10 Ramazanska hedija nedjelja, 29. august 2010.

godine

Sutra se navr{avaju 1423 hid`retske ili 1380 sun~anih

Oslobo|enje Mekke
Pi{e: Mustafa SPAHI]

p}epoznata je ~injenica da

O islam po~iva na {est {arta

(uvjeta) vjerovanja i pet
{arta (uvjeta) prakti~nog
`ivota. Filozofski kazano
{est je {arta esencije, a pet egzistenci-
je. To su imanski i islamski {arti. Sve te
{arte u vremenu i prostoru zvanom po-
vijest ovjeravaju i posvjedo~uju etika i
dobra djela, a ne prazne pri~e i puste
`elje bez pokri}a. Kao {to ima pet is-
lamskih ili {arta egzistencije, tako bez
pet doga|aja: Lejletul-kadra - Po~etka
objave Kur’ana, Isra i Mirad`a, Hid`re i
Bitke na Bedru i oslobo|enja Mekke
nema muslimana u vremenu i prosto-
ru.
Dva od ovih pet doga|aja - po~etak
Objave i Isra i Mirad` su metapovijesni
i hijeropovijesni i njihov svjedok je sa-
mo Muhammed a.s., a njihov eho, re-
zultat i posljedice odnose se izravno na
muslimane, a posredno i na ~itav ljud-
ski rod. Tri od ovih pet doga|aja:
Hid`ra, Bitka na Bedru i Fethul-Mekke
su konkretni, povijesni i historijski do-
ga|aji sa metapovijesnom, svetopovi-
jesnom i hijeropovijesnom podlogom i
podr{kom. Interesantno, tri od ovih pet
doga|aja: po~etak Objave, Hid`ra i
oslobo|enje Mekke (Bekke, Ummul-
Kurraa) doga|aju se u mjesecu Rama-
zanu, devetom mjesecu Hid`retskog
kalendara. Zato je mjesec Ramazan kao
mjesec po~etka svih objava, kao mje-
sec posta, kao mjesec potpune sara-
dnje, solidarnosti i ispomaganja me|u
ljudima, kao mjesec neprestanog
obra}anja i podsje}anja na Boga i naj-
ve}e mogu}e brige o ljudima kao naj-
savr{enijim Bo`ijim stvorenjima i
Bo`ijim povjeriteljima i predvoditelji-
ma na Zemlji, ustvari najtemporalnije
vrijeme u islamu, kako u hijeropovije-
snom, svetopovijesnom, metapovije-
snom tako i u povijesnom, konkretno
zbiljskom i historijskom smislu.
Ku}a Tevhida i duhovna centrala
Kada je godine 622. n.e. u mjesecu
septembru, Allahov Poslanik, oko pola
no}i, u~e}i Kur’an napu{tao svoju ku}u,
avliju, ulicu, mahalu, toprak, rodnu
grudu, humus i topos da bi se sastao
na dogovorenom mjestu sa Ebu Be-
krom radi Hid`re iz Mekke u Medinu
okrenuo se prema Mekki i kazao: “Ja
Mekkete Allahu ja´lemu enneki ehab-
bul-bukail-erdi ilejje ve lev la enne
kavmeki ahred`uni minki-maha-
red`tu.“ (“O Mekko, Allah zna i On je
svjedok da si ti meni najdra`e mjesto
na svijetu i da me tvoji stanovnici (pa-
gani) iz tebe ne progone ja te ne bih ni-
kada ostavio i napustio.“) Ove Poslani-
kove rije~i su prava pouka, poruka i
uputa o toposu, humusu, rodnoj grudi,
zavi~aju, domoljublju i patriotizmu.
Danas bi nastavili, ku}u identiteta, di-
gniteta, esencije, egzistencije i sup-
stancije sa~ivaju: vjera sa iskrenim
uvjerenjem, etika sa ljudsko{}u, ple-
menito{}u i dobrim djelima, jezik i kul-
tura sa sveukupnim na~inom pravog
`ivota i osnovni zakon ili ustav koji sve
ljude tretira kao ravnopravna razli~ita i
sli~na, a ne ista i suprotna stvorenja.
Takav zakon podrazumijeva: Priznanje,
Koegzistenciju, Integraciju i Akultura-
ciju, a isklju~uje: Dominaciju, Asimila-
ciju, Supremaciju, Diskriminaciju i Se-
gregaciju na bilo koji na~in i pod bilo
kojim uvjetima.
Sli~an osje}aj kao i Muhammed a.s.
prema Mekki imali su muslimani koji
su izri~ito radi svoje vjere, uvjerenja i
islamskog na~ina `ivota morali napus-
titi svoje domove, zemlju i imovinu. U
daleku Medinu, 416 km prema sjeveru
udaljenu, ponijeli su samo svoju vjeru,
duh, ideju, ideale, viziju, univerzalne
slobode, neugasivu perspektivu,
Kur’an, Poslanikov sunnet i nadu u po-
vratak. Vrijeme }e pokazati da je to bio
pravi kapital i polog za povratak jer ka-
ko primje}uje jedan mudrac: “Zajedni-
ca ili dru{tvo je, prije svega ideja koju
ona o sebi ima.“ Kako za Hegela biti
slobodan, bilo pojedinac ili zajednica,
zna~i biti u sebi, a da bi bili autenti~ni,
bezuvjetni i neumitno u sebi, prema
nepodijeljenom mi{ljenju mudraca,
iznutra moramo biti u vjeri, moralu i
kulturi, a izvana u slobodi, osnovnom
zakonu i politici. Hid`rom iz Mekke u
Medinu muslimani se nisu odrekli ni
vjere, ni etike, ni kulture, ni slobode, ni
vjerozakona, ni vizije ni perspektive.
