BROJ 45 - BILTEN SREBRENICE - Strana 1

UDRU@ENJE GRA\ANA Filipa Kljaji}a br. 36

»@ENE SREBRENICE« 75000 Tuzla, Bosna i Hercegovina
Kancelarija u Tuzli, tel./fax: ++387 (0) 35 294 267
T U Z L A Kancelarija u Memorijalnom centru
Srebrenica - Poto~ari, tel./fax: ++387 (0) 56 440 486
UDRU@ENJE GRA\ANA
E-mail: zenesrebrenice@yahoo.com
»@ENE SREBRENICE«
TUZLA www.srebrenica.ba

B I L T E N
SREBRENICA
godina 12 broj 45 juni 2009. godine

U ovom broju

▪ D`enaza i ukop 34
identificirane `rtve
nasilno ubijenih
Vlaseni~ana
▪ Pokop 33 bratuna~ke
`rtve genocida na
mezarju Veljaci u
Bratuncu
▪ Dostojanstven
ispra}aj za jo{ 43
`rtve zlo~ina
▪ Udru`enje pre`ivjelih
srebreni~kog geno-
cida organizovalo
humanitarno sijelo
za pomo} djeci bez
oba roditelja
▪ Bosna u Evropi sa
sto hiljada ~etnika
▪ U BiH je u toku
“Genocid druge
vrste”
▪ Mogu}a tu`ba zbog
uni{tavanja arte-
fakata
Strana 2 - BILTEN SREBRENICE - BROJ 45

D@ENAZA I UKOP 34 IDENTIFICIRANE

@RTVE NASILNO UBIJENIH VLASENI^ANA
Vlasenica 25.04.2009. godine, na lokaciji „Šehidskog mezarja Rakita“ u Vlasenici je klanjana
zajednička dženaza i obavljen ukop vlaseničkih Bošnjaka, žrtava zločina počinjenih u ovom gradu
od 1992. do 1995. godine. Dostojanstvenom ispraćaju 34 vlaseničke žrtve genocidne ideje etnič-
kog čišćenja Vlasenice od Bošnjaka prisustvovalo je više od 3.500 članova porodica. Dženazi su
prisustvovali i rodbina, prijatelji i komšije ubijenih, te brojni zvaničnici iz domaćih institucija vlasti
i međunarodne zajednice, pripadnici diplomatskog kora, predstavnici nevladinih organizacija iz BiH
i Srbije - Žene u crnom. Klanjanje dženaze namaza predvodio je reisu-l-ulema Islamske zajednice
u BiH, dr. Mustafa ef. Cerić.
BIH i da radi kao savjetnik jednog od
ministara.
Među danas ukopanim žrtvama
genocida poćinjenog u Vlasenici kla-
njana je dženaza i bivšem košarkašu
„Sloboda –Dita“ iz Tuzle i juniorskom
reprezentativcu SFRJ. Njegovom
ispraćaju prisustvovali su aktuelni
čelnici KK Slobode, kao i košarkaški
asovi koji su igrali zajedno sa Edinom,
a danas su članovi najelitnijih košar-
kaških timova Evrope.
Najstarija danas ukopana žrtva na
Šehidskom mezarju Rakita je Melka
(Hase) Mekić (1912.), koja je imala
80 godina kada je ubijena 1992. godi-
ne, a najmlađa danas ukopana žrtva
vlaseničkog genocida je Almir (Avdo)
Jahić (1975.). Među današnjim žrtva-
ma je i 6. žena što čini procenat od
Uz poruku da se zločini nad ne- ženja Porodica žrtava rata Vlasenica 20%, što je i procenat od ukupno
vinima nikada i nikome ne ponove, 1992-95, iskažu nezadovljstvo prema ubijenih Bošnjaka. 7 žrtava je bilo
reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić je po- radu domaćih pravosudnih organa i starosne dobi do 18 godina.
zvao odgovorne da se počinioci i na- ukažu na pogreške koje su sudovi Do sada je ekshumirano oko 650
redbodavci ovih i svih drugih zločina načinili . Poznato je da ratni zločin ne oznaka sa posmrtnim ostacima žrta-
nad nevinima izvedu pred lice pravde. zastarijeva, u Vlasenici imamo slučaj
Tokom ratnih dejstava stradalo je da je protiv jedne osobe podignuta
2.600 Bošnjaka Vlasenice. Najveći optužnica za počinjene zločine, ista
broj civila ubijen je tokom 1992. osoba je uhićena i predata sudu
godine u toku masovnih zločina koji BIH, da bi isti sud odustao od daljeg
su u Haškom tribunalu okarakterisani postupka zbog godina starosti osu-
podizanjem nove optužnice protiv mljićenog. Skrenuta je pozornost da
bivšeg predsjednika RS-a R.Karadžica postoji spisak od 810 osoba objavljen
kao genocidno djelo. Do sada je od strane legitimne Komisije, a da
jedino Dragan Nikolić - Jenki osuđen veliki dio tih osoba i danas u rade u
pravomoćnom osudom Haškog tribu- javnim institucijama, a sudjelovali su va genocida u Vlasenici. Uglavnom se
nala za najsvirepije zločine u logoru u zločinima. Žrtve se danas susreću radi o nekompletnim tijelima koja su
Sušica u Vlasenici na kaznu zatvora za zločincima i prinuđeni su da žive razasuta u više sekundarnih grobnica
u trajanju od 20. godina Pred Sudom pored njih. Ponovljena je informacija u cilju prikrivanja masovnih zločina.
BiH u toku je sudski proces protiv da je jedna osoba koja se nalazila Od tog broja je identifikovano oko
Predraga Bastaha zvanog Car i Go- na važnom i rukovodnom mjestu u 350 žrtava, a na Šehidskom mezarju
rana Viškovića, zvanog Vjetar. Ovo je vrijeme počinjenih zločina u Vlasenici, Rakita do sada je ukopano oko 250
ujedno i prilika da predstavnici Udru- danas je uposlena u Vijeću ministara ubijenih Bošnjaka. Zauzimanjem za-
BROJ 45 - BILTEN SREBRENICE - Strana 3

