ANIMALNA FIZIOLOGIJA Prirucnik

PRIRUČNIK ZA VJEŽBE IZ ANIMALNE
FIZIOLOGIJE
Interna skripta
PRAKTIKUM IZ ANIMALNE FIZIOLOGIJE 2008./09.
VODITELJI PRAKTIKUMA: Vesna Benković, Sofia Blažević, Domagoj Đikić, Pavle

Josipović, Anica Horvat Knežević, Ivna Kocijan, Duje Lisičić
Tel. 48 26 266
CILJ:
Cilj praktikuma je svladavanje osnovnih laboratorijskih tehnika koje se koriste u fiziologiji
i lakše svladavanje gradiva iz fiziologije jer su činjenice i metode koje će studenti naučiti u
praktikumu dio ispitnog gradiva.
Od studenata očekujemo da po završetku praktikuma znaju rukovati laboratorijskim
životinjama i usvoje temeljna pravila o radu s istima, da znaju rukovati uzorcima, da mogu
samostalno izmjeriti neke fiziološke parametre, interpretirati rezultate i procijeniti njihovu
valjanost, te da mogu kritički ocijeniti kvalitetu svoga rada.
NAČIN RADA:
Tijekom praktikuma studenti će raditi s laboratorijskim životinjama (miševi, štakori, žabe),

neka mjerenja obavljat će na sebi, a dio gradiva obrađivati će pomoću računalnih simulacija.
Od studenata se očekuje međusobna suradnja, jer će najčešće raditi u skupinama.
ORGANIZACIJSKE UPUTE:
Na praktikumu studenti obavezno trebaju nositi bijelu kutu.

Studenti na nastavu moraju dolaziti u svom turnusu. Zbog ograničenog prostora i broja
računala broj studenata u pojedinom turnusu je ograničen. Dozvoljen je jedan izostanak i to
u tjednu u kojem se po rasporedu održava ta vježba.
Nadoknada propuštene vježbe moguća je samo uz prethodni dogovor s voditeljem vježbi ili
zamjenom sa nekim od kolega iz ostalih turnusa.
Kasnija nadoknada izostale vježbe nije predviđena i u slučaju da je student izostao više od
jedanput, kolegij se ponovo upisuje.
Na kraju semestra studenti pišu kolokvij. Za prolaz na kolokviju potrebno je postići 55 %.
VREDNOVANJE PRAKTIKUMA:
Praktikumska nastava donosi određen broj bodova koji ulaze u ukupnu ocjenu iz kolegija
Animalna fiziologija. Maksimalni broj bodova koji student može prikupiti na praktikumu
iznosi 20. Od toga: 18 ili manje bodova (ovisno o rezultatu) donosi kolokvij, a 2 boda se
dodjeljuju za uredno pohađanje onim studentima koji nisu niti jednom izostali s praktikuma.
Studenti koji su jednom izostali ne dobivaju bodove za uredno pohađanje, bez obzira na
rezultat postignut na kolokviju.
UVJETI ZA POTPIS:
1. Uredno pohađanje praktikuma
2. Položen kolokvij
2
Raspored vježbi:
20. – 24. 10.
1. Laboratorijske životinje (miševi, štakori, žabe). Rukovanje životinjama.
Održavanje životinja. Visokosrodni sojevi. Tehnike davanja tvari, anestezija i
analgezija životinja. Zakon o dobrobiti životinja. Transport tvari kroz membranu
(simulacija).
27. – 31. 10.
2. Difuzija boje u agaru.. Ponašanje eritrocita u otopinama različitog toniciteta.
Osmotska otpornost eritrocita. Živčani impuls – simulacija. Neuromuskularna veza.
Prestanak provođenja impulsa kroz narkotizirani živac. Du Bois-Reymondovo pravilo.
03. – 07. 11.
3. Mišići (simulacija). Miografska krivulja. Kontrakcija rashlađenog i zagrijanog mišića
Ovisnost veličine mišićne kontrakcije o jakosti podražaja. Sumacija impulsa.
Izotonička i izometrička kontrakcija. Utjecaj opterećenja na jačinu kontrakcije.
Kontrakcija izoliranog srca. Zakon "sve ili ništa" na žabljem srcu. Djelovanje povišene
i snižene temperature na rad srca. Utjecaj iona kalcija i kalija na rad srca. Utjecaj
simpatikusa i parasimpatikusa na rad srca. Centri automacije srca - Stanniusove
ligature. Prijevremena sistola.
10. – 14. 12.
4. Utjecaj hormona štitnjače na metabolizam (simulacija). Thornov test u štakora. Inzulin
i dijabetes (simulacija).
17. – 21. 11.
5. Brojanje eritrocita. Brojanje leukocita. Priprema diferencijalne krvne slike (DKS).
Hematokrit. Određivanje koncentracije hemoglobina. Teichman-ovi kristali (kristali
klorhemina). Računanje hematoloških indeksa.
01. – 05. 12.
6. Pregled DKS. Vrste krvnih stanica - usporedba kralježnjaka i beskralježnjaka.
Sedimentacija eritrocita. Dobivanje seruma i plazme. Dokazivanje fibrinogena po
Howe-u. Dokazivanje proteina u serumu. Vrijeme krvarenja i zgrušavanja.
08. – 12. 12.
7. Srce (simulacija). EKG (Biopac), Krvni tlak (Biopac).
.
3
15. – 19. 12.
8. Disanje I: Disanje (simulacija). Intrapleuralni tlak. Pneumogram. Dondersov model
pluća. Kvalitativno dokazivanje CO2 u inspiracijskom i ekspiracijskom zraku.
Respiracijski ciklusi (Biopac).
12. – 16. 01.
9. Disanje II: Plućni volumeni i kapaciteti – statička spirometrija (Biopac). Dinamička
spirometrija.
19. – 23. 01.
10. Bubrezi (simulacija). Acidobazna ravnoteža (simulacija). Puferska svojstva seruma i
plazme.
26. -30. 01.
11. Probava (Simulacija). Konzultacije i ponavljanje gradiva za kolokvij.
4
LABORATORIJSKE ŽIVOTINJE
Visokosrodni ili singenični sojevi su sojevi dobiveni nakon najmanje 20 uzastopnih

generacija srođivanja brata sa sestrom. Takve su životinje genetički gotovo potpuno identične.
Danas se koristi preko 1000 genetički definiranih sojeva miševa i preko 400 genetički
definiranih sojeva štakora.
Na Zavodu za animalnu fiziologiju u nastavne svrhe koriste se miševi (Mus musculus),

štakori (Rattus norvegicus) i žabe (Rana sp.)
Miš sojevi:
CBA Podložan je spontanom razvoju tumora mliječne žlijezde
CBA/N Srodan je soju CBA, od kojeg se razlikuje po tome što
mu nedostaje jedna od subpopulacija limfocita B.
CBA/T6T6 Srodan je soju CBA. Uslijed kromosomske translokacije došlo
je do nastanka malog kromosoma koji služi kao marker
BALB/C Koristi se npr. u istraživanjima makrofaga i u transplatacijiskoj
imunologiji
C57BL Podložnan je razvoju leukemija. Koriste se u pokusima
transplatacije.
Štakor soj:
Y59 Podložan je spontanom nastanku adenokarcinoma debelog
crijeva.
Praktični dio
Izvažite miša i štakora i odredite im spol.

Nakon toga, primite miša i štakora i izbrojati bradavice i prste na prednjoj i stražnjoj šapi.
pokusna životinja ________________________

broj pari bradavica ________________________
broj prstića - prednja šapa ________________________
- stražnja šapa ________________________
masa ________________________
spol ________________________
5
NAČINI DAVANJA TVARI LABORATORIJSKIM ŽIVOTINJAMA
ANESTEZIJA I ANALGEZIJA
Tvari se mogu davati na tri načina:

• preko kože ili sluznice
• enteralno (uvođenjem u probavni trakt, npr. per os)
• parenteralno (injekcijom): i.c. (i.d.) - intrakutano (intradermalno)
s.c. - supkutano
i.m. - intramuskularno
i.v. - intravenski
i.p. - intraperitonealno
Anestezija je reverzibilno stanje u kojem su potisnute percepcija bolnih i drugih podražaja i

motoričke reakcije na podražaj. Može biti lokalna i opća (gubitak svijesti), a prema načinu
davanja anestetika može biti inhalaciona i injekciona.
Stupnjevi anestezije: 1. omama (analgezija)
2. ekscitacija (delirij)
3. kirurška anestezija (tolerancija)
4. intoksikacija (kolaps)
Analgezija je privremena neosjetljivost ili smanjenje osjetljivosti na bolni podražaj.
Praktični dio
Svrha vježbe: Anesteziranje životinja i promatranje stupnjeva anestezije.
Pribor: injekcione štrcaljke i igle

kloralhidrat
sat
Pokusni objekt: miš ili štakor
Postupak:
Kloralhidrat se daje u količini 0,3 mg/g tjelesne težine za štakore i 0,4 mg/g tjelesne
težine za miševe.
Izvažite miša ili štakora i izračunajte dozu anestetika. Uštrcajte anestetik i.p. i odmah
počnite pratiti ponašanje životinje, zapisujte opažene promjene u ponašanju i zabilježite
vrijeme gubitka određenih refleksa.
Zapažanja upisujte u tablicu.
6
pokusna životinja:
masa:
V kloralhidrata:
Praćenje uspavljivanja - gubitak refleksa vrijeme
nekontrolirano kretanje
refleks hvatanja (npr. hvatanje za rešetku kaveza)
padanje u bočni položaj
polaganje glave na stol
refleks zatvaranja oka (dotaknuti kut oka komadićem vate)
pedalni refleks (uštipnuti životinju za kožu između prstiju)
7
PRIJENOS TVARI KROZ STANIČNU MEMBRANU
(Simulacija)
Selektivno propusna stanična membrana građena je od lipidnog dvosloja u kojem su

raspršene velike molekule bjelančevina.
Prijenos tvari kroz staničnu membranu odvija se na dva osnovna načina: difuzijom (pasivni
prijenos) i aktivni prijenos (primarni i sekundarni).
Pasivni prijenos
Dva su načina pasivnog prijenosa tvari kroz membranu: difuzija i filtracija.

Difuzija je gibanje molekula i iona s područja veće u područje manje koncentracije, a
posljedica je postojanja koncentracijskog gradijenta (razlika u koncentraciji). Molekule
pasivno difundiraju ako su: dovoljno male da prođu kroz pore ili ako su topive u lipidnom
dvosloju. Promet tvari kroz polupropusnu membranu naziva se jednostavna difuzija. Difuzija
vode kroz polupropusnu membranu naziva se osmoza.
Prijenos otopljenih tvari kroz polupropusnu membranu
a) Jednostavna difuzija
U glavnom izborniku izaberi opciju Cell Transport Mechanisms and Permeability.
Na ekranu Simple Diffusion se pojavljuju dvije staklene posude. S njihove desne strane nalazi
se ormarić s membranama različitih veličina pora (MWCO - molecular weight cutoff). Na dnu
ekrana nalazi se tablica za unos podataka.
1. Mišem odvuci membranu propusnosti 20 (MWCO 20) u prostor između dva spremnika.
2. Ispod lijevog spremnika podesi koncentraciju Na+ i Cl- na 9 mM i pritisni Dispense.
3. Ispod desnog spremnika pritisni Deionized Water i Dispense.
4. Namjesti Timer na 60 minuta i pritiskom na Start pokreni difuziju.
5. Prati koncentracije Na+ i Cl- koji su difundirali iz lijevog u desni spremnik kroz
polupropusnu membranu. Zabilježi rezultate!
6. Isperi spremnike pritiskom na Flush.
Ponavljajući korake od 1 do 6 upotrijebi sve ponuđene membrane Zabilježi u tablicu da li je
došlo do difuzije (+/-)!
Izvedi isti eksperiment za ureju, albumin i glukozu ponavljanjem koraka od 1 do 6.
veličine pora MWCO

20 50 100 200
+ -
Na / Cl
Ureja
Albumin
Glukoza
Što je potrebno učiniti da ureja selektivno prijeđe u desni spremnik ako otopina u lijevom
spremniku sadrži NaCl, ureju i albumin, a da koncentracija NaCl ostane nepromijenjena?
8
b) Olakšana difuzija
Molekule netopive u lipidnom dvosloju ili prevelike da bi prošle kroz pore membrane
prenose se pasivnim transportom koji nazivamo olakšana difuzija. Promet tvari se odvija uz
pomoć specifičnog nosača.
U Eksperiment izaberi opciju Facilitated Diffusion. Ekran izgleda slično kao i kod
prethodnog eksperimenta. Na desnoj strani ekrana nalazi se prozorčić Membrane Builder
pomoću kojega se može mijenjati broj nosača za glukozu na membrani.
1. Namjesti broj nosača za glukozu na 500 i stisni Build Membrane. U membranu se ugrađuje
500 nosača. Mišem povuci membranu u prostor između dva spremnika.
2. Ispod lijevog spremnika podesi koncentraciju Na+ i Cl- na 9 mM i koncentraciju glukoze na
2 mM i stisni Dispense.
3. Desni spremnik napuni destiliranom vodom pritiskom na Deionized Water i Dispense.
4. Timer namjesti na 60 minuta i stisni Start.
5. Promatraj koncentracije Na+/Cl- i glukoze tijekom difuzije.
6. Rezultate zabilježi u tablicu.
8. Vrati membranu u prozorčić Membrane Builder i ponovi korake od 1 do 7 koristeći
membrane sa 700, a zatim 900 nosača.
9. Vrijeme trajanja difuzije zabilježi u tablicu.
Ponovi korake od 1 do 9 pri koncentraciji glukoze od 8,0 mM.
Broj proteinskih nosača za glukozu

Koncentracija
500 700 900
glukoze (mM)
2,00
8,00
Kako povećanje proteinskih nosača za glukozu utječe na olakšanu difuziju? Objasni!
Što će se dogoditi ako u oba spremnika stavimo jednaku koncentraciju glukoze?
Utječe li NaCl na difuziju glukoze? Provjeri simulacijom!
9
c) Osmoza
Difuzija vode kroz polupropusnu membranu iz područja veće u područje manje
koncentracije naziva se osmoza.
U Eksperiment izaberi opciju Osmosis.

1. Mišem odvuci membranu propusnosti 20 (MWCO 20) u prostor između dva spremnika
2. Namjesti koncentraciju NaCl na 8,0 mM u lijevom spremniku i pritisni Dispense.
3. Desni spremnik napuni destiliranom vodom pritiskom na Deionized Water i Dispense
5. Vrati membranu u prozorčić Dialysis Membrane. Ponovi korake od 1 do 4 koristeći
membrane 50, 100 i 200 MWCO.
U tablicu upiši dobivenu vrijednost osmotskog tlaka u mmHg!
veličine pora MWCO

Tvari 20 50 100 200
Na+ / Cl-
Albumin
Glukoza
1. Utječe li veličina čestica na osmotski tlak?

