrutno i prebrzo, nekoliko mjeseci nako
n objavljivanja ove knjige oduzeo rak.
Zadnjih deset godina provela je radeæi ono stoje najvi e voljela. Pu-tovalaje svij
etom, radeæi u dalekim selima Azije i Afrike, poma uæi enama da kupe stroj za ivanje
, kravu muzaru ili da steknu naobrazbu koja æe im biti oslonac u novoj svjetskoj
ekonomiji. Steklaje prijatelje na visokim i niskim polo ajima, mnogo je etala, pro
matrala mjesec i istra ivala tr nice Deihija i Marrakesha tra eæi kakvu sitnicu, al ili
kamenu rezba-riju koja bi joj se dopala ili je nasmijala. Pisala je izvje æa, èit
ala romane, gnjavila svoju djecu i sanjala o unucima.
Cesto smo se viðali, uvijek jednako privr eni. Dok sam pisao ovu knjigu, ona bi èi
tala prve verzije, ispravljala prièe koje sam krivo shvatio, suzdr avajuæi se od k
omentiranja naèina na koji sam ocrtao nju, ali revno braneæi neugodnije strane o
èeva karaktera. Sa svojom bole æu nosila se dostojanstveno i sa stanovitom dozom h
umora. Pomoglaje meni i mojoj sestri da nastavimo sa svojim ivotima, unatoè na im s
trahovima, nijekanjima, iznenadnim napadima du evne boli.
Katkad pomislim da bih, da sam znao da neæe preboljeti svoju bolest, mo da napisao
drukèiju knjigu - knjigu koja bi manje ma tala o roditelju koji je nedostajao, a
vi e slavila roditelja koji je bio jedina konstanta u mojem ivotu. U mojim kæerima
vidim je svaki dan njezino veselje, njezinu sposobnost da se èudi. Neæu niti pok
u ati opisati koliko jo alu-jem zbog njezine smrti. Znam samo daje bila osoba najnje n
ijega, najve-likodu nijega duha koju sam ikad upoznao, i da joj dugujem sve ono to
je najbolje u meni.
UVOD
Ispoèetka sam zamislio znatno drukèiju knjigu. Prva prilika daje napi em pru ila mi
se jo kao studentu prava, kad su me izabrali za prvoga afroamerièkog predsjednika
Harvard Law Reviews, èasopisa za pravo, uglavnom nepoznatog izvan struènih krug
ova. Nakon to su me izabrali, podigla se velika medijska pra ina, ukljuèujuæi i nek
oliko novinskih èlanaka u kojima su se autori manje bavili mojim skromnim postig
nuæima, a vi e posebnim mjestom Harvardskoga pravnog fakulteta u amerièkoj mitolog
iji te glaðu amerièke javnosti za svakim i najmanjim optimistiènim znakom s rasn
e boji nice za mrvicom dokaza da se, ipak, posti e nekakav napredak. Obratilo mi se
nekoliko izdavaèa i ja sam, zami ljajuæi da mogu isprièati ne to originalno o trenut
aènom stanju rasnih odnosa, odluèio uzeti slobodnu godinu nakon diplome i svoje
misli staviti na papir.
Na toj zadnjoj godini studija prava, sa zastra ujuæim samopouzdanjem, poèeo sam u
mislima organizirati buduæu knjigu. U njoj æe biti esej o ulozi graðanskih parni
ca u uspostavi rasne jednakosti, razmi ljanja o znaèenju zajednice i o obnovi javn
og ivota putem graðanskih inicijativa, moje misli o afrocentrizmu i pozitivnoj di
skriminaciji... Popis tema ispunjavao je cijelu stranicu. Ukljuèio bih, dakako,
osobne anegdote i analizirao izvore nekih osjeæaja koji se opetovano javljaju. S
ve u svemu, ja sam to sebi zamislio kao neko intelektualno putovanje, sa zemljov
idi-
13
uvod
ma, odmori nim toèkama i toènim itinererom. Prvi dio posla obavit æu do o ujka, drug
i dio dovr iti za predaju do kolovoza...
No kad sam zaista sjeo i poèeo pisati, otkrio sam da moje misli te e stjenovitijim
obalama. Prvo su izronile èe nje i poèele mi obuzimati srce. Pojavili su se udalj
eni glasovi, potom utihnuli, pa se ponovo pojavili. Sjetio sam se prièa koje su
mi majka i njezini roditelji prièali dok sam bio dijete, prièa kojima se obitelj
poku avala sama sebi objasniti. Sjetio sam se prve godine organizatorskog rada u
Chicagu i mojih nesigurnih koraka prema zrelosti. Slu ao sam baku koja, sjedeæi is
pod stabla manga i pletuæi kosu moje sestre, opisuje oca kojega nikad nisam isti
nski upoznao.
U usporedbi s tom navalom sjeæanja sve moje uredno poslo ene teorije uèinile su se
nestvarnima i ishitrenima. Svejedno sam se i dalje sna no opirao ideji da u knjiz
i ogolim svoju pro lost, pro lost zbog koje sam se osjeæao ranjivim, pa èak i pomalo
posramljenim. Ne zato stoje ta pro lost posebice bolna ih izopaèena, nego zato to
se obraæa onim dijelovima mene koji se opiru svjesnom izboru i koji - barem na p
ovr ini proturjeèe svijetu u kojem se danas nalazim. Uostalom, sada imam trideset
tri godine; radim kao pravnik i aktivan sam u dru tvenom i politièkom ivotu Chicaga
, grada koji se prilagodio svojim rasnim ranama i ponosi se stanovitim nedostatk
om osjeæajnosti. Mo da se uspijevam oduprijeti cinizmu, no svejedno volim o sebi m
isliti kao o osobi koja posjeduje odreðenu ivotnu mudrost i koja se vrlo oprezno
kloni prevelikih oèekivanja.
Pa ipak, kad razmi ljam o ivotnoj prièi moje obitelji, najvi e me zapanjuje taj nepre
kinuti tijek nevinosti, nevinosti koja se èini nezamislivom, èak i prema mjerili
ma djetinjstva. Roðak moje ene, tek esto-godi njak, veæ je izgubio takvu nevinost: p
rije nekoliko tjedana rekao je svojim roditeljima da se neki od njegovih vr njaka
iz razreda nisu htjeli igrati s njim zbog njegove tamne boje ko e. Njegovi roditel
ji, roðeni i odrasli u Chicagu, oèito su veæ odavno izgubili vlastitu nevinost,
i premda nisu ogorèeni njih dvoje pripadaju meðu najsna nije, najponosnije i najsn
ala ljivije roditelje koje poznajem u njihovim se glasovima odra ava bol kad se pris
jeæaju sumnji koje su ih muèile kad su se iz centra
14
uvod
preselili u prete ito bjelaèko predgraðe kako im dijete ne bi nastradalo u sukobim
a bandi i kako bi pohaðalo bolju kolu.
Oni znaju previ e, svi smo mi vidjeli previ e da bi u kratkotrajnoj vezi izmeðu moje
ga oca i moje majke crnog mu karca i bijele ene, Afrikanca i Amerikanke vidjeli ono
to ona jest. Zbog toga neki ljudi i mene vrlo te ko prihvaæaju takvog kakav jesam.
Kad ljudi koji me ne poznaju, crni ili bijeli, doznaju o mojem podrijetlu (a ob
ièno to bude otkriæe jer sam o majèinoj rasi prestao javno govoriti s dvanaest i
li trinaest godina, kad sam posumnjao da bi se to moglo protumaèiti kao dodvorav
anje bijelcima), primjeæujem brzu prilagodbu kroz koju prolaze u djeliæu sekunde
i potragu za nekim skrivenim znakom u mojim oèima. Vi e ne znaju tko sam. U sebi
se, pretpostavljam, pitaju o brigama u mojem srcu o mije anoj krvi, o podijeljenoj
du i, o sablasnoj slici tragiènog mulata zarobljenog izmeðu dvaju svjetova. I kad
bih im poku ao objasniti da tome nije tako, da ta tragedija nije moja, to jest, b
arem nije samo moja, da je to va a tragedija, sinovi i kæeri Plymouth Rocka i Elli
s Islanda, va a tragedija, djeco Afrike, to je u isto vrijeme tragedija estogodi njeg
roðaka moje ene i njegovih bijelih vr njaka, pa se zato ne morate pitati o èemu se
brine moje srce, jer svi to mogu vidjeti svake veèeri u vijestima, i kad bismo
samo to osvijestili, tragièni zaèarani krug bi se poèeo raspadati... dakle, kada
bih im to poku ao objasniti, bojim se da bih zvuèao nevjerojatno naivno, kao da s
am zaljubljen u izgubljene nade, poput onih komunista koji dijele svoje novine u
predgraðima sveuèili nih gradiæa. Ili bih, jo gore, zvuèao kao da se poku avam sakri
ti od samoga sebe.
Ne zamjeram im sumnjièavost. Odavno sam nauèio da ne vjerujem svojem djetinjstvu
i prièama koje su ga oblikovale. Tek sam se mnogo godina kasnije, dok sam sjedi
o na oèevu grobu i prièao mu kroz crvenu afrièku zemlju, mogao vratiti kroz vrij
eme i sam ocijeniti te prièe. Ih, bolje reèeno, tek sam tada razumio da sam veli
k dio svojeg ivota proveo poku avajuæi nadopisati te prièe, pokrpati rupe u naracij
i, objasniti neugodne detalje smje tajuæi osobne izbore u nemilosrdni tijek povije
sti, sve u nadi da æu iskopati neku granitnu ploèu istine na kojoj æe moja neroð
ena djeca moæi èvrsto stajati.
15
uvod
Tako se u nekom trenutku, unatoè tvrdoglavoj elji da se za titim od pogleda javnost
i i unatoè povremenim porivima da odustanem od cijele zamisli, na ovim stranicam
a ipak na ao zapis o jednom osobnom, unutarnjem putovanju o djeèakovoj potrazi za
ocem i za iskoristivim znaèenjem njegova ivota kao crnog Amerikanca. Rezultat je
autobiografska knjiga, iako bih, kad god bi me netko u protekle tri godine upita
o o èemu toèno pi em, izbjegavao taj odgovor. Autobiografija, naime, obeæava pothv
ate vrijedne opisivanja, razgovore s poznatim liènostima, sredi nju ulogu u znaèaj
nim dogaðajima. Takvih stvari ovdje nema. U najmanju ruku, autobiografija podraz
umijeva podvlaèenje crte, zatvaranje cjeline, to nikako ne prilièi osobi mojih go
dina, koja tek pronalazi vlastiti put u svijetu. Moje ivotno iskustvo ne mo e se èa
k niti smatrati reprezentativnim za iskustvo crnih Amerikanaca (»Uostalom, ti ne
dolazi iz socijalno ugro enih slojeva«, kako je pronicljivo istaknuo jedan izdavaè
s Manhattana); zapravo, nauèiti prihvatiti tu istinu da mogu prigrliti svoju cr
nu braæu i sestre, bilo u ovoj dr avi ih u Africi, i raditi za na u zajednièku buduæ
nost bez pretenzija da govorim nekome ili u ime nekoga o na im razlièitim borbama
- dio je poruke ove knjige.
Na kraju krajeva, neke opasnosti prijete svakom autobiografskom djelu: isku enje d
a se dogaðaji prika u u svjetlu koje pogoduje autoru; sklonost da se precijeni zan
imljivost vlastitih do ivljaja koji ne moraju zanimati èitatelje. Te su opasnosti
jo veæe kad pisac ne posjeduje mudrost koju donose godine; odreðenu distancu koja
nas lijeèi od na ih ta tina. Ne mogu reæi da sam uspje no izbjegao sve, ili èak ijedn
u od tih opasnosti. Iako se glavnina ove knjige temelji na suvremenim zapisima i
li usmenim pripovijestima moje obitelji, dijalozi su nu no pribli ne rekonstrukcije
onoga to se uistinu govorilo ili mi se preprièavalo. Neki su likovi spojevi nekol
iko ljudi koje sam upoznao, a neki dogaðaji su kronolo ki premje teni. Uz izuzetak m
oje obitelji i nekolicine javnih liènosti, imena veæine likova izmijenjena su zb
og za tite njihove privatnosti.
Kako god nazvali ovu knjigu autobiografija, memoari, obiteljska povijest ili ne to
èetvrto - ja sam u njoj poku ao iskreno opisati jedan posebni dio mojeg ivota. Kad
a bih skrenuo, mogao sam se osloniti na
16
uvod
vjeru i izdr ljivost moje zastupnice Jane Dvstel; na rijetke, ali stroge ispravke
mojega urednika Henrvja Ferrisa; na entuzijazam i pozornost Ruth Fecvch i njezin
ih suradnika u nakladnièkoj kuæi Times Books u nadgledanju razlièitih stadija ru
kopisa; na dobronamjerna èitanja mojih prijatelja, posebice Roberta Fishera, i n
a domi ljatost, dobrohotnost, iskrenost i nepogre ivu sposobnost moje predivne supru
ge Michelle da potièe ono najbolje to imam u sebi.
Ipak, najvi e zahvalnosti dugujem mojoj obitelji mojoj majci, baki i djedu, mojoj
braæi, razasutoj preko oceana i kontinenata pa njima i posveæujem ovu knjigu. Be
z njihove stalne ljubavi i podr ke, bez njihova dopu tenja da ispjevam njihovu pjesm
u i razumijevanja prema pokojem krivom tonu, ne bih imao nikakve nade da æu je d
ovr iti. Ako ni ta drugo, nadam se da ljubav i po tovanje koje osjeæam prema njima isi
java sa svake stranice.
17
PRVI DIO
Podrijetlo
tP NICA ZELINA
PRVO POGLAVLJE
Nekoliko mjeseci nakon mojega dvadeset prvog roðendana neki neznanac nazvao me d
a mi javi novost. Tada sam ivio u New Yorku, u Devedeset èetvrtoj ulici izmeðu Pr
ve i Druge avenije, unutar one bezimene, pomiène granice izmeðu istoènog Harlema
i ostatka Manhattana. Bila je to neprimamljiva èetvrt, gola i bez zelenila, isp
unjena èaðavim zgradama bez dizala, koje su bacale duboke sjene veæinu dana. Sta
nje bio malen, nako enih podova i promjenjive temperature, a zvono u ve i nije radil
o, pa su se posjetitelji morali unaprijed najaviti telefonskim pozivom s benzins
ke crpke iza ugla, gdje je crni doberman, velik poput vuka, noæima budno patroli
rao s praznom pivskom bocom stisnutom u raljama.
Sve me to nije previ e uzrujavalo, jer nisam primao mnogo posjetitelja. Bio sam ne
strpljiv u to doba, zaokupljen poslom i neostvarenim planovima, i uglavnom sam d
ru enje s ljudima smatrao gubitkom vremena. Nije ba istina da nisam volio dru tvo. Ra
do sam èavrljao sa svojim uglavnom portorikanskim susjedima, a na povratku s pre
davanja èesto bih zastao da s momcima koji su cijelo ljeto provodili pred stubi ti
ma poprièam o Knicksima ili pucnjevima koje su èuli prethodne noæi. Kad je vrije
me bilo lijepo, ja i cimer znali bismo sjediti na protupo arnim stubama, pu iti i pr
omatrati kako suton boji nebo u plavo, ili gledati bi-
21
snovi mojega oca
jelce iz obli njih boljih susjedstava kako eæu svoje pse po na oj èetvrti i pu taju ih
s uzice kako bi ovi mogli kenjati po na im ploènicima. »Sad to pokupi, seronjo!« d
erao bi se moj cimer, svojski razjaren, pa bismo se smijali izrazima lica kako g
ospodara tako i zvijeri, mrkim, ali nipo to posramljenim, dok su se saginjali kako
bi obavili posao.
U ivao sam u takvim trenutcima ali samo nakratko. Kad bi razgovor poèeo vrludati i
li se pribli io osobnim pitanjima, ubrzo bih prona ao razlog da se udaljim. Moja sam
oæa postala mi je udobna, bila je najsigurnije mjesto koje sam poznavao.
Sjeæam se daje vrata do nas ivio neki starac kojije na oèigled dijelio taj moj st
av. ivio je sam, ispijena, pogrbljena prilika, a u onim rijetkim prigodama kad je
izlazio iz stana, nosio je te ki crni ogrtaè i izoblièeni e ir. S vremena na vrijeme
susreo bih ga dok se vraæao iz trgovine i ponudio se da mu pomognem nositi nami
rnice uz visoko stubi te. Pogledao bi me i slegnuo ramenima, i poèeli bismo na uspo
n zaustavljajuæi se na svakom odmori tu kako bi on do ao do daha. Kad bismo konaèno
stigli do njegova stana, pa ljivo sam ostavljao vreæice na podu, a on bi mi uljudn
o kimnuo glavom, te kim korakom u ao u stan i navukao zasun. Ne bismo razmijenili ni
rijeèi, i niti jednom mi nije zahvalio na pomoæi.
Dojmila me se starèeva ti ina; smatrao sam ga srodnom du om. Poslije gaje moj cimer
prona ao na odmori tu ispod treæeg kata, irom otvorenih oèiju, zgrèenih ruku i sklupè
anog poput djeteta. Okupila se svjetina; nekoliko ena se prekri ilo, a manja djeca
uzbuðeno su aputa-la. Nakon nekog vremena hitna pomoæje do la i odvezla tijelo, a p
olicija je pretra ila starèev stan. Bio je uredan, gotovo prazan stolac, stol, izb
lijedjeli portret ene s gustim obrvama i nje nim osmijehom, smje ten povrh kamina. Ne
tko je otvorio hladnjak i prona ao gotovo tisuæu dolara u malim novèanicama zamota
nim u smotuljke starih novina, pa ljivo poslaganim iza staklenki majoneze i kiseli
h krastavaca.
Osamljenost toga prizora pogodila me i na trenutak sam po elio da sam saznao starè
evo ime. Zatim sam, gotovo trenutaèno, po alio svoju elju, zajedno s tugom kojaju j
e pratila. Osjeæao sam kao daje na dogo-
podrijetlo
vor prekr en kao da mije, u toj goloj sobi, starac zapoèeo aptati svoju neizreèenu
prièu, govoreæi mi stvari koje nisam htio èuti.
Pro lo je ne to vi e od mjesec dana kada je, u hladno, turobno jutro u studenome, dok
se blijedo sunce probijalo kroz gazu oblaka, stigao drugi poziv. Ba sam si bio sp
remao zajutrak; kava je bila na tednjaku, dva jaja u tavi, kad mije cimer dao slu a
licu. Linijajejako umjela.
»Barry? Barry, jesi li to ti?«
»Da... tko je to?«
»Da, Barry... ja sam, tvoja teta Jane. Iz Nairobija. Da li me èuje ?«
»Oprostite to ste ono rekli tko je pri telefonu?«
»Teta Jane. Slu aj, Barry, otac ti je mrtav. Poginuo je u prometnoj nesreæi. Halo?
Èuje li me? Rekla sam, otac ti je mrtav. Barry, molim te, nazovi svog ujaka u Bo
stonu i reci mu. Ne mogu vi e govoriti, èuje , Barry. Probat æu te opet nazvati...«
I to je bilo to. Linija se prekinula, a ja sam sjeo na kauè, iz kuhinje je dopir
ao miris zagorenih jaja, piljio sam u pukotine na stropu i poku avao shvatiti to sa
m izgubio.
U trenutku svoje smrti otac mije bio samo mit, istodobno i vi e i manje od stvarno
g èovjeka. S Havajaje oti ao 1963., kad su mi bile dvije godine, tako da sam ga u
djetinjstvu poznavao samo po prièama moje majke, bake i djeda. Svatko od njih im
ao je svoje omiljene prièe, i sve su bile besprijekorne, izglaèane i dotjerane s
talnim preprièavanjem. Jo uvijek se sjeæam Grampsa kako zavaljen u svoj stari nas
lonjaè nakon veèere, pijuckajuæi viski i èisteæi zube celofanom s kutije cigaret
a, preprièava kako je moj otac jednom prilikom zamalo bacio nekog èovjeka s vidi
kovca Pali zbog lule...
»Vidi , tvoji mama i tata odluèili su povestijednog prijatelja na razgledavanje ot
oka. I odvezu se oni tako do vidikovca, a Barack je vjerojatno cijelim putem voz
io po krivoj strani ceste...«
»Tvoj otac je bio stra no lo vozaè«, objasnila bi mi majka. »Uvijek bi zavr io na lij
evoj strani, kako se vozi u Britaniji, i kad bi mu se ne to prigovorilo, poèeo bi
gunðati o glupim amerièkim propisima...«
¦23-
snovi mojega oca
»No, eto, tog su puta stigli u jednom komadu; iza li su iz automobila i stali uz o
gradu kako bi u ivali u pogledu. Barack je dimio iz lule koju sam mu ja darovao za
roðendan i kami om pokazivao sve znamenitosti, poput brodskog kapetana...«
»Tvoj otac je zbilja bio ponosan na tu lulu«, prekinula bi ga opet moja majka. »
Pu io bije cijelu noæ dok je uèio, a katkad...«
»Èuj, Ann, eli li ti isprièati prièu ili æe meni dopustiti da dovr im?«
»Oprosti, tata. Nastavi.«
»U svakom sluèaju, taj siroti momak onje takoðer bio student iz Afrike, zar ne?
tekje bio si ao s broda. Sirotije deèko bio toliko impresioniran naèinom na koji j
e Barack baratao lulom da gaje zamolio mo e li je isprobati. Tvoj tata je o tome r
azmi ljao nekoliko trenutaka i napokon pristao, no èimje momak povukao prvi dim, p
oèeo je strahovito ka ljati. Zaka ljao je toliko jako da mu je lula skliznula iz ruk
e i pala preko ograde, niz tridesetak metara visoku liticu.«
Gramps zastane da potegne jo jedan gutljaj iz pljoske, pa nastavi. »Vidi , tvoj tat
a je bio dovoljno pristojan da prièeka da prijatelj prestane ka ljati, a zatim mu
je rekao da se popne preko ograde i ode po lulu. Èovjek je bacio jedan pogled ni
z liticu koja se uzdizala pod kutom od devedeset stupnjeva i rekao Baracku da æe
mu kupiti novu.«
»Prilièno razumno«, Toot napomene iz kuhinje. (Baku zovemo Tu-tu, skraæeno Toot
to na havajskom znaèi baka ili djed jer je ona na dan mojega roðenja odluèila da
je jo premlada da bi je zvali baka.) Gramps se namrgodi, ali je odluèi ignorirat
i.
»... ali Barack nije popu tao u. elji da dobije natrag svoju lulu, jer je ona bila d
ar i nije ju se moglo nadomjestiti. Momak je zatimjo jednom pogledao u ponor i op
et odmahnuo glavom, i tada gaje tvoj stari podig-nuo u zrak i prebacio preko ogr
ade!«
Gramps je prasnuo u smijeh i veselo se pljesnuo po koljenu. Dok se on smije, ja
zami ljam kako promatram svojeg oca odozdo, mraènu sjenu pod podnevnim suncem, a r
uke prijestupnika divlje ma u dok visi nad ponorom. Zastra ujuæa vizija pravde.
24
podrijetlo
»Nije ga ba prebacio preko ograde, tata«, veli moja mama, gledajuæi me zabrinuto,
ali Gramps pote e jo jedan gutljaj viskija i ore dalje.
»Ljudi su ih veæ poèeli promatrati, a i tvoja mama je molila Baracka da prestane
. Barackov se prijatelj valjda molio i zadr avao dah. U svakom sluèaju, nakon neko
liko minuta tvoj starije spustio momka natrag na noge, potap ao ga po leðima i pre
dlo io, mrtav hladan, da svi skupa negdje sjednu na pivo. I zna to, tako se tvoj sta
ri pona ao ostatak izleta kao da se ni ta nije dogodilo. Naravno, mama ti je jo bila
prihèno uzrujana kad su se vratili kuæi. Zapravo, jedva daje razgovarala s tvoji
m starim. Ni Barack nije pridonosio situaciji svaki put kad bi nam tvoja majka p
oku ala isprièati to se dogodilo, on bi samo odmahnuo glavom i poèeo se smijati. 'O
pusti se, Anna', rekao joj je. Tvoj starije imao duboki bariton, zna , i britanski
naglasak.« Moj djed bi tada zabio bradu u vlastiti vrat kako bi postigao potpun
i dojam. »Opusti se, Anna«, rekao je. »Samo sam ga htio nauèiti lekciju o po tovan
ju tuðe imovine!«
Gramps bi se poèeo smijati sve dok ne bi poèeo ka ljati, a Toot bi sebi u bradu pr
omrmljala daje, na sreæu, moj otac shvatio daje momak lulu izgubio nesretnim slu
èajem, jer tko zna to bi se inaèe dogodilo, a majka bi zakolutala oèima i rekla m
i da pretjeruju.
»Tvoj otac katkad zna biti te ak«, priznala bi tada, s jedva vidljivim osmijehom.
»Ah to je samo zato stoje on u osnovi jako iskrena osoba. Zbog toga katkad ne pr
ihvaæa kompromise.«
Njoj je bila dra a jedna nje nija slika mojega oca. U njezinoj omiljenoj prièi on je
do ao primiti kljuè bratstva Phi Beta Kappa u svojoj omiljenoj odjeæi u traperica
ma i staroj izvezenoj ko ulji s leopardovim uzorkom. »Nitko mu nije rekao daje to
velika èast, pa je u ao u sveèano ureðenu prostoriju punu ljudi odjevenih u smokin
ge. To je bilo jedini put da sam ga vidjela posramljenoga.«
A Gramps bi, odjednom zami ljen, stao kimati glavom. »Istina je, Bar«, rekao bi. »
Tvoj stari se znao snaæi u gotovo bilo kakvoj situaciji, i zbog toga je svima bi
o drag. Sjeæa li se kad je morao pjevati na Meðunarodnom glazbenom festivalu? Pri
stao je pjevati neke afrièke pjesme, ali kad je do ao tamo, shvatio je daje zaprav
o rijeè o jako ekskluzivnom
snovi mojega oca
dogaðaju i daje djevojka prije njega bila poluprofesionalna pjevaèica, Ha-vajka
s cijelim prateæim sastavom. Bilo tko drugi bi istog trena odustao, razumije , i o
bjasnio im daje do lo do zabune. Ali ne i Barack. Ustao je i poèeo pjevati pred ci
jelom tom brojnom publikom a to nije maèji ka alj, zna i nije bio posebno dobar, al
i imao je toliko samopouzdanja daje, nièim izazvan, dobio jaèi pljesak nego itko
dotad.«
Djed bi odmahnuo glavom i ustao iz naslonjaèa kako bi upalio televizor. »Ako bil
o to mo e nauèiti od svojeg starog«, rekao bi mi, »to je samopouzdanje. To ti je taj
na uspjeha.«
Sve su njihove prièe bile takve kompaktne, apokrifne, recitirane jedna za drugom
tijekom iste veèeri, a zatim pohranjene mjesecima, katkad godinama, u sjeæanja
moje obitelji. Poput onih rijetkih fotografija mojeg oca koje su ostale u kuæi,
starih crno-bijelih studijskih slika na koje bih katkad nai ao prekapajuæi po orma
rima u potrazi za bo iènim ukrasima ili starom ronilaèkom maskom. U doba tih mojih
prvih sjeæanja moja majka je veæ izlazila s èovjekom koji joj je kasnije postao
drugi suprug, i ja sam bez obja njenja razumio za to te fotografije treba skloniti.
Ali s vremena na vrijeme, dok bih sjedio na podu s majkom, a miris pra ine i molj
aca bi se irio iz tro noga obiteljskog albuma, zagledao bih se u lik mojega oca u t
amno nasmijano lice, istaknuto èelo i debele naoèale zbog kojih je izgledao star
iji nego stoje bio i slu ao kako se epizode iz njegova ivota sklapaju, sjedinjuju u
jednu prièu.
Bio je Afrikanac, doznao sam, Kenijac iz plemena Luo, roðen na obalama Viktoriji
nog jezera, u mjestu po imenu Alego. Selo je bilo siroma no, ali njegov otac moj d
rugi djed, Hussein Onvango Obama bio je uspje an zemljoradnik, seoski starje ina, vr
aè s iscjeliteljskim moæima. Moj je otac proveo mladost goneæi oèeve ovce i poha
ðajuæi lokalnu kolu koju je uspostavila britanska kolonijalna uprava i u kojoj je
ubrzo zapa ena njegova nadarenost. Kad je zavr io tu kolu, dobio je stipendiju za st
udij u Nairobiju, a zatim su ga, u zoru nezavisne Kenije, kenijski dr avnici i ame
rièki sponzori odabrali da se upi e na sveuèili te u Sjedinjenim Dr avama, kao dio prv
oga velikog vala Afrikanaca koji su
26
podrijetlo
poslani onamo kako bi ovladali zapadnom tehnologijom i vratili se da uz pomoæ nj
e stvore novu modernu Afriku.
Godine 1959., kad mu je bilo dvadeset tri godine, stigao je na Ha-vajsko sveuèil
i te kao prvi afrièki student na tom sveuèili tu. Studirao je ekonometriku, radio s
neviðenom koncentracijom i diplomirao za tri godine kao najbolji u generaciji. I
mao je mnogo prijatelja, pomogao je organizirati Meðunarodnu zajednicu studenata
i postao njezin prvi predsjednik. Na teèaju ruskog jezika upoznao je nesigurnu,
srame ljivu mladu Amerikanku, tek osamnaestogodi njakinju, i ubrzo su se zaljubili.
Njezine roditelje, unatoè njihovu prvotnom oprezu, osvojio je svojim armom i int
elektom; mladi par se vjenèao, a ona mu je rodila sina, kojemu je podario svoje
ime. Dobio je jo jednu stipendiju ovaj put za doktorski studij na Harvardu - ali
ne i dovoljno novaca da svoju obitelj povede sa sobom. Rastali su se i on se vra
tio u Afriku kako bi ispunio svoju du nost prema tom kontinentu. Majka i dijete ni
su oti li s njim, ali ljubav je ostala sna na unatoè udaljenosti...
Tu bi se album zatvarao, a ja bih zadovoljan odlutao, uljuljkan u prièu u kojoj
sam se nalazio u sredi tu neizmjernog i smislenog svemira. Èak i u skraæenoj verzi
ji koju su mi majka, baka i djed preprièavali, bilo je mnogo stvari koje nisam r
azumio. No rijetko sam zahtijevao da mi se objasne detalji poput znaèenja rijeèi
»doktorat« i »kolonijalizam« ili toène lokacije Alega na karti. Umjesto toga, iv
otni put mojega oca pripadao je istom svijetu kao ijedna knjiga koju mije majka
bila kupila, knjiga Origins, zbornik prièa iz cijelog svijeta, prièa o postanku
i drvu na kojem se èovjek rodio, Prometeju i daru vatre, kornjaèi iz hinduistièk
e legende koja pliva svemirom noseæi svijet na leðima. Kasnije, kad sam se bolje
upoznao s jednostavnijim putem do sreæe koji nude filmovi i televizija, poèela
su me muèiti pitanja. Na èemu je ta kornjaèa stajala? Za to bi svemoguæi Bog dopus
tio zmiji da uzrokuje toliko patnje? Za to se moj otac nije vratio? No s pet ili es
t godina nauèio sam ne zadirati u te nedokuèive tajne, prièe istinite unutar svo
jeg svijeta, i ostavio ih da netaknute nastave ivjeti u spokojnim snovima.
27
snovi mojega oca
Èinjenicu da moj otac nije nimalo slièio ljudima oko mene daje bio crn kao noæ,
dok je moja majka bila bijela kao mlijeko - nisam zapravo niti primjeæivao.
Zapravo, sjeæam se samo jedne prièe u kojoj se izrijekom govorilo o rasi; to sam
bio stariji to samje èe æe èuo; kao daje sadr avala bit moraliteta kojije obilje io ivo
t mojeg oca. Prema toj prièi, nakon dugog uèenja moj otac se pridru io djedu i nek
im njegovim prijateljima u obli njem baru Waikiki. Svi su bili u slavljenièkom ras
polo enju, jeli su i pili uz zvukove havajske gitare, kad je neki bijelac iznenada
rekao barmenu, dovoljno glasno da ga svi èuju, da ne eli piti dobar alkohol »u b
lizini crnèuge«. Prostorija je utihnula, a ljudi su se okrenuli prema mojem ocu,
oèekujuæi tuènjavu. Umjesto toga, moj otac je ustao, pri ao mu, nasmije io se i odr a
o mu predavanje o ludosti predrasuda, obeæanju amerièkog sna i univerzalnim ljud
skim pravima. »Momku je bilo toliko neugodno kad je Barack zavr io«, prièao bi Gra
mps, »daje posegnuo u d ep i na licu mjesta Baracku dao stotinu dolara. To je pokr
ilo sva na a piæa i mesne plate za cijelu veèer i stanarinu tvojem ocu za mjesec d
ana.«
Kad sam postao tinejd er, poèeo sam sumnjati u istinitost te prièe pa samje stavio
na stranu zajedno s ostalima, sve dok mnogo godina poslije toga nisam primio te
lefonski poziv od nekog Amerikanca japanskog podrijetla, kojije rekao daje bio k
olega mojeg oca na Havajskom sveuèili tu, a sada je predavao na nekom sveuèili tu na
Srednjem zapadu. Bio je vrlo pristojan, pomalo posramljen zbog vlastite impulzi
vnosti; objasnio mije daje proèitao intervju sa mnom u lokalnim novinama i da mu
je spomen imena mojega oca prizvao mnoga sjeæanja. Zatim mije tijekom razgovora
isprièao istu prièu koju mi je djed bio prièao, o bijelcu kojije htio kupiti op
rost od mojega oca. »Nikad to neæu zaboraviti«, rekao mi je preko telefona, a u
njegovu glasu osjetio sam isti ton koji sam èuo kod Grampsa toliko godina prije,
ton nevjerice i nade.
Kri anje rasa. Izraz zvuèi grubo, ru no, kao da nagovije ta èudovi ne posljedice; poput
rijeèi predratni ili mje anac, priziva jedno drugo doba, daleki svijet bièeva i pl
amena, mrtvih magnolija i zapu tenih trijemova.
28
podrijetlo
Pa ipak se tek 1967. godine kada sam ja proslavio esti roðendan, a Ji-mi Hendrix
nastupio na festivalu u Monterevu, tri godine nakon stoje dr. King dobio Nobelov
u nagradu za mir, kada su Americi veæ dojadili crnaèki zahtjevi za jednako æu jer
je problem diskriminacije na izgled bio rije en Vrhovni sud Sjedinjenih Dr ava sjeti
o reæi saveznoj dr avi Virginiji da je tamo nji zakon protiv mije anih brakova protuus
tavan. Kad su se 1960. moji roditelji vjenèali, kri anje rasa jo se smatralo prekr aj
em u vi e od pola dr ava SAD-a. U mnogim ju njaèkim krajevima moj bi otac bio obje en o
drvo daje samo krivo pogledao moju majku; u najsofisticiranijim sjevernim gradov
ima neprijateljski su pogledi ili aputanja mogli enu u polo aju u kakvomje bila moja
majka otjerati u neku ilegalnu kliniku za pobaèaj - ili barem u neki daleki sam
ostan u kojem bi mogla ugovoriti posvajanje. Prizor njih dvoje zajedno smatrao s
e sablasnim i perverznim, odliènim argumentom protiv onih rijetkih naivnih liber
ala koji su podupirali ideju o graðanskim pravima.
Naravno ali biste li dopustili svojoj kæeri da se uda za jednoga od njih?
Èinjenica da su moji baka i djed na to pitanje odgovorili s »da«, ma koliko nevo
ljko, jo uvijek mije zagonetna. Ni ta u njihovu podrijetlu nije upuæivalo na moguæn
ost takvog odgovora, na obiteljskom stablu nisu imali nikakvih novoengleskih tra
nscendentalista niti socijalistièkih sanjara. Istina, Kansas se borio na strani
Sjevera u Graðanskom ratu; Gramps me rado podsjeæao da su razlièiti ogranci ire o
bitelji bili vatreni borci za ukidanje ropstva. Kad bije pitali, Toot bi okrenul
a glavu u stranu kako bi se iz profila vidio njezin orlovski nos koji je, uz par
crnih oèiju, dokazivao da potjeèe od Cherokeeja.
Alijedna stara smeða fotografija na polici mnogo je rjeèitije progovarala o njih
ovim korijenima. Na njoj su bili Tootini baka i djed, kotskog i engleskog podrije
tla, kako stoje ispred sklepane seoske kuæe, ozbiljni i odjeveni u grubu vunu, s
tisnutim oèima zagledani u suncem spaljeni, nesmiljeni krajolik koji se pru ao pre
d njima. Ta lica bila su amerièka gotika, siroma ni roðaci bijelih anglosaskih pro
testanata, i u njihovim su se oèima oèitavale istine koje sam u meðuvremenu dozn
ao kao èinje-
29
snovi mojega oca
nice: daje Kansas samostalno pristupio Uniji tek nakon nasilnog uvoda u Graðansk
i rat, nakon bitke u kojoj je maè Johna Browna okusio prvu krv; da se, dok je je
dan od mojih pra-pra-pradjedova Christopher Co-lumbus Clark bio odlikovani vojni
k Unije, u kalo o tome daje njegova supruga roðakinja Jeffersona Davisa, predsjedni
ka Konfederacije; daje, iako je neki davni predak uistinu bio èistokrvni Cheroke
e, ta èinjenica bila prilièno sramotna za Tootinu majku, koja bi problijedjela s
vaki put kad bi netko naèeo tu temu, nadajuæi se da æe tu tajnu odnijeti sa sobo
m u grob.
Takav je bio svijet u kojem su odgojeni moja baka i moj djed, èisto golo sredi te
dr ave, mjesto gdje su pristojnost, izdr ljivost i istra ivaèki duh i li ruku pod ruku s
konformizmom, sumnjom i potencijalom za bezrezervno nasilje. Odrasli su manje o
d dvadeset milja jedno od drugoga: baka u Augusti, a djed u El Doradu, gradiæima
koji su bili premaleni da bi zaslu ili podebljana slova na autokarti. Sjeæanja na
njihova djetinjstva, koja su prizivah radi mene, doèaravala su amerièku depresi
ju u svoj njezinoj nevinoj slavi: parade za Dan nezavisnosti, filmske projekcije
na zidovima staja, krijesnice u staklenkama i okus zrelih rajèica, slatkih popu
t jabuka; pra njave oluje, tuèe, uèionice ispunjene seoskim djeèacima na koje su p
oèetkom zime na ili vuneno donje rublje, pa su se tijekom iduæih mjeseci usmrdjeli
poput svinja.
Èak su se i traume propalih banaka i napu tenih farmi doimale romantièno gledane k
roz prizmu sjeæanja moje bake i djeda; bilo je to vrijeme kad su svi dijelili pa
tnju, toga velikog izjednaèitelja koji zbli ava ljude. Zato si morao pozorno slu ati
kako bi prepoznao suptilne hijerarhije i pre utna pravila koja su upravljala njih
ovim ranim ivotima, sitnice koje mnogo znaèe ljudima koji posjeduju malo i ive usr
ed nièega. Imalo je to veze s takozvanim ugledom postojali su ugledni ljudi i ne
tako ugledni ljudi i premda nisi morao biti bogat da bi bio ugledan, svakako je
zahtijevalo mnogo vi e truda ako si bio siroma an.
Tootina obitelj bila je ugledna. Otac joj je zadr ao stalan posao sve vrijeme depr
esije, upravljao je naftnim postrojenjem za Standard Oil. Njezina je majka, prij
e nego stoje rodila, predavala u osnovnoj koli.
30
podrijetlo
Kuæanstvo su odr avali besprijekorno èistim, naruèivali su knji evne i znanstvene kl
asike po tom, èitali su Bibliju, ali izbjegavali javne propovijedi; bli i im je bio
ozbiljni metodizam koji je razum cijenio vi e od strasti, a umjerenost vi e od svega
.
Djedov polo aj bio je nezgodniji. Nikome nije bilo ba jasno za to - njega i njegova b
rata odgojili su baka i djed, koji nisu bili osobito bogati, ali su bili pristoj
ni, bogobojazni baptisti, koji su se uzdr avali radeæi na naftnim bu otinama blizu W
ichite. Ipak, djed je nekako ispao divlji. Neki susjedi za to su krivili samoubo
jstvo njegove majke: napokon, upravo je Stanley, kojemu je tada bilo osam godina
, prona ao njezino tijelo. Druge, manje milosrdne du e, samo bi odmahnule glavom: dj
eèak je slièan svojem ocu lutalici, objasnili bi, koji je zasigurno kriv za tu an
kraj njegove majke.
Sto god bio razlog, èini se daje Grampsova reputacija bila zaslu ena. Prije petnae
stog roðendana izbaèen je iz srednje kole jer je udario ravnatelja u nos. Iduæe t
ri godine radio je razne honorarne posliæe, vercao se vlakovima do Chicaga, pa on
da do Kalifornije i natrag, zaokupljen jeftinim piæem, kartama i enama. Kako on t
o voli reæi, znao se snaæi u Wichiti, kamo su se i njegova i Tootina obitelj pre
selile u to doba, a Toot mu ne proturjeèi; svakako, njezini su roditelji vjerova
li prièama koje su èuli o njemu i sna no su se protivili njegovu udvaranju. Kad je
Toot prvi put Grampsa dovela kuæi da upozna obitelj, njezin otac bacio je jedan
pogled na djedovu zalizanu crnu kosu i neprekidni mudrija ki smije ak, i dao svoju
neuljep anu prosudbu.
»Izgleda kao digiæ.«
Moju baku nije bilo briga. Èini se daje nju, koja je upravo bila zavr ila srednju k
olu i bilo joj je dosta ugleda, moj djed zaista oèarao. Katkad ih zami ljam u svak
om amerièkom gradu u tim godinama prije rata. Zami ljam djeda u vreæastim hlaèama
i u tirkanoj potko ulji, sa zabaèenim e irom, kako nudi cigaretu svojoj armantnoj djevo
jci s previ e crvenog ru a, kose obojene u plavo, i nogu dovoljno lijepih da bi mogl
e reklamirati èarape u izlogu lokalne trgovine. Prièa joj o velikim gradovima, b
eskrajnoj autocesti, njegovu skorom bijegu iz praznih, pra njavih
31
snovi mojega oca
ravnica, gdje se veliki planovi svode na posao direktora banke, a zabava na slad
olede, gazirane sokove i nedjeljne matineje, gdje ti strah i nedostatak ma te gu e s
nove, tako da èim se rodi zna toèno gdje æe umrijeti i tko æe te pokopati. On neæe
tako zavr iti, inzistira moj djed; on ima snove, on ima planove; on æe moju baku z
araziti onom istom eljom za putovanjem koja je toliko godina prije njihove pretke
povela preko Atlantika i jo pola kontinenta.
Pobjegh su zajedno na vrijeme da dozive bombardiranje Pearl Harbo-ra, i moj je d
jed dobrovoljno pristupio vojsci. Od tog trenutka prièa se u mojim mislima ubrza
va poput onih starih filmova u kojima nevidljive ruke trgaju stranice i stranice
sa zidnog kalendara, a novinske naslovnice s imenima Hitlera, Churchilla, Roose
velta i Normandije mahnito se vrte praæene potmulim zvukom bombardiranja, glasom
Edwarda R. Mur-rowa i BBC-a. Gledam kako se moja majka rada u vojnoj bazi u koj
oj je Gramps smje ten; kako se moja baka laæa mu kog posla i na proizvodnoj traci sl
a e bombardere; kako moj djed gaca po francuskom blatu, pod zapovjedni tvom generala
Pattona.
Gramps se vratio iz rata a da nije do ivio prave borbe i obitelj se uputila u Kali
forniju, gdje se on, dobiv i vojnu stipendiju, upisao na Berkeley. No predavaonica
je bila premalena za njegove ambicije, za njegov nemir, pa se obitelj ponovo se
lila, prvo natrag u Kansas, zatim kroz niz malih teksa kih gradova i na posljetku
u Seattle, gdje su ostali dovoljno dugo da moja majka zavr i srednju kolu. Gramps j
e radio kao prodavaè pokuæstva; kupili su kuæu i prona li partnere za brid . Bilo im
je drago stoje moja majka bila dobra u koli, iako joj je, kad su joj ponudili ra
ni prijam na Sveuèili te u Chicagu, moj djed zabranio da ode smatrajuæi je premlad
om da ivi sama.
I tu je njihova prièa mogla zavr iti; dom, obitelj, ugledan ivot. No ne to mora da ga
je jo uvijek grizlo iznutra. Mogu ga zamisliti kako stoji na obali Pacifika, prer
ano osijedjele kose, visok i ne vi e tako vitak, kako gleda daleko u zakrivljeni o
bzor, jo uvijek nju eæi, duboko u nosnicama, naftne bu otine, kukuruzna polja i tegob
ne ivote za koje
32
podrijetlo
je mislio da ih je ostavio daleko iza sebe. Stoga, kad je poslovoða trgovine pok
uæstvom u kojoj je tada radio sluèajno spomenuo da æe se mo da otvoriti nova trgov
ina u Honoluluu i da se ondje poslovne moguænosti èine neogranièenima s obzirom
na to da bi Havaji ubrzo trebali postati savezna dr ava, moj je djed isti dan odju
rio kuæi i nagovorio moju baku da prodaju kuæu i jo se jedanput spakiraju kako bi
se uputili na zadnju etapu svojega putovanja na zapad, prema zalazeæem suncu...
Oduvijekje bio takav, moj djed, uvijek je tra io nov poèetak, uvijek je bje ao od po
znatoga. Kad je obitelj do la na Havaje, njegova se osobnost veæ potpuno oblikoval
a, rekao bih velikodu nost i elja da ugodi, nespretan spoj profinjenosti i provinci
jalizma, sirova osjeæajnost zbog koje je u isto vrijeme bio netaktièan i vrlo ra
njiv. Bila je to amerièka osobnost, tipièna za mu karce njegova nara taja, mu karce ko
ji su prigrlili ideju slobode i individualizma i otvorene ceste, a da nisu bih p
osve svjesni njezine cijene, mu karce èiji je entuzijazamjednako lako mogao urodit
i kukavièlukom makartizma kao i juna tvom Drugoga svjetskog rata. Mu karci koji su b
a zbog svoje temeljne nevinosti istodobno obeæavali i bili opasni; mu karci na kraj
u skloni razoèaranju.
U 1960-ima, dodu e, moj djedjo nije bio pro ao isku enja; razoèaranja æe doæi tek kasni
je, a i tada æe doæi polagano, bez nasilja koje gaje moglo promijeniti, nabolje
ili nagore. Podsvjesno se smatrao nekakvim slobodoumnikom mo da èak boemom. Katkad
bi pisao poeziju, slu ao jazz, nekolicinu Zidova koje je upoznao za vrijeme poslo
vanja pokuæstvom dr ao je svojim najboljim prijateljima. U jedinom okr aju s organiz
iranom religijom uèlanio je cijelu obitelj u lokalnu unitarijansku univerzalisti
èku kongregaciju; sviðalo mu se to se unitarijanci oslanjaju na svete spise svih
velikih religija (»Plati jednu, dobije pet«, govorio bi). Toot gaje kasnije odgovo
rila od takvog pogleda na crkvu (»Za ime Bo je, Stanley, biranje religije ne bi tr
ebalo biti poput kupovanja itarica za zajutrak!«), ali iako je moja baka bila po
prirodi skeptiènija, i nije se slagala s nekim Grampsovim egzotiènijim idejama,
zbog svoje tvrdoglave nezavisnosti, ustrajanja da sama promi lja stvari, njih su s
e dvoje obièno na kraju nalazili na istoj strani.
33
snovi mojega oca
Zbog svega toga moglo ih se smatrati prilièno liberalnima, iako se njihove ideje
nikad nisu oblikovale u nekakvu konkretnu ideologiju; po tome su, takoðer, bih
vrlo tipièni Amerikanci. Stoga, kad je moja majka jednog dana do la kuæi i spomenu
la prijatelja kojega je upoznala na Havajskom sveuèili tu, afrièkog studenta po im
enu Barack, njihova prva reakcija bila je da ga pozovu na veèeru. Jadni momak za
sigurno je osamljen, Gramps bi pomislio, toliko daleko od doma. Hajde da ga prov
jerimo, rekla je Toot sama sebi. Kad se moj otac pojavio na vratima, Gramps je m
o da odmah s odu evljenjem primijetio Afrikanèevu sliènost Nat King Coleu, Grampsovu
omiljenom pjevaèu; pretpostavljam da gaje upitao zna li pjevati, ne primjeæujuæ
i prestravljen izraz lica moje majke. Gramps je vjerojatno bio previ e zaokupljen
prièanjem viceva ili svaðanjem s Toot o pravom naèinu peèenja odrezaka da bi pri
mijetio kako je moja majka nje no primila i stisnula glatku, mi iæavu ruku pokraj nj
ezine. Toot primjeæuje, ali dovoljno je pristojna da se suzdr i i ponudi desert; i
nstinktivno zna da ne smije napraviti scenu. Na kraju veèeri oboje komentiraju k
ako se mladiæ èini vrlo inteligentnim, dostojanstvenim, odmjerene gestikulacije
i otmjenog naèina sjedenja - a tek taj naglasak!
No bi li dopustili svojoj kæeri da se uda za jednoga od njih?
Jo se ne zna; prièa do ovog trenutka ne obja njava dovoljno. Istinaje da, poput veæ
ine bijelih Amerikanaca u to doba, nisu previ e pozornosti posveæivali crncima. Za
koni o rasnoj segregaciji u Kansas su do li mnogo prije nego to su se moji baka i d
jed rodili i barem na podruèju Wichite oèitovali su se na neformalnoj, malograða
nskoj razini, bez puno nasilja koje ih je pratilo duboko na Jugu. Ista pre utna pr
avila koja su ureðivala odnose meðu bijelcima, svodila su kontakt izmeðu rasa na
minimum; ona rijetka sjeæanja bake i djeda na crnce u Kansasu vrlo su maglovita
crni mu karci koji svako malo dolaze na naftna polja tra eæi sezonske poslove; crne
ene koje peru rublje bijelcima ili im poma u u kuæanskim poslovima. Crnci su tamo,
ali nisu tamo, poput pijanista u baru, kuænih pomoænica ili glasova s radija sj
enovite, tihe prilike koje ne izazivaju ni strast ni strah.
Tek kad se, nakon rata, moja obitelj preselila u Teksas, pitanje rase poèinje im
ati utjecaj na njihove ivote. Za vrijeme prvog tjedna na poslu
34
podrijetlo
Gramps je dobio prijateljski savjet o crnim i meksièkim kupcima od kolege trgovc
a pokuæstvom: »Ako obojeni ele pogledati robu, neka doðu nakon radnog vremena i s
ami se pobrinu za dostavu.« Kasnije je, u banci u kojoj je radila, Toot upoznala
nadstojnika zgrade, visokog i dostojanstvenog veterana Drugoga svjetskog rata k
ojeg je zvala jednostavno gospodin Reed. Dok su njih dvoje jednog dana èavrljali
u hodniku, neka tajnica je izletjela iz svojeg ureda i ukorila Toot da nikad, b
a nikad, ne smije »nekog crnèugu zvati 'gospodinom'«. Nedugo nakon toga Toot je z
atekla g. Reeda u nekom kutu u zgradi kako tiho jeca. Kad gaje upitala to ga muèi
, ispravio je leða, obrisao oèi i odgovorio protupitanjem:
»Sto smo vam mi ikad uèinili da ste ovako zli prema nama?«
Moja baka mu nije znala odgovoriti, ali joj je pitanje ostalo na pameti, pa bi k
atkad ona i Gramps o njemu raspravljali nakon to bi moja majka oti la u krevet. Odl
uèili su da æe Toot i dalje g. Reeda zvati »gospodin«, iako je shvaæala, s mje avi
nom tuge i olak anja, daje nadstojnik sada oprezno odr avao distancu kad god bi se s
reli na hodniku. Gramps je poèeo odbijati pozive kolega na pivo, uz izliku da mo
ra iæi doma kako se ena ne bi ljutila. Postali su zatvoreni, nemirni, ispunjeni n
ekom nejasnom bojazni, kao da su zauvijek stranci u svojem gradu.
Taj lo ugoðaj najvi e je pogodio moju majku. Tada joj je bilo jedanaest ili dvanaes
t godina, kæi jedinica koja se tek oporavljala od te ke astme. Zbog bolesti, i èes
tih selidbi, postala je samotnjak vesele i vedre naravi, ali sklona povlaèenju u
knjige i osamljenim etnjama pa se Toot zabrinula daje ova zadnja selidba samo po
gor ala ekscentriènost njezine kæeri. Moja majka nije stvorila mnogo prijatelja u
novoj koli. Nemilosrdno su je zadirkivali zbog imena, Stanley Ann (jedna od Gramp
sovih nerazboriti]ih ideja htio je sina). Stanley Steamer, zvali su je. Mu karèina
Stan. Kad bi se Toot vratila s posla, obièno bi moju majku zatekla u dvori tu kak
o ma e nogama sjedeæi na rubu trijema ili le i u travi, povuèena u neki vlastiti osa
mljeni svijet.
Osim jednog dana. Jednoga vruæeg dana bez vjetra Toot je do la doma i zatekla gomi
lu djece okupljenu ispred ograde dvori ta njezine kuæe. Kako se pribli avala, mogla
je razaznati zvuk zlonamjernog smijeha i
35
snovi mojega oca
primijetiti gnjevne i gadljive grimase na djeèjim licima. Djeca su skandirala, p
iskutavim glasovima, promjenjivim ritmom:
»Kmicoljubac!«
»Prljavi Jenki!«
»Kmicoljubac!«
Djeca su se razbje ala kad su ugledala Toot, ali ne prije nego stoje jedan od djeè
aka bacio kamen preko ograde. Toot je pogledom pratila putanju kamena dok nije z
avr ila podno jednog drveta. A tamo je vidjela uzrok cijeloga ovog uzbuðenja: moja
majka i neka crna djevojèica, otprilike njezinih godina, le ale su potrbu kejedna p
okraj druge u travi; suknje su im bile zavrnute iznad koljena, no ni prsti zakopan
i u zemlju, a glave oslonjene na ruke i nadvinute nad neku majèinu knjigu. Iz da
ljine te dvije djevojèice doimale su se potpuno spokojno u sjeni li æa. Tek kada j
e Toot otvorila dvori na vrata, shvatila je da se crna djevojèica tresla i da su o
èi moje majke blistale od suza. Djevojke su ostale nepomiène, parahzirane od str
aha, dok se Toot konaèno nije sagnula i polo ila ruke na njihove glave.
»Ako se elite igrati«, rekla imje, »za ime Bo je, uðite u kuæu. Hajde. Obje.« Primi
la je i podigla moju majku, i pru ila ruku prema ruci druge djevojèice, ali prije
nego stoje stigla bilo to reæi, djevojèicaje veæ u punom trku, nogu dugih kao u h
rta, nestajala niz ulicu.
Gramps je bio izvan sebe kad je èuo to se dogodilo. Ispitao je moju majku, zapisa
o imena. Iduæi dan nije oti ao na posao kako bi posjetio kolskog ravnatelja. Osobno
je nazvao roditelje neke djece da im ka e to ih ide. I svaka odrasla osoba s kojom
je razgovarao dala mu je isti odgovor :
»Najbolje bi bilo da poprièate s va om kæeri, gospodine Dunham. U ovom se gradu bi
jele cure ne dru e s obojenima.«
Te ko je odrediti koliko znaèenja pridati tim dogaðajima, jesu li se tada zaista o
blikovali ili raspali ikakvi politièki stavovi, ili nam se samo istièu u retrosp
ektivi, zbog dogaðaja koji su uslijedili. Kad god mije prièao o tome, Gramps je
inzistirao na tome daje obitelj napustila Teksas djelo-
36
podrijetlo
mice i zbog protivljenja takvom rasizmu. Toot je bila suzdr anija; jednom, kad smo
bili sami, rekla mije da su se iz Teksasa odselili samo zato to Grampsu posao ni
je dobro i ao, a prijatelj u Seattleu obeæao mu je ne to bolje. Ona tvrdi da rijeè r
asizam tada nije niti bila u njihovu voka-bularu. »Tvoj djed i ja jednostavno sm
o mislili da prema svima trebamo biti pristojni, Bar. I to je to.«
Moja je baka mudra u tom pogledu, sumnjièava prema otrcanim izljevima osjeæaja i
prenapuhanim izjavama, a zadovoljna zdravim razumom. Zato uglavnom vjerujem nje
zinim opisima dogaðaja; odgovaraju svemu to znam o mojem djedu, njegovoj sklonost
i da mijenja povijest kako bi odgovarala njegovoj slici o samome sebi.
Ipak, ne odbacujem u potpunosti Grampsova sjeæanja kao prikladno hvastanje ili k
ao jo jedan èin bjelaèkog revizionizma. Ne mogu, jer toèno znam koliko Gramps vje
ruje u istinitost vlastitih fikcija, kako arko eli da budu istinite, iako uvijek n
e zna kako da ih uèini takvima. Pretpostavljam da su nakon Teksasa crnci postali
dijelom tih njegovih fikcija, pripovijedanja koje se odvijalo u njegovim snovim
a. Stanje crne rase, njihova bol, njihove rane, u njegovu su se umu spojile s nj
egovim nevoljama: odsutni otac i skandal koji gaje pratio, majka koja je oti la, o
krutnost druge djece, spoznaja da nije bio plavokosi mladiæ daje izgledao kao »di
giæ«. Rasizam je bio dio te pro losti, instinkt mu je govorio, dio konvencija, ugl
eda i statusa, podsmijeha, aputanja i traèeva koji su ga dr ali na margini.
Rekao bih da ti instinkti ne to znaèe. Mnoge bijelce djedove generacije i podrijet
la instinkt je vodio u drugom smjeru, u smjeru rulje. I premda je odnos izmeðu G
rampsa i moje majke veæ bio napet kad su se doselili na Havaje ona mu nikad neæe
moæi oprostiti njegovu nestabilnost i èesto nasilnu æud i s vremenom æe se poèe
ti sramiti njegova sirovog, nespretnog pona anja upravo je ta njegova elja da izbri e
svoju pro lost, njegovo uvjerenje daje moguæe potpuno promijeniti svijet, na kraj
u ostalo njegovo najdugovjeènije naslijeðe. Znao to Gramps ili ne, prizor njegov
e kæeri s crncem pru io mu je najednoj dubokoj neistra enoj razini uvid u njegovo vl
astito srce.
37
snovi mojega oca
No ni takva samospoznaja, sve daje za nju i bio sposoban, ne bi mu pomogla da la
k e podnese majèine zaruke. Zapravo, jo uvijekje pomalo mutno kako je i kada do lo do
vjenèanja, jer je to skup detalja koje nikad nisam imao hrabrosti prouèavati. N
ema zapisa o pravom vjenèanju, torti, prstenu, predavanju mladenke. Obitelji nis
u bile nazoène; nisam siguran niti da su roðaci u Kansasu bili obavije teni o svem
u. Samo mali graðanski obred pred lokalnim sucem. Sve se to u retrospektivi èini
tako krhko, tako sluèajno. Mo da su moji baka i djed i eljeli da bude tako, ku nja k
oja æe proæi, pitanje vremena, a oni to moraju samo stoièki podnositi i ne èinit
i ni ta drastièno.
Ako je tako, krivo su procijenili ne samo tihu odluènost moje majke nego i mijen
e vlastitih osjeæaja. Prvo je stiglo dijete, tri i pol kilograma, deset prstiju
na rukama i nogama, i gladno. Sto su oni, pobogu, trebali napraviti?
Tada se, zavjerom mjesta i vremena, potencijalna nesreæa poèela pretvarati u ne to
podno ljivo, mo da èak i izvor ponosa. Gramps bi sjeo s mojim ocem na nekoliko piva
, slu ao bi svojega zeta kako prièa o politici ili ekonomiji, o dalekim mjestima p
oput Whitehalla ili Kremlja, i zami ljao sebe kako vidi u buduænost. Poèeo je pozo
rnije èitati novine, pronalazio rane izvje taje o integracijskoj politici u Americ
i i zakljuèio da se svijet smanjuje, da se simpatije mijenjaju i da se obitelj i
z Wichite zapravo preselila u prve redove Kennedvjeve Nove granice i velièanstve
nog sna dr. Kinga. Kako Amerika mo e slati ljude u svemir, a istodobno dr ati svoje
crne graðane u okovima? Jedno od mojih najranijih sjeæanja je kako sjedim na dje
dovim ramenima pri doèeku astronauta iz jedne od Apollo misija u vojnoj zraènoj
luci Hickam nakon uspje nog spu tanja. Sjeæam se da su astronauti, u avijatièarskim
naoèalama, bili vrlo udaljeni, jedva vidljivi kroz vrata komore za izolaciju. Al
i Gramps se uvijek zaklinjao da je jedan od astronauta mahnuo ba meni i da sam mu
ja odmahnuo. Bio je to dio prièe koju je on sam sebi prièao. Sa svojim crnim ze
tom i smeðim unukom, Gramps je u ao u svemirsko doba.
A ima li bolje luke za poèetak ove nove avanture od Havaja, najnovije dr ave èlani
ce Sjedinjenih Amerièkih Dr ava? Èak i danas, kad se
38
podrijetlo
populacija dr ave uèetverostruèila, kad je svaki pedalj Waikikija ispunjen restora
nima brze hrane i pornografskim videotekama, toèno se sjeæam prvih koraka koje s
am napravio kao dijete i opet me zapanji ljepota tih otoka. Drhtava modra ravan
Pacifika. Litice prekrivene mahovinom i hladan zrak sa slapova Manoa, cvjetovi ð
umbira i umske kro nje ispunjene pjevom nevidljivih ptica. Zaglu ujuæi valovi sa Sjev
erne obale koji se valjaju i uru avaju kao u usporenom filmu. Sjena vrha Pali; spa
rni, opojni zrak.
Havaji! Mojoj obitelji, netom pristigloj 1959., mora da se èinilo da je sama Zem
lja, sita buènih vojski i ogorèenih civilizacija, rodila ovaj lanac smaragdnih s
tijena koji pioniri iz cijelog svijeta mogu napuèiti svojom preplanulom djecom.
Ru no pokoravanje havajskih domorodaca nepo tovanjem ugovora i opakim bolestima koje
su donijeli misionari; komadanje bogatoga vulkanskog tla kako bi amerièke kompa
nije zasadile planta e eæerne trske i ananasa; ropski ugovori koji su japanske, kin
eske i filipinske useljenike dr ali zarobljenima od jutra do mraka na tim istim po
ljima; zatvaranje amerièkih graðana japanskog podrijetla za vrijeme Drugoga svje
tskog rata; sve se to dogodilo nedavno. No u trenutku kad se moja obitelj doseli
la onamo, sve je to veæ nekako bilo isparilo iz kolektivnog sjeæanja, poput juta
rnje magle koja nestaje pod toplim suncem. Bilo je tu previ e rasa, a moæ medu nji
ma previ e raspr ena da bi se mogao nametnuti rigidni kastinski sustav ostatka zemlj
e; a toliko malo crnaca daje i najzagri eniji rasist mogao u ivati u godi njem odmoru,
siguran da mije anje rasa na Havajima ni na koji naèin ne prijeti dobro uspostavl
jenom redu kod kuæe.
Tako je nastala legenda o Havajima kao jedinom pravom melting potu, uspje nom eksp
erimentu rasne harmonije. Baka i djed posebno Gramps, kojije kroz poslovanje pok
uæstvom upoznao cijeli spektar ljudi - poèeli su se zalagati za ideal uzajamnog
razumijevanja. Stari primjerak knjige Kako steæi prijatelje i utjecati na ljude
Dalea Carnegieja jo uvijek stoji na njegovoj polici. Dok sam odrastao, uvijek sam
kod njega primjeæivao poletan, prièljiv stil govora za kojije on zacijelo misli
o da dobro djeluje na kupce. I potpunim strancima odmah bi pokazivao obiteljske
slike i otkrivao svoju ivotnu prièu; srdaèno bi se rukovao s po tarom ih prièao pro
ste viceve konobaricama u restoranima.
39
snovi mojega oca
Uvijek mije bilo neugodno zbog tih njegovih predstava, ali ljudi bla-gonakloniji
od njegova unuka znali su cijeniti njegov interes, i premda nikada nije imao mn
ogo utjecaja, stekao je mnogo prijatelja. Amerikanac japanskog podrijetla, koji
se zvao Freddy i dr ao malu trgovinu blizu na e kuæe, uvijek bi za nas saèuvao najbo
lje komade tunjevine kad smo radili sashimi, a meni bi davao ri ine kolaèe s jesti
vim omotom. Havajci koji su radili kao dostavljaèi u djedovoj trgovini svako mal
o bi nas pozivali nupoi i svinjsku peèenku, koje je Gramps uvijek s u itkom gutao
(Toot bi pu ila cigarete dok se ne bi vratili kuæi, a onda bi si napravila kajganu
). Nekad bih s Grampsom i ao u park Ali'i, gdje je on volio igrati dame sa starim
Filipincima koji su pu ili jeftine cigare, vakali li æe betela i pljuvali njegov sok
kao daje krv. Jo se sjeæam kako nas je jednoga ranog jutra, satima prije izlaska
sunca, neki Portugalac kojem je moj djed dao popust pri kupnji namje taja za dnevn
u sobu odveo na podvodni ribolov kod zaljeva Kailua. Plinska lampa obasjavala je
 maleni ribarski brodiæ, a ja sam gledao kako mu karci zaranjaju u mrklo crnu dubi
nu i kako njihove baterijske svjetiljke araju dubinom sve dok se ne bi vratili s
velikom blistavom ribom najednom kraju ostiju. Gramps mije rekao havajsko ime te
ribe, humu-humu-nuku-nuku-apuaa, pa smo ga jedno drugom ponavljali cijelim pute
m kuæi.
U takvom okru enju moja rasna pripadnost baki i djedu nije uzrokovala mnogo proble
ma, pa su oni brzo prihvatili preziran stav lokalaca prema do ljacima koji su poka
zivah takve predrasude^Katkad, kad bi Gramps vidio da me turisti gledaju kako se
igram u pijesku, pri ao bi im i do apnuo, s primjerenim strahopo tovanjem, da sam ja
praunuk kralja Kamehameha, prvog vladara Havaja. »Tvoja fotografija je zasigurno
u tisuæu obiteljskih albuma, Bar«, rekao bi mi i nacerio se, »od Idaha do Maine
a.« Ta prièa je, mislim, ipak dvoznaèna; do ivljavamje kao strategiju izbjegavanja
te kih pitanja. Ali Gramps je rado prièao ijednu drugu prièu kako je neki turist,
gledajuæi me kako plivam i ne znajuæi kome se obraæa, prokomentirao mojem djedu
kako »ti Havajci mora da su prirodno nadareni za plivanje«, na to mu je on odgov
orio daje to te ko procijeniti jer daje »taj deèko njegov unuk, da mu je majka iz
Kansasa,
40
podrijetlo
a otac iz unutra njosti Kenije, pa ocean nisu niti primirisali«. Za mojeg djeda ra
sa vi e nije bila ne to to bi nas stvarno trebalo zabrinjavati; iako je mjestimice jo
bilo zadrtosti, bilo je jasno da æe se ostatak svijeta ubrzo dovesti u red.
Na kraju, pretpostavljam daje to bila poruka svih tih prièa o mojem ocu. Manje s
u govorile o njemu nego o promjenama koje su se dogodile ljudima oko njega, o po
stupnom procesu koji je promijenio stavove moje bake i mojega djeda. Prièe su za
pravo bile glas duha koji je obuzeo naciju u onom kratkom razdoblju izmeðu Kenne
dvjeve izborne pobjede i izglasavanja Zakona o pravu glasa: prividni trijumf uni
verzalizma nad uskogrudno æu i provincijalizmom, svijetli novi svijet u kojem nas
rasne ili kulturalne razlike poduèavaju, zabavljaju ili èak oplemenjuju. Korisna
izmi ljotina, koja me i danas opsjeda isto kao stoje opsjedala moju obitelj, pods
jeæajuæi me na neki izgubljeni rajski vrt koji nadilazi samo djetinjstvo.
Postojao je samo jedan problem: nije bilo mojega oca. Napustio je raj, i ni ta to s
u moji majka, baka ili djed mogli reæi nije moglo prikriti tujednujedinu nepobit
nu èinjenicu. Njihove prièe nisu mi otkrile kada je oti ao. One mi nisu mogle doèa
rati kako bi sve bilo daje ipak ostao. Poput podvornika, gospodina Reeda, ili cr
ne djevojèice koja je podigla pra inu svojim trkom niz teksa ku cestu, moj otacje po
stao scenski rekvizit u tuðim produkcijama. Privlaèan rekvizit izvanzemaljska li
ènost zlatnog srca, tajanstveni stranac koji spasi grad i osvoji djevojku ali sv
ejedno rekvizit.
Ne mogu reæi da to zamjeram baki, djedu ili majci. Mojemu ocu je mo da dra a takva s
lika koju su oni stvorili o njemu - zapravo, mo da je i on sudjelovao u njezinom s
tvaranju. U èlanku kojije objavio u Hono-lulu Star-Bulletinu nakon to je diplomir
ao èini se oprezan i odgovoran, savr eni student, ambasador svojega kontinenta. Od
mjereno je prekorio sveuèili te zbog okupljanja gostujuæih studenata u studentske
domove i prisiljavanja da sudjeluju u programima za promicanje kulturne razmjene
koji ih, kako on ka e, odvraæaju od praktiènog usavr avanja zbog
41
snovi mojega oca
kojega je on zapravo do ao. Iako osobno nije iskusio nikakve probleme, primjeæuje
tendenciju samoodjeljivanja i otvorene diskriminacije izmeðu razlièitih etnièkih
skupina i s èuðenjem napominje da su i bijelci katkad rtve netrpeljivosti. No ia
ko je njegova ocjena stanja prilièno izravna, pobrinuo se da èlanak zavr i pozitiv
nom porukom: postoji ne to to sve nacije mogu nauèiti od Havaja, ka e, a to je spremn
ost svih rasa da zajedno rade na opæem napretku, a to nije primijetio kod bijelac
a u drugim krajevima.
Otkrio sam taj èlanak, pohranjen zajedno s mojim rodnim listom i starim potvrdam
a o cijepljenju, kad sam bio u srednjoj koli. Nigdje se ne spominjemo moja majka
i ja, i pitam se nije li to uèinio namjerno, pripremajuæi se za svoju dugu odsut
nost. Mo da je novinar, pokoleban suverenim nastupom mojega oca, odluèio ne postav
ljati osobna pitanja; ili je to mo da bila odluka urednika, kojima se takva pitanj
a nisu uklapala u jednostavnu prièu kakvu su eljeli objaviti. Pitam se, takoðer,
je li to izostavljanje uzrokovalo svaðu izmeðu mojih roditelja.
Tada nisam bio svjestan svega togajer sam bio premlad da shvatim da bih trebao i
mati oca u ivotu, ba kao to nisam znao da mi treba neka rasa. Èini se daje u jednom
nevjerojatno kratkom vremenskom razdoblju i moj otac bio opèinjen istim snom ka
o moja majka i njezini roditelji; i prvih sam est godina ivota, èak i kada se taj
san rasplinuo i kad su ih svjetovi za koje su mislili da su ih ostavili iza sebe
ponovo progutali, ja zauzimao mjesto njihova izgubljena sna.
42
DRUGO POGLAVLJE
Ulica do veleposlanstva bilaje zakrèena prometom: automobili, motori, rik e, autob
usi i grupni taksiji s dvostruko vi e putnika nego stoje predviðeno, povorka kotaè
a i udova u borbi za mjesto pod popodnevnim suncem. Pomaknuli bismo se metar-dva
naprijed, zastali, prona li prolaz, opet zastali. Vozaè na eg taksija otjerao je ne
koliko djeèaka koji su prodavali vakaæe i cigarete po ulici, a zatim za dlaku izb
jegao skuter na kojem se vozila cijela obitelj otac, majka, sin i kæi, naginju s
e u zavoju kao jedno, usta omotana rupcima da ih za tite od ispu nih plinova, obitel
j razbojnika. Uz rub ceste sme urana smeða ena u izblijedjelom smeðem sarongu slaga
la je slamnate ko are pune zrelog voæa, a dva mehanièara èuèala su ispred svoje ga
ra e lijeno tjerajuæi muhe dok su rastavljali motor. Iza njih, smeða zemlja pretvo
rila se u smetli te na kojemje dvoje bucmaste djeèice ganjalo oèerupanu crnu koko .
Djeca su se valjala po blatu, komu inama kukuruza i listovima banane, cièeæi od u it
ka sve dok nisu nestala niz blatnjavu cestu iza smetli ta.
Promet je malo jenjao kad smo stigli do autoceste. Taksist nas je ostavio pred v
eleposlanstvom gdje nas je doèekao par uredno odjevenih mari-naca. U dvori tu je b
uku ulice zamijenio ritmièni zvuk vrtlarskih kara. Sef moje majke bio je krupni c
rnac kratko pod i ane prosijede kose. Bogati nabori amerièke zastave ovijali su se o
ko stupa pokraj njegova stola.
43
snovi mojega oca
Primio me za ruku i èvrsto je protresao: »Kako smo, mladiæu?« Mirisao je po losi
onu poslije brijanja, a kruti ovratnik zario mu se duboko u iju. Stajao sam mirno
i odgovarao na sva njegova pitanja o mojemu kolskom uspjehu. Zrak u uredu bio je
hladan i suh, poput zraka s vrhova planina: èisti i opojni povjetarac povlastic
a.
Kad je na e primanje zavr ilo, majka me ostavila sjediti u knji nici dok je obavljala
neke poslove. Proèitao sam svoje stripove i dovr io zadaæu koju sam po majèinoj na
redbi donio sa sobom, a zatim sam se spustio sa svojega stolca kako bih pronju kao
po sadr aju knji nice. Knjige uglavnom nisu bile posebno zanimljive devetogodi njem d
jeèaku izvje taji Svjetske banke, geolo ka istra ivanja, petogodi nji planovi razvoja. A
li u jednom sam kutu na ao zbirku èasopisa Life, uredno poslaganih u prozirnim pla
stiènim ko uljicama. Upijao sam blistave reklame za gume Goodvear i karavane dodge
, za televizore Zenith (»Za to si ne priu titi najbolje?«) ijuhu Campbell (»Mm-mm, d
obro!«), za mu karce u bijelim dolèevitama koji piju viski Seagram's s ledom i dje
vojke u crvenim minicama koje ih gledaju s divljenjem - i osjeæao sam se èudno s
igurnim. Kad bih naletio na ilustrirani èlanak, poku ao sam iz slika pogoditi temu
teksta a da ne proèitam naslov. Fotografija francuske djece koja trèe niz poplo
èane ulice: to je bio sretan prizor, igra skrivaèa poslije cjelodnevnih zadaæa i
kuæanskih du nosti; njihov je smijeh prièao o slobodi. Fotografija Japanke koja d
r i malu golu djevojèicu u plitkoj kadi: to je bio tu an prizor; djevojèicaje bila b
olesna, iskrivljenih nogu, glave naslonjene na majèina prsa, majèino lice zategn
uto od tuge, mo da je krivila samu sebe...
Na posljetku sam nai ao na fotografiju starijega gospodina s naoèalama za sunce i
u ki nom ogrtaèu, koji hoda niz praznu cestu. Nisam mogao pogoditi na to se odnosil
a ta slika; motiv nije izgledao nimalo neobièno. Na sljedeæoj stranici bila je s
lika ruku toga èovjeka. Bile su èudno, neprirodno blijede, kao daje netko ispust
io krv iz mesa. Vrativ i se prvoj slici, primijetio sam da su i njegova kovrèava k
osa, pune usne i irok, debeli nos takoðer bih te nejednake, sablasne boje.
44
podrijetlo
Mora daje bio stra no bolestan, mislio sam. rtva radijacije, mo da, ili albino - vidi
o sam jednoga takvog na ulici nekoliko dana prije i majka mije objasnila sve o n
jima. No kad sam proèitao tekst ispod fotografije, shvatio sam da to uopæe nije
bilo to. Taj se èovjek podvrgnuo kemijskom tretmanu, pisalo je u èasopisu, kako
bi izblijedio boju svoje ko e. Platio je to svojim novcem. Prièao je kako je po alio
to se poku avao izdavati za bijelca, kako mu je ao stoje sve ispalo tako lo e. No pos
ljedice su bile nepovratne. Postojale su tisuæe ljudi poput njega, amerièkih crn
aca i crnkinja, koji su se podvrgnuli tim tretmanima zahvaljujuæi reklamama koje
su obeæavale sreæu u liku bijelog èovjeka.
Osjetio sam kako mi vruæina navire u lice i iju. eludac mi se zgrèio, tekst na str
anici se zamutio. Je li moja majka znala za ovo? A njezin ef kako je on mogao tak
o mirno èitati svoje izvje taje, tamo u svojem uredu nekoliko metara niz hodnik? O
èajnièki sam htio iskoèiti iz svojega stolca, pokazati im to sam saznao, zahtijev
ati nekakvo obja njenje ili jamstvo. Ali ne to me sprijeèilo. Kao u snu, izdao me gl
as kad sam htio izraziti taj novi strah. Kada se majka vratila da me odvede doma
, opet sam se smije io, a èasopisi su bili pospremljeni na svoja mjesta. Prostorij
a, zrak u njoj, bili su tihi kao i prije.
Tada smo veæ tri godine bili ivjeli u Indoneziji, zbog braka moje majke s Indone an
inom po imenu Lolo, jo jednim studentom kojega je upoznala na Havajskom sveuèili tu
. Njegovo ime znaèilo je »luðak« na havajskome, stoje Grampsu bilo urnebesno smi
je no, ali to znaèenje nije pristajalo tom èovjeku jer su ga krasili iznimna prist
ojnost i opu teno dostojanstvo njegova naroda. Bio je nizak i smeðe ko e, naoèit, s
gustom crnom kosom i crtama lica koje su isto tako mogle biti meksièke ili sa-mo
anske kao i indonezijske; dobro je igrao tenis, nesvakida nje se mirno smije io, i n
ije se dao uzrujati. Dvije duge godine, od moje èetvrte do este godine, izdr ao je
beskonaène sate aha s djedom i hrvanja sa mnom. Kad me jednog dana majka posjela
i objavila mi daje Lolo eli zaprositi i odvesti nas na neko daleko mjesto, nisam
se niti zaèudio niti protivio. Pitao sam je, dodu e, da li ga voli bio sam dovoljn
o star da znam da su
45
snovi mojega oca
takve stvari va ne. Mojoj majcije zadrhtala brada, kao i uvijek kad se suzdr ava od
plaèa, i uhvatila me u dug zagrljaj zbog kojeg sam se osjeæao vrlo hrabrim, iako
nisam bio siguran za to.
Lolo je s Havaja oti ao ubrzo nakon toga, a majka i ja proveli smo mjesece priprem
ajuæi se putovnice, vize, avionske karte, hotelske rezervacije, beskonaèni niz c
ijepljenja. Kad smo se spakirali, moj djed je izvadio atlas i podcrtao imena ind
onezijskih otoka: Java, Borneo, Sumatra, Bali. Sjeæao se nekih od njih, rekao je
, iz djetinjstva, kad je èitao Josepha Conrada. Zaèinski otoci, tako su ih tada
zvali, èarobna imena, obavijena velom tajni. »Ka u da ondjejo imaju tigrove«, rekao
je. »I orangutane.« Podigao je pogled s knjige, ra irenih oèiju. »Ka u da imaju èak
i lovce na ljudske glaveU U meðuvremenu, Toot je nazvala Ministarstvo vanjskih
poslova da dozna je li ta dr ava stabilna. Osoba s kojom je razgovarala uvjerila j
u je daje situacija pod kontrolom. Ipak, inzistirala je da ponesemo nekoliko kof
era punih namirnica: sokove i mlijeko u prahu, konzerve sardina. »Nikad ne zna to
ti ljudi jedu«, rekla je odluèno. Moja majkaje uzdahnula, ali Toot je dodala i n
ekoliko kutija slatki a kako bi mene pridobila na svoju stranu.
Napokon smo se ukrcali na zrakoplov Pan Am-a za na put oko svijeta. Nosio sam bij
elu ko ulju dugih rukava i sivu kravatu na kvaèicu, a stjuardesa me obasipala slag
alicama i besplatnim kikirikijem, i darovala mi bed u obliku metalnih krila koji
sam nosio preko d epa na prsima. Tijekom trodnevnog boravka u Japanu po mrzloj smo
ki i i li razgledati velikoga bronèanog Budu u Kamakuri i jeli smo sladoled od zele
nog èaja na trajektu koji je plovio visokim planinskim jezerima. Na veèer bi moj
a majka uèila jezik uz pomoæ podsjetnika. Dok smo u Jakarti silazili sa zrakoplo
va na usijani asfalt, pod suncem vrelim poput peæi, stiskao sam njezinu ruku, od
luèan u namjeri daje za titim od svih zala.
Lolo nas je doèekao, nekoliko kilograma deblji, s bujnim brkovima iznad stalnog
smije ka. Zagrlio je moju majku, podigao me u zrak i rekao nam da slijedimo maleno
g, ilavog mu karca kojije nosio na u prtljagu ravno pokraj dugog reda za carinu i izr
avno u automobil koji nas je èekao. Èovjek se veselo nasmije io dok je stavljao to
rbe u prtlja nik i
46
podrijetlo
moja majka mu je htjela ne to reæi, ali on se samo nasmijao i kimnuo glavom. Ljudi
su se okupili oko nas, govoreæi brzo jezikom koji nisam razumio i neobièno vonj
ajuæi. Dugo smo promatrali Lola kako prièa sa skupinom mu karaca u smeðim uniforma
ma. Vojnici su imali pi tolje za opasaèima, ali su se doimali opu tenima i smijali s
u se Lolovim doskoèicama. Kad nam se Lolo napokon pridru io, majka gaje upitala tr
ebamo li dati prtljagu na pregled.
»Ne brini se... pobrinuo sam se za sve to«, rekao je Lolo, sjedajuæi na vozaèevo
mjesto. »Ti momci su mi prijatelji.«
Automobil je posudio, rekao nam je, ali je kupio novi novcati motor japanski, do
du e, ali dovoljno dobar za sada. Nova kuæa bila je dovr ena; trebalo je samo dotjer
ati nekoliko sitnica. Mene su veæ upisali u lokalnu kolu, a roðaci su nas s nestr
pljenjem i èekivali. Dok su on i moja majka razgovarali, gurnuo sam glavu kroz pro
zor na stra njem sjedalu i promatrao krajolik kojim smo prolazili, neprekinuti niz
zelene i smeðe boje, sela koja se utapaju u umama, miris dizelskog goriva i goru
æeg drva. Mu karci i ene gacali su poput dralova kroz ri ina polja, lica zaklonjenih v
elikim slamnatim e irima. Djeèak, mokar i sklizak poput vidre, sjedio je na leðima
tupookog bivola, ibajuæi ga po leðima tapom od bambusa. Ulice su postajale sve zak
rèenije, male trgovine i tr nice, mu karci koji guraju kolica ispunjena ljunkom i drv
om, a zatim su zgrade poèele rasti, poput zgrada na Havajima Hotel Indonesia, vr
lo moderan, rekao je Lolo, i novi trgovaèki centar, blistavo bijel ali samo neko
hcina njih bila je vi a od stabala koja su sada bacala sjenu na cestu. Kad smo pro l
i pokraj niza velikih kuæa s visokim ivicama i stra arskim kuæicama, majka je rekla
ne to to nisam u potpunosti razumio, ne to o vladi i èovjeku po imenu Sukarno.
»Tko je Sukarno?« derao sam se sa zadnjeg sjedala, ali Lolo se pravio da ne èuje
. Umjesto odgovora, dotaknuo mije ruku i pokazao ispred nas. »Pogledaj«, rekao j
e, pokazujuæi prema gore. Pred nama se, u raskoraku nad cestom, uzdizao golem di
v, barem deset katova visok, ljudskoga tijela i majmunskoga lica.
47
snovi mojega oca
»To je Hanuman«, rekao je Lolo dok smo se vozili ispod kipa, »majmunsko bo anstvo.
« Okrenuo sam se na sjedalu, hipnotiziran samotnim likom, tako tamnim nasuprot s
unèeva blje tavila, spremnim da se vine u nebesa dok se bijedni promet vrti oko nj
egovih stopala. »On je velik ratnik«, Lolo je rekao ozbiljno. »Sna niji od stotinu
ljudi. Kad se bori protiv demona, nikad ne izgubi.«
Kuæa se nalazila u èetvrti u kojoj se jo gradilo, na rubu grada. Cesta je prolazi
la uskim mostom preko iroke smeðe rijeke; dok smo prolazili, vidio sam seljane ka
ko se kupaju i peru rublje na strmim obalama ispod nas. Cesta se iz asfaltne pre
tvorila u ljunèanu, a zatim u pra njavu zemljanu, koja je vijugala oko malih trgovi
na i na posljetku nas dovela do uskih puteljaka na eg naselja. Sama kuæa bila je s
poj skromne buke i crvenih ploèica, ali je bila otvorena i prozraèna, s velikim s
tablom man-ga u malom prednjem dvori tu. Dok smo prolazili kroz dvori ni ulaz, Lolo
mije najavio da ima iznenaðenje za mene; ali prije nego stoje stigao objasniti,
zaèuo se zaglu ujuæi urlik visoko iz drveta. Majka i ja smo poskoèili i ugledali v
eliko, dlakavo stvorenje male ravne glave i dugih, prijeteæih ruku kako se spu ta
na jednu od ni ih grana.
»Majmun!« uzviknuo sam.
»Èovjekoliki majmun«, dodala je majka.
Lolo je izvukao kikiriki iz d epa i stavio ga u ivotinjine grabe ljive prste. »Zovemo
ga Tata«, rekao je. »Doveo sam ga iz daleke Nove Gvineje samo za tebe.«
Htio sam zakoraèiti naprijed da ga bolje pogledam, ali Tataje bio spreman baciti
se na mene, sumnjièavo me gledajuæi divljim crnim oèima. Odluèio sam ostati tam
o gdje sam bio.
»Ne brini se«, rekao je Lolo i dao Tati jo jedan kikiriki. »Na uzici je. Doði sa
mnom ima toga jo .«
Pogledao sam majku, a ona mi se oprezno nasmije ila. U stra njem dvori tu èekao nas je
omanji zoolo ki vrt: posvud su trèkarale koko i i patke, veliki uti pas zlokobnoje z
avijao; tu su zatim bile dvije rajske ptice, bijeli kakadu i, konaèno, dva mladu
nèeta krokodila, napola uronjena u ograðeno jezerce pri rubu okuænice. Lolo je p
ogledao prema reptili-
48
podrijetlo
ma. »Bila su tri«, rekao je, »ali je najveæi pobjegao kroz rupu u ogradi. U uljao
se u neèija ri ina polja i pojeo patku jednom èovjeku. Morali smo ga loviti noæu,
s bakljama.«
Noæ se veæ bila spu tala, no svejedno smo po li na kratku etnju blatnjavim seoskim pu
tovima. Djeca iz susjedstva hihotala su i mahala nam sa svojih imanja, a pri lo na
m je nekoliko staraca i rukovalo se s nama. Zastali smo na seoskom pa njaku gdje j
e jedan od Lolovih ljudi pasao nekoliko koza i pri ao mije neki mali djeèak dr eæi u
zicu na èijemje kraju bila privezana libela. Kad smo se vratili kuæi, mu karac koj
i je nosio na u prtljagu stajao je u dvori tu s hrðavo smeðom koko i pod rukom i dugim
no em u desnoj ruci. Rekao je ne to Lolu, koji je kimnuo glavom i pozvao mene i moj
u majku. Ona mije rekla da prièekam tamo gdje sam bio i upitno pogledala Lola.
»Nije li malo premlad?«
Lolo je slegnuo ramenima i pogledao me. »Deèko bi trebao znati otkud dolazi njeg
ova veèera. Sto ti misli , Barry?« Pogledao sam majku, a zatim se okrenuo natrag p
rema mu karcu s koko i. Lolo je opet kimnuo glavom i vidio sam kako taj èovjek spu ta
pticu na tlo, oprezno je prikli-je ti koljenom, i nadvije njezin vrat nad uski lije
b. Na trenutak se ptica odupirala, udarajuæi krilima sna no o pod, perje joj je le
pr alo na vjetru. Zatim se u potpunosti primirila. Mu karac je laganim potezom povuk
ao o tricu du cijeloga ptièjeg vrata. Krv je iknula poput duge grimizne vrpce. Ustao
je dr eæi pticu daleko od svojeg tijela i iznenadaje bacio visoko u zrak. Sletjel
a je uz potmuli udarac, zatim se uspravila na noge pa je, dok joj je glava grote
skno visjela na jednoj strani, stala divlje trèati u irokim, nepravilnim krugovim
a. Gledao sam kako se krugovi smanjuju, dok se izljev krvi sti avao do tihog krklj
anja i dok se ptica napokon nije be ivotno sru ila na travu.
Lolo me pogladio po glavi i rekao majci i meni da se okupamo prije veèere. Nas t
roje smo veèerali tiho, pod mutnom utom svjetiljkom pileæi paprika i ri u, a zatim,
za desert, crveno, dlakavo voæe, toliko slatko da me jedino opasnost od trbobolj
e mogla zaustaviti u jelu. Kasnije, dok sam le ao sam pod baldahinom protiv komara
ca, slu ao
49
snovi mojega oca
sam cvrèke kako cvrèe na mjeseèini i sjetio se posljednjih smrtnih trzaja kojima
sam nekoliko sati prije posvjedoèio. Nisam mogao vjerovati vlastitoj sreæi.
»Prvo to mora nauèiti jest kako se obraniti.«
Lolo i ja vje bali smo u dvori tu. Prethodnog dana vratio sam se kuæi s èvorugom na
glavi, velièine jajeta. Lolo je podigao pogled s motora koji je prao i pitao me t
o se dogodilo, pa sam mu isprièao o svojem okr aju sa starijim deèkom koji je ivio
ni e u ulici. Taj deèko je pobjegao s nogometnom loptom mojeg prijatelja, isprièao
sam mu, usred utakmice. Kad sam potrèao za njim, ovaj je zgrabio kamen. Nije bi
lo fer, rekao sam, povrijeðena glasa. On je varao!
Lolo mije razdvojio kosu i u ti ini pregledao ranu. »Ne krvari«, rekao je na poslj
etku i vratio se svojem kromiranom ljubimcu.
Mislio sam daje s time stvar bila zavr ena. Ali kad se sutradan vratio s posla, do
nio je dva para boksaèkih rukavica. Mirisale su na svje u ko u; veæi je par bio crn,
a manji crven, vezica zapetljanih i prebaèenih preko njegova ramena.
Bio je zavr io s vezanjem vezica na mojim rukavicama i zakoraèio unazad da provjer
i kvalitetu svojeg uratka. ake su mi se klatarile oko tijela poput lukovica na ta
nkim stabljikama. Zatresao je glavom i podigao mi ake ispred lica.
»Tako. Dr i ruke gore.« Namjestio mije laktove, sagnuo se u boksa-èki polo aj i poèe
o se njihati. »Cilj ti je stalno se kretati, ali uvijek ostani sagnut ne pru aj im
metu. Kako ti ide?« Ja sam kimnuo glavom, opona ajuæi njegove pokrete to sam bolje
mogao. Nakon nekoliko minuta zastao je i ispru io dlan pred mojim nosom.
»U redu«, rekao je. »Da vidimo tvoj zamah.«
To sam barem znao. Zakoraèio sam unazad, napeo se, i udario najjaèe to sam mogao.
Njegova ruka jedva da se zatresla.
»Nije lo e«, rekao je Lolo. Kimnuo je glavom, sam sebi, neizmijenjena izraza lica.
 »Nije uopæe lo e. Ah, ali pogledaj gdje su ti ruke sada! Sto sam ti rekao? Dr i ih
gore...«
podrijetlo
Podigao sam ruke, poèeo slaba nim direktima udarati Lolov dlan i svako malo pogled
avati prema njegovu licu, shvativ i koliko mije njegovo lice postalo blisko u dvij
e godine koliko smo se poznavali, blisko poput zemlje na kojoj smo stajali. U ma
nje od est mjeseci nauèio sam indonezijski jezik, obièaje, legende. Prebolio sam
vodene kozice, ospice, i ugrize uèiteljskih tapova od bambusa. Djeca farmera, slu
gu i sitnih birokrata postala su moji najbolji prijatelji i zajedno smo noæ i da
n trèali po ulicama, radili èudne posliæe, lovili cvrèke, vodili zraène bitke zm
ajevima nao trenih rubova gubitnik bi gledao kako vjetar odnosi njegova zmaja znaj
uæi da negdje u daljini neka druga djeca èekaju u nemirnom redu, zagledani u neb
o, da njihov dar padne s neba. Lolo me nauèio da jedem sirove zelene feferone uz
-veèeru (uz puno ri e), a daleko od obiteljskog stola upoznao me i s èarima pseæeg
mesa ( ilavo), zmijskog mesa (jo ilavije), i pr enog skakavca (hrskavo). Kao i mnogi
u Indoneziji, Lolo je slijedio inaèicu islama u kojoj je bilo mjesta za ostatke
drevnijih animistièkih i hinduistièkih vjerovanja. Objasnio mije da èovjek dobiv
a moæ svega to pojede: obeæao je da æe jednog dana, uskoro, donijeti kuæi komad t
igrovog mesa za nas dvojicu.
Takav je bio ivot, jedna velika pustolovina, sva rasko svijeta poslu ena na pladnju.
Vjerno bih opisivao veæinu tih dogaðaja u pismima baki i djedu, uvjeren da æe m
i odgovoriti paketom punim ljepota civilizacije, poput èokolade ili maslaca od k
ikirikija. Ali nisu svi dogaðaji dobili mjesto u mojim pismima; neke stvari bilo
mije prete ko objasniti. Nisam isprièao Toot i Grampsu o licu èovjeka koji je do ao
na vrata s velikom rupom na mjestu gdje bi trebao biti nos niti o i tavom zvuku ko
ji je proizvodio dok je molio moju majku za hranu. Nisam im spomenuo ni onaj dan
kad mije prijatelj usred kolskog odmora rekao da mu je noæ prije zloduh koji je
dojahao na vjetru ubio malog brata o u asu koji mu je nakratko titrao u oèima dok
se iznenada nije nasmijao, udario me u rame i dao petama vjetra. Jedne godine ni
je bilo ki e; farmeri su s praznim izrazima lica pognuti etali po svojim sasu enim, g
olim ri inim poljima, sagibajuæi se svako malo da smrve grumen suhe zemlje meðu pr
stima. Sljedeæe godine, pak, kad ki e nisu prestajale vi e od mjesec dana,
snovi mojega oca
*
oèajni su gledali kako rijeke bujaju i preplavljuju polja, a zatim i ulice, sve
dok voda na njima nije dopirala meni do pasa; obitelji su oèajnièki poku avale spa
siti svoje koze i koko i dok je bujica odnosila cijele komade njihovih koliba.
Svijet je bio nasilan, nauèio sam, nepredvidiv i èesto okrutan. Moji baka i djed
nisu ni ta znali o takvom svijetu, bio sam siguran; nije bilo potrebno uznemiriva
ti ih pitanjima na koja oni nemaju odgovore. Katkad, kad bi majka do la kuæi s pos
la, isprièao bih joj o stvarima koje sam vidio ili èuo; a ona bi me pogladila po
èelu, pozorno me slu ala i obja njavala mi te prizore najbolje stoje mogla. Uvijek
sam cijenio njezinu pa nju njezin glas, dodir njezine ruke, za mene su bili pojam
sigurnosti. No njezino poznavanje poplava, egzorcizama i borbi pijetlova bilo je
vrlo upljikavo. I njoj je, kao i meni, sve to bilo novo, i nerijetko bih nakon t
ih razgovora imao dojam da sam je svojim pitanjima samo nepotrebno uzrujao.
Zato bih se obratio Lolu kad bih trebao savjete ili poduku. Nije mnogo prièao, a
li je bilo ugodno provoditi vrijeme s njim. Obitelji i prijateljima predstavljao
me kao svojeg sina, ali nikad nije inzistirao na ièemu dubljem od konkretnih sa
vjeta, i nikad se nije pretvarao daje na odnos znaèajniji nego stoje bio. Cijenio
sam taj odmak; implicirao je mu ko povjerenje. A njegovo znanje o svijetu èinilo
se beskonaènim. Ne samo stvari poput mijenjanja automobilskih guma ili ahovskih o
tvaranja. Znao je i neke osjetljivije stvari, znao mije pomoæi nositi se s osjeæ
ajima, objasniti sudbinu i tajne svemira.
Poput prosjaka, na primjer. Bili su svuda, barem mi se tako èinilo, prava galeri
ja jada mu karci, ene, djeca, u poderanoj odjeæi natopljenoj prljav tinom, neki bez r
uku, drugi bez nogu, rtve skorbuta, djeèje paralize ili gube, hodali su na rukama
ili se kotrljali niz ulice na svojim sklepanim kolicima, s nogama savijenim una
trag kao da su od gume. Ispoèetka je majka davala novac svakom tko bi nam pokuca
o na vrata ili ispru io ruku na ulici. Kasnije, kad je shvatila da nema kraja toj
bujici boli, bila je izbirljivija u davanju, nauèila je procijeniti te inu patnje.
Lolo je njezine etièke kalkulacije smatrao dra esnima, ali besmislenima, i svaki
put kada
52
podrijetlo
bi me uhvatio kako slijedim njezin primjer s ono malo novaca koje sam imao, podi
gao bi obrvu i odveo me na stranu.
»Koliko novaca ima ?« pitao bi me.
Ispraznio bih d ep. »Trideset rupija.«
»A koliko je prosjaka na ulicama?«
Probao sam u mislima izbrojati koliko ih je pokucalo na vrata na e kuæe prethodni
tjedan. »Vidi ?« rekao je, kad je bilo oèito da sam se izgubio u brojevima. »Pamet
nije ti je da u tedi novac kako se i sam ne bi na ao na dnu.«
Isto se tako odnosio i s poslugom. Uglavnom su to bili mladi seljani tek pristig
li u grad, koji su radili za obitelji ne mnogo bogatije od njih samih i slali no
vac obiteljima na selu ili tedjeli za pokretanje vlastitog posla. Ako su bili amb
iciozni, Lolo im je rado pomagao da se osove na vlastite noge i uglavnom bi tole
rirao njihove osebujnosti: vi e od godinu dana plaæao je mladiæa koji bi se tijeko
m vikenda oblaèio u ensku odjeæu Lolo je volio jela koja je ovaj spremao. No bez
oklijevanja bi otpu tao sluge i slu avke ako su bili nespretni, zaboravni, ili ga i
na koji drugi naèin ko tali novca; i bio bi zbunjen kad bismo ih ja ih moja majka
poku ali za tititi od njegove kazne.
»Majka ti je osoba meka srca«, rekao mi je jednog dana, nakon stoje moja majka p
oku ala preuzeti krivicu za neki radio koji je pao s kreden-ca. »To je dobra osobi
na za enu. Ali ti æe jednog dana biti mu karac, mu karac mora biti razumniji.«
Nema to veze s dobrom ili zlom, objasnio mije, s tim sviða li mu se tko ili ne.
Rijeè je o uzimanju ivota u vlastite ruke.
Osjetio sam sna an udarac u vilicu i pogledao prema Lolovu znojnom licu.
»Koncentriraj se. Dr i ruke gore.«
Vje bali smo jo pola sata prije nego stoje Lolo zakljuèio daje vrijeme za odmor. Ru
ke su mi otpadale; u glavi mije potmulo grmjelo. Uzeli smo vrè vode i sjeli pokr
aj krokodilskog jezerca.
»Umoran?« pitao me.
53
snovi mojega oca
Skljokao sam se, jedva primjetno kimnuv i glavom. On se nasmije io i zavrnuo jednu n
ogavicu kako bi si poèe ao list. Ugledao sam niz udubljenih o iljaka koji su se prot
ezali od gle nja do koljena.
»Sto ti je to?«
»O iljci od pijavica«, rekao je. »Iz Nove Gvineje. Uvuku ti se u vojnièke èizme do
k hoda kroz moèvare. Na veèer, kad skine èarape, naðe ih tamo, napuhnute od tvoje k
rvi. Posoli ih pa uginu, ali ih jo uvijek mora ukloniti vruæim no em.«
Pre ao sam prstom preko ovalnih tragova. Ko a je bila glatka i bez dlaka na mjestima
gdje je pro la vruæa o trica. Pitao sam Lola je li ga boljelo.
»Naravno daje boljelo«, rekao je, otpiv i gutljaj iz vrèa. »Nekad nije bitno boli
li ili ne. Nekad jednostavno mora doæi do svojeg odredi ta.«
Za utjeli smo, a ja sam ga promatrao krajièkom oka. Shvatio sam da ga nikad nisam
èuo da prièa o svojim osjeæajima. Nikad ga nisam vidio zbilja ljutog ili tu nog. K
ao daje ivio u svijetu tvrdih povr ina i pomno odabranih misli. Èudna misao pala mi
je na pamet.
»Jesi li ikad vidio kako ubijaju èovjeka?« upitao sam ga.
Dobacio mije zaèuðen pogled.
»Jesi li?« ponovio sam pitanje.
»Da«, rekao je.
»Je li bilo krvavo?«
»Da.«
Razmislio sam na trenutak. »Za to su ga ubili? Tog èovjeka?« »Jer je bio slab.« »S
amo zato?«
Lolo je slegnuo ramenima i odvrnuo nogavicu. »To je uglavnom dovoljno. Ljudi isk
ori tavaju tuðe slabosti. Ba kao i dr ave. Jaki èovjek slabom oduzima zemlju. Tjera g
a da radi u poljima. Ako je ena slabog èovjeka lijepa, jaki èovjek æe mu i nju od
uzeti.« Zastao je da otpije jo jedan gutljaj, a onda me upitao: »Kakav bi ti èovj
ek radije htio biti?«
Nisam odgovorio, a Lolo je podigao pogled prema nebu. »Bolje ti je biti jak«, re
kao je na posljetku, ustajuæi. »Ako ne mo e biti jak, budi
54
podrijetlo
pametan i sprijatelji se s jakim ljudima. Ali uvijek ti je najbolje i sam biti j
ak. Uvijek.«
Majka nas je gledala iz kuæe dok je za radnim stolom ocjenjivala ispite. »O èemu
oni razgovaraju?« pitala se. O krvi, znoju i suzama; o gutanju èavala. Vesele m
u ke stvari.
Glasno se nasmijala, a zatim se zaustavila. To nije bilo po teno. Zbilja je bila z
ahvalna Lolu to se tako brinuo o meni. Znalaje daje sretna zbog Lolove iskrene nj
e nosti. Odlo ila je papire na stranu i gledala me kako radim sklekove. Odrasta tako
brzo, pomislila je. Poku ala je zamisliti samu sebe na dan na eg dolaska ovamo, dva
desetèetverogodi nja majka s djetetom, udana za èovjeka èiju je povijest i domovin
u jedva poznavala. Tada je znala toliko malo, sada je shvaæala; osim putovnice,
svuda ju je pratila i naivnost. Sve je moglo zavr iti i gore. Mnogo gore.
Oèekivala je da æe biti te ak, taj njezin novi ivot. Prije nego stoje napustila Hav
aje, poku ala je nauèiti koliko god je mogla o Indoneziji: o stanovni tvu, petom naj
brojnijem na svijetu, sa stotinu plemena i dijalekata; kolonijalnu povijest, prv
o tri stoljeæa pod Nizozemskom, zatim pod Japanom za vrijeme rata, zbog japanske
potrebe za tamo njim velikim zalihama nafte, metala i drva; napokon, borba za neo
visnost i uspon borca za slobodu pod imenom Sukarno, koji je postao prvi predsje
dnik dr ave. Sukarna su nedavno smijenili, ali svi su izvje taji tvrdili daje to bil
a nenasilna smjena vlasti i daje narod podr avao promjenu. Sukarno je postao korum
piran, rekli su: bio je demagog, totalitarist, previ e blizak komunistima.
Siroma na dr ava, nerazvijena, u potpunosti strana toliko je znala. Bilaje spremna n
a dizenteriju i vruæice, kupke u hladnoj vodi i poljske zahode, na nesta ice struj
e svakih nekoliko tjedana, na vruæinu i beskrajne rojeve komaraca. Obiène smetnj
e, ni ta vi e, onaje bila izdr ljivija nego stoje izgledala, èak izdr ljivija nego stoje
sama mislila da jest. To ju je, uostalom, djelomice i privuklo Lolu nakon stoje
Barack oti ao, prilika da sudjeluje u neèem novom i va nom, da svojem suprugu pomog
ne
snovi mojega oca
izgraditi dr avu u napetom i izazovnom kraju izvan dohvata njezinih roditelja.
Ali nije bila spremna na osamljenost. Bila je neprekidna, poput te kog disanja. Ni
je se, zapravo, mogla po aliti ni na to konkretno. Lolo ju je toplo doèekao i izraz
ito se trudio kako bi se osjeæala kao kod kuæe, pru ao joj je sve moguæe ugode koj
e sije mogao priu titi. Njegova obitelj odnosila se prema njoj s puno takta i veli
kodu nosti, a njezina sina prihvatila kao èlana obitelji.
Ipak, ne to se promijenilo izmeðu nje i Lola tijekom one godine razdvojenosti. Na
Havajimaje bio toliko pun ivota, toliko zaokupljen svojim planovima. Kad bi po no
æi bili sami, prièao bijoj o odrastanju za vrijeme rata, kako je gledao oca i na
jstarijeg brata kako odlaze i prikljuèuju se vojsci, kako je doznao da su obojic
a poginuli i daje sve izgubljeno, kako je nizozemska vojska zapalila njihovu kuæ
u, kako su pobjegli iz grada, kako je njegova majka prodavala svoj nakit komad p
o komad da bi imali to jesti. Stvari æe se promijeniti sada kad su istjerali Nizo
zemce, Lolo joj je rekao; on æe se vratiti i poduèavati na sveuèili tu, postat æe
dijelom tih promjena.
Nije vi e govorio na taj naèin. Zapravo, èinilo se da uopæe vi e nije razgovarao s n
jom, samo iz nu de ili kad bi mu se ona obratila, a i onda samo o konkretnim poslo
vima koje valja obaviti, poput popravljanja slavine koja curi ili planiranja pos
jeta nekom dalekom roðaku. Kao da se povukao u skriveno mraèno mjesto, izvan dos
ega, i onamo odnio najsjajniji dio sebe. Katkad bi ga èula kako, budan nakon to s
u svi ostali usnuli, luta kuæom s bocom uvoznog viskija i njime lijeèi svoje ran
e. U drugim bi prilikama prije odlaska na poèinak stavljao pi tolj ispod jastuka.
Kad god bi ga pitala to se dogaða, on bi uljudno odbio odgovoriti i rekao da je s
amo umoran. Kao daje odjednom prestao imati povjerenja u rijeèi. Rijeèi i osjeæa
je koje su one izra avale.
Sumnjalaje da su ti problemi povezani s Lolovim poslom. Kadje ona stigla u Indon
eziju, radio je za vojsku kao geolog, pregledavao ceste i tunele. Bio je to zamo
ran posao, slabo plaæen; samo gaje hladnjak stajao dvije mjeseène plaæe. A sada,
kada je morao uzdr avati enu i dijete...
56
podrijetlo
nije ni èudno daje poti ten. Nije otputovala tako daleko samo da bi nekome bila te
ret, odluèila je. Pridonijet æe koliko god mo e.
Odmah je prona la posao uèiteljice engleskoga za indonezijske poslovne ljude pri a
merièkom veleposlanstvu, to je bio dio amerièkog programa pomoæi zemljama u razvo
ju. Novac je dobro do ao, ali nije pomogao u njezinoj osamljenosti. Indonezijski p
oslovni ljudi nisu bili previ e zainteresirani za finese engleskog jezika, a nekol
iko njih joj se i udvaralo. Amerikanci su uglavnom bili stariji mu karci, karijeri
sti iz Ministarstva vanjskih poslova, poneki ekonomist ih novinar bez jasne funk
cije ili uloge u veleposlanstvu, koji bi od vremena do vremena tajanstveno nesta
jali na nekoliko mjeseci. Neki su bili prave karikature ru nih Amerikanaca, skloni
zbijanju ala na raèun Indone ana, dok nisu doznali da je ona udana za jednoga, a o
nda bi poku avali sve okrenuti na alu - nemoj Jima shvaæati preozbiljno, puca od vr
uæine, usput, kako je tvoj sin, sjajan, sjajan mladiæ.
Dodu e, oni su poznavali ovu zemlju, ili barem neka mjesta, ona gdje su se skrival
e svaèije prljave tajne. Za vrijeme objeda ili opu tenog èavrljanja govorili bi jo
j stvari koje nije mogla saznati u vijestima. Objasnili su joj kako je Sukarno s
vojom nacionalistièkom retorikom i politikom nesvrstanosti stao na ulj amerièkoj
administraciji, ionako opsjednutoj irenjem komunizma u Indokini, bio je zlo kao L
umumba ili Naser, samo jo gori, pogotovo ako se uzme u obzir strate ka va nost Indone
zije. Prièalo se daje CIA sudjelovala u dr avnom udaru, iako nitko to nije mogao s
a sigurno æu potvrditi. Mnogo je izvjesnije bilo daje nakon udara vojska proèe ljala
dr avu i uklonila komunistièke simpatizere. Nije se moglo znati koliko ljudi je p
oginulo: nekoliko stotina tisuæa, mo da pola milijuna. Èak ni lisci iz Agencije ni
su im znali broja.
Aluzije, rijeèi izreèene polu apatom, usput: tako je doznala da smo u Jakartu stig
li manje od godinu dana nakon jedne od najbr ih i najbrutalnijih èistki na ega doba.
To ju je jako pla ilo, pomisao da ne to mo e do kraja progutati povijest, isto kao to
plodna zemlja mo e upiti rijeke krvi koje su jednom tekle ulicama; naèin na koji l
judi nastavljaju sa svojim ivotima, okru eni golemim plakatima s licem novog predsj
ednika,
57
snovi mojega oca
kao da se ni ta nije dogodilo, nacija zaposlena samoizgradnjom. Kako je stjecala s
ve vi e prijatelja Indone ana, neki od njih bili su voljni isprièati joj i druge pri
èe o sveprisutnoj korupciji u vladinim organizacijama, policijskom i vojnom iznu
ðivanju, o cijelim industrijama stvorenima po mjeri predsjednikove obitelji i su
radnika. I svaki put kad bi èula novu prièu, oti la bi k Lolu i nasamo ga pitala:
»Je li to istina?«
Nikadjoj ne bi odgovorio. Sto gaje vi e ispitivala to je bio uporniji u svojoj dob
ronamjernoj utnji. »Za to se zaokuplja takvim prièama?« pitao bije. »Za to si ne ode ku
piti novu haljinu za zabavu?« Na kraju se po alila jednom od Lolovih bratiæa, pedi
jatru kojije pomogao brinuti se za Lola nakon rata.
»Ti ne razumije «, blago joj je rekao bratiæ.
» to to ne razumijem?«
»Okolnosti Lolova povratka. Nije se on namjeravao tako brzo vratiti s Havaja, zn
a . Za vrijeme èistke svim studentima na razmjeni u inozemstvu nareðeno je da se v
rate, a putovnice su im poni tene. Kadje Lolo iskoraèio iz zrakoplova, nije imao p
ojma to se dogaða. Nisu nam dopu tali da ga vidimo; vojni slu benici jednostavno su g
a odveli i ispitali. Rekli su mu da su ga upravo unovaèili i da putuje u d ungle N
ove Gvineje na godinu dana. A on je bio sretnik. Studenti koji su bih na razmjen
i u zemljama Istoènog bloka puno su lo ije pro h. Neki su jo uvijek u zatvoru. Neki s
u nestali.
»Nemoj mu prestrogo suditi«, ponovio je bratiæ. »Takva vremena najbolje je zabor
aviti.«
Moja majka je bratiæevu kuæu napustila potpuno o amuæena. Sunce je arilo, zrak je b
io pra njav, a ona je, umjesto da se taksijem odveze kuæi, poèela hodati bez nekog
cilja. Zatekla se u bogatom susjedstvu gdje su diplomati i generali ivjeli u vel
ebnim kuæama iza visokih kapija od kovanog eljeza. Vidjelaje kako bosonoga ena u o
drpanom alu prolazi kroz otvorenu kapiju, kroz dvori te u kojem je skupina mu karaca
prala flotu mercedesa i land rovera. Jedan od mu karaca naredio joj je da ode, ali
ena je stajala na mjestu, ispru ene ko æate ruke, lica skrivena u sjenama. Jedan dru
gi mu karac napokon je zavukao ruku u d ep i bacio joj
58
podrijetlo
nekoliko kovanica. ena se nevjerojatnom brzinom obru ila na novèiæe, pogledavajuæi
prestra eno prema cesti dok ih je skupljala u njedra.
Moæ. Ta rijeè zavladala je majèinim umom poput kakve kletve. U Americi, ona se u
glavnom skriva od na ih pogleda dok ne zagrebemo ispod povr ine stvari; dok ne posje
timo indijanski rezervat ili poprièamo s crncem èije smo povjerenje stekli. No o
vdjeje moæ bila neskrivena, sveobuhvatna, gola, uvijek svje a u sjeæanju. Moæje zg
rabila Lola i odvukla ga natrag u red ba kada je mislio daje pobjegao, natjerala
ga da osjeti svu njezinu te inu, dala mu do znanja da njegov ivot nije u njegovu vl
asni tvu. Takve su bile stvari; nisi ih mogao promijeniti, jedino to si mogao uèini
ti jest ivjeti u skladu s pravilima, toliko jednostavnima kad si ih jednom nauèio
. I tako se Lolo pomirio s vladavinom moæi; nauèio je daje mudro zaboraviti; ba k
ao i njegov urjak kojije zaradio milijune kao visoki du nosnik u dr avnoj naftnoj kom
paniji; ba kao ijedan od njegove braæe kojije poku ao isto, ali je krivo procijenio
i sada je svaki put kad bi nam do ao u goste krao srebrninu i prodavao je kako bi
si mogao priu titi cigarete.
Sjeæala se neèega to joj je Lolo rekao jednom kad gaje njezino neprekidno ispitiv
anje napokon pogodilo u ivac. »Krivnja je luksuz koji si samo stranci mogu priu tit
i«, rekao je. »Kao i govorenje svega to ti padne na pamet.« Ona nije znala kakav
je osjeæaj izgubiti sve, probuditi se i osjetiti kako ti eludac izjeda samog sebe
. Nije znala koliko opasan i uzak put do sigurnosti mo e biti. Bez apsolutne konce
ntracije, lako je posrnuti i pasti.
Bio je u pravu, naravno. Onaje bila strankinja, bjelkinja srednje klase i za tiæen
a svojim naslijeðem, eljela ona to ili ne. Uvijek je mogla otiæi ako bi stvari po
stale preru ne. Ta moguænost obezvrjeðivala je sve to mo e reæi Lolu; bila je to nepr
emostiva zapreka izmeðu njih. Pogledala je kroz prozor i vidjela da smo Lolo i j
a oti li i ostavili tragove na travi ondje gdje smo sjedili. Zadrhtalaje od tog pr
izora i ustala od stola, iznenada ispunjena panikom.
Moæ joj je oduzimala njezina sina.
snovi mojega oca
Kad danas razmi ljam o tome, nisam siguran daje Lolo ikad potpuno razumio kroz sto
je moja majka prolazila u to doba, za to ih je sve to to joj je uz golem trud pru ao
na kraju samo jo vi e meðusobno udaljavalo. On nije bio osoba koja bi si postavljal
a takva pitanja. Umjesto toga, odr avao je koncentraciju, i u vrijeme kada smo mi i
vjeli u Indoneziji on se nastavio uspinjati. Uz pomoæ svojega urjaka dobio je pos
ao u uredu za odnose s vladom neke amerièke naftne kompanije. Preselili smo se u
kuæu u boljoj èetvrti; automobil je zamijenio motor; televizor i hi-fi linija z
amijenili su krokodile i Tatu, majmuna; Lolo je u klubu tvrtke poslovnom kartico
m plaæao na e veèere. Katkad sam ih èuo kako se svaðaju u njihovoj spavaæoj sobi,
najèe æe zato jer je majka odbijala iæi na korporativne veèere gdje su amerièki bi
znismeni iz Teksasa i Louisiane tap ali Lola po leðima i hvalili se koga su sve »p
odmazali« kako bi dobili prava na bu enje, dok su se njihove supruge mojoj majci al
ile na kvalitetu indonezijske posluge. On bi pitao moju majku zna li kakav æe do
jam ostaviti ako se pojavi sam i podsjetio je daje to ipak njezin narod, a glas
moje majke povisio bi se gotovo do povika. Ti ljudi nisu moj narod.
Takve su svaðe, dodu e, bile rijetke; moja majka i Lolo ostali su uljudni i nakon
roðenja moje sestre Maye i za vrijeme rastanka i razvoda braka, sve do zadnjeg p
uta kad sam vidio Lola, kad mu je moja majka pomogla da otputuje u Los Angeles n
a lijeèenje neke bolestijetre, od koje je kasnije i umro u pedeset prvoj godini i
vota. Napetosti su bile najprimjetnije u postupnoj promjeni majèina stava prema
meni. Oduvijek je podupirala moju brzu akulturaciju u Indoneziji: to me uèinilo
razmjerno samostalnim, financijski nezahtjevnim i iznimno pristojnim u usporedbi
s ostalom amerièkom djecom. Nauèila me da prezirem mje avinu neznanja i arogancij
e, svojstvenu velikom broju Amerikanaca izvan domovine. No sada je veæ znala, ba
kao i Lolo, koliki ponor dijeli ivotne moguænosti Indone ana od onih koje se nude A
merikancima. I znalaje na kojoj strani ponora eli vidjeti svoje dijete. Ja sam bi
o Amerikanac, odluèila je, i ivot me èeka negdje drugdje.
60
podrijetlo
Prvo se usredotoèila na naobrazbu. Buduæi da nije imala novaca da me upi e u meðun
arodnu kolu koju je pohaðala veæina djece stranaca u Jakarti, èim smo se doselili
, ugovorilaje poduku u jednoj amerièkoj dopisnoj koli, kao dopunu mojem indonezij
skom kolovanju.
Sada je udvostruèila opseg poduke. Pet dana u tjednu ulazila je u moju sobu u èe
tiri ujutro, natjerala me da doruèkujem i poduèavala me engleskom jeziku tri sat
a prije nego to sam ja oti ao u kolu, a ona na posao. estoko sam se opirao tom aran man
u, no koju god bih strategiju izmislio, od najneuvjerljivijih (»boli me trbuh«)
do oèito istinitih (oèi bi mi se sklapale svakih pet minuta), ona bi mi odgovori
la svojom najmoænijom obranom:
»Misli li daje ovo meni zabavno, mali?«
Takoðer bi se svako malo zabrinula za moju sigurnost, kao daje iz nje progovaral
a moja baka. Sjeæam se da samjedne veèeri do ao kuæi nakon stoje pao mrak i u na em
dvori tu zatekao veliku spasilaèku ekipu sastavljenu od na ih susjeda. Moja majka ni
je izgledala sretno, ali bilo joj je toliko laknulo to me vidi daje pro lo nekoliko
minuta prije nego to je primijetila mokru èarapu, smeðu od blata, omotanu oko mo
je podlaktice.
»Stoje to?«
» to?«
»To. Za to ima èarapu oko ruke?« »Porezao sam se.« »Daj da vidim.« »Nije ni ta stra no.
« »Barry. Daj da vidim.«
Odmotao sam èarapu i otkrio dugaèku porezotinu od zape æa do lakta. Proma ila je ven
u za koji centimetar, ali je na mi iæu bila prilièno duboka, tako da se ru ièasto me
so naziralo pod otvorenom ko om. U nadi da æu je primiriti, poèeo sam joj obja njava
ti to se dogodilo: neki prijatelj ija autostopirali smo do njegove obiteljske far
me i kad smo do li onamo, poèelaje padati ki a, a na toj farmi postoji jedno odlièno
mjesto za sanjkanje u blatu, samo stoje ograðeno bodljikavom icom...
snovi mojega oca
»Lolo!«
Moja majka se, kad preprièava ovu prièu, nasmije na ovome mjestu, onako kako se
majke smiju kad djetetu oproste grijehe iz pro losti. Ah boja glasa joj se promije
ni kad se sjeti daje Lolo predlagao da prièekaju do jutra da me odvedu na ivanje
i daje morala vikom natjerati jedinog susjeda koji je imao automobil da nas odma
h odveze u bolnicu. Sjeæa se da su svjetla u bolnici uglavnom bila uga ena kad smo
stigli onamo i daje recepcija zjapila prazna; sjeæa se zvuka svojih unezvjereni
h koraka kako odjekuju hodnikom dok konaèno nije na la nekoliko mladiæa u bokseric
ama kako igraju domino u maloj sobi na kraju zgrade. Kad ih je pitala gdje su do
ktori, mladiæi su veselo odgovorili: »Mi smo doktori!«, i opu teno dovr ili partiju
domina prije nego to su navukli hlaèe i podarili mi dvadeset avova koji su ostavil
i ru an o iljak. A cijelo vrijeme pratio ju je osjeæaj daje njezino dijete moglo izg
ubiti ivot dok ona nije pazila, da su svi oko nje prezauzeti vlastitim pre ivljavan
jem da bi to uopæe primijetili da bi, u pitanju ivota i smrti, svi bih puni suosj
eæanja, ali da nitko ne bi vjerovao u borbu protiv prijeteæe sudbine.
Danas mijejasno da su ba takve teme, neopipljivije od kolskih ocjena ili razine zd
ravstvene za tite, dospjele u sredi te na ih zajednièkih satova. »Ako se eli razviti u l
judsko biæe«, rekla bi mi, »treba te nauèiti nekim vrijednostima.«
Po tenje Lolo nije smio sakriti hladnjak u ostavu kadje do la porezna inspekcija, ia
ko su svi, pa èak i poreznici, oèekivali takve stvari. Pravednost roditelji boga
tijih ðaka ne bi smjeli davati televizore uèiteljima za Ramazan, a njihova djeca
ne bi se trebala ponositi vi im ocjenama koje su zbog toga mo da dobila. Iskrenost
ako ti se nije svidjela ko ulja koju sam ti dala za roðendan, trebao si mi to odma
h reæi, a ne dr ati je zakopanu na dnu ormara. Samostalno razmi ljanje samo zato to o
stala djeca zadirkuju jadnog deèka zbog njegove frizure, ne znaèi da i ti treba è
initi isto.
Kao daje tek nakon to je proputovala pola svijeta u bijegu od samodopadnosti i li
cemjerja svojega rodnog okru enja moja majka mogla rijeèima izraziti vrijednosti k
oje je ba tinila iz svoje pro losti na Sred-
62
podrijetlo
njem zapadu i ponuditi ih u njihovu najèi æem obliku. Problem je bio u tome stoje
dobivala vrlo malo podr ke; kad god bi me pozvala na stranu da mi takvo to objasni,
ja bih poslu no kimnuo glavom u znak slaganja, no ona je zasigurno bila svjesna d
a su se mnogi njezini savjeti doimali prilièno nepraktiènima. Lolo mije samo obj
asnio siroma tvo, korupciju, stalnu borbu za sigurnost; on ih nije stvorio. Sve te
pojave stalno su me okru ivale i u meni neprestano izazivale skepticizam. Majèino
vjerovanje u vrline oslanjalo se na duboku vjeru kakvu ja nisam posjedovao, vje
ru kojoj je ona odricala obilje ja religije, koju su, tovi e, kako je sama iskusila,
smatrali svetogrðem: vjeru da razumni, bri ljivi ljudi mogu oblikovati vlastitu su
dbinu. U zemlji u kojoj je fatalizam ostao nu no oruðe za podno enje nevolja, u kojo
j su vi e istine odvojene od svakida njeg ivota, bila je osamljeni apostol sekularnog
humanizma, vojnik New Deala, Mirovnih snaga, programskog liberalizma.
U svemu tome imalaje samo jednog saveznika, a to je bio daleki autoritet mojega
oca. Sve èe æe bi me podsjeæala na njegovu prièu kako je odrastao u siroma tvu, u si
roma noj zemlji, na siroma nom kontinentu; kako mu je ivot bio te ak, ni ta lak i od bilo
ega stoje Lolo pro ivio. Pa ipak, on nije birao preèace, nije se slu io trikovima. B
io je marljiv i po ten bez obzira na cijenu. ivio je prema vlastitim naèelima koja
su iziskivala drukèiju vrstu izdr ljivosti, naèelima koja su vodila vi em obliku moæ
i. Moja je majka odluèila da bih ja trebao slijediti njegov primjer. Nisam imao
nikakva izbora. To mije bilo u genima.
»Meni mo e zahvaliti na obrvama... tvoj otac ima tanke paperjaste obrve, nisu bogzn
a to. Ali tvoja pamet, tvoj karakter, to si od njega naslijedio.«
Njezina poruka bila je da prihvatim crnce opæenito. Dolazila bi kuæi s knjigama
o pokretu za ljudska prava, snimkama Mahalije Jackson, govorima dr. Kinga. Kad m
ije isprièala prièe o djeci na amerièkomjugu koja su morala uèiti iz starih knji
ga rashodovanih iz bogatijih kola, ali koja su svejedno odrasla u doktore i pravn
ike i znanstvenike, posramio sam se svoje nevoljkosti da ustajem rano ujutro i u
èim. Kada bih joj isprièao o vojnièkom mar u koji sam sa svojom èetom indonezijski
h izviðaèa iz-
63
snovi mojega oca
vodio pred predsjednikom, ona bi mi spomenula jedan drugi mar , mar djece ni ta stari
je od mene, mar za slobodu. Svaki crnac bio je Thur-good Marshall ili Sidney Poit
ier, svaka crnkinja Fannie Lou Hamer ili Lena Horne. Biti crn znaèilo je biti na
sljednikom velike ba tine, posebne sudbine, velièanstvenog bremena za koje smo sam
o mi bili dovoljno sna ni da ga nosimo.
