ISSN 1986-6046

PUČKI GODIŠNJAK • Ljubuški, 31. srpnja 2010. • Br. 6

Svečana parada, 17. st.

 Tematski prilog: Pučka glazbala
Tematski prilog:

H rvatski glazbeni folklor dio je narodne duhovne kulture, a obuhvaća vokalnu

glazbu (popijevke) i instrumentalnu glazbu (svirku). Instrumentalna glazba
može se izvoditi na različitim glazbalima – puhačkim, žičanim i udaraljkama.
Najzastupljenija tradicijska glazbala na području Hercegovine su gusle, svirale
(dvojnice i ćurlici) i diple. U prošlom stoljeću sa sjevera je došla usna harmonika
(organić), a s hrvatskoga juga lijerica (lirica). U Hrvatskoj su već održana tri
Međunarodna festivala tradicijskih glazbala.
Svirala Kamilica Matricaria chamomilla
Svirala (postranka, strančica,
jednojnica, jednojka, jedinka, kavala,
ćurlik) najjednostavnije je tradicijsko
pučko glazbalo od šupljega materijala, s
rupama na drvenoj cijevi, duljine oko 30
cm Najčešće se pravi od bazgovine, javora
i klena. Na jednom kraju cijevi izbuši se otvor (labium, glasnica, rupa puhalica) i tu
se cijev zatvori klinom (pisak, štoplin). Takva svirala, dakle, ima koso odsječen pisak
poput kljuna, koji se prigodom sviranja stavlja u usta. Uzduž cijevi izbuše se rupe,
najčešće šest, za mijenjanje visine tonova. Rupe za sviranje buše se okomito, donji
otvor cijevi iste je širine kao i unutar cijevi.

Frula
Naziv frula povezan je s balkanskim
vlaškim stočarima: rumunjski fluier,
novogrčki flogéra. Za razliku od svirale
jedinke frula ima pisak okomito odsječen, pa
se ne uzima u usta, već se samo prisloni uz
njih. Otvor cijevi u frule pri samome sužava
se na polovicu unutarnjega promjera.

Dvojnice
Dvojnice (žveglice, dvogrle, dvojkinje, dvojke, volarice, vidulice), koje neki
smatraju hercegovačkom sviralom, aerofono je glazbalo s dvjema cilindričnim
cijevima, izbušenim u jednom komadu drveta,
duljine 30 do 40 cm. Povjesničari ga uspoređuju s Dvojnice, Cerno

rimskom sviralom (Tibia duplex),Instrumenti

a susrećefraseMije
u Sučića
svih slavenskih naroda. Najbolje zvone dvojnice od
drenovine, a prave se često i od klena. Svaka šupljina
ima labijalan otvor, udaljen nekoliko centimetara od
gornjega kraja. U tom dijelu smješteni su piskovi,
koji se prave od jasenova drveta, stara jednu do
dvije godine. Rupe za prebiranje buše se usporedno,
na jednoj cijevi tri, a na drugoj četiri. Ako su četiri
rupe na desnoj cijevi, to su dvojnice "na desnu ruku",
a ako su četiri rupe na lijevoj cijevi, tada se radi o
dvojnicama "na lijevu ruku".

 6. Ljubuško silo 2010.
31. srpnja 2009., Centar malih športova, Ljubuški, 20,45 sati

Program
18,30 Okupljanje kod Osnovne škole Marka Marulića,
Ljubuški (u središtu grada)
19,30 Priprema sudionika za svečani mimohod kroz grad
20,15 Početak mimohoda uz glazbu i napjeve društava
20,30 Dolazak na Centar malih športova i predstavljanje
gledateljstvu
20,45 Početak programa: Nastupi društava
22,30 Izbor Vile Ljubuškoga sila
23,00 Završetak programa uz okrjepu, pjesmu i druženje

Glavni domaćin: Ante Herceg, KUD ”Herceg Stjepan”

Stjegonoša: Stanko Granić
Voditeljica: Željka Opačak

Sadržaj

Pučka glazbala, I. dio . ................................................................................................ 2

Program .......................................................................................................................... 3
Pučka glazbala, II. dio.................................................................................................. 4
Kulturna i umjetnička društva................................................................................. 5
Povijest ljubuških naselja, IV. dio......................................................................... 18

Jozo Kraljević s diplama Lijerica A. Mucića


 Tematski prilog: Pučka glazbala
Gusle
Pučko žičano glazbalo s jednom strunom i gudalom.
Ima mišljenja kako je možda oko 8.-9. st. preneseno iz
Azije na Balkan. Drugi drže da su gusle naslijeđe ilirskih
naroda. Naziv potječe iz praslavenskoga *godsli (rus.
gusli, češ. housle), što je u svezi s glagolom guditi.
Gusle se sastoje od korita, drška i glave. Korito (varjača,
varljača, vagan, čaška), u obliku uzdužne razrezane
kruške, najčešće se izrađuje od javora, duda, oraha,
jasena, hrasta ili klena. Na koritu je napeta uštavljena
koža, obično jareća, ovčja ili zečja, koja je na vanjskim
rubovima pričvršćena malim drvenim klincima i izbušena
s pet do deset rupica (glasica). Glava na guslama često je
urešena likom kakve životinje, ovnujskom, jarčevom ili
konjskom glavom, ili pak likom kakva hajduka. U dršku,
koji spaja glavu i korito, napravi se rupa s kočićem, kroz Gusle, Cerno
koji se nateže struna. Ona je od konjskoga repa, oko četrdeset dlaka, pri
dnu korita spojena oputom. Majstori kažu da je najbolja struna od mladoga
konja vranca. Na donju stranu korita lijepi se komad smole ili voska, o koje
se gudalo briše radi boljega zvuka i opuštanja od masnoće.

Diple
Diple su drveno puhačko (aerofono)
pučko glazbalo, čiji osnovni dio čine dvije
cijevi s rupama. Naziv mu je iz novogrčkoga
dipla, što je postalo od starijega grčkog
diploós, dvostruk. U svaku cijev utaknut
je po jedan pisak s urezanim udarnim
jezičcem. Cijevi (prebiraljka) s piscima
utaknute su u širi, ljevkast drveni dio (kutao)
u koji se puše. Imajući u vidu napor koji
diple uzrokuju u svirača, obično je na diple
utaknut mijeh od životinjske kože, koji služi
kao spremnik za stlačeni zrak, pa je riječ o
diplama s mijehom (mišinom). Najbolji je
mijeh od jareće kože. Svira se prekrivanjem,
otvaranjem i poluotvaranjem rupica
trima srednjim prstima obje ruke. Poradi
zračnoga spremišta u mijehu, koji svirač s
vremena na vrijeme napuše plućima, diple Diple na odmoru
imaju neprekidan zvuk. Iz mijeha diplar
laktom potiskuje zrak u svirale. Zvuci dipala raznovrsniji su i dinamičniji
nego na svirali. Vješt svirač može ritmičkim zaoštravanjem, trepere­njem i
iznenadnim udarcima po mijehu stvoriti živahne glazbene motive.
Cijevi se izrađuju s rupama u različitim kombinacijama, od najstarijega
jednoglasna oblika (6:0) do dvoglasnih kombinacija (6:6, 6:2, 6:3, 6:4).
Prema rasporedu i broju rupica na svirali razlikuje se nekolika vrsta dipala ili
mjehova: Hercegovački mijeh, pelješki, srednjodalmatinski i istarski mijeh.
R. Dodg