___________________________________________________________________________
2. Da li se osmotski tlak javlja prilikom difuzije otopljenih tvari? Objasni odgovor.
___________________________________________________________________________
3. Povećaj koncentraciju albumina u lijevom spremniku na 9 mM, a zatim na 10 mM i

objasni vezu između koncentracije otopine i osmotskog tlaka.
_________________________________________________________________________
4. Što će se dogoditi s osmotskim tlakom ako zamijenimo deioniziranu vodu u desnom

spremniku s otopinom albumina iste koncentracije kakva je u lijevom spremniku?
___________________________________________________________________________
5. Što će se dogoditi s osmotskim tlakom ako dvostruko povećamo koncentraciju albumina u

lijevom spremniku u odnosu na desni?
___________________________________________________________________________
6. Napuni lijevi spremnik s 9 mM otopinom albumina a desni s 10 mM otopinom glukoze

koristeći membranu 200 MWCO. Što utječe na osmotski tlak u ovom slučaju?
___________________________________________________________________________
10
7. Ponovi eksperiment iz prethodnog zadatka s membranom 100 MWCO. Što sad utječe na
osmotski tlak?
__________________________________________________________________________
U lijevom spremniku namjesti koncentraciju NaCl na 6 mM, a u desnom spremniku namjesti

koncentraciju glukoze na 10 mM koristeći membranu 20 MWCO. Objasni dobiveni rezultat.
___________________________________________________________________________
d) Filtracija
Filtracija je prolazak otopina kroz membranu iz područja višeg u područje nižeg
hidrostatskog tlaka. To je pasivni neselektivni proces.
U Eksperiment izaberi opciju Filtration.
Tekućina se pod pritiskom filtrira iz gornjeg spremnika u donji kroz membranu. S lijeve
strane spremnika nalaze se tekućine koje se dodaju u spremnik pritiskom na Dispense.
Pritiskom na Flush spremnik pripremamo za slijedeću filtraciju. Koncentracije tvari u filtratu
se automatski prikazuju desno od donjeg spremnika. Ostatak tvari na membrani analizira se u
gornjem desnom prozorčiću Membrane Residue Analysis pritiskom na Start Analysis.
1. Membranu od 20 MWCO mišem postavi između spremnika.
2. Svaku od tvari dodaj u spremnik u količini od 5 mM pritiskom na Dispense.
3. Tlak namjesti na 50 mmHg.
4. Timer namjesti na 60 minuta i pritiskom na Start pokreni filtraciju.
5. Promatraj filtraciju.
6. Membranu nakon filtracije analiziraj u Membrane Residue Analysis pritiskom na
Start Analysis.
Rezultate zabilježi u tablicu.
7. Ponovi korake od 1 do 6 koristeći preostale membrane.
veličine pora MWCO

20 50 100 200
Veličina
filtracije ml/min
Otopine Vrijeme filtracije
NaCl Filtrat
Ostatak
Urea Filtrat
Ostatak
Glukoza Filtrat
Ostatak
Ugljena
Filtrat
prašina
Ostatak
11
Utječe li veličina pora na filtraciju?
___________________________________________________________________________
Koja se od otopina uopće nije pojavila u filtratu?

Koji je učinak povećanja hidrostatskog tlaka? Provjeri simulacijom!
___________________________________________________________________________
Na osnovu dobivenih rezultata eksperimenta možemo zaključiti da je molekularna težina

glukoze veća od _____________ i manja od ____________ .
e) Aktivni prijenos
Prijenos tvari s područja niže koncentracije u područje više uz pomoć energije i
proteinskih nosača naziva se aktivni prijenos. Aktivni prijenos, obzirom na izvor energije koja
se upotrebljava prilikom prijenosa, dijelimo na: primarni i sekundarni.
U primarnome aktivnome prijenosu energija potječe izravno iz razgradnje ATP-a ili nekog
drugog energijom bogatog fosfatnog spoja (Na+/K+ crpka). U sekundarnom aktivnom
prijenosu energija potječe od ionskog koncentracijskog gradijenta stvorenog primarnim
aktivnim prijenosom (kotransport glukoza / Na+, kontratransport Na+/K+).
Unošenje malih organskih molekula (otopljeni proteini i masti) iz izvanstanične tekućine u
stanicu naziva se pinocitoza, dok se unos većih netopivih čestica (npr. bakterije) u stanicu
naziva fagocitoza.
U Eksperiment izaberi opciju Active Transport. Na ekranu su prikazani spremnici između

kojih se smješta membrana u koju se mogu ugraditi nosači za glukozu i aktivni transport
Na+/K+crpke. Lijevi spremnik predstavlja unutrašnjost stanice, a desni izvanstanični prostor.
1. Namjesti broj nosača za glukozu i Na+/K+crpku na 500 i stisni Build Membrane. U

membranu se ugrađuje 500 nosača. Mišem povuci membranu u prostor između dva
spremnika.
2. U lijevom spremniku namjesti koncentraciju NaCl na 9 mM i stisni Dispense.
3. Desni spremnik napuni KCl-om 6mM i stisni Dispense.
4. Prilagodi količinu ATP-a na 1 mM i stisni Dispense ATP.
6. Rezultate snimi u tablicu.
Promatraj promjene u koncentracijama Na+ i K+ iona. Zašto transport Na+prestaje prije

isteka vremena?
___________________________________________________________________________
Ponovi korake od 3 do 6 namještanjem koncentracije ATP-a 3 mM. Što se događa s

transportom Na+?
___________________________________________________________________________
12
Što se događa sa smanjenjem broja Na+/K+crpki?
__________________________________________________________________________
Ponovi korake od 1 do 6 koristeći 9,00 mM NaCl u lijevom spremniku i i 10 mM NaCl u

desnom spremniku (umjesto 6 mM KCl). Da li te promjene utječu na transport Na+? Objasni!
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
Da li se promet Na+ i K+ mijenja povećanjem koncentracije glukoze?
___________________________________________________________________________
Navedite osobine primarnog i sekundarnog aktivnog transporta.

___________________________________________________________________________
13
OSMOTSKA OTPORNOST ERITROCITA
Selektivno propusne stanične membrane uspostavljaju osmotski gradijent između

stanične i izvanstanične tekućine. Jačina osmotskog tlaka ovisi o koncentraciji nedifuzibilnih
iona s obje strane membrane. Za 0,9 % otopinu NaCl kaže se da je izotonična: stavimo li
eritrocite u takav medij, preko njihove će se membrane uspostaviti osmotska ravnoteža
između stanične i izvanstanične tekućine, pa će neto ulaz i izlaz vode biti nula. U
hipertoničnom mediju, npr. 1,8 % NaCl, stanice gube svoj normalni bikonkavni oblik uslijed
brzog osmotskog gubitka vode. U hipotoničnom mediju, npr. 0,4 % NaCl ili destilirana voda,
dolazi do povećanog ulaska vode u stanicu: stanice bubre, narušava se integritet stanične
membrane i dolazi do hemolize – hemoglobin izlazi iz stanice i otapa se u okolnom mediju.
U ovom se eksperimentu koristimo svojstvom da je osmotska otpornost pojedinih
eritrocita različita i da broj stanica koje su u hemolizi ovisi o hipotoničnosti izvanstaničnog
medija. Koncentracija oslobođenog hemoglobina u svakoj test otopini je pokazatelj stupnja
osmotske hemolize. Vaš je zadatak istražiti odnos između stupnja hemolize i osmolalnosti
medija u kojem su eritrociti suspendirani.
Svrha vježbe: odrediti osmotsku otpornost (rezistenciju eritrocita)
Pribor: stalak za epruvete

10 epruveta
menzura
parafilm
Pasteurova pipeta
kivete
milimetarski papir
Eksperimentalni objekt: krv
Postupak:
Pripremite niz epruveta s po 9 ml 0,9 %; 0,8 %; 0,7 %; 0,6 %; 0,5 %; 0,4 %; 0,3 %;
0,2 %; 0,1 % i 0,0 % otopine NaCl. Uzorak krvi promiješate štapićem kako bi dobili
homogenu suspenziju stanica. Pipetom rasporedite po 0,1 ml uzorka krvi u priređene
epruvete. Epruvete pokrijte parafilmom, nekoliko puta preokrenite i ostavite stajati 30 min.
Pregledom epruveta ustanovite u kojim je otopinama došlo do hemolize, u kojima je hemoliza
djelomična, a u kojima je izostala. Epruvete zatim centrifugirajte 10 min na 2200
okretaja/min. Supernatant iz svake epruvete prebacite pomoću Pasteurove pipete u kivete za
spektrofotometar.
Spektrofotometar namjestite na 540 nm. 1. epruvetu (0,9 % NaCl) staviti u
spektrofotometar i vrijednost apsorbancije namjestite na nulu (to je izotonična otopina u kojoj
ne dolazi do hemolize). Nakon toga očitajte vrijednosti apsorbancije za preostale epruvete.
14
Primjer:
epruveta NaCl g/100 ml osmolalnost A 540

Osmol/L nm
1 0,9 0,30 0,00
2 0,6 0,20 0,02
3 0,5 0,17 0,03
4 0,4 0,14 0,31
5 0,3 0,10 0,82
6 0,0 0,00 0,88
Na milimetarskom papiru nacrtajte kalibracijsku krivulju. Na os x nanesite vrijednosti

apsorbancije, a na os y % hemolize. Ako znate da je u 1. epruveti hemoliza iznosila 0 %, a u
zadnjoj (destilirana voda) 100 %, možete nacrtati linearnu zavisnost između % hemolize i
apsorbancije. Iz dobivenog grafa očitajte % hemolize za svaku epruvetu.
Zatim nacrtajte graf ovisnosti % hemolize o osmolalnosti medija. Na os x nanesite
vrijednosti osmolalnosti, a na os y % hemolize (očitano iz kalibracijske krivulje). Dobivena
krivulja bi trebala imati sigmoidalni oblik. Preko uskog raspona koncentracija krivulja ima
strmi pad, iz čega možemo zaključiti da eritrociti imaju uzak raspon osmotske otpornosti.
Minimalna otpornost eritrocita može se definirati kao koncentracija NaCl kod koje je
započela hemoliza.
Maksimalna otpornost eritrocita može se definirati kao koncentracija NaCl kod koje je
hemoliza potpuna.
Raspon od minimalne do maksimalne otpornosti zove se širina otpornosti.
Izračunavanje osmolalnosti
Osmolalnost ovisi o broju čestica u otopini. Npr. 1 M otopina nedisocirajuće tvari kao
što je glukoza je 1 osmolalna otopina. 1 M otopina NaCl je 2 osmolalna, a 1 M otopina
Na2SO4 je 3 osmolalna. U našem slučaju, osmolalnost 0,9 % otopine NaCl je 0,15 M x 2 = 0,3
Osmol.
15
PROMATRANJE ERITROCITA U OTOPINAMA RAZLIČITOG TONICITETA
Za krvnu plazmu, odnosno staničnu tekućinu vrijede ove konstante:
Molaritet: 0,15 M
Osmolalnost: 0,30 Osmol = 300 mOsmol
Osmotski tlak: 6,72 atm = 5107 mm Hg (prema dest. vodi)
Svrha vježbe: promatranje stanica u otopinama različitog toniciteta
Pribor: tri predmetna stakla

3,6 % NaCl
0,9 % NaCl
0,2 % NaCl
mikroskop
Eksperimentalni objekt: krv
Postupak:
Na svako od tri predmetna stakla stavite po jednu kap 3,6 %; 0,9 % ili 0,2 % otopine
NaCl. U svaku od kapi dodajte po kap krvi i promiješajte. Stavite pokrovnicu i promatrajte
pod velikim povećanjem.
16
DIFUZIJA BOJE U AGARU
Odnos između molekularne mase i brzine difuzije može se jednostavno istražiti

promatranjem difuzije molekula boje u agaru. Boje koje se koriste u ovom pokusu su
metilensko modrilo, čija je molekularna masa 320 g/mol, i kalijev permanganat, ljubičasta
boja molekularne mase 158 g/mol. Agar sadrži 98.5 % vode i omogućava slobodno kretanje i
difuziju molekula boje.
Opis pokusa:
Na predmetno stakalce izlijte 1.5 % agar. S jedne strane stakalca, centimetar od

ruba, stavite kristalić metilenskog modrila, a s druge kristalić kalijevog permanganata i
zabilježite vrijeme. Nakon 30 minuta izmjerite pomičnom mjerkom koliko daleko je svaka
boja difundirala od kristala.
• kalijev permanganat _________ mm
• metilensko modrilo __________ mm
• trajanje difuzije __________ min
Izračunajte brzinu difuzije:
• kalijev permanganat __________ mm/min
• metilensko modrilo __________ mm/min
Koja je boja brže difundirala i kakav je odnos između molekularne mase i brzine difuzije?
___________________________________________________________________________
17
ŽIVČANI IMPULS
(simulacija)
U ovoj ćete simulaciji istražiti kakvi sve podražaji mogu izazvati akcijski potencijal te ispitati
učinak nekih tvari na pojavu i provođenje akcijskog potencijala u živcu.
POBUĐIVANJE ŽIVČANOG IMPULSA
1. Elektrostimulacija
Namjesti napon na 1.0 V. Pritisni tipku Single Stimulus za jednokratan podražaj. Ako nema
odgovora živca, obriši ekran pritiskom na tipku Clear, povećaj napon i ponovo pritisni Single
Stimulus sve dok se na ekranu ne pokaže krivulja koja ukazuje na pojavu akcijskog
potencijala.
Pri kojem se naponu prvi puta javlja akcijski potencijal? ____________________

Ovaj napon se naziva naponom praga.
Ostavi krivulju na ekranu, povećaj napon za 0.5 V i pritisni Single Stimulus. Kako se
dobivena krivulja razlikuje od krivulje dobivene pri naponu praga? Obrazloži!
_____________________________________________________________________
Nastavi povećavati napon za 0.5 V i jednokratno podraživati živac dok ne nađeš napon kod
kojeg je amplituda krivulje maksimalna, tj. kada se daljnjim povećanjem napona krivulja više
ne mijenja. Zabilježi vrijednost maksimalnog napona:
____________________
2. Mehanička stimulacija
Obriši ekran osciloskopa pritiskom na Clear.

Pritiskom na tipku miša podigni stakleni štapić u donjem lijevom uglu ekrana, dovuci ga
iznad živca i otpusti. Što primjećuješ na ekranu osciloskopa?
_____________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
Kako izgleda ova krivulja u odnosu na prethodne?
_____________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
Ostavi krivulju na ekranu za usporedbu sa sljedećim zadatkom.
18
3. Termostimulacija
Stavi stakleni štapić na grijač (Heater) u donjem lijevom uglu ekrana i pritisni Heat. Kad se
zagrije, dovuci ga iznad živca i otpusti.
Po čemu se ova krivulja razlikuje od krivulje dobivene nezagrijanim štapićem?
_____________________________________________________________________
Kako to objašnjavate?
_____________________________________________________________________
4. Kemijska stimulacija
Pritisni mišem na čep bočice s otopinom natrijevog-klorida i dovuci kapaljku iznad živca, a
zatim ispusti sadržaj. Javlja li se akcijski potencijal? ____________________
Namjesti napon na vrijednost napona praga i pritisni Stimulate. Razlikuje li se trag na ekranu
od prethodnog i zašto?
____________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
Isperi živac pritiskom na Clean. Ponovi postupak, ovaj puta s klorovodičnom kiselinom.
Javlja li se akcijski potencijal prilikom dodavanja kiseline? ______________________
Imajući na umu prijašnje pokuse, navedi kakvi sve podražaji mogu izazvati akcijski
potencijal:
_____________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
INHIBICIJA ŽIVČANOG IMPULSA
Pritisni tipku Experiment i odaberi vježbu Inhibiting a nerve impulse.