štićene zone UN-a Srebrenica jula 1995. godine ubijeno

je 985 Bošnjaka iz Vlasenice, do sada je identifikovano SPISAK IDENTIFIKOVANIH TIJELA
oko 250 tijela i ona su uglavnom sahranjena na lokaciji ZA KOJE SU SE PORODICE IZJASNILE
Memorijalnog kompleksa Potočari.
Hajra Ćatić, predsjednica Udruženja Žene Srebrenice DA SE POKOPAJU NA MEZARJU RAKITA
danas je izjavila - “Naša je sudbina da samo idemo sa U VLASENICI DANA 25.04.2009.GOD.
dženaze na dženazu. Danas je dženaza u Vlasenici, 12.
maja je u Bratuncu, 11. jula u Srebrenici. Naš život, 01 Hajdarević (Derviš) Almasa 1936-1992
život porodica iz Srebrenice i Podrinja se sveo samo sa
02 Hodzić (Ahmo) Sadidin 1965-1992
dženaze. Teško nam sve ovo pada, ali ne možemo da
pustimo da se zločin zaboravi i zanemari”. 03 Jahić (Avdo) Almir 1975-1992
Predstavnica Udruženja Žene u crnom iz Beograda, 04 Musić (Meho) Mehmed 1928-1993
Staša Zajović ističe da Žene u crnom žele da svojim
prisustvom izrazimo naše saučešće porodicama žrtava 05 Pezić (Sulejman) Enis 1962-1992
zločina počinjenog u naše ime, jer smatramo da su 06 Salkić (Šaban) Nedžada 1974-1992
odgovorni oni koji su rukovodili Srbijom, režim Srbije i
vojno-policijske formacije. Mi želimo da izrazimo našu 07 Hajdarević (Emin) Suvada 1954-1992
građansku odgovornost, i da ukažemo ogromno pošto- 08 Heljo (Sejfo) Jasmin 1973-1992
vanje, prijateljstvo i jedan ljudski odnos prema žrtvama
agresije na Bosnu i Hercegovinu i naravno da nam je 09 Salaharević (Muhamed) Edin 1973-1992
od ogromne važnosti način na koji nas ljudi u Bosni i 10 Kičić (Munib) Galib 1974-1992
Hercegovini prihvataju i u potpunosti razumiju naš čin”
11 Efendić (Ahmo) Mehmed 1973-1992
kaže Zajović.
12 Efendić (Ibro) Salko 1964-1992
13 Arnaut (Ramo) Selim 1956-1992
14 Hidić (Mehmedalija) Hakija 1952-1992
15 Durić (Hamid) Osman 1956-1992
16 Mekić (Haso) Melka 1912-1992
17 Hurić (Himzo) Hajrudin – 1965-1992
18 Huremović (Mujo) Osman 1927-1992
19 Mehmedović (Redžo i Hiba 1966-1992
Šahbegović) Nedžad
20 Mehmedović (Redžo i Hiba 1964-1992
Šahbegović) Kemal
21 Gagulić (Alija) Hajrudin 1963-1993
“Mi idemo i u Tuzlu, Kozarac, Višegrad, dakle, koli-
22 Esmić (Muhamed) Mujo 1959-1993
ko je u našim moćima mi idemo na sva mesta gde su
počinjeni zločini u naše ime, od strane onih koji su u 23 Heljo (Sejdo) Paša 1927-1992
ime srpstva u ime Velike Srbije, u ime jedne zločinačke 24 Jašarević (Sinan) Kadir 1959-1992
politike počinili ovoliko zverstava. Mi izražavamo našu
ljudsku odgovornost i jedan građanski čin solidarnosti 25 Hadžić (Muradif) Enes 1961-1992
sa onima koji su bili žrtve tih zločina, mi smatramo da je 26 Karač (Hamdija) Sead 1969-1992
to neophodno za dobre susedske odnose, za stvaranje
poverenja i ponavljamo kao i svaki put do sada da smo 27 Patković (Huso) Hasib 1940-1992
ogorčene na politiku sadašnjih vlasti u Srbiji, također 28 Ibralić (Šaban) Husein 1951-1992
na nepravdu Međunarodne zajednice prema žrtvama
ovog u nizu zločina počinjenih prema narodu Bosne i 29 Begić (Hasan) Suljo 1928 -1995
Hercegovine, pre svega Bošnjačke nacionalnosti” zavr- 30 Ferhatović (Avdo) Advija 1974 - 1992
šava predstavnica Žena u crnom.
31 Mušanović (Mustafa) Fahrudin 1961 - 1992
Murat Hurtić iz Instituta za nestale u BiH kaže da
su djelatnici Instituta na području Vlasenice i Milica, 32 Mušanović (Mustafa) Mevludin 1958 - 1992
prijeratne Općine Vlasenica radili na preko 140 lokacija. 33 Kastrati (Ahmet) Rahman 1931 - 1992
“Otvorili smo 10 masovnih grobnica. U nekih 85 proce-
nata su žrtve iz Vlasenice 92 godine, znači žrtve ubijene 34 Hodžić (Juso) Rešid 1971-1993
od aprila do jula te godine” kaže Hurtić.
Strana 4 - BILTEN SREBRENICE - BROJ 45

Pokop 33 bratuna~ke `rtve genocida

na mezarju Veljaci u Bratuncu
Na šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu, u utorak je klanjana dženaza i obavljen ukop 33 tijela
identificiranih Bošnjaka, civilnih žrtava zločina počinjenih u Bratuncu od 1992. do 1995. godine.

SPISAK IDENTIFIKOVANIH OSOBA KOJE

SU UKOPANE 12. MAJA 2009.
NA MEZARJU ”VELJACI” – BRATUNAC                  
1. Ahmetović (Šećan) Fuad 1966 - 1992
2. Alić (Ismet) Mevla 1965 - 1993
3. Babajić (Smajo) Emina 1916 – 1992
4. Ćomić (Mustafa) Hajrudin 1954 - 1992
5. Gračanlić (Hamed) Azir 1978 – 1992
6. Hasić (Husejin) Idriz 1940 – 1993
7. Hodžić (Ahmo) Sabra 1961 – 1992
8. Hotić (Haris) Saudin 1965 – 1992
9. Huseinović (Huso) Kemal 1962 – 1994
10. Husić (Esed) Sadika 1951 - 1992
Najmlađa žrtva je šestomjesečna Narcisa Salihović
11. Ibišević (Ahmo ) Senahid 1971 - 1993
a najstarija žrtva Zahida Suljagić 110 godina. Još jedno
dijete, Admir Muminović koje je imalo šest godina će 12. Ibišević (Ahmo) Šećo 1914 – 1992
biti ukopano sutra. 13. Ibišević (Redžo) Meho 1965 – 1994
14. Ibrahimovć (Ibro) Smajil 1939 – 1992
Iako broj identificiranih još nije konačan, iz 15. Ibrahimović (Reuf) Ferid 1966 – 1992
Organizacionog odbora su poručili kako su ne- 16. Jusupović (Sinan) Senahid 1968 - 1992
zadovoljni intenzitetom kojim se provodi iden-
17. Mujčinović (Šaban) Nermin 1976 – 1992
tifikacija 603 civilne žrtve genocida u Bratuncu.
Od 1992. godine, kada je počinjena većina zločina, 18. Mujić (Nuko) Hajdar  
do danas je izvršena identifikacija njih samo 160 iako 19. Muminović (Šaćir) Admir 1986 – 1992
su desetine tijela pronađene u integralnom obliku, 20. Nukić (Ibrahim) Abid 1961 – 1992
upakovane nakon ubistva u specijalne najlonske vreće.
Također, broj podignutih optužnica i osuđenih zločinaca, 21. Nukić (Ibrahim) Salih 1956 - 1992
nije adekvatan razmjerima počinjenih zločina, tako da 22. Salihović (Džanan) Narcisa 1991 - 1992
brojni zločinci i danas mirno i sigurno žive u Bratuncu. 23. Salihović (Džemal) Zuhdija 1960 – 1992
24. Salihović (Šaćir) Mehmed 1944 – 1992
25. Salkić (Salih) Šerif 1971 - 1992
26. Siručić (Mahmut) Sabit 1950 – 1992
27. Smajić (Sado) Aiša 1920 - 1992
28. Suljagić (Salih) Zahida 1882 - 1992
29. Šabić (Abdulah) Alija 1963 - 1992
30. Šabić (Mehmed) Mehmedalija 1967 - 1992
31. Šačirović (Emin) Mujo 1949 - 1992
32. Šačirović (Muradif) Suada 1962 - 1992
33. Zukić (Nedžib) Fadil 1965 - 1992
BROJ 45 - BILTEN SREBRENICE - Strana 5

01.06.2009. - Obavljen ukop i klanjana zajednička dženaza civilnim žrtvama Zvornika

