Kako se oduprijeti mobbingu na radnom mjestu

Mobbing je specifično ponašanje kojim na radnom mjestu jedna osoba ili skupina sustavno, duže vrijeme, psihički
zlostavlja i ponižava drugu osobu, u namjeri da ugrozi njezin ugled, čast, ljudsko dostojanstvo i integritet. To
zlostavljanje se ponekad ne zaustavlja sve dok zlostavljana osoba ne napusti radno mjesto. Mobbing se odvija
između nadređenih i podređenih, ali najčešće među suradnicima iste razine. Zbog nakupljanja negativnih emocija,
mobbing u izloženih osoba uzrokuje pojavu različitih psihičkih i psihosomatskih smetnji.

 
Izraz mobbing potječe od engleskih riječi mob što znači ološ, svjetina, rulja, odnosno mobbish što znači prostački,
grub, vulgaran. Izvedenica mobbing znači prisilno, vulgarno, manirom ološa, nekoga psihički dokrajčiti, društveno
potpuno degradirati, uništiti ga i isključiti iz društvenog života. Takvo i slično ponašanje označava se i drugim
pojmovima, kao što su psihoteror, psihološki teror, horizontalno nasilje ili samo konflikt (harrassment,
whistleblowing)
                                                                                                                     
U literaturi se spominje oko 45 (Koić, Filaković, Mužinić, Matek, Vondraček, 2002) različitih suptilnih aktivnosti
koje se prepoznaju u procesu mobbinga, a u različitim kulturama postoje i karakteristična specifična ponašanja.
Na primjer, u radnoj okolini izabrana žrtva mobbinga ne može doći do riječi, stalno je prekidaju u govoru ili
ignorirajukao da ne postoji. Razgovor se naglo prekida u trenutku kada ona ulazi u prostoriju, žrtvu se isključuje iz
društvenog života na poslu (npr. "zaboravlja" se pozvati na proslave, zabave, ignorira se u stankama). Pojačana
je kontrola njezine prisutnosti na poslu više ili manje nego što je to uobičajeno u dotičnom okružju, žrtvu se
premješta u ured udaljen od radnih prostora ostalih kolega. Dobiva samo besmislene radne obveze koje su ispod
njezine profesionalne kvalifikacijske razine, zadatke koje ne može riješiti ili stalno dobiva nova i nova zaduženja.
Uskraćuju joj se važne informacije, žrtvu se stalno izlaže kritici, optužuje se za propuste koji se nisu dogodili, za
ono što je napasnik kriomice namjerno uklonio ili oštetio. Neutemeljeno se obezvrjeđuju rezultati njezina rada.
Stalno su prisutne šale na račun govora, držanja, hoda, odijevanja, izgleda, privatnog života, nacionalnosti, spola,
rase i sl. Šire se neprovjerene glasine, klevete, pogrde, u pokušaju sramoćenja žrtve uz negativno osvrtanje na
cjelokupni život, rad i privatnost (npr. izmišljene seksualne intrige). Uskraćena joj je mogućnost za ispriku.
Ponekad se koriste sva moguća sredstva omalovažavanja do glasnog izderavanja i kritike, prijetnji, pismeno i
telefonski, što gdjegod prijeđe u teror telefonskim pozivima. Ponekad se događaju i seksualna i fizička
zlostavljanja. Cilj je psihološki potpuno poniziti i uništiti žrtvu. Takvo stanje postaje za žrtvu mučna agonija.
 
Faze mobbinga
U prvoj fazi mobbinga, kao njegova moguća osnova, pojavljuje se neriješen sukob među suradnicima, a
posljedica su poremećeni međuljudski odnosi. Izvorni se sukob ubrzo zaboravlja, a zaostale agresivne težnje
usmjeravaju se prema odabranoj osobi. U drugoj fazi potisnuta agresija eskalira u psihoteror. U vrtlogu spletki,
poniženja, prijetnji, psihičkog zlostavljanja i mučenja, žrtva gubi svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo. Počinje
se osjećati, a naposljetku doista i postaje manje vrijednim subjektom koji u svojoj radnoj okolni gubi ugled, potporu
i pravo glasa. U trećoj fazi već obilježena i neprekidno zlostavljana osoba postaje "vrećom za udarce", "dežurnim
krivcem" za sve propuste i neuspjehe kolektiva. Četvrta faza je karakteristična po očajničkoj "borbi za opstanak"
žrtve, u koje se tada pojavljuje sindrom izgaranja na poslu, tj. kronični sindrom umora (burn-out), psihosomatski ili
depresivni poremećaji. U petoj fazi, uglavnom nakon višegodišnjeg teroriziranja, žrtve obolijevaju od kroničnih
bolesti i poremećaja, napuštaju posao ili posežu za suicidalnim izlazom.