 KUD ''SV. JURAJ'', DUGA RESA

K ulturno-umjetničko društvo ''Sveti Juraj", Duga Resa, djeluje već 62

godine, promičući neprestano u svojemu radu narodne pjesme,
plesove i običaje, ne samo užega zavičaja već i ostalih dijelova hrvatske
domovine. Društvo trenutačno djeluje u trima sekcijama (plesnoj,
pjevačkoj i tamburaškoj), u kojima radi 57 aktivnih članova.
Među nastupima na mnogobrojnim smotrama, između ostalih, vrijedno je
istaknuti: Vinkovačke jeseni, Đakovački vezovi, Šokačko sijelo i dr., nastupe u parlamentu
Republike Slovenije, u uredu predsjednika Republike Hrvatske, predstavljanje na
smotrama u Bosni i Hercegovini i u Sloveniji. Sve to velik je poticaj i želja prema što
kvalitetnijem radu.
Društvo je posebno ponosno na višegodišnju suradnju s kulturnim i umjetničkim
društvima i udrugama iz Županje, Ljubuškoga, Olova, Osekova i Vinice, s kojima ih,
osim kulturoloških, vežu ponajprije prijateljski odnosi.

Vino i glazba
razgaljuju srce.
Biblija, Knjiga Sirahova


 KUD " KRISTAL-SLADORANA", ŽUPANJA

K ulturno-umjetničku udrugu "Kristal-Sladorana" iz Županje osnovala je 1950.

Sladorana iz Županje. Otada do danas Udruga radi neprekidno, njegujući
tradiciju i kulturnu baštinu domaćega kraja i ostalih kutaka lijepe naše. KUU broji
trenutačno 240 članova u više sekcija: mješoviti pjevački zbor, starija folklorna sekcija,
tri mlađe folklorne sekcije, tamburaška sekcija, tamburaški orkestar-mlađi tamburaši
i početnici koji uče svirati tambure.
KUU "Kristal-Sladorana" iz Županje sudjeluje na svim značajnim manifestacijama
u Županji, kao što je "Šokačko sijelo", proslava Dana grada, te mnogi humanitarni
koncerti, na kojima su bili i sudionici i organizatori. Od zapaženijih nastupa Udruga je
sudjelovala na gotovo svim Vinkovačkim jesenima, u Glazbenom zavodu u Zagrebu
s mješovitim pjevačkim zborom, te nastup u koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski"
sa zborom i folklorom. Za HTV Zagreb snimljene su emisije "Za srce i dušu" i "Lijepom
našom", uključujući i nekoliko pjesama zbora za arhivu Hrvatskoga radija Zagreb. Zbor
je nastupio i u Pragu na međunarodnom susretu zborova iz cijelog svijeta s adventskim
pjesmama. Dječja folklorna skupina sudjelovala je na međunarodnoj smotri folklora
u Slobodnici, u organizaciji „Družine" iz Zagreba, čiji je "Kristal-Sladorana" član. U
istoj organizaciji Udruga je bila domaćin dvije godine Međunarodne smotre folklora
u Županji. Starija folklorna sekcija sudjelovala je na manifestaciji "Brodsko kolo" u
Sl. Brodu. Pored toga, Udruga je imala dosta nastupa i koncerata po domovini i u
inozemstvu (Njemačka, Poljska, Turska, Češka, Francuska, Italija, San Marino). Ove
2010. obilježili
smo s ponosom 60
godina neprekidna
rada, priredivši više
uspješnih prire-
daba, revija i scenski
mjuzikl "Bećarske
vatre".

Bez glazbe život

bo bio pogreška.
Friedrich Nietsche


 KUD "PRIMORSKI DOLAC"

K ulturno umjetničko društvo "Primorski Dolac" iz Primorskoga Doca mlado je

društvo utemeljeno krajem listopada 2008. U svojemu programu Društvo je
zacrtalo njegovanje tradicije i pučkih običaja, tradicijskih napjeva i kola, organiziranje
kulturno-zabavnih večeri i obučavanje mladih naraštaja u očuvanju folklorne
baštine. Prvi javni nastup Društvo je imalo na blagdan Sv. Ante Opata 17. siječnja
2009. Predsjednik Društva je Ivan Džakulić, dopredsjednica Jagoda Pavković, a
tajnica Marica Vržina.
Primorski Dolac (tisuću žitelja, površina 31,28 km², 70 m/nv) naziv je mjesta i
istoimene općine na krajnjem zapadnom dijelu Splitsko-dalmatinske županije, u
trogirsko-kaštelanskom zaleđu, na sjevernim padinama Prače, 42 km sz od Splita.
Najbliži susjedi su mu Perković, Prgomet i Bogdanovići. Status općine Primorski Dolac
dobio je 1997. Do 1931. zvao se Suhi Dolac, pa Donji Dolac, a od 1948. nosi današnje
ime. Glavni blagdan je Sveti Ante Padovanski, s najstarijom crkvom sagrađenom 1730.
Mjesni župnik fra Ante Čavka izdao je knjigu "Povijest Primorskoga Doca".

Da nisam fizičar,
vjerojatno bi bio glazbenik.
Albert Einstein


 FOLKLORNO DRUŠTVO "OTOČAC"

F olklorno društvo Otočac osnovano je 1998. godine u okviru Gackoga pučkog

otvorenog učilišta Otočac. Njeguje plesove i izvorne običaje Gacke i Like, a
predstavilo se u više navrata na smotrama folklora širom Hrvatske: U Vinkovcima,
Šibeniku, Vodicama, Zagrebu, Iloku i dr. Tijekom 2010. u organizaciji Grada Zagreba
predstavili su svoje plesove i u Češkoj. Društvo broji pedesetak članova svih uzrasta
koji rade u tamburaškoj, plesnoj izvornoj i dramskoj skupini. Većina članova
posjeduje i nastupa u izvornim narodnim nošnjama, poradi čega su pobrali nagrade
na revijama narodnih nošnji.
Društvo je sudjelovalo na snimanju nekoliko dokumentarnih filmova o
tradicijskoj baštini, a stare narodne pjesme snimilo je i zabilježilo i na nosaču
zvuka. Voditeljica Folklornoga društva Otočac je Dragica Rogić, čije zapise i
koreografije društvo i izvodi.
Grad Otočac (475 m/nv,
4354 st.) smješten je na rijeci
Gackoj u zapadnom dijelu
Gackoga polja, 42 km sz od
Gospića. Prvi se put spominje
na Bašćanskoj ploči 1100.
Ime je dobio po malomu
prirodnom otoku usred rijeke
Gacke. Bio je dugo vremena
važna pogranična tvrđava
pod upravom Vojne krajine.