Dostojanstven ispra}aj za jo{ 43 žrtve zlo~ina

Na Šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji obavljen je ukop i klanjana dženaza za 43 iden-
tificirana Bošnjaka, civilne žrtve rata sa područja opštine Zvornik, stradale tokom rata
´92. godine.
´92 nestalo je 1.573 osobe, ovo je
jedanaesta kolektivna dženaza na
šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji
i sa današnjom dženazom ukopano
je ukupno 617 posmrtnih ostataka.
Prema riječima predsjednika Udruže-
nja porodica zarobljenih i nestalih lica
opštine Zvornik Ahmeta Grahića, po-
red 43 žrtve koje su danas ukopane, u
Komemorativnom centru Tuzla nalazi
se još oko 70 tijela koja se vode pod
oznakom B, znači kompletnih tijela
ekshumiranih iz jedne od najvećih
do sada otkrivenih grobnica u Bosni i
Hercegovini Crni Vrh.
-Uzorci su obrađeni, ali nema po-
dudaranja sa DNK članova porodica.
Ispraćaj iz Tuzle Stoga pozivamo sve porodice koje
Dostojanstvenom ispraćaju 43 -Danas se trebamo podsjećati, a nisu dale krv za DNK analizu, da to
zvorničke žrtve genocida prisustvovalo ne zaboravljati da dobro u ovome urade, kako bi i ove osobe mogle
je više od 5.000 članova porodica, biti identifikovane,
prijatelja i rodbine ubijenih, te objasnio je Grahić.
brojni zvaničnici iz domaćih insti- Posljednju počast
tucija vlasti, predstavnici diplomat- nevinim žrtvama zlo-
skog kora i nevladinih organizacija. čina u Zvorniku odao
Tijela žrtava su u jutarnjim satima je i Sulejman Tihić:
ispraćena iz Komemorativnog -Mi smo se okupili
centra u Tuzli, a konvoj je ispratio da se još jedanput
veliki broj prijatelja i rodbine. obavežemo da ćemo
Šeća Delić danas je ukopala učiniti sve da nesta-
svoja dva sina Zijada i Seada li budu pronađeni i
Delića. Njih dvojicu su odveli iz dostojanstveno sa-
stana u Zvorniku uz obećanje da hranjeni, odgovorni
će se vratiti. za zločine i njihovi
Klanjana dženaza u Gornjoj Kalesiji
-Mi vidjesmo i srcem i dušom svo- inspiratori izvedeni
jom šta su nam uradili. Sead je imao svijetu treba biti pravilo života, a pred sud pravde i kažnjeni. Istovre-
samo sedamnaest godina. Išao je u nevaljaština da bude zaboravljena i meno moramo učiniti sve da one koji
školu. Ja sam molila da ga puste. Znali bačena ili u najmanju ruku kao što su odgovorni i politike koje su proizve-
su da ide u školu. Komšije iz okolnih se to od čovjeka očekuje kontrolirana. le ove zločine, potpuno protjeramo sa
sela su ih odvele. Kažu mi: „Hajde Braćo i sestre u vjeri, mi muslimani ovih područja, da se nikada ovakvo
ti kući, neće njima ništa biti“. Muž i danas imamo da budemo i ponosni, zlo nikome ne ponovi. I u ovim teškim
svekar su otišli sa još šesnaest Delića, dostojanstveni, jer to ovi umrli koje trenucima moramo da govorimo o
zajedno ih otjerali i pobili sve. Njih danas ispraćamo od nas i očekuju, sadašnjosti i problemima koje treba
devetnaest iz jedne familije – tužna trebamo pronositi dobro kroz ovaj da rješavamo kako bi porodice žrta-
je ispovijest majke Šeće. svijet, potvrditi da je ono pravilo ži- va na određen način doživjele jednu
Klanjanje dženaza namaza pred- vota, te dodao da bi oni koji su izvršili vrstu satisfakcije. Jer ovi ljudi su ubi-
vodio je vojni muftija Ismajil ef. zločin trebali da upamte da više zlo- jeni samo zato što su bili drugačijeg
Smajlović uz poruku koju je izgovorio činu na ovom prostoru nema mjesta. imena i drugačije vjere – istakao je
u svom obraćanju: Na području Opštine Zvornik tokom Sulejman Tihić.
Strana 6
Udru@enje Pre@ivjelih Srebreni^kog
Genocida organizovalo humanitarno sijelo
za pomo] djeci bez oba roditelja
Već šestu godinu, Udruženje preživjelih srebreničkog genocida organizuje posebna sijela na
kojima se prikupe finansijska sredstva koja se potom upute na račun Fondacije čiji je direktor i
osnivač Senad Hadžifejzović poznati sarajevski novinar. Zajedno sa Udruženjem građana “Žene
Srebrenice” - Tuzla na čelu sa Hajrom Ćatić i Nurom Begović sa sjedištem u Tuzli.
Fondacija će raditi dok i zadnje
dijete ne završi školu 2011. godine.
U startu je na spisku bilo 528, djece a
najmlađe dijete Fondacije je mala Dila
koja je rođena na sami dan kada je
zaštićena zona Srebrenica okupirana
od strane četničkih zlikovaca. Godina
za godinom prolazi, i neće još dugo
trebati da se i posljednje dijete iz
grupe onih koji ostaše bez svojih
roditelja, izvede na pravi put, završi
školovanje i to na nivou po vlastitoj
želji, bilo da se radi o srednješkolskom
ili fakultetskom obrazovanju.
Godina za godinom, Udruženje
preživjelih srebreničkog genocida
okupi sve muzičare u St. Louisu na
jednom mjestu, sve džemate i im-
ame, horove ilahija i kasida, folklorne
grupe. Svi zajedno, svjesni značaja
akcije, budu na sijelu koje je i ovaj
put bilo izuzetno posjećeno. Prelijepa
dvorana Orlando je bila pretijesna da
primi sve goste. Zahvalnost pripada i
medijskim sponzorima, RTV Bostel,
Radio Behar i Dijaspora Bošnjačka ciji
su vlasnici takođe bili prisutni. Tako je
i ovaj put, zahvaljujući humanizmu
Bošnjaka St. Louisa u Sarajevo otišla
donacija u iznosu od 8000 dolara.
Ogroman broj posjetilaca na sijelu
imao je priliku uživati u bogatom kul-
- BILTEN SREBRENICE -
turnom i muzičkom sadrzaju. Krenimo
redom.
Isped Bosanskog Islamskog Cen-
tra nastupio je Hor ilahija I Kasida koji
je predvodio Alen Čolić. Veliku paznju
izazvao je nastup Hora ilahija i kasida
Medina ispred Islamic Community
Centra koje predvodi mladi Serif
ef. Delić. Nakon nastupa, efendija
Delić je pozvao prisutne omladince
da se prikljuce Omladinskog Krugu
mesdžida Medina, Ovaj omladinski
krug je samo vikend ranije posjetio
Northbrook džamiju u Chicagu, sa
dva puna autobusa, gdje je oko sto
mladih obavilo ekskurziju.
U muzičkom dijelu programa koji je
vodio Hajro Smajić, nastupili su Halil
BROJ 45
Mehmedović, Osman Ahmetović,
Sinan Ćatić i Vejsil Huseinović sa
Azimirom Zukanovićem Azom i Nedi-
mom Mulalićem.
Veliku pažnju izazvao je i nas-
tup KUD-a Đerdan sa novom kore-
ografijom koju su uradili Azo i Seka
Zukanović. Zajedno sa Bošnjacima
St. Louisa, sijelu su prisustvovali i
gosti iz Kentucky, Texasa i Illinoisa.
Prisutnima su se obratili i Mu-
hamed ef. Hasić, imam Islamic
Community centra, Murat Muratović,
Predsjednik Kongresa Bošnjaka Sjev-
erne Amerike, Enez Karić predsjednik
Udruženja Srebreničana iz Chicaga.
Muhamed ef. Hasić je pohvalio
rad Udruženja i pozvao prisutne
da uporede prilično veliku dvoranu
Orlando sa 8 puta većom dvoranom
odnosno zgradom koju ovaj Islamski
Centar planira kupiti. Svoje obraćanje
je počeo i završio učenjem fatihe
svim nastradalim šehidima u Bosni i
Hercegovini.
Važno je istaknuti veliku donaciju i
humano djelo Murata Muratovića, koji
je prisutnima poklonio 1000 knjiga,
Srebrenica - Dokumenti genocida,
autora Mehmeda Pargana. Murat
Muratović se obratio prisutnima i
obrazložio ovaj gest činjenicom da
su Bošnjacima ranije uvijek drugi
BROJ 45 - BILTEN SREBRENICE - Strana 7