Bremena koje smo morali nositi sa stilom. Vi e nego jednom moja je majka istaknula
: »Harry Belafonte je najzgodniji mu karac na planetu.«
U tom sam kontekstu u èasopisu Life nai ao na sliku crnog mu karca koji sije poku ao i
zbijeliti ko u. Zami ljam drugu crnu djecu, onda i sada, kako prolaze kroz sliène tr
enutke otkrivenja. Veæini ono mo da doðe ranije roditeljsko upozorenje da ne prela
zi granicu nekog susjedstva, ili frustracija to ti kosa ne slièi kosi barbike koli
ko god je dugo ravnala i èe ljala, ili prièa o poni avanjima koje je djed trpio od p
oslodavca ili policajca, koju si naèuo dok su odrasli mislili da spava . Mo da je dj
eci lak e primati lo e vijesti u malim dozama, pa onda uspiju izgraditi nekakav obra
mbeni sustav ali ja vjerujem da sam imao sreæe jer sam barem dio djetinjstva pro i
vio bez sumnje u samoga sebe.
Znam da sam taj èlanak do ivio kao nasilje nada mnom, kao napad iz zasjede. Majka
me upozorila na zadrte ljude to su neznalice, ne kolovani ljudi koje je najbolje i
zbjegavati. Iako jo nisam bio svjestan vlastite smrtnosti, Lolo mije ipak uspio o
bjasniti da bolesti mogu èovjeka oslabiti, nesreæe osakatiti i da bogatstva mogu
nestati. Znao sam ras-poznati obiènu pohlepu i okrutnost u drugim ljudima, a ka
tkad i u sebi. No ta me fotografija nauèila neèemu drugom: da negdje postoji nek
i skriveni neprijatelj koji me mo e napasti a da to nitko ne primijeti, èak ni ja
sam. Kad sam se te veèeri vratio kuæi iz knji nice veleposlanstva, oti ao sam u kupa
onicu i stao pred zrcalo, oèito zdravih osjetila i udova, jednakog izgleda kao i
uvijek, pitajuæi seje li sa mnom sve u redu. Alternativa se nije èinila ni ta man
je stra nom znaèila je da odrasli ljudi ive u potpunom ludilu.
podrijetlo
Prvotni napadaj tjeskobe je pro ao i preostalu sam godinu u Indoneziji proveo vi e-m
anje kao i dotad. Zadr ao sam svoju, katkad neopravdanu samouvjerenost i neuni tiv t
alent za upadanje u neprilike. No moja slika svijeta zauvijek se promijenila. Gl
edajuæi uvozne amerièke televizijske serije koje su poèeli emitirati u veèernjim
terminima, poèeo sam primjeæivati da Cosby nikad nije osvojio djevojku u seriji
I Spy, da je crnac u Nemoguæoj misiji provodio sve vrijeme pod zemljom. Primije
tio sam da u bo iènim katalozima robnih kuæa Sears i Roebuck, koje su nam Toot i G
ramps poslali, nema nikoga nalik na mene te daje Djed Bo iænjak takoðer bijelac.
Nisam ni s kim podijelio ta svoja zapa anjajer sam zakljuèio daje to majci promakn
ulo ili da me poku ava za tititi, pa na bi bilo u redu pokazati joj da u tome nije u
spjela. Jo uvijek sam vjerovao u majèinu ljubav - ali sve mi se vi e èinilo daje nj
ezin opis svijeta i oèeva mjesta u njemu nekako nepotpun.
65
TREÆE POGLAVLJE
Trebalo mi je neko vrijeme da ih prepoznam u gomili. Kad su se klizna vrata otvo
rila, jedino to sam vidio bio je mete nasmijanih, nestrpljivih lica, nagnutih prek
o ograde. Nakon nekog vremena spazio sam visokoga sijedog mu karca u pozadini gomi
le, u pratnji niske, ozbiljne ene, koju ste kraj njega jedva mogli vidjeti. Taj d
vojac poèeo mije mahati, ali prije nego to sam im uspio odmahnuti, nestali su iza
zamuæenog stakla.
Svrnuo sam pogled na poèetak reda gdje je neka kineska obitelj imala problema s
carinicima. Bili su prilièno ivahno dru tvo za vrijeme leta iz Hong Konga; otac je
skinuo cipele i hodao gore-dolje po zrakoplovu, djeca su se penjala gore-dolje p
o sjedalima, a majka i baka su gomilale jastuke i deke i neprekidno meðusobno br
bljale. Sad je cijela obitelj bila potpuno mirna, kao da su htjeli postati nevid
ljivi, pogledom tiho prateæi prijeteæi miran rad carinikovih ruku po njihovim pu
tovnicama i prtljazi. Otac me iz nekog razloga podsjeæao na Lola, i spustio sam
pogled na drvenu masku koju sam nosio u ruci. Bila je dar indonezijskog supilota
, majèina prijatelja koji me poveo na zrakoplov dok su majka, Lolo i moja nova s
estra Maya ostali na ulazu. Zatvorio sam oèi i stavio masku na lice. Drvo je ima
lo opojan, cimetast miris; osjeæao sam se kao da lebdim preko oceana, iznad obla
ka, prema ljubièastom obzoru, natrag na mjesto na kojem sam nekoæ bio...
66
podrijetlo
Netko je zazvao moje ime. Ispustio sam masku, a time i ma tariju, i opet ugledao b
aku i djeda kako stoje i uzbuðeno mi ma u. Ovaj put sam im odmahnuo; zatim sam, be
z razmi ljanja, opet stavio masku na lice i poèeo lelujati glavom kao da izvodim n
eki èudni mali ples. Baka i djed su se stali smijati i upirati prstom u mene, na
stavili su mi mahati dok me na kraju carinik nije potap ao po ramenu i upitao jesa
m li Amerikanac. Kimnuo sam glavom i pru io mu putovnicu.
»Samo naprijed«, rekao je, i pokazao kineskoj obitelji da stane na stranu.
Klizna vrata su se zatvorila iza mene. Toot me zagrlila i ovila mi vijenac od sl
atki a i vakaæih guma oko vrata. Gramps mi je stavio ruku na rame i rekao daje mask
a u svakom sluèaju pobolj anje. Odveli su me do njihova novog automobila i Gramps
mije pokazao kako se rukuje ureðajem za klimatizaciju. Vozili smo se autocestom,
prolazili kraj restorana brze hrane, jeftinih motela i okiæenih salona rabljeni
h automobila. Isprièao sam im sve o putu i o obitelji u Jakarti. Gramps mije isp
rièao to su isplanirali za moju veèeru dobrodo lice. Toot je predlo ila da kupimo nov
u odjeæu za novu kolsku godinu.
A onda je razgovor zastao. Shvatio sam da æu ivjeti s neznancima.
Ovaj novi aran man nije mi zvuèao lo e kad mi ga je majka prvi put objasnila. Bilo m
ije vrijeme da krenem u amerièku kolu, rekla je; pro ao sam cijeli program svoje do
pisne kole. Rekla je i da æe mi se ona i Maya pridru iti na Havajima vrlo brzo za n
ajvi e godinu dana i da æe poku ati doæi za Bo iæ. Podsjetila me koliko mije lijepo bi
lo ljeto koje sam proveo s Toot i Grampsom prethodne godine sladoledi, crtici, d
ani na pla i. »I neæe se morati buditi u èetiri ujutro«, istaknula je meni vrlo pri
vlaènu pojedinost.
Tek sada kad sam se poèeo privikavati na èinjenicu da æu tu ostati do daljnjega
i promatrajuæi dnevne ritmove mojih bake i djeda, shvatio sam koliko su se njih
dvoje promijenili. Nakon to smo se majka i ja odselili, prodali su veliku nezgrap
nu kuæu i unajmili mali dvosobni stan u neboderu u ulici Beretania. Gramps je na
pustio posao trgovca pokuæstvom i poèeo prodavati ivotno osiguranje, ah kako samo
g sebe nije mogao uvje-
67
snovi mojega oca
riti da ljudi zapravo trebaju ono to im on prodaje i kakoje bio vrlo osjetljiv na
odbijanje, posao nije i ao ba dobro. Svake nedjeljne veèeri gledao bih ga kako pos
taje sve nervozniji dok bi jeo svoju TV veèeru, odgaðao posao na svaki moguæi na
èin, dok nas na posljetku ne bi istjerao iz dnevne sobe i poku ao ugovoriti sastan
ke s potencijalnim klijentima. Katkad bih se u uljao u kuhinju po piæe i èuo oèaj
u njegovu glasu, ti inu koja bi uslijedila nakon to bi osoba s druge strane objasni
la za to mu èetvrtak ne odgovara, a ni utorak nije mnogo bolji, i na kraju te ak uzd
ah kad bi Gramps spustio slu alicu i nastavio prekapati prstima po spisima poput k
arta a koji se na ao u te koj gabuli.
Katkad bi neki ljudi popustili, bol bi ga pro la, i Gramps bi me posjetio u mojoj
sobi i isprièao mi kakvu prièu iz svoje mladosti ili neki vic koji je proèitao u
Reader's Digestu. Ako su mu pozivi te veèeri posebno dobro pro li, prièao bi mi i
o planovima koje je jo imao o knjizi poezije koju je namjeravao napisati, o skic
i koja æe ubrzo postati slika, o nacrtima za njegovu savr enu kuæu, sa svim mahm k
uæanskim luksuzima i umjetnièki oblikovanim vrtom. Primijetio sam da su planovi
postajali sve grandiozniji kako se udaljavao od ostvarivoga, ali u njima sam mog
ao osjetiti onaj njegov stari entuzijazam i obièno bih nastojao smisliti poticaj
na pitanja ne bih li mu pomogao zadr ati dobro raspolo enje. A onda bismo, usred nje
gove prezentacije, oboje primijetili Toot kako stoji pred vratima moje sobe, pri
jekorno kimajuæi glavom.
»Sto sad hoæe , Madelyn?«
»Jesi li zavr io sa svojim pozivima?«
»Da, Madelyn, zavr io sam s pozivima. Deset na veèer je!«
»Ne mora se derati, Stanley. Samo sam htjela znati smijem li u kuhinju.«
»Ne derem se! Kriste Isuse dragi, ne razumijem za to...«, ali prije nego bi stigao
dovr iti, Toot je veæ bila u spavaæoj sobi, i Gramps bi napustio moju sobu bijesa
n i poti ten.
Takve rasprave postale su mi poznate jer su svaðe izmeðu bake i djeda uvijek sli
jedile istu putanju, koja je bila posljedica rijetko spominjane èinjenice daje b
aka zaraðivala vi e od djeda. Ona je bila neka vrsta pio-
68
podrijetlo
nira, prva ena potpredsjednica lokalne banke, i iako je Gramps uvijek govorio da
on podupire njezinu karijeru, njezin je posao sve vi e bio izvorom osjetljivosti i
gorèine izmeðu njih dvoje jer su njegove provizije plaæale sve manje i manje ob
iteljskih raèuna.
Toot zapravo nije oèekivala svoj uspjeh. Bez fakultetske naobrazbe poèela je rad
iti kao tajnica kako bi pomogla pokriti tro kove nastale mojim neoèekivanim roðenj
em. No bila je ena o tra uma i dobre prosudbe, spremna na dugotrajan rad. Polako se
uspinjala, po tujuæi sva pravila, dok napokon nije do la do praga preko kojeg nije
mogla prijeæi samo svojom sposobno æu. Na tom polo aju ostala je dvadeset godina, pr
aktièki bez godi njeg odmora, promatrajuæi svoje mu ke kolege kako se uspinju na kor
porativnoj ljestvici i postaju bogati koristeæi informacije koje su doznali na t
erenima za golf i u ladanjskim klubovima.
Nekoliko putaje moja majka rekla Toot da se banci ne bi trebao tolerirati takav
oèiti seksizam. Toot bi samo otpuhnula na majèine primjedbe, rekav i da bi svatko
mogao naæi razlog da se na ne to po ali. Toot se nije alila. Svakog jutra budila bi s
e u pet sati i presvlaèila se iz otrcanih havajskih haljina koje je nosila po ku
æi u poslovno odijelo i tikle visokih potpetica. Napudrana lica, istaknutih bokov
a, podignute prorijeðene kose, autobusom broj trideset est dolazila bi prva u svo
j ured. S vremena na vrijeme nevoljko bi priznala da se ponosi svojim poslom i p
reprièala bi nam prièe iza kulisa lokalnih financijskih zbivanja. Kad sam malo o
drastao, dodu e, priznala mije da nikad nije prestala sanjati o kuæici okru enoj bij
elom ogradom, o danima koje bi provodila pekuæi kolaèe, igrajuæi brid ili volonti
rajuæi u mjesnoj knji nici. To priznanje me zateklo jer je ona rijetko priznavala t
o eli ili za èime ali. Mo da bi joj ta alternativna povijest njezina ivota bila vi e od
govarala, ali koliko sam ja razumio, ona je svoju karijeru ostvarila u razdoblju
kada se enski rad izvan kuæanstva smatrao neprimjerenim, i za nju i za Grampsa t
a karijera predstavljala je izgubljene godine, prekr ena obeæanja. Toot je vjerova
la da mora biti sna na zbog potreba svojih unuka i stoicizma svojih predaka.
69
snovi mojega oca
»Ako æe tvoja djeca imati dobar ivot, Bar«, rekla mije nekoliko puta, »onda se sv
e ovo isplatilo.«
Tako su ivjeli moji baka i djed. Jo uvijek su èesto primali goste i spremali im sa
shimi. Gramps je jo uvijek na posao odlazio u havajskim ko uljama, a Toot je i dalj
e inzistirala daje zovemo Toot. Inaèe, ambicije koje su donijeli sa sobom na Hav
aje s vremenom su polako nestajale, sve dok nisu prona li utjehu u svakida njim bana
lnostima, dnevnim rasporedima, hobijima, vremenskim prilikama. Katkad bi gunðali
protiv Japanaca koji su preuzeli otoke, protiv Kineza koji su kontrolirali otoè
ke financije. Za vrijeme afere Watergate moja majka je od njih doznala da su 196
8. glasovali za Nixona, kandidata koji je obeæavao red i mir. Nismo vi e zajedno p
laninarili niti i li na pla u, Gramps je samo gledao televiziju, dok je Toot u svojo
j sobi èitala krimiæe. Najveæa uzbuðenja u njihovim ivotima sada su bile nove tap
ete ili veliki zamrzivaè. Kao da su preskoèili sve prednosti srednjih godina; sp
oj zrelosti i dostupnog vremena, energije i novèanih sredstava, oslobaðajuæi osj
eæaj postignuæa. U nekom trenutku za vrijeme mojega izbivanja odluèili su izbjeæ
i svu tu gnjava u i zadovoljiti se pre ivljavanjem. Nisu vi e vidjeli odredi ta kojima b
i se mogli nadati.
Kako se ljeto pribli avalo, sve sam nestrpljivije oèekivao da poène kola. Menije bi
lo najva nije da naðem prijatelje mojih godina; ali za djeda i baku je èinjenica d
a sam primljen na Punahou Academy znaèila poèetak neèega velikog, porast obitelj
skog statusa koji su morali svima objaviti. Punahou, kola koju su 1841. utemeljil
i misionari, u meðuvremenu je postala presti na privatna srednja kola, inkubator za
otoènu elitu. Taje reputacija potaknula odluku moje majke da me po alje natrag u
Sjedinjene Dr ave: nije bilo lako postiæi da me prime, rekli sujoj baka i djed; li
sta za èekanje bilaje duga i mene su primili samo zato stoje intervenirao Gramps
ov ef, koji je biv i uèenik te kole (moje prvo iskustvo pozitivne diskriminacije oèi
to nije imalo puno veze s mojom rasom).
Prethodnog ljeta obavio sam nekoliko razgovora sa kolskom slu benicom za upise. Bil
a je to energièna ena koja se doimala sposobnom
70
podrijetlo
i koja me, nimalo smetena èinjenicom da ja jedva znam to bih sam sa sobom, strogo
ispitivala o mojim planovima za karijeru. Nakon razgovora poslala je Grampsa i
mene u obilazak kolskog kampusa, kompleksa koji se prostirao na nekoliko hektara
bujnih zelenih travnjaka i sjenovitih umaraka, starih zidanih kolskih zgrada i mod
ernih graðevina od stakla i èelika. Imali su teniska igrali ta, bazene, fotografsk
e studije. U jednom trenutku zaostali smo za vodièem, a Gramps me zgrabio za ruk
u.
»Isuse, Bar«, apnuo mije, »ovo nije kola. Ovo je raj na zemlji. I sam bih najradij
e krenuo u kolu s tobom.«
Zajedno s obavijesti o tome da sam primljen poslali su mi i debeli sve anj podatak
a o koli koji je Toot stavila na stranu da ga pregleda u neko nedjeljno poslijepo
dne. »Dobrodo li u obitelj Punahou«, pisalo je u pismu. Dodijelili su mi ormariæ;
prijavili su me za objede u koli osim ako im ne javim suprotno; poslali su mi pop
is stvari koje moram kupiti - dres za tjelesni odgoj, kare, ravnalo, olovke, kalk
ulator (po elji). Gramps je cijelu veèer èitao kolski katalog, debelu knjigu u koj
oj je bio opisan moj oèekivani napredak u iduæih sedam godina programi pripreme
za fakultet, izvannastavne aktivnosti, oèuvanje tradicije svestrane izvrsnosti.
Svaki novi predmet Grampsa je sve vi e uzbuðivao; nekoliko puta je ustao s palcem
na stranici na kojoj je bio stao i oti ao u sobu u kojoj je Toot èitala i odu evljen
im joj glasom objavio: »Madelvn, pazi sad ovo!«
I tako me uz mnogo uzbuðenja Gramps odveo u kolu na prvi dan kolske godine. Inzist
irao je da krenemo ranije pa je Castle Hali, zgrada za pete i este razrede, jo bil
a zatvorena kad smo stigli. aèica djece veæ je ondje èekala, u urbano preprièavajuæ
i ljetne dogodov tine. Sjeli smo pokraj mr avoga kineskog djeèaka koji je imao velik
u zubnu protezu fiksiranu oko èeljusti.
»Bok!« rekao muje Gramps. »Ovoje Barry. Ja samBarryjev djed. Zovi me Gramps.« Ru
kovao se s djeèakom, koji se zvao Frederick. »Barry je nov ovdje.«
»I ja isto«, odgovorio je Frederick, i njih dvojica zapodjenuli su ivahan razgovo
r. Ja sam sjedio ispunjen nelagodom dok se vrata napokon nisu otvorila i smjeli
smo se popeti stubi tem do na ih uèionica. Na vratima nas je Gramps obojicu potap ao p
o ramenima.
71
snovi mojega oca
»Nemojte raditi ni ta to ja ne bih uradio«, rekao je smije eæi se. »Smije an tije djed«
, rekao je Frederick dok je gledao djeda kako se upoznaje s gospoðicom Hefty, na o
m razrednicom. »Da, zbilja jest.«
Sjedili smo za stolom s jo èetvero djece i gospoðica Hefty, energièna sredovjeèna
ena, kratke sijede kose, stala je prozivati uèenike. Kad je proèitala moje puno
ime, zaèuo sam smijuljenje iz svih krajeva uèionice. Frederick se nagnuo prema m
eni.
»Mislio sam da se zove Barry. «
»Bi li ti bilo dra e da te zovemo Barry?« upitala je gospoðica Hefty. »Barackje ta
ko lijepo ime. Tvoj djed mije rekao daje tvoj otac iz Kenije. Ja sam nekoæ ivjela
u Keniji, zna . Poduèavala djecu upravo tvoje dobi. Krasna je to zemlja. Zna li iz
kojeg je plemena tvoj otac?«
Njezino pitanje izazvalo je jo smijuljenja i neko vrijeme sam utio. Kad sam napoko
n rekao »Luo«, neki djeèak pje èano ute kose ponovio je tu rijeè glasno huknuv i, pop
ut majmunskog urlika. Djeca se vi e nisu mogla kontrolirati i gospoðica Hefty ih j
e morala o tro ukoriti prije nego to su se smirili dovoljno da ona nastavi sa sljed
eæim uèenikom na popisu.
Ostatak dana bio sam o amuæen. Crvenokosa djevojka pitala me mo e li mi dodirnuti ko
su i èinila se uvrijeðenom kad joj to nisam dopustio. Neki me djeèak rumena lica
upitao je li moj otac ljudo der. Kad sam do ao kuæi, Gramps je upravo spremao veèer
u.
»I, kako je bilo? Zar nije sjajno to stoje gospoðica Hefty nekoæ ivjela u Keniji?
Kladim se da tije to malo olak alo prvi dan.«
Oti ao sam u svoju sobu i zatvorio vrata.
Ostala su djeca brzo izgubila interes za novog klinca u razredu, a ja sam sve vi e
i vi e osjeæao da tamo ne pripadam. Odjeæa koju smo Gramps ija odabrali bilaje pr
evi e starinska; indonezijske sandale koje su me vjerno slu ile u Jakarti bile su ne
primjerene. Veæina mojih kolega poznavali su se jo od vrtiæa; ivjeli su u istim su
sjedstvima, u dvoeta nim kuæama s bazenima; njihovi su oèevi trenirah iste juniors
ke sportske momèadi, njihove su majke pekle kolaèe za zajednièke kolske proslave.
Nitko od
72
podrijetlo
njih nije igrao ni nogomet ni badminton ni ah, a ja nisam imao pojma kako se baca
lopta u amerièkom nogometu ili dr i ravnote a na skate-boardu.
Noæna mora za desetogodi njaka. Svejedno, u svom mojem jadu tih prvih mjesec dana
nije mi bilo mnogo lo ije nego svoj ostaloj djeci koju su smatrali gubitnicima - d
jevojkama koje su bile previsoke ili presra-me ljive, djeèaku koji je bio blago hi
peraktivan, djeci koja zbog astme nisu morala vje bati na satovima tjelesnog.
Ipak, postojalo je jo jedno dijete u razredu koje me podsjeæalo na jednu drukèiju
vrstu boli. Zvala se Coretta i prije mojeg dolaska bila je jedino crno dijete u
razredu. Bila je odeblja i tamnokosa i nije ba imala mnogo prijatelja. Od prvog
dana pogledavali smo se iz daljine, ali smo izbjegavali dru enje, kao da bi nas iz
ravni kontakt jo jaèe podsjetio na na u osamljenost.
Sve dok se jednoga vruæeg, vedrog dana za vrijeme odmora nismo zatekli u istom k
utu kolskog dvori ta. Ne sjeæam se to smo si toèno rekli, ali sjeæam se da me odjedn
om ganjala oko viseæih konopa i njihalica. Vedro se smijala, a ja samje izazivao
i bje ao lijevo-desno, dok me napokon nije ulovila, pa smo se iscrpljeni sru ili na
zemlju. Kad sam podigao pogled, skupina djece, lica neprepoznatljivih zbog sunè
eva blje tavila, stajala je nad nama upiruæi u nas prstima.
»Coretta ima deèka! Coretta ima deèka!«
Skandiranje se pojaèalo, a broj djece oko nas se poveæao.
»Nije mi ona c-cura«, zamucao sam. Pogledao sam prema njoj, tra eæi pomoæ, ali ona
je samo stajala i piljila u pod.
»Coretta ima deèka! Hajde, poljubi je, deèkiæu!«
»Nisam ja njezin deèko!« uzviknuo sam. Dotrèao sam do Corette i gurnuo je, a ona
je posrnula i pogledala me, ali je i dalje utjela. »Pusti me na miru!« opet sam
uzviknuo. I odjednom je Coretta poèela trèati, sve br e i br e, dok nije i èeznula iz
vidokruga. Djeca oko mene zadovoljno su se smijala. Zatim je zazvonilo kolsko zvo
no i uèitelji su nas poèeli zvati na nastavu.
73
snovi mojega oca
Ostatak poslijepodneva progonio me izraz Corettina lica prije nego stoje pobjegl
a: to razoèaranje, okrivljavanje. Htio sam joj nekako objasniti da to nije bilo
ni ta osobno; samo nikad prije nisam imao djevojku i nisam osjeæao nikakvu posebnu
potrebu daje imam sada. No èak ni ja nisam bio siguran daje to istina. Znao sam
samo daje prekasno za obja njenja, da sam bio na ku nji i da sam pokleknuo; i kad g
od sam kri om pogledao prema Corettinu stolu, vidio sam je kako je pognula glavu n
ad svojim radom, kao da se ni ta nije dogodilo, povuèena u sebe, ne tra eæi nikakve
usluge.
Moj izdajnièki èin pomogao mije da osvojim naklonost druge djece i, kao i Corett
u, uglavnom su me ostavljali na miru. Stekao sam nekoliko prijatelja, nauèio da
malo manje prièam na satu, i povremeno bih se nespretno nabacivao loptom. No od
toga dana nadalje osjeæao sam se kao daje dio mene prega en, uni ten, pa sam tra io sp
as u ivotnom stilu mojih bake i djeda. Nakon to bi me pustili iz kole, pro etao bih k
raj pet blokova kuæa do doma; kad sam imao sitni a u d epovima, zastao bih kod kiosk
a u kojem je radio neki slijepac, a on bi me obavijestio o novim stripovima koji
su iza li. Gramps bi bio kod kuæe i pustio bi me u stan, zatim bi legao na popodn
evni odmor, a ja bih gledao crtice i reprize humoristiènih serija. U èetiri i tr
ideset probudio bih ga i zajedno bismo se odvezli u grad da pokupimo Toot s posl
a. Dovr io bih zadaæu prije veèere koju smo jeli ispred televizora. Ondje bih osta
o ostatak veèeri, pregovarajuæi s Grampsom oko toga koji æemo program gledati i
grickajuæi koje god je grickalice taj tjedan otkrio u supermarketu. U deset na v
eèer i ao bih u svoju sobu (tada je poèinjao Johnny Carson, ali tu nikakvi pregovo
ri nisu mogli pomoæi) i zaspao bih uz zvuke radijske ljestvice Top 40.
Osjeæao sam se sigurnim u toplom, milosrdnom naruèju amerièke potro aèke kulture,
kao da sam utonuo u dugaèak zimski san. Katkad se pitam koliko bih dugo u njemu
ostao da nije bilo brzojava kojegaje Toot jednog dana prona la u po tanskom sanduèiæ
u.
»Otac ti dolazi u posjet«, reklaje. »Sljedeæi mjesec. Dva tjedna nakon to tvoja m
ajka stigne. Ostat æe sve do Nove godine.«
74
podrijetlo
Pozorno je slo ila papir i pohranila ga u kuhinjsku ladicu. I ona i Gramps utihnul
i su, kao ljudi kojima je lijeènik rekao da imaju ozbiljnu, ali izljeèivu bolest
. Na trenutak kao daje sav zrak isisan iz prostorije, stajali smo zamrznuti, sam
i sa svojim mislima.
»Pa«, rekla je Toot napokon, »pretpostavljam da bismo mu trebali naæi nekakav sm
je taj.«
Gramps je skinuo naoèale i protrljao oèi.
»Imat æemo bogme zanimljiv Bo iæ.«
Za vrijeme objeda obja njavao sam skupini djeèaka daje moj otac princ.
»Razumijete, moj djed je poglavica. To je ne to kao kralj plemena, znate... kao ko
d Indijanaca. Pa je onda zbog toga moj otac princ. On æe preuzeti vlast kad moj
djed umre.«
»A nakon toga?« pitao me jedan od mojih prijatelja dok smo ostatke bacali u smeæ
e. »Mislim, hoæe li se ti vratiti i postati princ?«
»Pa... da to elim, mogao bih. Komplicirano je to, zna , jer je pleme puno ratnika.
Obama, primjerice... znaèi 'Plamteæe koplje'. Svi mu karci u plemenu ele biti pogla
vice, pa moj otac to treba rije iti prije nego to seja vratim.«
Dok su mi te rijeèi izlazile iz usta i dok sam osjeæao da djeèaci mijenjaju svoj
stav prema meni, da me gledaju sa zanimanjem i blisko æu dok se guramo kroz red n
atrag prema razredu, jedan dio mene poèeo je zaista vjerovati u tu prièu. Ali dr
ugi dio mene znao je da sam im prièao la i, izmi ljotine sastavljene od komadiæa pod
ataka koje sam pokupio od majke. Nakon tjedan dana dru enja s ocem u ivo odluèio sam
da mije dra a njegova daleka slika, slika koju sam mogao mijenjati po volji ili z
aboraviti kad bi mi to bilo praktiènije. Iako me moj otac nije razoèarao, ostao
je nepoznanica, hirovita i pomalo zastra ujuæa.
Majka je osjetila moju bojazan u danima prije njegova dolaska zato stoje bila od
raz njezine vlastite - pa me je, u predasima dok smo ureðivali stan koji smo una
jmili za njega, uvjeravala da æe obiteljsko okupljanje proæi glatko. Dopisivala
se s njim cijelo vrijeme dok je bila u Indoneziji, objasnila mije, i on je znao
sve o meni. Ba kao i ona, i moj se otac pono-
75
snovi mojega oca
vo o enio i sad sam imao petero braæe ijednu sestru u Keniji. Pre ivio je te ku promet
nu nesreæu, a ovo putovanje bilo je dio njegova oporavka nakon dugog boravka u b
olnici.
»Vas dvojica postat æete odlièni prijatelji«, najavila je.
Uz vijesti o mojem ocu poèela mije puniti glavu i podatcima o Keniji i njezinoj
povijesti ba sam iz knjige o Jomo Kenyatti, prvom predsjedniku Kenije, posudio im
e Plamteæe koplje. No ni ta to mije majka rekla nije moglo ubla iti moje strahove, pa
sam zapamtio tek mali dio informacija koje mije poslu ila. Samo me jedanput zbilj
a uspjela zainteresirati, a to je bilo kada mije isprièala daje pleme moga oca,
Luo, pripadalo narodu Nilota koji je u Keniju emigrirao iz svoje domovine slijed
eæi obalu najveæe rijeke na svijetu. To je zvuèalo zbilja obeæavaj uæe; Gramps j
e jo uvijek èuvao sliku koju je nekoæ naslikao, prikaz mr avih, bronèanih Egipæana
na zlatnim koèijama koje vuku konji, bijeli poput alabastera. Imao sam viziju dr
evnog Egipta, velikih kraljevstava o kojima sam èitao, piramida i faraona, Nefer
titi i Kleopatre.
Jedne subote oti ao sam u gradsku knji nicu blizu na eg stana i uz pomoæ starog knji niè
ara hrapava glasa, kojem se svidjela moja ozbiljnost, prona ao sam knjigu o istoèn
oj Africi. Ali u njoj ni rijeèi o piramidama. Zapravo, plemenu Luo bio je posveæ
en samo jedan kratak odlomak. Niloti su, zapravo, opisani kao niz malih nomadski
h plemena podrijetlom iz Sudana uz obale Bijelog Nila, mnogo ju nije od Egipatskog
kraljevstva. Luo je bio stoèarski narod koji je ivio u kolibama od blata i jeo j
ela od kukuruza, slatkog krumpira i neèega to se zvalo proso. Njihova tradicional
na odjeæa bio je ko nati povez oko bokova. Knjigu sam ostavio otvorenu na stolu i
iza ao a da uopæe nisam zahvalio knji nièaru.
Veliki dan napokon je do ao, i gospoðica Hefty me pustila iz kole ranije, po eljev i mi
sreæu. Iz kole sam iza ao osjeæajuæi se kao osuðenik na smrt. Stopala su mi bila t
e ka i sa svakim korakom prema stanu bake i djeda srce mije udaralo sve glasnije.
Kad sam u ao u dizalo, stajao sam u njemu i nisam pritisnuo gumb. Vrata su se zatv
orila, zatim ponovo otvorila, i u ao je postariji Filipinac koji je ivio na èetvrto
m katu.
76
podrijetlo
»Tvoj djed mi ka e da ti otac danas dolazi u posjet«, rekao je veselo. »Sigurno si
vrlo uzbuðen.«
Kada vi e nisam imao nikakvih ideja kako da pobjegnem nakon to sam stajao pred vrat
ima i gledao preko krovova Honolulua prvo prema nekom brodu u daljini, a zatim p
rema jatu vrabaca kako kru e nebom pozvonio sam na vratima. Toot je otvorila.
»Evo ga. Hajde, Bar... doði upoznati svojega oca.«
I ondje, u neosvijetljenom hodniku, ugledao sam visoku tamnu priliku kako mi se
pribli ava blago epajuæi. Èuènuo je i zagrlio me, a moje su ruke visjele uz bokove.
Iza njega je stajala moja majka, drhtave brade kao i obièno.
»Pa, Barry. Lijepo je vidjeti te nakon toliko vremena. Vrlo lijepo.« Uzeo me za
ruku i odveo u dnevnu sobu i svi smo sjeli. »Barry, tvoja baka mi ka e da si jako
dobar u koli.« Slegnuo sam ramenima.
»Mislim daje malo srame ljiv«, objasnila je Toot. Nasmije ila se i pogladila me po g
lavi.
»Pa«, rekao je moj otac, »nema razloga biti srame ljiv zbog dobrih ocjena. Jesi li
znao da su i tvoja braæa i sestra takoðer odlièni uèenici? Krv nije voda, reklo
bi se«, rekao je nasmijav i se.
Pozorno sam ga promatrao kad su odrasli poèeli razgovarati. Bio je mnogo mr aviji
nego to sam oèekivao, o tre kosti koljena isticale su se ispod tkanine nogavica; ni
sam mogao zamisliti da bi on ikoga mogao podiæi sa zemlje. Pokraj njega, naslonj
en na zid, bio je tap za etnju s oblom dr kom od bjelokosti. Nosio je plavu vjetrovk
u, bijelu ko ulju i grimizni svileni al. Naoèale o trih okvira reflektirale su svjetl
ost pa mu nisam mogao dobro vidjeti oèi, ali kad je skinuo naoèale da se poèe ka p
o nosu, vidio sam da su uækaste, kao daje vi e puta bolovao od malarije. Bio je krh
ke graðe, primijetio sam; s oprezomje palio cigarete ili posezao za pivom. Nakon
sat vremena moja majka je primijetila da izgleda >¦ umorno i ponudila mu da pri
legne, stoje on prihvatio. Pokupio je svoju putnu torbu, zastao usred koraka i p
oèeo pecati po njoj dok napokon nije prona ao tri drvene figurice lava, slona i cr
nog bubnjara u plemenskoj odori i pru io ih meni.
77
snovi mojega oca
»Reci hvala, Bar«, rekla je majka. »Hvala«, promrmljao sam.
I otac i ja bacili smo pogled na rezbarije, be ivotne u mojim rukama. Dotaknuo mij
e rame.
»To su samo sitnice«, rekao je nje no. Ondaje kimnuo Grampsu i zajedno su pokupili
njegovu prtljagu i spustili se niz stubi te u drugi stan.
Mjesec dana. Toliko smo imali zajednièkog vremena, nas petero, svake veèeri u dn
evnoj sobi bake i djeda, svakog dana na vo njama po otoku ili na kratkim etnjama do
obiteljskih znamenitosti: gradili ta gdje je nekoæ bio oèev stan; preureðene boln
ice u kojoj sam seja rodio; prve kuæe bake i djeda na Havajima, prije one na Ave
niji University, kuæe koju nikad prije nisam vidio. Toliko se toga trebalo ispri
èati u tih mjesec dana, toliko toga objasniti; ali kad se poku am sjetiti oèevih r
ijeèi, sitnih interakcija i razgovora koji su se tada vjerojatno odvijali, èini
mi se da sam ih zauvijek izgubio. Mo da su usaðeni preduboko, mo da je njegov glas s
jeme svih zamr enih rasprava koje vodim sam sa sobom i sadaje jednako nedokuèiv ka
o i moja genetska struktura, tako da primjeæujem samo izlizanu vanj tinu. Moja ena
tvrdi ne to drugo da djeèaci i njihovi oèevi nemaju uvijek ba mnogo toga reæi jedni
drugima dok ne steknu uzajamno povjerenje i èini mi se daje to bli e istini jer s
am se nerijetko pred njim osjeæao kao da sam nijem, a on me nikad nije tjerao da
govorim. Uglavnom mi preostaju prolazne slike koje zamiru poput dalekih zvukova
: oèev smijeh potaknut Grampsovim alama dok majka i ja kitimo bo ièni bor; njegova
ruka na mojem ramenu dok me predstavlja nekom starom prijatelju s fakulteta; nje
gove oèi kako se su avaju dok gladi bradu, zadubljen u neku od svojih va nih knjiga.
Slike, i njegov uèinak na ljude. Kad god bi govorio nogu prebaèenih jedne preko
druge, ma uæi ispru enom rukom da privuèe ili usmjeri pozornost, duboka, primamljiva
, nasmijana glasa ja bih primijetio kako se atmosfera u obitelji mijenja. Gramps
bi se ispunio ivotom i postao promi ljeniji, moja majka srame ljivi]a; èak bi i Toot
, istjerana iz svoje jazbine u spavaæoj sobi, poèela raspravljati s njim o polit
ici ih ekonomiji,
78
podrijetlo
energièno gestikulirajuæi rukama pro aranima plavim venama. Kao da je njegova nazo
ènost dozivala duh minulih vremena i davala im priliku da opet igraju svoje ulog
e; kao da dr. King nikad nije bio ubijen, kao da Kennedyjevijos uvijek vode naci
ju, kao da ratovi i neredi nisu ni ta doli prolazne neprilike, kao da se nemamo èe
ga bojati osim samog straha.
Ta njegova èudna moæ me opèinjavala i po prvi put sam o svojem ocu poèeo misliti
kao o nekome stvarnom i bliskom, mo da èak i trajnom. Nakon nekoliko tjedana, ipa
k, poèeo sam osjeæati da nastaju napetosti. Gramps se alio da moj otac sjedi u nj
egovu naslonjaèu. Toot je, peruæi suðe, mrmljala da nije nièiji sluga. Majèine u
sne stisnule bi se za veèerom dok bi pogledom izbjegavala svoje roditelje. Jedne
veèeri upalio sam televizor kako bih gledao dugometra ni crtiæ Kako je Grinæukrao
Bo iæ i aputanja su se pretvorila u prepirku.
»Barry, za veèeras bi bilo dosta televizije«, rekao je moj otac. »Otiði uèiti u
svoju sobu i pusti nas odrasle da razgovaramo.«
Toot je ustala i ugasila televizor. »Mo e gledati crtiæ u svojoj spavaæoj sobi, Bar
.«
»Ne, Madelyn«, rekao je moj otac, »nisam to mislio. Stalno gleda u tu spravu i v
rijeme je da malo uèi.«
Majka je poku ala objasniti da se bli e bo ièni blagdani, daje taj crtiæ bo ièna tradici
ja, da sam mu se cijeli tjedan veselio. »Ne traje toliko dugo.«
»Anna, to su budala tine. Ako je mali napravio svu zadaæu za sutra, mo e raditi na z
adaæi za iduæih nekoliko dana. Ili rje avati zadatke koje je dobio preko praznika.
« Okrenuo se prema meni. »Ka em ti, Barry, ne radi dovoljno. Idi sad, prije nego to
se naljutim.«
Oti ao sam u sobu i zalupio vratima, slu ajuæi kako glasovi postaju sve glasniji; Gr
amps koji je govorio daje ovo njegova kuæa, Toot koja je tvrdila da moj otac nem
a pravo odjednom se pojaviti i svima nareðivati, èak niti meni, nakon to ga tolik
o dugo nije bilo. Èuo sam kako moj otac govori da su me razmazili, da mi treba s
troga ruka i kako moja majka govori svojim roditeljima da se kod njih nikad ni ta
ne mijenja. Svi smo bih optu eni. Èak i nakon stoje moj otac oti ao, a Toot u la u sob
u da me obavijesti da
79
snovi mojega oca
smijem pogledati zadnjih pet minuta crtica, osjeæao sam kao da se izmeðu svih na
s otvorio neki bezdan iz kojeg su se razletjeli zlodusi koji su sve te duge godi
ne bih zakopani. Gledajuæi na televizijskom ekranu kako zelenog Grinèa, odluènog
u namjeri da upropasti Bo iæ, na kraju preobrazi vjera dra esnih stanovnika Whovill
ea, shvatio sam: to je bila la . Poèeo sam brojati dane do oèeva odlaska kad æe se
stvari vratiti u normalu.
Iduæeg dana Toot me poslala u stan u kojem je noæio moj otac da provjerim treba
li mu oprati rublje. Pokucao sam na vrata, a moj otac ih je otvorio gol do pasa.
Unutra sam ugledao majku kako glaèa njegovu odjeæu. Kosa joj je bila zavezana u
konjski rep, a oèi su joj bile vla ne i mraène, kao daje plakala. Otac mije rekao
da sjednem kraj njega na krevet, no rekao sam mu da Toot treba moju pomoæ i vra
tio se gore. Bacio sam se na èi æenje svoje sobe sve dok se majka nije vratila.
»Nemoj biti ljut na tatu, Bar. On te jako voli. Samo je katkad tvrdoglav.«
»U redu«, rekao sam, ne podigav i pogled. Osjeæao sam kako me pogledom slijedi po
sobi dok napokon nije uzdahnula i krenula prema vratima.
»Znam da te zbunjuje sve ovo«, rekla je. »Zbunjuje i mene. Samo zapamti to sam ti
rekla, u redu?« Stavila je ruku na kvaku. »Da zatvorim vrata?«
Kimnuo sam glavom, ali nije pro la ni minuta, a ona se veæ vratila.
»Usput, zaboravila sam ti reæi daje gospoðica Hefty pozvala tvojega oca da doðe
u kolu u èetvrtak. eli da on nastupi pred razredom.«
To su bile najgore moguæe vijesti. Cijelu noæ i iduæi dan poku avao sam potisnuti
misli o neizbje noj katastrofi: kako æe izgledati lica mojih kolega kad èuju za bl
atne kolibe, kad se sve moje la i raskrinkaju, kad poènu okrutne ale. Svaki put kad
bih na to pomislio, stresao bih se, kao da su mi ivci pod naponom.
Jo sam smi ljao naèine kako da se izvuèem kad je moj otac iduæi dan u ao u razred. Go
spoðica Hefty za eljela mu je toplu dobrodo licu i dok sam sjedao, èuo sam drugu dje
cu kako se do aptavaju i poku avaju doznati to se dogaða. A kad nam se pridru io na uèit
elj iz matematike,
80
podrijetlo
krupan, strog Havajac po imenu gospodin Eldredge, u pratnji tridesetak zbunjene
djece iz susjednog razreda, obuzeo me jo veæi oèaj.
»Danas imamo posebnu poslasticu za vas«, poèela je gospoðica Hefty. »Otac Barryj
a Obame do ao nam je iz daleke Kenije u Africi i isprièat æe nam ne to o svojoj zeml
ji.«
Ostala djeca su me gledala dok je moj otac ustajao, a ja sam ukoèena vrata poku av
ao gledati u praznu toèku na ploèi iza njega. Prièao je neko vrijeme prije nego t
o sam se uspio natjerati da ga slu am. Naslonjen na masivni stol gospoðice Hefty n
apravljen od hrastovine, opisivao je duboku ranu na zemljinoj povr ini u kojoj se
pojavio prvi èovjek. Prièao je o divljim ivotinjama koje su jo uvijek vladale iroki
m ravnicama, o plemenima u kojima su djeèaci jo uvijek morali ubiti lava kako bi
dokazali zrelost. Prièao je o obièajima naroda Luo, kako svi po tuju starje ine, a o
ni stvaraju zakone koje svi pod velikim kro njama moraju po tovati. Prièao namje i o
kenijskoj borbi za slobodu, kako su Britanci htjeli ostati i bez prava vladati
tim narodom, ba kao i u Americi; kako je mnogo ljudi prodano u roblje zbog boje s
voje ko e, ba kao i u Americi, ali da su Kenijci, ba kao i svi mi u toj uèionici, elj
eli biti slobodni da bi napredovali napornim radom i rtvovanjem.
Kad je zavr io, gospoðica Hefty blistalaje od ponosa. Svi moji kolege odu evljeno su
zapljeskali, a nekolicina ih je skupila hrabrost da mu postave pitanja; svako t
akvo pitanje moj bi otac vrlo pozorno razmotrio prije nego to bi na njega odgovor
io. Zazvonilo je zvono za veliki odmor, a gospodin Eldredge mije pri ao.
»Otac ti je vrlo impresivan.«
Djeèak rumena lica koji me pitao o kanibalizmu rekao je: »Tvoj tata je ba fora.«
A na drugoj strani ugledao sam Corettu kako promatra mojega oca koji se opra tao o
d djece. Èinila se preu ivljena da bi se nasmije ila; na njezinu licu vidjelo se sam
o izrazito zadovoljstvo.
Oti ao je dva tjedna poslije. U meðuvremenu smo pozirali za slike pred bo iènim drvc
em, i to su jedine zajednièke slike nas dvojice koje posjedujem: ja dr im naranèas
tu ko arka ku loptu, njegov bo ièni dar, a on
81
snovi mojega oca
pokazuje kravatu koju sam mu ja kupio. (»Ah, ljudi æe znati da sam jako va an kad
nosim takvu kravatu.«) Na koncertu Davea Brubecka poku avao sam mirno sjediti kraj
njega u zamraèenom gledali tu, zbunjen zamr enim nizovima zvukova koje su glazbenic
i proizvodili i pazio da plje æem kada bi on zapljeskao. Svakog bih dana neko vrij
eme le ao pokraj njega u malom apartmanu, unajmljenom od neke stare umirovljenice
kojoj se ne sjeæam imena, ispunjenom èipkom, prostirkama, pletenim pokrivaèima z
a naslonjaèe, i èitao svoje knjige dok je on èitao svoje. Jo uvijek mije bio nepo
znanica, ali je njegov utjecaj bio sna an; kada bih opona ao njegove geste ili oblik
e izra avanja, nisam bio svjestan ni njihova porijekla ni njihovih posljedica; nis
am razumio njihov uèinak. Ali naviknuo sam se na dru enje s njim.
Pred odlazak, kad smo mu majka i ja pomagali pakirati stvari, iskopao je dvije g
ramofonske ploèe u blijedosmeðim omotima.
»Barry! Vidi ovo zaboravio sam da sam ti to donio. To su zvuèi tvojeg kontinenta
.«
Trebalo mu je neko vrijeme da osposobi stari djedov i bakin gramofon, ali napoko
n se ploèa poèela okretati i on je oprezno spustio iglu na povr inu ploèe. Pjesmu
je otvorila metalièna melodija na gitari, uslijedili su odva ni trubaèi, huk bubnj
eva, zatim ponovo gitara, a zatim su nas glasovi, zvonki i radosni, za vali iz kon
trapunkta.
»Doði, Barry«, rekao je moj otac. »Nauèit æe od majstora.« I odjednom je njegovo
mr avo tijelo lelujalo naprijed-natrag, popraæeno sve glasnijim opojnim zvukom, ma
hao je rukama kao da su zarobljene u nevidljivoj mre i, noge su mu plele po podu i
zvan ritma; ozlijeðena noga bila mu je ukoèena, ali je mahao trticom, zabaèene g
lave, vrteæi bokovima u krug. Ritam se ubrzao, oglasile su se trube, zatvorio je
oèi kako bi to vi e u ivao, a zatim je otvorio jedno oko kako bi bacio pogled na men
e i odjednom se njegovo ozbiljno lice pretvorilo u luckasti smije ak; i moja majka
se nasmije ila, a baka i djed do li provjeriti oko èega je nastala sva ta strka. Pr
obao sam, zatvorenih oèiju, izvesti prvih nekoliko koraka; dolje, gore, ma uæi ruk
ama dok su se glasovi uzdizali. Dok sam kroz more zvukova pratio oca, on je ispu
stio kratak uzvik, visok i vedar, uzvik koji dugo visi u zraku i poziva te, pozi
va te na smijeh.
ÈETVRTO POGLAVLJE
Èovjeèe, ja odsad vise ne idem na te usrane kolske zabave.« »Da, to si rekao i pr
o li put.« Ray i ja sjeli smo za stol i odmotali hamburgere. Ray je bio maturant,
dvije godine stariji od mene; doselio se godinu dana prije iz Los An-gelesajer j
e njegov otac bio vojnik i dobio je premje taj. Unatoè razlici u godinama, brzo sm
o se sprijateljili, zahvaljujuæi i tome to smo zajedno èinili gotovo polovicu crn
e populacije u srednjoj koli Punahou. U ivao sam u njegovu dru tvu. Krasili su ga top
lina i sirov smisao za humor, èime je nadomje tao èinjenicu daje stalno spominjao
svoj ivot u L.A.-u svitu ena koje su ga navodno svake noæi zvale, svoje nogometne
podvige i slavne ljude koje je poznavao. Veæinu stvari koje mi je prièao uzimao
sam s rezervom, ali ne sve. Primjerice, bila je istina da je jedan od najbr ih spr
intera na otocima, a neki su èak govorili daje materijal za olimpijske igre, una
toè nevjerojatno velikom trbuhu koji se tresao ispod znojem natopljena dresa sva
ki put kada bi trèao i ostavljao trenere i suparnièke timove u nevjerici. Od Ray
a bih saznao za crnaèke zabave koje su se odr avale na fakultetu ili u vojnim baza
ma, raèunajuæi na njega da æe mi olak ati snala enje na nepoznatom terenu. Zauzvrat,
bio sam publika za njegove frustracije.
»Ovoga sam puta ozbiljan«, nastavio je. »Te su cure prave pravcate ra-sistice. S
ve su takve. Bjelkinje, Azijke... Azijke su jo i gore od bjelkinja. Misle da imam
o neku bolest.«
83
snovi mojega oca
»Mo da im se ne sviða tvoje veliko dupe. Èovjeèe, mislio sam da trenira .«
»Mièi ruke s mojeg pomfrita. Nisi mi ti enska, crnèugo... Kupi si svoj pomfrit. O
èemu sam ono prièao?«
»To to cura ne izlazi s tobom ne znaèi daje rasistica.«
»Ne budi glup, dobro? Nije se to dogodilo samo jednom. Gledaj, pozvao sam Moniku
da izaðemo i odbila me.' Uredu, ionako nisi neka', rekao sam joj.« Ray je zasta
o da vidi moju reakciju pa se nasmijao. »Dobro, mo da nisam ba to rekao. Rekao sam
joj: ''U redu, Monica, i dalje smo si dobri.' Kad ono, spetljala se sa Steveom Y
amaguchijem i pona ali su se kao zaljubljene ptièice. Dobro, pomislio sam, nije on
a zadnja na svijetu. Onda sam pozvao Pamelu van. Rekla je da ne odlazi na ples.
Okej, rekao sam. Doðem ja na ples, i pogodi koga vidim, nju u zagrljaju s Rickom
Cookom? 'Bok, Ray', ka e ona meni i pravi se luda. Rick Cook! Mislim, zna da je ta
j tip bez veze. Jadnik nije nikakav u usporedbi sa mnom. Nikakav.«
Ugurao je aku pomftrita u usta. »I nije stvar samo u meni. Èini se da ni tebi ne
ide puno bolje kad su komadi u pitanju.«
To je zato to sam srame ljiv, pomislio sam. Ali njemu to nikada ne bih priznao. Ray
je iskoristio prednost.
»A to se dogodi kad odemo na zabavu sa sestrama? Sto se dogodi? Reæi æu ti to se d
ogodi. Bum! Vise po nama kao da smo zadnji na svijetu. Srednjo kolke, studentice,
svejedno je. Drage su, smje kaju se... 'Naravno da mo e dobiti moj broj telefona.'«
»Pa...«
»Sto pa? Za to tebi ne daju vi e minuta u ko arka kom timu? Znam za dvojicu koji igraju
vi e od tebe, a lo iji su. To zna ti, a znaju i oni. Vidio sam kako ih razvaljuje na t
erenu. Zastoja nisam u prvoj nogometnoj postavi ove sezone, bez obzira na to kol
iko je lopti onaj drugi tip ispustio? Reci da nas ne bi drukèije tretirali da sm
o bijelci. Ili Japanci. Ili Havajci. Ili jebeni Eskimi.«
»Nisam to htio reæi.«
»Nego to?«
84
podrijetlo
»Htio sam reæi daje mo da te e izaæi na spoj jer ovdje nema crnkinja. Ali to ne znaè
i da su sve ostale cure rasistice. One mo da samo ele nekoga tko izgleda kao njihov
tata, ili brat, ih to ja znam tko, a mi to nismo. elim reæi da u momèadi mo da ne d
obivam prilike koje drugi dobivaju, ali to je zato to oni igraju kao bijelci, taj
se stil treneru sviða i oni tako pobjeðuju. Ja tako ne igram.
A to se tièe tebe, masni«, dodao sam i uzeo mu posljednji pomfrit, » elim reæi daje
mo da istina da te treneri ne vole jer si crnac i jer se voli praviti pametan, ah
bi ti isto tako pomoglo da prestane jesti toliko pomfri-ta jer izgleda kao da si u
estom mjesecu trudnoæe. To ti ja elim reæi.«
»Èovjeèe, ne znam za to opravdava te ljude.« Ray je ustao i zgu vao papirnati omot. »
Idemo odavde. Previ e si ti kompliciran za mene.«
Ray je imao pravo, stvari su se zakomplicirale. Pro lo je pet godina od posljednje
g posjeta mojega oca i to se razdoblje, barem naoko, èinilo mirnim, uz obièaje i
obrede koje Amerika oèekuje od svoje djece - prolazne ocjene, povremene odlaske
ravnatelju, honorarne poslove u lancu brze hrane, akne, vozaèki ispit i burne el
je. U koli sam imao dosta prijatelja i tu i tamo bih oti ao na kakav nespretan spoj
; ako sam katkad i bio zbunjen neobja njivim promjenama statusa meðu uèenicima, ko
ji je bio èas bolji èas gori, ovisno o hirovima njihovih tijela ili marki automo
bila koji su vozili, ipak me tje ila èinjenica da se moj polo aj polako pobolj avao. R
ijetko bih sreo nekoga èija je obitelj imala manje od mene i tko bi me zbog toga
podsjeæao kako zapravo imam sreæe.
Mojaje majka, pak, èinila sve da me na to podsjeti. Razi la se od Lola i ubrzo nak
on mojeg povratka i ona se vratila na Havaje kako bi upisala poslijediplomski st
udij iz antropologije. Tri sam godine stanovao s njom i Mayom u malom stanu, sam
o jedan blok zgrada udaljenom od kole, a ivjeli smo od maminih studentskih stipend
ija. Katkad bih doveo kuæi prijatelje i mama bi naèula njihove komentare o prazn
om hladnjaku ili o ne ba savr eno odr avanom stanu, nakon èega bi me pozvala na stran
u i objasnila mi daje ona samohrana majka koja se ponovo koluje i odgaja dvoje dj
ece, tako da joj peèenje kolaèa nije na vrhu hste prioriteta i da
85
snovi mojega oca
bez obzira na to to joj je jasno da æu u Punahou dobiti dobru naobrazbu, ona neæe
trpjeti arogantno pona anje, moje ili neèije tuðe, je li to jasno?
Bilo mije savr eno jasno. Unatoè mojim èestim, katkad mrzovoljnim zahtjevima za ne
ovisno æu, nas smo dvoje ostali bliski i pomagao sam joj kad god sam mogao, odlaze
æi u trgovinu po namirnice, peruæi prljavo rublje i pazeæi na pametno, tamnooko
dijete u kojeje izrasla moja sestra. No kada se majka spremala vratiti u Indonez
iju zbog terenskog rada i predlo ila da poðem s njom i Mayom i ondje pohaðam meðun
arodnu kolu, odmah sam odbio. Sumnjao sam u ono to mi Indonezija mo e ponuditi i nis
am elio ponovo negdje biti nov. No va nije od toga bilo je to to sam s djedom i bako
m sklopio pre utni sporazum da mogu ivjeti s njima i da æe me ostaviti na miru sve
dok svoje nevolje dr im podalje od njihovih oèiju. Takav mije dogovor odgovarao, a
razlog nisam mogao jasno objasniti ni sebi, a kamoli njima. Daleko od majke, da
leko od djeda i bake bio sam zauzet hirovitom unutarnjom borbom. Poku avao sam pos
tati crnac u Americi, no osim onoga stoje pokazivala moja vanj tina, nitko u mojem
okru enju zapravo nije toèno znao to to znaèi.
U oèevim sam pismima nalazio vrlo malo pomoæi. Stizala su rijetko, najednom list
u preklopljenoga plavog papira, pa je tekst na marginama bio neèitak. Pisao bi d
a su svi dobro, komentirao bi moj napredak u koli i nagla avao da majka, Maya i ja
mo emo zauzeti mjesto kraj njega, koje nam uostalom i pripada, kad god to po elimo.
Povremeno bi mi dao neki savjet, najèe æe u obliku aforizama koje nisam ba razumio.
(»Kao to voda pronaðe svoje mjesto, i ti æe pronaæi karijeru koja ti odgovara.«)
Odmah bih mu odgovarao na irokom listu papira, a njegova su pisma na la svoje mjest
o u ormaru uz njegove fotografije.
Gramps je imao brojne prijatelje crnce, uglavnom partnere za poker i brid , i prij
e nego to sam dovoljno narastao da prestanem mariti za njegove osjeæaje, dopu tao b
ih mu da me vuèe sa sobom na kartanje. Bili su to stari, uredno odjeveni mu karci
hrapavih glasova i odjeæe kojaje mirisala na cigare. Bili su ona vrsta ljudi koj
ima sve ima svoje mjesto i koji smatraju da su vidjeli previ e stvari da bi gubili
vrijeme razmi ljajuæi o
86
podrijetlo
njima. Kad god bi me vidjeli, srdaèno bi me potap ali po leðima i pitali kako je m
ajka. No kadje do ao red na igru, vi e ne bi prozborili ni rijeè, osim da se po ale na
partnerov ulog.
Iznimka je bio pjesnik Frank koji je ivio u ru evnoj kuæi u zapu tenom dijelu Waikiki
ja. Nekoæ je imao i pone to skromne slave bio je suvremenik Richarda Wrighta i Lan
gstona Hughesa tijekom svojih èika kih godina. Gramps mi je jednom pokazao neke od
njegovih pjesama, uvr tenih u antologiju crnaèke poezije. No kad sam ja upoznao F
ranka, veæ se pribli avao osamdesetoj, imao je veliko lice s podbratkom i lo e odr ava
nu afrofrizuru zbog koje je izgledao kao stari, èupavi lav. Kad god bismo navrat
ili k njemu, èitao bi nam svoje pjesme i s djedom popio viski iz staklenke za pe
kmez. Kako bi noæ odmicala, njih bi dvojica od mene tra ili pomoæ u sastavljanju p
rostih pjesmica. Na kraju bi se razgovor pretvorio u lamentacije o enama.
»Otjerat æe te u alkohol, mali«, Frank bi mi govorio trijezno. »A ako im to dopu
sti , otjerat æe te i u grob.«
Intrigirao me stari Frank, njegove knjige, dah koji je mirisao na viski i nagovj
e taj te ko steèenog znanja koje se skrivalo iza spu tenih kapaka. Nakon posjeta njego
voj kuæi uvijek sam se osjeæao pomalo nelagodno, kao da sam bio svjedokom nekakv
a slo enog, pre utnog posla, sklopljenog izmeðu dvojice mu karaca, posla koji nisam mo
gao potpuno razumjeti. Isto sam to osjeæao kad bi me Gramps poveo ujedan od njem
u omiljenih barova u gradu, u honolulu ku ulicu crvenih svjetiljki.
»Nemoj reæi baki«, rekao bi mi i namignuo, dok smo prolazili pokraj prostitutki
grubih lica i mekih tijela i ulazili u malen i mraèan bar s d uboksom i nekoliko b
ilijarskih stolova. Èinilo se da nikome ne smeta stoje Gramps jedini bijelac u l
okalu, kao ni to to sam ja jedini jedanae-stogodi njak ili dvanaestogodi njak ondje.
Neki od mu karaca naslonjenih na ank mahnuli bi nam, a pipnièarka, velika ena svijet
le puti i golih mesnatih ruku, donijela bi scotch za djeda i kokakolu za mene. A
ko nitko nije igrao bilijar, djed bi me malo poduèavao. No najèe æe sam sjedio za a
nkom, mlatarao nogama s visokog stolca, puhao mjehuriæe u èa i i gledao pornografs
ku umjetnost na zidovima ene fluorescentnih boja
87
snovi mojega oca
na ivotinjskoj ko i ili Disneyjeve likove u kompromitirajuæim pozama. Ako bi u loka
lu bio i Rodney, mu karac sa e irom iroka oboda, zaustavio bi se pokraj nas da nas poz
dravi.
»Kako je u koli, efe?«
»Dobro.«
»Ima petice, zar ne?« »Imam nekoliko.«
»To je dobro. Sally, daj mojem èovjeku ovdje jo jednu kolu«, rekao bi Rodney, izv
laèeæi novèanicu od 20 dolara iz sve nja koji bi izvadio iz d epa, a potom nestao u
sjeni.
Jo se uvijek sjeæam uzbuðenja koje sam osjeæao tijekom tih veèernjih izleta, zavo
dljivosti mraka i udaraca bijele bilijarske kugle, d uboksa s crvenim i zelenim aru
ljicama i umornog smijeha koji se razlijegao prostorijom. No bez obzira na to to
sam bio vrlo mlad, veæ sam poèeo osjeæati da veæina ljudi u tom baru nije ondje
po svojem izboru, a daje moj djed tra io dru tvo ljudi koji mu mogu pomoæi zaboravit
i vlastite brige, ljudi za koje je vjerovao da ga neæe osuðivati. Mo da mu je bar
uistinu pomogao zaboraviti, ali moj mije nepogre ivi djeèji instinkt govorio da ni
je imao pravo kad je mislio da ga neæe osuðivati. Na a se nazoènost ondje doimala
usiljenom i ja sam do vi ih razreda osnovne kole nauèio kako izbjeæi Grampsove pozi
ve, znajuæi da æe ono to sam tra io i ono to sam trebao doæi iz nekoga drugog izvora
.
Televizija, filmovi i radio to su bila mjesta od kojih je trebalo krenuti. Pop-k
ultura je bila obojena arkada slika iz kojih si mogao ukrasti hod, govor, korak
ili stil. Nisam znao pjevati kao Marvin Gaye, ali sam mogao nauèiti sve plesne k
orake iz glazbene emisije Soul Train. Nisam znao pospremiti pi tolj kao Shaft ili
Superfly, ali sam zato znao psovati kao Richard Pryor.
Igrao sam ko arku sa stra æu koja je uvijek nadilazila moj ogranièeni talent. Bo ièni
dar mojega oca stigaoje u vrijeme kadje ko arka ka momèad Havajskog sveuèili ta u la u n
acionalnu ligu, i to na krilima crne prve petorke koju je kola dopremila s kopna.
Tog me proljeæa Gramps poveo na jednu njihovu utakmicu. Gledao sam igraèe kako
se zagrijavaju. Jo su
88
podrijetlo
i sami bili djeèaci, ali za mene su bili uspravni i samouvjereni ratnici koji su
se smijuljili nekoj svojoj internoj ali, gledali iznad glava zadivljenih navijaè
a kako bi namignuli svojim djevojkama koje su stajale sa strane, nehajno ubaciva
h lopte u ko eve ili gaðali iz skoka, sve dok se nije oglasila -zvi daljka, centri s
koèili, a igraèi se ukljuèili u estoku borbu.
Odluèio sam postati dio toga svijeta i poslije kole sam poèeo odlaziti na igrali te
blizu djedova i bakina stana. Toot bi me gledala sa svojeg prozora na desetome
katu i nakon to bi veæ debelo pao mrak, gledala je kako prvo bacam loptu s dvije
ruke, potom razvijam nespretan skok i kri ni dribling, satima ponavljajuæi iste po
krete. Do upisa u srednju kolu veæ sam igrao za momèadi Punahoua, a mogao sam igr
ati i na fakultetskim igrali tima, gdje me aèica crnaca, uglavnom dvoranskih takora
i biv ih velièina, poduèila stavu koji nije nu no bio vezan uz sport. Da po tovanje za
slu uje zbog onoga to uèini , a ne zbog toga to tije otac ovo ili ono. Da mo e sva ta g
ti kako bi zbunio protivnika, ali da je bolje utjeti ako ne stoji iza svojih rijeè
i. Da nikome ne smije dopustiti da ti se prikrade i vidi tvoje osjeæaje, kao to su
bol ili strah, ako te osjeæaje ne eli pokazati.
Jo su me ne to nauèili, ne to o èemu nitko nije govorio: kako se dr ati zajedno kada ut
akmica postane napeta, a igraèi obliveni znojem, kada se najbolji igraèi prestan
u brinuti za svoje ubaèaje, a najgori budu poneseni trenutkom, kada je rezultat
va an samo zato jer odr ava stanje transa. U takvom ste trenutku mogli napraviti pot
ez ili dodavanje koje bi i vas same iznenadilo, tako da bi se i igraè koji vas j
e èuvao morao nasmije iti, kao da eli reæi: »Èovjeèe...«
Sada æe moja supruga poèeti kolutati oèima. Onaje odrasla s bratom koji je bio k
o arka ka zvijezda i kada nas eli u utkati, ustvrdi da bi radije da joj sin svira violo
nèelo. Ima pravo, naravno. Ja sam bio karikatura crnoga mu kog adolescenta, a ona
sama karikatura razmetljive amerièke mu kosti. No u vrijeme kada djeèaci obièno ne
ele kroèiti stopama svojih umornih oèeva, kada imperativi etve ili rada u tvornic
i ne odreðuju identitet, nego se stil ivota umjesto toga kupuje u trgovini ili pr
onalazi u èasopisima, glavna razlika izmeðu mene i veæine mu karaca-djeèaka
89
snovi mojega oca
oko mene surfera, nogometa a, buduæih rock-gitarista bila je u ogranièenom broju m
oguænosti koje su meni bile na raspolaganju. Svaki je od nas odabrao neki oklop,
tit od nesigurnosti. Na ko arka kom sam terenu mogao pronaæi neku vrstu zajednice ko
jaje imala svoj vlastiti unutarnji ivot. Upravo sam ondje prona ao najbolje prijate
lje bijelce, na terenu gdje crna boja ko e nije nedostatak. Ondje sam upoznao i Ra
ya i druge crnce otprilike moje dobi koji su poèeli kapati na otok, tinejd ere èij
a æe zbunjenost i bijes pomoæi oblikovati moje vlastite osjeæaje.
»Tako æe ti bijelac smjestiti«, rekao bijedan od njih kad smo bili sami. Svi bi
se nasmijali i zavrtjeli glavom, a ja bih se sjetio prvog djeèaka koji me u sedm
om razredu nazvao kmicom, njegovih suza kad sam mu raskr-vario nos i njegova izn
enaðenog pitanja: »Pa za to si to uèinio?« Sjetio bih se profesionalnog tenisaèa k
oji mije na turniru rekao da ne diram raspored meèeva prièvr æen na oglasnu ploèu
jer bih mogao ostaviti trag crne boje, a kad sam zaprijetio da æu ga prijaviti,
pitao me sa smije kom, crven u licu: »Zar ne mo e podnijeti alu na svoj raèun?« Sjetio
bih se starije ene kojaje stanovala u zgradi mojih djeda i bake, koja se uzrujal
a kad sam u ao u dizalo i stao iza nje pa je istrèala i rekla upravitelju daje pra
tim. Sjetio bih se i njezina odbijanja da mi se isprièa kad su joj rekli da ivim
u toj zgradi. Sjetio bih se pomoænika ko arka kog trenera, mi iæavog mladiæa iz New Yo
rka u lijepoj vesti, koji je nakon hakla s nekim brbljavim crncima promrmljao da
nismo smjeli izgubiti od crnèuga, to smo èuli i ja i moja tri suigraèa. Kad sam
mu rekao da u uti, i to tako bijesno da sam i sâm sebe iznenadio, on mije mirno ob
jasnio njemu oèitu èinjenicu da »postoje crnci i postoje crnèuge, a ti su tipovi
bih crnèuge«.
Upravo æe ti tako bijelac smjestiti. Problem nije bio samo u njihovoj okrutnosti
; nauèio sam da i crnci mogu biti okrutni. Bila je to posebna vrsta arogancije,
glupost koja se javljala kod inaèe pametnih ljudi i koja bi izmamila na gorak smi
jeh. Èinilo se da bijelci uopæe ne shvaæaju da su okrutni. Ili mo da misle da osta
li zaslu uju njihov prezir.
Bijelci. Tu mije rijeè u poèetku bilo te ko izgovoriti. Osjeæao sam se kao da govo
rim strani jezik i spotièem se o te ku frazu. Katkad bih se ulovio kako s Rayom ra
zgovaram kako bijelci ovo, bijelci ono, i u tom
podrijetlo
bih se trenutku sjetio majèina osmijeha i rijeèi koje sam izgovarao èinile bi se
nespretnima i la nima. Ili bih pomagao Grampsu oko suda poslije veèere, a Toot bi
u la u kuhinju i rekla da ide spavati i te bi iste rijeèi, bijelci, zabljesnule u
mojim mislima kao svijetleæa neonska reklama, i odjednom bih u utio kao da skriva
m neku tajnu.
Kasnije sam, u samoæi, poku avao odmrsiti te te ke misli. Bilo je oèito da su neki b
ijelci bili izuzetak od te opæe kategorije ljudi u koju nismo imali povjerenja.
Ray mije, primjerice, uvijek govorio kako su moji djed i baka ba fora. Njemu je r
ijeè bijelac bila skraæenica, etiketa za ljude koje je moja majka nazivala zadrt
ima. I premda sam prepoznao riziènost u njegovoj terminologiji kako je lako skli
znuti u istu kalju u iz kakve je progovarao moj ko arka ki trener (»Postoje bijelci i
postoje ignorantski govnari poput tebe«, na kraju sam mu bio rekao prije nego to
sam onoga dana napustio teren) Ray me uvjeravao da mi pred bijelcima nikada neæe
mo govoriti o bijelcima kao o bijelcima, a da pritom ne budemo svjesni da bismo
zbog toga mogli platiti odreðenu cijenu.
No je li to uistinu bilo tako? Je li uistinu postojala cijena koju treba platiti
? To je bilo te ko pitanje oko kojeg se Ray i ja nikada nismo mogli slo iti. Katkad
sam se, slu ajuæi Raya kako nekoj plavu i koju je tek upoznao prièa o opasnom ivotu n
a ulicama L.A.-a ili kako nadobudnom mladom uèitelju obja njava kakvi su o iljci ras
izma, mogao zakleti da mi ispod onoga ozbiljnog izraza lica Ray namiguje kao da
sa mnom dijeli neku tajnu. Kao da mije govorio da na bijes usmjeren na bijeli svi
jet ne treba poseban cilj ili svaki put novu potvrdu. Mogli smo ga ukljuèivati i
iskljuèivati po potrebi. Katkad bih nakon takvih njegovih predstava sumnjao u n
jegovo rasuðivanje, èak i iskrenost. Podsjeæao bih ga da ne ivimo na segregacijsk
om Jugu ili u hladnim socijalnim stanovima Harlema ili Bronxa. Bili smo na prokl
etim Havajima. Govorili smo to smo htjeli, jeli gdje smo htjeli i sjedili na pred
njim sjedalima u autobusu. Na i bijeli prijatelji, poput Jeffa ili Scotta iz ko arka k
og tima, nisu se prema nama odnosili drukèije nego to su se odnosili jedni prema
drugima. Voljeli su nas i mi smo voljeli njih. Katkad se èak èinilo da mnogi od
njih ele biti crnci, ili barem ko arka ki velikan Doctor J.
91
snovi mojega oca
Pa dobro, to je istina, Ray bi na kraju priznao. - Mogli smo si priu titi odbaciti
pozu opasnih crnèuga i èuvati je samo za situacije u kojima nam je zaista bila
potrebna.
Tu bi Ray zatresao glavom. Poza, ka e ? Govori u svoje ime.
I ja bih znao daje Ray odigrao adut koji je rijetko igrao i to je bila njegova p
rednost. Ja sam bio drukèiji i, u krajnjoj hniji, sumnjièav. Nisam imao pojma tk
o sam zapravo. Ne eleæi riskirati da me povrijede, brzo bih se povukao na sigurni
ji teren.
Da smo ivjeli u New Yorku ili L.A.-u, mo da bih br e svladao pravila igre s visokim u
lozima koju smo igrali. No ovako sam se nauèio kretati izmeðu svojih crnih i bij
elih svjetova, znajuæi da svaki od njih ima svoj jezik, obièaje i znaèenja, ali
uvjeren da æe se uz malo prevoðenja ta dva svijeta na kraju stopiti. Pa ipak, os
jeæaj da ne to nije u redu nije me napu tao, poput upozorenja koje se javilo kad god
je bijela djevojka usred razgovora spomenula kako voli Stevieja Wondera, ili ka
d me ena u trgovini pitala igram li ko arku, ili kad mije ravnatelj kole rekao da sa
m fora. I ja sam volio Stevieja Wondera, i ja sam volio ko arku, i trudio sam se b
iti fora. Za to su me onda takvi komentari smetali? Tu je negdje postojala varka,
no kojaje to toèno varka bila i tko je tu koga varao, nisam mogao shvatiti.
Jednoga dana u rano proljeæe Ray i ja smo se na li nakon nastave i krenuli prema k
amenoj klupi kojaje okru ivala bengalsku smokvu u kolskom kampusu. Bila je to klupa
za maturante, ali na njoj su se okupljah uglavnom popularni ðaci, sporta i, navij
aèice i partijaneri sa svojim dvorskim ludama, dvoriteljima i pratiteljicama, ko
ji su se laktarili kako bi zauzeli to bolje mjesto na kru nim stubama. Ondje je bio
Kurt, maturant i sna an obrambeni igraè, koji je povikao èim nas je vidio:
»Hej, Ray! Stari moj! to ima?«
Ray mu je pri ao i pljesnuo ga po ispru enom dlanu. No kada se Kurt okrenuo prema me
ni s istom kretnjom, samo sam mu odmahnuo.
»Sto njega muèi?« èuo sam kako Kurt govori Rayu dok sam se udaljavao. Nekoliko m
inuta kasnije Ray me sustigao i pitao u èemu je problem.
podrijetlo
»Èovjeèe, ti nam se ljudi rugaju«, odgovorio sam.
»O èemu to govori ?«
»O svom tom to ima i daj mi pet sranju.«
»Malo smo osjetljivi, ha? Kurt nije mislio ni ta lo e.«
»Ako ti tako misli , u redu...«
Rayevo je lice odjednom zabljesnulo bijesom. »Gledaj«, rekao je, »ja poku avam ima
ti dobre odnose s njima, u redu? Kao to ti ima dobre odnose s profesorima kad od n
jih treba uslugu, pa poène sa svojim: 'Da, gospodo Umi ljena Kuèko, knjiga je zaista
dobra i kad biste mi dali jo jedan dan za sastavak, poljubio bih va e bijelo dupe.
' Ovo je njihov svijet, dobro? Oni ga posjeduju, a mi smo u njemu. Zato odjebi.«
Do iduæeg se dana estina na e rasprave rasplinula i Ray je predlo io da pozovem na e pr
ijatelje Jeffa i Scotta na zabavu koju je tog vikenda Ray organizao u svojoj kuæ
i. Na trenutak sam oklijevao jer nikada prije nismo pozvali bijelce na crnaèku z
abavu, ali Ray je inzistirao, a ja nisam imao dobar argument da ga odbijem. Nisu
ga imali ni Jeff ni Scott i obojica su pristali doæi pod uvjetom da ja vozim. T
ako smo se te subote na veèer nakon utakmice nas trojica ukrcali u Grampsov star
i ford granadu i otklapali u Schofield Barracks, oko pedeset kilometara izvan gr
ada.
Kada smo stigli, zabava se veæ bila rasplamsala i mi smo se uputili prema stolu
s piæima. Nazoènost Jeffa i Scotta nikoga nije uzbudila, Ray ih je predstavio, m
alo su razgovarali i malo plesali s djevojkama na plesnom podiju. No odmah sam v
idio daje cijeli prizor iznenadio moje bijele prijatelje. Stalno su se smje kali i
stajali zajedno u kutu. Boja ljivo su kimah glavom uz zvuke glazbe i svakih nekol
iko minuta ponavljali: »Oprostite.« Nakon otprilike sat vremena pitali su me mog
u li ih odvesti kuæi.
»Stoje bilo?« viknuo je Ray uz glasnu glazbu kad sam mu rekao da odlazimo. »Pa t
ek se zagrijavamo.« »Valjda se nisu ufurali.«
Pogledi su nam se sreli i neko smo vrijeme samo stajali, uz glazbu i smijeh koji
su pulsirali oko nas. U Rayevim oèima nije bilo nikakvih
93
snovi mojega oca
tragova zadovoljstva, nikakve naznake razoèaranja; samo miran pogled, bez trepta
nja, poput zmijinog. Konaèno je pru io ruku i ja sam je primio, a pogledi su nam i
dalje bili nepomièni. »Vidimo se«, rekao je dok mu je ruka pu tala moju, a ja sam
ga gledao kako se udaljava kroz gomilu i tra i djevojku s kojom je prije toga bio
razgovarao.
Vani je veæ bilo zahladnjelo. Ulica je bila potpuno prazna, nije se èulo ni ta osi
m sve slabijeg zvuka glazbe iz Rayeve kuæe, prozori bungalova koji su se pru ali n
iz urednu ulicu treperili su plavkastim svjetlom, a preko igrali ta za bejzbol pru a
le su se sjene drveæa. U automobilu je Jeff stavio ruku na moje rame, izgledajuæ
i istodobno i skru eno i kao da mu je laknulo. »Zna , stari«, rekao je, »ovo me uist
inu nauèilo neèemu. Hoæu reæi, sad tek vidim kako je tebi i Rayu katkad te ko na ko
lskim tulumima na kojima ste jedini crnci.«
»Aha«, dobacio sam. Dio mene gaje u tom trenutku htio udariti. Krenuli smo niz u
licu prema gradu i moje su misli u ti ini poèele prevrtati Rayev razgovor s Kurtom
toga dana, sve druge razgovore koje smo vodili prije toga, kao i dogaðaje te ve
èeri. I kad sam iskrcao prijatelje, pred oèima mi se poèela odmatati nova karta
svijeta, zastra ujuæa u svojoj jednostavnosti, pogibeljna u svojim skrivenim znaèe
njima. Ray mi je bio rekao da na terenu bijelaca uvijek igramo prema njihovim pr
avilima. Ako vam je ravnatelj, trener, profesor ili Kurt po elio pljunuti u lice,
on je to mogao uèiniti jer je imao moæ koju vi niste imali. Ako je odluèio to ne
uèiniti, nego vas umjesto toga tretirati kao ljudsko biæe ili stati u va u obranu
, to je bilo zato jer je znao da su rijeèi koje ste izgovarali, odjeæa koju ste
nosili, knjige koje ste èitali, va e ambicije i elje, veæ bili njegovi. Sto god je
odluèio uèiniti, bila je to njegova odluka, a ne va a, i zbog te temeljne moæi koj
u je imao nad vama, moæi kojaje postojala prije nego to su se javili njegovi vlas
titi motivi i sklonosti, i moæi koja æe ga nad ivjeti, svaka je razlika izmeðu dob
rih i lo ih bijelaca poprimala zanemarivo znaèenje. Zapravo niste mogli biti sigur
ni da ste sami slobodno odabrali sve ono to ste smatrali izrazom va ega slobodnog,
crnog biæa, bio to humor, pjesma, ili ko arka ko umijeæe. U najboljem su sluèaju te
stvari bile utoèi te, a u najgorem zamka. Slije-
94
podrijetlo
dom te izluðujuæe logike jedino to ste mogli odabrati kao ne to vlastito bilo je po
vlaèenje u sve manju i manju spiralu bijesa, sve do spoznaje da biti crn zapravo
znaèi biti svjestan vlastite nemoæi i vlastitog poraza. A konaèna ironija bila
je ta da ako ste sluèajno odluèili odbiti takav poraz i okomiti se na svoje zaro
bitelje, oni bi i za to imali ime, ime koje bi vas na jednak naèin zarobilo. Par
anoidan. Militantan. Nasilan. Crnèuga.
Tijekom sljedeæih nekoliko mjeseci tra io sam naèin da potkrijepim tu svoju stra nu
viziju. U knji nici sam posudio Baldwina, Ellisona, Hughe-sa, Wrighta, DuBoisa. Na
veèer bih rekao djedu i baki da imam zadaæu, zatvarao vrata svoje sobe i krenuo
se hrvati s rijeèima, zarobljen odjednom krajnje ozbiljnom raspravom, poku avajuæ
i pomiriti svijet kakav sam zatekao s okolnostima u kakvima sam se rodio. Ah izl
aza nije bilo. Na svakoj stranici svake knjige, i kod Biggera Thomasa1 i kod nev
idljivog èovjeka, pronalazio sam istu bol, iste sumnje i isti samoprezir, koje n
i ironija ni razum nisu mogli odagnati. Èak su i DuBoisovo uèenje, Baldwinova lj
ubav i Langstonov humor s vremenom podlegli njihovoj korozivnoj snazi i svaki je
od njih na kraju bio prisiljen posumnjati u is-kupljujuæu snagu umjetnosti i po
vuæi se u Afriku, u Europu ili duboko u utrobu Harlema, sva trojica u bijegu, sv
a trojica iscrpljeni i ogorèeni, s vragom za petama.
Jedino je autobiografija Malcolma X-a nudila ne to drukèije. Njegovi opetovani pos
tupci samostvaranja ne to su mi govorili. Izravna poezija njegovih rijeèi i jednos
tavno ustrajanje na po tovanju obeæavali su novi i beskompromisni poredak, ratnièk
i u svojoj disciplini, iskovan snagom volje. Odluèio sam da je sve drugo u njego
vu programu, poput prièa o plavookim vragovima i apokalipsi, bila usputna vjersk
a prtljaga koje se i sam Malcolm uspje no rije io pred kraj svojeg ivota. Pa ipak, èa
k i kada sam zami ljao kako idem Malcolmovim stopama, jedna me misao iz knjige koè
ila. Govorio je o elji koju je nekoæ imao, o elji da
1 Bigger Thomas glavni je lik u knjizi Native Son Richarda Wrighta (nap. prev.).
95
snovi mojega oca
bijela krv kojaje kolala njegovim tijelom kao rezultat nasilnoga èina nekako nes
tane. Znao sam da kod Malcolma ta elja ne mo e biti sluèajna. Takoðer sam znao da s
e na putu prema samopo tovanju moja vlastita bijela krv nikada neæe svesti na èist
u apstrakciju. Ostalo mije pitanje èega æu se jo morati odreæi kada i ako napusti
m majku, djeda i baku, na nekoj neucrtanoj granici.
1 jo ovo. Ako je Malcolmovo otkriæe pred kraj njegova ivota da neki bijelci mogu iv
jeti kraj njega kao braæa po islamu nudilo nadu u buduæe pomirenje, taje nada bi
la tek u dalekoj buduænosti i u dalekoj zemlji. Ja sam u meðuvremenu tra io odakle
æe doæi ljudi spremni poraditi na toj buduænosti i nastaniti taj novi svijet. J
ednoga dana nakon ko arka ke utakmice u fakultetskoj dvorani Ray i ja smo se na li u r
azgovoru s visokim mr avim mladiæem koji se zvao Malik i koji je povremeno s nama
igrao. Malik je spomenuo daje sljedbenik Nacije islama2, no kako je Malcolm bio
umro, a on se sam preselio na Havaje, vi e nije odlazio ni u d amiju ni na politièke
skupove, iako je jo uvijek pronalazio utjehu u samotnoj molitvi. Jedan nas je de
èko kojije sjedio u blizini oèito èuo, jer se nagnuo prema nama s mudrim izrazom
lica.
»Razgovarate o Malcolmu? Malcolm govori onako kako jest, u to nema sumnje.«
»Da«, dodao je drugi, »ali ja se sigurno neæu tako skoro preseliti u afrièku d ung
lu niti æu u nekoj prokletoj pustinji sjediti na tepihu s hrpom Arapa. Hvala, ne
. A neæu niti prestati jesti rebarca.«
»Mora biti rebaraca.«
»A bome i enskog mesa. Ne govori li Malcolm da nema ni ta od enski? To mu neæe proæi
.«
Vidjev i Raya kako se smije, pogledao sam ga ozbiljno. »A to se ti smije ? Nikada nis
i èitao Malcolma. Uopæe ne zna o èemu on govori.«
Ray je zgrabio loptu iz moje ruke i krenuo prema suprotnom obruèu. »Neæe meni kn
jige govoriti kako da budem crnac«, viknuo je pre-
2 The Nation oj Islam, Nacija islama, vjerski i dru tveno-politièki pokret, osnova
n u De-troitu 1930. godine (nap. prev.).
96
podrijetlo
ko ramena. Zaustio sam odgovoriti, potom se okrenuo prema Maliku oèekujuæi rijeè
i potpore. No musliman nije rekao ni ta, a na ko æatom mu je licu treperio odsutni s
mije ak.
Nakon toga sam odluèio utjeti i poku ao nauèiti skrivati svoja groznièava raspolo enj
a. No nekoliko tjedana poslije probudila me svaða koja je dopirala iz kuhinje; b
akin je glas bio jedva èujan, djedovo duboko gunðanje ne to glasnije. Otvorio sam
vrata i vidio Toot kako ulazi u njihovu spavaæu sobu i odijeva se za posao. Pita
o sam je to se dogodilo.
»Ni ta. Tvoj me djed jutros ne eli odvesti na posao, to je sve.«
Kada sam u ao u kuhinju, djed je mrmljao u bradu. Natoèio sije alicu kave, a ja sam
mu rekao da æu odvesti Toot na posao ako je on umoran. Bila je to smiona ponuda
jer se nisam volio buditi rano. Namrgodio se na moj prijedlog.
»Nije stvar u tome. Ona samo eli da seja osjeæam lo e.«
»Siguran sam da nije tako, djede.«
»Naravno daje.« Otpio je malo kave. »Otkad je poèela raditi u banci, na posao od
lazi autobusom. Rekla je da joj je tako zgodnije. A sada, samo zato tojuje netko
malo gnjavio, eli sve promijeniti.«
Tootin siæu an lik vrzmao se hodnikom i gledao nas preko naoèala.
»To nije istina, Stanlev.«
Pozvao sam je u drugu sobu i pitao to se dogodilo.
»Juèer dok sam èekala autobus jedan me mu karac tra io novac.«
»To je sve?«
Usnice su joj se napuæile od ljutnje. »Bio je vrlo agresivan, Barry. Vrlo agresi
van. Dala sam mu dolar, ali on je tra io jo . Da nije do ao autobus, mislim da bi me u
dario u glavu.«
Vratio sam se u kuhinju. Djedje ispirao alicu leðima okrenut prema meni. »Slu aj«,
rekao sam mu, »za to mi ne dopusti daje odvezem? Èini se daje zaista uzrujana.«
»Uzrujao ju je prosjak?«
97
snovi mojega oca
»Ma znam, ali vjerojatno se upla ila kad joj je neki krupan èovjek stao na put. Ni
je to neki problem.«
Okrenuo se i vidio sam kako se trese. »To jest veliki problem. Menije to problem
. I prije su je znali gnjaviti. A zna li zastoje sada odjednom tako upla ena? Reæi
æu ti za to. Prije nego to si u ao, rekla mije daje tip crnac.« Tu je rijeè pro aptao.
»Zbog togaje uznemirena. A ja mislim da to nije u redu.«
Rijeèi su me pogodile kao da sam dobio akom u trbuh; zateturao sam kako bih vrati
o prisebnost. Najmirnijim sam mu glasom rekao da takav stav i mene smeta, ali sa
m ga uvjeravao da æe Tootini strahovi proæi i daje u meðuvremenu trebamo voziti
na posao. Djed je sjeo na stolac u dnevnoj sobi i rekao da mu je ao to mije i ta rek
ao. Pred mojim je oèima postao manji, stariji i nadasve tu an. Stavio sam ruku na
njegovo rame i rekao mu daje sve u redu, da razumijem.
Tako smo ostali nekoliko minuta, u bolnoj ti ini. Na kraju je inzi-stirao da æe on
odvesti Toot, te ko je ustao sa stolca i po ao se odjenuti. Nakon to su oti li, sjeo s
am na rub kreveta i razmi ljao o njima. Cesto su se rtvovali zbog mene. Sve su svoj
e nade ulijevali u moj uspjeh. Nikada mi nisu dali razloga da sumnjam u njihovu
ljubav, i nikada neæe. Pa ipak, znao sam da ljudi koji su mogli biti moja braæa
mogu u njima pobuðivati najdublje strahove.
Te sam se veèeri odvezao u Waikiki, pro ao pokraj osvijetljenih hotela i uputio se
prema kanalu Ala-Wai. Trebalo mije ne to vremena da pre-poznam kuæu s klimavim tr
ijemom i niskim krovom. U kuæi je gorjelo svjetlo i vidio sam Franka na predebel
o tapeciranom stolcu, s knjigom pjesama na krilu i naoèalama koje su mu klizile
niz nos. Neko sam vrijeme sjedio u automobilu i gledao ga, potom sam iza ao i poku
cao na vrata. Starac je jedva digao pogled kad je ustao da otkljuèa vrata. Nisam
 ga vidio tri godine.
»Hoæe li piæe?« pitao me. Kimnuo sam i gledao kako uzima bocu viskija i dvije pla
stiène èa e iz kuhinjskog ormariæa. Izgledao je isto, brkovi su mu bili malo sjedi
i visjeli su kao uvenuli br ljan preko debele
98
podrijetlo
gornje usne, a odrezane su mu hlaèe imale ne to vi e rupa i uzetom su bile zavezane
oko struka.
»Kako tije djed?«
»Dobro je.«
»Sto radi ovdje?«
Nisam bio siguran. Isprièao sam Franku to se dogodilo. Kimnuo je i natoèio nam vi
ski. »Smije an svat, taj tvoj djed«, rekao je. »Zna li da smo odrasli udaljeni kakv
ih 80 km?«
Zatresao sam glavom.
»Bome jesmo. Obojica smo ivjeli blizu Wichite. Naravno, nismo se poznavali. Kad j
e on toliko narastao da bi se mogao sjeæati, ja sam se veæ davno bio odselio. Mo d
a sam nekada vidio njegovu obitelj. Mo da smo se mimoi li na ulici. Ako i jesmo, mor
ao sam se maknuti s ploènika da oni mogu proæi. Je li ti djed ikada prièao o tak
vim stvarima?«
Izlio sam viski niz grlo i zatresao glavom.
»Nije«, Frankje rekao, »to sam si i mislio. Stan ne voli govoriti o tom dijelu K
ansasa. Neugodno mu je. Jednom mije prièao o crnkinji koju su plaæali da se brin
e za tvoju majku. Mislim daje bila propovjednikova kæi. Rekao mije daje bila pop
ut èlana obitelji. Tako on to do ivljava, razumije ? Djevojka dolazi brinuti se za t
uðu djecu, a njezina majka pere tuðe prljavo rublje. Èlanovi obitelji, mo e misliti
!«
Posegnuo sam za bocom i sam si natoèio. Frank me nije gledao, oèi su mu bile zat
vorene, glava naslonjena na naslonjaè, a lice kao daje bilo isklesano u kamenu.
»Ne mo e kriviti Stana za to kakav je«, rekao je Frank tiho. »On je u biti dobar èo
vjek. Ali on mene ne poznaje, kao to nije poznao ni tu djevojku koja se brinula z
a tvoju majku. On me ne mo e poznati na naèin na koji ja poznajem njega. Mo da Havaj
ci mogu, ili Indijanci u rezervatu. Njihovi su oèevi do ivjeli poni enja, a majke su
im bile obe èa æene. Tvoj djed nikada neæe znati kakav je to osjeæaj. Zato on mo e do
æi ovamo, piti moj viski i zaspati u naslonjaèu u kojem ti sada sjedi . Zaspe popu
t djeteta. Vidi , ja to nikada ne bih mogao uèiniti u njegovoj kuæi. Nikada. Nije
va no koliko sam umoran, nikada se ne smijem opustiti. Moram biti na oprezu, zbog
vlastita pre ivljavanja.«
99
snovi mojega oca
Frank je otvorio oèi. » elim ti reæi da se tvoja baka s pravom upla ila. U pravu je
barem koliko i Stanley. Ona razumije da crnci imaju razloga za mr nju. Stvari su j
ednostavno takve. Ja bih zbog tebe volio daje drukèije. Ali nije. Zato tije najb
olje da se navikne na to.«
Frank je ponovo zatvorio oèi. Disanje mu se usporilo sve dok se nije èinilo da s
pava. Razmi ljao sam o tome da ga probudim, onda sam se predomislio i oti ao u autom
obil. Tlo mije podrhtavalo pod nogama, kao da æe se svakog trena rastvoriti. Zas
tao sam, poku ao se smiriti, i tada sam prvi put postao svjestan da sam potpuno sa
m.
100
PETO POGLAVLJE
HHSBillsBSfflBI
Bila su tri sata ujutro. Mjeseèinom okupane ulice bile su prazne, a u daljini se
èuo automobil kako poveæava brzinu. Pijanci su, u parovima ili sami, veæ bili u
tonuli u duboki pivski san. Hasan je bio kod nove djevojke i rekao mi da ga ne è
ekam. Billie Holiday i ja èekali smo izlazak sunca sami, a njezin glas je treper
io kroz mraènu sobu pribli avajuæi mi se poput ljubavnice.
I'm a fool... to want you Such a fool... to want you.
Natoèio sam si piæe i pogledom pre ao preko sobe. Zdjele sa smrvljenim perecima, p
une pepeljare, prazne boce poslagane uza zid poput obrisa grada. Odlièna zabava.
 Svi su rekli: »Mo ete raèunati na to da æe Barry i Hasan napraviti pravi tulum.«
Svi osim Regine. Regina nije u ivala. Stoje ono bila rekla prije nego stoje oti la?
Ti uvijek misli da se sve vrti oko tebe. I onda ona prièa o njezinoj baki. Kao da
sam ja odgovoran za sudbinu cijele crne rase. Kao da sam ja tjerao njezinu baku
da bude na koljenima cijeli ivot. K vragu i Regina. K vragu i njezin arogantan,
licemjeran pogled pun razoèaranja. Ona me nije poznavala. Nije razumjela kakav s
am.
Bacio sam se na kauè i pripalio cigaretu, gledajuæi ibicu kako izgara sve dok mi
nije za kakljala vrhove prstiju, a ja nisam osjetio laganu bol
101
snovi mojega oca
dok sam je gasio prstima. U èemu je trik? pita èovjek. Trik je u tome da ne mari
za hol. Poku ao sam se sjetiti gdje sam to èuo, ali izmicalo mije, poput zaboravlj
ena lica. Nema veze. Billie je znala za taj trik i koristila ga je u svojem ispr
ekidanom, drhtavom glasu. Ja sam taj trik nauèio tijekom zadnje dvije godine u s
rednjoj koli nakon stoje Ray oti ao na koled , a ja knjige stavio u drugi plan, nakon
to sam se prestao dopisivati s ocem. Umorio sam se od poku aja da sredim nered za
koji nisam bio kriv. Nauèio sam ne mariti.
Otpuhnuo sam nekoliko kolutova dima i prisjeæao se tih godina. Marihuana i piæe
svakako su bili pomogli, dim tu i tamo kad si ga mo ete priu titi. Ali nisam uzimao
heroin. Micky, moj potencijalni inicijator, maloj e pre arko elio da i to probam. R
ekao je da ga on mo e uzeti mi-reæki, ali dok je to govorio, tresao se kao pokvaren
i motor. Mo da mu je samo bilo hladno; stajali smo u hladnjaèi iza restorana u koj
em je radio i ondje nije bilo vi e od minus sedam stupnjeva. Ali nije izgledao kao
da se trese od hladnoæe. Izgledao je kao da se znoji, lice mu je bilo sjajno i
napeto. Izvadio je iglu i pricu, a ja sam ga gledao kako stoji okru en velikim koma
dima salame i goveðe peèenke i u tom mi se trenutku u mi-slimajavila slika balon
èiæa, sjajnog i okruglog poput bisera, kako polako kola mojim venama i zaustavlj
a mi srce...
Narkiæ. Junkie. U tom sam smjeru i ao, prema konaènoj i kobnoj ulozi mladog crnca.
No nisam pu io marihuanu kako bih dokazao da sam jedan od njih. Barem ne tada. Pu i
o sam upravo zbog suprotnog razloga, kako bih si izbio iz glave pitanja tko sam,
kako bih izravnao krajolik svojeg srca i zamaglio granice svojih sjeæanja. Otkr
io sam da nije va no pu ite li marihuanu u novom, sjajnom kombiju kolskog kolege bije
lca, u studentskoj sobi crnca kojeg ste upoznali u dvorani, ili na pla i s Ha-vajc
ima koji su prestali iæi u kolu i vrijeme provodili tra eæi izgovore za burne svaðe
. Nitko vas nije pitao je li vam otac bogati direktor koji vara svoju enu ili otp
u teni ljaker koji vas pljusne kad god se udostoji doæi kuæi. Moglo vam je jednosta
vno biti dosadno, ili ste mo da bili osamljeni. Svi su bili dobrodo li u klub nezado
voljnih. A ako marihuana nije rije ila problem koji vas je ti tio, barem vam je pomo
gla nasmijati se budalastome svijetu, prozreti licemjerje, sranja i jeftino mora
liziranje.
102
podrijetlo
Tako mi se barem tada èinilo. Trebalo mije nekoliko godina da shvatim na koji se
naèin sudbine poigravaju sa ivotima i kako su i boja ko e i novac ipak va ni u tome
tko æe pre ivjeti i kako æe mekana ili tvrda biti podloga kada napokon padnete. Na
ravno, i u jednom i u drugom sluèaju potrebna vamje sreæa. Upravo je sreæa nedos
tajala Pablu kada onoga dana nije imao sa sobom vozaèku dozvolu, a policajac nij
e imao to drugo raditi pa mu je pregledao prtlja nik automobila. Ni Bruce, koji se
nije znao vratiti kad je zaglibio u previ e lo ih tripova pa je na kraju zavr io u lud
nici. Ni Duke koji se zadr ao na mjestu nesreæe...
Jednom sam majci poku ao objasniti ulogu sreæe u ivotu i naèin na koji se kolo sreæ
e okreæe. Bilo je to kad sam bio maturant; majka se vratila na Havaje nakon tere
nskog rada. Umar irala je u moju sobu zahtijevajuæi detalje o Pablovu uhiæenju. Ja
sam joj se ohrabrujuæe nasmije io, potap ao je po ruci i rekao joj da se ne brine j
er ja ne bih uèinio nikakvu glupost. Inaèe je to bila uspje na taktika, jedan od t
rikova koje sam bio nauèio. Ljudi su zadovoljni ako ste pristojni, nasmije eni i n
e radite nagle pokrete. I vi e su nego zadovoljni, kao da im lakne i ugodno su izn
enaðeni to vide lijepo odgojenog mladog crnca koji nije stalno ljut.
No moja majka nije izgledala zadovoljno. Sjedilaje, promatrala moje oèi i lice j
oj je bilo ozbiljno poput smrti.
»Ne misli li da preolako shvaæa svoju buduænost?« pitala je.
»Kako to misli ?«
»Zna ti dobro kako to mislim. Jednog su ti prijatelja upravo uhitili zbog posjedo
vanja droge. Ocjene su ti sve lo ije. Jo nisi poèeo pisati prijavu za koled . Kad god
poku am o tome razgovarati s tobom, pona a se kao da ti je to jedna velika gnjava a.«
Nisam to elio slu ati. Ocjene mi nisu bile tako lo e. Poèeo sam joj govoriti kako sam
razmi ljao o tome da ne odem na koled , da ostanem na Havajima, upi em neke teèajeve
i honorarno se zaposlim. Prekinula me prije nego to sam uspio zavr iti. Rekla je da
se mogu upisati u bilo koju kolu u zemlji, samo ako se malo potrudim. »Sjeæa li s
e to znaèi trud? K vragu, Bar, ne mo e samo sjediti poput neke dangube i èekati da t
i se osmjehne sreæa.«
103
snovi mojega oca
»Poput èega?« »Dangube. Besposlièara.«
Gledao sam je kako sjedi, tako iskrena i sigurna u sudbinu svoga sina. Za nju je
ideja da moje pre ivljavanje ovisi samo o sreæi bila krivovjerje. Inzistirala je
na podjeli odgovornosti sebi, djedu i baki, meni. Odjednom sam po elio uzdrmati tu
njezinu sigurnost i dati joj do znanja daje njezin eksperiment sa mnom propao.
Umjesto da poènem vikati, nasmijao sam se. »Danguba, ha? Pa za to ne? Mo da upravo t
o elim od ivota. Mislim, pogledaj Grampsa. On èak nije ni i ao na koled .«
Usporedbajuje iznenadila. Licejoj se opustilo, a oèi zatreperile. Odjednom sam s
hvatio koji je njezin najveæi strah. »Toga se boji ?« pitao samje. »Da æu zavr iti p
oput Grampsa?«
Brzo je zatresla glavom. »Veæ si sada bolje obrazovan od njega«, rekla je. No si
gurnost joj je napokon nestala iz glasa. Umjesto da nastavim raspravu, ustao sam
i iza ao iz sobe.
Billie je prestala pjevati. Ti ina je bila nesnosna i odjednom sam se osjeæao potp
uno trijeznim. Ustao sam s kauèa, okrenuo ploèu, popio ono stoje ostalo u èa i i n
atoèio jo . Èuo sam kako netko na katu pu ta vodu i hoda po sobi. Vjerojatno pati od
nesanice i slu a kako mu ivot prolazi uz otkucaje. To je bio problem s alkoholom i
drogom, nije li? To otkucavanje, zvuk sigurne praznine koji ne prestaje. I misl
im da sam upravo to poku avao objasniti majci onoga dana, daje njezina vjera u pra
vdu i racionalnost bila na krivome mjestu, da neke stvari ne mo emo prevladati i d
a sva naobrazba i dobre namjere ovoga svijeta ne mogu pomoæi popuniti rupe u sve
miru niti nam dati moæ da promijenimo njegov slijepi, bezglavi tijek.
Pa ipak sam se osjeæao lo e nakon tog dogaðaja. Naèin na koji je u meni mogla pobu
diti osjeæaj krivnje bio je adut koji je uvijek imala u rukavu. I nije se zbog t
oga ustruèavala. »Ne mo e si pomoæi«, jednom mije bila rekla. »Ubacila sam ti to u
hranu dok si jo bio beba. Ne brini se«, dodalaje, smje kajuæi se poput maèke. »Zdra
va doza krivnje nikome nikada nije na kodila. Upravo je na krivnji izgraðena civil
izacija. Osjeæaj krivnje vrlo je podcijenjen osjeæaj.«
104
podrijetlo
Tada smo se veæ mogli aliti u vezi s tim, jer se njezini najgori strahovi ipak ni
su obistinili. Maturirao sam bez problema i bio primljen u nekoliko vrlo cijenje
nih kola. Na kraju sam se skrasio u koled u Occidental u Los Angelesu jer sam bio u
poznao djevojku iz Brentwooda koja je s roditeljima bila na odmoru na Havajima.
Ali jo uvijek sam osjeæao previranja i bio nezainteresiran za koled , kao za gotovo
sve ostalo. Èak je i Frank smatrao da imam lo stav, ali nije bio ba jasan u tome
kako da ga promijenim.
Kako je ono Frank nazvao koled ? Visoka kola kompromisa. Sjetio sam se dana kada sa
m posljednji put vidio staroga pjesnika, nekoliko dana prije nego to sam napustio
Havaje. Malo smo èavrljah, on se alio na stopala, na kurje oèi i kvrgave kosti z
a koje je tvrdio da su izravna posljedica poku aja da se afrièka stopala uguraju u
europske cipele. Na kraju me pitao to oèekujem od koled a. Rekao sam mu da ne znam
. On je zatresao velikom, sijedom glavom.
»Vidi «, rekao je, »to je problem, zar ne? Ti ne zna . Ti si kao i ostala mlaðarija
ovdje. Zna samo daje koled sljedeæi korak koji mora napraviti. A ljudi koji su dovo
ljno stari da znaju bolje od tebe i koji su se godinama borih za tvoje pravo da
ode na koled , oni su tako sretni to æe te vidjeti ondje da ti neæe reæi istinu. Pra
vu cijenu upisa.«
»A toje?«
»Ostavljanje svoje rase pred vratima«, rekao je. »Ostavljanje svojih ljudi iza s
ebe.« Promatrao me preko ruba naoèala. »Shvati jednu stvar, deèko. Ne ide ti na k
oled steæi naobrazbu. Ti ide na koled kako bi te istrenirah. Istrenirat æe te da eli
stvari koje ne treba . Istrenirat æe te da mo e manipulirati rijeèima tako da one izg
ube svako znaèenje. Istrenirat æe te da zaboravi ono to zna . Istrenirat æe te tako
dobro da æe , kad ti poènu govoriti o jednakim moguænostima, o amerièkom naèinu ivo
ta i ostalim sranjima, poèeti u to vjerovati. Dat æe ti ured na uglu, pozivati t
e na otmjene veèere i tvrditi da si na èast svoje rase. Sve dok ne po eli voditi ne
ke stvari, e onda æe ti trznuti lanac i dati ti do znanja da mo e biti dobro istren
irani i dobro plaæeni crnèuga, ali si svejednako crnèuga.«
»Znaèi, eli reæi da ne trebam iæi na koled ?«
snovi mojega oca
Frankova su se ramena spustila i on je pao u stolac uzdahnuv i. »Ne, nisam to reka
o. Mora iæi. Samo ti elim reæi da dr i oèi irom otvorene. Budi na oprezu.«
Nasmije io sam se razmi ljajuæi o Franku i njegovoj predanosti crnaèkoj ideji. Na ne
ki je naèin bio neizljeèiv poput moje majke, siguran u svoju vjeru, iveæijo uvijek
u ezdesetima, u vremenu koje je stalo na Havajima. Upozorio me da dr im oèi otvore
nima. Ali nije to bilo tako lako kako je zvuèalo. Barem ne u sunèanom L.A.-u, ka
d lunjate po kam-pusu Occidentala, nekoliko kilometara udaljenom od Pasadene, uo
kvirenim drvoredima i ukra enim panjolskim ploèicama. Studenti su bili prijateljski
raspolo eni, a profesori spremni pomoæi. Ujesen 1979. godine su Èarter, plinovodi
i busanje u prsa bili na zalasku, a dolazio je Reagan, u Americi je svitalo. Ka
d ste oti li iz koled a, vozili ste se autocestom u Venice Beach ili u Westwood, pro
lazeæi kroz ozlogla eni istoèni i sre-di njiju ni Los Angeles a da toga niste bili ni
svjesni, primjeæujuæi samo jo palme koje su poput maslaèaka provirivale iza visok
ih betonskih zidova. L.A. se nije mnogo razlikovao od Havaja, barem ne onaj dio
koji ste mogli vidjeti. Bio je samo veæi i bilo je lak e naæi brijaèa koji je znao
kako vas treba o i ati.
U svakom sluèaju, veæina drugih studenata u Oxyju nije se ba brinula zbog komprom
isa. Na koled u nas je bilo dovoljno zajedno pleme i kada smo se dru ili, mnogi od n
as odluèili su se plemenski pona ati, dr ati se zajedno i kretati se u grupama. Tije
kom prve godine, dok sam jo ivio u domu, bilo je istih diskusija kakve sam imao s
Rayom i drugim crncima na Havajima, istih gunðanja i prigovaranja. Ali osim toga
, na e se brige nisu razlikovale od briga bijelaca koji su nas okru ivali. Kako pre iv
jeti, kako pronaæi dobar posao nakon diplome, kako nekoga po eviti. Nabasao sam na
jednu od bolje èuvanih tajni o crncima: da veæina nas zapravo nije bila zainter
esirana za pobunu; daje veæina veæ bila umorna od stalnog razmi ljanja o rasi; ako
smo bili rezervirani, da je to bilo ponajprije zato to nam je bilo najlak e o svem
u tome ne razmi ljati, lak e nego stalno biti ljut ih poku avati pogoditi to to bijelci
misle o nama.
106
podrijetlo
Za to se onda nisam mogao prepustiti?
Ne znam. Pretpostavljam da me nije dopao taj luksuz, nisam osjeæao sigurnost ple
mena. Kada odrastate u Comptonu, pre ivljavanje postaje revolucionarni èin. Odete
na koled , a va a obitelj ostaje kod kuæe i navija za vas. Oni su sretni to ste pobje
gli i nema govora ni o kakvoj izdaji. Ali ja nisam odrastao u Comptonu ili Watts
u. Nisam imao od èega pobjeæi, osim od vlastitih unutarnjih sumnji. Vi e sam slièi
o crnim studentima koji su odrasli u ureðenim stambenim èetvrtima u predgraðu, è
iji su roditelji veæ platili cijenu bijega. Odmah ste ih mogli uoèiti po naèinu
hoda i po ljudima s kojima su sjedili u kantini. Kad bi ih se pritisnulo, naljut
ili bi se i objasnili vam da odbijaju da ih se kategorizira. Objasnili bi vam da
njih ne odreðuje boja ko e. Oni su osobe.
Tako je i Joyce govorila. Bila je zgodna djevojka zelenih oèiju, puti boje meda
i napuæenih usana. Tijekom moje prve godine ivjeli smo u istom domu i sviðala se
svim crncima. Jednog sam je dana pitao ide li na sastanak Udruge crnih studenata
. Pogledala me èudno, a potom poèela tresti glavom kao dijete koje ne eli pojesti
ono to vidi u lici.
»Ja nisam crnkinja«, rekla je Joyce. »Ja sam pripadnica vi e rasa.« Potom mije poè
ela govoriti o svojem ocu, koji je sluèajno bio Talijan i bio je najslaði èovjek
na svijetu, i o svojoj majci koja je sluèajno bila dijelom Afrikanka, dijelom F
rancuskinja, dijelom Indijanka i dijelom ne to èetvrto. »Za to bih morala izabrati i
zmeðu njih?« pitala me. Glas joj je drhtao i mislio sam da æe zaplakati. »Nisu b
ijelci ti koji me tjeraju da odaberem. Mo da je nekada i bilo tako, ali sada su on
i spremni odnositi se prema meni kao prema osobi. Ne, crnci na sve gledaju sa st
ajali ta rase. Oni me tjeraju da biram. Oni mi govore da ne mogu biti ono to jesam.
..«
Oni, oni, oni. To je bio problem s ljudima poput Joyce. Govorili su o bogatstvu
svojega multikulturalnog naslijeða i to je zvuèalo zaista dobro, sve dok niste p
rimijetili da zapravo izbjegavaju crnce. Nije to nu no bio svjestan odabir, nego s
tvar sile te e, naèin na koji integracija uvijek funkcionira, poput jednosmjerne u
lice. Manjina se asimilira u dominantnu kulturu, a ne obratno. Samo bijela kultu
ra mo e biti neutralna i objektivna. Samo bijela kultura mo e biti nerasna i povreme
no
107
snovi mojega oca
spremna prihvatiti egzotiène pojedince u svoje redove. Samo bijela kultura ima i
ndividue. A mi, mje anci s fakultetskom diplomom, pogledamo situaciju i pomislimo:
Za to bismo mi bili u istom ko u sgubitnicima ako ne moramo? Mi smo zahvalni to se m
o emo izgubiti u masi, a Amerika postaje sretna, bezlièna tr nica. I najvi e smo zgro en
i kada taksist proðe pokraj nas ih ena u dizalu èvr æe stisne svoju torbicu, i to n
e toliko zato to nas muèi èinjenica da manje sretni obojeni takva poni enja moraju
trpjeti svakoga Bo jeg dana svojega ivota iako si upravo to govorimo nego zato to no
simo otmjeno odijelo i govorimo besprijekornim engleskim, a ipak nas se nekom po
gre kom smatra obiènim crnèugama. Zar vi ne znate tko sam ja?! Ja sam osoba]
Sjeo sam, pripalio jo jednu cigaretu i istoèio piæe u èa u. Znao sam da sam prestro
g prema jadnoj Joyce. Istina je bila ta da sam razumio i nju i sve druge crnce k
oji su se osjeæali poput nje. U njihovim manirizmima, njihovu govoru i njihovim
zbunjenim srcima ja sam stalno prepoznavao dijelove sebe. I to me pla ilo. Zbog nj
ihove sam zbunjenosti preispitivao vlastitu rasnu vjerodostojnost, a negdje iz d
ubine misli javljao mi se Rayov adut. Imao sam potrebu distancirati se od njih k
ako bih se uvjerio da nisam kompromitiran, da sam zaista i dalje budan.
Kako tko ne bi pomislio da sam prodana du a, oprezno sam birao prijatelje. Politiè
ki aktivnije crne studente. Strane studente. Meksikance. Profesore marksiste, st
rukturalne feministice i punk-rock pjesnike performere. Pu ih smo cigarete i nosil
i ko nate jakne. Po noæi smo u domu raspravljah o neokolonijalizmu, Franzu Fanonu,
eurocentrizmu i patrijarhatu. Kada smo gasili cigarete na tepihu ili navijali g
lazbu tako glasno da su se zidovi tresh, toje bio na otpor zategnutim omèama bur uj
skog dru tva. Nismo bih ni nezainteresirani, ni nemarni, ni nesigurni. Bih smo otu
ðeni.
No ta strategija nije bila dovoljna da osigura distancu koju sam elio, ni od Joyc
e ni od vlastite pro losti. Uostalom, bilo je na tisuæe takozvanih fakultetskih ra
dikala, veæina od njih bijelci sigurnoga dru tvenog polo aja, koje sejednostavno ign
oriralo. I dalje je trebalo dokazati na kojoj ste strani, pokazati odanost crnoj
masi, poduzeti korake i reæi tko je kakav.
108
podrijetlo
Razmi ljao sam o vremenu kada sam ivio u domovima, kada smo nas trojica, Reggie, Ma
rcus ija, bili u Reggiejevoj sobi, a ki aje udarala o prozore. Pili smo pivo, a Ma
rcus namje prièao o susretu s losanðeleskom policijom. »Nisu me imali razloga za
ustaviti«, govorio je. »Osim to sam hodao po bjelaèkoj èetvrti. Morao sam ra iriti
ruke i noge i nasloniti se na automobil. Jedan od njih izvadio je pi tolj. Ali nis
am se dao upla iti. Te naciste veseli kad vide strah u oèima crnca...«
Gledao sam Marcusa dok je govorio. Bio je mr av, crn i uspravan, sjedio je ra irenih
nogu, udobno odjeven u bijelu majicu i plave traperice s tregerima. Marcus je b
io najosvje teniji meðu crncima. Prièao je o djedu koji je bio sljedbenik Garveyja
3, o majci u St. Louisu koja je radila kao medicinska sestra i sama odgojila svo
ju djecu, o starijoj sestri koja je bila jedna od osnivaèica lokalnog ogranka Pa
ntera i o svojim prijateljima u zatvoru. Njegovaje loza bila èista i njegova oda
nost jasna, zbog èega sam se pokraj njega èesto osjeæao izbaèenim iz ravnote e, po
put mlaðeg brata koji uvijek kasni jedan korak, bez obzira to uèini. Tako sam se
osjeæao i u tom trenutku, slu ajuæi Marcusa kako prièa o svojem autentiènom crnaèk
om iskustvu, kad je Tim u ao u sobu.
»Bok, deèki«, rekao je Tim, veselo ma uæi. Okrenuo se prema meni. »Èuj, Barry, ima
li onaj zadatak iz ekonomije?«
Tim nije bio osvije ten crnac. Tim je nosio veste s rombovima i iz-glaèane traperi
ce i govorio je kao Beaver Cleaver.4 Planirao je diplomirati ekonomiju. Njegova
gaje bijela djevojka vjerojatno èekala u sobi i slu ala country glazbu. Bio je sre
tan kao malo dijete i samo sam elio da ode. Ustao sam, oti ao s njim do svoje sobe
i dao mu zadatak koji je tra io. Èim sam se vratio u Reggiejevu sobu, osjetio sam
potrebu objasniti.
»Tim je mustra«, rekao sam, vrteæi glavom. »Trebao bi promijeniti ime u Tom.«
3 Marcus Garvey (1887.-1940.), crnaèki aktivist.
4 Beaver Cleaver, lik bijelca iz amerièke televizijske serije Leave it to Beaver
iz 1950-ih i 1960-ih godina.
109
snovi mojega oca
Reggie se nasmijao, ali Marcus nije. Marcus me pitao: »Za to to ka e , stari?«
Pitanje me iznenadilo. »Ne znam. Tip je jednostavno blesav, to je sve.«
Marcus je popio gutljaj piva i pogledao me ravno u oèi. »Meni se Tim èini u redu
«, rekao je. »On gleda svoja posla i nikoga ne gnjavi. Mislim da bismo se trebal
i brinuti za sebe, umjesto da osuðujemo druge ljude i njihovo pona anje.«
Godinu dana kasnije u meni su i dalje bile ive ljutnja i gorèina zato to me Marcus
na taj naèin prozvao pred Reggiejem. Ali bio je u pravu, zar ne? Uhvatio me u l
a i. Zapravo u dvije la i: u la i koju sam izrekao za Tima i u la i koju sam izgovorio o
sebi. Zapravo se cijela ta prva godina èinila kao jedna dugotrajna la u kojoj sa
m ja tro io svu svoju energiju trèeæi u krug i poku avajuæi sakriti svoje tragove.
Osim s Reginom. Mislim da me k njoj privuklo upravo to to nisam osjeæao potrebu l
agati. Èak i tog dana kad smo se upoznali, kad je do la u kantinu i na la Marcusa ka
ko me gnjavi zbog lektire koju sam odabrao. Marcus ju je rukom pozvao za na stol,
ustao i privukao joj stolac.
»Sestro Regina«, rekaoje, »zna Baracka, zar ne? Poku avam objasniti bratu Baracku d
a èita rasistièki pamflet.« Podigao je primjerak Srca tame, poput dokaza na sudu
. Poku ao sam mu istrgnuti knjigu iz ruke.
»Èovjeèe, prestani mahati s tim.«
»Vidi «, rekaoje Marcus, »neugodno tije to te uopæe vide s takvom knjigom. Kad ti k
a em, èovjeèe, ovo æe ti zatrovati mozak.« Pogledao je na sat. »K vragu, kasnim na
sat.« Nagnuo se prema Regini i ovla je poljubio u obraz. »Poprièaj malo s ovim b
ratom, hoæe li? Mislim da za njega ima nade.«
Regina se nasmije ila i zatresla glavom dok smo gledali Marcusa kako odlazi. »Vidi
m daje Marcus u svojem propovjednièkom raspolo enju.«
Bacio sam knjigu u ruksak. »Zapravo ima pravo«, rekao sam. »To i jest rasistièka
knjiga. Prema Conradu, Afrika je zahodska jama svijeta, crnci su divljaci i sva
ki kontakt s njima uzrokuje zarazu.«
Regina je puhala u kavu. »Zastoje onda èita ?«
110
podrijetlo
»Zato jer je zadana.« Zastao sam, nesiguran da li da nastavim. »I zato to...«
»Zato to...«
»Zato to mogu nauèiti neke stvari«, rekao sam. »Mislim, o bijelcima. Vidi , ta knji
ga zapravo ne govori ni o Africi ni o crncima. Ona govori o èovjeku koji ju je n
apisao, o Europljaninu, o Amerikancu. O naèinu promatranja svijeta. Ako je mo e èit
ati s odmakom, vidjet æe da je sve tu, u onom stoje reèeno i u onom stoje ostalo
neizreèeno. Èitam knjigu kako bih lak e shvatio to to bijelce toliko pla i. Koji su n
jihovi demoni. Na koji se naèin ideje izokreæu. Poma e mi razumjeti kako ljudi uèe
mrziti.«
»A tebi je to va no.«
O tome ovisi moj ivot, pomislio sam. Ah nisam to rekao Regini. Samo sam se nasmij
e io i rekao : »To je jedini naèin na koji se mo e izlijeèiti bolest. Da se prvo dij
agnosticira.«
Nasmije ila se i srknula kavu. Veæ sam je i prije viðao, obièno kako sjedi u knji ni
ci s knjigom u ruci. Bila je visoka tamna ena, nosila je najlonke i haljine koje
su izgledale kao da su iz domaæe radinosti, prevelike naoèale i al kojim je uvije
k pokrivala glavu. Znao sam daje na treæoj godini, pomogla je organizirati dogað
aje za crne studente i nije mnogo izlazila. Polako je mije ala kavu i pitala: »Kak
o te Marcus sada nazvao? Nekim afrièkim imenom, zar ne?«
»Barack.«
»Mislila sam da se zove Barry. «
»Barack mije prvo ime, oèevo ime. On je bio Kenijac.« »Znaèi li ne to?«
»Znaèi 'blagoslovljen' na arapskom. Moj je djed bio musliman.«
Regina je ponovila ime da vidi kako zvuèi. »Barack. Prekrasno je.« Nagnula se pr
eko stola. »Za to te onda svi zovu Barry?«
»Iz navike, pretpostavljam. Moj je otac koristio to ime kad je do ao u Ameriku. Ne
znamje li to bila njegova ideja ili neèija tuða. Vjerojatno je koristio ime Bar
ry jer gaje bilo lak e izgovoriti. Zna , pomoglo mu je da se uklopi. Ondaje ime pre lo
na mene. Kako bih seja bolje uklopio.«
111
snovi mojega oca
»Mogu li te ja zvati Barack?«
Nasmije io sam se. »Mo e , ako æe ga toèno izgovarati.«
Nestrpljivo je nakrenula glavu, praveæi se da se ljuti, ali oèi su joj bile spre
mne predati se smijehu. Na kraju smo cijelo poslijepodne proveli zajedno, razgov
arajuæi i ispijajuæi kavu. Prièala mi je o odrastanju u Chicagu, o ocu kojega ni
je bilo i majci koja se borila za ivot, o zgradi sa est stanova u South Sideu u ko
joj zimi nikada nije bilo dovoljno toplo, a ljeti je bilo toliko vruæe da su lju
di odlazili spavati kraj jezera. Prièala mi je o svojim susjedima, o gostionicam
a i igraonicama bilijara pokraj kojih je prolazila kad bi nedjeljom odlazila u c
rkvu. Prièala mi je o veèerima u kuhinji s ujacima, bratiæima, djedom i bakom, o
njihovim izmije anim glasovima koji bi se pretvarali u smijeh. Njezin je glas pri
zivao viziju crnaèkog ivota u svoj njegovoj punini, viziju koja me ispunjavala èe n
jom za mjestom, za stalnom i jasnom povije æu. Kad smo ustajali, rekao sam Pvegini
dajoj zavidim.
»Za to?«
»Ne znam. Vjerojatno zbog tvojih sjeæanja.«
Regina me pogledala i poèela se smijati punim, dubokim smijehom koji je dopirao
iz trbuha.
v
»Stoje smije no?«
»O, Barack«, rekla je, poku avajuæi doæi do daha, »eto to tije ivot. A ja sam sve ov
o vrijeme razmi ljala kako bi bilo lijepo da sam odrastala na Havajima.«
Èudno je kako vas jedan razgovor mo e promijeniti. Ili se gledajuæi unatrag mo da to
samo tako èini. Proðe godina i vi znate da se osjeæate drukèije, ali niste sigu
rni kako i za to, pa vam misli odu u pro lost tra eæi ne to to æe definirati taj osjeæaj
rijeè, pogled, dodir. To sam popodne s Reginom poslije dugo vremena osjetio da m
i se vratio moj glas. Nakon togajo je neko vrijeme bio nesiguran, podlo an iskrivlja
vanjima. No na drugoj sam godini osjeæao kako taj postojani i iskreni dio mene p
ostaje jaèi i èvr æi, most izmeðu buduænosti i pro losti.
112
podrijetlo
Nekako u to vrijeme ukljuèio sam se u kampanju protiv ulaganja u Ju noafrièku Repu
bliku. Sve je zapoèelo kao radikalna poza koju smo moji prijatelji i ja eljeli za
uzeti, podsvjesno zaobilazeæi probleme koji su nam bili bli i. No kako su mjeseci
prolazili, a ja imao sve veæu ulogu pozvao sam predstavnike Afrièkoga nacionalno
g kongresa da studentima govore u kampusu, pisao pisma profesorima, umna ao letke
i raspravljao o strategiji primijetio sam da su ljudi poèeli slu ati moje mi ljenje.
Zbog tog sam otkriæa postao gladan rijeèi. Ali ne rijeèi da se iza njih sakrije
m, nego rijeèi koje mogu prenijeti poruku i poduprijeti ideju. Kada smo poèeli p
lanirati prosvjedni skup prigodom sastanka povjerenika i kada je netko predlo io d
a ga ja otvorim, brzo sam pristao. Smatrao sam da sam spreman i da mogu dotaknut
i ljude u vezi s va nim pitanjima. Mislio sam da me glas neæe iznevjeriti.
Da vidimo o èemu sam razmi ljao tih dana prije skupa? Plan je bio pomno pripremlje
nija sam trebao reæi nekoliko uvodnih reèenica, a onda su me dvojica bijelih stu
denata, odjevenih u uniforme paravojske, trebala odvuæi s pozornice malo uliènog
teatra kako bismo dramatizirali situaciju u kojoj su se nalazili aktivisti u Ju n
oafrièkoj Republici. Znao sam to se trebalo dogoditi jer sam i sam pomogao u pisa
nju scenarija. No kada sam sjeo i poku ao staviti na papir nekoliko reèenica koje
bih mogao izgovoriti, ne to se dogodilo. U mojimje mislima to postalo vi e od dvomin
utnoga govora, vi e od naèina da doka em svoje politièko pravovjerje. Poèeo sam se p
risjeæati oèeva dolaska u razred gospoðice Hefty, Corettina izraza lica onoga da
na, moæi oèevih rijeèi da preobraze. Kada bih barem mogao pronaæi prave rijeèi,
pomislio sam. S pravim se rijeèima sve mo e promijeniti Ju noafrièka Republika, ivoti d
jece u getu udaljenom samo nekohko kilometara i moje vlastito slaba no mjesto u sv
ijetu.