Posljedice nehumanog mobbing ponašanja mogu biti katastrofalne i razorne za samu osobu, njezino zdravlje i
obitelj, ali i za društveni sustav. Odražavaju se na svim područjima žrtvina života. Najčešće posljedice mobbinga
su (Cassitto,  M.G.: Mobbing in the workplace: new aspects of an old phenomenon. - Med Lav, 2001, 92(1):12-
24.) burn-out sindrom, reaktivna depresivna stanja, reaktivna psihotična stanja paranoidnog tipa, kronični
posttraumatski stresni sindrom i samoubojstvo kao najtragičnija posljedica. Osoba izložena mobbingu postaje
demotivirana, smanjeno produktivna, izostaje s posla, razvija psihičke i fizičke poremećaje zbog kojih odlazi na
bolovanja i u prijevremenu mirovinu.
 
Koji uzroci dovode do pojave mobbinga?
Uzroci mobbinga su mnogobrojni, no najčešće mobbing izrasta iz sukoba, kojem je okidač neka značajna
promjena u radnoj sredini. Sukob prerasta u rat između dvije strane zbog njihovih suprotnih stajališta. Daljnji uzrok
mobbinga može biti ignoriranje mobinškog ponašanja; žrtva se plaši započeti braniti, jer se boji gubitka posla,
usamljena je i bespomoćna, s premalo socijalnih ovlasti. Nekompetentni rukovoditelji ne prepoznaju, ne
sprječavaju i ne zaustavljaju mobinško ponašanje, pa to postaje jedan od najčešćih razloga za njegovo
događanje. Čest razlog za pojavu mobbinga pretjerani su zahtjevi rukovodstva tvrtke, loša radna klima, nedostaci
u organizaciji rada, nejasne odredbe glede ovlasti tj. radno - pravni propisi. Važan uzrok je i socijalni sklop skupine
u kojoj vlada zavist, neprijateljstvo, pritisci i sl.
 
Tko su žrtve mobbinga?
Mobbingu su podjednako izloženi i muškarci i žene. Muškarci češće doživljavaju prijetnje ili fizičke nasrtaje, a oko
15 posto žena susrelo se i sa seksualnim ugrožavanjem na poslu. Najčešće žrtve uznemiravanja tihe su, mirne i
povučene djelatnice, često zastrašene i osjećajem manje vrijednosti, kojima se može lako manipulirati. Među
zaposlenicima visoke stručne spreme najčešće su žrtve mlade osobe pune entuzijazma, čija je karijera u
usponu i nije u skladu s očekivanjima okoline ili planovima nadređenih osoba. Posebno su česte žrtve mlade,
samohrane majke i neudate žene.
 
Tko su zlostavljači - "mobberi"?
Najčešći zlostavljači su osobe specifičnih osobina ličnosti, smanjenog kapaciteta za ljubav, osobe s problemima u
vrijednosnom sustavu, na moralnoj razini, kvalifikacijama, osobnim ciljevima i motivima odnosno sociopatskoj
osobnosti (Gruber, 2005). Mobbingom prikrivaju nemoć u nekoj drugoj sferi svojega života (najčešće privatnog, u
braku ili obitelji) formirajući oko sebe grupu u kojoj dokazuju svoju može i važnost na račun žrtve. Nerijetko to čine
iz osobnog straha da neće biti cijenjeni ili da će sami postati nečijom žrtvom. Njima se lako pridružuju slabi u
strahu da ne postanu žrtve. Zlostavljači se često zapravo osjećaju podređeno i nemoćno, pa svoju nesposobnost
skrivaju projekcijom na druge. Zlostavljačje nezadovoljan sobom, svojom karijerom i sposobnostima i osjeća
zavist. Manipulativni su i dvolični, npr. u kontaktu sa žrtvom izrazito bezobzirni, a s ostalim suradnicima
simpatični i pristupačni. Neki zlostavljaju i svjesno, s namjerom naškoditi drugome ili ga prisiliti da napusti radnu
sredinu. To čine kad se osjećaju ugroženo ili u situacijama kad postoji npr. višak radne snage. U kriznim
vremenima nekih tvrtki “žrtveno janje” se izabire zbog unutrašnjih problema i napetosti, pa na njemu svi sami sebi
dokazuju da su snažniji i sposobniji.
 
