Stvaranje i potop

Najrasireniji poznati mezopotamski mit odnosi se na potop kojeg su

poslali bogovi kako bi unistili svekoliki zivot na zemlji. Mezopotamska
verzija je veoma slicna biblijskoj pripovjijesti , ali je napisanan u stihu a
ne u prozi. Cetvero bogova sudjelovalo je u pripremanu potopa, i svi
nose sumerska imena: Anua se opisuje kao "oca", Enilila kao
"savjetnika, Ninurtu, Enilova sina, kao "nositelja prijestolja", a Ennugia
kao "nadzornika kanala". Peti bog, poznat pod imenom Ea, otkrio je tajni
plan covjeku zvanom Utnapistim i kazao mu da igradi brod kako bi se
spasio.
Utnapistim je izgradio brod strogo se pridrzavajuci mjera koje mu je dao
bog. Snadbjeo ga je sivm vrstama zaliha, ukljucujuci srebro i zlato, i
smjestio unj svoju porodicu i nekoliko zvijeri. Tada je nastupila strasna
oluja koja je cak zastrasila i bogove na nebu. "Bogovi su se skutrili
poput pasa, scucurivsi se uz vanjske zidine.".
Potop je trajao sedam dana i noci. Kad je zavrsio i brod se zaustavio na
nekoj planini, Utnapistim prvo oslobodi golubicu, potom lastavicu i tada
gavrana. Prvo dvoje mu se vratilo, ali gavran nije, sto je znacilo da se
voda povukla. Utnapistim je prinio zrtvu i na obred pozvao sve bogove
izuzev Enlila, jer je on bio najodgovorniji da je doslo do potopa. Enlil
bijase ljutit da je bilo ko prezivio, ali je ipak pristao da posveti
Utnapistima i njegovu zenu rekavsi da ce postati ravni bogovima.
Nakraju, Utnapistim je odveden da zivi na udaljenu mjestu "na uscu
rijeka".
Daljnje obavijesti o bogovima spomenutim u tom mitu poticu iz drugih
izvora, a posebno iz mita o stvaranju. U njemu se Anua opisuje kao
potomak drugih dvaju bogova, Ansara i Kisara, a kao Nudimmudova
oca koji se zove i Ea. Svi su oni opisani kao "veliki bogovi", jer
predstavljaju prvu grupu potomaka prabogova Apsua i Tiamatu. U tome
dvojstvu, Apsu predstavlja masu svjeze vode za koju se vjerovalo da
nalazi ispod zemlje i iz koje isticu izvori i rijeke, a Tiamat masu morske
vode oko zemlje.
Veci dio pripovijesti toga mita ne govori mnogo o stvaranju svijeta, vec
naglasava postojece neprijateljstvo medju razlicitim skupinama bogova.
Opisane su dvije bitke. U prvoj Ea porazava Ansara, a u drugoj, o kojoj
zavisi cjelokupna pripovijest, Marduk ubija prazudoviste Tiamatu i od
njezina tijela stvara svijet. Marduk je nacionalni bog Babilonije i nakon
njegove pobjede podignuto je svetiste - "prebivaliste Marduka, Enilila i
Ea". Ocigledno velicanje Marduka u mitu odrazava pohvalu za
dostignuca Babilona kao drzave. Junackom je bogu dodijeljeno pedeset
pocasnih naziva, Anilil mu je udijelio posljednji - "gospodar zemalja".
kad je to bilo ucinjeno, Ea je progovorio u cast pobjednika.
On cije su ime proslavili njegovi oci
Zasigurno je postao poput mene; ime ce mu biti Ea.
On ce vrsiti sve moje raznovrsne obrede
I izvrsavati sve moje naredbe.
Kazivanje toga mita smatralo se patriotskim cinom, sto potvrdjuje druga
plocica koja opisuje obred kojim su Babilonci proslavljali Novu godinu.
Proslava je trajala jedanaest dana, i cetvrtoga dana svesteniku je
propisano da kazuje taj dugi mit o stvaranju koji se sastojao od vise od
hiljadu redaka teksta. Nije to jedini tekst koji je trebalo reci, ali se cini da
je bio jedan od najvaznijih. Ocekivalo se da kralj pisustvuje obredu, a
citanje mita o Mardukovu uspjehu trebalo je, cini se, izrazavati nadu o
uspjesnu nadolazecu godinu. I, doista, ako iz nekih razloga kralj ne bi
prisustvovao svecanosti, smatralo se to losim znakom za buducnost.