Kada sam se popeo na pozornicu, osjeæao sam se kao u transu. Neko sam vrijeme sa
mo stajao, ne znam koliko dugo, sunce mije blje talo u oèi, a preda mnomje bilo ne
koliko stotina ljudi, nemirnih nakon objeda. Nekoliko se studenata nabacivalo fr
izbijem na travnjaku. Drugi su stajali sa strane, spremni da odu u knji nicu. Nisa
m èekao znak, nego sam pristupio mikrofonu.
113
snovi mojega oca
»U tijeku je borba«, rekao sam. Moj je glas jedva dopirao do prvih redova. Nekol
iko je ljudi podiglo glave i ja sam èekao da se mno tvo uti a.
»Rekao sam da je u tijeku borba.« Bacaèi frizbija su stali.
»Dogaða se preko oceana, no tièe se svakoga od nas. Znali mi to ili ne, eljeli mi
to ili ne. Ta borba zahtijeva da odaberemo stranu. Ali ne izmeðu bijelih i crni
h, izmeðu bogatih i siroma nih. Ne, izbor je mnogo te i. Izabiremo izmeðu dostojanst
va i ropstva. Izmeðu pravednosti i nepravde. Izmeðu predanosti i nezainteresiran
osti. Izmeðu dobra i zla...«
Zastao sam. Mno tvo se uti alo i promatralo me. Netko je zapljeskao. »Nastavi, Barac
k«, drugi je povikao. »Reci kako stvari stoje.« I drugi su poèeli pljeskati i bo
driti me, i ja sam znao da ih imam, daje veza uspostavljena. No kad sam uzeo mik
rofon, spreman nastaviti, osjetio sam neèije ruke kako me hvataju sieda. Biloje
toèno onako kako smo planirali. Iza mene su bili Andy i Jonathan, mrkih lica skr
ivenih iza tamnih naoèala. Poèeli su me vuèi s pozornice i ja sam se trebao pret
varati da se poku avam osloboditi, ali dio mene nije se pretvarao; ja sam zaista el
io ostati gore, èuti svoj glas kako se odbija od publike i vraæa kao pljesak. To
liko sam togajo elio reæi.
Ja sam svoju ulogu odigrao. Stao sam sa strane, a mikrofonu je pri ao Marcus, u bi
jeloj majici i trapericama, mr av, taman, uspravan i samouvjeren. Objasnio je publ
ici to su upravo vidjeli i zastoje vladino blebetanje o Ju noafrièkoj Republici nep
rihvatljivo. Potom je ustala Regina i svjedoèila o obitelji, ponosnoj zbog njezi
na odlaska na koled , ah i o sramu koji je osjeæala kao pripadnica institucije koj
a plaæa svoje povlastice zaradom od ugnjetavanja. Trebao sam biti ponosan na nji
h; bili su elokventni i ljudi su oèito bili ganuti. Alija ih vi e nisam slu ao. Pono
vo sam bio negdje izvana skeptièan promatraè i sudac. U mojim smo oèima odjednom
postali uglaðeni i uhranjeni amateri, to smo i bili, s crnim trakama od sifona n
a rukavima, ruèno oslikanim znakovima i iskrenim hcima. Igraèi su nastavili igra
ti frizbi. Kada su povjerenici poèeli dolaziti na svoj sastanak, nekolicina ih j
e zastala iza staklenog zida ad-
podrijetlo
ministrativne zgrade i gledala nas. Bijeli su se starci smijuljili, a jedan nam
je starkelja èak mahao. Cijeli je dogaðaj farsa, pomislio sam, i skup i transpar
enti. Ugodna poslijepodnevna razbibriga, kolska priredba bez roditelja. A najveæa
sam farsa bio ja i moj jednominutni govor.
Na zabavi mije te veèeri pri la Regina i èestitala mi. Pitao sam na èemu.
»Na tvojem divnom govoru.«
Otvorio sam pivo. »U svakom sluèaju bio je kratak.«
Regina je zanemarila moj sarkazam. »Zato je i bio tako efektan«, re-klaje. »Govo
rio si iz srca, Barack. Ljudi su te htjeli i dalje slu ati. Kad su te odvukli, to
je bilo kao da...«
»Slu aj, Regina«, prekinuo samje, »ti si vrlo draga. I ja sam sretan to si u ivala u
mojoj izvedbi. Ali to je zadnji put da me èuje kako dr im govor. Propovijedanje ost
avljam tebi i Marcusu. Nemam seja to obraæati crncima.«
»A za to?«
Otpio sam pivo, a pogled mije odlutao prema plesaèima ispred nas. »Jer nemam to r
eæi, Regina. Mislim da danas nismo ni ta uèinili. Mislim da ono to se dogaða djetet
u u Sowetu previ e ne zanima ljude kojima smo se obraæali. Lijepe rijeèi nisu dovo
ljne. Za to se onda pretvaram da je drukèije? Reæi æu ti za to. Jer se onda. ja osje
æam va no. Jer ja volim pljesak. Pru a mi ugodno, jeftino uzbuðenje. To je sve.«
»Ti to ne vjeruje .«
»Vjerujem.«
Gledala me netremice i poku ala otkriti zafrkavam li se ili ne. »Zamalo si me prev
ario«, rekla je konaèno, tonom kojim je poku ala opona ati moj. »Meni se uèinilo da
slu am èovjeka koji u ne to vjeruje. Crnca kojemu je stalo. Ali oèito sam glupa.«
Popio sam gutljaj i mahnuo nekome tko je upravo ulazio. »Nisi glupa, Regina, neg
o naivna.«
Zakoraèila je unatrag, s rukama na bokovima. »Naivna? Ti ka e da sam ja naivna? A,
ne, ne bih rekla. Ako je netko naivan, to si onda ti. Ti misli da mo e pobjeæi od se
be. Ti misli da mo e izbjeæi svoje osje-
115
snovi mojega oca
æaje.« Zabila mije prst u prsa. »Zna kojije tvoj problem? Ti uvijek misli da se sv
e vrti oko tebe. Ti si poput Reggieja, Marcusa, Stevea i sve ostale braæe. Skup
je organiziran zbog tebe. Govori zbog sebe. Bolje uvijek tvoj bol. E pa reæi æu t
i ne to, gospodine Obama. Nisi samo ti va an, nikada nisi samo ti va an. Va ni su ljudi
koji trebaju tvoju pomoæ. Djeca koja ovise o tebi. Njih ne zanima tvoja ironija,
tvoja sofisticiranost ili povrede tvog ega. A ne zanima ni mene.«
Dok je zavr avala, Reggieje do etao iz kuhinje, pijaniji od mene. Pri ao nam je i zagr
lio me. »Obama! Super zabava, èovjeèe!« Regini se sladunjavo nasmije io. »Zna , Regi
na, Obama i ja se dugo znamo. Trebala si vidjeti na e zabave pro le godine u domu. È
ovjeèe, sjeæa li se kad smo onaj put ostali budni cijeli vikend? Èetrdeset sati b
ez sna. Poèeli smo u subotu ujutro i nismo stali do ponedjeljka.«
Poku ao sam promijeniti temu, ali Reggieju je krenulo. »Ka em ti, Regina, bilo je lu
do. Kad su se u ponedjeljak pojavile spremaèice, jo smo uvijek sjedili u hodniku
i izgledali poput zombija. Posvuda su bile boce, opu ci i novine. A ono mjesto gdj
eje Jimmy povraæao...« Reggie se okrenuo prema meni i poèeo se smijati, prolijev
ajuæi pivo na tepih. »Sjeæa se, zar ne? Sve je bilo tako usrano da su te stare Me
ksikanke poèele zapomagati. Dios mio, rekla je jedna, a druga ju je tap ala po leð
ima. Èovjeèe, bili smo ludi...«
Slaba no sam se nasmije io, a Regina me gledala kao da sam propalica, to sam i bio. K
ad je napokon progovorila, pona ala se kao da Reggieja nema.
»Ti misli daje to smije no?« pitala me. Jedva èujan glas joj se tresao. »Zar je to
za tebe stvarnost, Barack? Napraviti nered koji æe netko drugi poèistiti? Zna , to
je mogla biti moja baka. Gotovo je cijeli ivot morala èistiti za ljudima. Kladim
se daje to bilo jako smije no ljudima za koje je radila.«
Zgrabila je torbicu sa stoliæa i krenula prema vratima. Pomislio sam da krenem z
a njom, ali sam primijetio kako nas neki ljudi gledaju i nisam htio napraviti sc
enu. Reggie me povukao za ruku, djelovao je povrijeðeno i zbunjeno, poput izgubl
jena djeteta.
116
podrijetlo
» to nju muèi?« pitao je.
»Ni ta«, rekao sam. Uzeo sam pivo iz Reggiejeve ruke i stavio ga na policu. »Ona v
jeruje u stvari koje zapravo ne postoje.«
Ustao sam s kauèa i otvorio vrata, a dotad zarobljen dim pratio me poput duha. N
a nebu nije bilo mjeseca, samo se vidio njegov sjaj uz rub visokih oblaka. Poèel
o se daniti, a zrak je mirisao na rosu.
Pogledaj sebe prije nego to poène osuðivati druge. Nemoj da drugi èiste tvoj nered
. Ne vrti se sve oko tebe. To su bile tako jednostavne poruke koje sam èuo stoti
nu puta prije, u razlièitim inaèicama, u TV serijama i filozofskim knjigama, od
djeda, bake i majke. Shvatio sam da sam ih u jednom trenutku prestao slu ati jer s
am bio previ e zaokupljen vlastitim ranama i toliko eljan pobjeæi imaginarnim zamka
ma koje mije postavila bijela vlast. Tom sam bijelom svijetu bio spreman prepust
iti vrijednosti svojega djetinjstva, kao da su one na neki naèin bile nepovratno
okaljane beskonaènim la ima koje su bijelci prièali o crncima.
No sada sam te iste stvari slu ao od crnaca koje sam po tovao, od ljudi koji su imal
i vi e razloga za ogorèenost nego to æu ja ikada imati. Tko ti je rekao da iskrenos
t vrijedi samo za bijelce, kao da su me pitali. Tko ti je prodao la da te tvoja s
ituacija oslobaða obveze da bude obziran, marljiv ili drag, ili la da moral ima bo
ju? Izgubio si se, brate. Tvoje ideje o samome sebi, o tome tko si i to mo e postati
, zakr ljale su i sme urale se.
Sjeo sam na stepenicu i protrljao vrat. Kako se to dogodilo, pitao sam se. No pr
ije nego to sam postavio pitanje, veæ sam znao odgovor. Strah. Strah zbog kojeg s
am bio odgurnuo Corettu u koli. Strah zbog kojeg sam se rugao Timu pred Marcusom
i Reggiejem. Stalni, paralizirajuæi strah da ne pripadam, da æu zauvijek ostati
autsajder ako se ne sklonim, sakrijem ili pretvaram da sam ne to to nisam, i da æe
me ostatak svijeta, i bijeli i crni, uvijek osuðivati.
Regina je imala pravo, sve se vrtjelo oko mene. Moj strah, moje potrebe. A sada?
Zamislio sam Regininu baku savijenih leða, vidio sam
117
snovi mojega oca
mi iæe njezinih ruku koji se tresu dok riba pod koji nema kraja. Starica je polako
dizala pogled prema meni i na njezinu sam obje enom licu vidio daje ono to nas ve e
mnogo vi e od ljutnje, oèaja ili sa aljenja.
Stoje to ona tra ila od mene? Uglavnom odluènost. Odluènost da se oduprem onoj sil
i zbog koje je sama morala biti pogrbljena umjesto da stoji uspravno. Odluènost
da se oduprem onome stoje lako ih sebièno. Mo e biti zarobljen u svijetu koji nisi
sam stvorio, govorile su njezine oèi, ali jo uvijek ima pravo utjecati na oblikova
nje toga svijeta. Jo uvijek ima odgovornost.
Lice starice nestalo je iz mojih misli, a zamijenila su ga mnoga druga. Lice boj
e bakra meksièke sobarice koja se napre e dok iznosi smeæe. Lice Lolove majke iskr
ivljeno od boli dok gleda kako joj Nizozemci pale kuæu. Poput krede bijelo Tooti
no lice sa stisnutim usnicama, dok se penje u autobus u est ujutro i ide na posao
. Zbog nedostatka ma te i hrabrosti pomislio sam da moram odabrati medu njima. A z
apravo su sve moje bake od mene tra ile istu stvar.
Moj identitet mo da poèinje mojom rasom, ali tu nikad nije bio njegov kraj, nije m
ogao biti.
Barem sam tako odluèio vjerovati.
Jo sam nekoliko minuta sjedio na pragu, gledao sunce kako klizi na svoje mjesto i
razmi ljao kako æu taj dan nazvati Reginu. Iza mene je Billie pjevala zadnju pjes
mu. Otpjevu io sam nekoliko taktova refrena. Njezin mije glas sada zvuèao drukèije
. Ispod slojeva boli i grubog smijeha èuo sam spremnost da se izdr i. Da se izdr i i
pjeva onako kako se prije nije pjevalo.
118
ESTO POGLAVLJE
Prvu sam noæ na Manhattanu proveo sklupèan u ulièici. Nije to bilo namjerno. Dok
sam jo bio u L.A.-u, èuo sam da prijateljev prijatelj izlazi iz stana u panjolsko
m dijelu Harlema, blizu Columbije, i da bih s obzirom na tr i te nekretnina u New Yo
rku taj stan trebao zgrabiti to prije. Sve smo bili dogovorili, unaprijed sam jav
io datum mojeg dolaska u kolovozu, i nakon to sam vukao prtljagu kroz zraènu luku
, podzemnu eljeznicu, Times Square i preko 109. ulice od Broadwaya do Avenije Ams
terdam, napokon sam se na ao pred vratima, malo iza 10 na veèer.
Pozvonio sam na ulaznim vratima, ali nitko nije otvarao. Ulica je bila prazna, p
rozori zgrada na obje strane ulice prekriveni daskama, gomila pravokutnih sjena.
Nakon nekog vremena iz zgrade je iza la mlada Portorikanka, nervozno me pogledala
i uputila se niz ulicu. Po urio sam se zadr ati vrata prije nego to su se zalupila i
 vukuæi prtljagu za sobom uputio sam se na kat, gdje sam prvo kucao, a onda lupa
o na vrata. Ponovo nitko nije otvarao, samo se na dnu hodnika èulo zakljuèavanje
vrata.
New York. Toèno sam ga tako zami ljao. Pogledao sam u novèanik u kojem nije bilo d
ovoljno novca za motel. U New Yorku sam poznavao jednu osobu, tipa po imenu Sadi
k kojega sam upoznao u L.A.-u. No on mije bio rekao da noæu radi u nekom baru. N
isam imao to drugo raditi,
snovi mojega oca
nego èekati, tako da sam odnio prtljagu u prizemlje i sjeo na stube pred kuæom.
Nakon nekog vremena iz stra njeg sam d epa izvadio pismo koje sam nosio iz L.A.-a.
Dragi sine,
tako sam se razveselio to si mi se javio nakon dugo vremena. Ja sam dobro i radim
sve ono to se oèekuje od mene u ovoj zemlji. Upravo sam se vratio iz Londona gdj
e sam imao dr avnièkog posla, pregovarao o financijama i si. Zapravo ti zbog tako
èestih putovanja rijetko pi em. U svakom sluèaju, mislim da æu od sada biti bolji.
Bit æe ti drago èuti da su tvoja braæa i sestre dobro i da te pozdravljaju. Oni
kao i ja odobravaju tvoju odluku da doðe ovamo nakon diplome. Kada doðe , zajedno æ
emo odluèiti koliko æe dugo htjeti ostati. Barry, èak i ako to bude samo nekoliko
dana, va no je da poznaje svoj narod i da zna kamo pripada .
Molim te, èuvaj se i pozdravi mamu, Tutu i Stanleyja. Nadam se da æemo se uskoro
èuti.
Voli te tata
Preklopio sam pismo i ugurao ga u d ep. Nije mi bilo lako pisati mu, no na a prepisk
a nije zamrla u zadnjih nekoliko godina. Zapravo, napisao bih i po nekoliko inaè
ica, kri ao reèenice, tra io prikladan ton i odupirao se nagonu da previ e obja njavam.
»Dragi oèe.« »Dragi tata.« »Dragi dr. Obama.« A sada mije odgovorio, veseo i mir
an. Znaj gdje pripada , savjetovao mije. To je zvuèalo tako jednostavno kao da sam
nazvao informacije.
»Dobili ste informacije, koji grad trebate?«
»Hm... nisam siguran. Nadao sam se da æete mi vi reæi. Zovem se Obama. Kamo prip
adam?«
Mo daje za njega to doista bilo tako jednostavno. Zami ljao sam ga kako sjedi za rad
nim stolom u Nairobiju, va an èovjek u vladi, s èinovnicima i tajnicama koje mu do
nose papire na potpis, ministrom koji ga zove za savjet, kod kuæe ga èekaju volj
ena ena i djeca, a oèevo mu je selo
120
podrijetlo
udaljeno samo dan vo nje. Ta me slika malo naljutila i poku avao sam je odagnati, us
redotoèujuæi se umjesto toga na zvuk salse koji je dolazio iz otvorenog prozora
negdje ni e u ulici. No iste su se misli stalno vraæale, uporne poput kucanja moje
ga srca.
Kamo sam pripadao? Moj razgovor s Reginom one veèeri nakon skupa u menije mogao
potaknuti promjenu, ugrijati me dobrim namjerama. No bio sam poput alkoholièara
koji se oporavlja od dugog i bolnog pijanstva; uskoro sam osjetio kako mi moja n
ovopronaðena odluènost polako izmièe bez svrhe i smjera. Dvije godine nakon dipl
ome nisam imao pojma to æu sa svojim ivotom, èak niti gdje æu ivjeti. Havaji su bih
iza mene poput djeèjeg sna. Nisam mogao zamisliti da bih se ondje skrasio. Bez
obzira na oèeve rijeèi, znao sam daje prekasno da Afriku proglasim svojim domom.
I ako æu se smatrati crnim Amerikancem, a takvim su me smatrali, takvo shvaæanj
e nije povezano uz odreðeno mjesto. Shvatio sam da mije potrebna zajednica, i to
zajednica koja zadire dublje od uobièajenog oèaja koji smo dijelili moji crni p
rijatelji i ja, èitajuæi statistike u crnoj kronici, dublje od prijateljskih poz
drava na ko arka kom terenu. Trebao sam mjesto gdje bih se mogao skrasiti i iskusiti
svoje obveze.
I tako, kad sam èuo za program razmjene izmeðu Occidentala i Sveuèili ta Columbija
, bez razmi ljanja sam se prijavio. Ako na Columbi-ji i nema vi e crnih studenata ne
go na Oxyju, mislio sam, barem æu biti u srcu pravoga grada s crnim èetvrtima u
susjedstvu. Uostalom, nije me mnogo toga dr alo u L.A.-u. Veæina mojih prijatelja
te je godine diplomirala. Hasan je oti ao s obitelji raditi u London, a Regina se
spremala u Andaluziju prouèavati panjolske Rome.
A Marcus? Nisam bio siguran to se s njim dogodilo. Njemu je trebala ostati jo jedn
a godina, ali ne to mu se dogodilo sredinom treæe godine, ne to to sam prepoznao, ali
nisam znao kako bih to nazvao. Sjetio sam se jedne veèeri kad smo sjedili u knj
i nici, prije nego stoje odluèio odustati od fakulteta. Iranski student, stariji p
roæelavi mu karac sa staklenim okom, sjedio je za stolom preko puta nas i primijet
io kako Marcus èita o ekonomiji ropstva. Iako je zbog lutajuæeg oka djelovao opa
sno, bio je simpatièan i pristojan èovjek, i nakon nekog se vremena nagnuo preko
stola i pitao Marcusa ne to u vezi s knjigom.
121
snovi mojega oca
»Recite mi, molim vas«, rekaoje mu karac, » to mislite, za to se ropstvo moglo odr ati t
olike godine?«
»Bijelci nas ne do ivljavaju kao ljude«, odgovorio je Marcus. »Vrlo je jednostavno
. Mnogi od njih jo misle tako.«
»Da, razumijem. Ali mislio sam pitati za to se crnci nisu borili?«
»Borili su se. Nat Turner, Denmark Vescev...«
»Ustanci robova«, prekinuo gaje Iranac. »Da, èitao sam o njima. Oni su bili vrlo
hrabri ljudi. Ali, vidite, bilo ih je tako malo. Da sam ja bio rob i morao gled
ati to ti ljudi rade mojoj eni i mojoj djeci, mislim da bih radije odabrao smrt. T
o ne razumijem, za to se mnogi od njih nisu borili. Do smrti, razumijete?«
Pogledao sam Marcusa i èekao da odgovori. Ali on je utio i nije djelovao ljut, ne
go povuèen, uèiju uprtih u toèku na stolu. Njegova me utnja zbunila, ali nakon st
anke sam sam odgovorio na napad. Pitao sam Iranca zna li imena tisuæa ljudi koji
su skoèili u more puno morskih pasa prije nego to su njihovi zatvorenièki brodov
i stigli do amerièkih luka i pitao sam ga bi li sigurno odabrao smrt daje znao d
a æe takav èin izazvati samo jo vi e patnje za ene i djecu nakon to su ti brodovi pri
stali. Koliko se suradnja nekih robova razlikovala od ti ine Iranaca koji su mirno
stajali i nisu èinili ni ta dok su nasilnici Savaka, iranske obavje tajne slu be, ubi
jali i muèih neistomi ljenike aha? Kako mo emo osuðivati druge ako nismo bih na njiho
vu mjestu?
Taje posljednja primjedba zatekla èovjeka i Marcus se konaèno ukljuèio u razgovo
r, ponavljajuæi staru izreku Malcolma X-a o razlici izmeðu kuænih robova i onih
koji su radili na poljima. No govorio je kao da nije potpuno uvjeren u svoje rij
eèi i nakon nekoliko minuta naglo je ustao i krenuo prema vratima.
Marcus i ja nikada nismo spomenuli taj razgovor. To mo da nije ni ta obja njavalo, bil
o je mnogo razloga da se netko poput Marcusa osjeæa nemirno na mjestu kao stoje
Occidental. U mjesecima koji su slijedili primijetio sam promjene u njemu, kao d
a ga progone sablasti koje su se uvlaèile kroz pukotine na ega sigurnog, sunèanog
svijeta. Na poèetku je vrlo oèito demonstrirao svoj rasni ponos: nosio je afrièk
o znakovlje na
122
podrijetlo
predavanja i poèeo lobirati za dom samo za crnce. Kasnije je manje komunicirao.
Prestao je dolaziti na predavanja i sve èe æe pu io marihuanu. Pustio je bradu i nos
io kosu usukanu u bezbroj dreadlocksa.
Onda mije rekao da æe nakratko prestati studirati. »Trebam stanku od ovog sranja
«, rekao je. etali smo kroz park u Comptonu gdje je trajao cjelodnevni festival.
Bilo je prelijepo poslijepodne, svi su bih u kratkim hlaèama, djeca su vri teæi tr
èala po travi, ali Marcus se èinio rastresenim i malo je govorio. Tek kad smo pr
o li pokraj sviraèa bonga kao daje malo ivnuo. Sjeli smo uz njih pod drvo, gotovo h
ipnotizirani njihovim zvukom i gledali tamne ruke kako ple u po bubnjevima. Nakon
nekog vremena postalo mije dosadno i od etao sam razgovarati s lijepom mladom enom
kojaje prodavala mesne pite. Kad sam se vratio, Marcus je i dalje bio ondje, ali
sada je sam svirao, prekri enih nogu, s posuðenim bubnjevima u krilu. Kroz dim ko
ji gaje okru ivao njegovo je lice bilo bezizra ajno. Oèi su mu bile uske, kao da se
poku ava za tititi od sunca. Gotovo sam sat vremena promatrao kako svira bez ritma i
nijansi, udarcima je razvaljivao taj bubanj, prizivajuæi neizgovorena sjeæanja.
U tom sam trenutku shvatio daje Marcusu potrebna moja pomoæ koliko je i njegova
potrebna meni, i da nisam samo ja tragao za odgovorima.
Pogledao sam prema napu tenim ulicama New Yorka. Je li Marcus znao kamo pripada? J
e li itko od nas to znao? Gdje su bih oèevi, djedovi i strièevi koji bi mogli ob
jasniti duboke rane u na im srcima? Gdje su bili izljeèitelji koji bi nam pomogli
spasiti smisao od poraza? Nije ih bilo, nestali su, progutalo ih je vrijeme. Ost
ale su samo njihove zamagljene slike i njihova pisma jedanput godi nje, puna petpa
raèkih savjeta...
Veæ je dobrano pro la ponoæ kad sam se kroz ogradu provukao do ulièice. Prona ao sam
suho mjesto, slo io prtljagu ispod sebe i zaspao, a zvuk bubnjeva nje no mije oblik
ovao snove. Kad sam se ujutro probudio, vidio sam bijelu koko kako kljuca po smeæ
u u blizini mojih nogu. Preko ceste se na hidrantu prao beskuænik i nije se buni
o kad sam mu se pridru io. U stanu jo nije bilo nikoga, ali kad sam nazvao Sadika,
javio se na telefon i rekao mi da uzmem taksi i doðem do njega na Upper East Sid
e.
123
snovi mojega oca
Doèekao me na ulici nizak i nabijen Pakistanac koji je prije dvije godine do ao u
New York iz Londona i shvatio da njegov zajedljivi humor i besramna elja za zarad
om savr eno odgovaraju atmosferi toga grada. Ostao je u New Yorku i nakon to mu je
istekla turistièka viza. Postao je dio njujor ke ilegalne imigrantske radne snage
i radio je kao konobar. Kad smo u li u stan, vidio sam enu u donjem rublju kojaje s
jedila za kuhinjskim stolom, a britva i zrcalo bili su gurnuti sa strane.
»Sophie«, rekaoje Sadik, »ovoje Barry...«
»Barack«, ispravio sam ga spu tajuæi torbe na pod. ena je jedva mah-nula i rekla Sa
diku kako, kad se on vrati, ona vi e neæe biti ondje. Si ao sam za Sadikom do grèkog
kafiæa preko ceste. Isprièao sam mu se ponovo to sam ga tako rano zvao.
»Ne brini se«, rekaoje. »Juèer se èinila mnogo ljep om.« Prouèio je jelovnik, a po
tom ga odlo io sa strane. »Reci mi, Bar... Oprosti, Barack. Reci mi, Barack, to te
dovodi u na lijepi grad?«
Poku ao sam objasniti. Proveo sam cijelo ljeto razmi ljajuæi o potra-æenoj mladosti,
odgovorio sam mu, o svijetu i o vlastitoj du i. » elim se iskupiti«, rekao sam. » eli
m biti od koristi.«
Sadik je vilicom odvojio umanjak. »Pa, amigo... Mo e ti prièati o spa avanju svijeta k
oliko hoæe , ali ovaj grad brzo potro i takve plemenite osjeæaje. Pogledaj onamo.« R
ukom je pokazao prema mno tvu na Prvoj aveniji. »Svi su spremni postati broj jedan
. Opstanak najjaèih. Zubima i kand ama do vrha. Laktovima do cilja. To tije, moj p
rijatelju, New York. Ali...«, slegnuo je ramenima i tostom pokupio jaje s tanjur
a, »tko zna? Mo da æe ti biti iznimka. U tom æu ti sluèaju skinuti e ir.«
Sadik mije nazdravio alicom kave, a pogledomje na meni tra io znakove promjene. U s
ljedeæim me mjesecima nastavio promatrati dok sam poput velikoga laboratorijskog
takora putovao ulièicama Manhattana. Skrivao je podrugljiv smije ak kad bi se na s
jedalo koje sam u podzemnoj ponudio starijoj gospoði ubacio kr an mladiæ. U robnoj
kuæi Bloomingda-le's vodio bi me pokraj ivih lutaka koje su prskale parfem u zra
k i pratio moju reakciju kad bih razrogaèenim oèima gledao cijene zimskih kaputa
. Kad sam otkazao stan u 109. ulici zbog nedostatka grijanja, ponudio mi
124
podrijetlo
je sobu. Pratio me na sud kad se pokazalo da podstanar u mojem drugom stanu nije
plaæao najamninu, nego je pobjegao s mojim pologom.
»Zubima i kand ama, Barack. Prestani voditi brigu o propalicama i smisli naèin na
koji æe zaraditi s tom otmjenom diplomom koju æe dobiti.«
Kad je Sadik izgubio najam za stan, poèeli smo stanovati zajedno. Nakon nekoliko
mjeseci pozornog prouèavanja, on je primijetio daje grad uistinu utjecao na men
e, iako ne na naèin na koji je on to oèekivao. Prestao sam pu iti marihuanu. Svako
g sam dana trèao pet kilometara, a nedjeljom postio. Prvi sam se put nakon mnogo
godina posvetio uèenju i u dnevnik poèeo upisivati svoja razmi ljanja i vrlo lo u p
oeziju. Kad me god Sadik poku ao nagovoriti na odlazak u bar, izvlaèio bih se s ja
dnim izgovorima, primjerice s previ e posla ili premalo novca. Jednoga dana kad je
kretao van u potrazi za boljim dru tvom, okrenuo se prema meni prezirno rekav i:
»Postaje stvarno dosadan.«
Znao sam da ima pravo, iako sam nisam bio siguran to se toèno dogodilo. Na neki s
am naèin potvrdio Sadikovo mi ljenje o privlaènosti grada i njegovoj moæi da iskva
ri ljude. Zbog naglog razvoja Wall Streeta Manhattan je pr tao ivotom, nove su zgra
de nicale na sve strane, mu karci i ene u ranim dvadesetima veæ su u ivali u smije nom
bogatstvu, a modni su ih trgovci pratili u stopu. Ljepota, prljav tina, buka i neu
mjerenost pomutili su moje osjete. Èinilo se da ne postoje ogranièenja u origina
lnosti ivotnih stilova niti u sve veæim eljama skuplji restorani, bolja odijela, e
kskluzivniji klubovi, ljep e ene i bolje droge. Nesiguran da æu uspjeti u umjerenos
ti i u strahu da æu se vratiti starim navikama, preuzeo sam pona anje, ako veæ ne
uvjerenja, uliènog propovjednika, spreman na svakom koraku prepoznati isku enja i
nadvladati krhku elju.
Moja reakcija, meðutim, nije bio samo poku aj obuzdavanja neumjerenog apetita ili
odgovor na optereæenost osjeta. Ispod svog tog brujanja i gibanja vidio sam kako
svijet polako i sigurno puca. Veæ sam bio vidio veæe siroma tvo u Indoneziji i na
silnièko pona anje djece u L.A.-u. Veæ sam se bio naviknuo na sumnju meðu rasama.
No da li zbog gustoæe ih velièine
snovi mojega oca
New Yorka, tek sam ovdje poèeo shvaæati gotovo matematièku toènost kojom su se s
ukobljavah amerièki problemi rase i klase, dubinu i estinu plemenskih ratova, uè k
ojaje slobodno tekla ne samo ulicama nego i kupaonicama na Columbiji gdje su se,
bez obzira na opetovana bojanja zidova, uvijek iznova javljale poruke koje su s
i ostavljah crnèuge i æifuti.
Èinilo se kao da sredine nema, kao da se u potpunosti uru ila. I èinilo se da to u
ru avanje nigdje nije toliko oèito kao u crnaèkoj zajednici koju sam s tolikom lju
bavlju zami ljao i u kojoj sam se nadao pronaæi utoèi te. Kad bih se sreo s prijatel
jem crncem u odvjetnièkom uredu u Midtown Manhattanu, a prije nego to bismo oti li
na objed u MoMA-u, iz njegova bih visokog ureda gledao prema East Riveru i zami lj
ao takav ugodan ivot za sebe zvanje, obitelj i dom. No onda bih primijetio da su
jedini drugi crnci u tvrtki dostavljaèi ili ni i slu benici, ajedini crnci u muzeju
za titari u plavim uniformama koji broje sate prije nego to æe vlakom otiæi kuæama
u Brooklyn ili Queens.
Znao sam lutati Harlemom, igrati ko arku na terenima o kojima sam davno samo èitao
, ili slu ati govor Jesseja Jacksona u 125. ulici. Katkad bih nedjeljom ujutro sje
dio u stra njem redu Abesinijske baptistièke crkve, ganut tu nim pjesmama gospelskog
zbora, i uhvatio traèak onoga to sam mislio da tra im. Ali nije mi imao tko pokaza
ti kako da se ukljuèim u taj nemiran svijet i kada sam ondje tra io stan, svi su o
ni u lijepim smeðim zgradama Sugar Hilla bili iznajmljeni ili nedosti ni, dok se u
nekim pristojnim zgradama èekalo i do deset godina. Jedino su mi preostale nebr
ojene stambene zgrade ispred kojih su mladiæi brojali velike novèanice savijene
u sve njeve, a pijanci se vukli, posrtali i tiho plakali sebi u bradu.
To sam shvatio kao osobnu uvredu i ruganje mojim krhkim ambicijama. No kada sam
naèeo tu temu s ljudima koji su dulje ivjeli u New Yor-ku, rekli su mi da u mojim
opa anjima nema nièega originalnog. Rekli su daje grad izvan kontrole, daje polar
izacija prirodni fenomen, poput monsuna ili kontinentalnih vjetrova. Politièke r
asprave koje su nam se u Occidentalu èinile tako intenzivnima i smislenima, popr
imile su aromu socijalistièkih konferencija na kojima sam katkad sudjelovao u Co
pper
126
podrijetlo
Unionu ili na sajmovima afrièke kulture koji su se ljeti odr avali u Harle-mu i u
Brooklynu. Bilaje to razbibriga koju je New York nudio, poput odlaska u kino na
strani film ili na klizanje u centar Rockefeller. S malo novca mogao sam ivjeti k
ao veæina crnaca srednje klase na Manhattanu, slobodno odabrati motiv oko kojeg
æu satkati svoj ivot, slobodno spajati kola stilova, prijatelja, kafiæa i politièk
ih veza. Osjeæao sam, dodu e, da je u odreðenom trenutku primjerice kad dobijete d
jecu i odluèite ostati u gradu samo ako si mo ete priu titi privatnu kolu, ili kada n
oæu poèinjete koristiti taksi kako biste izbjegli podzemnu, ili kada odluèite da
elite zgradu s portirom daje u tom trenutku va izbor konaèan, da je podjela nepre
mostiva i da se odjednom naðete na strani na kojoj nikada niste eljeli biti.
Ne eleæi odabrati ne to takvo, proveo sam godinu eæuæi s jednog kraja Manhattana na
drugi. Poput turista, promatrao sam paradu ljudskih moguænosti i poku avao zamisli
ti vlastitu buduænost u ivotima ljudi koje sam vidio, tra eæi neki otvor kroz koji
bih mogao ponovo uæi.
Kad su me majka i sestra do le posjetiti prvog ljeta u New Yorku, na le su me u takv
om neraspolo enju.
»Tako je mr av«, Maya je rekla majci.
»Ima samo dva ruènika!« viknula je majka iz kupaonice. »I tri tanjura!« Glasno s
u se nasmijale.
Ostale su sa mnom i Sadikom nekoliko dana, potom su se preselile u Park Avenue,
u stan koji im je ponudila majèina prijateljica dok je na putu. Tog sam ljeta do
bio posao kao èistaè gradili ta u Upper West Si-deu, tako da su majka i sestra ugl
avnom same provodile dane istra ujuæi grad. Kad bismo se na li na veèeri, iscrpno bi
me izvje tavale o svojim do ivljajima: kako su jele jagode sa lagom u Plazi, vozile
se trajektom do Kipa slobode, ili posjetile Cézanneovu izlo bu u Metu. Jeo bih u t
i ini sve dok one ne bi zavr ile, a potom bih zapoèeo dugo predavanje o problemima u
gradu i politici neima tine. Prekorio sam Mayu jer je jednu veèer provela gledaju
æi televiziju, umjesto da èita knjige koje sam joj kupio. Objasnio sam majci naè
ine na koje strani donatori i meðunarodne
127
snovi mojega oca
organizacije za razvoj, poput one za koju je ona radila, stvaraju ovisnost u zem
ljama Treæeg svijeta. Kad su se njih dvije povukle u kuhinju, èuo sam Mayu kako
se ali majci.
»Barry je dobro, zar ne? Mislim, nadam se da neæe puknuti i postati poput frikov
a kakve susreæemo ovdje na ulicama.«
Jedne veèeri, listajuæi The Village Voice, majka je nai la na reklamu za film Crni
Orfej koji se prikazivao u centru. Majka je inzistirala da ga odemo pogledati.
Rekla je daje to prvi strani film kojega je ikada bila gledala.
»Bilo mije samo esnaest godina«, govorilaje dok smo ulazili u dizalo. »Bila sam p
rimljena na Sveuèili te u Chicagu, a Gramps mi jo nije bio rekao da me neæe pustiti
da odem, i radila sam kao aupair. Tada sam prvi put bila zaista sama. Bo e, osjeæ
ala sam se tako odraslo. A kada sam pogledala taj film, mislila sam daje to ne to
najljep e to sam ikada vidjela.«
Taksijem smo oti li do kina. Film je bio iz pedesetih i na neki je naèin probio le
d zbog uglavnom crnih glumaca, Brazilaca. Prièa je bila jednostavna mit o nesret
nim ljubavnicima Orfeju i Euridiki, smje ten u favele Rio de Janeira za vrijeme ka
rnevala. Rasko nih boja, sa zelenim bre uljcima u pozadini, crni i smeði Brazilci pl
esali su, pjevali i svirali gitare poput bezbri nih ptica raznobojnog perja. Negdj
e na polovici filma shvatio sam da sam vidio dovoljno i okrenuo sam se prema maj
ci da vidim je li spremna krenuti. No na njezinu je licu, obasjanom plavièastim
sjajem s platna, bio sjetan pogled. U tom sam trenutku osjetio kao da mi je ponu
ðen prozor u njezino srce, nepromi ljeno srce njezine mladosti. Odjednom sam shvat
io daje slika crnaca djetinjih lica koje sam gledao na platnu - toliko razlièita
od slika Conradovih crnih divljaka - ona koju je moja majka prije toliko godina
ponijela sa sobom na Havaje. Ta njezina slika bila je odraz jednostavnih ma tarij
a, zabranjenih djevojci srednje klase iz Kansasa, obeæanje novog ivota toplog, se
nzualnog, egzotiènog i drukèijeg.
Okrenuo sam se naprijed, osjeæajuæi nelagodu, i ivciran ljudima oko sebe. Sjedeæi
u mraku, sjetio sam se razgovora koji sam nekoliko godina prije vodio s majèinim
prijateljem, Englezom koji je radio za meðunarodnu humanitarnu organizaciju u A
frici i Aziji. Bio mije rekao daje
128
podrijetlo
od svih naroda koje je upoznao na svojim putovanjima sudanski narod Dinka bio na
jèudniji.
»Obièno nakon mjesec ili dva uspostavi neki kontakt«, rekao je. »Èak i ako ne gov
ori njihovim jezikom, bude neki smije ak ili ala, zna , neka vrsta razumijevanja. Ali
na kraju godine koju sam proveo s narodom Dinka, oni su za mene ostali potpuni s
tranci. Smijali su se stvarima zbog kojih sam ja oèajavao. A ono stoje meni bilo
smije no, njih je ostavljalo potpuno ravnodu nima.«
Po tedio sam ga informacije da narod Dinka pripada skupini Nilota, mojim daljnjim
roðacima. Poku ao sam zamisliti toga blijedog Engleza u isu enoj pustinji, leða okre
nutih krugu golih pripadnika plemena, pogleda koji pretra uje prazno nebo, ogorèen
og u svojoj osamljenosti. Tada mije na pamet pala ista ona misao s kojom sam sad
a napu tao kino: osjeæaji meðu rasama nikada ne mogu biti èisti. Èak je i ljubav b
ila okaljana eljom da u drugome pronaðemo djeliæ onoga to nama samima nedostaje. B
ez obzira na to tra imo li demone ili spas, druga rasa uvijek ostaje upravo to pri
jeteæa, strana i udaljena.
»Malo otrcano, ha?« rekla je Maya kad je majka oti la u kupaonicu.
»Sto?«
»Film. Malo je otrcan. Ba u maminom stilu.«
Sljedeæih nekoliko dana izbjegavao sam situacije u kojima bi mama i ja bili pris
iljeni razgovarati. A onda, nekoliko dana prije nego to æe otiæi, zastao sam dok
je Maya drijemala. Majka je u mojoj ruci primijetila pismo naslovljeno na oca. P
itao sam je ima li po tanske marke za inozemstvo.
»Vas dvojica dogovarate sastanak?«
Ukratko sam joj isprièao svoje planove dok je s dna torbe vadila po tansku marku.
Zapravo, izvukla je dvije marke, koje su se slijepile zbog ljetne vruæine. Zbunj
eno se nasmijala i stavila grijati vodu kako bismo ih mogli odlijepiti.
»Mislim daje krasno to æete se vas dvojica napokon upoznati«, rekla je iz kuhinje
. »Vjerojatno gaje bilo te ko razumjeti kad si imao deset godina, ali sada kada si
odrastao...«
129
snovi mojega oca
Slegnuo sam ramenima. »Tko zna?«
Provirilaje iz kuhinje. »Nadam se da mu ni ta ne zamjera .« »Za to bih mu zamjerao?«
»Ne znam.« Vratila se u dnevnu sobu i neko smo vrijeme tamo sjedili i slu ali zvuk
ove prometa koji su dopirali odozdo. Voda u èajniku je zavrela i ja sam stavio p
o tansku marku na pismo. Potom mije majka bez posebnog razloga rezerviranim glasom
poèela prièati staru prièu, kao da je prièa samoj sebi.
»Nije tvoj otac kriv stoje oti ao, zna . Ja sam se razvela od njega. Kad smo se nas
dvoje vjenèali, tvoji djed i baka ba nisu bili sretni zbog toga, ah su se slo ili;
ionako su znali da nas vjerojatno ne mogu sprijeèiti pa su na kraju zakljuèili d
aje tako mo da najbolje. Zatimje Barackov djed, tvoj pradjed Hussein, poslao Gramp
su dugaèko i gadno pismo u kojem je napisao da ne odobrava taj brak. Rekaoje da
ne eli da bjelkinja okalja krv Obaminih. Mo e misliti kako je Gramps na to reagirao.
A tu je bio i problem prve ene tvojega oca... Bio mije rekao da su rastavljeni,
ali kako je to bilo seosko vjenèanje, nije postojao dokument koji bi dokazivao r
azvod...«
Brada joj se poèela tresti i zagrizla je donju usnu kako bi se smirila. Nastavil
a je: »Tvoj je otac u pismu odgovorio da neæe odustati. Onda si se ti rodio i mi
smo se dogovorili da æemo se vratiti u Keniju kad on zavr i fakultet. No tvoj je
djed Hussein i dalje pisao tvojemu ocu i prijetio da æe mu povuæi studentsku viz
u. Sada je veæ Toot postala histerièna jer je bila èitala o ustanku pokreta Mau-
Mau u Keniji nekoliko godina prije,
0 èemu se u zapadnjaèkim novinama zaista mnogo pisalo, i bila je sigurna da æe m
eni ondje odrubiti glavu, a tebe oteti.
No èak je i tada sve moglo funkcionirati. Kad tije tata diplomirao, dobio je pon
ude za dvije stipendije. Jedna je bila za Novu kolu ovdje u New Yorku, a druga za
Harvard. U Novoj koli su pristali platiti sve smje taj i posao na kampusu, to bi bi
lo dovoljno za nas troje. Na Harvar-du su pristali platiti samo kolarinu. Ali Bar
ack je bio tvrdoglava budala
1 morao je iæi na Harvard. Rekaoje da ne mo e odbiti najbolju moguæu naobrazbu. Sa
mo je o tome razmi ljao, i da bude najbolji...«
130
podrijetlo
Uzdahnula je i pro la rukama kroz kosu. »Zna , bili smo tako mladi. Ja sam bila mlað
a nego to si ti sada, a on je bio svega nekoliko godina stariji. Kasnije, kad nas
je onoga puta do ao posjetiti na Havaje, htio je da poðemo ivjeti s njim. Alija sa
m tada jo bila udana za Lola, a njegaje upravo bila napustila treæa ena, i nisam m
islila...«
Zastala je i nasmijala se. »Jesam li ti ikad isprièala kako je zakasnio na na prv
i sastanak? Dogovorili smo se naæi ispred sveuèili ne knji nice u jedan. Kad sam sti
gla, jo ga nije bilo, ali sam odluèila prièekati nekoliko minuta. Danje bio lijep
pa sam legla na jednu klupu i ubrzo zaspala. Jedan sat kasnije pojavio se s dvo
jicom prijatelja. Jedan sat! Probudila sam se i njih su trojica stajali nada mno
m, a tvoj otac im je ozbiljno govorio, onako kako on zna: 'Vidite, gospodo, reka
o sam vam daje ona fina djevojka i da æe me èekati.'«
Majka se jo jednom nasmijala i ponovo sam u njoj vidio dijete kakvo je nekada bila
. Ali ovog sam puta vidio jo ne to - na njezinu sam nasmijanom i pomalo zbunjenom l
icu vidio ono to u odreðenom trenutku vide sva djeca: ivote svojih roditelja, odvo
jene i udaljene, ivote koji se u u pro lost mnogo dalje od trenutka njihova ujedinjen
ja ili roðenja djeteta, ivote koji se odmotavaju unatrag do djedova i pradjedova,
s beskonaènim brojem neplaniranih susreta, nesporazuma, nadanja i ogranièenih o
kolnosti. Moja je majka bila djevojka u èijoj se glavi vrtio film o prekrasnim c
rnim ljudima, polaskana oèevom pozorno æu, zbunjena i sama, poku avajuæi se oslobodi
ti ivota vlastitih roditelja. Nevinost koju je imala onoga dana, èekajuæi mojega
oca, bila je obojana pogre nim shvaæanjima i njezinim vlastitim potrebama. No bila
je to bezazlena, neoptereæena potreba, i mo da upravo tako poèinje svaka ljubav,
kroz impulse i nejasne slike koje nam omoguæuju da se oslobodimo vlastite samoæe
, a onda se, ako imamo sreæe, to pretvori u ne to mnogo èvr æe. Ono to sam toga dana
èuo od svoje majke dok je govorila o mojem ocu, ne to je to mislim da veæina Amerik
anaca neæe nikada èuti od nekoga s drukèijom bojom ko e, i te ko se mo e povjerovati d
a takvo to postoji izmeðu bijelaca i crnaca: ljubav prema nekom tko poznaje cijel
i tvoj ivot, ljubav koja pre ivljava razoèaranja. Ona je mojega oca do ivljava-
snovi mojega oca
la na naèin na koji se svatko od nas nada da æe ga barem netko do ivjeti. Poku avala
je pomoæi djetetu koje ga nikada nije poznavalo da ga do ivi na isti naèin. I upr
avo sam se toga izraza lica sjetio kada sam je nakon nekoliko mjeseci nazvao da
joj ka em daje otac umro i èuo njezin plaè iz daljine.
Nakon razgovora s majkom nazvao sam oèeva brata u Boston i imali smo kratak, nes
pretan razgovor. Nisam i ao na sprovod pa sam oèevoj obitelji u Nairobiju poslao p
ismo u kojem sam izra avao svoju suæut. Zamolio sam ih da mi pi u kako su, ali nisam
osjetio nikakvu bol, samo nejasan osjeæaj izgubljene prilike, i nisam imao razl
oga pretvarati se da su stvari drukèije. Moji planovi putovanja u Keniju bili su
odgoðeni na neodreðeno vrijeme.
Pro la je godina dana prije nego to sam ga ponovo sreo, jedne noæi u hladnoj æeliji
u odajama mojih snova. Sanjao sam da putujem autobusom s prijateljima èija sam
imena zaboravio, s mu karcima i enama na razlièitim putovima. Kotrljali smo se kroz
duboka polja trave i preko bre uljaka iza kojih se pru alo naranèasto nebo.
Pokraj mene je sjedio stari, zdepasti bijelac i u knjizi koju je dr ao u ruci proè
itao sam daje naèin na koji se odnosimo prema starijima ispit na ih du a. Rekaoje da
je sindikalist i da se ide naæi s kæeri.
Stali smo kod starog, rasko nog hotela s velikim lusterima. U predvorju je bio gla
sovir i prostor je bio ispunjen mekim satenskim jastucima. Uzeo sam jedan jastuk
i stavio ga na klupu pokraj glasovira. Starije bijelac sjeo na nju, ali sad je
bio zaostao, ili senilan, i kad sam ga ponovo pogledao, bio je mala crna djevojè
ica, no ice koje su jedva dosezale do papuèica glasovira. Nasmije ila se i poèela sv
irati, potom je u la mlada konobarica hispanskog podrijetla. Prvo se namr tila, ali
ispod namr tenog hca nazirao se osmijeh, i primaknulaje prst usnama kao da dijelim
o neku tajnu.
Do kraja puta sam drijemao i kad sam se probudio, vi e nikoga nije bilo. Autobus s
e zaustavio, ja sam si ao i sjeo uz cestu. U zgradi napravljenoj od grubog kamenja
odvjetnik se obraæao sucu. Sudac je rekao da
podrijetlo
je moj otac proveo dovoljno vremena u njegovu zatvoru i daje mo da vrijeme da ga s
e oslobodi. Ali odvjetnik se ustro usprotivio, navodeæi presedane i razne statute
, i potrebu da se odr i mir. Sudac je slegnuo ramenima i ustao.
Stajao sam pred æelijom, otkljuèao lokot i oprezno ga polo io na prozor. Preda mno
m je stajao moj otac, s tkaninom omotanom oko struka. Bio je vrlo mr av, velike gl
ave i krhkoga tijela, a ruke i prsa bili su bez dlaka. Bio je blijed, crne su mu
oèi svijetlile na sivome licu, no nasmije io se i rukom pokazao visokom nijemom s
tra aru da stane sa strane.
»Pogledaj se«, rekao je. »Tako si visok i mr av. Èak ima i sijedih!« Vidio sam daje
toèno to govori, pri ao sam mu i zagrlili smo se. Poèeo sam plakati i bilo mije ne
ugodno, ali nisam se mogao zaustaviti.
»Barack. Oduvijek sam ti elio reæi koliko te volim«, rekao je. U mojem je zagrlja
ju bio malen, poput djeèaka.
Sjeo je u kut kreveta, polo io glavu na prekri ene ruke i odvrativ i pogled od mene gl
edao u zid. Lice mu je prekrila neumoljiva tuga. Poku ao sam se na aliti i rekao da
ako sam tako mr av, to je samo zato to slièim na njega. No on se nije micao i kad s
am mu apnuo da bismo mogli otiæi zajedno, zatresao je glavom i rekao da bi bilo n
ajbolje da odem.
Probudio sam se plaèuæi. Bile su to moje prve prave suze za njega, za mene, njeg
ova tamnièara, njegova suca i njegova sina. Upalio sam svjetlo i izvadio njegova
stara pisma. Sjetio sam se njegova jedinog posjeta, ko arka ke lopte koju mije dao
i kako me nauèio plesati. I tada sam shvatio, mo da prvi put, kako mije èak i u od
sutnosti njegov sna an lik bio puput bedema na kojem mogu rasti, lik èija oèekivan
ja mogu ispuniti, ili ga razoèarati.
Pri ao sam prozoru i pogledao van, slu ajuæi prve zvukovejutra buku smetlara i korak
e u susjednom stanu. Trebam ga potra iti, pomislio sam, i ponovo razgovarati s nji
m.
133
SEDMO POGLAVLJE
mEEEEEEEEËÉEEEEË
Godine 1983. odluèio sam postati dru tveni organizator. Nije bilo mnogo pojedinost
i o toj ideji; nisam poznavao nikoga tko od toga ivi. Kad su me kolege na fakulte
tu pitali to dru tveni organizator radi, nisam im mogao jednostavno odgovoriti. Umj
esto toga, obja njavao sam im potrebu za promjenom. Promjenom u Bijeloj kuæi gdje
su Reagan i njegovi udvorice nastavljali sa svojim prljavim rabotama. Promjenom
u Kongresu, popustljivom i korumpiranom. Promjenom u suludom i samodostatnom ras
polo enju u zemlji. Promjena se neæe dogoditi iz vrha, govorio bih im. Promjena æe
doæi pokretanjem iz korijena. To æu raditi, organizirat æu crnce. Iz korijena.
Za promjene. A moji bi me prijatelji, i crni i bijeli, srdaèno hvalili zbog moji
h ideala ureæi prema po tanskom uredu da predaju svoje prijave za fakultete.
Zapravo, nisam ih mogao kriviti to su sumnjièavi. Sada, gledajuæi unatrag, mogu o
smisliti odreðenu logiku te svoje odluke, pokazati kako je biti organizator bio
dio iroke prièe koja je poèela s mojim ocem i njegovim ocem prije njega, s mojom
majkom i njezinim roditeljima, s mojim uspomenama iz Indonezije i tamo njim prosja
cima i seljacima, i s uzmicanjem Lola pred moæi, pa preko Raya i Franka, Marcusa
i Régine; mojim preseljenjem u New York; oèevom smræu. Mogu vidjeti kako moji i
zbori, uistinu, nikad nisu bili samo moji - i da tako i treba biti, i da bi tvrd
iti suprotno znaèilo tra iti neku jadnu vrstu slobode.
137
snovi mojega oca
No takva je spoznaja do la tek kasnije. A u to sam vrijeme, neposredno prije nego t
o æu diplomirati na fakultetu, djelovao uglavnom po nagonu, kao losos koji slije
po pliva uzvodno prema mjestu vlastitog zaèeæa. Na nastavi i seminarima ja bih t
e pobude odjenuo u slogane i teorije, koje sam otkrivao u knjigama, pogre no misle
æi da slogani ne to znaèe, da oni ono to osjeæam nekako èine lak e dokazivim. Ali noæ
u, le eæi u krevetu, pustio bih da slogani izblijede i zamijenio bih ih nizovima s
lika, romantiènih slika pro losti, koju nikad nisam upoznao.
One su veæinom bile iz pokreta za graðanska prava, zrnate crno-bije-le snimke ko
je se pojavljuju svake veljaèe za vrijeme Mjeseca crne povijesti, iste snimke ko
je mije majka pokazivala kao djetetu. Par studenata kratke kose, ukoèenih leða,
kako na anku naruèuju objed trepereæi na rubu pobune. Aktivisti Studentskog odbor
a za nenasilnu suradnju kako na nekom trijemu, u zaostalim podruèjima uz Mississ
ippi, poku avaju nagovoriti nekog seljaka-napolièara da prijavi obitelj za glasova
nje. Podruèni zatvor krcat djecom koja sklopljenih ruku pjevaju pjesme o slobodi
.
Takve su slike za mene postale oblik molitve, hrabrile mi duh, usmjeravale moje
osjeæaje na naèin na koji rijeèi nikad nisu mogle. Govorile su mi (iako je ovo m
alo razumijevanja mo da do lo tek kasnije i mo da je rijeè o novotvorevini s vlastitim
izmi ljotinama) da nisam sam u ovim svojim posebnim bitkama i da dru tvene zajednic
e u ovoj zemlji nikad nisu bile same po sebi zadane, barem ne za crnce. Zajednic
e je trebalo stvarati, boriti se za njih, njegovati ih kao vrtove. One su rasle
ih se smanjivale u skladu sa snovima ljudi a u pokretu za graðanska prava ti su
snovi bili golemi. U susretima, mar evima, u zatvorskim pjesmama vidio sam kako af
roamerièka zajednica postaje vi e od mjesta gdje si se rodio ili kuæe u kojoj si r
astao. Pripadanje se moralo zaslu iti organiziranjem, zajednièkom rtvom. I zato to s
e pripadanje zaslu ivalo jer se zajednica koju sam zami ljao tek stvarala, gradila n
a obeæanju da se ira amerièka zajednica, crna, bijela i smeða, mo e nekako preoblik
ovati vjerovao sam da bi, nakon nekog vremena, jedinstvenost mojega vlastitog ivo
ta mogla biti priznata.
138
chicago
To je bila moja zamisao organiziranja. To je bilo obeæanje osloboðenja.
I tako sam, u mjesecima prije diplome, pisao svakoj udruzi za graðanska prava ko
je sam se mogao sjetiti, svakom naprednijem izabranom crnom slu beniku u zemlji, v
ijeæima u èetvrti i skupinama za prava stanara. Nisam bio obeshrabren kad mi nit
ko nije odgovorio. Odluèio sam naæi neki obièniji posao na godinu dana da otplat
im studentske kredite i mo da èak i ne to u tedim. Trebat æe mi novac kasnije, rekao s
am sam sebi. Organizatori ne zaraðuju nikakav novac, siroma tvo je dokaz njihova i
ntegriteta.
Konaèno me jedna konzultantska tvrtka za meðunarodne korporacije pristala primit
i kao pomoænika za istra ivanja. Poput pijuna iza neprijateljskih redova svaki sam
dan dolazio u svoj ured na srednjem Manhat-tanu i sjedao za svoj raèunalni termi
nal te provjeravao Reutersov stroj koji je bljeskao smaragdne poruke iz cijelog
svijeta. Koliko sam mogao vidjeti, bio sam jedini crnac u poduzeæu, izvor srama
za mene, ali izvor popriliènog ponosa za tajnice. Te su se crne dame pona ale kao
da sam im sin; rekle su mi da oèekuju da ja jednog dana upravljam poduzeæem. Kat
kad bih im, za vrijeme objeda, govorio o svojim prekrasnim organiza-torskim plan
ovima, a one bi se smije ile i govorile: »Ba dobro, Barack«, no izraz u njihovim oè
ima govorio bi mi da su potajno razoèarane. Samo mije Ike, osoran crni za titar u
predvorju, bio spreman neuvijeno reæi da æu napraviti pogre ku.
»Organiziranje? Jel to neka vrsta politike? Za to bi takvo ne to radio?«
Poku ao sam objasniti svoja politièka stajali ta, va nost pokretanja siroma nih i davanj
a zajednici. Ah Ike je samo zatresao glavom. »Gospodine Barack, nadam se da mi n
eæete zamjeriti ako vam dam mali savjet. Ne morate ga prihvatiti, ali ja æu vam
ga ipak dati. Zaboravite taj posao organiziranja i napravite ne to to æe vam donije
ti nekakav novac. Ne gramzivo, razumijete. Ah dovoljno. Govorim vam ovo jer vidi
m da imate potencijala. Mlad èovjek poput vas, ugodna glasa k vragu, mogli biste
biti najavljivaè na televiziji. Ili trgovina... imam neæaka otprilike
139
snovi mojega oca
va e dobi koji u trgovini zaraðuje lijepe novce. Vidite, to mi trebamo. A ne vi e da
ljudi trèkaraju ovuda s pjesmicama i besmislicama. Ne mo ete pomoæi ljudima koji
ne namjeravaju ni ta uèiniti, a ni oni neæe cijeniti va e nastojanje. Ljudi koji ele
uspjeti naæi æe vlastiti naèin da to uèine. Uostalom, koliko godina imate?« »Dva
deset dvije.«
»Vidite. Ne tro ite uzalud svoju mladost, gospodine Barack. Probudit æete se jedno
g dana starac kao ja i samo æete biti umorni, a da ni ta niste postigli.«
U to vrijeme Ikeu nisam pridavao mnogo pozornosti; mislio sam da previ e zvuèi kao
moja baka i moj djed. No kako su mjeseci prolazili, osjeæao sam da mi zamisao d
a postanem organizator blijedi. U poduzeæu su me unaprijedili na polo aj novèarsko
g izvjestitelja. Dobio sam svoj ured, vlastitu tajnicu, novac u banci. Katkad bi
h, odlazeæi s razgovora s japanskim novèarima ili njemaèkim trgovcima dionicama,
spazio svoj odraz u vratima dizala vidio bih sebe u odijelu i kravati, s aktovk
om u ruci i u djeliæu sekunde se zamislio kao va noga gospodarstvenika koji ispalj
uje naredbe i sklapa poslove, a onda bih se sjetio da sam sam sebi rekao tko elim
biti i osjetio bih navalu krivnje zbog pomanjkanja odluènosti.
A onda se jednog dana, dok sam sjedio za raèunalom i spremao se napisati èlanak
o promjeni kamata, dogodilo ne to neoèekivano. Nazvala je Auma.
Nikad nisam sreo tu svoju polusestru; samo smo se povremeno dopisivali. Znao sam
daje oti la iz Kenije na studij u Njemaèku i u na im smo pismima spominjali moguæno
st daje odem tamo posjetiti ili da mo da ona doðe u Ameriku. No ti su planovi uvij
ek ostajali neodreðeni nijedno od nas nije imalo novaca pa bismo rekli: mo da slje
deæe godine. Na e je dopisivanje ostajalo na razini srdaène suzdr anosti.
Sada sam, odjednom, prvi put èuo njezin glas. Blag i taman, obojen kolonijalnim
naglaskom. Na trenutak nisam mogao razumjeti rijeèi, samo zvuk, zvuk koji kao da
je uvijek bio tu, zametnut, ali ne i zaborav-
140
chicago
ljen. Dolazi u Ameriku, reklaje, na izlet s nekoliko prijatelja. Smije li me pos
jetiti u New Yorku?
»Naravno«, rekao sam. »Mo e odsjesti kod mene; jedva èekam.« A ona se smijala i smi
jala, a ondaje linija zamrla, puna statike i zvuka na eg disanja. »Pa«, reklaje, »
ne mogu predugo telefonirati, preskupo je. Evo ti obavijesti o letu«; i ubrzo na
kon toga zavr ili smo razgovor kao daje na kontakt poslastica u kojoj treba u ivati u
malim kolièinama.
Sljedeæih nekoliko tjedana proveo sam u u urbanim pripremama: novi prekrivaèi za s
ofu, dodatni tanjuri i ruènici, ribanje kade. No dva dana prije nego stoje treba
la stiæi, Aumaje ponovo nazvala, prigu enim glasom, jedva apatom.
»Ipak ne mogu doæi«, reklaje. »Jedan na brat, David... poginuoje. U motoristièkoj
nesreæi. Samo toliko znam.« Poèela je plakati. »O, Barack. Za to se takve stvari
dogaðaju nama?«
Poku ao sam je utje iti najbolje to sam znao. Pitao sam je mogu li i ta uèiniti za nju.
Rekao sam joj da æe biti drugih prilika da se nas dvoje vidimo. Na kraju, glas
joj se umirio; morala je otiæi rezervirati let za povratak kuæi, reklaje.
»Onda u redu, Barack. Vidimo se. Ðenja.«
Kad je prekinula, oti ao sam iz ureda rekav i tajnici da se toga dana vi e neæu vraæat
i. Satima sam lutao ulicama Manhattana, a zvuk Aumina glasa odzvanjao mi je u mi
slima iznova i iznova. Jedna ena plaèe, cijeli kontinent udaljena. Na tamnoj i pr
a njavoj cesti jedan djeèak izgubi kontrolu, prevræe se po tvrdoj zemlji, a kotaèi
se i dalje ludo vrte, pa sve sporije. Tko su ti ljudi, pitao sam se, ti stranci
u kojima teèe moja krv? Sto mo e spasiti tu enu od njezine tuge? Koje je divlje, n
eizgovorene snove imao taj djeèak?
Tko sam ja koji nisam ispustio ni suze zbog gubitka nekoga od mojih roðenih?
Jo uvijek se katkad pitam kako je taj prvi kontakt s Aumom promijenio moj ivot. Ne
toliko sam kontakt (on je znaèio sve i znaèit æe sve) ili vijest o Davidovoj sm
rti (to je isto nepromjenjiva èinjenica; nikad ga neæu
snovi mojega oca
upoznati, to samo po sebi dovoljno govori), nego trenutak u kojem je nazvala, odr
eðeni slijed dogaðaja, probuðena oèekivanja, a onda slomljene nade, a sve u vrij
eme kad je moja zamisao da postanem organizator jo uvijek bila samo to zamisao u
mojoj glavi, neodreðeni treptaj u srcu.
Mo da taj poziv uopæe nije bio presudan. Mo da sam ja veæ i prije toga bio posveæen
organiziranju, a Aumin me glas samo podsjetio da jo imam rana za lijeèenje i da i
h ne mogu izlijeèiti sam. Ili, mo da, da David nije poginuo ba tada i da je Auma do l
a u New York, kao to smo prvobitno planirali, i da sam od nje tada nauèio ono to s
am nauèio tek kasnije, o Keniji, o na em ocu... pa, mo da bi to bilo olak alo neke pri
tiske koji su se u meni nagomilah i pokazalo mi drukèiju ideju o zajednici, idej
u koja bi dopustila mojim ambicijama da krenu u im, osobnijim putem pa bih tako, n
a kraju, mo da i prihvatio savjet svojega prijatelja Ikea i prepustio se vrijednos
nim papirima i obveznicama i zovu konvencionalnog naèina ivota.
Ne znam. Sigurno jejedino to da sam nekoliko mjeseci nakon Aumi-na poziva dao ot
kaz u tvrtki i poèeo zdu no tra iti posao organizatora. Jo jednom na veæinu mojih pis
ama nije bilo odgovora, ali sam nakon nekih mjesec dana pozvan na razgovor s dir
ektorom jedne istaknute organizacije za graðanska prava u gradu. Bio je visok, z
godan crnac u svje oj, bijeloj ko ulji, s kravatom sa kotskim uzorkom i crvenim naram
enicama. Ured mu je bio namje ten talijanskim stolcima i afrièkom skulpturom, a ot
voreni zidni bar ograðen ciglama. Kroz visoki prozor sunce je obasjavalo poprsje
 dr. Kinga.
»Sviða mi se«, rekao je direktor pogledav i moju biografiju. »Osobito va e korporaci
jsko iskustvo. U tom smjeru trebaju danas raditi organizacije za graðanska prava
. Prosvjedi i sindikalne stra e vi e ne djeluju. Ako elimo obaviti posao, moramo prok
rèiti putove i uspostaviti vezu izmeðu poslovnih subjekata, vlade i gradske upra
ve.« Sklopio je krupne ruke, a onda mi pokazao blje tav godi nji izvje taj otvoren na
stranici s popisom èlanova upravnog odbora te organizacije. Jedan crni predstavn
ik i deset bijelih izvr nih direktora. »Vidite?« rekao je. »Javno-privatno
142
chicago
partnerstvo. Kljuè za buduænost. I tu na scenu stupaju mladi ljudi poput vas. kol
ovani. Samopouzdani. Bez nelagode u dvoranama za sastanke. Vidite, ba sam pro log t
jedna o tom problemu raspravljao s ministrom za stanovanje i urbani razvoj najed
noj veèeri u Bijeloj kuæi. Stra an momak, taj Jack. Zanimalo bi ga susresti se s m
ladim èovjekom poput vas. Ja sam, naravno, slu beno èlan Demokratske stranke, ali
moramo se nauèiti raditi s bilo kim tko je na vlasti...«
Smjesta mije ponudio posao koji je obuhvaæao organiziranje konferencija o drogi,
nezaposlenosti, stambenim problemima. Nazvao je to razgovorima koji olak avaju bu
duæi rad. Odbio sam njegovu velikodu nu ponudu smatrajuæi da trebam posao bli e ulic
i. Proveo sam tri mjeseca radeæi za Ralpha Nadera u ogranku u Harlemu, poku avajuæ
i uvjeriti manjinske studente na City Collegeu u va nost recikliranja. A zatim tje
dan dana dijeleæi letke za izbornu utrku jednog skup tinara u Brooklynu taj je kan
didat izgubio, a meni nikada nisu platili.
Za est mjeseci sam bankrotirao, bio nezaposlen, hranio se juhama iz limenke. U po
trazi za nekim nadahnuæem oti ao sam poslu ati Kwamea Touréa, prethodno Stokelyja Ca
rmichaela, legendu Studentskog odbora za nenasilnu suradnju i organizacije Black
Power, kako govori na Colum-biji. Na ulazu u dvoranu dvije su ene, jedna crnkinj
a, druga Azijka, prodavale marksistièku literaturu i svaðale se o tome kakvo mje
sto pripada Trockome u povijesti. Unutra je Touré predlagao program za uspostavu
gospodarskih veza izmeðu Afrike i Harlema kako bi se zaobi ao bjelaèki kapitalist
ièki imperijalizam. Nakon njegovih opa anja jedna je mr ava mlada ena s naoèalama upi
tala je li takav program ostvariv s obzirom na stanje afrièkoga gospodarstva i n
eodgodivih potreba s kojima se suoèavaju amerièki crnci. Touré ju je prekinuo u
pola rijeèi. »Samo ispiranje mozga kojem si izlo ena to èini neostvarivim, sestro!
« rekao je. Njegove su oèi arile iz dubine, oèi luðaka ili sveca. ena je ostala st
ajati nekoliko minuta dok su je prekoravali zbog njezinih bur oaskih stavova. Ljud
i su se poèeli razilaziti. Ispred dvorane dvije su marksistice sad veæ vikale pu
nim pluæima.
143
snovi mojega oca
»Svinjo staljinistièka!« »Reformistièka kuèko!«
Bilo je to poput ru nog sna. Odlutao sam niz Broadway zami ljajuæi se kako stojim uz
rub Lincolnova memorijalnog centra i gledam preko praznog paviljona u krhotine
uskovitlane vjetrom. Taj je pokret umro mnogo godina prije, razbijen u tisuæe dj
eliæa. Svaka staza prema promjenama je uga ena, svaka strategija potro ena. A svaki
je poraz ljude èak i one s najboljim namjerama - udaljavao od bitaka onih kojima
su eljeli slu iti.
Ili jednostavno ludo. Odjednom sam shvatio da nasred ulice razgovaram sam sa sob
om. Ljudi koji su se vraæali s posla zaobilazili su me u malim lukovima, a uèini
lo mi se i da sam u gu vi prepoznao nekoliko kolega s Columbije, s vjetrovkama pre
ko ramena, kako pa ljivo izbjegavaju moj pogled.
Veæ sam gotovo odustao od organiziranja kad sam dobio poziv Martyja Kaufmana. Ob
jasnio je daje krenuo ujedan organizacijski pokret u Chi-cagu i da tra i pomagaèa.
Bit æe u New Yorku sljedeæi tjedan pa predla e da se naðemo u kavani na Lexington
u.
Njegova pojava nije ulijevala mnogo povjerenja. Bijelac srednje visine, u izgu van
om odijelu na zdepastom tijelu. Jedno te ko lice s dvodnevnim brkovima; oèi iza de
belih, metalnih naoèala neprekidno su mirkale. Ustajuæi iz odjeljka da se rukuje
sa mnom, prolio je èaj po ko ulji.
»Dakle«, zapoèeo je Marty tapkajuæi mrlju papirnatim ubrusom, »za to netko s Havaj
a eli biti organizator?« Sjeo sam i isprièao mu pone to o sebi.
»Hmm.« Kimnuo je praveæi bilje ke u otrcanom notesu. »Mora da si zbog neèega ljut.
«
» to time eli reæi?«
Slegnuo je ramenima. »Ne znam toèno to. Ali ne to. Nemoj me krivo shvatiti bijes je
uvjet za ovaj posao. Jedini razlog zbog kojega netko postaje organizator. Dobro
prilagoðeni ljudi nalaze mirnije poslove.«
144
chicago
Naruèio je jo vruæe vode i prièao mi o sebi. Bio je idov u kasnim tridesetima, odr
astao u New Yorku. Organiziranjem se poèeo baviti kasnih ezdesetih godina, u vrij
eme studentskih prosvjeda, i na kraju je ostao u tome petnaest godina. Farmeri u
Nebraski. Crnci u Philadelphiji. Meksikanci u Chicagu. Sada poku ava okupiti urba
ne crnce i prigradske bijelce oko plana za spa avanje proizvodnih radnih mjesta na
irem podruèju Chicaga. Treba nekoga da radi s njim, rekao je. Nekoga crnog.
»Veæinu na eg posla obavimo s crkvama«, rekao je. »Ako siroma ni ljudi i ljudi iz ra
dnièke klase ele predstavljati stvarnu snagu, moraju imati neko institucionalno u
pori te. Sa sindikatima, ovakvima kakvi jesu, crkve su im jedina preostala moguæno
st. Tu su ljudi, tu su vrijednosti, èak i ako su zakopane u mnogo govana. No crk
ve neæe raditi s tobom samo zbog dobrote njihovih srca. Oni æe zagovarati dobre
stvari
propovijed nedjeljom, mo da, ili posebnu pomoæ za beskuænike ali kad zagusti, oni
se neæe stvarno pomaknuti ako im ne poka e kako æe to njima pomoæi platiti raèun za
grijanje.«
Dolio si je jo vruæe vode. »Uostalom, to zna o Chicagu?« Razmislio sam na trenutak.
»Svjetski mesar«, konaèno sam rekao. Marty je zatresao glavom. »Klaonice su zat
vorene veæ neko vrijeme.«
»Cubsi nikad ne pobjeðuju.« »Toèno.«
»Amerièki grad s najizra enijom segregacijom«, rekao sam. »Harold Washington, crna
c, upravo je izabran za gradonaèelnika i bijelcima se to ne sviða.«
»Dakle, prati Haroldovu karijeru«, rekao je Marty. »Èudim se da nisi oti ao raditi
za njega.«
»Poku ao sam. Iz njegova mi ureda nisu odgovorili.«
Marty se nasmijao, skinuo naoèale i obrisao ih krajem kravate. »Dakle, to treba
uèiniti, zar ne, ako si mlad i crn i zanimaju te socijalne teme? Pronaði politiè
ku kampanju za koju æe raditi. Moænog pokrovitelja
nekoga tko ti mo e pomoæi oko tvoje vlastite karijere. A Harold je moæan, nema sum
nje. Mnogo karizme. Ima gotovo jedinstvenu podr ku
snovi mojega oca
crnaèke zajednice. Oko pola Hispanaca i ne to bijelaca liberala. Ipak, u pravu si t
o se tièe jedne stvari. Cijela atmosfera u gradu je polarizirana. Veliki medijsk
i cirkus. Ne uspijeva se ba mnogo uèiniti.« Naslonio sam se u stolcu. »I tko je z
a to kriv?«
Marty je ponovo stavio naoèale i susreo moj prodoran pogled. »Nije rijeè o krivn
ji«, rekao je. »Pitanjeje mo e li bilo koji politièar, èak i netko s Haroldovim ta
lentom, uèiniti mnogo da prekine taj krug. Polarizirani grad nije nu no lo a stvar z
a politièara. Bijelog ili crnog.«
Ponudio mije deset tisuæa dolara za prvu godinu te jo dvije tisuæe da kupim auto
za potrebe putovanja; plaæa æe rasti ako bude uspjeha. Kad je oti ao, krenuo sam k
uæi duljim putem, etali tem uz East River, i poku ao dokuèiti to da mislim o tom èovje
ku. Bistar je, shvatio sam. Èinilo se daje predan poslu. Ipak, bilo je ne to u vez
i s njim stoje u meni izazivalo sumnjièavost. Mo da malo presiguran u sebe. I bije
lac sam je rekao daje to problem.
Stare svjetiljke od izrezbarenog stakla u parku zatreperile su svjetlom; duga, s
meða teglenica vukla se kroz sivu vodu prema moru. Sjeo sam na klupu i, razmi ljaj
uæi o svojemu moguæem izboru, primijetio da se pribli avaju neka crna ena i njezin
mali sin. Djeèak je povukao enu prema ogradi i tamo su stajali jedno pokraj drugo
ga, njegova ruka oko njezine noge, jedan obris u sumraku. Nakon nekog vremena dj
eèakova se glava izvinula prema gore, kao da ne to pita. ena je slegnula ramenima,
a djeèak je uèinio nekoliko koraka prema meni.
»Oprostite, gospodine«, povikao je. »Znate li za to rijeka nekad teèe u ovom smjer
u, a nekad u onom?«
ena se nasmije ila i zatresla glavom, a ja sam rekao daje to vjerojatno ne to u vezi
s plimom. Izgleda daje taj odgovor zadovoljio djeèaka i on se vratio svojoj majc
i. Gledajuæi ih kako nestaju u sutonu, shvatio sam da nikad nisam primijetio u k
ojem smjeru rijeka teèe.
Tjedan dana kasnije natovario sam automobil i odvezao se u Chicago.
146
OSMO POGLAVLJE
Bio sam veæ jednom u Chicagu. Ljeti, nakon prvog posjeta mojega oca Havajima, a
prije mojega jedanaestog roðendana, kada ja Toot odluèila da moram posjetiti kop
no Sjedinjenih Dr ava. Mo da su te dvije stvari bile povezane njezina odluka i oèev
posjet kad je njegova nazoènost (jo jednom) uznemirila svijet koji su ona i Gramp
s sebi izgradili, potièuæi u njoj elju da se vrati predcima, svojim vlastitim usp
omenama i da ih prenese svojim unucima.
Putovali smo vi e od mjesec dana, Toot i moja majka, Maya i ja Gramps je veæ tada
izgubio volju za putovanjima i odabrao da ostane kod kuæe. Odletjeli smo u Seatt
le, zatim se spustili na obalu, u Kalifor-niju i Disneyland, pa istoèno do Velik
og kanjona, preko Velikih ravnica do Kansas Cityja, potom gore do Velikih jezera
prije nego to smo se uputili natrag na zapad kroz Yellowstone Park. Veæinom smo
putovali Greyhoundovim autobusima, odsjedali u hotelima Howard Johnson's i svake
noæi prije odlaska u krevet gledali saslu anja iz afere Watergate.
U Chicagu smo proveli tri dana u motelu u South Loopu. To je zasigurno bilo u sr
pnju, ali ja se, iz nekog razloga, sjeæam da su dani bili hladni i tmurni. Motel
je imao zatvoreni bazen koji je na mene ostavio sna an dojam; na Havajima nije bi
lo zatvorenih bazena. Sjeæam se kako sam stao ispod uzdignutih traènica, zatvori
o oèi i, dok je vlak prolazio, vikao to sam glasnije mogao. U Fieldovom prirodosl
ovnom muzeju vi-
snovi mojega oca
dio sam izlo ene dvije smanjene ljudske glave. Bile su naborane, ali dobro u èuvane,
svaka velièine mojeg dlana, za ivenih oèiju i usta, upravo kako sam i oèekivao. I
zgleda da su bile europskog podrijetla: mu karac je imao malu kozju bradicu, kao k
onkvistador, a ena raspu tenu crvenu kosu. Dugo sam buljio u njih (dok me majka nij
e odvukla), osjeæajuæi se s morbidnom rado æu djeèaèiæa - kao da sam naletio na ne
kakvu kozmièku alu. Ne toliko zbog toga to su glave smanjene to sam mogao razumjet
i; bio je to isti osjeæaj kao kad sam s Lolom jeo tigrovo meso, oblik magije, pr
euzimanje kontrole. Na kozmièku alu vi e je podsjeæala èinjenica da su ta mala euro
pska lica ovdje, u staklenim ormarima i da stranci, mo da èak potomci, mogu promat
rati pojedinosti njihove jezive sudbine. I da to nitko nije dr ao èudnim. To je bi
la druga vrsta magije, ta o tra muzejska svjetla, uredne naljepnice, oèita ravnodu n
ost posjetitelja koji su prolazili; jo jedan poku aj preuzimanja kontrole.
Èetrnaest godina kasnije grad se èinio mnogo ljep im. Opet je bio srpanj i sunce j
e svjetlucalo kroz duboko zelenilo stabala. Brodovi su isplovili iz svojih sidri t
a, njihova udaljena jedra poput krila golubica diljem Michiganskog jezera. Marty
me upozorio da æe biti zauzet tih prvih nekoliko dana pa sam tako bio prepu ten s
am sebi. Kupio sam plan grada i krenuo ulicom Martina Luthera Kinga od njezine n
ajsjevernije do najju nije toèke, zatim se vratio uz Cottage Grove, preèacima i ul
ièicama, pokraj stambenih naselja i praznih zemlji ta, trgovina i bungalova. I dok
sam vozio, prisjeæao sam se. Prisjetio sam se zvi duka s kolodvora Illinois Centr
al, koji nosi breme tisuæa pristiglih s juga prije toliko mnogo godina; crni mu ka
rci, ene i djeca, prljavi od èaðe s vlaka, koji grèevito dr e svoju jeftinu prtljag
u, svi na putu za obeæanu zemlju. Zamislio sam Franka u vreæastom odijelu sa irok
im reverima kako stoji pred starim Kraljevskim kazah tem i èeka da vidi Dukea ih E
llu kako se pojavljuju nakon ga e. Po tar kojega sam vidio bio je Richard Wright koj
i je, prije nego to mu je prodana prva knjiga, raznosio po tu; djevojèica s naoèala
ma i pletenicama, koja skaèe preko konopca, bila je Regina. Stvorio sam lanac iz
meðu svojeg ivota i lica koja sam vidio posuðujuæi tuðe uspomene. Na taj sam naèi
n poku avao upiti taj grad, uèiniti ga svojim. Jo jedna vrsta magije.
148
chicago
Treæeg sam dana pro ao pokraj Smittyjeve brijaènice, prostorije u prizemlju velièi
ne pet puta deset metara, uz Hyde Park, sa èetiri brijaèka stolca i stoliæem za
La Tishu, povremenu manikirku. Kad sam u ao, vrata su bila otvorena, mirisi kreme
za kosu i antiseptika pomije ani sa zvukom mu kog smijeha i brujanjem sporih ventila
tora. Pokazalo se da je Smitty jedan postariji crnac sijede kose, vitak i pogrbl
jen. Njegov je stolac bio prazan pa sam sjeo i pridru io se zadirkivanju, tipiènom
za brijaènice, na teme sporta, ena i juèera njih novinskih naslova, vrsti razgovor
a, ujedno i intimnom i anonimnom, meðu mu karcima koji su se slo ili da svoje proble
me ostave pred vratima.
Netko od njih upravo je zavr io prièu o svojem susjedu momak je uhvaæen u krevetu
sa eninom roðakinjom i lovili su ga, naoru ani no em, gologa golcatog sve do ulice ka
d je netko zapoèeo o politici.
»Vrdolyak i ostali bjelèuge ne znaju kada treba otiæi«, govorio je èovjek s novi
nama, s gaðenjem vrteæi glavom. »Kad je stari Daley bio gradonaèelnik, nitko nij
e ni ta rekao kad je postavio sve te Irce u Gradsku vijeænicu. Ali èimje Harold po
ku ao zaposliti neke crnce, samo da uvede malo ravnote e, to odmah zovu obratni rasi
zam.«
»Pa, èovjeèe, to je uvijek tako. Kad crnac dobije neku vlast, bijeli æe odmah po
ku ati promijeniti pravila.«
»Najgore je to se novine pona aju kao da su crnci zapoèeli tu cijelu svinjariju.«
»A to oèekuje od bjelaèkih novina?«
»U pravu si. Harold ipak zna to radi. Samo koristi vrijeme do sljedeæih izbora.«
Tako su crnci razgovarali o gradonaèelniku Chicaga s familijarno æu i simpatijama,
koje su obièno namijenjene roðacima. Njegovaje slika bila posvuda: na zidovima
postolarnica, salona zaljepotu;jo od pro lih izbora zalijepljena na rasvjetne stupo
ve; èak i u izlozima korejskih kemijskih èistionica i arapskih trgovina mje ovitom
robom, izlo ena upadljivo kao neki totem. Sada je taj portret gledao mene sa zida
brijaènice: zgodan, sjedokos èovjek, bujnih obrva i brkova, s iskrom u oèima. S
mitty je pri-
149
snovi mojega oca
mijetio da gledam sliku i upitao me jesam li bio u Chicagu za vrijeme izbora. Re
kao sam mu da nisam. Kimnuo je glavom.
»Trebalo je biti ovdje prije Harolda da bi se razumjelo to on znaèi ovom gradu«,
rekao je Smitty. »Prije Harolda kao da smo uvijek bili graðani drugog reda.«
»Politika planta a«, rekao je èovjek s novinama.
»To je upravo to«, rekao je Smitty. »Planta a. Crnim ljudima uvijek najgori poslov
i. Najgore stanovanje. Razuzdana brutalnost policije. No kad bi se takozvani crn
i vijeænici pojavili u vrijeme izbora, mi bismo se svi poredali i spremno glasov
ali za demokrate. Prodali du u za bo iènu puri-cu. Bijelci nam pljuju u lice, a mi i
h nagraðujemo na im glasovima.«
Pramenovi kose padali su mi u krilo dok sam slu ao kako se prisjeæaju Haroldova us
pona. Veæ se jednom prije natjecao za gradonaèelnika, ubrzo nakon stoje postarij
i Daley umro, ali kandidatura nije uspjela razlog za sram, rekli su mi ljudi, po
manjkanje jedinstva unutar crnaèke zajednice, sumnje koje je trebalo prevladati.
Ali Harold je poku ao jo jednom i ovaj put su ljudi bih spremni. Bili su uz njega
kad su se novine raspisale o porezu koji nije platio. (»Kao da bijeli maèci ne v
araju na svakoj vra joj stvari, svake minute svojega ivota.«) Stali su iza njega ka
da su bijeli demokratski vijeænik Vrdolyak i ostali najavili podr ku republikansko
m kandidatu govoreæi da æe grad otiæi k vragu ako bude imao crnoga gradonaèelnik
a. Te izborne noæi pojavili su se u rekordnom broju, sveæenici i èlanovi bandi,
mladi i stari.
I njihovo je povjerenje bilo nagraðeno. Smitty mije rekao: »Te noæi kad je Harol
d pobijedio, samo da ti ka em, ljudi su jednostavno jurili ulicama. Kao kad je Joe
Louis nokautirao Schmelinga. Isti osjeæaj. Ljudi nisu bili ponosni samo na Haro
lda. Bili su ponosni na same sebe. Ja sam ostao kod kuæe, ali ena i ja nismo mogl
i otiæi na spavanje do tri, toliko smo bili uzbuðeni. Kad sam se sljedeæeg jutra
probudio, èinilo se daje to najljep i dan u mojem ivotu...«
Smittyjev se glas spustio do apta i svi su se u prostoriji poèeli smje kati. S udal
jenosti, èitajuæi novine u New Yorku, ija sam dijelio njihov ponos, istu vrstu p
onosa koja me tjerala da podr avam neku profesionalnu
150
chicago
nogometnu momèad kojaje imala crnog branièa. Ali ne to je bilo drukèije u ovom to s
am sada slu ao; u Smittvjevu je glasu bilo nekog ara koji je nadilazio politiku. »T
rebao si biti ovdje da bi razumio«, rekao je. Mislio je ovdje, u Chicagu; ali mo
gao je isto tako misliti »u mojoj ko i«; postariji crnac kojijo izgara zbog godina
vrijeðanja, osujeæenih ambicija, ambicija koje je napustio i prije nego to ih je
poku ao ostvariti. Pitao sam se mogu li to stvarno razumjeti. Pretpostavljao sam,
uzimao zdravo za gotovo, da mogu. Videæi mene, i ti su ljudi pretpostavljali ist
o. Bi li mislili isto da su znali vi e o meni? Dvojio sam. Poku ao sam zamisliti to b
i se dogodilo daje Gramps u tom trenutku u etao u brijaènicu, kako bi razgovor pre
stao, kako bi èarolija bila raspr ena; kako bi se odmah stvorile drukèije pretpost
avke.
Smitty mije dodao zrcalo da provjerim djelo njegovih ruku, zatim povukao s mene
ogrtaè i oèetkao leða ko ulje. »Hvala za sat povijesti«, rekao sam ustajuæi.
»Hej, taj dio je besplatan. i anje je 10 dolara. Inaèe, kako se zovete?«
»Barack.«
»Barack, ha. Ti si musliman?« »Moj djed je bio.«
Uzeo je novac i rukovao se sa mnom. »Pa, Barack, sljedeæi bi put morao doæi rani
je. Kosa ti je bila stra no èupava kad si u ao.«
Kasno tog popodneva Marty me pokupio na mojoj novoj adresi, pa smo krenuli na ju
g autocestom Skyway. Nakon nekoliko kilometara iza li smo s autoceste na jugoistoè
nu stranu, pro li pokraj niza kuæica od in-dre ili cigle i na kraju stigli do masiv
ne stare tvornice koja se prostirala kroz nekoliko blokova.
»Stara wisconsinska èelièana.«
Sjedili smo ondje u ti ini prouèavajuæi zgradu. Odra avala je neki grubi, okrutni du
h èika ke industrijske pro losti, metalne cijevi i beton nagurani zajedno, bez mnogo
brige za udobnost ili detalje. No sad je bila prazna i zahrðala poput napu tene o
lupine. S druge strane lanèane ograde kroz korov je protrèala pjegava, ugava maèk
a.
151
snovi mojega oca
»Ljudi svake vrste nekada su radili u ovom postrojenju«, govorio je Marty dok je
okretao automobil i kretao natrag prema cesti. »Crnci. Bijelci. Hispanci. Svi n
a istom poslu. iveæi isti ivot. Ali izvan tvornice mnogi od njih nisu eljeli imati
posla jedni s drugima. A govorim ti o ljudima koji odlaze u crkvu. Braæa i sestr
e u Kristu.«
Do li smo do semafora i uoèio sam skupinu mladih bijelaca u pot-ko uljama kako piju
pivo na trijemu. Vrdolyakovje poster visio najednom prozoru, a nekoliko je mladi
æa poèelo zuriti u mojem smjeru. Okrenuo sam se Martyju.
»Pa zbog èega misli da oni sada mogu raditi zajedno?«
»Nemaju izbora. Ne ako ele ponovo dobiti posao.«
Dok smo opet ulazili na autocestu, Marty mi je poèeo malo vi e prièati o organizac
iji koju je izgradio. Ideja mu je prvi put sinula prije dvije godine, rekao je,
kad je proèitao izvje taje o zatvaranju postrojenja i kada su ljudi koji su ostali
bez posla preplavili ju ni Chicago i ju na predgraða. Uz pomoæ suosjeæajnoga pomoæn
og katolièkog biskupa oti ao je sastati se sa sveæenicima i èlanovima crkve na tom
podruèju, i èuo je i bijelce i crnce kako govore o sramu zbog nezaposlenosti, o
njihovim strahovima da izgube kuæe ili da budu prevareni za mirovinu o njihovu
zajednièkom osjeæaju da su izdani.
Na kraju je vi e od dvadeset prigradskih crkava pristalo da stvore jednu organizac
iju koju su nazvali Konferencija za mir meðu vjerama. Jo se osam crkava pridru ilo
gradskom ogranku te organizacije, nazvanom Projekt razvoja lokalnih zajednica, D
eveloping Community Project (DCP). Stvari se nisu razvijale onako brzo kako se M
arty nadao; sindikati jo nisu potpisali, a politièki rat unutar Gradskog vijeæa p
okazao se kao velika zapreka. Ipak, Konferencija za mir meðu vjerama nedavno je
osvojila svoju prvu znaèajnu pobjedu: kompjutorizirani program za nova radna mje
sta vrijedan 500.000 dolara, koji je administracija Illinoisa pristala financira
ti. Spremali smo se na okupljanje da proslavimo ta izborena nova zaposlenja, poè
etni uspjeh u dugoroènoj kampanji, objasnio je Marty.
»Trebat æe vremena da se ovdje opet razvije proizvodnja«, rekao je. »Najmanje de
set godina. Ali jednom kad se ukljuèe sindikati, imat æemo
152
chicago
osnovu za pregovore. U meðuvremenu, mi samo trebamo zaustavljati krvarenje i pru a
ti ljudima kratkoroène pobjede. Ne to to æe im pokazati kako su sna ni kad se prestan
u meðusobno boriti i kad krenu protiv pravog neprijatelja.« »A tko je to?«
Marty je slegnuo ramenima. »Investicijski bankari. Politièari. Tusti lobisti.«
Kimao je sam sebi i mirkao prema cesti ispred nas. Gledajuæi ga, poèeo sam sumnja
ti daje tako cinièan kako se elio prikazati, da tvornica koju smo upravo napustil
i ima za njega neko veæe znaèenje. Negdje u ivotu, mislio sam, i njega su izdali.
Spu tao se sumrak kad smo pre li granicu grada i zaustavili se na parkirali tu kole u p
redgraðu, gdje je skupina ljudi veæ ulazila u dvoranu. Izgledali su onako kako i
h je Marty i opisao. Otpu teni radnici iz èelièane, tajnice i vozaèi kamiona, mu kar
ci i ene koji su mnogo pu ili i nisu pazili na svoju te inu, kupovali kod Searsa ili
Kmarta, vozili stare tipove automobila iz Detroita i, u posebnim prilikama, jeli
u Crvenom jastogu. Crnac baèvastog trupa sa sveæenièkim ovratnikom doèekao nas
je na vratima i Marty gaje predstavio kao ðakona Wilbura Miltona, su-predsjednik
a organizacije. Taj me èovjek svojom kratkom crvenkastom bradom i okruglim obraz
ima podsjeæao na sv. Nikolu.
»Dobro do li«, rekao je Will ste uæi mi ruku. »Pitali smo se kad æemo vas upoznati.
Veæ smo pomislili da vas je Marty jednostavno izmislio.«
Marty je zavirio u dvoranu. »Kako napreduje okupljanje?«
»Za sada dobro. Izgleda da svi ele biti zastupljeni. Guvernerovi su ljudi upravo
nazvali i rekli da je i on na putu ovamo.«
Marty i Will krenuli su prema pozornici, noseva zabijenih u program za tu veèer.
I ja sam krenuo za njima, ali su mi put zaprijeèile tri crne ene neodreðenih god
ina. Jedna od njih, zgodna ena naranèasto obojene kose, predstavila se kao Angela
, nagnula se prema meni i pro ap-tala: »Ti si Barack, zar ne?«
Kimnuo sam.
»Ne zna kako smo sretni to te vidimo.«
153
snovi mojega oca
»Doista ne zna «, rekla je starija ena pokraj Angele. Pru io sam joj ruku, a ona se n
asmije ila, ponosna na svoj zlatni prednji zub. »Zao mi je«, rekla je hvatajuæi mi
ruku, »ja sam Shirley.« Pokazala je prema zadnjoj krupnoj, tamnoj eni. »Ovoje Mo
na. Uredanje, zar ne, Mona?«
»Svakako«, nasmijala se Mona.
»Nemoj me krivo shvatiti«, rekla je Angela jo uvijek ne to prigu enim glasom. »Nemam
ni ta protiv Martyja. Ali èinjenica je da èovjek ima granicu do koje...«
»Hej, Angela!« Ugledali smo Martyja kako nam ma e s pozornice. »Kasnije mo ete razgo
varati s Barackom koliko elite. Sad ste mi svi potrebni ovdje gore.«
ene su izmijenile znaèajne poglede prije nego to mi se Angela okrenula.
»Bolje da krenemo«, rekla je. »Ali zbilja moramo razgovarati. Uskoro.«
»Svakako moramo«, rekla je Mona, prije nego to su sve tri krenule Angela i Shirle
y naprijed, u urbano prièajuæi, a Mona lagano, na zaèelju.
Dotad je dvorana veæ bila gotovo puna, ukupno oko dvije tisuæe ljudi, a od njih
mo da treæina crnaca koje su dovezli autobusima iz grada. U sedam sati zbor je otp
jevao dvije crkvene pjesme, Will je prozvao sve zastupljene crkve, a jedan je bi
jeli luteran iz predgraða objasnio povijest i poslanje Konferencije za mir meðu
vjerama. Zatim se povorka govornika popela na pozornicu: crnac iz zakonodavstva,
bijelac iz zakonodavstva, baptistièki sveæenik i kardinal Bernardin, i na kraju
guverner, koji je ponudio svoje sveèano obeæanje da æe podr ati novi plan zapo ljav
anja i izrecitirao sve dokaze o svojim neumornim naporima za dobrobit radnih mu ka
raca i ena Illinoisa.
Moj je dojam bio daje cijela stvar malo plitka, kao politièko okupljanje ili nat
jecanje u hrvanju na televiziji. Ipak, izgledalo je da masa u iva. Neki su ljudi p
odizah transparente s imenima svojih crkava. Neki su zapoèinjali glasno navijati
kada bi prepoznali prijatelja ili roðaka na pozornici. Videæi sva ta crna i bij
ela lica okupljena na jednome mjestu, i
154
chicago
ja sam se poèeo osjeæati veselo, prepoznavajuæi u sebi onu istu viziju koja je v
odila Martyja, njegovu vjeru u populistièke poticaje i solidarnost radnièke klas
e; njegovo uvjerenje da bi obièni ljudi znali naæi zajednièki jezik kada bismo s
amo mogli ukloniti politièare, medije i birokrate i svakome ponuditi mjesto za s
tolom.
Kad je skup zavr io, Marty je spomenuo da neke ljude mora prevesti kuæama, pa sam
se umjesto s njim odluèio vratiti u grad jednim od autobusa. Ispalo je daje jedn
o mjesto pokraj Willa bilo slobodno i on mije, pri sjaju svjetala na autocesti,
poèeo malo prièati o sebi.
Odrastao je u Chicagu, rekao je, i slu io u Vijetnamu. Poslije rata na aoje posao u
banci Continental Illinois kao pripravnik. Brzoje napredovao u ivajuæi u privilegi
jama toga posla automobil, odijela, ured u sredi tu grada. Onda se banka preustroj
ila i Will je otpu ten, potresen i u velikim dugovima. To je bila toèka preokreta
u njegovu ivotu, rekao je, Bo je upozorenje da odredi svoje vrijednosti. Okrenuo se
Kristu, radije nego da tra i novi posao u bankarstvu. Pridru io se upi sv. Katarine
u zapadnom Pullmanu i tamo preuzeo posao domara. Taje odluka dovela do napetosti
u njegovu braku supruga se »jo prilagoðava«, rekao je ali, prema njemu, asketski
naèin ivota odgovara njegovoj misiji: da iri Radosnu vijest i da razbije malo dvo
liènosti koju je primijetio u crkvi.
»Mnogo crnaca u crkvi preuzme stavove srednje klase«, rekao je Will. »Misle da,
dr eæi se slova Svetog pisma, ne moraju slijediti i njegov duh. Umjesto da pru e ruk
u ljudima kojima je te ko, oni im stvaraju osjeæaj da su nepo eljni. Vjernike gledaj
u sumnjièavo ako nisu prikladno odjeveni za misu, ako ne govore pravilno i takve
stvari. Misle, ako se sami osjeæaju udobno, za to bi se onda izlagali. No Krist n
e znaèi udobnost, zar ne? On je propovijedao humano evanðelje. Nosio je poruku s
labima. Podjarmljenima. Upravo o tome govorim nekim crncima iz srednje klase kad
god istupam nedjeljom. Govorim im ono to ne ele èuti.«
»Slu aju li?«
»Ne.« Will se smijuljio. »Ali to me ne zaustavlja. To je poput ovog ovratnika ko
ji nosim. To neke od njih stvarno ljuti. Ovratnici su za sveæenike, ka u mi. Ali,
vidi , to to sam o enjen i ne mogu se zarediti,
155
snovi mojega oca
ne znaèi da nemam svoje poslanje. Nigdje se u Bibliji ne spominju ovratnici. I t
ako ja nastavljam i nosim ovratnik da bi ljudi znali odakle dolazim.
Zapravo, nosio sam ovratnik i kad smo se nas nekolicina, prije mjesec dana, oti li
sastati s kardinalom Bernardinom. Svi su bili stvarno napeti. Onda su se uznemi
rili kad sam kardinala nazvao 'Joe' umjesto 'Va a Uzo-ritosti'. Ali, zna , Bernardin
je bio pravi. Onje duhovan èovjek. Odmah sam znao da se razumijemo. Pravila nas
razdvajaju ljudska, a ne Bo ja pravila. Vidi , Barack, ja sam u Katolièkoj crkvi, a
li odgojen sam kao baptist. Isto sam se tako mogao pridru iti Metodistièkoj crkvi
ili Penteko-stalnoj, bilo kojoj. Bog me, jednostavno, odluèio poslati u Sv. Kata
rinu. A njemu je va nije jesam li se posvetio pomaganju drugima nego jesam li doba
r u katekizmu.«
Kimnuo sam odluèiv i da neæu pitati stoje katekizam. U Indoneziji sam proveo dvije
godine u muslimanskoj koli, a dvije u katolièkoj. U muslimanskoj je koli uèitelj
pisao mojoj majci da sam pravio grimase za vrijeme prouèavanja Kurana. Moju majk
u to nije previ e zabrinulo. »Poka i po tovanje«, rekla je. U katolièkoj sam se koli, k
ad bi do lo vrijeme za molitvu, pretvarao da mirim, a onda sam zirkao po prostoriji
. Ni ta se nije dogodilo. Anðeli se nisu spustili. Samo ispijena, stara redovnica
i tridesetero smeðe djece koja mrmljaju rijeèi. Katkad bi me redovnica uhvatila
i njezin bi me o tar pogled natjerao da ponovo spustim kapke. No to nije mijenjalo
ono to sam osjeæao u sebi. Tako sam se osjeæao i sada slu ajuæi Willa; moja utnja b
ila je kao ono zatvaranje oèiju.
Autobus se zaustavio na crkvenom parkirali tu i Will je oti ao u prednji dio vozila.
Zahvalio je svima to su do li i preporuèio im da ostanu ukljuèeni. »Dug je put koj
im putujemo«, rekao je, »ali dana nja mi je veèer pokazala to mi mo emo kad se na ne to
 usredotoèimo. Ovaj dobar osjeæaj koji sada imate moramo odr ati sve dok ovo nasel
je ne postavimo na noge.«
Nekoliko se ljudi nasmije ilo i uzvratilo s »amen«. Ali kad sam izlazio iz autobus
a, èuo sam enu iza sebe kako apæe prijateljici: »Ne elim slu ati o naselju, stara. Gd
je su ta zaposlenja o kojima govore?«
chicago
* * *
Dan nakon skupa Marty je odluèio daje vrijeme da se primim nekoga pravog posla i
dao mi dug popis ljudi s kojima sam trebao razgovarati. Do-znaj koji su im osob
ni interesi, rekao je. To je razlog zbog kojega se ljudi ukljuèuju u dru tveno org
aniziranje jer misle da æe ne to imati od toga. Kad pronaðem problem koji muèi dovo
ljan broj ljudi, mogu ih povesti u akciju. S dovoljnim brojem akcija mogao bih p
oèeti graditi snagu.
Problemi, akcije, snaga, osobni interesi. Sviðali su mi se ti pojmovi. Nagovje tav
ali su odreðenu trezvenost, neku svjetovnu odsutnost sentimentalnosti; politika,
ne vjera. Sljedeæa sam tri tjedna radio danju i noæu ugovarajuæi i vodeæi svoje
razgovore. Bilo je te e nego to sam oèekivao. Osjeæao sam neki unutarnji otpor kad
god sam podigao slu alicu da dogovorim razgovor, dok su mi se slike Grampsovih na
zivanja za prodaju osiguranja uvlaèile u mozak: nestrpljenje koje je vrebalo na
drugom kraju linije, prazan osjeæaj kad na poruke ne bih dobio odgovor. Veæina j
e mojih dogovora bila na veèer, u domovima tih ljudi, a oni su, nakon cjelodnevn
og rada, bih umorni. Katkad bih do ao i shvatio daje ta osoba zaboravila na na dogo
vor i, dok me sumnjièavo promatrala kroz poluotvorena vrata, morao bih je podsje
æati tko sam.
Ipak, to su bile manje te koæe. Kad bih njih prevladao, shvatio bih da ljudi nemaj
u ni ta protiv prilike da istresu svoja mi ljenja o vijeæniku koji ni ta ne radi ili o
susjedu koji odbija pokositi svoj travnjak. Sto sam vi e razgovora obavio to se è
e æe dogaðalo da slu am o istim temama. Nauèio sam, na primjer, daje veæina ljudi na
tom podruèju odrasla sjevernije ili na zapadu Chicaga, u pretrpanim crnaèkim en
klavama koje su stvorili restriktivni sporazumi tijekom veæeg dijela povijesti g
rada. Ljudi s kojima sam razgovarao imali su neke tople uspomene iz toga zatvore
nog svijeta, ali su se isto tako sjeæali i nedostatka grijanja i struje i prosto
ra za disanje - toga i prizora svojih roditelja koji uni tavaju ivot te kim fizièkim
radom.
Malo ih je krenulo putem svojih roditelja u èelièane ili na pokretne trake. Mnog
o je vi e onih koji su se zaposlili kao po tari, vozaèi autobusa, uèitelji i socijal
ni radnici, koristeæi mnogo èvr æu podr ku antidiskri-
157
snovi mojega oca
minacijskih zakona u javnom sektoru. Takvi su poslovi imali prednosti i pru ali su
sigurnost pa se moglo razmi ljati i o podizanju hipoteka na kuæe. Kad su prihvaæe
ni zakoni o pravednom stanovanju, jedan po jedan poèeli su kupovati kuæe u Rosel
andu i u drugim bjelaèkim sredinama. Ne zato to su nu no bili zainteresirani da se
mije aju s bijelcima, tvrdili su, nego zato to su te kuæe bile prihvatljivih cijena
, s malim dvori tima za djecu; jer su kole bile bolje, a duæani jeftiniji, a mo da i
samo zato to su to mogli.
Cesto bih se, slu ajuæi njihove prièe, prisjetio prièa koje su mi prièah Gramps i
Toot i moja majka prièa o patnji i seobama, o te nji za neèim boljim. No postojala
je jedna neizbje na razlika izmeðu onoga to sam sada slu ao i onoga èega sam se sjeæ
ao kao da su se slike iz mojeg djetinjstva vrtjele unatrag. U ovim novim prièama
natpisi »prodaje se« nicali su kao maslaèci na ljetnom suncu. Kamenje je letjel
o kroz prozore i mogli su se èuti napeti glasovi zabrinutih roditelja kako poziv
aju djecu u kuæu prekidajuæi njihove nevine igre. Stanari cijelih blokova promij
enili su se u manje od est mjeseci; cijelih èetvrti u manje od pet godina.
U tim je prièama, gdje god bi se crnci i bijelci susretali, rezultat svakako bio
bijes i tuga.
To podruèje nikada se nije potpuno oporavilo od toga rasnog preokreta. Duæani i
banke oti li su sa svojim bijelim klijentima i zbog toga su glavne prometnice prop
ale. Gradske usluge su nestajale. Pa ipak, kad bi crnci, koji su sad veæ ivjeli u
svojim domovima deset ili petnaest godina, pogledali unazad, osjeæali su odreðe
no zadovoljstvo. S dvjema plaæama u kuæanstvu otplatili su svoje kuæe i automobi
le, mo da i kolarinu za sina ili kæer, diplome kojih ukra avaju policu kamina. Oèuval
i su svoje domove i saèuvali djecu od ulice; osnovali su blokovske klubove nasto
jeæi da se i drugi tako pona aju.
Tek kad bi govorili o buduænosti, u njihovim se glasovima mogao osjetiti stanovi
ti nemir. Spominjali bi brata ili roðaka koji povremeno dolazi tra iti novaca; ili
odraslo, nezaposleno dijete koje jo uvijek ivi kod kuæe. Èak je i uspjeh one djec
e koja su zavr ila fakultete i u la u svijet »bijelih ovratnika« u sebi krio element
gubitka to su ta djeca bila us-
chicago
pje nija to je bilo izglednije da æe se odseliti. Na njihova su se mjesta useljava
le mlade, manje stabilne obitelji, drugi val migranata iz siroma nijih krajeva, pr
ido lice koji si nisu uvijek mogli priu titi da otplaæuju obroke za hipoteku ili da
ula u u redovito odr avanje kuæa. Kraðe automobila bile su u porastu, parkovi su bih
prazni. Ljudi su poèeli vi e vremena provoditi kod kuæe; ulagali su u savr ena vrat
a od kovanog eljeza; pitali su se mogu li si dopustiti da imovinu prodaju s gubit
kom i da mirovinu provedu u toplijem podneblju, mo da da se presele na jug.
Tako, usprkos zaslu enom osjeæaju postignuæa koji su ti ljudi imali i usprkos neos
pornim dokazima o svojem napretku, na i su razgovori bih obilje enijednom drugom, jo
gorom napeto æu. Kuæe popravljene daskama, proèelja duæana u raspadanju, ostarjeli
vjernici, djeca iz nepoznatih obitelji koja se razmeæu po ulici, glasne skupine
tinejd era i djevojaka njihove dobi, koje èipsom hrane svoju rasplakanu djeèicu,
poderani omoti koji se kotrljaju niz ulicu - sve je to aptalo o bolnoj istini, go
vorilo im daje napredak koji su ostvarili prolazan, plitkog korijena; da mo da èak
neæe trajati za njihova ivota.
I mislim daje taj dvojaki osjeæaj, pojedinaèno napredovanje, a zajednièko propad
anje, bio razlogom za neka pona anja koja su uzrujavala Willa kad smo razgovarali
te noæi nakon skupa. Osjeæao sam ih u nametljivom ponosu nekih mu karaca u vezi s
njihovim dobro opremljenim barovima koje su napravili u podrumima svojih kuæa, s
vjetiljkama od lave i ozrcaljenim zidovima. U za titnim prekrivaèima koje su ene st
avljale preko svojih besprijekornih sagova i trosjeda. U svemu tome èovjek je vi
dio odluèno nastojanje da se uèvrsti uvjerenje kako bi se stvari zaista promijen
ile, samo kad bi se neki ljudi poèeli pravilno pona ati. »Kad god mogu, poku avam iz
bjeæi vo nju kroz Roseland«, objasnila mije ena iz susjednog Washington Heightsa. »
Ljudi su tamo jednostavno siroviji. To se mo e vidjeti i po naèinu kako odr avaju sv
oje domove. To se nije moglo vidjeti dok su ondje jo ivjeli bijelci.«
Razlike izmeðu naselja, pa onda izmeðu blokova, pa meðu samim susjedima u bloku;
poku aji ograðivanja, poku aji kontrole propadanja. Ipak, primijetio samjednu stvar
. ena koja je bila zabrinuta zbog ru nih
159
snovi mojega oca
navika svojih susjeda dr alaje Haroldovu sliku u kuhinji, odmah do primjerka dvade
set treæeg psalma. Kao i mladiæ koji je ivio u oronulom stanu nekoliko blokova da
lje i poku avao spojiti kraj s krajem pu tajuæi ploèe na plesnim zabavama. U obje te
osobe izbori su stvorih novi do ivljaj njih samih isto kao i kod ljudi u Smittyje
voj brijaènici. Ilije to mo da bila stara ideja, roðena u jednostavnijim vremenima
. Harold je bio ne to to im je jo uvijek bilo zajednièko: on je pru ao moguænost kolek
tivnog spasa, kao i moja ideja o organiziranju.
Bacio sam trotjedni izvje taj na Martyjev stol i dok gaje on èitao, sjeo sam.
»Nije lo e«, rekao je kad je zavr io. »Nije lo e?«
»Da, nije lo e. Poèinje slu ati. Ali jo uvijek je preopæenito... kao da radi neki pregl
ed ili takvo to. Ako eli organizirati ljude, onda se mora okrenuti od perifernih stv
ari i iæi prema biti. Prema onom to pokreæe te ljude. Inaèe nikad neæe uspostaviti
odnose kakvi su ti potrebni da ih potakne da se ukljuèe.«
Taj èovjek mije poèinjao iæi na ivce. Pitao sam gaje li ikad pomislio daje mo da pr
evi e proraèunat, je li pomislio da mo da manipulira ljudima kad prodire u njihov du e
vni ivot i zadobiva njihovo povjerenje samo da bi izgradio jednu organizaciju. On
je uzdahnuo.
»Nisam pjesnik, Barack. Organizator sam.«
Lo e raspolo en oti ao sam iz ureda. Kasnije sam morao priznati da je Marty u pravu. J
o uvijek nisam znao kako bih ono to sam slu ao mogao pretvoriti u akciju. Zapravo, t
ek kad sam privodio kraju svoje razgovore, uèinilo se da se ukazuje prilika za t
o.
Bilo je to za vrijeme sastanka s Ruby Styles, krupnom enom koja je radila kao gla
vna tajnica u sjevernom dijelu grada. Razgovarali smo o njezinom sinu Kyleu, tin
ejd eru, bistrom, ali nepovjerljivom djeèaku koji je poèeo imati neprilike u koli,
kada je spomenula porast aktivnosti lokalne bande. Jedan je Kyleov prijatelj upr
avo pro log tjedna bio nastri-
160
chicago
jeljen ispred vlastite kuæe, rekla je. Deèko je dobro, ali Ruby se sada boji za
sigurnost vlastitog sina.
Naæulio sam u i; ovo je izgledalo kao osobni interes. U sljedeæih nekoliko dana na
veo sam Ruby da me upozna s drugim roditeljima koji dijele njezine strahove i ko
ji su razoèarani mlakim odgovorom policije. Kad sam predlo io da pozovemo okru nog z
apovjednika na sastanak pa da zajednica izrazi svoju zabrinutost, svi su se slo il
i. I dok smo razgovarali o potrebi da o tome javno govorimo, jedna je ena spomenu
la da postoji baptistièka crkva u èetvrti u kojoj je taj djeèak nastrijeljen i d
a bi mo da tamo nji sveæenik, neki veleèasni Reynolds, bio spreman obratiti se svoji
m upljanima.
Nazivao sam tjedan dana i kad sam konaèno dobio veleèasnog Rey-noldsa, njegova j
e reakcija obeæavala. Bio je predsjednik lokalnoga sveæenièkog saveza, rekao je
»crkve se okupljaju da propovijedaju socijalno evanðelje«. Rekao je da se njihov
redoviti sastanak odr ava veæ sljedeæeg tjedna i da æe mu biti drago da me uvrsti
u dnevni red.
Spustio sam slu alicu vrlo uzbuðen i stigao u Reynoldsovu crkvu rano sljedeæeg jut
ra. Dvije mlade ene u bijelim haljinama i rukavicama doèekale su me u predvorju i
povele u veliku dvoranu za sastanke gdje je 10 12 postarijih crnaca stajalo u irok
om krugu i razgovaralo. Gospodin koji je izgledao posebno ugledno do ao me pozdrav
iti. »Ti mora da si brat Obama«, rekao je prihvaæajuæi moju ruku. »Veleèasni Rey
nolds. Stigao si ba na vrijeme, samo to nismo poèeli.«
Svi smo sjeli oko dugog stola, a veleèasni Reynolds je, prije nego stoje meni da
o rijeè, poveo molitvu. Potiskujuæi nervozu, govorio sam sveæenicima o poveæanoj
aktivnosti bandi i o sastanku koji smo planirali, i dao im letke da ih podijele
pripadnicima svojih crkava. »Pod va im vodstvom«, rekao sam, zagrijan za temu, »o
vo bi mogao biti prvi korak prema suradnji na najrazlièiti]im podruèjima. Poprav
ljanje kola. Vraæanje radnih mjesta na ovo podruèje...«
Ba kad sam podijelio i zadnji letak, u sobu je u ao èovjek smeðe puti. Nosio je pla
vo dvoredno odijelo i veliki zlatni kri na jarko crvenoj kravati. Kosa mu je bila
izravnana i zaglaðena visoko unatrag.
161
snovi mojega oca
»Brate Smalls, upravo ste propustilijedno izvrsno predstavljanje«, rekao je vele
èasni Reynolds. »Ovaj mladi èovjek, brat Obama, planira organizirati sastanak u
vezi s nedavnim pucnjavama medu bandama.«
Veleèasni Smalls si je natoèio alicu kave i pozorno proèitao letak. »Kako se zove
va a organizacija?« upitao me.
»Projekt razvoja lokalnih zajednica.«
»Razvoj zajednica...« Obrva mu se izvinula. »Mislim da se sjeæam nekog bijelca k
oji je dolazio i govorio o razvoju neèega. Smije an momak. idovsko ime. Jeste li po
vezani s katolicima?«
Rekao sam mu daje ukljuèeno nekoliko katolièkih crkava u okolici.
»Toèno. Sad se sjeæam.« Veleèasni Smalls je srknuo malo kave i naslonio se u sto
lcu. »Rekao sam tom bijelcu da se mo e odmah pakirati i otiæi odavde. Ne treba nam
ni ta takvo ovdje.«
»Ja...«
»Slu ajte... kako se ono zovete? Obamba? Slu ajte, Obamba. Mo da mislite dobro. Sigura
n sam daje tako, ali najmanje namje potrebno da se udru imo s gomilom bjelaèkog no
vca i katolièkim crkvama i idovskim organizatorima da bismo rije ili svoje probleme
. Mi njih ne zanimamo. Jesemu, nadbiskupiju ovdje vodi jedan tvrdi rasist. I odu
vijek je tako. Bijelci dolaze ovamo misleæi da znaju stoje najbolje za nas, unaj
mljuju hrpe govorljivih, fakultetski obrazovanih crnaca poput vas koji nemaju dr
ugog posla, a sve to ele je da nas preuzmu. Sve je to politika, a nas ovdje to ne
zanima.«
Zamuckivao sam kako je crkva uvijek predvodila u vezi s pitanjima zajednice, ali
veleèasni Smalls je samo tresao glavom. »Ne razumijete«, rekao je. »Stvari su s
e s novim gradonaèelnikom promijenile. Okru nog zapovjednika policije znam otkadje
bio obièan policajac. Svi su vijeænici na ovom podruèju predani osna ivanju crnac
a. Za to bismo se bunili i navaljivali na na e vlastite ljude? Svi koji sjede za ovi
m stolom izravno su povezani s Gradskom vijeænicom. Fred, zar nisi upravo razgov
arao s jednim vijeænikom o dobivanju dozvole za svoje parkirali te?«
Ostatak sobe je utihnuo. Veleèasni Reynolds je proèistio grlo. »Ovaj èovjek je n
ov ovdje, Charles. Samo poku ava pomoæi.«
162
chicago
Veleèasni Smalls se nasmije io i potap ao me po ramenu. »Nemojte me krivo shvatiti.
Kao to sam rekao, znam da ste mislili dobro. Treba nam svje a krv da pomogne oko na e
stvari. Ja samo ka em da ste ovog èasa na krivoj strani boji ta.«
Sjedio sam tamo, pekao se kao prase na ra nju dok su se sveæenici dogovarali o zaj
ednièkoj slu bi za Dan zahvalnosti u parku s druge strane ulice. Kad je sastanak z
avr io, veleèasni Reynolds i nekoliko ostalih zahvalili su mi to sam do ao.
»Nemoj Charlesa uzimati preozbiljno«, jedan mije savjetovao. »Katkad je pomalo t
vrd.« Ali primijetio sam da nitko od njih nije ponio moje letke; a kada sam slje
deæih dana poku avao nazvati neke od tih sveæenika, njihove su mi tajnice stalno g
ovorile da se oni toga dana vi e neæe vraæati na posao.
Ostvarili smo na sastanak s policijom, ali on se pokazao kao mali u as. Do lo je samo
trinaestero ljudi, raspr enih po redovima praznih stolaca. Okru ni zapovjednik nam
je otkazao i kao zamjenu poslao slu benika za odnose sa zajednicom. Svako malo u ao
bi poneki sredovjeèni par raspitujuæi se za bingo. Veæi dio veèeri proveo sam us
mjeravajuæi taj zalutali promet na gornji kat, dok je Ruby mrzovoljno sjedila na
pozornici i slu ala policajca kako nas poduèava o potrebi roditeljske stege.
Oko polovice sastanka stigao je Marty.
Kad je zavr ilo, do ao je i stavio mi ruku na rame.
»Bilo je sranje, ha?«
Bilo je. Pomogao mije pospremiti, a onda me poveo na kavu i upozorio me na neke
pogre ke. Problem bandi bioje preopæenit da bi ostavio dojam na ljude - probleme j
e trebalo konkretizirati, pobli e ih odrediti i prikazati rje ivima. Trebao sam pozo
rnije pripremiti Ruby i postaviti manje stolaca. I, to je najva nije, trebao sam pr
ovesti vi e vremena u upoznavanju voða u toj zajednici; letci nisu mogli izvuæi lj
ude iz kuæa u tako ki noj noæi.
»To me podsjetilo da te pitam«, rekao je dok smo ustajali, » to se dogodilo s onim
sveæenicima s kojima si se trebao sastati?«
163
snovi mojega oca
Isprièao sam mu o veleèasnom Smallsu. Poèeo se smijati. »Èini se da je dobro to t
i se nisam pridru io, ha?«
Nije mi bilo zabavno. »Za to me nisi upozorio na Smallsa?«
»Upozorio sam te«, rekao je otvarajuæi vrata automobila. »Rekao sam ti da je Chi
cago polariziran i da to politièari koriste za vlastite interese. To ti je Small
s politièar koji sluèajno nosi sveæenièki ovratnik. Uostalom, nije kraj svijeta.
Trebao bi jednostavno biti sretan to si nauèio tu lekciju.«
Da, ali koju lekciju? Gledajuæi Martyja kako odlazi, prisjeæao sam se dana na ega
velikog skupa: zvuka Smittyjeva glasa u brijaènici, redova crnih i bijelih lica
u kolskoj dvorani, lica koja su bila ondje zbog propale tvornice i Martyjeva vlas
titog osjeæaja izdanosti; kardinala, maloga blijedog, skromnog èovjeka u crnoj h
alji i s naoèalama, kako se smije i na pozornici dok ga Will obuhvaæa svojim velik
im, medvjeðim zagrljajem; i Willa, tako uvjerena da se njih dvojica razumiju.
Svaki taj prizor nosio je vlastitu poruku, svaki je bio podlo an razlièitim tumaèe
njima. Jer, bilo je mnogo crkava, mnogo vjera. Mo da su postojali trenutci kad se
èinilo da se te vjere pribli avaju gomila pred Lincolnovim memorijalnim centrom, è
lanovi Pokreta za graðanska prava u javnom prijevozu i u restoranima. No takvi s
u trenutci bili nepotpuni, fragmentarni. Zatvorenih oèiju izgovarali smo iste ri
jeèi, ali u srcima se svatko molio svome gospodaru; svi smo ostali zakljuèani u
vlastitim uspomenama; svi smo se grèevito dr ali vlastite lude èarolije.
Èovjek poput Smallsa to je razumio, mislio sam. On je razumio da ljudi u brijaèn
ici nisu eljeli da se Haroldova izborna pobjeda njihova pobjeda - razvodni. Oni n
e bi eljeli èuti da su njihovi problemi slo eniji od onoga kako ih predstavlja skup
ina zastranjelih bijelih vijeænika ili da njihovo spasenje nije potpuno. I Marty
i Smalls su znali da u politici, kao i u religiji, moæ le i u sigurnosti i daje s
igurnost jednog èovjeka uvijek prijetnja drugome.
Tada sam shvatio, stojeæi na praznom McDonaldovom parkirali tu naju nom kraju Chicag
a, da sam heretik. Ili ne to jo gore jer èak i heretik mora u ne to vjerovati, barem u
istinitost vlastitih sumnji.
164
DEVETO POGLAVLJE
;?H8itBflriiitffinfih liT'aT
Kompleks javnih stambenih zgrada Altgeld GardenS, Alt-geldovi vrtovi, izgraðen j
e na najju nijem rubu Chicaga: dvije tisuæe stanova u dvokatnicama od cigle, s mas
linasto zelenim vratima i prljavim kapcima. U tom dijelu grada Altgeld su svi na
zivali skraæeno »Vrtovi«, aja sam tek kasnije sam shvatio svu ironiju toga imena
koje podsjeæa na ne to svje e i dobro njegovano na posveæenu zemlju.
Istina, bio je jedan umarak na jugu toga naselja, a ju no i zapadno od njega tekla
je rijeka Calumet i gdjekad se moglo vidjeti ljude kako lijeno bacaju udice u mu
tnu vodu. No ribe koje su plivale tim vodama èesto su bile èudno bezbojne, mutni
h oèiju i s nekim izraslinama iza kr-ga. Ljudi su tu ribu jeli samo ako su morah.
Na istoènoj strani, s druge strane autoceste, nalazilo se zatrpano odlagali te sme
æa, najveæe na Srednjem zapadu.
A na sjeveru, ravno preko ceste, bilo je postrojenje za proèi æavanje otpadnih vod
a irega gradskog podruèja. Ljudi iz Altgelda nisu mogli vidjeti to postrojenje ni
ti otvorene spremnike koji su se protezali na duljini veæoj od kilometar i pol;
u sklopu nedavne akcije za uljep avanje, okrug je ispred tog postrojenja uredio du
gi zemljani nasip, naèièkan na brzinu zasaðenim mladicama koje su iz mjeseca u m
jesec odbijale rasti, kao rijetke vlasi razbacane na glavi æelava èovjeka. No sl
u benici nisu
165
snovi mojega oca
mogli napraviti ni ta da sakriju zadah te ki smrad trule i, èiji se intenzitet mijenja
o ovisno o temperaturi i smjeru vjetra i uvlaèio se kroz prozore, ma kako èvrsto
bili zatvoreni.
Zadah, otrovi, prazan, nenastanjen krajolik. Gotovo cijelo stoljeæe nekoliko je
èetvornih kilometara oko Altgelda primalo otpatke proizvodnje iz razlièitih tvor
nica kao cijenu koju su ljudi plaæali za svoja dobro plaæena radna mjesta. Sad s
u radna mjesta propala, a i ti ljudi su mo da veæ oti li, pa se èinilo sasvim prirod
nim da se to zemlji te iskoristi kao smetli te.
