Antun Gustav Matoš

You might also like

Download as doc, pdf, or txt
Download as doc, pdf, or txt
You are on page 1of 5

Antun Gustav Matoš

Utjeha kose
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao


U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,


Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.


Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

Vrsta: Lirska ljubavna pjesma


Struktura: 2 katrena, 2 tercine
Tema: Doživljaj njegove drage. Međutim, nisu važni njezini osobni osjećaji već doživljaj
bola.
Motivi: Temeljni motiv je ljubav. Smrt,tuga i bol.
Stilska sredstva:
-usporedba: Život kao žrtvu.
-epiteti: kobna dvorana, visokom odru, krasna smrt, tamne oči, bolji život.
-inverzija: U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja još je bila živa.
-kontrast: U dvorani kobnoj-U idili cvijeća.
-oksimoron: Krasna smrt, strasti muke.
Raspoloženje: Tjeskobno.
Rima: Obgrljena(abba).

U prve tri strofe, pa čak i u prvom stihu zadnje strofe gotovo da i nema radnje. Sve je nekako
monotono i tmurno. Kada malo bolje pogledamo u smisao poetske pjesme svaka riječ može
imati svoju smisao i stajati sama za sebe. Na kraju, odnosno u zadnja dva stiha dolazi do
dramatičnoga preokreta, to jest dolazi do poante cijele te pjesme- oživljavanje kose. U ta
zadnjua dva stiha se može išćitati poanta, a to je das u smrti sniva da prestaju sve muke, te
napokon dolazi onaj slatki dugi san.
Notturno
Mlačna noć;u selu lavež;kasan
Ćuk il netopir;
Ljubav cvijeća-miris jak i strasan
Slavi tajni pir.

Sitni cvrćak sjetno cvrći,jasan


Kao srebren vir;
Teške oči sklapaju se na san,
S neba rosi mir.

S mrkog tornja bat


Broji pospan sat,
Blaga svjetlost sipi sa visina;

Kroz samoću, muk,


Sve je tiši huk;
Željeznicu guta već daljina.

Vrsta: Lirska pejsažna pjesma.


Struktura: 2 katrena, 2 tercine.
Tema: Noć u selu, istaknut noćni ugođaj, pjesnikov doživljaj noći.
Motivi: Lavež, ćuk il netopir, miris cvijeća, cvrćak cvrći, teške oči, san, mir, tornja bat, blaga
svjetlost, samoća, željeznicu guta daljina.
Stilska sredstva:
-epiteti: Mlačna noć, kasan lavež, miris jak i strasan, srebren vir, teške oči, mrkog tornja,
blaga svjetlost...
-metafora: Miris jak i strasan slavi tajni pir, bat broji pospan sat, željeznicu guta već daljina.
-usporedba: Cvrčak sjetno cvrči, jasan kao srebren vir.
-kontrast: U selu lavež / samoća, muk.
-onomatopeja: Cvrći, huk.
-asonanca: Blaga svjetlost sipi sa visina.
-aliteracija: Sitni cvrćak sjetno cvrći, jasan.
-opkoraćenje: Mlačna noć; u selu lavež; kasan
Ćuk il netopir.
Rima: Ukrštena rima(abab).

Ovu pjesmu Antun Gustav Matoš je napisao netom prije svoje smrti. Čitatelj si jako često
postavlja pitanje je li Matoš znao da će uskoro umrijeti pa je uspio smoći snage i zapisati po
mojem mišljenju najbolju pjesmu njegova stvaralaštva? Ja mislim da je, jer cijela pijesma
odiše tugom i išćekivanjem smrti što se može vidjeti u zadnjem stihu . Sama željeznica koju
guta daljina predstavlja njegove zadnje trenutke na ovome svijetu poslije kojeg slijedi miran i
lagan san.
Vladimir Vidrić

Dva pejsaža
I.
U travi se žute cvjetovi
I zuje zlaćane pčele,
Za sjenatim onim stablima
Krupni se oblaci bijele.

