1.Definišite poligon frekvencija.

Poligon frekvencija crta se tako da se spoje tačke iznad sredine svakog

razreda, a zatim se dovodi na nultu frekvenciju na lijevoj i desnoj strani
krive. Poligon frekvencija kod diskretnih vrijednosti spaja tačke čije su apscise
vrijednosti obilježja, a ordinate su im vrijednosti frekvencija.

2.Navedite dvije mjere centralne tendencije po položaju.

Modus, Medijana, Kvartili, Decili, Centili.

3.Napišite i objasnite izraz za mod za grupisane podatke.

Modus za grupisane podatke, ili klasa sa najvećom frekvencijom, je modalna klasa.

4.Napišite i objasnite izraz za z – vrijednost.

Z – vrijednost je udaljenost nekog rezultata mjerenja od artimetičke sredine iskazano u veličini

standardne devijacije. U statistici se koristi za određivanje položaja pojedinog rezultata u grupi.

5.Definišite i objasnite radnu hipotezu.

Radne hipoteze se testiraju kako z – testom, tako i ostalim metodama testiranja (intervalom, i p
vrijednosti). Ukoliko se radna nul – hipoteza prihvaća, u zaključku se odbacuje nul – hipoteza
postavljena u zadatku, i obratno.

6.Definišite teorijsku i statističku vjerovatnoću.

Kad igramo neku igru pomoću kocke, pretpostavljamo da su jednake šanse pojavljivanja
različitih brojeva na kocki. Ako sumnjamo da se bacanjem neke konkretne kocke ne pojavljuju
različiti brojevi podjednako često, onda jedna od metoda da utvrdimo da li je sumnja opravdana
jeste eksperiment, koji se sastoji od mnogo bacanja te kocke. Intuitivno vjerujemo da će nakon
mnogo bacanja odnosi među pojavljivanjem pojedinih brojeva biti vrlo blizu stvarnih odnosa.
Ako je bilo n bacanja, i f 1 puta se pojavio broj 1, onda broj f 1 zovemo frekvencijom
f
pojavljivanja broja 1, a omjer 1 zovemo relativnom frekvencijom pojavljivanja broja 1. Neki
n
puta se relativna frekvencija zove statistička vjerovatnoća. Statistička vjerovatnoća je granična
vrijednost relativne frekvencije povoljnog ishoda dogadjaja A ako se broj ponavljanja
eksperimenta izvedenih u istim uslovima poveća u beskonačnost.

7.Napišite izraz i definišite normalnu distribuciju slučajne varijable.

Slučajna varijabla je veličina koja se dobije mjerenjem u vezi s nekim slučajnim

eksperimentom. Ona poprima svoje vrijednosti uz određene vjerovatnoće.
Neka je Ω vjerovatnosni prostor. Slučajna varijabla je funkcija
X : Ω → R;
tako da vrijedi:
x ∈ R ⇒ X −1(x) ⊂ Ω.
Postoje diskretne i kontinuirane slučajne varijable.

8.Definišite i objasnite gdje i kada se primjenjuje Z – test.

Alat za analizu z-test: s dva uzorka za srednje vrijednosti. Izvodi z-test na dva uzorka za srednje
vrijednosti s poznatim varijancama. Ovaj se alat koristi za provjeru nulte hipoteze o nepostojanju
razlike između dvije srednje vrijednosti populacija nasuprot jednostranoj ili dvostranoj
alternativnoj hipotezi. Ako varijance nisu poznate, umjesto ovog testa treba upotrijebiti funkciju
radnog lista ZTEST. Alat z-test može se upotrijebiti i u slučaju kada je nulta hipoteza da postoji
specifična vrijednost različita od nule za razliku između dvije srednje vrijednosti populacija.
Ovaj test, na primjer, možete koristiti da biste odredili razlike između svojstava dva modela
automobile.

9.Napišite i objasnite izraz za računanje t – testa za slučaj uzorka i osnovnog skupa.

T-test s dva uzorka testira jesu li jednake srednje vrijednosti svakog uzorka. Tri alata
upotrebljavaju različite pretpostavke: da su varijance populacija jednake, da varijance populacija
nisu jednake i da dva uzorka označavaju opažanja na istim subjektima prije postupka i poslije
postupka. Za sva tri alata vrijednost t-statistike izračunava se i u izlaznim tablicama prikazuje
kao "t Stat". Ovisno o podacima, ova vrijednost može biti negativna ili ne-negativna.

10.Navedite i objasnite ograničenja i uslove primjene x 2 - testa.

x 2 - test služi za testiranje hipoteze. Kako su proporcije tri ili više osnovnih skupova međusobno
jednake, distribucija osnovnog skupa ima određen oblik. Dva obilježja osnovnog elemenata
osnovnog skupa su međusobno neovisna. x 2 test može se računati samo s frekvencijama, ne
smiju se unositi niti aritmetičke sredine niti postotci. Niti jedna očekivana frekvencija ne smije
biti premala. Kada u analiziranoj tablici kontigence postoji samo 1 stupanj slobode, potrebno je
navesti Matesovu korekciju za kontinuitet. Niti jedna očekivana frekvencija ne smije biti manja
od 5 ako je u testiranju df = 1. Ako je veći broj stupnjeva slobode, x 2se ne smije koristiti ako je
više od 20% frekvencija manje od 5, a niti jedna frekvencija ne smije biti manja od 1.