pisali istoriju i da ranije generac-

ije nisu imale pisani dokument o
prethodnim genocidima koji su se
dešavali nad Bošnjacima. Pozvao
BOSNA U EVROPI
SA STO HILJADA ^ETNIKA
je prisutne da ne dozvole da se to
desi o sadašnjim i budućim gener-
acijama i da se protiv zaborava bore
pisanom riječju i knjigama poput ove.
Otvaranje četničkih
On je pohvalio aktivnosti Udruženja
akademija
preživjelih srebreničkog genocida, i
ispred Kongresa Bošnjaka Sjeverne
Za četnike nije važno šta će o formi-
Amerike uručio zahvalnicu KBSA
ranju Srpskog četničkog pokreta
predsjedniku Udruženja Mirsadu
reći Parlament BiH, nego šta će reći
Salihoviću.
institucije otadžbine Republike Srpske,
U svom obračanju prisutnima,
jer Parlament može odlučiti samo
Enez Karić je izrazio oduševljenje
onako kako Srbi kažu. Različite su
organizacijom sijela i u ime Udruženja
pobude, ne uvijek i dobronamjerne,
iz Chicaga takođe uručio donaciju.
onih koji bi zatvorili nedavnu bosansku ipak su jasni njegovi ciljevi: u svrhu
Zaista, Bošnajci St. Louisa, iz
istoriju u korice knjiga: to je prošlost - “njegovanja i baštinjenja četništva” bit
vikenda u vikend, organizuju hu-
treba gledati u budućnost. Posebno se će formirani nastavni centri u Trebinju,
manitarne manifestacije i mogu se
Bošnjacima, čak i od lidera bošnjačkih Banja Luci i Istočnom Sarajevu. U
ponositi na svoje aktivnosti i rezultate.
stranaka, preporučivalo da trebaju njima bi se trebale educirati buduće
Udruženje preživjelih srebreničkog
“napustiti ulogu žrtve” (kao da neko generacije četnika, dakle omladina od
genocida je i ovaj put uradilo veliki
glumi žrtvu, pa se sad treba, po novom 16 do 22 godine. Namjera je da se
posao i organizaciju na čemu mu se
scenariju preko noći, transformirati u godišnje obrazuje po 10.000 mladih
mogu uputiti sve čestitke.
drugi karakter). Lideri srpskih politič- četnika. Ostvari li se taj tempo, uz
kih stranaka mogli su samo pozdraviti evidentne kočnice koje srpski poslanici
takvu preporuku, jer njih jedino i povlače u Parlamentu BiH, Bosna bi za
zanima Republika Srpska, a nikako desetak godina mogla ući u Evropu sa
neslavni putevi njenog nastanka u 100.000 četnika.
nedavnoj prošlosti.
Ali ma koliko je zatvarali u knjige Sprem’te se, sprem’te
i potiskivali u lične memorije, istorija za otadžbinu
se, malo-malo, pa ponovo vrati. Bilo
kao epizoda oštrih rasprava bošnjakih Ova vijest je odjeknula u bosanskoj
i srpskih poslanika u Parlamentu javnosti, izuzev organa vlasti, prije
BiH, bilo kao ekshumacije masovnih nego se i slegla zemlja na 534 tabuta
grobnica i dženaze žrtvama srpskog bošnjačkih žrtava u Srebrenci, i u
zločina, ili, pak, kroz evropski dan vrijeme dok Udruženje “Front” iz Tuzle
sjećanja na 11. juli u Srebrenici (koja pokreće akciju potpisivanja peticije
nije, kako reče dr. Haris Silajdžić, za zabranu Ravnogorskog četničkog
član Predsjedništva BiH, samo “naša pokreta (ako bi se bilo koga u ovoj
prošlost, već i naša sadašnjost”). U zemlji bojali, onda bi se, bar u šali,
U samo nekoliko kobnih dana
radikalnom obliku prošlost nam se ove moglo reći da je to razlog što su se
jula 1995, Srebrenički Genocid je
godine vratila četničkim orgijanjem četnici opredijelili za “srpski” a ne za
rezultirao u masovnim ubijanjima
u Srebrenici i Bratuncu (“Ovo je “ravnogorski četnički pokret”!?).
najmanje 8,372 Bošnjaka i etničkom
Srbija!”), samo dan nakon dženaze Jovo Vukeljić, predsjednik ravno-
čišćenju 25,000 - 30,000 Bošnjaka
534 žrtve genocida kojeg su srpska gorskog pokreta Srbije, Crne Gore
iz zaštićene zone Ujedinjenih
policija i vojska počinili u Srebrenici i dijaspore je, kako su javili mediji,
nacija koja je bila izložena čestim
1995. godine. poručio: “Mi se ne bojimo organizacija
napadima dobro naoružane vojske
Četnici su, potom, otišli i dalje - koje nas pokušavaju zabraniti. Za nas
RS-a potpomognute sa vojskom
čak u budućnost. nije važno šta će kazati Parlament BiH,
Srbije i Crne Gore. Važno je na-
Naime, promocija četništva kao nego šta će reći institucije otadžbine
pomenuti da se Vojska RS-a na
“ideologije budućnosti” jedan je od Republike Srpske”.
okolnim brdima i u selima oko
ciljeva Srpskog četničkog pokreta Jovo kao da ne zna da je to
Srebrenice nikad nije demilitari-
Republike Srpske čiji je Inicijativni odbor gotovo isto: ništa Parlament BiH ne
zovala iako je to od njih zathjevano
nedavno formiran u Trebinju. Iako nije može kazati, a da na to ne pristane
ugovorom o demilitarizaciji, a
baš jasno koji se to još četnički pokret, “otadžbina Republika Srpska”.
napadi na Srebrenicu su trajali od
osim srpskog, može organizirati u RS-u, A kad bi ih formalno i zabranili,
1991. do 1995. godine.
pa su ovaj nazvali Srpski četnički pokret, recimo onako kako su formalno
Strana 8
povukli Zaključke Narodne skupštine
Republike Srpske o preispitivanju
nadležnosti prenesenih sa entiteta
na BiH, Vukeljić tvrdi da ima “hiljadu”
načina na koji četnici mogu djelovati:
kroz boračke organizacije, kroz politič-
ke partije, nacionalna udruženja. Klju-
čno, a nepostavljeno pitanje glasilo bi:
da li i sada tako djelujete?
No, šta hoće četnici, šta je njihov
glavni cilj? “Cilj ravnogoraca je nezavis-
na srpska država”, poručuje Vukeljić. I
time ne kaže ništa novo, ništa što se
ranije nije već moglo čuti iz srpskog
entiteta ili što nije poznato kao razlog
agresije na Bosnu.
Iz RS-a je već prijećeno referen-
dumom o samostalnosti, i to od
zvaničnih predstavnika vlasti.
Stoga i srbijanskom novinaru Petru
Lukoviću nije bilo teško zaključiti: “Sve
njihove (četničke) ideje implementirane
su u RS. Između njihovog govora i go-
vora vlasti RS nema razlike”. I zbog
toga bi, kaže Luković, “prije trebalo
zabraniti RS nego ravnogorski pokret”.
Trebalo bi, naravno, kad bi se problemi
rješavali otklanjanjem uzroka, a ne
bezuspješnim i, očito, beskonačnim
saniranjem posljedica. Jer i kad bi
zabranili “Dražino folklorno udruženje”,
ostaje pitanje demokratski izbranih
igrača RS-a, jer poluge vlasti pa i
pitanje samostalnosti RS je u njihovim
rukama. Oni su preuzeli rezultate
etničkog čišćenja i genocida, a četnici
su, kako vole reći, tek folklorni ostaci
prošlosti.
Samo što je to prošlost koja je
proizvela RS. Jer, koincidencija nasta-
naka RS-a, progonima, masovnim
likvidacijama, silovanjima, pljačkom
i paljevinom sa četničkim junaštvom
ispoljenim na isti način u Drugom
svjetskom ratu, ali i u agresiji na Bosnu,
nije slučajna ni nategnuta. Jedan od
ideologa Ravnogorskog pokreta,
Stevan Moljević, je krajem juna 1941.
godine napisao program za stvaranje
“homogene Srbije koja će obuhvatiti
cijelo etničko područje na kojem žive
Srbi” i u kojoj neće biti manjina, što će
se obezbijediti “raseljavanjem i izmje-
nom žiteljstva.” Osim razmjenom
stanovništva, “homogenizacija” srps-
kog entiteta se vršila i etničkim
čišćenjem. To potvrđuju dva izvještaja
koje je, početkom 1943. godine,
četnički vojvoda Đurišić uputio Draži
Mihajloviću (izvještaje je Haškom
- BILTEN SREBRENICE -
tribunalu prezentirao ekspert Ivo
Tomić na suđenju Vojislavu Šešelju).
U prvom izvještaju navodi se da
su četnici spalili 33 muslimanska
sela u Bjelopoljskom srezu i ubili 400
muslimanskih boraca i oko 1.000 civila.
Drugi izvještaj odnosi se na četničke
operacije u području Pljevalja, Foče i