Naprotiv! Nakon osam godina `ivota sa
medinskim muslimanima (Ensarijama-
pomaga~ima) koji su ih bolje i iskreni-
je nego ro|enu bra}u primili u Medini
i poslije bitki na Bedru, Uhudu, Hende-
ku, Hajberu u kojima su idolopoklonici
i{li da potpuno uni{te muslimane, Mu-
hammed a.s. i svi muslimani nisu bili
vi{e samo vjerski, duhovno i moralno
ve} i vojno-strate{ki, politi~ki, ekonom-
ski, privredno i organizaciono jaki. to mjesto, po Allahovoj Odredbi, u sv-
Upravo zahvaljuju}i Allahovom jetsko sredi{te i sjedi{te istinske vjere
obe}anju i objedinjenoj vjersko-duho- (Tevhida), Kelime i {ehadeta, Pravde i
vnoj, politi~koj, diplomatskoj, fizi~ko- Istine koju ljudi Umrom i Had`d`em
vojnoj snazi, ~istoj i neupitnoj ideji i ja- svjedo~e svaki dan. Radi se ustvari o
snom cilju, Muhammed a.s, i njegov trostrukom oslobo|enju Mekke: prvom,
ummet, prvi i jedini poslanik u povi- unutra{njem, duhovnom, vjerskom,
jesti uspijeva se vratiti u rodni grad, i gdje se Mekka i njen ~asni Hram iz po-
taj grad, kao centar bezbo{tva, la`ne liteizma vra}aju u ~isti i apsolutni mo-
vjere, paganstva, poroka, nepravde, za- noteizam. To je Zavjet, Testament,
bluda i predrasuda i idolatrije, uz Alla- Ugovor, Izazov i Amanet kao i Polog
hovu pomo}, milost i uputu povratiti, nare|en Ibrahimu prije dvije i po hilja-
de godina a ostvaren i izvr{en preko
Muhammeda a.s. 20. dan mjeseca Ra-
mazana 8. godine po Hid`ri ili 11. jan-
MUHAMMEDOVA uara 630. godine: “I u~inili smo Hram
(Kjabu, Bejtullah) uto~i{tem i sigurnim
MISIJA mjestom ljudima. Neka vam mjesto na
Poslije oslobo|enja kome je stajao Ibrahim bude prostor
iza kojeg }ete obrede (salat) obavljati!
Mekke i njenog ~i{}enja I Ibrahimu i Ismailu smo naredili:
Hram (od idola, kumira, asnama) o~is-
od idola, oni vi{e tite za one koji ga budu obilazili, koji
budu tu boravili i koji budu obrede sa-
nisu bo`anstva lata (namaza) obavljali.“ (Kur’an 2:125)
nego spomenici, i “I kada smo Ibrahimu (preko Objave i
meleka), mjesto za Hram (Kjabu, Bej-
svjedo~anstva, ljudskog tullah, Kiblu) odredili Mi smo kazali:
“Ni{ta Mi nemoj pridru`ivati i Moj
primitivizma i siroma{tva Hram o~isti za one koji }e ga obilaziti,
iznutra i barbarizma i koji }e stajati i koji }e ~elima po tlu pa-
dati.“ (Kur’an 22:26) U okviru iskonske
gluposti izvana. To primoradijalne hijeropovijesti, svetopo-
vijesti tradicije Ibrahim a.s. je Allaho-
Brodel jasno i precizno vom Voljom i Odredbom Graditelj Kja-
uo~ava: “Poslije be ili Bejtullaha, a Muhammed a.s. je
Osloboditelj Kjabe od kipova, kumira,
Muhammedove misije, idola ili asnama. Kako su pagani poslije
Ibrahima a.s. Harem Kjabe-Mesd`udil-
nikada niko se vi{e Haram pre~inili u Panteon-Tagut, oslo-
bo|enjem Mekke 20. dana Ramazana 8.
nije uspio nametnuti godine po Hid`ri Muhammed a.s. vra}a
ljudima za bo`anstvo“ Bejtullahu i Haremu prvotnu preko Ibra-
hima nare|enu namjenu. Paganski Pan-
teon kao sredi{te i sjedi{te (Tagut) 
nedjelja, 29. august 2010. godine
godina od Fethula, kada su muslimani oslobodili Mekku
Radi se ustvari o trostrukom oslobo|enju Mekke: prvom, unutra{njem, duhovnom, vjerskom, gdje se Mekka i
njen ~asni Hram iz politeizma vra}aju u ~isti i apsolutni monoteizam. To je Zavjet, Testament, Ugovor,
Izazov i Amanet kao i Polog nare|en Ibrahimu prije dvije i po hiljade godina, a ostvaren i izvr{en preko
Muhammeda a.s. 20. dan mjeseca Ramazana 8. godine po Hid`ri ili 11. januara 630. godine
idola nestaje a Mesd`idul-Haram sa Kja-
bom kao Ku}om vizuelnim svjedo~an-
stvom Tevhida, apsolutnog i ~istog mo-
noteizma i negacijom {irka, politeizma
i idolatrije i ku}om slobode, mira i sig-
urnosti i ku}om svjetskog susretanja
ljudi, u ime Boga, na sveljudsku korist
se vra}a. Kroz misiju Ibrahima i Mu-
hammeda a.s. koje su nerazdvojive i
neraskidive vidi se koliko je u pravu
Garodi kada zapa`a: “Kada poslanici i
vjerovjesnici ne bi bili uzori ~ovje~an-
stvo bi izgubilo svaku nadu“, posebno
na duhovnom, idejnom, vjerskom, mo-
ralno-eti~kom, kulturnom i vjerozakon-
skom planu. Doista, kada se gleda un-
utra{nji, ezoteri~ni, batinijski, vjerski,
idejni, duhovni, vertikalni i misijski
plan i uloga Bejtullaha kao ku}e Tevhi-
da i negacije {irka (politeizma) onda
Muhammed a.s. Mekku i Kabu od unu-
tra{njeg ropstva i izobli~ene namjene
osloba|a nakon blizu 2.500 godina jer
toliki je razmak izme|u Ibrahima i Mu-
hammeda a.s. Da Panteon i idoli nisu
poni`eni, pobije|eni, obesmisleni i
obezvrije|eni, i poru{eni u Mekki, naj-
bitnijem i za {ejtana i za nevjernike na-
jpresudnijem sjedi{tu i sredi{tu {irka
(politeizma), idoli bi do Sudnjeg dana
ostali idoli. Poslije oslobo|enja Mekke i
njenog ~i{}enja od idola oni vi{e nisu
bo`anstva nego spomenici, i svje-
do~anstva, ljudskog primitivizma i si-
roma{tva iznutra i barbarizma i glupos-
ti izvana. To Brodel jasno i precizno
uo~ava: “Poslije Muhammedove misije
nikada niko se vi{e nije uspio name-
tnuti ljudima za bo`anstvo.“ Koliko god
je Muhammed a.s. zaslu`an za Tevhid
(monoteizam) kada su u pitanju musli-
mani, toliko je zaslu`an za ~ovje~an-
stvo {to ga je oslobodio iluzije o la`nim
bo`anstvima. O toj istini treba navi{e
razmi{ljati kada se govori o Fethu
(Oslobo|enju) Mekke koji pada na dva-
deseti dan mjeseca Ramazana. Zapra-
vo, u ponedjeljak 30. augusta 2010.
n.e. ili 20. dan mjeseca Ramazana
1431. hid`retske godine navr{avaju se
1423 hid`retske ili 1380 sun~anih go-
dina otkako su Poslanik i muslimani
oslobodili Mekku.
