Predavanje 1

You might also like

Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 18

Šta je mjerenje ?

Mjerenje je skup eksperimentalnih postupaka koji imaju za cilj odredjivanje jedne


veličine, ili
Mjerenje je proces poredjenja vrijednosti nepoznate veličine sa veličinom koja je
uzeta za jedinicu mjere.
Kelvin:
Ako možete da izmjerite ono o čemu govorite i izrazite to pomoću brojeva, tada znate
nešto o tom objektu; ali ako to ne možete izmjeriti ili izraziti pomoću brojeva , vaše
znanje je vrlo slabo i nezadovoljavajuće.

Šta je Metrologija?

Nauka koja se bavi:


-metodama mjerenja prije svega fizikalnih veličina
-realizacijom i održavanjem etalona fizikalnih veličina
-razvojem i izradom mjernih sredstava
-obradom i analizom izmjerenih rezultata.

Metrologija se dijeli na:


-zakonsku metrologiju (regulativu)
-industrijsku metrologiju
-naučnu metrologiju.

Definicije

Fizikalna veličina , prema ISO 31/10-1992, izražava se kao proizvod brojčane


vrijednosti i jedinice:
Fizikalna veličina = brojčana vrijednost (jedinica)
Osnovna fizikalna veličina je dogovorena kao nezavisna od bilo koje druge veličine.

Izvedena fizikalna veličina se može definirati kao funkcija osnovnih veličina tog
sistema.

Mjerna jedinica je odredjena veličina,usvojena dogovorom, koja se koristi za


kvantitativno izražavanje veličina iste dimenzije.

Oznaka mjerne jedinice je dogovoreni kojim se označava mjerna jedinica.

Vrijednost veličine je veličina izražena brojnom vrijednošću i odgovarajućom


jedinicom.

1
Osnovna veličina Osnovna mjerna jedinica
naziv oznaka
Vrijeme Sekunda s
Dužina Metar m
Masa Kilogram kg
Električna struja Amper A
Termodinamička temperatura Kelvin K
Svjetlosna jačina Kandela Cd
Količina materija Mol mol

Metar
Metar je jedinica dužine. Metar je dužina puta koji svjetlost pređe u vakuumu za vrijeme
(1/299792458) dijelova sekunde (17. Conference Generale des Poids et Mesures-CGPM,
1983, Rezolucija 1.).

Kilogram
Kilogram je jedinica mase. Kilogram je masa međunarodnog etalona mase koji se čuva u
Parizu (1. CGPM, 1889; i 3. CGPM , 1901).

Sekunda
Sekunda je jedinica vremena. Sekunda je vremenski interval jednak sa 9192631770
perioda zračenja koje odgovara prelazu između dva hiperfina energetska nivoa osnovnog
stanja atoma cezijuma 133. (13. CGPM, 1967, Rezolucija 1.).

Amper
Amper je jedinica jačine struje. Amper je jačina one istosmjerne struje koja kada protiče
kroz dva pravolinijska paralelna provodnika beskonačne dužine i zanemarljivog kružnog
presjeka na međusobnom rastojanju od 1 m u vakuumu dovodi do pojave sile između
provodnika intenziteta 2⋅10-7 N po metru dužine. (9. CGPM, 1948, Rezolucija 2. i 7.).

Kelvin
Kelvin je jedinica termodinamičke temperataure. Kelvin je termodinamička temperatura
koja je jednaka (1/273,15) dijelu termodinamičke temperature trojne tačke vode (13.
CGPM, 1967, Rezolucija 4).

Mol
Mol je jedinica količine materije. Mol je količina materije u sistemu koja sadrži onoliko
elementarnih čestica koliko ima atoma u 0,012 kg ugljenika 12.

Kandela
Kandela je jedinica svjetlosne jačine. Kandela je svjetlosna jačina u datom pravcu, iz
izvora koji emituje monohromatsko zračenje učestalosti 540⋅1012 Hz, a ima u tom pravcu
energetsku jačinu od (1/683) Wata po steradijanu (16.CGPM, 1979, Rezolucija 3.)