U ovoj vježbi ispituje se učinak etera, kurarea i lidokaina na funkciju živca. Kurare je biljni
ekstrakt čija se aktivna tvar veže za receptore acetil-kolina na postsinaptičkoj membrani i
onemogućava prijenos impulsa. Lidokain je antagonist natrijevih kanala u staničnoj membrani
i djeluje kao lokalni anestetik.
5. Ispitivanje učinka etera
Pritisni mišem na čep bočice s eterom i dovuci kapaljku iznad živca, a zatim ispusti sadržaj.
Namjesti napon na vrijednost napona praga i pritisni Stimulate. Javlja li se akcijski
potencijal?______________
19
Pritisni tipku Time (min) smještenu ispod ekrana osciloskopa. Vremenska skala sada je
postavljena na 10 minuta, s odjeljcima od jedne minute. Uz ovakvu skalu akcijski potencijal
će izgledati kao okomita crta.
Namjesti vremenski razmak između podražaja Interval between stimuli na 2.0 min i pritisni
Stimulate.
Nakon koliko vremena se javlja prvi akcijski potencijal? Kako to objašnjavate?
_____________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
Pritisni Stop, a zatim tipku Time (msec). Vremenska skala sada je opet postavljena na 10
msec. Obriši ekran osciloskopa i postavi vremenski razmak između podražaja Interval
between stimuli na 0.
6. Ispitivanje učinka kurarea
Pritisni mišem na čep bočice s kurareom i dovuci kapaljku iznad živca, a zatim ispusti sadržaj.
Namjesti napon na vrijednost napona praga i pritisni Stimulate. Kakav učinak na pojavu
akcijskog potencijala ima kurare i kako to objašnjavate?
_____________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
Što mislite, kakav bi učinak izazvao kurare u organizmu?

_____________________________________________________________________
_____________________________________________________________________
7. Ispitivanje učinka lidokaina
Pritisni mišem na čep bočice s lidokainom i dovuci kapaljku iznad živca, a zatim ispusti
sadržaj. Namjesti napon na vrijednost napona praga i pritisni Stimulate. Javlja li se akcijski
potencijal i kako to objašnjavate?
_____________________________________________________________________
_____________________________
20
NEUROMUSKULARNA VEZA
PRESTANAK PROVOĐENJA IMPULSA KROZ NARKOTIZIRANI ŽIVAC
Podražljivost (ekscitabilnost) je sposobnost reakcije živčanog vlakna na podražaj

(električni, mehanički, toplinski, kemijski, elektromagnetski) stvaranjem akcijskog
potencijala. Podraženost je stanje koje se javlja u vlaknu nakon primjene dovoljno jakog
podražaja, a zove se još i impuls. Ako je podražaj izazvao akcijski potencijal u živcu i taj se
potencijal provede do mišiće dolazi do njegove kontrakcije. Mjesto gdje impuls prelazi sa
živčanog vlakna na mišićno zove se neuromuskularna veza. Primjenom anestetika na živac
dolazi do sprečavanja provođenja akcijskog potencijala na mišićna vlakna.
Svrha vježbe: dokazati da narkotizirani živac ne prenosi impulse na mišićna vlakna
Pribor: uređaj za podraživanje istosmjernom strujom

Pflügerov stolić
škare
pinceta
eter
Eksperimentalni objekt: neuromuskolarni preparat žabe
Postupak:
Na elektrode Pflügerovog stolića postavite neuromuskularni preparat tako da n.
ischiadicus prebacite preko elektroda stolića i podražite izvorom istosmjerne struje. Vatom
natopljenom eterom narkotizirajte živac. Uočite kako anestetik djeluje na kontrakciju mišića.
21
DU BOIS-REYMONDOVO PRAVILO
Ako se na neuromuskularni preparat primjeni stalna struja, neće doći do kontrakcije

mišića bez obzira na jakost struje. Samo nagle promjene jakosti struje, bez obzira da li je to
porast ili pad jakosti, izazvati kontrakciju mišića.
Svrha vježbe: pokazati da u živčanom vlaknu pobuđivanje akcijskog potencijala

istosmjernom strujom ne ovisi samo o jakosti podražaja već i o brzini
promjene intenziteta
Pribor: uređaj za podraživanje istosmjernom strujom

Pflügerov stolić
škare
pinceta
Eksperimentalni objekt: neuromuskularni preparat žabe
Postupak:
Na elektrode Pflügerovog stolića postavite neuromuskularni preparat. Jednu elektrodu
spojite s mostićem potenciometra, a drugu s jednom od dviju stezaljki na lijevom kraju
potenciometra. Na neuromuskularni preparat primijenite: a) stalnu struju; b) struju kojoj
polagano mijenjate jakost; c) struju kojoj naglo mijenjate jakost; d) zatvaranje strujnog kruga
(katodne struje), odnosno otvaranje (anodne struje). Promatrajte učinak primijenjenih struja
na kontrakciju mišića.
22
MIŠIĆI
(Simulacija)
A) POJEDINAČNI PODRAŽAJ
Na slici vidimo mišić i uređaj za mjerenje i prikaz podataka. Mišić se podražuje elektrodama
povezanima sa električnim simulatorom. Iznad simulatora je osciloskop koji grafički
prikazuje podatke dobivene eksperimentom. Ispod simulatora je tablica za brojčano upisivanje
podataka.
Mišićne stanice (vlakna) reagiraju na električni podražaj po pravilu “sve ili ništa” i
dolazi do zatezanja mišića. Snaga zatezanja određena je brojem podraženih motoričkih
jedinica. Zatezanje mišića ili mišićni trzaj može se podijeliti na tri faze: latencija,
kontrakcija i relaksacija.
A1) Određivanje perioda latencije
Dužina mišića je 75 mm. Klizeća oznaka 200 msec treba biti povučena skroz udesno na Y-osi
osciloskopa. Napon namjestiti na 5.0 V i pritisnuti Stimulate. Nakon što se očitaju podaci
odabrati Measure i pritisnuti desnu strelicu kod Time(msec) prozorčića dok se ne primijeti
prvo povećanje vrijednosti Active force. Sada lijevom strelicom spuštati ovu vrijednost u
Time(msec) prozorčiću dok Active force ne pokaže vrijednost 0.0. Očitano vrijeme je
vremensko trajanje perioda latencije.
Koliko dugo traje period latencije?_____________________
Što se događa u mišiću tijekom ovog perioda?
___________________________________________________________________________
A2) Određivanje praga podražaja (minimalni podražaj)
Pritisnuti Clear tracings. Napon podesiti na 0.1 V, pritisnuti Stimulate i nakon toga Record
data. Postupak ponavljati svaki put povećavajući napon za 0.1 V dok se ne očita vrijednost
veća od 0.0 u Active force prozorčiću.
Što je minimalni podražaj i kolika mu je vrijednost?
___________________________________________________________________________
A3) Istraživanje odgovora mišića na povećanje intenziteta podražaja (maksimalni podražaj)

Izbrišite dosadašnje rezultate sa Clear tracings. Napon spustite na 0.0 V, pritisnite Stimulate i
zatim Record data. Postupak ponavljajte tako da napon svaki put podignete za 0.5 V do
vrijednosti od 10 V.
Na osnovi dobivenog miograma odgovorite da li reakcija mišića na podražaj teče po principu

“sve ili ništa” ili je možete drukčije opisati?
___________________________________________________________________________
23
Pritisnite Tools – Plot Data. Klizeće oznake na dužinama ispod tablice namjestite tako da na
Y-osi imate Active force, a na X-osi Voltage. Odaberite Draw it za grafički prikaz odabranih
podataka.
Postoji li podražaj iznad kojeg na dolazi do povećanja kontrakcije ma koliko povećavali

napon?
___________________________________________________________________________
Zašto se to događa i kolika je ta vrijednost?

___________________________________________________________________________
Minimalni napon koji aktivira sve stanice u mišiću zove se maksimalni podražaj.
Podražaj jači od minimalnog, a slabiji od maksimalnog zove se submaksimalni
podražaj.
B) VIŠEKRATNI PODRAŽAJ
B1) Istraživanje učinka stepenica
Sila kojom se mišić kontrahira nakon pojedinačnog podražaja manja je od sile koju
proizvede nakon niza uzastopnih podražaja u kratkom vremenskom razmaku. Mišić
treba biti potpuno relaksiran u trenutku dolaska novog podražaja.
Napon je 8.2 V, dužina mišića je 75 mm. Povucite oznaku 200 msec do centra X-osi na
osciloskopu. Slijedeća tri koraka idu u brzom nizu jedan za drugim pa ih proučite prije
početka simulacije. Pritisnite Single Stimulus i kad na osciloskopu primijetite da se mišić
relaksirao pritisnite opet Single Stimulus, a zatim još jednom nakon nove relaksacije.
Što se događa sa snagom djelovanja mišića nakon ovakvog uzastopnog stimuliranja?

___________________________________________________________________________
B2) Sumacija podražaja
Sumacija podražaja na motoričkoj jedinici način je povećanja snage kojom mišić

reagira na podražaj. Sumacija nastaje: a) povećanjem broja motoričkih jedinica koje se
istodobno kontrahiraju - prostorna sumacija, b) povećanjem učestalosti kojom se
pojedine motoričke jedinice kontrahiraju - vremenska sumacija.
Pritisni Clear Tracings. Napon treba namjestiti na maksimalni podražaj (8.2 V), a dužinu
mišića na 75 mm. Pritisnuti Single Stimulus i zatim opet Single Stimulus dok je mišić tek
polovično relaksiran.
Kakva je sila proizvedena drugom kontrakcijom mišića u odnosu na prvu kontrakciju?

___________________________________________________________________________
24
Pokušajte sada podražiti mišić još većom frekvencijom brzo pritišćući Single Stimulus.
Kakva je sada sila koju mišić proizvodi?
___________________________________________________________________________
Pokušajte održati kontrakciju mišića oko vrijednosti 2 gms (Y os), a zatim oko vrijednosti 3
gms.
Da li je moguće proizvesti glatku kontrakciju ili snaga stalno raste i pada?______________

U kojem slučaju je mirnija krivulja na osciloskopu?
__________________________________________________________________________
Što se događa sa silom djelovanja mišića ako upotrijebite submaksimalni podražaj?
___________________________________________________________________________
B3) Istraživanje tetaničke kontrakcije
Napon namjestite na 8.2 V, dužinu mišića na 75 mm, a frekvenciju podražaja na 30

stimuli/sec. Slijedeći korak izvodi se u brzom nizu pa ga dobro proučite prije izvršenja vježbe:
Pritisnite Multiple Stimulus koji sada promjeni naziv u Stop Stimulus. Kad je krivulja na
osciloskopu blizu desnog kraja ekrana pritisnite Stop Stimulus pa Record Data.
Opišite dobiveni graf.

___________________________________________________________________________
Ponovite postupak povećavajući svaki put frekvenciju za vrijednost od 10 stimuli/sec do 150

stimuli/sec.
Kako se krivulja mijenja s povećanjem frekvencije podražaja?
___________________________________________________________________________
Odaberite Tools – Plot Data. Klizače na grafu namjestite Active Force na Y-os, a Stimuli/sec
na X-os. Na dobivenom grafu procijenite frekvenciju podražaja nakon koje nema značajnijeg
povećanja sile.
Namjestite frekvenciju podražaja tako da dobijete tetaničku kontrakciju. Pokušajte postići
stabilnu kontrakciju na Force=2 gms i Force=3 gms mijenjajući samo napon počevši od 1.0 V
i povećavajući napon za 0.1 V do željenog rezultata.
Objasnite što se događa u mišiću pri ovom eksperimentu.

___________________________________________________________________________
25
B4) Istraživanje zamora mišića
Zamor mišića je rezultat nedostatka ATP-a u mišićnim stanicama.
Napon treba namjestiti na 8.2 V, dužinu mišića 75 mm, a frekvenciju podražaja 120
stimuli/sec. Odaberite Multiple Stimulus i kada krivulja nekoliko puta prođe preko ekrana
pritisnite Stop Stimulus.
Objasnite što se dogodilo i zašto?

___________________________________________________________________________
Ne brišite rezultate! Preko postojećeg grafa napravit ćete još jedan istim postupkom s time da
pritisnete Stop Stimulus kad se krivulja drugi put pojavi na ekranu , odmah zatim Multiple
Stimulus i nastavite kontrakciju. Pritisnite Stop Stimulus nakon što krivulja prođe kroz ekran
2-3 puta.
Postoje li razlike između ove dvije krivulje i možete li ih objasniti?
___________________________________________________________________________
C) IZOMETRIČKA KONTRAKCIJA
Izometrička kontrakcija je kontrakcija kod koje se dužina mišića ne mijenja bez obzira na
snagu koju mišić proizvodi (iso-isto; metric-dužina). Aktivna snaga (Active force) je snaga
koju mišić postiže svojom kontrakcijom. Pasivna snaga (Pasive force) je snaga kojom se
mišić opire istezanju i nastaje zahvaljujući elastičnim svojstvima mišićnog tkiva. Puna snaga
mišića (Total force) je zbroj ove dvije vrijednosti.
Crvena strelica uz lijevi ekran označava vrijednost pasivne snage mišića.
Napon je 8.2 V, a dužina mišića treba biti 50 mm. Pritisnite Stimulate - Record Data. Proučite
aktivnu, pasivnu i punu snagu mišića na desnom ekranu osciloskopa. Postupak ponavljajte
povećavajući dužinu mišića svaki put za 2 mm do maksimalne dužine od 100 mm.
Što se događa sa aktivnom, pasivnom i punom snagom mišića kako se duljina mišića mijenja
od 50 do 100 mm?
___________________________________________________________________________
Postoji li optimalna dužina mišića pri kojoj se oslobađa najveća snaga i ako postoji objasni
na staničnoj razini zašto do toga dolazi.
___________________________________________________________________________
D) IZOTONIČKA KONTRAKCIJA
Za vrijeme izotoničke kontrakcije dužina mišića se mijenja, a snaga ostaje ista (iso-isto; tonic-
snaga).
U ovom pokusu mišić opterećujemo utezima koji se nalaze u ormariću ispod mišića, a osim
uobičajenih parametara mjerimo i brzinu rada mišića.
Napon treba biti 8.2 V, a visina platforme 75 mm. Pritisnite Stimulate – Record Data.
26
Na krivulji vidite zaravnjeni dio. Što se u tom trenutku događa sa mišićem?
___________________________________________________________________________
Opišite aktivnost mišića pomoću krivulje uzimajući u obzir izometričku i izotoničku

kontrakciju.
___________________________________________________________________________
Ponovite postupak sa preostalim utezima redajući ih prema porastu težine. Odaberite Tools -
Plot Data. Namjestite Weight na X-os,a Total force na Y-os i pritisnite Draw it. Proučite graf,
pa napravite novi na kojem je na X-osi Velocity.
Kako se mijenja snaga i brzina mišića ovisno o opterećenju?
___________________________________________________________________________
Izbrišite postojeće podatke. Na mišić pričvrstite uteg od 1.5 g i izvedite niz simulacija
povećavajući visinu platforme po 5 mm u rasponu od 60 do 90 mm visine. Nakon svakog
pokusa pritisnite Record Data. Birajte Tools – Plot data. Postavite Velocity na Y- os, a Lenght
na X-os i nacrtajte tablicu.
Opišite odnos dužine mišića i brzine rada mišića.