Smetli te i mjesto za domove siroma nih crnaca. Mo da je Altgeld bio jedinstven po svo
joj fizièkoj izoliranosti, ali dijelio je zajednièku povijest s drugim gradskim
stambenim naseljima: snove reformatora da sagrade pristojna naselja za siroma ne;
politiku koja je takva naselja koncentrirala daleko od bjelaèkih podruèja i tako
sprjeèavala radnièke obitelji da ondje ive; kori tenje gradskih stambenih vlasti k
ao pokrovitelja i, posljedièno, lo eg upravljanja i nemara. Nije jo bilo tako lo e ka
o u èika kim neboderima Robert Taylors i Cabrini Greens, s njihovim crnim stubi tima
, zapisanim predvorjima i nasumiènom pucnjavom. Nastanjenost Altgelda èvrsto je
stajala na devedeset posto i da uðete u stanove, vidjeli biste daje veæina njih
dobro odr avana, s malim detaljima arenom tkaninom prebaèenom preko izlizanih presv
laka, starim kalendarom na zidu s prizorima tropskih pla a kao izrazima trajne pri
sutnosti doma u mislima.
Ipak, sve je u vezi s Vrtovima upuæivalo na trajno stanje ru evnosti. buka sa strop
ova je otpadala. Cijevi pucale. Zahodi se zaèepljivali. Blatni otisci automobils
kih guma na malim smeðim travnjacima, prazni lon-ci za cvijeæe razbijeni, nakriv
ljeni, napola zakopani. Gradske ekipe za odr avanje èak su se prestale i pretvarat
i da æe popravci biti obavljeni u skoroj buduænosti. Tako je veæina djece u Altg
eldu odrasla a da nikad nije vidjela vrt. Djeca su mogla vidjeti jedino kako se
stvari tro e i habaju, èak osjetiti svojevrsni u itak u ubrzavanju propadanja.
Skrenuo sam u Altgeld u 131. ulici i zaustavio se ispred crkve Gospe od Vrtova,
niske zgrade od cigle u stra njem dijelu naselja. Do ao sam se sastati s nekim kljuè
nim voðama da porazgovaramo o problemima u or-
166
chicago
ganizatorskom poslu i o tome kako bismo mogli stvari ponovo vratiti na dobar put
. No kad sam ugasio motor automobila i posegnuo za torbom, ne to me presjeklo. Pri
zor mo da; tmasto, sivo nebo. Zatvorio sam oèi i naslonio glavu na sjedi te osjeæaju
æi se kao prvi èasnik na brodu koji tone.
Pro lo je vi e od dva mjeseca od proma enog sastanka s policijom, i dalje namje i lo lo e.
Nije bilo mar eva, ni sastanaka, ni pjesama o slobodi. Samo niz pogre aka i nespora
zuma, monotonije i stresa. Dio problema bilaje na a baza koja, barem u gradu, nika
d nije bila velika: osam katolièkih upa pokrivalo je nekoliko naselja, sva s crni
m vjernicima, ali vodenih bijelim sveæenicima. Oni su, ti sveæenici, bili izolir
ani ljudi, veæinom poljskog ili irskog podrijetla, ljudi koji su se zaredili u ez
desetima eleæi slu iti siroma nima i lijeèiti rasne rane, ali kojima je nedostajalo ar
a njihovih misionarskih predaka; ljubazniji ljudi, mo da bolji ljudi, ali, zbog sv
oje suvremenosti, i mek i. Vidjeli su svoje propovijedi o bratstvu i dobroti prega e
ne stampedom bijelaca koji su bje ali, a njihov trud da pridobiju nove èlanove nai
lazio je na sumnju na tamnim licima - uglavnom baptista, metodista, pentekostala
ca - koja su sada okru ivala njihove crkve. Marty ih je bio uvjerio da æe organizi
ranje prekinuti tu izolaciju i ne samo da æe zaustaviti propadanje tih krajeva n
ego æe i osna iti njihove upe i osokoliti njihov duh. To je ipak bila krhka nada i
do trenutka kad sam seja s njima susreo, veæ su se prepustili razoèaranju.
»Istina je«, rekao mije jedan sveæenik, »da veæina nas tra i premje taj. Jedini razl
og to sam jo ovdje jest taj da me nitko nije spreman zamijeniti.«
Moralje bio jo gori meðu svjetovnjacima kao to su Angela, Shirley i Mona, tri ene k
oje sam sreo na na em skupu. Te tri ene bile su od-va ne, spretne i dobroæudne. Bez p
omoæi mu eva nekako su uspijevale podizati sinove i kæeri, istodobno obavljati nek
oliko honorarnih poslova, manje usputne poslove, organizirati djevojaèke izviðaè
ke èete, modne priredbe i ljetne logore za povorke djece koja su svakodnevno pro l
a kroz crkvu. Buduæi da nijedna od njih triju, zapravo, nije ivjela u Altgeldu, j
ednom sam ih upitao to ih motivira da rade to to rade. Prije nego to sam uspio zavr i
ti pitanje, sve su, kao po dogovoru, zakolutale oèima.
snovi mojega oca
»Èuvaj se, curo«, reklaje Angela gledajuæi Shirley, dok se Mona veselo smijuljil
a. »Barack se sprema intervjuirati te. Ima taj izraz na licu.«
A Shirley je rekla: »Mi smo ti, Barack, samo hrpa sredovjeènih ena kojima je dosa
dno i ne znaju pametnije utro iti svoje vrijeme. Ali« i tu je Shirley stavila ruku
na svoj ko æati bok i prinijela cigaretu usnama kao filmska zvijezda »ako naiðe g
ospodin Pravi, pazi se! Onda je zbogom Altgeld, dobar dan Monte Carlo!«
Veæ dugo nisam od njih èuo nikakvu alu. Uvijek samo pritu be. Zalile su se da Marty
ju nije stalo do Altgelda. Zalile su se daje Marty osoran i da ne slu a njihove pr
ijedloge.
A najvi e su se alile u vezi s novim radnim mjestima koja smo tako slavodobitno naj
avili u noæi na ega velikog skupa, a koja su se pokazala kao potpuni proma aj. Marty
je bio planirao da dr avno sveuèili te u predgraðima bude zadu eno da vodi taj progra
m zbog uèinkovitosti, objasnio je -jer sveuèili te veæ ima raèunala. Na alost, ni n
akon dva mjeseca otkad je to trebalo poèeti nitko nije na ao posao u sklopu toga p
rograma. Raèunala nisu dobro radila; unos podataka bio je pun pogre aka; ljudi su
odlazili na razgovore za poslove koji nisu postojali. Marty je bio bijesan. Mora
o se voziti na sveuèili te barem jedanput na tjedan i, psujuæi ispod glasa, poku ava
o izvuæi odgovore od slu benika koje je, izgleda, vi e zanimalo financiranje za slje
deæu kolsku godinu. No ene iz Altgelda nisu zanimale Martyjeve frustracije. One su
jedino znale da je 500.000 $ nekamo oti lo, i to ne u njihovo naselje. Za njih su
ta nova zaposlenja bila jo jedan dokaz da Marty provodi neki tajni plan po kojem
nekako bijelci u predgraðima dobivaju poslove koji su njima bili obeæani.
»Marty se brine samo za svoje«, brundali su.
Trudio sam se najbolje to sam znao da posredujem u tom sukobu, braneæi Martyja od
optu bi za rasizam i predla uæi mu da se poène pona ati taktiènije. Rekao mije da uza
lud tro im vrijeme. Po njemu je jedini razlog zbog kojega su Angela i drugi voðe u
gradu povrijeðeni taj to nije uzeo njih da vode taj program. »To uni tava mnogo ta
kozvanih dru tvenih organizacija ovdje. Poènu uzimati vladin novac. Unajme mno-
168
chicago
go nekorisnog osoblja. Vrlo brzo to postanu velike pokroviteljske akcije u kojim
a se slu i klijentima. Ne voðama. Klijentima. Slu i im se.« Pljuvao je rijeèi kao da
su prljave. »Isuse, zlo mije kad samo pomislim na to.«
A ondaje, vidjev i moje jo uvijek uzrujano lice, dodao: »Ako namjerava raditi ovaj p
osao, Barack, morat æe se prestati brinuti o tome sviða li se ljudima. Neæe im se s
viðati.«
Pokroviteljstvo, politika, povrijeðeni osjeæaji, rasne pritu be za Martyja je sve
to bilo samo jedno odvlaèenje od veæeg cilja, podrivanje plemenite stvari. Jo uvi
jek je poku avao uvuæi sindikate, uvjeren da æe oni popuniti na e redove, dovesti br
od do obale. Jednog dana, kasno u rujnu, pozvao je Angelu i mene da mu se pridru i
mo na sastanku sa sindi-kalcima iz korporacije LTV, jedne od rijetkih èelièana u
gradu. Martyju je trebalo vi e od mjesec dana da ugovori taj sastanak i toga je d
ana pr tao snagom dajuæi nam kratke informacije o kompaniji, sindikatu i o novim f
azama organiziranja akcije.
Napokon je predsjednik mlad, ljubazan Irac koji je nedugo prije izabran zbog obe
æanja reformi u ao u dvoranu s dva sna na crnca, sindikalnim blagajnikom i potpredsj
ednikom. Nakon predstavljanja svi smo sjeli i Marty je odr ao svoj govor. Korporac
ija se pripremala napustiti proizvodnju èelika, rekao je, i ustupci u plaæama sa
mo æe produljiti agoniju. Ako sindikat eli saèuvati radna mjesta, mora uèiniti ne
ke nove, hrabre korake. Sjesti zajedno s crkvama i napraviti plan kako isplatiti
radnike. Pregovarati s gradom o povla tenim komunalnim naknadama i poreznim olak ic
ama u prijelaznom razdoblju. Pritisnuti banke da daju zajmove koje bi se ulo ilo u
novu tehnologiju koja je potrebna da tvornica opet postane konkurentna.
Za vrijeme cijelog tog monologa sindikalci su se nemirno me koljili u stolcima. Na
kraju je predsjednik ustao i rekao Martyju da njegova ideja zaslu uje daljnje pro
uèavanje, ah da se sada sindikat mora usredotoèiti na dono enje hitne odluke o pon
udi menad menta. Kasnije na parkirali tu Marty je izgledao zapanjen.
»Ne zanima ih«, rekao mije tresuæi glavom. »Kao hrpa lemura koja trèi prema stij
eni.«
169
snovi mojega oca
Bilo mije ao Martyja. Jo mije vi e bilo ao Angele. Nije progovorila ni rijeèi za vrij
eme cijelog sastanka, ali kad sam izlazio s parkirali ta daje odvezem kuæi, okrenu
la se prema meni i rekla: »Nisam razumjela ni rijeèi od onoga stoje Marty govori
o.«
Èini mi se da sam tek u tom trenutku shvatio svu te inu onoga to je Marty htio pokr
enuti i dubinu njegove pogre ne prosudbe. Nije bila stvar u tome da su Angeli prom
aknuli neki detalji Martyjeva izlaganja; u nastavku razgovora postalo je jasno d
aje ona razumjela Martyjev prijedlog barem toliko koliko i ja. Ne, pravo znaèenj
e njezine primjedbe bilo je ovo: poèela je sumnjati daje oèuvanje tog postrojenj
a bitno za njezinu vlastitu situaciju. Organiziranje sa sindikatima moglo je pom
oæi nekolicini crnaca, koji su preostali u tvornici, da saèuvaju svoja radna mje
sta; u bhskoj buduænosti to neæe nimalo pomoæi trajno nezaposlenima. Banka novih
radnih mjesta mo e pomoæi radnicima koji veæ imaju vje tine i iskustvo, no ona neæe
nauèiti odbaèenoga crnog tinejd era èitati niti raditi na raèunalu.
Drugim rijeèima, za crnce je drukèije. Drukèije je sada kao stoje bilo drukèije
za Angelinu baku i djeda kojima je prvo bilo zabranjeno uæi u sindikate, a onda
su ih pljuvali kao trajkolomce; i za njezine roditelje koji su bili iskljuèeni iz
podjele najboljih za tiæenih radnih mjesta koja je politièka Ma inerija morala osig
urati u ono doba kada patronat jo nije bio prosta rijeè. U svojoj arkoj elji da se
bori s moænim gradskim brokerima i s investicijskim bankarima u skupim odijelima
, Marty je elio vjerovati da su te razlike nestale kao dio nesretne pro losti. Ali
za nekoga poput Angele pro lost jesi bila sada njost; ona je odreðivala njezin svije
t neusporedivo realnijom snagom nego ikakvi nagovje taji klasne solidarnosti. To j
e obja njavalo za to se vi e crnaca nije moglo preseliti u stambena predgraða, dok im
je jo dobro i lo, za to se vi e crnaca nije popelo ljestvama do amerièkog sna. To je ob
ja njavalo zastoje nezaposlenost u crnaèkim naseljima bila ra irenija i dugoroènija,
oèajnija; i za to Angela nije imala strpljenja s onima koji su eljeli sasvim jedna
ko tretirati crne i bijele ljude.
To je obja njavalo Altgeld.
170
chicago
* * *
Pogledao sam na sat: dva i deset. Vrijeme suoèavanja. Iza ao sam iz automobila i p
ozvonio na vratima crkve. Angela je otvorila i povela me u sobu gdje su èekali d
rugi vode: Shirley, Mona, Will i Mary, mirna tamnokosa bjelkinja, uèiteljica u O
snovnoj koli sv. Katarine. Isprièao sam se to kasnim i natoèio si kavu.
»Da vidimo«, rekao sam sjedajuæi na prozorsku dasku, »za to sva ta tu na lica?«
»Dajemo otkaz«, rekla je Angela.
»Tko daje otkaz?«
Angelaje slegnula ramenima. »Pa... ja. Ne mogu govoriti u ime drugih.«
Pogledao sam po sobi. Ostali voðe skretali su pogled kao porota koja je donijela
nepovoljnu presudu.
»Zao mije, Barack«, nastavila je Angela. »To nema nikakve veze s tobom. Istinaje
da smo jednostavno umorni. Svi smo u ovome veæ dvije godine i ni ta nismo postigl
i.«
»Razumijem da si frustrirana, Angela. Svi smo pomalo frustrirani. Ali treba nam
vi e vremena. Mi...«
»Nemamo vi e vremena«, prekinula me Shirley. »Ne mo emo nastaviti davati obeæanja na i
m ljudima i onda ni ta ne ostvariti. Trebamo ne to sada.«
Nervozno sam okretao alicu od kave poku avajuæi smisliti to dajo ka em. Rijeèi su mi se
kome ale u glavi i na trenutak me uhvatila panika. A ondaje panika ustupila mjest
o gnjevu. Gnjevu na Martyja zato to me nagovorio da doðem u Chicago. Gnjevu na vo
ðe zato to su tako kratkovidni. Gnjevu na samoga sebe zato to sam vjerovao da mogu
premostiti jaz izmeðu njih. Odjednom sam se sjetio to mije Frank bio rekao one n
oæi na Havajima nakon to sam èuo da se Toot boji crnog èovjeka.
To je jednostavno tako, bio mije rekao. I mogao bi se veæ naviknuti na to.
U tom zlovoljnom raspolo enju pogledao sam kroz prozor i ugledao skupinu djeèaka o
kupljenih na drugoj strani ulice. Gaðali su kamenjem
snovi mojega oca
prozor praznog stana zabijen daskama, kapuljaèa navuèenih preko glava poput mini
jaturnih redovnika. Jedan od njih poèeo je èupati olabavjelu dasku zabijenu prek
o vrata tog stana, a onda se spotaknuo i pao nasmi-jav i ostale. Dio mene odjednom
im se htio pridru iti da rastrgamo cijeli umiruæi krajolik, komad po komad. Umjes
to toga okrenuo sam se prema Angeli.
»Da te ne to pitam«, rekao sam pokazujuæi kroz prozor. »Sto misli da æe se dogoditi
s onim tamo djeèacima?« »Barack...«
»Ne, samo te pitam. Ka e da si umorna kao i veæina ljudi ovdje. Dakle, ja samo poku a
vam zamisliti to æe se dogoditi tim djeèacima. Tko æe im osigurati da dobiju prav
ednu priliku? Vijeænici? Socijalni radnici? Bande?«
Osjetio sam da podi em glas, ali nisam popustio. »Ti zna da nisam ovdje zato to treb
am posao. Do ao sam ovamo jer mije Marty rekao da ovdje postoje neki ljudi koji oz
biljno ele ne to uèiniti da promijene svoju sredinu. Ne zanima me to se dogodilo u p
ro losti. Znam da sam ovdje i da sam predan ovom poslu s vama. Ako postoji problem
, sredit æemo ga. Ako misli da se nakon toga to si radila sa mnom ni ta nije dogodil
o, ja æu ti prvi reæi da odustane . No ako svi planirate odustati, onda elim odgovo
r na svoje pitanje.«
Zastao sam i poku ao proèitati izraze njihovih lica. Doimali su se iznenaðenima mo
jim izljevom, ali nitko nije bio iznenaðen kao ja sam. Znao sam da sam na osjetl
jivom terenu; nisam bio dovoljno blizak ni s kim od njih da bih mogao biti sigur
an da mi se igra koju sam zaigrao neæe obiti o glavu. No u tom trenutku nisam im
ao drugih karata. Vani su djeèaci oti li niz ulicu. Shirley je oti la po jo kave. Nak
on muka koji je, èinilo se, potrajao 10 minuta, Will je napokon progovorio.
»Ne znam za ostale, ali ja mislim da smo o jednoj te istoj zbrci dovoljno dugo r
azgovarali. Marty zna da imamo problema. Zato je doveo Baracka. Jel toèno, Barac
k?«
Oprezno sam kimnuo.
172
chicago
»Ovdje stvari i dalje lo e stoje. Stoje rije eno? Ni ta. Zato hoæu znati«, rekao je ok
reæuæi se prema meni, » to dalje.«
Rekao sam mu istinu. »Ne znam, Will, ti reci meni.«
Will se nasmije io, a ja sam osjetio daje neposredna kriza pro la. Angela se slo ila d
a poku amo jo nekoliko mjeseci. Ja sam se slo io da posvetim vi e vremena Altgeldu. Slj
edeæih pola sata proveli smo razgovarajuæi o strategiji i dijeleæi zadaæe. Na iz
lasku, do la je Mona i uhvatila me za ruku.
»Prilièno si dobro vodio ovaj sastanak, Barack. Izgleda da zna to radi .«
»Ne znam, Mona. Nemam pojma.«
Nasmijala se. »Obeæavam da neæu nikome reæi.«
»Cijenim to, Mona. Uistinu to cijenim.«
Te sam veèeri nazvao Martyja i isprièao mu ne to od onoga to se dogodilo. Nije bio
iznenaðen: veæ je nekoliko crkava poèelo odustajati. Dao mi je nekoliko prijedlo
ga o tome kako da pristupim problemu u Altgeldu, a onda mije savjetovao da ponov
o krenem sa svojim razgovorima.
»Morat æe naæi neke nove voðe, Barack. Mislim, Will je sjajan momak i sve to, no e
li li doista ovisiti o njemu da bi odr ao organizaciju aktivnom?«
Shvaæao sam to Marty eli reæi. Koliko god sam volio Willa, koliko god sam cijenio
njegovu podr ku, morao sam priznati da su neke njegove ideje bile... pa, u najmanj
u ruku, èudne. Na kraju radnog dana volio je pripaliti smotku. (»Da Bog nije elio
da pu imo tu stvar, ne bi je stavio na ovu zemlju.«) Iza ao bi s bilo kojeg sastank
a za koji je dr ao daje dosadan. Kad god bih ga poveo na razgovor s èlanovima njeg
ove crkve, poèeo bi se s njima svaðati zbog krivog tumaèenja Svetog pisma, izbor
a gnojiva za travnjak, oko ustavnosti poreza na prihod (smatrao je da porezi nar
u avaju Ustavom zajamèena ljudska prava i svjesno ih odbijao plaæati).
»Da malo vi e slu a druge ljude«, jednom sam mu rekao, »mo da bi bili otvoreniji za sur
adnju.«
snovi mojega oca
Will je zatresao glavom. »Slu am ih. U tome i jest problem. Sve to kazuje krivo.«
Sada, nakon sastanka u Altgeldu, Will je imao novu ideju. »Te crne zbunjole u Sv
. Katarini neæe nikad ni ta napraviti«, rekao je. »Ako hoæemo ne to napraviti, moram
o van, na ulicu!« Istaknuo je da su mnogi ljudi koji ive u neposrednom susjedstvu
Sv. Katarine bez posla i jedva pre ivljavaju; to su ljudi na koje se trebamo usmj
eriti, rekao je. A buduæi da se oni mo da ne bi ugodno osjeæali na sastanku koji v
odi tuda crkva, trebali bismo odr ati niz uliènih sastanaka oko West Pullmana i ta
ko im omoguæiti da se okupljaju na neutralnom terenu.
U poèetku sam bio skeptièan, no kako nisam elio odbaciti nijednu inicijativu, pom
ogao sam Willu i Mary da pripreme letak koji æe dijeliti po blokovima najbli ima c
rkvi. Tjedan dana nakon toga nas troje smo stajali na uglu na kasnojesenjem vjet
ru. U poèetku je ulica bila prazna, zastori na prozorima kuæa od cigle navuèeni.
A onda, polako, poèeli su se pojavljivati ljudi, pojedan ili po dvoje, ene s mre i
cama na kosi, mu karci u flanelskim ko uljama ili vjetrovkama, gazili su kroz u kavo zl
atno li æe i primicali se sve veæem krugu oko nas. Kad ih je bilo oko dvadeset, Wi
ll imje objasnio daje Sv. Katarina dio veæega organizacijskog pothvata i »da bis
mo mi eljeli da sa svojim susjedima razgovarate o svemu onome na to se alite kad sj
edite za svojim kuhinjskim stolom«.
»Pa, jedino mogu reæi da bi bilo i vrijeme«, javila se neka ena.
Gotovo cijeli sat ljudi su prièah o rupama i kanalizaciji, prometnim znakovima i
zapu tenim zemlji tima. Kad je popodne prelazilo u sumrak, Will je objavio da æemo
od sljedeæeg mjeseca preseliti na e sastanke u podrum Sv. Katarine. Vraæajuæi se p
rema crkvi, jo uvijek smo èuli to mno tvo iza sebe. Will mi se okrenuo i nasmije io.
» to sam ti reko?«
Ponovih smo te uliène sastanke u jo tri, èetiri, pet blokova Will u sredini sa sv
ojim sveæenièkim ovratnikom i u vjetrovci Chicago Cubsa, i Mary, kru eæi po rubovi
ma okupljenog mno tva sa svojim pristupnim listiæima. Do vremena kad smo sastanke
preselili u zatvoreni prostor, veæ smo imali skupinu od gotovo trideset ljudi sp
remnih raditi za malo vi e od alice kave.
174
chicago
Prije jednoga takvog sastanka na ao sam Mary samu u predvorju crkve kako priprema
lonac kave. Dnevni red za tu veèer bio je uredno otisnut na komadu mesarskog pap
ira i zalijepljen na zid; stolci su bili poredani. Mary mije maknula dok je u or
mariæu tra ila eæer i vrhnje, i rekla mi da Will malo kasni.
»Treba pomoæ?« pitao samje.
»Mo e li dohvatiti ono?«
Skinuo sam eæer s najvi e police. »Jo ne to?«
»Ne. Mislim da smo spremni.«
Sjeo sam i promatrao Mary kako postavlja alice. Ta Mary je osoba koju je te ko upoz
nati. Nije voljela govoriti ni o sebi ni o svojoj pro losti. Znao sam daje ona jed
ina bjelkinja iz grada koja radi s nama, jedna od mo da pet bijelaca koji su jo pre
ostali u West Pullmanu. Znao sam da ima dvije kæeri od deset i dvanaest godina;
mlada je imala te koæe s hodanjem i trebala je redovitu terapiju.
I znao sam daje otac odsutan, iako ga Mary nikad nije spominjala. Mrvicu po mrvi
cu, tijekom mnogo mjeseci, saznao sam daje odrasla u malom gradu u Indiani, u ve
likoj irskoj radnièkoj obitelji. Nekako je srela crnog mu karca; potajno su se sas
tajali pa o enili; obitelj je odbijala razgovarati s njom pa su se mladenci presel
ili u West Pullman gdje su kupili malu kuæu. Ondaje taj èovjek oti ao, a Mary se n
a la okru ena svijetom o kojem je malo znala, bez ièega osim kuæe i dvije smeðaste k
æeri, bez snage da se vrati u svijet koji je poznavala.
Katkad bih se zaustavio pokraj Maryne kuæe samo daje pozdravim, mo da privuèen osa
mljeno æu koju sam ondje mogao osjetiti ijednostav-nom usporedbom izmeðu moje majk
e i Mary; izmeðu mene i Marynih kæeri, dragih i lijepih djevojèica ivoti kojih su
bih mnogo te i nego to je moj ivot ikada bio, s djedom i bakom koji ih ne ele, s crn
om djecom koja ih zadirkuju, sa svim tim otrovom u zraku. Obitelj ipak nije bila
bez podr ke; kadje Maryn mu oti ao, susjedi su prema njoj i djeci pokazali veliku br
i nost, pomogli im popraviti krov koji je proki njavao, pozivali ih na ro tilje i roðe
ndanske proslave, hvalili Mary za njezin rad. Ipak, postoje granice do kojih sus
jedi mogu prihvatiti neku obitelj, neizgovorena
175
snovi mojega oca
ogranièenja za prijateljstva koja je Mary mogla sklopiti sa enama osobito udanima
koje je srela. Jedine prave prijateljice bile su joj njezine kæeri i sada Will.
Njegov osobni pad i osebujna vjera bili su ne to to su mogli intimno dijeliti.
Kako nije trebala vi e ni ta raditi za na sastanak, Maryje sjela i gledala me kako si
u zadnji èas èrèkam neke bilje ke.
»Mogu li te ne to pitati, Barack?«
»Samo naprijed.«
»Za to si ovdje? Mislim, za to ovo radi ?« »Zbog slave.«
»Ne, ozbiljno. Sam si rekao da ti ne treba ovaj posao. A nisi ba ni religiozan, z
ar ne?«
»Pa...«
»Za to onda ovo radi ? Zna da Will i ja to radimo jer je to dio na e vjere. Ali ti, ne.
..«
U tom su se trenutku otvorila vrata i u ao je gospodin Green. Postariji èovjek u k
ratkom lovaèkom kaputu i kapi s nau njacima èvrsto povuèenima prema bradi.
»Kako ste, gospodine Green?«
»Dobro, sasvim dobro. Postaje hladno...«
Uskoro su do li i gospoda Turner i gospodin Albert, a onda i ostatak skupine, svi
zamotani zbog nagovje taja rane zime. Raskopèali su kapute, pripremili si kavu i p
oèeli male, opu tene razgovore da se zagriju za sastanak. Konaèno je do ao i Will u
odrezanim trapericama i majici s natpisom »Ðakon Will« na prsima i, nakon stoje
zamolio gospodu Jeffrey da nas povede u molitvi, zapoèeo je sastanak. Dok su dru
gi razgovarali, ja sam pravio bilje ke i progovarao samo kad bi se stvari razvodni
le. Zapravo, mislio sam da se sastanak veæ previ e razvukao nekoliko je ljudi kliz
nulo van nakon sat vremena - kad je Will dodao novu toèku dnevnog reda.
»Prije nego to zavr imo«, najavio je, » elim da ne to poku amo. Ova je organizacija osnov
ana u crkvi, a to znaèi da dio svakog sastanka posveæujemo sebi samima, na im odno
sima s drugima i na em odnosu s
176
chicago
Bogom. elim da svatko razmisli samo minutu o tome to nas je veèeras ovamo dovelo,
o nekim mislima i osjeæajima o kojima niste govorili, a zatim elim da to podijeli
te s ovom grupom.«
Will je pustio da ti ina raste nekoliko minuta. » eli li tko podijeliti svoje misli?
« ponovio je.
Ljudi su s nelagodom gledali u stolove.
»Dobro«, rekao je Will. »Ja æu s vama podijeliti ne to to mi je veæ neko vrijeme na
umu. Ni ta veliko samo sjeæanja. Moji nisu bili ni bogati ni ni ta, znate. ivjeli sm
o u Altgeldu. No kad se sjetim svojega djetinjstva, sjeæam se nekih stvarno dobr
ih trenutaka. Sjeæam se kako sam sa svojima i ao u Blackburnsku umu brati divlje bo
bice. Sjeæam se kako smo moji frendovi i ja, kad bismo pobjegli iz kole, izraðiva
li kolica od praznih kaseta za voæe i kotaèiæa sa starih koturaljki i utrkivali
se po parkirali tu. Sjeæam se odla enja na kolske izlete i prazniènog okupljanja obit
elji u parku, svi na otvorenome, nitko prepla en, a onda, ljeti, zajednièkog spava
nja u dvori tu ako bi unutra postalo prevruæe. Mnogo dobrih uspomena... èini se ka
o da sam se cijelo vrijeme smije io, smijao...«
Will je naglo prekinuo i spustio glavu. Mislio sam da se sprema kih-nuti, ali ka
d je podigao glavu, vidio sam kako mu se suze kotrljaju niz obraze. Nastavio je
napuklim glasom: »A znate, ne vidim da se djeca ovdje jo smiju. Gleda ih, slu a ... ci
jelo vrijeme izgledaju zabrinuti, ljuti na ne to. Nemaju u to vjerovati. Ni svojim
roditeljima. Ni Bogu. Ni samima sebi. A to nije u redu. To jednostavno nije kako
bi trebalo biti... djeca koja se ne smiju.«
Opet se zaustavio i izvadio rupèiæ iz d epa da ispu e nos. A onda su, kao daje pogle
d na toga krupnog èovjeka kako plaèe razmek ao sasu enu povr inu njihovih srca, ostali
u sobi poèeli sveèanim i ustrim tonom prièati o svojim uspomenama. Prièali su o i
votu u malim ju njaèkim gradovima: duæanu na uglu gdje su se ljudi okupljali da do
znaju dnevne novosti ili da pomognu enama odnijeti namirnice, naèinu na koji su o
drasli pazili na tuðu djecu (»ni ta ne mo e izvesti jer ti mama ima oèi i u i po cijelo
m bloku«), smislu za graðansku pristojnost koju je takva familijarnost pomagala
odr ati. U njihovim glasovima bilo je podosta
177
snovi mojega oca
nostalgije, elemenata selektivnog pamæenja; ali ono èega su se prisjeæali, u cje
lini je odzvanjalo ivo i istinito, zvuk zajednièkoga gubitka. Osjeæaj pro ivljenost
i, frustracije i nade krenuo je prostorijom od usta do usta, i kadje zadnja osob
a zavr ila, lebdio je u zraku trajan i opipljiv. Onda smo se svi uhvatili za ruke;
debela, uljevita ruka gospodina Greena u mojoj lijevoj, a ruka gospode Turner, l
agana i suha na dodir, u desnoj i svi smo zajedno molili za hrabrost da preokren
emo stvari.
Pomogao sam Willu i Mary da pospreme stolce, isperu lonac od kave, zakljuèaju i
pogase svjetla. Vani je bila hladna, bistra noæ. Podigao sam ovratnik i brzo pro
cijenio sastanak: Will mora paziti na vrijeme; moramo istra iti problem gradskih u
sluga prije sljedeæeg sastanka i razgovarati sa svakim tko je do ao. Na kraju ove
provjere zagrlio sam Willa.
»Ovo ti je razmi ljanje na kraju bilo vrlo sna no,Will.«
Pogledao je Mary i oboje su se nasmijali. »Primijetili smo da ti ni ta ^nisi podij
elio s grupom«, rekla je Mary.
»Od organizatora se oèekuje da se ne istièe.«
»'Ko ka e?«
»Pi e u mojem organizatorskom priruèniku. Hajde, Mary, prebacit æu te kuæi.«
Will se popeo na motor i mahnuo na pozdrav, a Mary i ja smo se odvezh èetiri blo
ka do njezine kuæe. Ostavio sam je pred vratima i gledao kako se penje uz stube,
a onda sam se protegnuo preko suvozaèeva sjedi ta i spustio prozor.
»Hej, Mary.«
Vratila se i sagnula da me pogleda.
»Zna to si me prije pitala. Za to ovo radim? To je nekako u vezi s ovim veèera njim sa
stankom. Mislim... Mislim da na i razlozi ba i nisu jako razlièiti.«
Kimnulaje i po la stazom svojim kæerima.
Tjedan poslije opet sam bio u Altgeldu i poku avao ugurati Angelu, Momi i Shirley
u moj vrlo mah auto. Mona, koja je sjedila otraga, alila se na nedostatak prostor
a.
178
chicago
»Kakav ti je uopæe ovo auto?«
Shirley je povisila sjedi te. »Napravljen je za mr ave djevojke s kojima Barack izla
zi.«
»S kim se opet sastajemo?«
Dogovorio sam tri sastanka nadajuæi se da æu naæi neku strategiju zapo ljavanja ko
ja bi odgovarala potrebama ljudi u Altgeldu. Novi porast proizvodnje bio nam je,
barem za sada, izvan dosega: veliki su se proizvoðaèi odluèili za dobro izriban
e pojaseve u predgraðu i ne bi ih ni Gandhi mogao nagovoriti da se u dogledno vr
ijeme premjeste u blizinu Altgelda. S druge strane, preostao je jo dio ekonomije
koji bi se mogao nazvati lokalnim djelatnostima duæani, restorani, kazali ta i usl
u ne djelatnosti koje su u drugim podruèjima grada nastavile funkcionirati kao ras
adnik graðanskog ivota. Mjesta gdje su obitelji mogle ulo iti u teðevinu i pokrenuti
posao i gdje su se mogla dobiti prva zaposlenja nakon fakultetske diplome; mjest
a gdje je privreda ostala na humanoj razini, dovoljno transparentna daje ljudi r
azumiju.
Ne to najsliènije prodajnom centru na tom podruèju bilo je u Rose-landu, pa smo se
tragom autobusne linije vozili Avenijom Michigan uz njezine prodavaonice perika
, duæane u kojima se prodaju alkoholna piæa ili one u kojima se prodaje odjeæa p
o sni enim cijenama, sve dok nismo stigli ispred dvokatnoga biv eg skladi ta. U li smo u
zgradu kroz te ka metalna vrata i krenuli uskim stubama u podrum pun starog namje t
aja. U malomje uredu sjedio sitan, ilav èovjek s kozjom bradicom i priljubljenom
kapicom koja je isticala par str eæih u iju.
»Mogu li vam pomoæi?«
Objasnio sam tko smo i da smo razgovarali telefonom.
»Toèno, toèno.« Pokazao ja na dva krupna èovjeka koji su stajali s obje strane n
jegova stola, a oni su pro li kraj nas i kimnuli. »Slu ajte, morat æemo ovo brzo oba
viti jer namje ne to iskrsnulo. Rafiq al Shabazz.«
»Ja te poznajem«, reklaje Shirley dok smo se rukovali s Rafiqom. »Ti si mali od
gospoðe Thompson, Wally. Kako ti je mama?«
Rafiq je istisnuo smije ak i ponudio nam da sjednemo. Objasnio nam je daje on pred
sjednik Roselandske koalicijske unije, organizacije koja
179
snovi mojega oca
se ukljuèivala u mnogobrojne politièke aktivnosti da bi promovirala crnaèku stva
r i u mnogome pomagala gradonaèelniku Washingtonu da bude izabran. Kad smo ga pi
tali kako bi na e crkve mogle potaknuti razvoj lokalne male privrede, pru io nam je
letak u kojem se arapske duæane optu uje da prodaju lo e meso.
»O tome je rijeè. To nam se ovdje dogaða«, rekao je Rafiq. »Ljudi izvan na e zajed
nice zaraðuju na nama i ne po tuju na u braæu. U biti, ovdje imate Korejce i Arape,
koji dr e duæane, i idove, koji jo uvijek posjeduju veæinu zgrada. Sada smo, kratkor
oèno, ovdje da pomognemo za tititi crnaèke interese, razumijete. Kad èujemo da se
neki od tih Ko-rejaca lo e pona a prema kupcu, mi æemo to rje avati. Inzistirat æemo d
a nas po tuju i da daju svoj doprinos zajednici da novèano poma u na e programe i tako
to.
To je kratkoroèno. A ovo«, nastavio je Rafiq pokazujuæi kartu Rose-landa obje enu
na zidu s podruèjima obilje enima crvenom tintom, »ovo je dugoroèno. Rijeèje o vla
sni tvu. Sveobuhvatni plan za ovo podruèje. Crnaèko poduzetni tvo, dru tveni centri sv
e moguæe. Veæ smo poèeli pregovarati s bijelim vlasnicima o prodaji nekih nekret
nina po po tenoj cijeni. Ako ste zainteresirani za zaposlenja, mo ete pomoæi tako da
irite vijest o ovom planu. Upravo sada namje problem to nemamo dovoljnu podr ku od
ljudi u Roselandu. Umjesto da zauzmu stav, oni radije slijede bijelce u predgrað
a. Ali vidite, bijelci nisu glupi. Samo èekaju da se mi iselimo iz grada pa da s
e oni vrate jer znaju da nekretnine koje mi sada imamo vrijede brdo novaca.«
Jedan od kr nih momaka ponovo je u ao u Rafiqov ured i Rafiq je ustao. »Moram iæ«, r
ekao je naglo. »Ali, hej, opet æemo razgovarati.« Prije nego to nas je njegov pom
oænik odveo prema vratima, sa svima se rukovao.
»Èini se da ga poznaje , Shirley«, rekao sam kad smo bili izvan zgrade.
»Da, prije nego to sije dao to fino ime bio je obièni stari Wally Thompson. Mo e pr
omijenit ime, al ne mo e promijenit te svoje u i. Odrastao je u Altgeldu zapravo, mi
slim da su on i Will i li zajedno
180
chicago
u kolu. Wally je bio va an èlan bande prije nego stoje postao musliman.«
»Jednom nasilnik, uvijek nasilnik«, reklaje Angela.
Na a sljedeæa stanica bila je lokalna Gospodarska komora, smje tena na drugom katu n
eèega stoje izgledalo kao zalagaonica. Unutra smo zatekli debelju kastog crnca koj
i ja zadubljeno pakirao kutije.
»Tra imo gospodina Fostera«, rekao sam tom èovjeku.
»Ja sam Foster«, odgovorio je ne podi uæi pogled.
»Reèeno nam je da ste vi predsjednik Gospodarske...«
»To je toèno. Bio sam predsjednik. Dao sam ostavku pro li tjedan.« ^ Ponudio nam
je stolce i govorio i dalje radeæi. Objasnio nam je daje petnaest godina bio vl
asnik papirnice u ulici i predsjednik Komore zadnjih pet. Dao je sve od sebe da
organizira lokalne trgovce, ali pomanjkanje podr ke na kraju gaje obeshrabrilo.
»Od mene neæete èuti da se alim na Korejce«, rekao je sla uæi neke kutije pokraj vr
ata. »Oni su jedini koji Komori plaæaju svoje obveze. Oni razumiju posao i to zna
èi suradnja. Oni udru uju novac. Oni jedni drugima daju kredite. Vidite, mi to ne
radimo. Mi smo kao rakova djeca.« Uspravio se i rupèiæem obrisao èelo. »Ne znam.
Mo da nas se ne mo e kriviti to smo takvi. Sve te godine bez ikakve prilike, nikakvo
èudo to u nama ne to fali. Sad je te e nego stoje bilo za Talijane ili za Zidove pri
je trideset godina. Ovih se dana mali duæan kao moj mora natjecati s velikim trg
ovaèkim lancima. To je izgubljena bitka, osim ako ne radi ono to rade Korejci - za
po ljava obitelj esnaest sati na dan, sedam dana u tjednu. Kao narod, mi vi e na to ni
smo spremni. Valjda zato to smo tako dugo radili za ni ta da nam se sad èini da ne
bi trebali lomiti leða za obièno pre ivljavanje. Barem tako govorimo na oj djeci. Ne
mogu reæi da sam ja drukèiji. Ka em svojim sinovima da ne elim da oni preuzmu ovaj
posao. elim da odu raditi za neku veliku kompaniju gdje æe im biti ugodno...«
Prije nego to smo oti li, Angela gaje pitala o moguænosti povremenih poslova za mla
de iz Altgelda. Gospodin Foster ju je pogledao kao da je luda.
181
snovi mojega oca
»Svaki trgovac u okolici odbija trideset prijava za posao na dan«, rekao je. »Od
rasli. Stariji graðani. Iskusni radnici koji su spremni prihvatiti bilo to. Zao m
ije.«
Dok smo i li prema automobilu, pro li smo pokraj malog duæana s odjeæom, s jeftinim
haljinama i ivopisnim ogrtaèima, a dvije su tro ne bijele lutke u izlogu sada bile
obojene u crno. Duæan je bio slabo osvijetljen, ali sam u dnu mogao vidjeti obri
s mlade Korejke kako rukom ije, dok dijete pokraj nje spava. Taj me prizor vratio
u djetinjstvo, na tr nice Indonezije: piljari, ko ari, stare ene koje vaèu betelove o
rahe, plodove malajske palme, i metlicama tjeraju muhe s voæa.
Uvijek sam takve tr nice uzimao zdravo za gotovo, dijelom prirodnog poretka stvari
. Sada, meðutim, dok sam razmi ljao o Altgeldu i Ro-selandu, o Rafiqu i gospodinu
Fosteru, shvatio sam to su te tr nice u Jakarti doista bile: krhke, dragocjene stva
ri. Ljudi koji su ondje prodavali svoju robu mo da su bih siroma ni, èak siroma niji o
d ljudi u Altgeldu. Teglih su 25 kg drva za ogrjev na leðima svaki dan, jeli su
malo, umirali mladi. Ali uza sve to siroma tvo, u njihovim je ivotima postojao prep
oznatljiv red, mre a trgovaèkih putova i posrednika, plaæanje mita i uva avanje obiè
aja, navike jednog nara taja koje su se, u pozadini cjenjkanja, buke i uskovitlane
pra ine, svakodnevno po tovale.
Mjesta poput Altgelda bila su preplavljena oèajem upravo zbog pomanjkanja takve
povezanosti, mislio sam u sebi; zbog gubitka reda i Rafiq i gospodin Foster, sva
ki na svoj naèin, postali su ogorèeni. Jer, kako ponovo zakrpati jednu kulturu n
akon stoje rastrgana? Koliko bi to moglo potrajati u ovoj zemlji dolara?
Dulje nego stoje trebalo da se ta kultura rastrga, bio sam siguran. Poku avao sam
zamisliti indonezijske radnike koji su se sada probijali prema onakvim tvornicam
a kakve su nekad bile smje tene uzdu obala rijeke Calumet, kako se pridru uju redovim
a nadnièara da sastavljaju radioaparate i tenisice koje se prodaju u Aveniji Mic
higan. Zamislio sam te iste indonezijske radnike za deset, petnaest godina kada
æe se te tvornice zatvoriti zbog novih tehnologija ili jeftinije radne snage u n
ekom drugom kraju svijeta. A onda gorke spoznaje da su njihove tr nice nestale; da
se vi e
chicago
ne sjeæaju kako se pletu njihove vlastite ko are, ili kako se rezbari njihov vlast
iti namje taj, ili kako se uzgaja njihova vlastita hrana; da, èak i ako se sjeæaju
tih vje tina, ume koje su im davale drvo sada posjeduje drvna industrija, a ko are k
oje su nekoæ pleli zamijenile su dugotrajnije, plastiène. Samo postojanje tih tv
ornica za preradu drveta i proizvodnju plastike uèinit æe njihovu kulturu zastar
jelom; ispada da vrijednosti te kog rada i pojedinaène inicijative ovise o sustavu
vjerovanja koji je pro aran seobama, urbanizacijom, uvezenim TV reprizama. Neki æ
e od njih napredovati u tom novom poretku. Neki æe se odseliti u Ameriku. A osta
li, milijuni ostavljenih u Jakarti, ili Lagosu, ili na Zapadnoj obali, smjestit
æe se u svoje vlastite Altgeldove vrtove, potonuti u jo dublji oèaj.
Vozili smo se u ti ini na na zadnji sastanak, sada s voditeljem lokalnog ogranka Gr
adonaèelnikova ureda za zapo ljavanje i poduku, skraæeno MET (Major's office of Em
ployment and Training), koji je pomagao usmjeriti nezaposlene u razlièite nastav
ne programe irom grada. Nismo mogli pronaæi to mjesto pokazalo se daje na 45 minu
ta vo nje od Alt-gelda, u sporednoj ulièici u Vrdolyakovoj izbornoj jedinici i kad
smo napokon stigli, voditeljicaje veæ bila oti la. Njezina pomoænica nije znala k
ad æe se vratiti, ali namje dala hrpu blje tavih bro ura.
»Ovo nam uopæe ne poma e«, rekla je Shirley kreæuæi prema vratima. »Isto smo tako
mogli ostati kod kuæe.«
Mona je primijetila da oklijevam u uredu. »Sto on to gleda?« upitala je Angelu.
Pokazao sam im pozadinu jedne bro ure. Sadr avala je popis svih programa Ureda za za
po ljavanje i poduku u gradu. Nijedan nije bio ju nije od 95. ulice.
»To je to«, rekao sam.
»Sto?«
»Na li smo si va nu zadaæu.«
Èim smo se vratili u Vrtove, skicirali smo pismo Cynthiji Alvarez, direktorici U
reda za zapo ljavanje i poduku za cijeli grad. Dva tjedna kasnije pristala je naæi
se s nama u Vrtovima. Odluèan da ne ponovim vlastite
183
snovi mojega oca
pogre ke, tjerao sam i sebe i rukovodstvo do iznemoglosti: pripremali smo nacrt za
sastanak, pritiskali druge crkve da po alju svoje ljude, oblikovali jasan zahtjev
osnivanje ogranka centra za zapo ljavanje u Far South Sideu za kojeg smo vjeroval
i da ga taj ured mo e ostvariti.
Dva tjedna priprema, a ipak mije te veèeri kad æe se odr ati sastanak eludac bio u
èvorovima. Do petnaest prije sedam pojavile su se samo tri osobe: mlada ena s beb
om koja je slinila po maloj vesti, jedna starija ena kojaje pomno zamotala red ke
ksa u salvetu i ugurala ih u svoju torbicu te pijani èovjek koji se odmah uljulj
ao u lagani drijeme na stolcu u zadnjem redu. Kako su minute prolazile, zamislio
samjo jednom prazne stolce, slu benike koji su se predomislili u zadnji èas, izraz
razoèaranja na licima voða fatalan zadah neuspjeha.
A onda, dvije minute prije sedam, ljudi su poèeli pritjecati. Will i Mary doveli
su grupu iz West Pullmana, zatim su u etala Shirleyna djeca i unuèad i ispunili j
edan cijeli red sjedi ta; zatim drugi stanovnici Altgelda koji su dugovali uslugu
Angeli ili Shirley, ili Moni. Bilo je gotovo stotinu ljudi u prostoriji kad se p
ojavila gða Alvarez - krupna, bahata Latinoamerikanka iza koje su se vukla dva b
ijelca u odijelima.
»Nisam ni znao daje to ovdje«, èuo sam kako jedan pomoænik apæe drugome dok su pr
olazili kroz vrata. Zamolio sam ga da mu uzmem kaput, ali on je nervozno zatresa
o glavom.
»Ne, ne... Ja æu... Ja æu ga dr ati, hvala.«
Rukovodstvo je opravdalo povjerenje te veèeri. Angela je iznijela problem okuplj
enih i objasnila gði Alvarez to od nje oèekujemo. Kad je gða Alvarez izbjegla dat
i odreðeni odgovor, Monaje uskoèila i inzistirala na odgovoru da ili ne. A kad j
e gða Alvarez konaèno obeæala da æe za est mjeseci organizirati prihvatni centar
Ureda za zapo ljavanje i poduku na ovom podruèju, u dvorani se prolomio srdaèan pl
jesak. Jedina nezgoda dogodila se negdje u pola sastanka kad je pijanac iz zadnj
eg reda ustao i poèeo vikati da treba posao. Shirley je smjesta oti la do njega i a
pnula mu u uho ne to zbog èegaje odmah pao natrag na sjedalo.
»Sto si mu rekla?« pitao sam Shirley kasnije.
»Premlad si da ti ka em.«
184
chicago
Sastanak je zavr io za sat vremena - gða Alvarez i njezini pomoænici po urili su u v
eliki plavi automobil, a ljudi su prilazili da se rukuju s Monom i Angelom. Zbog
tog priznanja lica tih ena bila su ozarena osmijehom.
»Obavio si stra an posao, Barack«, reklaje Angela i èvrsto me zagrlila. »Hej, zar
nisam obeæao da æemo ne to promijeniti?« »E, bome jesi«, reklaje Mona namigujuæi.
Rekao sam im da æu ih pustiti na miru barem nekoliko dana, iza ao i malo o amuæen kr
enuo prema automobilu. Ja ovo mogu, rekao sam sam sebi. Organizirat æu cijeli ov
aj prokleti grad prije nego to zavr im s njim. Pripaho sam cigaretu i u samozadovol
jnom raspolo enju zami ljao kako æu odvesti rukovodstvo u sredi te grada i kako æemo s
jesti s Harol-dom i raspravljati o sudbini grada. A onda sam, pod uliènim svjetl
om, metar-dva dalje, ugledao onoga pijanca sa sastanka kako se vrti u sporim kru
govima i promatra svoju izdu enu sjenu. Iza ao sam iz automobila i upitao ga treba l
i mu pomoæ do kuæe.
»Ne trebam nikakvu pomoæ!« vikao je poku avajuæi se uspraviti. »Od nikoga, razumij
e ! Jebem ti mater, gade usrani... ti æe meni govorit sranja...«
Glas mu je utihnuo. I prije nego to sam i ta mogao reæi, okrenuo se i poèeo teturat
i sredinom ulice nestajuæi u mraku.
DESETO POGLAVLJE
Do la je zima i grad je postao jednolièan crna stabla na sivom nebu iznad bijele z
emlje. Noæ je padala veæ sredinom po-podneva, osobito kad bi naletjele snje ne olu
je, beskrajne prerijske oluje koje bi nebo pritisnule na zemlju, a svjetla grada
odbijala bi se od niskih oblaka.
Po takvom vremenu bilo je te e raditi. Sitni bijeli prah ulijetao je kroz pukotine
na mojem automobilu, niz moj ovratnik i u otvore kaputa. Stalno se vozeæi s raz
govora na razgovor, nikad nisam provodio dovoljno vremena na jednome mjestu da s
e po teno odmrznem, a parkira-li nih je mjesta bilo sve manje na snijegom zatrpanim
ulicama. Èinilo se da nakon jakog snijega svatko ima neku uznemirujuæu prièu o t
uènjavama oko parkirali nog mjesta, koje su zavr avale buènim svaðama ih pucnjavom.
Posjeæenost na ih veèernjih sastanaka postala je neujednaèena; ljudi bi nazivali u
zadnji èas i rekli da imaju gripu ili da ne mogu upaliti automobil. Oni koji su
dolazili izgledali su pokislo i mrzovoljno. Kad bih se nakon takvih veèeri vozi
o kuæi, a sjeverac s jezera bi mi zanio automobil preko bijele crte, katkad bih
na trenutak zaboravio gdje sam, a misli bi mi bile nijemi odraz ti ine.
Marty mije predlagao da uzmem vi e slobodnog vremena, da izgradim neki vlastiti ivo
t izvan posla. Njegova je zabrinutost bila profesionalna, objasnio je: bez neke
osobne podr ke izvan posla organizator gubi
186
chicago
moæ rasuðivanja i mo e brzo sagorjeti. Bilo je neèega u tome stoje rekao jer istin
a je daje veæina ljudi koje sam sretao u ovom poslu bila mnogo starija od mene,
s mnogo briga i zahtjeva, koji su stvarali zapreke prijateljstvu. Kad nisam radi
o, vikendom bih se obièno na ao sam u praznom stanu zadovoljavajuæi se dru tvom knji
ga.
Ipak se nisam obazirao na Martyjev savjet jer, kako su veze izmeðu mene i rukovo
dstva postajale èvr æe, osjeæao sam da mi oni pru aju vi e od obiènog prijateljstva. N
akon sastanaka mogao sam s nekima od ljudi otiæi u lokalnu gostionicu, pogledati
vijesti ili slu ati stare hitove Temptations, O'Jays kako tre te iz rasklimanog d ubo
ksa. Nedjeljom sam posjeæivao razne vjerske slu be i pu tao da me ene zadirkuju zbog
zbrke u vezi s mojom vjerskom pripadno æu i molitvama. Na bo iènoj zabavi u Vrtovima
plesao sam s Angelom, Monom i Shirley pod kuglom koja je oda iljala svjetlucave s
vjetlosne kuglice po prostoriji; uz ustajale jastuèiæe sa sirom i okruglice od m
esa izmjenjivao sam sportske prièe s mu evima koje su onamo dovukli protiv njihove
volje; dijelio sam savjete sinovima i kæerima u vezi s prijavama za fakultete i
igrao se s unucima koji su mi sjedili na koljenima.
U takvim trenutcima, kada su bliskost i umor brisali granicu izmeðu organizatora
i voðe, poèeo sam razumijevati to je Marty mislio kad je inzistirao da krenem pr
ema sredi tu ivota tih ljudi. Sjeæam se, na primjer, kako sam jednog popodneva sjed
io u kuhinji gospoðe Crenshaw i gutao zagorjele kekse koje mije na silu gurala s
vaki put kad sam svratio. Veæ je bilo kasno, cilj mojega posjeta poèeo mije blij
edjeti u glavi, a onda sam je, onako usput, odluèio pitati za to jo uvijek, tako du
go nakon to su joj djeca odrasla, sudjeluje u radu Udruge za suradnju roditelja i
nastavnika. Privlaèeæi stolac bli e mojemu, poèela mije prièati o svojem odrastan
ju u Tennesseeju, kako je bila prisiljena prestati se kolovati jer je njezina obi
telj mogla poslati samo jedno dijete na fakultet, brata koji je kasnije poginuo
u Drugome svjetskom ratu. I ona i njezin mu proveli su godine radeæi u tvornici,
reklaje, a glavna imje briga bila da njihov sin nikada ne bude prisiljen prekinu
ti kolovanje sin koji je napredovao do diplome pravnika na Yaleu.
187
snovi mojega oca
Lako razumljiva prièa, mislio sam: generacijska rtva, opravdanje obiteljske vjere
. Samo, kad sam upitao gospodu Crenshaw to joj sin sada radi, nastavila mije obja n
javati da mu je nekoliko godina prije dijagnosticirana shizofrenija i da sada pr
ovodi dane èitajuæi novine u svojoj sobi jer gaje strah izaæi iz kuæe. Glas joj
nije zadrhtao dok je to govorila; bio je to glas nekoga tko je iz tragedije iznj
edrio vi i smisao.
Ili trenutak kad sam se zatekao u podrumu upe sv. Helene s gospodom Stevens dok s
mo èekali poèetak sastanka. Nisam dobro poznavao gospodu Stevens, znao sam samo
daje zanima obnova lokalne bolnice. U neobveznom sam je razgovoru pitao za to joj
je tako stalo do pobolj anja zdravstvene za tite na tom podruèju; obitelj joj se èin
ila prilièno zdravom. A ona mije rekla daje, kad joj je bilo dvadeset godina, zb
og mrene zamalo izgubila vid. U to je vrijeme radila kao tajnica, i premda joj s
e stanje toliko pogor alo daju je njezin lijeènik proglasio slijepom, onaje, od st
raha da ne bude otpu tena, skrivala svoju bolest od efa. Iz dana u dan iskradala se
u kupaonicu da pomoæu poveæala proèita efove dopise, pamteæi svaki redak prije n
ego to bi se vratila svojem tipkanju, i ostajala u uredu dugo nakon to bi svi oti li
kako bi zavr ila izvje taje koji su morali biti spremni sljedeæeg jutra. Na taj je
naèin saèuvala svoju tajnu gotovo godinu dana, dok napokon nije u tedjela dovoljno
novaca za operaciju.
Ih gospodin Marshall, samac u ranim tridesetima, koji je radio kao vozaè autobus
a u sustavu javnog prijevoza. Nije bio tip vode, nije imao djece i ivio je u stan
u pa sam se pitao zastoje tako zainteresiran da ne to napravi u vezi sa zloporabom
droge meðu tinejd erima. Kad sam mu jednog dana ponudio da ga odvezem po njegov a
utomobil koji je ostavio na popravku, postavio sam mu to pitanje. A on mi je isp
rièao kako je u jednom bezimenom gradiæu u Arkansasu njegov otac sanjao o bogats
tvu; kako su razni poslovni poku aji propali i kako su ga drugi ljudi prevarili; k
ako se njegov otac okrenuo kocki i piæu, izgubio kuæu i obitelj, kako su ga na k
raju izvukli iz nekog jarka, ugu enog u vlastitoj bljuvotini.
Tome me je voðenje poduèavalo dan za danom: da osobni interes, koji sam u ljudim
a trebao tra iti, daleko nadilazi trenutaène probleme,
188
4
chicago
da iza malih razgovora i kratkih biografija, iza izreèenih mi ljenja, ljudi u sebi
nose neko temeljno obja njenje samih sebe. Prièe pune u asa i divljenja, poduprte d
ogaðajima koji su ih jo progonili ih nadahnjivali. Svete prièe.
Mislim da mije upravo ta spoznaja napokon omoguæila da se vi e otvorim prema ljudi
ma s kojima sam radio, da izaðem iz izolacije i probijeni ljusku koju sam donio
sa sobom u Chicago. U poèetku je bilo oklijevanja, straha da æe moj prija nji ivot
biti previ e èudan za senzibilitet South Sidea; da æe na neki naèin poremetiti oèe
kivanja onih s kojima sam radio. Umjesto toga, ljudi su, dok su slu ali moje prièe
o Toot ili Lolu, ili o majci i ocu, o pu tanju zmajeva u Jakarti ih o pohaðanju p
lesne kole u Punahou, kimah glavama, slijegali ramenima ili se smijali pitajuæi s
e kako je netko s mojim podrijetlom zavr io, kako je to Mona sroèila, tako »poselj
aèen« ili, to ih je najvi e zbunjivalo, za to bi itko svojevoljno izabrao da provede
zimu u Chicagu kad bi se mogao sunèati na pla i Waikiki. Onda bi oni ponudili priè
u sliènu ili isprepletenu s mojom èvor koji æe povezati na a iskustva izgubljen ot
ac ili mladenaèki izlet u kriminal, nemirno srce, neki trenutak jednostavne ljep
ote. Kako je vrijeme prolazilo, uvidio sam da su mi te prièe, sve zajedno, pomog
le da povezem svoj svijet, da su mi dale osjeæaj prostora i svrhe koji sam dugo
tra io. Marty je bio u pravu: uvijek postoji zajednica ako dovoljno duboko kopa . No
bio je u krivu opisujuæi na posao. Bilo je tu i poezije jedan blistav svijet uvij
ek prisutan ispod povr ine, svijet koji mi ljudi mogu ponuditi kao dar, kad bih se
samo sjetio zatra iti.
Ne mogu reæi daje sve to sam nauèio od voða uveseljavalo moju du u. Kako god su mi,
s jedne strane, otkrivali snagu duha koju nisam mogao ni zamisliti, tako su me,
s druge strane, natjerali da prepoznam neiz-reèene sile koje su usporavale na e n
apore, tajne koje smo skrivali jedni od drugih, kao i od samih sebe.
Tako je, na primjer, bilo s Ruby. Nakon propalog sastanka s policijskim zapovjed
nikom bojao sam se da bi se ona mogla povuæi. Umjesto toga, ona se glavaèke baci
la u projekte, naporno radila da stvori mre u
189
snovi mojega oca
susjeda koje bismo mogli redovito okupiti na na im susretima, dolazila s idejama z
a upisivanje biraèa, suraðivala s roditeljima iz kole. Bila je ono o èemu je svak
i organizator sanjao netko s nepresu nim talentom, pametan, èvrst, uzbuðen idejom
o javnom djelovanju, spreman uèiti. I volio sam njezina sina, Kylea mlaðeg. Upra
vo je navr io èetrnaest godina i u svoj njegovoj nespretnosti u jednom trenutku ne
sta an dok igramo ko arku u obli njem parku, a u sljedeæem bezvoljan i tvrdoglav mogao
sam vidjeti obrise svojih vlastitih mladenaèkih bitaka. Katkad bi me Ruby ispit
ivala o njemu, uznemirena njegovim osrednjim ocjenama ili posjekotinom na bradi,
zapanjena njegovim prkosnim umom.
»Pro log je tjedna rekao da æe biti rapper«, izvijestila bi me. »Danas ka e da æe iæ
i na zrakoplovnu akademiju i da æe biti ratni pilot. Kad ga pitam za to, samo ka e:
'Tako da mogu letjeti.' Kao da samja glupa. Kunem ti se, Barack, katkad ne znam
da li da ga zagrlim ili da ga izmlatim po mr avoj stra njici.«
»Poku aj oboje«, rekao bih joj.
Jednog dana malo prije Bo iæa zamolio sam Ruby da doðe u moj ured da joj dam dar z
a Kylea. Telefonirao sam kad je u la i uèinilo mi se da sam krajièkom oka na njoj
primijetio neku promjenu, ali nisam mogao toèno odrediti kakvu. Tek nakon to sam
spustio slu alicu, a ona se okrenula prema meni, shvatio sam da su njezine oèi, ob
ièno tople, tamno smeðe, u skladu s bojom njezine ko e, postale mutno plave, kao d
a joj je netko zalijepio plastiène gumbiæe preko arenica. Upitala me to nije u red
u.
»Sto si napravila s oèima?«
»A, to.« Ruby je zatresla glavom i nasmijala se. »To su samo leæe, Barack. Tvrtk
a u kojoj radim proizvodi kozmetièke leæe pa ih ja dobivam uz popust. Sviðaju ti
se?«
»Oèi su ti bile sasvim u redu onakve kakve su bile.«
»Ma to je samo malo za zabavu«, rekla je oboriv i pogled. »Malo promjene, zna .«
Stajao sam ne znajuæi to da ka em. Konaèno sam se sjetio Kyleova dara i dao joj ga.
»Za Kylea«, rekao sam. »Knjiga o zrakoplovima... Pomislio sam da æe mu se svidj
eti.«
190
chicago
Ruby je kimnula i spremila knjigu u torbu. »Lijepo od tebe, Barack. Sigurna sam
da æe mu se svidjeti.« A onda je naglo ustala i popravila suknju. »Pa, bolje da
idem«, rekla je i brzo iza la kroz vrata.
Ostatak toga dana, pa èak i sljedeæi dan, razmi ljao sam o Rubynim oèima. To sam l
o e izveo, rekao sam sam sebi, posramio sam je zbog malene ispraznosti u ivotu u ko
jem si mo e priu titi tako malo ispraznosti. Shvatio sam da jedan dio mene oèekuje d
a ona i ostali vode budu imuni na navalu slika koje hrane nesigurnost svakog Ame
rikanca vitke manekenke u modnim èasopisima, mu karci èetvrtastih vilica u brzim a
utomobilima slike prema kojima sam i sam bio ranjiv i od kojih sam nekad tra io za t
itu. Kad sam taj incident spomenuo jednoj crnoj prijateljici, onaje bez uvijanja
definirala problem.
» to te tu iznenaðuje?« nestrpljivo je rekla ta prijateljica. »Da crni ljudi jo uvi
jek sami sebe mrze?«
Ne, rekao sam joj, to to sam osjeæao nije bilo ba iznenaðenje. Od mojega prvog zas
tra ujuæeg otkriæa o kremama za izbjeljivanje u Lifeu upoznao sam se s cijelom zbi
rkom samospoznaja o boji ko e unutar crne zajednice dobra kosa, lo a kosa; debele il
i tanke usne; ako si svijetao, u redu, ako si taman, nestani. Crnaèka moda i sam
opo tovanje, koje je ta moda predstavljala, bili su èesta, iako osjetljiva tema ra
zgovora meðu crnim studentima, posebno meðu djevojkama koje bi se gorko smje kale
kad bi vidjele borbenog brata koji se, izgleda, uvijek sastaje sa svijetlopu-tim
djevojkama i ogovarale svakog crnca koji je bio dovoljno lud da stavi neku prim
jedbu na raèun frizura crnih ena.
Najèe æe nisam sudjelovao kad bi se naèele te teme, potajno mjereæi stupanj vlasti
te zara enosti. No primijetio sam da se takvi razgovori rijetko vode u veæim skupi
nama, a nikad pred bijelcima. Kasnije æu shvatiti daje polo aj veæine crnih studen
ata na prete ito bjelaèkim fakultetima previ e osjetljiv, na i identiteti previ e poreme
æeni da bismo sami sebi priznali da je na crnaèki ponos jo uvijek nepotpun. A priz
nati na e sumnje i zbunjenost bijelcima, otvoriti se i pustiti da na u psihu ispituj
u oni koji su, kao prvo, i prouzroèili mnogo tete, bilo bi smije no, samo po sebi i
zraz mr nje prema samome sebi jer nije bilo razloga oèekivati
191
snovi mojega oca
da æe bijelci vidjeti na e intimne bitke kao zrcalo njihovih vlastitih du a, nego pr
ije kao dodatne dokaze o crnaèkoj patologiji.
Mislim da sam ba promatrajuæi tu podijeljenost izmeðu onoga o èemu smo razgovaral
i privatno i onoga o èemu smo govorili javno nauèio da ne cijenim previ e one koji
su trubili o crnaèkom samopo tovanju kao o lijeku za sve na e bolesti, bilo daje po
srijedi bilo stvarno zlostavljanje, ili tinejd erska trudnoæa, ili kriminal meðu c
rncima. Do vremena kad sam stigao u Chicago èinilo se daje izraz samopo tovanje na
svaèijim usnama: aktivista, televizijskih voditelja, odgojitelja i sociologa. T
o je bio priruèni, sveobuhvatni pojam koji opisuje na u povrijeðenost, sterilan na
èin govora o stvarima koje smo dugo èuvali za sebe. No kad god sam poku ao definir
ati tu ideju o samopo tovanju, posebne vrijednosti koje smo se nadali da ukljuèuje
, posebne naèine pomoæu kojih bi se ljudi mo da mogli osjeæati dobro u vezi sa sam
ima sobom, izgledalo je da bi razgovor uvijek krenuo putem beskonaènog uzmicanja
. Da li sami sebe ne volite zbog boje svoje ko e ili zato to ne znate èitati i ne m
o ete naæi posao? Ilije to mo da zato to ste bili nevoljeno dijete samo, jeste li bih
nevoljeni zato to ste bili pretamni? Ili presvijetli? Ilijer sije va a mama ubrizg
avala heroin u vene... uostalom, zastoje to radila? Je li osjeæaj praznine u vam
a posljedica va e neobiène kose ili èinjenice da u stanu nemate grijanja ni pristo
jnog namje taja? Ilije to zato to u dubini du e zami ljate svemir bez Boga?
Mo da èovjek ne mo e izbjeæi takva pitanja na putu osobnog spasenja. Ja sam sumnjao
da sav taj razgovor o samopo tovanju mo e poslu iti kao okosnica uèinkovite crnaèke po
litike. To bi od ljudi zahtijevalo previ e po tenog samoprocjenjivanja; a bez takvog
po tenja to bi degeneriralo u isprazno uvjeravanje. Mo da bi s vi e samopo tovanja manj
e crnaca bilo siroma no, mislio sam u sebi, ali nisam nimalo sumnjao da siroma tvo n
ije nikako pomagalo na em samopo tovanju. Bolje da se usredotoèimo na stvari oko koj
ih se mo emo slo iti. Daj tom crnom èovjeku neke opipljive vje tine i posao. Omoguæi t
om crnom djetetu da nauèi èitati i raèunati u sigurnoj, dobro opremljenoj koli. K
ad se pobrinemo o osnovnom, svatko æe od nas moæi tragati za osjeæajem svoje vri
jednosti.
 192
chicago
Ruby je uzdrmala tu moju sklonost, taj zid koji sam podigao izmeðu psihologije i
politike, izmeðu stanja na na im raèunima i stanja na ih du a. Ova je konkretna epizo
da, zapravo, bila samo najdramatièniji primjer onoga to sam slu ao i gledao svaki d
an. To se moglo osjetiti kad mi je jedan crnaèki voða usput obja njavao kako nikad
ne radi s crnim poduzetnicima (jer »crnac æe jednostavno zabrljati i na koncu æ
u platiti bijelcima da sve ponovo naprave«); ili u razmi ljanju jednoga drugog voð
e, ene, o tome za to ne uspijeva pokrenuti ljude u svojoj crkvi (zato to su »crni lj
udi jednostavno lijeni, Barack ne ele ni raditi«). U takvim bi primjedbama rijeè c
rnèuga èesto zamijenila rijeè crnac. Za prvu sam sam nekad volio vjerovati daje
upotrebljavamo kao porugu, s mudrom ironijom, kao na u meðusobnu alu koja pokazuje
otpornost nas kao naroda. Sve dok prvi put nisam èuo mladu majku kako je upotreb
ljava da bi svojemu djetetu rekla da ni ta ne vrijedi ili dok nisam vidio kako je
tinejd eri upotrebljavaju u brzoj verbalnoj prepirci da bi izludili protivnika. Pr
eobra aj izvornog znaèenja te rijeèi nikad nije dovr en; kao i ostali obrambeni zido
vi koje smo podizali protiv moguæeg ranjavanja, i ovaj nas je upuæivao prvo na n
as same.
Ako su jezik, humor, prièe obiènih ljudi bih ono iz èega je trebalo izgraditi ob
itelji, zajednice, gospodarstvo, onda nisam mogao odvojiti tu snagu od boli i iz
oblièenosti koja je le ala duboko u nama. Shvatio sam da me znaèenje te èinjenice
najvi e uznemirilo kad sam pogledao u Rubyne oèi. Prièe koje sam slu ao od voða, svi
dokazi o hrabrosti, rtvi i prevladavanju velikih nevolja, nisu jednostavno nasta
le iz borbe s po astima ili su om, ili èak s obiènim siroma tvom. One su izrasle iz vr
lo posebnog iskustva s mr njom. Ta mr nja nije nestala; ona je oblikovala pro-tupriè
u, duboko zakopanu u svakoj osobi, a u njezinom sredi tu su bijeli ljudi neki okru
tni, neki neupuæeni, katkad jedno lice, a katkad samo bezlièna slika sustava koj
i sije uzimao pravo da upravlja na im ivotima. Morao sam se pitati mogu li se veze
u zajednici obnoviti bez kolektivnog istjerivanja te aveti koja je salijetala cr
ne snove. Bi li Ruby mogla voljeti sebe a da ne mrzi plave oèi?
* * *
193
snovi mojega oca
Rafiq al-Shabazz je rije io takva pitanja na vlastito zadovoljstvo. Poèeo sam ga r
edovitije viðati jer me nazvao ujutro nakon sastanka voditelja Projekta razvoja
lokalnih zajednica s predstavnicima Gradonaèelnikova ureda za zapo ljavanje i podu
ku i odr ao vatreni monolog o centru za zapo ljavanje koji smo tra ili od grada.
»Moramo razgovarat, Barack«, rekao je. »To to svi poku avate napraviti sa stjecanje
m radnih kvalifikacija treba se uklopiti u sveobuhvatan plan razvoja na kojem ra
dim. Ne mo e mislit o tome izolirano... Mora vidjet iru sliku. Ne razumije odnos snaga
ovdje na terenu. Gadno je, èovjeèe. Svakakvi ljudi spremni su da ti zabiju no u
leða.«
»Tko je to?«
»Rafiq. Stoje, prerano ti je?«
Da, bilo je. Stavio sam ga na èekanje i uzeo alicu kave, a onda ga zamolio da poè
ne ispoèetka, ovaj put sporije. Na kraju sam shvatio da je Rafiq zainteresiran d
a prihvatni centar Gradonaèelnikova ureda za zapo ljavanje i poduku, koji smo pred
lagali gradu, bude smje ten u stanovitoj zgradi pokraj njegova ureda u Aveniji Mic
higan. Nisam pitao za specifiènu prirodu toga njegova interesa: sumnjam da bih o
d njega i dobio izravan odgovor. U svakom sluèaju, shvatio sam da bismo mogli do
biti saveznika u neèemu to se pokazalo kao niz neugodnih pregovora s gðom Alvarez
. Ako prizemlje na koje misli udovoljava svim specifiènim zahtjevima, rekao sam,
onda sam ga spreman predlo iti kao moguæu alternativu.
Tako smo Rafiq i ja stvorili jedno nemirno savezni tvo koje nije dobro prolazilo k
od voða iz Projekta razvoja lokalnih zajednica. Razumio sam njihovu zabrinutost:
kad god bismo sjeli da s Rafiqom prokomentiramo zajednièku strategiju, on bi pr
ekidao razgovor dugim predavanjem o tajnim spletkama koje nam se spremaju i o to
me kako su crnci spremni prodati svoje ljude u bescjenje. To je bila uèinkovita
pregovaraèka taktika jer bi, kako mu je glas rastao, a vene iskakale na vratu, A
ngela, Will i ostali radoznalo zamuknuli gledajuæi u Rafiqa kao daje usred epile
ptiènog napada. Vi e nego jednom morao sam uskakati i uzvratiti mu vikanjem,
H
194
chicago
ne toliko iz bijesa koliko da ga usporim, sve dok se ispod njegova brka napokon
ne bi izvio mali smije ak pa smo se mogli vratiti poslu.
Ipak, kad smo nas dvojica bili sami, Rafiq i ja katkad smo mogli normalno razgov
arati. S vremenom sam razvio neko mrzovoljno divljenje prema njegovoj ilavosti, r
azmetljivosti i iskrenosti na neki njegov naèin. Potvrdio mije daje bio voða ban
de dok je odrastao u Altgeldu; rekao je daje prona ao vjeru pod utjecajem lokalnog
a muslimanskog voðe koji nije bio povezan s Nacijom islama sveæenika Louisa Farr
akhana. »Da nije bilo islama, èovjeèe, vjerojatno bih bio mrtav«, rekao mi je je
dnog dana. »Jednostavno sam imao negativan stav, razumije . Odrastajuæi u Altgeldu
, upio sam sve otrove kojima nas je hranio bijelac. Vidi , i ljudi s kojima radi im
aju isti problem, iako to jo ne shvaæaju. Provode pola svojega ivota brinuæi se o
tome to bijeli ljudi misle. Poèinju kriviti sebe za sranja koja vide svaki dan i
misle da im ne mo e biti bolje dok bijelac ne odluèi da su u redu. No duboko u seb
i znaju daje to krivo. Oni znaju stoje ova zemlja uèinila njihovoj mami, njihovo
m tati, njihovoj sestri. Istina je da oni mrze bijelce, ali to si ne mogu prizna
ti. Potiskuju to u sebi, bore se sami sa sobom. Na taj naèin rasipaju mnogo ener
gije.
Reæi æu ti jedno u èemu se divim bijelim ljudima«, nastavio je. »Oni znaju tko s
u. Pogledaj Talijane. Nije ih bilo briga za amerièku zastavu i sve to kad su do li
ovamo. Prvo to su uèinili bilo je da organiziraju mafiju, da osiguraju svoje int
erese. Irci preuzeli su gradsku vijeænicu i na li posao svojim deèkima. Zidovi, is
ta stvar... neæe mi reæi da se oni vi e brinu o nekom crnom djetetu u South Sideu n
ego o svojim roðacima u Izraelu? U pitanju je vlastita krv, Barack, briga za svo
je. Toèka. Crnci su jedini dovoljno glupi da se brinu za svoje neprijatelje.«
To je bila Rafiqova istina i nije se previ e trudio daje analizira. Njegov je svij
et bio onaj hobbesovski, u kojemu je nepovjerenje postojalo samo po sebi, a odan
ost se protezala od obitelji do d amije pa na crnu rasu gdje se ideja lojalnosti p
restajala primjenjivati. Taj su eni pogled, ideja krvi i plemena, osigurao mu je o
dreðenu jasnoæu i naèin kako da fokusira svoju pozornost. Mogaoje tvrditi daje c
rnaèko samopo tovanje dovelo do gradonaèelnièkog mjesta, kao stoje i potreba za cr
naèkim
195
snovi mojega oca
samopo tovanjem, pod staratelj stvom muslimana, preokrenula ivote ovisnika o drogam
a. Napredak nam je dosti an sve dok ne izdajemo sami sebe.
No od èega se toèno sastoji izdaja? Sve otkad sam prvi put dohvatio autobiografi
ju Malcolma X-a, poku avao sam raspetljati dvojakost crnaèkog nacionahzma i tvrdio
da nacionalistièka pozitivna poruka solidarnost i samopouzdanje, disciplina i o
dgovornost prema zajednici ne mora ni ta vi e ovisiti o mr nji bijelaca nego to ovisi o
velikodu nosti bijelaca. Mo emo ovoj zemlji reæi gdje grije i, uvjeravao sam sebe i s
ve crne prijatelje koji su htjeli slu ati, a da ne prestanemo vjerovati u njezinu
sposobnost da se mijenja.
Razgovarajuæi sa samoprogla enim nacionalistima poput Rafiqa, meðutim, uvidio sam
kako opæe optu ivanje svega bijeloga igra sredi nju ulogu u njihovoj poruci o uzdiza
nju; kako, barem psiholo ki, jedno ovisi o drugome. Jer kada nacionalist govori o
ponovnom buðenju vrijednosti kao jedinom rje enju za crnaèko siroma tvo, on implicit
no, ako ne i eksplicitno, crnim slu ateljima izra ava kritiku: da ne moramo ivjeti ka
ko ivimo. I dok je bilo onih koji su znali primiti takvu neuvijenu poruku i iskor
istiti je da za sebe stvore novi ivot oni mirnog raspolo enja, koje je nekoæ Booker
T. Washington tra io od svojih sljedbenika u u ima mnogih crnaca takav je govor miris
ao na obja njenja koja su bijelci uvijek nudili za crnaèko siroma tvo: da mi i dalje
patimo, ako ne od genetske inferiornosti, onda od kulturolo ke slabosti. To je bi
la poruka koja nije priznavala uzroènost ih pogre ku, poruka izvan povijesti, bez
scenarija ih zapleta koji bi mogao uporno ustrajati na napredovanju. Jer ljudi s
u veæ ogoljeli svoju povijest, ljudi èesto lo e opremljeni da tu povijest prihvate
u bilo kojem obliku osim u onom koji lepr a po televizijskim ekranima, da svjedoè
enje onome to gledamo svaki dan, èini se, samo potvrðuje na e najgore sumnje o sami
ma sebi.
Nacionalizam je nudio takvu povijest, nedvosmislenu moralistièku prièu koja se l
ako prenosila i lako prihvaæala. Stalno napadanje bijele rase, neprekidno nabraj
anje okrutnih iskustava crnih ljudi u ovoj zemlji slu ili su kao protute a koja mo e s
prijeèiti da se ideje o osobnoj i dru tvenoj
196
chicago
odgovornosti pretvore u ocean oèaja. Da, rekao bi nacionalist, bijelci su odgovo
rni za tvoje jadno stanje, a ne nikakva tvoja priroðena mana. Zapravo, bijelci s
u tako bezdu ni i pokvareni da od njih ne mo emo vi e ni ta oèekivati. Oni su ti usadili
samoprezir koji osjeæa , koji te tjera da pije ili krade . Rije i ih se iz svojih misl
i i oslobodit æe svoju pravu snagu. Ustani, moæna raso!
Taj proces premje tanja, to posezanje za samokritikom dok se odmièemo od predmeta
kritike, pomogao je da se objasni uspjeh Nacije islama, kojemu se toliko dive, u
mijenjanju ivota ovisnika o drogama i kriminalaca. No ako je to osobito dobro od
govaralo onima na najni oj ljestvici amerièkog ivota, to je takoðer govorilo i o tr
ajnim sumnjama crnih odvjetnika koji su se tako te ko borili da doðu do zlatnog pr
stena, znaka pripadnosti elitnim sveuèili tima, a onda su ipak do ivjeli neugodan mu
k kad su u li u elitni klub; o onim mladim studentima koji su oprezno odmjeravali
udaljenost izmeðu sebe i ivota na opakim ulicama Chicaga, uz opasnost koju je ta
udaljenost podrazumijevala; o svim crnim ljudima koji, pokazalo se, dijele sa mn
om unutarnji glas koji im apæe: »Ti ovamo doista ne pripada .«
U tom smislu Rafiq je bio u pravu kad je tvrdio da su svi crnci u dubini du e pote
ncijalni nacionalisti. Bijes je postojao, potisnut i èesto okrenut prema unutra.
I razmi ljajuæi o Ruby i njezinim plavim oèima, o tinejd erima koji jedan drugoga n
azivaju crnèugama i gore, pitao sam seje li Rafiq takoðer u pravu, barem za sada
, kada mu je dra e da taj bijes bude preusmjeren; je li crnaèka politika ona koja
suzbija bijes prema bijelcima opæenito ili ona koja ne uspijeva uzdignuti vjerno
st rasi iznad svega ostaloga nedorasla zadaæi.
O tomeje bilo bolno razmi ljati, jednako bolno sada kao i prije mnogo godina. Bilo
je u suprotnosti s moralno æu kojoj me uèila majka, s mo-ralno æu finih razlika izm
eðu dobronamjernih pojedinaca i onih koji mi ele zlo, izmeðu stvarne zlobe i nezn
anja ili ravnodu nosti. Imao sam osobni ulog u tome moralnom okviru; otkrio sam da
ga ne bih mogao izbjeæi sve da i poku am. Pa ipak, to je mo da bio okvir koji si cr
nci u ovoj zemlji vi e nisu mogli priu titi; mo da je on slabio crnaèku odluènost,
197
snovi mojega oca
poticao zbrku u crnaèkim redovima. Oèajnièka vremena tra e oèajnièke mjere, a za m
noge crnce vremena su bila kronièno oèajna. Ako nacionalizam mo e stvoriti jako i
uèinkovito jedinstvo i ostvariti obeæanja o samopo tovanju, onda bol koju to mo e pr
ouzroèiti dobronamjernim bijelcima, ili unutarnji nemir koji on stvara ljudima p
oput mene, neæe mnogo znaèiti.
Kad bi nacionalizam mogao ostvariti rezultat. Kako se pokazalo, pitanja uèinkovi
tosti, a ne osjeæaja, bila su uzrok veæine mojih svaða s Rafiqom. Jednom zgodom,
nakon osobito muènog sastanka s predstavnicima Ureda za zapo ljavanje i poduku, p
itao sam ga bi li mogao dovesti svoje sljedbenike kad bi javni obraèun s gradom
bio nu an.
»Nemam ja vremena trèkarati naokolo i dijeliti letke da sve to objasnim javnosti
«, rekao je. »Veæinu ljudi ovdje i nije briga jel ovako il onako. Oni koje je br
iga, htjet æe prevarit crnce i poku at pokvarit stvari. Va no je da se èvrsto dr imo p
lana i da natjeramo grad da potpi e. Tako se obavljaju poslovi a ne s velikom gomi
lom i bukom i tome slièno. Kad budemo imali sklopljen posao, objavit æu ga na ko
ji god naèin eli .«
Nisam se slagao s Rafiqovim pristupom; uza svu njegovu javnu ljubav prema crnim
ljudima, izgledalo je da ima u asno malo povjerenja u njih. No znao sam takoðer da
mu je taj pristup diktiralo pomanjkanje snage: ni njegova organizacija ni njego
va d amija, otkrio sam, nisu imale èlanstvo veæe od pedeset osoba. Njegov utjecaj
nije proizlazio iz neke jake organizacijske podr ke, nego iz njegove spremnosti da
se pojavljuje na svakom sastanku koji se imalo ticao Roselanda i da nadvièe svo
je protivnike pa da se oni povuku.
Ono stoje bilo istinito za Rafiqa, bilo je istinito i za cijeli grad; bez okuplj
ajuæeg uèinka Haroldove kampanje nacionalizam se rastakao u obièan stav, vi e nego
u ikakav opipljiv program, u zbirku pritu bi, a ne u organiziranu snagu, u slike
i zvukove kojima su vrvjeli radiovalovi i razgovori, ali bez ikakvoga utjelovlje
nja. Meðu onom aèicom skupina koje su podizale nacionalistièki stijeg samo je Nac
ija islama izazivala neke
198
chicago
vidljive posljedice: o tro intonirane propovijedi sveæenika Farrakhana uvijek su p
unile kuæu do zadnjeg mjesta, a jo ihje vi e slu alo radijske prijenose. No aktivno j
e èlanstvo Nacije islama u Chicagu bilo znatno manje mo da nekoliko tisuæa, otpril
ike velièine jedne od najveæih crnaèkih skupina u Chicagu baza koja se rijetko,
ako uopæe, mobilizirala oko politièkih utrka ili kao podr ka irokim programima. Fiz
ièka je prisutnost Nacije u naseljima bila neznatna, zapravo svedena uglavnom na
uredne ljude u odijelima i leptir-kravatama, koji su stajali na raskri jima glavn
ih prometnica i prodavali Nacijin list The Final Call (Konaèni poziv).
Povremeno bih uzeo primjerak novina od tih krajnje pristojnih ljudi, djelomice z
ato to sam suosjeæao s njima zbog te kih odijela usred ljeta i tankih kaputa zimi,
a katkad i zato to bi mi pozornost privukao sen-zacionalistièki, tabloidni naslov
(BIJELA ENA PRIZNAJE: U BIJELCIMA JE VRAG). Iza naslovnice mogli ste naæi sveæen
ikove govore kao i prièe koje su mogle biti prenesene izravno iz vijesti Associa
ted Pressa da nije bilo odreðenoga urednièkog uljep avanja (» idovski senator Metzen
baum izjavio je danas...«). Novine su takoðer imale rubriku o zdravlju, upotpunj
enu Farrakhanovim receptima bez svinjetine; oglase za sveæenikove govore na vide
okasetama (primaju se i kreditne kartice Visa ili Master); reklame za toaletne p
otrep tine paste za zube i slièno koje je Nacija lansirala pod markom POWER, kao d
io strategije da potakne crnce da tro e novac u vlastitoj zajednici.
Nakon nekog vremena reklame za POWER proizvode manje su se isticale u The Final
Callu; èini se da su mnogi koji su u ivali u govorima sveæenika Farrakhana ipak na
stavili prati zube Crestom. To stoje kampanja za POWER proizvode posrtala, govor
ilo je o te koæama s kojima se susretao svaki crnaèki poduzetnik zapreke da se ukl
juèite, nedostatak novca i prednost koju imaju va i konkurenti nakon to su vas dr ali
izvan igre vi e od tristo godina.
No èinilo mi se da to odra ava i neizbje nu napetost koja nastaje kad se poruka sveæ
enika Farrakhana svede na svakodnevnu stvarnost kupovanja paste za zube. Poku ao s
am zamisliti Powerova direktora proizvod-
199
snovi mojega oca
nog programa kako pregledava svoja prodajna predviðanja. Mogao bi se nakratko za
pitati ima li smisla distribuirati proizvod u lance nacionalnih supermarketa gdj
e vole kupovati crnci. Kad bi odbacio tu ideju, mogao bi razmisliti mo e li si ije
dan supermarket u vlasni tvu crnca, koji se poku ava natjecati s nacionalnim trgovaè
kim lancima, priu titi da dodijeli prostor na policama proizvodu koji æe sigurno o
dbijati potencijalne bijele kupce. Hoæe li crni potro aèi kupovati po tom? I to s vje
rojatno æu da najjeftiniji dobavljaè bilo èega, koji je krenuo u proizvodnju paste
za zube, bude bijelac?
Pitanje konkurencije, odluke pod pritiskom tr i ne ekonomije i veæinska pravila; pit
anja moæi. Ta nepopustljiva stvarnost da bijelci jednostavno nisu utvare koje tr
eba samo izbrisati iz na ih snova, nego su aktivna i raznolika èinjenica u na em sva
kodnevnom ivotu konaèno je pokazala kako nacionalizam mo e bujati kao emocija, a za
pinjati kao program. Sve dok je nacionalizam ostajao katarzièna kletva prema bij
eloj rasi, mogao je osvajati pljesak nezaposlenih tinejd era koji slu aju radio ili
poslovnih ljudi koji gledaju kasni program na televiziji. No strmje silazak od t
ako ujedinjujuæeg ara do praktiènih odluka s kojima se crnci svakodnevno suoèavaj
u. Kompromisi su posvuda. Crni raèunovoða je pitao: Kako æu otvoriti raèun u ban
ci u vlasni tvu crnca ako mi ona dodatno naplaæuje za provjeru kreditne sposobnost
i i èak mi ne eli dati poslovni zajam jer ka e da si ne mo e dopustiti taj rizik. Crn
a bolnièarkaje rekla: Bijeli ljudi s kojima radim i nisu tako lo i, ali i daje-su,
ne mogu napustiti posao tko æe mi sutra platiti stanarinu ili danas nahraniti d
jecu?
Rafiq nije imao spremne odgovore na takva pitanja; manje gaje zanimalo mijenjanj
e pravila moæi nego boja onih koji su je imali i koji su stoga u ivali u njezinim
privilegijama. Ali nikad nije bilo mnogo mjesta na vrhu piramide; u natjecanju o
dreðenom ovakvim uvjetima èekanje crnaèkog izbavljenja bit æe zaista dugo. Za vr
ijeme tog èekanja dogodile su se smije ne stvari. Ono stoje u Malcolmovim rukama n
ekad izgledalo kao poziv na oru je, odluka da vi e neæemo podnositi nepodno ljivo, pos
talo je upravo ono stoje Malcolm elio iskorijeniti: jo hrane za
chicago
ma tu, jo jedna maska za dvoliènost, jo jedan izgovor za nedjelovanje. Crni politièa
ri, manje nadareni od Harolda, otkrili su ono to su bijeli politièari veæ odavno
znali: rasni mamci mogli su pogodovati onome tko prihvaæa ogranièenja. Mladi vod
e, eljni da stvore vlastito ime, podizali su svoje uloge ireæi teorije zavjere po
cijelom gradu Korejci su osnivah klan, idovski lijeènici su crnim bebama ubrizgav
ah virus side. To je bio preèac do slave, ako i ne uvijek do bogatstva; kao seks
i nasilje na televiziji, crnaèki je bijes uvijek nalazio spremno tr i te.
Izgleda da nitko od onih s kojima sam razgovarao u naselju nije takav govor uzim
ao vrlo ozbiljno. Èinjenica je da su mnogi od njih veæ odustali od nade da polit
ièari mogu stvarno pobolj ati njihove ivote; za njih je glasaèki listiæ, ako ga uop
æe ubace, bio jednostavno karta za dobru predstavu. Ljudi bi mi govorili da crnc
i nemaju stvarne moæi koja bi djelovala na povremeno upadanje u antisemitizam il
i na verbalne napade na Azijce; pa crni su ljudi svako toliko trebali priliku da
izbace malo pare èovjeèe, pa to misli da ti ljudi govore o nama iza na ih leða?
Samo prièa. Ipak, nije me zabrinjavala samo teta koju je neobvezan razgovor uzrok
ovao stvaranju koalicije ih emocionalna bol koju je uzrokovao drugima. Zabrinjav
ao me raskorak izmeðu onoga to govorimo i onoga to radimo i uèinak koji on ima na
nas kao pojedince i kao narod. Taj je jaz potkopavao i jezik i misao; èinio nas
je zaboravnima i podupirao izmi ljotine; u konaènicije nagrizao na u sposobnost da b
ilo sebe bilo jedan drugoga smatramo odgovornima. I premda ni ta od ovoga nije bil
o rezervirano samo za crne politièare ili crne nacionaliste Ronaldu Reaganu je i l
o sasvim dobro s njegovom vrstomjeziènog izvrtanja, a bijela Amerika uvijek je s
premna potro iti velike svote novaca na zemlji ta u predgraðu i na privatne za titare
da porekne neraskidivu vezu izmeðu crnog i bijelog - crnci su bih ti koji su si
najmanje mogli priu titi takve varke. Crnaèkije opstanak u ovoj zemlji uvijek bio
uvjetovan sa to manje zavaravanja i tako je, bez zabluda, veæina crnih ljudi koje
sam sreo nastavila funkcionirati u svakodnevnom ivotu. Umjesto da prihvatimo tak
vo nepokolebljivo po tenje i u javnom poslu, èinilo se da popu tamo stisak, dopu tamo
da nam kolektivna du a krene kamo hoæe, pa èak i ako tonemo u sve dublji oèaj.
201
snovi mojega oca
Nastaviti bitku da uskladimo rijeè i djelo, na e iskrene elje s provedivim planom -
zar samopo tovanje nije ovisilo upravo o tome? To je vjerovanje koje me odvelo u
organiziranje i to je vjerovanje koje æe me navesti da zakljuèim, mo da posljednji
put, da ideja èistoæe rase ili kulture ne mo e vi e biti osnova za samopo tovanje tip
iènoga crnog Amerikanca, kao to nije mogla biti za moje. Na æe se osjeæaj cjelovit
osti morati uzdiæi iz neèega boljega nego stoje krv koju smo naslijedili, morat
æe naæi ishodi te u prièi gospoðe Crenshaw i gospodina Marshalla, u Rubynoj prièi
i Rafiqovoj; u svim prljavim, kontradiktornim pojedinostima na eg iskustva.
Oti ao sam na dva tjedna posjetiti svoju obitelj. Kad sam se vratio, nazvao sam Ru
by i rekao joj daje trebam najednom sastanku te subote na veèer.
Duga stanka. »O èemu?«
»Vidjet æe . Budi spremna u est... prvo æemo ne to prezalogajiti.«
Odredi te namje bilo puni sat vo nje od Rubyna stana u jednom od naselja na sjeveru
gdje su se jazz i blues preselili u potrazi za publikom koja plaæa. Na li smo jeda
n vijetnamski restoran i, uz tanjur rezanaca i raèiæa, razgovarali o njezinu efu
na poslu, o problemima koje je imala s leðima. Razgovor namje, meðutim, bio usil
jen, bez stanke ili razmi ljanja; dok smo govorili, stalno smo izbjegavali da se p
ogledamo.
Kad smo platili i od etali do susjednog ulaza, dvorana je veæ bila puna. Jedan nas
je razvoðaè poveo do na ih mjesta koja su, pokazalo se, bila ispred skupine crnih
 tinejd erica na kolskom izletu. Neke od njih marljivo su listale svoje programe op
ona ajuæijednu stariju enu pretpostavljam uèiteljicu kojaje sjedila kraj njih. Ipak
, gotovo sve djevojke bile su preuzbuðene da bi mirno sjedile; aptale su i hihota
le u vezi s podu im naslovom predstave i zapitkivale svoju voditeljicu kojaje cije
lo vrijeme pokazivala strpljenje vrijedno divljenja.
Prostoriju je naglo obavila tama i djevojke su se smirile. A onda su se upalila
svjetla, sada mutno plava i na pozornici se pojavilo sedam crnih ena, odjevenih u
lepr ave suknje i alove, tijela zamrznutih u èudnim,
202
chicago
iskrivljenim polo ajima. Jedna od njih, krupna ena u smeðem, poèela je u kriku:
... raspr enipolutonovi bez ritma / bez melodije izbezumljeni smijeh spu ta se na ra
mena crne djevojke smije na je / histerièna je nemelodioznost njezina plesa ne rec
i ni du i
ona ple e na limenkama piva i ljunku...
Dok je govorila, ostale su ene polako o ivjele, zbor sjena i oblika, boje mahagonij
a i vrhnja, oblih i vitkih, mladih i ne tako mladih, izvijajuæi udove posvuda po
pozornici.
netko / bilo tko
pjevaj pjesmu crne djevojke
izvedi je na svjetlo
da upozna sebe
da upozna tebe
ali pjevaj njezin ritam
bri nost / borba / te ka vremena
pjevaj njezinu pjesmu ivota...
Sljedeæih sat vremena ene su se izmjenjivale prièajuæi svoje prièe, pjevajuæi svo
je pjesme. Pjevale su o izgubljenom vremenu i odbaèenim ma tanjima, i o onome stoj
e moglo biti. Pjevale su o mu karcima koji su ih voljeli, koji su ih izdali, silov
ali, prigrlili; pjevale su o povrijeðenosti u tim mu karcima, povrijeðenosti koju
se moglo razumjeti i katkad oprostiti. Pokazivale su jedna drugoj strije i otvrd
nulu ko u na stopalima; otkrivale su svoju ljepotu treptajima glasa, drhtajem ruke
, ljepotu koja nestaje, raste, neuhvatljiva. Jecale su nad pobaèenom djecom, ubi
jenom djecom, djecom koja su i one nekad bile. I kroz sve te njihove pjesme,
203
snovi mojega oca
estoke, bijesne, slatke, neustra ive, te su ene izvodile figure preko konopca i ples
ale, svaka od njih, i rumbu, i bump i samotni valcer; iscrplju-juæe, srceslamaju
æe plesove. Plesale su dok sve nisu postale jedna du a. I na kraju je ta du a pjeval
a jedan jedini, jednostavni stih:
na la sam boga u sebi
i voljela sam je / voljela sam je silno
Svjetla su se upalila; naklonile su se; djevojke iza nas su divlje pljeska-le. P
omogao sam Ruby oko kaputa pa smo iza li na parkirali te. Tempera-turaje pala; zvije
zde su svjetlucale poput leda na crnom nebu. Dok smo èekali da se automobil ugri
je, Ruby se nagnula i poljubila me u obraz.
»Hvala.«
Njezine su se oèi, tamno smeðe, ljeskale. Zgrabio samjoj ruku u rukavici i kratk
o stisnuo prije nego to sam krenuo. Ni ta vi e nije izgovoreno; za cijele vo nje do Sou
th Sidea, dok je nisam ostavio pred njezinim vratima i po elio joj laku noæ, nismo
prekinuli tu dragocjenu ti inu.
204
JEDANAESTO POGLAVLJE
Skrenuo sam na parkirali te zraène luke u tri i petnaest i, to sam br e mogao, potrèa
o prema terminalu. Hvatajuæi dah, nekoliko sam se puta osvrnuo i preletio pogled
om preko gomila Indijaca, Nijemaca, Poljaka, Tajlandana i Èeha koji su veæ uzima
li svoju prtljagu.
K vragu! Znao sam da treba ranije krenuti. Mo da se zabrinula i poku avala me nazvat
i. Jesam li joj uopæe dao svoj uredski telefonski broj? Sto ako je propustila le
t? A to ako je jednostavno pro la mimo mene, a da toga i nisam bio svjestan?
Bacio sam pogled na fotografiju, onu koju mi je bila poslala dva mjeseca prije,
svu zamrljanu èestim dodirivanjem. Onda sam podigao pogled i ugledao ivu sliku: i
za carinske ograde lakim je i gracioznim korakom izronila Afrikanka blistava pro
dorna pogleda koji je tra io i na ao moj, a na tamnom, zaobljenom i isklesanom licu
cvjetao je osmijeh divlje ru e. »Barack?« »Auma?« »Bo e moj...«
Zagrlio sam sestru i podigaoje s tla, smijali smo se i smijali, i sve vrijeme gl
edali jedno drugo. Uzeo sam njezinu torbu i uputili smo se prema gara i. Primila m
e je ispod ruke i u tom sam trenu, ne znam za to, znao daje volim, tako prirodno,
tako jednostavno i arko da sam se kasnije,
205
snovi mojega oca
kad je oti la, znao zateæi kako propitkujem tu ljubav nastojeæi sije razjasniti. È
ak mi ni sada to ne polazi za rukom; znam tek daje to bila istinska ljubav, da o
na to jo uvijek jest i na tome sam zahvalan.
»Onda, brate«, Auma æe dok smo se vozili prema gradu, »mora mi sve ispripovijedat
i.«
»Sto?«
»O svojem ivotu, naravno.« »Od poèetka?« »Poèni otkud bilo.«
Prièao sam joj o Chicagu i New Yorku, o svojemu organizatorskom djelovanju, o ma
jci, baki i djedu, Mayi. Reklaje daje o njima toliko èula od na ega oca da joj se
èinilo da ih veæ poznaje. Opisala mije Heidelberg u kojem je nastojala zavr iti ma
gisterij iz lingvistike te ku nje i nevolje ivota u Njemaèkoj.
»Valjda i nemam prava jadati se«, reklaje. »Imam stipendiju, stan. Ne znam to bih
da sam jo u Keniji. Pa ipak, Njemaèka mi i nije odvi e pri srcu. Zna , Nijemci vole
o sebi misliti kao o vrlo liberalnima kad je rijeè o Afrikancima, no ako malo za
grebe ispod povr ine, uvidi kako su zadr ali stav iz djetinjstva. U njemaèkim bajkama
crnci su uvijek zlodusi. Takve stvari ne zaboravljaju se tako lako. Poku avam zami
sliti kako je bilo na em Starom kad je prvi put napu tao dom. Je li i on osjeæao tu
istu osamljenost...«
Stari. Tako je Auma nazvala na eg oca. Meni se to èinilo u redu, istodobno i nekak
o blisko i strano, poput prirodne sile koja nije dokraja razja njena. U mojem stan
u Auma je dohvatila njegovu sliku s police, portret naèinjen u fotografskom atel
ijeru, koji je majka saèuvala.
»Doima se tako nevin, zar ne? Tako mlad.« Prinijelaje sliku mojemu licu. »Imate
ista usta.«
Rekao sam joj da bi trebala prileæi i odmoriti se, a da bih ja nekoliko sati pro
veo u uredu.
Odmahnula je glavom. »Nisam umorna. Dopusti da idem s tobom.«
»Bolje æe se osjeæati ako se malo odmori .«
»Uh, Barack! Primjeæujem da voli zapovijedati ba kao i Stari. A susreo si ga samo
jednom?! Valjda je to u krvi.«
206
chicago
Nasmijao sam se, ali ne i ona; umjesto toga, pogledjoj je lutao po mojem licu ka
o da ono krije zagonetku koju treba odgonetnuti, jo jedan djeliæ problema koji je
ispod povr ine ivahna èavrljanja izjedao njezino srce.
Poveo sam je u obilazak South Sidea, putovima svojih prvih dana u Chicagu, samo
sada poploèanim osobnim sjeæanjima. Kad smo svratili u moj ured, zatekli smo Ang
elu, Monu i Shirley. eljele su od Aume èuti sve o Keniji, saznati kako upleæe kos
u i èudile se njezinu lijepom izra avanju, usporeðujuæi ga s onim engleske kraljic
e; sve su se èetiri odlièno zabavljale govoreæi o meni i o mojim svakakvim neobi
ènim navikama.
»Èini se da si im vrlo drag«, rekla je kasnije Auma. »Podsjeæaju me na na e tete,
one kod kuæe.« Spustilaje prozor i zarila lice u vjetar promatrajuæi Aveniju Mic
higan: ogoljele ostatke Kazali ta Roseland, gara u prepunu zahrðalih vozila. »Radi li
ovo radi njih, Barack?« upitala je ponovo mi se obrativ i. »Mislim na tvoj organi
zatorski rad?«
Slegnuo sam ramenima. »Radi njih. Radi sebe.«
Onaj isti izraz zbunjenosti i straha vratio se na Aumino lice. »Ba i ne volim pol
itiku«, rekla je.
»Za to?«
»Ne znam. Na kraju ljudi uvijek ostanu razoèarani.«
Kod kuæe ju je u mojem po tanskom sanduèiæu doèekalo pismo; kako je rekla, od stud
enta prava s kojim se viða. Pismo je bilo podugaèko, najmanje sedam stranica, a
dok sam pripremao veèeru, ona je sjedila za kuhinjskim stolom, smje kajuæi se, uzd
i uæi i pucketajuæi jezikom, a izraz lica postao joj je mek i i èeznutljiv.
»Mislio sam da ne voli Nijemce«, natuknuo sam.
Protrljala je oèi i nasmijala se. »Toèno ali Otto je drukèiji. Tako je sladak! A
katkad sam tako okrutna prema njemu! Kako bih ti to objasnila, Barack... Katkad
mi se uèini da mi nije jednostavno nekome sasvim vjerovati. Sjetim se stoje Sta
ri uèinio od svojega ivota, pa me od pomisli na brak, kako ono vi ka ete... obuzme
jeza. K tome, zna , s Ottom i njegovim poslom bili bismo prisiljeni ivjeti u Njemaè
koj. Poku avam zamisliti kako bi mi bilo pro ivjeti ivot kao stranac i mislim da to n
e bih mogla podnijeti.«
207
snovi mojega oca
Presavila je pismo i vratila ga u omotnicu. »A ti, Barack?« upitala je. »Ima li i
ti sliènih problema, ih je samo tvoja sestra smu ena?« »Èini mi se da razumijem k
ako se osjeæa .« »Da èujem.«
Oti ao sam do hladnjaka, izvadio dvije svje e paprike i stavio ih na dasku za sjecka
nje. »Dakle... postojalajejedna ena u New Yorku i volio sam je. Bila je bjelkinja
. Imala je tamnu kosu i natruhe zelenkasta odsjaja u oèima. Glas joj je odzvanja
o poput kineskih zvonèiæa. Viðah smo se gotovo cijelu godinu. Ponajvi e vikendima.
Katkad u njezinom, katkad u mojem stanu. Zna kako je to, uroniti u neki vlastiti
svijet? Samo vas dvoje, za tiæeni, obavijeni toplinom. S vlastitimjezikom. S vlas
titim obièajima. Tako je to bilo.
No jednoga vikenda pozvala me je u ladanjsku kuæu svoje obitelji. Tamo su bili n
jezini roditelji, vrlo dragi i dobrohotni ljudi. Bila je jesen, prekrasna, svuda
uokolo ume, vozili smo se kanuom po okruglom hladnom jezeru prepunom zlatna li æa
koje se nakupljalo uz obalu. Njezinoj je obitelji bio poznat svaki pedalj te zem
lje. Znali su kako su nastajali bre uljci, kako su ledeni nanosi gradilijezero, zn
ali su imena prvih bijelih naseljenika svojih predaka a i onih prije njih, Indij
anaca koji su ondje nekoæ lovili. Kuæaje bila stara, pripadalaje njezinu djedu.
Onjuje, pak, naslijedio od svojega djeda. Knji nica je bila ispunjena starim knjig
ama i djedovim fotografijama sa znamenitim ljudima koje je poznavao predsjednici
ma, diplomatima, industrijalcima. Taje prostorija odisala izrazitom ozbiljno æu. S
tojeæi u njoj, postao sam svjestan da su na a dva svijeta, njezin i moj, udaljena
jedan od drugoga kao Kenija od Njemaèke. I bilo mi je jasno da æu, ostanemo li z
ajedno, na posljetku ivjeti u njezinu svijetu. Uostalom, to sam èinio veæinu svoj
ega ivota. Od nas dvoje, ja sam bio taj koji je uspijevao ivjeti kao 'autsajder'.«
»Sto se zatim dogodilo?«
Slegnuv i ramenima, nastavio sam. »Odgurnuo sam je od sebe. Poèele su razmirice. P
oèeli smo razmi ljati o buduænosti, a to je pritiskalo na topli mali svijet. Jedne
veèeri poveo sam je u kazali te da pogleda novi komad jednoga afroamerièkog dramat
ièara. Bila je to predstava pu-
208
chicago
na gnjeva, no vrlo duhovita. Tipièan crni amerièki humor. Publika je bila prete it
o crnaèka, i svi su se smijali, pljeskali i uzvikivali kao da su u crkvi. Poslij
e predstave ona je zapoèela razgovor pitanjem za to su crnci sve vrijeme tako ljut
i. Rekao sam daje to stvar sjeæanja - nitko ne postavlja pitanje za to Zidovi gaje
uspomenu na holokaust, mislim da sam tako rekao a ona je uzvratila daje to druk
èije, ja, pak, da nije, da bi onda zakljuèila kako je ljutnja zapravo slijepa ul
ica. estoko smo se posvaðali odmah ispred kazali ta. Kad smo stigli do automobila,
poèela je plakati. Ona se ne mo e pretvoriti u crnkinju, reklaje. Pretvorila bi se
daje to moguæe, ali nije. Ona mo e biti jedino ono to jest i zar to nije dovoljno.
«
»To je tu na prièa, Barack.«
»Sla em se. Èak i daje bila drukèije boje ko e, mo da ne bi i lo. Hoæu reæi, i nekoliko
crnkinja mije slomilo srce.« Nasmije io sam se, ubacio nasjeckane paprike u lonac,
 a zatim se ponovo obratio Aumi. »Problemje u tome«, rekao sam vi e se ne smije eæi,
»da se svaki put kad se prisjetim onoga to mije rekla ispred kazali ta osjeæam nek
ako postiðenim.«
»Èujete li se ikada?«
»Primio sam bo iènu èestitku. Sada je sretna; na la je nekoga. A ja imam svoj posao.
« »I to je dovoljno?« »Katkad.«
Sutradan sam se oslobodio poslovnih obveza, pa smo zajedno proveli dan. Posjetil
i smo Muzej umjetnosti ( elja mije bila da odemo u Fiel-dov muzej vidjeti smanjene
glave, no Auma je odbila), prekopavah po starim fotografijama iz mojega ormara,
oti li u supermarket gdje je zakljuèila da su Amerikanci prijateljski raspolo eni i
predebeli. Katkad je bila tvrdoglava, katkad vragolasta, katkad pritisnuta tere
tom problema èovjeèanstva, no uvijek istièuæi samopouzdanje, u èemu sam prepozna
o nauèenu reakciju - svoj vlastiti odgovor na nesigurnost.
O ocu nismo mnogo govorili; razgovor kao da bi zamro kad god bismo se previ e prib
li ili poku aju da sredimo uspomene na njega. Sve
209
snovi mojega oca
do jedne veèeri kad smo nakon jela i duge etnje ru evnim jezerskim valobranom oboje
osjetili da nam nema druge nego otvoriti temu. Pripremio sam èaj, a Auma je poè
ela prièati o Starome, onoliko koliko se mogla prisjetiti.
»Ne mogu reæi da sam ga odista poznavala, Barack«, zapoèela je. »Mo da nitko i nij
e... u svakom sluèaju ne istinski. ivot mu je bio tako raspr en. Ljudi su poznavali
tek komadiæke i mrvice, èak i vlastita djeca.
Bojala sam ga se. Zna , kad sam seja rodila veæ je bio oti ao. Tadaje bio na Havajim
a s tvojom majkom, potom na Harvardu. Kad se vratio u Keniju, na najstariji brat
Roy i ja bili smo mala djeca. Sve do tada ivjeli smo s majkom na selu. Bila sam p
remalena da bih oèuvala sjeæanje na njegov dolazak. Menije bilo èetiri, a Royu es
t godina, mo da ti on vi e mo e pripovijedati o svemu tome. Ono to ja pamtim jest da se
vratio s Amerikankom po imenu Ruth, te da nas je odveo od majke kako bismo ivjel
i u Nairobiju. Sjeæam se daje ta ena, Ruth, bila prva bijela osoba kojoj sam ikad
a do la blizu i da je, odjednom, ona trebala biti moja nova majka.«
»Za to niste ostali sa svojom pravom majkom?«
Auma je odmahnula glavom. »Uistinu ne znam. U Keniji djeca nakon razvoda pripada
ju mu karcima to jest, ako oni tako ele. Pitala sam majku za to nismo ostali s njom,
no njoj je te ko o tome govoriti. Samo ka e daje oèeva nova supruga odbijala da s nj
ima ivi jo jedna ena i daje ona moja majka mislila da æe djeci biti bolje ako ive s
ocem jer je bio bogat.
Tih prvih godina, naime, Starome je uistinu i lo dobro. Radio je za neku amerièku
naftnu tvrtku za Shell, mislim. Bilo je to tek nekoliko godina nakon stjecanja n
eovisnosti i Starije bio dobro povezan s vlada-juæom vrhu kom. S mnogima od njih n
ekoæje i ao u kolu. Potpredsjednik, ministri, svi bi oni katkad dolazili u na u kuæu,
s njime pili i razgovarali o politici. Imao je veliku kuæu i velik automobil, i
svakoga bi se dojmilo to stoje tako mlad stekao tako iroku naobrazbu u inozemstv
u. Usto, ena mu je bila Amerikanka, stoje tada jo bila rijetkost, iako bi
210
chicago
kasnije, dok je jo bio u braku s Ruth, katkada izlazio s mojom pravom mamom. Kao
daje elio pokazati ljudima da mo e imati i tu prelijepu Afrikanku kad god to po eli.
To je bilo vrijeme kad su roðena èetvorica na e ostale braæe Mark i David, Ruthina
djeca, roðena u velikoj kuæi u Westlandsu, te Abo i Bernard, sinovi moje majke
koji su ivjeli s njom i njezinom obitelji u unutra njosti. Tada Roy i ja nismo pozn
avali Abu i Bernarda. Nikada nas nisu posjeæivali, a kad bi Stari i ao k njima, uv
ijek bi odlazio sam, ne spominjuæi to Ruth.
Bila sam jo mala pa sam o tome i o na im podvojenim ivotima ozbiljnije razmi ljala tek
mnogo kasnije. Èini mi se daje Royu bilo te e; bio je dovoljno star da se sjeæa iv
ota u Alegu, na selu s mamom i rodbinom. Sto se mene tièe, bilo je u redu. Ruth,
na a nova majka, u to se vrijeme dobro odnosila prema nama. Gotovo kao prema vlas
titoj djeci. Mislim da su joj roditelji bili imuæni jer su nam slali bajne darov
e iz Amerike. Doista sam bila uzbuðena svaki put kad bi stigao njihov paket. No
sjeæam se kako bi Roy nekad odbijao primiti njihove darove, èak i onda kad su na
m slali slatki e. Tako je jednom odbio pristigle èokoladne bombone, no kasnije noæ
u, kad je mislio da spavam vidjela sam kako uzima nekoliko slatki a koje sam ostav
ila na zajednièkom noænom ormariæu. No ni ta mu nisam rekla. Mislim da sam znala d
aje jako nesretan.
Onda su se stvari poèele mijenjati. Kad je Ruth rodila Marka i Davida, pozornost
je preusmjerila na njih. A Stari, on je napustio amerièku kompaniju kako bi rad
io u Ministarstvu turizma. Mo daje imao politièkih ambicija, i na poèetku mu je do
bro i lo. No do 1966. ili 1967. godine podjele u Keniji poprimile su ozbiljnije ra
zmjere. Predsjednik Kenyatta bio je podrijetlom iz najveæega plemena Kikuyu. Dru
go po velièini pleme, Luo, poèelo je negodovati da pripadnici plemena Kikuyu dob
ivaju najbolje poslove. Vlada je vrvjela intrigama. Potpredsjednik Odinga bio je
Luo i tvrdio je daje vlada korumpirana. Umjesto da slu e onima koji su se borili
za neovisnost, tvrdio je, kenijski su politièari zauzeli mjesto bijelih kolonist
a, otkupljujuæi tvrtke i zemlju, koje su trebale biti vraæene narodu. Odinga je
poku ao osnovati vlastitu stranku, no uhitili su ga kao komunista i odredili mu ku
æni pritvor. Jo jedan popularni ministar
snovi mojega oca
iz plemena Luo, Tom M'boya, stradao je od hitaca Kikuvua. Pripadnici plemena Luo
poèeli su prosvjedovati na ulicama. Vladina policija se razbje ala, ljudi su pogi
bali i sve je to stvorilo jo vi e meðuplemenskog nepovjerenja.
Veæina prijatelja Staroga jednostavno je utjela; nauèili su se nositi sa situacij
om. No Stari je poèeo podizati glas. Govorio je kako æe plemenska podvojenost un
i titi zemlju i da nekompetentni ljudi dobivaju najbolje poslove. Prijatelji su ga
poku avali odvratiti od takvih javnih istupa, no on nije mario. Uvijek je mislio
da zna stoje najbolje. Kad su mu uskratili oèekivano promaknuæe, glasno je prosv
jedovao. 'Kako mi ti mo e biti nadreðen', okomio bi se najednog od ministara, 'kad
te ja poduèavam tvojem poslu.' Kenvatta je doèuo da Stari stvara probleme i pozv
ao ga na razgovor. Akoje vjerovati prièama, Kenyattaje rekao Starome da, buduæi
da nije u stanju dr ati jezik za zubima, neæe ponovo raditi dok ne bude gol i bos.
Ne znam koliko èovjek mo e vjerovati takvim potankostima, no svakako znam daje ste
kav i Predsjednika za neprijatelja Stari vrlo lo e pro ao. Bio je izbaèen iz Vlade sta
vljen na crnu listu. Kad bi se obraæao inozemnim tvrtkama tra eæi posao, one bi ve
æ bile upozorene da ga odbiju. Poèeo se raspitivati u inozemstvu i uspio dobiti
posao u Afrièkoj banci za razvoj u Adis Abebi, no prije nego stoje trebao poèeti
raditi, vlasti su mu putovnicu proglasile nevrijedeæom pa èak nije mogao niti n
apustiti Keniju.
Na posljetku je bio prisiljen prihvatiti neki posliæ u Agenciji za vode. No i to
mu je omoguæeno tek zalaganjem sa alnoga prijatelja. Taj posao nam je priskrbio h
ranu, ali za njega je to bio vehk korak unazad. Stari je poèeo estoko piti, a mno
gi su ga poznanici izbjegavali jer je postalo opasno biti viðen u njegovoj blizi
ni. Kad bi se isprièao, govorili su mu, izmijenio stajali te, mo da bi sve bilo u re
du. No on je ostao dosljedan sebi i nastavio govoriti to god bi mu palo na pamet.
Veæinu toga shvatila sam tek kad sam bila malo starija. U ono doba bila sam svje
sna tek daje ivot kod kuæe postao vrlo te ak. Stari se nije obraæao ni Royu ni meni
, osim da nas ukori. Dolazio je kuæi vrlo kasno,
212
chicago
pijan, sjeæam se kako bi vikao na Ruth, zahtijevajuæi da mu ne to skuha. Ruthje po
stala duboko ogorèena promjenama kod Staroga. Katkad, kad on ne bi bio kod kuæe,
Royu i meni govorila bi kako nam je tata lud i da nas ali to imamo takvoga oca. N
isam joj to zamjerila vjerojatno sam joj davala za pravo. No primijetila sam da
se prema nama, èak vi e nego prije, pona a drukèije nego prema vlastitim sinovima. G
ovorila bi nam da nismo njezina djeca, da nam poma e onoliko koliko mo e. Roy i ja p
oèeli smo se osjeæati kao da nemamo nikoga. A kad je Ruth napustila Staroga, tak
av osjeæaj i nije bio daleko od istine.
Oti laje kad mije bilo dvanaest ili trinaest godina, nakon stoje Stari imao ozbilj
nu prometnu nesreæu. Mislim daje bio pod utjecajem alkohola, a vozaè drugog auto
mobila, neki bijeli farmer, poginuo je. Starije dugo zadr an u bolnici, gotovo god
inu dana, a Roy i ja uglavnom smo ivjeli sami. Kada je na posljetku izi ao, to je b
ilo ba onda kadaje oti ao u posjet tebi i tvojoj mami na Havaje. Rekao nam je da æe
te vas dvoje doæi s njim i da æemo biti prava obitelj. No kad se vratio, vas nij
e bilo, pa je Royu i meni preostalo da sami s njim izlazimo nakraj.
Zbog nesreæe Starije izgubio posao u Agenciji za vode i nismo imah gdje stanovat
i. Neko vrijeme seljakali smo se od roðaka do roðaka, no na posljetku bi nas izb
acivali jer su imali dosta vlastitih briga. Onda smo prona li tro nu kuæu u divljem
dijelu grada i ondje ostali nekoliko godina. Bilo je to jezivo razdoblje. Starij
e imao toliko malo novaca daje bio prisiljen od roðaka posuðivati za hranu. Misl
im daje zbog toga bio jo postiðeniji, postajao je sve zlovoljniji. Unatoè svim te k
oæama, Royu ili meni nikada nije bio spreman priznati da ne to nije u redu. Èini m
i se da je to bilo najbolnije to kako je i dalje ponosno isticao kako smo mi dje
ca doktora Obame. Smoènica bi nam bila prazna, a on je i dalje izdvajao novac za
dobrotvorne akcije samo da se poka e, da odr i privid. Katkad bih se upustila s nji
m u prepirku, no on bi samo odvratio kako sam budalasta mlada djevojka koja nije
sposobna takvo to shvatiti.
Izmeðu njega i Roya stvari su bile göre. estoko su se svaðali. Na posljetku je Ro
y jednostavno oti ao. Prestao je dolaziti kuæi i poèeo ivjeti s razlièitim ljudima.
Tako sam bila ostavljena sama sa Starim. Katkad bih
213
snovi mojega oca
probdjela polovinu noæi èekajuæi da èujem kako je do ao, sva u strahu da mu se nij
e dogodilo ne to stra no. A on bi do ao pijan, teturajuæi u ao u moju sobu i probudio me
: zato stoje tra io dru tvo ili ne to zajelo. Raspredao bi kako je nesretan i kako su
ga iznevjerili. Bila bih toliko pospana da nisam mogla razabrati ni ta od onoga o
èemu je govorio. Potajice sam poèela pri eljkivati da jedne noæi ostane vani i nik
ada se ne vrati.
Jedina stvar koja me je odr ala na povr ini bila je moja gimnazija Kenya High School
. Bila je to enska gimnazija, nekoæ rezervirana za Britance. Vrlo stroga i jo uvij
ek izrazito rasistièka tek je u moje vrijeme, nakon to ju je napustila veæina bij
elih uèenika, afrièkim profesorima dopu teno da u njoj predaju. Usprkos svemu tome
bila sam poprilièno aktivna. Bila je to kola internatskoga tipa, pa bih cijeli s
emestar boravila ondje umjesto sa Starim. kola mije, vidi , ucijepila neki osjeæaj
za red. Ne to za to se mogu uhvatiti.
Jedne godine Stari nije mogao platiti èak ni kolarinu pa su me poslali kuæi. Bila
sam beskrajno posramljena i cijelu noæ sam plakala. Nisam znala to æu uèiniti. N
o posreæilo mi se. Jedna od voditeljica saznala je za moje obiteljske nevolje i
pomogla mi da dobijem stipendiju, to mije omoguæilo ostanak. Tu no mije to æu to reæ
i, no ma koliko mije bilo stalo do Staroga i ma koliko sam za njega bila zabrinu
ta, bilo mije drago to ne moram ivjeti s njim. Jednostavno sam ga, ne osvræuæi se,
prepustila samome sebi.
Tijekom moje dvije zavr ne kolske godine stvari su Starome krenule nabolje. Kenyatt
a je umro i slijedom nekih okolnosti opet mu je bio omoguæen rad u Vladi. Dobio
je posao u Ministarstvu financija, ponovo je imao novaca, a vraæen mu je i utjec
aj. Èini mi se, meðutim, da nikada nije prebolio gorèinu zbog svega to mu se dogo
dilo, zbog toga to je morao gledati kako su se njegovi politièki lukaviji vr njaci
dokopali vi ih polo aja. A bilo je prekasno da ponovo okupi razbijenu obitelj. Dugo
je ivio sam u hotelskoj sobi, èak i onda kad sije ponovo mogao priu titi vlastitu k
uæu. Dru io se s razlièitim enama Europljankama, Afrikankama no nijedna veza ne bi
potrajala. Gotovo nikada ga nisam viðala, a kada bismo se sreli, nije znao kako
se preda mnom pona ati. Bili
214
chicago
smo poput stranaca, a on je i dalje elio glumiti uzornog oca koji mi ima pravo go
voriti kako da se pona am. Sjeæam se kako sam mu se bojala reæi da sam dobila stip
endiju za Njemaèku. Bojala sam se da mi ne ka e kako sam premlada da odem u svijet
ili da mi ne omete izdavanje studentske vize. Stoga samjednostavno oti la bez poz
drava.
Tek sam u Njemaèkoj poèela davati odu ka ljutnji koju sam osjeæala prema njemu. S
te udaljenosti, meðutim, poèela sam shvaæati kroz stoje sve pro ao i da ni sam seb
e nikada nije potpuno razumio. Tek pri samome kraju, nakon stoje naèinio takvu z
brku od svojega ivota, uèinilo mi se da se mo da poèeo mijenjati. Posljednji put sa
m ga vidjela kad je predstavljao Keniju na jednome meðunarodnom skupu u Europi.
Bila sam obuzeta strepnjom jer tako dugo nismo bih ni u kakvoj vezi. No kad je s
tigao u Njemaèku, doimao se opu tenim, gotovo smirenim. Doista smo se dobro provel
i. Zna , èak i kad bi bio posve nerazborit, umio je prosipati svoj arm! Poveo me je
u London, odsjeli smo u otmjenom hotelu i predstavio me svim svojim prijateljim
a jednoga britanskog kluba. Teatralno bi mi odmicao stolac, skakutao oko mene go
voreæi svima kako je ponosan na mene. Tijekom leta na povratku iz Londona zapela
mije za oko èa a u kojoj su mu servirali viski. Rekla sam da èuje maznuti, a on j
e va no odgovorio: 'Nema potrebe èiniti takvo to.' Zazvao je stjuardesu i zamolio j
e da mi donese set takvih èa a, kao daje vlasnik zrakoplova. Kad mi gaje uruèila,
ponovo sam se osjeæala poput male djevojèice. Poput princeze.
Zadnjega dana boravka u Njemaèkoj odveo me je na objed i razgovarah smo o buduæn
osti. Upitao me trebam li novaca i navaljivao da barem ne to uzmem. Rekao mije da
æe mi, kad se jednom vratim u Keniju, naæi valjanog mu a. Bilo je to dirljivo, to
stoje poku avao... kao daje na taj naèin mogao nadoknaditi sve propu teno. Nekako u
to vrijeme rodio mu se jo jedan sin, George, iz veze s mladom enom s kojomje ivio.