2
Planiranje mjerenja

1. Koje fizikalne veličine treba da budu izmjerene?


2. U kojim opsezima je potrebno mjeriti fizikalne veličine od interesa?
3. U koliko mjernih tačaka je potrebno mjeriti pojedine fizikalne veličine,
posmatrajući svaki mjerni opseg i svaku mjernu tačku posebno?
4. Da li se potrebna mjerna oprema može komercijalno nabaviti ili je potrebno da neki
dio opreme ili pribora bude posebno izradjen za ovaj zadatak?
5. Koje su bezbjedonosne mjere neophodne, ako je prisutna opasnost u toku mjerenja?
6. Da li su predvidjena mjerna sredstva kalibrisana od strane ovlaštene metrološke
laboratorije?
7. Koji su finansijski izvori na raspolaganju i da li se troškovnik uklapa u budžet?

MJERNA SREDSTVA
Mjerno sredstvo je aparat sa normiranim karakteristikama koje reprodukuju ili
memorišu jednu ili više mjernih jedinica.

Mjerna sredstva se dijele na:


-materijalizovane mjere
-mjerne instrumente
-mjerne pretvarače.

Materijalizovane mjere su sredstva koja se koriste za reproduciranje mjernih jedinica-


etaloni.
Primjeri: etalonski otpornik od 1Ω; Vestonov naponski element od 1.018 V.
Karakteristike materijalizovanih mjera su: robusnost konstrukcije, jednostavnost
manipulacije, stabilnost u radu.
Za materijalizovane mjere treba znati: nazivnu vrijednost, stabilnost mjere i referentne
uvjete mjerenja.
1.Etaloni napona sa Cenerovim diodama

Vestonov etalonski elemenat je zbog svojih karakteristika dosta neprikladan za


praktičnu upotrebu. Stoga, daleko su prikladniji etaloni sa Cenerovim diodama.
Na sljedećoj slici data je shema stabilizatora napona sa Cenerovom diodom (a) i kaskadni
spoj stabilizatora napona sa Cenerovim diodama (b).

3
I ul R ul I iz
+ +
Iz

Rz
U ul U iz

- - Shema stabilizatora
a)
napona
Iiz

+ +

U ul U iz

-
-
b)

Karakteristika Cenerove diode data je na slici

I
Uz

Uzo

U
Ud
Iz

∆Iz
∆Uz

Sa slike se vidi da se u propusnom području ova dioda ponaša kao obična dioda i
propušta struju kada napon pređe vrijednost Ud. U nepropusnom području struja
zanemarivo malo raste sve do napona Uzo, kada dolazi do naglog proboja i brzog rasta
struje. Ovaj napon se naziva Cenerov napon.
Istosmjerni ulazni napon Uul priključuje se na Cenerovu diodu preko otpornika Rul koji
ograničava struju. Promjena Uul dovodi do odgovarajuće promjene ulazne struje Iul,
odnosno pada napona na Rul, dok pad napona na diodi ostaje praktički stalan i jednak Uz.
Tako će promjene izlaznog napona Uiz biti višestruko manje od promjena Uul.

4
2.Mjerni otpornici

Mjerni otpornici treba da imaju što čišći aktivni otpor, odnosno, da imaju što manje
primjesa induktivnosti i kapacitivnosti. Isto tako, od njih se zahtijeva da imaju što viši
specifični otpor.
Mjerni otpornici najčešće se prave od manganina (legura 84% Cu, 12% Mn, 4% Ni).
Manganin ima specifični otpor od ρ=0,43 (Ωmm2/m).
Prolaskom izmjenične struje kroz otpornik unutar i van njega nastaje magnetno polje tako
da svaki otpornik ima i određeni induktivitet. Pošto između zavoja vlada potencijalna
razlika koja stvara električno polje i veže električni naboj, to svaki otpornik ima i
određeni kapacitet.
Ekvivalentna šema realnog otpornika data je na slici

