Moja misao

Moja misao u zatvorskome odijelu,

Spopada umorne tragače za srećom,
Monstruoznim naletima sjekire kroz dušu,
Napada pretrčane bliskosti,
Moja misao u šugavoj raskoši,
Pišti umornim koracima prošlih,
Moja drhtavost iznemogla,
Vijuga sunčevim zracima kroz rešetke,
Kroz moje oluke.

Šapat
Šapat govori tiho,
Vrisak osluškuje mirno,
Uzmem sunce u tvoje krilo,
Potvrđujem ugriz mističnog pištanja.

Šapat kreće tiho,

Od mojih ruku prema njima datim,
Provjerava stanje izmrvljene bure,
Vraća se u krilo izgubljeni besmisao.

Mmamac za besmisao

Vristi, ne poznavajuci mene

Kosmosa greska i vika,
Razdire ozeblu srz covjeka,
Hrli prema pouzdanoj smrti,
Ljubav izgrizle hijene,
I ludilo iznutrica izdvaja mucninu,
Zbog onog kojesta nije niti bilo
Zazeljeti pozudu svaku opet,
Kao nijedna da bila ona nije,
Pozuda oduzela dusu,
U nemogucnosti ona i vrije.

Lutkarska predstava

Krči u želucu dim razvijenih crva,

Koji zabavljeno tutnjaju vijugavim tunelima onoga srca,
I zvjernjaju kao sunčanice ribe u magluštini slatkih voda,
Odobravajući šupalj tutanj.

Zaigrano i zabavljeno se gomilaju i skitnice

Šarenih odijela i brbljivih jezika,
Sitni kao mravi što se muče za opstanak,
Golemi kao crvi što plaze repovima.

Živjeti u magli.