Ulaze}i u oslobo|eni grad, 11. janu-
ara 630. godine n.e. 20. dana Ramaza-
na 8. hid`retske godine, sa dijelom vo-
jske kojom je komandovao Ebu Ubejde
ibn D`errah, Poslanik je glasno u~io su-
ru Feth sedam puta obilaze}i (tavvaf
~ine}i) oko Kjabe, svaki put dodirnuv{i
Had`erul-esved (crni kamen, od kojeg
se kre}e obilaziti Kjaba), a onda je na-
redio Osmanu ibn Talhu, ~uvaru
(Hid`abeti) Kjabe da mu je otvori. Prvo
{to je u njoj opazio bila je drvena golu-
bica obje{ena o plafon. Svuda su una-
okolo bili likovi idola i bogova, a me|u
njima i Ibrahim a.s., sa sedam strelica,
kako zami{ljeno ispituje sudbinu: “Be-
zumnici jedni, i na{em dobrom Ibrahi-
mu su u ruke dali znakove praznovjer-
ja.“ Zatim je naredio da se sva bo`an-
stva, golubica i 365 idola oko Kjabe
poskidaju i uni{te. Mekkanski prvaci
su, ne bez bola u du{i i budimo iskreni,
svako se svojih zabluda te{ko odri~e,
Ramazanska hedija
pogotovo onih koje traju hiljadama go-
dina, a u vjerovanju one su najopasni-
je, gledali kako se njihova bo`anstva
zauvijek uru{avaju i uni{tavaju i jedan
po jedan idol pada i pretvara se u ni-
{ta, a gle ~uda za njih od tog ~ina zvi-
jezde nisu popadale i zemlja se nije po-
tresla. Dok su ashabi, Poslanikovi dru-
govi ru{ili idole najopasnije objekte
ljudskih zabluda Poslanik je neprestano
u~io ajet: “I reci do{la je Istina, a nes-
talo je la`i, la`, zaista, pred Istinom
nestaje“ (Kur’an, 17:81). Poslanikovo
oslobo|enje Mekke 20. Ramazana 8.
hid`retske godine ili 11. 1. 630. godine
po Isa a.s., prije 1423 hid`retske godi-
ne nije bilo samo oslobo|enje Bekke ili
Ummul-Kurraa ve} i vra}anje tog gra-
da i Bejtullaha u sredi{te i sjedi{te is-
tinske vjere, Tevhida, Kelime i {ehade-
ta, pravde, istine, dobrote, mira, sigur-
nosti, povjerenja i svekolikog napretka.
Mekka sa Kjabom vra}a se prvotnoj od
Allaha odre|enoj namjeni biva mjes-
tom hodo~a{}a Kjabe za sve ljude koji
slave Jednog Jedinog Boga i odazivaju
Mu se, umjesto dotada{njeg izo-
bli~enog sjedi{ta i sredi{ta la`ne vjere,
poroka, nepravde, predrasuda, ple-
mensko-kastinske osionosti i oholosti,
krvne osvete, zakopavanja `ive `enske
djece, kocke, magije, psovke, ignorisa-
nja prava djece i `ena, tretiranja `ena
kao objekata i pokretnih stvari, alkoho-
la, kra|e, la`i, potvora, gatanja,
vra~anja i proricanja sudbine.
Oslobo|enje Mekke je najve}a i
naj~istija vjersko-duhovna, moralno-
eti~ka, kulturno-civilizacijska i pravno-
obi~ajna revolucija u povijesti svijeta,
sa najmanje prolivene krvi i sa najma-
nje `rtava. Tim oslobo|enjem Kjabi je
vra}ena iskonska, neizmjenjiva i neza-
mjenjiva uloga i namjena - da bude
Ku}a Tevhida i duhovna centrala za ko-
ju su vezane i kojoj su okrenute sve
d`amije i mesd`idi svijeta. Tako }e Kja-
ba do Sudnjeg dana biti i ostati simbol,
znamenje i svjedo~anstvo Tevhida i ne-
gacija {irka, idolatrije i taguta ali i Ku}a
slobode, povjerenja i sveljudskog oku-
pljanja i jedinstva. Ve} 1423 godine
svaki kufr, {irk i zulum, ma koliko u
odre|enom trenutku i vremenu izgle-
dali silni i mo}ni, na znamenju Kjabe
lome zube.
Moralno-eti~ka dimenzija
Najvi{a moralno-eti~ka dimenzija bu-
dizma je Samilost, konfu~ionizma Jen
-^ovje~nost ili Ljudskost, kr{}anstva -
Ljubav, @idovstva - Recipro~na pravda,
kod stoika - Ataraksija - unutra{nja pu-
no}a ravnote`a, smiraj i sre}a du{e, a u
islamu to su Birr - univerzalno dobro,
Hakk - Istina, i Adl - Pravda. Da bi se u
ratu pobje|ivao, a ne samo poni`avao i
uni{tavao neprijatelj potrebne su pob-
jede u sljede}im dimenzijama: u moral-
no-eti~koj, u politi~koj, u medijsko-ja-
vnoj, i vojno-strate{koj dimenziji. Cilj
borbe u islamu nije ubijanje ljudi i uni-
{tavanje resursa nego da ljudi budu
ono {to treba i {to mogu biti. Prije kre-
tanja na osloba|anje grada Poslanik je
razdijelio vojsku na ~etiri brigade, pod
komandom ~etiri zapovjednika Halid
ibn Velida, Zubejr ibn Avvama, Ebu
Ubejda ibn D`erraha i Sada ibn Uhade.