___________________________________________________________________________
Možete li pronaći potpuno izometričku i potpuno izotoničku kontrakciju?

Objasnite svoj odgovor.
________________________________________________________
27
MIOGRAFSKA KRIVULJA
Miografija je metoda registracije mišićne kontrakcije pomoću uređaja koji se zove

miograf. Registrirana krivulja naziva se miogram.
Jednostavni mišićni trzaj nastaje kao posljedica primjene jednog jakog električnog
podražaja na mišić ili na motorički živac. To izaziva nastanak akcijskog potencijala koji se
širi mišićnim vlaknima i pobuđuje kontrakciju. Na dobivenoj krivulji moguće je razlikovati
fazu latencije, kontrakcije i relaksacije, trajanje kontrakcije i trajanje relaksacije, te skraćenje
mišića.
Svrha vježbe: registrirati miografsku krivulju
Pribor: miograf
kimograf
škare
pinceta
konac
izvor istosmjerne struje
elektrode
Ringerova otopina (0,65 % NaCl)
Eksperimentalni objekt: m. gastrocnemius žabe
Postupak:
Dekapitirajte žabu, izolirajte m. gastrocnemius i učvrstite ga na miograf. Povežite

elektrode s izvorom struje i utaknite ih u mišić. Uključite kimograf na brzinu od oko 20 cm/s.
Zatvaranjem strujnog kruga primijenite jedan kratkotrajni električni podražaj na mišić i tako
izazovite izotonički trzaj m. gastrocnemiusa. Na miografskoj krivulji odredi fazu kontrakcije i
relaksacije, trajanje kontrakcije i trajanje relaksacije, te skraćenje mišića (visina kontrakcije).
28
KONTRAKCIJA RASHLAĐENOG I ZAGRIJANOG MIŠIĆA
Kontrakcija mišića posljedica je određenih fizikalnih i kemijskih procesa koji se u

mišiću događaju nakon prolaska akcijskog potencijala. Budući da brzina kemijskih reakcija
ovisi o temperaturi (povećanjem temperature za 10°C brzina kemijskih reakcija povećava se
oko 2 puta), promjena temperature mišića bitno će utjecati na mišićnu kontrakciju i izgled
miografske krivulje. Žaba je, kao poikilotermna životinja, vrlo prikladan organizam za ovakav
pokus.
Svrha vježbe: registrirati miografsku krivulju rashlađenog i zagrijanog mišića
Pribor: miograf
škare
pinceta
konac
izvor istosmjerne struje
elektrode
Ringerova otopina (0.65 % NaCl)
kapaljka
led
Postupak:
Nakon registracije miografske krivulje u prethodnoj vježbi, rashladite m.

gastrocnemius trljajući ga ledom. Podražite mišić strujom i registrirajte miografsku krivulju
rashlađenog mišića. Mišić zatim zagrijate polijevanjem s Ringerovom otopinom ugrijanom na
40°C, električki ga podražite i registrirate miografsku krivulju. Označite faze kontrakcije i
relaksacije, trajanje kontrakcije i trajanje relaksacije, te skraćenje mišića. Usporedite s
normalnom miografskom krivuljom.
29
OVISNOST VELIČINE MIŠIĆNE KONTRAKCIJE
O JAKOSTI PODRAŽAJA
Minimalni podražaj je najslabiji podražaj koji izaziva impuls u najpodražljivijim

motoričkim jedinicama. Kontrakcija cijelog mišića uz takav podražaj je slaba, jer je podražen
samo mali broj motoričkih jedinica. Maksimalni podražaj je podražaj koji pobuđuje impuls u
svim motoričkim jedinicama mišića, pa je kontrakcija mišića tada maksimalna. Podražaji koji
su jači od minimalnog, a slabiji od maksimalnog nazivaju se submaksimalni podražaji. U
rasponu submaksimalnih podražaja, kontrakcija mišića je proporcionalna jakosti podražaja.
Što je submaksimalni podražaj jači, to se uključuje više motoričkih jedinica, pa je zbog toga
kontrakcija cijelog mišića jača. Ovisnost kontrakcije mišića o jakosti submaksimalnih
podražaja posljedica je toga što se kontrakcije motoričkih jedinica sumiraju (prostorna
sumacija). Podražaji koji su jači od maksimalnog nazivaju se supramaksimalnima. Izazivaju
maksimalnu kontrakciju, a ne veću, jer je već maksimalni podražaj aktivirao sve motoričke
jedinice.
Svrha vježbe: jačina kontrakcije ovisi o jakosti primijenjenog podražaja.
Pribor: miograf
izvor električne struje
induktor
elektrode
škare
pinceta
Postupak:
Izolirajte m. gastroknemius i učvrstite ga na miograf. Na početku pokusa, sekundarnu

zavojnicu induktora maksimalno udaljite od primarne. Pomoću sklopke zatvorite primarni
strujni krug i nakon 3 s ga otvorite. Promatrajte dolazi li do kontrakcije mišića. Sekundarnu
zavojnicu zatim primaknute primarnoj za 1 cm, zatvorite strujni krug, pričekajte 3 s i ponovno
ga otvorite. Postupak ponavljajte dokle god se na miografu ne zabilježi slab mišićni trzaj
prilikom otvaranja strujnog kruga. Od tog trenutka nastavite s podraživanjem tako da svaki
put najprije rukom okrenete miograf za 1 cm, a zatim sekundarnu zavojnicu primaknete za 0.5
cm bliže primarnoj. Kontrakcije postaju sve jače što je udaljenost između dvije zavojnice
manja, sve dok se ne dosegne udaljenost pri kojoj se postiže maksimalna jačina kontrakcije.
Daljnjim približavanjem sekundarne zavojnice primarnoj, jačina kontrakcije se više ne
mijenja. Na dobivenom miogramu označite minimalni, submaksimalni, maksimalni i
supramaksimalni podražaj.
30
SUMACIJA IMPULSA
Ako na mišić dovodimo električni podražaj vrlo brzo jedan iz drugog, mišić se ne
stigne normalno relaksirati što dovodi do sumacije impulsa i nastanka tetaničke kontrakcije.
Tetaničku kontrakciju izazivamo: 1. povećanjem broja motoričkih jedinica koje se istodobno
kontrahiraju - prostorna sumacija ili sumacija motoričkih jedinica; 2. povećanjem učestalosti
kontrakcija pojedinih motoričkih jedinica - vremenska sumacija valova kontrakcija.
Svrha vježbe: pokazati da se uzastopnim podražajima određene frekvencije može

postići maksimalna sumacija valova kontrakcija.
Pribor: miograf
induktor
elektrode
škare
pinceta
Postupak:
M. gastrocnemius pričvrstite na miograf. Uređaj za podraživanje podesite na
maksimalnu jakost el. struje i što veći broj pojedinačnih impulsa u jedinici vremena. Na
miografu registrirajte krivulju tetaničke kontrakcije.
NPT PT
m – miogram
P - učestalost podraživanja
NPT - nepotpuni tetanus,
PT - potpuni tetanus
31
IZOTONIČKA I IZOMETRIČKA KONTRAKCIJA
UTJECAJ OPTEREĆENJA NA JAČINU KONTRAKCIJE
Izotonička kontrakcija je kontrakcija kod koje se ne mijenja se tonus (napetost)

mišića, već se ovisno o jakosti podražaja mijenja njegova duljina. Izometrička kontrakcija je
kontrakcija kod koje se mijenja tonus mišića, a ne dolazi do njegova skraćivanja.
Svrha vježbe: pokazati na koji način različito opterećenje utječe na mišićnu

kontrakciju
Pribor: miograf
induktor
elektrode
škare
pinceta
Postupak:
Preparat pričvrstite na miograf. Valjak miografa okrenite rukom za cijeli krug tako da
pero miografa zabilježi horizontalnu crtu koja prikazuje početnu dužinu neopterećenog
mišića. Primjenom el. podražaja izazivajte mišićne trzaje koji se na miografu bilježe kao
vertikalne crte. Nakon svakog podražaja rukom pomaknite valjak miografa za 1 cm i
opteretite mišić s utegom. Postupno povećavajte težinu opterećenja i bilježite visine
kontrakcije.
32
KONTRAKCIJA IZOLIRANOG SRCA
I
PRIJEVREMENA SISTOLA (Ekstrasistola)
U vrijeme trajanja akcijskog potencijala stanične su membrane potpuno nepodražljive,

a nakon toga slijedi kratko razdoblje u kome ponovnu depolarizaciju može izazvati samo
podražaj jači od uobičajenog. Za razliku od skeletnog mišića u kome je akcijski potencijal
veoma kratak, mnogo kraći od kontrakcije, u miokardu akcijski potencijal traje izrazito dugo,
gotovo koliko i sama kontrakcija. To ujedno znači da je u srcu period apsolutne
nepodražljivosti (apsolutna refrakternost) mnogo duži nego u skeletnom mišiću i da se
praktički podudara s trajanjem sistole. Ovo je svojstvo miokarda važno stoga što sprečava
nastajanje tetaničke kontrakcije, kakva u skeletnom mišiću može nastati pri učestalom
uzastopnom podražavanju.
U dijasistoli srce je relativno refrakterno, pa na podražaj jači od uobičajenog reagira
prijevremenom kontrakcijom - ekstrasistolom. Ekstrasistola je utoliko jača ukoliko je
podražaj stigao bliže kraju dijastole. Nakon ekstrasistole i njene dijastole slijedi tzv.
kompenzacijska pauza u kojoj srce čeka naredni spontani podražaj iz primarnog centra srčane
automacije, tj. iz sinus-atrijskog čvora. Prethodni spontani podražaj zatekao je srce u
ekstrasistoli i stoga je ostao bez učinka. Kompenzacijskom pauzom srce, dočekavši naredni
spontani impuls, “hvata korak”, tj. nastavlja rad svojim normalnim ritmom.
Svrha vježbe: prikazati postojanje srčane automacije, zabilježiti kardiogram srca na

kardiografu, pokazati da abnormalni prijevremeni podražaji mogu narušiti
normalni srčani ritam izazivajući prijevremene kontrakcije miokarda
Pribor: kardiograf
škare i pinceta
Ringerova otopina
Eksperimentalni objekt: srce žabe
Postupak:
Dekapirajte žabu i izvadite srce. Izolirano žablje srce ovlažite Ringerovom otopinom i
položite na elektrode kardiografa. Zatim se na ventrikul položite pelotu pisača za registraciju
pokreta srca. Na kardiografu se, u laganoj vrtnji, prvo bilježi spontani ritmički rad srca, pri
čemu ulazni krak krivulje označava sistolu, a silazni dijastolu. Nakon toga u toku sistole, srce
podražite strujom maksimalnog intenziteta (ne uzrokuje promjenu srčanog ritma). Nasuprot
tome, podražaj primljen u dijastoli izaziva kontrakciju izvan normalnog ritma, koju nazivamo
prijevremenom kontrakcijom ili ekstrasistolom.
Nacrtajte uočenu krivulju normalnog rada srca i ekstrasistole.
33
ZAKON „SVE ILI NIŠTA“ NA ŽABLJEM SRCU
Miokard je u funkcionalnom smislu , što znači da se akcijski potencijal nastao u bilo

kojoj stanici , praktički bez zapreke prenosi na sve ostale. Ako se uzbudi jedna stanica
ventrikula, uzbuđenje će zahvatiti čitav ventrikulski mišić. Ako pak akcijski potencijal
nastane u stanici atrija, on će se proširiti po atrijskom sinciciju, a zatim će se kroz provodni
sustav stići u ventrikulski sincicij, pa će se tako uzbuditi čitavo srce.
Svrha vježbe: prikazati da srce na svaki podražaj koji je dosegao prag podražaja reagira
maksimalnom kontrakcijom, bez obzira na intenzitet podražaja.
Oprema: kardiograf
škare i pinceta
Ringerova otopina
Aparatura za podraživanje induciranom strujom
Postupak:
Dekapirajte žabu i izvadite srce. Izolirano žablje srce presiječe se tik ispod atrio-
ventrikulske granice, da bi se ventrikul odijelio od centara automacije. Takav ventrikul stavite
na elektrode kardiografa uključenog u krug inducirane struje. Ventrikul ovlažite Ringerovom
otopinom i na njega položite pelotu pisača. Podraživanje ventrikula započnite najmanjim
intenzitetom inducirane struje te pojačavajte intenzitet podražaja dok ne dosegnete prag
podražljivosti miokarda (minimalni podražaj). Postupnim primicanjem sekundarne zavojnice
primarnoj pojačavajte jačinu podražaja. Nakon svakog podraživanja ručno okrenite kimograf
za par milimetara. Visine krivulja nacrtane na kimografu predstavljaju jačine kontrakcija.
34
CENTRI AUTOMACIJE SRCA - STANNIUSOVE LIGATURE
NA ŽABLJEM SRCU
Iz sinus-atrijskog čvora, predvodnika srčane aktivnosti (nalazi se u žabljem srcu u

venskom sinusu, a u ljudskom srcu u desnom atriju), impulsi se prenose do
atrioventrikularnog čvora (AV-čvor), smještenog u stjenci desnog atrija tik uz
atrioventrikularnu granicu. U normalnim uvjetima AV-čvor služi samo za provođenje
impulsa, a ne odašilje vlastite impulse. Oštećenjem SA-čvora ili sprječavanjem normalnog
širenja impulsa, AV-čvor može stvarati vlastite impulse, pa se naziva sekundarnim centrom
srčane automacije. Frekvencija odašiljanja impulsa iz ovog je centra znatno manja nego iz
SA-čvora.
Svrha vježbe: pokazati mjesto nastanka i putove širenja impulsa, koji izazivaju
kontrakciju žabljeg srca, u normalnim i promijenjenim uvjetima.
Pribor: pribor za preparaciju žabljeg srca