C
L

U opštem slučaju, postoji neki fazni pomak između napona na krajevima realnog
otpornika i sinusoidalne struje kroz njega. Vrijednost tog faznog pomaka ovisi od
vrijednosti parametara L i C. Svakako da se prilikom izrade otpornika teži da vrijednost
parametara L i C bude što manja.
Tako je impedansa realnog otpornika data kao:

1
( R + jωL) ⋅
jωC Im(Z) L  L
Z= ⇒ tgϕ = = ω  (1 − ω 2 LC ) − RC  ⇒τ ≈ − RC
1 Re(Z) R  R
R + jωL +
j ωC

Uz uslov da je (L/R)=RC, odnosno R = L C vremenska konstanta otpornika će biti


jednaka nuli, a samim tim i fazni pomak ϕ = 0, pa će se realni otpornik ponašati kao
idealni otpornik.

Na svakom otporniku je definisana i snaga za koju je isti namjenjen.

5
3. Mjerni kondenzatori

Mjerni kondenzatori treba da imaju što čistji kapacitet, odnosno da imaju veliki izolacioni
otpor između elektroda. Isto tako, od njih se zahtijeva da njihov kapacitet bude
konstantno neovisan o temperaturi, frekvenciji i naponu.
Dielektrici koji se koriste u kondenzatorima su dobri izolatori, ali ne i idealni. Zbog toga
ekvivalentna šema kondenzatora može biti predstavljena dvojako.

L R L R

a a

Rp C C

Rr
b b
a) b)

Ekvivalentna šema kondenzatora


Ukupna impedansa izmedju krajeva a i b je:

Rp R p − jωCR p2
Z = R + j ωL + = R + jωL + .
1 + jωCR p 1 + ω2 C2 R p2
2 2 2
Pošto je ω C Rp >>1, izraz za impedansu može se pisati kao:

1 1  1 
Z = Rekv + = R + 2 2 − j − ωL  .
jωCekv ω C R p  ωC 
Za niže frekvencije ekvivalentna šema može se predstaviti kao paralelna veza jednog
čistog kondenzatora Cp i jednog otpornika Rp.

δ
π
α= −δ
2

Ekvivalentna šema i vektorski dijagram kondenzatora

6
Kada je u pitanju idealni kondenzator onda je struja kroz kondenzator fazno pomjerena
unaprijed naponu, na krajevima kondenzatora, tačno za π/2. Zbog otpornika Rp fazni
pomak će biti (π/2-δ), gdje je δ ugao gubitaka. Tangens ugla gubitaka može da se izrazi
kao odnos struja IR/IC, pa je:
1
tgδ =
ωC p R p .

Pri nižim frekvencijama ekvivalentna šema sa slike b jednostavnije može da se prikaže


kao redna veza jednog čistog kondenzatora Cr i jednog otpornika Rr.

π
α= −δ
2

Ekvivalentna šema i vektorski dijagram kondenzatora


U ovom slučaju tangens ugla gubitaka može da se izrazi kao odnos napona UR i UC, pa
je:

tgδ = ωC r R r .

Tako su odnosi između Cr i Cp, odnosno Rr i Rp:

C r = C p (1 + tg 2 δ) ≈ C p i R r = R p tg 2 δ .
Snaga koja se troši u jednom realnom kondenzatoru je:

P = UIcos ϕ = UIsin δ ≅ U 2 Cωδ .