Glazba je jedna
hirovita cura.
François Emmanuel


 KUD "VRGORSKA KRAJINA", VRGORAC

K ultura je okvir u kojemu se ogleda svaki grad. Na tragu te misli skupina entuzijasta,
okupljena oko Gradskoga kulturnog središta Vrgorac, osnovala je Kulturno-
umjetničko društvo "Vrgorska krajina". Društvo je s radom počelo u studenome
2009., a folklorna sekcija KUD-a pobudila je veliki interes među svim generacijama. Za
kratko vrijeme u Društvo se upisalo preko pedeset članova svih uzrasta. Za voditelja
angažiran je Željan Brljević, Metkovčanin, učenik uglednoga hrvatskog etnologa
Vide Bagura, koji se potvrdio kao uspješan voditelj nekoliko kulturno-umjetničkih
društava.
Kako u Vrgorcu nema zapisa o izvornim plesovima, karakterističnim za to
podneblje, voditelj i članovi Društva odlučili su oživjeti i valorizirati hrvatsku
folklornu baštinu. Tako su uvježbani i pripremljeni plesovi Pelješka župa, Desanski
šotić i Neretvanska poskočica. Vrgorčani se nadaju kako će revitalizacijom folklora
u Vrgorcu, koji je dobio i vokalnu i instrumentalnu sekciju, djelotvorno njegovati
hrvatsku etnografsku baštinu, družiti se i povezati u istoj nakani s drugim
društvima diljem Lijepe naše i izvan nje.

Glazba je vjerna
pratilica svakog veselja.
Josip Eugen Tomić


 KUD "RUDINE", VIDOŠI

K ulturno-umjetničko društvo "Rudine", župa Vidoši, vrlo je mlado društvo

osnovano 24. siječnja 2010. Broji više od dvjesto članova svih uzrasta, koji promiču
tradiciju, običaje i kulturno nasljeđe Hrvata svoga kraja, izvođenjem izvornih pučkih
napjeva i plesova. U okviru Društva djeluju plesna skupina (osnovna škola, srednja
škola i odrasli), te muška i ženska i dječja pjevačka skupina. KUD "Rudine", Vidoši,
predstavilo se prvi put na Uskrs 4. travnja 2010., ispred župne crkve u Vidošima, a
potom u kratkom vremenu sudjelovalo je na većem broju folklornih manifestacija.
Predsjednik Društva je Stipe Bandov, a tajnik Josip Perković.
Vidoši (3.157 stanovnika, 2005.) spadaju u najstarije katoličke župe u općini.
Nalaze se na istočnome dijelu Velikog polja, u gornjem slijevu rijeke Sturbe,
okruženom tušničkim brdima. Vidoši su udaljeni od Livna osam km, Tušnice pet km,
granice s RH Hrvatskom 25 km (Granični prijelaz Kamensko), zračne luke Split 102
km i Kupresa 40 km.
Najnužnija, najteža i glavna
stvar u glazbi je vrijeme.
Wolfgang Amadeus Mozart

10
 HKUD "SVETI MARKO", KLOBUK

H rvatsko kulturno-umjetničko društvo "Sv. Marko", Klobuk, mlado je društvo

utemeljeno 5. veljače 2006. Broji oko šezdeset članova, od najmlađega, koji
ima četiri godine, do najstarijega koji broji osamdeset i dvije godine. U Društvu
djeluju sekcije: Folklorna, gangaška, diplarska i sekcija za poduku mladih na starim
glazbalima. HKUD "Sv. Marko", Klobuk, imao je dosada već 90 javnih nastupa diljem
BiH i Republike Hrvatske.
Zadaća je i obveza Društva oživjeti tradiciju i stare običaje u Klobuku i dalje od
njega i prenijeti ih na mlade naraštaje. Poput svih mladih društava i HKUD "Sv. Marko"
iz Klobuka želi steći što više iskustva i prijatelja i ostvariti plodnu suradnju s drugim
kulturnim i umjetničkim društvima u BiH, Hrvatskoj i dalje.

Cilj glazbe je
dirnuti srce.
Johann Sebastian Bach

11
 HKUD "RADIŠIĆI", RADIŠIĆI

H rvatsko kulturno-umjetničko društvo "Radišići" iz Radišića djeluje od 15.

listopada 2003. kao Folklorna sekcija Osnovne škole Marka Marulića, Područna
škola Radišići. Od 4. ožujka 2006. odlukom Osnivačke skupštine sekcija prerasta u
Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo "Radišići" iz Radišića. Društvo okuplja velik
broj mladih polaznika, a njegovo značenje je neprocjenjivo jer njeguje narodnu
baštinu, igre i plesove prethodnih naraštaja. Kroz pjesmu i ples učenici, polaznici
ovoga Društva, razvijaju smisao za lijepo, za umjetnost i ljepotu pokreta. Cilj rada
Društva je očuvanje starih hercegovačkih običaja od zaborava. Na svakom nastupu
želja je što slikovitije i osjećajnije prikazati ono što su preci nekada radili i kako su
živjeli. Članovi Društva su na svojoj baštini jer vole svoju zemlju, svoje običaje i svoju
povijest koja je učiteljica života.
HKUD "Radišići" nastupilo je u mnogim mjestima i postigli zapažene rezultate.
Kao posebna izdvajaju se gostovanja na manifestacijama Đakovački vezovi, Na
Neretvu misečina pala u Metkoviću, Dani Europskog naslijeđa u Sarajevu, Lorettu u
Italiji, Kninu , Primorskom Dolcu, Zagrebu, Lipiku i mnogim drugim mjestima.
Dok glazba traje,
ti si glazba.
Thomas S. Elliot

12
 HKUD "STUDENČICA", STUDENCI

H rvatsko kulturno-umjetničko društvo "Studenčica" osnovano je 2001. Društvo

svoju djelatnost temelji na promicanju pučke baštine Hrvata u Hercegovini,
očuvanju hrvatskih narodnih nošnji, zatim starih plesova i drugih poskočica iz
Hercegovine. Pored narodnih običaja i plesova Hercegovine "Studenčica" baštini
plesove posavskih Hrvata. Društvo broji oko 120 aktivnih članova, u čijem su sastavu
folklorna sekcija (starijega i mlađeg uzrasta), pjevačka skupina, i mandolinski orkestar
koji djeluje od 1996., a pripojio se Društvu 2001. Svake godine od osnutka Društvo
"Studenčica", povodom zaštitnika Župe Studenci "Presvetoga srca Isusova", organizira
smotru folklora, gdje pored domaćina nastupaju društva iz Bosne i Hercegovine i
Hrvatske.
Do sada je Društvo imalo preko 140 javnih nastupa na prostoru BiH i u
inozemstvu, ponajprije u Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj, od kojih su najdojmljiviji
nastupi na najvećoj hrvatskoj folklornoj smotri Vinkovačke jeseni. Povodom pete
obljetnice djelovanja HKUD "Studenčica" je izdalo kompaktne diskove (CD), s
prigodnim duhovnim i narodnim pjesmama iz Hercegovine.