Čajniča u februaru 1943. godine i sadrži
rečenicu koja nedvosmisleno ukazuje
na genocidnu namjeru: “Za vrijeme
operacija se pristupilo potpunom
uništavanju muslimanskog življa bez
obzira na pol i godine starosti!” Rezultat
je, prema izvještaju vojvode Đurišića,
1.200 ubijenih muslimanskih boraca i
“do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca
i djece”.
Bila je to Srebrenica, prije Srebre-
nice.
Braća po zločinu
Nije slučajno tokom agresije na Bosnu
došlo do inflacije četničkih vojvoda
i množenja njihovih jedinica, čija je
najznačajnija “ideološka crta”, osim
borbe za veliku Srbiju, bila mržnja s
kojom se trijebilo sve što nije srpsko.
Zato ne treba da čudi što je srpska
vojska tokom napada na Bosnu
i Hrvatsku prozvana četničkom, i
što je srpski entitet u Bosni nazvan
“četnitet”. Naravno, ime nije zaživjelo
kako se ne bi, je li, u gradnji mirnog
suživota povrijedila nečija nacionalna
osjećanja. Što nimalo ne krnji značenje
pomenutog sinonima.
Jasno je, naravno, da svi Srbi nisu
četnici, ali je teško razlikovati “četničko
čišćenje terena” za veliku Srbiju od
ratnih zločina i genocida koje je počinila
srpska vojska, osim što su Mladićevi i
Karadžićevi zločinci nadmašili i četnike
formiranjem koncentracionih logora.
Ali eto, ako nisu četnička vojska, onda
su zločinačka. Takav je i cilj koji je
postigla: najveći spomenik genocidu
u Evropi nakon Aušvica, Dahaua i
Treblinke.
No, šta je cilj građana u RS-u,
barem one većine koja je izglasala
vlast na “referendumskom pitanju”, u
manjem broju su dali podršku SDS-u
i radikalima. Javno se govori da je to
put u Evropu, a tajno se i slobodno
glasa za onaj put koji odabere Milorad
Dodik. Ono što zaista misle, a ne što
u anketama (ako ih je neko ozbiljno
pravio) aklamacijom potvrđuju, gra-
BROJ 45
đani izražavaju u glasačkoj kutiji,
prepuštajući političarima da se javno
bore za ono što građani prepoznaju
kao svoj interes. Zato se, valjda, i kri-
tike koje povremeno okrznu Dodika
ne tiču njegove politike prema Bosni,
koliko “kriminalnih afera” vezanih uz
ime srpskog premijera. I, uostalom, ko
je to u RS-u protestirao što se u Parla-
mentu BiH ne usvaja zakon o zabrani
fašističkih organizacija i njihovih
obilježja? Ne pada redovno taj zakon,
kako površni i dresirani novinari vole
izvijestiti, zato što ga “naše vlastite
mogu usvojiti”. Taj su zakon redovno
rušili srpski poslanici iz RS-a.
Priče o manipulacijama građanima,
danas, kad više ništa gotovo nije skri-
veno, nisu ništa drugo do manipulacije.
Je li moguće manipulirati građanima
koji aplaudiraju Republici Srpskoj u
čijim temeljima su masovni zločini i
genocid u Srebrenici. Zar to oni ne
znaju?
Znaju, ali to je prošlost, gledajmo u
budućnost sa Republikom Srpskom.
Ali zašto bi, onda, “otadžbina RS”
zabranila četnički pokret. Ako je niko
na to ne bi natjerao, jedini razlog za
takav potez srpska vlast mogla bi naći
u umivanju vlastitog lika. Ako to nađe
za shodno, mogla bi uvijek pokazati da
postoje i gori od nje i da je ona s njima
raskrstila. Onako kako je Slobodan
Milošević koristio četnike da pokaže
kako postoje i gori od njega, ali mu
to nije smetalo da četnike masovno
koristi u agresiji na Bosnu.
Distancirati se od četnika, a
prihvatiti rezultate njihovih zločina, ista
je šizofrena situacija u kojoj se sudi u
Hagu ratnim zločincima, a ostavlja se
na miru njihovo djelo. Pogotovo ako
i od četnika ima većih zločinaca. Da li
je, recimo, Ratko Mladić rekao za sebe
da je četnik, je li to kad kazao Radovan
Karadžić? (Istina, njegov brat Luka je
u martu 2008. godine postao četnički
vojvoda). Davno je prošlo vrijeme u
kojem su kokarda i brada bili znaci
raspoznavanja četnika.
Ipak, otvorenim demonstriranjem
četništva trebao bi se pozabaviti i
visoki predstavnik u BiH. Ako ni znog
čega drugog, onda zbog pitanja:
koliko formiranje Srpskog četničkog
pokreta utiče na povratak prognanika
u RS i njihovu sigurnost, odnosno
na provedbu aneksa 7. Dejtonskog
sporazuma?
BROJ 45
SREBRENICA
PE^AT BOSNE I HERCEGOVINE
Probudih se, a nisam ni spavala.
Noć mi je trajala kao nijedna do sad.
Legla sam s namjerom da zaspim, da
usnijem nešto lijepo, da bi mi ovaj
današnji dan prošao lakše. Slike
masakra i genocida, najbrutalnijeg
zločina u Evropi nakon Drugog
svjetskog rata bile su mi pred očima.
Nisam se bojala jer nemam čega,
plakala jesam i noć molila da mi po-
- BILTEN SREBRENICE -
mogne, da me ne izda duša sa mojih
osamnaest godina. Kiša je padala
kako iz neba, tako i iz mojih očiju.
Put težak a misli još teže. Bosno
moja, zar su nas morali ubijati da bi
bili sretni? Bosno moja zar su moji
vršnjaci morali biti zaklani, da ih
ne bi progonio njihov plač? Samo
su dva pitanja od milion njih koja
su mi se vrtila po glavi, a na koje
Strana 9
Moj prvi odlazak u Potočare
nije bilo odgovora. Uzvišeni plače i
snagu daje, a zločinci bježe u svoje
domove iz kojih bdije crnina. Prola-
zeći Sarajevom, osjetih mir u duši,
sve do Kladnja. Idući dalje, osjećala
sam se kao praznina, duša kao da
mi je presahla. Svako sto metara po
jedan policajac RS, svako sto metara
monstrum koji nam pokazuje put pre-
ma Memorijalnom centru - Potočari.
Strana 10
Iako sad nisu bili naoružani nožem i
žicom, iz njihovih glava, očiju i ruku
“virila” je krv nevine djece, ljudi, bol
i jad silovanih majki. 1995. godine,
imali su sve potrebno da nas unište,
a što u nas danas nisu pucali. Je li
problem bio što nas je desetinama
hiljada bilo više od njih. Nismo ni da-
nas bili naoružani kao ni tog 11.7.95
godine, pa što na nas ne pucaju? Što?
Žuta tabla na kojoj piše Srebrenica.
O, tugo moja, zašto svoje noge ne
osjećam, zašto mi vilica jedna od
drugu udara, zašto mi srce ne kuca,
zašto? Zašto se zgrozim na taj poru-
šeni gradić, zašto je svako stablo u
njemu crno? - odjekivalo je u mojoj
glavi. Gledajući u sve porušene
objekte, rušila sam se i ja. Rušila
se moja snaga koju sam mukotrpno
čuvala. Na svakom brdu sam vidjela
monstrume i među njima najgoreg,
koji tvrdi: „Neće vam niko ništa!“
• Srebrenico, o historijo naša krvlju
tvojom ispisana. Duša mi je jecala,
kao da će pući, svaki prolaznik mi je
bio novi uzdah. Ezan uči, a gledam
u tu fabriku terora, ne znam kako
da se još izrazim a da ne umanjim
njeno čemerno značenje. Krvnik
je u njoj rezao grkljane bebama jer
su u majčinim naručjima plakale.
Pogan ljudska je baš tu, pivske flaše
ubotrebljavao da bi žene uzbudio, da
bi ih uništio, da bi od njihovih tjela,
napravili tijela bludnica. Taj zlikovac
je baš u ovoj fabrici natjerao sestru da
pije krv zaklanog brata svoga. Bože,
je li se ovo zaista desilo ovoj mojoj
Bosni?, a hodža me prekide u mome
razmišljanju: “Allahu ekber.“
• Klanjajući dženazu 534 nevi-
ne žrtve, nebo je orilo. Posljednji
ispraćaj za njihove jedva pronađene
kosti poklonilo oko 50 000 ljudi,
50 000 uplakanih ljudi. Gledajući
- BILTEN SREBRENICE -
kako majke gube svijest nad me-
zarovima svoje djece, muževa i
očeva - jecala sam. Nisam znala
ništa drugo, osim jecati. „Umrijeh,
umrijeh, umrijeh!“ - čulo se od
iznemogle majke koju nose sa tabu-
ta njenog sina. Odjekuju te riječi u
meni, odjekuje Bosna moja, odjekuje
svako izgovoreno ime nevine žrtve.
• Bože, zar je naša vjera toliko čista
i jaka, da su pogan ovog svijeta litre
krvi naših očeva danas pretvorili u ka-