Rekla sam mu: 'Roy i ja veæ smo odrasli. Imamo vlastite puteve, vlastite uspomen
e i te koje vratiti kazaljke na satu i promijeniti ono to se meðu nama dogodilo. Ah
George, djete ce, onje neokrnjen. Eto ti prilike da postupi kako treba.' Onje samo
kimao glavom, da barem... da barem...«
snovi mojega oca
Neko vrijeme Aumaje zurila u zamagljenu fotografiju na ega oca. Onda je ustala i k
renula prema prozoru, leðima okrenuta prema meni. Stiskala je ruke, obgrlila pog
urena ramena. Poèela se nezadr ivo tresti. Pri ao sam joj s leða i obujmio je rukama
dok je ridala, a tuga je iz nje navirala u sporim, dubokim valovima. »Shvaæa li,
Barack?« rekla mije izmeðu jecaja. »Tek sam ga poèela upoznavati. Ba smo se prib
li avali onom trenutku u kojem... u kojem je mo da mogao objasniti sebe. Katkada mis
lim daje doista bilo moguæe da se izvuèe i naðe neki unutarnji mir. Kada je umro
, osjeæala sam se... tako prevarenom. Isto onako kako si se i ti zasigurno osjeæ
ao.«
Vani se zaèula kripa automobila koji je skrenuo za ugao; osamljeni prolaznik pro ao
je ispod uækastog svjetla uliène rasvjete. Kao natjerano snagom volje, Aumino ti
jelo odjednom se uspravilo i onaje opet disa-la ujednaèeno, a oèi je otrla rukav
om. »Uh, vidi na to si natjerao sestru«, reklaje i slaba no se nasmijala. A onda me
pogledala. »Zna , Starije mnogo govorio o tebi! Svima je pokazivao tvoju fotograf
iju i prièao nam o tvojim kolskim uspjesima. Tvoja majka i on izmjenjivali su pis
ma. Mislim da su mu ona bila velika utjeha. U tim stvarno te kim vremenima, kad se
èinilo da su mu svi okrenuli leða, donosio bi njezina pisma u moju sobu i nagla
s ih èitao. Probudio bi me i silio da slu am, a zatim bi mahao pismom i govorio ka
ko je tvoja mama dobra. 'Vidi , barem postoje ljudi kojima je iskreno stalo do men
e.' To bi govorio samome sebi i ponavljao, ponavljao...«
Dok je Auma prala zube, ja sam za nju razvukao trosjed i pripremio le aj. Ubrzo se
skutrila pod pokrivaèem i èvrsto zaspala. Ja sam ostao budan, sjedio sam na sto
lcu uz svjetiljku pisaæega stola promatrajuæi mir na njezinu licu, oslu kujuæi rit
am njezina disanja, poku avajuæi doprijeti do biti onoga to mije isprièala. Osjeæao
sam se kao da mi se svijet okrenuo naopaèke; kao da sam se probudio i ugledao m
odro sunce na utom nebu ili èuo ivotinje kako govore kao ljudi. Cijeloga svojeg ivo
ta nosio sam jednu jedinu predod bu o svojemu ocu, onu kojoj bih se katkada opirao
, ali je nikada nisam dovodio u pitanje, onu koju sam kasnije poku ao graditi o se
bi. Briljantan struènjak, irokogrudan prijatelj, istaknut
216
chicago
voða - sve te znaèajke utjelovljivale su mojega oca. Sve to, pa i vi e od toga jer
, izuzmem li njegov kratak boravak na Havajima, nikad nije bio prisutan pa nije
ni mogao baciti sjenu na tu sliku, i jer nisam vidio ono to vjerojatno veæina lju
di vidi u nekom trenutku u ivotu: oèevo tijelo koje se pogrbljuje, oèeve nade koj
e se izjalovljuju, oèevo lice izbrazdano bolima i aljenjem.
O, da, svjedoèio sam slabostima drugih ljudi Gramps i njegova razoèaranja, Lolo
i njegovi kompromisi. No to su bili ljudi koji su postali dio moje ivotne kole, lj
udi koje sam mogao voljeti, ali ne i slijediti njihov primjer, bijeli ljudi i sm
eði ljudi èije sudbine su se razilazile s mojom sudbinom. U slici svojega oca, c
rnca, sina Afrike, objedinio sam sve osobine kojima sam te io, one Martinove, Malc
olmove, DuBoisove i Man-deline. I premda sam kasnije uvidio da neki crnci koje p
oznajem Frank ili Ray, Will ili Rafiq ne zadovoljavaju tako visoke standarde, i
premda sam ih nauèio cijeniti zbog nevolja kroz koje su pro li, prepoznajuæi u nji
ma svoje nevolje glas mojega oca svejedno je ostao neokaljan, ostao je izvor nad
ahnuæa, glas koji prekorava, daje ili uskraæuje potporu. Nedovoljno se trudi , Bar
ry. Du nost ti je pomoæi svojim ljudima u njihovoj borbi. Probudi se, crni èovjeèe
!
Dok sam tako sjedio uz svjetlo jedne jedine arulje, blago se nji uæi na stolcu tvrd
a naslona, ta slika je odjednom i èeznula. Zamijenilo ju je... to? Okorjeli pijanac
? Nasilni suprug? Pora eni i osamljeni birokrat? Kad pomislim da sam se cijelog ivo
ta hrvao tek s duhom! Na trenutak sam osjetio vrtoglavicu; da Auma nije bila u s
obi, vjerojatno bih se glasno nasmijao. Kralj je svrgnut. Pozlata je skinuta, po
mislio sam. Ono razulareno u mojoj glavi sada si mo e dati odu ka; mogu, k vragu, èi
niti to mije drago. Tä koji bi èovjek, osim vlastita oca, imao moæ da me od toga
odvrati? Sto god uèinio, èini se, neæe biti mnogo gore od onoga to je on uèinio.
Noæ je odmicala; osjetiv i kako novopronaðeno osloboðenje nudi vrlo malo zadovoljs
tva, poku avao sam vratiti poljuljanu ravnote u. to je meni stajalo na putu da ne pod
legnem istom porazu kakav je Staroga doveo do dna? Tko bi me mogao za tititi od su
mnje ili me upozoriti na
217
snovi mojega oca
sve zamke postavljene u du e crnog èovjeka? Moja ma tarija o ocu barem me je dr ala po
dalje od oèaja. Sada je bio i istinski mrtav. Vi e mi nije mogao reæi kako da ivim.
Jedino to mi je mo da jo mogao reæi bio je odgovor na pitanje to mu se dogodilo. Dopr
lo mi je do svijesti da uza sve nove informacije jo uvijek ne mogu proniknuti kak
av je èovjek bio moj otac. Sto li se to dogodilo sa svim tim njegovim zanosom, n
jegovim obeæanjem? Stoje oblikovalo njegove ambicije? Jo sam se jednom prisjetio
na ega prvog i jedinog susreta. Sada sam uviðao daje tada vjerojatno bio zabrinut
ba kao i ja, èovjek koji se vratio na Havaje kako bi proèe ljao svoju pro lost i mo da
poku ao spasiti ono najbolje u sebi, onaj djeliæ koji se bio zametnuo. Nije umio i
zraziti svoje istinske osjeæaje, u tome nije bio nimalo bolji od mene koji nisam
umio izraziti udnje desetogodi njaka. Ostali smo skamenjeni vidjev i jedan drugoga,
nemoæni uteæi slutnji da bi uranjanje u samu dubinu na ih du a razotkrilo manjkavost
i. Sada, petnaest godina poslije, promatrao sam Aumino usnulo lice i spoznao kol
iko nas je ko tala ta utnja.
Deset dana poslije toga Auma i ja sjedili smo u zraènoj luci promatrajuæi zrakop
love kroz golemi stakleni zid. Upitao sam je o èemu razmi lja, a ona se nje no nasmi
je ila.
»Misli su mi odlutale u Alego. U Home Square, na imanje na ega djeda gdje baka jo u
vijek ivi. To je prelijepo mjesto, Barack. Kad sam u Njemaèkoj, kadje vani hladno
i kad se osjeæam osamljenom, zatvorim oèi i zami ljam da sam ondje. Sjedim u dvor
i tu ispred kuæe, okru ena golemim drveæem koje je jo na djed posadio. Baka ne to govori
, ne to èime me nasmijava, èujem kako je iza nas krava o tro zamahnula repom, piliæe
kako kljucaju po rubovima livade, nju im miris vatre iz poljske kuhinje. A ispod
stabla manga, blizu kukuruzi ta ondje je pokopan Stari...«
Poèelo je ukrcavanje za njezin let. Ostali smo sjediti, Auma je zatvorila oèi i
stisnula mi ruku.
»Trebamo otiæi kuæi«, rekla je. »Trebamo otiæi kuæi, Barack, i tamo ga susresti.
«
218
DVANAESTO POGLAVLJE
Rafiq je dao sve od sebe da dotjera prostor. Nad ulazom je postavljen novi natpi
s, a vrata su irom otvorena kako bi u unutra njost prodrla proljetna svjetlost. Pod
ovi su izribani, namje taj razmje ten. Rafiqje odjenuo crno odijelo, a oko vrata zav
ezao crnu ko natu kravatu; svoj ko nati kufu ula tioje do visokog sjaja. Nekoliko minu
ta vrzmao se oko dugaèkoga sklopivog stola, smje tenoga uza zid, dijeleæi nekolici
ni svojih ljudi upute kako da rasporede kolaèiæe i punè. Pritomje uznemireno pog
ledavao prema Haroldovoj slici obje enoj na zidu. »Èini li ti se da visi ravno?« u
pitao me. »Sasvim ravno, R_afiq.«
Oèekivalo se da æe gradonaèelnik presijecanjem vrpce otvoriti novu podru nicu MET-
a, Gradonaèelnikova ureda za zapo ljavanje i poduku, u Roselandu. To je trebao bit
i velik dogaðaj i Rafiqje veæ tjednima èinio sve kako bi sveèanost zapoèela ba u
njegovoj zgradi. No nije bio jedini koji se nastojao istaknuti. Jedan gradski vi
jeænik izjavio je kako æe s osobitim zadovoljstvom u svojem uredu organizirati k
onferenciju za tisak s gradonaèelnikom. Dr avni senator, vreme no politièko potrkalo
, koji je na prethodnim izborima za gradonaèelnika pogrije io podr av i jednoga od bij
elih kandidata, obeæao nam je pomoæi u prikupljanju novca za bilo koji na projekt
, tra eæi zauzvrat samo to da ga ukljuèimo u program. Obratio nam se èak i veleèas
ni Smalls, natuknuv i kako bi nam zasigurno
-219-
snovi mojega oca
i lo u prilog kad bismo njemu dopustili da predstavi »svojega dobrog prijatelja Ha
rolda«. Kad god bih u ao u ured DCP-a, Projekta razvoja lokalnih zajednica, tajnic
a bi mi uruèila hrpu najnovijih poruka.
»Bogme, postaje popularan, Barack«, rekla bi prije nego to bi ponovo poèeo zvoniti
telefon.
Sad sam stajao i promatrao mno tvo okupljeno u Rafiqovu skladi tu veæinu su èinili m
jesni politièari i njihovi prirepci. Svaki su èas pogledavali prema vratima, a p
olicajci u civilu nadgledali su situaciju i govorili ne to u svoje voki-tokije. Pr
obijajuæi se prema drugoj strani prostorije, prona ao sam Willa i Angelu i pozvao
ih na stranu.
»Jesmo li spremni?«
Kimnuli su u znak potvrde.
»Slu ajte me, ovo je vrlo va no«, rekao sam im, »poku ajte od Harolda izmamiti obeæanj
e da æe doæi na na jesenski skup. Uèinite to dok je u blizini njegov ef protokola.
Isprièajte mu sve o na emu poslu i za to...«
U tom trenutku gomilom se pronio amor, a potom je nastupila ti ina. Na uhci se zaus
tavila povorka automobila. Vrata jedne limuzine otvorila su se i iza gusto zbije
nih policajaca ugledao sam Njega. Bio je odjeven u jednostavno modro odijelo i i
zgu van baloner. Njegova sijeda kosa djelovala je nekako neuredno, a uèinio mi se
i ni im nego to sam oèekivao. Ipak, bio je to on, glavom i bradom, s osmijehom èovj
eka na vrhuncu moæi. Istoga trena ljudi su poèeli skandirati »Ha-rold! Ha-rold!«
a gradonaèelnik je izveo malu piruetu, uzdignutom rukom uzvraæajuæi pozdrave. P
redvoðen gðom Alvares i policajcima u civilu, poèeo se probijati kroz mno tvo okup
ljenih. Pro ao je pokraj senatora i gradskog vijeænika. Pokraj Rafiqa i mene. Pokr
aj ispru ene ruke veleèasnog Smallsa. Sve dok se na posljetku nije zaustavio toèno
ispred Angele.
»Gospoðo Rider«, uzeo ju je za ruku i blago se naklonio. »Zadovoljstvo mije pozd
raviti vas. Èuo sam prekrasne stvari o va em poslu.«
Angela je izgledala kao da æe se onesvijestiti. Gradonaèelnik ju je zamolio da g
a predstavi svojim suradnicima, na to se ona poèela smijati
220
chicago
i drhtati od uzbuðenja. Po to se pribrala, povela gaje do voda koji su, postrojeni
poput izviðaèa, stajali u stavu »mirno«, svi s jednakim, bespomoænim smije kom na
licu. Zavr iv i smotru, gradonaèelnik je Angeli ponudio da ga uhvati pod ruku te su
se zajedno uputili prema vratima dok se mno tvo guralo za njima.
»Stara, mo e li ti ovo povjerovati?« Shirley se apatom obratila Moni.
Ceremonija je potrajala petnaestak minuta. Policija je bila preprijeèila prolaz
kroz dva bloka Avenije Michigan, a ispred trgovine u èijim se prostorijama uskor
o trebao otvoriti lokalni centar Gradonaèelnikova ureda za zapo ljavanje i poduku
bilaje postavljena mala pozornica. Ange-laje predstavila sve èlanove crkvene zaj
ednice koji su bili ukljuèeni u projekt, kao i sve nazoène politièare. Will je o
dr ao kratak govor o Projektu razvoja lokalnih zajednica. Gradonaèelnik namje èest
itao na graðanskoj anga iranosti, dok su se senator, veleèasni Smalls i gradski vi
jeænik gurali da zauzmu mjesto iza njega, namje tajuæi osmijehe za fotografe koje
su sami naruèili. Konaèno, vrpcaje prerezana i to je bio kraj. Dok se limuzina u
daljavala ureæi na neki drugi dogaðaj, mno tvo se gotovo uèas ra-zi lo, a tek nekolik
o nas ostalo je stajati na ulici prekrivenoj otpadcima.
Pri ao sam Angeli, koja je o neèemu ustro raspravljala sa Shirley i Monom. »Da zna ,
kad sam ga èula kako mi se obraæa s 'gðo Rider'«, govorila je, »èasna rijeè, sko
ro sam umrla!«
Shirley je zavrtjela glavom. »Bogme, i te kako dobro razumijem kako ti je bilo.«
»Imamo i slike kao dokaz«, dodalaje Mona, slavodobitno pokazujuæi na svoj Instam
atic fotoaparat.
Poku ao sam se ubaciti u njihov razgovor. »Jeste li saznale datum kada bi mogao do
æi na na skup?«
»I onda mi on ka e da izgledam premlada za majku èetrnaestogodi nje kæeri. Mo e li to z
amisliti?!«
»Je li prihvatio poziv na na skup?«
Sve tri su me nestrpljivo pogledale. »Kakav skup?«
Nemoæno sam odmahnuo rukom i krenuo niz ulicu. Stigav i do automobila, iza sebe sa
m zaèuo Willov glas.
221
snovi mojega oca
»A kamo se tebi tako uri?« upitao je.
»Nemam pojma. Nekamo.« Poku ao sam pripaliti cigaretu, no vjetar mije stalno gasio
igice. Psovao sam bacajuæi ih po tlu, a onda sam se okrenuo prema Willu. »Wille,
da ti ne to ka em!«
»Ka i.«
»Jadni smo ti mi! Da, ba tako. Hrpa jadnika. Pogledaj samo, pru i nam se prilika da
gradonaèelniku poka emo kako smo ba mi pravi igraèi u gradu, kako smo skupina koju
bi svatko trebao shvatiti ozbiljno. I to mi èinimo? Pona amo se kao zvijezdom opèi
njena djeèurlija, ba tako. Vrzmamo se uokolo, glupavo se cerimo i glavna namje br
iga da se s njim fotografiramo...«
»Hoæe li reæi da se nisi uspio slikati s njim?« Smje kajuæi se, Will mi pru i polaroi
dnu fotografiju, a onda polo i ruku na moje rame. »Barack, neæe se ljutiti ako ti n
e to ka em? Trebao bi biti optimistièniji. Ono to ti naziva jadnim, za Angelu i ostale
najsretniji je dogaðaj godine. I za deset godina jo æe o njemu prièati. Osjeæali
su se va nima. A ti si za to zaslu an. Pa to ako su ga zaboravile pozvati na skup? T
o jo uvijek mo emo uèiniti.«
U ao sam u automobil i otvorio prozor. »Zaboravi, Will. Nezadovoljan sam i to je s
ve.«
»To i sam vidim. No trebao bi se zapitati zbog èega si tako nezadovoljan.«
v
»Sto ti misli ?«
Will slegne ramenima. »Ja mislim da se ti trudi dobro obaviti posao. No isto tako
mislim da nikada nisi zadovoljan. eli da se sve dogodi odmah. Kao da ovdje ne to mo
ra dokazati.«
»Ne poku avamja ni ta dokazati, Will.« Pritisnuo sam papuèicu za gas i krenuo, ali n
e dovoljno brzo da ne bih èuo Willove rijeèi na rastanku.
»Nama ni ta ne mora dokazivati, Barack. Èovjeèe, pa mi te volimo. Isus te voli!«
Pro la je gotovo godina dana od mojeg dolaska u Chicago i na trud je napokon poèeo
pokazivati rezultate. Skupina koju su Will i Mary
222
chicago
pokrenuli okupljanjem na uliènom uglu, narasla je do brojke pedeset; organiziral
i su èi æenja okoli a, sponzorirali dane profesionalne orijentacije za mlade svojega
okruga, kod gradskog vijeænika izborili se za bolje funkcioniranje sanitarnih sl
u bi. Ne to sjevernije, gða Crenshaw i gða Stevens pritiskom na Park District izbori
le su generalno ureðivanje zapu tenih parkova i igrali ta; ondje su aktivnosti veæ b
ile u tijeku. Popravljali su se kolnici, obnavljala kanalizacija, pokrenuti su p
rogrami za suzbijanje kriminala. A sada je, na mjestu gdje je nekoæ bio tek praz
an duæan, proradio i novi centar za zapo ljavanje.
Kako je rastao ugled organizacije, rastao je i moj. Poèeli su mi pristizati pozi
vi za sudjelovanje u raspravama i voðenje radionica; mjesnim politièarima moje i
me bilo je poznato, iako ga jo uvijek nisu znali izgovoriti. A to se na eg vodstva t
icalo, gotovo da mi nisu nalazili mane. »Trebali ste ga vidjeti kada se prvi put
 pojavio«, sluèajno samjednoga dana èuo Shirley kako govori jednomu novom voði.
»Bio je sasvim obièan deèko, èasna rijeè. Kada ga sad pogledate, pomislili biste
daje posrijedi druga osoba.« Zvuèalaje poput ponosne majke: na odreðeni naèin,
do ivljavali su me kao suvremenu inaèicu razmetnog sina.
Po tovanje suradnika, konkretna pobolj anja u okrugu u kojem smo djelovali, vrijedna
postignuæa koja su ostvarena iskljuèivo na om zaslugom. To je trebalo biti dovolj
no. Pa ipak, ono stoje Will rekao, bila je istina. Ja nisam bio zadovoljan.
Mo da je to bilo povezano s Auminim posjetom i najnovijim vijestima koje je donije
la o Starome. Dok sam nekoæ nastojao ivjeti u skladu s njegovim oèekivanjima, sad
a sam osjeæao da mije du nost ispravljati njegove pogre ke. Problem je bio u tome to
mi priroda tih pogre aka nije bila sasvim jasna. Jo uvijek nisam razaznavao putokaz
e koji bi me mogli odvratiti od pogre nih poteza. Zbog te zbrke, zbog toga stoje m
oja predod ba o njemu ostala tako proturjeèna katkad sam vidio jedno, katkad drugo
, ali nikad oboje u isti mah dogaðalo bi mi se, bez posebna povoda, da osjetim k
ako mi ivot protjeèe prema nekom unaprijed napisanom scenariju, da slijedim Staro
ga u njegovim zabludama kao da sam i sam zatoèenik njegove tragedije.
223
snovi mojega oca
Usto, javili su se i problemi s Martyjem. Toga proljeæa i slu beno smo razdvojili
na e aktivnosti; on se uglavnom bavio prigradskim crkvenim zajednicama, no pokazal
o se da upljane, kako crne tako i bijele, problem nezaposlenosti ti ti manje od ise
ljavanja bijelaca, koje za sobom povlaèi pad vrijednosti nekretnina. To je, naim
e, bio obrazac koji je desetljeæe prije poharao South Side.
Takvim te kim pitanjima, osjetljivima i optereæenima rasizmom, Marty se nije elio b
aviti. Stoga je odluèio raditi ne to drugo. Nekog drugog organizatora zadu io je za
obavljanje rutinskih poslova u prigradskim naseljima, a sam se bacio na osnutak
nove organizacije u Garyju, gradu èije se gospodarstvo veæ odavno bilo uru ilo. On
dje je stanje bilo tako lo e da se, kako je Marty rekao, nitko ne bi obazirao na b
oju ko e onoga tko bi ne to poduzeo da se stvari poprave. Jednoga dana zamolio me je
da poðem s njim.
»Ovda nje prilike nisu prava kola za tebe. South Side je pregolem. Previ e je toga to
ti odvlaèi pozornost. Nisi ti za to kriv. Ja sam to trebao znati.«
»Marty, ne mogu samo tako otiæi. Ta tek sam stigao.«
Promatrao me je s neizmjernom strpljivo æu. »Slu aj, Barack, tvoja je odanost hvalev
rijedna. No u ovom trenutku mora misliti i na vlastiti probitak. Ostane li ovdje,
osuðen si na neuspjeh. Odustat æe od organi-zatorskog posla prije negoli se njime
istinski poène baviti.«
U glavi je veæ sve bio razradio: koliko æe vremena biti potrebno da se zaposli i
obuèi osoba koja æe me zamijeniti te kako prije odlaska sastaviti odgovarajuæi
proraèun. Slu ajuæi ga kako mi izla e svoje planove, pomislio sam kako se u tri godi
ne boravka u toj zajednici nije prisnije vezao ni za ljude ni za mjesto i kako j
e njegova potreba za ljudskom toplinom i osjeæajem povezanosti ispunjenje nalazi
la drugdje u postojanju njegove ljupke supruge i naoèita sina. U poslu, njegov j
edini pokretaè bila je ideja, ideja koju je simboliziralo zatvaranje tvornice, n
o koja je bila veæa i od te tvornice, veæa od Angele, od Willa ili od osamljenih
sveæenika koji su pristali s njim suraðivati. Taje ideja mogla za ivjeti bilo gdj
e; za Mar-tyja, to je jednostavno bilo pitanje pronala enja prikladne kombinacije
okolnosti, idealne mje avine sastojaka.
224
chicago
»Marty.« »Da?«
»Ja nikamo ne idem.«
Na posljetku smo se nagodili: od njega æu i dalje dobivati savjete koji su mi jo
bili i te kako potrebni. Novèana naknada to æe je zauzvrat primati slu it æe mu kao
potpora za rad negdje drugdje. Pa ipak, tijekom na ih tjednih susreta, katkad me
podsjeæao na moj izbor, nagla avajuæi kako u mojim skromnim postignuæima nije bilo
nikakva rizika te kako su svi koncijo uvijek u rukama gradskih minkera. » ivot je k
ratak, Ba-rack«, rekao bi. »Ako stvari ne nastoji mijenjati iz temelja, tada je b
olje da od svega odustane .«
Oh, da. Promjena iz temelja. Nekada, dok sam studirao na fakultetu, èinila se do
kuèivim ciljem, nadgradnjom moje vlastite volje i majèine vjere u mene. Poput po
dizanja prosjeka ocjena ili odvikavanja od piæa. Svodila se na zacrtavanje i isp
unjavanje obveze. No sada, nakon samo jedne godine organizatorskog djelovanja, n
i ta se vi e nije èinilo jednostavnim. Koga okriviti za mjesto poput Altgelda, pitao
sam se. Ondje nije bilo siroma nih bijelaca koji, poput Bulla Connora, povazdan va
èu cigare ni palicama naoru anih Pinkertonovih razbijaèa. Zajednica se sastojala o
d nevehkog broja postarijih crnih mu karaca i ena, obilje enih ne toliko zlobom ili p
roraèunato æu koliko strahom i sitnom gramzivo æu. Tu su ivjeli ljudi poput gospodina
Andersona, voditelja projekta Altgeld, proæelava postarijeg èovjeka kojemu je d
o mirovine bila preostala jo samo godina dana; ih gospode Reece, debelju kaste ene l
ica nalik jastuèiæu za pribadaèe, koja je predsjedala vijeæem stanara i najveæi
dio vremena posveæivala za titi sitnih povlastica zajamèenih funkcijom koju je obn
a ala: novèanoj naknadi, osiguranome mjestu na godi njem banketu, moguænosti utjecan
ja na odluku o dodjeli stana njezinoj kæeri ili osiguranju radnog mjesta u CHA-u
, Cika koj stambenoj upravi (Chicago Housing Authority), za njezinog neæaka; ili,
pak, veleèasnog Johnsona, upnika gospoðe Reece i èelnog èovjekajedine velike crkv
ene zajednice u Altgel-du, koji me pri na emu prvom i posljednjem susretu prekinuo
èim sam izgovorio rijeè organiziranje.
snovi mojega oca
»Nije problem u Èika koj stambenoj upravi«, isticao je taj dobri veleèasni. »Probl
em su mlade djevojke koje se odaju svakakvom blud-nièenju.«
Neki stanari u Altgeldu rekli su mi kako gospodin Anderson ne popravlja stanove
onih koji se usprotive gospodi Reece i njezinoj listi kandidata na izborima za L
okalno savjetodavno vijeæe, daje, pak, ona pod nadzorom veleèasnog Johnsona, a d
aje veleèasni vlasnik za titarske tvrtke koja je ugovorom vezana uz CHA. Ne bih mo
gao tvrditi daje i ta od toga bilo istina, niti mi se to, u konaènici, èinilo pose
bno va nim. Njih troje su bili tek odraz razmi ljanja veæine zaposlenih u Altgeldu:
uèitelja, savjetnika za ovisnike, policajaca; neki su svoj posao obavljali samo
radi plaæe; drugi su iskreno eljeli pomagati. No bez obzira na njihove motive, u
odreðenom trenutku svi oni priznali bi da osjeæaju istu vrstu duboke zasiæenosti
. Izgubili su svoje nekada nje samopouzdanje i vjeru u vlastitu sposobnost da kolo
izopaèenosti kojoj su posvuda svjedoèili mogu pokrenuti u suprotnome smjeru. Os
tav i bez samopouzdanja, izgubili su i sposobnost za srd bu. Osjeæaj odgovornosti vl
astiti i tuði polako se istopio, a njegovo mjesto zauzeli su crni humor i skromn
a oèekivanja.
Dakle, na odreðeni naèin, Will je bio u pravu: ja sam doista osjeæao da ne to treb
am dokazati - ljudima Altgelda, Martyju, svojemu ocu, samome sebi. Dokazati da o
no to èinim uistinu vrijedi. Da nisam tek budala koja sanja o nemoguæem. Kasnije,
kad sam pone to od toga poku avao objasniti Willu, on bi se samo smijao i odmahivao
glavom; moju mrzovolju u prigodi presijecanja vrpce bio je skloniji protumaèiti
kao kolski primjer mladenaèke ljubomore. »Zna , Barack, ti si poput pje-tliæa«, re
kao mije, »a Harold je nalik starom pijetlu. Dakle, pojavio se stari pijetao i s
ve su se koko i sjatile oko njega. A mladi pjetliæ morao se pomiriti s èinjenicom
da u ivotu jo to ta mora nauèiti.«
Èinilo se da Will u iva u toj svojoj usporedbi pa sam se i ja nasmijao. Ipak, dubo
ko u sebi znao sam daje pogre no razumio moje ambicije. Vi e od ièega elio sam da Har
old uspije; kao i kad je posrijedi bio moj otac, taj gradonaèelnik i njegova pos
tignuæa za mene su bili svojevrsni
226
chicago
pokazatelji moguæega, a njegova darovitost i njegova snaga postali su mjerilom m
ojih vlastitih nadanja. I tako, slu ajuæi ga toga dana kako nam govori, onako otmj
en i razdragan, jedino o èemu sam mogao razmi ljati bila su ogranièenja koja su mu
stajala na putu. Na marginama, Harold je mogao postiæi da gradske slu be na isti
naèin tretiraju sve èlanove zajednice. kolovani su crnci veæ vi e sudjelovali u fun
kcioniranju grada. Imali smo jednoga crnog kolskog ravnatelja, jednoga crnog efa p
olicije, jednoga crnca direktora u Èika koj stambenoj upravi. Haroldova nazoènost
pru alaje utjehu, ba kao to su je pru ali Willov Isus i Rafiqov nacionalizam. No ispod
sjaja njegove pobjede, u Altgeldu i drugdje, sve je izgledalo kao prije.
Pitao sam se razmi lja li Harold, podalje od svjetla reflektora, o tim ogranièenji
ma. Osjeæa li i on poput gospodina Andersona i gospoðe Reece, te ostalih crnih d
u nosnika koji su sada upravljali sredi njim gradskim èetvrtima daje sputan na isti
naèin kao to su sputani i oni kojima slu i, daje i sam ba tinik tu ne povijesti, dio za
tvorenog sustava u kojem se tek malobrojni dijelovi pokreæu, sustava koji iz dan
a u dan gubi snagu i tone u stanje posvema nje letargije.
Pitao sam se osjeæa li se on, kao i ja, taocem vlastite sudbine.
Svojih sam se strahova na kraju oslobodio zahvaljujuæi dr. Marthi Col-lier, ravn
ateljici kole Carver, jedne od dviju osnovnih kola u Altgeldu. Kad samje prvi put
zamolio da me primi, nije postavljala mnogo pitanja.
»Bilo kakva pomoæ dobro æe mi doæi«, rekla je. »Èekam vas u osam i trideset.«
kola se nalazila na ju nom rubu Altgelda. Sastojala se od tri zgrade od cigle, izgr
aðene u obliku potkove, s prostranim, razrovanim i blatnjavim dvori tem u sredini.
Kad sam u ao u zgradu, za titar me je otpratio do glavnog ureda u kojem je krupna s
redovjeèna crnkinja u modrom kostimu upravo razgovarala s mlaðom, prilièno ra èupa
nom i vidno uzrujanom enom.
»Poðite sada kuæi i odmorite se«, rekla je dr. Collier, obgrliv i mladu enu oko ram
ena. »Telefonirat æu nekim ljudima, pa æemo vidjeti to se
227
snovi mojega oca
mo e uèiniti.« Ispratila ju je do izlaznih vrata, a potom se obratila meni. »Vi st
e zasigurno Obama. Izvolite, uðite. Mo e jedna kava?«
Prije negoli sam stigao odgovoriti, okrenula se svojoj tajnici i rekla: »Donesit
e za gospodina Obamu jednu kavu. Jesu li oni lièioci napokon do li?«
Tajnica je odmahnula glavom, a dr. Collier se namr tila. »Nemojte mi prosljeðivati
nièije pozive«, rekla je dok samje slijedio prema njezinu uredu, »osim ako se j
avi onaj graðevinski in enjer kojega je ionako bolje izgubiti negoli naæi. Spojite
mi ga samo zato da mu ka em to mislim o njemu.«
U njezinu uredu jedva daje bilo namje taja. Zidovi su takoðer bili prazni, osim ne
koliko uokvirenih priznanja za dru tveni rad i jednog plakata sa slikom crnog mlad
iæa i natpisom: »Droga nije Bo je djelo«. Dr. Collier je privukla stolac i rekla:
»Ona djevojka stoje maloèas oti la majka je jednog od na ih klinaca. Narkomanka. Nje
zin deèko juèer je uhiæen, a ona nema èime platiti jamèevinu. Dakle, recite mi, t
o va a organizacija mo e uèiniti za ljude poput nje?«
U la je tajnica s mojom kavom. »Nadao sam se da æete vi meni ponuditi neke prijedl
oge«, odgovorio sam.
»Buduæi da ne mogu predlo iti da se ova zgrada sru i do temelja, a ljudima pru i ansa z
a novi poèetak, doista ne znam to bih vam rekla.«
Dva desetljeæa bila je uèiteljica, ravnateljica deset godina. Bila je navikla na
okr aje s nadreðenima nekoæ bijelcima, sada prete ito crncima i na natezanja oko na
bave potrep tina, oko kolskih programa i politike zapo ljavanja. Odmah po dolasku u ko
lu Carver osnovala je Centar za djecu roditelje, u sklopu kojega su majke i oèev
i, tinejd eri, sjedili u uèionicama i uèili zajedno sa svojom djecom. »Veæina rodi
telja svojoj djeci eli pru iti sve najbolje«, obja njavala mije dr. Collier. »Ahjedno
stavno ne znaju to trebaju èiniti. Stoga ih mi savjetujemo o prehrani, o tome kak
o se brinuti o zdravlju i kako se nositi sa stresom. One kojimaje to potrebno uè
imo èitati kako bi kod kuæe mogli èitati svojoj djeci. Kad god je moguæe, poma emo
im da zavr e srednju kolu ili ih zapo ljavamo kao pomoænike u nastavi.«
228
chicago
Dr. Collier je otpila gutljaj kave. »No ono to ne mo emo uèiniti jest promijeniti o
kru enje u kakvo se te djevojke i mladiæi i njihovi mali ani svakodnevno vraæaju odl
azeæi svojoj kuæi. Prije ili kasnije, djeca nas napu taju, a onda i njihovi rodite
lji prestaju dolaziti u kolu...«
Zazvonio je telefon; stigao je lièilac.
»Znate to, Obama«, rekla je dr. Collier ustajuæi, »doðite iduæi tjedan i porazgov
arajte sa skupinom roditelja. Poku ajte saznati o èemu razmi ljaju. Da se razumijemo
, ja vas ni na to ne potièem. No ako roditelji odluèe zajedno s vama oko neèega d
iæi galamu, ja ih u tome ne mogu sprijeèiti, nije li tako?«
Vedro se nasmijala i izvela me u hodnik gdje se grupica mali ana od pet ili est god
ina pripremala za ulazak u uèionicu. Ugledav i nas, neki od njih mahnuli su nam i
nasmijali nam se; dvojica djeèaka, ruku èvrsto pripijenih uz tijelo, neumorno su
se vrtjeli u krug; jedna maju na djevojèica muèila se s puloverom: navlaèeæi ga p
reko glave, zaplela se u rukave. Dok ih je uèiteljica poku avala usmjeriti prema s
tubama, pomislio sam kako svi zapravo izgledaju sretni i puni povjerenja. Unatoè
tegobnim poèetcima kroz koje su mnogi od njih pro li bilo da su roðeni prerano il
i s naslijeðenom ovisno æu, veæina ionako u bijedi i siroma tvu radost koju im je pr
ièinjalo njihovo nesta no kome anje i radoznalost s kojom su doèekivah svako novo li
ce èinili su ih sliènima djeci bilo gdje drugdje u svijetu. Prisjetio sam se rij
eèi kojeje Regina izrekla mnogo godina prije, u jednom drukèijem vremenu i na dr
ukèijem mjestu: Ti uvijek misli da se sve vrti oko tebe.
»Prekrasni su, zar ne?« primijetila je dr. Collier.
»Uistinu jesu.«
»Promjena nastupa kasnije. Otprilike za pet godina, iako mi se èini da poèinje s
ve ranije.«
»O kakvoj je promjeni rijeè?«
»Oèi im se prestanu smijati. Njihova grla jo uvijek proizvode zvuk smijeha, ali a
ko im se zagleda u oèi, vidi da se u njima ne to ugasilo.«
* * *
229
snovi mojega oca
S tom djecom i njihovim roditeljima poèeo sam provoditi nekoliko sati na tjedan.
Sve su majke bile u kasnim tinejd erskim ili ranim dvadesetim godinama. U veæini
sluèajeva èitav ivot provele su u Altgeldu, roðene i odgojene od tinejd erki kakve
su i same sada bile. Otvoreno su govorile o trudnoæama u dobi od èetrnaest ili p
etnaest godina, o napu tanju kole, o krhkim vezama s oèevima svoje djece, koji su u
njihove ivote neoèekivano navraæali i isto tako i èezavali iz njih. Prièale su mi
kako od institucija sustava tra e pomoæ te kako se ta njihova nastojanja uglavnom
svode na èekanja: èekanja da ih primi socijalni radnik, èekanja na alterima da un
ovèe èekove socijalne pomoæi, èekanja na autobus kojim æe se odvesti do najbli eg,
osam kilometara udaljenog supermarketa, samo zato da bi kupile pelene na raspro
daji.
U svojem èvrsto omeðenom svijetu borbe za opstanak svladale su sve vje tine pre ivlj
avanja i zbog toga se nisu nimalo osjeæale krivima. Pa ipak, nisu bile ciniène i
to me je iznenadilo. Jo su uvijek bile ambiciozne. Meðu njimaje bilo djevojaka p
oput Linde i Bernadette Lowry, dviju sestara kojimaje dr. Collier pomogla da zav
r e srednju kolu. Bernadette je pohaðala predavanja na mjesnom koled u, dok je Linda,
koja je ponovo bila trudna, ostala kod kuæe i èuvala Bernadettina sina Tyronea
i svoju kæer Jewel. No, kako je rekla, poslije poroda i ona se namjerava upisati
na koled . Kada diplomiraju, obje se planiraju zaposliti mo da u ugostiteljstvu ili
kao tajnice. Potom æe napustiti Altgeld. Jednom prilikom, u Lindinu stanu, poka
zale su mi album pun izrezaka iz èasopisa Ljep i dom i vrt. Prstom su mi pokazival
e fotografije bijelih kuhinja i èvrstih drvenih podova, govoreæi kako æe jednoga
dana i one imati takav dom. Tyrone æe trenirati plivanje; Jewel æe iæi na balet
.
Katkad sam, slu ajuæi njihova nevina snatrenja, morao u sebi svladati elju da te dj
evojke i njihovu djeèicu èvrsto zagrlim i vi e ih nikada ne pustim. Èini se da su
one osjetile tu moju elju, pa bi me Linda, tamna i neobièno lijepa, uz smije ak upu
æen Bernadette, priupitala za to jo nisam o enjen.
»Valjda zato to jo nisam upoznao onu pravu«, odgovorio sam.
230
chicago
»Prestani! Gospodin Obama se zacrvenio«, rekla bi Bernadette i udarila Lindu po
ruci. Obje bi se poèele smijati i ja bih shvatio kako sam se, na svoj naèin, ja
njima èinio jednako naivnim kao i one meni.
Moj plan koji sam izlo io roditeljima bio je vrlo jednostavan. Nismo jo bili spremn
i mijenjati dr avnu socijalnu politiku, otvarati nova radna mjesta u blizini stano
vanja ili znatnije poveæati proraèun za potrebe naobrazbe. Ali ono to smo mogli u
èiniti bilo je zapoèeti s pobolj anjem osnovnih ivotnih uvjeta u Altgeldu popraviti
zahode, obnoviti prozore i dovesti u red instalacije za grijanje. Oèekivao sam
da æe poshje nekoliko takvih pobjeda roditelji èinitijezgru istinski neovisnog u
dru enja stanara. Imajuæi na umu takvu strategiju, na iduæem sastanku svih roditel
ja razdijelio sam komplet obrazaca za pritu be i zamolio da svatko provede anketu
u svojem stambenom bloku. Prihvatili su moj prijedlog, a nakon sastanka pri la mi
je jedna ena, Sadie Evans, dr eæi u ruci maleni novinski izrezak.
»Gospodine Obama, ovo sam vidjela u juèera njim novinama«, rekla je. »Ne znam da l
i to i ta znaèi, no voljela bih èuti va e mi ljenje.«
Bio je to slu beni oglas, tiskan sitnim slovima, objavljen u oglasnoj rubrici. U n
jemu je pisalo da Cika ka stambena uprava prikuplja ponude ovla tenih izvoðaèa za uk
lanjanje azbesta iz zgrade gradske uprave Altgelda. Upitao sam roditelje jesu li
ikoga od njih upozorili na moguæu izlo enost azbestu. Odmahnuh su glavom.
»Mislite li na na e stanove?« upitala je Linda.
»Ne znam. No to mo emo saznati. Tko æe nazvati gospodina Ander-sona u gradskoj upr
avi?«
Kru io sam pogledom po prostoriji, no uzdignutih ruku nije bilo. »Hajde, neka se n
etko javi. Ja ga ne mogu zvati. Ne ivim ovdje.«
Konaèno, Sadie je digla ruku i rekla: »Ja æu.«
Osobno, ja za takvo to ne bih odabrao Sadie. Sitna i mr ava, izrazito piskutava gla
sa, djelovalaje vrlo srame ljivo. Nosila je haljine do koljena i nije se odvajala
od ko om ukorièene Biblije. Za razliku od drugih roditelja, bila je udana; mu joj j
e bio mlaði mu karac koji je danju radio u mjesnoj prodavaonici, no istodobno se p
ripremao za sveæenièko zvanje; nisu se dru ili ni s kim izvan crkve.
231
snovi mojega oca
Zbog svega toga ona se nije sasvim uklapala u na u skupinu ija nisam bio siguran d
aje dovoljno ilava nositi se s Cika kom stambenom upravom. No kad sam se istoga dan
a vratio u ured, tajnica me je doèekala s porukom daje Sadie veæ ugovorila sasta
nak s gospodinom Andersonom te o tome obavijestila ostale roditelje. Iduæeg jutr
a zatekao sam je ispred zgrade altgeldske uprave. U hladno, maglovito jutro staj
ala je ondje sasvim sama, poput siroèeta.
»Ne izgleda ba da æe jo netko doæi, zar ne, gospodine Obama?« rekla je gledajuæi n
a sat.
»Prijeðimo na ti«, predlo io samjoj. »Nego, reci mi, eli li jo uvijek nastaviti sa sv
im tim? Ako se osjeæa nelagodno, mo emo odgoditi sastanak dok ne okupimo jo nekoliko
roditelja.«
»Ne znam. Misli li da bih mogla upasti u neprilike?«
»Ja mislim da ima pravo saznati podatke koji mogu utjecati na tvoje zdravlje. No
to ne znaèi da æe tako misliti i gospodin Anderson. Osobno æu te podr ati, drugi r
oditelji takoðer, ali na tebi je da odluèi kako æe postupiti.«
Sadie je èvrsto omotala kaput oko sebe i iznova pogledala na sat. »Ne bi bilo do
bro da nas gospodin Anderson èeka«, rekla je i odluèno zakoraèila u zgradu.
Prema izrazu lica gospodina Andersona kad smo u li u njegov ured, bilo je jasno da
nije oèekivao i mene. Ponudio nam je da sjednemo i upitao nas elimo li kavu.
»Ne, hvala«, odgovorila je Sadie. »Doista smo vam zahvalni to ste nas primili u t
ako kratkom roku.« Ne svlaèeæi kaput, izvadila je onaj oglas i pa ljivo ga polo ila
na stol ispred gospodina Andersona. »Neki roditelji djece iz kole uoèili su ovo u
novinama i zabrinuli su se... pa... eto, zanima nas ima li mo da azbesta i u na im
stanovima.«
Gospodin Anderson je bacio pogled na oglas pa ga maknuo na stranu. »Nema nikakvo
g razloga za zabrinutost, gospoðo Evans«, rekao je. »Ovu zgradu upravo obnavljam
o i nakon ru enja jednog zida radnici su na cijevima nai li na azbest. Njegovo uklan
janje samo je mjera opreza.«
232
chicago
»No... ne bi li ista stvar, ne bi li to isto, hoæu reæi, te iste mjere opreza tr
ebalo poduzeti i u na im stanovima? Hoæu reæi, nema li i tamo azbesta?«
Stupicaje bila polo ena. Pogled gospodina Andersona susreo se s mojim. Publicitet
koji bi proizvelo zata kavanje bio bi jednak onome to bi ga izazvao azbest, pomisli
o sam. Meni bi publicitet svakako olak ao posao. Pa ipak, gledajuæi gospodina Ande
rsona kako se vrpolji u svojem naslonjaèu nastojeæi procijeniti situaciju, dio m
ene po elio gaje upozoriti da se kloni zata kavanja. S osjeæajem nelagode shvaæao sa
m to se dogaða u njegovoj du i du i starca koji se osjeæa izdanim od ivota. Njegov pog
led bio je pogled kakav sam èesto viðao u djedovim oèima. Htio sam gospodinu And
ersonu nekako dati do znanja da razumijem njegovu dvojbu i da bi prostoriju u ko
joj smo sjedili obasjao traèak spasenja kad bi samo priznao da problemi u Altgel
du nadilaze njegove snage i da i on sam treba pomoæ.
Dakako, ni ta od toga nisam izgovorio, a gospodin Anderson ostao je pri svojem. »N
e, gospoðo Evans«, rekao je, »u stambenim jedinicama nema azbesta. Temeljito smo
to provjerili.«
»Pa to je doista veliko olak anje«, reklaje Sadie. »Hvala vam. Puno vam hvala.« Us
tala je, rukovala se s gospodinom Andersonom i krenula prema vratima. Bio sam na
rubu da ne to izustim, kad se iznenada okrenula.
»Oh, isprièavam se«, reklaje, »zaboravila sam vas ne to zamoliti. Drugi roditelji,
znate... oni bi eljeli vidjeti preslike provjera koje ste obavili. Zapravo, njih
ovih rezultata. Tako da svi budu spokojni znajuæi da su im djeca sigurna.«
»Ja... svi zapisnici su u uredu u centru grada«, zamuckivao je gospodin Anderson
. »Znate, arhivirani.«
»Mislite li da biste nam mogli pribaviti primjerak do iduæega tjedna?«
»No, pa... naravno. Vidjet æu to se mo e uèiniti. Iduæi tjedan.«
Kad smo iza li na ulicu, pohvalio sam je.
»Govori li istinu?«
»Ne znam. Ubrzo æemo saznati.«
* * *
233
snovi mojega oca
Pro ao je cijeli tjedan. Sadie je nazvala ured gospodina Andersona. Reèeno joj je
da treba prièekati jo jedan tjedan da bi rezultati provjera bili spremni za uvid.
Pro la su dva tjedna, a Sadieni telefonski pozivi ostali su neuzvraæeni. Poku ali s
mo doæi do gospoðe Reece, zatim do okru nog direktora Cika ke stambene uprave. Na kr
aju smo poslali pismo izvr nom direktoru, prilo iv i kopiju primjerka koji smo poslali
u gradonaèelnikov ured. Odgovora nije bilo.
»Sto æemo sad?« upitala je Bernadette.
»Idemo tamo. Ako oni ne ele k nama, mi æemo k njima.«
Iduæeg jutra razradili smo plan akcije. Sroèili smo jo jedno pismo za izvr nog dire
ktora, izvijestiv i ga da æemo se za dva dana pojaviti u njegovu uredu kako bismo
zatra ili odgovor u vezi s azbestom. Odr ali smo kratku tiskovnu konferenciju. Djecu
iz kole Carver poslali smo kuæama s letcima prièvr æenima na kaputiæe, kako bismo
njihove roditelje potaknuli da nam se pridru e. Sadie, Linda i Bernadette veèer su
provele nazivajuæi svoje susjede.
No kada je stigao dan obraèuna, u utom autobusu ispred kole iz-brojao sam samo osa
m glava. Bernadette i ja stajali smo na parkirali tu i zaustavljali roditelje koji
su dolazili u kolu po djecu. Nastojali smo ih pridobiti za svoju stvar, no oni s
u se izgovarali dogovorenim lijeènièkim pregledima ili obja njavali da nemaju kome
ostaviti djecu. Bilo je i onih koji se nisu ni trudili pronaæi izgovor, nego su
samo prolazili pokraj nas kao pokraj prosjaka. Kad su Angela, Mona i Shirley do l
e vidjeti kako se stvari odvijaju, inzistirao sam da i one poðu s nama i pru e nam
podr ku. Svi su izgledali poti teno osim Tyronea i Jewel, koji su se zabavljali kre
-veljeæi se gospodinu Lucasu, jedinom ocu u skupini. Odjednom se kraj mene pojav
ila dr. Collier.
»Rekao bih da je to to«, rekao sam.
»Bolje nego to sam oèekivala«, ona æe. »Obamina vojska.« »Toèno.«
»Sretno!« rekla je i potap ala me po leðima.
Autobus se kotrljao, pro av i staru spalionicu i èelièane Ryerson, kroz Jackson Park
sve do Lake Shore Drivea. Prije nego to smo se pri-
234
chicago
bli ili sredi tu grada, razdijelio sam pisani plan akcije i zamolio da ga svi pozorn
o prouèe. Dok sam èekao da zavr e, na èelu gospodina Lucasa opazio sam duboko urez
anu boru. Bioje to nizak, simpatièan èovjek. Pomalo je zamuckivao. Novac za ivot
zaraðivao je obavljajuæi raznorazne slabo plaæene poslove po Altgeldu, a majci s
voje djece pomagao je kad god je mogao. Pri ao sam mu i upitao gaje li sve u redu.
»Ne znam ba dobro èitati«, tiho je prozborio.
Obojica smo se zagledali u gusto tiskani tekst.
»Nema problema.« Oti ao sam do prednjeg dijela autobusa. »Slu ajte me svi! Zajedno æ
emo ponoviti plan da vidimo je li svima sve jasno. Dakle, to elimo?«
»Sastanak s direktorom!«
»Gdje?«
»U Altgeldu!«
»A to ako nam ka u da æe nam odgovoriti kasnije?« »Hoæemo odgovor sada!« »Sto ako u
èine ne to to ne oèekujemo?« »Sazvat æemo sastanak stranaèkih aktivista!« »Bjelèuge
jedne!« uzviknuo je Tyrone.
Ured Cika ke stambene uprave nalazio se u golemoj sivoj zgradi u sredi tu Loopa. Jed
an za drugim iza li smo iz autobusa, u li u predvorje zgrade i nagrnuli u dizalo. Na
èetvrtom katu doèekao nasjejarko osvijetljen pretprostor. Za masivnim stolom sj
edila je tajnica.
»Mogu li vam pomoæi?« izgovorila je, jedva di uæi pogled s nekog èasopisa.
»Rado bismo vidjeli direktora«, odgovorila je Sadie. »Imate li zakazan sastanak?
« »On...« Sadie se okrene prema meni. »On zna da dolazimo«, rekao sam. »Da? Ali
on trenutaèno nije u uredu.«
A Sadie æe: »Biste li bili ljubazni i raspitali seje li ovdje njegov zamjenik?«
235
snovi mojega oca
Tajnica nas je promatrala ledenim pogledom, no mi smo stajali kao ukopani. Napok
on nam je ponudila da sjednemo.
Roditelji su posjedali i nastao je muk. Shirley je izvadila kutiju cigareta, no
Angela ju je gurnula laktom.
»Ovdje smo zbog brige za zdravlje, zar si zaboravila?«
»Curo draga, za mene je ionako prekasno«, promrmljala je Shirley, no cigarete su
ipak vraæene u torbicu. Skupina mu karaca u odijelima i s kravatama izi la je iz di
zala i odmjerila na u dru bu od glave do pete. Linda je ne to apnula Bernadette; Bernad
ette joj je apatom uzvratila.
»Za to svi apæete?« glasno sam upitao.
Djeca su se poèela glasno smijati. Bernadette je rekla: »Osjeæam se kao da èekam
ravnatelja kole ili tako ne to.«
»Svi me poslu ajte«, rekao sam im. »Oni grade ovakve goleme urede kako bi vas zast
ra ili. Ne zaboravite daje ovo javna ustanova. Ljudi koji ovdje rade odgovorni su
vama.«
»Pardon«, obratila nam se tajnica, podi uæi glas kako bi parirala mojemu. »Reèeno
mije da vas direktor danas ne mo e primiti. Ako imate neki problem, trebali biste
o tome izvijestiti gospodina Andersona u Altgeldu.«
»Za va u informaciju, veæ smo bih kod gospodina Andersona«, rekla je Bernadette. »
Ako nema direktora, elimo sastanak s njegovim zamjenikom.«
» ao mije, ali to nije moguæe. Ako ovoga trena ne odete, bit æu prisiljena pozvati
za titare.«
U tom trenutku otvorila su se vrata dizala i iz njega je prokuljalo nekoliko sni
mateljskih ekipa praæenih skupinom novinara. »Je li ovo prosvjed u vezi s azbest
om?« upitao mejejedan od njih.
Prstom sam pokazao na Sadie. »Ondje je glasnogovornica.«
TV ekipe poèele su razmje tati opremu, a novinari su vadili svoje bilje nice. Ispriè
av i se, Sadie me pozvala na stranu.
»Neæu govoriti pred nikakvim kamerama.«
»Ali, za to?«
»Ne znam. Nikad jo nisam bila na telki.« »Bit æe super.«
236
chicago
Za nekoliko minuta ukljuèene su kamere, a Sadie je pomalo drhtavim glasom dr ala s
voju prvu konferenciju za medije. Tek stoje poèela odgovarati na novinarska pita
nja, u prijamni prostor uletjela je ena u crvenom kostimu i s gustom ma karom na tr
epavicama. Kiselo se nasmije ila Sadie i predstavila se kao pomoænica direktora, g
ða Broadnax. »Stra no mije ao to direktor nije ovdje«, reklaje. »Budite ljubazni, po
ðite sa mnom, sigurna sam da sve ovo mo emo srediti.«
»Ima li azbesta u stambenimjedinicama?« glasno je pitao jedan novinar.
»Hoæe li se direktor sastati s roditeljima?«
»I nas zanima samo najbolji moguæi ishod za stanare«, odgovarala je gða Broadnax
preko ramena. Slijedili smo je do njezina ureda gdje je oko konferencijskog sto
la veæ sjedila nekolicina namrgoðenih slu benika. Gða Broadnax je primijetila kako
su djeca dra esna te svima ponudila kavu i u tipke.
»Nama ne trebaju u tipci«, uzvratila je Linda. »Trebaju nam odgovori.«
I to je bilo to. Bez ijedne moje rijeèi roditelji su saznali da u stanovima nisu
obavljene nikakve provjere te dobili obeæanje da æe one zapoèeti jo istoga dana.
Pregovarajuæi, uspjeli su ishoditi dogovor za sastanak s direktorom, pobrah su
gomilu vizitki i zahvalili gði Broadnax na vremenu koje namje posvetila. Datum s
astanka s direktorom obznanjenje novinarima jo prije nego to smo se ugurali u diza
lo. Kad smo se opet na li na ulici, Linda je inzistirala da sve, ukljuèujuæi i voz
aèa autobusa, poèastim karamel-kokicama. Cim je autobus krenuo, poku ao sam sve re
zimirati, posebno naglasiv i va nost pripreme. Osim toga, pohvalio sam ih jer su svi
funkcionirali kao tim.
»Jeste li vidjeli facu one ene kad je ugledala kamere?«
»A ono prenemaganje s djecom? Poku avala nam se ulagivati samo da joj ne postavlja
mo nikakva pitanja.«
»Nije li Sadie bila izvrsna? Ponosili smo se tobom, Sadie.«
»Moram nazvati svoju sestriènu i provjeriti je li pripremila videore-korder za s
nimanje. Sigurno æe nas prikazati na televiziji.«
237
snovi mojega oca
Svi su govorili uglas i ja sam ih poku ao u utkati, no Mona me povukla za rukav. »Ma
, pusti ih, Barack. Evo na, uzmi.« Dodala mije vreæicu kokica. »Jedi.«
Sjeo sam kraj nje. Gospodin Lucas je podigao djecu na koljena kako bi mogla vidj
eti fontanu Buckingham. Zvaèuæi ljepljive kokice i promatrajuæi kroz prozor jeze
ro, mirno i tirkizno plave boje, poku avao sam se prisjetiti jesam li ikada prije
do ivio trenutak koji me ispunio veæim zadovoljstvom.
Izlet autobusom toga dana iz temelja me promijenio. Promjena koja se u meni dogo
dila nije bila vrsta promjene koja mijenja konkretne ivotne okolnosti (bogatstvo,
sigurnost, slavu); ona je bila va na jer je pokazala stoje sve moguæe i u tom me
smislu poticala da te im neèemu to nadilazi kratkotrajne ushite i razoèaranja koja
slijede, da ponovo pronaðem ono ne to to smo nekoæ, makar i nakratko, imali u ruci.
Mislim da mi je ta vo nja autobusom dala snagu da nastavim. Mo da me i danas pokreæ
e.
Naravno, popularnost namje godila. Te veèeri, nakon to smo se vratili iz ureda Ci
ka ke stambene uprave, Sadieno lice prekrilo je televizijske ekrane. Nanju iv i krv, n
ovinari su i èaèkali da u jo jednom bloku u South Sideu postoje cijevi u kojima ima
azbesta. Gradski vijeænici poèeli su sazivati hitne sastanke. Odvjetnici su poz
ivali stanare da podignu zajednièku tu bu.
No podalje od svega toga, u vrijeme priprema za sastanak s direktorom Cika koga st
ambenog ureda, postao sam svjestan da se dogaða ne to èudesno. Roditelji su poèeli
meðusobno razmjenjivati raznorazne zamisli za buduæe kampanje. Pridru ili su im s
e i neki novi roditelji. Veæ prije planirana anketa po stambenim blokovima sada
se poèela provoditi nabrekla trbuha, Linda se gegala od vrata do vrata i prikupl
jala obrasce s pritu bama; gospodin Lucas je susjedima obja njavao kako da ispune ob
razac, iako ga sam nije mogao proèitati. Poèeli su se pojavljivati i oni koji u
poèetku nisu odobravali na e poteze: gða Reece je pristala kao susponzor financijs
ki poduprijeti na u akciju, a veleèasni Johnson je nekolicini èlanova crkvene zaje
dnice dopustio da poslije nedjeljne mise
238
chicago
objave kakav se dogaðaj priprema. Moglo bi se reæi daje u stanovnicima Altgelda
Sadien spontan i nadasve iskren èin probudio nove nade i vratio vjeru u vlastitu
moæ.
Sastanak se trebao odr ati u sportskoj dvorani Osnovne kole Gospe od Vrtova, jedino
j prostoriji u Altgeldu u koju je moglo stati tristotinjak ljudi, koliko smo se
nadali da æe se pojaviti. Voðe su stigli jedan sat prije sastanka i zajedno smo
oblikovali konaènu verziju svojih zahtjeva da predstavnici stanara nadziru uklan
janje azbesta koje æe obavljati radnici Èika ke stambene uprave te da Uprava sasta
vi fiksni raspored tih radova. Dok smo jo raspravljali o nekim zavr nim pojedinosti
ma, Henry, kojije bio zadu en za tehnièka pitanja, mahnuo mi je da doðem do razgla
snog pulta.
» to se dogaða?«
»Sustav ne radi. Kratki spoj ili ne to takvo.« »Znaèi li to da nemamo mikrofon?«
»Odavde ne. Morat æete se snaæi s ovom stvarèicom.« Prstom je pokazao prema jedn
om jedinom zvuèniku velièine omanjeg kovèega, iz kojega je na izlizanoj ici visio
rasklimani mikrofon. Pri le su nam Sadie i Linda i takoðer se zagledale u tu star
udiju.
»Ti mora da se ali «, reklaje Linda.
Prstima sam lupkao po mikrofonu. »Sve æe biti u redu. Jedino æete morati govorit
i glasnije.« Svrnuv i ponovo pogled na pojaèalo, dodao sam: »Nastojte sprijeèiti d
irektora da mikrofon prigrabi samo za sebe. Bio bi u stanju govoriti satima. Nak
on to postavite pitanje, ne ispu tajte ga iz ruke, veæ mu ga samo pridr ite dok govor
i. Znate veæ kako se to radi, kao Oprah.«
»Ako se nitko ne pojavi«, primijeti Sadie gledajuæi na sat, »mikrofon nam neæe n
iti trebati.«
Ljudi su poèeh dolaziti. Stizali su iz svih dijelova Vrtova stariji graðani, tin
ejd eri, mali ani. Do sedam sati skupilo ih se pet stotina; do sedam i èetvrt sedams
to. Televizijske ekipe poèele su postavljati kamere, a mjesni politièari molili
su nas da njima prepustimo zagrijavanje okupljenog mno tva. Marty, kojije do ao kao
promatraè, nije mogao sakriti odu evljenje.
239
snovi mojega oca
»Barack, ovo ovdje prava je stvar. Ti su ljudi spremni za pokret.«
Postojao je samo jedan problem: direktora jo uvijek nije bilo. Gða Broadnax nas j
e izvijestila daje zapeo u prometu, pa smo odluèili poèeti s prvom toèkom dnevno
g reda. Bilo je veæ gotovo osam sati kad smo zavr ili s uvodnim dijelom. Èulo se k
ako ljudi poèinju rogoboriti, hladeæi se improviziranim lepezama u vreloj i zagu l
jivoj sportskoj dvorani. Kraj vrata sam ugledao Martvja kako poku ava potaknuti mn
o tvo na skandiranje. Povukao sam ga na stranu.
»Sto to radi ?«
»Gubi ljude. Mora ne to uèiniti da ti ne splasnu.« »Molim te, smiri se i sjedni, dob
ro?«
Veæ sam bio spreman pomiriti se sa situacijom i raspravu zapoèeti s gðom Broadna
x, kad se iz stra njeg dijela dvorane zaèuo amor, a onda je kroz ulazna vrata, okru e
n suradnicima, u etao direktor. Bio je to crnac u ranim èetrdesetima, srednje grad
e i vrlo dotjeran. Popravljajuæi usput kravatu, mrka lica uputio se prema prednj
em dijelu dvorane.
»Dobro nam do li«, izgovorila je Sadie u mikrofon. »Ovdje je mnogo ljudi koji bi el
jeli porazgovarati s vama.«
Uslijedio je pljesak; èulo se i nekoliko povika nezadovoljstva. Upaljeni su refl
ektori.
»Veèeras smo do li ovamo«, rekla je Sadie, »kako bismo raspravljali o problemu koj
i ugro ava zdravlje na e djece. No prije nego to otvorimo temu azbesta, htjeli bismo
se osvrnuti na probleme s kojima se svakodnevno susreæemo. Linda?«
Sadie je pru ila mikrofon Lindi, a ona se okrenula prema direktoru, rukom pokazuju
æi hrpu obrazaca s pritu bama.
»Gospodine direktore. Nitko od nas u Altgeldu ne oèekuje èuda. No sasvim sigurno
oèekujemo osnovne usluge. Samo osnovne, ni ta vi e od toga. Ovi ljudi ovdje ulo ili s
u golem trud da popisu, da uredno stave na papir sve ono to od Èika ke stambene upr
ave veæ dugo tra e da se popravi, a ni ta od toga nije uèinjeno. Dakle, na e je pitanj
e hoæete li veèeras, u nazoènosti svih ovih stanovnika, pristati na suradnju s n
ama kako bi se ti popravci obavili?«
240
chicago
Ne pamtimjasno stoje bilo dalje. Koliko se sjeæam, Linda je direktoru prinijela
mikrofon, no kad je on rukom posegnuo za njim, Linda gaje povukla natrag prema s
ebi.
»Odgovor 'da ili ne', molim!« Direktor je na to rekao ne to o svojem naèinu odgova
ranja na pitanja i iznova posegnuo za mikrofonom. I opet je Linda povukla ruku,
samo to je ovoga puta u njezinoj kretnji bilo neèega podrugljivog, poput kretnje
djeteta koje sladoledom izaziva brata ili sestru. Rukom sam joj poku avao dati zna
k da prestane, da se okani mikrofona i zaboravi to sam joj rekao prije sastanka.
No stajao sam straga, predaleko da bi me spazila. U meðuvremenu je direktor uspi
o zgrabiti icu od mikrofona i za trenutak je uslijedilo natezanje izmeðu istaknut
og du nosnika i mlade trudnice u tajicama i bluzi. A ljudi kojima nije bilo posve
jasno to se dogaða, stali su vikati, neki na direktora, neki na Lindu.
A onda... kaos. Direktor je ispustio icu iz ruke i uputio se prema izlazu. Poput
kakvih jednostaniènih biæa, ljudi koji su stajali kraj izlaza nagrnu e za njim, a
on se gotovo dao u trk. I sam sam potrèao prema izlazu, no do trenutka kad sam i
zbio na ulicu, direktor se veæ bio sklonio u sigurnost svoje limuzine, oko koje
se tiskala gomila ljudi. Jedni su licima pritiskali zatamnjena stakla, drugi se
smijali, treæi psovali. Pa ipak, veæinaje samo stajala uokolo, zbunjeno promatra
juæi to se dogaða. Mileæi centimetar po centimetar, limuzina se poèela udaljavati
prema prilaznom putu koji vodi na glavnu cestu, a onda pojurila i poskakujuæi p
o razrovanom kolniku i vozeæi preko rubnika, nestala iz vidokruga.
Vraæao sam se prema sportskoj dvorani sav o amuæen, sudarajuæi se usput s ljudima
koji su odlazili kuæi. Pokraj ulaznih vrata ugledao sam grupicu okupljenu oko ml
adiæa u smeðoj ko natoj jakni, u kojemu sam odmah prepoznao pomoænika gradskog vij
eænika.
»Sve je to Vrdolvakovo maslo«, govorio imje. »Vidjeli ste onoga bijelca kako hu ka
ljude. Njima je jedino stalo do toga da ocrne Harolda.«
Nekoliko koraka dalje spazio sam gospodu Reece i nekolicinu njezinih poboènika.
»Vidite li to ste uèinili!« obru ila se na mene. »Evo to se dogaða kada u sve to uvl
aèite ove mlade ljude. Dovodite u ne-
241
snovi mojega oca
priliku cijele Vrtove, snimanje za televiziju i sve to. Sad æe nas bijelci lijep
o moæi gledati kako se pona amo kao gomila crnèuga! Ba onako kako i oèekuju.«
Unutra je bila jo samo nekolicina roditelja. Linda je sama stajala u jednom kutu
i jecala. »Si dobro?«
»Stra no mije neugodno«, istisnulaje kroz suze. »Barack, nemam pojma to se zapravo
dogodilo. Svi ti ljudi... èini se dajajednostavno uvijek moram uprskati.«
»Nisi ti ni ta uprskala«, odvratio sam. »Ako je itko uprskao, onda sam to ja.« Poz
vao sam i ostale da nam se pridru e, a onda sam ih sve zajedno poku ao razvedriti. O
daziv je bio sjajan, rekao sam im, to znaèi da su ljudi voljni sudjelovati u na oj
akciji. Veæina stanara i dalje æe podr avati na a nastojanja. Uèit æemo iz vlastitih
pogre aka.
»A direktor sada sto posto zna tko smo mi«, dodala je Shirley.
Na ovu posljednju reèenicu neki su èak smogli snage nasmijati se. A onda je Sadi
e izjavila da mora poæi kuæi; ja sam rekao da æu se pobrinuti za èi æenje dvorane.
Promatrao sam Bernadette kako podi e Tyronea u naruèaj. Gledajuæi je kako odlazi
prema vratima, s gotovo usnulim djetetom na rukama, osjetio sam grè u elucu. Dr.
Collier me je potap ala po ramenu.
»Onda, tko æe vas razvedriti?«
Zatresao sam glavom.
»Ne dajte se obeshrabriti. Prije ili kasnije stvari æe se poèeti mijenjati.«
»Ali pogledi na njihovim licima...«
»Ne bojte se«, rekla je dr. Collier. »Sna ni su oni. Ne tako sna ni kako se izvana è
ini no to vrijedi za sve, pa i za vas. Ali, prebrodit æe oni to. Dogaðaji poput
ovoga danas dio su odrastanja. A odrastanje je katkad bolno.«
Posljedice sastanka mogle su biti i gore. Buduæi daje prilog o njemu emitiran ka
sno, samo jedna TV postaja dvaput je stigla prikazati snimku
chicago
natezanja izmeðu Linde i direktora. Jutarnje novine zabilje ile su nezadovoljstvo
stanara sporo æu kojom je Stambena uprava reagirala na problem s azbestom kao i ka n
jenje direktora na sastanak. Pa ipak, sastanak se na kraju pokazao na om pobjedom.
 Veæ nakon tjedan dana radnici u za titnim odijelima i s maskama preko lica u svim
su dijelovima Vrtova poèeli uklanjati i najmanje kolièine opasnog azbesta. K to
me, obznanjeno je daje Cika ka stambena uprava od Ministarstva za stanovanje i urb
ani razvoj SAD-a zatra ila da se savezni proraèun za zbrinjavanje tetnog otpada pov
eæa za dodatnih sedam milijuna dolara.
Takav slijed dogaðaja nesumnjivo je popravio raspolo enje nekih roditelja, pa smo
se nakon nekoliko tjedana ponovo poèeli sastajati, prateæi ispunjava li Stambena
uprava dogovorene obveze. Pa ipak, barem to se Altgeldovih vrtova tièe, nisam se
mogao oteti dojmu da su se vrata moguænosti, koja smo tek nakratko uspjeli od kri
nuti, ponovo èvrsto zalupila. Linda, Bernadette, gospodin Lucas - sve troje i da
lje æe raditi na Projektu razvoja lokalnih zajednica, ali bez negda njeg poleta, v
i e iz odanosti koju su osjeæali prema meni nego jedni zbog drugih. Stanari koji s
u nam se bili pridru ili u tjednima uoèi sastanka, odustajali su jedan za drugim.
Gospoda Reece odbijalaje svaki daljnji razgovor s nama. Iako je bilo malo onih k
oji su pridavali neku veæu va nost njezinim osudama na ih motiva i metoda, te su sva
ðe samo pojaèale sumnjièavost stanara, koji su ionako sve manje vjerovali da sud
jelovanjem u na im akcijama mogu i ta za sebe promijeniti, osim, mo da, izlo iti se nepo
trebnim neprilikama.
Otprilike mjesec dana nakon stoje zapoèelo uklanjanje azbesta sastali smo se s p
redstavnicima Ministarstva za stanovanje kako bismo poduprli zahtjev Cika ke stamb
ene uprave za poveæanje proraèuna. Osim sredstava za hitno zbrinjavanje opasnih
tvari, Uprava je od saveznih tijela zahtijevala vi e od milijarde dolara za obavlj
anje nu nih popravaka u svim stambenim blokovima u gradu. Visok, namrgoðen bijelac
iz Ministarstva letimièno je pro ao kroz sve stavke.
»Dopustite mi da vam bez okoli anja objasnim kako stvari stoje. Cika ka stambena upr
ava nema izgleda dobiti ni polovinu iznosa koji tra i.
243
snovi mojega oca
Pred vamaje izbor: uklanjanje azbesta ili zamjena vodovodnih i kanali-zacijskih
cijevi te popravci krovi ta gdje je to potrebno. Jedno i drugo neæe iæi.«
» elite li time reæi da æe nam sada, nakon svega, biti gore nego prije?« upitala j
e Bernadette.
»Pa, nije ba sasvim tako. No to su proraèunski prioriteti, utvrðeni ovih dana u W
ashingtonu. ao mije.«
Bernadette je podigla Tyronea u krilo: »Recite to njemu.«
Sadie nije do la na taj sastanak. Telefonirala mi je i rekla daje odluèila prestat
i raditi na Projektu razvoja lokalnih zajednica.
»Moj suprug ne eli da toliko vremena provodim s vama umjesto da se brinem o vlast
itoj obitelji. Ka e takoðer da mije publicitet udario u glavu... da sam se uzoholi
la.«
Rekao sam joj kako mislim da bi sve dotle dok njezina obitelj ivi u Vrtovima treb
ala nastaviti s aktivistièkim radom.
»Gospodine Obama, ni ta se neæe promijeniti«, odgovorilaje umornim glasom. »I nama
ne preostaje ni ta drugo nego da sve svoje napore usredotoèimo na to da u tedimo do
voljno novca i to prije odemo odavde.«
244
TRINAESTO POGLAVLJE
Ka em ti, èovjeèe, sva ta se danas dogaða u svijetu.« »Sva ta, ka e , ha?« »Upravo tako.«
Hodali smo prema automobilu nakon veèere u Hyde Parku, a Johnnie je bio osobito
blagoglagoljiv. Èesto je zapadao u takva raspolo enja, osobito poslije ukusnog obr
oka i pokoje èa e vina. Pri na em prvom susretu, u vrijeme dokje jo djelovao u jednoj
graðanskoj udruzi u sredi tu grada, prvo mije poèeo obja njavati odnos izmeðujazza
i istoènjaèke religije, zatim je iznenada skrenuo u analizu stra njica crnkinja, d
a bi zavr io na poslovnoj politici Savezne banke za prièuve. U takvim trenutcima n
jegove oèi bi se irile, govor ubrzavao, a oblo, bradato lice sjalo djetinjim èuðe
njem. Mislim daje to bio jedan od razloga za to sam ga anga irao, ta njegova ljubopi
tljivost, ta sposobnost za uoèavanje apsurda. Bio je pravi filozof bluesa.
»Dat æu ti primjer«, govorio mije sada. »Neki dan krenem tija u zgradu State of
Ilhnoisa. Ti zna kako ona izgleda iznutra, no dobro... prostran atrij i tako dalj
e. Dakle, èovjek s kojim sam se trebao sastati kasnio je pa sam ja tako stajao i
 s dvanaestog kata promatrao predvorje i usput prouèavao arhitekturu. Kad odjedn
om, mimo mene proleti tijelo. Samoubojstvo.«
»Nisi mi o tome prièao...«
245
snovi mojega oca
»Pa, zna , prilièno me je potreslo. Iako sam bio tako visoko, èuo sam kad se tijel
o prizemljilo, ba kao daje palo tik kraj mene. Jeziv zvuk. Ubrzo nakon toga zapos
lenici su izjurili iz svojih ureda i do li do za titne ograde da vide to se dogaða. I
tako, svi stojimo i gledamo, a dolje doista le i tijelo, skvrèeno i mlitavo. Ljud
i su stali vri tati i rukama pokrivati oèi. No zaèudilo me da su se, po to bi presta
li vri tati, vraæali do ograde kako bi jo jednom pogledali dolje. Tada bi opet stal
i vri tati i pokrivati oèi. Èekaj, to imje to trebalo? Sto su mislili da æe vidjeti
drugi put? Ali, vidi , ljudi se katkad èudno pona aju. Ne mo emo si pomoæi kad se suo
èimo s takvim morbidnim sranjima...
Kako bilo da bilo, dolaze policajci, vrpcom ograðuju mjesto dogaðaja i uklanjaju
tijelo. Onda sti e osoblje zgrade i zapoèinje èi æenje. Ni ta posebno metla i krpa, i
to je to. Metlom pometu jedan ivot. Sve je gotovo u pet minuta. Logièno, valjda.
.. Hoæu reæi, nije potrebna neka oprema, posebno odijelo i tome slièno. Noja ond
a poènem razmi ljati. Kako li se osjeæaju ti ljudi dok krpom skupljaju neèije osta
tke. Pa ipak, netko to mora uèiniti, toèno? A kako li æe im tek biti kad uveèer
sjednu za veèeru?«
»Tko je to bio, tko je skoèio?«
»E, to tije posebna prièa, Barack!« Johnnie je povukao dim cigarete i izdahnuo g
a u kolutiæima. »Bila je to mlada djevojka, bjelkinja, èovjeèe, imala je esnaest,
mo da sedamnaest godina; punk rock tip plava kosa, prsten provuèen kroz nosnice.
Pitao sam se kasnije o èemu lije razmi ljala penjuæi se dizalom prema najvi em katu.
Hoæu reæi, sigurno su oko nje stajali neki ljudi, odmjeravanje pogledom, zaklju
èili daje narkomanka pa se vratili svojim mislima. Zna veæ, o promaknuæu na poslu
, utakmici Bullsa, o bilo èemu. A sve vrijeme ta djevojka stoji kraj njih sa svo
jom patnjom. Mora daje u njoj bilo puno patnje, stari moj, zamisli je kako gleda
prema dolje, svjesna da æe to sranje jako boljeti.«
Johnnie je cipelom ugasio cigaretu. »Eto, o tome ti govorim, Barack. O svemu to s
e u ivotu oko nas dogaða. O svem tom suludom sranju to nas okru uje. I èovjek se mor
a zapitati dogaðaju li se sliène stvari i drugdje? Postoji li ikakav presedan za
takva sranja? Jesi li ikad o tome razmi ljao na taj naèin?«
246
chicago
»U svijetu se dogaða sva ta«, ponovio sam. »Vidi ! To su ozbiljne stvari, èovjeèe.«
Bili smo gotovo stigli do Johnniejeva automobila kad se zaèuo slaba an prasak, zgu
snut i kratak, kao da se rasprsnuo balon. Pogledali smo u smjeru zvuka i ugledal
i mladiæa koji se pojavio iza ugla nasuprot nama. Ne sjeæam se toèno njegova izg
leda ili odjeæe, no znam da mu nije moglo biti vi e od petnaest godina. Pamtim tek
daje trèao brzinom oèajnika. Njegove ko æate noge u tenisicama neèujno su dodiriv
ale ploènik, a prsa su mu bila izbaèena prema naprijed kao da tijelom poku ava dos
eæi nevidljivu rastezljivu vrpcu.
Johnnie se bacio na malen travnjak ispred jednog stana, a ja sam slijedio njegov
primjer. Za koji trenutak, jo dvojica mladiæa pojavi e se iza istoga ugla, takoðer
trèeæi punom brzinom. Jedan od njih, nizak i podebeo, s hlaèama pritegnutima ok
o gle njeva, mahao je malenim pi toljem. Ne zastajuæi da bi ni anio, ispalio je tri uz
astopna hitca u smjeru prvoga djeèaka. Potom, shvativ i da mu je meta predaleko, u
sporio je i nastavio hodati, ugurav i usput pi tolj pod ko ulju. Pridru io mu se njegov
kompanjon, ko æat djeèak velikih u iju.
»Glupa pederèina«, reèe mr avi. Zadovoljno je pljunuo, a onda su obojica prasnuli
u smijeh. Potom su polako produ ili niz ulicu, opet kao djeca, a njihove sjene na
asfaltu lijeno su se vukle za njima.
Pro lajejo jednajesen, pajo jedna zima. Bio sam se oporavio od razoèaranja koja smo do i
vjeli tijekom kampanje za uklanjanje azbesta. Poèeo sam se baviti nekim novim pr
oblemima, okupio nove suradnike. Zahvaljujuæi Johnnieju, bio sam manje optereæen
poslovima, a financijska situacija bila nam je stabilna; svoj izgubljeni mladen
aèki entuzijazam nadoknaðivao sam iskustvom. Zapravo, mo da je upravo rastuæa blis
kost s okru enjem dovela do toga da sam u proljeæe 1987. po prvi put osjetio da su
djeca u South Sideu postala drukèija, kao daje prekoraèena neka nevidljiva crta
, kao da se za lo u ru nu, slijepu ulicu.
Nije bilo nièega konkretnog na to bih mogao uprijeti prstom, nikakvih posebnih st
atistièkih pokazatelja. Pucnjave iz jureæih automobila,
247
snovi mojega oca
sirene vozila hitne pomoæi, uobièajeni noæni mete i u èetvrtima prepu tenima drogi,
divljanju uliènih bandi i fantomskim automobilima, kamo su policija i novinari d
olazili tek po to bi na asfaltu osvanulo mrtvo tijelo u lokvi krvi - sve to dogaða
lo se i prije. U mjestima poput Altgel-da policijski su se dosjei nara tajima nasl
jeðivali s oca na sina. Tijekom svojih prvih godina u Chicagu viðao sam grupice
djeèaka od petnaest ili esnaest godina kako se okupljaju po uglovima Michigana il
i Halste-da; navuèenih kapuljaèa i opu tenih vezica na tenisicama za hladnih bi mj
eseci udarali nogama o tlo u nepovezanom ritmu, a ljeti bi, samo u majicama krat
kih rukava, na uliènim telefonima odgovarah na vlastite pozive s beepera. Nalik
na èvor, samo bi se nakratko razmaknuli kad bi im se neèujno, poput barakude, pr
ibli io policijski automobil, a onda bi se opet u trenu skupili.
Ne, radije bih rekao daje rijeè o promjeni ozraèja, nalik elektricitetu u zraku
neposredno prije oluje. Osjetio sam to jedne veèeri kad sam, vozeæi se kuæi, spa
zio èetvoricu visokih mladiæa koji su hodajuæi uz blok zgrada okru en drveæem, hla
dnokrvno trgali red mladica to ih je postariji par netom bio zasadio ispred svoje
kuæe. Osjetio sam to kad god bih se zagledao u oèi kojega od mladiæa u invalids
kim kolicima, koji su se toga proljeæa poèeli pojavljivati na ulicama, mladiæa o
sakaæenih prije nego to su posve odrasli. U njihovim pogledima ni traga samosa alje
nju, naprotiv, pogledi su im bili toliko mirni, veæ toliko skamenjeni da su izaz
ivali strah umjesto nadahnuæa.
Upravo je to bilo novo: nastanak nove ravnote e izmeðu nade i straha; osjeæaj, jed
nako prisutan u starih i u mladih, da za neke, ako ne i za veæinu na ih djeèaka, v
i e nema spasa. Te su promjene bih svjesni i oni koji su, poput Johnnieja, èitav s
voj ivot proveli u South Sideu. »Nikada nije bilo ovako, Barack«, rekao mi je jed
noga dana dok smo sjedili u njegovu stanu i pijuckali pivo. »Hoæu reæi, stvari n
isu bile bajne ni kad sam ja odrastao, ali ipak su postojale neke granice. I mi
smo se katkad znali napu iti ili upasti u tuènjavu. No pred drugim ljudima, pa i k
od kuæe, ako bi netko od odraslih smatrao da smo divlji ili da previ e galamimo, o
pomenuo bi nas, a mi bismo ga u veæini sluèajeva poslu ah, shvaæa li to hoæu reæi?
248
chicago
Ali sada, sa svom tom drogom i oru jem sve je to nestalo. I ne treba ti vi e gomila
klinaca s pi toljima. Dosta su tijedan ili dvojica. Netko jednom od njih ne to dobac
i i taf! ovaj ga ukoka. Ljudi stalno slu aju takve prièe pa jednostavno vi e i ne po
ku avaju razgovarati s tim mladim divljacima. O njima poèinjemo generalizirati na
isti naèin kako to èine bijelci. Èim ih ugledamo kako stoje u grupi, okrenemo se
i nastavimo hodati u suprotnom smjeru. S vremenom èak i dobri klinci uvide da z
a njih nitko ne mari i zakljuèe da se sami moraju pobrinuti za sebe. Rezultat su
ti klinci koji s dvanaest godina stvaraju vlastita prokleta pravila.«
Johnnie je otpio gutljaj piva i obliznuo pjenu s brkova. »Ne znam, Barack, ali k
atkad i mene pla e. Ta mora se bojati onoga koji jednostavno ni za to ne mari. Neovi
sno o tome koliko mu je godina.«
Vrativ i se kuæi, razmi ljao sam o onome stoje Johnnie rekao. Jesam li se ija pla io?
Mislim da ne... barem ne na naèin na kojije on mislio. Dok sam lutao ulicama Alt
gelda i drugih opasnih èetvrti, moj nemir je bio povezan s mojim vjeènim strahom
od nepripadanja. Nikada zapravo nisam pomi ljao da bi me netko mogao fizièki napa
sti. Slièno sam razmi ljao i o Johnniejevoj podjeli djece na dobru i lo u, koja mi j
e jednostavno bila neprihvatljiva. Èinilo mi se da poèiva na premisi koja se kos
ila s mojim iskustvom, na pretpostavci da djeca na neki naèin mogu odrediti uvje
te svojega vlastitog razvoja. Pomislio sam na Bernadettina petogodi njeg sinèiæa k
ako trèkara izrovanim ulicama Altgelda, izmeðu kanalizacijskog postrojenja i sme
tli ta. Gdje li se u spektru dobrote nalazi njegovo mjesto? Zavr i lijednoga dana u
kakvoj uliènoj bandi ili iza re etaka, hoæe li to na neki naèin biti potvrda njego
ve biti, nekoga nepo eljnog gena... ili tek posljedica jednoga poremeæenog svijeta
?
A Kyle? Kako je trebalo objasniti ono kroz to je on u to vrijeme prolazio? Zavali
o sam se u naslonjaè, obuzet mislima o Rubynom sinu. Upravo je bio navr io esnaest
godina; u dvije godine, koliko je pro lo od mojeg dolaska, narastao je nekoliko ce
ntimetara, dobio nekoliko kilograma i tamnu sjenu povrh gornje usnice prvi nagov
je taj brkova. I dalje mi se obraæao pristojno i bio spreman razgovarati o Bullsim
a tvrdio je kako æe ih te godine Jordan dovesti do finala. No kad god bih
249
snovi mojega oca
navratio k njima, njega ili nije bilo ili je upravo odlazio na dogovoreni susret
s prijateljima. Katkad bi me Ruby nazvala u veèernjim satima, samo da porazgova
ra sa mnom o njemu, o tome kako vi e nikada ne zna gdje je, kako su mu ocjene u kol
i sve slabije, kako od nje skriva stvari i vrata svoje sobe stalno dr i zatvorena.
Ne brini se, govorio bih joj, u njegovim godinama ja sam bio mnogo gori. Nisam s
iguran je li mi povjerovala, iako uopæe nisam lagao, no èinilo se da se poslije
takvih razgovora osjeæala bolje. Jednom prigodom Kyleu sam predlo io da pode sa mn
om u sportsku dvoranu Èika kog sveuèili ta igrati ko arku. Dok smo se vozili prema Hyd
e Parku, uglavnom je utio. Na moja eventualna pitanja samo bi ne to promrsio kroz z
ube ih slegnuo ramenima. Upitao sam ga namjerava li jo uvijek studirati zrakoplov
stvo, na stoje odluèno odmahnuo glavom. Ostat æe u Chi-cagu, dodao je, zaposliti
se i naæi stan. Zanimalo me je to gaje navelo na to da se predomisli. Rekao je k
ako njemu, buduæi daje crnac, ionako nikada ne bi dopustili upravljati zrakoplov
om.
Ljutito sam ga pogledao. »Tko ti je prodao tu glupost?«
Kyle je slegnuo ramenima. »Nema mi ko to reæi; to je tako i gotovo.«
»Èovjeèe, razmi lja sasvim pogre no. U ivotu se mo e baviti èime god eh , pod uvjetom d
spreman potruditi se.«
Kyle se kiselo nasmije io i okrenuo glavu k prozoru. Opazio sam kako se staklo zam
aglilo od njegova daha. »Ne znam ba ... a koliko crnih pilota ti poznaje ?«
Kad smo stigli, u dvorani nije bilo previ e ljudi; morali smo prièekati da zavr i sa
mo jedna èetvrtina i iza li smo na parket. Bilo je pro lo najmanje est mjeseci otkako
sam zadnji put imao loptu u rukama, a i cigarete su uèinile svoje. Kad mi je u
prvoj èetvrtini moj èuvar iz protivnièke ekipe doslovce i èupao loptu iz ruku, zat
ra io sam da se dosudi prekr aj i time izazvao zvi duke i podrugljive primjedbe igraèa
na klupi. U drugoj èetvrtini veæ sam se jedva vukao i osjeæao sam blagu vrtogla
vicu.
Kako se ne bih dalje sramotio, odluèio sam treæu èetvrtinu prosjediti na klupi i
gledati Kylea kako igra. Nije bio lo , no èuvao je brata nekoii-
250
chicago
ko godina starijeg od mene, inaèe bolnièara, niska rasta, ali agresivnog i vrlo
hitrog. Poslije nekoliko akcija vidjelo se daje proèitao Kylea. Zare-dom je zabi
o tri ko a, a onda su poèela uobièajena dobacivanja.
»To tije najbolje to mo e , ha, mali? Kako mo e starcu kao to sam ja dopustiti da te tak
sredi?«
Kyle je od utio, ali njihova igra postala je grublja. Kad se bolnièar sljedeæi put
poku ao probiti do ko a, Kyle se silovito zaletio u njega. Bolnièar je zatim pogodi
o Kylea loptom u prsa i doviknuo jednom od svojih suigraèa. »Si vidio ovo? Ovaj u
tokljunac nije me u stanju èuvati...«
Bez ikakva upozorenja Kyle je zamahnuo rukom i akom pogodio bolnièara ravno u bra
du, tako sna no da se ovaj sru io. Kad sam dotrèao do njih, ostali igraèi veæ su Kyl
ea odvlaèili s parketa. Sirom otvorenih oèiju zurio je u bolnièara koji se, plju
juæi krv, poku avao osoviti na noge. Drhtavim je glasom promrmljao:
»Nisam ja nikakav utokljunac.« A onda ponovio jo jedanput: »Nisam ja nikakav utoklj
unac.«
Imali smo sreæe; netko je bio pozvao za titara, no bolnièar je, posramljen, nijeka
o da se i ta dogodilo. Na povratku sam Kyleu oèitao podulju bukvicu o èuvanju hlad
nokrvnosti, o nasilni tvu, o odgovornosti. Moje rijeèi zvuèale su uplje, a Kyle je
kraj mene sjedio posve tih, pogleda uprta u cestu. Kad sam za utio, okrenuo se pre
ma meni i rekao: »Samo nemoj ni ta reæi mami, mo e?«
Smatrao sam to dobrim znakom. Obeæao sam mu da ni ta neæu reæi Ruby, pod uvjetom d
a on sam to uèini. Nevoljko je pristao.
Kyle je bio dobro dijete; jo uvijek mu je bilo stalo do nekih stvari. Hoæe li mu
to biti dovoljno da ga spasi?
Tjedan dana nakon Johnniejeve i moje pustolovine u Hyde Parku, zakljuèio sam kak
o je vrijeme da se pozabavimo dr avnim kolama.
To nam se pitanje nekako prirodno nametalo. Segregacija vi e nije stvarala osobite
zapreke; bijelci su od nje praktièki odustali. Problem nije bila ni prenapuèeno
st kola, barem kada su u pitanju bile srednje kole u crnaèkim èetvrtima, jer je na
jèe æe samo polovina upisanih uèenika
251
1
snovi mojega oca
dogurala do mature. Cika ke su kole, inaèe, bile u stanju trajne krize godi nji prora
èuni bili su »kratki« za stotine milijuna dolara, novca je nedostajalo za ud benik
e i za toaletni papir; uèiteljski sindikat organizirao bi trajk najmanjejedanput
u dvije godine; birokracijaje bila previ e glomazna, dr avna zakonodavna tijela ravn
odu na. Sto sam vi e saznavao o tom ustroju postajao sam sve uvjereniji daje kolska r
eformajedino èime se dugoroèno mo e promijeniti nesretna sudbina mladica koje sam
viðao na ulicama. Bez stabilnih obitelji, bez izgleda da se jednoga dana zaposle
u kakvoj tvornici i svojom plaæom uzdr avaju vlastitu obitelj, naobrazba je bila
njihova posljednja nada. Tako sam u travnju, istodobno radeæi i na drugim projek
tima, razradio akcijski plan i predlo io ga vodstvu. Odjek je bio ispod svakog oèe
kivanja.
Djelomice je posrijedi bila za tita vlastitih interesa, a djelomice neujednaèenost
potreba razlièitih grupacija. Stariji èlanovi kongregacije nisu bili zainteresi
rani jer su svoju djecu veæ podigli na noge, mlaði roditelji, poput Angele i Mar
y, svoju su djecu bili upisali u katolièke kole. Najveæi izvor otpora, meðutim, r
ijetko se spominjao u pitanju je, naime, bila neugodna èinjenica da su sve na e cr
kve bile pune raznoraznih uèitelja, ravnatelja kola i okru nih kolskih nadzornika, a
tek su rijetki meðu njima svoju djecu slali u dr avne kole. Predobro su poznavali
prilike u njima. No istodobno su branili status quo jednakom umje no æu i arom kao i
njihovi bijeli kolege dva desetljeæa prije. Nema dovoljno novaca, govorili su, d
a bi se radilo kako treba (stoje nesumnjivo bila istina). Provedbu reformi primj
erice decentralizaciju ili smanjenje èinovnièkog aparata smatrali su dijelom str
ategije bijelaca koji na taj naèin ponovo ele uspostaviti nadzor nad kolstvom ( to b
a nije bilo sasvim toèno). A to se uèenika tièe, oni su, dakle, bili grozni. Lijen
i. Zloèesti. Usporeni. Za to mo da nisu bila kriva sama djeca, ali sigurno nije bi
la kriva kola. Mo da nema lo e djece, Barack, ali jamaèno ima mnogo lo ih roditelja.
Osobno, smatrao sam da takva tumaèenja simboliziraju pre utni sporazum kojem smo s
e priklonili jo 1960-ih i koji je polovini na e djece omoguæio da napreduju, iako j
e to istodobno znaèilo da æe druga polo-
252
chicago
vinajo vi e zaostajati. tovi e, takvi su me razgovori ljutili. I zato smo, unatoè mlak
oj potpori na eg vodstva, Johnnie i ja odluèili posjetiti neke podruène kole, nadaj
uæi se da æemo uspjeti razbuditi i druge pripadnike zajednice, a ne samo mlade r
oditelje u Altgeldu.
Zapoèeli smo s Kvleovom srednjom kolom, najuglednijom u tom dijelu grada. Sastoja
la se od samo jedne zgrade, razmjerno nove, ali posve bezliène: goli betonski st
upovi, dugaèki sumorni hodnici, prozori koji se ne daju otvoriti, zamuæeni poput
prozora u staklenicima. Ravnatelj, imenom dr. Lonnie King, ozbiljan i prijazan
mu karac, odmahje izrazio ivo zanimanje za suradnju s graðanskim udrugama poput na e.
Potom je napomenuo kako jedan od kolskih savjetnika, gospodin Asante Morati, nam
jerava pokrenuti mentorski program za mlade te nam predlo io da se upoznamo s njim
.
Slijedeæi upute dr. Kinga, stigli smo do malena ureda u stra njem dijelu zgrade. P
rostorija je bila ukra ena razlièitim afrièkim motivima: zemljopisna karta afrièko
g kontinenta, plakati sa slikama drevnih afrièkih kraljeva i kraljica, zbirka bu
bnjeva i tikvica te zidna dekoracija od tkanine kente. Za pisaæim stolom sjedio
je visok, naoèit èovjek uvrnutih brkova i istaknute èeljusti. Bio je odjeven u t
radicionalnu afrièku halju od platna s karakteristiènim arama, a oko debelog je z
ape æa jedne ruke nosio narukvicu ispletenu od slonove dlake. U prvi mah doimao se
pomalo zateèenim na stolu ispred njega èekala je hrpa neispravljenih testova i
èinilo se da mu je poziv dr. Kinga stigao kao ne eljen prekid. Unatoè tome, ponudi
o namje da sjednemo, zamolio nas da ga oslovljavamo imenom, a nakon to smo mu obj
asnili razlog svojeg posjeta, odluèio namje objasniti neke od svojih zamisli.
»Prva èinjenica koje morate biti svjesni«, zapoèeo je, naizmjence pogledavajuæi
Johnnieja pa mene, »jest da sustav dr avnih kola ne postoji radi naobrazbe crne dje
ce niti mu je to ikada bio cilj. Svrha kola u u em dijelu grada jest dru tveni nadzor
i tu je kraj prièe. Ta one funkcioniraju kao torovi toènije, kao minijaturni za
tvori. I sve dok crna djeca ne poènu bje ati iz tih torova i uznemirivati bijelce,
dru tvo je nezainteresirano za njihove probleme pa nitko i ne postavlja pitanja o
kvaliteti naobrazbe te djece.
253
snovi mojega oca
Razmislite malo, to bi sve trebao obuhvaæati obrazovni program namijenjen crnoj d
jeci. Kao prvo, djeci bi trebao usaditi svijest o njima samima, o njihovu svijet
u, njihovoj kulturi i njihovoj zajednici. To je jedini pravi poèetak svakoga obr
azovnog procesa, ono to u djeci budi eð za znanjem, potièe ih na uèenje, otvarajuæ
i im perspektivu da jednoga dana i sami postanu netko i ne to, da ih vlastito okru e
nje prepozna kao uspje ne. No, kada je rijeè o kolovanju crne djece, sve je naopako
. Od prvoga dana u koli, o èemu oni uèe? O tuðoj povijesti. O tuðoj kulturi. I ne
samo to, kultura o kojoj bi oni trebah uèiti upravo je ona kultura koja ih sust
avno odbacuje, nijeèuæi njihovo ljudsko dostojanstvo.«
Ruku prekri enih na trbuhu, Asante se zavalio u stolac. »Treba li se onda èuditi to
crno dijete gubi volju za uèenje? Naravno da ne treba. Djeèacima je najte e. Djev
ojèice, ako ni ta drugo, provode vrijeme meðu enama s kojima mogu razgovarati i mat
erinstvo upoznati izbliza. Djeèaci, naprotiv, nemaju ni ta. Polovina ih nikad nije
upoznala svoje oèeve. Nemaju nikoga tko bi ih vodio kroz proces odrastanja i ob
jasnio im to znaèi biti mu karac. A takav je ivot siguran put u katastrofu. U svim d
ru tvima djeèaci prolaze kroz fazu kada su njihove nasilnièke sklonosti jaèe izra en
e. Te se sklonosti mogu ubla iti, pa èak i pretvoriti u stvaralaèku energiju. U pr
otivnom, djeèaci stradaju. Ili strada dru tvo. Ili ijedni i drugi.
To je, dakle, ono o èemu je ovdje rijeè. Gdje god mogu, nastojim popunjavati pra
znine. Svoje ðake poduèavam afrièkoj povijesti, zemljopisu, umjetnièkim tradicij
ama. Poku avam im predoèiti drukèiji sustav vrijednosti, ne to to æe neutralizirati m
aterijalizam, individualizam, te nju za trenutaènim zadovoljavanjem elja i potreba,
kojima su pumpani preostalih petnaest sati na dan. Govorim im kako su Afrikanci
dru eljubivi ljudi. Kako po tuju starije. Neki od mojih europskih kolega to do ivljav
aju kao prijetnju, noja im obja njavam da ovdje nije rijeè o omalova avanju drugih k
ultura, nego o gradnji temelja koji æe tim mladim ljudima pomoæi da spoznaju sam
i sebe. Jedino ako su ukorijenjeni u vlastite tradicije, znat æe prepoznati ono t
o im nude druge kulture...«
254
chicago
Zaèulo se kucanje na vratima, a onda je u sobu provirio suhonjav mladiæ. Asante
nam se isprièao i objasnio kako s njim ima dogovoreni razgovor, dodav i da æe se r
ado ponovo sastati s nama kako bismo poprièali o moguæim programima za lokalnu m
lade . Ispraæajuæi nas, upitao me je za podrijetlo mojeg imena i ja sam mu odgovor
io daje ono kenijsko.
»To sam i mislio!« nasmije io se. »Znate, ondje sam bio kad sam prvi put posjetio
Afriku. Kenija. Bilo je to prije petnaest godina, no sjeæam se toga putovanja ka
o daje bilo juèer. Zauvijek mije izmijenilo ivot. Ljudi su bili tako gostoljubivi
. A tek zemlja nikada prije nisam vidio ne to tako lijepo. Uistinu, bio je to osje
æaj kao da sam se vratio kuæi.« Prisjeæajuæi se, sav je blistao. »Kada ste poslj
ednji put bili ondje?«
Oklijevao sam s odgovorom. »Zapravo, nikada nisam bio u Keniji.«
Asante me zbunjeno pogledao. »No...«, nakon stanke æe, »uvjeren sam da æe Kenija
, jednom kad onamo otputujete, izmijeniti i va ivot.« Rekav i to, rukovao se s nama,
a mladiæu kojije èekao u predvorju rukom je dao znak da ude i zatvorio za njim
vrata.
Vozeæi se natrag prema uredu, Johnnie i ja uglavnom smo utjeli. U jednom trenutku
, dok smo stajali zaglavljeni u prometu, Johnnie se okrenuo prema meni. »Smijem
li te pitati ne to, Barack?«
»Naravno.«
»Kako to da nikada nisi bio u Keniji?«
»Ne znam. Mo da se pla im onoga to bih tamo mogao otkriti.«
»Hm...«, Johnnie je pripalio cigaretu i spustio prozorsko staklo da izaðe dim. »
Èudno je sve to«, nastavio je, »slu ajuæi Asantea, sjetio sam se svojega starog. N
ije da moj stari ima neke kole i tome slièno. O Africi ni ta ne zna. Nakon majèine
smrti bio je primoran sam podizati mene i braæu. Dvadeset godina vozio je Spiege
lov dostavni kamion. Otpustili su ga prije nego je stekao pravo na mirovinu, pa
sad jo uvijek radi za neku drugu tvrtku, ali jo uvijek svaki dan isti posao. Tegli
tuðe pokuæstvo.
Nikada nije izgledao kao netko tko doista u iva u ivotu, ako shvaæa to hoæu reæi? Vik
endima bi se jednostavno motao po kuæi, katkad bi do li moji strièevi pa bi onda z
ajedno pili i slu ali glazbu. Zalili bi se
255
snovi mojega oca
jedan drugome na svoje efove i preprièavali to su im sve efovi proteklog tjedna uèi
nili. Ovaj je uèinio ovo. Onaj rekao ono. No ako bi koji od njih samo natuknuo n
e to o tome kako bi rado promijenio posao ili èak spomenuo neku vlastitu zamisao,
ostatak dru tva doslovce bi se obru io na njega. 'Zar doista misli da bijedan najobiè
niji crnèuga poput tebe mogao otvoriti vlastito poduzeæe?' govorili bi, i dodali
: 'Dajte maknite tu èa u od Jimmvja - vino mu je udarilo u glavu.' Onda bi se svi
stali smijati, noja sam znao da im u dubini du e nije do smijeha. Ako sam ja bio u
blizini, moji strièevi obièno bi se dohvatili mene. 'Hej, momèe, u toj svojoj k
vrgavoj glavi fakat ne to ima .' 'Daj, deèko, ti i te tvoje uèene rijeèi..., poèinje
zvuèati poput bjelèuge.'«
Johnnie je otpuhnuo dim cigarete u maglièast zrak. »A u srednjoj koli poèeo sam g
a se stidjeti. Svojega starog, zna . Koji radi ko konj. Sjedi i s braæom se opija.
Zarekao sam se da neæu zavr iti kao on. A opet, razmi ljajuæi kasnije o tome, sjeti
o sam se da se nikada nije narugao mojoj elji da studiram. Hoæu reæi, nije se izj
a njavao ni za ni protiv, ali uvijek bi se pobrinuo da brat i ja na vrijeme ustane
mo za kolu, nikada nismo morali raditi da bismo zaradili novac, tovi e, davao nam je
i skroman d eparac. Onoga dana kad sam maturirao pojavio se u sakou i kravati i..
. samo mije stisnuo ruku. To je bilo sve... samo mije stisnuo ruku i vratio se n
a posao.«
Johnnie je za utio; prometna gu va se ra èistila. Pomislio sam na plakate u Asanteovu
uredu Nefertiti, dostojanstvena i tamnoputa, na zlatnom prijestolju. Shaka Zulu,
neustra iv i ponosan u svojoj odjeæi od leopardova krzna u mislima sam se vratio
u pro lost, u davne godine prije oèeva odlaska na Havaje. Sjetio sam se svojeg dol
aska u knji nicu u potrazi za èarobnim kraljevstvom i vlastitim slavnim podrijetlo
m. Pitao sam se koliko su ti plakati mogli utjecati na ivot mladiæa kojega smo ma
loèas ostavili u Asanteovu uredu. Vjerojatno manje nego sam Asante. Koji gaje bi
o spreman slu ati. I polo iti mu ruku na rame.
»Doista je bio bri an«, rekao sam Johnnieju.
»Tko?«
»Tvoj otac. Brinuo se za tebe.«
256
chicago
Poèe ao se po nadlaktici. »Da, Barack, valjda jest.« »Spomene li mu to ikad?«
»Zapravo ne. Nismo ti nas dvojica ba od nekoga velikog razgovora.« Johnnie pogled
a kroz prozor, a onda se okrene prema meni. »A mo da bih trebao, ha?!«
»Da, John«, odgovorio sam i potvrdno kimnuo. »Mo da bi trebao.«
Tijekom iduæa dva mjeseca Asante i dr. Collier pomagali su nam u izradi prijedlo
ga za organizaciju savjetodavne mre e namijenjene mladima. Ugro enim skupinama tinej
d erske populacije ta bi mre a nudila mentorstvo i individualnu poduku, s tim da bi
i roditelji bili ukljuèeni u planiranje dugoroènijeg procesa reforme. Bio je to
uzbudljiv projekt, noja sam u mislima bio negdje drugdje. Kad je prijedlog bio d
ovr en, Johnnieju sam kazao kako æu nekoliko dana biti odsutan, te kako bi on za t
o vrijeme trebao nastaviti s veæ zakazanim sastancima i privuæi to veæi broj pokl
onika na ih zamisli.
»Kamo ide ?«
»Posjetiti brata.«
»Nisam ni znao da ima brata.«
»Pa i nemam ga ba dugo.«
Iduæeg jutra odletio sam u Washington D.C., gdje je tada ivio moj brat Roy. Prvi
put smo telefonom razgovarali za Aumina boravka u Chi-cagu; od nje sam bio sazna
o da se vjenèao s Amerikankom, djelatnicom Mirovnih postrojba, te da se preselio
u SAD. Jednoga dana nazvali smo ga samo da ga pozdravimo. Èinilo se da mu je dr
ago to nas èuje. U njegovu dubokom glasu nije bilo ni trunke uzbuðenosti, zvuèao
je kao da razgovaramo svaki dan. Posao, ena, novi ivot u Americi sve mu je, kako j
e rekao, »krasno«. Tu rijeè izgovarao je polako, nagla avajuæi svaki slog. »Kraaa-
sno.« Kad bih gaja posjetio, to bi bilo »fan-taaas-tièno«. Odsjesti kod njih nij
e »niiikakav prooob-lem«. Kad smo zavr ili razgovor, rekao sam Aumi da mi je Roy z
vuèao dobro.
»Hmmm, s Royem nikada ne zna na èemu si«, reèe. »On ne pokazuje uvijek ono to uist
inu osjeæa. U tome je slièan Starome. Zapravo,
257
snovi mojega oca
iako se njih dvojica nisu slagali, on me u mnogoèemu podsjeæa na njega. Barem je
takav bio u Nairobiju. Dodu e, nisam ga vidjela od Davidova pogreba, mo da se u bra
ku smirio.«
Nije vi e o tome govorila, nego je dodala kako ga moram sam upoznati. I tako smo s
e Roy i ja dogovorili kako æu za produ eni vikend doputovati u Washington, kako æe
mo zajedno obiæi gradske znamenitosti i odlièno se provesti. No sletjev i u washin
gtonsku zraènu luku, uzalud sam ga tra io pogledom. Nigdje ga nije bilo. Nazvao sa
m njegov kuæni broj i on je podigao slu alicu. Zvuèao je kao da se isprièava.
»Èuj, brate bi li veèeras mogao odsjesti u hotelu?«
»Za to? Ne to nije u redu?«
»Ni ta ozbiljno. Ma zna , ena i ja malo smo se posvaðah, pa ba ne bi bilo dobro da veè
eras bude ovdje, razumije ?« »Naravno, ja...«
»Nazovi me kad se smjesti u hotelu, dobro? Naæi æemo se i zajedno otiæi na veèeru
. Doæi æu po tebe u osam.«
Na ao sam najjeftiniju moguæu sobu i èekao. U devet sati zaèuo sam kucanje. Otvori
v i vrata, ugledao sam krupnog mu karca s rukama u d epovima. Njegovo lice boje ebanov
ine smije ilo mi se, otkrivajuæi pritom niz pravilnih zuba.
»Hej, brate«, rekao je. »Kako si mi ti?«
Na svim obiteljskim fotografijama Roy je bio sitne graðe, uvijek odjeven u tradi
cionalne afrièke halje od arene tkanine, s afrofrizurom, kozjom bradicom i brkovi
ma. Èovjek koji me je sada grlio bio je mnogo te i, èinilo se da ima vi e od stotinu
kilograma, s debelim naoèalama usjeèenima u mesnate obraze. Nije vi e bilo kozje
bradice, afrièku halju zamijenili su sivi sportski kaput, bijela ko ulja i kravata
. Sliènost s ocem bila je frapantna. Promatrajuæi ga, osjeæao sam se kao da mi j
e ponovo deset godina.
»Malko si se udebljao«, primijetio sam dok smo i li prema njegovu automobilu.
Royje spustio pogled na svoj zaobljeni trbuh i potap ao ga. »Eh, to je od te brze
hrane. Prodaje se na svakom uglu. McDonald's. Burger King.
258
chicago
Mo e se najesti a da i ne izaðe iz auta. Dvije pljeskavice od èiste govedine, poseba
n umak, zelena salata, sir. To ti se zove Double Whopper.« Zatresao je glavom. »
I jo mi ka u kako æu odmah biti poslu en. To ti je ne to za mene! Fantastièno!«
Zabaciv i glavu, prasnuo je u smijeh. Dok se smijao, èitavo mu se tijelo treslo, k
ao da njegova opèinjenost blagodatima novog ivota nikad ne prestaje. Smijeh mu je
bio zarazan iako meni, dok smo se vozili prema restoranu, nije bilo do smijeha.
Njegova toyota bila je premalena za èovjeka njegovih dimenzija - izgledao je u
njoj poput djeteta u autiæu u lunaparku. Osim toga, èinilo se da jo nije sasvim o
vladao mjenjaèem, a bogme ni prometnim propisima, ukljuèujuæi ogranièenje brzine
. U dva navrata zamalo smo se sudarili s automobilima koji su nam dolazili usu-s
ret, a jednom, pri zaokretu, dobrano smo zaorali preko visokog rubnika.
»Uvijek ovako vozi ?« povikao sam nadglasavajuæi glazbu stoje tre tala iz kasetofona
.
Nasmije iv i se, Roy ubaci u petu brzinu. »Nisam ba neki vozaè, ha? Mary, moja ena, st
alno mi prigovara. Osobito nakon one nesreæe...«
»Kakve nesreæe?«
»Ma, ni ta stra no. Kao to vidi , jo uvijek sam iv.« Ponovo se nasmijao i zatresao glavo
, kao da automobil vozi sam, neovisno o njemu, siguran da æe zavr etak na e vo nje bit
i tek jo jedan dokaz bezgraniène Bo je milosti.
Restoran je bio meksièki, smje ten blizu pristani ta. Sjeli smo za stol s pogledom n
a rijeku. Ja sam naruèio pivo, Roy margaritu. Neko vrijeme æaskali smo o mojem o
rganizatorskom radu i njegovu poslu u velikoj hipotekarnoj kompaniji. Jeo je s t
ekom, iskapio jo jednu margaritu; smijao se i zbijao ale na raèun svojih do ivljaja
u Americi. No kako je veèer odmicala, poèeo sam primjeæivati da mu je sve to nap
orno. Konaèno sam se ohrabrio i upitao ga zbog èega nam se nije pridru ila njegova
ena. Smije ak mu je i èeznuo s lica.
»Mislim da æemo se razvesti«, odgovorio je.
»Zao mije.«
»Ona ka e daje veæ sita mojih noænih izlazaka. Da previ e pijem. Da postajem isti ka
o Stari.«
259
snovi mojega oca
»A to ti misli ?«
»Sto ja mislim?« Spustio je glavu, a onda me pogledao sumornim pogledom. Plamièc
i ukrasnih svijeæa na stolu plesali su poput siæu nih krije-sova po staklima njego
vih naoèala. »Zapravo«, izgovorio je naginjuæi se svom te inom prema naprijed, »re
kao bih da seja sam sebi ne sviðam. A za to krivim Staroga.«
Iduæih sat vremena nabrajao je sve ivotne nedaæe o kojima mije prièala Auma kako
je rano bio otrgnut od majke i svega to mu je bilo blisko; o oèevu naglom padu u
siroma tvo, razmiricama, prekidu odnosa i na posljetku o svojem bijegu. Prièao mij
e o svojem ivotu nakon odlaska iz oèeve kuæe; kako je, potucajuæi se od roðaka do
roðaka, primljen na Nairobijsko sveuèili te, potom se uspio zaposliti ujednoj knj
igovodstvenoj tvrtki; kako je sam sebe pouèio radnoj disciplini, uvijek dolazio
na posao na vrijeme i uredno ispunjavao sve svoje du nosti, èak i ako je prethodne
noæi do kasna bio vani. Dok sam ga slu ao, osjeæao sam isto ono divljenje kakvim
me je nadahnula Auma prièajuæi o svojem ivotu; oboje su iskazivali ilavost, istovr
snu tvrdokornu snagu koja im je pomagala prebroditi te ka razdoblja. Jedina razlik
a bila je u tome to ste kod Aume mogli naslutiti elju da pro lost ostavi iza sebe i
smogne snage oprostiti, ako veæ ne uzmogne zaboraviti. Roveva sjeæanja na Starog
a bila su nekako izravnija i o njima je govorio s vi e sarkazma. Za njega, pro lost
je trajno ostala otvorena rana.
»Starome nikada ni ta nije bilo dovoljno dobro«, rekaoje dokje konobar skupljao ta
njure sa stola. »Bio je inteligentan i nije ti dopu tao da to ikad smetne s uma. Ak
o bih na kraju kolske godine donio svjedod bu drugu po uspje nosti u razredu, upitao
bi me zbog èega nisam najbolji. 'Ti si jedan Obama', rekao bi. 'Ti bi trebao bit
i najbolji.' Doista je tako mislio. A onda bih ga gledao pijanog, kako bez prebi
jene pare ivi poput prosjaka. I pitao bih se kako je moguæe da netko tako pametan
mo e tako nisko pasti? Nikako to nisam mogao razumjeti. Ba nikako.
Pa i onda kad sam se veæ osamostalio, èak i nakon njegove smrti, poku avao sam odg
onetnuti tu zagonetku. Èinilo se dajednostavno ne mogu pobjeæi od njega. Sjeæam
se da smo za njegov pogreb tijelo morali ot-
260
chicago
premiti u Alego, a ja sam, kao najstariji sin, trebao obaviti sve pripreme. Vlas
t je htjela kr æanski obred, obitelj, pak, muslimanski. Sa svih strana ljudi su pr
istizali u Home Square, a alovanje se trebalo odvijati u skladu s luo kom tradicijo
m, stoje podrazumijevalo odr avanje trodnevne vatre, za koje vrijeme bi ljudi prol
azili jecajuæi i narièuæi. Polovicu njih uopæe nisam poznavao niti sam znao odak
le dolaze. Tra ili su hranu. Htjeli su pivo. Neki su saputali kako su Staroga otro
vali te da bih gaja morao osvetiti. Neki su pokrali stvari iz kuæe. Onda su se n
a i roðaci stali prepirati oko nasljedstva. Oèeva posljednja ivotna suputnica, majk
a na ega malog brata Georgea zahtijevala je sve. Neki su, teta Sarah primjerice, s
tali na njezinu stranu. Drugi su se svrstali na stranu obitelji moje majke. Ka em
ti, bila je to potpuna ludnica! Èinilo se da sve ide k vragu.
Poslije sprovoda nisam bio eljan nikakva dru tva. Jedina osoba kojoj sam vjerovao b
io je David, na mlaði brat. Ma, ka em ti, taj momak bio je sasvim u redu. Pomalo sl
ièan tebi, samo bio je mlaði... petnaest, esnaest godina. Njegova majka, Ruth, po
ku avala gaje odgajati kao Amerikanca. No David se opirao. Zna , onje volio sve ljud
e. Pobjegaoje od kuæe i do ao ivjeti sa mnom. Nagovarao sam ga da se vrati kuæi, no
odbio je. Rekao je da ne eli biti Amerikanac. Daje Afrikanac. Daje Obama.
Kad je on umro, za mene je sve stalo. Bio sam uvjeren daje èitava na a obitelj pro
kleta. Odao sam se piæu, upadao u tuènjave ni za to me nije bilo briga. Mislio sa
m, ako je Stari umro, ako je David umro, onda i ja moram umrijeti. Katkad se pit
am to bi se bilo dogodilo da sam ostao u Keniji? No sudbina je htjela da se pojav
i Nancy, mlada Amerikanka s kojom sam poèeo hodati. Ona se potom vratila u Ameri
ku i ja sam je jednoga dana jednostavno nazvao telefonom i rekao joj da bih elio
doæi za njom. Kad je pristala, kupio sam kartu i uhvatio prvi zrakoplov za Washi
ngton. Nisam ponio nikakve stvari, nisam obavijestio svoj ured niti se i s kim p
ozdravio.
Mislio sam da æu moæi poèeti ivot ispoèetka. Sada znam da takvo to nije moguæe. Vj
eruje da stvari dr i pod kontrolom, a zapravo si poput muhe uhvaæene u paukovu mre u.
Nekad pomislim daje ba to
261
snovi mojega oca
razlog za to volim knjigovodstvo. Cijeli dan bavi se samo brojkama. Zbraja ih, mno i , i
ako to èini pozorno, uvijek æe dobiti toèan rezultat. S brojkama se zna to dolazi
prije, a to poslije. Meðu njima vlada red, njih mo e dr ati pod kontrolom...«
Roy je otpio jo jedan gutljaj, a onda mu se govor iznenada usporio. Èinilo se kao
daje odjednom potonuo nekamo drugamo, kao daje njime zavladao na otac. »Vidi , ja
sam najstariji i prema tradiciji naroda Luo, ja sam sada glava obitelji. Odgovor
an sam za tebe, za Aumu i svu mladu braæu. Ja sam taj koji se mora brinuti da sv
e bude kako treba. Plaæati kolarinu za djeèake. Pobrinuti se da se Auma dobro uda
. Sagraditi pristojnu kuæu i okupiti obitelj.«
Nagnuo sam se preko stola i dodirnuo mu ruku. »Ne mora sve to èiniti sam, brate«,
rekoh. »Taj teret mo emo meðusobno podijeliti.«
Èinilo se kao da me nije èuo. Nekoliko èasaka zurio je kroz prozor, a onda, kao
daje naglo iza ao iz transa, kretnjom ruke pozvao konobaricu.
» eli li jo jedno piæe?« »Hajde da samo platimo raèun.«
Roy me je pogledao i nasmije io se. »Vidim da si odvi e zabrinut, Barack. U tome je
i moj problem. Mislim da bismo obojica trebali nauèiti pustiti struji da nas nos
i. Zar vi u Americi ne ka ete ba tako? Samo pusti struji da te nosi...« Roy se opet
nasmijao, dovoljno glasno da privuèe poglede ljudi za susjednim stolom. No u nj
egovu smijehu vi e nije bilo èarolije otprije; zvuèao je nekako uplje, kao da sti e i
z daljine, nepregledne i sasvim puste.
Sutradan sam otputovao natrag kuæi Roy je morao neko vrijeme provesti sa svojom e
nom, a ja nisam imao novaca za jo jednu noæ u hotelu. Zajedno smo doruèkovali i p
ri jutarnjem svjetlu èinilo se daje vedrije raspolo en negoli prethodne veèeri. U
zraènoj luci, na izlazu za moj let, stisnuli smo jedan drugome ruku, a on je obe
æao da æe mi doæi u posjet èim se stvari malo smire. Ipak, sve vrijeme leta do C
hicaga i tijekom ostatka vikenda nisam se mogao osloboditi osjeæaja daje Roy na
neki naèin
262
chicago
u opasnosti, da ga demoni pro losti guraju u ponor te da bih ja, da sam bolji brat
, mogao sprijeèiti njegov pad.
Roy mije jo uvijek bio u mislima kadje u ponedjeljak kasno poslijepodne Johnnie u a
o u moj ured.
»Brzo si se vratio«, reèe. »Kako je bilo?«
»Dobro. Drago mije da sam bio s bratom.« Kimao sam glavom, lupkajuæi prstima po
rubu stola. »Onda, to se ovdje dogaðalo dok me nije bilo?«
Johnnie se zavalio u stolac. »Pa«, zapoèeo je, »sastali smo se s na im senatorom.
Obvezao se iziæi s prijedlogom zakona koji bi omoguæio financiranje pilot-progra
ma. Mo da ne bismo dobili ba pola milijuna, ah dobili bismo dovoljno.«
»To je sjajno. A kako stojimo s ravnateljima kola?«
»Upravo sam se vratio sa sastanka s dr. Kingom, ravnatelj em Asanteo-ve kole. Ost
ali nisu ni odgovorili na moje pozive.«
»Ma, sve je u redu. A stoje rekao dr. King?«
»On je odu evljen. Rekao je da mu se na prijedlog jako sviða i bio je sasvim ushiæe
n kadje èuo da bismo mogli dobiti novèana sredstva. Nastojat æe potaknuti ostale
ravnatelje da s nama suraðuju i, opæenito, obeæao nam je svoju punu potporu.«
»Zvuèi sjajno.«
»Da, zvuèi sjajno. Ali, kad sam veæ bio na odlasku, on mi iznenada dade ovo a Po
segnuv i u aktovku, Johnnie izvuèe list papira i pru i mi ga. Proèitao sam nekoliko
redaka prije no to sam mu ga vratio.
» ivotopis?«
»Da, Barack, ali ne bilo èiji. ivotopis njegove ene. Kao, pomalo je dokona kod kuæ
e, objasnio je dr. King, a on dr i da bi ona bila 'izvrsna' direktorica na eg progra
ma. Nema tu nikakva pritiska, razumije . Tek, kad novac bude osiguran, da se tu ne t
o poduzme, shvaæa li to ti poku avam objasniti.«
»Dao ti je ivotopis svoje ene...!«
»I ne samo njezin.« Johnnie je opet zavukao ruku u aktovku i izvadio jo jedan lis
t papira, ma uæi njime po zraku. »I ivotopis svoje kæeri. Ka e, ona bi bila 'odlièan'
savjetnik.«
263
snovi mojega oca
»Ma, ne...«
»Ka em ti, Barack. On je veæ sve imao poslo eno u glavi. I zna to jo ? Sve vrijeme razgo
vora nije ni trepnuo. Pona ao se kao daje to to èini najprirodnija stvar na svijetu
. Da ne povjeruje .« Johnnie zatrese glavom, a onda iznenada zagrmi poput propovje
dnika. »Isuseeee! Doktor Looonnie King! Eto nam jednoga tako odva nog brata. Tako
poduzetnog! Program jo nije ni za ivio, a on veæ razmi lja unaprijed.«
Poèeo sam se smijati.
»Pazi, njemu nije dovoljan jedan posao. Mora imati dva\ Podi k njemu poprièati o
nekim klincima i uvalit æe ti ivotopise cijele svoje usrane obitelji...«
Pridru io sam mu se u istom stilu i povikao: »Doktor Ludi King!«
»Doktor Ludi King!« Johnnie je stao hihotati, stoje mene dodatno nasmijalo pa sm
o se na kraju obojica grohotom smijali, hvatajuæi zrak tek da bismo izvikivali t
o ime »doktor Ludi King!« kao da se u njemu odjednom sa ela najbjelodanija istina,
najtemeljniji element jednoga elementarnog svijeta. Smijali smo se sve dok nam
se obrazi nisu za arili, a trbusi nas poèeli boljeti, sve dok nam na oèi nisu navr
le suze, dok nismo izbacili sve iz sebe i vi e se nismo mogli smijati. Odluèili sm
o ostatak po-podneva ne raditi, nego negdje sjesti i poèastiti se pivom.
Te noæi, dobrano iza ponoæi, pred mojom zgradom zaustavio se automobil sa skupin
om tinejd era i tako glasnim zvuènicima da su podovi mojeg stana stali podrhtavati
. Bio sam veæ navikao ne obazirati se na takva uznemirivanja ta kamo bi drugamo
mogli poæi, pitao sam se. No te sam veèeri imao gosta na spavanju, a i znao sam
da moji prvi susjedi imaju tek roðenu bebu. Stoga sam na brzinu navukao kratke h
laèe i uputio se dolje da porazgovaram s noænim posjetiteljima. Dok sam im se pr
ibli avao, buka se sti ala, a sve glave u automobilu okrenule su se prema meni.
»Slu ajte vi, ako nemate ni ta protiv, neki ljudi ovdje rado bi spavali. Za to s tom s
vojom stvarèicom ne odete nekamo drugamo?«
Od èetvorice u autu ni rijeèi, ni makac. Vjetar me je posve razbudio i odjednom
sam se, stojeæi na ploèniku usred noæi, osjetio nekako raz-
264
chicago
goliæenim. Bilo je suvi e mraèno da bih mogao razaznati lica u vozilu i nagaðati k
oliko im je godina, jesu li trijezni ili pijani, dobri ih lo i momci. Jedan od nji
h mogao je biti Kyle. Drugi je mogao biti Roy. Treæi je mogao biti Johnnie.
Jedan od njih mogao sam biti i ja. Stojeæi tako, poku avao sam se prisjetiti dana
kad sam poput njih znao tako sjediti u automobilu, obuzet nekom neartikuliranom
srd bom i oèajnièkom eljom da doka em pravo na vlastito postojanje. Sjetio sam se osj
eæaja opravdanosti svojega gnjeva kad bih urlao na Grampsa iz nekoga zaboravljen
og razloga. estine kojom bi mi uzavrela krv pri svakoj kolskoj svaði. Razmetljivos
ti kojom sam, epireæi se, pijan ili napu en ulazio u uèionicu, zlurado èekajuæi rea
kciju profesora kad u mojem dahu nanju e pivo ili marihuanu. Poku ao sam zamisliti k
ako me vide ovi mladiæi u automobilu. Za njih sam bio samo lik nasumiènog autori
teta i znao sam kakva je raèunica u tom trenutku tema njihova razgovora: ako me
ne mo e srediti jedan od njih, svoj èetvorici to neæe biti nikakav problem.