Glazba je
jezik anđela.
Thomas Carlyle

13
 HKD "SVETI ANTE", HUMAC-LJUBUŠKI

H rvatsko kulturno društvo Svetoga Ante Humac-Ljubuški, najstarije kulturno

društvo na području Ljubuškoga, utemeljeno je 1932. U svojoj bogatoj prošlosti
Društvo je imalo niz zapaženih nastupa u BiH, Hrvatskoj i u europskim zemljama.
Danas u okviru Društva djeluje limena glazba, pjevački zbor, folklorna, dramska i
karnevalska skupina. Najmlađa od njih, karnevalska, imala je niz uspjelih nastupa na
Ljetnom karnevalu u Čapljini.
Folklor broji šezdeset članova,
promičući tradicijske i kulturne
vrednote Hrvata u BiH, preko
niza izvedbi izvornih plesova,
pučkih napjeva (putnički
pjev, muška i ženska ganga)
i instrumentalne glazbe.
Limena glazba nastupala je i
pratila sve značajne događaje
u Ljubuškom i okolici.
Vrlo uspješne nastupe s
guslama, diplama i fruli imao
je u više navrata član Društva
Željko Keža iz Studenaca
(Međunarodna smotra folklora,
Gradec; Smotra folklora
Na Neretvu misečina pala,
Metković; Športsko-kulturna
priredba Ilijino brdo kod
Posušja, i dr.

Glazba je univerzalni,
jezik čovječanstva.
Henry W. Longfellow

14
 KUD "HERCEG STJEPAN", LJUBUŠKI

K ulturno-umjetničko društvo Herceg Stjepan Ljubuški utemeljeno je u srpnju 1999.,

s glavnim ciljem očuvanja i održanja izvorne nošnje, plesova, napjeva i običaja
Ljubuškoga i hercegovačkoga kraja. Društvo broji oko 150 aktivnih članova svih uzrasta,
djelujući kroz pjevačku (muška i ženska ganga) i plesačku sekciju. U jedanaest godina
postojanja Društvo je zabilježilo preko dvjesta nastupa u zemlji i inozemstvu, među
kojima: Vinkovačke jeseni (u više navrata); Međunarodna smotra folklora u Liptálu,
Češka; Međunarodna smotra folklora u Beču, Smotra folklora u Peczuchu, Mađarska;
Hercegovačke večeri u Kölnu, Beču, St. Gallenu, Splitu i Zagrebu; Međunarodnoj smotri
folklora "Susret naroda i kultura" u Sikirevcima, "Šokačkom sijelu" u Županji, smotri
folklora "Brodsko kolo" u Slavonskom Brodu, Međunarodnoj smotri folklora u Starim
Jankovcima (Vinkovci), smotri folklora povodom Dana grada Duge Rese, "Đakovačkim
vezovima" i povodom 60. godina KUD-a Kristal- Sladorana iz Županje.
U svojemu desetogodišnjem postojanju Društvo održava prijateljske veze i
gostovanja s mnogim društvima iz Hrvatske – "Mladost", Vođinci; "Glavice", Sinj, "Kristal-
Sladorana", Županja, "Sveti Juraj", Duga Resa, "Sloga", Sikirevci i dr. Članice KUD-a dobile
su više priznanja na smotrama i priredbama. Također je mnoge nagrade i priznanja
pobrao diplar, guslar i pučki umjetnik Ante Mucić Antas.
Ne marim mnogo za glazbu.
Ono što volim su zvuci.
Dizzy Gillespie

15
 FD" LINĐO", DUBROVNIK

U Dubrovniku, gradu kamena, svjetlosti, umjetnosti, povijesti, harmonije, tradicije

i ljepote, već četrdeset godina živi Folklorni ansambl Linđo. Prva audicija održana
je 1964., a od tada do danas kroz ansambl je prošlo više od tri tisuće članova, koji su
pod uvijek budnim okom umjetničkoga ravnatelja Sulejmana Muratovića dostizali
vrhunske rezultate gdje god su se pojavili. Članovi i danas plešu u originalnim
nošnjama neprocjenjive vrijednosti. U fundusu ih ima oko 1500. Kada su u pitanju
gostovanja prvo je zabilježeno 1966., išlo se u Italiju. U svojoj povijesti Linđo je
uspješno prenosio ime Dubrovnika i Hrvatske Italijom, Njemačkom, Grčkom, Velikom
Britanijom, SAD-om, Japanom, Australijom, Argentinom, Urugvajem... U francuskom
gradu Dijonu 1973. osvojena je zlatna kolajna za ples i zlatna ploča za izvođenje
narodne glazbe, čime je Linđo uvršten među najbolje europske folklorne ansamble.
Kroz 45 godina u Linđu su se smjenjivale generacije i generacije plesača i glazbenika,
u Linđu su se rađala prijateljstva koja su i nakon članstva ostajala nerazdvojna.
Mnogo je poznatih i uspješnih osoba bilo članom ansambla, a svi će oni reći da im je
Linđo pomogao u stvaranju karijere.
A danas? Među mladima Grada stvorena je slika klasičnoga linđovca. On je
omiljen, on je popularan, on je društven. Jednostavno on je in! Biti prihvaćen u Linđu
znači posvetiti se folkloru i tradiciji, znači raditi naporno, znači vježbati kad se drugi
kupaju, znači žrtvovati se... Zato se linđovci međusobno iznimno cijene i čuvaju jedno
drugome leđa, bez obzira na generacijsku ili bilo koju drugu razliku. Zbog svega toga
Linđo je danas važan
i nezaobilazan dio
Dubrovnika, Linđo
je simbol grada
Dubrovnika, Linđo
je, slobodno se to
može reći, dobri duh
Grada.

Od sve buke k e okružuje,

glazba mi je naoja mje neugodna.
jman
Samuel Johnson

16
 DUBROVNIK

G lazbeni, kazališni i zabavni život u Dubrovačkoj republici bio je bogat i

raznovrstan. Početkom 13. i 14. st. Dubrovnik je imao glazbenu kapelu, a
kasnije i simfonijski orkestar i glazbenu kapelu u Katedrali. Čak je imao prvu
glazbenu školu u Hrvatskoj, koja je koncem18. stoljeća školovala vrsne svirače i
davala im svjedodžbu o školovanju. Scenski život bujao je preko raznih družina
zanimljivih naziva: Pomet, Njarnjasi, Isprazni, Orlovi, Smeteni i dr. Na područje
Dubrovačke republike u 15. st. iz bosanskoga i hercegovačkoga zaleđa dolaze
zabavljači, glumci i svirači za mnoge fešte i blagdane. Razlikuju se svirači raznih
glazbala i zabavljači koji imaju latinizirana imena: buffones, ioculatores, histriones.
Oni nastupaju samostalno, po dvojica ili trojica kao pantomimičari, parodisti ili
imitatori, katkad prikazujući farsične scenske oblike. Družine putujućih zabavljača
u kasnijoj su fazi bile
mješovita, a ne samo
muškarci, pa se 1455.
spominju i frulašice.
Na blagdan Sv. Vlaha
1314. Navode se ludi
carbonosii, velike
zabave, igre i pohodi
pod maskama.