konac
kapaljka
Ringerova otopina
Postupak:
Dekapitiranoj žabi ispreparirajte srce in situ, te se promatrajte njegov rad i odredite
frekvenciju. Prva Stanniusova ligatura (podvez) stavlja se tako da se desetak centimetara duga
nit konca, pomoću pincete, podvuče pod trunkus arteriosus. Konac ostavite ispod aorte, a
pincetu pažljivo izvucite. Vršak srca malo odignite da bi se presjekla spona između dorzalne
strane srca i žila ispod njega. Srce tada prevrnite apeksom prema glavi žabe, kako bi na
njegovoj stražnjoj strani mogli zapaziti tanku bijelu crtu, koja se nalazi upravo na granici
između venskog sinusa i atrija. Konac namjeste pod tu crtu i potpuno zategnite. Nakon toga
srce vratite u normalan položaj i promatrajte nastalu promjenu srčanog rada. Ako je prva
Stanniusova ligatura ispravno postavljena, venski sinus će i dalje pulsirati normalnom
frekvencijom, ali će kontrakcije atrija i ventrikula prestati.
Međutim, ako se tada područje atrioventrikulske granice podraži pritiskom pincete, atrij i
ventrikul će reagirati jednom sistolom. Na istom srcu veže se zatim druga Stanniusova
ligatura. Malenu omču konca navucite, preko vrška srca, do atrioventrikularne granice i tu
polagano stegnite. Nakon ispravnog vezivanja druge Stanniusove ligature proradit će dijelovi
srca koji su nakon prve ligature prestali s radom. U tim novonastalim uvjetima treba usporediti
frekvenciju venskog sinusa s frekvencijom atrija i ventrikula.
Zaključak:
Podvezivanjem žabljeg srca prvom Stanniusovom ligaturom sprečava se prijenos
impulsa iz primarnog centra srčane automacije, smještenog u venskom sinusu, u ostale
dijelove srca, koji prestaju raditi, dok se venski sinus nesmetano dalje ritmički kontrahira. Ako
se tako podvezano srce ostavi izvjesno vrijeme na miru i vlaži Ringerovom otopinom, atriji i
ventrikul mogu se ponovno početi kontrahirati, ali s manjom frekvencijom nego što je to
normalno; dolazi do “buđenja” vlastite automacije AV-čvora, koja je inače prekrivena
impulsima iz SA-čvora. Pobuđivanje AV-čvora može se, međutim, postići i mehaničkim
podraživanjem srca u području atrioventrikulske granice, bilo trenutno, ubodima pincetom ili
trajno, drugom Stanniusovom ligaturom.
35
Kad bi se načinila samo druga Stanniusova ligatura (bez prethodnog vezivanja prve
ligature), nastala bi disocijacija ritma između atrija i ventrikula, koju nazivamo totalnim
atrioventrikulskim blokom. Sinus venosus i atriji kontrahirali bi se normalnom frekvencijom
vođeni impulsima iz SA-čvora, a ventrikul bi radio znatno manjom frekvencijom vođen
impulsima iz AV-čvora.
I Stanniusova ligatura II Stanniusova ligatura
DJELOVANJE HIPO- I HIPERTERMIJE NA RAD SRCA
Hipertermija ubrzava, a hipotermija smanjuje frekvenciju rada srca.
Svrha vježbe: učinak snižene i povišene temperature na rad žabljeg srca
Pribor: škarice
pinceta
0.65% NaCl
konac
žica s ušicom
Postupak:
Izolirano srce prenesite iz posude s fiziološkom otopinom na sobnoj temperaturi u
fiziološku otopinu pothlađenu na 15°C. Odredite frekvenciju srca i usporediti s frekvencijom
u fiziološkim uvjetima. Isti pokus ponovite stavljanjem izoliranog srca u fiziološke otopine od
40°C.
36
DJELOVANJE IONA KALCIJA NA RAD SRCA
Ioni kalcija (Ca2+) poznati su kao kontraktilno sredstvo. Višak iona kalcija pojačava
snagu kontrakcija srca (veći udarni volumen), dok će manjak istih iona uzrokovati opadanje
snage mišićne kontrakcije srca, a s time i manji udarni volumen. Promjena koncentracije iona
neće bitno utjecati na frekvenciju srca.
Svrha vježbe: učinak povećane izvanstanične koncentracije iona kalcija na rad srca
Pribor i eksperimentalni objekt: kao u prethodnoj vježbi
Podražajno sredstvo: 0.1% CaCl2
Postupak:
Na izolirano srce dokapajte otopinu CaCl2 i promatrajte snagu kontrakcije
DJELOVANJE IONA KALIJA NA RAD SRCA
Višak iona kalija (K+) u izvanstaničnoj tekućini uzrokuje smanjenje membranskog

potencijala svih stanica pa tako i stanica SA-čvora. Srčani mišić sa suviškom K+ kontrahira se
sve slabije (dilatacija srca ), a opada i frekvencija.
Svrha vježbe: učinak povećane izvanstanične koncentracije iona kalija na rad srca
Podražajno sredstvo: 0.1% KCl
Postupak:
Na izolirano srce dokapajte otopinu KCl i promatrajte rad srca.
37
DJELOVANJE PARASIMPATIKUSA NA RAD SRCA
Živčana vlakna parasimpatikusa (vagusa) djeluju na rad srca suprotno od simpatikusa

(antagonistički). Lučenjem acetil-kolina na neuromuskularnoj vezi sa srcem, parasimpatikus
smanjuje frekvenciju srca jer usporava stvaranje impulsa u SA- čvoru, a koči prijenos impulsa
kroz AV- čvor.
Svrha vježbe: učinak acetil-kolina na rad žabljeg srca
Podražajno sredstvo: otopina acetil-kolina (1: 10 000)
Postupak:
Na izolirano srce dokapava se otopina acetil-kolina. Promatra se frekvencija srca i
snaga mišićne kontrakcije.
DJELOVANJE SIMPATIKUSA NA RAD SRCA
Autonomni živčani sustav može utjecati na rad srca i to ili na S-A čvor ili na mišiće
djelujući na snagu mišićne kontrakcije. Snaga mišićne kontrakcije određuje i udarni volumen
srca.
Lučenjem adrenalina na neuromuskularnoj vezi, živci simpatikusa uzrokuju povećanje
frekvencije i udarnog volumena srca. Stoga se adrenalin i koristi kod iznemoglosti srca
(intrakardijalna primjena).
Svrha vježbe: učinak adrenalina na rad žabljeg srca
Pribor i eksperimentalni objekt: kao u prethodnoj vježbi.
Podražajno sredstvo: otopina adrenalina (1:1000)
Postupak:
U Petrijevu zdjelicu, u kojoj se nalazi u malo fiziološke otopine i izolirano srce,
dokapava se otopina adrenalina. Promatra se frekvencija srca i snaga mišićne kontrakcije.
38
INZULIN I DIJABETES
(Simulacija)
Inzulin sintetiziraju beta stanice endokrine gušterače. To je ključni hormon u regulaciji razine
glukoze u krvi jer omogućava njezin transport u stanice. Ako beta stanice ne proizvode
inzulin (dijabetes tipa I) ili tkiva ne reagiraju na inzulin (dijabetes tipa II), glukoza ostaje u
krvotoku i stanice je ne mogu iskoristiti kao primarno gorivo za metabolizam.
Cilj vježbe: Istražiti učinak tretmana inzulinom kod dijabetesa tipa I

Objekt: 2 štakora: kontrolni i dijabetičkog
Tijek vježbe:
1) Načiniti standardnu krivulju glukoze
2) Usporediti razinu glukoze u krvi kod kontrolnog i dijabetičkog štakora prije i nakon
tretmana inzulinom
Postupak
U glavnom izborniku izaberi vježbu Endocrine system Physiology. Izaberite opciju
Experiment 1
1. Standardna krivulja
A) Pripremite otopine glukoze koncentracije 30 mg/dL, 60mg/dL, 90 mg/dL, 120 mg/dL i
150 mg/dL.
Prenesite epruvetu sa držača u prvi stalak. Nakon toga, pojavit će se nova epruveta, koju ćete
prenijeti u drugi stalak i tako redom dok ne popunite svih 5 stalaka. U epruvete dodajte
glukozu tako da u svaku od epruveta postavite kapaljku koja se nalazi u bočici Glucose
standard. Potrebna količina glukoze bit će automatski dodana u pripadajuću epruvetu u
obliku 1, 2, 3, 4, odnosno 5 kapi glukoze.
Isti postupak provedite s kapaljkom postavljenom u bočici Deionized water.
Promiješajte otopine pritiskom na tipku Mix.
Oborite talog pritiskom na tipku Centrifuge i ukloniti ga iz epruveta pritiskom na tipku
Remove pellet.
Svim epruvetama dodajete boju tako da dovučete kapaljku uronjenu u bočicu Enzime Color
Reagent i inkubirajte pritiskom na tipku Incubate.
B) Pripremite spektrofotometar:
Pritisnite tipku Set Up na spektrofotometru kako bi se aparat ugrijao. Postavite prvu
epruvetu u držač za epruvete na spektrofotometru i stisnite tipku Analyze. U prozorčićima će
se pojaviti vrijednosti optičke gustoće i koncentracije glukoze. Pritiskom na tipku Record
data pohranite ih u tablicu.
Operite epruvetu tako da je prenesete u perilicu Test tube washer.
Ponovite postupak s preostale 4 epruvete.
Nacrtajte standardnu krivulju pritiskom na tipku Graph.
Izaberite opciju Experiment 2.
2. Usporedba razine glukoze prije i poslije tretmana inzulinom
A) Tretiranje životinja i uzimanje uzoraka krvi:
Postavljanjem odgovarajuće štrcaljke uz štakora, tretirajte kontrolnog štakora

fiziološkom otopinom, a eksperimentalnog štakora aloksanom. Uzmite uzorak krvi
kontrolnom štakoru tako da postavite praznu epruvetu ispod vrška repa kontrolnog štakora, a
zatim ju stavite u stalak 1. Na isti način u drugu epruvetu uzmite uzorak krvi dijabetičkom
štakoru i stavite ju u stalak 2.
Postavljanjem štrcaljke uz životinju, tretirajte oba štakora inzulinom.
Svakom od njih uzmite po uzorak krvi u epruvete koje zatim stavite u stalke 3 i 4.
B) Mjerenje razine glukoze u uzorcima
Pritiskom na tipku Obtain reagents (desno od kontrolnog štakora) nabavite kemikalije

potrebne za mjerenje razine glukoze. Istim postupkom kao i pri dobivanju standardne krivulje
dodajte redom: deioniziranu vodu, barijev hidroksid (precipitira stanice i proteine iz uzorka
krvi) i heparin.
Uzorke promiješajte, centrifugirajte i uklonite talog.
Dodajte boju i inkubirajte uzorke.
Prateći upute za dobivanje standardne krivulje izmjerite koncentraciju glukoze u svim
uzorcima. Svaki put, prije nego što stisnete tipku Analyze stisnite tipku Graph Glucose
standard kako bi vam se na ekranu prikazala standardna krivulja. Pomoću miša dovucite
crvenu vertikalnu liniju na sjecište žutog i bijelog pravca te očitajte vrijednosti optičke
gustoće i koncentracije glukoze.
Prije mjerenja novog uzorka, pritiskom na tipku Record data snimite podatke za prethodni
uzorak u tablicu, a aparat resetirajte pritiskom na tipku Clear.
Nakon što ste izvršili mjerenja prepišite podatke u tablicu i odgovorite na pitanja.
Tablica: Utjecaj inzulina na razinu glukoze u krvi
glukoza
Epruveta Tretman Inzulin OD
(mg/dL)
1 fiziološka otopina –
2 aloksan –
3 fiziološka otopina +
4 aloksan +
40
1. Usporedite razinu glukoze u krvi kontrolnog i dijabetičkog štakora. Zašto se one razlikuju?
___________________________________________________________________________
2. Usporedite razinu glukoze kod kontrolnog štakora prije i poslije tretmana s inzulinom.
Zašto učinak inzulina izostaje?
___________________________________________________________________________
3. Usporedite razinu glukoze kod dijabetičkog štakora prije i poslije tretmana inzulinom.
Kakav je učinak inzulina?
___________________________________________________________________________.
41
UTJECAJ HORMONA ŠTITNJAČE NA METABOLIZAM
(Simulacija)
Metabolizam je skup biokemijskih reakcija u organizmu. Dijeli se na katabolizam, proces u

kojem se kompleksne tvari razgrađuju na jednostavnije, i anabolizam, proces u kojem se
jednostavne tvari vežu u kompleksne molekule. U oba procesa sudjeluju stanični enzimi.
Kompleksne molekule u svojim kemijskim vezama imaju pohranjenu energiju koja se
oslobađa kada te veze pucaju. Većina oslobođene energije iskoristi se za formiranje molekula
ATP-a, a manji dio se otpušta kao toplina. Sisavci su homeotermne životinje, što znači da im
je tjelesna temperatura konstantna kako bi se u tijelu mogli odigravati potrebni metabolički
procesi.
Najvažniju ulogu u održavanju metabolizma i proizvodnji topline ima hormon štitnjače
tiroksin koji je pod kontrolom tiroid-stimulirajućeg hormona (TSH) hipofize.
Razina metabolizma računa se kao omjer kisika kojeg štakor utroši tijekom jednog sata i mase
štakora:
utrošak O2 (mL/hr)
MR (mL/kghr) = ____________________
masa (kg)
Objekt: 3 štakora: kontrolni štakor (normal), štakor s odstranjenom štitnjačom (Tx) i štakor s
odstranjenom hipofizom (Hypox)
1. Bazalni metabolizam (Exp metabolism)

Pritiskom na stezaljku uz natpis Clamp otvorite dovod zraka u eksikator (mora pisati
Clamp open), a pritiskom na stezaljku uz natpis Chamber povežite eksikator s manometrom
(mora pisati Chamber and manometer connected). Postavite kontrolnog štakora u eksikator i
izvažite ga pritiskom na tipku Weight. Zabilježite očitanu masu u tablicu.
Pritiskom na tipku + namjestite vrijeme na mjeraču (Timer) na 1 minutu.
Pritiskom na stezaljku uz natpis Clamp zatvorite dovod zraka (mora pisati Clamp closed)
Pritisnite tipku Start na mjeraču vremena i pričekajte da mjerač odbroji 1 minutu. Pritiskom
na odgovarajuće stezaljke otvorite dovod zraka (Clamp open) i povežite eksikator sa
šrcaljkom (Chamber and syringe connected)
Pritiskom na tipku + na mjeraču kisika namjestite 1.0 mL 02 i stitnite tipku Inject.
Povećavajte volumen dodanog kisika dok se razine vode u oba kraka manometra ne izjednače.
Izmjereni volumen kisika odgovara volumenu kisika koju je utrošio štakor tijekom 1 minute.
Pomnožite ga sa 60 kako biste dobili volumen kisika utrošenog u 1 sat.
Iz zabilježenih podataka izračunajte razinu metabolizma.
Vratite štakora u njegov kavez i pritisnite tipku "Reset". Ponovite cijeli postupak s ostala dva
štakora i zabilježite podatke u pripadajuće dijelove tablice
2. Učinak tiroksina na razinu metabolizma

Pritiskom na miša dovucite štrcaljku ispunjenu tiroksinom do kontrolnog štakora.
Kada otpustite prst, štakoru će biti uštrcan sadržaj, u ovom slučaju tiroksin. Ponovite sve
postupke kao i kod mjerenja bazalnog metabolizma i unesite podatke u pripadajuće dijelove
tablice.Nakon što vratite štakora u kavez, pritisnite tipku Clean, kako bi se unijeta tvar
odstranila iz organizma.
Ponovite postupak s ostala dva štakora i zabilježite podatke.
42
3. i 4. Učinak TSH i propiltiouracila na razinu metabolizma
Sva tri štakora tretirajte najprije s TSH, a onda s propiltiouracilom, ponovite opisani
postupak (ne zaboravite na Reset i Clean) i zabilježite podatke u tablicu.
Tablica: Utjecaj hormona na razinu metabolizma
Metabolizam/štakor Kontrolni Tx Hypox

Bazalni
masa kg kg kg
potrošnja O2/min mL mL mL
potrošnja O2/h mL mL mL
razina metabolizma (MR) mL/kgh mL/kgh mL/kgh
+ tiroksin
masa kg kg kg
+ TSH
masa kg kg kg
+ propiltiouracil
masa kg kg kg
43
Odgovorite na pitanja:
1. U čemu su se razlikovale razine bazalnog metabolizma kod triju štakora i zašto?
___________________________________________________________________________
2. Kakav je učinak tiroksina na metabolizam kontrolnog štakora? Zašto?
___________________________________________________________________________
3. Kakav je učinak tiroksina na metabolizam tiroidektomiranog štakora? Zašto?
___________________________________________________________________________
4. Kakav je učinak tiroksina na metabolizam hipofizektomiranog štakora? Zašto?
___________________________________________________________________________
5. Kakav je učinak TSH na kontrolnog štakora u odnosu na bazalni metabolizam? Zašto?
___________________________________________________________________________
6. Kakav je učinak TSH na Tx štakora u odnosu na bazalni metabolizam? Zašto?
___________________________________________________________________________
7. Kakav je učinak TSH na Hypox štakora u odnosu na bazalni metabolizam? Zašto?
___________________________________________________________________________
8. Kakav je učinak propiltiouracila na kontrolnog štakora u odnosu na bazalni metabolizam?