7
4.Mjerni induktivitet

Mjerni induktiviteti treba da imaju što čišći induktivitet. Isto tako, od njih se zahtjeva da
njihov induktivitet bude konstantan i neovisan o temperaturi, frekvenciji i struji.
Nadomjesna šema je:

Ekvivalentna šema mjernog induktiviteta


Impedansa spoja prema slici je:
1
(R + jωL)
jωC (R + jωL)(1 − ω2 LC − jωRC)
Z= = .
1 (1 − ω2 LC) 2 + ω2 R 2 C2
R + j ωL +
j ωC

Mjerni instrumenti su aparati koji samostalno ili u sklopu sa drugim aparatima služe za
mjerenje. Mjerni instrumenti mogu biti pokazni (npr ampermetar, voltmetar, ..) ili
registrirajući .
Instrument može da prikazuje trenutnu vrijednost , kumulativnu veličinu , njen izvod
(detektori „pika“ ) itd.

Prikazivanje ili memorisanje može biti analogno ili digitalno.

Mjerni pretvarači su aparati koji pretvaraju jedne fizikalne veličine u druge,a


namijenjeni su mjerenju. Posebno važni za mjerenje električnih veličina su
analogno/digitalni (A/D) i digitalno/analogni (D/A) pretvarači koji omogućuju
prevodjenje kontinualnih u diskretne veličine i obrnuto.

UPOTREBNE KARAKTERISTIKE MJERNIH INSTRUMENATA

Normalni uvjeti odredjuju granice mjerene veličine unutar kojih se može primjeniti
mjerni uredjaj.
Granični uvjeti su granične vrijednosti normalnih uvjeta tj. vrijednosti mjerene veličine
za koje je još uvijek moguće mjerenje bez degradacije instrumenta.

8
Referentni uvjeti su tačno zadati uvjeti u kojima se mora obaviti mjerenje –baždarenje.

1. Mjerni opseg i raspon (pokazni opseg)

Pokazni opseg je cjelokupan opseg skale na kome se mogu registrovati skretanja


pokretnog dijela instrumenta. Od pokaznog opsega treba razlikovati mjerni opseg, koji je,
u stvari dio pokaznog opsega na kome instrument mjeri sa označenom tačnošću. Mjerni
opseg se izražava jedinicama mjerene veličine i određen je svojom donjom i gornjom
granicom. Mjerni domet je vrijednost koja odgovara gornjoj granici mjernog opsega.
Maksimalna vrijednost mjernog opsega je vrijednost mjerene veličine kose uzima kao
osnova za određivanje tačnosti instrumenta.

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100

mjerni opseg
pokazni opseg

Za digitalni instrument je opseg odredjen brojem cifara. Instrument sa 4 cifre


omogućuje mjerenje najveće vrijednosti iskazane brojem 9999, a ako su dvije poslednje
cifre decimalne to daje najveću vrijednost od 100.
Često se koriste uredjaji koji uključuju i prvu cifru koja ili ne postoji ili je „1“. Ti
uredjaji imaju „n ½ „ cifara (npr „4 ½“ cifre).
Takvi uredjaji pokazuju četverocifrene brojeve 9999 pa ako mjerena veličina predje
9999 pokazuje prvu cifru 1 i prikazuje do 19999

4 cifre→ opseg 0 do 9999

4 ½ cifre→ opseg 0 do 20 000


2.Statičke karakteristike
-tačnost -okretljivost
-preciznost -stabilnost
-razlaganje -ponovljivost
-linearnost -histerezis
-osjetljivost -ulazna i izlazna impedansa

TAČNOST opisuje korektnost provedenog mjerenja i predstavlja sposobnost


mjernog sredstva da pokazuje vrijednosti koje su bliske pravoj vrijednosti mjerene
veličine. Mjerenje sa velikom tačnošću imaće malu grešku, dok mjerenje sa malom
tačnošću će najvjerovatnije imati veliku grešku.