Dubrovnik u 16. st.

IN MEMORIAM
Mirsad Omerčahić (1962.-2010.)
Smrt je  prerano i iznenada odnijela Mirsada
Omerčahića, ravnatelja Folklornoga ansambla Linđo.
O omiljenom i popularnom Mirsu, kojega je smrt za-
tekla na položaju ravnatelja ansambla u drugom man-
datu, njegovi Linđovci se s tugom sjećaju. U Linđo je
došao kao dječak od desetak godina početkom se-
damdesetih, s malom harmonikom, prikladnom nje-
govu uzrastu, postavši članom ondašnjega Pionirskog
anasmbla Linđa i ostao u ansamblu kao njegov vjeran
član i vječiti zaljubljenik do smrtnoga časa. Najprije kao dugogodišnji glazbe-
nik, obrazujući se usput u glazbenoj školi, a svoju je darovitost iskazao svirajući
uz harmoniku i nekoliko drugih instrumenata. Bio je godinama korepetitor
i drugi Linđov harmonikaš, vodio je glazbeni dio ansambla, i postao i ostao
u pravom smislu Linđov dobri duh. Zvanje diplomiranog ekonomista koje je
stekao, stavio je ponovno u službu Linđa, vodeći ga kao ravnatelj od 2003.,
te od 2007. u drugom mandatu. Ljubav i privrženost Linđu iskazivao je i kao
dugogodišnji glazbenik ansambla i kao ravnatelj, doprinoseći svojim radom
rezultatima jednako u amaterskom glazbenom stvaralaštvu i profesionalnom
ravnateljskom. Ostaje tuga i praznina, neizmjeran gubitak, ne samo Linđu  već
i svim ljudima dobre volje odlaskom dragoga prijatelja.

17
 Povijest ljubuških naselja (4)
Piše: Radoslav Dodig

VAŠAROVIĆI

Lj ubuško naselje, graniči sa sjevera s Grabom i Grabovnikom, s juga

s Prologom, s istoka s Lisicama, a sa zapadne strane s Grabom.
Prema popisu Vašarovići su imali 970 stanovnika, površina sela 577 ha,
najviša kota 88 m, a najniža 59 m. Sastoji se od sedam zaselaka: Dubrava,
Granići, Lauci, Lošče, Matijaševići, Puljići i Vinine. U crkvenom pogledu
pripadaju župi Veljaci, osim zaseoka Lošče koji je u župi Humac. Zaštitnik
Vašarovića je sv. Stjepan Prvomučenik. U selu je 2010. bilo 21 prezime:
Alerić, Bezer, Dodig, Govorko, Granić, Herceg, Jukić, Kraljević, Lauc,
Marinović, Matijašević, Mihaljević, Pivac, Puljić, Primorac, Pavičić, Roso,
Šiljeg, Šošić, Vegar i Vukojević. U popisu 1768. biskupa fra Marijana
Bogdanovića Vassarovichi imaju 58 žitelja, 43 odraslih i 15 djece
(navode se izvorni latinizirani oblici, s brojem odraslih i brojem djece):
Arstich Antonius 6, 3; Arstich Matthaeus 5, 2; Granich Joannes 8, 2;
Lauzovich Elias 7, 3; Matihassevich Georgius 6, 1; Nosich Andreas 4, 0;
Rausovglevich Michael 7, 4. Naziv naselja očito ima u osnovi hungarizam
vašar (vásár) što je uz istoznačnicu sajam počest pojam u toponimiji, uz
posvojni sufiks –ov i deminutivno –ić. Tvorbeno riječ je o antroponimu,
što znači da je mogao postojati nadimak ili prezime Vašarović. U naselju
su evidentirani sljedeći lokaliteti: Aremine, Benčine, Brod, Dolac,
Dubrava, Gaj, Gajine, Gomila, Greda, Hardomiljci, Jarikovina, Jankovina,

Pretpovijesna gomila, Dubrava

18
 Povijest ljubuških naselja

Prizor is Lošča

Kašinovača, Kovijovci, Kratine. Krč, Krčić, Kruševo, Lazina, Lošče,

Lug, Lukovice, Matijaševina, Mišinovci, Nadadolac, Orašina, Perala,
Podvale, Podkrč, Pogledalo, Puljića rupa, Rakušića rupa, Rastok, Selište,
Semetnjača, Solina, Starci, Vinine, Vlaško polje, Velićevina, Zgrade. Riječ
je o katastarskim i kartografskim nazivima, što ne znači da ne egzistira još
određen broj mikrotoponima u usmenu govoru, koji se, nažalost, gubi.
Vašarovići su bili naseljeni u pretpovijesno doba. Govore o tome kamene
gomile iz brončanoga i željeznoga doba (18. st. pr. Kr. – 4. st. pr. Kr.) na
više mjesta – u Kašinovači, Dubravi, Matijaševićima i drugdje. Arheološki
nisu istražene, kao što nema ni drugih pokretnih nalaza iz pretpovijesti,
ali ni iz antike i srednjega vijeka. Isto tako teško je rekonstruirati zbivanja
Zbirka alata u Zorana Alerića

19
 Povijest ljubuških naselja

Osnovna škola

u osmansko doba, jer o tome šturo govore izvori i nalazi. Toponimi

Aremine, Velićevina i Selište navode na određen kontinuitet, a kasnije
popis katoličkoga pučanstva u 18. st. Dolaskom Austro-Ugarske počinje
ubrzan razvoj, ponajprije poljodjelstva. Izgrađen je sustav cesta, mostova
i kanala, ustrojen je katastar i provedeni popisi pučanstva. Preko
Vašarovića prolazila je makadamska cesta iz Teskere i Lisica prema Grabu
i Orahovlju, a preko Mlada-Trebižata, čiji se tok ukrotio nasipima (odatle
naziv Prokop), sagrađeni su Otunjski i Crvengrmski mostovi.
Dvadeseto stoljeće donijelo je, dakle, napredak u agrarnom i
industrijskom smislu, ali i brojne žrtve gladi, bolesti i ratova – pandemijska
španjolica 1918. (120 umrlih u župi Veljaci), Križni put, egzekucije OZNE,

Groblje Podvale

20
 Povijest ljubuških naselja

KNOJ-a i dr. Vašarovčani

Šetnica
su poljodjelski kraj, ali i
uz
gastarbajterski, ljubitelji Trebižat
športa, folklora i drugih
lijepih stvari. U razdoblju
1972.-1983. aktivno
je djelovalo Kulturno-
umjetničko društvo
Vašarovići, sudjelujući
na smotrama i
priredbama u tuzemstvu
i inozemstvu. Voditelj
Društva bio je Stipe
Granić. Lijepih uspjeha
imali su igrači Vašarovića
na malonogometnim
turnirima. Stariji
naraštaji pamte druženja
na Otunju, na kupalištu
Buk, gdje danas caruje
korov i zaborav.
Nostalgiju minulih
vremena nosi pogled na
napuštenu Milasušinu
mlinicu, uz vrbe i vodu. Ipak, u kući Alerićevih, podrijetlom iz nedaleke
Tihaljine, sjetiše se starih obrta, pa se tako u kući stvori izložba starih alata
– pila, dlijeta, blanja, svrdala, strugalica, glodalica, argentinskih kliješta i
naprava, čija imena i namjenu znaju samo veliki meštri starih obrta.