Vojno-strate{ki i takti~ki Poslanik je na-
redio da se u grad Mekku u|e sa ~etiri
strane, a moralno-eti~ki da se u grad
u|e bez ikakvog nasilja, prolijevanja
krvi, kra|e, plja~ke i da se borba vodi
samo u nu`noj odbrani kad drugog rje-
{enja nema. Generalnu moralno-eti~ku
ZABLUDE
Mekkanski prvaci su, ne
bez bola u du{i i budimo
iskreni, svako se svojih
zabluda te{ko odri~e,
pogotovo onih koje traju
hiljadama godina, a u
vjerovanju one su
najopasnije, gledali kako
se njihova bo`anstva
zauvijek uru{avaju i
uni{tavaju i jedan po
jedan idol pada i pretvara
se u ni{ta, a gle ~uda za
njih, od tog ~ina zvijezde
nisu popadale i zemlja se
nije potresla
i politi~ku platformu odredio je Allah
d`.{. u suri Feth: “On (Allah) je zadr`ao
ruke njihove od vas i va{e od njih usred
Mekke, i to nakon {to je vama musli-
manima pru`io mogu}nost da ih pobi-
jedite, a Allah dobro vidi ono {to vi ra-
dite. I da nije bilo bojazni da }ete pobi-
ti vjernike i nevine mu{karce i `ene,
koje ne poznajete i ne razlikujete od
krivaca, pa tako i ne znaju}i zbog njih
sramotu do`ivjeti, mi bismo vam ih
prepustili. A nismo ih prepustili ni za-
to da bi Allah u milost Svoju uveo ono-
ga koga ho}e. A da su oni (krivci i
zlo~inci), bili odvojeni, doista bismo
bolnom kaznom kaznili one me|u nji-
ma koji nisu vjerovali i neoprostive
zlo~ine ~inili. Kad su nevjernici srca
svoja punili `arom, `arom paganskim
Allah je spustio smirenost i sigurnost
Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike
i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog
~ega su postali pravi vjernici, a oni i je-
su najpre~i i najdostojniji zato, a Allah
sve zna“ (Kur’an 48:24,25 i 26). Sukla-
dno ovim ajetima, imperativnim uput-
stvima, Poslanik je naredio da niko od
vojske ne smije upotrijebiti oru`je ili
ma i najmanju silu, osim u slu~aju na-
pada sa druge strane i nu`ne odbrane.
Kada je Muhammed a.s. ~uo da je Sad
ibn Ubade, jedan od komandanata ka-
zao da je danas dan osvete i da je danas
11
dozvoljeno ono {to je zabranjeno i da
niko od idolopoklonika ne}e biti po-
{te|en, zamijenio ga je sa hazreti Ali-
jom pri samom ulasku u grad. Doista,
muslimanska vojska je onako kako je
Allah d`.{. naredio, a Poslanik prepo-
ru~io, u{la sa ~etiri strane u grad, bez
ru{enja, bez uni{tavanja imovine, bez
revan{izma, bez ubijanja, i prolijevanja
krvi. Ne samo to, Poslanik je prije po-
kreta na oslobo|enje grada izdao Pro-
glas kojeg su nosile i ogla{avale sve je-
dinice: “Svi stanovnici koji se sklone u
Harem Kjabe, u Poslanikovu ku}u ili
ostanu u svojoj ku}i zatvorenih vrata,
sigurni su i nemaju se ~ega i koga bo-
jati“. Na prijedlog svoga amid`e hazre-
ti Abbasa, da Poslanik ne{to u~ini {to
}e zadovoljiti Ebu Sufjana ibn Harba,
gradona~elnika Mekke koji je tek pri-
mio islam, Poslanik to u~ini drage volje
i u Proglas se dodade ko se skloni i u
Ebu Sufjanovu ku}u. Kako je Poslaniko-
va vojska bez nasilja i prolijevanja krvi
osloba|ala a ne osvajala grad, to je sve
u neobja{njivom ~udu i iznena|enju,
gledala i posmatrala zloglasna Hinda,
Ebu Sufjanova `ena, koja je na Uhudu
od hazreti Hamzine d`igerice nizala
|erdan i ona se svome mu`u za koga
jo{ ne zna da je postao musliman,
obra}a rije~ima: “Muhammed sa svo-
jom vojskom u svemu je odr`ao svoje
obe}anje“, a mu` joj uzvra}a: “On, Mu-
hammed, ne razvaljuje, ne provaljuje
vrata, ne osvaja kapije, ku}e i imanja,
ve} osvaja ljudska srca i du{e. To je
kompletna pobjeda“. Nakon ulaska i
oslobo|enja grada sva se muslimanska
vojska slila u Harem Kjabe. Iza toga Po-
slanik je sa vrata Kjabe Babus-selam-
Vrata spasa na koja se ulazi kada se
Had`d` obavlja odr`ao sljede}i govor:
“Mekkanci, Nema boga osim Allaha i
samo je Allah Bog. On nema sudruga.
Obistinila se i ispunila Njegova rije~ i
obe}anje o pru`enoj pomo}i Njegovom
robu Muhammedu. Samo je Allah pob-
jednik neprijateljskih ~eta. Pazite, sva-
ko dobro~instvo tra`i revan{. Isto tako,
za prolivenu krv i bespravno prisvoje-
nu imovinu stoji pravo revan{a, ali da-
nas je pravo uzvrata po mom ovla{te-
nju. Pazite, da ne bude nehoti~nog
ubistva strijelom ili kopljem. Od{teta
za to je ~etrdeset steonih deva. O Ku-
rej{ije, danas je Allah iz vas po~upao
neznabo`a~ku oholost, i od danas treba
zauvijek da prestane va{a paganska
gordost i sila na ra~un va{ih predaka
(po principu kaste, plemstva, rase). Ne-
ma u islamu Arap prednosti nad near-
apom, niti nearap nad Arapom. Svi
smo mi djeca (potomci) Ademovi, a
Adem je od zemlje. Pazite i ~uvajte one
nad kojima imate bilo kakve ovlasti.
Hranite ih kako sebe hranite i odijevaj-
te ih kako sebe odijevate. Kurej{ije, {ta
mislite i o~ekujete kako }u sa vama
postupiti?“- “Blago i humano jer ti si
na{ najplemenitiji brat i sin na{eg ple-
menitog brata“, uzvrati{e Mekkanci.
Na ove njihove rije~i Poslanik je prvo
prou~io rije~i iz Kur’ana: “O ljudi, Mi
vas od jednog ~ovjeka i jedne `ene
stvaramo i na narode i plemena 
12
vas dijelimo da biste se upoznavali. Na-
jugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se
najvi{e boji. Allah uistinu sve zna i ni-
je Mu skriveno ni{ta“ (Kur’an, 49:13), i
ajet koji je Jusuf a.s. prou~io svojoj
bra}i koji su ga iz zluradosti i ljubomo-
re bacili u jamu: “Ja vas sada i danas
ne}u koriti - re~e Jusuf svojoj bra}i, Al-
lah }e vam oprostiti od milostivih On je
najmilostiviji“ (Kur’an 12:92). Poslije
prou~enih ajeta Poslanik im se kratko
obratio: “Idite! Svi ste slobodni!“ Na is-
ti na~in je Muhammed a.s. nastupio
prema sugra|anima i rodbini u Mekki,
kako je Jusuf a.s. postupio prema svo-
joj bra}i kada su mu, zajedno sa ocem,
do{li u Egipat. Da je Poslanik krenuo za
recipro~nom pravdom i odmazdom mo-
gao je mekkanske pagane 20 godina
mu~iti i progoniti i zlostavljati koliko su
oni muslimane, posebno neza{ti}ene
robove i sirotinju: Bilali Habe{iju, Amir
ibn Fuhejra, Habbab ibn Ereta, Ammar
ibn Jasira, Ummi Ubejsu, Zinniru, Ne-
hdiju, Lubejnu i Jasira mu~ili i patili.