Smrt i podzemlje
U stara su vremena mezopotamski mitovi bili poznati na sirokom
podrucju. Dva vazna mita okrivena su za vrijeme iskapanja egipatskog
grada Tell el Amarne. U jednome je rijec o junaku Adapa kojem se
pruzila mogucnost da zadobije besmrtnost, ali ju je izgubio upravo u
trenutku kad mu je bila nadomak ruke. Adapa je zivio u gradu Eridu u
juznoj Mezopotamiji. Bog Ea, "mudrac iz Erida", stvorio ga je na primjer
ljudima kako bi trebali izgledati. Svakoga dana Adapa je camcem
odlazio na bozije svetiste, ali ga jednom prilikom vjetar izbaci na more.
Camac mu se prevrnuo i Adapa "sidje do kuce riba". Razljucen, on
zaprijeti da ce juznome vjetru iscupati krilo i cim je to izustio, vjetru se
krilo slomilo. Nakon sedam dana, Anu, kralj bogova, cuo je sto se
dogodilo i naredio da Adapa dovedu pred njega. Ea, koji je stvorio
Adapa, ga upozori:
"Kad ti ponude kruh smrti, ne jedi ga.
Kad ti ponude vodu smrti, ne pij.
kat ti ponude halju, odjeni je.
kad ti ponude ulje, pomasti se."
Pa ipak, kad je Adapa dosao pred Anua, bog ga nije osudio, kao sto se
moglo ocekivati vec je ukorio Ea.
"Zasto je Ea razotkrio plan neba i zemlje
Bezvrijednu ljudskom bicu?
Koliko je do nas, sto da ucinimo sa Adapom?
Ddaj mu kruha zivota da jede!"
Kad su mu donijeli kruh zivota, nije jeo.
Kad su mu odnijeli vodu zivota, nije pio.
Kad su mu donijeli halju, odjenuo se.
Kad su mu donijeli ulje, pomastio se.
Adapovo odbijanje da jede kruh i pije vodu zivota iznenadi Anua. Naredi
da ga odvedu i vrate na zemlju. Adapa je propustio priliku da postane
besmrtan. Zavrsetak mita do danas nije poznat jer su plocice slomljene,
ali cini se da je grad Eridu u ocima bogova uzivao izuzetan i povlasteni
polozaj zbog toga sto je Adapa "isao na nebo". Ako je tome tako, mit
objasnjava poseban polozaj sto ga je grad uzivao u vezi sa pitanjima
gradske uprave. Drugi mitoloski tekst nadjen u Tell el Armarni opisuje
teskoce saobracanja izmedju neba, na kojem borave glavni bogovi, i
podzemnog svijeta kojega nadzire gospodarica Ereshikigal. Kad su
bogovi pripremali svecni objed.Poslali su glasnika svojoj sestri
Ereshkigal;
"Mi ne mozemo sici do tebe, a ti ne mozes doc k nama.
Stoga posalji nekoga da zume tvoj dio hrane"
Ereshkigal posalje svog glasonosu Namtara da obavi taj zadatak, ali ga
jedan od bogova, Nergla, uvrijedi. kad je o tome izvijestio gospodaricu,
ona ga posalje natrag sa rijecima:
"Boga koji nije usto pred mojim glasnikom -
Dovedi preda me da ga ubijem!"
Namtar nije mogao iznova pronaci Nergala jer je on otisao zatraziti
pomoc u Ea, "svoga oca". Ea mu je obecao da ce poslati demone da
zastite Nergala prilikom njegova susreta sa bijesnom Ereshkigal. Nergal
sidje do vrata podezmenog svijeta i Ereshkigal mu naprasno priprijeti da
ce ga ubiti. Na tom je mjestu plocica veoma ostecena, ali nekoliko
redaka pri dnu pokazuju da je Nergal uspio savladati Ereshkigal.
Unutar kuce on uhvati Ereshkigal,
Vukuci je za kosu spusti je s prijestolja
Na zemlju da joj odsijece glavu.
dok je molila da joj spasi zivot, plakala je i kazala:
"Budi mojim muzem i ja cu ti biti zenom.