tran. Naše majke u paćenice, na koje
su cijenu stavljali. Gospodaru, Tebi
se obraćam, zaštiti naše majke od tih
pogana, neka njihova suza bude mo-
litva za sve mučki ubijene Bošnjake.
• Danas je nas oko 50 000 bilo u
Potočarima, noćas su opet tu samo
one. Danas niko nama nijednu
ružnu riječ nije rekao, a sutra će
naše majke gledati u tri prsta i slu-
šati riječi „Nož, žica, Srebrenica“.
Riječi koje srce kidaju na hiljadu
komadića, riječi koje ukazuju na
njihov život 1995. pa i do danas.
• Svemogući Bože, znamo da čuvaš
za njih najgoru kaznu u vječnom
životu, ali olakšaj našim majkama,
svim preživjelim Bošnjacima najbru-
talnijeg zločina i osudi te monstrume.
• Riječi idu, kao i moje suze dok
ovo pišem. Pisala bih još, ali čemu.
Kome služe ove moje riječi sem što
ćemo se mi suosjećajna bića možda
rasplakati uz njih. Otiđoh ja prvi
put u Potočare, vratih se ja svojoj
Jablanici naboranog i napaćenog
lica. Nema tih krupnih očiju koje
gledaju na svoju domovinu kao
na najsvetije mjesto, nema tog
osmijeha koji mi je svaki dan
ispunjavao neizmjernom lje-
potom. S ovom mojom pričom,
suzama u očima i presahlom
dušom, odajem počast svim
žrtvama Srebrenice, Podrinja
i Bosne i Hercegovine. Dragi
moji Bosanci i Hercegovci,
neka nam ovo bude opomena za čitav
život, da mi nemamo tih prijatelja
koji nas okružuju onda kad Bosna
umire, nemamo i NIKAD ih nećemo
imati.
BROJ 45
ICMP
Podr{ka implementaciji
zakona o nestalim
osobama BiH
Međunarodna komisija za nestale
osobe (ICMP) izražava punu podršku
pozitivnim rezultatima današnjeg sa-
stanka predsjedavajućeg Vijeća mini-
stara BiH Nikole Špirića i predstavnika
Odbora regionalne koordinacije udru-
ženja porodica nestalih osoba (ORK)
iz BiH, Hrvatske i Srbije.
U saopćenju ICMP-a navodi se da
je Špirić obećao da će podržati imple-
mentaciju Zakona o nestalim osobama
BiH kao i uspostavu Fonda za podrš-
ku porodicama nestalih osoba BiH.
Podržat će i organiziranje i finansiranje
12. Regionalne konferencije o pitanjima
nestalih osoba u Sarajevu, a izrazio je i
spremnost da finansijski pomogne obi-
lježavanje Međunarodnog dana nesta-
lih osoba - 30. augusta 2010. godine.
Generalna direktorica ICMP-a Kathryne
Bomberger rekla je da je ICMP zadovo-
ljan pozitivnim rezultatima tog sastanka.
“Izražavamo podršku ORK-u i Špiriću
zbog naprednog i objektivnog načina
na koji pristupaju rješavanju regional-
nih problema nestalih osoba. Ohrabru-
juće je vidjeti da postoji jasno razumije-
vanje da problem nestalih osoba treba
ostati zajedničko pitanje, a ne nešto
što se može koristiti za postizanje po-
litičkih ciljeva“, dodala je Bomberger.
Osim Špirića na sastanku su učestvo-
vali Milan Mandić iz Saveza Udruženja
porodica zarobljenih i nestalih lica RS
(Istočno Sarajevo), Nura Begović iz
Udruženja građana “Žene Srebrenice”
(Tuzla), Semina Alekić iz Organizacije
porodica šehida zarobljenih i nestalih
osoba “Vrbanja” (Travnik), Čedomir
Marić iz Udruženja porodica nestalih i
poginulih lica u Krajini i Hrvatskoj (Be-
ograd) i Ljiljana Alvir iz Saveza udruga
obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih
branitelja (Zagreb).
BROJ 45
U BiH je u toku »GENOCID DRUGE VRSTE«,
Nema više nikakve potrebe komentarisati u javnim medijima Dodikovu političku
platformu koju je on sam vrlo precizno definisao i objelodanio, sasvim na suprotnoj
strani od građana i foruma koji su ZA jedinstvenu BiH.
* Ipak Dodik gradi svoju
platformu apsolutne odbojnosti
prema teoretski zajedničkoj
državi BiH na činjenicama realne
situacije na terenu, jer se – što
se nedvosmisleno da zaključiti
i iz ocjena profesora Zdravka
Grebe i Miodraga Živanovića
- propagirana multietnika i
multikultura poslije završenih
oružanih sukoba raspala na
tri nedodirljiva i apsolutno
suprotstavljena dijela
Najzad da malo odahnemo i
predahnemo od Milorada Dodika,
premijera Republike Srpske. On
nam je lično dao konačni povod da
se otresemo ili kako to mi kažemo
kutarišemo njegovih ,,ispada,,
kao premijera RS, u bilo kakvim
raspravama o cjelovitosti BiH.
Mislim da više nema potrebe da
se štampaju i objavljuju njegovi
stavovi kojim negira svaku pomisao
da prihvati BiH kao zajednicu u kojoj
će živjeti Srbi Republike Srpske.
Cjelovita Bosna i Hercegovina je,
dakle, po Dodiku obična svirala
na vrh ,,tužne vrbe,,. Jer nakon
njegovog razgovora sa novinarima
radija Slobodne Evrope i njegovih
preciznih iskaza o tome zašto ne
voli Bosnu i Hercegovinu, zašto mu
je Srbija prava majka – domovina,
zašto nije ni protiv osamostaljenja
ni protiv otcjepljenja Republike
Srpske i njenog kad – tad pripajanja
majčici Srbi – nema više šta da
se kaže o njegovom apsolutnom
odbacivanju zemlje u kojoj su se
i bh. Srbi generacijama rađali,
odrastali i postajali ljudi.
Najjednostavnije je, međutim,
svu krivicu svaljivati na leđa
,,nestašnog premijera,, Dodika. Jer
- BILTEN SREBRENICE -
on nije isključivi krivac što njegova
strategija i taktika itekako piju
vode u BiH, naravno prvenstveno
među Srbima RS pa i Srbije. Jer
objektivno stanje i razvoj događaja
sve više potvrđuju crne slutnje
da je BiH de fakto sve dalje od
mogućnosti uspostave bilo kakvog
novog zajedništva, barem formalno
sličnog onom od prije najnovijih
krvavih sukoba i psiholoških
razmjera.
Naši mediji najčešće pišu kako
Dodiku nije vjerovati, jedno misli,
drugo kaže, treće radi. Možda je
ponekad i tako, ali ovog puta je
obrnuto. Premijer RS je u svom stilu
sve izrekao kristalno jasno, od «A»»
do «Ž», upravo onako kako misli i
kako djeluje već desetek godina.
Na pitanje da li Srbi u RS, i
on lično, smatraju da je život
u BiH njihovo pravo mjesto
i šta će uraditi u budućnosti
kako bi se barem donekle
zaokružila država BiH, on
odmah uzvraća:
-Mi nismo dragovoljno u BiH, mi
prisustvo u njoj dozivljavamo kao
jedno MORANJE!
Strana 11
Da li Dodik smatra da razgo-
vori o promjenama Ustava BiH
mogu biti korisni ,,za sve tri
strane,,?
-Ti razgovori nama su korisni
u toliko u koliko imamo šansu da
saslušamo i druge, njihove želje
i planove, a nama su apsolutno
nepotrebni jer Dejton i sadašnji
Ustav sasvim su po našoj mjeri.
Kakve su, ipak, šanse za
dogovor unutar BiH?
-Jednostavno mislim da se ni u
čem više ne možemo dogovoriti.
Rješenja pritiskom međunarodne
zajednice nisu moguća. Naš cilj je
bio i ostaje: decentralizovana BiH.
Šta onda da se radi?
-Mi imamo svoju autonomiju
i jedini cilj nam je da je dalje
kreiramo kako najbolje znamo, a
šta će raditi ostali - to nije naša
briga.
Je li BiH ipak vaša domo-
vina?
-Srbi u RS žive u BiH, ali Srbiju
smatraju svojom jedinom i pravom
domovinom.
Ne prihvatate međunrodnu
zajednicu kao arbitra do boljih
rješenja?
-BiH možda ima nekih šansi
ukoliko se međunarodna zajednica
prestane miješati u njene i naše
poslove i dogovore. Ta zajednica,
nezadovoljna mojim zalaganjem za
RS koju nam je obezbijedio Dejton,
odbacuje mene kao pregovarača,
a kad je vidjela da ima posla sa
mojim tvrdokornim i nepopustljivim
stavovima, krenula je putem na-
še kriminalizacije. Nakon što
je desetinama naših suđeno i
osuđeno za ratne zločine, sada
nas kriminalizuju zbog navodne
korupcije. To neće ići tako! Da nisam
premijer RS imao bih daleko manje
Strana 12
glavobolja, ali ja i to prihvatam jer
sam odlučan da Republiku Srpsku