PROBOJ

N aselje u ljubuškoj općini koje graniči na zapadu s Vitinom, na jugu

s Otokom i Radišićima, na istoku s Radišićima, te na sjeveru s
Lipnom. Dijeli se na Donji i Gornji Proboj, u crkvenome ustroju pripada
župi Vitini, čiji je zaštitnik sv. Paškal Bajlonski. Prema popisu iz 1991.
imao je 769 žitelja, površina sela 707 ha, najviša kota 247 m, a najniža
74 m. U Proboju je 2010. bilo 21 prezime: Alilović, Bandur, Bebić, Biško,
Boras, Bunoza, Cigić, Čuvalo, Ereš, Gavran, Grgić, Macan, Medić, Nuić,
Roso, Šimović, Tica, Tolić, Vučić, Zlopaša, Zovak. U popisu biskupa fra
Marijana Bogdanovića 1768. Proboj je imao 55 žitelja: 37 odraslih i 18
djece (navode se u izvornim oblicima, s brojem odraslih i brojem djece):
Alilovich Bartholomaeus 4,2; Alilovich Joannes 3, 2; Alilovich Matthaeus
21
 Povijest ljubuških naselja

2, 2; Alilovich Michael 4, Gradina Proboj

5; Borasovich Andreas 3,
3; Borasovich Matthaeus
4, 2; Borasovich Paulus 3,
2; Paraçikovich Antonius
7, 0; Primoraz Joannes 4,
0; Vukoevich Joannes 3, 0.
Naziv naselja nije nejasan.
Radi se o zemljopisnu
terminu (nomen
topographicum) gdje se
vjetar ili voda probija kroz
kakav prolaz ili udolinu,
što je ovdje slučaj s malim
kanjonom između probojske
Gradine i radiške Gradine,
kuda teče i Potočina, u duljini
oko 800 m. U Proboju su u
dokumentima zabilježeni
sljedeći lokaliteti: Alilova
lazina, Bare Bobovina,
Bilušina ograda, Brlog,
Brščanuša, Cerovača, Čuvalovac, Čuvalove ograde, Ćorića tor, Dantića
lazina, Do, Dolac, Draga, Drin, Đikuše, Gaj, Galiotova staja, Gavranova
lazina, Gorica, Gradina, Grebčić, Hadžijina rupa, Jakerovac, Jakerovine,
Jažva, Jurića ograda, Jurin kuk, Kapetanova gomila, Kežinovac, Krči, Kuk,
Livada, Luka, Muljkuše, Musnovače, Mali brig, Mali prokop, Macanova
strana, Nuići, Nuića ograde, Njive, Obale, Potočina, Probojsko brdo,
Pućinac, Ručevina, Rupe, Soline, Stojanovića općina, Šarčev (h)arem,
Velaćuša, Veliki brig, Vlake, Vrioštica, Vučja rupa.
Proboj je bio nastanjen u bončano i željezno doba. Više je kamenih
grobnih gomila posijano po probojskim brdima i stranama (blizu
Tolića kuća, na Solinama, blizu Rosinih kuća velika
Kapetanova gomila i dr.). Usto, na brdu
iznad Donjega Proboja (kota 188m) stoje i
danas ostaci kamenih obrambenih zidove
pretpovijesne gradine ovalna oblika.
Površina joj je 7.530 m², a na njoj su
čestice Cigića, Zovaka, Grgića, Macana
i Zlopaša. Po njoj se brdski predio zove
Gradina. Iz rimskoga doba u Proboju je
pronađeno više materijalnih ostataka.
Sjeverno od današnje magistralne
Rimski crijep s
pečatom
ceste Čapljina-Ljubuški-Proboj-Vitina-
C. Hermerotis Imotski vodila je rimska vojna cesta
22
 Povijest ljubuških naselja

Stari most u polju

Salona-Narona. Preko Potočine (u austrougarsko doba zovu ga potok

Proboj, na beogradskim vojnim kartama bilježe ga u donjem dijelu kao
potok Draga, a u gornjem Jažva), blizu današnje gostionice Kula, gdje je
oko 1900. s desne strane potoka bila gostionica Blaža Čuvala, prelazila
je kamenim mostom. Ostaci njegovih lukova bili su vidljivi do gradnje i
asfaltiranja magistralne ceste. U trećem stoljeću ta je cesta bila opravljana,
o čemu govori miljokaz careva Vibija i Voluzijana, koji je pronađen u
Proboju (danas u Muzeju Hercegovina u Mostaru). Jedno antičko naselje,
ili poljoprivredno imanje, bilo je na području današnjega groblja u
Proboju. Narod je to mjesto zvao "Crkva sv. Ruže". U probojskom groblju
šezdesetih godina prošloga stoljeća prigodom kopanja otkriveni su ostaci
Gornji Proboj, predio Dolac

23
 Povijest ljubuških naselja

Probojsko groblje

jedne stare crkvene građevine. Tadašnji župnik u Grljevićima fra Vojislav

Mikulić izmjerio je dimenzije 9 x 4,5 m. Nažalost, taj plan nije nikada
objelodanjen. Riječ je o starokršćanskom oratoriju iz 5.-6. st. (sličan je
otkrio 1893. Ć. Truhelka na Šipkovoj glavici, poznatoj kao zaselak Borasi,
u Gornjoj Vitini). Da je Proboj, zajedno sa susjednim Radišićima bio
prosperitetan kraj u rimsko doba, govore ostaci kamene cijevi, koji su
pronađeni blizu donjega izvora potoka Drage (u literaturi se katkad
navodi kao Macanovo vrelo, inače ne presušuje). Očito su Rimljani s
izvora vodovodom opskrbljivali obližnji kompleks na čestici Odžaci u
Radišićima (možda mansio Bigeste).
O Proboju u srednjem i novom vijeku nema puno izvora. Vrijedan je
spomena jedan četverolučni stari kameni most preko Vrioštice, dug 20 m,
širok 3,5 m. Nažalost, njegovi ostaci nisu danas sačuvani.

