TEORIJSKE PERSPEKTIVE U SOCIOLOGIJI

U svakoj znanosti pa tako I u sociologiji teorija je ključan element.

Tako bi definicija teorije po Michaelu Haralambosu bila da je to niz ideja koje bi morale objasniti
kako funkcionira društvo ili dijelovi društva.
Različite teorije u socio. Predstavljaju različite načine razumijevanja društvenog svijeta.

Najznačajnije teorijske perspektive su:

1. Funkcionalistička
2. konfliktna
3. Interakcionistička

FUNKCIONALISTIČKA teorija- prvi su funkcionalisti promatrali društvo uspoređujući ga sa

ljudskim tijelom. Kao što se tijelo sastoji od organa koji su međusobno povezani tako se I društvo
sastoji od dijelova I njihovih međusobno povezanih funkcija. Koa što organizam ima određene
potrebe koje mora zadovoljiti da bi preživio tako I društvo ima potrebe koje se nazivaju funcionalni
preduvjeti društva.
Funcionalizam se pojavio u 19. st. u Europi. Razvio ga je francuski sociolog Emile Durkheim.
Usavršio ga je američki sociolog Talcott Parsons, a među poznatim nastavljačima ističe se Robert
King Merton.
Fukcionalizam promatra društvo kao sustav, odnosno niz međusobno povezanih djelova koji tvore
cjelinu. Različiti dijelovi društva promatraju se kroz njihove funkcije I međusobnu zavisnost te u
kakvom su oni odnosu naspram cjeline. Npr. Institucije kao što su obitelj, religija, znanost itd.
Promatraju se kao dijelovi društvenog sistema, a ne pojedinačno. I oni se objašnjavaju kroz funkciju
u društvu kao cjelini ( tako je glavna funkcija obitelji socijalizacija novih članova društva).
Osnovni pojmovi u funkcionalizmu su konsenzus, ravnoteža, funkcija, solidarnost.
Često ih se optužuje da zbog naglaska na poretku I stabilnosti nisu u stanju objasniti društvene
peomjene I sukobe u društvu.

KONFLIKTNE TEORIJE

Vide sukobe u društvu kao izvor društvene promjene, za razliku od funkcionalista za koje sukob
unutar društva predstvalja slom društvenog sustava.
Konfliktni teoretičari smatraju da postoje fundamentalne razlike u interesima između društvenih
skupina-te razlike rezultiraju konfliktom koji je uobičajena I trajna odlika društva.
Konfliktne teorije se mogu podijeliti u dvije skupine:
1. Klasične konfliktne teorije
2. Moderne konfliktne teorije

Začetnik klasičnih konfliktnih teorija je Karl Marx koji je smtrao da u društvu postoje
sukobi interesa I to prvenstveno sukob klasnih interesa te je klasna borba pokretač povijesti.

Moderne konfliktne teorije naglašavaju sukobe drugačije vrste- to su sukobi između starih I mladih,
proizvođača I potrošača, građa I predgrađa, vjerski sukobi itd.

U Konfliktnim teorijama riječ je zapravo o sljedećem; poželjnih stvari u društvu kao što su moć,
bogatstvo I prestiž- nema dovoljno -tako da uvijek postoji borba oko te raspodjele. Moćnije grupe
uspijevaju nametniti svoje interese. Tako konfliktne teorije zanima na koji način te grupe osvajaju
moć te dominiraju nad drugima.
Konflikt ne mora nužno biti razoran, on može imati I pozitivne značajke za određenu grupu jer jača
povezanost grupe, jača lojalnost I povećava svijest o interesima grupe. ( Tako npr. Katolička crkva
zahvaljuje dobar dio svoje doktrinarne snage borbama protiv raznih hereza I posebno konfliktu sa
protestantima. Slično tome rasni sukobi u SAD-u su povećali svijest I jedinstvo američkih crnaca.)
Društveni konflikti imaju I pozitivne efekte na društvo tako što određeni društveni problem dolazi u
središte pozornosti I tako dolazi do pozitivnih društvenih promjena -pokreti za prava žena.

INTERAKCIONISTIČKE TEORIJE

Dok se funkcionalistička I konfliktna teorija bave makrosociološkim problemima, interakcionistička

teorija je oblik mikrosciologije. Interakcionisti se bave odnosima unutar malih društvenih grupa- na
koji način ljudi stvaraju , održavaju I mijenjaju društvo a istodobno ih to društvo oblikuje.?
U centru njihovih istr. Su ssvakodnevi odnosi među ljudima. Polazi se od pretpostavke da se ljudi
ne odnose neposredno prema stvarima ili osobama nego prema značenjima koja tim stvarima I
osobama pripisuju. Tako će odnos učenika prema nastavniku zavisiti od toga kako ga učenici
gdefiniraju a ne kakva je ta osoba u stvarnosti. To je tzv. Simbolički interakcionizam.
Dakle oni su uredotočeni na svakodnevni život pojedinca.
Mane; zanemaruje šire društvene procese I institucije koji imaju itekakav utjec na osobna iskustva
svakog pojedinca ( npr. Druš. Stratifikacija- raspodjela moći, prestiža I bogatstva oblikuje naša
osobna iskustva).

FUNKCIONALIZAM- poredak I stabilnosti

KONFLIKTNE TEORIJE- društvena napetost I promjenama
INTERAKCIONIZAM- obična iskustva svakodnevnog života

Primjer obrazovanja; funkcionalisti će naglasiti funkciju koju škole imaju u održavanju društva kao
cjeline. Kako obrazovanje pruža mladima određena znanja koje će oni koristiti u kasnijem životu.
Konfliktni pristup će poći od toga da je pristup obrazovanju nejednak za različite društvene grupe,
tako će isticati povezanost društvenog porijekla I školskog uspjeha.
Interakcionistički pristup će naglasiti dneve aktivnosti u školi; obilke interakcija između učenika I
nastavnika, utjecaj razreda kao grupe na svoje članove itd.