I nebo se plavi visoko


Kud nećujno laste plove,
Pod brijegom iz crvenih krovova
Podnevno zvono zove.

A dalje iza tih krovova


Zlatno se polje stere
Valovito,mirno i spokojno-
I shuma se humu vere...

Vrsta: Lirska pejsažna pjesma.


Struktura: Tri katrena.
Tema: Ukočenost trenutnog stanja.
Motivi: Žuti cvjetovi,zlaćane pčele, sjenatim stablima, visoko plavo nebo, laste, crveni
krovovi, podnevno zvono, zlatno polje, hum.
Stilska sredstva:
-epiteti: Žute cvjetovi, zlaćane pčele, sjenatim stablima, crvenih krovova, podnevno zvono,
zlatno, valovito , mirno, spokojno polje.
-asonanca: I nebo se plavi visoko.(slovo o).
-aliteracija: Za sjenatim onim stablima.( slovo m)
-personofikacija: Žute cvjetovi, nečujno laste plove, zvono zove, plje se stere.
-onomatopeja: zuje pčele.
-opkoračenje: Pod brijegom iz crvenih krovova-Podnevno zvono zove.
-epifora: Krovova,hum.
-oksimoron: Nečujno laste plove.

U Vidrićevom Pejzažu 1 se može vidjeti poistovjetnost čovjeka sa prirodom. U potpunosti je


drugaćija slika nego u Pezažu 2 te se u ovoj pjesmi opisuje nekakvo stanje, dok u drugom
pejzažu zbivanje. Ovdje se autor igra sa glagolima, te sam dobio nekakav osjećaj da prezent
koji prevladava u ovoj pjesmi dodaje na ukočenosti svega što se zbiva,tj. Neprolaznost
vremena već trenutno nepromjenjivo vrijeme.
II.
Nebeski putnik mjesec
Lako je odskakivo
Nad svijetlim oblačnim rubom
I opet u nebo plivo.

I kad sam otvorio prozor,


Blistav od kapi kiše,
Trznula se je grana
I još se lagano njiše.

"Gledaj - glas mi se javi -


Iskrice noći lete..."
l vidjeh u rosnom grmlju,
Gdje blisnuv - ginu i - svijete.

"Tko mi to kaza?" - viknuh,


Al grmlje i bašta sniva,
Tek mjesec nad svijetlim rubom
Naglije hiti i pliva.

"Zdravstvuj!" - i smijeh se pronije.


Il prosu se šaka pijeska?
Ja ne znam. - Na mokrih stazah
Tiha se voda ljeska...

Vrsta: Lirska pejzažna pjesma.


Struktura: Pet katrena.
Tema: Igra tame i svjetla.
Motivi: Nebeski putnik mjesec, svjetli oblačni rub, prozor, glas, rosno grmlje...
Stilska sredstva:
-epiteti: Nebeski putnik, svjetlim rubom, oblačnim rubom, blistav prozor, rosno grmlje...
-asonanca: I kad sam otvorio prozor. ( slovo o).
-aliteracija: Tko mi to kaza?-viknuh. ( slovo k).
-personofikacija: Mjesec je odskakivao i plivao, grana se trznula...
-opkoračenje: Trznula se je grana-I još se lagano njiše.
-epifora: Mjesec, svijetlim, rubom.

U pejzažu 2 se može vidjeti kontrast čovjeka naspram prirode i njihov odnos. Za razliku od
prvog pejzaž ovjde se može uočiti nekakvo zbivanje, odnosno interakciju čovjeka sa
prirodom. Već u prvom glagolskom obliku se može vidjeti jasna razlika od prvog pejzaža, te
se ovdje pjesnik polako distancirao. Upravo tim glagolskim vremenima čitatelj može uočiti
nekakvu radnju, a ne stanje. Možemo reći da su Pejzaž 1 i 2 totalno različite pjesme koje su
međusobno jako slične.

You might also like