9
PRECIZNOST mjernog sredstva je sposobnost mjernog sredstva da pokazuje vrijednosti
koje su međusobno bliske ako se pravi više rezultata mjerenja iste vrijednosti mjerene veličine.
Preciznost, odnosno nepreciznost, ne smiju se zamijeniti pojmom tačnost koji pokazuje bliskost
slaganja mjernog rezultata sa pravom vrijednosti mjerene veličine.
Kvantitativni pokazatelj preciznosti mjernog sredstva je standardna devijacija pojedinačnog
mjerenja. Što je standardna devijacija pojedinačnog mjerenja manja, to je mjerenje preciznije i
obrnuto.

Niska preciznost, niska tačnost Visoka preciznost, niska tačnost

Visoka preciznost, visoka tačnost

PONOVLJIVOST opisuje grupisanje rezultata kada se mjeri ista veličina u kratkom


vremenskom periodu, pri istim uslovima mjerenja, sa istim instrumentom, na istoj
lokaciji, jednom rječju u istim uslovima.
Sposobnost reproduciranja opisuje grupisanje rezultata za istu mjerenu veličinu, ali kada
se dese promjene u metodi mjerenja, mjernom instrumentu, lokaciji, načinu primjene u
momentu mjerenja.

LINEARNOST je mjera linearne ovisnosti ulaznih i izlaznih veličina u opsegu u


kome je predvidjeno da uredjaj radi. U nekim slučajevima izlazni signal ne ovisi od
ulaznog signala (lijevi dijagram). U drugim slučajevima izlazni signal ne prati linearno
promjene ulaznog signala.

10
Kvalitetni uredjaji moraju da budu linearni i kod njih ne smije da ovisi izlazni signal od
opsega u kome se mjeri.
Greška linearnosti se odredjuje maksimalnim odstupanjem od optimalne prave.
Definira se kao

max y i − (ax i + b
Gi = ⋅ 100
y max

Yi – izmjerena i-ta vrijednost za Xi ulaz


Ymax-najveća vrijednost izlaza koja može da se izmjeri uredjajem
a i b –nagib i odsječak optimalne prave.

Optimalna prava (linearna regresija) se dobije izračunavanjem parametara koristeći


metod najmanje kvadratne greške (LEAST SQUARE METHOD , LSM)

N N 2

min ∑ ε i = min ∑ [ y i − ( axi + b)]


i =1 i =1

11
OSJETLJIVOST ''s'' električnog mjernog instrumenta definiše se kao odnos
promjene pokazivanja kazaljke instrumenta prema istovremenoj promjeni vrijednosti
mjerene električne veličine x.
dα ∆α
s= = f (x) ili
s=
dx ∆x

3.Dinamičke karakteristike mjernih uredjaja


Model instrumenta tj. matematski izraz koji povezuje ulaz i izlaz može se aproksimirati
linearnom kombinacijom izvoda ulaznog signala:

n
diy

i =1
ai i = b0 x
dt

Red „n“ odredjuje red prenosne funkcije mjerenja.


Za n=0 dobije se

b0
y= x
a0

Koeficijent b0/a0 zove se statička osjetljivost.


y-izlazna tj. prikazana veličina; x-ulaz tj. mjerena veličina

12
l
E

x x
Ui = E
l
Ako je red n=1 dobije se funkcija prenosa prvog reda i ona je

a1 dy b
+y= 0 x
a0 dx a0
Ista jednačina se može pisati i kao
'
τ ⋅y + y = K⋅x gdje je K=(b0/a0) i τ=(a1/a0)
t

Odnosno y = KXh(t )(1 − e τ
) za x=X h(t)

Izlazna karakteristika sa skokovitom promjenom


mjerene veličine instrumenta prvog reda

Za n=2 dobije se

d2q0 dq q0 k
a 2 2 + a1 0 + a 0 q 0 = b 0 q i . i = 2
dt dt qi D 2ξD
+ +1
ω2 ω
Odnosno odziv mjernog sredstva drugog reda izgleda

13
ŠTA JE KALIBRACIJA?