Ammarova majka Sumejja je prvi {ehid
islama, a od mu{karaca to je Haris ibn
El-Haleh. Seid ibn El-As je svom
ro|enom sinu Halidu razbio glavu zbog
islama, a Abdullah ibn Mesuda su pa-
gani onesvijestili u Haremu Kjabe zato
{to je u~io Kur’an. Pagani su na bre`u-
ljku Remza u Mekki napravili mu~ili{te
za muslimane. Slijede 615. i 616., pro-
goni muslimana u Abesiniju i to preko
stotinu osoba, totalna trogodi{nja blo-
kada i izolacija muslimana od 616. do
619. u pustinjskom mjestu [ib i formi-
ranje Lige zavjerenika protiv muslima-
na, prisiljavanje muslimana da u~ine
Hid`ru i napuste rodnu Mekku 622.,
zatim poku{aji da se kroz bitke na Be-
CILJ BORBE
Da bi se u ratu pobje|ivao,
a ne samo poni`avao i
uni{tavao neprijatelj
potrebne su pobjede u
sljede}im dimenzijama: u
moralno-eti~koj, u
politi~koj, u medijsko-
javnoj, i vojno-strate{koj
dimenziji. Cilj borbe u
islamu nije ubijanje ljudi i
uni{tavanje resursa nego
da ljudi budu ono {to
treba i {to mogu biti
ZLO^INI
Nakon 20 godina od
po~etka objave Kur’ana i
misije islama, Poslanik je
oslobodio rodni grad.
Sav grad strepi u strahu
i zebnji od prethodno
po~injenih zlo~ina nad
muslimanima. Znaju da
nijedna kazna nad
njima, uklju~uju}i i
smrtnu, ne bi bila
nepravedna. Poslanik
ne misli niti radi tako
Ramazanska hedija
dru 624., na Uhudu 625., na Hendeku
ili odbrani Medine 627., Hajberu 628.
i Muti 629. godine, islam i muslimani
potpuno zatru i uni{te u vremenu i
prostoru. @ivot i glava Muhammeda
a.s., dva puta su ucijenjeni nagradom
od stotinu deva, i sa dva puta toliko vri-
jednosti u srebru, prvi puta se zadatka
da ga ubije prihvatio Omer dok nije bio
musliman i drugi puta u toku Hid`re.
Tre}i poku{aj likvidacije Muhammeda
a.s. je bio od strane Zejnebe bintu Ha-
ris koja je poku{ala otrovati Poslanika i
ashabe otrovanim pe~enim mesom na
Hajberu. Kada bi se navodile sve druge
uvrede, napadi, pakosti, zla, zlo~ini, na-
silja i izolacije nad muslimanima mo-
gla bi se ispisati posebna knjiga. Nakon
20 godina od po~etka objave Kur’ana i
misije islama, Poslanik je oslobodio ro-
dni grad. Sav grad strepi u strahu i ze-
bnji od prethodno po~injenih zlo~ina
nad muslimanima. Znaju da nijedna
kazna nad njima, uklju~uju}i i smrtnu,
ne bi bila nepravedna. Poslanik ne mi-
sli niti radi tako. On u slobodi i sigur-
nosti vra}a srca vjeri, du{e moralu, os-
jetila percepciji, razum razumijevanju
i razlikovanju, um umovanju i za-
klju~ivanju a tijela ispravnom `ivotu.
“Ljudi otkud vam pravo da pot~injava-
te ljude, kada su ih njihove majke ro-
dile slobodnim. Zato o ljudi! Ne budite
robovi nikom osim Allahu, jer vas je On
stvorio slobodnim. Krvna osveta mora
jednom zauvijek da prestane, jer ko
vjeruje u Allaha i Sudnji dan ne smije
iz osvete ubijati ljudi ni njihova dobra
uni{tavati. Mekka treba da bude ono
{to joj je oduvijek namjena bila. Za sva-
kog ~asna i neprikosnovena. Svi krvni-
ci i ratni zlo~inci koji su se iskreno po-
kajali i islam prihvatili pomilovani su.“
Ove rije~i i ovakav postupak i odnos
Poslanika i muslimana prema Mekkeli-
jama koji su mu toliko bola, patnje i
{tete do tada nanijeli, izazvao je u nji-
ma potpunu unutra{nju promjenu i
vjersko-moralnu revoluciju. “Muham-
mede, do danas nije bilo ~ovjeka na
svijetu kojeg sam mrzio vi{e od tebe, a
od danas nema onoga koga bih vi{e vo-
lio od tebe“, uzviknuo je jedan Mekke-
lija Ebu D`ehlov sin Ikrine, vojskovo|a
protiv muslimana na Uhudu, koji je iza
oslobo|enja Mekke bje`ao prema
D`eddi, a kada je ~uo vijest o Poslani-
kovoj amnestiji vra}a se u Mekku, pri-
ma islam i postaje veliki muslimanski
vojskovo|a: “U d`ahilijjetu sam se bo-
rio za slavu kumira (idola), a danas se
borim pokorno slave}i svemogu}eg Al-
laha“, uzviknuo je Ikrime. Nije se sve
zavr{ilo na pojedincima. Kada je za 15
dana Poslanikova vojska krenula na
Hunejn, njoj su se priklju~ile 2.000
Mekkelija da se bore, dakle doju~era{-
njih pagana. Nije izostala ni materijal-
na pomo}. Tako je za taj vojni pohod
Safvan ibn Ummej posudio 50 hiljada
dirhema i stotinu pancir ko{ulja i Ab-
dullah ibn Rebia i Abdulah-Uzza po 40
hiljada dirhema. Istina, Poslanik je pri
ulasku u grad izdao nare|enje da se
pogubi desetak osoba, ina~e te{kih rat-
nih zlo~inaca, kolovo|a i monstruma, i
ogor~enih neprijatelja islama i musli-
mana, ali je svima obe}ao amnestiju
ukoliko se pokaju, zatra`e halala i
pre|u na islam, tako da je smrtna ka-
zna izvr{ena samo nad trojicom. Ovako
je govorio i postupao Muhammed a.s.
sa paganima rodnog grada koji su nje-
mu i muslimanima nanijeli tolika zla u
`ivotu u dvadesetogodi{njem razdo-
blju. Me|utim, kada je bio najmo}niji u
njihovim o~ima i kao pobjednik ulazio u
grad umjesto pokazivanja oholosti, po-
nosa, veli~ine, mo}i i slave pobjednika,
ISLAM
Oslobo|enje Mekke
zorno i povijesno kazuje
i svjedo~i da je islam
vjera, mira, sigurnosti,
reda, poretka, istine,
pravde i slobode, a ne
nemira, nesigurnosti,
nereda, neporetka,
nepravde, neistine,
neslobode i nesistema
on je u znak skromnosti i zahvalnosti
pred jedinom Allahovom veli~inom,
gotovo polegao na svojoj kamili. Tako
Poslanik mekkanske idolopoklonike ni-
je pobijedio vje{anjem, zatvorima, pri-
jekim sudovima, smrtnim kaznama,
plja~kom i razaranjem grada, ve} osva-
janjem njihovih srca i du{a, njihovim
prihvatanjem islama i suo~enjem sa
Gospodarem svjetova i stvorenja.