Ima li mobbing posljedice na zdravlje žrtve?
Dugotrajnije izlaganje mobbingu uvijek dovodi do ozbiljnih zdravstvenih posljedica uključujući pojačani rizik
razvoja tjelesnih i psihičkih bolesti. Riječ je o procesu, koji kod nekih osoba postaje pravo traumatsko iskustvo,
životna ugroženost te može dovesti do brojnih poremećaja; tjelesnih - kronični umor, probavne smetnje,
prekomjerna tjelesna težina ili mršavljenje, različiti bolni sindromi, smanjen imunitet; psihičkih - depresivno
raspoloženje, burn - out sindrom, emocionalna praznina, osjećaj gubitka životnog smisla, anksioznost, gubitak
motivacije i entuzijazma, apatija ili hipomanija, poremećaj prilagodbe, depresija, nesanica, povećana potreba za
alkoholom, sedativima, cigaretama te poremećaji ponašanja - iritabilnost, projektivnost, nekritično rizično
ponašanje, gubitak koncentracije, zaboravnost, eksplozivnost, grubost, pretjerana osjetljivost na vanjske
stimuluse, bezosjećajnost, rigidnost, stalna okupiranost poslom, obiteljski problemi, suicid.
 
Psihički poremećaji povezani s mobbingom su poremećaj prilagodbe ili poslijetraumatski stresni poremećaj
(PTSP) s promjenom osobnosti uz prevagu opsesivno - depresivnog sindroma. obuhvaća neprijateljstvo i
nepovjerljivost prema okolini, stalni osjećaj napetosti, iscrpljenost, demoraliziranost zbog stalnog ponižavanja,
omalovažavanja, ismijavanja i odbačenosti (Poredoš, Kovač, 2004)
 
Mobbing i burn - out sindrom
Uzmobbing je vezan i “burn out” ili sindrom izgaranja na poslu. To je progresivni gubitak idealizma, energije i
smislenosti vlastitog rada, koji nastaje kao rezultat frustracija i stresa. Izgaranje na poslu nije isto što i umor. Umor
ne uključuje promjene stavova prema poslu i ponašanje prema klijentima. Izgaranje prate negativne emocije, npr.
depresija, nedostatak snage, nezadovoljstvo, strah, neodgovarajuća kvaliteta života i beznađe, gubitak
samopouzdanja, nemogućnosti prosudbe i donošenja odluka; iscrpljenost, osjećaj nemogućnosti vladanja
emocijama, depersonalizacija tj. promijenjen doživljaj osobnog identiteta.
 
Seksualno uznemiravanje (harassment) je jedan od načina mobbinga, a definira se kao svaki oblik neželjenog
verbalnog, neverbalnog i fizičkog ponašanja seksualne prirode, svaki pokušaj seksualnog utjecaja osobe na
osobu, s ciljem ili efektom povrede dostojanstva osobe, koji je uznemiruje, zbunjuje i doživljava se neugodnim.
Važan je spol žrtve i zlostavljača, učestalost pojavljivanja i kategorija ponašanja zlostavljača. Ova ponašanja
mogu se usmjeravati od muškarca prema ženi, žene prema muškarcu, žene prema ženi, muškarca prema
muškarcu, između nadređenih prema podređenima. Realizira se kao zlouporaba moći ili kontrole ili zamjena
nečega za nešto (seks kao uvjet), uz insistiranje na pokornosti i poslušnosti. Npr. nudi se promaknuće na bolje
radno mjesto, veća plaća ili nagrada, ili prijetnje i zastrašivanja ovisno o tome prihvaćaju li se seksualne ponude ili
ne. Drugi način zlostavljanja je uspostavljanje neprijateljskog seksualiziranog ambijenta u radnom prostoru,
gdje se ponavljaju neugodne radnje, riječi i ponašanja seksualne prirode, vicevi, šale, geste, neželjeni dodiri,
pogledi, usputna dobacivanja, neželjeni komentari nečijeg izgleda, ponašanja i oblačenja, pomanjkanje
poštovanja, prekomjerno prijateljsko ponašanje, “izvan onoga što spada u posao”.
 