ojačam do cjelovite autonomije, pa
jednog dana i do osamostaljenja i
dalje...
Zar nema nikakvih uslova za
dogovaranja pa i sporazume sa
bošnjačkim narodom?
-Bošnjački narod je dobar narod,
ali bošnjačka politika kombinovana
sa miješanjem Islamske zajednice
i njenih čelnika je nešto što ne
možemo nikako prihvatiti kao bilo
kakvu osnovu sporazumijevanja!
Ljubav koja izrasta
iz mržnji
Tako Dodik kristalno jasno stavlja
do znanja svojim sagovornicima u
BiH kojim putem će i dalje ići.
Možemo ga nazvati neprijateljem
cjelovite BiH, glavnim kočničarem
njegovog zaokruženja do cjelovite
države, nespremnim da dalje sara-
đuje sa međunarodnom zajenicom,
i svakakvim drugim negativnim
epitetima – on će ostati šta je bio.
I mora se reći da je taj njegov
bezobrazluk ipak koristan ,,za
drugu stranu,, koja treba da tačno
zna s kim je i na čemu je i da tako
definiše svoju efikasniju strategiju
i taktiku eventualne daljnje borbe
za cjelovitu BiH.
Da li mogu stranke, partije,
izabrana predstavnička tijela, po-
litički rukovodioci i građani kojim je
najpreča briga i zadatak stvaranje
istinske države od BiH, koja je već
dugo država ni nebu ni na zemlji,
na temelju tih izravnih Dodikovih
izreka sačiniti svoju jasniju doktri-
nu djelovanja i efikasniji plan protu-
akcija. Uz duboku spoznaju da će
Dodik i dalje uporno raditi po svome
a da međunarodna zajednica neće
uraditi ništa presudno da ga zaustavi
i privoli na drugačije akcije? To je
pitanja od presudnog značaja za
sadašnji trenutak željene buduće
BiH, bez obzira što se još uvijek ne
naziru ni osnovne konture nekog
,,sverješavajućeg,, odgovora!!
Uz ostalo Dodik je rekao kako
za bilo kakvo zajedništvo treba da
- BILTEN SREBRENICE -
postoji i ljubav. A ljubavi više nema
između srpskog naroda u RS i dva
naroda ostalih dijelova BiH.
Sjećamo se da je visoki
predstavnik Međunarodne zajedni-
ce gospodin Lajčak izjavio prije pet
godina, nakon što je imenovan na tu
poziciju, kako može uraditi gotovo
sve da se dostigne veći stepen
zajedništva i sporazumijevanja u
BiH i da se proširi put za Evropu,
ali jedno nikako ne može uradti. A
to jedno je - podvukao je Lajčak:
eliminisanje mržnji i nepovjerenja
između tri etničke skupine i tri
religije u BiH. To jedino mogu
uraditi svojim snagama građani
BiH i rukovodstva nacionalnih
stranki. A upravo te stranke i veliki
broj građana uporno siju sjeme
nepovjerenja, mržnji i razilaženja,
koje sada u miru šire granate
krošnje daleko veće nego na
početku i tokom krvavih obračuna.
Oni najviše vole svoje etničke
sunarodnjake, svoje vjere, svoje
istorije, svoje kulture i naročito
svoje teritorije. Ta ljubav prema
svome i svojim nažalost se rađa
na plodnom tlu raspirivanju mržnji
jednih protiv drugih i trećih – protiv
«tuđih».
To je ta najžalosnija istina o
stanju duhova u BiH koja postoji od
početka agresije i krvavih sukoba
pa do danas. Istina koja ne blijedi
sa protokom vremena već postaje
sve očiglednija i nesmiljenija.
Taoci etničkih podjela
Pročitajte još jednom tekst
,,radija Slobodna Evropa,, koji
iznosi gore navedene stavove i
ocjene Zdravka Grebe, profesora
Pravnog fakulteta u Sarajevu i
Miodraga Živanovića, profesora
Filozofskog fakulkteta u Banjaluci.
Njihove karakteristika političkog i
mentalnog stanja u Bosni i Hercego-
vini su gotovo podudarne. Pošli su
od zajedničke teze koja se ne da
ničim pobiti da su građani BiH taoci
etničkih, reliogiznih i mentalnih
podjela koje kao da više nemaju
nikakvih dodirnih tačaka.
BROJ 45
I Grebo i Živanović smatraju
da su sadašnje podjele na daleko
većem stepenu nego čak i tokom
neposrednih oružanih obračuna u
BiH. Ljudi se svrstavaju u redove po
etničkim i vjerskim pripadnostima,
podignute su visoke ograde između
istorija tri naroda: Bošnjaka - mus-
limana, Srba i Hrvata u kojim mladi
naraštaj uči tri sasvim suprotne
verzije događaja, stanja, krivica i
nekrivica i izrastaju u pokoljenja
srednjih i starijih godina sa zaokru-
ženim ideologijama i poimanjima
svojih sunarodnjaka koji pripadaju
istim narodima i vjerama, sasvim
suporostavljenih jedni drugim.
U BiH se u skladu s tim razvijaju
tri različite ekonomije, tri različita
bankarska sistema, tri različita
energetska sistema, tri različite
spoljne politike. I što je najžalosnije
tri različite psihologije koje se ne
podudaraju gotovo ni u jednoj
moždanoj vijugi razmišljanja,
zaključivanja i odnosa prema BiH.
Ovih dana obilježavaju se
vremena genocida u cijelom
svijetu. Uz osude rušilačkih pohoda
jahača apokalipse koji uništavaju i
istrebljuju članove drugih etničkih,
religioznih, rasnih i sličnih grupa.
Međutim, u BiH je i dalje na sceni
nemilosrdna razgradnja građan-
skog i multietničkog osjećaja i
svega onog što nalaze imperativ
zajedničkog življenje i akcija. To
je genocid druge vrste, ali ni za
mrvu manje destruktivan od onog
krvavog koji je definisan prav-
nim aktima Ujedinjenih naroda.
Genocid uništavanja svih mostova
međusobnih komunikacija, kao
da tri naroda žive u tri različite
svemirske galaksije. Kako u takvom
milijardama godina i kilometara
udaljenom sazviježđu ostvariti bilo
kakvo zajednistvo?
I Grebo i Živanović misle da bi
se stvari mogle donekle ,,povratiti
u normalni red stvari,, nekim
radikalnim mjerama, možda čak –
kako naglašava profesor Živanović
- i nekom mentalnom pa i fizičkom
revolucijom. Ali nisu ipak uvjereni
da je takvo nešto moguće, jer
BROJ 45
su pobrkane osnovne poluge
mehanizma koji je zamišljen da radi
skladno i efikasno.
Posmatrano iz tog ugla najnoviji
Dodikov verbalni ,,ispad,, kako RS i
Srbi u njoj nemaju niti mogu imati
ikave ,,ljubavne,, veze sa nekom
cjelovitom zemljom i državom
BiH liči na ,,mačiji kašalj,,. Dodik
je ipak inteligentan političar. On
svoje stavove iznosi na osnovama
procjene cjelokupne situacije u
BiH, stanje njenih duhova, koje,
nažalost, već godinama ide njemu i
njegovim istomišljenicima naruku.
A kad i dvojica naučnika i
dubokih analitičara društvenih
stanja i kretanja, poput profesora
fakulteta Zdravka Grebe i Miodraga
Živanovića, tu situaciju slikaju više
nego tamnim prizorima, uhvaćenim
sočivima analiza stvarnog života,
onda iza tog ,,filozofskog dima,,
sigurno ima itekakve žeravice koja
mora biti razlog za opštu zabrinu-
tost i uzbunu, jer se ponovo
može izmetnuti u kalene ognjeve.
Jer davljenički vapaji da najzad
cjelovitoj BiH barem odškrinemo
vrata za ulaz u Evropu gube se
u halabuci tutnjeva etničkih i
religioznih samodovoljnosti i izola-
cionizama, pa i ta Evropa postaje
nevažna u toj opštoj kakofoniji
razilaženja.
- BILTEN SREBRENICE -
MOGUĆA TUŽBA ZBOG
UNIŠTAVANJA ARTEFAKATA
20. juli 2009.  
Srebreničani razmatraju
tužbu “instanci višoj od
Haškog tribunala” zbog
uništavanja predmeta
nađenih u masovnim
grobnicama.
Udruženja Srebreničana najavljuju
tužbu protiv odgovornih u Haagu za
uništavanje predmeta, među kojima
i ličnih dokumenata, kose, dijelova
kostiju... Istovremeno su ogorčeni
na vlasti u Bosni i Hercegovini, od
kojih, kažu, ne očekuju pomoć.
“Morali su kontaktirati porodice
čijih su članova pronađeni posmrtni
ostaci. Nisu smjeli uništiti te lične
dokumente jer su to dokazi za dru-
ge postupke. Mislim da ćemo po-
krenuti tužbu višoj sudskoj instanci
nego što je Haški tribunal”, kaže
je Hajra Ćatić, predsjednica Udru-
ženja građana “Žene Srebrenice”.
 