Me|u onima koji su u~inili tevbu i pri-
hvatili islam bili su i skitnica Vah{i, na-
ru~eni pla}eni ubica i atentator na h.
Hamzu, fanati~na Hinda-`ena Ebu Su-
fjana, koja je Hamzino mrtvo tijelo mr-
cvarila i na par~ad kidala. Koliko je bio
milostiv i blag u pra{tanju ljudskih
`ivota i u za{titi njihove imovine i ~as-
ti, toliko je bio odlu~an i energi~an u
dokidanju i ru{enju svih paganskih ido-
la, znamenja i obreda. Tako je naredio
da se svi pagansko-idolopokloni~ki ku-
miri poru{e a paganski obredi i zvanja
vezana za Kjabu ukinu, osim zvanja
~uvara Kjabe-Hid`abeti Kjabe i vrela
Zem-Zem-Sikajeti Zem-Zem. Poslije
ovakvih Poslanikovih postupaka stvari
su se po muslimane i islam kretale u
najboljem pravcu. Tako su se Mekkeli-
je bez ikakvog straha i problema isku-
pile na Saffi, gdje im je bilo sugerirano
da do|u, da Muhammeda a.s. vide i da
mu polo`e zakletvu vjernosti. Dok su
Muhammed a.s. i ashabi klanjali po-
dne-namaz, dotle se cijeli mekkanski
svijet iskupio na Saffi. Za Poslanika je
bila postavljena drvena trono`na stoli-
ca na koju je sjeo, a odmah ni`e njega
za hazreti Omera koji je, u ime Allaha,
ispred Muhammeda a.s. primao zakle-
tvu vjernosti, rukuju}i se sa svakim po-
sebno. Najprije su se izredali mu{karci
pa onda `ene, a svaki koji se rukovao
izgovarao je sljede}e rije~i zakletve:
“Vjerujem u Jednog Boga, dajem rije~
i kunem se Bogom da ne}u krasti, ni la-
gati, ni plja~kati, ni ogovarati“, uz do-
datak za mu{karce da ne}e preljube
~initi i `ensku djecu, samo zato {to su
`enska, `ivu u pijesak zakopavati. Po-
laganje zakletve vjernosti trajalo je do
zalaska sunca. Sutradan je Muhammed
a.s. poslao nekoliko vjernih ashaba sa
manjim brojem vojnika u okolicu Mek-
ke, me|u ona plemena koja jo{ nisu bi-
la primila islam, sa sljede}im uput-
stvom: “Postupite blago, jer u vjeri ne-
ma i ne smije biti sile i prisile, doista,
put spasa jasno se razlikuje od zablu-
de.“ Nakon oslobo|enja Mekke, Posla-
nik je ostao izvjesno vrijeme u gradu,
preciznije do 6. {evvala, da uspostavi i
sredi vjerske i dru{tveno-politi~ke pri-
like u gradu. Trebalo je urgentno i te-
meljito uputiti gra|ane u osnovne pro-
pise islama, razmrsiti i rije{iti te{ka pi-
tanja krvne osvete, izgladiti nekada{-
nje plemenske razmirice, posva|ana
plemena izmiriti, grad i okolinu od pa-
ganskih spomenika la`nih bo`anstava
nedjelja, 29. august 2010. godine
o~istiti i uspostaviti po novim uzusima
novu upravu i administraciju grada.
Koliko je Muhammed a.s. imao povje-
renja u ljude i kakve je vizije bio naj-
bolje svjedo~i ~injenica da je za grado-
na~elnika grada postavio Mekkeliju
Ataba ibn Usejda a ne muslimana iz
Medine, a za kadiju (sudiju) i vjerske
poslove postavio je Muaz ibn D`ebela.
Povijesna i vojno-strate{ka
dimenzija
Arabijski poluotok, najve}i poluotok
na svijetu, sastavni dio Sahare, najve}e
pustinje na svijetu, kao srce u tijelu, na-
lazi se u centru i sredi{tu izme|u Azije,
Afrike i Evrope. Kao {to je Arabijski po-
luotok sredi{te i ~vori{te izme|u tri
kontinenta, tako je Mekka sa Kjabom-
drevnim Hramom srce, sjedi{te i sredi-
{te Arabijskog poluotoka u svakom po-
gledu: duhovnom, idejnom, vjerskom,
kulturnom, ekonomskom, privrednom,
trgova~kom, saobra}ajnom i dru{tve-
nom. Naravno da Poslanik i nijedan mu-
sliman nakon Hid`re nikada nije zabo-
ravio Mekku, njen zna~aj, simboliku i
strate{ku vjersku, tradicijsku, povije-
snu, geografsku, i sveop}u dru{tvenu
ulogu: “Mi vidimo kako se tvoje lice
(Muhammede) put neba okre}e i zato
}emo - nema sumnje - okrenuti te pre-
ma Kibli do koje ti je stalo: Okreni lice,
`i}e i bi}e ka Hramu svetome, i ma gdje
da se na|ete - svoja lica k njemu okre-
D@IHAD I TERORIZAM
Poslije oslobo|enja
Mekke, ko D`ihadom
opravdava terorizam i
nasilje isto je kao da
ilhadom i kufrom
(nevjerovanjem)
opravdava Iman –
vjerovanje, Tevhid i
Kelime i {ehadet -
monoteizam {irkom -
politeizmom, religiju
Dinu – Islam Sihrom -
magijom, Hakk - Istinu
Betalom - unutra{njom i
dubinskom la`i, Adl –
Pravdu zulumom ili
nepravdom i nasiljem,
Sidk - Iskrenost Kizbom
ili la`i
nite; oni kojima je Knjiga data pouzda-
no znaju da je to Istina, {to od Gospoda-
ra njihova je, a Allah nije nehajan prema
onome {to oni ~ine“ (Kur’an 2:144).