Nastojeæi pogledom probiti tminu i razaznati lica u automobilu, prepoznavao sam
taj zamr en, gromoglasan vapaj za samopotvrðivanjem. Ti su momci mo da bih slabiji,
a mo da i jaèi od mene u njihovim godinama, no jedina bitna razlika izmeðu nas bil
a je u tome stoje svijet u kojem sam ja pro ivio svoje te ko razdoblje bio mnogo spr
emniji opra tati. Za pogre ke ovih djeèaka ne postoji dopu tena granica; ako i nose or
u je, ono ih neæe za tititi od te istine. A upravo je to ta istina koju oni zasigurn
o osjeæaju, ali je sami sebi ne smiju priznati, tovi e, moraju je odbaciti ele li do
èekati iduæi dan ono stoje njih i druge poput njih na kraju primoralo zatomiti u
sebi bilo kakvu empatiju koju su nekoæ mo da osjeæali. Njihova razuzdana mu evnost
neæe, kao to se to sa mnom dogodilo, upoznati osjeæaj tuge zbog ranjena dostojans
tva nekog starca. Njihov gnjev neæejenjati zbog straha od moguæe opasnosti, kaka
v bi mene obuzeo kad god bih nekom djeèaku udarcem rasjekao usnicu ili pijan aut
omobilom divljao autoputom. Stojeæi tako, pomislih kako su osjeæaj krivnje i emp
atija zapravo dokaz da nekakav red mora postojati, ne nu no dru tveni red kakav pozn
ajemo, nego ne to mnogo dublje i zahtjev-
265
snovi mojega oca
nije. Svaki pojedinac mora biti svjestan vlastitog udjela u postojeæem redu kao
i èinjenice da, ma kako se katkad èinio fluidnim, taj red nikad neæe ispariti iz
svemira. Pomislio sam kako tim djeèacima predstoji dugo i tegobno traganje za n
ekim takvim redom bilo kakvim redom, zapravo, u kojem oni neæe biti tek izvor st
raha i predmet sprdnje. U asavam se takvog predviðanja jer ja danas imam svoje mje
sto u svijetu, imam svoj posao i plan koji mi valja slijediti. Ma koliko seja uv
jeravao u suprotno, ovi momci ija na razlièitim smo stranama. Pripadamo razlièit
im plemenima, govorimo razlièitim jezicima i ivimo prema razlièitim pravilima.
Zaèuo se zvuk motora i automobil se uz kripu udaljio. Krenuo sam natrag u kuæu, s
vjestan da sam postupio glupo, ah i da sam imao sreæe. Osim toga, shvatio sam da
se ipak bojim.
266
ÈETRNAESTO POGLAVLJE
3
Bila je to stara zgrada u jednoj od starijih èetvrti South Sidea. Iako dobro u èuv
ana, vapilaje za obnovom i vjerojatno novim krovi tem. Prostor sveti ta bio je mraèa
n, s nekoliko raspuklih, kri-pavih klupa. Crvenkasti sag vonjao je na vlagu i pli
jesan. Podne daske pod njim naizmjence su str ale i tonule, pa su izlizani dijelo
vi podsjeæali na uga ene puteljke na livadi. I ured veleèasnoga Philipsa bio je do
trajao i zapu ten, osvijetljen tek starinskom lampom koja gaje ispunjavala blije-d
o uækastim svjetlom. Veleèasni Philips bio je star èovjek. Sa zastorima koji su bi
li navuèeni preko prozora, okru en hrpama pra njavih starih knjiga, èinilo se kao da
je utonuo u zid, gotovo poput portreta na kojemu se isticala jedino njegova snje n
obijela kosa. Glas mu je bio zvonak i bestjelesan, nalik glasu iz sna.
Govorio je gotovo cijeli sat, ponajvi e o crkvi. Ne toliko o svojoj, koliko o Crkv
i, povijesno obilje enoj crnaèkoj Crkvi, Crkvi kao instituciji, Crkvi kao ideji. B
io je pravi erudit i svoje je kazivanje zapoèeo s povije æu religije robova. Govor
io je o Afrikancima koji su se, prispjev i na negostoljubive obale, okupljah oko s
vojih vatri i, mije ajuæi tek otkrivene mitove s drevnim ritmovima, stvarali napje
ve o svojim najveæim svetinjama opstanku, nadi, slobodi. Potom se prisjetio ju nja
èke crkve svoje mladosti, nevelike zgrade od bijelo okreèenih dasaka, podignute
znojem vjernika i novcem od zajednièki prikupljenih usjeva, gdje bi u
 267
snovi mojega oca
blistava, vrela nedjeljna jutra u suzama i uzvicima zahvalnosti nestajali pre uæen
i strahovi i otvorene rane prethodnog tjedna, a pljeskanje i mahanje ruku raspal
jivalo bi ar tih istih neuni tivih vrijednosti opstanka, nade i slobode. Dotaknuo s
e i posjeta Martina Luthera Kinga Chicagu, kada je bio svjedokom ljubomore njego
vih kolega sveæenika i njihove bojazni da ih iskori tavaju; nije zaobi ao ni pojavu
muslimana, èiji mu je gnjev bio razumljiv. Bioje to, kako je rekao, i njegov gnj
ev, koji najvjerojatnije neæe i èeznuti, no kojega je molitvom nauèio zauzdati, te
nastoji njime ne zaraziti svoju djecu.
Zatim se upustio u tumaèenje povijesti crkava u Chicagu. Bilo ih je na tisuæe i
èinilo se da ih on sve poznaje: one koje su djelovale u napu tenim uliènim prodava
onicama, kao i one u velikim kamenim zdanjima; vjernike svijetlo smeðe puti, koj
i bi crkvene himne pjevali sjedeæi u klupama mirno poput kadeta, s otvorenim, tv
rdo ukorièenim molitvenicima pred sobom ili, pak, karizmatike koji su, tresuæi s
e u transu, pokretima vlastitih tijela dozivali neuhvatljivu Bo ju rijeè. Veæe èik
a ke crkve prete ito su bile mje avine tih dvaju obrazaca, obja njavao je veleèasni Phil
ips. Na neki naèin, bile su primjerom skrivenih blagoslova segregacije. Naime, u
tim crkvama, tijekom molitve, odvjetnici i lijeènici sjedili su rame uz rame sa
slu kinjama i radnicima. Poput velikoga pulsirajuæeg srca, crkva je bila mjesto k
ojim su kru ila dobra, informacije, vrijednosti i ideje, slu eæi jednako bogatima i
siroma nima, uèenima i neukima, grje nicima i izbavljenima.
Nije siguran, rekao je, koliko æe jo dugo njegova crkva slu iti takvoj zadaæi. Veæi
na bolje stojeæih èlanova kongregacije veæ se preselila u ureðenije èetvrti, pod
alje od sredi ta grada. Jo uvijek su automobilima dolazili nedjeljom, to iz osjeæaja
privr enosti, to iz navike. No narav njihove ukljuèenosti u ivot crkve nije vi e bila
ista. Nestalo je spremnosti na sudjelovanje u dobrovoljnim aktivnostima program
ima poduke ili obilascima kuæa u svemu onom to bi ih moglo zadr ati u gradu nakon to
padne noæ. Zahtijevali su vi e sigurnosnih mjera oko crkve, ograðeno parkirali te z
a svoje automobile. Veleèasni Philips je slutio da æe jednom kad njega vi e ne bud
e veæina tih ljudi sasvim prestati dolaziti.
268
chicago
Odlazit æe u neke druge crkve, ureðene poput njihovih ureðenih ulica. Pla io se da
æe karika kojom su jo povezani s pro lo æu na posljetku biti slomljena i da u novim
nara tajima vi e neæe ivjeti uspomena na onaj davni krug oko vatre...
Glas mu je postao drhtav, osjetio sam daje umoran. Zamolio sam ga da me upozna s
ostalim upnicima koji bi mo da bili zainteresirani za zajednièke akcije, na stoje
on spomenuo nekoliko imena. Meðu njimaje bilo i ime energiènoga mladog sveæenika
, izvjesnoga veleèasnog Jeremiaha Wrighta mlaðeg, upnika Ujedinjene Kristove crkv
e Sv. Trojstva (Trinity United Church of Christ), s kojim bi, rekao je, vrijedil
o porazgovarati jer njegova poruka privlaèi mlade ljude kao to sam ja. Veleèasni
Philips dao mi je svoj telefonski broj, a ja sam, ustajuæi kako bih krenuo, zakl
juèio: »Kad bi nam uspjelo ujediniti makar pedesetak crkava, vjerujem da bismo n
eke od trendova o kojima ste maloèas govorili mogli promijeniti.«
Veleèasni Philips potvrdno je kimnuo glavom i uzvratio: »Mo da ste u pravu, gospod
ine Obama. Neke va e zamisli uistinu su zanimljive. Ali, znate, ovda nje crkve navik
le su slijediti vlastite puteve. Vjernici katkad jo vi e nego njihovi sveæenici.« O
tvorio je vrata, a potom zastao: »Usput, da vas pitam, kojoj crkvi vi pripadate?
«
»Ja... ja odlazim u razlièite crkve.«
»Ali nigdje niste èlan?«
»Jo uvijek, valjda, tra im.«
»Osobno, mogu vas razumjeti. Pa ipak, va oj bi misiji pomoglo kada biste i sami pr
ipadali nekoj crkvi. Nije va no kojoj. Naime, zbog onoga to od nas tra ite, mi pastor
i moramo neke svoje du nosti, poglavito sveæenièke, podrediti proroèanstvu. Takvo t
o iziskuje prilièno èvrstu vjeru. Zato bismo voljeli znati odakle vi crpite svoj
u. Vjeru, dakako.«
Iza av i na ulicu, stavio sam sunèane naoèale i uputio se prema skupini postarijih m
u karaca. Sjedili su oko stola koji su zajedno s vrtnim stolcima iznijeli na ploèn
ik i igrah whist5. Danje bio prekrasan. Iako se bli io kraj rujna, temperatura zra
ka bilaje oko 20 stupnjeva. Umjesto da
5 Karta ka igra iz koje se razvio brid ; igraju 4 igraèa sa 52 karte (nap. prev.).
269
snovi mojega oca
odmah krenem na iduæi sastanak, odluèio sam jo malo ostati, ispru iti noge kroz otv
orena vrata automobila i promatrati starce kako se kartaju. Nisu odvi e prièali. P
odsjetili su me na ljude s kojima bi Gramps igrao brid : iste zadebljale, ukoèene a
ke, iste kico ke sokne i cipele od najtanje ko e; iste gra ke znoja to se slijevaju i n
estaju u borama na vratu, odmah ispod ruba ravne kape. Poku ao sam se prisjetiti k
ako su se ti mu karci na Havajima zvali i èime su se bavili. Pitao sam se kakav li
su trag ostavili u mojoj du i? Onda, davno, ti stari crnci bili su za mene zagone
tka; a ta zagonetka bila je jedan od razloga mojega dolaska u Chicago. Napu tajuæi
taj grad, pitao sam se razumijem li ih sada i ta bolje nego prije.
Svoju odluku nisam spominjao nikome, samo Johnnieju. Mislio sam, imam jo vremena,
ionako mi odgovori s pravnih fakulteta neæe stiæi prije sijeènja. Do tada, na æe
program za mlade veæ za ivjeti. Oèekivao sam da æe ga prihvatiti jo nekoliko crkav
a, to bi znaèilo da æu uspjeti zatvoriti proraèun za iduæu godinu. Johnnieju sam
priopæio novost zato to sam elio znati je li spreman preuzeti moje mjesto vodeæeg
organizatora a mo da i zato to mije bio prijatelj i dugovao sam mu obja njenje. No Jo
hnnieja nisu zanimala moja obja njenja. Èim sam mu nabrojio fakultete na koje sam
se bio prijavio Harvard, Yale, Stanford iroko se nasmije io i potap ao me po leðima.
»Znao sam!« uzviknuo je.
»Sto si znao?«
»Daje to samo pitanje vremena, Barack. Da æe prije ili kasnije otiæi odavde.«
»Za to si tako mislio?«
Johnnie odmahne glavom i nasmije se. »K vragu, Barack... zato jer ima moguænosti
izmeðu kojih mo e birati. Zato jer mo e otiæi. Hoæu reæi, znam da si savjestan i sve to
, ah kad se èovjek naðe pred odabirom Harvard ih Roseland, malo je vjerojatno da
æe se odluèiti za Roseland.« Opet je zatresao glavom. »Harvard! Ti bokca! Nadam
se samo da neæe zaboraviti svoje stare prijatelje i kad zasjedne u neki minkerski
ured u centru.«
Iz nekog razloga Johnniejev me je smijeh nagnao da se poènem braniti. Ponavljao
sam kako æu dolaziti u staru èetvrt, kako me bogatstvo i
270
chicago
moæ koje Harvard predstavlja ne impresioniraju te kako ni on ne bi trebao biti o
pèinjen njima. Nato Johnnie podigne ruke, tobo braneæi se.
»Hej, hej, ne mora to meni tumaèiti. Ja nikamo ne odlazim.«
Utihnuo sam, zbunjen vlastitim pona anjem. »Ma... samo elim reæi da æu se vratiti,
samo to. Ne bih elio da ti i ostali vode doðete do krivog zakljuèka.«
Johnnie se toplo nasmije io. »Toga se ne treba bojati, Barack. Èovjeèe, pa mi smo s
amo ponosni na tebe i tvoj uspjeh.«
Sunce se skrilo za oblak. Neki od vreme nih karta a navukli su vje-trovke, dotad pre
baèene preko naslona njihovih stolaca. Pripalio sam cigaretu i poku ao de ifrirati s
voj razgovor s Johnniejem. Je li sumnjao u moje namjere? Ili sam ja bio jedini k
ojije sumnjao u sebe? Tu sam odluku vagao bezbroj puta. Trebao mije odmor, u to
nije bilo nikakve sumnje. Po elio sam poæi u Keniju: Aumaje tada veæ godinu dana b
ila u Nairobiju i predavala na tamo njem sveuèili tu. Bila je to idealna prilika za
podulji posjet.
Na pravnom fakultetu takoðer me je èekalo mnogo toga to sam trebao nauèiti kako b
ih bio spreman za stvarne promjene. Uèit æu o kamatnim stopama, korporativnim ud
ru ivanjima, procesu dono enja zakona, o naèinima kako meðusobno suraðuju tvrtke i b
anke, o tome kako ulaganja u nekretnine mogu biti uspje na ili neuspje na. Prouèavat
æu zamr ene procese kolanja moæi i ovladati znanjem koje mije prije dolaska u Chi
cago bilo posve nepoznato, a s kojim æu se sada moæi vratiti onamo gdje je ono n
ajpotrebnije: donijeti ga u Roseland, donijeti ga u Altgeld, poput Prometejeve v
atre.
Bila je to prièa koju sam sam sebi pripovijedao, ista ona, pretpostavljam, koju
je moj otac prièao sebi prije dvadeset osam godina kada se ukrcao u zrakoplov za
 Ameriku zemlju snova. I on je, valjda, vjerovao kako postupa u skladu s nekim u
naprijed stvorenim velièanstvenim planom, kako nije istina da tek bje i od moguæe
nedosljednosti. A onda se, zapravo, vratio u Keniju, zar ne? No tada veæ kao pod
ijeljen èovjek èiji æe se snovi i planovi uskoro pretvoriti u pepeo...
Hoæe li se isto dogoditi i meni? Mo da je Johnnie bio u pravu; mo da se doista, ako
èovjek zanemari raznorazna tumaèenja, sve zapravo svodi
271
snovi mojega oca
na najobièniji bijeg. Bijeg od siroma tva, od dosade, od zloèina ili od okova name
tnutih bojom ko e. Mo da èu pohaðanjem pravnog fakulteta zapravo ponavljati obrazac
nastao jo prije mnogo stoljeæa u trenutku kad su se bijelci, tjerani vlastitim st
rahovima od nedosljednosti, iskrcali na afrièke obale i naoru ani pu kama i gladni m
oæi pokorene domorodce odvukli sa sobom u lancima. Taj prvi susret zauvijek je p
romijenio crnaèki ivot, premjestio sredi nju os njegova univerzuma i iznjedrio idej
u
0 bijegu, istu onu koja æe nastaviti ivjeti u Franku i u drugim starim crncima to
su se skrasili na Havajima; u zelenookoj Joyce iz Occiden-tala, koja nema drugih
elja osim biti ljudsko biæe; u Aumi, rastrganoj izmeðu Njemaèke i Kenije; u Royu
koji shvaæa da za njega ne postoji novi poèetak. A ovdje u South Sideu, meðu èl
anovima crkve veleèasnoga Philipsa, od kojih su neki vjerojatno mar irali rame uz
rame s doktorom Kingom, uvjereni da mar iraju za ostvarenje vi ih ciljeva, za prava
1 naèela i za svu djecu Bo ju, da bi u jednom èasu spoznali daje moæ nepopustljiva
, da su naèela nestalna i da æe, èak i nakon to budu postojali zakoni i linèovanj
a prestanu, najbli a poveznica sa slobodom jo uvijek ukljuèivati bje anje emocionalno
, ako ne i fizièko to dalje od sebe samih, od svega to znamo, bijeg onkraj granice
carstva bijelog èovjeka ili jo dublje u njegova njedra.
Analogije poput ove nisu bile sasvim pravedne. Odnos izmeðu crnaca i bijelaca i
znaèenje bijega za mene nikada neæe biti isti kakvi su bih za Franka, ili za Sta
roga, pa èak i za Roya. U Chicagu, ma kako podijeljenom i optereæenom rasnom nes
no ljivo æu, uspjeh pokreta za graðanska prava baremje doveo do odreðenog preklapanj
a izmeðu zajednica, otvorio manevarski prostor ljudima poput mene. Ja sam mogao
raditi u crnaèkoj zajednici, kao aktivist ih kao pravnik, a stanovati u nekoj od
presti nih èetvrti u gradu. Ili, obratno, mogao sam raditi u kakvoj elitnoj pravn
oj tvrtki, a ivjeti u South Sideu, gdje bih kupio veliku kuæu, vozio skupi automo
bil, donirao izda ne novèane iznose Nacionalnoj udruzi za unaprjeðenje ivota obojen
ih (NAACP-u) i za potrebe Harol-dove kampanje te dr ao predavanja u mjesnim srednj
im kolama. Svima bih bio uzor, pravi primjer uspje nog crnca.
272
chicago
Je li u tome bilo ièega lo eg? Johnnie oèito nije tako mislio. Tek sam poslije shv
atio da mi se nije smje kao zato to me je osuðivao, nego upravo zato to me nije osuð
ivao; naime, ni on ni moji voðe u takvom uspjehu nisu vidjeli ni ta lo e. Nije li to
bila jedna od lekcija koje sam nauèio u te dvije i pol godine? Da veæina crnaca
nije nalik ocu iz mojih snova, mu karcu iz majèinih prièa, punom uzvi enih ideala i
sposobnom za hitro rasuðivanje. Da su slièniji mojem oèuhu, Lolu, da su to prak
tièni ljudi koji znaju daje ivot previ e te ak da bi se smjelo kritizirati neèiji izb
or i da u njemu ima previ e nereda da bi se ivjelo prema nekim apstraktnim idealima
. Nitko nije od mene oèekivao da se rtvujem: ni Rafiq, koji me je jo ne tako davno
moljakao da mu pomognem prikupiti novac iz bjelaèkih zaklada za njegov najnovij
i projekt; ni veleèasni Smalls, koji je odluèio uæi u utrku za senatorsko mjesto
, oèekujuæi pritom na u potporu. Sto se njih ticalo, boja moje ko e uvijek je bila d
ostatan kriterij za èlanstvo u zajednici, dovoljno velik kri .
Zar je to bilojedino to meje privuklo u Chicago, pitao sam se, potreba za tako je
dnostavnim prihvaæanjem? Osjeæaj da zajednici ne to znaèi sigurno je imao va nu ulogu
. No bilo je u tome i dubljeg znaèenja, zahtjevnijih pobuda. Dakako, mogao si bi
ti crnac, a da te se nimalo ne tièe to se dogaða u Altgeldu ili Roselandu. Nisi m
orao razmi ljati o djeèacima poput Kylea, o mladim majkama poput Bernadette ili Sa
die. No ako si elio biti po ten prema samome sebi i dobar u oèima drugih, ako si pr
epoznao patnje zajednice i odluèio sudjelovati u uklanjanju njihovih uzroka za t
o je bilo potrebno ne to vi e. Bila je potrebna ona vrsta predanosti kakvom je dr. C
ollier obavljala svoj svakida nji posao u koli. Bila je nu na ona vrsta rtve na kakvu
je Asante bio spreman kad je bila rijeè o njegovim uèenicima.
Za to je bila potrebna vjera. Bacio sam pogled prema malenom prozoru na drugom k
atu crkve. Iza njega sam zami ljao staroga upnika kako sastavlja propovijedi za taj
tjedan. »Odakle crpite svoju vjeru?« pitao me je. Odjednom mi je sinulo da nema
m odgovora na njegovo pitanje. Dodu e, vjerovao sam u sebe. No vjera u samoga sebe
nikad nije dostatna.
273
snovi mojega oca
Cipelom sam ugasio cigaretu i upalio motor automobila. Pogledao sam u retrovizor
i, udaljavajuæi se, promatrao kako stari, utljivi karta i nestaju u daljini.
Dok se Johnnie bavio svakida njim organizatorskim poslovima, ja sam obilazio upnike
u okrugu, nadajuæi se da æu ih uspjeti nagovoriti da nam se pridru e. Bio je to p
olagan proces jer, za razliku od svojih katolièkih kolega, crni protestantski upn
ici bili su izrazito neovisni, zbrinuti u svojim zajednicama i bez vidljive potr
ebe za pomoæi izvana. Pri prvim telefonskim kontaktima nerijetko su bili sumnjiè
avi ili bi okoli ali, pitajuæi se zbog èega bi taj musliman ili jo gore taj Irac O'
Bama, s njima elio razgovarati. Nekolicina s kojima sam se sastao savr eno je odgov
arala likovima iz romana Richarda Wrighta ili govora Malcolma X-a: sjedobradim l
icemjerima koji sirotinji propovijedaju o blagostanju koje ih èeka na onome svij
etu ili okretnim pentekostalcima koji se vozikaju uokolo u luksuznim automobilim
a i ne skidaju pogled s pladnja za milodare.
Pa ipak, u veæini sluèajeva, kad bih se s njima sastao licem u lice, doista su m
e se dojmili. Pokazalo se daje uglavnom rijeè o bri nim, radi nim ljudima, punim sam
opouzdanja i vjere u svrhovitost svojega posla, to je svakoga od njih èinilo uvje
rljivo najboljim organizatorom u svojoj èetvrti. Velikodu no bi darovali svoje vri
jeme, iznenaðujuæe spremni otvoriti se mojoj ljubopitljivosti. Jedan od njih pri
povijedao mi je o svojoj nekada njoj ovisnosti o kocki. Drugi o godinama kad je is
todobno bio uspje an poslovan èovjek i pritajeni alkoholièar. Svi odreda govorili
su
0 razdobljima svojih nedoumica u vezi s vjerom; o pokvarenosti svijeta
1 svojih vlastitih du a; o tome kako su, razoreni vlastitom ta tinom, dotaknuli samo
dno da bi na posljetku do ivjeli uskrsnuæe vlastitog biæa i njegovo stapanje s uz
vi enim poslanjem. To je bio izvor njihova samopouzdanja, tvrdili su: najprije pad
, a potom iskupljenje. Time su stekli pravo da propovijedaju Radosnu vijest.
Jesam li èuo za Radosnu vijest, pitah su me neki od njih. Znam lija stoje izvor
moje vjere?
274
chicago
Kad sam se raspitivao o ostalim upnicima kojima bih se jo mogao obratiti, nekolici
naje spomenula veleèasnoga Wrighta, istoga onog kojeg mije spomenuo i veleèasni
Philips. Stekao sam dojam da mlaði sveæenici u veleèasnome Wrightu vide uzor koj
emu i sami te e, a njegovu crkvu obrascem za vlastita buduæa postignuæa. Stariji s
u sveæenici bili suzdr aniji u pohvalama, no ipak zadivljeni brzinom irenja kongreg
acije Sv. Trojstva. Nisu, dodu e, krili svoje nezadovoljstvo njezinom velikom popu
larno æu meðu mladim crnim poduzetnicima (buppijevska6 crkva, reæi æe mi jedan pas
tor).
Krajem listopada napokon mi se pru ila prilika posjetiti veleèasnoga Wrighta i nje
govu crkvu. Nalazila se u Devedeset petoj ulici, u prete ito stambenoj èetvrti, ne
koliko blokova udaljenoj od naselja Louden Home. Oèekivao sam impozantnu graðevi
nu, no doèekala me skromna niska zgrada od crvene cigle s pravokutnim prozorima,
okru ena zimzelenim nasadima i lijepo oblikovanim grmovima. U travnjakje bio zabo
den malen natpis, ispisan jednostavnim velikim tiskanim slovima: SLOBODNA JU NA AF
RIKA. Unutra njost zgrade, iako ispunjena amorom, na mene je djelovala smirujuæe. S
kupina vrtiæke djece èekala je da roditelji doðu po njih. Pokraj mene pro lo je ne
koliko mladih djevojaka odjevenih kao da idu na teèaj afrièkoga plesa. Èetiri po
starije ene pojavile su se na izlazu iz sveti ta. Jedna od njih uzviknula je: »Bog
je dobar!«, na to svi nazoèni odgovori e: »Navijeke!«
Na posljetku mije ustrim korakom pri la lijepa ena. Predstavila se kao Tracy i objas
nila da je jedna od suradnica veleèasnog Wrighta. Kazala je da æe veleèasni Wrig
ht nekoliko minuta zakasniti i upitala me jesam li za alicu kave. Dok sam je slij
edio prema kuhinji u stra njem dijelu crkve, razgovarali smo, najvi e o crkvi, ali p
one to i o njoj. Bila je to za nju te ka godina, rekla je. Nedavno joj je umro mu , a
za nekoliko tjedana preselit æe se u predgraðe. Dugo se dvoumila oko te odluke j
er je veæi dio ivota stanovala u sredi tu grada. Zakljuèila je, meðutim, daje
6 Buppie (Black Urban Professional) mlada, crna, osobito financijski uspje na osob
a tra enoga zvanja, izraz skovan po uzoru na yuppie (Young Urban Professional) (na
p. prev.).
275
snovi mojega oca
za njezina sina, tinejd era, odlazak iz grada najbolje rje enje. Obja njavala mije kak
o sada u predgraðima ivi mnogo vi e crnaèkih obitelji, kako æe se njezin sin moæi s
lobodno kretati ulicama, bez straha da æe do ivjeti kakvu neugodnost; kako se u kol
i koju æe pohaðati odr avaju teèajevi glazbe, kako kola ima vlastiti glazbeni sasta
v te besplatno nudi kori tenje glazbala kao i odore.
»Odmalena eli svirati u bendu«, tiho je prozborila.
Dok smo razgovarali, zapazio sam kako nam se pribli ava mu karac u kasnim èetrdeseti
ma, odjeven u trodijelno sivo odijelo. Imao je srebrn-kastu kosu, srebrnkaste br
kove i iljastu bradicu. Kretao se polako, odmjerenim korakom, kao da time tedi sna
gu, pregledavajuæi usput pristiglu po tu i pjevu eæi neku jednostavnu melodiju.
»Barack«, obratio mi se kao da smo stari prijatelji, »ba da vidimo hoæe li mi vas
Tracy prepustiti na koju minutu.«
»Ne obazirite se na njega«, Tracy je ustala i poravnala suknju. »Trebala sam vas
unaprijed upozoriti daje veleèasni katkad sklon ludorijama.«
Nasmije iv i se, veleèasni Wright me poveo u malen, pretrpan ured. »Isprièavam se to
kasnim«, reèe zatvarajuæi za sobom vrata. »Poku avamo sagraditi novo sveti te pa sam
se morao sastati s bankarima. Ka em vam, doktore, oni svaki put dolaze s nekim no
vim zahtjevom. Evo, danas su se sjetih da im treba jo jedno moje ivotno osiguranje
. Za sluèaj da sutra otegnem papke. Misle, valjda, da æe se bez mene èitava crkv
a uru iti.«
»A hoæe li?«
Veleèasni Wright odmahne glavom. »Pa nisam ja crkva, Barack. Odem li sutra s ovo
ga svijeta, nadam se da æe mi moja pastva uprilièiti pristojan pogreb. Ne bi mi
bilo krivo da kane i poneka suza. No èim me pospreme dva metra ispod zemlje, nas
tavit æe tamo gdje samja stao, trudeæi se da ova crkva i dalje djeluje u skladu
sa svojim poslanjem.«
Odrastao je u Philadelphiji kao sin baptistièkog sveæenika. U poèetku se opirao
oèevu pozivu, odmah nakon koled a pristupio je marinci-ma, neko vrijeme koketirao
s alkoholom, muslimanstvom, a ezdesetih
276
chicago
godina s crnaèkim nacionalizmom. No zov vjere oèito ga nije napu tao, nego se, nap
rotiv, ugnijezdio duboko u njegovu srcu. Na posljetku se upisao na Harvard, a za
tim na Èika ko sveuèili te gdje je, nakon est godina studiranja, stekao doktorat iz p
ovijesti religije. Nauèio je hebrejski i grèkijezik, èitao knjige protestantskih
teologa Tillicha i Niebuhra, kao i teologa koji su podr avah pokret za osloboðenj
e crnaca. Gnjev i humor ulice, ljubav prema knjigama i poneku uèenu rijeè sve je
to donio sa sobom u crkvu Sv. Trojstva prije gotovo dva desetljeæa. I premda æu
tek poslije saznati potankosti iz njegova ivotopisa, veæ pri prvom susretu sam s
hvatio, iako je on to uglavnom nijekao, daje upravo taj njegov dar sposobnost da
ujedini, tovi e pomiri, meðusobno opreène odrednice crnaèkog iskustva postao kljuè
em uspje nosti te crkve.
»Ovdje nas ima svakakvih. Afrikanista. Tradicionalista. Povremeno moram vaditi v
ruæe krumpire - i izgladiti razmirice prije nego to stvari postanu doista gadne.
To se ipak ne dogaða èesto. Onima koji mi doðu s idejom o drukèijem naèinu obavl
janja ovoga posla obièno ka em neka slobodno odu i slijede svoj put.«
Takav pristup oèito je bio djelotvoran: za njegova slu bovanja crkva od dvije stot
ine èlanova dosegnula je brojku od èetiri tisuæe; organizirane su aktivnosti za
svaèiji ukus, od teèajevajoge do karipskih klubova. S osobitim ponosom govorio j
e o ukljuèivanju sve veæeg broja mu karaca u crkvenu zajednicu, premda je priznao
da tu jo ima dosta posla.
»Najte e je pridobiti mu karce va ih godina«, nastavio je. »Pla e se da æe ispasti meku ci
. Brine ih to æe na to reæi njihovi frendovi. Sami sebe uvjeravaju daje crkva mje
sto za ene da mu karac koji prizna kako ima i duhovne potrebe samo dokazuje svoju s
labost.«
Rekav i to, uputio mije pogled koji me uznemirio. Odluèiv i razgovor usmjeriti na »s
voj teren«, poèeo sam govoriti o Projektu razvoja lokalnih zajednica, nastojeæi
mu objasniti razloge zbog kojihje va no da nam se pridru e velike crkve kao stoje nj
egova. Sve vrijeme pozorno me je slu ao, a kad sam zavr io, kimnuo je glavom.
»Poku at æu vam pomoæi ako budem mogao«, rekao je. »No morate biti svjesni èinjeni
ce da vam na a potpora nije nu no vjetar u leða.«
277
snovi mojega oca
»Kako to mislite?«
»Veleèasni Wright slegne ramenima. »Neki moji kolege sveæenici ne odobravaju to
kako mi radimo. Smatraju nas previ e radikalnima. Drugi pak dr e da nismo dovoljno r
adikalni. Ili da smo previ e osjeæajni. Ili da nismo dovoljno osjeæajni. Nisu zado
voljni na im isticanjem afrièke povijesti, naobrazbe...«
»Ima ih«, prekinuo sam ga, »koji prigovaraju daje crkva previ e anga irana.«
Osmijeh veleèasnoga u trenu se ugasio. »To su obiène bedastoæe«, rekao je o trim g
lasom. »Ljudi koji tako brkaju stvari pokazuju koliko su sami zbunjeni. Nasjeli
su propagandi èija je jedina svrha dr ati nas razjedinjenima. Polovina ih dr i kako
biv i kriminalci i biv i muslimani nemaju to tra iti u jednoj kr æanskoj crkvi. Druga je,
pak, polovina sumnjièava prema svakom crncu koji je kolovan ili ima stalan posao
i prema svakoj crkvi koja cijeni znanje.
Mi ne nasjedamo na takve la ne podjele. I nije rijeè o na im prihodima, Barack. Poli
cajci ne provjeravaju moj bankovni raèun kada me zaustave i ra irenih nogu zalijep
e na automobil. Pravi krivci za takvo stanje su na a braæa koja su primila pogre nu
naobrazbu. Poput onog sociologa s Cika koga sveuèili ta koji drobi o tome kako 'rasn
a pripadnost postaje sve manje va na'! Zaboga, u kojoj zemlji taj èovjek ivi?«
Spomenuo sam mu razgovor koji sam vodio s njegovom pomoænicom, kao i tendenciju
da obitelji koje si to mogu priu titi odlaze iz grada i nastanjuju se podalje od »
vatrene linije«. Skinuo je naoèale i protrljao umorne oèi.
»Ja sam Tracy rekao to mislim o njezinoj odluci da napusti grad«, rekao je mirnim
glasom. »Njezin æe djeèak ondje odrastati a da neæe znati ni tko je zapravo ni
gdje se nalazi.«
»Te ko je kockati se sa sigurno æu vlastita djeteta.«
»Za crnca u ovoj zemlji nema sigurnog ivota, Barack. Nikad ga nije ni bilo. Najvj
erojatnije nikada ni neæe.«
Uto je zazvonio telefon. Tajnica je veleèasnog Wrighta podsjetila da imajo jedan
sastanak. Na rastanku smo se rukovali i on mije obeæao da
278
chicago
æe Tracy pripremiti popis èlanova crkve s kojima bih se mogao sastati. Kasnije,
na parkirali tu, sjedeæi u automobilu prelistao sam srebrnkastu bro uru koju sam bio
pokupio dok sam èekao sastanak. Medu ostalim, sadr avala je smjernice, »Crnaèki v
rijednosni sustav«, koji je kongregacija bila prihvatila 1979. godine. Na prvome
mjestu bila je privr enost Bogu »koji æe nam dati snage da odbacimo bogobojaznu p
asivnost i postanemo aktivisti Crnaèkoga kr æanskog pokreta, borci za slobodu crna
ca i obranu dostojanstva svega èovjeèanstva«. Sljedeæa na popisu vrijednosti bil
a je »predanost crnaèkoj zajednici i crnaèkoj obitelji, naobrazbi, poslovnoj eti
ci, disciplini i samopo tovanju«.
Sve to sam proèitao bilo je razborito i srèano ne bitno drukèije, èinilo se, od v
rijednosti kojeje propovijedao stari veleèasni Philips u svojoj bijelo okreèenoj
crkvi dva nara taja prije. Pa ipak, jedan od tekstova u bro uri crkve Sv. Trojstva
razlikovao se od ostalih. Ton mu je bio nekako samosvjesniji, a sadr aj iziskivao
podrobnije obja njenje. Iznad njega je pisalo: »Odricanje od udnje za pripadanjem s
rednjem stale u«. »Iako je dopu teno, tovi e po eljno, te iti srednjeimuænosth, oni koji s
zahvaljujuæi vlastitoj darovitosti i sretnim okolnostima uspje no ukljuèe u ameri
èku maticu, moraju se èuvati »psiholo ke stupice crnaèkog sre-dnjestale tva, koje na u
 uspje nu braæu i na e uspje ne sestre hipnotizira, potièuæi ih da vjeruju kako su vrj
edniji od druge braæe i razmi ljaju u kategorijama 'mi' i 'oni', zaboravljajuæi da
postojimo samo 'Ml'!«
Iduæih tjedana, sastajuæi se s razlièitim èlanovima crkve Sv. Trojstva, èesto bi
h se u mislima vraæao toj deklaraciji. Zakljuèio sam da je veleèasni Wright bare
m djelomièno bio u pravu kada svojim kritièarima nije dopu tao da ostanu. Naime, p
ripadnici njegove crkve veæinom su bili ljudi sa sigurnim zaposlenjima: uèitelji
, tajnice i dr avni namje tenici, isti onakvi kakve se moglo sresti u ostalim brojni
m crnaèkim crkvenim zajednicama u gradu. U crkvene aktivnosti bili su ukljuèeni
i itelji obli njih èetvrti, a znatan dio vlastitih novèanih sredstava crkva je tro il
a na programe namijenjene zadovoljenju potreba siroma nih èlanova zajednice pravnu
pomoæ, pomoæ pri uèenju, borbu protiv droge.
279
snovi mojega oca
Pa ipak, u kongregaciji Sv. Trojstva postojao je nerazmjeran broj crnaca, struèn
jaka u svojem zvanju: in enjera, lijeènika, knjigovoða i direktora tvrtki. Neki me
ðu njima stasali su uz tu crkvu, drugi su joj pri li iz drugih crkava. Mnogi su ot
voreno govorili o tome kako velik dio ivota nisu prakticirah nikakve vjerske akti
vnosti u nekim sluèajevima posrijedi je bio svjestan odabir, posljedica politièk
e ili intelektualne prosvijeæenosti, no èe æe se to dogaðalo zato to su crkvu smatr
ali neva nom, jer su svoje karijere gradili u prete ito bijelim ustanovama.
U odreðenom trenutku, meðutim, svi oni na li su se u duhovnoj slijepoj ulici. Osje
æaj koji su tada iskusili bio je istodobno neodreðen i muèan. Kao da su bih odsj
eèeni sami od sebe. Najprije rijetko, a zatim sve èe æe, svraæali su u crkvu Sv. T
rojstva, pronalazeæi ondje neke od stvari koje svaka religija nastoji ponuditi o
braæenicima: duhovno utoèi te i moguænost da njihove vrijednosti budu prepoznate i
nagraðene na naèin neusporediv s novèanom nagradom, ma kako izda na ona bila; osj
eæaj da su, iako ih veæ bole kosti i kosa sijedi, dio neèega to æe i njih nad ivjet
i, a kada jednoga dana zauvijek odu, ostat æe ljudi koji æe ih se sjeæati.
No shvatio sam da nije sve za èim su ti ljudi tragah nu no bilo religijske naravi.
Nije Isus bio jedino èemu su se vraæali. Stekao sam dojam da je ta crkva, njegu
juæi afrièke teme i istièuæi va nost poznavanja crnaèke povijesti, preuzela ulogu
onoga, kako je veleèasni Philips rekao, koji æe preraspodijeliti vrijednosti i ir
iti ideje. Samo to se sada taj proces nije odvijao iskljuèivo u jednom smjeru: od
uèitelja ili lijeènika kojima njihova kr æanska du nost nala e da siroma nom napolièaru
ili mladiæu tek pristiglom s Juga pomognu prilagoditi se ivotu u velegradu. U ku
lturolo kom smislu, tekao je i u obratnom smjeru: nekada nji ulièni nasilnik ih malo
ljetna majka imali su svoje obrasce vrednovanja, a kako su oni bih autentièni pr
edstavnici ivotno uskraæenih, njihova je nazoènost u crkvi za pravnika ili lijeèn
ika bila kola s ulice. Sirom otvoriv i svoja vrata svima koji su im eljeli priæi, cr
kve poput Sv. Trojstva svoje su èlanove uvjerile kako su njihove sudbine neraski
divo povezane, kako kategorija »MI« nije i èeznula.
Takva kulturna zajednica predstavljala je moæan program, fleksibilniji od pukog
nacionalizma, odr iviji i od mojega naèina djelovanja. Pa
280
chicago
ipak, nisam mogao a da se ne pitam hoæemo li dovoljno postiæi ako smanjimo broj
obitelji koje napu taju grad i broj mladiæa koji zavr avaju u zatvorima? Hoæe li kr æa
nska povezanost izmeðu crnog ravnatelja kole i crnog roditelja u toj koli promijen
iti naèin kako se upravlja kolama? Hoæe li zanimanje za oèuvanje takvog jedinstva
veleèasnom Wrightu dopustiti da zauzme èvrst stav u vezi s najnovijim prijedloz
ima za reformu javne stambene izgradnje? A ne poðe li to za rukom ljudima poput
veleèasnog Wrighta, ne budu li crkve poput Sv. Trojstva spremne istinski se anga i
rati, èak i po cijenu stvarnog sukoba, kakvi su uopæe izgledi da ta velika zajed
nica ostane na okupu?
Katkad bih ljudima s kojima sam se sastajao postavljao takva pitanja. Uzvraæali
bi mi istim smetenim pogledima kakve sam veæ vidio u oèima veleèasnih Philipsa i
Wrighta. Za njih su smjernice navedene u bro uri crkve Sv. Trojstva bile vjerska
naèela, ni ta manje va na od vjere u uskrsnuæe. Neke od va ih zamisli uistinu su dobre
, govorili su mi. Kada biste pristupili na oj crkvi, mo da biste nam mogli pomoæi da
 pokrenemo neki program za zajednicu. Mo ete li navratiti u nedjelju?
Obièno bih slijegao ramenima i izbjegavao izravno odgovoriti. Nisam im mogao pri
znati kako vi e ne mogu vidjeti razliku izmeðu vjere i obiènog lakoumlja, izmeðu v
jere i pukog trpljenja; da sam, iako uvjeren u njihovu iskrenost, i dalje ostao
skeptik, nesiguran èak i u vlastite motive te sumnjièav prema pragmatiènom obraæ
enju. Nisam im mogao reæi kako sam se u ivotu previ e èesto svaðao s Bogom da bih p
ristao na tako olako dobiveno iskupljenje.
Dan uoèi Dana zahvalnosti umro je Harold Washington.
Njegova smrt bilaje sasvim neoèekivana. Samo nekoliko mjeseci prije ponovo je do
bio izbore glatko pobijediv i Vrdolyaka i Byrnea i stvari u gradu pokrenuo s mrtve
toèke, na kojoj su se prethodne èetiri godine uglavnom nalazile. Taj put, kampa
nju je od poèetka do kraja vodio oprezno i profesionalno, bez strasti kojom je b
ila obilje ena kampanja 1983. godine. Zalagao se za opæu konsolidaciju, uravnote ene
proraèune i javne radove. Pru io je ruku nekim politièkim veteranima, Ircima, Po-
281
snovi mojega oca
ljacima spreman na pomirbu sa svima njima. Gospodarski krugovi pomirili su se s
njegovom nazoèno æu i financijski ga poduprli. Njegova se moæ èinila neupitnom, pa
ipak, nezadovoljstvo se javilo unutar njegove vlastite baze: meðu nacionalistiè
ki nastrojenim crncima koje je uznemirila njegova spremnost da u akciju ukljuèi
bijelce i Latinoamerikance, meðu aktivistima koji su mu zamjerali mlakost u rje av
anju problema siroma tva te meðu ljudima kojima su snovi bili dra i od stvarnosti, a
nemoæ dra a od kompromisa.
Harold, meðutim, takvim kritièarima nije pridavao osobitu pozornost. Mislio je k
ako je bolje ne izlagati se rizicima, kako nema razloga za urbu. Govorio je da æe
ionako biti gradonaèelnik iduæih dvadeset godina.
A onda smrt: iznenadna, jednostavna, konaèna, gotovo smije na u svojoj obiènosti s
rce jednoga debeljkajednostavno je prestalo kucati.
Toga vikenda studena ki a nije prestajala padati. Na ulicama je vladala ti ina. U sv
ojim kuæama i vani, ljudi su plakali. Crnaèke radijske postaje satima su emitira
le snimke Haroldovih govora. Tu na povorka onih koji su eljeli osobno doæi do njego
va odra i odati mu posljednju poèast vijugala je oko blokova kuæa na svojem putu
prema Gradskoj vijeænici. Posvuda se moglo vidjeti crnce skamenjene od oka, nesi
gurne kamo poæi i u strahu od buduænosti.
Do dana pokopa Washingtonovi lojalisti veæ su se uspjeli oporaviti od prvog oka.
Poèeli su se sastajati i prestrojavati, nastojeæi odabrati strategiju koja æe im
pomoæi da zadr e vlast i izaberu Haroldova zakonskog nasljednika. No za to je veæ
bilo prekasno. Nedostajalo je politièke organizacije i jasno definiranih naèela
koja bi valjalo slijediti. Cjelokupna crnaèka politika dotad je bila usredotoèe
na na jednog èovjeka, èovjeka èija je aura blistala sunèevim sjajem. Sada, kada
ga vi e nije bilo, nitko nije bio siguran stoje njegova prisutnost bila znaèila.
Meðu lojalistima su poèele prepirke. Nastale su frakcije. Kru ile su glasine. Do p
onedjeljka, kada je Gradsko vijeæe trebalo izabrati osobu koja æe obna ati du nost g
radonaèelnika do izvanrednih izbora, koalicija koja je Harolda prva dovela na vl
ast sasvim se raspala. Te veèeri oti ao sam u Gradsku vijeænicu kako bih svjedoèio
toj drugoj smrti. Ljudi,
282
chicago
uglavnom crnci, okupljali su se jo od kasnog poslijepodneva bilo je tu staraca, z
nati eljnika, mu karaca i ena s transparentima. Pogrdnim povicima vrijeðali su crne g
radske vijeænike koji su bili potpisali suradnju s bjelaèkim blokom. Dolarskim n
ovèanicama mahali su prema jednom slatkorjeèivom crnom gradskom vijeæniku. Bijel
i vijeænici koji su stajali iza njega uzvraæah su gomili, braneæi svojega kolegu
. Crnoga vijeænika gomila je nazivala prodanom du om i èièa Tomom, Skandirali su i
toptali nogama zaklinjuæi se da nikada neæe otiæi.
No moæ je bila strpljiva i znala je to hoæe; imala je vremena èekati da prestanu
skandiranja, molitve i bdjenja uz svjetlost svijeæa. Oko ponoæi, prije nego to se
Gradsko vijeæe okupilo radi glasovanja, vrata su se naèas otvorila i ja sam ugl
edao dvojicu vijeænika kako ne to povjerljivo razgovaraju. Jedan od njih dvojice,
crnac, bio je Haroldov èovjek; drugi, bijelac, Vrdolyakov. Do aptavali su se, na t
renutak se nasmije ili, a onda, baciv i pogled prema gomili koja je jo uvijek skandir
ala, naglo se uozbiljili. Krupni, mesnati mu karci u odijelima na dvoredno kopèanj
e, svi s jednakim, gladnim pogledom u oèima veæ su tada znali kako æe sve zavr iti
.
Nakon toga sam oti ao. Uspio sam se probiti kroz gomilu ljudi kojaje ispunila ulic
u, a onda, prelazeæi trg Daley Plaza, krenuo prema automobilu. Puhao je jak vjet
ar, hladan i o tar poput britve. Nedaleko od mene ploènikom se kotrljao odbaèeni t
ransparent na kojem je netko krupnim slovima bio napisao NJEGOV DUH I DALJE IVI.
Ispod teksta bila je slika koju sam tako èesto znao gledati èekajuæi na red u Sm
ittyjevoj brijaènici: prosijeda kosa, prijazno lice, dobroæudan osmijeh, blistav
pogled; sada, no ena vjetrom, kotrljala se praznim trgom poput jesenjeg lista.
Mjeseci su prolazili munjevitom brzinom. Razmi ljao sam o poslovima koje jo nismo z
avr ili. S koalicijom na gradskoj razini suraðivali smo u poticanju reforme kolstva
. Odr ali smo niz zajednièkih sastanaka s Meksikancima u Southeast Sideu dogovaraj
uæi strategiju za tite okoli a na tom podruèju. Izluðivao sam Johnnieja zatrpavajuæi
ga stvarima za koje je i meni trebalo tri godine da ih nauèim.
283
snovi mojega oca
»Onda, s kim si se sastao ovaj tjedan?« upitao bih ga.
»Pa, s onom enom, gospodom Banks, tamo u crkvi Predragocjene krvi Kristove. Èini
se da ima potencijala... èekaj samo malo, evo, tu je. Dakle, uèiteljica, zanimaj
u je pitanja naobrazbe. Èini se da æe sasvim sigurno suraðivati s nama.«
»Èime se bavi njezin mu ?«
»Zaboravio sam je pitati...«
»Sto misli o kolskom sindikatu?«
»K vragu, Barack, pa imao sam samo pola sata...«
U veljaèi sam primio obavijest da sam primljen na Harvard. Uz pismo su mi poslal
i i niz tiskanih informacija. To me podsjetilo na paket koji sam u ljeto èetrnae
st godina prije primio iz kole Punahou. Sjetio sam se kako je Gramps svu noæ prob
dio èitajuæi u kolskom katalogu o nastavi glazbe, o posebnoj nastavi za napredne
uèenike, o pjevaèkim zborovima i zavr nim ispitima. Mahao je tim katalogom govoreæ
i kako mije to jamstvo sigurne buduænosti, da poznanstva iz takve kole traju èita
v ivot, da æu se kretati samo u otmjenim krugovima i da æe mi biti otvorene sve m
oguænosti koje su njemu bile uskraæene. Prisjetio sam se kako mije pri kraju veè
eri smije eæi se razbaru io kosu, kako mu se u dahu osjeæao viski, kako su mu se oèi
sjajile kao da æe se rasplakati. Uzvratio sam mu osmijeh praveæi se da razumije
m, a zapravo eleæi da sam jo u Indoneziji, da bos trèim ri inim poljem, da mi stopal
a propadaju u hladno, vla no blato dok zajedno s drugim smeðim djeèacima ganjam ra
zderanog zmaja.
Sada sam se osjeæao nekako slièno.
Za taj tjedan bio sam dogovorio objed u uredskim prostorijama s dvadesetak pasto
ra èije su crkve pristale pridru iti se na oj organizaciji. Veæina pozvanih pastora
se pojavila, kao i veæina na ih glavnih voða. Zajedno smo raspravljali o strategij
ama za nadolazeæu godinu, o lekcijama koje smo nauèili iz Haroldove smrti. Odred
ili smo termine teèajeva za struèno usavr avanje, suglasili se oko rasporeda prisp
jelih obveza i razgovarali o trajnoj potrebi anga iranja vi e crkava. Kad smo zavr ili
, obavijestio sam ih da u svibnju odlazim te da æe Johnnie preuzeti du nost direkt
ora.
284
chicago
Èinilo se da nitko nije bio iznenaðen. Svi su mi kasnije pri li i èestitali. Veleè
asni Philips me je uvjeravao daje to ispravna odluka. Angela i Mona rekle su kak
o su oduvijek znale da æu jednoga dana ne to postiæi. Shirley me upitala hoæu li s
avjetovati jednoga od njezinih neæaka koji bi elio podiæi tu bu jer je pao u kanali
zacijski otvor.
Samo se Mary èinila uznemirenom. Nakon to je veæina pastora oti la, pomagala je Wil
lu, Johnnieju i meni oko èi æenja. Kad sam je upitao treba li joj prijevoz do kuæe
, stala je odmahivati glavom.
»Ma stoje to s vama, ljudi?« rekla je, gledajuæi Willa i mene. Glas joj je pomal
o podrhtavao dok je navlaèila kaput. »Za to vam se uvijek uri? Za to vam ono to imate
nikad nije dovoljno dobro?«
Zaustio sam da joj ne to ka em, a onda sam se sjetio njezinih dviju kæeri i njihova
oca kojega nikad neæe upoznati. Umjesto da i ta ka em, ispratio samje do vrata i zag
rlio je. Kad je oti la, vratio sam se u sobu za sastanke gdje je Will tamanio osta
tke pileæih krilaca s jednog pladnja.
»Hoæe malo?« pitao me izmeðu dva zalogaja.
Odmahnuo sam glavom i sjeo nasuprot njemu. Neko me vrijeme promatrao, tiho vaèuæi
i li uæi ljuti umak s prstiju.
»Ovo mjesto tije nekako priraslo srcu, jel da?« napokon je izustio. Kimnuo sam g
lavom. »Tako je, Will.«
Nakon gutljaja soka malo se podrignuo. »Pa i nije tako dugo izbivati tri godine«
, rekao je.
»Kako zna da æu se vratiti?«
»Ne znam kako znam«, rekao je odgurujuæi tanjur. »Jednostavno znam, i to je sve.
Ne izgovoriv i vi e niti jedne rijeèi, oti ao je oprati ruke, popeo se na bicikl i od
vezao se niz ulicu.
Te sam se nedjelje probudio u est sati. Jo je bio mrak. Obrijao sam se, oèetkao je
dino odijelo i do sedam i trideset stigao u crkvu. Veæina klupa veæje bila popun
jena. Vratar u bijelim rukavicama proveo me je pokraj vreme nih ena s velikim e irima
ukra enima perjem, djece u najboljem nedjeljnom izdanju i pokraj visokih namr tenih
mu karaca
285
snovi mojega oca
koji su osim odijela i kravate nosili i ruèno tkanu te bojama od blata oslikanu
kapicu, tradicionalni kuji. Mahnula mije majka jednog djeteta iz kole dr. Collier
, a jedan predstavnik Cika ke stambene uprave s kojim sam imao nekoliko razmirica
hladno mije kimnuo glavom. Provukao sam se do sredine jednog reda i ugurao se iz
meðu bucmaste starije ene i mlade èetveroèlane obitelji; otac se veæ preznojavao
u sakou od grube vunene tkanine, a majka je govorila dvojici djeèaèiæa pokraj se
be da se prestanu tuæi.
»Gdje je Bog?« èuo sam kako mali an pita brata.
»Zave i!« uzvratio mu je stariji djeèak.
»Da ste se odmah smirili! Obojica!« ljutila se majka.
Pastorova pomoænica, sredovjeèna ena prosijede kose i strogog dr anja, proèitala je
dnevne obavijesti i povela pospane glasove kroz nekoliko tradicionalnih pjesama
. Zatim su se èlanovi zbora, odjeveni u bijele haljine i zaogrnuti dugaèkim alovi
ma uzorka kente, plje æuæi i pjevajuæi rasporedili iza oltara dok su orgulje prati
le ubrzane ritmove bubnjeva:
Tako sam sretan, Isus me uzvisio! Tako sam sretan, Isus me uzvisio! Tako sam sre
tan, Isus me uzvisio! Pjevajuæi Slava, A-le-lu-ja! Isus me uzvisio!
Dok su se vjernici pridru ivali pjesmi, ispod velikog kri a koji je visio s drvenih
stropnih greda pojavili su se sveæenici, a zatim i veleèasni Wright. Veleèasni j
e u vrijeme èitanja molitava utio, o trim okom motreæi lica vjernika i prateæi kako
ko ara s milodarima prelazi iz ruke u ruku. Kad su milodari skupljeni, uspeo se n
a propovjedaonicu i proèitao imena preminulih u proteklom tjednu te onih koji su
bolovali, a spomen svakog imena negdje u mno tvu izazvao bi kome anje i amor odobrav
anja.
»Spojimo ruke«, rekao je veleèasni, »dok kleèimo i molimo se podno ovoga te kog kr
i a...« »O, da..a
286
chicago
»Gospodine, do li smo da ti prvo zahvalimo na svemu to si za nas dosad veæ uèinio..
. A najvi e da ti zahvalimo na Isusu. Gospodine, ima nas ovdje iz razlièitih sloje
va dru tva; neke dr e visokima, neke niskima... ali svi smo mi jednaki ispod ovoga k
ri a. Gospodine, hvala ti! Na Isusu ti hvala, Gospodine... Tebi koji nosi na e breme,
tebi to s nama dijeli tegobe, tebi zahvaljujemo...«
Naslov propovijedi veleèasnoga Wrighta toga jutra bio je »Smionost nade«. Zapoèe
o je s odlomkom iz Knjige o Samuelu prièom o nesretnoj Ani, jednoj od dviju ena è
ovjeka po imenu Elkana, kojoj Bog ne bija e dao poroda i koja se, nesretna i poni av
ana od suparnice, moli Jahvi gorko plaèuæi. Ta gaje prièa, rekao je, podsjetila
na propovijed to ju je nekoliko godina prije odr ao neki njegov kolega pastor; u nj
oj je opisao svoj odlazak u muzej gdje se zatekao ispred ulja na platnu, nazvano
g Nada.
»Slika prikazuje harfisticu«, objasnio je veleèasni Wright, » enu koja, kako vam s
e èini na prvi pogled, sjedi na vrhu neke planine. No kad pozornije promotrite,
vidite daje ena prekrivena modricama i krvlju, odjevena u dronjke i daje harfa sv
edena na jednu jedinu izlizanu strunu. A onda vam pogled odluta ni e, u dolinu opu
sto enu oskudicom, gdje tutnje bubnjevi rata, gdje svijet stenje pod teretom razdo
ra i izopaèenosti.
To je na svijet, svijet u kojem kruzeri dnevno bacaju vi e hrane nego to veæina stan
ovnika Port-au-Princea vidi u jednoj godini, svijet u kojem pohlepa bijelaca vla
da potrebitim svijetom, apartheid na jednoj njegovoj polovini, apatija na drugoj
... I to je svijet! Svijet na kojem poèiva nada!«
U tom tonu je i nastavio, razglabajuæi o posrnulom svijetu. Dok su djeèaci pokra
j mene èrèkali po crkvenom biltenu, veleèasni je govorio o Sharpsvilleu i Hiro imi
, o be æutnosti politièara u Bijeloj kuæi i u Kongresu. No kako je propovijed napr
edovala, primjeri razdora postajah su sve prozaièniji, a bol neposrednija. Veleè
asnije govorio o nevoljama s kojima æe se kongregacija sutra suoèiti, o boli oni
h daleko od vrha planine koje muèi kako æe platiti raèun za struju. Ali i o boli
onih bli e metaforièkom vrhu: o boli ene iz srednjeg stale a kojoj su zadovoljene sv
e materijalne potrebe, ali je mu tretira kao »slu kinju, kuæanski servis i seksualn
i ser-
287
snovi mojega oca
vis sve u jednome«; o djetetu èiji imuæni roditelji vi e mare za »izgled kose na n
jegovoj glavi nego za kvalitetu naobrazbe u njegovoj glavi«.
»Nije li to... nije li to svijet sviju nas?«
»Isuse!«
»I mi poput Ane ispijamo gorku èa u! Svakodnevno suoèeni s odbacivanjem i beznaðem
!« »Tako je!«
»No vratimo se jo jednom onoj slici. Nada! Harfistica, kao i Ana, upire pogled u
visine, a nekoliko jedva èujnih tonova podi e se prema nebesima. Ona se usuðuje na
dati se... Ona ima smjelosti... svirati... i uzdizati Boga na jednoj jedinoj pre
ostaloj struni.«
Ljudi su poèeli klicati, ustajati sa svojih sjedi ta, pljeskati. Promatrajuæi i sl
u ajuæi sve to sa svojega mjesta, do mene su poèeli dopirati svi tonovi koji su ob
ilje ili protekle tri godine. Odva nost i strah Ruby i Willa. Rasni ponos i gnjev lj
udi poput Rafiqa. udnja za zaboravom, udnja za bijegom, udnja za prepu tanjem Bogu ko
ji bi nas nekako mogao za tititi od oèaja.
A u tom jedinstvenom tonu nadi! prepoznao sam ne to drugo; u podno ju toga kri a, u ti
suæama crkava diljem grada, zami ljao sam kako se prièe obiènih crnih ljudi stapaj
u s prièama o Davidu i Golijatu, Mojsi-ju i faraonu, o kr æanima u lavljem brlogu,
o Ezekielovu polju suhih kostiju. Te prièe o opstanku, o slobodi, o nadi postal
e su na a prièa, moja prièa; prolivena krv bila je na a krv, prolivene suze bile su
na e suze; sve do toga vedrog dana kad se ta crna crkva jo jednom uèinila poput lað
e koja prenosi prièu o jednom narodu buduæim nara tajima i odnosije u dalek svijet
. Na e nevolje i pobjede odjednom su postale jedinstvene i univerzalne; crne i crn
je od crnoga; u ljetopisima na ega putovanja prièe i pjesme omoguæile su nam da pr
izovemo sjeæanja kojih se nismo trebali stidjeti, sjeæanja dostupnija od sjeæanj
a na drevni Egipat, sjeæanja koja æe svi ljudi moæi prouèavati i njegovati i pom
oæu kojih æemo moæi poèeti ponovo graditi. I premda je dio mene i dalje osjeæao
kako to nedjeljno okupljanje gdjekad pojednostavnjuje na e prilike, da gdjekad sak
rije ili potisne stvarne sukobe meðu nama i da mo e ispuniti oèekivanja samo akcij
om, po prvi put sam osjetio kako taj duh u sebi nosi moguænost
288
chicago
koja se, dodu e, tek raða i koja je nepotpuna no ipak moguænost da prijeðemo uske
granice na ih snova.
»Smionost nade! Jo mije u sjeæanju baka kako po kuæi pjeva 'Negdje postoji svijet
la strana... ne miruj dokje ne pronaðe ...'«
»Tako je!«
»Smionost nade! Vremena kad nismo mogli podmiriti raèune. Vremena kada se èinilo
da ni ta neæu postiæi... kada sam s petnaest godina izbaèen iz kole zbog te ke kraðe
automobila... pa ipak, mama i tata i tada bi zapjevali...
Hvala ti, Isuse. Hvala ti, Isuse. Hvala ti, Isuse. Hvala ti, Isuse. Hvala ti, Is
use, Hvala ti, Gospode. Doveo si me sa
Stra no dugog puta, stra no dugog puta.
I to pjevanje meni uopæe nije bilo jasno! Za to su mu zahvaljivah za sve svoje muk
e, pitao bih se. Noja sam promatrao samo vodoravnu dimenziju njihovih ivota!« »I?
«
»Nisam razumio da oni govore o okomitoj dimenziji! O svojem odnosu s Bogom! Nisa
m razumio da su mu zahvaljivali unaprijed za sve to su se odva ili nadati se u vezi
sa mnom! Oh, hvala ti Isuse to nisi dopustio da me izgubi onda kad samja dopustio
da izgubim tebe.«
I kad se ponovo prolomila pjesma zbora, a kongregacija zapoèela pljeskati onima
koji su prilazili veleèasnome kako bi primili njegov blagoslov, osjetio sam laga
ni dodir na ruci. Spustio sam pogled i vidio starijega od dvojice djeèaka koji j
e sjedio kraj mene kako mi pomalo zabrinuta izraza lica pru a papirnati rupèiæ. Nj
egova majka nakratko me pogledala, blago se osmjehnula i ponovo se okrenula prem
a oltaru. Tek kad sam zahvaljivao djeèaku, osjetio sam da mi suze teku niz obraz
e.
»Oh, Isuse«, èuo sam kako apæejedna starija ena pokraj mene. »Hvala ti to si nas no
sio tako daleko.«
289
TREÆI DIO
Kenija
PETNAESTO POGLAVLJE
Poletio sam iz zraène luke heathrow u olujno tiebo. Stra nji dio zrakoplova zaposj
ela je skupina mladih Britanaca u lo e skrojenim blejzerima, a jedan od njih bljed
unjavi, mr avi mladiæ koji se jo nije rije io akni sjeo je kraj mene. Dva puta je vrl
o pozorno prouèio sigurnosne upute i tek kad smo se odlijepili od zemlje zainter
esirao se kamo putujem. Rekao sam da putujem u Nairobi, u posjet obitelji.
»Èuo sam daje Nairobi lijep. Ba bih mogao jednom svratiti. Ja idem za Johannesbur
g.« Objasnio mije kako je to dio programa za stjecanje diplome iz geologije, kak
o ih britanska vlada alje da godinu dana rade u ju noafrièkim rudarskim kompanijama
. »Èini se da tamo nemaju dovoljno struènjaka i ako nam se posreæi, uzet æe nas
za stalno. To mije super prilika da zaradim pristojni novac; neæu se valjda smrz
avati na nekoj usranoj platformi u Sjevernom moru. Baremja neæu.«
Rekao sam da bi i mnogi crni Ju noafrikanci rado i li na takvo kolovanje.
»Pa da, imate pravo«, rekao je. »Ne sviða mi se ta rasna politika tamo. Sramota.
« Malo se zamislio. »A opet, ostatak Afrike se raspada, zar ne? Barem koliko se
meni èini. Crnci u Ju noafrièkoj Republici vi e ne umiru od gladi kao u nekim alibo e z
emljama. Nije da im zavidim, ali u usporedbi s onima tamo sirotim Etiopljanima..
.«
293
snovi mojega oca
Stjuardesa je do la ponuditi slu alice i mladiæ je spremno izvukao lisnicu. »Ma znat
e, ja se najradije klonim politike. Shvatio sam da me se to ne tièe. Isto kao ko
d kuæe svima tek milostinja, starci u Parlamentu stalno melju iste gluposti. Ka em
vam, najbolje je brinuti se samo za svoj vlastiti kutak.« Utaknuo je slu alice u
utiènicu i stavio ih na u i.
»Probudite me, molim vas, kad stigne hrana«, rekao je gurnuv i sjedalo unatrag kak
o bi malo odspavao.
Izvukao sam knjigu iz torbe i poku ao èitati. Bio je to portret nekoliko afrièkih
zemalja iz pera jednog novinara sa Zapada, koji je proveo cijelo desetljeæe u Af
rici; moglo bi ga se nazvati starim afrièkim vukom taj se sigurno dièio uravnote e
nim stajali tima. U prvih nekoliko poglavlja knjige na iroko je opisana povijest kol
onijalizma: manipulacija plemenskim mr njama, hirovite kolonijalne granice, presel
jenja, logori i sve vrste velikih i malih poni enja. Spomenut je poèetni heroizam
velikana nezavisnosti, recimo Kenyatte i Nkrumaha, a njihov kasniji prijelaz u d
espotizam djelomice je pripisan raznim hladnoratovskim makinacijama.
No veæ u treæem poglavlju slike sada njosti zasjenile su pro lost. Glad, bolesti, dr a
vni udari i protuudari od strane nepismenih mladiæa koji barataju s kala njikovim
AK-47 kao s igraèkom èini se daje autor htio reæi kako su sva razmatranja o neka
kvoj povijesti Afrike bespredmetna kad se vidi koliko ondje danas ima patnje.
Oni tamo siroti. alibo e zemlje.
Odlo io sam knjigu, obuzet veæ otprije poznatim gnjevom, gnjevom koji me to vi e izl
uðivao to nisam toèno znao to gaje izazvalo. Mladi Britanac kraj mene veæ je lagan
o hrkao, naoèale su skliznule niz njegov usiljeni nos. Jesam li ljut na njega? Z
amislio sam se. Je li on kriv to nemam odgovora na njegova pitanja, uz svu moju n
aobrazbu i sve teorije kojima se slu im? Trebam li ga kriviti zato to eli ne to bolje
za sebe? Mo da me naljutio njegov nastup pun prisnosti, njegov stav da ja kao Amer
ikanac, pa èak i kao crni Amerikanac, prirodno dijelim njegovo maglovito mi ljenje
o Africi; stav koji za njegov svijet predstavlja barem nekakav napredak, dok je
za mene samo nagla avao moj neugodan po-
294
putu u zemlju punu stranaca.
Tako sam se osjeæao cijelo vrijeme boravka u Europi razdra ljiv, u za titnom oklopu,
nesiguran sa strancima. Nisam mislio da æe biti tako. Mislio sam da æe moje kra
tko zadr avanje ondje biti samo jedno malo skretanje s puta, prilika da posjetim m
jesta na kojima jo nisam bio. Tri tjedna putovao sam uzdu i poprijeko sasvim sam,
uglavnom vlakom i autobusom, s vodièem u ruci. Pio sam èaj uz Temzu, promatrao d
jecu medu kestenima u parku Luxembourg. Toèno u podne prolazio sam Pla om Mejor, g
ledao sjene kao na De Chiricovim slikama i vrapce na ko-baltno plavom nebu; u su
mrak na Palatinu èekao da zasja prva zvijezda i slu ao kako vjetar apuæe o smrtnost
i.
Veæ krajem prvoga tjedna shvatio sam daje to bila pogre ka. Ne mogu reæi da mi Eur
opa nije bila lijepa: sve je bilo ba onako kako sam zami ljao. Alija tu nisam pripa
dao. Osjeæao sam se kao u tuðem snu; moja krnja pro lost stajala je kao stakleni z
id izmeðu mene i prizora koje sam gledao. Cak sam posumnjao kako je taj moj euro
pski intermezzo bio samo jo jedna odgoda, jo jedan poku aj da izbjegnem svoj obraèun
sa Starim. Bez znanja jezika, bez posla i svakodnevne rutine - èak i bez svoje o
psesije rasnom netrpeljivo æu na koju sam tako navikao i koju sam (perverzno) smat
rao znakom zrelosti nije mi preostalo ni ta drugo nego pogledati sam u sebe, a ond
je sam na ao tek jednu veliku prazninu.
Hoæe li put u Keniju konaèno ispuniti tu prazninu? Moji u Chicagu bili su uvjere
ni da hoæe. Bit æe to kao u Korijenima, rekao mije Bili na opro tajnoj zabavi. Asa
nteje to nazvao hodoèa æem. Afrika je i za njih i za mene postala vi e od mjesta - t
o je ideja, nova obeæana zemlja puna prastarih obièaja i prelijepih vidika, prav
ednih borbi i zvukova bubnjeva. Prigrlili smo Afriku na daljinu isto kao to sam s
vojedobno prigrlio Staroga. A to kada nestane te daljine? Lijepo je bilo vjerovat
i kako æe me spoznaja istine osloboditi. No to ako nije tako? Sto ako æe me istin
a razoèarati, to ako smrt mojega oca ne znaèi ni ta, ako njegova ostav tina ne znaèi
ni ta, to ako me s njim i s Afrikom ve e tek ime, krvna grupa ih bjelaèki prezir?
295
snovi mojega oca
Ugasio sam svjetlo, zatvorio oèi i sjetio se Afrikanca kojega sam sreo na putu p
o panjolskoj, jo jednoga bjegunca. Èekao sam noæni autobus pokraj jedne gostionice
na pola puta izmeðu Madrida i Barcelone. Neki starci sjedili su za stolovima i
pili vino iz niskih, zamagljenih èa a. Malo dalje bio je bilijarski stol, ija sam
iz nekog razloga postavio kugle i poèeo igrati, sjeæajuæi se kasnih veèeri koje
sam s djedom provodio po barovima u Hotel Streetu, meðu prostitutkama i makroima
, a djed bi bio jedini bijelac u lokalu.
Ba kada sam dovr avao igru, iz mraka je izronio èovjek u tankom vunenom d emperu i po
nudio se da mi plati kavu. Nije govorio engleski, a panjolski mu nije bio ni ta bol
ji od mojega, no imao je zarazan osmijeh i izraz èovjeka eljnog dru tva. Za barom m
ije isprièao kako je iz Senegala i putuje panjolskom za sezonskim poslovima. Iz h
snice je izvadio izlizanu fotografiju mlade djevojke punih obraza. Supruga, reka
o je; ostalaje kod kuæe. Èim u tedi novac, moæi æe opet biti zajedno. Pisat æe i r
eæi joj da doðe.
Na kraju smo se zajedno vozili za Barcelonu, uglavnom uteæi, a on mije povremeno
poku avao objasniti ale iz televizijske emisije koja se prikazivala na televizoru o
bje enom iznad vozaèa. Iskrcali smo se malo prije zore kraj nekoga starog spremi ta
za autobuse i moj me prijatelj pozvao do niske i debele palme uz cestu. Tamo mij
e uz silno ljubazne geste ponudio èetkicu za zube, èe alj i bocu s vodom, koje je
izvukao iz ruksaka. I tako smo se zajedno oprali u jutarnjoj rosi i zatim uprtil
i torbe na ramena i krenuli prema gradu.
Kako li se zvao? Sada se nisam mogao sjetiti; bila je to tek jo jedna izgladnjela
du a daleko od doma, jedan od milijuna potomaka neke biv e kolonije Al iraca, Indijac
a, Pakistanaca u najezdi na svoje nekada nje osvajaèe. No osjeæali smo se kao star
i znanci dok smo hodali prema ulici Ramblas; èinilo mi se da smo na istom putova
nju iako smo do li iz razlièitih krajeva svijeta. Kada smo se konaèno oprostili, o
stao sam dugo, dugo gledati kako ta mr ava, krivonoga spodoba nestaje u daljini; d
io mene elio mu se pridru iti u njegovim lutanjima prema novim plavièa-stimjutrima;
drugi je dio znao daje to samo jo jedno sanjarenje, opet
kenija
tek jedna ideja, nepotpuna kao to je nepotpuna moja slika Staroga ili moja slika
Afrike. Zadr ao sam u sjeæanju samo to da mije taj èovjek platio kavu i dao vode,
onako kako se stvarno zbilo, a mo da je ba to ono tojedino treba tra iti u ivotu: sluèa
jan susret, zajednièki do ivljaj, mali znak pa nje...
Zrakoplov se zatresao zbog turbulencija; osoblje je poslu ivalo veèeru. Probudio s
am mladog Britanca koji je pojeo sve do zadnjeg zalogaja i usput mi prièao o odr
astanju u Manchesteru. Na kraju sam zaspao nemirnim snom. Kad sam se probudio, s
tjuardesa je veæ dijelila obrasce za carinu i pripremala nas za slijetanje. Vani
je jo uvijek bio mrak i ni ta se nije vidjelo, no kada sam prislonio lice uz prozo
r, vidio sam slaba i ra trkana svjetla, nje na i maglièasta poput krijesnica, koja s
u se postupno umna ala i na kraju poprimila oblik grada. Za nekoliko minuta na ist
oènom su se obzoru pojavili crni obrisi bre uljaka iza kojih se nazirala svjetlost
. Kada smo u tu afrièku zoru dotaknuli tlo, na nebu sam vidio visoke oblake crve
nkastog odsjaja.
Zraèna luka Kenvatta International bila je gotovo pusta. Slu benici koji su nam pr
egledavali putovnice usput su pijuckali èaj; u prtlja nom dijelu polako se, uz krip
u, vrtjela pokretna traka s prtljagom. Auma jo nije stigla pa sam sjeo na svoju p
riruènu torbu i pripalio cigaretu. Nakon nekoliko minuta vidio sam èovjeka iz os
iguranja kako ide prema meni. Osvrnuo sam se za pepeljarom misleæi kako sam u ne
pu aèkoj zoni, no èuvar me nije izgrdio, nego je uz smije ak upitao imam li jo koju c
igaretu.
»Prvi put ste u Keniji, je li?« upitao je dok sam mu pripaljivao.
»Tako je.«
»A tako.« Èuènuo je kraj mene. »Iz Amerike ste. Mo da poznajete mojeg neæaka, brat
ova sina. Samson Otieno. Studira strojarstvo u Tek-sasu.«
Rekao sam da nikada nisam bio u Teksasu pa nisam imao priliku sresti njegova neæ
aka. To gaje malo razoèaralo i na brzinuje povukao nekoliko dimova. Do tada su i
posljednji putnici napustili terminal. Upitao sam èuvara sti e li jo prtljage, a o
n je sumnjièavo odmahnuo glavom.
297
snovi mojega oca
»Ne vjerujem«, rekao je, »ali prièekajte, dovest æu nekoga tko æe vam pomoæi.«
Nestao je u nekom hodniku, a ja sam ustao da ispravim leda. Napetost i èekivanja j
e popustila i sada su mi se moje stare ma tarije o povratku kuæi uèinile tako smij
e nima: oblaci se razmièu, stari demoni bje e, zemlja se trese od slavlja koje su mi
priredili moji predci. Umjesto toga, bio sam umoran i sam. Odluèio sam potra iti
telefon, no tada se pojavio moj znanac iz osiguranja u pratnji nevjerojatno lije
pe ene u uniformi British Airwaysa, tamnopute, vitke, visoke gotovo metar i osamd
eset. Predstavila se kao gospoðica Omoro i rekla kako je moj kofer vjerojatno po
gre kom poslan u Johannesburg.
»Jako mije ao zbog toga«, rekla je. »Budite ljubazni i ispunite for-mular, a mi æ
emo vam dostaviti prtljagu kad nam je iz Johannesburga po alju prvim sljedeæim let
om.«
Ispunio sam formular i gospoðica Omoro gaje pregledala, a onda je pogledala mene
. »Jeste li mo da u rodu s dr. Obamom?« upitala me je.
»Pa, jesam to mije otac.«
Gospoðica Omoro mi se suosjeæajno nasmije ila. »Tako mije ao to ga vi e nema. Va je ota
c bio blizak prijatelj moje obitelji. Kad sam bila mala, èesto sam ga viðala u n
a oj kuæi.«
Zatim smo razgovarali o mojem posjetu i o njezinom studiranju u Londonu te o nje
zinoj elji da putuje u Sjedinjene Dr ave. elio sam da razgovor potraje to dulje, ne t
oliko zbog njezine ljepote (spomenula je zaruènika), nego zbog toga stoje prepoz
nala moje prezime. Shvatio sam da mi se to jo nije dogodilo; ni na Havajima ni u
Indoneziji, ni u Los An-gelesu, New Yorku ili Chicagu. Prvi put u ivotu osjetio s
am sigurnost i snagu identiteta koju nosi neko prezime, kako ono mo e pokrenuti la
vinu sjeæanja u ljudima pa vam kimnu i ka u: »O, vi ste sin toga i toga.« Ovdje u
Keniji nitko neæe pitati kako se pi e moje prezime niti æe se s njim muèiti na nek
om nepoznatomjeziku. Moje prezime nekamo pripada kao to i ja pripadam, dio smo mr
e e meðusobnih odnosa, dobrih i lo ih veza koje jo ni sam ne razumijem.
»Barack!« Okrenuo sam se za pozivom i vidio kako Auma skaèe iza jednoga drugog è
uvara koji je nije pu tao u prostor za podizanje prtlja-
298
kenija
ge. Pojurio sam k njoj, grlili smo se i smijali kao ludi, ba kao i kada smo se pr
vi put sreli. Kraj nje se smje kala visoka ena tamne ko e i Auma ju je predstavila: »
Barack, ovo je teta Zeituni, sestra na ega oca.«
»Dobrodo ao kuæi«, reklaje Zeituni i poljubila me u oba obraza.
Isprièao sam im kako moja torba jo nije stigla i kako je ovdje netko tko je pozna
vao Staroga. No kada sam se okrenuo prema mjestu gdje sam maloèas stajao, gospoð
ice Omoro vi e nije bilo. Upitao sam èuvara kamo je oti la. On je samo slegnuo ramen
ima i rekao daje oti la.
Auma je vozila stari svijetloplavi Volkswagen bubu. Taj joj je automobil bio svo
jevrsni poslovni potez: kako kenijski graðani koji ive u inozemstvu mogu uvesti a
utomobil bez carine (i to popriliène!), izraèuna-laje da æe joj automobil poslu it
i tijekom ove godine dok predaje na Sveuèili tu u Nairobiju, a onda æe ga prodati
i tako nadoknaditi tro kove transporta, pa mo da èak ne to i zaraditi. Na alost, na put
u do zraène luke motor se poèeo gu iti, a ispu na cijev je otpala. Dok smo se jedva
vukli po èetverotraènom autoputu, a Auma je èvrsto dr ala volan, nisam mogao zadr at
i smijeh.
»Da izaðem i malo poguram?«
Zeituni se namr tila. »Èuj, Barry, ne smije ni ta reæi protiv ovog auta. To je jedan
prekrasan auto. Treba ga samo obojiti. Zapravo, Auma je obeæala kako æe meni ost
aviti taj auto kada ode.«
Aumaje odmahnula glavom. »Barack, tvoja teta me upravo poku ava prevariti. Obeæala
sam samo da æemo se dogovoriti.«
» to se tu ima dogovarati?« reklaje Zeituni namignuv i mi. »Vjeruj mi, Auma, ja æu t
i dobro platiti.«
Onda su obje poèele govoriti istodobno, pitale su me kako sam putovao, obja njaval
e planove koje su skovale, nabrajale sve ljude s kojima bih se trebao sastati. S
obje strane ceste prostirale su se velike ravnice, uglavnom savana s tek poneki
m bodljikavim drvetom u daljini, krajolik koji se od pradavnih vremena nije mije
njao. Promet je postajao gu æi, mnogo ljudi iz okolice i lo je na posao, mu karci su j
o zakopèavali svoje tanke ko ulje; ene uspravnog dr anja, glava omotanih arenim mara-
snovi mojega oca
mama. Automobili su vrludali voznim trakovima i kru nim tokovima, obilazeæi rupe,
bicikliste i pje ake, a rasklimani linijski taksiji rekli su mi da ih zovu matatu
stali bi bez ikakvog upozorenja kako bi ukrcah jo putnika. Sve mi se to èinilo ne
kako poznatim, kao da sam veæ prolazio tom cestom. A onda sam se sjetio nekih dr
ugih jutara, u Indoneziji: majka i Lolo prièali bi na prednjem sjedalu, isti mir
is spaljenog drveta i dizela, ista jutarnja vreva, isti izrazi lica na ljudima k
oji su poèinjali novi dan oèekujuæi tek da ga pre ive ili mo da s blagom nadom da æe
biti bolje sreæe, ili barem ne lo ije.
Zeituni smo iskrcali u Kenijskoj pivovari, velikom i oronulom kompleksu u kojem
je radila kao raèunalni programer. Poljubila me u obraz prije izlaska i prstom z
aprijetila Aumi. »Sad se ti brini za Barryja. Pazi da se opet ne izgubi.«
Kad smo se vratili na autoput, pitao sam Aumu stoje Zeituni mislila kad je rekla
da se ne izgubim. Auma je slegnula ramenima.
»To se tu tako ka e«, rekla je. »To obièno znaèi da te netko dugo nije vidio. Reæi
æe ti - izgubio si se, ili nemoj se izgubiti. Katkad to znaèi i ne to ozbiljnije.
Kada se, recimo, sin ili mu odseli u grad ili na Zapad, kao stoje na stric Omar o
ti ao u Boston. Obeæaju da æe se vratiti nakon kolovanja. Ka u da æe poslati po obite
lj èim se smjeste. U poèetku pi u jednom tjedno. Zatim jednom mjeseèno. Onda vi e uo
pæe ne pi u. Vi e se nikada ne pojave. Eto, tako se izgube. Iako se zna gdje su.«
Volkswagen se muèio po cesti koja se penjala uz guste nasade eukaliptusa i lijan
e. Iza ivica i cvjetnjaka nazirale su se elegantne stare kuæe. Nekada su, ka e Auma
, pripadale iskljuèivo Britancima, a danas se njima koriste vladini slu benici i o
soblje veleposlanstava. Na vrhu uzbrdice naglo smo skrenuli udesno i parkirali n
a ljunèanom prilazu utoj dvokatnici sa stanovima koje je sveuèili te iznajmljivalo s
vojim djelatnicima. Veliki travnjak spu tao se od kuæe prema stablima banana i umi
i, jo ni e, prema uskom potoku koji je tekao mnogo irim koritom punim nanesenog kame
nja.
Aumin stan bio je na prvom katu; malen, ali udoban, s francuskim prozorima kroz
koje je mnogo sunca obasjavalo prostorije. Posvuda su
300
kenija
bile hrpe knjiga, a najednom zidu visio je kola fotografija portreti snimljeni u
studiju i fotografije napravljene polaroidom kola koji si je Auma izradila od obi
teljskih fotografija. Iznad Aumina kreveta bio je veliki poster s crnkinjom koja
promatra cvijeæe, a na dnu postera Lu-therove rijeèi IHave a Dream.
»Onda, Auma, stoje tvoj san?« pitao sam spu tajuæi torbe.
Auma se nasmijala. »Zna , Barack, moj problem je to imam previ e snova. ena sa snovima
uvijek ima problema.«
Na meni se vjerojatno primjeæivao umor od putajer je Auma predlo ila da malo odspa
vam dok ona odr i svoje predavanje na fakultetu. Sru io sam se na pomoæni krevet i z
aspao slu ajuæi zujanje kukaca kroz prozor. Probudio sam se u sumrak, a Aume jo uvi
jek nije bilo. S kuhinjskog prozora vidio sam èopor majmuna crnih lica ispod ben
galske smokve. Odrasli su sjedili na zemlji i promatrali kako se mladunci provla
èe kroz dugaèko i zapleteno korijenje smokve. Oprao sam lice nad sudoperom, pris
tavio vodu za èaj i otvorio vrata koja su vodila u dvori te. Svi majmuni su zastal
i; sve su se oèi uprle u mene. Nekoliko metara dalje zalepetala su velika zelena
krila i ugledao sam dugovratu pticu kako uz krikove uzlijeæe i leti prema udalj
enim krovovima.
Odluèili smo veèer provesti kod kuæe, skuhali smo gula i razmjenjivali novosti. S
ljedeæega jutra oti li smo pje ice u grad i ondje etali bez nekoga posebnog cilja, te
k razgledavajuæi. Centar grada bio je manji nego to sam oèekivao, gotovo netaknut
e kolonijalne arhitekture: red za redom bijelo ohèenih oronulih proèelja, iz vre
mena kada je Nairobi bio tek servisna postaja za radove koje su izvodile Britans
ke eljeznice. Uz te zgrade izrastao je novi grad, grad poslovnih nebodera i otmje
nih duæana, hotela èija se predvorja nisu nimalo razlikovala od onih u Singapuru
ili Atlanti. Bila je to opojna i gotovo neshvatljiva mje avina, kontrast koji se
ponavljao kamo god bismo do li: ispred predstavni tva Mercedes-Benza kuda je, na put
u prema tr nici, pro la povorka ena iz plemena Masai obrijanih glava, vitkih tijela,
umotanih u crvene shuke, velike tradicionalne marame, s prstenovima provuèenim k
roz razvuèene uske; ili na
301
snovi mojega oca
ulazu u d amiju gdje je skupina bankara pa ljivo izuvala svoje skupocjene cipele, pr
ala noge i pridru ila se seljacima i kopaèima kanala u poslijepodnevnoj molitvi. I
zgledalo je kao da se povijest Nairobija odbila talo iti u urednim slojevima, kao
da se ono prije i ovo sada neprestano, buèno sudaraju.
Pro etali smo starom tr nicom, zgradom punom odjeljaka i prolaza, kojom se irio miris
zrelog voæa i obli nje klaonice. Kroz jedan od prolaza sa stra nje strane zgrade do l
i smo do cijelog labirinta tandova na otvorenome gdje se trgovalo tkaninama, ko ara
ma, mjedenim nakitom i drugom robom. Kod jednoga sam tanda zastao i pogledao izlo e
ne drvene rezbarije. Prepoznao sam figurice koje mije otac nekad davno darivao:
slonove, lavove, bubnjare s plemenskim pokrivalima za glavu. To su samo sitnice,
rekao bi Stari...
Mladiæ kojije prodavao na tandu, odmah mi se obratio: »Hajde, gospodine, kupite s
upruzi krasnu ogrlicu.«
»To mije sestra.«
»Jako lijepa sestra. Kupite za nju.«
»Koliko ko ta?«
»Samo pet stotina ilinga. Prekrasno.«
Auma se namr tila i dobacila mu ne to na svahiliju. »Govori ti wazun-gu cijene«, obj
asnila mije. »Cijene za bijelce.«
Mladiæ se smje kao. »Oprosti, sestro«, rekao je. »Za Kenijca cijena je samo tri st
otine.«
U kioskuje sjedila starica i nizala staklene kuglice. Reklaje ne to pokazav i na men
e i Auma se nasmijala.
»Stoje rekla?«
»Reklaje da joj izgleda kao Amerikanac.«
Udario sam se po prsima i rekao: »Reci joj da sam ja Luo.«
Starica se nasmijala i pitala Aumu kako mije ime. Kad je èula, nasmijala se jo ja
èe, uzela me za ruku i rekla da stanem kraj nje. »Ka e da ba i ne izgleda kao Luo«,
reklaje Auma, »ali ima drago lice. Ka e da ima kæer s kojom bi te htjela upoznati i
da æe ti dati dvije rezbarije i ovu ogrlicu za pet stotina ilinga ako joj kupi so
du.«
302
kenija
Mladiæ je oti ao po sodu za sve nas, a mi smo sjeli na drvene stolce koje je stari
ca izvukla iza ormara. Prièala namje kako vodi posao, koliku najamninu plaæa vla
stima za kori tenje kioska, kako je njezin drugi sin oti ao u vojsku jer u njihovu s
elu vi e nije ostalo zemlje za obraðivanje. ena preko puta plela je ko are od raznobo
jne slame, a mu karac kraj nje rezao je komad ko e na duge trake za remenje.
Gledao sam te spretne ruke kako pletu, ni u i re u, i slu ao starièin glas koji se pre
klapao sa zvukovima proizvodnje i razmjene, i na trenutak mi se uèinilo daje cij
eli svijet proziran i jasan. Zami ljao sam kako dan za danom prolazi u istom ritmu
, kako te dane provodi na sigurnom i èvrstom tlu, gdje se budi sa saznanjem daje s
ve isto kao juèer, gdje ti sve stvari pokazuju kako su nastale i kako su ivjeli o
ni koji su ih napravili i gdje ti se èini da bi se sve to moglo odr ati i bez raèu
nala i telefaksa. A sve vrijeme pred oèima vam prolazi procesija crnih lica, okr
ugla djeèja lica i sme urana lica staraca; prekrasna lica koja su mi objasnila kak
vu su to transformaciju do ivjeli Asante i ostali crni Amerikanci nakon prvog posj
eta Africi. Tijekom tjedana ili mjeseci provedenih ondje, do ivite slobodu koja pr
oizlazi iz osjeæaja da vas nitko ne promatra, slobodu koju vam daje uvjerenje da
vam kosa raste ba onako kako kosa treba rasti i da vam se stra njica nji e toèno ona
ko kako se treba njihati. Kad vidi nekoga tko kao luðak prièa sam sa sobom ili na
naslovnici dnevnih novina èita o nekom kriminalcu pa se zamisli nad ljudskom izop
aèeno æu, ne mora razmi ljati o tome ne govore li luðak i kriminalac i o tvojoj vlast
itoj sudbini. Ovdje je svijet crn i ti si ti; ovdje mo e otkriti sve svoje posebnos
ti i pritom ne mora lagati niti ikoga izdati.
Kako bi bilo divno, pomislio sam, vratiti se, a ipak saèuvati ovaj trenutak. Ure
dno spremiti taj osjeæaj lakoæe kao to ovaj mladiæ uredno zamata Auminu ogrlicu,
ponijeti ga sa sobom u Ameriku kako bih ga mogao koristiti kad god klonem duhom.
Ali to je, naravno, nemoguæe. Ispili smo na a piæa. Novacje promijenio vlasnika. O
ti li smo s tr nice. Trenutak je nestao.
303
snovi mojega oca
U li smo u ulicu Kimathi, nazvanu po jednome od voda pobunjenièkog pokreta Mau-Mau
. Jo u Chicagu, prije odlaska, proèitao sam knjigu o Kimathiju i sjeæam se njegov
e fotografije: bio je u skupini ljudi s dreadlocksima koji su ivjeli u umi i sklap
ali tajne saveze s lokalnim stanovni tvom tipièni pripadnik gerile. Odabrao sije p
ametan kostim (u svojim biv im ivotima Kimathi i ostali vode pokreta Mau-Mau slu ili
su u Britanskoj vojsci), izgled koji je prizivao sve strahove kolonijalnog Zapad
a, istu vrstu straha kakvu je Nat Turner jednom bio izazvao na predratnom Jugu i
li kakvu danas izazivaju drogirani huligani kod bijelaca u Chicagu.
Dakako, Mau-Mau je danas dio kenijske pro losti. Kimathije uhvaæen i pogubljen. Ke
nyattaje osloboðen iz zatvora i progla en prvim predsjednikom Kenije. Odmah je poè
eo uvjeravati bijelce koji su veæ pakirali kovèege kako poduzeæa neæe biti nacio
nalizirana, a posjedi æe se saèuvati, pod uvjetom da crnci preuzmu èitav dr avni a
parat. Kenijaje postala najbolji afrièki uèenik Zapada, model stabilnosti, koris
na suprotnost kaosu Ugande ili neuspjelom socijalizmu Tanzanije. Nekada nji borci
za slobodu vratili su se u svoja sela ili postali dr avni du nosnici, ili krenuli u
natjecanje za mjesto u Parlamentu. Kimathije postao ime na ploèi jedne ulice pot
puno prilagoðene turistima.
Dok smo Auma i ja objedovali u uliènom bistrou hotela New Stanley, promatrao sam
turiste. Bilo ih je posvuda Nijemaca, Japanaca, Britanaca, Amerikanaca kljocali
su fotoaparatima, pozivali taksije, bje ali od uliènih prodavaèa, mnogi odjeveni u
safari odijela, kao statisti u nekom filmu. Dok sam bio dijete na Havajima, s p
rijateljima sam se smijao takvim turistima opeèenima od sunca, njihovim bljedunj
avim i mr avim nogama, dok smo mi bezbri no u ivali u svojoj superiornosti. Ovdje u Af
rici ti mi turisti nisu djelovali smije no. Bili su mi nekako napadni, èak sam nji
hovo neznanje do ivljavao kao uvredu. Svojom totalnom nebrigom za izgled i pona anje
uzeli su si neku vrstu slobode kakvu si Auma i ja nikada nismo mogli priu titi; o
dra avali su èvrstu vjeru u vlastitu samodostatnost, tipiènu za one koji su roðeni
u imperijalnim kulturama.
304
kenija
Tada sam primijetio amerièku obitelj koja je upravo sjedala za obli nji stol. Dva
konobara crnca odmah su im priskoèila smijuæi se od uha do uha. Buduæi da jo nitk
o nije do ao do Aume i mene, mahnuo sam dvojici konobara koji su ostali u kuhinji,
misleæi da nas nisu primijetili. Neko vrijeme izbjegavali su moj pogled, a onda
je stariji èovjek pospanih oèiju popustio i donio nam dva jelovnika. Dr ao se nek
ako uvrijeðeno i nakon nekoliko minuta èinilo se kao da se uopæe neæe vratiti za
na stol. Na Auminu licu poèela se nazirati srd ba i ja sam mu ponovo mahnuo, a on
je utke zapisao na e narud be. Za to vrijeme Amerikanci su veæ dobili hranu na stol,
a nama nisu postavili niti tanjure. Èuli smo kako se djevojèica s plavim konjski
m repom ali to nema keèapa. Auma je ustala.
»Idemo.«
Krenula je prema izlazu, a onda se odjednom okrenula i oti la do konobara koji je
nezainteresirano gledao za nama.
»Mo e vas biti sram«, rekla mu je Auma drhtavim glasom. »Sramite
se.«
Konobar je ne to o tro odgovorio na svahiliju.
»Ne zanima me koliko usta hranite, ne mo ete se zato prema ljudima pona ati kao prem
a psima. Evo...« Aumaje iz torbice izvadila zgu vanu novèanicu od sto ilinga i vikn
ula konobaru. »Da znate da ja mogu platiti svoju prokletu hranu.«
Bacila je novèanicu na pod i iza la na ulicu. Nekoliko minuta besciljno smo lutali
, a onda sam konaèno predlo io da sjednemo na klupu kraj glavne po te.
»Jesi li bolje?« pitao sam je.
Kimnulaje. »Ba je bilo glupo tako bacati novac.« Stavila je torbicu kraj sebe i n
eko smo vrijeme promatrah promet. Onda je rekla: »Zna li da u dru tvu jo jedne Afrik
anke ne mogu uæi niti ujedan klub u ovim hotelima. Askarf nam ne daju uæi misle
da smo prostitutke. Isto je i u poslovnim tornjevima. Ako tamo ne radi , a usput s
i Afrikanka, zaustave te i pitaju to tamo tra i . Ali ako si u dru tvu s Njemicom, tope
se od
7 Rijeè askari na arapskom, turskom, svahiliju i dr. znaèi vojnici. Nekad u isto
ènoj Africi pripadnici domorodaèkih postrojbi u sklopu vojske kolonijalnih vlast
i. Izraz se koristi i u znaèenju policajci, èuvari, redari (nap. prev.).
305
snovi mojega oca
ljubaznosti dobra veèer, gospoðice, kako ste?« Auma je odmahnula glavom. »Zato s
e ostatak Afrike smije Keniji, bez obzira na njezin BDP, bez obzira na to to se o
vdje sve mo e kupiti. Ona je kurva Afrike, Barack. Siri noge svakome tko plati.«
Obja njavao sam Aumi daje preo tra prema Kenijcima, da se takve stvari dogaðaju i u
Jakarti ih Mexico Cityju to je negativna strana tr i ne ekonomije. No dok smo i h natr
ag prema stanu, bilo mi je jasno da nisam uspio ubla iti njezinu ogorèenost. Bojao
sam se daje u pravu: ne dolaze svi turisti u Keniju vidjeti divlje ivotinje. Nek
i dolaze zato to im Kenija bez imalo srama nudi vraèanje u vrijeme kada su ivoti b
ijelaca u kolonijama udobno poèivali na pleæima crne rase; vrijeme nevinosti pri
je nego to su Kimathi i drugi buntovnici iz Soweta, Detroita ili delte Me-konga p
oèeli sijati ulièno nasilje i revoluciju. Bijelac u posjetu Keniji jo uvijek mo e et
ati po kuæi Isak Dinesen8 i ma tati o romansi s tajnovitom mladom barunicom, ili p
ijuckati d in ispod ventilatora u hotelu Lord De-lamare i prouèavati fotografije H
emingwaya, veselog nakon uspje noga lova, okru enog ne tako veselim pomagaèima. Ne m
ora se neugodno osjeæati kada ga poslu uje crnac, mo e se diviti dobrom deviznom teè
aju i ostaviti bogatu napojnicu; ako mu se malo smuèi pri pogledu na prosjake --
gubavce kraj hotela, mo e odmah naruèiti tonik. Crnci su konaèno ipak do li na vlast
. Ovo je njihova zemlja. Mi smo samo posjetitelji.
Je li na konobar znao da su crnci do li na vlast? Znaèi li to njemu i ta? Mo da mu je n
ekad i znaèilo. Dovoljno je star da se sjeæa stjecanja neovisnosti, klicanja pok
retu Uhuru! i dizanja nove zastave. Danas mu ta sjeæanja sigurno izgledaju nestv
arna, daleka i naivna. Nauèio je da isti oni koji su nekad vladali zemljom i dan
as vladaju istom tom zemljom, da njega ni danas ne primaju u restoran ili hotel
kojega je sagradio bijelac. Vidi da se bogatstvo grada okreæe iznad njegove glav
e i vidi tehnologiju koja bljuje potro aèka dobra kroz svoja robotska usta. Ako je
ambiciozan, potrudit æe se nauèiti govor bijelaca i funkcioniranje bjelaèkih
8 Barunica Karen von Blixen-Finecke (1885. 1962.), roðena kao Karen Dinesen, dansk
a knji evnica, poznata i pod pseudonimom Isak Dinesen. Najpoznatija djela: Moja Af
rika, Babettinagozba (nap. prev.).
306
kenija
strojeva te nastojati sastavljati kraj s krajem isto kao i serviser raèunala u N
ewarku ili vozaè autobusa u Chicagu uz poneke epizode poleta ili frustracije, al
i ponajvi e u potpunoj rezignaciji. Ako mu ka ete da slu i interesima neokolonijalizma
ili ne to slièno, reæi æe da to radi svjesno. Samo oni sretniji slu e; oni manje sr
etni moraju plivati u mutnim vodama probijanja do kojekakvih poslova; mnogi prit
om potonu.
S druge strane, mo da na konobar osjeæa jo ne to. Mo da dio njega jo uvijek ivi pokret
-Mau, isti onaj dio koji se sjeæa seoskoga noænog mira ili èuje majku kako melje
kukuruz ispod kamena. Ne to u njemu jo uvijek mu govori kako se bijelci pona aju dru
kèije, kako stvari koje koristi svaki dan ipak nisu za njega. Ne mo e pobjeæi od s
jeæanja. I tako ivi u oba svijeta istodobno, u svakom jednako nesiguran, uvijek i
zvan ravnote e, prihvaæajuæi svako pravilo igre koja æe ga spasiti od beznadnog si
roma tva, pazeæi da svoj bijes pokazuje samo onima koje ti te iste nevolje.
Jedan glas ka e mu da, sve se promijenilo, nema vi e starog naèina ivota, potrudi se t
o prije prilagoditi kako bi bio sit i bijelac te vi e ne bi ismijavao.
Drugi mu glas govori ne, radije æu sve spaliti do temelja.
Na veèer smo se odvezli prema istoku u Kariako, veliki stambeni kompleks okru en s
metli tima. Te ki oblaci prekrili su mjesec i poèelo je lagano ki iti. Dok smo se penj
ali mraènim stubi tem, neki mladiæje pred nama skoèio na razbijeni ploènik i nesta
o u noæi. Na treæem katu Auma je gurnula jedna pritvorena vrata. »Barry! Konaèno
si stigao!«
Niska, zdepasta ena veseloga smeðeg lica èvrsto me obgrlila oko struka. Jo petnaes
tak ljudi bilo je iza nje i svi su mahali kao na paradi. ena me pogledala i namr ti
la se.
»Ne sjeæa me se, zar ne?«
»Ja...«
»Ja sam tvoja teta Jane. Zvala sam te kada tije umro otac.« Uzela me za ruku. »D
oði. Mora sve upoznati. Zeituni si veæ upoznao. Ovo...«, reklaje vodeæi me do lij
epe starije ene u haljini zelenih ara, »ovo je moja sestra Kezia. Ona je majka Aum
e i Roya Obame.«
307
snovi mojega oca
Kezia me uzela za ruku i izgovorila moje ime i jo nekoliko rijeèi na svahiliju.
»Ka e kako je njezin drugi sin konaèno do ao kuæi«, objasnila je Jane. »Moj sin«, po
novila je Kezia na engleskom grleæi me. »Moj sin je do ao kuæi.«
Nastavili smo uokolo, rukovao sam se s tetama, bratiæima i sestriènama, neæacima
i neæakinjama. Svi su me pozdravljali s puno znati elje, ali sasvim opu teno, kao d
a svaki dan susreæu nekog roðaka po prvi put. Donio sam vreæu èokolada za djecu
i ona su se skupila oko mene pristojno gledajuæi dok su im roditelji poku avali ob
jasniti tko sam ja. Uoèio sam mladiæa naslonjenog na zid, esnaest ili sedamnaest
godina starog, kako me pozorno promatra.
»Toje tvoj brat, jedan od njih«, reklaje Auma. »Bernard.«
Pri ao sam mladiæu i rukovali smo se prouèavajuæi jedan drugoga. Nisam smogao rije
èi, ali nekako sam ga uspio upitati kako je.
»Dobro, valjda«, tiho je odgovorio, a svi su se nasmijali.
Nakon sveopæeg upoznavanja Jane me povela prema stoliæu punom zdjela s kozjim cu
rryjem, pr enom ribom, keljom i ri om. Dok smo jeli, morao sam im prièati o svima sv
ojima na Havajima, o svojem ivotu u Chicagu i o svojem organizatorskom poslu. Pri
stojno su kimali glavama, ali vidjelo se da im nije sve jasno pa sam spomenuo ka
ko æu na jesen studirati pravo na Harvardu.
»To je odlièno, Barry«, izjavila je Jane glodajuæi kost iz curryja. »I tvoj je o
tac studirao na tom fakultetu, Harvardu. Ponosit æemo se tobom, ba kao i njime. B
ernarde, i ti bi morao tako ozbiljno studirati kao tvoj brat.«
»Ali Bernard bi radije postao nogometna zvijezda«, reklaje Zeituni. Okrenuo sam
se Bernardu. »Doista, Bernarde?« »Ma ne«, rekao je i bilo mu je neugodno to ga sv
i gledaju. »Ja sam samo malo igrao, i to je to.«
»Pa... mogli bismo jednom igrati.«
Odmahnuo je glavom. »Sada igram ko arku«, rekao je otvoreno. »Kao Magic Johnson.«
kenija
Uzbuðenje se pomalo sti alo i djeèju pozornost odvukao je veliki cr-no-bijeli tele
vizor na kojem se slavilo predsjednika: predsjednik otvara kolu; predsjednik javn
o optu uje strane novinare i kojekakve komunistièke elemente; predsjednik potièe n
aciju da slijedi smjernice nyayo pokreta »koraka napretka«. Po ao sam s Aumom pogl
edati ostatak stana, to jest dvije spavaonice nakrcane starim madracima od zida
do zida.
»Koliko ljudi ivi ovdje?« pitao sam.
»Nisam sigurna«, reklaje Auma. »To se stalno mijenja. Jane ne zna nikoga odbiti
pa tako svaki roðak koji se doseli u grad ili ostane bez posla na kraju zavr i ovd
je. Neki ostanu godinama. Ili ovdje ostavljaju djecu. Stari i moja mama èesto su
tu ostavljali Bernarda. Jane ga je praktièki odgojila.«
»Ima li ona novaca za to?«
»Te ko. Radi kao telefonistica, to nije ba osobito plaæeno. Ali ne tu i se. Nije mogla
imati svoje djece pa se zato brine za tuðu.«
Vratili smo se u dnevnu sobu i tamo sam se zavalio na stari kauè. U kuhinji je Z
eituni davala upute enama kako da srede suðe; neka djeca svaðala su se oko èokola
da koje sam donio. Promatrao sam prostoriju pohabani namje taj, dvije godine stari
kalendar, izblijedjele fotografije, plavi keramièki kerubini na vezenim platnen
im podlo cima. Sinulo mije da su isto tako izgledali stanovi u Altgeldu. Isti niz
majki, kæeri i djece. Isti amor ogovaranja i televizije. Vjeèna izmjena kuhanja,
èi æenja i hranjenja. Ista odsutnost mu karaca.
Oprostili smo se oko deset sati obeæav i ba svakome od rodbine da æemo ga posjetiti
. Jane nas je povukla na stranu i apnula Aumi: »Mora odvesti Barrvja do tete arah«,
a menije objasnila: » arahje starija sestra tvojega oca. Najstarije dijete. Silno
bi te htjela vidjeti.«
»Svakako«, rekao sam. »Za to i ona nije do la veèeras? Stanuje daleko?«
Jane i Auma su se znaèajno pogledale. »Idemo, Barack«, reklaje Auma. »Objasnit æ
u ti u autu.«
Ulice su bile prazne i mokre od ki e. »Jane ima pravo«, reklaje Auma dok smo prola
zili kraj sveuèili ta. »Mora otiæi do arah. Ali bez mene.«
309
snovi mojega oca
»Za to?«
»Zbog problema oko posjeda od Staroga. Sarah je jedna od onih koji su osporavali
njegovu oporuku. Tvrdilaje da Roy, Bernard ija nismo njegova djeca.« Uzdahnula
je. »Sto ja znam. Donekle je razumijem. Imala je te ak ivot. Nikada nije imala pril
ike koje je Stari imao studirati ih otiæi u inozemstvo. Zato je tako ogorèena. M
isli da smo moja mama ija krive za njezinu nesreæu.«
»Pa koliko uopæe vrijede posjedi Staroga?«
»Ne mnogo. Mo da kao jedna mala dr avna mirovina. Komad bezvrijedne zemlje. Ja se u
to ne mije am. Koliko god daje vrijedilo, vjerojatno je veæ sve potro eno na odvjetn
ike. Vidi , svi su od Staroga toliko oèekivali. A on je sve njih uvjerio da ima sv
e, èak i kad nije imao ni ta. I sada se svi svaðaju misleæi da æe ih Stari nekako
spasiti iz groba pa èekaju da se to dogodi, umjesto da ive svoje ivote. I Bernard
se tako pona a. Samo da zna , Barack, on je vrlo pametan, ali ne radi ni ta, nego se c
ijeli dan izle ava. Izbacili su ga iz kole i tko zna hoæe li ikada naæi posao. Nago
varala sam ga da se upi e u trgovaèku kolu ili u bilo koju drugu kolu, samo da se ne
èim bavi. On bi pristao, a kada bih ga pitala je li se prijavio ili s kim razgov
arao, ustanovila bih da ni ta nije napravio. Katkad mi se èini da nikada ni ta niti
neæe napraviti ako ga ne uzmem za ruku i ne nadgledam svaki njegov korak.«
»Mo da bih ja mogao ne to poku ati.«
»Da, mogao bi. Razgovaraj s njim. Ali sad kad si do ao ovamo èak iz Amerike, ti si
dio naslijeða. Zato Sarah i èezne da te vidi. Misli da te ja u tome sprjeèavam
jer ti ima sve.«
Ba kada smo parkirali automobil, ponovo je poèelo ki iti. Aumino lice bilo je jedva
osvijetljeno odjedne jedine gole arulje koja je str ila iz kuæe. »Veæ mije dosta s
vega toga, Barack«, reklaje tiho. »Nema pojma koliko mi je u Njemaèkoj nedostajal
a Kenija. Neprestano sam sanjala o povratku kuæi. Ma tala sam o tome kako ovdje ni
kada nisam osamljena, kako je obitelj stalno oko mene, nitko ne alje starce u sta
raèki dom niti ne ostavlja djecu strancima. Onda sam konaèno do la ovamo i sada me
svi mole za neku pomoæ; èini mi se da me toliko razvlaèe da æu jedno-
310
kenija
stavno potonuti. Peèe me savjest to sam imala vi e sreæe od drugih. Studirala sam.
Mogu naæi posao. Ah to da radim, Barack, ja sam samo jedna osoba, a ne vi e njih.«
Uzeo sam je za ruku i ostali smo jo malo sjediti u automobilu, slu ajuæi ki u koja je
jenjavala. »Pitao si me stoje moj san«, reklaje konaèno. »Katkad sanjam kako æu
sagraditi prekrasnu kuæu na djedovoj zemlji. Veliku kuæu u kojoj bismo svi mi m
ogli stanovati zajedno s na im obiteljima. Mogli bismo posaditi voæke, ba kao na dje
d, i na a djeca bi ovdje bila kod kuæe, govorilajezik naroda Luo i uèila od starac
a o na im obièajima. Sve bi to njima pripadalo.«
»Auma, mi sve to mo emo napraviti.«
Odmahnula je glavom. »Èekaj da ti ka em nastavak svojih misli. Mislim i o tome tko
æe se brinuti za kuæu ako ja ne budem ondje? Tko æe se pobrinuti da se popravi
puknuta cijev ili slomljena ograda? Znam da to zvuèi u asno sebièno. Ah kad tako r
azmi ljam, uvijek se razbjesnim na Staroga to on nije sagradio tu kuæu za nas. Mi s
mo ta djeca, Barack. Za to se mi moramo brinuti o drugima? Sve je to naopako posta
vljeno. Ja sam se brinula sama o sebi, ba kao i Bernard. Nauèila sam ivjeti svoj iv
ot onako kao to to rade Nijemci. Sve je organizirano. Ako se ne to pokvari, ja to p
opravim. Ako mi ne to ne uspije, sama sam kriva. Ako imam novca, po aljem ga obitelj
i i oni s njim mogu raditi to god hoæe; ja ne ovisim o njima niti oni o meni.«
»Zvuèi samotnjaèki.«
»Pa naravno, Barack, zato se uvijek i vraæam kuæi. Zato i dalje sanjam.«
Moja prtljaga nije stigla ni nakon dva dana. U poslovnici su nam rekli da zovemo
zraènu luku, no linije su uvijek bile zauzete. Napokon je Auma predlo ila da se o
dvezemo tamo. Na alteru British Airwaysa dvije mlade ene raspravljale su o novom n
oænom klubu koji je upravo otvoren. Prekinuo sam ih kako bih upitao za svoju prt
ljagu ijedna od njih poèela je bezvoljno prebirati po papirima.
»Ovdje ni ta ne pi e o vama«, rekla mije.
311
snovi mojega oca
»Pogledajte jo jednom, molim vas.«
ena je slegnula ramenima. »Ako ba hoæete, doðite ovamo u ponoæ. U to vrijeme dolaz
i zrakoplov iz Johannesburga.« »Reèeno mije da æe mi se prtljaga dostaviti.«
» ao mije, ali tu ni ta ne pi e o va oj prtljazi. Ako elite, mo ete ispuniti formular.«
»Je li gospoðica Omoro ovdje? Ona...« »Omoro je na dopustu.«
Auma me odgurnula i stala na moje mjesto. »S kimjo ovdje mo emo razgovarati s obzir
om na to da vi ni ta ne znate.«
»S nekim drugim mo ete razgovarati u gradu, u poslovnici«, ena je kratko odgovorila
i nastavila svoj razgovor s kolegicom.
Dok smo ulazili u poslovnicu British Airwaysa u gradu, Auma je jo uvijek gunðala
sebi u bradu. Poslovnica se nalazila u poslovnom tornju u kojem u dizalima elekt
ronièki glas najavljuje katove na uglaðeni viktori-janski naèin. Slu benica na rec
epciji bila je okru ena fotografijama lavlje mladunèadi i rasplesane djeèice. Pono
vila je kako se moramo raspitati u zraènoj luci.
»Razgovarao bih s direktorom«, rekao sam trudeæi se ne povisiti glas.
»Na alost, gospodin Maduri je na sastanku.«
»Slu ajte, gospoðice, upravo dolazimo iz zraène luke. Tamo su nas poslali k vama.
Prije dva dana obeæali su da æe mi prtljaga biti dostavljena. Sada èak nitko ne
zna niti daje izgubljena. Ja...«, stao sam u pola reèenice. Slu benica me promatra
la kamenoga lica i vidjelo se da nam neæe pomoæi ni molbe ni albe. Aumaje oèito z
akljuèila isto jer je i ona ostala bez rijeèi. Klonuli smo u fotelje ne znajuæi t
o dalje, kada se jedna ruka na la na Auminu ramenu. Okrenula se i vidjela da ruka
pripada tamnoputom èovjeku u plavom blejzeru.
»O, tetak, otkud ti ovdje?«
Upoznala me s tim èovjekom koji nam je bio u rodu na neki meni neshvatljiv naèin
. Pitao nas je jesmo li tu radi nekog izleta, a Auma mu je objasnila o èemu je r
ijeè.
kenija
»Nemojte se uopæe zabrinjavati«, rekao je na tetak. »Maduri mije dobar prijatelj.
Zapravo sam i do ao ovamo kako bih objedovao s njim.« Tetak se okrenuo slu benici k
oja nas je sada promatrala s velikim zanimanjem.
»Gospodin Maduri zna da ste ovdje«, reklaje uz osmijeh.
Gospodin Maduri bio je krupan èovjek krumpirastog nosa i hrapava glasa. Kada smo
mu objasnili na sluèaj, odmah se ma io telefona. »Halo? Da, Maduri ovdje. S kim go
vorim? Slu ajte, kod mene je gospodin Obama kojemu se izgubila prtljaga. Obama, da
. Veæ neko vrijeme èeka tu svoju torbu. Sto? Da, pogledajte odmah, molim vas.« N
akon nekoliko minuta zazvonioje telefon. »Da... u redu, po aljiteje u...«, daoje a
dresu Aumina ureda, zavr io razgovor i obavijestio nas da æe torba biti isporuèena
jo istoga popodneva.
»Samo me zovite ako budete imalijo problema«, rekao je.
Srdaèno smo zahvalili obojici i odmah oti li u strahu da nam sreæa ne okrene leda.
Dolje sam se zaustavio pred velikom Kenvattinom slikom koja je visjela u jednom
izlogu. Iz oèiju mu je sjala smjelost i lukavost; u sna noj ruci punoj nakita dr ao
je izrezbareni tap poglavice plemena Kikuvu. Auma se zaustavila kraj mene.
»Tuje sve poèelo«, reklaje. »Veliki Èovjek. Zatim njegov pomoænik, ili njegova o
bitelj, ili prijatelji, ili pleme. Svejedno je tra i li telefonsku liniju, vizu ili
posao. S kim si u rodu? Koga poznaje ? Ako nikoga ne poznaje , zaboravi to to si tra i
o. Vidi , Stari to nikada nije shvatio. Vratio se ovamo misleæi kako æe ga svi uva a
vati samo zato stoje bio tako kolovan, lijepo govorio engleski i razumio tabhce i
grafikone. Zaboravio je to ovdje pokreæe stvari.«
»Izgubio se«, dodao sam tiho.
Putem do automobila sjetio sam se to mije Auma prièala o Starome kada vi e nije bio
u milosti. Jedne veèeri poslao je Aumu u trgovinu po cigarete. Rekla mu je kako
nemaju novaca, ali Starije samo nestrpljivo odmahnuo glavom.
»Nemoj biti smije na«, rekao je. »Samo reci trgovcu da si ti kæi doktora Obame i d
a æu mu platiti poslije.«
313
snovi mojega oca
Auma je oti la u trgovinu i ponovila stoje Stari rekao. Trgovac se nasmijao i otje
rao je. Nije se usudila otiæi kuæi, nego je potra ila jednog bratiæa kojemu je Sta
ri pomogao kod zaposlenja i on joj je posudio nekoliko ilinga. Kod kuæe je Stari
uzeo cigarete i izgrdio je to se tako dugo zadr ala.
»Vidi «, rekao je otvarajuæi kutiju. »Jesam li ti rekao da neæe biti problema. Svi
ovdje poznaju Obamu.«
Osjeæao sam prisutnost oca dok smo Auma ija etali ulicom punom ljudi. Vidio sam g
a u kolarcima koji su protrèali na tankim crnim nogama koje su se kretale kao pol
uge klipa izmeðu plavih kratkih hlaèa i prevelikih cipela. Èuo sam ga u smijehu
studenata koji su u polumraènoj èajani pijuckali èaj s mlijekom i jeli samose. O
sjetio sam ga u mirisu dima cigarete koju je pu io poslovni èovjek dok je u govorn
ici pokrio jedno uho i vikao u telefonsku slu alicu; u znoju nadnièara koji je tov
ario ljunak u taèke, dok mu je pra ina prekrivala lice i gola prsa. Starije ovdje,
mislio sam, iako mi ni ta ne ka e. Ovdje je i tra i da shvatim.
ESNAESTO POGLAVLJE
Toèno u deset sati Bernard je pozvonio na vrata. Na sebije imao izbhjedjele trap
erice i nekoliko brojeva pretijesnu majicu; u ruci je dr ao naranèastu ko arka ku lopt
u i pru ao mije kao dar. »Spreman?« upitao je. »Skoro. Jo samo da obuèem tenisice.«
U ao je za mnom u stan i krenuo prema stolu za kojim sam dotada radio. »Barry, ope
t si èitao«, rekao je zabrinuto kimajuæi glavom. »Tvojoj curi æe biti jako dosad
no s tobom kad sve vrijeme samo èita .«
Sjeo sam da zave em tenisice. »Veæ su mi to rekli.«
Bacio je loptu uvis. »Mene ne zanimaju knjige kao tebe. Ja sam èovjek od akcije.
Kao Rambo.«
Osmjehnuo sam mu se. »Okej, Rambo«, rekao sam otvoriv i vrata. »Da vidimo kako trè
i do igrali ta.«
Sumnjièavo me pogledao. »Igrali te je daleko. Gdje je automobil?«
»Auma je automobilom oti la na posao.« Iza ao sam na verandu i poèeo se razgibavati.
»Rekla mije da nema vi e od milje do tamo. Ba dobro da malo zagrije te tvoje mlaðah
ne noge.«
Nevoljko je sa mnom napravio nekoliko vje bi razgibavanja i onda smo krenuli prila
znim putem do ulice. Danje bio savr en, vjetriæ je ubla avao vruæinu, ulica je bila
pusta, samo je jedna ena hodala daleko ispred nas s ko arom drva za potpaljivanje n
a glavi. Nismo pretrèali ni
315
snovi mojega oca
èetvrt milje kada je Bernard naglo stao, a gra ke znoja klizile su niz njegovo vis
oko i glatko èelo.
»Dovoljno sam se zagrijao, Barry«, rekao je hvatajuæi zrak. »Mislim da dalje mo em
o hodati.«
Kampus Nairobi] skog sveuèili ta prostirao se na nekoliko hektara blizu sredi ta gra
da. Igrali ta su se nalazila na uzvisini iznad atletskih staza. Kroz pukotine na a
sfaltu probijao se korov. Naizmjence smo pucali na ko i usput sam promatrao Berna
rda; bio sam mu zahvalan za ugodno dru tvo ovih nekoliko dana dok je Auma ispravlj
ala ispite. Za titnièki me vodio za ruku dok smo se probijali kroz uliènu gu vu, èek
ao je beskrajno strpljivo kad bih htio razgledati neku zgradu ili proèitati neki
znak koji je njemu bio nezanimljiv. Moji su ga neobièni postupci zabavljali i u
opæe se nije bunio niti pokazivao znakove dosade, to bih ja u njegovim godinama s
igurno uèinio.
Sva ta ljupkost i neposrednost èinile su ga puno mladim nego stoje bio. No imao
sam na umu da muje ipak veæ sedamnaest godina i da bi mu dobro do lo malo vi e samos
talnosti i estine. Bilo mi je jasno daje imao toliko vremena za mene samo zato to
mu ni ta boljega nije padalo na pamet. Bioje strpljiv zato to mu se nikamo nije uril
o. Trebalo je s njim malo poprièati o tome, kao to sam obeæao Aumi, jedan mu ki raz
govor...
»Jesi li vidio kako igra Magic Johnson?« upitao me Bernard pripremajuæi se za ud
arac. Lopta je pro la kroz obruè pa sam je vratio natrag k njemu.
»Samo na televiziji.«
Kimnuo je. »U Americi svatko ima auto. I telefon.« To su bile vi e tvrdnje nego pi
tanja. »Veæina. Ne svi.«
Ponovo je bacio loptu prema ko u, a ona se buèno odbila od obruèa. »Mishm daje tam
o bolje nego ovdje«, rekao je. »Mo da æu doæi do tebe u Ameriku. Mogao bih ti pomo
æi u poslu.«
»Trenutaèno ne radim. Mo da kada zavr im pravo...«
»Sigurno je lako naæi posao.«
»Ne ba svakome. Zapravo, mnogi ljudi prilièno te ko ive u Sjedinjenim Dr avama. Osobit
o crnci.«
316
kenija
Pru io mije loptu. »Ne tako te ko kao ovdje.«
Gledali smo se, a ja sam poku ao zamisliti ko arka ka igrali ta u Sjedinjenim Dr avama. Pu
cnji u blizini, neki mladiæ u ve i nastoji pogoditi novèiæ za okladu tako je izgle
dala jedna slika. Smijeh djeèaka u aru igre na igrali tu u naselju, dok ih majka zo
ve na objed druga slika. Takoðer istinita. Dvije slike su se sudarile i ja sam o
stao bez rijeèi. Zadovoljan mojom utnjom, Bernard se vratio driblingu.
Kada je sunce postalo nesnosno jako, po li smo u obli nju slastièarnicu na sladoled.
Bernard je naruèio èokoladni kup i poèeo ga jesti ma-lo-pomalo, odmjeravajuæi p
o pola lièice za svaki zalogaj. Pripalio sam cigaretu i zavalio se u stolac.
»Auma ka e da razmi lja o trgovaèkoj koli«, rekao sam.
Kimnuo je ne promijeniv i izraz lica.
»Koje bi predmete upisao?«
»Ne znam.« Uronioje lièicu u kup i koji trenutak razmi ljao. »Mo da automehaniku. Da.
.. mislim daje automehanika ba dobra.« »Jesi li se poku ao upisati u neku kolu?«
»Ne, nisam.« Uzeo je jo jedan zalogaj sladoleda. »Trebalo je platiti kolarinu.«
»Koliko ti je godina, Bernarde?« »Sedamnaest«, rekao je oprezno.
»Sedamnaest.« Kimnuo sam i otpuhnuo dim prema stropu. »Ti zna to to znaèi, zar ne?
To znaèi da si zamalo odrastao èovjek. Netko s odgovornostima. Prema obitelji.
Prema sebi. Hoæu reæi daje krajnje vrijeme da se odluèi za ne to to te zanima. Mo da a
utomehanika. Mo da ne to drugo. Ali, ma to to bilo, mora si postaviti neki cilj i onda
ga poku ati dostiæi. Auma i ja ti mo emo pomoæi platiti kolarinu, ali mi ne mo emo ivje
ti tvoj ivot umjesto tebe. Mora se malo i sam potruditi. Shvaæa ?«
Bernard je kimnuo. »Shvaæam.«
utke smo sjedili neko vrijeme promatrajuæi lièicu kojomje Bernard brljao po rastop
ljenom sladoledu. Zami ljao sam koliko isprazno zvuèe moje rijeèi tomu mojem bratu
koji je kriv jedino zato to se rodio s krive strane rascijepljenog svijeta na ega
oca. Izgledalo je da mi to ne zamjera.
317
snovi mojega oca
Barem zasad. Vjerojatno se pita za to seja trudim svoja pravila primijeniti na nje
ga. On je elio da mu, kad odem, ostavim tek male uspomene na na e dru enje kasete Bob
a Marlevja, mo da i svoje ko arka ke tenisi-ce. Tako malo je tra io, a ono to sam ja nudi
o savjete, predbacivanja, svoje ambicije za njega bilo je jo manje od toga.
Ugasio sam cigaretu i predlo io da krenemo. Kad smo iza li, Bernard mije stavio ruku
oko ramena.
»Dobro je imati starijeg brata u blizini«, rekao je, a zatim mije mahnuo i nesta
o u gu vi.
Stoje obitelj? Je li to samo genetski niz, roditelji i njihovi potomci, ljudi po
put mene? Ilije to dru tvena tvorevina, ekonomska zajednica pogodna za brigu o dje
ci i raspodjelu poslova? Ili mo da ne to posve drukèije: spremi te zajednièkih uspomen
a? Prostor ljubavi? Most preko ni tavila?