Panorama Proboja

24
 Povijest ljubuških naselja

HARDOMILJE

H ardomilje (730 st.) smješteno je u jugozapadnom dijelu općine,

na desnoj obali Trebižata, s površinom oko 939 ha, najvišom
kotom 286 m i najnižom 55 m. S južne strane graniči s Bijačom, s istoka
Zvirićima, sa sjevera Hrašljanima i Humcom, a sa zapada Teskerom.
Dijeli se na zaseoke: Gadžina mala, Pivnice, Mandići i Žabar. Riječ je
o današnjem naselju uz cestu i rijeku Trebižat, dok se u brdskom dijelu
oko Lovreća (235 m) proteže staro Hardomilje, uglavnom napušteno,
s ponekom revitaliziranom i novosagrađenom kućom. U Hardomilju
početkom 21. st. zabilježeno je 16 prezimena: Bandur, Boras, Bubalo,
Ćuže, Gadže, Grbavac, Ilić, Jelinić, Kozina, Kravić, Mandić, Markanjević,
Miloš, Rupčić, Vukojević i Vukšić. Među njima Kozine, Markanjevići i
Vukojevići pridošlice su u 20. st. U popisu biskupa Pave Dragičevića iz
1742. spominje se In villa Ardomiglia 24 čeljadi, 15 odraslih i devetero
djece: Philippus Kustura 7,3; Lucas Vistiza 6, 3; Nicolaus Çorapina 2, 3.

Pretpovijesna gomila, Dolac

Podrijetlo naziva Hardomilje još je jezična zagonetka. Radi se o vlaškom

antroponimu, sudeći po spomenu Vlaha Hardomilića 1434. u povelji
Juraja Vojsalića. Jezikoslovac Tomislav Ladan kušao ga je razriješiti
kao složenicu novogrčkoga hontromallon, u značenju "gruba vuna"
odnosno "kabanica od grube vune". Istina, navedeni grecizam postoji u
pastirskoj terminologiji, ali njegovi oblici glase andramolje, andramilje,
prnje ili suvišne stvari, što je teško dovesti u fonetsku i semantičku vezu
s Hardomilje. U dokumentima i govoru mjesnoga puka zabilježeni su
sljedeći lokaliteti: Ademovac, Avlija, Balakovac, Bara, Bašča, Beluša,
Beusovina, Bililo, Blaca, Blinje, Borasovina, Bošuša, Bristovac, Brdo, Brig,
Bršćen, Buk, Bučine, Cvitina ogradica, Čatrnja, Čelinjak, Ćorina draga,
Ćubeluša, Ćužuša, Diplića ulica, Do, Dodigovac, Dolac, Dočić, Donji
25
 Povijest ljubuških naselja

Bristovac, Donji Humac, Dvorište, Dračevica,

Draga, Drinike, Dubočica, Dubci, Duljina,
Duvanište, Džazova gomila, Dževlanuša,
Fazlinuša, Gadžina mala, Gnjilavica,
Gojin greb, Gornji Bristovac, Gradina,
Gravorina, Grbavuša, Guvno, Hajderovac,
Humac, Izmak, Jakuša, Jama, Jankovac,
Jara, Jelavuša, Kapetanovac, Kežića torine,
Kovačuša, Kratine, Krčevine, Kućište, Kuk,

Nadgrobni spomenik vojnika Betula, 1. st.

Kukuruzovac, Kula, Kupalište, Kupinjevci,
Lađa, Latice, Laza, Lazine, Lokve, Londža,
Lovreć, Loznica, Lučica, Luka, Lužina,
Majića dolac, Majuša, Mandića jaz, Mandići,
Manduša, Marinovića staje, Marinuša,
Markina ledina, Matinovac, Matišina draga,
Mejićevina, Mesijuša, Mijinovac, Mijina rupa,
Mijina blinja, Mostine, Nadvir, Nenadnice,
Nezdravica, Nuga, Njive, Obaduša, Oblog,
Ograda, Okrajak, Osmićevina, Osredak,
Otok, Pearov vrt, Pećina, Piskulja, Pivnice,
Počivala, Podhumci, Podine, Podvornice,
Pojilo, Posuva, Pranjića drača, Prizide,
Prpuška, Rakite, Rašeljka, Rivina, Rupa,
Rupčićevina, Sad, Samac, Sekulan, Sklad,
Smokovica, Smrikovača, Spanakište,
Stranjak, Stup, Široka, Štala, Terzićuša, Tor,
Torine, Trebižat, Trnove rupe, Trstenjak,
Uzglavnica, Vegarov vrt, Veliki Kosor,
Vir, Vištikuša, Volaruša, Vranješuša, Vrta,
Vukšuša, Vuna, Zgon, Zeluša, Zidinice,
Zvirićuša, Zurićuša, Žabar.
Hardomilje je solidno poznato u
arheološkoj literaturi, još od 19. st. Uz
gradinu i gradinsko naselje registrirano je
više nadgrobnih kamenih gomila, vjerojatno
ilirskih Daorsa. Međutim, većina arheoloških
nalaza potječe iz antičkoga doba 1.-3. st.
Spomenik G. Licinija, Smokovice

Preko Hardomilja desnom obalom Trebižata

vodila je rimska vojna cesta Salona-Narona,
posebice što je s njezine trase pronađeno
više miljokaza. U Žabaru se nalazio jedan
most preko rijeke širok 3,75 m. Zanimljivo
je da su praktični Rimljani popločali korito
rijeke ispod mosta da voda ne bi podrivala
nosive stupove. Na lokalitetima Smokovice,
26
 Povijest ljubuških naselja

Hardomilje 2009.

Beluša, Vuna, Kratine, Pojilo, Londža

i dr. pronađen je velik broj rimskih
nadgrobnih spomenika, ponajviše
isluženih vojnika rimskih legija i
kohorti – VII. i XV. legije, III. Alpske
kohorte, I. Brakaraugustanovske
kohorte, I. Lucenske i dr. Dobar dio
tih spomenika nalazi se u Arheološkoj
zbirci Franjevačkoga samostana
Humac i u Zemaljskom muzeju BiH u
Sarajevu. Život se nastavio i u srednjem
vijeku, što je posvjedočeno grobištima
biliga: Pojilo (13 primjeraka), Pivnice
(15 primjeraka), Brdo (6 biliga), Plase
(pet nadgobnika). Monografija Hardomilje
Viseći - Icin most na Trebižatu