Oslobo|enje Mekke je bio san, izazov,
vizija i `elja svakog muslimana. Kao da
je od tog oslobo|enja ovisila uspje{nost
i kompletnost Poslanikove misije. Sura
Feth koja obe}ava i garantira oslo-
bo|enje Mekke objavljena je prije dvi-
je godine od oslobo|enja grada u toku
sklapanja ugovora na Hudejbiji. Kako je
Muhammedu a.s., kao i svakom musli-
manu, na srcu najvi{e le`ala Mekka,
trebalo je do~ekati najpogodniji trenu-
tak i opravdan razlog za oslobo|enje
grada. Naime, poslije sklapanja Ugo-
vora o desetogodi{njem miru i obos-
tranoj slobodi kretanja izme|u 
nedjelja, 29. august 2010. godine
mekkanskih pagana i muslimana na
Hudejbiji 628. godine, Poslanik je na-
kon prihvatanja islama od mnogobroj-
nih beduinskih plemena, posebno od
velikog i mo}nog plemena Benu Su-
lejm, i nakon {to je jednom zauvijek
sredio prilike sa stanovnicima Hajbera,
~ekao `ivotnu priliku i ispunjenje `ivo-
tnog sna - da oslobodi rodnu Mekku i
o~isti Kjabu od idola. To je tre}a dimen-
zija osloba|anja Mekke, pored prve dvi-
je unutra{njo-vjerske, moralno-eti~ke
tu je i izvanjska ili fakti~na strana oslo-
bo|enja. Da bi to do~ekao, morali su
mekkanski idolopoklonici prekr{iti Ugo-
vor sa Hudejbije. Uskoro se to dogodilo
posredno, tako {to je pleme Benu Bekr,
saveznik Mekkelija, po~inilo stra{an
zlo~in nad plemenom Benu Huzaa, sa-
veznikom muslimana, dok su napajali
stoku, na svome bunaru Vatir. Ubili su
im dvadeset ljudi, odveli nekoliko dese-
tina kamila i mnogo koza, ovaca i gove-
da. Tako je glavna, prva od {est ta~aka
Ugovora na Hudejbiji bila prekr{ena.
Odmah sutradan Benu Huzaa {alje de-
putaciju (delegaciju) u Medinu da od
muslimana, svojih saveznika tra`i za{ti-
tu, povratak oplja~kanog blaga i krvari-
nu za ubijene pripadnike plemena. Po-
slanik se poslije kr{enja Ugovora o mi-
ru od strane Kurej{ija odlu~io na Fet-
hul-Mekke i ispunjenje Allahovog
obe}anja u suri Feth od prije dvije godi-
ne: “Allah }e uistinu istinitim san Po-
slanika Svoga obistiniti da }ete sigurno
u ^asni hram u}i sigurni i bezbjedni -
ako Allah bude htio - neki obrijanih gla-
va, a neki podrezanih kosa, bez straha.
On je ono {to vi niste znali znao i zato
vam je, prije toga, nedavnu pobjedu
dao“ (Kur’an 48:27). Zato je odmah na-
redio op}u mobilizaciju i pozvao sve sa-
veznike da mu se pridru`e: oni koji su
bili blizu Medine u Medini, a drugi na
putu prema Mekki. Koliko je ozbiljno,
seriozno i sveobuhvatno pristupio ovim
pripremama svjedo~i i ~injenica da je
Poslanik zatvorio i osigurao sve puteve
prema Mekki, kako Mekkelije ne bi bile
obavije{tene. Pored sve predostro`nos-
ti, kontrole i strogog nare|enja da se
~uva tajna, ipak Hatib ibn Bultat, ina~e
dobar musliman, u~esnik na Bedru i Po-
slaniku vjeran ashab, poku{a da Kurej-
{ije izvijesti o tome. @ena koja je po nje-
govom uputstvu trebala da prenese pi-
smo u Mekku, sakriveno u gustoj kosi,
uhva}ena je i vra}ena u Medinu. Kada
Ramazanska hedija
ga je Poslanik pozvao na odgovornost,
Bultat se pravdao time da mu je poro-
dica ostala u Mekki bez za{tite, te se on
tim ~inom htio pobrinuti da je kogod od
Kurej{ija uzme u za{titu u slu~aju ne-
reda i rata. Hazreti Omer, spreman na
prijeka i brza rje{enja, tra`io je smrt za
Bultata: “Ne nagli, Omere! Bog je isuvi-
{e milostiv spram heroja koji su se ona-
ko juna~ki borili na Bedru. Hatibe odla-
zi, tvoj je grijeh zaboravljen“, re~e Po-
slanik. Ovaj Hatibov slu~aj svjedo~i ne-
pobitnu, bolnu i veoma te{ku ~injenicu
kolika je opasnost i isku{enje kada poro-
dice muslimanskih boraca, oficira pogo-
tovu, u ratu ostaju pod neprijateljskom
vla{}u. Da muslimani kao Bultat ne bi
vi{e zapadali u takve i sli~ne gre{ke,
Kur’an objavljuje i upu}uje: “O vjerni!
Ne odr`avajte veze sa Mojim i va{im
neprijateljima. Oni su protjerali vas i
Resula iz svoje sredine zato jer ste vi
vjerovali u Boga, Gospodara va{ega. Ko
se bori za vje~nu Istinu i `eli da zaslu`i
Allahovu milost i nagradu, zar mo`e
onda s njima sklapati prijateljstvo? Ka-
da biste vi pali u ruke va{ih neprijatelja
oni bi postupali s vama kao sa svojim
neprijateljima i tra`ili bi od vas da se
odreknete va{e vjere“ (Kur’an 60:1 i 2).
Deseti dan mjeseca Ramazana 8.
hid`retske godine, prvog januara, 630.