Mogao sam nabrojati cijeli niz moguæih odgovora. No nikada nisam do ao do konaènog
odgovora, shvativ i vrlo rano daje u mojem sluèaju takva potraga osuðena na propa
st. U zamjenu sam oko sebe uspostavio vi e krugova èije su se granice pomicale kak
o je vrijeme protjecalo i kako su se osobe mijenjale, no oni su mi ipak pru ili ma
kar i privid kontrole. Unutarnji, najmanji krug, u kojem je ljubav bila stalna i
potrebe voljenih osoba neupitne. Zatim sljedeæi krug, podruèje dogovorene ljuba
vi i slobodnog izbora veza i obveza. Slijedio je krug kolega i poznanika; ljubaz
na sijeda gospoða u Chicagu koja se javljala na telefon kada sam naruèivao namir
nice. Krugovi su se dalje irili sve dok nisu obuhvatili naciju ili rasu, ili odre
ðenu moralnu kategoriju. U tom krugu obveze se vi e nisu vezivale uz neèije lice i
li ime; to su zapravo bile obveze prema sebi samome.
U Africi se cijela ta moja astronomija ubrzo raspala. Èinilo mi se da je obitelj
svuda: u trgovinama, na po ti, na ulicama i u parkovima, svi su se uznemirili zbo
g Obamina izgubljenog sina. Ako bih uzgred spomenuo da mi treba bilje nica ili pje
na za brijanje, neka od mojih teta inzisti-rala bi da ode sa mnom u neki zakutak
Nairobija gdje je najjeftinije, ma kohko joj to bilo nezgodno ih izvan ruke.
318
kenija
»Ali Barry... ima li i ta va nije od pomaganja bratovu sinu?«
Kad bi neki bratiæ otkrio da me Auma ostavila samoga, pje ice bi pre ao dvije milje
do Aumina stana samo na pomisao da sam ondje i da bih mogao biti eljan dru tva.
»Ali Barry, za to me nisi zvao? Dodi, idemo do nekih mojih prijatelja.«
Na veèer bismo se Auma i jajednostavno prepustili bezbrojnim pozivima strièeva,
neæaka ili bratiæa iz drugog koljena koji su nas svi, bezuvjetno i pod prijetnjo
m uvrede, pozivali na veèeru, ma koliko kasno bilo i ma koliko smo prije toga je
li.
»Ali Barry... mi u Keniji ne ivimo u obilju, ali dok si ovdje, uvijek æe dobiti tog
od za pojesti!«
U poèetku sam na svu tu pozornost reagirao kao dijete na majèine grudi s beskraj
nom i neupitnom zahvalno æu. Uklapalo se to u moju predod bu o Africi i Afrikancima
kao suprotnosti samotnjaèkom ivotu u Americi, i to ne suprotnosti u rasnom, nego
u kulturolo kom smislu. Ne to to smo mi rtvovali u korist tehnologije i mobilnosti, ov
dje je slièno kao u naseljima oko Jakarte ili u grèkim i irskim selima - ostalo
gotovo netaknuto: u ivanje u dru tvu drugih ljudi i u blagodati ljudske topline.
No kako je vrijeme odmicalo, na moje poèetno veselje padalaje sjena napetosti i
sumnje. Djelomice zbog onoga o èemu je Auma govorila u automobilu one veèeri opæ
eg mi ljenja da sam imao prilièno sreæe u ivotu i muènih pitanja kao posljedice tak
vog mi ljenja. ivot na ih roðaka nije bio patnja. Jane i Zeituni imale su stalan posa
o; Kezia je ivjela od prodavanja tkanina na tr nicama. Kadje ponestalo novca, djecu
se na neko vrijeme moglo poslati na sjever zemlje; ondjeje, u mjestu Kendu Bay,
ivio jo jedan brat Abo, i tamo je uvijek bilo razlièitih poslova koje je trebalo
obaviti, hrane na stolu i krova nad glavom.
Ipak, prilike u Nairobiju bile su prilièno te ke i postajale su sve te e. Kupovala s
e uglavnom rabljena odjeæa, a lijeèniku se i lo samo u najveæoj nu di. Gotovo svi ml
adi èlanovi obitelji bili su nezaposleni, ukljuèujuæi i ono dvoje ili troje koji
su u jakoj konkurenciji uspjeli diplomirati na
319
snovi mojega oca
nekom od kenijskih sveuèili ta. Ako bi se Jane ili Zeituni razboljele ili ostale b
ez posla, nije bilo nikakve dr avne pomoæi u obliku zdravstvenog osiguranja. Posto
jala je samo obitelj, bliske osobe; ljudi u sliènim nevoljama.
Sada sam ija obitelj, ponavljao sam sam sebi; sada imam odgovornosti. No to to to
èno znaèi? U Sjedinjenim Dr avama mogao sam od takvih osjeæaja pobjeæi u politiku
ih organiziranje neèega. U kenijskim prilikama to izgleda potpuno nestvarno, got
ovo izdajnièki. Propagiranje crnaèkih prava ne poma e Bernardu naæi posao. Vjera u
neposrednu demokraciju ne mo e pomoæi Jane da kupi novu posteljinu. Prvi put u ivo
tu ozbiljno sam mislio o novcu: kako ga sam nemam, kako ga steæi i kako se njime
mo e kupiti mir, ma kako to grubo zvuèalo. Dio mene elio je postati upravo onakvim
kakvim su me zami ljali moji novi roðaci: pravnik u korporaciji, amerièki biznism
en, s rukom na slavini kroz koju æu ih obasipati zapadnjaèkim blagodatima kao ma
nom s neba.
Naravno da nisam bio ni ta od toga. Èak i u Sjedinjenim Dr avama bogatstvo ima odreð
enu cijenu ako se s njim niste rodili, cijenu sliènu onoj koju je Auma na svoj n
aèin plaæala u nastojanju da ispuni ono to obitelj od nje oèekuje. Radila je dva
posla toga ljeta, uz svoj posao na sveuèili tu odr avala je teèajeve njemaèkog jezik
a za kenijske poslovne ljude. S novcem koji bi u tedjela htjela je urediti bakinu
kuæu u Alegu, pa jo i kupiti komad zemlje u okolici Nairobija, ne to èemu æe rasti
vrijednost i tako postati temelj za daljnji napredak. Imala je planove, raspored
e, proraèune i rokove nu ne stvari u modernom svijetu, kako je nauèila. No zbog sv
ojega rasporeda nije mogla sudjelovati u svim obiteljskim okupljanjima; zbog svo
jeg proraèuna moralaje odbijati zahtjeve za novcem koji su joj neprestano stizal
i. U takvim situacijama - kad bi krenula kuæi prije nego to je Jane poslu ila veèer
u, a poslu ila ju je s dva sata zaka njenja, ili kad nije dopustila da se u njezin V
W ugura osam ljudi zato stoje VW predviðen za èetvero, a osmero bi uni tilo sjedal
a gledali su je duboko uvrijeðeno, gotovo prezrivo. Njezina neovisnost, velika p
okretljivost, planiranje buduænosti obitelji je sve to izgledalo prilièno neprir
odno. Neprirodno... i neafrièko.
320
kenija
Bila je to ista dvojba kakvom me smeo stari Frank one godine kada sam oti ao s Hav
aja, iste napetosti kakve su katkad iskusila djeca u Altgel-du ako su pokazivala
previ e ara u koli, isti perverzni osjeæaj krivnje pre ivjeloga, koji me èeka ako pok
u am dobro zaraðivati i onda putem do ureda u sredi tu grada prolaziti pokraj skupin
a mladih crnaca koji se skupljaju po uglovima. Ako uspjeh ne dijelimo sa skupino
m, pa bila ona veæa i od velike obitelji, taj na uspjeh uvijek je prijetnja da æe
mo ostale ostaviti daleko za sobom. Mo da me upravo ta èinjenica toliko uznemirila
èinjenica da su i ovdje, u Africi, dominirali isti izluðujuæi obrasci; da mi ov
dje nitko nije mogao reæi to moje krvne veze donose sa sobom i kako se to usklaðu
je s idejama ire dru tvene zajednice. Bilo je to kao da mi Auma, Roy, Bernard i ja
sve to zajedno otkrivamo. Kao daje zemljovid na kojem su bili ucrtani smjerovi i
snaga na e ljubavi, ifre iza kojih se kriju na i blagoslovi, odavno izgubljen, zakop
an duboko u zemlju zajedno s na im predcima.
Krajem prvoga tjedna mojeg boravka u Nairobiju oti ao sam sa Zeituni posjetiti dru
gu tetku, Sarah. Auma nije htjela poæi s nama, ali je ponudila da nas odveze do
njezina mehanièara, koji je stanovao u blizini Sarah. Reklaje kako od gara e do Sa
rah mo emo stiæi i pje ice. U subotu ujutro Auma i ja oti li smo po Zeituni i krenuli
prema istoku. Vozili smo se pokraj stambenih kuæa od bloketa i rasu enih, smeæem z
atrpanih parcela, sve dok nismo stigli do ruba doline koja se zove Mathare. Auma
je zaustavila automobil na ugibali tu i kroz prozor sam mogao vidjeti sirotinjsko
naselje, kilometre i kilometre sme uranih krovova koji su treperili na suncu kao m
okri listovi lopoèa i prekrivah cijelu dolinu. »Koliko ljudi tu ivi?« pitao sam.
Aumaje slegnula ramenima i pogledala tetu. »Sto ti misli , teta? Mo da pola milijuna
?«
Zeituni je odmahnula glavom. »To je bilo pro li tjedan. Ovaj tjedan ima sigurno mi
lijun ljudi.«
Aumaje ponovo pokrenula automobil. »Nitko toèno ne zna, Barack. Naselje stalno r
aste. Ljudi sa sela dolaze u potrazi za poslom i ostanu ov-
321
snovi mojega oca
dje zauvijek. Jedno vrijeme je gradska uprava poku avala sru iti naselje, rekli su d
aje tu opasno po zdravlje i daje to ru na slika Kenije. Do li su buldo eri i uni tili lj
udima i ono malo to su imali. A ti ljudi, naravno, nisu imali kamo otiæi pa su sv
e ponovo sagradili èim su buldo eri oti li.«
Zaustavili smo se pokraj nakrivljene limene gara e iz koje je iza ao mehanièar s nek
oliko egrta kako bi se pobrinuli za Aumin automobil. Obeæav i da æemo se vratiti za
jedan sat, Zeituni ija ostavili smo Au-mu kod gara e te krenuli irokom neasfaltira
nom cestom. Veæ je bilo vruæe, a na cesti nije bilo sjene; s obje strane ceste b
ili su redovi koliba, izgraðenih od iblja, blata, komada kartona i otpadaka perplo
èe. Unatoè tome, kolibe su bile uredne, nabijena zemlja ispred svakog doma uredn
o pometena, sve je bilo puno krojaèa, stolara i postolara, koji su imah tandove u
z cestu, a ene i djeca na klimavim su drvenim stolovima prodavali povræe.
Konaèno smo stigli do ruba Matharea i niza betonskih kuæa uz poploèanu cestu. Zg
rade su bile visoke osam, mo da èak dvanaest katova, ali su nekako bile nedovr ene;
drvene grede i cementni blokovi str ili su na sve strane, kao da su kuæe pre ivjele
zraèni napad. U li smo u jednu od kuæa, popeli se uskim stubi tem i na li se na kraju
dugaèkog i neosvijetljenog hodnika. Na drugom kraju vidjeli smo tinejd erku kako v
je a rublje i Zeitunijoj se obratila. Ona nas je utke odvela do niskih, oronulih vr
ata. Pokucali smo i pojavila se tamnoputa ena srednjih godina, niske, ali sna ne gr
aðe, o tra pogleda i bistrih oèiju na irokom, ko æatom licu. Uzela me za ruku i rekla
ne to na luo kom jeziku.
»Ka e kako se srami stoje bratov sin zatjeèe na tako jadnom mjestu«, prevelaje Zei
tuni.
Odvela nas je u malu sobu, velièine tri puta tri i pol metra, u koju su stali sa
mo krevet, toaletni stoliæ, dva stolca i stroj za ivanje. Zeituni ija sjeli smo n
a stolce, a djevojka koja nam je pokazala put donijela je dvije tople sode. arah
je sjela na krevet i nagnula se prema meni da mi bolje pogleda lice. Iako je Aum
a rekla da arah zna ne to engleskoga, govorila je uglavnom luo kimjezikom. Èak i bez
Zeitunina prijevoda bilo mije jasno da nije sretna.
322
kenija
»Pita za to si tek sada do ao k njoj«, obja njavala je Zeituni. »Ka e da je ona najstari
je dijete tvoga djeda, Husseina Onyanga, i da si nju prvu trebao posjetiti.«
»Recijoj da nije u pitanju nepo tovanje«, rekao sam gledajuæi u Sarah iako nisam b
io siguran razumije li me. »Toliko se toga dogaðalo otkada sam do ao daje bilo got
ovo nemoguæe stiæi prije.«
Sarah je promijenila ton i rekla ne to o trim glasom. »Ka e da ti oni kod kojih stanuj
e sigurno govore razne la i.«
»Recijoj da nisam èuo ni ta lo ega o njoj. Recijoj da Auma nije eljela doæi zbog svað
e oko oèeva posjeda.«
Sarah je poslu ala prijevod, zlurado se nasmijala i nastavila u o trom tonu, a glas
joj je grmio izmeðu uskih zidova. Kad je zavr ila, Zeituni je utjela.
»Zeituni, stoje rekla?«
Zeituni mije odgovarala, ali je gledala u Sarah. »Ka e kako nije ona kriva za suds
ki proces. Ka e daje sve pokrenula Kezia Aumina majka. Ka e da djeca koja tvrde da s
u Obamina djeca nisu Obamina. Ka e da su uzeli sve njegovo i njegovu istinsku rodb
inu uèinili prosjacima.«
Sarahje kimnula, a oèi su joj se zamaglile. »Tako je, Barry«, reklaje odjednom n
a engleskom. »Ja pazim na tvog oca kad on mah djeèak. Moja majka, Akumu, je isto
majka tvoga oca. Akumu je tvoja prava baka, ne ova koju zove Bakicom. Akumu, ena
koja stvara ivot tvoga oca, njoj treba pomagati. I meni, sestri tvoga oca. Vidi ka
ko ivim. Za to ne po-ma e nama, a ne tim drugima?«
Prije nego to sam uspio odgovoriti, Zeituni i Sarah su se poèele svaðati na luo kom
e. Na kraju je Zeituni ustala i popravila suknju. »Moramo iæi, Barry.«
Dok sam se dizao sa stolca, Sarahje svojim rukama obgrlila moju ruku, a glas joj
se smek ao.
»Hoæe li mi ne to dati? Za svoju baku?«
Izvadio sam lisnicu i izbrojao sve to sam imao kod sebe dok su me obje pa ljivo gle
dale. Bilo je ilinga u vrijednosti tridesetak dolara. Ugurao sam novac u Sarahinu
suhu, ispucalu ruku, a ona gaje brzo spustila u otvor ko ulje i onda me opet uhva
tila za ruku.
323
snovi mojega oca
»Ostani ovdje, Barry«, reklaje. »Moram te upoznati s...« »Mo e se kasnije vratiti o
vamo, Barry«, reklaje Zeituni. »Sad moramo iæi.«
Cesta je bila obavijena utom izmaglicom; na vruæini bez vjetra odjeæa se zalijepi
la za mene. Zeituni je utjela, vidno poti tena. Ova moja teta bila je ponosna ena i
sigurno joj je bilo neugodno zbog scene kod Sarah. A opet, tih trideset dolara..
. Bog je svjedok da bi i njoj dobro do li...
Nakon desetak minuta hoda upitao sam Zeituni oko èega se svadala sa Sarah.
»Ma, nije to ni ta, Barry. To se dogaða staricama bez mu eva.« Poku ala se nasmijati,
ali joj je grè ostao u kutovima usana. ~~ »Daj, teta, reci stoje bilo.«
Zeituni je odmahnula glavom. »Ja zbilja neznani istinu. Barem ne cijelu. Znam sa
mo daje Sarah uvijek bila bliska s Akumu, svojom pravom majkom. Zna , Barack, djed
u je bilo stalo jedino do moje majke, Bakice, koja je podizala djecu nakon stoje
Akumu oti la.«
»Za to je Akumu oti la?«
»Nisam sigurna. To mora pitati Bakicu.«
Dalaje znak da moramo prijeæi cestu i ondaje nastavila prièati. »Zna , tvoj otac i
Sarah bili su vrlo slièni, iako se nisu uvijek slagali. Bila je pametna kao i o
n. Neovisna takoðer. Jo dok smo bili djeca, govorila mije da eli biti kolovana kako
ne bi morala biti ovisna o nekom mu karcu. Zato se i udavala èetiri puta. Nijedan
mu nije dugo ivio s njom. Prvi je umro, a ostale je ostavila jer su bili lijeni i
li su je poku ali zlostavljati. Divim joj se zbog toga. Veæina kenijskih ena prista
je na sve. I sama sam dugo vremena bila takva. No Sarah je za svoju neovisnost p
latila visoku cijenu.«
Rukom je obrisala znoj sa èela. »Dakle, nakon smrti prvoga mu a Sarah je smatrala
da tvoj otac treba uzdr avati nju i njezino dijete zato to je on bio taj koji je do
bio naobrazbu. Zato nije voljela Keziju i njezinu djecu. Keziju je dr ala tek zgod
nom curom koja æe sve prisvojiti. Mora znati, Barry obièaji naroda Luo takvi su d
a mu ko dijete nasljeduje sve.
324
kenija
arah se bojala da æe poslije djedove smrti sve pripasti Baracku i njegovim enama,
a njoj neæe ostati ba ni ta.«
Zavrtio sam glavom. »To svejedno ne opravdava la i o tome tko je dijete Staroga, a
tko nije.«
»Ima pravo, ali...«
»Ali to?«
Zeituni se zaustavila, okrenula se k meni i nastavila: »Kada je tvoj otac oti ao iv
jeti sa svojom amerièkom enom Ruth... kako da ka em, katkad je posjeæivao Keziju. M
ora shvatiti da mu je, prema tradiciji, ona jo uvijek bila ena. Zajednoga takvog po
sjeta Kezijaje zatrudnjela s tvojim bratom Abom, kojega jo nisi upoznao. Problem
je stoje ona tada kratko ivjela s jo jednim èovjekom. Kada je ponovo zatrudnjela,
s Bernardom, nitko nije bio siguran tko...« Zeituni je za utjela i ostavila misao
da se sama dovr i.
»Zna h to Bernard?«
»Do sada je veæ saznao. Zna , tvoj otac uopæe nije postavljao pitanja oko toga. Go
vorio bi da su to sve njegova djeca. Otjerao je toga drugog èovjeka i davao Kezi
ji novac za djecu kad god bi mogao. No kada je umro, nièim se nije moglo dokazat
i daje stvarno prihvatio svu djecu.«
Skrenuli smo ujednu prometniju ulicu. Ispred nas je meketala skotna koza sklanja
juæi se s ceste jer se pribli avao matatu. S druge strane ceste dvije su djevojèic
e, odjevene u pra njave crvene kolske uniforme, okruglih glava o i anih gotovo do gola,
pjevale i preskakivale preko kanala dr eæi se za ruke. Starica s izblijedjelom ma
ramom na glavi slala nam je znakove da doðemo pogledati to nudi: dvije limenke su e
noga graha, uredno slo enu hrpu rajèica, su enu ribu koja je visjela na ici kao niska
srebrnih novèiæa. Promatrao sam lice te ene, povuèene u sjenu. Tko je ona? Èudio
sam se. Moja baka? Neka strana osoba? A stoje s Bernardom - trebaju li se moji
osjeæaji prema njemu promijeniti? Pogledao sam prema autobusnoj stanici s koje s
e gomila ljudi slijevala na cestu; svi su bili visoki, crni i vitki, kroz ko ulje
im se vidjelo koliko su ko æati. Zami ljao sam ih sve s Bernardovim licem, sve unedo
gled, preko svih kontinenata. Gladne, borbene, oèajne ljude, a svi su bih moja b
raæa...
325
snovi mojega oca
»Sad vidi koliko je tvoj otac patio.«
»Molim?« Protrljao sam oèi i ugledao tetu kako zuri u mene.
»Da, Barry, tvoj je otac patio«, ponovila je. »Ka em ti, njegov je problem bio taj
stoje imao preveliko srce. Za ivota je davao svakome koji je ne to tra io. A svi su
tra ili. Zna , on je u cijeloj regiji jedan od prvih koji je studirao u inozemstvu.
Tamo odakle mi dolazimo ljudi èak nisu poznavah nikoga tko je letio zrakoplovom.
Zato su od njega oèekivali preko svake mjere. 'Hej, Barack, ti si sad velika fa
ca. Mora mi ne to dati. Mora mi pomoæi.' Obitelj gaje neprestano gnjeèila. A on ni ta
nije mogao odbiti, bio je tako dare ljiv. I za mene se morao brinuti kad sam zatru
dnjela, a tako sam ga razoèarala. Htio je da se kolujem. Noja ga nisam poslu ala i
oti la sam s mu em. Svejedno, kada me mu poèeo zlostavljati i kada sam morala otiæi,
bez novaca, bez posla, to misli , tko me prihvatio? Da - on me prihvatio. Zbog toga
æu mu uvijek ostati zahvalna, bez obzira na sve prièe o njemu.«
Pribli avali smo se gara i; veæ smo vidjeli Aumu kako razgovara s mehanièarom i èuli
brujanje motora stare »bube«. Iza kanti za ulje pokraj nas pojavio se goli djeè
ak, star mo da tri godine, nogu punih sasu enog katrana. Zeituni je ponovo stala, ka
o da joj je odjednom pozlilo, i pljunula u pra inu.
»Kada je tvojeg oca sreæa napustila«, reklaje, »ti isti ljudi kojima je pomagao
zaboravili su ga. Ismijavali su ga. Obitelj ga nije primala u svoje domove. Da,
Barry, nisu ga primali! Rekli bi mu da imje to preopasno. Znam da gaje boljelo,
ali nikoga nije krivio. Tvoj otac nikada nikome nije zamjerao. tovi e, kada je bio
rehabilitiran i ponovo postao uspje an, vidjela sam daje opet pomagao onima koji s
u ga izdali. Nisam to nikako mogla razumjeti. Govorila bih mu: 'Barack, brini se
za sebe i svoju djecu! Svi su se drugi ru no ponijeli prema tebi. Previ e su lijeni
da bi sami zaraðivali.' I zna li to bi mi rekao? Rekao bi: 'Kako zna da ta sitnica
nije njemu potrebnija nego meni?'«
Okrenula se od mene, s mukom se nasmije ila i mahnula Aumi. Kada smo krenuli prema
Aumi, dodala je: »Prièam ti sve ovo tako da zna pod kakvimje pritiskom tvoj otac
ovdje ivio. Nemoj mu prestrogo suditi. I
326
kenija
izvuci pouku iz njegova ivota. Ako ne to posjeduje , svatko æe po eljeti dio toga. Zato
mora odrediti granicu. Ako su ti svi obitelj, onda nitko nije obitelj. Mislim da
tvoj otac to nikada nije razumio.«
Sjeæam se jednog razgovora jo iz vremena kada sam se u Chicagu bavio organizators
kim poslom. Razgovarao sam sa enom koja je odrastala u velikoj obitelji u ruralno
m dijelu Georgie. Prièala mije kako su petorica braæe i tri sestre ivjeli naguran
i pod istim krovom. Prièala mije o ocu koji nije uspijevao obraðivati mali komad
zemlje, o majèinu povrtnjaku, o dvije svinje koje su dr ali u toru na dvori tu i o
izletima s braæom i sestrama na pecanje do obli nje rijeke. Slu ajuæi njezinu prièu,
shvatio sam da su dvije od tri sestre umrle odmah nakon roðenja, ali ostale su
zauvijek ive u svijesti te ene, bile su duhovi s imenima, staro æu i naravima, dvije
sestre koje su je pratile u kolu ili joj pomagale u poslovima, tje ile je i hrabri
le. Za tu enu obitelj nije bila arka samo za ivuæe èlanove. I mrtvi su imali svoja
prava; njihovi glasovi oblikovali su njezine snove.
Sada se to dogaðalo meni. Sjeæam se kako smo nekoliko dana nakon to smo posjetili
Sarah Auma i ja kod Barclay's banke sreli nekog znanca od Staroga. Primijetio s
am da se Auma ne mo e sjetiti njegova imena pa sam ispru io ruku i predstavio se. Èo
vjek se nasmijao i rekao: »Vidi, vidi kako si izrastao u visinu. Kako ti je majk
a? A Mark, tvoj brat je li veæ diplomirao?«
U poèetku sam bio zbunjen. Poznajem lija uopæe tog èovjeka? No onda mu je Auma u
pola glasa objasnila kako samjajedan drugi brat, Barack, kojije odrastao u Amer
ici, dijete od druge majke. David je umro. Zatim nam je svima bilo neugodno; èov
jek je kimao glavom (»Jako mije ao, nisam znao«), ali me je ipak dobro pogledao k
ao da se eli uvjeriti je li sve to istina; Auma se dr ala kao daje sve to prirodni,
iako alostan, razvoj dogaðaja; ja sam stajao sa strane i nisam bio siguran kako
bih se trebao osjeæati nakon to su me zamijenili za duha.
Kasnije, kada smo se vratili u stan, pitao sam Aumu kadaje posljednji put vidjel
a Marka i Ruth. Naslonila je glavu na moje rame i pogledala prema stropu.
327
snovi mojega oca
»Na Davidovu sprovodu«, reklaje. »Iako su oni davno prije toga prestali razgovar
ati s nama.« »Za to?«
»Rekla sam ti daje u razvodu Ruth i Staroga bilo jako puno gorèine. Nakon to su s
e razveli, ona se udala za jednog Tanzanijca i Marku i Davidu promijenila prezim
e u njegovo prezime. Poslala ih je u meðunarodnu kolu i odgajala kao strance, a n
e kao Kenijce. Zabranila imje da odr avaju ikakve veze s na im dijelom obitelji.«
Uzdahnula je. »Ne znam ni sama. Mark se, mo da zato stoje bio stariji sin, slo io s
Ruth i nije htio imati veze s nama. S druge strane, kada je David postao tinejd er
, poèeo se svaðati s Ruth. Rekao joj je da se osjeæa Afrikancem i predstavljao s
e kao Obama. Katkad bi markirao iz kole kako bi posjetio Staroga i ostatak obitel
ji, i tako smo ga mi upoznali. Svima nam je postao najdra im roðakom. Zna , bio je t
ako mio i tako zabavan, iako je tu i tamo bio malo previ e divlji.
Ruth gaje poku ala upisati u internat nadajuæi se da æe ga to smiriti. No David je
pobjegao i nitko ga mjesecima nije vidio. Tada gaje Roy sluèajno sreo na ragbij
a koj utakmici. Bio je prljav, mr av i prosio je novac od stranaca. Kad je vidio Roy
a, smijao se i hvalio kako mu je krasno ivjeti na ulici i s prijateljima raspaèav
ati bhang9. Roy gaje nagovarao da se vrati kuæi, stoje David odbio, pa gaje Roy
odveo k sebi i obavijestio Ruth. Ruth je laknulo, ali se ipak razbjesnila. Prekl
injala gaje da se vrati, no on je opet odbio. Na kraju je Ruth utke pre la preko to
ga i prihvatila situaciju nadajuæi se da æe David ipak promijeniti mi ljenje.«
Auma je srknula malo èaja. »Tada je David umro. U vrijeme dok je ivio kod Roya. S
vima namje srce puklo od tuge, a osobito Royu. Njih dvojica su se jako zbli ili. N
o Ruth to nikada nije razumjela. Mislila je daje Roy iskvario Davida. Ukrao joj
dijete. Mislim da nam to nikada nije oprostila.«
Odluèio sam prestati razgovarati o Davidu; vidio sam da Aumu previ e bole uspomene
na njega. No nekoliko dana kasnije Auma ija smo ugledali automobil koji nas je
èekao ispred zgrade. Vozaè, mu karac smeðe ko e i nagla ene Adamove jabuèice, dao je A
umi pisamce.
9 Vrsta indijske droge koja se dobiva iz kanabisa (nap. prev.).
328
kenija
»Stoje to?« upitao sam.
»Pozivnica od Ruth«, odgovorilaje. »Markje do ao iz Amerike provesti ljeto ovdje.
Poziva nas k sebi na objed.« » eli li ti uopæe iæi k njoj?«
Aumaje odmahnula glavom s izrazom gaðenja na licu. »Ruth zna da samja ovdje veæ
gotovo est mjeseci. Nije joj ni najmanje stalo do mene. Pozvala nas je iskljuèivo
zato stoje ti zanima . eli te usporediti s Markom.«
»Ja mislim da bih mo da trebao iæi«, rekao sam tiho.
Aumaje ponovo proèitala poruku, vratila je vozaèu i rekla mu ne to na svahiliju. »
Idemo oboje«, reklaje ulazeæi u stan.
Ruthje ivjela u predjelu Westlands, enklavi luksuznih kuæa, odvojenih irokim travn
jacima i njegovanim ivicama, a svaka je imala stra ar-nicu i stra are u smeðim unifor
mama. Dok smo se vozili prema njezinoj kuæi padala je ki a i ugodno je prskala kro
z guste kro nje drveæa. Ta me svje ina podsjetila na ulice oko kole Punahou, sveuèili t
a Manoa i brijega Tantalus na Havajima na ulice u kojima su ivjeli neki moji boga
tiji prijatelji iz razreda. Gledajuæi kroz prozor Aumina automobila, sjetio sam
se zavisti koju sam osjeæao kada bi me pozvali da se doðem igrati u njihova pros
trana dvori ta ili se kupati u bazenu. Osim zavisti, osjeæao sam jo ne to te su krasn
e velike kuæe bile ispunjene nekim tihim oèajem. Prigu eni plaè neèije sestre iza
zatvorenih vrata. Neèija majka potajno ispija èa icu d ina usred bijela dana. Izraz
lica neèijeg oca dok sjedi sam u svojoj sobi i sav zgrèen mijenja televizijske p
rograme s jedne utakmice na drugu. Dojam osamljenosti koja mo da i nije stvarno po
stojala, mo da je to bio samo odraz samoæe u mojem srcu. U svakom sluèaju, imao sa
m potrebu pobjeæi iz tih kuæa, ba kao to je, s druge strane oceana, David pobjegao
i odabrao tr nice i buène ulice, nered i veselje ivljenja u neredu, vrstu boli kak
vu je djeèak njegovih godina mogao razumjeti.
Stigli smo do jedne od skromnijih kuæa u èetvrti i parkirali automobil na prilaz
nom putu. Bjelkinja izra ene donje vilice i prosijede kose iza la je iz kuæe i po la p
rema nama. Iza nje je bio crnac slièan meni po visini i izgledu, s velikom afrof
rizurom i naoèalama s okvirima od kornjaèevine.
snovi mojega oca
»Uðite, uðite«, reklaje Ruth. Svi smo se usiljeno rukovali i u li u prostrani dnev
ni boravak u kojem je postariji i proæelavi crnac ljuljao u krilu malog djeèaka.
»To je moj suprug«, reklaje Ruth, »a ovo je Markov mali brat Joey. «
»Bok, Joey«, rekao sam sagnuv i se da bih se rukovao s njime. Bio je prekrasan dje
èak ko e boje meda, bez dva prednja zuba. Ruth je provukla ruku kroz njegove duge
kovrèe te pogledala mu a i rekla: »Niste li vas dvojica ba krenuli u klub?«
»Da, da«, rekao je èovjek ustajuæi. »Idemo, Joey... drago mije to sam upoznao vas
dvoje.« Djeèak je skoèio na noge i s razdraganim i znati eljnim osmijehom zurio u
Aumu i mene sve dok ga otac nije podigao i iznio van.
»Eto, tako«, reklaje Ruth, odvela nas do kauèa i natoèila hmunadu. »Moram prizna
ti, Barry, da sam se iznenadila kada sam èula da si ovdje. Rekla sam Marku da be
zuvjetno moramo vidjeti kako je ispao drugi Obamin sin. Ti jesi Obama, zar ne? T
voja majka se preudala. Reci mi, zastoje htjela da zadr i svoje prezime?«
Osmjehnuo sam se kao da nisam razumio pitanje. »Pa, Mark«, rekao sam okrenuv i se
prema bratu, »èujem da si na Berkeleyu.«
»Stanfordu«, ispravio me. Glas mu je bio dubok, a izgovor potpuno amerièki. »Stu
diram zadnju godinu fizike.«
»To mora daje te ko«, ukljuèila se Auma.
Mark je slegnuo ramenima. »Ne ba .«
»Zlato, nemoj biti preskroman«, reklaje Ruth. »To to Mark studira tako je komphci
rano da samo nekoliko ljudi na svijetu to istinski razumije.« Potap alaje Markovu
ruku pa se okrenula meni. »A ti se, Barry, sprema na Harvard, kako èujem. Ba kao O
bama. Valjda si naslijedio ne to od njegove pameti. Nadam se da nisi naslijedio i
ostalo. Ti zna daje on bio sasvim lud, zar ne? Alkohol je to jo i pogor ao. Jesi li
se ikada sreo s njim? Mislim Obamom.«
»Samojednom. Bilo mije deset godina.«
»Ah, onda ima sreæe. Vjerojatno si se zato tako dobro razvio.« U tom tonu pro ao je
sljedeæi sat. Ruth je naizmjence prièala o oèevim neuspjesima i Markovim uspjes
ima. Sve stoje imala pitati, pitala je
330
kenija
mene, a Aumaje utke prebirala po Ruthinim lazanjama. Htio sam otiæi èim smo pojel
i lazanje, no Ruthje predlo ila Marku da nam poka e obiteljski album dok ona servira
desert.
»Majko, siguran sam da ih to ne zanima«, rekao je Mark.
»Naravno da ih zanima«, reklaje Ruth. Zatim je neobièno hladnim glasom rekla: »I
ma Obaminih slika. Iz mladosti...«
Po li smo za Markom do police s knjigama i tamo je izvukao veliki album. Zajedno s
mo sjeli na kauè i polako okretali debele stranice. Auma i Roy, crn, mr av i visok
, sav u nogama i ogromnim oèima, za tit-nièki dr e u naruèju dvoje manje djece. Star
i i Ruth ljube se na nekoj pla i. Cijela obitelj dotjerana za veèernji izlazak u g
rad. Bili su to sve sretni prizori, i svi nekako poznati, kao da sam virio u nek
i drugi svemir kojije postojao meni iza leða. Shvatio sam daje to bio odraz moji
h vlastitih davnih ma tanja, ma tanja koja sam skrivao i od samoga sebe. Ma tarija kak
o Stari vodi mene i moju majku natrag u Keniju. San kako moja majka, otac, sestr
e i braæa ive svi zajedno pod istim krovom. Èinilo mi se daje to to gledam upravo
ono kako je i meni moglo biti. No spoznaja kako je sve to lo e zavr ilo, kakav je ivo
t stvarno bio, toliko me rastu ila da veæ nakon nekoliko minuta nisam mogao dalje
gledati.
Na povratku sam se isprièavao Aumi stoje zbog mene morala proæi tu torturu. Odma
hnulaje.
»Moglo je biti i gore«, reklaje. »Jedino mije ao Marka. Èini se jako osamljenim.
Zna , mije anom djetetu u Keniji nije lako.«
Gledao sam kroz prozor i razmi ljao o svojoj majci, Toot i Bakici, i kako sam im b
io zahvalan za sve - za ono to su bile, kao i za prièe koje su prièale. Pogledao
sam Aumu i rekao: »Njoj je jo uvijek stalo do njega, zar ne?«
»Kome?«
»Ruth. Jo joj je uvijek stalo do Staroga.«
Auma se naèas zamislila. »Tako je, Barack. Stalo joj je. Ba kao i svima nama.«
snovi mojega oca
Sljedeæeg tjedna nazvao sam Marka i predlo io da odemo na objed. Malo je oklijevao
, ali ipak je pristao da se naðemo u indijskom restoranu u centru. Bio je opu teni
ji nego prvi put, zbijao ale na vlastiti raèun, izlagao svoje viðenje Kalifornije
i situacije na sveuèili tu. Nakon nekog vremena upitao sam ga kako mu je provodit
i ljeto kod kuæe.
»Dobro«, rekao je. »Svakako je lijepo vidjeti mamu i tatu. A i Joey je sjajan kl
inac.« Mark je odrezao komad samose i stavio ga u usta. »Sto se Kenije tièe, ne
osjeæam neku privr enost. Za mene je to tek jedna od jadnih afrièkih zemalja.«
»Nikada ne bi po elio ivjeti ovdje?«
Mark je srknuo svoju kolu. »Ne«, rekao je. »Uostalom, to bijedan fizièar radio u
zemlji u kojoj prosjeèan èovjek nema ni telefona.«
Trebao sam ga zaustaviti, no zbog neèega sam ga htio jo malo pritiskati mo da zbog
sigurnosti u njegovu glasu, mo da zbog toga to mi je bio nekako slièan, pa sam imao
osjeæaj da gledam sebe u zamagljenom zrcalu. Upitao sam: »Nikada nisi pomislio
da time ne to gubi ?«
Mark je spustio no i vilicu i prvi put toga popodneva pogledao me ravno u oèi.
»Vidim na to cilja «, odluèno je rekao. »Misli da sam na neki naèin otkinut od svoji
h korijena.« Obrisao je usta i spustio ubrus u tanjur. »Pa, ima pravo. U jednom t
renutku odluèio sam vi e ne misliti o tome tko je moj pravi otac. Pokopao sam ga d
okjejo bio iv. Znao sam daje bio pijanac i da nije mario za enu i djecu. To mije bi
lo dovoljno.«
»To te razbjesnilo.«
»Nije me razbjesnilo. Samo mije zaledilo osjeæaje.« »Ne smeta te to? To da si za
leðen?«
»Ne smeta me to sam zaleðen prema rijemu. Neke druge stvari mogu me dirnuti. Beet
hovenove simfonije. Shakespeareovi soneti. Znam to nisu stvari koje bijedan Afri
kanac trebao voljeti. No tko mi uopæe smije reæi to trebam, a to ne trebam voljeti
? Mora shvatiti da seja ne sramim to sam napola Kenijac. Ja se samo ne optereæujem
pitanjima to to sve znaèi. Pitanjima tko sam ja uistinu.« Slegnuo je ramenima. »
Ne znam. Mo da bih trebao. Postoji moguænost da, pogledam li duboko u sebe, naðem.
..«
332
kenija
Osjetio sam kako Mark oklijeva trenutak, kao alpinist kojije izgubio upori te. No
veæ sljedeæeg trenutka ponovo je bio pribran i zatra io je raèun.
»Tko zna?« rekao je. »Znam sigurno da mi nije potrebanjo i taj stres. ivot je dovo
ljno te ak i bez tih dodatnih tereta.«
Ustali smo i ja sam inzistirao da platim raèun. Vani smo razmijenili adrese i ob
eæanja da æemo pisati, a srce meje boljelo koliko je to bilo neiskreno. Kod kuæe
sam Aumi prièao o susretu. Gorko se nasmijala.
»Stoje tu smije no?«
»Pomislila sam kako je ivot èudan. Zna , kada je Stari umro, odvjetnici su kontakti
rali sa svima onima koji su imali bilo kakvo pravo na nasljedstvo. Za razliku od
moje mame, Ruth je imala sve dokumente potrebne za dokazivanje tko je Markov ot
ac. Tako je od sve djece koju je Stari imao jedino Markovo pravo bilo nesporno.«
Auma se opet nasmijala, a ja sam pogledao fotografiju koja je visjela na zidu, i
stu onu iz Ruthina albuma tri brata ijedna sestra dra esno se smje kaju u kameru.
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Krajem drugoga tjedna mojeg boravka u Keniji Auma ija krenuli smo na safari. Aum
a nije bila previ e odu evljena tom idejom. Kada sam joj pokazao bro uru, odmahnula je
glavom uz grimasu. Za nju su, kao i za ostale Kenijce, rezervati divljih ivotinj
a bili usko povezani s kolonijalizmom. »Sto misli , koliko si Kenijaca mo e priu titi
safari?« pitala me je. »Èemu sva ta prostranstva prepustiti turistima umjesto po
ljoprivredi? Svi se ti wazunguw vi e brinu o jednom mrtvom slonu nego o stotinu cr
naèke djece.
Prepirali smo se nekoliko dana. Uvjeravao samje da radije neæe upoznati vlastitu
zemlju nego prihvatiti da postoje i druga mi ljenja. Ona je tvrdila daje to bacan
je novca. Na kraju je pristala, ne zato to samje uvjerio, nego zato to se sa alila n
ada mnom.
»Nikada si neæu oprostiti ako te tamo pojede neka zvijer«, rekla mi
je-
I tako smo jednog utorka u sedam ujutro gledali kako na sna ni vozaè Francis, pripa
dnik plemena Kikuyu, tovari na e torbe na krov bijelog kombija. S nama su bili Raf
ael kuhar mr av kao trlica, Mauro - Talijan crne kose i Wilkersonovi - britanski b
raèni par u ranim èetrdesetima.
10 »Bijeli ljudi« na svahiliju (nap. prev.).
334
kenija
Napustili smo Nairobi vozeæi sporo, no ubrzo smo uronili u prirodu meðu zelene b
re uljke, crvene pra njave putove i male shambe11, okru ene poljima narijetko posaðeno
g, sparu enog kukuruza. Svi su utjeli. Neugodna ti ina podsjetila me na sliène trenut
ke u Sjedinjenim Dr avama, na zastoje koji su katkad pratili moje uklapanje u dru tv
o u baru ili hotelu. To je usmjerilo moje misli k Aumi i Marku, djedu i baki na
Hava-jima, majci koja je jo uvijek bila u Indoneziji i Zeituninim rijeèima:
Ako su svi obitelj, onda nitko nije obitelj.
Je li Zeituni u pravu? Krenuo sam u Keniju s idejom da sve svoje svjetove nekako
slo im u jedan jedini skladni svijet. No podjele su se ovdje èak umno ile, pojavlji
vale su se i u najbezazlenijim situacijama. Sjetio sam se prethodnoga jutra, kad
a smo Auma i ja kupovali karte za safari. Turistièku agenciju dr ali su Azijci; ve
æina malih poduzeæa u Nairobiju bilaje u njihovu vlasni tvu.
»Vidi kako su drski?« apnula mije dok smo gledali mladu Indijku kako crne slu benike
obasipa zapovijedima. »Sebe nazivaju Kenijcima, ali ne ele imati nikakve veze s
nama. Sav zaraðeni novac odmah alju u London ih Bombay.«
Zasmetao me taj njezin stav. »Kako mo e zamjeriti Azijcima to alju novac iz zemlje na
kon onoga to se dogodilo u Ugandi?« upitao sam. Prije sam joj prièao o bliskim pr
ijateljima Indijcima i Pakistancima koje sam imao u Sjedinjenim Dr avama i koji su
podr avali borbu za crnaèka prava, posuðivali mi novac kada mije trebao i davali
mi smje taj kada nisam imao kamo otiæi. Nije djelovala kao da je se to dojmilo.
»Daj, Barack«, reklaje. »Nekada si tako naivan.«
Pogledao sam Aumu, a ona je gledala kroz prozor kombija. Sto sam htio postiæi sv
ojom kratkom lekcijom? Moje jednostavne formule za solidarnost s Treæim svijetom
bile su neupotrebljive u Keniji. Ovdje su osobe indijskog podrijetla bile isto
ono to su Kinezi u Indoneziji, Korejci u èika kom South Sideu stranci koji su se ba
vili trgovinom i dr ali se na okupu, ivjeli na marginama rasnih podjela i trudili s
e to manje isticati
11 Kenijski tip farme na podruèju iskrèene ume (nap. prev.).
335
snovi mojega oca
jer su se tako osjeæali sigurnijima. Nitko za to nije snosio krivnju. To su jedn
ostavno bile povijesne èinjenice, nezgodne okolnosti ivota.
Raznovrsne podjele u Keniji nisu tu zavr avale ; uvijekje bilo jo suptilnijih crta
razgranièenja. Primjerice, odnos izmeðu èetrdeset kenijskih crnaèkih plemena. To
je takoðer bila neugodna okolnost lokalnog ivota. Plemenska netrpeljivost nije s
e primjeæivala meðu Auminim prijateljima, mladim, fakultetski kolovanim ljudima k
oji su o pitanjima nacije i rase uèili u kolama; o plemenskoj su pripadnosti razm
i ljali samo kada je posrijedi bio ivotni partner ili kada su sazreli i shvatili da
bi to moglo pomoæi ili tetiti karijeri. No to su bili izuzetci. Veæina Kenijaca
jo je uvijek koristila starije obrasce identiteta, dr ali su se starih lojalnosti.
Èak su me Jane ili Zeituni znale iznenaditi svojim izjavama. Rekle bi: »Pripadni
ci plemena Luo su pametni, ali lijeni.« Ili: »Pripadnici plemena Kikuyu su pohle
pni, ali marljivi.« Ili: »Pripadnici naroda Kalenjin su pa vidi i sam kako je otk
ad su oni na vlasti.«
Kad bih èuo svoje tete kako se razbacuju takvim stereotipima, poku ao bih im objas
niti u èemu grije e. »Upravo nas takvi stavovi koèe«, rekao bih. »Svi smo mi dio j
ednog plemena. Crnaèkog plemena. Ljudskog plemena. Vidjeli ste stoje plemenska n
etrpeljivost donijela Nigeriji ili Liberiji.«
Jane bi na to odgovorila: »Ma, oni iz zapadne Afrike su ionako svi ludi. Valjda
zna da su bih ljudo deri.«
A Zeituni bi rekla: »Barry, ti govori isto to i tvoj otac. On je imao isto takve i
deje o narodima.«
Time je mislila reæi kako je i on bio naivan; i on se protivio povijesnom naslij
eðu. Vidi kako je zavr io...
Kombi se naglo zaustavio i prenuo sam se iz svojih misli. Nalazili smo se ispred
jedne shambe i vozaè Francis nas je zamolio da prièekamo. Nakon nekoliko minuta
iza ao je iz kuæe u pratnji mlade Afrikanke od dvanaest ili trinaest godina, odje
vene u traperice i pozorno izglaèanu ko ulju, sa sportskom torbom u ruci. Francis
ju je uveo u kombi i uputio je na sjedalo kraj Aume.
»Je li vam to kæi?« upitalaje Auma napraviv i mjesta.
336
kenija
»Ne«, rekao je Francis. »Sestrina kæi. Voli ivotinje i stalno me gnjavi daje pove
dem. Nadam se da dru tvo nema ni ta protiv toga.«
Svi su odmahnuli glavama i osmjehnuli se djevojci koja je hrabro podnosila biti
u sredi tu pozornosti.
»Kako se zove ?« upitala je gospoda Wilkerson, Britanka.
»Elizabeth«, apnula je djevojka.
»Elizabeth, ako hoæe , mo e spavati u mojem atoru«, reklaje Auma. »Mislim da moj brat
hrèe.«
Ja sam iskrivio lice. »Nemoj je slu ati«, rekao sam i ponudio je keksima. Elizabet
hje uzelajedan i grickala ga. Aumaje uzela kutiju i okrenula se Mauru.
»Izvolite«, ponudila mu je kekse.
Talijan se nasmijao i uzeo jedan, a Aumaje nudila ostalima.
Cesta nas je vodila na svje ije visine gdje su ene hodale bose i nosile ogrjev i vo
du, a mali djeèaci su se vozili u tro nim kolima koje su vukli magarci. Bilo je sv
e manje shambi, a sve vi e ikare i ume, sve dok s na e lijeve strane uma nije nestala i
vidjeli smo samo nebo.
»Great Rift Valley, Istoènoafrièki tektonski jarak«, objavio je Francis.
Izvukli smo se iz kombija i stali uz rub strmine prema zapadu. Stotinjak metara
ni e prostirala se beskrajna ravnica pokrivena kamenjem i savanskim raslinjem, sve
do obzora gdje se spojila s nebom. Desno je osamljena planina stajala kao otok
u mirnome moru; iza nje je bio lanac sjenovitih planinskih vrhova. Samo su dvije
stvari odavale ljudsku prisutnost na tom mjestu uska cesta prema zapadu i satel
itska postaja s golemim bijelim tanjurom okrenutim k nebu.
Nekoliko milja sjevernije s glavne ceste iza li smo na cestu nasutu samljevenim as
faltom. Kretali smo se sporo: na nekim mjestima rupe su bile irine cijele ceste,
a kamioni koji su svaki èas dolazili iz suprotnog smjera natjerali bi Francisa d
a vozi po nasipu uz cestu. Konaèno smo do li do ceste koju smo vidjeli odozgo i kr
enuli smo kroz dolinu. Priroda je bila sasu ena; oko nas je uglavnom bila trava i
trnovita ikara, ljunak i mjestimièno tvrdi crni kamen. Poèeli smo viðati mala stad
a gazela;
337
snovi mojega oca
jednog osamljenog gnua kako pase pod drvetom; zebre ijednu irafu koja se jedva vi
djela u daljini. Gotovo sat vremena nismo sreli nijedno ljudsko biæe, dok se na
kraju nije pojavio jedan pastir iz plemena Masai, uspravan i mr av, ba kao i njegov
pastirski tap, a vodio je stado dugo-rogih goveda.
U Nairobiju nisam vidio mnogo Masaija, ali sam o njima dosta èitao. Znao sam da
su ih Britanci unatoè svemu cijenili zbog njihova idiliènoga pastirskog ivota i v
elike borbenosti u ratu. Kada su sporazumi raskinuti i kada su Masaiji potisnuti
u rezervate, pleme je u svojem porazu poprimilo obilje ja mitskoga, kakva su imal
i Cherokee i Apache Indijanci, plemeniti divljaci s razglednica i kataloga. Znao
sam takoðer da su ostali Kenijci bjesnjeli zbog te europske zaluðenosti Masaiji
ma dr eæi da Masaiji svojim naèinom ivota poni avaju Keniju, a istodobno su èeznuli z
a njihovom zemljom. Vlada je poku ala uvesti obvezno kolovanje djece plemena Masai
i urediti vlasnièke odnose kadje rijeè o zemlji. Predstavili su to kao breme koj
e svaka crnaèka zajednica mora nositi brigu za napredak svojih manje sretnih sun
arodnjaka.
Koliko æe Masaiji jo izdr ati? pitao sam se dok smo se vozili sve dublje u njihovu
zemlju. Zaustavili smo se u trgovaèkom gradiæu Naro-ku radi objeda i goriva; odm
ah nas je okru ila skupina djece u kratkim hlaèama boje pijeska i u izno enim majica
ma, koja su prodavala jeftini nakit i grickalice s jednako agresivnim arom kao i
njihovi vr njaci u Nairobiju. Dva sata kasnije stigli smo do ulaza u rezervat, gdj
e je jedan visoki Masai u kapi kluba Yankees zavirio kroz prozor na eg kombija i p
redlo io razgledanje borna, tradicionalnog sela plemena Masai.
»Samo èetrdeset ilinga«, rekao je smje kajuæi se. »Slike posebno.«
Francis je po nekom poslu oti ao u ured èuvara divljaèi, a mi ostali slijedili smo
Masaija do velike kru ne naseobine, ograðene bodljikavim grmljem. Na obodu su bil
e kolibe od blata i balege; u sredini se u pra ini stisnulo nekoliko domaæih ivotin
ja i gole djece. Skupina ena mahnula nam je da pogledamo buèice prekrivene perlic
ama, a jedna od njih, prekrasna mlada majka s djetetom na leðima, pokazala mije
kovanicu od èetvrt amerièkog dolara kojujoj je netko utrapio. Pristao sam promij
eni-
338
kenija
ti kovanicu u kenijske ilinge, a ona me zauzvrat pozvala u svoju kolibu. Unutra j
e bilo tjeskobno, mraèno kao u rogu, a strop je bio na visini od metar i pol. ena
mije objasnila da u tom prostoru obitelj kuha, spava i dr i tek oteljenu telad. D
im je bio nepodno ljiv i veæ sam nakon minute morao izaæi; jedva sam se othrvao sn
a noj elji da otjeram muhe koje su stvorile dva debela obruèa oko djetetovih oteèen
ih oèiju.
Kada smo se vratili do kombija, Francis nas je ondje veæ èekao. Iza li smo iz krug
a naseobine i uspinjali se cestom do male uzvisine bez raslinja. Gore, s druge s
trane uzvisine, preda mnom se prostirao najljep i krajolik koji sam ikada vidio. P
rostirao se unedogled, ravnica se izmjenjivala s blagim bre uljcima, obojenima nij
ansama smeðih boja i mekih oblika poput lavljih leða, s naborima od visokih uma i
mjestimiènim nakupinama trnovitog drveæa. Golemo stado zebri smije no simetriènih
ara paslo je po utjelu travu s na e lijeve strane; zdesna je mno tvo gazela u velikim
skokovima trèalo prema ikari. A u sredini - tisuæe gnuova, pogrbljenih i alobnog i
zraza, kao da su prete ki za svoje tanke no ice. Francis je milio vozilom kroz stado
, ivotinje su se sklanjale, a iza nas ponovo skupljale kao plova riba; njihova ko
pita udarala su o zemlju kao valovi o obalu.
Pogledao sam prema Aumi. Zagrlila je Elizabeth i obje su se smje kale bez rijeèi.
Postavili smo logor iznad obale smeðeg potoka, ispod velike smokve pune buènih è
voraka. Veæ je bilo prilièno kasno, ali po to smo postavili atore i prikupili drva
za vatru, jo uvijek smo imali vremena otiæi do obli njeg pojila kamo su dolazile ga
zele i antilope topi. Kada smo se vratili, vatraje veæ gorjela. Sjeli smo kako b
ismo pojeli Rafaelov gula , a Francis nam je malo prièao o sebi. Imao je enu i ester
o djece, koji su ivjeli na njihovu imanju u pokrajini Kikuvu. Na manje od pola he
ktara uzgajali su kavu i kukuruz; u slobodno vrijeme Francis je okopavao, sadio
i obavljao te e poslove. Volio je svoj turistièki posao, ali nije volio biti odvoj
en od obitelji. »Kad bih mogao, sve bih se vrijeme bavio poljoprivredom, no to n
ije moguæe uz KCU.«
v
»Stoje KCU?« upitao sam. .
339
snovi mojega oca
»Kenijsko udru enje za kavu. To su obièni lopovi. Odreðuju to æemo saditi i kada. S
voju kavu mogu prodati samo njima, a oni je alju preko oceana. Ka u nam da cijene p
adaju, a ja znam da oni dobivaju sto puta vi e nego to meni plate. Kome ide razlika
?« Francis je odmahnuo glavom uz izraz gaðenja na licu. »Stra no je kada dr ava krad
e od vlastitog naroda.«
»Vi nemate dlake na jeziku«, reklaje Auma.
Francis je slegnuo ramenima. »Kad bi vi e njih podiglo glas, mo da bi se ne to i promi
jenilo. Sjetite se ceste kojom smo jutros si li u dolinu. Taje cesta trebala biti
popravljena jo pro le godine. No popravili su je obiènim rasutim ljunkom kojeg je is
prala prva ki a. Razlika u novcu oti la je vjerojatno za gradnju kuæe nekog bogata a.«
Francis je gladio svoje brkove gledajuæi u vatru. »Mo da nije samo dr ava svemu kriv
a«, rekao je na kraju. »Èak i kada je sve po propisima, mi Kenijci volimo izbjeg
avati poreze. Jednostavno ne vjerujemo ideji da novac treba nekome dati. Nije ni
kakvo èudo da neki siroma ak ne vjeruje u porezni sustav. No i oni bogati, vlasnic
i kamiona koji voze tim cestama, ni oni ne ele dati svoj doprinos. Dra e imje da im
se vozila uni tavaju nego da odvoje dio profita. Tako mi o svemu mislimo. Tuða br
iga.«
Bacio sam drvo u vatru. »U Americi slièno misle«, rekao sam Fran-cisu.
»Vjerojatno ste u pravu«, rekao je. »Ali znate to zemlja bogata poput Amerike mo e
si dopustiti svakakve gluposti.«
Dva Masaija pri la su vatri. Francis ih je pozdravio i pozvao da sjednu na klupu,
a nama je objasnio da æe se oni brinuti o sigurnosti tijekom noæi. Bili su utljiv
i, lijepi ljudi, svjetlost vatre nagla avala imje visoke jagodice, mr ave ruke i nog
e virile su iz krvavo crvenih shuka12, koplja zabijena u zemlju ispred njih baca
la su duge sjene prema drveæu. Jedan od njih, po imenu Wilson, prièao namje na s
vahiliju da ivi u borni nekoliko kilometara istoèno. Njegov utljivi kolega upalio
je baterijsku svjetiljku i rezao mrak oko nas. Auma je upitala jesu li ivotinje i
kada napale logor. Wilson se nasmije io. \
12 Tradicionalna odjeæa plemena Masai.
340
kenija
»Ni ta ozbiljno«, rekao je. »No ako noæu morate iæi do zahoda, netko od nas mora s
vama.«
Francis se poèeo raspitivati o kretanju pojedinih ivotinja, a ja sam se odmaknuo
od vatre kako bih gledao zvijezde. Godinama ih nisam vidio takve daleko od svjet
losti grada bile su krupne, okrugle i sjajne poput dragulja. Na bistrom nebu vid
io sam neku maglicu i jo vi e sam se odmaknuo od vatre da bih vidio je li to oblak
ili dim. Razmi ljao sam za to se oblak ne mièe, kada sam iza sebe èuo korake.
»Èini mi se da je to Mlijeèna staza«, rekao je gospodin Wilkerson gledajuæi u ne
bo.
»Uistinu?«
Rukom mije pokazao raspored zvijezda, vrhove Ju noga kri a. Bio je mr av èovjek blagog
a glasa, imao je okrugle naoèale i blijedoplavu kosu. U poèetku mi se èinilo da
svoj ivot provodi u zatvorenom prostoru, mo da kao profesor ili raèunovoða. No tije
kom dana primijetio sam da vlada razlièitim praktiènim znanjima, stvarima koje j
a nikada nisam uspio nauèiti i uvijek sam zbog toga alio. Mogao je s Francisom na i
roko raspravljati o motoru land rovera, ator mu je bio postavljen prije nego to sa
m ja zabio prvi kolac, a èinilo se da zna ime svake ptice i svakog dr-veta koje
smo vidjeli.
Zato se i nisam previ e iznenadio kada mije rekao daje djetinjstvo proveo u Keniji
, na planta i èaja na podruèju White Highlands. Izbjegavao je govoriti o pro losti;
rekao je samo daje obitelj prodala posjed nakon stjecanja neovisnosti, vratila s
e u Englesku i nastanila u mirnom predjelu Londona. Studirao je medicinu, zatim
radio u Dr avnom zdravstvenom osiguranju u Liverpoolu, gdje je sreo suprugu, psihi
jatricu. Nakon nekoliko godina uspio je nagovoriti suprugu da se s njim vrati u
Afriku. Nisu odabrali Keniju jer je tamo bilo dovoljno lijeènika u odnosu na dru
ge afrièke zemlje, nego su se nastanili u Malawiju gdje su posljednjih pet godin
a ugovorno radili u dr avnoj slu bi.
»Nadgledam rad osmero lijeènika u regiji koja ima pola milijuna stanovnika«, pri
èao mije. »Nikada se ne mo emo dovoljno opskrbiti barem polovina svega to dr ava kupi
zavr i na crnom tr i tu. Zato smo
341
snovi mojega oca
se ogranièili samo na najnu nije, a to je i jedino to Africi treba. Ljudi umiru od
bolesti koje se mogu sprijeèiti. Dizenterija. Vodene kozice. A sada i sida u nek
im je selima zara eno pedeset posto stanovni tva. To je za poludjeti.«
Bile su to turobne teme, no on nije zvuèao ni cinièno ni sentimentalno dok mije
prièao o svemu to mora raditi kopati bunare, uèiti pomoæne radnike cijepljenju dj
ece, dijeliti prezervative. Pitao sam ga zbog èega se vratio u Afriku i odgovori
o mije bez razmi ljanja, kao daje veæ mnogo puta odgovarao na to pitanje.
»Mislim daje to moja domovina. Ljudi, zemlja...« Skinuo je naoèale i obrisao ih
rupèiæem. »Smije no je to, zapravo. Kada ste jednom iskusili ivot ovdje, ivot u Engl
eskoj èini vam se stra no tjeskobnim. Englezi imaju toliko toga vi e, a u tome bitno
manje u ivaju. Tamo sam se osjeæao strancem.«
Ponovo je stavio naoèale i slegnuo ramenima. »Jasno mije, naravno, da æe me jedn
om trebati zamijeniti nekim drugim. I to je dio mojega posla uèiniti samoga sebe
nepotrebnim. Malawijski lijeènici s kojima radim zaista su odlièni. Struèni. Pr
edani poslu. Kada bi uspjeli sagraditi bolnicu koja bi bila i uèili te, neke prist
ojne objekte, zaèas bi osposobili trostruko vi e lijeènika. I onda bi...«
»Onda bi to?«
Okrenuo se prema vatri i uèinilo mi se da mu je glas zadrhtao. »Mo da nisam trebao
zvati ovo domom«, rekao je. »Znate kako je, grijesi otaca. Nauèio sam ivjeti s t
im.« Na trenutak je zastao i onda me pogledao.
»Ipak volim ovu zemlju«, rekao je i krenuo prema svojem atoru.
Zora. Nebo na istoku blijedi iznad crnog umarka, najprije postaje plavo, zatim na
ranèasto pa mlijeèno uto. Oblaci polako gube ljubièasti odsjaj i na kraju se razi
laze, ostavljajuæi za sobom jednu jedinu zvijezdu. Vozeæi se iz logora vidjeli s
mo stado irafa. Njihovi dugi vratovi bili su svi jednako nagnuti, èinili su se cr
nima ispred izlazeæeg sunca i izgledali su poput èudnih crte a na prastarom nebu.
Cijeloga dana èinilo mi se da sam ponovo dijete i da gledam svijet u slikovnici,
u bajci, na Rousseauovu platnu. Ponosne lavove kako zijevaju
kenija
u travi. Bizone u baru tini, s rogovima koji kao da vire iz jeftine perike i djetl
iæima koji èiste njihova blatnjava leða. Nilske konje u plitkim rijekama i njiho
ve ru ièaste oèi i nosnice kako vire iz vode kao pikule. Slonove kako ma u u ima nalik
na goleme listove.
No iznad svega mir, ti ina usklaðena s prirodom. U suton smo blizu logora nai li na
skupinu hijena dok su se hranile strvinom gnua. U naranèastoj svjetlosti koja se
gasila izgledale su kao psi demoni, s oèima poput eravica i raljama iz kojih je
kapala krv. Pokraj njih su le inari ukoèenih i strpljivih pogleda èekali svoj red;
odgegali bi poput grbavaca kad god bi se neka hijena previ e pribli ila. Bilaje to
prava scena divljine i dugo smo gledali kako se ivot hrani samim sobom; ti inu je n
aru avalo samo krckanje kostiju, nalet vjetra ili lepet krila le inara dok bi se s m
ukom dizao s tla tra eæi zraènu struju, a kada je konaèno dospio u visine, njegova
su duga i gipka krila postala nepomièna, kao i sve oko njega. Pomislio sam: ova
ko je izgledalo stvaranje svijeta. Isti mir, isto krckanje kostiju. Zami ljao sam
kako se s druge strane ovoga brda pojavio prvi èovjek, u suton, gol i rutav, s k
omadom kremena u ruci, nijem od straha, strepnje i strahopo tovanja prema nebu, sp
oznaji vlastite smrti. Kada bismo se barem mogli sjetiti toga prvog koraka i prv
e rijeèi vremena prije Babilona.
Uveèer, poslije veèere, nastavili smo razgovor s na im stra arima. Wilson nam je isp
rièao kako su on i njegov prijatelj donedavno bili moram, pripadnici kaste mladi
h ratnika-ne enja, glavnih likova legende o Masaijima. Obojica su ubili lava kao d
okaz mu kosti i mnogo puta sudjelovali u lovu na razna goveda. No ratovi su presta
li, èak je i lov na goveda postao prekompliciran pro le je godine neki farmer iz p
lemena Kikuyu pucao u njihova prijatelja, a dogaðalo se to i prije. Wilson je na
kraju zakljuèio da nema nikakvog smisla biti morati, daje to gubitak vremena. O
ti ao je u Nairobi u potrazi za poslom, ali bio je vrlo slabo obrazovan pa je post
ao èuvar u banci. Dosada toga posla izluðivala gaje pa se vratio u dolinu s namj
erom da se o eni i uzgaja stoku. Nedavno mu je lav zaklao jedno govedo paje s èetv
oricom prijatelja ubio tog lava u rezervatu, iako je to protuzakonito.
343
snovi mojega oca
»Kako ubijete lava?« upitao sam.
»Petorica ga okru e i bace svoja koplja«, prièao je Wilson. »Lav odluèi napasti je
dnoga. Taj se sklupèa ispod svojega tita, a ostali ubiju lava.« »To mi zvuèi opas
no«, izvalio sam budalasto.
Wilson je slegnuo ramenima. »Obièno se zarade samo ogrebotine. No katkad se vrat
e samo èetvorica.«
Èovjek nije zvuèao kao da se hvali zvuèao je vi e kao mehanièar koji obja njava neki
slo eniji popravak. Mo da je ba ta le ernost ponukala Aumu da ga pita to Masaiji misle
kamo èovjek odlazi poslije smrti. Isprva je izgledalo da Wilson nije razumio pit
anje, ali poslije se nasmijao i zatresao glavom.
»Masaiji ne vjeruju u to«, rekao je gotovo kroz smijeh, »u taj ivot poslije smrti
. Kada umre , ti si ni ta. Vraæa se u zemlju. I to je sve.«
»Francis, to ti misli ?« upitao je Mauro.
Francis je èitao malu, crveno uvezanu Bibliju. Digao je pogled i osmjehnuo se. »
Ti Masaiji su hrabri ljudi«, rekao je.
»Jesi li ti odgojen kao kr æanin?« pitala je Auma Francisa.
Francis je kimnuo. »Moji su se roditelji pokrstili prije nego sam se rodio.«
Mauro je poèeo prièati zureæi u vatru. »Ja ostavio Crkvu. Previ e pravila. Sto mis
li , Francis, kr æanstvo nekada lo e? U Africi je misionar sve promijenio, ne? On doni
o... kako se ka e?«
»Kolonijalizam«, ponudio sam odgovor.
»Da kolonijalizam. Religija bijelaca, ne?«
Francis je spustio Bibliju u krilo. »Takve su me stvari smetale kada sam bio mla
d. Misionari su bili ljudi, pa su i grije ili kao ljudi. Kao stariji, shvatio sam
da ija mogu pogrije iti. To nije Bo ja pogre ka. Sjeæam se takoðer da su misionari hra
nili ljude za vrijeme su e. Neki su djecu uèili èitati. Mislim da se to mo e nazvati
Bo jim poslom. Nama preostaj e jedino truditi se da ivimo kao Bog, ali to nam nika
da neæe uspjeti.«
Mauro je oti ao u svoj ator, a Francis se vratio Bibliji. Kraj njega, Aumaje poèela
èitati neku prièu s Elizabeth. Dr. Wilkersonje sjedio skupljenih koljena i ivao
ne to na svojim hlaèama, a njegova ena je pokraj njega gledala u vatru. Promatrao s
am Masaije; lica su im odavala mir-
344
kenija
noæu i oprez, i pitao sam se to oni misle o nama. Zakljuèio sam da ih mi zabavlja
mo. Njihova hrabrost i postojanost natjerala me da posumnjam u svoj nemirni duh.
No promatrajuæi ljude oko vatre, vidio sam sliènu zadivljujuæu hrabrost u Franc
isu, Aumi i Wilkersonovima. Mo da je Africi nu na upravo takva hrabrost, pomislio sa
m. Po teni, pristojni mu karci i ene s ostvarivim ambicijama i odluèno æu da ih pretvor
e u djelo.
Vatra se poèela gasiti i ljudi su jedan po jedan odlazili na spavanje, dok na kr
aju nismo ostali Francis i ja s Masaijima. Kad sam i ja ustao, Francis je duboki
m glasom zapjevao neku pjesmu na jeziku Kikuyua, s melodijom koja mi se èinila p
oznatom. Slu ao sam neko vrijeme, zadubljen u vlastite misli. Iduæi prema svojem at
oru, èinilo mi se da razumijem Francisovu sjetnu pjesmu, zami ljao sam je kako let
i prema gore, kroz vedru crnu noæ, ravno prema Bogu.
Istoga dana kada smo se vratili, Auma i ja smo èuli daje stigao Roy, tjedan dana
ranije. Odjednom se pojavio u Kariakoru s kovèegom u ruci, obja njavajuæi kako je
postao nestrpljiv u Washingtonu i kako se uspio ukrcati u raniji zrakoplov. Obi
telj je bila odu evljena njegovim dolaskom, no odlagalaje veliko slavlje dok se Au
ma i ja ne vratimo. Bernard, koji nam je donio vijest, rekao je da doðemo to prij
e; vrpoljio se dok je prièao, kao da se svaka minuta provedena daleko od na ega na
jstarijeg brata smatra povredom du nosti. No Auma se svakako eljela prije okupati,
a bila je jo sva ukoèena od dvodnevnog spavanja u atoru.
»Nema problema«, rekla je Bernardu. »Roy od svega pravi veliku predstavu.«
Kada smo stigli u Janein stan, tamo je veæ bila velika graja. ene su u kuhinji èi
stile kelj i slatki krumpir, rezale pile i mije ale ugali13. Mlaða djeca postavlja
la su stol u dnevnoj sobi ili poslu ivala sodu odraslima. A usred sve te gu ve na ka
uèu je sjedio Roy, ispru enih nogu, ruku zabaèenih iza kauèa i zadovoljno kimao gl
avom. Pozvao nas je k sebi i oboje poèastio zagrljajem. Auma nije vidjela Roya o
tkad se preselio u Sjedinjene Dr ave i sada se malo odmaknula da ga bolje pogleda.
13 Ugali - èesto afrièko jelo od kukuruznog bra na, slièno na im gancima (nap. prev.)
.
345
snovi mojega oca
»Postao si stra no debeo!« reklaje.
»Ah, debeo«, nasmijao se Roy. »Mu karac mora imati mu ki apetit.« Okrenuo se prema k
uhinji. »A kad veæ o tome... gdje je ono drugo pivo?«
Nije to jo ni izgovorio, a Kezia se pojavila s pivom u ruci i irokim osmijehom na
licu. »Barry«, reklaje na engleskom, »to je najstariji sin. Glava obitelji.«
Jedna ena koju nikada prije nisam vidio, debela i prsata, arko crveno namazanih us
ana, ugurala se do Roya i zagrlila ga. Kezijin osmijehje nestao i povukla se u k
uhinju.
»Dragi«, reklaje ena Royu, »ima li cigarete?«
»Da, samo èas...«, Roy je detaljno potap ao sve d epove. »Jesi li upoznala mojega br
ata Baracka? Barack, ovo je Amy. A Aume se sigurno sjeæa .« Royje prona ao cigarete
i pripalio Amy. Amy je povukla dugaèak dim i nagnula se k Aumi, ispu tajuæi oblaèi
æe dima dok je govorila.
»Pa naravno da se sjeæam Aume. Kako si? Èuj, odlièno izgleda ! Jako mi se sviða tv
oja frizura. Zbilja, izgleda tako... prirodno!«
Amyje preuzela bocu od Roya, a Royje po ao do stola sjelima. Zgrabio je tanjur i n
agnuo se da bi pomirisao zdjele iz kojih se pu ilo. »Cha-pos!« uskliknuo je nabaci
v i tri capate u tanjur. »Sukuma-wiki!« uzviknuo je na jelo od kelja i izgrabio ci
jelu hrpu na svoj tanjur. »Ugali!« zaurlao je i odrezao dvije velike kri ke kolaèa
od kukuruznog bra na. Bernard i djeca slijedili su ga u stopu i ponavljali svaku
njegovu rijeè jo glasnije. Za stolom, na e tete i Kezia sjale su od zadovoljstva. O
tkada sam stigao, nisam ih vidio sretnijima.
Poslije veèere, dok je Amy pomagala oprati suðe, Royje sjeo izmeðu Aume i mene i
 objavio kako se vratio pun velikih planova. Rekao je da æe osnovati uvozno-izvo
zno poduzeæe koje æe u Sjedinjenim Dr avama prodavati izvorne kenijske predmete. »
Chondo.14 Tkanine. Rezbarije. Oni tamo su ludi za takvim stvarima. Prodaju se na
festivalima, umjetnièkim izlo bama, u specijaliziranim trgovinama. Veæ sam kupio
nekoliko primjeraka koje æu ponijeti sa sobom.«
14 Ruèno izraðena torba od niti agave s ko natim umetcima (nap. prev.).
346
kenija
»Odlièna ideja«, reklaje Auma. »Poka i to si kupio.«
Royje rekao Bernardu da iz spavaæe sobe donese nekoliko ru ièastih plastiènih vreæ
ica. U njima je bilo nekoliko rezbarija u drvu, onakvih kièastih, kakve se masov
no proizvode i u velikim kolièinama prodaju turistima u sredi tu grada. Auma ih je
sa sumnjom na licu premetala po rukama.
»Koliko si to platio?«
»Samo èetiristo ilinga svaku.«
»Èak toliko! Brate moj, mislim da su te prevarili. Bernarde, za to si mu dopustio
da toliko plati?«
Bernard je slegnuo ramenima. Royje izgledao povrijeðen.
»Pa, rekao sam ti, to su samo uzorci«, rekao je ponovo zamatajuæi rez-barije. »I
nvesticija, moram vidjeti to tr i te eli. Ne mo e zaraditi ako ni ta ne potro i , zar ne
k?«
»Tako ka u.«
Royu se naglo vratilo odu evljenje. »Vidi ? Kada upoznam tr i te, poslat æu Zeituni naru
d be. Zna , razvijat æemo biznis polako. Po-la-ko. A onda, kada izgradimo cijeli sus
tav, Bernard i Abo æe doæi raditi u poduzeæu. Je li tako, Bernarde? Moæi æe radit
i za mene.«
Bernard je nekako neodreðeno kimnuo. Aumaje pozorno gledala svojega mlaðeg brata
, a onda opet Roya. »Koji je daljnji veliki plan?«
Roy se osmjehnuo. »Amy«, rekao je.
»Amy?«
»Amy. O enit æu je.«
»Sto? Koliko dugo je nisi vidio?«
»Dvije godine. Tri. Je li to va no?«
»Nisi ba imao vremena razmisliti o tome.«
»Afrikankaje. To znam sigurno. Razumije me. Nije poput europskih ena koje se stal
no prepiru s mu evima.« Royje znaèajno kimnuo glavom, a onda je skoèio kao da gaje
netko digao nevidljivim konopcem i krenuo prema kuhinji. Zagrliv i Amy jednom ruk
om, drugom je digao bocu prema stropu.
347
snovi mojega oca
»Slu ajte, dru tvo! Sada kada su se svi skupili, moramo odr ati zdravicu! Za one koji
nisu s nama! Za sretan zavr etak!« Sveèanom gestom poèeo je izlijevati pivo na pod
. Barem pola toga piva zavr ilo je na Au-minim cipelama.
»Auuu!« zavri tala je Auma i odskoèila unazad. »Sto to radi ?«
»I predci moraju piti«, reèe Roy veselo. »To je afrièki obièaj.«
Auma je salvetom brisala pivo s nogu. »To se radi vani, Roy! Ne u neèijoj kuæi!
Stvarno, katkad si tako nepa ljiv! Tko æe to sada oèistiti? Ti?«
Royje zaustio da odgovori, no u tom èasu uletjela je Jane s krpom. »Nema problem
a, nema problema!« govorila je bri uæi pod. »Svi smo tako sretni to nam je do ao.« __
-
Odluèeno je da poslije veèere svi odemo na ples u obli nji klub. Dok smo se Auma i
ja ispred svih spu tali stubama, èuo samje kako u mraku mrmlja ne to sebi u bradu.
»Vi Obama mu karci!« obratila se meni. »Vama je sve dopu teno! Jesi li primijetio ka
ko ga maze? Za njih nema stvari u kojoj bi on mogao pogrije iti. Recimo, to s Amy.
To je tek jedna ideja koja mu je pala na pamet zato jer je osamljen. Nemam ni ta
protiv Amy, ali ona je jednako neodgovorna kao i on. Lo e utjeèu jedno na drugo. S
ve one to znaju moja mama, Jane i Zeituni. No hoæe li mu i ta reæi? Neæe. Boje se
da æe ga uvrijediti, pa makar to bilo za njegovo dobro.«
Auma je otvorila vrata automobila i osvrnula se na ostatak obitelji. Upravo su i
zronili iz sjene. Royeva pojava str ala je iznad svih kao neko drvo, ruke je kao g
rane ovio oko ramena svojih teta. Pogled na njega ipak je malo smek ao Aumin izraz
lica.
»Ma, valjda nije samo on kriv«, reklaje upaliv i auto. »Vidi kakavje prema njima. U
vijek je bio vi e sklon obitelji nego ja. Uz njega se one bolje osjeæaju jer ih ne
kritizira.«
Klub Garden Square bio je mraèno mjesto s niskim stropom. Kada smo do li, bio je v
eæ prepun ljudi i dima cigareta. Gotovo svi posjetitelji bili su Afrikanci, malo
starije dru tvo èinovnici, tajnice, vladini slu benici
348
kenija
okupljeni oko klimavih plastiènih stolova. Spojili smo dva stola podalje od ples
nog podija i naruèili piæa. Aumaje sjela do Amy.
»Pa, Amy, Roy ka e da vas dvoje razmi ljate o vjenèanju.«
»Da, nije li to divno! Tako je zabavan! Ka e da æu doæi u Ameriku ivjeti s njim kad
a se sredi.«
»Ne smeta ti to ste razdvojeni? Mislim...«
»Druge ene?« Amy se nasmijala i namignula Royu. »Iskreno, nije me briga.« Prebaci
la je svoju mesnatu ruku preko Royeva ramena. »Sve dok je dobar prema meni, mo e r
aditi to hoæe. Je li tako, dragi?«
Royje imao izraz karta a pokera, kao da ga se ovaj razgovor uopæe ne tièe. I on i
Amy popili su malo previ e piva i primijetio sam znaèajan pogled koji je Jane kri om
uputila Keziji. Odluèio sam promijeniti temu pa sam upitao Zeituni je li veæ bi
la u klubu Garden Square.
»Ja?« Zeituni je bila iznenaðena mojom drsko æu. »Slu aj, Barry, bila sam na svim mo
guæim mjestima gdje se ple e. Ovi ovdje mogu ti potvrditi da sam izvrsna plesaèica
. Auma, to ti ka e ?«
»Zeituni je najbolja.«
Zeituni je ponosno uspravila glavu. »Vidi , Barry, tvoja teta zbilja zna plesati!
A zna li tko mi je bio najbolji partner? Tvoj otac! Kako je tek on volio plesati!
Dok smo bili mladi, sudjelovali smo kao par na mnogim natjecanjima. Zapravo, is
prièat æu ti jednu prièu o njegovu plesanju. Bilo je to kadaje jednom do ao kuæi u
Alego posjetiti tvoga djeda. Obeæao je djedu da æe mu ne to obaviti te veèeri zab
oravila sam stoje to bilo no umjesto toga iza ao je na ples s Kezijom. Sjeæa li se,
Kezia? Bilo je to prije nego to su se vjenèali. Htjela sam poæi s njima, ali Bar
ack je rekao da sam premlada.
Do li su, dakle, kuæi prilièno kasno, a Barack je popio malo previ e piva. Poku ao je
kriomice dovesti Keziju u svoju kolibu, no starac je bio budan i èuo njihove kor
ake po dvori tu. Tvoj je djed imao odlièan sluh, èak i kao starac. Odmah je pozvao
Baracka k sebi. Barack je u ao, a starac nije izrekao ni rijeè. Samo je gledao Ba
racka i frktao kao bijesni bik. Hrrrrrr! Hrrrrr! A ja cijelo vrijeme virim kroz
prozor starèeve kuæe i nadam se da æe stari izbatinati Baracka jer sam jo uvijek
bila ljuta na njega zato to me nije poveo na ples.
349
snovi mojega oca
Nevjerojatno je to se onda dogodilo. Umjesto da se isprièa zbog tako kasnog povra
tka, Barack je oti ao do starèeva gramofona i stavio ploèu! Onda se okrenuo i vikn
uo Keziji koja se vani skrivala: ' eno! Doði ovamo!' Kezia se nije usudila odbiti
i odmah je u la, a Barack ju je uhvatio i poèeo s njom plesati po starèevoj kuæi k
ao da ple u na kraljevskom balu.«
Zeituni je odmahnula glavom i nasmijala se. »Dakle, nitko se pred tvojim djedom
nije smio tako pona ati, èak ni Barack. U tom sam trenutku bila sigurna da æe Bara
cka kazniti gadnim batinama. Djed je dugo utio. Sjedio je i gledao sina. A onda j
e viknuo jo glasnije od Baracka, zatrubio kao slon: ' eno! Dodi ovamo!' U trenu je
moja mama, ona koju ti zove Bakicom, dojurila iz svoje kolibe gdje je krpala odje
æu. Pitala je zbog èega svi toliko vièu, a djed je ustao i ispru io ruku. Moja mam
a se protivila i molila tvojega djeda da ne radi od nje budalu, no starac se nij
e dao smesti i uskoro je sve èetvero plesalo po kolibi, mu karci smrtno ozbiljni,
a ene su si dobacivale poglede koji su govorili kako su njihovi mu evi sigurno sasv
im enuli.«
Svi smo se nasmijali prièi, a Royje naruèio jo jednu rundu piæa za sve nas. Zaust
io sam jo ne to pitati Zeituni o na em djedu, no tada je orkestar zauzeo mjesto na po
diju. Grupa se u poèetku doimala pomalo otrcano, ali kada su odsvirali prvi akor
d, sve se u klubu promijenilo. Svi su pojurili prema plesnom podiju, hvatajuæi r
itam sokousa15. Zeituni me uhvatila za ruku, Roy Aumu, a Amy Bernarda i ubrzo sm
o svi plesali u znoju lica svojega, nji uæi rukama, bokovima i stra njicama; Luo crn
i kao noæ, niski i smeði Kikuyui, Kambe, Merui i Kalenjini, svi su se zajedno sm
ije ili i u ivali. Royje podigao ruke iznad glave da bi se polako i senzualno okrenu
o oko Aume, a ona se smijala a avom bratu. Tog sam trenutka na licu svojega brata o
pazio izraz kakav sam prije mnogo godina na Havajima, u stanu kod Toot i Grampsa
, vidio na licu Staroga kada me uèio plesati isti taj izraz neupitne slobode.
15 Glazbeni anr, nastao 1930-ih godina u Kongu, popularan irom Afrike (nap. prev.)
.
350
kenija
Nakon tri ili èetiri glazbena broja Roy i ja smo zahvalili svojim partnericama i
ponijeli svoje pivo u otvoreno dvori te straga. Hladni me je zrak kakljao u nosu i
osjeæao sam se pomalo pripito.
»Vrijedilo je doæi ovamo«, rekao sam.
»Sto ti zna o tome. Kao da si pjesnik.« Roy se smijao pijuckajuæi pivo.
»Ma ne, doista. Tako je dobro biti ovdje s tobom, Aumom i ostalima. Kao da smo..
.«
Nisam dovr io reèenicu jer smo iza sebe èuli prasak stakla od boce kojaje pala na
pod. Okrenuo sam se i na drugoj strani dvori ta vidio dvojicu kako treæega, manjeg
a, ru e na zemlju. Èovjek na zemljijednomje rukom stiskao ranu na glavi; slobodnom
rukom poku avao se obraniti od udaraca palicom. Zakoraèio sam, ali Roy me povukao
natrag.
»Brate, nemoj se mije ati«, apnuo je.
»Ah...«
»Mogli bi biti i policajci. Èuj, Barack, nema pojma kako je provesti noæ u nairob
ijskom zatvoru.«
Èovjek na zemlji èvrsto se sklupèao poku avajuæi se obraniti od nasu-miènih udarac
a. Odjednom je skoèio na noge i, kao uhvaæena ivotinja koja odjednom nanju i izlaz,
popeo se na stol i s njega se uspeo preko drvene ograde. Èinilo se da æe napada
èi krenuti za njim, ali oèito su odluèili da se to ne isplati. Jedan je primijet
io Roya i mene, ali nije reagirao i onda su se zajedno uputili unutra. Odjednom
sam bio sasvim trijezan.
»Ovo je bilo stra no«, rekao sam.
»Pa, da... ali ne zna to imje onaj uèinio.«
Poèe ao sam se po zatiljku. »A kada si to ti bio u zatvoru?«
Roy je otpio jo gutljaj piva i sru io se ujedan od metalnih stolaca koji su tu staj
ali. »One noæi kada je David umro.«
Sjeo sam kraj njega i on mije isprièao prièu. Izi li su na piæe, rekao je, i tra ili
dru tvo. Oti li su Royevim motociklom do obli njeg kluba i ondje je Roy vidio neku enu
. Svidjela mu se i poèeo je s njom razgovarati. Èastio ju je pivom, no ubrzo se
pojavio mu karac koji se unio Royu u lice. Rekao je daje suprug te ene i zgrabio je
za ruku. ena se otimala
351
snovi mojega oca
i pala, a Roy mu je rekao neka je pusti na miru. Do lo je do tuènjave. Stigla je p
olicija. Roy kod sebe nije imao isprave i odveli su ga u postaju. Bacili su ga u
æeliju i pro lo je nekoliko sati dok David nije uspio doæi do njega.
Daj mi kljuèeve motocikla i donijet æu ti isprave, rekao je David. Ne. Idi kuæi.
Ne mo e , brate, ostati ovdje cijelu noæ. Daj mi kljuèeve...
Royje za utio. Sjedili smo i gledali sjene ograde od re etaka.
»Roy, bila je to nesreæa«, rekao sam konaèno. »Nisi ti kriv. Mora prijeæi preko t
oga.«
Nisam stigao ni ta vi e reæi jer smo èuli Amy kako vièe iza nas, a glas joj nije bio
u suglasju s glazbom.
»Gdje ste vas dvojica? Svuda vas tra imo!«
Htio sam joj dati znak da ode, ali Royje skoèio sa stolca tako da ga je prevrnuo
.
»Hajde, eno. Hajd'mo plesat.«
352
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Upet i trideset poslije podne na vlakje uz tutnjavu napustio staru nairobijsku elj
eznièku postaju i krenuo na zapad prema gradu Kisumuu. Jane nije po la s nama, ali
svi su ostali bili u vlaku Ke-zia, Zeituni i Auma u jednom odjeljku; Roy, Berna
rd i ja u drugom. Dok su svi ostali smje tali prtljagu, ja sam otvorio prozor i pr
omatrao prugu iza nas, prugu koja je u kolonijalnoj povijesti Kenije mnogo toga
dovela i odvela.
U vrijeme kadaje graðena, eljeznica je bila jedini veliki graditeljski pothvat br
itanske imperije tisuæu kilometara duga, od Mombase na obali Indijskog oceana do
istoènih obala Viktorijinog jezera. Izgradnja je trajala pet godina i uzela je i
vote nekoliko stotina radnika dopremljenih iz Indije. Kadaje bila dovr ena, Britan
ci su shvatih da nedostaje putnika koji bi namirili tro kove te zamisli. Onda je n
astala potra nja za bijelim doseljenicima; preraspodjela zemlji ta kako bi se zemljo
m namamilo do ljake; uzgoj usjeva koji donose brzu zaradu, kao to su kava ili èaj;
potreba za administrativnim aparatom koji bi dosezao dokle i pruga, u samo srce
nepoznatog kontinenta. Zatim misije i crkve da odagnaju strah izazvan ulaskom na
nepoznato podruèje.
Zvuèalo je kao davna povijest. No te 1895. godine, kada su postavljani prvi eljez
nièki pragovi, rodio se moj djed. Cilj na ega dana njeg pu-
353
snovi mojega oca
tovanja bila je zemlja upravo tog èovjeka, moga djeda, Husseina Onyan-ga. Povije
st eljeznice o ivjela je u mojim mislima, poku avao sam zamisliti osjeæaje nekoga bez
imenog britanskog èasnika koji je na prvoj vo nji sjedio u odjeljku osvijetljenom
plinskom svjetiljkom i gledao u kilometre i kilometre ikare. Je li ga obuzeo osje
æaj trijumfa i vjere daje zapadnjaèka luè vodilja konaèno prodrla u afrièki mrak
? Ili gaje mo da obuzela zla slutnja, iznenadna spoznaja daje cijeli taj pothvat b
io èista ludost, da æe snovi o imperiju biti kraæeg vijeka od ove zemlje i njezi
nih ljudi. Poku avao sam zamisliti i Afrikanca s druge strane prozora koji prvi pu
t vidi ovu èeliènu zmiju kako prolazi pokraj njegova sela u oblaku crnog dima. J
e li gledao vlak sa zavi æu, zami ljajuæi sebe kako jednoga dana sjedi u vagonu umje
sto Engleza, s manje briga u ivotu? Ili je mo da zadrhtao pri pomisli na razaranje
i rat?
Ma ta me izdala pa sam se vratio u stvarnost i gledao krajobraz koji vi e nije bio um
ovit, nego su se u podno ju planina pred nama prostirali krovovi Matharea. Dok smo
prolazili kraj tr nice u jednoj sirotinjskoj èetvrti, opazio sam skupine malih dj
eèaka kako ma u vlaku. Odmahnuo sam im i iza sebe èuo Kezijin glas kako ne to govori
na luo kom jeziku. Bernard me povukao za ko ulju.
»Ka e da radije dr i glavu unutra. Ta djeca mogla bi te gaðati kamenjem.«
Èlan osoblja vlaka do ao je preuzeti na raspored spavanja i reæi nam da su poèeli p
oslu ivati veèeru, pa smo svi zajedno oti li u vagon-resto-ran i zauzeli stol. Vagon
je bio olièenje izblijedjele elegancije - originalne drvene oplate jo uvijek cij
ele, ali bez sjaja, srebrnina prava, ali nekako rasparena. Hrana je, meðutim, bi
la dobra, a pivo hladno i na kraju obroka bio sam sasvim zadovoljan.
»Koliko dugo nam treba do Home Squarea?« pitao sam skupljajuæi ostatke umaka s t
anjura.
»Cijela noæ do Kisumua«, reklaje Auma. »Dalje æemo autobusom ili matatuom po pri
lici jo pet sati.«
»Usput«, rekao mije Roy paleæi cigaretu, »nije Home Square, nego Home Sauared.«
354
kenija
» to to znaèi?«
»Tako su je nazvala djeca u Nairobiju«, objasnilaje Auma. »Ima svoju kuæu u kojoj
ivi u Nairobiju. Uz to, ima i kuæu na selu, odakle su se tvoji doselili. Kuæu svoj
ih predaka. Svi o tome misle jednako, èak i najvi i ministar üi biznismen. On mo e i
mati palaèu u Nairobiju, a na svom imanju na selu sagraditi sasvim malu kolibu.
No ako ga pita odakle je, reæi æe kako je ta koliba njegov pravi dom. I tako, kad
a smo u koli nekome prièali da idemo u Alego, taje kuæa bila dvostruki dom pa je
postala Home Squared, kuæa na kvadrat.«
Roy je otpio gutljaj piva. »S tobom, Barack, to bi mogla biti Home Cubed, kuæa n
a treæu.«
Auma se nasmijala i zavalila u sjedalo slu ajuæi ritam kotaèa vlaka. »Toliko je us
pomena vezano uz ovaj vlak. Roy, sjeæa li se koliko smo se veselili odlasku kuæi?
Tamo je prelijepo, Barack. Potpuno drukèije od Nairobija. A Bakica je tako zaba
vna! Vidjet æe , Barack, sigurno æe ti se svidjeti. Ima sjajan smisao za humor.«
»I treba joj dobar smisao za humor«, rekao je Roy, »kad je ivjela s U asom tako dug
o.«
»Tko je U as?«
»Tako smo zvali djeda«, reklaje Auma. »Zato stoje bio tako zao.«
Roy je zatresao glavom i nasmijao se. »Uh, kako je taj bio zao. Tjerao nas je da
sjedimo kod stola za veèerom i jedemo iz porculanskih tanjura, kao Englezi. Ako
si ne to krivo rekao ih upotrijebio krivi pribor dum! Udario bi te tapom. Katkad t
e udario a da nisi ni znao za to te bi to saznao tek drugi dan.«
Zeituni im je mahnula da za ute. »Djeco, vi ste ga upoznali kadaje veæ bio star i
slab. A tek kadaje bio mlaði, ajoj! Znate, mene je najvi e volio, bila sam njegova
ljubimica. No svejedno, ako bih ne to pogrije ila, skrivala sam se od njega cijeli
dan, toliko sam se bojala! Znate, bio je strog èak i prema gostima. Kada bi mu d
o li gosti, zaklaoje mnogo piliæa za njih. No, ako bi netko napravio ne to protivno
obièajima, primjerice oprao ruke prije nekoga starijeg, bez razmi ljanja bi ga uda
rio, pa bila to i odrasla osoba.«
355
snovi mojega oca
»Izgleda da nije bio ba omiljen«, primijetio sam.
Zeituni je odmahnula glavom. »Zapravo, jako su ga po tovah jer je bio odlièan farm
er. Njegov je posjed u Alegu bio meðu najveæima u okolici. Imao je dobru ruku za
biljke, sve mu je raslo. Zna , sve te vje tine nauèio je od Britanaca. Kada je radi
o za njih kao kuhar.«
»Nisam znao daje bio kuhar.«
»Iakoje imao zemlju, dugoje radio kao kuhar kodjednoga od wazun-gua u Nairobiju.
Radio je za neke jako va ne ljude. U Svjetskom ratu slu io je kod satnika Britanske
vojske.«
Royje naruèio jo piva. »Mo daje zato postao tako zao.«
»Ne znam«, rekla je Zeituni. »Èini mi se da je moj otac oduvijek bio takav. Vrlo
strog. Ali pravedan. Isprièat æu vam prièu iz vremena dok sam bila sasvim mlada
. Na rub na ega imanja jednoga je dana do ao èovjek s kozom na uzici. elio je prijeæi
preko na e zemlje jer je ivio na drugoj strani, a nije mu se i lo okolo. Va mu je dje
d rekao: 'Preko moje zemlje mo e prelaziti uvijek kada si sam. No danas ne mo e prijeæ
i jer æe tvoja koza brstiti moje biljke.' Èovjek nije htio poslu ati. Dugo se prep
irao s va im djedom i uvjeravao ga kako æe paziti da koza ni ta ne pojede. Èovjek je
toliko prièao da me na kraju va djed pozvao i rekao mi: 'Donesi mi Alego.' Tako
je nazivao svoju pangu, svoju...«
»Svoju maèetu.«
»Da, svoju maèetu. Imao je dvije i bile su jako, jako o tre. Po èitav dan bi ih o tr
io na kamenu. Jednapanga zvala se Alego. Druguje zvao Kogelo. Donijela sam mu Al
ego trèeæi. Tada je tvoj djed rekao èovjeku: 'Ovako. Rekao sam ti da ne mo e proæi,
ali ti si toliko tvrdoglav da ne eli poslu ati. Sada æemo se dogovoriti. Mo e proæi sa
svojom kozom. Ali, ako se ijedan list o teti ako se makar pola lista neke moje bi
ljke o teti ja æu posjeæi tvoju kozu.'
Iako sam u to vrijeme bilajo mala, shvatila sam daje taj èovjek postupio vrlo glu
po kad je prihvatio ponudu mojega oca. Krenuli smo, èovjek s kozom naprijed, moj
otac ija odmah za njim. Pro li smo mo da dvadeset koraka kada je koza ispru ila vrat
i poèela grickati list. A onda zum! Moj tata odrezao je kozi pola glave. Vlasnik
koze bio je okiran i poèeo
kenija
je zapomagati: 'Ajoj, ajoj, Husseine Onvango, to ste mi napravili?' Tvoj djed je
samo obrisao pangu i rekao: 'Ako obeæam da æu ne to napraviti, onda to moram napra
viti. Kako bi mi inaèe ljudi vjerovali?' Kasnije je vlasnik koze poku ao tu iti tvog
a djeda vijeæu starje ina. Starje inama je bilo ao èovjeka jer gubitak koze nije mala
stvar. No kada su èuli prièu, morali su ga odbiti. Znali su daje tvoj djed u pr
avu jer je na vrijeme upozorio èovjeka.«
Aumaje zavrtjela glavom. »Mo e li ti to zamisliti, Barack?« reklaje gledajuæi u men
e. »Èasna rijeè, nekada mislim da su svi problemi ove obitelji poèeli od njega.
Starome je bilo stalo jedino do njegova mi ljenja. Jedino se njega bojao.«
U meðuvremenu se restoran ispraznio i konobar je nestrpljivo hodao gore-dolje pa
smo odluèili otiæi. Le ajevi su bili uski, ali su plahte bile hladne i primamljiv
e. Dugo sam ostao budan, slu ao ritam vlaka i disanje svoje braæe, ponavljao prièe
o na em djedu. S njim je sve poèelo, rekla je Auma. Zvuèalo je kao istina. Imao s
am dojam da bi sve sjelo na svoje mjesto kad bih samo uspio prikupiti sve djeliæ
e prièe o njemu.
Konaèno sam zaspao i sanjao kako hodam seoskim putom. Ispred okruglih koliba igr
aju se djeèica odjevena samo u niske perli, neki mi starci ma u. No uskoro sam opa
zio da ljudi sa strahom gledaju u ne to iza mene i bje e u kolibe. Èuo sam rezanje l
eoparda i poèeo trèati prema umi, spotièuæi se preko korijenja i lijana sve dok v
i e nisam mogao trèati i usred jedne èistine nisam pao na koljena. Okrenuo sam se
hvatajuæi zrak i vidio daje oko mene noæ, a vidio sam i obrise gorostasne pojave
, visoke poput okolnog drveæa, koja je na sebi imala krpicu oko bokova i sablasn
u masku. Mrtvaèke oèi piljile su u mene, stra an glas zagrmio je daje do lo vrijeme,
a moje tijelo poèelo se divljaèki tresti, kao da se kida...
Skoèio sam sav u znoju i udario glavom o zidnu lampu iznad le aja. Moje srce se u
mraku polako smirilo, ali nisam mogao ponovo zaspati.
U Kisumu smo stigli u zoru i pje ice pre li gotovo kilometar do stajali ta autobusa. B
ilo je krcato autobusima i matatuima koji su trubili nastojeæi se izboriti za mj
esto na pra njavom parkirali tu pod vedrim nebom, a na
357
snovi mojega oca
branicima su imali natpise poput »Kradljivac ljubavi« ili »Dijete savane«. Prona l
i smo jedan otu ni autobus s ispucalim i æelavim gumama koji je i ao u na em smjeru. A
uma je prva u la i odmah iza la s ljutitim izrazom hca.
»Nema sjedala«, reklaje.
»Nema problema«, rekao je Roy gledajuæi kako pomoænici podi u na u prtljagu na krov
autobusa. »Ovo je Afrika, Auma, nije Europa.« Okrenuo se i s osmijehom obratio m
ladiæu kojije prodavao karte: »Hej, brate, hoæe li nam pronaæi nekoliko sjedala?«
Mladiæje kimnuo. »Naravno. Ovo je prvorazredni autobus.«
Sat kasnije Auma je bila u mojem krilu zajedno s ko arom slatkih krumpira i neèijo
m bebom.
»Da mije vidjeti kako izgleda treæerazredni autobus«, rekao sam bri uæi pljuvaèku
s ruke.
Auma je odgurnula neèiji lakat s lica. »Neæe ti biti do smijeha kad udarimo u pr
vu rupu.«
No, cesta je sreæom bila dobro poploèana, krajolik se sastojao uglavnom od suhe i
kare i niskih bre uljaka, umjesto rijetkih kuæa od bloketa uskoro su se poèele poj
avljivati kolibe od blata sa sto astim krovovima od slame. Si li smo u mjestu Ndori
i sljedeæa dva sata proveli pijuckajuæi toplu sodu i gledajuæi pse lutalice kako
se tuku u pra ini, sve dok konaèno nije stigao matatu da nas poveze neasfaltirani
m putom prema sjeveru. Vozeæi se stjenovitom uzbrdicom, vidjeli smo bosonogu dje
cu koja su nam mahala bez osmijeha, a stado koza trèalo je ispred nas prema usko
m potoku. Cesta se zatim pro irila pa smo konaèno stali na nekoj èistini. Dva mlad
iæa sjedila su u sjeni drveta, a kada su nas ugledali, lice im se razvuklo u irok
osmijeh. Royje iskoèio iz matatua i zagrlio ih.
»Barack«, rekao je Roy veselo, »ovo su na i strièevi. Ovo je Yusuf«, rekaoje pokaz
ujuæi omanjeg èovjeka s brkovima. »A ovo«, rekaoje pokazujuæi veæega, bez brkova
, »ovo je najmlaði brat na ega oca, Sayid.«
»O, mnogo toga smo èuli o njemu«, rekaoje Sayid smje kajuæi mi se. »Dobrodo ao, Barr
y. Dobrodo ao. Daj da ti ponesem torbe.«
Slijedili smo Yusufa i Sayida stazom okomitom na glavni put, sve dok nismo stigl
i do visoke ivice i u li na imanje. U sredini je bila niska
358
kenija
pravokutna kuæa s krovom od valovita metala i betonskim zidovima, koji su se na
jednoj strani uru ili pa su se vidjeli temelji od smeðeg blata. S jedne strane je,
sve do betonskog spremnika za vodu, rasla bugenvilija s crvenim, ru ièastim i utim
cvjetovima, a s druge strane zemljanog dvori ta bila je mala okrugla koliba, okru e
na zemljanim zdjelama iz kojih su piliæi kljucali hranu. U travnatom dvori tu iza
kuæe vidio samjo dvije kolibe. Dvije ko æate crvenkaste krave pogledale su nas i na
stavile pasti ispod visokog drveta manga.
Home Squared. Kuæa na kvadrat.
»Hej, Obama!« Visoka ena s maramom na glavi istrèala je iz kuæe bri uæi ruke o sukn
ju cvjetnog uzorka. Lice joj je slièilo Sayidovu, bilo je glatko i ko æato, s blis
tavim, nasmije enim oèima. Zagrlila je Aumu i Roya tako jako kao da ih eli oboriti
na zemlju, zatim se okrenula meni, zgrabila mi ruku i sna no je protresla.
»Zdravo!« poku ala me pozdraviti na engleskome.
»Musawa!« rekao sam na luo kome.
Nasmijala se i ne to rekla Aumi.
»Ka e daje sanjala ovaj dan kada æe konaèno sresti sina svojega sina. Ka e da sije s
ilno usreæio. Ka e da si konaèno do ao kuæi.«
Bakica je kimnula i zagrlila me i onda nas povela prema kuæi. U kuæi je bilo pri
lièno tamno zbog malih prozora, no vidio sam daje bilo sasvim malo namje taja neko
liko drvenih stolaca, niski stoliæ, jedan izlizani kauè. Po zidovima su visjeli
razlièiti obiteljski artefakti: harvardska diploma Staroga; njegove fotografije
s Omarom, stricem koji je prije dvadeset i pet godina oti ao u Ameriku i nikada se
nije vratio. Kraj njih su visjele dvije starije, po utjele fotografije, na jednoj
je bila visoka mlada ena suznih oèiju, s bucmastim djetetom u krilu, a pokraj nj
e je stajala mlada djevojka; na drugoj je bio stariji èovjek u stolcu s visokim
naslonom. Èovjek je na sebi imao u tirkanu bijelu ko ulju i kangu16; noge je prekri io
poput Engleza, no u krilu mu je le ala nekakva palica èiji je deblji kraj bio omo
tan ivotinjskom ko om. Visoke jagodice i uske oèi njegovu su licu davale gotovo ori
jentalan izraz. Aumaje do la do mene.
16 Pamuèna tkanina ivih boja koja se oko struka ve e u suknju. Nose je uglavnom ene,
a katkad i mu karci (nap. prev.).
snovi mojega oca
»To je on. Na djed. ena na slicije na a draga baka, Akumu. Djevoj-kaje Sarah. A dije
te... to je Stari.«
Jo sam neko vrijeme promatrao te slike, a onda sam na zidu primijetio jo jednu. St
arinsku fotografiju iz novina, sliènu nekada njim reklamama za kokakolu, a prikazi
vala je bijelu enu guste crne kose i snenih oèiju. Upitao sam to ta slika radi ovd
je, a Aumaje pogledala Bakicu koja je odgovorila na luo kome.
»Ka e daje to jedna od djedovih ena. Prièao je ljudima kako ju je o enio u Burmi za v
rijeme rata.«
Roy se nasmijao. »Ne izgleda ba previ e burmanski, zar ne, Barack?«
Odmahnuo sam glavom. Izgledalaje kao moja majka.
Sjeli smo u dnevnoj sobi i Bakica nam je skuhala èaj. Prièalaje kako je sve dobr
o, iako se morala odreæi dijela zemlje u korist roðakajer ona i Yusuf nisu mogli
sve sami obraðivati. Manjak prihoda nadoknaðivala je prodajom obroka za djecu u
obli njoj koli te prodajom robe na lokalnoj tr nici, a robu bi kupovala u Kisumuu èi
m bi skupila ne to gotovine. Jedina stvarna briga bio joj je krov kolibe to je pot
krijepila pokazav i nekoliko zraka sunca koje su kroz krov stizale do poda i èinje
nica da joj se sin Omar nije javio vi e od godinu dana. Pitala me jesam li ga vidi
o i morao sam reæi da nisam. Promrmljala je ne to na luo kome i poèela skupljati alic
e.
»Ka e da mu mora poruèiti, kada ga vidi , da ni ta od njega ne tra i«, apnula je Auma. »J
dino da posjeti majku.«
Pogledao sam Bakicu i po prvi put otkad smo stigli na licu su joj se vidjele god
ine.
Kada smo raspakirali putne torbe, Roy mije dao znak da doðem za njim u dvori te. N
a rubu susjednog kukuruzi ta, podno drveta manga, pokazao mije dva duga cementna p
ravokutnika koja su str ala iz zemlje kao iskopani lijesovi. Najednom grobu bila j
e ploèa: HUSSEIN ONYAN-GO OBAMA, r. 1895. u. 1979. Drugije bio prekriven utim kup
aonskim ploèicama, a mjesto za ploèu bilo je prazno. Roy se sagnuo i pomeo kolon
u mrava koja se kretala du groba.
360
kenija
» est godina«, rekao je Roy. » est godina, ijo uvijek ne pi e tko le i .u ovom grobu. Èuj
, Barack - pobrini se da, kada umrem, moje ime bude napisano na grobnoj ploèi.«
Nekoliko puta je polako odmahnuo glavom i uputio se natrag prema kuæi.
Kako opisati sve osjeæaje toga dana? Gotovo svaki trenutak mogu ponovo odvrtjeti
u mislima, sliku po sliku. Sjeæam se kako smo Auma i ja i li s Bakicom na poslije
podnevni sajam, na onu istu èistinu na kojoj nas je matatu iskrcao ranije toga d
ana, jedino je sada bila puna ena koje su sjedile na prostirkama od trske, a sjaj
ne smeðe noge pru ile su iz irokih suknji ravno pred sebe; sjeæam se njihova smijeh
a dok su me gledale kako poma em Bakici skupiti stabljike kelja koji je donijela i
z Kisumua, kao i slatkastog okusa eæerne trske koju mije neka ena tutnula u ruku.
Sjeæam se u tanja li æa kukuruza, usredotoèenosti na licima mojih strièeva, mirisa vl
astitog znoja dok smo popravljali rupu na ogradi sa zapadne strane imanja. Sjeæa
m se kako je toga poslijepodneva na imanje do ao djeèak po imenu Godfrey koji je,
prema Aumi, stanovao kod Bakice zato to su njegovi ivjeli u selu bez kole; sjeæam s
e kako je Godfrey mahnito ganjao velikoga crnog pijetla meðu drveæem banana i pa
paja, njegova namr tenoga mladog èela kada mu je ptica svaki put izmaknula, njegov
a pogleda kadaje Bakica konaèno pri la pijetlu odozada, uhvatila ga jednom rukom i
bez puno pompe no em mu prerezala vrat i säm sam èesto imao takav pogled.
Ono to sam osjeæao u svakom od tih trenutaka nije bila samo èista radost. Prije b
ih rekao daje u svemu to sam radio - svakom dodiru, dahu ili rijeèi bio sadr an cij
eli moj ivot; da se krug poèeo zatvarati i da sam konaèno mogao spoznati sebe kak
av jesam, ovdje, sada, najednom mjestu. To je raspolo enje prekinuto samo jednom t
ijekom toga poslijepodneva, kada smo se vraæali sa sajma, a Auma je po urila napri
jed po kameru i ostavila Bakicu i mene same nasred ceste. Bakica me, nakon dulje
stanke, pogledala, nasmijala mi se i rekla: »Zdravo!« Odvratio samjoj: »Musawa!
« Buduæi da vi e nije bilo rijeèi koje oboje razumijemo, utke smo gledali u pra inu i
spred sebe sve dok se Auma nije vratila. Bakica se
361
snovi mojega oca
tada obratila Aumi tonom koji sam odmah shvatio i rekla kako je bolno to ne mo e ra
zgovarati sa sinom svojega sina.
»Reci joj kako bih rado nauèio jezik naroda Luo, ali nemam vremena za to«, rekao
sam. »Reci joj koliko sam zaposlen.«
»Razumije ona«, reklaje Auma. »Ali ka e kako èovjek ne smije biti toliko zaposlen
da ne upozna svoj narod.«
Pogledao sam Bakicu i ona mije kimnula. Shvatio sam tada da èe ova sada nja sreæa
jednom proæi te da je i to dio kruga: èinjenica je da moj ivot nije ni uredan ni
statièan, a poslije ovoga izleta morat æu i dalje donositi te ke odluke.
Noæ je brzo padala i naleti vjetra parali su mrak. Bernard, Roy ija po li smo do s
premnika za vodu i ondje se oprali na otvorenom, a na a nasapunana tijela blistala
su na svjetlosti punog mjeseca. Kada smo se vratili kuæi, hrana nas je veæ èeka
la; usredotoèili smo se na nju i jeli bez rijeèi. Poslije veèere Royje oti ao, mrm
ljajuæi kako mora nekoga posjetiti. Yusuf je oti ao do svoje kolibe i donio stari
tranzistor koji je, kako je rekao, nekada pripadao na em djedu. Petljajuæi s dugme
tom, prona ao je neke kripave BBC-eve vijesti koje su se gubile, s glasovima kao ut
varama iz nekoga drugog svijeta. Èas kasnije u daljini smo zaèuli neobièno stenj
anje dubokoga glasa.
»Mora da su noæni trkaèi noæas vani«, reklaje Auma.
»Sto su noæni trkaèi?«
»Ne to slièno mu kim vje ticama«, reklaje Auma. »Ljudi duhovi. Kada smo bili djeca, ov
e ovdje«, pokazala je na Bakicu i Zeituni, »pla ile su nas prièama o njima kad bis
mo bili zloèesti. Prièale su nam kako noæni trkaèi danju izgledaju kao obièni lj
udi. Mo e ih sresti na tr nici, èak pozvati kuæi na veèeru, a da nikad ne sazna tko su
zapravo. Noæu se, meðutim, pretvaraju u leoparde i razgovaraju s ostalim ivotinj
ama. Najopasniji meðu njima mogu napustiti svoje tijelo i odletjeti do najudalje
nijih mjesta. Ili te zaèarati jednim pogledom. Ako pita na e susjede, reæi æe ti da
 oko nas jo uvijek postoji mnogo noænih trkaèa.«
»Auma! Govori kao da to nije istina!«
Pri treperavom svjetlu kerozinske svjetiljke nisam bio siguran da li se Zeituni a
li. »Vjeruj mi, Barry«, reklaje, »kad sam bila mala, noæni trkaèi
kenija
ljudima su stvarali velike probleme. Krali bi nam koze. Katkad èak i goveda. Tvo
j je djed bio jedini koji ih se nije bojao. Sjeæam se da je jednom èuo koze kako
mekeæu u toru paje oti ao pogledati to se ondje zbiva i vidio stvorenje koje je iz
gledalo kao golemi leopard koji stoji na stra njim nogama, kao èovjek. U raljamaje
dr ao jare, a kadaje spazio tvojega djeda, viknuo je ne to na luo komjeziku i odjurio
u umu. Djed gaje gonio po bre uljcima i ba kad gaje htio sasjeæi svojom pangom, noæ
ni je trkaè odletio u kro nje. Pritom je, sreæom, ispustio jare i ono se spasilo s
amo sa slomljenom nogom. Tvoj je djed donio jare kuæi i pokazao mi kako se pravi
udlaga. Brinula sam se za to jare sve dok nije ozdravilo.«
Ponovo smo za utjeli; svjetlost svjetiljke poèela je slabjeti i svi su se polako s
premali na poèinak. Bakica je Bernardu i meni donijela poljski krevet za dvoje i
pokrivaèe pa smo se nas dvojica smjestili na uskom le aju i ugasili svjetiljku. C
ijelo me tijelo boljelo od iscrpljenosti; iz Bakièine spavaæe sobe èulo se kako
Auma i Bakica tiho razgovaraju. Pitao sam se kamo je Roy oti ao i razmi ljao o utim p
loèicama na grobu Staroga.
»Barry«, apnuo je Bernard. »Jesi li budan?«
»Jesam.«
»Vjeruje li Zeituninoj prièi o noænim trkaèima?« »Ne znam.«
»Ja mislim da ne postoje biæa kao ti noæni trkaèi. Mislim da su to lopovi koji t
akvim prièama pla e ljude.« »Mo da ima pravo.« Nastala je duga stanka. »Barry?« »Stoj
e?«
»Kako to da si odluèio konaèno doæi kuæi?«
»Nisam siguran, Bernarde. Ne to mije reklo daje do lo vrijeme za to.«
Bernard se okrenuo na svoju stranu bez rijeèi. Odmah zatim èuo sam njegovo tiho
hrkanje i otvorio oèi u mraku, èekajuæi Roya da se vrati.
363
snovi mojega oca
Ujutro su Sayid i Yusuf predlo ili da Aumu i mene povedu u obilazak posjeda. Slije
dili smo ih preko dvori ta i dalje stazom kroz polja kukuruza i prosa. Yusuf se ok
renuo i rekao mi: »Ovo ti zacijelo izgleda jako primitivno u usporedbi s amerièk
im farmama.«
Rekao sam kako ne znam ba mnogo o poljoprivredi, ali da mi se ova zemlja èini dos
ta plodnom.
»Da, da«, rekaoje Yusuf kimnuv i. »Zemlja je dobra. Problem je to su ljudi neobrazo
vani. Ne znaju ni ta o razvoju. O poljoprivrednim tehnikama i sliènim stvarima. Po
ku avam im objasniti to su to kapitalne promjene i navodnjavanje, ali me ne ele slu at
i. Narod Luojejako tvrdoglav.«
Primijetio sam da se Sayid mr ti na bratove rijeèi, ali ni ta nije rekao. Nakon neko
liko minuta stigli smo do manje smeðe rijeke. Sayid je ne to viknuo i na drugoj su
se obali pojavile dvije djevojke zamotane u hange, kose jo mokre od jutarnjeg ku
panja. Srame ljivo su se osmjehnule i sakrile iza otoèiæa trave, a Sayid nam je po
kazao grmlje koje je raslo uz rijeku.
»Ovdje posjed zavr ava«, rekaoje. »Polja su bila mnogo veæa dok je moj otac bio iv.
Majka vam je rekla da se morala odreæi velikog dijela zemlje.«
Yusuf se odluèio vratiti, a Sayid je poveo Aumu i mene jo malo uz rijeku pa preko
drugih polja, gdje bismo povremeno pro li pokraj drugih ograðenih dvori ta. Ispred
nekih koliba ene su prebirale proso rasuto po tkanini èetvrtasta oblika i mi smo
zastali porazgovarati s jednom od njih, sredovjeènom enom u izblijedjeloj crvenoj
haljini i crvenim tenisicama bez vezica. Prestala je raditi kako bi se rukovala
s nama i prièala nam kako je poznavala na ega oca kao djeca zajedno su pasli koze
. Na Aumino pitanje kako je pro la u ivotu, polako je odmahivala glavom.
»Vremena su se promijenila«, reklaje ravnodu no. »Mladi odlaze u grad. Ostaju samo
starci, ene i djeca. Nestalo je sve bogatstvo.« Dok smo razgovarali, stigao je s
tarac na rasklimanom biciklu pa onda jedan mr avi èovjek u èijem se dahu osjeæao a
lkohol. Odmah su se ukljuèili
 364
kenija
u prièu o te koæama ivota u Alegu i djeci koja su se odselila. Pitali su mo emo li im
pomoæi i Auma je svakome u ruku stavila po nekoliko ilinga, a zatim smo se opros
tili od njih i krenuli natrag.
»Savide, to se ovdje dogodilo?« upitalaje Auma kad smo se dovoljno odmaknuli. »Ni
kada ovdje nije bilo toliko prosjaka.«
Sayid se sagnuo i maknuo nekoliko otrgnutih grana koje su pale medu redove kukur
uza. »Ima pravo«, rekao je. »Mislim da su to nauèili od onih iz grada. Ljudi se v
rate iz Nairobija i Kisumua i ka u ovima ovdje: 'Vi ste siroma ni.' Tako se u ljudim
a razvio osjeæaj siroma tva. Prije nismo tako mislili. Pogledajte moju majku. Nika
da ni ta neæe tra iti. Uvijek se neèim bavi. Ni ta od toga ne donosi joj mnogo novaca,
ali ipak pone to. Donosi joj ponos. Svatko bi to mogao, ali mnogima je lak e odusta
ti.«
»A Yusuf?« upitalaje Auma. »Nije li i on mogao vi e uèiniti?«
Sayid je odmahnuo glavom. »Moj brat je pametan kao knjiga, no, na alost, ne eli sl
u iti kao primjer.«
Auma mije objasnila. »Zna , neko vrijeme je Yusufu jako dobro i lo. Bio je jako doba
r u koli, zar ne, Sayide? Ponudili su mu nekoliko odliènih poslova. Ne znam to se
onda dogodilo. Jednostavno je sve napustio. Sada ivi ovdje s Bakicom i poma e joj g
dje zatreba. Kao da se boji uspjeha.«
Sayid je potvrdno kimnuo. »Mislim da nema velike koristi od kolovanja ako se ne p
omije a sa znojem.«
Razmi ljao sam o tim rijeèima dok smo hodali. Mo da ima pravo: mo da je ideja siroma tva
uvezena ovamo, taj novi sustav elja i potreba mo da se prenosi kao ospice, a preno
simo ga Auma, ja i Yusufov prastari radio. Dr ati siroma tvo idejom ne znaèi negirat
i njegovo postojanje; ljudi koje smo maloèas sreli znaju da neki imaju zahode un
utar kuæe i da svakoga danajedu meso, isto kao to djeca u Altgeldu ne mogu ignori
rati brze automobile i rasko ne kuæe koje vide na svojim televizorima.
No mo da bi se ipak mogli oduprijeti osjeæaju bespomoænosti. Sayid nam je prièao o
svojem ivotu: o razoèaranju to zbog nedostatka novca nije mogao studirati kao nje
gova starija braæa; o svojem radu u Nacio-
365
snovi mojega oca
nalnom zboru mladih, koji se anga irao na razvojnim projektima irom zemlje trogodi nj
oj obvezi koja se bli ila kraju. Pro le i pretpro le praznike proveo je kucajuæi na vr
ata razlièitih tvrtki u Nairobiju, ali bez uspjeha. Lo e ga okolnosti, èini se, ni
su upla ile; siguranje da æe se upornost isplatiti.
»Da bi u dana nje vrijeme dobio posao, makar kao èinovnik, mora nekoga poznavati«,
govorio je Sayid dok smo se pribli avali Bakièinu dvori tu. »Ili mora nekoga debelo p
odmazati. Zato bih volio pokrenuti vlastiti posao. Ne to neveliko. Ali svoje. Tu j
e tvoj otac pogrije io, kako se meni èini. Uza svu svoju pamet nikada nije imao ni t
a svojega.« Naèas se zamislio, a onda nastavio. »Naravno da nema nikakvog smisla
aliti zbog pogre aka uèinjenih u pro losti, je li tako? Recimo, ta svaða oko ostav tin
e tvojega oca. Od samog poèetka govorio sam sestrama da se ostave toga. ivot ide
dalje. Ali one me ne slu aju. A kamo za to vrijeme odlazi novac oko kojega se svað
aju? Odvjetnicima. Mislim da ovaj predmet odvjetnicima donosi lijepu dobit. Kako
glasi ona poslovica? Dok se dva skakavca svaðaju, vrana ima gozbu.«
»Je li to izreka naroda Luo?« pitao sam. Sayidovo lice razvuklo se u srame ljiv os
mijeh.
»Imamo ne to slièno u jeziku Luo«, rekaoje, »ali moram priznati da sam ovu izreku
proèitao u knjizi Chinue Achebea. Nigerijskog pisca. Jako mi se sviðaju njegove
knjige. On iznosi istinu o problemima Afrike. Nigerijac, Kenijac sve je to jedno
te isto. Vi e toga nas spaja nego to nas dijeli.«
Bakica i Roy sjedili su ispred kuæe kada smo se vratili i razgovarali su s èovje
kom u debelom odijelu. Bio je to ravnatelj obli nje kole koji je svratio kako bi is
prièao novosti iz grada i u ivao u ostatcima pileæeg uju ka od juèer. Primijetio sam
daje Royeva torba spakirana i pitao sam ga kamo ide.
»U Kendu Bay«, rekao je. »Ravnatelj se uputio tamo pa æe povesti mene, Bernarda
i moju mamu, a na povratku æemo Aba dovesti ovamo. I ti bi trebao otiæi pozdravi
ti tamo nju obitelj.«
366
kenija
Aumaje odluèila ostati s Bakicom, a Sayid i ja smo uzeli dodatnu odjeæu i ugural
i se u ravnateljevu staru krntiju. Do Kendua ima nekoliko sati vo nje autocestom;
svako malo na zapadu se ukazivalo Viktorijino jezero, njegove mirne, srebrne vod
e stapale su se sa zelenim moèvarama. Kasno poslije podne veæ smo vozili glavnom
ulicom Kendu Baya - irokom pra njavom cestom omeðenom trgovinama boje pijeska. Zah
valili smo ravnatelju i pre li u matatu koji nas je vozio kroz cijeli labirint uli
ca, sve dok nismo posve izi li iz grada i ponovo se na li meðu pa njacima i poljima ku
kuruza. Na jednome mjestu gdje se cesta raèvala Kezia je rekla da iziðemo te smo
dalje krenuli pje ice, kroz duboki klanac kojim je tekla velika rijeka èokoladne
boje. Du obala rijeke vidjeli smo ene kako udaraju mokrom odjeæom o izboèene stije
ne; najednoj terasi iznad njih stado koza brstilo je rijetke povr ine pokrivene uto
m travom, èinilo se kao daje zemlja pokrivena li ajevima, a ne kozama crnih, bijel
ih i riðih ara. Skrenuli smo na jo u u stazu koja nas je dovela do ulaza u naseobinu
okru enu ivicom. Kezia je stala, uprla prstom u neurednu gomilu kamenja i iblja te
rekla Royu ne to na luo kome.
»To je Obamin grob«, objasnio je Roy. »Grob na eg pradjeda. Cijelo okolno podruèje
ima naziv K'Obama - 'Zemlja Obaminih'. Mi se zovemo Jok'Obama 'Obamin narod'. N
a pra-pradjed je odrastao u Alegu, ali se jo kao mladiæ preselio ovamo. Tu se Obam
a nastanio i tu su se rodila sva njegova djeca.«
»Pa za to se onda na djed vratio u Alego?«
Roy je pogledao Keziu, koja je odmahnula glavom. »To mora pitati Bakicu«, rekao j
e Roy. »Moja mama misli da se nije slagao s braæom. Zapravo, jedan njegov brat j
o uvijek ivi ovdje. Jako je star, ali mo da ga uspijemo vidjeti.«
Stigli smo do drvene kuæe ispred koje je jedna visoka, lijepa ena mela dvori te. Na
verandi iza nje sjedio je mladiæ bez ko ulje. ena je rukom zakrila oèi od sunca i
poèela mahati, a mladiæ se polako okrenuo prema nama. Roy se rukovao sa enom zval
a se Salina a mladiæ je ustao da nas pozdravi.
367
snovi mojega oca
»Hej, ljudi, konaèno ste do li po mene«, rekaoje Abo, zagrliv i svakoga od nas. Dohv
atio je svoju ko ulju. »Davno sam èuo da dolazite ovamo s Barryjem!«
»Ma, da, zna kako je«, rekaoje Roy. »Potrajalo je dok smo se organizirali.«
»Tako mije drago to ste do li. Znate, moram se vratiti u Nairobi.« »Ne sviða ti se
ovdje?«
»Èovjeèe, nema pojma kako je ovdje dosadno. Nema televizije. Nema klubova. Ovi lj
udi na selu tako su usporeni. Sigurno bih poludio da se Billy nije pojavio ovdje
.«
»Billy je ovdje?«
»Da, tuje negdje...«, Abo je neodreðeno mahnuo rukom, a zatim se okrenuo prema m
eni i nasmijao. »No, Barry, to si mi donio iz Amerike?«
Izvadio sam iz torbe jedan od kasetofona koje sam donio za njega i Bernarda. Vrt
io gaje u ruci, uz slabo prikriveni izraz razoèaranja.
»Ovaj brand nije Sony, zar ne?« rekaoje. Onda me pogledao i brzo se pribrao pa m
e pljesnuo po leðima. »Sve je u redu, Barry. Hvala! Hvala!«
Kimnuo sam i trudio se da me ne obuzme srd ba. Stajao je kraj Bernarda i vidjelo s
e kako mu nevjerojatno slièi: ista visina, ista vitka figura, iste profinjene cr
te. Pomislio sam kako bi se mogli predstaviti kao bhzanci kada bi Abo obrijao br
kove. Osim... èega? Neèega u Abovim oèima. To je bilo to. Ne samo stoje crvenilo
u oèima upuæivalo na uzimanje droge, nego je u njima bilo ne to jo dublje, ne to to m
e podsjetilo na mladiæe u Chicagu. Bilo je tu elemenata skrivanja i odreðene pro
raèunatosti. Pogled nekoga tko je veæ u ranoj ivotnoj dobi spoznao nepravde.