Kalibracija predstavlja skup aktivnosti na poredjenju karakteristika mjernog uredjaja


namjenjenog istoj vrsti mjerenja sa kalibrisanim uredjajem čija je klasa tačnosti manja.
Standardni referentni uredjaj zadovoljavajuće klase tačnosti (kalibrator) služi da se
uredjaj, čije su karakteristike nepoznate, komparira sa njim.
Aktivnosti oko kalibracije u djelatnosti metrologije obavljaju se u za to posebno
projektovanim laboratorijama sa posebno održavanim uvjetima parametara okoline kao
što su temperatura, vlažnost, vibracije i posebno, vodeći računa o nivou interferencije sa
susjednim visokonaponskim postrojenjima. U oblasti metrologije projektuju se posebne
laboratorije prema definiranim nivoima odnosno prema namjenjenim funkcijama
(primarne laboratorije, sekundarne laboratorije, istraživačke laboratorije, kalibracione
laboratorije i mobilne (prenosne) laboratorije.

VRSTE LABORATORIJA

Primarne laboratorije

To su laboratorije, koje podliježu kriterijima najvišeg nivoa u nacionalnoj metrologiji.


U primarnim laboratorijama se radi na istraživanjima novih metoda mjerenja, koje su
tačnije i preciznije, u odnosu na oubičajeno korištene metode. Isto tako, za primarne
laboratorije su karakteristične i kalibracije primarnih i sekundarnih etalona.

Sekundarne laboratorije

U sekundrnim laboratorijama se najčešće rade poslovi na kalibraciji sekundarnih i


radnih etalona što im je obično i najvažniji posao. Ovdje se mogu i uraditi kalibracije

14
manje preciznosti koje zahtjevaju specijalizirane tehnike.Više mobilnih jedinica
kalibracije mogu biti u funkciji preko jedne lokalne sekundarne laboratorije kao
centralne.

Istraživačke laboratorije

Zahtjevi za specijalnim laboratorijama u metrologiji su dosta česti posebno ako se radi


o podršci u naučno istraživačkoj djelatnosti. Sve to zavisi od situacije. Jedna istraživačka
laboratorija može zatrebati najpreciznije etalone; može podržavati neke od
najabstraktnijih projekata, kao npr. mjerenje trenutnog stanja jednog jedinog elektrona.

Kalibracijske laboratorije

Kalibracijske laboratorije su orijentisane prema osposobljavanju većeg broja


primjenjivih etalona korištenjem sekundarnih ili primarnih laboratorija.
Vrlo često, kod funkcioniranja mjernih laboratorija stavlja se akcenat na propusnost:
mjerna oprema koja se uzima u laboratoriju radi kalibracije trebalo bi da se čim prije vrati
kalibrisana korisniku ali ne na uštrb kvalitete. Veće mjerne laboratorije mogu odraditi
desetak tisuća kalibracije instrumenata u jednoj godini.

Mobilne laboratorije

Ponekad za kalibraciju se mogu koristiti i tzv mobilne laboratorije radi bržeg


kalibrisanja posebno u poljskim uvjetima.Posebno je ovo karakteristično za vojnu mjernu
opremu. Mobilni laboratorij treba da bude opremljen metrološkim etalonima koji mogu
biti premještani na različite lokacije.

Osnovni principi metrologije su jednostavni. Metrologija uključuje mjerenja i usporedbe


mjernih etalona sa drugim etalonima ili sa nekim mjernim uređajima nepoznate klase
tačnosti.To uključuje i projektovanje mjernih metoda kojima se rade mjeranja i
usporedbe, kao i analiziranje rezultata tih testova.

SLIJEDIVOST

Postupak i tehnike kojima se pomoću mjernih standarda obezbeđuju metrološke


karakteristike primenjenih sredstava merenja naziva se u metrologiji slijedivost, koja se
definiše kao “osobina sa kojom se rezultat merenja ili vrijednost standarda može dovesti
u relaciju sa utvrđenim referencama, obično nacionalnim ili internacionalnim
standardima, preko jednog neprekidnog lanca komparacija veličina sa utvrđenim
nesigurnostima”.