n. e. krenuo je Muhammed a.s. iz Medi-
ne. U po~etku sa {est hiljada dobro na-
oru`anih ratnika, a taj broj se, na putu
do Merre Zahrana, gdje su i kona~ili,
VJERA I PRISILA
Sutradan je Muhammed
a.s. poslao nekoliko
vjernih ashaba sa
manjim brojem vojnika
u okolicu Mekke, me|u
ona plemena koja jo{
nisu bila primila islam,
sa sljede}im uputstvom:
“Postupite blago, jer u
vjeri nema i ne smije biti
sile i prisile, doista, put
spasa jasno se razlikuje
od zablude“
popeo na deset hiljada. Poslaniku se
pridru`io iz Mekke amid`a Ebu-Abbas,
a u Mekki je bio ostao na specijalnim
obavje{tajnim zadacima i kao ~uvar
vrela Zem-Zem. Kada su zakona~ili u
Merre-Zahranu, Poslanik je iz vojno-
strate{kih i takti~kih razloga naredio da
svaki vojnik nalo`i vatru, kako bi izgle-
dalo da se ve~era sprema za sto, a ne za
deset hiljada vojnika. Druga politi~ka i
vojno-strate{ka ~injenica koja je i{la u
prilog muslimanima jeste da su Poslani-
kovi izvi|a~i istu no}, nakon bezuspje-
{nog izvi|anja polo`aja oko Mekke, uh-
vatili i zarobili prvu vojnu i politi~ku
li~nost Mekke gradona~elnika Ebu Su-
fjana i dva njegova pratioca. Ebu Sufjan
je preno}io u {atoru Ebu Abbasa i su-
tradan je sa svoja dva pratioca izgovo-
rio Kelime i {ehadet i pristupio islamu a
da to niko u Mekki, pa ni njegova `ena
Hinda, nije znao. Tre}a vojno-strate{ka
i takti~ka Poslanikova mudra odluka bi-
la je naredba hazreti Abbasu da odvede
iz {atora Ebu Sufjana ibn Harba na zgo-
dno i pregledno mjesto odakle bi mo-
gao vidjeti cijelu muslimansku vojsku,
spremnu, discipliniranu, obu~enu i or-
ganizovanu. “Drage volje, ali te molim,
Poslani~e da u~ini{ ne{to {to }e zado-
voljiti Sufjanovo samoljublje.“ To je bi-
la ~etvrta Poslanikova politi~ka, diplo-
matska, takti~ka i medijska mudra i
strate{ka odluka: da svi oni koji se sklo-
ne u Harem Kjabe, u Poslanikovu ku}u,
u svoje ku}e i zatvore vrata ali i u ku}u
Ebu Sufjana ibn Harba garantira im se
potpuna sigurnost. Dok su glasnici ne-
prestano oko grada ponavljali ovaj Pro-
glas, u samoj Mekki je vladala potpuna
neizvjesnost, konfuzija, nesigurnost i
politi~ka anarhija, jer niko nije znao {ta
se stvarno doga|a i gdje im je vrhovni
politi~ki vo|a i simbol grada Ebu Sufjan
koji, kao rijeka ponornica, bija{e na
~udan i neobja{njiv na~in nestao, a mu-
slimanske jedinice sa ~etiri strane svije-
ta, sa neprestanim ponavljanjem Pro-
glasa ve} su zauzimale prilaze gradu.
Poziv ko se skloni u Ebu Sufjanovu ku}u
da mu se garantira mir i sigurnost zbu-
nio je ~itav grad. U isto vrijeme, Ebu
Sufjan je fasciniran Poslanikovom voj-
skom, brojem, naoru`anjem i i nesistema: “Vi koji iskreno i dosljedno
obu~eno{}u, nakon povratka u Mekku,
iskupio sve prvake grada, uglednike i
svoje saradnike i savjetovao im: “O Ku-
rej{ije, Muhammed dolazi, sasvim je
blizu sa vojskom kojoj sli~ne niste vid-
13
SJEDI[TE VJERE
Poslanikovo oslobo|enje
Mekke 20. Ramazana 8.
hid`retske godine ili 11.
1. 630. godine po Isa
a.s., prije 1423
hid`retske godine nije
bilo samo oslobo|enje
Bekke ili Ummul-Kur raa
ve} i vra}anje tog grada i
Bejtullaha u sredi{te i
sjedi{te istinske vjere,
Tevhida, Kelime i
{ehadeta, pravde, istine,
dobrote, mira,
sigurnosti, povjerenja i
svekolikog napretka
jeli. Mirno je primite i priznajte Mu-
hammeda, jer bi svaki otpor bio uzalu-
dan. Sklonite se u Harem Kjabe, u Po-
slanikovu, u moju i svoje ku}e i zatvo-
rite vrata.“
Zaklju~ak
U ponedjeljak 30. augusta 2010. je 20.
dan Ramazana 1431. godine je dan Fet-
hul-Mekke. Na taj dan, prije 1423
hid`retske godine ili 1380 sun~anih go-
dina muslimani su sa Poslanikom oslobo-
dili Mekku. Zato je dvadeseti dan mjese-
ca Ramazana dan Fethul-Mekke. Na pri-
mjeru oslobo|enja Mekke vidi se kako se
gradovi i ljudi mogu osloba|ati, a ne os-
vajati, ru{iti, a ljudi ne ubijati. Poslije
oslobo|enja Mekke ko D`ihadom oprav-
dava terorizam i nasilje isto je kao da il-
hadom i kufrom (nevjerovanjem) oprav-
dava Iman – vjerovanje, Tevhid i Kelime
i {ehadet monoteizam {irkom - politei-
zmom, religiju Dinu - Islam Sihrom -
magijom, Hakk - Istinu Betalom - unu-
tra{njom i dubinskom la`i, Adl - Pravdu
zulumom ili nepravdom i nasiljem, Sidk
- Iskrenost Kizbom ili la`i. Oslobo|enje
Mekke doga|a se u tri dimenzije: unu-
tra{njoj ili vjerskoj, duhovnoj i idejnoj,
zatim u moralno-eti~koj i kona~no izvan-
jskoj konkretnoj povijesno-politi~koj.
Kroz oslobo|enje Mekke reafirmirana je
poslani~ka misija Ibrahima a.s. kao Gra-
ditelja Kjabe i Osloboditeljska misija Mu-
hammeda a.s., koji je Bejtullah, Mekku,
muslimane i ljudski rod oslobodio od naj-
ve}eg poni`enja i najopakije i najopasni-
je po{asti idola, kumira, asnama. Oslo-
bo|enjem Mekke Kjabi kao drevnom i
prvom hramu vra}ene su sve funkcije,
sadr`aji, zna~enja i simboli koji su joj od
Allaha preko Ibrahima a.s. nare|eni, a
preko Muhammeda a.s. realizirani i ost-
vareni. Oslobo|enje Mekke pokazuje da
se vojska ne mora koristiti protiv ljudskih
tijela nego za razgaranje srca za vjeru i
oplemenjivanje du{a za moral. Oslo-
bo|enje Mekke zorno i povijesno kazuje
i svjedo~i da je islam vjera, mira, sigur-
nosti, reda, poretka, istine, pravde i slo-
bode, a ne nemira, nesigurnosti, nereda,
neporetka, nepravde, neistine, neslobode
vjerujete! Kro~ite u mir svi odreda, a ne
idite {ejtanovim stopama, jer on vam je
doista o~iti neprijatelj!“ (Kur’an, 2:208)
Ovaj tekst je ramazanska hedija
~itaocima Oslobo|enja