Ćatić dodaje da ne “očekuje pomoć
domaćih vlasti”, te ističe da su  “svi
znali, a da se niko o tome nije oglasio”.
Svi predmeti, njih oko 1.000, pro-
nađeni su u masovnim grobnicama
koje su iskopavane neposredno
nakon rata, a iskopavanja su ra-
đena pod nadzorom predstavnika
Haškog tužilaštva, uništeni su u pe-
riodu 2005. i 2006. godina u Haagu.
Amir Ahmić, bošnjački oficir za
vezu u Tribunalu, kaže da očekuju
detaljan izvještaj o uništavanju.
“Uništavanja su bila u vrijeme
glavne tužiteljice Carle Del Pon-
te. Niko osim Tribunala nije znao
za to. Lično smatram da su tre-
bali obavijestiti prije svih poro-
Strana 13
Masovna grobnica u okolini
Srebrenice
dice žrtava, kako bi se izvršila
neka selekcija”, kaže Amir Ahmić.
 
Haris Silajdžić, bošnjački član Pred-
sjedništva BiH, zatražio je od Haš-
kog tužilaštva, tvrdi Ahmić, istragu
o tome zašto su dokumenti uništeni.
Zvanično, nijedan organ vlasti nije
saopćio da je zatražena bilo kakva
istraga u vezi sa ovim slučajem.
Haško tužilaštvo je potvrdilo da
je tokom 2005. i 2006. godine
uništeno oko 1.000 artefakata jer
su predstavljali rizik za zdravlje.
 
“Većina tih predmeta je bila iz
masovnih grobnica, raspadali su
se i predstavljali rizik po zdravlje”,
pojasnila je medijima Olga Kavran,
glasnogovornica Haškog tužilaštva.
 
Nakon što je Odbrana Vujadi-
na Popovića, bivšeg šefa be-
zbjednosti Drinskog korpusa
Vojske Republike Srpske, za-
tražila ponovno otvaranje svog
dokaznog postupka, Tužilaštvo
u Haagu se odlučilo da zvanično
potvrdi da artefakti jesu uništeni.
Argument za ovaj zahtjev bila im je
tvrdnja da su došli do informacija
o uništavanju dokaznih predmeta
pronađenih u masovnim grobni-
cama na području Srebrenice, koji
su, tvrde, tokom postupka uvedeni
u sudske spise.
Strana 14 - BILTEN SREBRENICE - BROJ 45

11.05.2009. Mirni protest Žena Srebrenice

PODRŠKA SREDNJOŠKOLACA
Članice Udruženja Žene
Srebrenice kao i oni koji
podržavaju ovo Udruže-
nje u njihovim mirnim
protestima održanim
danas u Tuzli, izrazili su
IZ ITALIJE
svoje nezadovoljstvo
zbog nekažnjavanja zlo-
činaca u minulom ratu.

Od Pinge do gradske česme, noseći

jastučnice sa izvezenim imenima
ubijenih, rodbina nastradalih Sre-
breničana i ostalih podrinjskih
mjesta, upozorila je javnost da će
za dva mjeseca biti punih 14 godi-
na kako se desio najveći genocid
nad civilnim stanovništvom, a niko
kažnjen nije. Bezmjerna je bol onih
koji su izgubili najmilije, za njih ne
postoji adekvatna kazna za zločince
ali žele bar da se njihovi posmrtni
ostaci pronađu i dostojanstveno
ukopaju.

Teško je živjeti ovim ženama koje u

Srebrenici gledaju one koji su ubija-
li kako mirno žive i rade dok njihove
djece nema. Hajra Ćatić rekla je da
ovih dana stalno idu na dženaze
nevino nastradalim civilima. Ukopa-
ne su žrtve iz Vlasenice, Bratunca,
Zvornika, Srebrenice, svaki dan
nova je tuga, novo prisjećanje na
nezapamćen zločin.

Danas su izrazile i nezadovoljstvo

jer je u Hagu nedavno uništena
dokumentacija o masovnim grob-
nicama, jer kako su rekli, nisu imali
gdje da čuvaju toliko dokumenata.
Realna je bojazan da bi tako mogli
da unište i druge dokaze, a onda
gube svaku nadu da će neko od-
govarati za zločine počinjene nad
civilnim stanovništvom. I pored
silnih problema s kojima se susreću
čvrste su u odluci da svakog jeda-
nestog izlaze na ulice Tuzle.
Podršku su im pružili i srednjoškolci
iz Italije, grupa od oko 90 učenika
koji su u organizaciji Regije Pie-
monte doputovali danas u Tuzlu.
Radi se o učenicama i učenicima
iz svih srednjih škola sa područja
Regije Piemonte koji su pobijedili na
takmičenju iz oblasti ljudskih prava
i kojima je, kao nagrada za njihov
uspjeh, organizirano putovanje
u Bosnu i Hercegovinu. U pratnji
učenika su i predstavnici vlade Re-
gije Piemonte koji su se pridružili
Ženama Srebrenice u želji da se
takvo zlo nikada ne ponovi.
BROJ 45 - BILTEN SREBRENICE - Strana 15

P R O G L A S I M O 11. juli
DANOM SEĆANJA NA GENOCID U SREBRENICI

Poštovani gospodine Predsedniče,

Obraćamo vam se povodom inicijative koja je potekla od nevladinih organizacija da se

11. juli i u Srbiji prihvati i obeležava kao Dan sećanja na genocid u Srebrenici, kao i povodom
pisma koje vam ovim povodom upućeno 11. februara 2009. godine.
Nevladine organizacije će svakog 11. u mesecu podsećati državne organe i javnost
na inicijativu za obeležavanje Dana sećanja na genocid u Srebrenici, kako bi do 11. jula 2009.
godine Narodna skupština republike Srbije donela odluku o obeležavanju Dana sećanja.
Polazeći od interesa Srbije da svoj ugled u međunarodnoj zajednici gradi poštovanjem
presude Međunarodnog suda pravde, odnosom prema zločinima na prostoru bivše SFRJ kao
i poštovanjem Rezolucije Evropskog parlamenta o proglašenju 11. jula Danom sećanja na
genocid u Srebrenici molimo vas da predstavnike podnosioca ove inicijative primite 11. marta
2009. godine i u otvorenom razgovoru ukažete na mogućnosti zajedničkog delovanja.
Svesni načela podele vlasti, oslanjamo se na Vaš autoritet i želju da Srbiju izvedete na
evropski put.

S poštovanjem,

Beograd, 24.02.2009. godine

Žene u crnom
Centar za unapređenje pravnih studija
Komitet pravnika za ljudska prava YUCOM
Fond za humanitarno pravo
Inicijativa mladih za ljudska prava
Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji
Besplatan primjerak