Mjerni proces je samo dio kalibracije. Tokom mjerenja, mjerni podatak se evidentira na
instrumentu,manualno ili automatski preko kompjutera.Nakon završetka mjrerenja,sve
informacije o mjernom etalonu kao i o test instrumentu se registruje zajedno sa

15
podatcima o metodi mjerenja.Informacija evidentirana u testu treba da podržava
sljedivost testa.
Informacija treba sadržati podatke o poslednjoj kalibraciji, o isteku roka mjernog etalona,
datum mjerenja,datum kada treba obaviti ponovo kalibriranje,kao i test point podataka..
Mnoge laboratorije registriraju i arhiviraju i više uporednih podataka što predstavlja
podpuniju sliku o nekom mjernom instrumentu ili metodi.
Slijedivost predstavlja mogućnost obavljanja preciznih mjerenja sa instrumentima koji
su kalibrisani sa nacionalnim, legalnim etalonima.

OPREMA ZA MJERENJE U KALIBRACIJI

Da bi se pravilno koristila mjerna oprema u kalibraciji trebalo bi poznavati slijedeće:


-vrstu mjerne opreme za kalibraciju,
-osnovne mjerne operacije i njihove principe,
-nedostatke mjerne opreme kao i mjerne sheme mjernih metoda,
-vrste mjerenja koja se mogu izvesti, i
-namjene kalibracijskih mjerenja.

Vrste mjerne opreme

Postoji nekoliko usvojenih tipova mjerne opreme za kalibraciju u DC i nisko


frekventnoj metrologiji. Tu se podrazumijevaju:
-sekundarni etaloni,
-nul detektori,
-kalibratori.

Sekundarni etaloni

Sekundarni etalon je etalon čija je vrijednost utvrdjena direktnim ili indirektnim


poredjenjem sa primarnim etalonom koji se koristi za utvrdjivanje mjeriteljskih svojstava
referentnih ili radnih etalona.

Nul detektori

Nul detektor je mjerni instrument koji je projektiran da mjeri potencijalne


razlike.Tipična primjena je kod mjerenja potencijalne razlike na dva izlaza dviju
otpornih naponskih djelitelja čiji su unosi postavljeni paralelno preko naponskog izvora.
Klasični nul detektor je galvanometar. Jednostavan galvanometar je elektromehanički
instrument sa kazaljkom koja miruje na sredini skale ako je unos naponske razlike nula.
Elektronski nul detektori se koriste u iste svrhe kao galvanometri ali su oni mnogo
osjetljiviji zbog svoje sposobnosti da pojačaju naponsku razliku na njihovim
ulazima.Fluke model 845AB je jedan primjer visokoosjetljivog elektronskog nul
detektora.

16
Digitalni nul detetktori su sve više u upotrebi i neke laboratorije DMM-a (Digital
multimeters) se također mogu koristiti za tu funkciju. „Off-null“ osjetljivost tih
instrumenata je posebno velika zbog njihove velike ulazne otpornosti na nižim
naponskim opsezima.

Kalibratori

Ponekada se kalibratori zovu i sekundarni etaloni (standardi), visoki standardi ili radni
etaloni. Projektovani su da jednostavno i efikasno provjeravaju i podešavaju mjernu
opremu za široku upotrebu kao što su digitalni multimetri i osciloskopi.
Najmoderniji kalibratori su multifunkcionalni. Imaju mogućnost kalibriranja istrumenata
za više mjerenih električnih veličina. Npr, Fluke 5700 može kalibrirati instrumente za DC
napon i struju,otpor, nisku frekvenciju i RF AC napone do 30 MHz kao i AC struju male
frekvenciju.
Moderni kalibratori mogu se ručno ili putem kompjutera kontrolisati. Njihova
najefikasnija primjena je kompjuterski kontrolirani kalibracija sa prenosom podataka
sabirnicama IEEE-488 koje su podešene za digitalne multimetre.Kod takve primjene,
digitalni multimetar je automatski izmjeren, ocjenjen i također, podešen za mnogo kraće
vrijeme, i sa mnogo više pouzdanosti, nego kada se to radi ručno.