Osiguracu ti ugled u tom prostranom podz4emlju.
Polozicu u tvoje ruke plocicu mudrosti.
Ti ces biti gospodar, a ja gospodarica."
Nergal je polubi i utjesi kratkom, ali dirljivom recenicom: "Sto si od mene
trazila tokom proslih mjesci, sada ce biti tvoje."

Plocice sudbine
Marduk je posjedovao "plocice sudbine" i to je bio jedan od simbola
njegove moci i ugleda. Iako nije jasno sta su zapravo bile (mozda
simbol kraljevskog ugleda), postiji pripovijest prema kojoj ih je navodno
ukrala tajanstvena ptica zvana Zu. Plocice na kojima je zapisanan
pripovijest o tome veoma su ostecene, ali je iz onoga sto je preostalo
vidljivo da je ankon gubitka plocica sudbine medju bogovima zavladala
krajnja pometnja.
Njihov savjetnik, otac Enilil ostao je bez rijeci,
Pojavila se zasljepljuca svjetlost, zavladala tisina,
Cijela skupina manjih bogova bila je uznemirena,
Sjaj je svetista potamnio.
Anu odluci stupiti u akciju i rece da ce ime bilo kojeg boga koji uspije
ubiti Zu postati vecim od svih. Najprije su se obratili Adadu, bogu oluje,
ali on se nije htio boriti sa strasnom pticom. Pozvali su Gibila, boga
vatre, i Saru, "Istarinu prvorodjenicu", koja je takodje odbila da se
sukobi sa pticom. Na tom je mjestu tekst toliko unisten da ga nije
moguce sa sigurnoscu prevesti; stoga ne mozemo resi ko je nakraju bio
izabran da se suprotstavi Zu. Na nekim se plocicama spominje Ninurtu.
Prema nekim predanjima, Mardukovo se ime povezuje sa pobjedom
nad Zu.
Posljednjeg izazivaca, ma ko on bio, govorom je ohrabirila boginja koja
se ponekad naziva Makh, ili Nanse (sto moze biti drugo ime za Istar) ili
Mammi:
"Nek' je tvoj zastrasujuci poklik svlada,
Nek' iskusi tamu, nek' joj se vid probrazi u najgore,
Nek' ne pobjegne kad te susretne, nek' joj snaga postane slabost,
Nek' sunce nad njom ne sije, nek' joj se dan preobrazi u tminu,
Unisti njezin zivot, ukroti Zu,
Neka je vjetar odnese na nepoznata mjesta."
Pripovijest je do tog dijela preuzeta iz najstarijih dostupnih rukopisa koji
su napisani u starobabilonskom razdoblju, priblizno 2000 god. p.n.e.
Medjutim, mnoga nasa znanja o staroj mitologiji poticu iz kasnijih
rukopisa koje su prepisali pisari asirskog kralja Asurbanipala (7 vj. p.n.e)
i pohranili u njegovoj kraljevskoj biblioteci u Ninivi. Ti rukopisi sadrze
vise podataka o pocetku pripovijesti. Proizilazi da je bila Enlilova
sluskinja i da je zbog posla cesto bila u prilici da vidi plocice sudbine.
Polakomila se za njima i rekla:
"Uzecu bozanske plocice sudbimne.
Tako cu nadzirati odluke svih bogova."
Zu je cekala priliku i jednoga dana, dok se Enlil u zoru prao, odletje sa
njima na neku udaljenu planinu. ZaprepSten, Enlil se posavjetovao sa
drugim bogovima o tome ko ce ubiti Zu i vratiti plocice.
Nedavno su pronadjeni mnogi dijelovi plocia koji govore o tome mitu.
Najduza plocica opisuje borbu sa Zu i toj je vrziji pobjednik Ninurta, a
pomagao mu je bog oluje Adad koji je poslao oluje i bujice.
"Oblasi smrti poslali su kisu, bljeskovi munja parali su nebo poput
strelica".
Ali nijedna strelica nije mogla doseci Zu dok je posjedovala plocice
sudbine, i tako je Ea, nedgledajuci bitku zi daljine, izdao naredjenje da
se pozove juzni vjetar da nadvlada pticu. Tada ce biti moguce "odrezati
njezina krila i razbacati ih nadesno i nalijevo".