Po li smo sa Salinom u kuæu i tamo namje donijela poslu avnik sa sodama i keksima. U
tom trenutku na vratima se pojavio visok, brkati mladiæ, lijep kao Salina, a vi
sok poput Roya. Vrisnuo je kad nas je ugledao.
»Roy! Otkud ti ovdje?«
Royje ustao i zagrlio ga. »Zna ti mene. Idem tamo gdje se jede. Ja bih tebe treba
o pitati isto.«
 368
kenija
»Do ao sam posjetiti majku. Rijetko dolazim pa se poèela aliti.« Poljubio je Salinu
u obraz, a meni krvnièki stisnuo ruku. »Vidim da si doveo mojega amerièkog brat
iæa! Barry, toliko sam slu ao o tebi, jednostavno ne mogu vjerovati da si ovdje.«
Okrenuo se Salini. »Jesi li dala Barryju jesti?«
»Uskoro, Billy. Uskoro.« Salina je uhvatila Keziju za ruku i okrenula se prema R
oyu. »Vidi li to majke moraju podnositi? A kako je va a Bakica?«
»Isto.«
Zami ljeno je kimnula. »To nije tako lo e«, rekla je.
Salina i Kezia izi le su iz sobe, a Billy se bacio pokraj Roya na kauè.
»Onda, bwana, jesi li jo uvijek lud? Ma, vidi kako izgleda! Dobro uhranjen, kao am
pionski bik! Mora da u iva u Sjedinjenim Dr avama.«
»Nije lo e«, rekao je Roy. »Kako je u Mombasi? Èujem da radi u po ti.«
Billy je slegnuo ramenima. »Plaæaje pristojna. Posao ne zahtijeva puno razmi ljanj
a, ali je stalan.« Okrenuo se prema meni. »Zna , Barry, ovaj tvoj brat je zbilja l
udovao! Istini za volju, svi smo mi tada ludovali. Cijelo smo vrijeme ganjali ml
ado meso, zar ne, Roy?« Pljesnuo je Roya po boku i nasmijao se. »Prièaj mi, kakv
e su te amerièke ene?«
Roy se nasmijao, no vidjelo se da mu je laknulo kada su Salina i Kezia donijele
veèeru. »Zna , Barry«, rekao je Billy smje tajuæi tanjur na niski stoliæ pred sobom,
»tvoj i moj otac bili su vr njaci. I vrlo bliski. Roy i ja rasli smo takoðer kao
vr njaci, pa smo i mi postali vrlo bliski, naravno. Èuj, tvoj je otac bio uistinu
velik èovjek. Bio mije bli i od vlastitoga oca. Kad god bih imao problema, najprij
e bih i ao svojem stricu Baracku. A ti, Roy, pretpostavljam da si i ao mojem ocu.«
»U na oj su obitelji mu karci bili jako dobri prema tuðoj djeci«, rekao je Roy tiho.
»A pred svojom vlastitom nisu eljeli ispasti slabiæima.«
Billy je kimnuo li uæi prste. »Zna , Roy, mislim da u tome ima istine. Ja sam ne bih
elio napraviti iste pogre ke. Ne elim biti grub prema svojoj obitelji.« Èistom ruko
m izvukao je novèanik iz d epa i pokazao mi sliku svoje ene i dvoje male djece. »Ku
nem se, bwana, brak te i te kako promijeni! Trebao bi me vidjeti, Roy. Potpuno s
am se smirio. Obi-
369
snovi mojega oca
teljski èovjek. Postoje, naravno, granice koje ne treba prekoraèiti. Moja ena zna
da se ne smije preèesto ljutiti na mene. A to ti, Sayide, ka e na sve to?«
Shvatio sam da Sayid nije gotovo ni ta rekao otkada smo do li. Oprao je ruke i tek s
e tada okrenuo Billyju.
»Jajo nisam o enjen«, rekaoje, »pa mo da ne bih trebao ni ta reæi. No moram priznati da
sam razmi ljao o tim stvarima. Zakljuèio sam da je najozbiljniji problem Afrike to
?« Zastao je i pogledao uokolo. »To izmeðu mu karaca i ena. Mi mu karci nastojimo bit
i jaki, ali ta na a snaga èesto dolazi do izra aja na krivome mjestu. Recimo, imati
vi e ena. Na i su oèevi imali mnogo ena pa zato i mi moramo imati mnogo ena. No mi uopæ
e ne razmi ljamo o posljedicama. Sto se dogaða sa svim tim enama? Postaju ljubomorn
e. Djeca se ne zbli avaju s oèevima. To je...«
Sayid je naglo stao i osmjehnuo se. »Ali, naravno, ja jo nemam niti jednu enu pa n
e bih trebao dalje govoriti. Mudar èovjek uti ako nema iskustva.«
»Achebeove rijeèi?« upitao sam.
Sayid se nasmijao i stisnuo mi ruku. »Ne, Barry. Samo moje.«
Veæ se smraèilo kada je veèera zavr ila. Zahvalili smo Salini i Keziji za hranu, a
onda smo po li za Billyjem po uskoj stazici. Hodajuæi pod punim mjesecom, uskoro
smo stigli do manje kuæe gdje su se na utom prozoru vidjele sjene moljaca koji su
lepr ali. Billy je pokucao na vrata. Otvorio mu je nizak èovjek s o iljkom na èelu,
usta razvuèenih u osmijeh, no oèima je sijevao uokolo kao netko tko oèekuje uda
rac. Iza njega je sjedio drugi èovjek, visok i vrlo mr av, odjeven u bijelo, s koz
jom bradicom i brkovima zbog kojih je izgledao kao neki indijski sadhu^7. Obojic
a su nam svima srdaèno stiskali ruke, a meni se obraæali na lo em engleskom.
»Tvoj neæak!« rekaoje sjedokosi pokazujuæi na sebe. Niski èovjek se nasmijao i r
ekao: »Kosa mu je sijeda, a tebe zove stricem! Ha, ha. Jel zgodno, Englez? Doði.
«
17 Hinduistièki asket (nap. prev.).
370
kenija
Poveli su nas do drvenog stola na kojemu se nalazila boca s prozirnom tekuæinom,
bez etikete, te tri èa e. Sjedokosi je uzeo bocu i pozorno nalio po nekoliko puta
u svaku èa u. »Barry, ovo je bolje od viskija«, rekao je Billy di uæi èa u. »Daje mu ka
rcu veliku snagu.« Popio je nais-kap, a Roy i ja smo ga slijedili. Uèinilo mi se
da æe mi grudi eksplodirati i rapnelima zasuti eludac. Èa e su ponovo napunjene, no
Sayid je odbio pa je niski èovjek to piæe vi ka uzdigao meni pred oèi tako da mu
se lice kroz èa u èinilo iskrivljenim.
»Jo ?«
»Ne sada«, rekao sam suspre uæi ka alj. »Hvala.«
»Mo da ima ne to za mene?« rekao je sjedokosi. »Majicu? Cipele?«
»Zao mije... sve mije ostalo u Alegu.«
Niski se i dalje smje kao, kao da nije razumio, i ponovo mije ponudio piæe. No tad
a mu je Billy odgurnuo ruku.
»Pusti ga na miru!« viknuo je na njega. »Kasnije mo emo dalje piti. Hajdemo najpri
je vidjeti djeda.«
Dvojica su nas povela u malenu stra nju sobu. Tamo je pokraj kero-zinske svjetiljk
e sjedio najstariji èovjek kojega sam u ivotu vidio. Kosa mu je bila snje nobijela,
a ko a kao pergament. Sjedio je nepomièno, zatvorenih oèiju, neizmjerno mr avih ruk
u polo enih na rukohvate stolca. Pomislio sam da mo da spava, no èimje Billy u ao, okr
enuo je glavu prema nama i kao da se u zrcalu pokazalo lice koje sam juèer vidio
u Alegu, na izblijedjeloj fotografiji na Bakièinu zidu.
Billy mu je objasnio tko je do ao, a staracje kimnuo i poèeo govoriti niskim, drht
avim glasom koji kao daje dolazio iz prostora ispod ove sobe.
»Ka e da mu je drago to si do ao«, preveo je Roy. »On je brat tvoga djeda. eli ti svak
o dobro.«
Rekao sam da sam sretan to sam ga vidio, a on je ponovo kimnuo.
»Ka e daje mnogo mladih nepovratno oti lo... u bjelaèku zemlju. Ka e kako je i njegov
vlastiti sin u Americi i mnogo godina nije do ao kuæi. Takvi su ljudi poput duhova
, ka e. Kada umru, nema nikoga tko
371
snovi mojega oca
æe za njima aliti. Tamo nema predaka koji æe ih doèekati. Zato... ka e daje dobro to
si se vratio.«
Staracje podigao ruku ija samje nje no stisnuo. Ustali smo na odlasku, a starac je
jo ne to rekao, na stoje Roy kimnuo glavom i zatvorio vrata za nama.
»Rekaoje da njegovu sinu, ako èuje o njemu, poruèi da doðe kuæi«, objasnio mije Ro
y.
Mo daje to bilo zbog mjeseèine ili zbog toga to su svi oko mene govorili jezikom ko
ji nisam razumio. Koliko god se trudim sjetiti ostatka te veèeri, to mi se uvije
k èini kao prolazak kroz neki san. Mjesec je nisko na nebu, a likovi Roya i osta
lih stapaju se sa sjenkama kukuruza. Ulazimo u jo jednu malu kuæu i ondje ima jo l
judi, mo da est, a mo da i deset, broj se tijekom noæi stalno mijenjao. Na sredini gr
uboga drvenog stola nalaze se tri boce i ljudi poèinju nalijevati mjeseèinu u èa e
, najprije sveèano, a zatim sve br e i nespretnije; boce sujednostavne, bez etiket
e i prelaze iz ruke u ruku. Nakon dva kruga prestajem piti, èini se da nitko ne
primjeæuje. Svjetiljka se ljulja i svjetlost se ljulja, a sva lica, staraèka i m
ladenaèka, svijetle kao izdubene bundeve u Noæi vje tica, smiju se i vièu, skutren
a po tamnim uglovima ih divlje gestikuliraju u potrazi za cigaretom ili piæem, b
ijes ili veselje raste do vrhunca, a onda isto tako brzo splasne, rijeèi izgovor
ene na luo kome ili svahiliju ili na engleskome mije aju se u nerazgovijetne vrtloge
, glasovi koji tra e novac ili majicu ili bocu, glasovi koji se smiju ili jecaju,
ispru ene ruke, nesigurni glasovi iz mojih vlastitih alkoholnih epizoda u mladosti
, Harlem i South Side; glasovi mojega oca.
Ne znam koliko smo tamo ostali. Znam da mi je u jednom trenutku pri ao Sayid i pov
ukao me za ruku.
»Barry, mi idemo«, rekaoje. »Bernardu nije dobro.«
Rekao sam da idem s njima, no èim sam ustao, Abo se nadvio nad mene i uhvatio me
 za ramena.
»Barry! Kamo æe ?«
»Idem spavati, Abo.«
»Mora ostati s nama! Sa mnom! S Royem!«
372
kenija
Pogledao sam uokolo i spazio Roya zavaljenog na kauèu. Pogledi su nam se sreli i
ja sam glavom pokazao prema vratima. Èinilo se kao daje tog trena u sobi zavlad
ao muk, kao da scenu pratim na televizoru bez zvuka. Vidio sam kako sjedokosi pu
ni Royevu èa u i po elio odvuæi Roya van. Ali Roy je svrnuo pogled; iskapio je èa u sm
ijuæi se, a svi su mu klicali i pljeskali; klicanje i pljesak èuo sam jo dugo nak
on to smo Sayid, Bernard i ja krenuli natrag prema Salininoj kuæi.
»Ovi su bili previ e pijani«, rekao je Bernard slaba nim glasom dok smo hodali preko
polja.
Sayid je kimnuo i rekao mi: »Roy, na alost, jako slièi mojemu najstarijem bratu.
Zna , tvoj je otac bio jako popularan ovdje. U Alegu isto tako. Kad god bi do ao kuæ
i, svakoga bi èastio piæem i ostajao vani doka-sna. Ovda nji ljudi su to jako cije
nili. Rekli bi mu: 'Ti si va an èovjek, ah nas nisi zaboravio.' Mislim da su mu ja
ko godile takve izjave. Sjeæam se kako me jednom poveo svojim mercedesom u Kisum
u. Putem je vidio kako se putnici ukrcavaju u matatu i rekao mi: 'Sayide, veèera
s æemo voziti matatuV Na sljedeæoj stanici matatua ukrcao je preostale putnike i
rekao mi da im naplatim uobièajenu cijenu za vo nju. Mislim da smo ugurali osmero
ljudi u auto. Vozio ih je do Kisumua i dalje, do njihovih kuæa ili ma kamo je t
rebalo. A kada bi putnik izi ao iz automobila, on bi mu vratio sav novac. Ljudi ni
su razumjeli zastoje to uèinio, pa ni meni tada nije bilo jasno. Kada smo sve ob
avili, oti li smo u bar gdje je svim prijateljima isprièao prièu o na im dogodov tinam
a. Te seje veèeri posebno slatko smijao.«
Sayid je zastao, pozorno birajuæi rijeèi.
»Takve su stvari èinile mojega brata tako dobrim èovjekom. No kada jednom poka e da
si jedno, ne mo e se pretvarati da si ne to drugo. Je li mogao istodobno biti vozaè
matatua, piti do kasno u noæ i pisati ekonomski plan Kenije? Èovjek najbolje slu i
svojem narodu tako da radi ono to najbolje zna, nije li tako? Ne tako da radi on
o to drugi misle da bi trebao raditi. Dr im da se moj brat, koji se toliko ponosio
svojom neovisno æu, istodobno neèega bojao. Bojao se to æe ljudi reæi ako prerano n
apusti bar. Bojao se da mo da vi e neæe pripadati onima s kojima je rastao.«
373
snovi mojega oca
»Ja ne elim biti takav«, rekaoje Bernard.
Sayid je pogledao svojeg neæaka s nekom vrstom sa aljenja. »Nisam mislio biti tako
otvoren, Bernarde. Mora po tovati starije. Oni za tebe krèe put kako bi tebi bilo
lak e proæi. Ali ako vidi da padaju u ponor, to æe iz toga nauèiti?«
»Zaobiæi«, rekaoje Bernard.
»Toèno. Mora skrenuti s tog puta i utrti svoj vlastiti.«
Sayid je rukom obgrlio mladiæeva ramena. Pribli avajuæi se Salininoj kuæi, osvrnuo
sam se jo jednom. Jo sam vidio slaba nu svjetlost starèeva prozora i osjeæao kako n
jegove slijepe oèi zure u noæ.
DEVETNAESTO POGLAVLJE
¦jjj^jj'
Roy i Abo probudili su se s te kom glavoboljom pa su ostali u Kenduu jo jedan dan,
zajedno s Keziom. Ja sam bio u ne to boljem stanju pa sam odluèio vratiti se sa Sa
yidom i Bernardom u Home Squared autobusom, zbog èega sam uskoro po alio. Glavninu
puta morali smo prostajati, glava pognutih zbog niskog krova. A da bi sve bilo
jo gore, uhvatio me je nekakav proljev. eludac mi se okretao pri svakoj rupi na ce
sti, a glava mije pucala pri svakom iznenadnom zavoju. Zato sam trèeæi uletio Ba
kici i Aumi u kuæu, na brzinu im tek mahnuo i pojurio preko dvori ta, zaobi ao jednu
zalutalu kravu, kako bih se domogao poljskog zahoda.
Pojavio sam se dvadeset minuta kasnije, mirkajuæi na svjetlosti ranog poslijepodn
eva kao zatvorenik. ene su se skupile na slamnatim prostirkama u hladu drveta man
ga, a Bakica je plela Auminu kosu u pletenice, dok je Zeituni plela kosu djevojk
e iz susjedstva.
»Jeste li se dobro proveli?« upitalaje Auma prikrivajuæi smijeh.
»Sjajno.« Sjeo sam do njih i promatrao mr avu staru enu koja je izi la iz kuæe i smje
stila se kraj Bakice. Pretpostavio sam daje u ranim sedamdesetima, no na sebi je
imala jarko ru ièasti pulover; noge je savila na stranu kao kakva srame ljiva kolark
a. Zurila je u mene i govorila Aumi ne to na luo kome.
snovi mojega oca
»Ka e da ne izgleda ba dobro.«
Starica mi se nasmijala otkrivajuæi dajoj nedostaju dva prednja donja zuba.
»Ovo je Dorsila, sestra na ega djeda«, nastavila je Auma. »Posljednje dijete na ega
pradjeda Obame. ivi u jednom drugom selu, ali èim je èula au! Zna , Barack, ima sreæ
e to ne mora raspletati pletenice. to sam ono govorila? Da... Dorsila ka e daje propj
e aèila cijeli put da bi nas vidjela. Nosi nam pozdrave svih stanovnika svojega se
la.«
Rukovao sam se s Dorsilom i rekao joj kako sam u Kendu Bayu upoznao njezinoga st
arijeg brata. Kimnula je i ponovo ne to rekla.
»Ka e daje njezin brat jako star«, prevelaje Auma. »Dokje bio mlaði, izgledao je b
a kao na djed. Katkad ih ni ona nije mogla razlikovati.«
Slo io sam se i izvadio upaljaè. Dok sam pripaljivao, na a prateta je hukala kao sov
a i u urbano govorila Aumi.
»Zanima je odakle dolazi vatra.«
Pru io sam upaljaè Dorsili i pokazao joj kako radi, a ona je i dalje prièala. Auma
je objasnila: »Ka e kako se stvari mijenjaju takvom brzinom dajoj se od toga vrti
u glavi. Kadaje prvi put gledala televiziju, vje-rovalaje kako i ljudi iz te ku
tije vide nju. Dr ala ihje vrlo nepristojnima jer joj nikada nisu odgovarali kada
bi im se obratila.«
Dorsilaje dobroæudno hihotala na svoj raèun, a Zeitunije po la u kolibu za kuhanje
. Pojavila se za nekoliko minuta sa alicom u ruci. Pitao sam stoje s Bernardom i
Sayidom.
»Spavaju«, reklaje pru ajuæi mi alicu. »Evo. Popij ovo.«
Pomirisao sam zelenu tekuæinu koja se pu ila. Smrdjela je po baru tini.
»Stoje to?«
»Radi se od jedne ovda nje biljke. Vjeruj mi... u èasu æe pomoæi tvojem elucu.«
Oprezno sam otpio prvi gutljaj. Okus napitka bio je jednako grozan kao i njegov
izgled, no Zeitunije stajala nada mnom dok ga nisam iskapio. »Recept je od tvoga
djeda«, reklaje. »Prièala sam ti daje bio travar.«
Povukao samjo jedan dim cigarete i okrenuo se Aumi. »Zamoli Bakicu dajo prièa o nj
emu«, rekao sam. »O na em djedu. Roy ka e kako je zapravo odrastao u Kenduu, a onda
se osamostalio i oti ao u Alego.«
kenija
Auma je prevela, a Bakica je kimnula glavom. »Zna li ona za to je napustio Kenclu?
«
Bakica je slegnula ramenima. »Ka e da su njegovi zapravo do li iz ovih krajeva«, rek
la je Auma.
Zamolio sam Bakicu da krene od poèetka. Kako se na pradjed Obama nastanio u Kendu
u? Gdje je na djed radio? Za to je oti la majka mojega Starog? Kada je poèela prièati
, osjetio sam kako vjetar slabi i prestaje. Red oblaka pre ao je preko brda. U sje
ni drveta manga, dok su ruke plele redove pletenica, èuo sam kako su svi na i glas
ovi poèeli teæi zajedno, glasovi triju nara taja pretapali su se jedni u druge kao
struje neke polagane rijeke; moja su pitanja padala kao kamenje koje zamuti vod
u; prekidi u sjeæanju nakratko bi razdvojili struje, ali glasovi su se uvijek vr
aæali jednom jedinom smjeru, jednoj jedinoj prièi...
Prvo je bio Miwiru. Ne zna se tko je bio prije. Miwiru je bio otac Sigomi, Sigom
a je bio otac Owinyju, Owiny je bio otac Ki-sodhiu, Kisodhi je bio otac Ogelu, O
gelo je bio otac Otondiju, Otondije bio otac Obongu, Obongoje bio otac Okothu, O
koth je bio otac Opiyu. Imena ena koje su ih rodile zaboravljena su jer je to tak
o u na em narodu.
Okoth je ivio u Alegu. Prije toga poznato je jedino to da su obitelji putovale iz
daleka, iz smjera dana nje Ugande te da smo bili kao Masaiji selili se u potrazi z
a vodom i ispa om za golema stada stoke. U Alegu su se ljudi nastanili i poèeli uz
gajati usjeve. Drugi pripadnici naroda Luo nastanili su se pokraj jezera i nauèi
li ribariti. U vrijeme dolaska Luo ana u Alegu su veæ ivjela neka druga plemena koj
a su govorila jezikom bantu. Vodili su se veliki ratovi. Na predak Owiny bio je p
oznat kao veliki ratnik i voda svojega naroda. Pridonio je porazu bantu kih vojski
, no njihovim je ratnicima bilo dopu teno ostati i enidbom se mije ati s plemenom Luo
; tako smo od njih mnogo nauèili o ratarstvu i novoj zemlji.
Doseljavanjem veæeg broja ljudi koji su se poèeli baviti ratarstvom zemlja u Ale
gu postala je pretijesna. Okothov sin Opiyo
377
snovi mojega oca
bio je mlaði brat pa je mo da zbog toga odluèio otiæi u Kendu Bay. Bio je bez zeml
je kada je do ao, ali prema obièaju na ega naroda svatko smije koristiti neiskori tenu
zemlju koliko god eli. Ono to se ne bi iskoristilo, pripalo bi plemenu. Zato nije
bilo nikakve sramote u Opiyovoj situaciji. Radio je na tuðim imanjima i krèio z
emlju za vlastito imanje. No umro je vrlo mlad, prije nego stoje ostvario svoj n
aum, i ostavio za sobom dvije ene i nekoliko djece. Jednu enu uzeo je njegov brat,
to je tada bio obièaj ona je postala ena Opiyova brata, a njezina djeca postala s
u njegovom. Drugaje ena, meðutim, umrla i njezinje najstariji sin, Obama, jo kao d
jeèak postao siroèetom. I on je ivio kod strica, no obiteljska je situacija bila
te ka pa je Obama, èimje porastao, poèeo raditi kod drugih, kao i njegov otac.
Obitelj kod kojeje radio bilaje bogata i imalaje mnogo stoke. No osobito su cije
nili Obamu jer je bio poduzetan i vrstan ratar. Zbog toga su pristali kada je za
prosio najstariju kæer u obitelji, a strièevi iz te obitelji prikupili su nu ni mi
raz. Kadaje ta najstarija kæi umrla, slo ili su se da Obama o eni mlaðu kæer koja se
zvala Nyaoke. Na kraju je Obama imao èetiri ene koje su mu rodile mnogobrojnu dj
ecu. Iskrèio je vlastitu zemlju i postao imuæan, imao je veliku nastambu i mnogo
goveda i koza. Svi su cijenili njegovu finoæu i odgovornost pa su ga izabrali m
eðu starje ine Kendua, i mnogi su mu dolazili po savjete.
Tvoj djed Onyango bio je Nyaokin peti sin. Dorsila, koja sjedi tu s nama, zadnje
je dijete Obamine zadnje ene.
Bila su to vremena prije dolaska bijelog èovjeka. ivjelo se u ' obiteljskim nasta
mbama i prema zakonima starje ina. Mu karci su imali vlastite kolibe, a bavili su se
krèenjem i obraðivanjem zemlje te èuvanjem stoke od divljih zvijeri ili napada
drugih plemena. Svaka ena imala je vlastiti povrtnjak koji je obraðivala samo ona
sa svojim kæerima. Kuhala je, donosila vodu i èistila kolibe. Starje ine su odreð
ivali to æe se sijati i kada æe biti etva. Organizirali su obitelji kako bi obavlj
ale ratarske poslove u smjenama, tako da je jedna obitelj pomagala drugoj. Starj
e ine su
378
kenija
osiguravali hranu za udovice i za one koje je sna la neka velika nevolja, nabavlja
h stoku za miraz onima koji nisu imali svoje stoke i rje avali sve nesuglasice. Ri
jeèi starje ina bile su zakon koji se morao bezuvjetno po tovati - oni koji su prekr i
li zakon, morah su otiæi i krenuti iznova u nekom drugom selu.
Djeca nisu pohaðala kolu, nego su uèila uz roditelje. Djevojèice su uèile od majk
i kako se proso melje u ka u, kako se uzgaja povræe i kako se pripravlja glina za
kolibe. Djeèaci su od oèeva uèili kako se napasa stoka, radi spangama i baca kop
lje. Ako bi neka majka umrla, druga bi uzela njezino dijete i odgajala ga kao sv
oje. Uveèer bi djevojèice veèerale s majkama, a djeèaci bi se pridru ili ocu u nje
govoj kohbi, slu ah prièe i uèili obièaje na ega naroda. Katkad bi u selo stigao svi
raè s harfom i cijelo bi se selo okupilo slu ati njegove pjesme. Harfisti bi pjeva
h o velikim pothvatima iz pro lih vremena, o velikim ratnicima i mudrim starje inama
. Hvalili bi mu karce koji su bili dobri ratari i ene koje su bile lijepe, a kudili
bi lijene ili okrutne. U tim su se pjesmama spominjali svi, prema dobru ih zlu
koje su uèinih za selo; na taj je naèin tradicija predaka ivjela u svima koji su
slu ah. Kada u blizini ne bi bilo ena i djece, mu karci bi se okupih i donosili odluk
e va ne za ivot sela.
Tvoj je djed Onvango bio èudan veæ od najranije mladosti. Govorilo se da su mu m
ravi u li u stra njicu jer nije mogao mirno sjediti. Danima bi lutao sam samcat, a k
ada bi se vratio, ne bi rekao gdje je bio. Uvijek je bio vrlo ozbiljan nikada se
nije smijao niti igrao s drugom djecom, niti zbijao ale. Uvijek gaje zanimalo to
drugi rade i tako je nauèio travarstvo. Mora razlikovati travara od amana kojega b
ijelci zovu vra jim doktorom ili vraèem. Saman baca èini i razgovara sa svijetom d
uhova. Travar poznaje svakakve biljke koje lijeèe odreðene bolesti ili ozljede i
zna kako na ranu staviti blato s kojim æe ona brzo zacijeljeti. Tvoj je djed jo
kao djeèak sjedio u travarevoj kolibi, pozorno promatrajuæi i slu ajuæi, dok su se
druga djeca vani igrala, i tako je stekao svoje znanje.
379
snovi mojega oca
U vrijeme dok je tvoj djed bio jo mali, do nas je dopro glas da je u grad Kisumu
stigao bijeli èovjek. Prièalo se kako ti bijeli ljudi imaju ko u meku poput djetet
a, ali i da se voze brodom koji tutnji poput grmljavine te imaju tapove koji riga
ju vatru. U na em selu nitko prije toga nije vidio bijeloga èovjeka jedino arapske
trgovce koji bi katkad do li prodavati eæer i tkanine. No to je bilo vrlo rijetko
jer su na i ljudi koristili vrlo malo eæera, a ni tkaninu nismo nosili, nego samo k
ozju ko icu koja bi nam pokrivala genitalije. Starje ine su razmotrili glasine koje
su èuli i savjetovali mu karcima da se klone Kisumua sve dok bolje ne shvatimo nam
jere toga bijelog èovjeka.
Onyango je, unatoè upozorenju, bio znati eljan i odluèio je sam pogledati te bijel
e ljude. Jednoga je dana nestao i nitko nije znao kamo je oti ao. Mnogo mjeseci ka
snije, jednoga dana dok su ostali Obamini sinovi radili u polju, Onvango se vrat
io u selo. Na sebi je imao hlaèe bijeloga èovjeka, ko ulju poput bijeloga èovjeka
i cipele koje su mu prekrivale stopala. Djeca su se prestra ila, a braæa nisu znal
a to da misle. Pozvali su Obamu, on je izi ao iz svoje kolibe i cijela se obitelj o
kupila i zurila u Onvango-vu neobiènu pojavu.
» to se dogodilo?« pitao je Obama. »Za to si pokriven tim èudnim ko ama?« Onvango nije
odgovorio pa je Obama pomislio daje Onvango obukao hlaèe kako bi sakrio da se d
ao obreza-ti, stoje bilo protivno luo kim obièajima. Pomislio je da ko ulja pokriva
neki osip ili upalu. Obama se obratio ostalim sinovima: »Ne prilazite bratu. On
je neèist.« Okrenuo se i vratio u svoju kolibu, a ostali su ismijavali Onyanga i
klonili ga se. Zbog toga se Onyango vratio u Kisumu i nije se pomirio sa svojim
ocem do kraja ivota.
Nitko nije niti pomislio da bijeli èovjek namjerava ostati u zemlji. Svi smo mis
lili da su do li prodavati svoju robu. Neki njihovi obièaji odmah su nam se svidje
li, primjerice pijenje èaja. Onda smo shvatih da nam za èaj trebaju eæer, èajnik
i alice. To
380
kenija
smo kupovali plaæajuæi ko ama, mesom i povræem. Kasnije smo nauèili prihvaæati bij
elèeve kovanice. No sve to nije imalo prevelikog utjecaja na na ivot. Bijelaca je
bilo malo, ba kao i Arapa, i mislili smo da æe se uskoro vratiti u svoju zemlju.
U Kisumuu su se neki bijelci zadr ali i sagradili misiju. Ti su ljudi prièali o sv
ojemu bogu, za kojega su tvrdili daje svemoguæ. Veæina ih je dr ala luckastima i n
ije ih niti slu ala. Nitko se nije bunio èak ni kada su se bijelci pojavili s pu kam
a jer tada jo nismo bili svjesni da to oru je sije smrt. Neki su mislili da su to s
pecijalne mije alice za ugali.
Sve se poèelo mijenjati za vrijeme prvoga velikog bjelaèkog rata. Stiglo je jo pu a
ka, a s njima i bijelac koji je sebe nazivao pokrajinskim povjerenikom. Mi smo g
a zvali Bwana Ogalo, to znaèi »Ugnjetaè«. Uveo je porez na kolibe koji se trebao
plaæati u bjelaèkom novcu. Zbog toga su mnogi mu karci bili prisiljeni raditi za p
laæu. Mnoge na e mu karce regrutirao je u svoju vojsku da nose robu i grade ceste ka
ko bi se po njima mogli voziti automobili. Okru io se Luo anima, odjevenima poput bi
jelaca, koji su mu slu ili kao posrednici i skupljaèi poreza. Reèeno namje da sada
imamo poglavare, ljude koji nisu bili èak ni èlanovi vijeæa starje ina. Svi smo s
e protivili svemu tome, a mnogi mu karci krenuli su u otvorenu borbu. No takve bi
kaznili batinama ili ubili. Onima koji nisu platili porez kolibe bi bile spaljen
e do temelja. Neke su obitelji pobjegle dublje u unutra njost zemlje kako bi osnov
ale nova sela. No veæina ljudi je ostala i nauèila ivjeti u novim uvjetima, a svi
smo do tada veæ shvatili kako je bilo glupo ignorirati dolazak bijelog èovjeka.
U to vrijeme tvoj je djed radio za bijelog èovjeka. Tada je bilo vrlo malo onih
koji su govorili i engleski i svahili oèevi nisu eljeli slati svoje sinove u bjel
aèke kole, vi e su voljeli da ostanu s njima raditi na zemlji. No Onvango je nauèio
èitati i pisati, a shvatio je i bjelaèki sustav evidentiranja i upisa vlasni tva
nad zemljom. Bijelcu je to bilo od koristi pa gaje za vrijeme rata postavio
snovi mojega oca
na èelo putujuæih ekipa. Na kraju su ga poslali u Tanganjiku, gdje je ostao neko
liko godina. Kada se konaèno vratio, iskrèio je za sebe zemlju u Kenduu, ali pod
alje od oèeve nastambe. S braæom je takoðer prekinuo gotovo sve veze. Na svojoj
zemlji nije za sebe sagradio kolibu, nego je ivio u atoru. Nitko to do tada nije v
idio i svi su ga dr ali ludim. Nakon stoje svima pokazao to mu pripada, oti ao je u N
airobi, gdje mu je bijelac ponudio posao.
U to je vrijeme rijetko koji Afrikanac smio uæi u vlak pa je Onvango krenuo u Na
irobi pje ice. Do cilja mu je trebalo vi e od dva tjedna. Kasnije nam je opisivao pu
stolovine s putovanja. Èesto je morao pangom tjerati leoparde. Jednom ga je jeda
n razjareni bizon natjerao na drvo i tamo je morao ostati dva dana. Jednom je na
umskom putu na ao bubanj i kada gaje otvorio, iz njega je izi la zmija, pro la mu izme
ðu nogu i pobjegla u umu. Ipak je sve dobro pro lo pa je konaèno stigao u Nairobi i
poèeo raditi u bjelaèkoj kuæi.
Bilo je jo onih koji su se preselili u grad. Poslije rata mnogi su Afrikanci poèe
li raditi za plaæu, posebice oni koji su bili regrutirani, zatim oni koji su ivje
li u blizini grada ili oni koji su se prikljuèili bjelaèkim misijama. Tijekom i
neposredno poslije rata bilo je mnogo raseljenih i izbjeglih osoba. Rat je donio
glad i bolesti, a osim toga i velik broj bijelih doseljenika koji su smjeli kon
fiscirati najbolju zemlju.
Najvi e su to na svojoj ko i osjetili pripadnici plemena Ki-kuyu; oni su ivjeli na vi
soravni oko Nairobija, kamo je dolazilo najvi e doseljenika. No ni luo ka plemena ni
su bila po teðena bjelaèkih odredbi. Svi su ljudi morali biti registrirani kod kol
onijalne administracije, a porezi na kolibe stalno su rasli. Sve vi e i vi e mu karaca
bilo je prisiljeno raditi za nadnicu na velikim bjelaèkim farmama. U na em se sel
u sve vi e obitelji odijevalo poput bijelaca i sve je vi e oèeva pristajalo slati dj
ecu u kolu pri misiji. No èak i onima koji su i li u kolu nije, naravno, bilo dopu ten
o sve to i bijelcu. Samo su bijelci mogli kupiti zemlju koju su
382
kenija
htjeli, samo su oni mogli voditi odreðena poduzeæa. Ostala su poduzeæa bila zako
nskim odredbama rezervirana za Hinduse i Arape.
Neki su se mu karci poku ali organizirano suprotstaviti takvoj politici, bilo petici
jama bilo demonstracijama. No takvih je bilo malo; veæina je tek nastojala pre ivj
eti. Afrikanci koji nisu radili kao nadnièari ostali su u svojim selima i poku ali
ivjeti na stari naèin; meðutim, ni na selu vi e nije bilo isto. Na zemlji je bilo
previ e ljudi jer sinovi vi e nisu mogli otiæi i osnovati svoje posjede u novom sust
avu vlasni tva vi e nije bilo slobodne zemlje, sve je bilo raspodijeljeno. Tradicija
se vi e nije cijenila jer su mladi vidjeli da starje ine nemaju nikakvu vlast. Pivo
koje se nekada radilo iz meda i pilo tedimice, sada je dolazilo u bocama i mnogi
su se mu karci propili. Mnogi od nas okusili su bjelaèki ivot i mislili su kako je
na ivot vrlo siroma an u usporedbi s bjelaèkim.
Tvoj je djed u takvim okolnostima dobro prosperirao. Na poslu u Nairobiju nauèio
je kako se kuha bjelaèka hrana i kako se organizira bjelaèka kuæa. Postao je ci
jenjen meðu poslodavcima pa je radio na posjedima nekih vrlo uglednih ljudi, èak
i kod lorda Delamerea18. Svoju je plaæu tedio i kupovao zemlju i stoku u Kenduu.
Na kraju je sebi sagradio kolibu na svojoj zemlji. No on je svoju kolibu dr ao dr
ukèije od ostalih. Bila je neizmjerno èista pa je od ljudi tra io da prije ulaska
operu noge ili izuju cipele. Unutra je sve svoje obroke jeo za stolom, s no em i v
ilicom, pod mre om za komarce. Ako hrana nije bila propisno oprana ih pokrivena od
mah nakon kuhanja, onje ne bi ni taknuo. Neprestano se kupao i svake je veèeri p
rao odjeæu. Takav je ostao do kraja ivota - vrlo uredan i èist; jako bi ga naljut
ilo kada bi netko ne to stavio na krivo mjesto ili lo e oprao.
18 Lord Delamere doselio se u Keniju 1901. i ostao do smrti, 1931. godine. Tijek
om godina postao je neformalnim voðom cijele zajednice Europljana u Keniji i akt
ivnim èlanom Zakonodavnog vijeæa Kenije (nap. prev.).
383
snovi mojega oca
Na svoju imovinu pazio je iznimno strogo. Kada bi ga zamolio, spremno bi ti dao
ne to svoje hranu, novac, èak i odjeæu. No silno bi se razljutio ako bi bez pitanj
a taknuo ne to njegovo. Kasnije, kada je imao vlastitu djecu, uvijek imje govorio
kako se tuda imovina ne smije dirati.
U Kenduu su ga dr ali èudakom. Ljudi bi dolazili u njegovu kuæu jer je bio dare ljiv
s hranom i uvijek je bilo neèega za pojesti. No iza leða su ga ismijavali jer n
ije imao ni ene ni djece. Onvango je vjerojatno naèuo te prièe jer je uskoro odlu
èio da mu treba ena, ali problem je bio u tome to nijedna ena nije bila sposobna od
r avati njegovo kuæanstvo prema njegovim zahtjevima. Platio je miraz za nekoliko d
jevojaka, a kada bi razbile zdjelu ili mu se uèinile lijenima, brutalno bi ih pr
etukao. Meðu Luo anima smatralo se normalnim da mu istuèe enu kada nije dobra, ali O
nvangov naèin bio je odvi e brutalan èak i za luo ke pojmove pa su njegove ene s vrem
enom pobjegle u nastambe svojih oèeva. Mnogo je stoke tvoj djed izgubio na taj n
aèin jer zbog ponosa nikada nije tra io povrat svojega miraza.
Konaèno je ipak prona ao enu koja je mogla ivjeti s njim. Ime joj je bilo Helima. Ne
zna se stoje osjeæala prema tvojem djedu, ali zna se daje bila tiha i pristojna
i stoje najva nije uspijevala je odr avati kuæanstvo prema djedovim visokim standar
dima. Sagradio joj je kolibu u Kenduu, gdje je provodila veæinu vremena. Katkad
ju je poveo u Nairobi, u kuæu u kojoj je radio. Pro lo je nekohko godina i ustanov
ilo se da Helima ne mo e imati djece. Prema luo kim obièajima, to je dovoljan razlog
za rastavu mu karac smije neplodnu enu vratiti njezinima i tra iti povrat svojega mi
raza. Tvoj je djed, meðutim, odluèio zadr ati Helimu i u tom se pogledu lijepo pon
io prema njoj.
Helima je zasigurno bila jako osamljena jer je tvoj djed po cijele dane radio i
nije imao vremena za dru enje i zabavu. Nije odlazio na piæe s ostalima i nije pu io
duhan. Jedini mu je u itak bio odlazak u Nairobi na ples jednom na mjesec jer je
jako vo-
384
kenija
lio plesati. Ali nije ba bio neki dobar plesaè bio je tvrd, sudarao se s drugim p
lesaèima i gazio im po nogama. Veæina se nije bunila, poznavajuæi Onyangovu prij
eku narav. Jedne je veèeri, meðutim, jedan pripiti èovjek poèeo prigovarati zbog
Onyan-gove nespretnosti. Èovjek je poèeo vrijeðati i rekao je djedu: »Onyango,
imate veæ dosta godina. Imate mnogo stoke, imate i enu, a nemate djece. Recite mi
, je li problem meðu va im nogama?«
Oni koji su èuli primjedbu poèeli su se smijati, a Onyango je pijanog èovjeka te k
o pretukao. No njegove su mu se rijeèi, èini se, urezale u pamæenje jer je veæ i
stoga mjeseca odluèio potra iti
jo jednu enu. Vratio se u Kendu i raspitao o svim enama u selu. Konaèno se odluèio
za mladu djevojku po imenu Akumu, cijenjenu zbog ljepote. Bila je veæ obeæana dr
ugome, koji je njezinu ocu dao est goveda za miraz i trebao je datijo est. Ali Onya
ngo
je poznavao djevojèina oca i uvjerio ga da vrati tih est goveda. U zamjenu mu je
odmah dao petnaest goveda. Sljedeæega dana Onyangovi su prijatelji uhvatili Akum
u dok je etala po umi i dovukli je u Onyangovu kolibu.
Djeèak Godfrey do ao je s lavorom i svi smo oprali ruke za objed. Auma je ustala d
a ispravi leða; kosa joj je bila ureðena tek do pola, a lice joj je bilo zabrinu
to. Ne to je rekla Bakici i Dorsili, na to su joj obje op irno odgovorile.
»Pitala sam ih je li na djed silom uzeo Akumu«, rekla mije, stavljajuæi si meso u
tanjur. »Sto su one rekle?«
»Rekle su da to s lovljenjem ene pripada u luo ke obièaje. Po tradiciji, kada mu kara
c plati miraz, ena ne smije pokazati da joj je stalo do njega. Pravi se da ga ne e
li paje onda mu karèevi prijatelji moraju uloviti i dovesti u njegovu kolibu. Tek
nakon tog rituala izvodi se ceremonija vjenèanja.« Auma je uzela mah zalogaj. »R
ekla sam im da kod takvih obièaja neke ene mo da i ne glume.«
385
snovi mojega oca
Zeitunije umoèila svoj ugali u gula . »Ma daj, Auma, nije to tako stra no kao to ti k
a e . Ako se mu poka e lo im, djevojka ga uvijek mo e ostaviti.«
»Ali èemu, kada æe joj otac onda potra iti drugoga? Reci mi, to bi se dogodilo kada
bi djevojka odbila prosca kojegaje otac odabrao?«
Zeitunije slegnula ramenima. »Osramotila bi sebe i svoju obitelj.«
»Vidi ?« Auma se okrenula Bakici i ne to joj rekla, a odgovor koji je dobila natjera
o ju je da napola u ali udari Bakicu po ruci.
»Pitala samje da li mu karac nakon otmice siluje djevojku«, obja njavala mi je Auma,
»a ona mi je rekla da nitko ne zna to se dogaða u mu karèevoj kolibi. Zatim me je
pitala kako bi mu karac znao da eli cijeli lonac juhe ako najprije malo ne proba?«
Upitao sam Bakicu koliko joj je bilo godina kada se udala za djeda. Pitanje ju j
e tako zabavilo da gaje ponovila Dorsili, a ona se glasno nasmijala i pljesnula
Bakicu po nozi.
»Reklaje Dorsili da tebe zanima kada ju je Onvango zaveo«, reklaje Auma.
Bakica mije namignula i isprièala nam kako joj je bilo tek esnaest godina kada se
udala; na je djed bio prijatelj njezina oca, reklaje. Pitao samje liju to smetal
o, a onaje zanijekala glavom.
»Ka e daje bilo normalno udati se za starijega«, reklaje Auma. »Ka e kako je u to vr
ijeme enidba znaèila mnogo vi e od braka dvoje ljudi. enidba je spajala obitelji i u
tjecala na ivot cijeloga sela. Nitko se nije protivio niti se brinuo o ljubavi. I
h æe s vremenom nauèiti voljeti mu a ili æe ga nauèiti slu ati.«
Tu su se Auma i Bakica upustile u op irnu diskusiju i ponovo je Bakica rekla ne to è
emu su se svi nasmijali. Svi osim Aume, koja je ustala i poèela skupljati suðe.
»Predajem se«, reklaje Auma ogorèeno.
»Stoje rekla Bakica?«
»Pitala sam za to na e ene pristaju na dogovorene brakove. Za to mu karci donose sve odlu
ke? Za to tuku ene? Zna li to mije rekla? Reklaje da ene treba tuæi jer inaèe ne bi is
punjavale sve svoje du nosti. Shvaæa li kakve smo? Bunimo se, ali ipak dopu tamo mu kar
cima da s
386
kenija
nama postupaju kao sa smeæem. Uzmi, recimo, ovoga Godfrevja. Kada on èuje to govo
re Bakica i Dorsila, misli li da to neæe utjecati na njegove stavove?«
Bakica nije razumjela stoje toèno Auma rekla, ali je razumjela ton i odjednom je
progovorila ozbiljnim glasom.
»Auma, ima pravo, uglavnom«, rekla je na luo kome. »Na im enama nije bilo lako. Ako si
riba, onda ne poku ava letjeti, nego pliva s ostalim ribama. Zna samo ono to zna . Da
am danas mlada, mo da ne bih sve to prihvatila. Mo da bih marila samo za osjeæaje i
ljubav. Alija nisam tako odgojena. Znam samo ono to sam vidjela. Sto nisam vidjel
a, ne muèi me.«
Zavalio sam se na prostirku i razmi ljao o Bakièinim rijeèima. Èinilo mi se da tu
ima neke mudrosti; govorilaje o nekim drugim vremenima i mjestima. No jasna mije
bila i Aumina frustracija. Istini za volju, ija sam se osjetio prevarenim dok s
am slu ao prièu o djedovoj mladosti. Iako je moja slika Onvanga bila dosta nejasna
, uvijek sam ga zami ljao kao autokrata mo da èak i okrutnog èovjeka. No istodobno s
am ga zami ljao kao neovisnog èovjeka, odanog svojem narodu i protivnika bjelaèke
dominacije. Nije bilo temelja za takvo mi ljenje to sam sada shvatio tek jedno pis
mo koje je pisao Grampsu, gdje ka e kako ne eli da njegov sin o eni bijelu enu. Osim t
oga, na sliku o njemu utjecala je i njegova muslimanska vjera, koju sam ja povez
ivao s organizacijom Nacija islama u SAD-u. Bakièina prièa potpuno je izokrenula
tu sliku, a neke vrlo ru ne rijeèi padale su mi na pamet. Èièa Tom. Kolaboracioni
st. Kuæni rob.
Poku ao sam dio toga objasniti Bakici i upitao sam ju je li djed ikad rekao svoje
mi ljenje o bijelcima. U tom trenutku pojavili su se Sayid i Bernard, mutnih pogle
da, i Zeituni ih je uputila na tanjure koji su za njih bili stavljeni na stranu.
Tek kada su se njih dvojica smjestili za stol, a Auma i djevojka iz susjedstva
ponovo sjele ispred starica, Bakica je nastavila svoju prièu.
Èesto ni sama nisam znala to va djed misli. Te ko je i bilo znati jer on nikome nije
dopu tao da ga dobro upozna. U razgovoru
387
snovi mojega oca
s vama gledao bi u stranu jer se bojao da æete mu proèitati misli. Isto je bilo
i s njegovim mi ljenjem o bijelcima. Jednoga bi dana rekao jedno, a drugoga bi to
zvuèalo sasvim drukèije. Znam da se divio bijelcima zbog njihove moæi, strojeva
i oru ja, te zbog dobre organizacije ivota. Obièavao bi reæi kako se bijelci stalno
usavr avaju, dok su Afrikanci sumnjièavi prema svemu novom. »Afrikanac je tupav«,
rekao bi mi katkad. »Napravit æe ne to tek kada ga istuèe .«
No bez obzira na takve o tre rijeèi, mislim daje bio uvjeren kako crni èovjek ni p
o èemu ne zaostaje za bijelim. Mnoge bje-laèke obièaje on, zapravo, i nije volio
, dr ao ih je glupima ili nepravednima. Nikada nije dopustio bijelcima da ga tuku.
Mnoga je zaposlenja zbog toga izgubio. Ako bi bijeli gospodar postao nasilan, o
n bi ga poslao k vragu i oti ao tra iti novi posao. Jednom ga je jedan poslodavac ht
io izbatinati, a on mu je oteo batinu i udario ga njome. Zbog toga su ga uhitili
, ali kada je objasnio to se dogodilo, pustili su ga uz globu i opomenu.
Va djedje iznad svega cijenio snagu. Disciplinu. Zato je strogo pazio na luo ku tra
diciju, bez obzira na bjelaèke obièaje koje je prihvatio. Po tovanje prema stariji
ma. Po tovanje autoriteta. Zakon i red u svim poslovima. Èini mi se da zbog toga n
ije prihvatio kr æansku vjeru. Jedno kraæe vrijeme bio je preobraæen, èak je uzeo
ime Johnson. Ali nije mogao prihvatiti ideje kao to su milosrðe prema neprijatelj
u ili oprost od grijeha. Takvu osjeæajnost djedje dr ao glupom i primjerenijom enam
a. Zato se preobratio na islam mislio je da su njihova pravila bli a njegovim uvje
renjima.
Ti njegovi tvrdi stavovi prouzroèili su mnoge probleme izmeðu njega i Akumu. Kad
a sam poèela ivjeti s Onyangom, Akumu mu je veæ bila rodila dvoje djece. Prvo su
dobili arah. Tri godine kasnije rodio se Barack, tvoj otac. Akumu nisam ba dobro p
oznavala jer su ona i djeca ivjeli s Helimom u nastambi u Kenduu, a ja sam s Onva
ngom ivjela u Nairobiju i pomagala
388
kenija
mu u poslu. Svaki put kada bih s njim do la u Kendu, primijetila sam daje Akumu ja
ko nesretna. Bila je po prirodi buntovna, a Onyangaje dr ala prezahtjevnim. Stalno
joj je prigovarao daje kuæa neuredna. Bio je vrlo strog i u pitanjima podizanja
djece. Zahtijevao je od Akumu da djecu dr i u kolijevci i oblaèi ih u lijepu odje
æu koju bi donio iz Nairobija. Sve to bi djeca mogla taknuti moralo je biti jo èi æe
nego prije. Helimajoj je pomagala i brinula se za djecu kao da su njezina vlast
ita, ah ni to nije pomoglo. Akumu je bila samo nekoliko godina starija od mene,
a pritisak je bio prevelik. Mo daje Auma u pravu... mo daje jo uvijek voljela èovjeka
kojemu je trebala pripasti i od kojeg ju je Onyango preoteo.
Akumu je nekoliko puta poku ala ostaviti Onyanga, iz ovog ili onog razloga. Jednom
nakon stoje rodila Sarah, pa opet nakon stoje rodila Baracka. Oba puta Onyango
je do ao za njomjer nije elio da djeca rastu bez majke. Oba puta njezina je obitelj
stala na njegovu stranu pa joj nije preostalo ni ta drugo nego da se vrati. Na kr
aju je ipak nauèila to se od nje oèekuje. Ali gorèina u njoj je ostala.
Drugi svjetski rat donio je stanovito olak anje u ivotu Akumu. Va djedje kao kuhar b
ritanskog satnika otputovao u prekomorske zemlje, a ja sam ivjela s Akumu i Helim
om i pomagala im oko djece i usjeva. Onyanga prilièno dugo nismo vidjele. S brit
anskim trupama putovao je u mnoge zemlje Burmu i Cejlon, Arabiju, èak i nekamo u
Europu. Vratio se nakon tri godine i sa sobom donio gramofon i fotografiju ene k
oju je, kako je rekao, o enio u Burmi. Slike koje si vidio kod mene na zidu to su
slike iz tih vremena.
Onyangu je u to vrijeme bilo gotovo pedeset godina. Sve je èe æe pomi ljao da napust
i posao kod bijelaca i vrati se na farmu obraðivati zemlju. No zemlja oko Kendua
bila je prenapuèena i istro ena. Sjetio se Alega i zemlje koju je njegov djed nap
ustio. Jednoga dana do ao je svojim enama i rekao nam da se poènemo
389
snovi mojega oca
pripremati za selidbu u Alego. Ja sam bila jo mlada i prilagodljiva, no za Helimu
i Akumu to je bio veliki ok. Bile su navikle na ivot u Kenduu, a i njihove su obi
telji bile ondje. Helima se bojala da æe u novom domu bitijako osamljenajer je b
ila stara gotovo kao Onvango i nije imala djece kojima bi se bavila. Zato je odb
ila otiæi. Akumu je u poèetku takoðer odbijala otiæi, ah ju je obitelj ponovo uv
jerila kako mora ostati s mu em i brinuti se za djecu.
Kada smo stigli u Alego, veæina zemlje koju danas vidite bila je ikara i ivot namj
e zbilja bio te ak. No va je djed jo za boravka u Nairobiju prouèio suvremene metode
u ratarstvu i sada je neke od njih poèeo primjenjivati. Sve mu je raslo i za ma
nje od godinu dana uzgojio je usjeva dovoljno i za prodaju. Poravnao je zemlju i
napravio ovaj iroki travnjak, iskrèio je polja za usjeve koji su mu rasli visoki
i bogati. Posadio je drveæe manga, banana i papaje koje jo uvijek ovdje raste.
Prodao je glavninu stoke jer je smatrao da ispa a osiroma uje zemlju koju onda ki a is
pere. Dobivenim novcem sagradio je veliku kolibu za Akumu i mene, ijednu za sebe
. U vitrinu je stavio set kristalnih zdjela koje je donio iz Engleske, a dugo u
noæ svirao bi neobiènu glazbu na gramofonu. Kada sam rodila svoju prvu djecu, Om
ara i Zeituni, kupio imje kolijevke, odjeæu i odvojene mre e za komarce, ba kao to s
u imali arah i Barack. U kolibi za kuhanje sagradio je peæ u kojoj je pekao kruh
i kolaèe kao iz duæana.
Susjedi u Alegu nikada nisu vidjeli ne to slièno. U poèetku su bili sumnjièavi, èa
k su ga smatrali ludim pogotovo kada je prodao stoku. Ali uskoro su poèeli cijen
iti njegovu dare ljivost i njegovu volju da ih pouèi ratarstvu i travarstvu. Po tova
li su èak i njegovu prijeku narav jer su ustanovili da ih mo e za tititi od zlih èin
i. U ono vrijeme ljudi su za sve pitali amane i jako su ih se bojali. Vjerovali s
u da im amani mogu dati ljubavni napitak za nekoga za kim udimo, ali i napitak koj
i mo e usmrtiti neprijatelja. Va djedje mnogo putovao i proèitao mnogo knjiga pa
kenija
nije vjerovao u takve stvari. amane je dr ao prevarantima koji su ljudima krali nov
ac.
Mnogi se u Alegu i dan-danas sjeæaju dana kadaje iz druge pokrajine stigao aman s
namjerom da ubije jednoga na eg susjeda. Taj susjed se udvarao djevojci iz okolic
e i roditelji su pristali na svadbu. No jedan drugi je takoðer po elio tu djevojku
pa je unajmio amana da ubije suparnika. Na je susjed èuo to mu se sprema, upla io se
i oti ao Onyangu po savjet. Va je djed saslu ao susjeda, a zatimje uzeo svoju pangu
i sna an biè i po ao na cestu saèekati amana.
Uskoro je Onyango vidio amana kako dolazi i nosi kovèe iæ s napitcima. Kadaje do ao n
a udaljenost do koje dopire glas, djed je stao posred ceste i viknuo mu: »Odlazi
odakle si do ao.« aman nije poznavao Onyanga i poku ao je proæi kraj njega, ali Onya
ngo mu je preprijeèio put i rekao: »Ako si moæan kao to prièa , onda æe sada poslati
munju na mene. Ako nisi, onda bje i, jer ako odmah ne napusti selo, morat æu te pr
ebiti.« aman je ponovo poku ao proæi, ali Onyango gaje oborio na zemlju, uzeo mu ko
vèe iæ i vratio se u svoju nastambu.
Bio je to vrlo ozbiljan sukob koji se dodatno zakomplicirao kada Onyango nije eli
o amanu vratiti kovèe iæ. Sljedeæega dana vijeæe starje ina okupilo se ispod drveta k
ako bi rije ilo sukob, a aman i Onyango bili su pozvani da iznesu svoje obrane. Prv
o je aman rekao starje inama da æe baciti prokletstvo na cijelo selo ako Onyango od
mah ne vrati kovèe iæ. Zatimje ustao Onyango i ponovio ono stoje ranije rekao amanu
: »Ako ovaj posjeduje tako magiène moæi, neka odmah baci na mene prokletstvo i n
eka me ubije.« Starje ine su se malo odmaknuli od Onyanga za sluèaj da prokletstvo
proma i cilj. No nikakvi se duhovi nisu pojavili. Onyango se obratio èovjeku koji
je unajmio amana i rekao mu: »Potra i sebi drugu enu, a ovu ostavi onomu kojemu je o
beæana.« A amanu je rekao: »Poði tamo odakle si do ao, ovdje neæe biti ubijanja.«
391
snovi mojega oca
Starje ine su se slo ile s njegovim uputama, ali ipak su nalo ili Onyangu da vrati kov
èe iæ jer nisu bili voljni riskirati. Onvango je pristao i poslije sastanka odveo a
mana u svoju kolibu. Morala sam zaklati pile kako bi aman dobio jesti, èak mu je
dao i novac kako bi mu barem donekle platio put u Alego. No nije mu dopustio oti
æi sve dok mu nije pokazao sadr aj kovèe iæa i objasnio svaki pojedini napitak kako
bi nauèio amanske trikove.
Cak i daje Onvango primijenio neki od napitaka na Akumu, ne vjerujem da bije usp
io usreæiti. Ma koliko je tukao, ona se i dalje svaðala s njim. Prema menije tak
oðer bila ohola i prkosna, i èesto je odbijala pomoæi u kuæanstvu. Veæ je imala
i treæe dijete Aumu, kao ova ovdje i u tajnosti je pripremala bijeg. Kada je arah
bilo dvanaest, a Baracku devet godina, Akumu je jedne noæi odluèila otiæi. Prob
udilaje arah i reklajoj kako bje i u Ken-du. Reklajoj je i kako je to prete ak put za
 djecu pa æe ih zato ostaviti, a oni neka doðu za njom kada budu stariji. Zatim
je s novoroðenèetom oti la u noæ.
Onvango je bio bijesan kada je vidio to se dogodilo. Prvo je pomislio da konaèno
pusti Akumu otiæi, no onda je shvatio da su arah i Barack jo mah, a i ja sam bila
jo vrlo mlada, iako sam i sama imala dvoje djece. Zato je ipak oti ao Akuminoj obit
elji u Kendu i tra io daje vrate. No obitelj je ovoga puta odbila. Obitelj je, zap
ravo, veæ primila miraz za Akuminu preudaju, a Aku-ma i njezin novi mu veæ su oti l
i za Tanganjiku. Tu se vi e ni ta nije moglo uèiniti pa se Onvango vratio u Alego. S
am je sebe uvjerio da mu je svejedno, a menije rekao da sam odsada majka sve nje
gove djece.
Ni on ni ja nismo znah za upute koje je Akumu dala arah. Ali arah ih je jako dobro
upamtila pa je veæ za nekoliko tjedana jedne noæi probudila Baracka, ba kao stoj
e majka probudila nju. Rekla mu je da bude vrlo tih, obukla gaje i zajedno su kr
enuli cestom za Kendu. Ni danas mi nije jasno kako su pre ivjeli. Nije ih bilo got
ovo dva tjedna, propje aèili su vi e milja svakoga da-
392
kenija
na, skrivali se od prolaznika, spavali po poljima i prosili hranu. Nadomak Kendu
a izgubili su se. Napokon ih je prona la neka ena, prljave i na smrt izgladnjele, i
sa alila se nad njima. Uzela ih je k sebi, nahranila i pitala kako se zovu. Kadaj
e shvatila tko su, odmah je poslala po va ega djeda. Kadaje Onyango stigao i vidio
u kakvom su stanju, zaplakao je, i to je jedini put da gaje itko vidio u suzama
.
Djeca vi e nikada nisu bje ala, a mislim da su i zauvijek zapamtila svoje putovanje.
Sarah se uvijek dr ala na odstojanju od Onyanga; ostalaje zauvijek lojalna Akumu
jer je ipak bila starija i vjerojatno je vidjela kako se otac pona ao prema majci.
Vjerujem da me mrzila zbog toga to sam zauzela mjesto njezine majke. Barack je r
eagirao na drugi naèin. Nije mogao majci oprostiti to ga je napustila i pona ao se
kao da ona ne postoji. Svima je govorio da sam ja njegova majka i, iako joj je s
lao novac kadaje odrastao, uvijek se prema njoj dr ao nekako hladno.
Zanimljivo je daje Sarah bila u svemu najsliènija ocu. Stroga, marljiva, lako bi
planula. Barack je, opet, bio divlji i tvrdoglav kao Akumu. Naravno da ljudi to
ne vide sami na sebi.
Jasno vam je valjda daje Onyango bio vrlo strog s djecom. Tjerao ih je da rade i
nije im dopu tao igru izvan nastambe jer je tvrdio da su druga djeca prljava i lo e
odgojena. Kad god bi oti ao, ja bih postupila suprotno njegovim naredbama jer dr im
da se djeca trebaju igrati s drugom djecom isto kao to trebaju jesti i spavati.
Ah to nikada nisam priznala va em djedu i svaki put bih dobro izribala djecu prije
nego to se on vratio.
Nije bilo lako, posebice s Barackom. Taj je djeèak bio tako zloèest! Pred Onyang
om se pravio dobro odgojenim i poslu nim, i nikada nije odgovarao ocu kada mu je o
vaj ne to naredio. No ocu iza leða Barack je radio stoje htio. Kada bi Onyango oti a
o poslom, Barack bi skinuo svoju uobièajenu odjeæu i oti ao se hrvati s drugim dje
èacima ili se kupati u rijeci, a èesto bi krao voæe sa susjedovih voæki i jahao
njihove krave. Susjedi se nisu usudili
393
snovi mojega oca
po aliti Onyangu, nego su dolazili k meni. Alija se na Baracka nisam mogla ljutiti
i uvijek sam prikrivala njegove nepodop tine jer sam ga voljela kao svojega vlast
itog sina.
Iako to nije volio pokazivati, va je djed Baracka posebno volio jer je bio iznimn
o pametan. Uèio gaje slova i brojke jo kao sasvim malo dijete, i vrlo brzo uèenik
je postao bolji od uèitelja. Onyanguje to bilojako dragojer je znanje dr ao kljuè
nim, u znanju je bila sva moæ bijelaca i elio je da njegov sin bude obrazovan kao
bilo koji bijelac. Nije se toliko brinuo kako æe se arah kolovati, iako je i ona
uèila isto tako brzo kao i Barack. Veæina mu karaca smatrala je kolovanje kæeri bac
anjem novca. Po zavr etku osnovne kole arah je preklinjala Onvanga da joj plati sred
nju kolu. Odgovorio joj je: »Za to da plaæam kolarine kada æe ionako ivjeti u kuæi nek
oga drugog mu karca? Idi pomagati majci i uèi kako biti dobra ena.«
Takav stav doveo je do nesloge izmeðu arah i mlaðega brata, pogotovo stoga stoje a
rah vidjela kako Barack ne shvaæa kolu ba previ e ozbiljno. Baracku je sve bilo dopu t
eno. Najprije je krenuo u kolu u obli njoj misiji, i veæ je prvi dan poslije kole re
kao ocu kako on ne mo e iæi u tu kolu jer mu je uèiteljica ena koja ga nema èemu nov
om nauèiti. Takav naèin pona anja nauèio je od oca i Onvango tu ni ta nije mogao. Sl
jedeæa najbli a kola bila je udaljena gotovo deset kilometara ija sam ga poèela sva
koga jutra voditi u kolu. Uèitelj mu je bio mu karac, ali ni to nije rije ilo njegove
probleme. Uvijek je znao sve odgovore, a katkad bi èak ispravljao uèitelja pred
cijelim razredom. Uèitelj bi ga izgrdio zbog drskosti, ah Barack nije popu tao. M
nogo puta gaje ravnatelj zbog toga i ibao po rukama. Vjerojatno gaje to ipak neèem
u nauèilo jer sam primijetila da se sljedeæe godine vi e nije bunio iako je pre ao u
razred koji je vodila uèiteljica.
Sve u svemu, kola mu je bila dosadna pa je, kada je postao stariji, tjednima izos
tajao. Nekoliko dana prije ispita pro ao bi lekcije s nekim kolegom iz razreda. Mo
gao je sve nauèiti za samo
394
kenija
nekoliko dana, a ocjene bi mu uvijek bile najbolje u razredu. Toliko se naviknuo
biti najbolji daje onih nekoliko puta kada nije bio najbolji do ao sav u suzama.
Ali to se dogodilo samo jednom ili dvaput obièno bi dolazio kuæi nasmijan i sav
pun sebe.
Iako se pravio va an, Barack nije bio ohol prema kolegama iz razreda uvijek je bio
dobronamjeran i pomagao je svakome tko gaje tra io. Pravio se va an kao dijete kada
shvati da mo e brzo trèati ili uspje no loviti. Zato nije ni pomislio da bi ga ljud
i mogli mrziti zbog te njegove lakoæe s kojom je sve radio. Nije to razumio ni k
ao odrastao èovjek. U baru ili restoranu znao bi sresti neke ljude s kojimaje i ao
u kolu, a ti su postali ministri ili poslovni ljudi, i pred svima bi ih iskritiz
irao. Rekao bi im: »O, sjeæam se kada sam te uèio aritmetiku, pa kako si mogao p
ostati tako va an?« Onda bi se nasmijao i platio im piæe jer su mu, zapravo, bili
dragi. Ali takvi su se ljudi dobro sjeæali kolskih klupa i znali su da Barack gov
ori istinu, a to ihjejako ljutilo, iako ljutnju nisu htjeli pokazati.
U doba kadaje tvoj otac bio tinejd er, u Keniji su se dogaðale velike promjene. Mn
ogi su se Afrikanci borili u Drugome svjetskom ratu. Nosili su oru je i dokazali s
e kao dobri ratnici u Burmi i u Palestini. Vidjeli su bijelce kako se bore proti
v sebi sliènih, ginuli su uz bijelce, pa i sami ubili dosta bijelaca. Vidjeli su
da Afrikanci mogu rukovati bjelaèkim strojevima, a sreli su crnce iz Amerike ko
ji su znali pilotirati ili su bili vje ti kirurzi. Po povratku u Keniju eljeli su s
drugima podijeliti novosteèena znanja i vi e nisu bili zadovoljni bjelaèkom domin
acijom.
Poèelo se govoriti o nezavisnosti. Sastanèilo se i demonstriralo, pisale su se p
eticije vladi u kojima se kritizirala konfiskacija zemlje i pravo upravitelja da
regrutira besplatnu radnu snagu za vladine projekte. Èak i oni Afrikanci koji s
u pohaðali kole pri misijama sada su protestirali protiv tih istih misija i optu iv
ali bijelce da su iskrivili kr æanski nauk. Veæina tih aktivnosti odvijala se, kao
i uvijek, ondje gdje su ivjeli Kikuvui, jer oni su najte e
395
snovi mojega oca
podnosili bjelaèki jaram. Narodu Luo nije bilo ni ta lak e, najvi e je njihovih pripad
nika regrutirano za prisilni rad. Na i su mu karci krenuli s Kikuyuima na demonstrac
ije. Kasnije, kada su Englezi proglasili izvanredno stanje19, mnogi su zavr ili u
zatvoru, a neki su i zauvijek nestali.
Prve ideje o nezavisnosti padale su na plodno tlo medu uèenicima pa su tako utje
cale i na tvojega oca koji bi èesto poslije kole prièao o sastancima kojima je na
zoèio. Tvoj se djed slagao s veæinom zahtjeva koje su izra avale tada nje stranke, p
rimjerice KANU20, iako je dr ao da pokret za nezavisnost nièemu ne vodi jer nije v
idio kako bi Afrikanci mogli pobijediti bjelaèku vojsku. »Kako æe Afrikanac pobi
jediti bijelca«, govorio bi Baracku, »kada nije sposoban napraviti niti bicikl?«
Govorio bi jo i kako Afrikanac ne mo e pobijediti bijelca i zbog toga to ga zanima
samo vlastita obitelj ili klan, dok bijelac stalno nastoji pro iriti svoju moæ. »J
edan bijelac je poput mrava«, govorio bi Onyango. »Svatko ga mo e zgaziti. No bije
lac radi u zajednici, ba kao mrav. Interes nacije ili poslovne organizacije va niji
 mu je od vlastitoga interesa. Bez pitanja æe po tovati naredbe vode. Crnci su dru
kèiji. I najgluplji crnac misli daje pametniji od mudraca. Zato æe crnci uvijek
gubiti.«
No usprkos takvom stavu, djeda su jednom ipak uhitili. Jedan Afrikanac, slu benik
regionalnog namjesnika, bio mu je zavidan zbog zemlje koju je posjedovao. Jednom
prije Onyango ga je optu io da ubire prekomjerne poreze, a razliku stavlja sebi u
d ep. Taj je èovjek za vrijeme izvanrednog stanja stavio Onyan-govo ime na listu
prista a organizacije KANU, a svojimje bijelim
19 Sir Everlyn Baring, guverner Kenije, proglasio je 20. listopada 1952. izvanre
dno stanje zbog pokreta Mau-Mau. Istoga dana uhiæeno je est voða nacionalistièkih
pokreta Afrike (nap. prev.).
20 Kenya African National Union (KANU) - Afrièka nacionalna unija Kenije vladala
je Kenijom gotovo 40 godina od nezavisnosti 1963. do gubitka na izborima 2002.
(nap. prev.).
396
KENIJA
gospodarima rekao kako je Onyango ru itelj re ima. Jednoga dana do li su askari po Ony
anga i odveli ga u sabirni logor. Kada je konaèno saslu an, progla enje nevinim. Ali
do tada je pro lo èitavih est mjeseci i u Alego se vratio jako mr av i prljav. Jedva
je hodao, a kosa mu je bila puna stjenica. Bio je potpuno posramljen; nije eho u
æi u kuæu niti reæi to mu se dogaðalo. Morala sam pristaviti vodu da zavrije i do
nijeti britvu. Obrijao je kosu i dugo se kupao, upravo ovdje gdje vi sada sjedit
e. Toga sam dana shvatila daje postao starac.
Barack tada nije bio ovdje i tekje kasnije saznao za logor. Uspje no je polo io ispi
te na regionalnoj razini i bio je primljen u kolu pri misiji Maseno, oko osamdese
t kilometara ju nije, blizu ekvatora. Bila je to velika èast za Baracka jer je vrl
o malom broju Afrikanaca uopæe bila dopu tena srednjo kolska naobrazba, a samo najbo
lji od njih smjeli su pohaðati Maseno. No buntovna narav tvojega oca i tu je stv
orila mnoge neprilike. Kri om bi dovodio djevojke u mu ku spavaonicu uvijek je bio s
latkorjeèiv s djevojkama i to ta im obeæavao. S prijateljima bi po okolnim farmama
krao piliæe i slatki krumpir jer im hrana u menzi nije odgovarala. Nastavnici bi
za mirili na mnoge njegove prijestupe jer su vidjeli kolikoj e pametan. No ipak j
e pretjerao s nepodop tinama pa su ga na kraju izbacili iz kole.
Kadaje Onyango to saznao, bio je toliko ljut da gaje tukao tapom sve dok mu leða
nisu prokrvarila. No Barack nije ni pobjegao ni zapomagao, niti se opravdavao pr
ed ocem. Na kraju mu je Onyango rekao: »Ako se u mojoj kuæi neæe pristojno pona ati
, onda te niti ne trebam ovdje!« Sljedeæega tjedna Onyango je Ba-racku sredio da
otputuje na obalu i tamo se zaposli kao èinovnik. »Sada æe shvatiti koliko vrije
di kolovanje«, rekao muje. »Ba me zanima koliko æe u ivati zaraðujuæi za vlastiti kru
h.«
Baracku nije bilo druge nego poslu ati oca. Oti ao je u Mom-basu i prihvatio posao u
uredu jednoga arapskog trgovca. Ah veæ
397
snovi mojega oca
nakon kratkog vremena posvadio se s poslodavcem i oti ao ne uzev i ni plaæu. Na ao je
drugi èinovnièki posao, bitno manje plaæen. Ponos mu nije dopu tao tra iti pomoæ od
oca niti priznati daje pogrije io. Onvango je, dakako, èuo to se dogaða pa je izgrd
io Baracka kada imje do ao u posjet. Barack se poku avao opravdati i reæi kako je no
vi posao bolje plaæen od onoga kojeg mu je na ao Onvango. Rekaoje da prima sto ped
eset ilinga svakoga mjeseca. Onda mu je Onvango rekao: »Kada si tako bogat, poka i
mi svoju plaæu napismeno.« Barackje utio i Onvango je znao da mu je sin slagao. P
ovukao se u svoju kolibu, a Baracku je rekao da ode i vi e ne sramoti oca.
Barack se preselio u Nairobi i zaposlio kao èinovnik na eljeznici. Posao mu je bi
o dosadan, a politièka situacija sve gaje vi e zaokupljala. Pripadnici plemena Kik
uvu krenuli su u borbu po umama. Posvuda su se odr avali skupovi na kojima se tra ilo
oslobaðanje Kenvatte21 iz zatvora. Barack bi poslije posla odlazio na politièke
sastanke i tamo upoznao neke od voða organizacije KANU. Policija je upala na je
dan od sastanaka i uhitila Baracka zbog kr enja zakona o okupljanju. Strpali su ga
u zatvor, a njegovu su ocu poslali obavijest da pripremi novac za kauciju. No O
nvango je odbio dati novac, a menije rekao da æe to biti dobra lekcija za njegov
a sina.
Baracka su za nekoliko dana pustili iz zatvora jer formalno nije bio u vodstvu o
rganizacije. U tome ba nije bilo velike utjehe i Barackje poèeo pomi ljati kako je
njegov otac mo da ipak u pravu mo da on uistinu neæe ni ta postati. Bilo mu je dvadese
t godina, a stoje do sada napravio? Na eljeznici je dobio otkaz. Udaljio se od oc
a, bio je bez novca i perspektive. Imao je enu i dijete. Keziju je upoznao kada m
u je bilo samo osamnaest godina. Tada je ivjela kod svoje obitelji u Kenduu. Opèi
nila gaje
21 Jomo Kenvatta (21. listopada 1894. - 22. kolovoza 1978.), prvi predsjednik Vl
ade (1963. 1964.) i predsjednik Kenije (1964.^1978.). Dr i se osnivaèem kenijske nac
ije.
398
kenija
njezina ljepota i odluèio ju je o eniti nakon kratkog udvaranja. Znao je da ne mo e
platiti miraz bez oèeve pomoæi pa je mene zamolio da posredujem za njega kod oca
. Onyango se u poèetku protivio, a protivila se i Sarah, koja se vratila u Alego
nakon smrti svojega mu a. Reklaje tvojem djedu da Keziju zanimajedino obiteljsko
bogatstvo. Ja sam, pak, rekla Onyangu kako æe Barack moliti druge roðake za pomo
æ, a to ne bi bilo u redu s obzirom na to daje sin dobrostojeæeg èovjeka. Onyang
o je shvatio da govorim istinu pa je popustio. Godinu dana nakon Barackova i Kez
ijina vjenèanja rodio se Roy. Dvije godine kasnije do la je Auma.
Barack je morao uzdr avati obitelj pa je bio prisiljen prihvatiti bilo koji posao.
Uspio je nagovoriti jednoga Arapina po imenu Suleiman da ga zaposli kao uredsko
g potrèka. Uz sve to, Barack je i dalje bio poti ten, gotovo na rubu oèaja. Mnogi
iz njegove generacije iz Masena, pa i oni znatno manje nadareni od njega, sada s
u se veæ upisivali na Sveuèili te Makarere u Ugandi. Neki su oti li studirati èak u
London. Kad se vrate u osloboðenu Keniju, zaposlit æe se na najva nijim poslovima.
Sada je Barack uvidio da bi mu se moglo dogoditi da do kraja ivota radi kao èino
vnik tih ljudi.
U tom trenutku sreæa mu se osmjehnula u obliku dviju Amerikanki. Radile su kao u
èiteljice u Nairobiju, vezano uz neku crkvenu organizaciju, èini mi se. Jednoga
dana do le su u ured u kojemje radio tvoj otac. Poèeli su razgovarati i ubrzo su s
e sprijateljili. Posuðivale su mu knjige i pozivale ga u svoju kuæu, a kada su s
hvatile kako je pametan, rekle su mu da bi morao studirati. Objasnio im je da ne
ma novaca, a niti svjedod bu srednje kole, ali one su obeæale da æe mu srediti dopi
sni teèaj kojim bi osigurao potrebnu svjedod bu. Ako uspije, obeæale su mu pomoæ d
a poku a upisati studij u Americi.
Barack se odu evio i odmah se prihvatio posla u dopisnoj koli. Radio je marljivo, p
rvi put u ivotu. Svake veèeri i u svakoj stanki za objed èitao je knjige i rje avao
zadatke. Nekoliko mjese-
399
snovi mojega oca
ci kasnije polagao je ispit u amerièkom veleposlanstvu. Rezultate ispita trebalo
je èekati nekoliko mjeseci i Barackje za to vrijeme bio toliko nervozan da nije
mogao gotovo ni ta jesti. Bojali smo se da æe umrijeti, toliko je bio mr av. Jednog
a dana pismo je napokon stiglo. Nisam bila tamo kada gaje otvarao, ali je jo uvij
ek urlao od sreæe kada mi je javio novost. Smijala sam se zajedno s njim i bilo
je kao prije mnogo godina kada je veseo dolazio kuæi iz kole i hvalio se odliènim
ocjenama.
Jo je uvijek bio bez novaca ijo uvijek nije znao je li ga koje sveuèili te prihvatil
o. Onyango je postao mek i prema sinu kada se uvjerio da postaje odgovoran za svoj
e postupke, ali ni on nije imao dovoljno novaca za kolarinu i put. Neki u selu ht
jeli su pomoæi, ali veæina je mislila da Baracka vi e nikada neæe vidjeti ako mu d
aju novac da ode. I tako je Barack poèeo pisati sveuèili tima u Americi. Pisao je
i pisao. Na kraju su mu sa sveuèili ta na Havajima odgovorili da æe mu dati stipen
diju. Nitko nije znao gdje je to, ali Barack nije mario. Pokupio je trudnu enu i
sina, predao ih meni i za manje od mjesec dana vi e ga nije bilo.
Ne znam toèno stoje bilo u Americi. Znam da smo za manje od dvije godine dobili
pismo s vije æu kako je sreo Amerikanku po imenu Ann i kako bije elio o eniti. Ti si,
Barry, èuo daje tvoj djed bio protiv tog braka. To je istina, ali iz sasvim dru
gih razloga od onih koje ti spominje . Onyango je, naime, dr ao da se Barack pona a ne
odgovorno. Pisao mu je : »Kako ti pada na pamet o eniti tu bjelkinju kraj obveza k
oje ima kod kuæe? Hoæe li ta ena doæi s tobom u Keniju i ivjeti poput luo ke ene? Hoæe
li prihvatiti da ti veæ ima enu i djecu? Znam da bijelci takve stvari ne razumiju
. Njihove su ene ljubomorne i navikle da im se ugaða. Ako misli da nisam u pravu,
neka njezin otac doðe k meni u moju kolibu kako bi nas dvojica o tome raspravili
. Ipak je to stvar roditelja, a ne djece.« Pisao je i tvom djedu Stanleyju i pon
ovio uglavnom sve stoje rekao Baracku.
kenija
Tvoj je otac, kao to zna , nastavio s pripremama za vjenèanje. Onyangu je prièao sa
mo o dogaðajima nakon tvojega roðenja. Svima nam je drago zbog tog vjenèanja jer
inaèe ti sada ne bi bio tu s nama. Ali tvoj je djed biojako ljut i èakje prijet
io da æe tra iti ukidanje Barackove vize. Onyango je ivio meðu bijelcima i bolje je
od Baracka razumio njihove navike. Shvatili smo to kada se Barack vratio u Keni
ju bez tebe i tvoje majke, upravo onako kako je Onyango predvidio.
Ubrzo po Barackovu povratku jedna gaje bjelkinja do la tra iti u Kisumu. U poèetku s
mo mislili daje to Ann, tvoja majka. No Barack nam je objasnio daje to Ruth, jed
na druga ena. Rekao je da ju je upoznao na Harvardu i daje do la za njim mimo njego
va znanja. Tvoj djed nije povjerovao u tu prièu i mislio je samo na to kako ga B
arack ne eli slu ati. Meni situacija nije bila sasvim jasna jer sam vidjela da Bara
ck ne pokazuje ba neku veliku elju o eniti Ruth. Ne znam zbog èega je kasnije promij
enio mi ljenje. Mo daje mislio kako æe mu s Ruth biti bolje u ivotu. Mo daje èuo traèev
e da se Kezia odvi e dobro provodila za njegove odsutnosti, iako sam gaja uvjerava
la da su to la i. A mo da je, jednostavno, volio Ruth vi e no stoje elio priznati.
Svejedno, kadaje Barack pristao o eniti Ruth, ona je istoga èasa odbacila i samu p
omisao da mu Kezia bude drugom enom. Tako su djeca oti la s ocem i njegovom novom en
om ivjeti u Nairobi. Kada bi Barack vodio Aumu i Roya u posjet, Ruth nije eljela i
æi s njima, a nije dopu tala niti da povede Davida ili Marka. Onyango nije o tome
raspravljao izravno s Barackom, ali bi drugima govorio tako da Barack èuje: »Moj
sin je jako va an èovjek, ali majka mu mora kuhati kada doðe kuæi, umjesto da mu
kuha ena.«
Drugi su ti prièali o ivotu tvojega oca u Nairobiju. K nama je rijetko dolazio i
ostajao bi samo kratko. Svaki put bi nam donosio skupe darove i novac, a svakoga
bi se dojmio njegov veliki automobil i krasna odjeæa. No otac gaje i dalje kori
o kao daje jo
401
snovi mojega oca
uvijek djeèak. Onvango je postao veæ jako star. Hodao je sa tapom i bio je gotovo
slijep. Vi e se nije mogao ni kupati bez moje pomoæi; bilo mu je neugodno zbog to
ga, ali niti to nije smek alo njegovu æud.
Kasnije, kada vi e nije bio na vlasti, Barackje skrivao probleme od oca. Nastavio
je donositi darove koje si vi e nije mogao priu titi, a primijetili smo da vi e nije d
olazio svojim automobilom, nego taksijem. Meni je jedinoj povjeravao sve svoje t
uge i razoèaranja. Uvjeravala sam ga da je previ e tvrdoglav u svojim odnosima s v
lastima. Govorio bi mi o naèelima, a ja bih mu odgovarala da zbog tih naèela naj
vi e pate njegova djeca. Onda bi mi on rekao kako ja to ne razumijem, ba kao to mije
govorio i njegov otac. Na kraju sam prestala davati savjete samo sam slu ala.
A upravo to je Baracku trebalo najvi e od svega netko tko æe ga slu ati. Ostao je ut
uèen èak i kada mu se polo aj ponovo popravio i kada namje sagradio ovu kuæu. S dj
ecomje postupao isto onako kako je Onvango postupao s njim. Bio je svjestan da i
h udaljava od sebe, ali nije si mogao pomoæi. I dalje se volio praviti va nim, smi
jati se i piti s prijateljima, ali smijeh mu je bio nekako neiskren. Sjeæam se n
jegova posljednjeg posjeta prije Onvango-ve smrti. Sjedili su njih dvojica jedan
nasuprot drugome, jeli su i utjeh. Za nekoliko mjeseci Onvango je konaèno oti ao k
svojim predcima, a Barackje do ao sve srediti. Nije gotovo ni ta govorio; vidjela s
am samo daje poèeo plakati kada je pregledavao starèeve stvari.
Bakica je ustala i stresla travu sa suknje. U dvori tu je bilo tiho, samo je uzbuð
eni treptaj neke ptice na trenutak poremetio mir. »Padat æe ki a«, izjavila je, pa
smo skupili prostirke i alice i unijeli ih u kuæu.
Unutra sam upitao Bakicu je li joj to ostalo od Staroga ili od na ega djeda. Oti la j
e u svoju spavaæu sobu pretra iti stari ko nati sanduk. Vratila se za nekoliko minut
a s knjigom velièine putovnice, boje hrðe, te s
402
kenija
nekoliko raznobojnih papira prièvr æenih spajalicom, izgri enih sjedne strane.
»To je, na alost, sve to sam na la«, rekla je Aumi. » takori su dohvatili papire prije
nego to sam ih uspjela skloniti.«
Auma i ja smo sjeli i stavili knjigu i papire na niski stoliæ ispred sebe. Uvez
je uglavnom otpao s crvene knjige, ali naslovnica je jo bila èitljiva pisalo je:
D epni registar domaæih zaposlenika te, manjim slovima, Izdano na temelju Propisa
o registraciji domaæih zaposlenika, 1928., Kolonija i protektorat Kenija. S unut
arnje strane naslovnice, iznad otisaka Onyangova lijevog i desnog palca, bio je
biljeg od dva ilinga. Linije na otiscimajo su uvijek bile jasno vidljive, poput ot
isnutih koralja. Prostor za sliku bio je prazan.
U preambuli je bilo obja njenje: Svrha ovog Propisa je omoguæiti evidenciju o zapo
slenju svakoj domaæoj zaposlenoj osobi u cilju za tite njezinih interesa, kao i za t
ite poslodavca od zapo ljavanja nepodobnih osoba.
Pod pojmom zaposlenik bila su nabrojana zaposlenja: kuhar, sluga u kuæi, konobar
, batler, njegovateljica, osobni sluga, poslu ivaèpiæa, lakej, vozaè, peraè odjeæe
. Navedena su i pravila o no enju ovakve knji ice: zaposlenik koji radi bez knji ice,
ili je na bilo koji naèin o teti, kaznit æe se globom ne veæom od stotinu ilinga il
i zatvorom ne duljim od est mjeseci, ili objema kaznama. Zatim su slijedili detal
ji o reèenom »registriranom zaposleniku«, ispisani elegantnim rukopisom nekog èi
novnika:
Ime: Hussein II. Onyango.
Broj registracije domaæeg zaposlenika: RwlA NBI0976717.
Rasa ili pleme: Ja'Luo.
Prebivali te kada nije zaposlen: Kisumu.
Spol: M.
Starost: 35.
Visina i grada: 183 cm, srednja.
Put: Tamna.
Nos: Plosnat.
Usta: Velika.
Kosa: Kovrèava.
Zubi: Nedostaje est.
O iljci, plemenske oznake ili druge posebnosti: Nema.
403
snovi mojega oca
Pri kraju knjige na li smo pojedinosti o zaposlenjima, potpisane i po-svjedoèene o
d raznih poslodavaca. Kap. C. Harford iz Gradske skup tine Nairobi) a naveo je kak
o je Onyango obavljao svoje du nosti osobnog sluge zadivljujuæe marljivo. Gospodin
A. G. Dickson smatrao je njegovo kuhanje odliènim èita i pi e engleski pa mo e prat
iti svaki recept... uz ostalo, kolaèi su mu izvrsni. Onyango mu vi e nije potreban
jer vi e nisam na safariju. Dr. H. H. Sherry navodi kako je Onyango vrlo dobar ku
har, ali je sposoban i za mnogo vi e. Nasuprot tome, g. Arthur W. H. Cole ka e kako
se nakon tjedan dana rada Onyango pokazao nepodobnim i svakako nevrijednim 60 ili
nga na mjesec.
Zatim smo poèeli pregledavati snop pisama. Pisao ih je na otac raznim sveuèili tima
u Sjedinjenim Dr avama. Bilo je vi e od trideset pisama poslanih predsjednicima Mor
gan Statea, Santa Barbara Junior Colle-gea, San Francisco Statea.
Dragi predsjednièe Calhoun, poèinjalo je jedno od pisama. Gospoda Helen Roberts
iz Palo Alta, Kalifornija, koja je sada u Nairobiju, prièala mije o Va em fakultet
u. Gospoda Roberts zna koliko bih elio studirati u Sjedinjenim Amerièkim Dr avama p
a me zamolila da se prijavim za upis na Va cijenjeni fakultet. Bio bih Vam zahval
an kada biste bili ljubazni poslati mi formulare za upis, kao i informacije o mo
guænosti stipendiranja. Uz neka pisma bile su prilo ene preporuke gospoðice Elizab
eth Mooney iz Marylanda, specijalistice za opismenjavanje. Nije moguæe pribaviti
kolske svjedod be g. O'Bame, pisala je, jer veæ nekoliko godina ne pohaða kolu. No
uvjerena je kako na otac posjeduje mnoge talente, napominje kako se uvjerila u nj
egovo kori tenje algebre i geometrije. Dodaje kako su Keniji prijeko potrebni spos
obni i predani uèitelji te kako g. O'Bami, buduæi da eli slu iti svojoj zemlji, tre
ba pru iti ansu, barem nagodinu dana.
To je to, pomislio sam. Moje naslijeðe. Uredno sam poslagao pisma i stavio ih is
pod knji ice o registraciji. Zatim sam oti ao u dvori te. Stajao sam ispred dva groba
dok sve oko mene - polja kukuruza, drvo manga, nebo nije nestalo, a ostao je sam
o niz mentalnih slika, niz o ivjelih Ba-kièinih prièa.
Vidim djeda kako, kao mr avi djeèak ozbiljna lica, gotovo komièan u prevelikim hla
èama i u ko ulji bez gumba, stoji pred oèevom kolibom.
404
kenija
Gledam kako mu njegov otac okreæe leda i èujem kako mu se braæa smiju. Osjeæam k
ako mu se èelo ari, udovi grèe i srce para. Okreæe se i odlazi crvenim zemljanim
putom ija sam svjestan kako je njegov ivot u tom trenutku potpuno i nepovratno pr
omijenio smjer.
Morat æe ponovo pronaæi sebe na tom sasu enom i osamljenom mjestu. Snagom volje st
vorit æe nov ivot iz komadiæaka nepoznatog svijeta i uspomena iz svijeta kojeg vi e
nema. A kada bude sjedio sam u svojoj èistoj, izribanoj kolibi, sada veæ starac
mutnoga pogleda, znam da æe i dalje èuti oca i braæu kako mu se smiju. Jo uvijek
æe èuti glas britanskoga kapetana kako mu po treæi i posljednji put obja njava is
pravan omjer d ina i tonika. Zate u se ivci u starèevu vratu i bijes raste u njemu hv
ata tap da ne to udari, bilo to. Sve dok konaèno ne shvati da æe smijeh i prijekori
nadjaèati i nad ivjeti svu snagu njegovih ruku i njegove volje. Tijelo mu se opu ta
u stolcu. Zna da ne mo e nad ivjeti sudbinu koja mu se izruguje. Èeka smrt, sam.
Shka nestaje i pojavljuje se druga moj otac u dobi od devet godina. Gladan je, u
moran, èvrsto dr i sestrinu ruku, tra i majku koju je izgubio. Gladje prete ka za njeg
a, umor je prevelik; tanka spona koja ga ve e s majkom na kraju puca i majèina sli
ka nestaje u ni tavilu. Djeèak poèinje plakati; ispu ta sestrinu ruku. Vièe da eli ku
æi, natrag u oèevu kuæu. Naæi æe novu majku. Kod kuæe æe se igrati i vje bati snag
u volje.
Ah nikada neæe zaboraviti oèaj toga dana. Dvanaest godina kasnije, sjedeæi za ra
dnim stolom, dignut æe pogled s hrpe papira prema nemirnom nebu i osjetiti istu
onu paniku. I on æe morati krenuti iz poèetka. Sef nije u uredu; on sklanja papi
re i iz staroga uredskog ormara vadi popis adresa. Poèinje pisati pisma na pisaæ
em stroju, pismo do pisma, ispisuje i omotnice, zatvara svako pismo kao poruku u
boci; pisma æe kroz po tanski sanduèiæ zaploviti golemim oceanom i mo da mu omoguæi
ti bijeg s otoka oèeve sramote.
Kako lije morao biti sretan kadaje njegov brod konaèno uplovio punimjedrima! Kad
aje stiglo pismo s Havaja, sigurno je znao daje konaèno izabran; da se ostvarila
èarohja njegova imena, baraka, Bo jeg blagoslova. Kada bude imao titulu, svilenu
kravatu, amerièku suprugu,
405
snovi mojega oca
automobil, prave rijeèi, prave brojke, novèanik, ispravni omjer d ina i tonika, ug
laðenost, kraljevske manire, sve besprijekorno i prirodno, bez skrpanih ostataka
pro losti sumnjive kvalitete - to mu uopæe mo e stati na put?
Gotovo je uspio, i to vi e nego to se njegov otac ikada mogao nadati. A onda, nakon
tolikoga prijeðenog puta, otkriti da zapravo nije uspio pobjeæi! Otkriti daje o
stao zarobljen na oèevu otoku, da se i dalje mora boriti s raspuklinama od gorèi
ne, sumnji i poraza, s osjeæajima koji su jo vidljivi ispod tanke povr ine, vruæi,
stopljeni i ivi, kao jedna zla, razjapljena usta, a majkaje oti la, oti la, oti la dale
ko...
Bacio sam se na zemlju i rukom pre ao preko glatkih utih ploèica. Oèe, viknuo sam.
Tvoja zbunjenost nije sramota. Ba kao ni zbunjenost tvojega oca prije tebe. Nema
sramote u strahu ili u strahu njegova oca prije njega. Sramotna je samo utnja roð
ena iz straha. utnja nas je izdala. Da nije bilo te utnje, tvoj bi djed poduèio tv
ojega oca da ne mo e pobjeæi od sebe samoga, da ne mo e sam poèeti iz poèetka. Tvoj
bi otac onda na isti naèin poduèio tebe. A ti, sin, mogao bi poduèiti svojega oc
a da u tom novom svijetu koji nas sve mami ima jo neèega osim eljeznice, engleskih
zahoda, sustava za navodnjavanje i gramofona, be ivotnih instrumenata koji se mog
u utopiti u tradicionalnom naèinu ivota. Mogao bi mu reæi da ti instrumenti posje
duju opasnu moæ i da zahtijevaju drukèiji svjetonazor. Da se ta moæ mo e prihvatit
i jedino uz vjeru koja se raða iz patnje, vjeru koja nije ni nova, ni bijela ni
crna, ni kr æanska ni muslimanska, nego je to ona vjera koja je tinjala u prvom af
rièkom selu, ba kao i u prvom gospodarstvu Kansasa vjera u ljude.
utnja vamje ubila vjeru. A zbog nedostatka vjere obojica ste se za neke stvari iz
pro losti vezali previ e, a za neke premalo. Previ e ste se vezali za strogost, sumnj
ièavost i mu ke okrutnosti. Istodobno ste se premalo vezali za Bakièin smijeh, za
u itak susreta na livadama gdje ste vodili koze, za amor tr nice i prièe uz vatru. Za
odanost koja je mogla nadoknaditi nedostatak zrakoplova ili pu aka. Rijeèi ohrabr
enja. Zagrljaj. Za veliku, istinsku ljubav. Imao si tolike vrline: bistar um, mo
æ koncentracije, arm! Kako si mogao od sebe napraviti èovjeka ako si sve to napus
tio...
kenija
Dugo sam sjedio izmeðu dva groba i plakao. Kada sam konaèno is-plakao sve suze,
osjetio sam kako me obuzima mir. Osjetio sam da se krug konaèno zatvorio. Shvati
o sam da cijelo moje pona anje dobiva dublji smisao, da smisao mojega postojanja n
ije tek fraza ili intelektualna forma. Vidio sam daje sav moj amerièki ivot crnaè
ki ivot, bjelaèki ivot, osjeæaj napu tenosti u mladosti, frustracije i nade koje sam
do ivio u Chicagu sve je to povezano s ovim mahm komadiæem zemlje s druge strane
oceana, povezano dublje od veze koja se stvara imenom ili bojom ko e. Bol koju sam
nekada osjeæao bila je bol mojega oca. Pitanja koja sam postavljao bila su pita
nja moje braæe. Njihova borba po roðenju je i moja borba.
Poèelo je lagano ki iti, ki ne kapi udarale su po li æu iznad mene. Ba sam htio pripali
ti cigaretu kada sam osjetio neèiju ruku na ramenu. Okrenuo sam se i vidio Berna
rda kako èuèi kraj mene sa starim, izvrnutim ki obranom kojim nas je obojicu htio
za tititi od ki e.
»Poslali su me da vidim jesi li dobro«, rekao je.
Osmjehnuo sam mu se. »Da, dobro sam.«
Kimnuo je kiljeæi na oblake. Onda se okrenuo natrag k meni i rekao: »Daj i meni c
igaretu pa æu tu sjesti s tobom i pu iti.«
Zagledao sam se u njegovo glatko, tamno lice i spremio cigaretu natrag u kutiju.
»Moram prestati pu iti«, rekao sam. »Hajdemo radije pro etati.«
Ustali smo i krenuli prema kolibama. Djeèak Godfrey stajao je pokraj kolibe za k
uhanje, jednu je nogu naslonio na zemljani zid poput krana dizalice. Pogledao na
s je i poku ao se osmjehnuti.
»Doði«, rekao je Bernard djeèaku. »Mo e s nama pro etati.« I tako smo nas trojica kre
nuli irokim zemljanim putom, cupkajuæi li æe koje je raslo uz put i gledajuæi kako
ki a pada u nekoliko dolina pod nama.
EPILOG
Ostao sam u Keniji jo dva tjedna. Svismo se vratili u Nairobi i ondjeje bilojo veè
era, jo svaða, jo prièa. Bakica je stanovala u Auminu stanu i ja sam svake noæi za
spao uz njihov apat. Jednoga dana okupili smo se kod fotografa kako bismo napravi
li obiteljsku fotografiju. Za tu priliku sve su ene odjenule iroke afrièke haljine
ivih zelenih, utih i plavih boja, a mu karci su svi bili visoki, svje e obrijani, ur
dno izglaèani, pa je fotograf, Indijac èupavih obrva, izjavio kako smo dobili kr
asnu fotografiju.
Roy je ubrzo nakon toga odletio u Washington, a Bakica se vratila u Kuæu na kvad
rat. Sve se odjednom uti alo pa smo Auma i ja postali sjetni, kao da se budimo iz
nekog sna. Mo da nas je ti tilo to to æemo se i mi uskoro vratiti svojim drugim ivotim
a i to æemo ponovo biti odvojeni i udaljeni. Zato smo odluèili posjetiti Georgea,
posljednje dijete na ega oca.
Ispalo je bolno, organizirano na brzinu i bez znanja majke jednostavno smo se sa
Zeituni odvezli do jedne uredne, jednokatne kolske zgrade, ispred koje su se dje
ca igrala na velikom travnjaku. Zeituni je kratko razgovarala s uèiteljicom koja
je pazila na djecu i zatim dovela jedno dijete do nas. Bio je to naoèit djeèak
okrugle glave i srame ljiva pogleda. Zeituni se nagnula nad njega i pokazala na na
s.
409
snovi mojega oca
»Ovo je tvoja sestra«, reklaje, »koja se igrala s tobom i dr ala te u krilu. Ovo j
e tvoj brat, koji te do ao vidjeti èak iz Amerike.«
Djeèak se hrabro rukovao s nama i odmah poèeo pogledavati prema igri koju je upr
avo napustio. Uvidio sam da smo pogrije ili to smo do li. Uskoro se pojavila ravnatel
jica kole i rekla da ovdje mo emo biti samo uz dopu tenje majke, inaèe moramo odmah o
tiæi. Zeituni se poèela svaðati s ravnateljicom, ali Auma je rekla: »Nemoj, teta
, ena ima pravo. Moramo otiæi.« Iz automobila smo gledali kako se George vratio i
gri s prijateljima i utopio u gomili sliènih njemu, okruglih glava i kvrgavih ko
ljena, koji su po travi ganjali pohabanu loptu. Odjednom sam se sjetio svojega p
rvog susreta sa Starim, straha i nelagode koje sam osjeæao zato to sam se prvi pu
t morao suoèiti sa zagonetkom vlastita ivota. Tje io sam se da æe i George mo da jedn
oga dana, kada bude stariji, po eljeti saznati tko je bio njegov otac i tko su mu
braæa i sestre, pa ako ikada doðe k meni, ja æu mu rado isprièati prièu koju zna
m.
Te sam veèeri pitao Aumu zna li za neke dobre knjige na luo kome i onaje predlo ila
da posjetimo njezinu biv u profesoricu povijesti, visoku, pogrbljenu enu koja se zv
ala dr. Rukia Odero, a kojaje bila i prijateljica Staroga. Kada smo stigli, dr.
Odero se upravo spremala veèerati pa je inzistirala dajoj se pridru imo. Dok smo j
eli tilapiju22 i ugali, profesorica je navaljivala daje zovem imenom, a zatim je
htjela èuti moje dojmove o zemlji. Zanimalo ju je jesam li razoèaran. Rekao sam
joj da nisam razoèaran, iako odlazim s velikim brojem neodgovorenih pitanja.
»Toje dobro«, reklaje Rukia namje tajuæi naoèale. »Mi povjesnièari ivimo od toga. P
o cijele dane tra imo nova pitanja. To, zapravo, mo e biti prilièno zamorno. Treba i
mati smisla za nevolje. Zna , mladi crni Amerikanci imaju previ e romantiènu predod bu
o Africi. Kada smo tvoj otac ija bili mladi, bilo je upravo obratno mislili smo
da su svi odgovori u Americi. Harlem. Chicago. Langston Hughes i James Baldwin.
To su bili izvori na e inspiracije. Zatim Kennedyjevi bili su silno popularni. Bi
lo namjejako va no studirati u Americi. Vrijeme nadanja. Dakako, kada smo se vrati
li, uvidjeli smo da nam kolovanje ba i ne koristi
22 Vrsta rijeène ribe (nap. prev.).
410
epilog
previ e. A ni onima koji su nas poslali u inozemstvo. Trebalo je uhvatiti se u ko ta
c sa svom tom zamr enom povije æu.«
Pitao sam je za to misli da se crni Amerikanci moraju razoèarati kada posjete Afri
ku. Odmahnula je glavom i nasmijala se. »Zato to dolaze ovamo u potrazi za autent
iènim«, odgovorilaje. »To æe svakoga razoèarati. Evo, primjerice, ova veèera koj
u jedemo. Mnogi æe vam reæi da pripadnici plemena Luo jedu uglavnom ribu. No to
se ne odnosi na sve pripadnike plemena Luo, nego samo na one koji ive pokraj jeze
ra. No ni za njih to nije uvijek vrijedilo. Prije nego to su se naselili uz jezer
o, bili su stoèari nomadi, kao Masaiji. Dalje, ako ti i tvoja sestra pristojno p
ojedete ovu veèeru, ponudit æu vam èaj. Kenijci su, kao to znate, jako ponosni na
kvalitetu svojega èaja. Ali tu smo naviku preuzeli od Engleza. Na i predci nisu p
ili èaj. Tu su, zatim, i zaèini koje smo koristili za pripremu ove ribe. Ti zaèi
ni dolaze iz Indije ili Indonezije. Prema tome, èak i tako jednostavan obrok te ko
æe biti autentièan iako je, bez dvojbe, afrièki.«
Rukia je u ruci oblikovala kuglicu ugalija i umoèila je u gula . »Nisu crni Amerik
anci krivi zato to ele besprijekornu pro lost. Nakon svega to su pro ivjeli i jo pro
vaju, koliko vidim iz novina. Nisu oni jedini s takvim eljama. Europljani ele isto
. Nijemci, Englezi... svi oni svojataju Atenu i Rim, a zapravo su njihovi predci
sudjelovali u uni tavanju klasiène kulture. No to je bilo davno pa je njihova zad
aæa lak a. Rijetko se u europskim kolama èuje o bijedi europskih seljaka tijekom ci
jele poznate povijesti. O korupciji i izrabljivanju tijekom industrijske revoluc
ije, o besmislenim plemenskim borbama - sramotno je kako su Europljani postupali
sa svojim ljudima, koji èak nisu ni crnci. Prema tome, posve je prirodna ta ide
ja o zlatnom dobu Afrike prije dolaska bijelaca.«
»Korektiv«, rekla je Auma.
»Istinaje obièno najbolji korektiv«, reklaje Rukia sa smije kom. »Zna , katkad mi se
èini kako je najgore to nam je kolonijalizam donio zamagljivanje vlastite pro lost
i. Mo da bismo bolje iskoristili tu pro lost da nije bilo bijelaca. Razmotrili bismo
 neke stare obièaje i zakljuèili kako ih
411
snovi mojega oca
vrijedi saèuvati. Neki drugi bi oti li u zaborav. No bijelci su nam nametnuli obra
mbeni stav. Slijepo smo se dr ali nekih obièaja koji su davno pre ivjeli. Poligamije
. Kolektivnog vlasni tva zemlje. Sve je to dobro funkcioniralo u svoje vrijeme, no
sada najèe æe postaje izvor zloupora-be. Obièaje jednako zlorabe pojedinci kao i
vlast. A opet, ako govori o tome, ka u ti da si zara en zapadnjaèkom ideologijom.«
»Pa kako da se onda prilagodimo?« upitala je Auma.
Rukiaje slegnula ramenima. »To ostavljam onima koji stvaraju politiku. Ja sam te
k povjesnièarka. Ali ipak mislim da se ne smijemo pretvarati kao da ne postoje p
roturjeènosti u na oj stvarnosti. Na primjer, obrezi-vanje ena va an je obièaj kod Ki
kuvua, kao i kod Masaija. Za moderne ljude to je barbarski obièaj. Mo da bismo te
operacije mogli izvoditi u bolnicama, pa tako smanjiti smrtnost. Smanjiti krvare
nje na minimum. Ali ne mo emo provoditi polovièno obrezivanje. To nikom ne odgovar
a. Zato moramo odabrati. Isto vrijedi i za vladavinu prava, za postupak neovisne
istrage ta su naèela mo da u suprotnosti s naèelom plemenske odanosti. Ne mo e uvest
i vladavinu prava, a onda po tedjeti pripadnike svojeg klana. I to se dogaða? Ponov
o bira . Ako je odabir pogre an, onda uèi na vlastitim pogre kama. Tra i stoje dobro.«
Polizao sam prste i oprao ruke. »No je li ostalo i ta to je izvorno afrièko?«
»A, u tomeje stvar, zar ne?« reklaje Rukia. »Izgleda daje ovo mjesto ipak nekako
posebno. Nije mi jasno stoje to. Mo da na Afrikanac ima jedinstven osjeæaj za vrij
eme, nakon to je do ao tako daleko i to tako brzo. Mo da smo mi od svih najvi e patili.
Mo da je ova zemlja jednostavno takva. Ne znam. A mo da samjajako romantièna. Znam
da ne mogu dugo izbivati odavde. Ovdje ljudi jo uvijek razgovaraju. Kad god odem
u Sjedinjene Dr ave, èini mi se daje tamo tako pusto...«
Odjednom je nestalo svjetla u kuæi. Rukiaje uzdahnula i rekla kako su zamraèenja
sve èe æa, a ja sam joj dodao svoj upaljaè kako bi upalila svijeæe na kaminu. U m
raku sam se sjetio Zeituninih prièa pa sam spomenuo kako bi sada mogli iziæi noæ
ni trkaèi. Rukiaje upalila svijeæe, a lice joj je u njihovom svjetlu poprimilo i
zgled maske koja se smije.
412
epilog
»O, pa ti zna za noæne trkaèe! Da, oni imaju veliku moæ u mraku. U mojem kraju ih
je bilo ba mnogo. Prièalo se da noæu hodaju uz nilske konje. Jednom, sjeæam se..
.«
Svjetla su se upalila isto tako naglo kao to su se ugasila. Rukia je ugasila svij
eæe i zatresla glavom. »U gradu se, na alost, svjetla uvijek upale. Mojoj kæeri n
oæni trkaèi ni ta ne znaèe. Zna , njezin prvi jezik nije luo ki. Nije ni svahili. Njez
in prvi jezik je engleski. Kada je slu am kako razgovara s prijateljicama, menije
to gotovo nerazumljivo. Koriste od svega pomalo engleski, svahili, njemaèki, luo k
i. Katkad me to razljuti pa im ka em kako bi morale barem jedan jezik nauèiti po ten
o.« Rukia se sama sebi nasmijala. »Ali polako odustajem ni ta se tu ne mo e uèiniti.
One ive u izmije anom svijetu. Mo daje to i dobro. Konaèno, nije mi stalo da mi kæi
bude autentièna Afrikanka, nego da bude autentièno svoja.«
Bilo je veæ kasno. Zahvalili smo Rukiji na gostoprimstvu i krenuli svojim putem.
No njezine æe mi rijeèi jo dugo odzvanjati u u ima i vezati se na moje vlastite us
pomene i vlastita vjeèna pitanja. Posljednjeg vikenda mojeg boravka Auma i ja ot
i li smo vlakom na obalu i odsjeli u Mombasi, u starom hotelu s pogledom na pla u, k
oji je Stari najvi e volio. Bio je to skroman, ali èist hotel, koji je u kolovozu
bio ispunjen njemaèkim turistima i amerièkim pomorcima za vrijeme izlaska na oba
lu. Nismo ni ta posebno radili, samo smo èitali, plivali i etali pla om, i gledali bl
jedunjave rakove kako poput duhova nestaju u svojim rupama u pijesku. Sljedeæega
dana posjetili smo Stari grad u Mombasi i popeli se tro nim stubama na Fort Jesus
, tvrðavu koju su sagradili Portugalci kako bi bolje nadzirali trgovaèke putove
uz Indijski ocean; zatim suje osvojile hitre omanske flote; jo kasnije postala je
mostobranom britanskih trupa koje su napredovale prema unutra njosti u potrazi za
bjelokosti i zlatom, a danas je to prazna kamena graðevina èiji se zidovi lju te
poput slojeva ka iranog papira svijetlo naranèaste, zelene i ru ièaste boje, a njezi
ni davno utihnuli topovi gledaju prema mirnom moru i jednom ribaru koji baca mre u
.
413
snovi mojega oca
Na povratku za Nairobi Auma i ja smo se odluèili poèastiti kartama za autobus u
kojem su se mogla rezervirati mjesta. Osjeæaj luksuza nije bio dugog vijeka: kol
jena mije priklije tio putnik ispred mene koji je htio do maksimuma iskoristiti mo
guænost spu tanja naslona, a iznenadna oluja prolila je bujice vode kroz rupe na k
rovu, koje nikako nismo uspjeli zaèepiti papirnatim rupèiæima.
Ki aje konaèno stala i mogli smo vidjeti pusti krajolik od ljunka i ikare, tek s pon
ekim drvetom baobaba s loptastim gnijezdima ptica tkalaca u golim granama. Sjeti
o sam se kako sam negdje proèitao da baobab mo e godinama ne procvjetati i pre ivjet
i s minimumom ki e; gledajuæi ih kroz maghèastu popodnevnu svjetlost, shvatio sam
za to postoji vjerovanje da baobabi posjeduju magiène moæi da u njima ive duhovi i
demoni predaka i da se èovjeèanstvo prvi put pojavilo pod takvim drvetom. Nije t
o bilo samo zbog njihovoga neobiènog oblika, njihovoga prapovijesnog obrisa na p
raznom nebu. »Izgledaju kao da svako drvo ima svoju prièu«, rekla je Auma, i to
je bilo toèno svakoje drvo imalo svoj karakter koji nije bio ni dobar ni zao, ne
go jednostavno trajan, s tajnama u koje nikada neæu prodrijeti i mudro æu koju nik
ada neæu dokuèiti. Uznemirivalo me i istodobno hrabrilo to drveæe koje je izgled
alo tako kao da u svakom trenutku mo e iziæi iz zemlje i nekamo otiæi, kada se ne
bi znalo da su sva mjesta na svijetu zapravo slièna i da svaki trenutak u sebi s
adr ava sve stoje bilo prije.
Pro lo je est godina od toga prvog posjeta Keniji i mnogo se toga u svijetu promije
nilo.
Za mene je to bilo razmjerno mirno razdoblje u kojem sam se vi e sreðivao nego to s
am otkrivao, radeæi stvari koje svi moramo obaviti kako bismo konaèno odrasli. S
tudirao sam pravo na Harvardu i veæinu vremena u te tri godine provodio sam u lo e
osvijetljenim knji nicama, zadubljen u pravne sluèajeve i statute. Studij prava k
atkad ne opravdava oèekivanja suoèavate se s primjenom krutih pravila i zamr enih
postupaka na vrlo slo enu stvarnost; sa svojevrsnim velièanjem postupaka koji slu e
da bi se uredili poslovi onih koji imaju moæ a to nerijetko
414
epilog
znaèi uvjeravanje onih koji je nemaju kako je njihov polo aj zapravo dobar i pravd
a zadovoljena.
No pravo nije samo to. Pravo je takoðer pamæenje; pravo bilje i stoljetnu raspravu
raspravu nacije sa svojom savje æu.
Mi dr imo ove istine same po sebi razumljivima.23 U tim sam rij eèima osj e-tio du
h Douglassa i Delanyja, kao i Jeffersona i Lincolna; borbu Martina i Malcolma, k
ao i tolikih bezimenih demonstranata koji su znaèenje tih rijeèi provodili u ivot
. Èuo sam glasove japanskih obitelji iz logora okru enih bodljikavom icom; vidio sa
m mlade ruske Zidove kako izrezuju uzorke u manufakturama istoènog Manhattana; v
idio sam farmere kako za vrijeme velikih su a u svoje kamionete tovare krhotine vl
astitih ivota. Èuo sam glasove iz Altgeldovih vrtova, glasove onih koji èekaju na
granicama ove zemlje, iscrpljene i gladne bande koje prelaze Rio Grande. Èuo sa
m sve te glasove kako nadglasavaju jedni druge, a svi postavljaju ono isto pitan
je koje je usmjerilo i moj ivot, pitanje koje èesto noæu pitam svojega Starog. St
oje na a zajednica i kako tu zajednicu uskladiti s na om slobodom? Do kuda se u na e obv
eze? Kako golu snagu pretvoriti u pravdu, a obiènu naklonost u ljubav? U pravnim
knjigama nisam uvijek nalazio valjane odgovore na svaki sluèaj tipa Brown proti
v kolskog odbora dolazi niz sluèajeva u kojima je savjest rtvovana zbog pohlepe. P
a ipak, u samom razgovoru, u spajanju glasova, nalazim stanovito ohrab-renje, vj
erujuæi da, sve dok budemo postavljali pitanja, mo emo nekako saèuvati ono to nas p
ovezuje.
Tu vjeru, tako razlièitu od nevinosti, nije bilo lako odr ati. Po povratku u Chica
go uoèavao sam sve vi e znakova rasula u èetvrti South Side - dotrajale kuæe i uli
ce, djecu razdra ljivu i neobuzdanu, sve vi e obitelji srednje klase koje se sele iz
èetvrti, zatvore prepune razjarene mlade i, moju braæu bez perspektive. Gotovo ni
kada nisam èuo pitanje to smo napravili da su djeèja srca tako otvrdnula ili to tr
eba napraviti kako bismo pravilno usmjerili njihov moralni kompas. Koje su to vr
ijednosti kojih se svi mi moramo dr ati? Vidim da, umjesto toga, radimo isto to i u
vijek pravimo se da ta djeca ne pripadaju nama.
23 Tekst iz amerièke Deklaracije o neovisnosti iz 1776. godine (nap. prev.).
415
snovi mojega oca
Ja poku avam dati svoj mali doprinos promjeni toga smjera. Radim kao pravnik uglav
nom s crkvenim organizacijama i dru tvima, s ljudima koji bez puno buke grade duæa
ne i lijeènièke ordinacije u gradskim èetvrtima te stanove za siroma ne. Katkad ra
dim na sluèajevima diskriminacije, zastupam stranke koje doðu u moju kancelariju
s prièama za koje volimo misliti da vi e ne postoje. Veæini tih klijenata bilo je
zapravo neugodno zbog onoga to im se dogodilo, a neugodno je bilo i njihovim bij
elim kolegama koji su pristali svjedoèiti u njihovu korist; nitko nije elio ometa
ti pravdu. No u jednom bi trenutku i tu itelji i svjedoci shvatili daje rijeè o na
èelu, da one rijeèi zapisane prije vi e od dvije stotine godina ipak, unatoè svemu
, ne to znaèe. Bili oni crni ili bijeli, oni pola u pravo na ovu zajednicu koju zove
mo Amerikom. Oni biraju bolju povijest.
Mislim da sam u posljednjih nekohko godina nauèio biti strpljiviji, kako s drugi
ma tako i sa sobom. Za izvjesna pobolj anja mojega karaktera zaslu na je moja ena Mic
helle. Onaje dijete South Sidea, odrasla u jednoj od onih kuæica koje sam èesto
posjeæivao prve godine u Chicagu. Nije joj uvijekjasno to bi sa mnom; misli da sa
m, ba kao Gramps i Stari, previ e sanjar. I zaista, svojom praktièno æu i navikama Sr
ednjega zapada, prihèno me podsjeæa na Toot. Sjeæam se, kada sam prvi put doveo
Michelle na Havaje, Gramps me gurnuo laktom u rebra i rekao daje »dobar komad«.
Toot je za moju buduæu nevjestu izjavila daje »vrlo razborita djevojka«, stoje M
ichelle shvatila kao najveæi moguæi kompliment koji se mo e dobiti od moje bake.
Michelle sam nakon zaruka poveo u Keniju i upoznao je s drugom polovicom moje ob
itelji. I tamo su je sjajno primili, mo da i zato to me vrlo brzo nadma ila u znanju
luo kog jezika. Krasno smo se proveli u Alegu, pomagali smo Aumi u njezinu filmsko
m projektu, slu ali jo Bakièinih prièa, upoznali roðake koje nisam upoznao prvi put
. Osim divnih krajolika, uèinilo mi se, meðutim, daje ivot u Keniji postao te im. Z
emlja je gospodarski tonula, a korupcija i ulièni kriminal su rasli. Pitanje ost
av tine Staroga jo uvijek se nije rije ilo, a arah i Kezia jo uvijek
416
epilog
nisu razgovarale. Ni Bernard, ni Abo, ni Sayid nisu na li stalni posao, iako su se
i dalje nadali spremali su se polo iti vozaèki ispit pa mo da zajednièki kupiti nek
i rabljeni matatu. Ponovo smo se poku ali sastati s na im najmlaðim bratom Georgeom
i ponovo nam to nije uspjelo. A Billy, robusni i dru eljubivi bratiæ kojega sam up
oznao u Kendu Bayu, bio je zara en sidom. Posjetio sam ga i vidio koliko je iznure
n; zaspao bi u pola razgovora. Èinio se, ipak, nekako smiren i sretan to me vidi.
Zamolio me da mu po aljem neku fotografiju nas dvojice iz boljih vremena. Umro je
u snu prije no to sam mu uspio ispuniti elju.
Te je godine bilo jo umiranja. Michellin otac, jedna od najboljih osoba koje sam
poznavao, umro je prije nego stoje poveo kæer do oltara. Nekoliko mjeseci kasnij
e umro je Gramps, nakon duge borbe s rakom prostate. Kao veteran Drugoga svjetsk
og rata imao je pravo na ukop na Nacionalnom groblju Punchbowl iznad Honolulua.
Bila je to skromna ceremonija u nazoènosti nekoliko prijatelja s kojima je igrao
brid i golf, s tri poèasna plotuna i poveèerjem odsviranim na lovaèkom rogu.
Michelle i ja smo, unatoè bolima, nastavili s pripremama za vjenèanje. Vjenèao n
as je veleèasni Jeremiah A. Wright mlaði, u sveti tu Ujedinjene Kristove crkve Sv.
Trojstva, na kri anju Devedeset pete i Parnella. Na proslavi su svi bili jako lij
epi; moje nove tete divile su se svadbenoj torti, a moji novi strièevi divili su
se samima sebi u iznajmljenim smokinzima. Bio je i Johnnie, koji se zabavljao s
Jeffom i Scottom, mojim starim prijateljima s Havaja, i Hasan, moj cimer s kole
d a. Angela, Shirley i Mona èestitale su mojoj majci to me dobro odgojila. (»Nemate
vi pojma kakav je on«, odgovorila je moja majka smijuæi se.) Gledao sam kako Ma
ya pristojno izbjegava udvaranje neke crne braæe koji su bili puni sebe, a zapra
vo su bili puno prestari za Mayu i nisu to trebali raditi. Kada sam se pobunio,
Michelle mije savjetovala da se smirim jer se moja mala sestra mo e brinuti za seb
e. Bilaje u pravu, naravno; pogledao sam svoju sestricu, a vidio odraslu enu, lij
epu i pametnu; izgledala je poput neke latinoamerièke grofice sa svojom maslinas
tom ko om, dugom crnom kosom i crnom haljinom za djeveru e. Auma je stajala pokraj n
je i bila je jednako lijepa, samo su joj oèi bile malo
snovi mojega oca
nateèene na moje iznenaðenje, ona je jedina plakala tijekom slu be. Kada je orkest
ar zasvirao, uzele su kao pratnju Michelline bratiæe od pet i est godina, koji su
bili na i slu beni èuvari prstenja. Gledao sam djeèake kako ozbiljnih lica vode moj
e sestre na podij za ples i pomislio da su to mali afrièki prinèevi odjeveni u j
ednake rukom istkane kape, pojaseve i leptir-kravate.
No najvi e sam bio ponosan zbog Roya. Sada ga, zapravo, zovemo Abongo, njegovim lu
o kim imenom, jer je prije dvije godine odluèio reafirmirati svoje afrièko naslije
ðe. Preobratio se na islam i odrekao se svinjetine, duhana i alkohola. Jo uvijek
radi kao knjigovoða, ali prièa kako æe se vratiti u Keniju èim skupi dovoljno no
vca. Kada sam ga posljednji put sreo u Kuæi na kvadrat, veæ je gradio kolibu za
sebe i svoju majku. Radiojuje po luo kom obièaju, podalje od djedove nastambe. Rek
ao mi je da njegov posao uvoznika napreduje i da æe uskoro moæi zaposliti Bernar
da i Abu na puno radno vrijeme. A kada smo oti li Starome na grob, primijetio sam
da se na njemu pojavila ploèa.
Abongov novi naèin ivota uèinio gaje vitkim i bistra pogleda, a na vjenèanju je u
svojoj crnoj afrièkoj halji s bijelim obrubom i odgovarajuæom kapom izgledao ta
ko dostojanstveno da su neki pomislili kako mije to otac. Pona ao se kao pravi sta
riji brat: hjeèio me od predbraène treme, strpljivo mi po peti i esti put odgovar
ao daje prsten jo uvijek kod njega, gurao me kroz vrata kako bi me odvukao od zrc
ala govoreæi da neæe ni biti va no kako izgledam jer æemo sigurno zakasniti.
Sve te promjene na njemu nisu bile bezbolne. Volio je davati op irne izjave o potr
ebi osloboðenja crnog èovjeka od zatrovane europske kulture i korio je Aumu zbog
njezinih europskih manira, kako ih je on zvao. Nisu to sve bile samo njegove ri
jeèi, katkad je zvuèao neprirodno i dogmatski. No njegovje smijeh ostao zarazan
i mogli smo i bez srd be zakljuèiti da se ne sla emo. Preobraæenje mu je donijelo èv
rsto tlo pod nogama i odreðen ponos zbog svoje nove uloge. Vidio sam kako mu ras
te samopouzdanje; poèeo je smjelo istupati i postavljati te a pitanja; odluèio je
odustati od formula i slogana i tra iti stoje najbolje za njega. Nije mu nimalo la
ko jer je previ e dare ljiv i dobrohotan, previ e voli
418
epilog
ljude i opra ta im, pa nikako ne mo e pronaæi jednostavna rje enja zagonetke kako biti
crnac.
Gledao sam ga pri kraju proslave kako se smije u kameru, a svojim je dugim rukam
a obgrlio moju majku i Toot, koje mu nisu dosezale niti do ramena. »Brate moj«,
rekao je kada sam im pri ao, »èini se da sam dobio dvije nove majke.« Toot gaje po
tap ala po leðima. »A mi smo dobile novog sina«, rekla je, ali nikako nije mogla i
zgovoriti »Abongo« na svojem dijalektu iz Kansasa. Mojoj majci se zatresla brada
, a Abongo je podignuo èa u voænog punèa za zdravicu.
»Za one koji danas nisu s nama«, rekao je.
»I za sretan zavr etak«, dodao sam.
Po kropili smo piæem pod poploèan kao ahovsko polje. Toga èasa bio sam najsretniji
èovjek na svijetu.
KNJI NICA ZELINA
419
SADR AJ
Predgovor izdanju iz 2004.......................................................
.......... 7
Uvod ...........................................................................
..................... 13
PRVI DIO PODRIJETLO
Prvo poglavlje .................................................................
.................. 21
Drugo pog lavlje ...............................................................
................. 43
Treæe poglavlje ................................................................
.................. 66
Èetvrto poglavlje ..............................................................
................ 83
Peto poglavlje .................................................................
.................. 101
esto poglavlje ..................................................................
................ 119
DRUGI DIO CHICAGO
Sedmo poglavlje.................................................................
............... 137
Osmo poglavlje .................................................................
................ 147
Deveto poglavlje ...............................................................
................ 165
Deseto poglavlje................................................................
................ 186
Jedanaesto poglavlje ...........................................................
............... 205
Dvanaesto poglavlje ............................................................
.............. 219
Trinaesto poglavlje ............................................................
................ 245
Èetrnaesto poglavlje............................................................
.............. 267
421
sadr aj
TREÆI DIO KENIJA
Petnaesto poglavlje.............................................................
............... 293
esnaesto poglavlje ..............................................................
.............. 315
Sedamnaesto poglavlje...........................................................
............ 334
Osamnaesto poglavlje ...........................................................
............. 353
Devetnaesto poglavlje...........................................................
............. 375
Epilog..........................................................................
..................... 409
422
CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagreb
u pod brojem 675129.
1
Knji nica Zelina
¦11!
5400310li