Zašto?
___________________________________________________________________________
9. Kakav je učinak propiltiouracila na Tx štakora u odnosu na bazalni metabolizam? Zašto?
___________________________________________________________________________
10. Kakav je učinak propiltiouracila na Hypox štakora u odnosu na bazalni metabolizam?

Zašto?
___________________________________________________________________________
44
THORNOV TEST U MIŠA
Thornov test je klinički test kojim se ispituje funkcionalna sposobnost kore

nadbubrežne žlijezde, a temelji se na pojavi da pojačano lučenje glukokortikoida izaziva pad
koncentracije polimorfonuklearnih eozinofila u venskoj krvi (eozinopenija). Bilo koja vrsta
stresa (trauma, fraktura, opekotina, toplina, hladnoća, bolest, fizički napor i dr.) dovodi do
kompleksnih endokrinoloških i metaboličkih promjena. Stres karakteriziraju pojačana
aktivnost osovine hipotalamus-hipofiza-kora nadbubrežne žlijezde, te pojačana aktivnost
simpatičkog živčanog sustava. Neuroni paraventrikularnih jezgara hipotalamusa luče
kortikotropin oslobađajući hormon koji hipotalamu-hipofiznim portalnim sistemom dolazi do
adenohipofize i pospješuje lučenje adenokortikotropnog hormona (ACTH). ACTH izaziva u
kori nadbrežne žlijezde pojačavaju produkciju i sekreciju glukokortikoida (kortizola), koji
zatim uzrokuju eozinopeniju. Učinak kortzola započinje nekoliko minuta nakon što se izluči,
a postane izražen nakon nekoliko sati.
Svrha vježbe: na temelju pojave eozinopenije procijeniti sposobnost kore nadbubrežne

žlijezde da na podražaj adenokortikotropinom poveća lučenje glukokortikida.
Izvođenje vježbe:
Prije izlaganja stresu mišu uzmite uzorak krvi iz repne vene u leukocitni melanžer do
oznake 1. Melanžer razrijedite Hinkelmanovom otopinom (0,5% žuti eozin, 0,5% formalin i
0,185% formaldehid u destiliranoj vodi) do oznake 11. Eozinofile brojete pola sata nakon
uzimanja uzorka. Prije brojanja melanžer protresite, prve 2-3 kapi ispustitite te nanesite na
Bürker-Turkovu komoricu. Eozinofile zbog veće točnosti brojte na dvije kompletne mrežice
(eritrocitna i leukocitna polja) ukupne površine 2 x 9 mm2.
Broj eozinofila izračunava se prema formuli:
Broj eozinofila = broj na dvije mrežice / 18 x 108

(visina komorice (10mm) x razrjeđenje (10 x) x 106)
Miša nakon što je prestao krvariti iz repa stavite se u kadicu s hladnom vodom i pustite
da pliva 7 min. Nakon toga ga obrišite i osušite pod lampom. Uzmite novi uzorak krvi iz
repne vene na isti način kao i prvi puta. Nakon pola sata prebrojte eozinofile.
Tumačenje rezultata: Broj eozinofila normalno u miša iznosi 145-580 x 106 L (1-4% od
ukupnog broja leukocita). Nakon stresa broj eozinofila trebao bi pasti na polovicu što je znak
dobre funkcije kore nadbubrežne žlijezde.
Što potvrđuje eozinopenija u štakora?
___________________________________________________________________________
Do čega dovodi pretjerano lučenje kortizola?
___________________________________________________________________________
45
BROJANJE ERITROCITA
Pribor: vata
alkohol
britvica
eritrocitni melanžer
pipetor za melanžere
Bürker-Türkova komorica
Hayemov reagens
mikroskop
Pokusni objekt: krv
Postupak:
Učvrstite pokrovno stakalce na Bürker-Türkovu komoricu (slika 1. B). Vršak melanžera
uronite u kap krvi i navucite krv do oznake 0.5 (razrjeđenje 200 puta) ili do oznake 1
(razrjeđenje 100 puta), a zatim nadopunite Hayemovom otopinom do oznake 101. Melanžer
nakon toga lagano protresite i ispuste jednu do dvije kapi tekućine, a slijedeću kap se stavite
na komoricu uz rub pokrovnice pokraj ugravirane mrežice.
Eritrociti se broje u središnjem dijelu mrežice (slika 2.). Najčešće se broje četiri
dijagonalna polja (64 kvadratića), a za veću preciznost može se izbrojati još jedno rubno polje
(ukupno 80 kvadratića). Duljina stranice jednog kvadratića iznosi 1/20 mm, a nakon što
se na komoricu stavi pokrovno stakalce nad svakim kvadratićem nastaje prostor visine 1/10
mm (slika 1. A).
Izračunajte srednji broj eritrocita (X) po jednom kvadru i iz toga broj eritrocita u mm3
krvi (uzeti u obzir razrjeđenje!).
E = X x 1/V x razrjeđenjeV - volumen kvadra
Normalne vrijednosti: ♀ 4,3 - 5,7 x 1012/L ♂ 5,1 - 5,8 x 1012/L
1/5 mm 1/20 mm
1 mm 3 mm
Slika 1. Bürker-Türkova komorica za

brojanje stanica
Slika 2. Ugravirana mrežica na Bürker-Türkovoj

komorici
46
BROJANJE LEUKOCITA
Pribor: vata
alkohol
britvica
leukocitni melanžeri
pipetor za melanžere
Bürker-Türkova komorica
Türkova otopina
mikroskop
Pokusni objekt: krv
Postupak:
Učvrstitie pokrovno stakalce na Bürker-Türkovu komoricu (slika 1. B). Vršak

melanžera uronite u kap krvi i navucite do oznake 0.5 (razrjeđenje 20 puta) ili do oznake 1
(razrjeđenje 10 puta) pa nadopunite Türkovom otopinom do oznake 11. Melanžer nakon toga
lagano protresite i ispustite jednu do dvije kapi tekućine, a slijedeću kap stavite uz rub
pokrovnice pokraj ugravirane mrežice.
Leukociti se broje u vanjskim dijelovima Bürker-Türkove komorice (slika 2.). Treba
izbrojati 64 kvadrata, s time da se broje svi leukociti koji se nalaze unutar kvadrata i na
njegove dvije susjedne stranice. Duljina stranice jednog kvadrata iznosi 1/5 mm, a nakon što
se na mrežicu stavi pokrovnica nad svakim kvadratom nastaje prostor visine 1/10 mm (slika
1. A).
Izračunajte srednji broj leukocita po jednom kvadru (X) i iz toga broj leukocita u mm3
krvi (uzeti u obzir razrjeđenje!).
Normalne vrijednosti: ♀ 3,3 - 9,3 x 109/L
♂ 3,5 - 10,0 x 199/L
L = X x 1/V x razrjeđenje V - volumen kvadra

1/5 mm 1/20 mm
1 mm 3 mm
Slika 1. Bürker-Türkova komorica za brojanje

stanica
Slika 2. Ugravirana mrežica Bürker-Türkove

komorice
47
ODREĐIVANJE HEMATOKRITA MIKROMETODOM
Hematokrit je volumni udio stanica u krvi. Više od 99% krvnih stanica čine eritrociti,
pa hematokrit ovisi o koncentraciji eritrocita u krvi i volumenu pojedinačnog eritrocita.
Prosječna vrijednost hematokrita za zdravog muškarca je 0,42 - 0,52 a za zdravu ženu 0,37 -
0,47. U stanjima anemija hematokrit može pasti i na 0,30, a kod policitemija može narasti i na
0,70. Hematokritske vrijednosti variraju s obzirom na spol, dob, klimu, nadmorsku visinu,
hranu, fizičku kondiciju i dr.
Pribor:
vata
alkohol
lanceta
heparinizirane kapilare
plamenik
centrifuga za mikrohematokrit
skala za očitavanje hematokrita
Pokusni objekt: krv
Postupak:
U kapilare uvući krv i zataliti ih na jednom kraju, zatim ih centrifugirati 5 minuta u

centrifugi za mikrohematokrit i na skali očitati razinu sabijenih eritrocita. Očitana vrijednost
je hematokrit.
48
ODREĐIVANJE KONCENTRACIJE HEMOGLOBINA METODOM PO SAHLIU
Hemoglobin (Hb) je krvni pigment. Važno svojstvo hemoglobina je da može labilno

vezati molekularni kisik i jednako lako taj kisik otpustiti. Valentno stanje željeza u hemu pri
tome se ne mijenja, tj. ono ostaje dvovalentno. Promjene u koncentraciji Hb mogu ukazati na
različite poremećaje normalnog procesa stvaranja i sazrijevanja eritrocita, odnosno na njihovo
pojačano raspadanje. U metodi po Sahliu koncentracija Hb određuje se kolorimetrijski
usporedbom s obojenim standardom.
Normalne vrijednosti koncentracije Hb: muškarci 140 - 180 g/L

žene 120 - 160 g/L
Na koncentraciju hemoglobina utječu razni čimbenici kao krvarenje, gubitak vode iz

organizma, poremećaji u metaboličkim procesima, naporan fizički rad itd.
Pribor: hemoglobinometar po Sahliu

0.1 N HCl
destilirana voda
sterilna igla
alkohol
Pasteurove pipete
Pokusni objekt: krv
Postupak:
U graduiranu epruvetu hemoglobinometra pipetom se unese 0.1 N HCl do crne oznake

10 (treba paziti da kiselina ne navlaži rubove epruvete!). Nakon toga, laboratorijskoj životinji
se očisti alkoholom mjesto na kojem će se uzeti krv iz krvne žile. Prvu kap krvi obrišemo
vatom, a drugu uvučemo u kapilarnu pipetu do oznake 0.02 ml. Krv iz pipete ispuštamo u
epruvetu s kloridnom kiselinom, a pipetu isperemo višekratnim uvlačenjem i ispuštanjem
otopine. Sadržaj ostavimo da stoji 3 do 5 min. Za to vrijeme hem se oksidira u hemin koji
otopinu oboji smeđe. Nakon toga Pasteurovom pipetom dodamo kap po kap destilirane vode
uz miješanje staklenim štapićem tako dugo dok otopina ne poprimi jednaku boju kao
standardi s lijeve i desne strane epruvete.
Na graduiranoj epruveti očitamo vrijednost koncentracije Hb na crvenoj skali u g %
Hb (g Hb /100 ml krvi).
49
ODREĐIVANJE KONCENTRACIJE HEMOGLOBINA SPEKTROFOTOMETROM
Glavna funkcija hemoglobina je prijenos plinova: kisika i ugljičnog dioksida.

Hemoglobin je protein koji se nalazi u citoplazmi eritrocita. To je najbrojniji protein u
citoplazmi, sa preko 250 miliona molekula hemoglobina po eritrocitu. Hemoglobin se sastoji
od četiri polipeptidna lanca (dva λ i dva β), a svaki lanac sadrži jednu hem grupu. Hem grupa
sadrži atom željeza na koji se veže molekula kisika. CO2 sa također prenosi hemoglobinom,
vezući se reverzibilno na specifično mjesto za aminokiseline u polipeptidnim lancima. Kako
je količina hemoglobina u eritrocitima direktno povezana sa metaboličkim funkcijama
organizma, važno je znati koncentraciju hemoglobina u krvi.
Metoda se temelji na izračunavanju razlike ulaznog i izlaznog svijetla određene valne
duljine koja odgovara najvećoj absorbanciji za molekulu hemoglobina.
Svrha vježbe: Odrediti koncentraciju hemoglobina u uzorku krvi

spektrofotometrijskom metodom
Pribor i kemikalije: epruvete, parafilm, centrifuga

Spektrofotometar, pipetor 5 – 50 μl
Kivete, pipete
cijanid reagens, standard
uzorak krvi
UPOZORENJE: Cijanid reagens je krajnje otrovan!

Pipetirati samo automatskom pipetom!
Priprema radne otopine: 20 ml cijanidnog reagensa razrijediti s 980 ml destilirane vode.