Pripovijest pokazuje kako se nase poznavanje mezopotamskih mitova
nadogradjuje iz brojnih razlicitih rukopisa, od kojih se svaki znacajno
razlikuje u pojedinostima; pokazuje kako su bogovi preuzimali uloge
drugih osoba u mitoloskim pripovijetkama, shodno vremenu i mjestu
zapisivanja mita. Takodje to primjer kako mit u mezopotamiji nije bio
naprosto narodna pripovijest, vece se njime sluzilo u vjerskoj praksi.
Postojao je poseban obred izrade i posvecenja novog bubnja u hramu.
Kozu za bubanj trebalo je odrati sa crnog bika, i dok se bika ubijalo
svecenik mu je morao bajati vradzbine u uho. U lijevo mu je uho kazao
alpu illitu Zi attama, "Ti, o, bice, ti si potomak Zue". Nakon jos nekoliko
vradzbina i formalnosti, bik je zaklan, a srce mu je zakopano ispred
bubnja, no nije jasan razlog povezivanja odmetne Zu i svetog bika.
Ovaj otisak veoma detaljnog pecatnog cilindra prikazuje boga Ea
okruzena vodom sa ribama koje plivaju oko njega. On drzi pticu
(vjerovatno Zu), koja gleda u Samasa, sunce, sto se dize iza planine
ispred krilata bozanstva. Sa lijeve strane stijelac cuva lava, dok je sa
desne strane lik sa dva sunca.
Ep o Gilgamesu
Svi ti mitovi o bogovima bili su napisani u stihu, i zacijelo su se redovno
govorili u svecanim prilikama. Jedan drugi mit, kojeg bi pravilnije bilo
nazvati epom, usredotocuje se na djelovanje ljudskog junaka zvanog
Gilgames. Njegove su pustolovine zapisane na 11 plocica sa dodatnim
tekstom na dvanestoj. Prepisi su pronadjeni u rusevinama
Asurbanipalove biblioteke u Ninivi te na mnogim drugim podrucjima na
kojima su u staro doba postojale biblioteke. Gilgames je bio kralj grada
Uruka, ali tesko je sa sigurnoscu reci u koje je vrijeme vladao. Spominje
ga se u brojnim zapisima na zgradama, pa mora da je doista postojao,
no u sluzbenim spisima vladara opisuje ga se kao "bozanskog
Gilgamesa" koji je vladao 123 godina. Ocigledno je postao legendarnom
licnoscu, nadljuskom, ali ne do kraja bozanskom.
"Njegove dvije trecine bile su bozanske, dok je jedna trecina bila
ljudska" - tako se opisuje Gilgamesa na pocetku epa, gdje on dolazi u
sukob sa Enkiduom, cudovistem koje su bogovi stvorili da bi provjerili
Gilgamesovu moc u Uruku. Enkiduovo tijelo bijase pokriveno kudravom
dlakom, kosa mu na glavi bila poput zenske, "uvojci mu bijahu poput
zitnog polja". Pojava tog stvorenja izazvala je veliku pometnju u zemlji
pa je Gilgames izasao da se sa njim bori.
Druga i treca plocica opisuju Gilgamesa kako izaziva nkidua kojega je
nasao gdje se zabavlja sa bludnicom.
Uhvatili su se ukostac dograbivsi se poput bikova, Smirskali su
dovratnike, zidovi su se tresli.
Ocigledno je medjutim, da nijedan nije pobijedio jer na trecoj plocici
stoji: "Poljubili su se i sprijateljili."Potom su dva prijatelja posla u sumu
sedrova u kojoj obitava div Humbaba, "koji zavija poput oluje, kojemu je
oganj u ustima i izdise smrt". Potukli suHumbabu i pobjeda se, cini se
svidjala bozici Istari jer na sestoj plocici ona poziva Gilgamesa da joj
bude ljubavnikom i obecava mu brojna dobrocinstva. Prilicno
zacudjujuce, junak je odbija i ukorava sa njezine nestalnosti.
"Kojeg si ljubavnika voljela zauvijek,
Koji ti se od tvojih pastira cijelo vrijeme svidjao?