27
 Povijest ljubuških naselja

PROLOG

Ostaci zida na
Obzidinama

Obzidine Prolog, pretpovijest

N aselje Prolog (726 s.), u jugozapadnom dijelu ljubuške općine,

smjestilo se između Crvena Grma, Vašarovića i Orahovlja, s istočne
i sjeverne strane, a sa zapada i juga graniči s Republikom Hrvatskom.
Površina naselja iznosi 764 ha, najviša kota 204 m, a najniža 58 m. Prolog
se dijeli na zaseoke: Bile Zidine, Njive, Njivetine i Slivetine. Ime Prolog,
u svezi je s Velikim i Malim Prologom južno od Prologa, kao imenica
od staroga glagola preložiti označuje prolaz, prohod, obično između brda.
Upravo na takvim mjestima razvili su se Veliki i Mali Prolog, od kojih
je hercegovački Prolog preuzeo naziv. Preko tih prolaza s morske strane
ljeti struji svježi maestral, pa je Ljubuški jedno od rijetkih mjesta u BiH
gdje puše zmorac ili maestral. U Prologu danas postoji sedam prezimena:
Barbir, Begić, Dodig, Herceg, Nosić, Šalinović, Šošić. Istina, Begića je
sve manje, jer je riječ o dvojnu prezimenu Herceg-Begić, pa zadnji oblik
uzmiče u korist prednjega. U popisu biskupa Pave Dragićevića iz 1742.
spominje se In villa Podprologh 27 žitelja, 17 odraslih i desetero djece:
Stephanus Nosich 11, 7 i Nicolaus Arstich 6, 3. Prezimena Dodig,
(H)Erceg, Šalinović i Barbir nalaze se u susjedstvu s druge strane granice
u Velikom Prologu i Podprologu, što znači da se radi o migracijama iz
Osmanskoga Carstva u Mletačku Republiku i obrnuto, posebice u 17. i
18. st. U dokumentima i mjesnom govoru zabilježeni su sljedeći lokaliteti:
28
 Povijest ljubuških naselja

Prološki krajolik

Antina voša, Bad, Barbiruša, Begića lazine, Benčine, Bile zidine, Blinje,
Branjevina, Ciganska ledina, Čadorovi, Doci, Drača, Draga, Duboke
lazine, Duljine, Gajine, Glavica, Gomila, Gornji brig, Granica, (H)rkalovac,
Jančine, Janičar, Jazvine, Kamenice, Konjska, Koševine, Krč, Kresovci,
Kurkamen, Lučice, Lujina lazina, Lju(p)kovića njive, Majićevina, Matin krč,
Međa, Mejaš, Mijatov dolac, Mikića put, Muratovac, Nad Konjska, Nosića
strana, Njive, Njivetine, Obzidine, Ograda, Plakovci, Pod Ledinom, Pod
Voznik, Poda cestom, Poda Semij, Posrani dolac, Praščevo guvno, Priliva,

Škola sa spomenikom

29
 Povijest ljubuških naselja

Prosine, Provale, Rastok, Ratkov dolac, Ripište, Samica, Semetnjača, Semij,

Slivetine, Sridnji brig, Stećak, Stupi, Stožina, Šalinovića krč, Šantarov kuk,
Škrapice, Tikvenjak, Torine, Ulištarica, Vinograd, Vojno, Volijak, Voznik,
Vršića lazina, Vruća, Zasik, Zidani brig.
U Prologu su živjeli ljudi u pretpovijesno doba, o čemu govore
obrambeni objekti i ukopišta. Na lokalitetu Obzidine, na krševitoj i strmoj
zaravni ispod Njiva i iznad Rastoka, južno od današnje ceste Crveni Grm-
Prolog-Podprolog-Vrgorac, smještena je gradina kružna oblika. Promjer
joj iznosi 95 n, a površina 7.111 m². Na istočnoj i zapadnoj strani nalaze
se ulazi širine 1,5 do 2 m. Urušeni zidovi strše mjestimice i do metar
visine. Pronađen je samo jedan ulomak keramike urešene nepravilnim
trokutastim ubodima. Obzidine se mogu datirati u razdoblje bakrenoga i
brončanoga doba (oko 1900-1200 pr. Kr.). U blizini se nalazi više kamenih
grobnih gomila, od kojih je nekoliko devastirano prigodom gradnje
cesta.
U Prologu nisu pronađeni materijalni ostaci iz antike i srednjega
vijeka. Danas se stanovništvo bavi poljodjelstvom, istina u manjem
opsegu nego prologa stoljeća. Polje Rastok ima dosta obradive zemlje,
koja se može natapati vodom iz kanala Muratovac. Puno uspjeha postigao
je Boćarski klub Rastok, koji je osnovan 1999. U selu postoji boćalište sa
četiri staze. Isto tako popularan je i mali nogomet. Proložani posebno
njeguju karnevalsku tradiciju koju promiče Karnevalsko društvo Prolog,
organizirajući tradicionalni Ljubuški karneval.

Karneval u Prologu 2006.

30
 Povijest ljubuških naselja

Prolog je ušao u američku ratnu povijest!

Zaslugu za to ima Petar Herceg Tonić, rođen
1893. u Prologu. Kao dvadesetogodišnjak
zaputio se u Sjedinjene Američke Države,
gdje se nakon raznih poslova 1919. prijavio
u mornaricu. Napredovao je u službi i
dogurao do čina nadnarednika, zapovjednika
kotlovničkoga postrojenja (Chief Watertender)
na ratnome razaraču USS Utahu. Greškom
administracije (?) njegov nadimak Tonić
postalo je njegovo prezime Tomich. Kada su
Petar Herceg Tonić Japanci 7. prosinca 1941. napali Pearl Harbour
i bombama zasuli brodove, Petar je ostao na
svom položaju u strojarnici, sve dok se nije uvjerio da su bojleri osigurani,
te da je sve osoblje napustilo strojarnicu. Žrtvujući vlastit, spasio je živote
svojih suboraca i brod. Predsjednik SAD-a
Franklin D. Roosevelt posmrtno ga je odlikovao
"Kongresnom medaljom časti", najvećim
američkim vojnim priznanjem. U njegovu čast
jedan patrolni brod dobio je ime USS Tomich, kao
i dio Mornaričke akademije u Newportu Tomich
Hall. No medalja nije mogla biti uručena jer su
se izgubili tragovi njegovih najbližih rođaka. Ipak,
nakon gotovo šezdesetčetverogodišnje potrage,
zahvaljujući zalaganju kontradmirala Roberta
Lunneya i Roberta Rosena iz Newjorške pomorske
policije, te novinara Vjekoslava Krsnika, Adama
Eterovića, predsjednika Hrvatskog rodoslovnog
društva, Hrvatske bratske zajednice u SAD-u i Medalja časti P. Tonića
slikara Zvonimira Mihanovića, pronađeni su Hercegovi nasljednici. Potomku
Petra Tomića, umirovljenu pukovniku Hrvatske vojske Srećku Hercegu,
američku Congressional Medal of Honor uručio je 18. svibnja 2006. u Splitu
na nosaču zrakoplova USS Enterprise zapovjednik Američkih mornaričkih
snaga u Europi admiral Henry Ulrich III.

Dodjela medalje
na američkom
nosaču
zrakoplova

31
 Fot. 62-65

Ploča u spomen kralja Tomislava, Vašarovići

Rimski miljokaz iz Proboja

Pretpovijesna gomila u Prologu

Srednjovjekovni bilig, Hardomilje

Nakladnik: Savez KUD “Ljubuško silo”

Zrinsko-frankopanska 71., Ljubuški
Za nakladnika: Davorin Medić,
predsjednik Saveza KUD ‘’Ljubuško silo’’
Urednik: Radoslav Dodig
Fotografije: Arhiv Sila, R. Dodig i Ć. Raič
Tisak: Grafotisak Grude, srpanj 2010.
Naklada: 1000 primjeraka