Otopina je stabilna najmanje tri mjeseca zatvorena u tamnoj staklenoj boci na 20 – 25ºC.
Tamna ili zamućena otopina nije za upotrebu.
Uvjeti određivanja: Valna duljina: 520 – 560 nm

Staklena kiveta: 1 cm
Temperatura: 20 - 25 ºC
Mjerenje: radni reagens
Postupak: Pipetirati samo automatskom pipetom !
Uzorak Standard
Radni reagens 5,0 ml -
Uzorak 0,02 ml -
Standard - 5,0 ml
Dobro promiješati. Nakon 5 minuta mjeriti absorbanciju
uzorka (Au)i standarda (As) prema radnom reagensu.
U epruvete dodajte uzorak krvi, radne otopine i standarda prema gore navedenoj tablici.
Pripremite jednu epruvetu sa standardom, te za svaki uzorak krvi po tri epruvete. Radna
otopini lizira eritrocite. Hemoglobin se oksidira i sa cijanidom stvara stabilan obojeni
kompleks cijanmethemoglobin. Kompleks je stabilan 12 sati na sobnoj temperaturi.
Centrifugiranjem se dijelovi staničnih membrana spuste na dno. Otopinu iz svake epruvete
50
prenesite kapaljkom u kivete i spektrofotometrom odredite absorbanciju. Koncentraciju
hemoglobina izračunajte prema formuli:
Au
Hemoglobin (g/L) = x 150
As
Linearnost rezultata se postiže do 250 g/L hemoglobina.
Očekivane vrijednosti:
Muškarci: 125 – 175 g/L

Žene: 115 – 155 g/L
RAČUNANJE HEMATOLOŠKIH INDEKSA (MCV, MCH, MCHC)
Iz izmjerenih vrijednosti hemoglobina, hematokrita i broja eritrocita mogu se

izračunati tzv. hematološki indeksi.
Srednji volumen eritrocita MCV (mean corpuscular volume)
Hematokrit (volumni udio)

MCV ( fL) = X 1015
Broj eritrocita (u 1 L krvi)
Normalna vrijednost za čovjeka 83.0 - 100.2 fL
Srednji sadržaj hemoglobina MCH (mean corpuscular hemoglobin)
Koncentracija hemoglobina ( g / L)
MCH ( pg ) = X 1012
Broj eritrocita (u 1 L krvi)
Normalna vrijednost za čovjeka 27.4 - 33.9 pg
Srednja koncentracija hemoglobina MCHC (mean corpuscular hemoglobin concentration)
Koncentracija hemoglobina ( g / L)
MCHC ( g / L) =
Hematokrit (volumni udio)
Normalna vrijednost za čovjeka 320 - 345 g/L
51
TEICHMANNOVI KRISTALI (KLORHEMIN)
Klorhemin je derivat protoporfirina koji ima vezan atom trovalentnog željeza (feri), a
na taj atom još i ion Clq. Hem za razliku od hemina ima dvovalentno željezo (fero). Kristali
klorhemina su smeđe boje i imaju karakterističan oblik. Obično ih nazivamo Teichmannovim
kristalima, po autoru koji ih je otkrio 1852. godine. Dobivanje Teichmannovih kristala može
poslužiti kao reakcija za dokazivanje krvi (npr. u sudsko-kemijskoj analizi). Krv različitih
vrsta daje iste kristale klorhemina jer njihovi hemoglobini imaju iste hem skupine.
Pribor: mikroskop
tri predmetnice
dvije pokrovnice
NaCl
octena kiselina
plamenik
kapaljka
Pokusni objekt: krv čovjeka, krv miša
Postupak:
Na predmetnicu stavite manju kap krvi i pomoću druge predmetnice napravite razmaz.
Razmazu dodajte nekoliko kristala NaCl. Kad se krv osuši, pokrijte je pokrovnicom i oprezno
uz rub pokrovnice dodajte kap CH3COOH, koja će se kapilaritetom proširiti ispod
pokrovnice.
Nakon toga preparat blago zagrijavajte 30 do 60 sekundi na plameniku. Pripazite da kiselina
ne provrije, a ukoliko kiselina ispari dokapajte još jednu kap kiseline. Nakon zagrijavanja
preparat pustite da se ohladi, a zatim pod mikroskopom promatrajte kristale. Teichmannovi
kristali vide se kao smeđe iglice koso odrezanih krajeva.
Pri izvedbi ove vježbe odigravale su se ove reakcije: octena kiselina hemolizira eritrocite,
zagrijavanjem NaCl i CH3COOH nastaje HCl (1), koja hidrolizira hemoglobin (2) i pretvara
hem u klorhemin (3).
1. CH3COOH + NaCl → HCl + CH3COONa

2. Hemoglobin + HCl → Hem + Globin
3.
N N N N
Fe 2+ + HCL Fe 3+ Cl
N N N N
HEM KLO RHEMIN
52
DIFERENCIJALNA KRVNA SLIKA (DKS)
Pribor: sterilna lanceta

predmetna stakalca
zaporni sat
imerziono ulje
May-Grünwald
Giemsa
Pokusni objekt: krv
Postupak:
Priprema krvnog razmaza

Uz rub predmetnog stakla kapnite kap krvi. Predmetno staklo pomoću kojeg pravite
razmaz prislonite na predmetnicu pod kutom od 45o i jednakomjernim potezom razmažite krv
po dužini predmetnog stakla. Za analizu su prikladni samo tanki, jednakomjerni razmazi.
Nakon sušenja razmaza na zraku (najmanje 1 sat) pristupite bojanju razmaza metodom
po Pappenheim-u.
Bojanje krvnog razmaza

Krvni razmaz postavite na mostić za bojanje, prelijte bojom May-Grünwald i ostavite
stajati 7 minuta. Nakon toga isperite destiliranom vodom i ocijedite. Preparat zatim prelite
vodenom otopinom Giemse (2 dijela vode : 1 dio Giemse) i ostavite stajati 10 do 15 minuta.
Boju isperite destiliranom vodom i osušite u kosom polažaju.
Pregled krvnog razmaza

Na obojeni krvni razmaz kapnute kap imerzione tekućine (cedrovo ulje ili anisol) i
analizirajte pod imerzionim objektivom. Prilikom pregleda razmaza potrebno je analizirati
najmanje 100 stanica iz reda leukocita da bi se relativni broj pojedinih vrsta leukocita moga
izraziti u postocima. U svaki od 10 okomitih stupaca tablice upisuje se po 10 stanica.
53
DIFERENCIJALNA KRVNA SLIKA ČOVJEKA
Diferencijalna krvna slika – brojevni udio pojedinih vrsta leukocita u krvi, izražen u
numeričkoj frakciji (%) od ukupnog broja.
leukociti u krvi čovjeka:

- neutrofili 65-70 %
- eozinofili 2-5 %
- bazofili 0,4 %
- monociti 5-10 %
- limfociti 30 %
leukociti u krvi miša:

- neutrofili 30 %
- eozinofili 2-5 %
- bazofili 0,4 %
- monociti 5-10 %
- limfociti 65-70 %
Granulociti:
Neutrofili – (promjer 9–12 μ). Citoplazma je blijedo ružičasta, ispunjena finim ružičastim
zrncima. Jezgra je izrazito nepravilna i podijeljena na nekoliko međusobno povezanih
segmenata (obično 3, rjeđe 2 ili 4, a vrlo rijetko 5). Pored ovih tzv. segmentiranih neutrofilnih
granulocita, postoje u normalnim prilikama i neutrofilni nesegmentirani granulociti, čija
jezgra ima štapićasti ili potkovičasti oblik.
Eozinofili – nešto su veći od neutrofila (11-14 μ). Citoplazma ima brojna gruba svijetlo
ružičasto – narančasta zrnca kuglastog ili izduženog oblika. Zrnca su jednakomjerno
raspoređena u citoplazmi. Jezgra ima obično 2 (rijetko 3) međusobno spojena segmenta.
Bazofili –manji su od neutrofila (8-10 μ).Posjeduju gruba i nepravilna intenzivno plavo

obojena zrnca kuglastog ili izduženog oblika. Zrnca su jednakomjerno raspoređena u
citoplazmi. Jezgra je razmjerno velika, segmentirana (obično 2 segmenta) ili samo lagano
utisnuta, blijeda i pokrivena bazofilnim zrncima.
Agranulociti:
Limfociti – mogu se podijeliti na velike limfocite (10-15μ) i male limfocite (7-8 μ).
Posjeduju veliku okruglastu jezgru s mnogo kromatina koji se intenzivno boji bazičnim
bojama. Jako bazofilna, plavo obojena citoplazma svedena je na vrlo uzak polumjesečast
pojas oko jezgre. Veliki limfocit ima obilniju citoplazmu s manjim brojem azurofilnih zrnaca.
Monociti - (krvni makrofagi) – su najveće stanice (15-20μ) i po svom obliku najrazličitije

stanice bijele krvne loze. Jezgra obično leži ekscentrično i ima nestalan oblik (bubrežast,
54
jajast ili potkovičast). Imam manje kromatina od limfocita i on je nejednako gust, pa je zato
jezgra slabije i ne jednakomjerno obojena, za razliku od jezgre limfocita.
Citoplazma je prožeta vakuolama i u njoj se nalaze brojna fina azurofilna zrnca. Citoplazma je
tamno sivo-plave boje.
vrsta
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 % apsolutni broj / L
leukocita
neutrofili
eozinofili
bazofili
limfociti
monociti
ukupno
55
KRVNE STANICE PTICA
Broj stanica varira obzirom na sezonske promjene (pada od zime do jeseni. Eritrociti
ptica ovalnog su oblika i posjeduju jezgru. Veličine su od 10,7 do 15,8 µm. Broj eritrocita
ovisi o vrsti, a kreće se od 2,9 do 5,1 x 1012/L. Životni vijek iznosi im svega 28 do 45 dana.
Postoji nekoliko tipova leukocita: heterofoli, eozinofili, bazofili, limofociti i
monociti.
Heterofili (pseudoeozinofili) - veličina 10 do 15 µm
- udio 11,3 % do 57,3 %
- u citoplazmi mogu posjedovati jasno do mutno crvene štapiće;
jezgra je polimorfna s različitim brojem segmenata.
Eozinofili - udio 6,0 % do 59,3 %
- u citoplazmi se nalaze crvene granule; segmentirana jezgra je izrazito plave
boje.
Bazofili - udio 0 % do 3,8 %
- citoplazma je neobojena s puno tamno obojenih granula; jezgra je okrugla ili
ovalna oblika.
Limfociti - udio 24 % do 59 %
- citoplazma je slabo bazofilna; jezgra je okruglog oblika i tamno obojena
Monociti - udio 1,3 % do 5,3 %
- veći od limfocita; citoplazma je slabo sivo obojena; jezgra je bubrežastog
oblika.
Trombociti su ovalnog oblika s okruglom jezgrom. Broj im se kreće od 2,0 do 3,0 x 109/L.
Obično dolaze u nakupinama.
Praktični dio:
Pregled krvnog razmaza goluba (Columba livia) i supa (Gyps fulvus).
KRVNE STANICE GMAZOVA
Tipovi leukocita:
Neutrofilni granulociti (heterofili) su okrugle ili blago ovalne stanice često u
skupinama. Mala nepravilna jezgra leži blizu periferije stanice, boji se tamno ljubičasto.
Citoplazma može sadržavati nježne bazofilne granule (boje se tamno ružičasto do svijetlo
ljubičasto) i azurofilne granule (boje se ljubičasto crveno). Stariji neutrofili često sadrže veći
broj vakuola.
Eozinofilni leukociti su najveće stanice u krvi. Jezgra je mala, okrugla smještena uz

rub stanice. Slabo je bazofilna i boji se svijetlo plavo. U citoplazmi se nalaze gusto
organizirane velike acidofilne granule koje pokazuju jaki afinitet prema eozinu pa se boje
ciglasto crveno ili narančasto smeđe. Eozinofili zmija i guštera mogu biti bez granula u
citoplazmi.
Bazofilni leukociti veličine su srednjeg leukocita. Jezgra je smještena u sredini stanice
i obično je prekrivena brojnim bazofilnim granulama koje se nalaze u citoplazmi, a boje se
ljubičasto plavo.
56
Limfociti su okrugle stanice, čiji najveći dio zauzima jezgra s gustim bazofilnim
kromatinom (boji se tamno plavo-ljubičasto). Tanka periferna citoplazma slabo je bazofilna i
boji se blijedo plavo. U citoplazmi se ponekad mogu vidjeti azurofilna zrnca. Mali limfociti
su vrlo slični trombocitima.
Monociti su okrugle katkada ovalne stanice s jezgrom ovalnog ili bubrežastog oblika,
smještenom na periferiji. Boje se poput limfocita.
Eritrociti su ovalnog oblika i imaju jezgru.
Trombociti su malene elipsoidne stanice s izduženom centralno smještenom jezgrom.

Imaju tanak rubni sloj gotovo bezbojne citoplazme. Lako se oštećuju i obično se nalaze u
nakupinama.
Praktični dio:
Pregled krvnog razmaza poskoka (Vipera ammodytes).
57
HEMOCITI KUKACA
Hemolimfa kukaca sastoji se od tekućeg dijela i stanica- hemocita.

Tekući dio (92% vode, slobodne aminokiseline, peptidi, hormoni, enzimi, pigmenti) ima
važnu ulogu u transportu i raspodjeli različitih organskih i anorganskih spojeva, mehaničku te
hidrauličku ulogu.
Hemociti imaju važnu ulogu u koagulaciji, fagocitozi skladištenju hranjivih tvari i
imunološkom odgovoru. Klasificirani su u nekoliko tipova obzirom na oblik i funkciju:
prohemociti, plazmatociti, granularni hemociti (granulocuti), koagulociti, sferulociti. Ukupan
broj hemocita varira u odnosu na stupanj razvoja, fiziološkom stanju jedinke, a kreće se od
30000 - 50000 stanica / mm3.
Shema: hemociti kukaca
PR - prohemocit , PL - plazmocit, GR- granulocit, SP - sferulocit, CO – koagulocit
PL
PL GR
PR
PL
CO SP
Praktični dio:
Pregled razmaza hemolimfe paličnjaka (Carasius morosus)
Obojeni razmaz hemolimfe paličnjaka gledati pod imerzijom. Uz pomoć sheme i fotografija
potrebno je prepoznati sve vrste hemocita.
Nacrtaj zapažene hemocite.
58
ODREĐIVANJE BRZINE SEDIMENTACIJE KRVI
Eritrociti imaju veću specifičnu težinu od krvne plazme*, pa u krvi koja miruje i kojoj
je dodano sredstvo protiv koagulacije postupno sedimentiraju. Za brzinu sedimentacije važan
je odnos broja eritrocita i volumena plazme, koncentracija i sastav bjelančevina i masti u
krvnoj plazmi, količina električnog naboja stanica i dr. Sedimentacija eritrocita (SE) povećava
se kod infektivnih bolesti, upala, tumora, nakon ozračenja, unosa cjepiva i seruma, trudnoće i
dr. Sedimentacija je snižena kod policitemija, alergijskih reakcija i dr. Brzina sedimentacije
krvi znatno varira kod različitih životinjskih vrsta.
Normalne vrijednosti sedimentacije nakon 60 min.:
Novorođenče 1-2 mm
Odrasla osoba % 6-12 mm, & 14-16 mm
Pas 2 mm
Mačka 3 mm
Konj 135 mm
Pribor: graduirane pipete za SE (duljina 300 mm promjer 2,5 mm)

stalak za fiksiranje pipeta u okomiti položaj sa gumenim podlošcima
3,8% otopina natrijevog citrata, pribor za uzimanje krvi
Pokusni objekti: krv čovjeka ili životinje