Cak se i Tamuza, ljubavnika tvoje mladosti,
Oplakivalo svake godine po tvojoj naredbi."
Ljutita se Istar potuzi "svome ocu" Anuu i Antumi, "svojoj majci", te joj
oni dozvolise da na Gilgamesa posalje "nebeskog bika". Uz Enkiduovu
pomoc, Gilgames ga ubije.
Sedma plocica pocinje sa opisom Enkidua u zalosti nakon sto je u snu
saznao da je Enilil odlucio kako on mora umrijeti. U svome jadu
susretne bludnicu i proklinje je.
"Spavaces u pustinji,
Stajaces u sjeni zida,
Trn i kupina ranjavace ti noge,
Pijani i zedni udarat ce te po obrazima."
Zanimljivo je da slicnu kletvu izgovarala Ereshkigal eunuhu u "Istarinu
silasku". Enkidua smiruje Samas, bog sunca, no on potom sanja o
silasku u podzemni svijet koji je podrobno opisan kao i u "Istarinu
silasku", a ima jos mnogo posve idneticnih recenica. kako koji dan
prodje, Enkidu trpi sve vece boli i strah od smrti sve je veci. Osma
plocica opisuje njegovu smrt i Gilgamesovu zalost.
Posljednji dio pripovijesti opisuje kako je i sam Gilgames pokusavao
umaknuti smrti. najprije odlazi na "Planinu dusa", gdje susrece djevojku,
"bozansku sluzbenicu", koja ga pita zasto junak koji je pobijedio
Humbaba i zaklao bozanskg bika izgleda tako slab i star. On joj
objasnjava da, poput svog prijatelja Enkidua, i sam mora umrijeti ukoliko
mu Utnapistim ne razotkrije tajnu besmrtnosti koju posjeduje
zahvaljujuci milosti bogova. On odlucuje da prijedje "more smrti" kako bi
stigao u Utnapistimovo prebivaliste. Nakon sto je oborio "dva put po
sezdeset stabala od sezdeset lakata svaki", koja su mu posluzila kao
gradja za plosnat camac, uspjesno je presao preko opasnih voda i
susreo se sa Utnapistimom. Gilgames ga upita kako je "usao u vijece
bogova". Utnapistimov odgovor predstavlja pripovijest o potopu.
Pripovijest je veoma duga kad ju je utnapistim dovrsio, Gilgames je vec
spavao, sto pokazuje koliko je junak uistinu bio iznemogao. Kad se
probudio, odluci pronaci tajnu biljku za koju mu je Utnapistim kazao da
ce mu dati besmrtan zivot, a nalazi se na dnu mora.
On priveze tako kamenje za noge i ono ga povuce na dno mora.
Ugleda biljku i, iako je bila trnovita, uze je u ruku.
odreze spone kamenju i more ga izbaci natrag na obalu.
Tada Gilgames krenu natrag u Uruk, gdje je namjeravao pojesti biljku i
"povratiti se u svoje mledenastvo". Ali se na putu zaustavi pokraj hladna
izvora da se okupa. Zmija mu ukrade biljku, svukavsi kosuljicu dok je
klizeci uzmicala. Tada Gilgames zaplace:
"Za koga sam prolijevao krv svog srca?
Nijedan dar nisam dobio za sebe,
Poklon sto sam ga dobio bio je namjenjen zmiji
I voda ce ga odnijeti dvadeset milaj odavde."
Taj pregled mezopotamske mitoloske knjizevnosti pokazuje koliko su
izvori medjusobno povezani. Nije naprosto rijec o razlicitim mitovima
kojima su zajednicki isti narativni motivi Cesto su im zajendicki isti
poetski stihovi, ali to je prirodna posljedica bogate sumene predaje koja
je morala postojati medju Semitma prije nego sto su Sumerani nastanili
to podrucje, a mitovi su bili zapisani pod uticajem Sumerana.
