Professional Documents
Culture Documents
Antun Gustav Matoš
Antun Gustav Matoš
Antun Gustav Matoš
Utjeha kose
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
U prve tri strofe, pa čak i u prvom stihu zadnje strofe gotovo da i nema radnje. Sve je nekako
monotono i tmurno. Kada malo bolje pogledamo u smisao poetske pjesme svaka riječ može
imati svoju smisao i stajati sama za sebe. Na kraju, odnosno u zadnja dva stiha dolazi do
dramatičnoga preokreta, to jest dolazi do poante cijele te pjesme- oživljavanje kose. U ta
zadnjua dva stiha se može išćitati poanta, a to je das u smrti sniva da prestaju sve muke, te
napokon dolazi onaj slatki dugi san.
Notturno
Mlačna noć;u selu lavež;kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća-miris jak i strasan
Slavi tajni pir.
Ovu pjesmu Antun Gustav Matoš je napisao netom prije svoje smrti. Čitatelj si jako često
postavlja pitanje je li Matoš znao da će uskoro umrijeti pa je uspio smoći snage i zapisati po
mojem mišljenju najbolju pjesmu njegova stvaralaštva? Ja mislim da je, jer cijela pijesma
odiše tugom i išćekivanjem smrti što se može vidjeti u zadnjem stihu . Sama željeznica koju
guta daljina predstavlja njegove zadnje trenutke na ovome svijetu poslije kojeg slijedi miran i
lagan san.
Vladimir Vidrić
Dva pejsaža
I.
U travi se žute cvjetovi
I zuje zlaćane pčele,
Za sjenatim onim stablima
Krupni se oblaci bijele.
U pejzažu 2 se može vidjeti kontrast čovjeka naspram prirode i njihov odnos. Za razliku od
prvog pejzaž ovjde se može uočiti nekakvo zbivanje, odnosno interakciju čovjeka sa
prirodom. Već u prvom glagolskom obliku se može vidjeti jasna razlika od prvog pejzaža, te
se ovdje pjesnik polako distancirao. Upravo tim glagolskim vremenima čitatelj može uočiti
nekakvu radnju, a ne stanje. Možemo reći da su Pejzaž 1 i 2 totalno različite pjesme koje su
međusobno jako slične.