Vodovi, koji se koriste za povezivanje mjerne opreme sa instrumentom koji se testira


moraju biti prilagodjeni mjerenju koje se treba izvesti. Na primjer, testiranje instrumenta
za niske DC naponske nivoe ne bi smjelo biti podložno greškama.
Taj specifičan tip greške se može izbjeći korištenjem vodova za test čiji su konektori
napravljeni od istog materijala kao što su instrumenti konektora.

OSNOVNI MJERITELJSKI POJMOVI

-Mjeriteljstvo (metrology) –nauka o mjerenju

-Mjerenje (measurement) –skup djelovanja radi odredjivanja vrijednosti veličine

-Velučina (quantity) –svojstvo pojave, tijela ili tvari koje omogućuje kvalitativno
razlikovanje i kvantitativno odredjivanje

-Mjerena veličina (measurand) –pojedina veličina koja se mjeri

-Utjecajna veličina (influence quantity) –veličina koja nije mjerena veličina ali utječe
na mjerni rezultat
-Mjerno načelo (principle of measurement) –naučna osnova mjerenja
-Mjerna metoda (method of measurement) –logički slijed djelovanja, opisan općenito,
koji se koristi za provodjenje mjerenja
-Mjerni postupak (measurement procedure) –slijed djelovanja uključen u provodjenje
pojedinog mjerenja prema odredjenoj metodi

17
-Prava vrijednost (true value) –vrijednost u skladu sa definicijom zadane pojedine
veličine
-Dogovorna prava vrijednost (conventional true value) –vrijednost koja je pridodata
pojedinoj veličini i prihvaćena, ponekad dogovorom, da ima nesigurnost primjerenu
odredjenoj svrsi
-Mjerni rezultat (result of a measurement) –vrijednost pridodata mjerenoj veličini
odredjenog mjerenja

-Ispravak (correction)- vrijednost koja kompenzira procijenjenu sistematsku pogrešku


ako se algebarski doda neispravljenom mjernom rezultatu

-Tačnost (accuracy of measurement ) –bliskost slaganja mjernog rezultata sa pravom


vrijednošću mjerene veličine

-Mjerna nesigurnost (uncertainty of measurement) –parametar koji je pridružen


mjernom rezultatu koji označuje rasipanje vrijednosti koje bi se normalno mogle pripisati
mjerenoj veličini

-Ponovljivost (repeatability)-bliskost medjusobnog slaganja rezultata uzastopnih


mjerenja iste veličine obavljenih pod jednakim mjernim uslovima

-Obnovljivost (reproducibility) –bliskost medjusobnog slaganja rezultata mjerenja iste


veličine obavljenih pod različitim mjernim uslovima

- Etalon (standard) –mjera, mjerilo, referentni materijal ili mjerni sistem namijenjeni
definiranju, ostvarenju, čuvanju ili obnavljanju jedinice, odnosno jedne ili više vrijednosti
veličine koje će se koristiti kao referentne

-Sljedivost (traceability) –svojstvo mjernog rezultata ili vrijednosti etalona da se,


pomoću neprekinutog lanca koje imaju poznate mjerne nesigurnosti može dovesti u vezu
sa referentnom vrijednošću-obično nacionalnim etalonom.

-Mjerilo (measuring instrument )-sprava kojom se mjeri, sama ili zajedno sa ostalom
opremom

-Rezolucija (resolution) –najmanja razlika pokazivanja pokaznika koja se može


normalno razlikovati

-Kalibracija (calibration) – skup djelovanja kojim se osigurava da je dio mjerne


opreme skladan zahtjevima za njegovu upotrebu.

18

You might also like