Nadalje, to ukazuje na to kako su satre pripovijesti bile nasiroko
rasprostranjene. Cesto nije moguce makar i priblizno povezati neki mit
na temelju gragmenata nadjenih samo na jednom nalazistu; valja se
posluziti sa mitovima iz drugih podrucja, iz Iraka, Sirije, Turske ili cak sa
onima iz Egipta, kako bi se razjasnio neki tekst. Ponovno otkrice
mezopotamske knjizevnosti, sa svojim paralelama u kasicnoj ili
bibilijskoj knjizevnosti, pokazuje koliko je cvrsto bila utemeljena
knjizevna traidcija Istoka tokom klasicnog razdoblja ranoistorijskog
doba. Kada se klasicna Grcka javila kao prva medjunarodna sila ciji se
civilizatoriski uticaj sirio po svijetu, mezopotamska knjizevnost, njeni
pisari i biblioteke vec su svjetali barem 2000 godina.
Silazak Istare
Podzemni svijet se spominje u mnogima mitovima, ali mozda najbolji
opis nalazimo u pripovijesti poznatoj pod nazivom "Istarin silazak". U
tom se teksu podzemlje naziva "zemljom bez povratka".
Za one koji ovdje udju vise nema svjetla.
jedu prasinu i ilovacu.
Odjeveni su poput ptica, opremljeni krilima.
Prasina pokriva vrata i zasune.
Istar, prekrasna bozica ljubavi, sisla je u podzemni svijet. Kraljica
podzemlja Ereshkigal naredila je vrataru da se prema Istari ponasa "u
skladu sa drevnim obicajima". To je znazilo da se bozici, dok bude
prolazila kroz sedam vrata podzemlja, oduzima odjecu i ukrase, na
prvim vratima joj se oduzima krunu, na drugima nausnice, potom
ogrlice, prsni oklop, opassac, narukvice u ukrasne kolutove na
gleznjevima te najposlije halju. Tada su je doveli nagu pred Ereshkigal
koja je stavlja na "sezdeset muka", muceci svaki dio njezina tijela.
Posljedice Istarina zatocenistva osjetile su se na zemlji zivih bica jer je
zemlja postala besplodna i kao, sto su bogovi objasnili "kralju" Eai:
"Otkad je Istar sisla u zemlju bez povratka,
Bik vise ne skace na kravu.
Magarac vise ne pokriva svoju zenku,
Covjek vise na putu ne prilazi djevojci."
Ea stvori eunuha i on od eda se susretne sa Ereshkigal. Kad ju je
zamolio da pije iz kozate kese u kojoj je bila "voda zivota", ona ga
prokune:
"Tvoja ce hrana biti u gradskom smetlistu,
Tvoja ce voda biti u gradskom odvodu,
Stajat ces u sjeni ispod zida,
Boraviti na stepenicamam ispred kucnih vrata
A pijani i zedni udarat ce te po obrazima."
Eunuh je, cini se, trebao posluziti ako zamjena za Istar, sto ironicki
upucuje da se u podzemnom svijetu neplodnost moze zamijeniti za
plodnost. Ereshkigal je naredila da se Istar poskropi vodom zivota i
potom su je ispratili iz podzemlja. Dok je iznova prolazila kroz sedam
vrata, vraceni su joj odjeca i nakit, i tada se, vjerovatno (iako je
posljednjih nekoliko redaka narocito tesko iscitati), sve na zemlji vratilo
u uobicajeno stanje.
Ta semitska verzija mita veoma je slicna sumerskoj, u kojoj bozica
Inanna sliazi u podzemlje da oslobodi svog ljubavnika Dumuzija. Jos i
vise, pripovijest je ociglendo naporedna prici o Orfeju u klasicnoj
mitologiji i egipatskom ciklusu pripovijesti o Ozirisu. Zbog tih je paralela
prirodno zapitati se da li su se ti mitovi govorili prilikom nekog
mezopotamskog obreda plodnosti, ali do danas nema o tome dokaza.
pronadjeni su hramovi po9sveceni Istari, ali se ne zna kakvi su se u
njima obredi odrzavali.
Velika ekipa njemackih arheologa izvrsila je iskapanja u Babilonu prije
drugog svjetskog rata i brojni su predmeti iz tog nalazista sacuvani u
Istocnom Berlinu. Jedan od najznacajnijih izlozaka jeste rekonstrukcija
jednih gradskih vrata, Istarinih vrata, prekrasno ukrasenih fajansnsnim
plocicama. ovaj detalj sa vrata prikazuje jednog od glasovitih
babilonskih lavova kao i dekorativni friz.