Mobbing se prema istraživanjima najčešće događa u loše organiziranim poduzećima i u slučajevima
bespomoćnog ili nezainteresiranog menadžmenta. Na kraju nema pobjednika. Širi se atmosfera straha.
Istraživanja su pokazala (Davenport N., Schwartz DR, Elliott PG. Mobbing.Emotional Abuse in the American
Workplace. Civil Society Publishing Ames, Iowa, 1999.) da su u tvrtkama kojima upravljaju diktatori zaposleni
pokazali dvije vrste reakcija: jedni padaju kao žrtve mobbinga, a drugi razvijaju određene oblike dodvoravanja kao
neku vrstu obrambenog mehanizma. Uspješno poslovanje se ne bi trebalo svesti na vladavinu straha koja tako
može zloupotrijebiti parolu “red, rad i disciplinu”, koju treba provesti poticanjem radnih kapaciteta zaposlenika kroz
ozračje pozitivne komunikacije.
 
Što učniti prepoznamo li mobbing u svojoj radnoj sredini?
Pismeno zabilježite svaki mobinški nasrtaj i arhivirajte sve pismene dokumente. O onome što vam se događa
obavijestite osobu iz vaše radne sredine u koju još uvijek imate povjerenja, a ako takva osoba ne postoji,
obratite se aktivisti neke od udruga za zaštitu ljudskih prava, za jednakost spolova, Udruzi za zaštitu žrtava
mobbinga. Pokušajte razgovarati s osobom koja vas zlostavlja o njenom ponašanju i postupcima. Ne dajte se
uvući u mobbing!  Uočite li žrtvu mobbinga, budite ljubazni, razgovarajte s njom, pomozite joj. Pokušajte reći
zlostavljačima neka prestanu sa svojim ponašanjem. U slučaju pojave psihičkih ili tjelesnih poremećaja, potražite
savjet psihologa, psihijatra, liječnika obiteljske medicine ili medicine rada. Potražite savjet pravnika koji se bavi
radnim pravom. Educirajte se o komunikaciji, koristite ugodne tjelesne aktivnosti i tehnike relaksacije.
 
Kako suzbiti mobbing?
Osnovne mjere za suzbijanje mobbinga prije svega su sustavna prevencija, prepoznavanje problema i stručna
rehabilitacija. Zaposlenici koji su žrtve mobbinga obično šute o mobbingu, zato i poslodavac i zaposlenici trebaju
znati da je kažnjiv i kome se trebaju obratiti za pomoć. Potrebno je osigurati dostupnost nepristranih stručnih
osoba koje će se baviti prijavljenim zlostavljanjem, a one ne smiju biti zaposlene u tom kolektivu. Poslodavac na
temelju Zakona o radu, internim uredbama i pravilnicima mora razraditi postupak sprječavanja mobbinga u svom
kolektivu (sukladno čl. 30. Zakona o radu, poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja
posla, tako da osigura uvjete rada u kojima neće biti izloženi psihičkom ili fizičkom uznemiravanju, uključujući i
seksualno.) Ova zaštita uključuje i poduzimanje preventivnih mjera, a postupak i mjere zaštite uređuju se
kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.
 
Umjesto zaključka
Čovjek još uvijek najveći dio svog svjesnog vremena provodi na radnom mjestu, nerijetko okružen
“zlostavljačima”. Zaposlenik je osnovna vrijednost tvrtke, a mobbing je pojava koja se događa upravo na radnim
mjestima. Njegove negativne posljedice odražavaju se na pojedinca, radnu sredinu i cjelokupno socijalno
okruženje. Stoga, važno je biti informiran i upozoren na značajnost problema mobbinga, naučiti ga prepoznati kao
preduvjet samozaštitnog ponašanja te spriječiti sustavnom prevencijom i konkretnim zahvatima (treningom
komunikacijskih vještina, zaštitnim zakonodavstvom i organizacijskom politikom i praksom koja ne tolerira
zlostavljanje te čuva dostojanstvo građana).
 
I za kraj, sjetimo se da su "… ljubav i rad dva osnovna uporišta na koja se oslanja zdravlje…" (Freud) te da bez
obzira događa li se mobbing nama osobno ili nekom od naših suradnika, onima s kojima dijelimo radne zadaće
iste razine, našim podređenim ili nadređenim, ne možemo biti sretni okruženi nesretnim ljudima (Vukušić, 2006).