*
Specifična težina eritrocita 1,080 - 1,090
Specifična težina plazme 1,025 - 1,030
Postupak:
Svježe izvađenu krv, kojoj je dodano antikoagulativno sredstvo (natrijev citrat),

navucite u pipetu po Westergreenu do oznake 0. Držeći kažiprstom vrh pipete, da sadržaj ne
iscuri, stavite donji dio pipete na gumeni podložak stalka, te opružnim poklopčićem učvrstite
pipetu u okomiti položaj. Zabilježite vrijeme, te nakon 1 i 2 sata (po potrebi i nakon 24 sata)
očitajte za koliko se mm spustio sloj stanica.
59
VRIJEME KRVARENJA
Vrijeme krvarenja i vrijeme zgrušavanja krvi metode su za dokazivanje poremećaja u

mehanizmu koagulacije krvi. Nedostatak bilo kojeg faktora zgrušavanja ili njegova
nedovoljna koncentracija dovode do poremećaja u procesu zgrušavanja krvi. Normalno
vrijeme krvarenja kod čovjeka iznosi 1 do 3 minute.
Pribor: vata
alkohol
žilet
filter papir
zaporni sat
Pokusni objekt: miš
Postupak:
Miša zagrijte pod lampom, rep lagano zarežite žiletom Čim se pojavi prva kap krvi
zabilježite vrijeme. Svakih 15 sekundi rubom filter-papira upijajte nastale kapljice krvi, pazeći
da ne dotaknete ranu. Kao vrijeme krvarenja bilježite vrijeme kada filter-papirom više ne
možete upiti krv, odnosno kada prestane krvarenje.
VRIJEME ZGRUŠAVANJA KRVI
Odmah nakon manje ozljede krvne žile njezina se stjenka kontrahira, a trombociti
začepe male pukotine. Kod većih ozljeda za zaustavljanje krvarenja uz trombocitni čep stvara
se i ugrušak krvi. Proces zgrušavanja započinje aktivacijskim tvarima iz oštećenog tkiva.Uz
sudjelovanje niza koagulacijskih faktora stvara se aktivator protrombina koji pospješuje
pretvorbu protrombina u trombin. Trombin djeluje kao enzim pri pretvorbi fibrinogena u niti
fibrina koje zapletu trombocite, krvne stanice i plazmu stvarajući ugrušak (koagulum).
Normalno vrijeme zgrušavanja krvi kod čovjeka iznosi 5-18 minuta.
Pribor: vata
alkohol
žilet
staklene kapilare
zaporni sat
Pokusni objekt: miš
Postupak:
Miša zagrijte pod lampom i rep lagano zarežite žiletom. Čim se pojavi prva kap krvi
zabilježite vrijeme. Dvije ili tri kapilarne cjevčice duljine oko 7 cm napunite krvlju i odložite
na stranu. Nakon dvije minute, nježno odlomite 1 cm cjevčice. Postupak ponavljajte svakih 30
sekundi do trenutka kad između dva odlomljena dijela cjevčice uočite formiranu fibrinsku nit.
Zabilježite vrijeme kao vrijeme zgrušavanja.
60
DOBIVANJE SERUMA I PLAZME
Plazma je izvanstanična tekućina koja preostaje kad se iz krvi uklone stanični

elementi. Plazma se iz krvi može izdvojiti centrifugiranjem uz dodatak antikoagulansa koji
sprječava zgrušavanje krvi. Ako krv ostavimo stajati neko vrijeme bez dodatka
antikoagulansa, stvorit će se ugrušak i uz njega serum. Serum je po svom sastavu sličan
plazmi, ali mu nedostaju faktori koagulacije (zgrušavanja).
Pribor: antikoagulans
epruvete
centrifuga
škarice
pincete
Pasteurove pipete
alkohol
vata
sterilne igle
šprice od 10 ml
Pokusni objekt: krv miša ili štakora
Postupak:
Dobivanje plazme
Životinju iskrvarite i krv stavite u epruvetu u kojoj se nalazi antikoagulans. Krv
centrifugirajte 10 minuta na 2200 okretaja /minuti.
Dobivanje seruma
Životinju iskrvarite i krv stavite u epruvetu bez antikoagulansa. Krv ostavite 5 do 10

minuta na sobnoj temperaturi da dođe do koagulacije. Nakon toga centrifugirajte 10
minuta na 2200 okretaja /minuti.
61
DOKAZIVANJE PROTEINA U PLAZMI I SERUMU
Krvna plazma je izvanstanična tekućina bogata proteinima (70 g/L). Proteini plazme
dijele se u tri glavne skupine:
albumini 45 g/L - stvaraju koloidno-osmotski tlak

globulini 25 g/L - α i β transportiraju druge tvari u plazmi; ϒ
sudjeluju u obrani organizma
fibrinogen 3 g/L - sudjeluju u procesu zgrušavanja krvi
Svrha vježbe: dokazati nazočnost proteina u krvnoj plazmi i serumu taložnom

ili biuretskom reakcijom
Pribor: stalak s epruvetama

kapaljke
trikloroctena kiselina
5% NaOH
0.25% Cu SO4
Pokusni objekt: krvna plazma i serum
Postupak:
Taložna reakcija
U uzorak krvne plazme i seruma kapaljkom dodajte nekoliko kapi trikloroctene
kiseline. Što opažate?
Biuretska reakcija
U uzorak plazme dodajte 20 kapi 5% NaOH i malo promiješajte. Zatim dodajte 30
kapi 0.25% CuSO4 i opet malo promiješajte. Što opažate ?
62
DOKAZIVANJE FIBRINOGENA PO HOWE-u
Fibrinogen u plazmi kojoj je dodan natrijev citrat ne može prijeći u fibrin, jer nisu
prisutni slobodni kalcijevi ioni. Dodavanjem topive kalcijeve soli omogućena je pretvorba
fibrinogena u fibrin.
Pribor:
pipete
staklena tikvica
menzura
staklene čašice
parafilm
0.9% NaCl
2.5% CaCl2
pokusni objekt: krv
Postupak:
28 ml otopine NaCl izmiješajte u čistoj suhoj tikvici s 1 ml plazme i 1 ml 2.5 % CaCl2.

Tikvicu protresite, začepite i stavite u termostat na 37 oC. Fibrinogen se izlučuje kao bijela
nježna mrežica, a tekućina postaje želatinozna. Obično je koagulacija završena poslije 30
minuta, ali katkad ona traje mnogo dulje, pa je najbolje ostaviti smjesu da stoji preko noći.
Kad je fibrin koaguliran, tekućinu oprezno miješajte tankim staklenim štapićem. Ugrušak se
kontrahira i fibrin prianja uz štapić.
63
SRCE (Simulacija)
Srčani mišić, za razliku od skeletnog mišića, posjeduje svojstvo samostalnog

ritmičnog podraživanja. Srce žabe građeno je od dvije pretklijetke i jedne nepotpuno
pregrađene klijetke. Srčani predvodnik smješten je u venskom zatonu (područje između vene
cave i desnog atrija). Na aktivnost srca djeluju: živci autonomnog živčanog sustava
(simpatikus, parasimpatikus), hormoni, ioni, proizvodi metabolizma i dr.
U glavnom izborniku izaberi Frog Cardiovascular Physiology.

A) Kontrakcija srca
Na ekranu je prikazano srce na koje neprestano kapa Ringerova otopina. Osciloskop prikazuje
kontrakcije srca, frekvenciju kontrakcija (Heart Rate) te opisuje aktivnost srca: normalni
srčani ritam u mirovanju (Heart Rate Normal), promjenljivi ritam (Heart Rate Changing) i
stabilni ritam koji je niži ili viši od ritma u mirovanju (Heart Rate Stable). Program se
prilagođava brzini vašeg kompjutora, pa o tome ovisi prikaz brzine otkucaja srca koji vidite
na osciloskopu (frekvencija je ista), a prikaz se može promijeniti u izborniku Tools, Modify
Display, Increase Speed.
Na krivulji kontrakcije srčanog mišića uočite kontrakciju pretklijetki i klijetke (sistola),

relaksaciju klijetke (dijastola), te zabilježi broj otkucaja u minuti
__________________________________________________________________________
Srčani ciklus je razdoblje od završetka jedne kontrakcije do završetka druge kontrakcije srca.
A1) Utvrđivanje vremena nepodražljivosti (refraktnosti)

Srčani mišić je nepodražljiv prema ponovljenom podražaju koji slijedi za vrijeme akcijskog
potencijala (vrijeme funkcionalne nepodražljivosti) i zbog toga se ne može tetanički
kontrahirati.
Mišem odvucite elektrodu (Direct Heart Stimulation) na držač s desne strane srca.
Primjenjujte pojedinačni podražaj (Single Stimulus) u slijedećim razdobljima srčanog ciklusa:
a) neposredno prije kontrakcije klijetke
b) na vrhu kontrakcije klijetke
c) za vrijeme relaksacije klijetke
Uočite nastanak prijevremene sistole (ekstrasistola) i kompenzacijske pauze.
Tijekom kojeg dijela srčanog ciklusa je moguće izazvati prijevremenu sistolu?
___________________________________________________________________________
Primjenom višestrukog podražaja (Multiple Stimulus) pokušajte izazvati tetaničku

kontrakciju. Koji je rezultat primijenjenog podražaja?
__________________________________________________________________________
Obzirom na funkciju srca zašto je važno da se srčani mišić ne može tetanički kontrahirati?
__________________________________________________________________________
64
A2) Utvrđivanje učinka Nervus Vagusa na srce
N. Vagus prenosi parasimpatičke impulse i time utječe na srčani ciklus.
Vratite Direct Heart Stimulation elektrodu na mjesto i stavite Vagus Nerve Stimulation
elektrodu na držač s desne strane srca. Namjestite stimulator na 50 stimuli/sec. Primjenjujte
višestruki podražaj. Podražaj zaustavite nakon što srce počne ponovo kontrahirati (bijeg od
vagusa).
Kako stimulacija vagusa utječe na rad srca?
____________________________________________________________________
B) Učinak fizičkih i kemijskih modifikatora rada srca

U izborniku Experiment odaberi Modifiers of Heart Rate.
B1) Učinak temperature na rad srca

Pritisnite 5 oC Ringer's i promatrajte rad srca u hladnoj Ringerovoj otopini. Kada se pojavi
poruka na osciloskopu Haert rate Stable zabilježite rezultat u tablicu.
Što ste uočili? Koliki je broj otkucaja srca?
___________________________________________________________________________
Pritisnite 23oC Ringer's da vratite srce na normalnu temperaturu i kada se pojavi poruka Heart
Rate Normal pritisnite 32oC Ringer's. Rezultat zabilježite u tablicu.
Što ste uočili? Koliki je broj otkucaja srca?
___________________________________________________________________________
Pritisnite 23oC Ringer's kako bi se srce vratilo na normalnu temperaturu prije početka idućeg
pokusa.
B2) Učinak pilokarpina na rad srca

Pilokarpin simulira učinak parasimpatikusa stimulirajući povećano oslobađanje acetilkolina.
Podražite srce pilokarpinom, promatrajte rad srca do pojave oznake Heart Rate Stable te
zabilježite rezultat u tablicu. Srce isperite Ringerovom otopinom od 23oC.
Kako pilokarpin utječe na rad srca?
___________________________________________________________________________
B3) Učinak atropina na rad srca

Podražite srce atropinom i promatrajte rad srca do pojave oznake Heart Rate Stable te
zabilježite rezultat. Srce isperite Ringerovom otopinom od 23oC.
Kakav učinak ima atropin? Da li su pilokarpin i atropin agonisti ili antagonisti?
___________________________________________________________________________
65
B4) Učinak adrenalina na rad srca
Podražite srce adrenalinom, promatrajte rad srca do pojave oznake Heart Rate Stable te
Kakav učinak ima adrenalin? Koji dio autonomnog živčanog sustava oponaša učinak
adrenalina?
___________________________________________________________________________
B5) Učinak digitalisa na rad srca

Podražite srce digitalisom, promatrajte rad srca do pojave oznake Heart Rate Stable te
zabilježite rezultat u tablicu.
Kakav učinak ima digitalis?
__________________________________________________________________________
B6) Učinak iona na rad srca
a) Učinak kalcijevih iona

Podražite srce kalcijevim ionima, promatrajte rad srca do pojave oznake Heart Rate
Stable te zabilježite rezultat u tablicu. Srce isperite Ringerovom otopinom od 23oC.
Kakav učinak imaju ioni kalcija na rad srca?
___________________________________________________________________________
b) Učinak natrijevih iona

Podražite srce natrijevim ionima, promatrajte rad srca do pojave oznake Heart Rate Stable te
Kakav učinak imaju ioni natrija na rad srca?
___________________________________________________________________________
c) Učinak kalijevih iona

Podražite srce kalijevim ionima, promatrajte rad srca do pojave oznake Heart Rate Stable te
zabilježite rezultat u tablicu. Srce isperite 23oC Ringerovom otopinom.
Kakav učinak imaju ioni kalija na rad srca?

___________________________________________________________________________
66
EKG – ELEKTROKARDIOGRAM (BIOPAC)
UVOD
Glavna funkcija srca je stvaranje gradijenta tlaka koji uzrokuje cirkuliranje krvi kroz
sistemsku i plućnu cirkulaciju. Tri vrste stanica srcu omogućavaju obavljanje te zadaće:
• Srčani predvodnik, u kojem nastaju električni impulsi (SA-čvor)
• Provodna muskulatura, koja širi električni signal kroz srce (Slika 1.)
• Kontraktilne stanice, s mehaničkom ulogom izbacivanja krvi.
SA-čvor je normalni predvodnik srca, koji započinje svaki električni i mehanički ciklus. Kada
se SA-čvor depolarizira, električni impuls se širi kroz atrijske mišićne stanice, uzrokujući
njihovu kontrakciju (atrijska sistola). Dakle, depolarizaciju SA-čvora slijedi kontrakcija atrija.
Impuls se iz SA-čvora širi preko internodalnih putova do AV-čvora. Val depolarizacije ne
može se izravno širiti iz atrija u ventrikule jer ih od atrija dijeli neprovodljivo tkivo (vezivo i
sl.), tako da je jedini mogući put kojim impuls može preći iz atrija u ventrikule AV-čvor.
Signal se u AV-čvoru zadržava otprilike 0,20 sekundi (dok traje atrijska kontrakcija) i nakon
toga se širi preko Hissova snopa, lijeve i desne grane te Purkinijevih vlakana u miokard
ventrikula, što uzrokuje njihovu kontrakciju (ventrikularna sistola).
Lijevi atrij
SA-čvor Hissov snop
Desni atrij
AV-čvor
Lijevi ventrikul
Desni ventrikul
Purkinijeva vlakna
Slika 1.
67
Elektrokardiogram (EKG) je snimka električnih zbivanja (akcijskih potencijala) u srcu,
dobivenih s površine tijela. Glavni elementi EKG-a su bazalna (izoelektrična) crta, P-val,
QRS-kompleks i T-val (Slika 2.).
• Izoelektrična crta je ravna crta na EKG-u. Od nje započinje depolarizacija i

repolarizecija srčanog ciklusa.
• P-val nastaje zbog depolarizacije atrija. Označava početak atrijske sistole.
• QRS-kompleks nastaje zbog depolarizacije ventrikula i označava početak

ventrikularne sistole.
• T-val nastaje zbog depolarizecije ventrikula i označava početak ventrikularne

dijastole.
Slika 2.
Na EKG-u se ne vidi val depolarizacije atrija jer je prekriven većim QRS-kompleksom koji se
odvija u isto vrijeme. Mehanička aktivnost srca (sistola, dijastola) malo kasne za električnim
manifestacijama (de- i repolarizacija)
Uz navedene valova i komplekse, u EKG-u možemo određivati intervale i segmente. Interval
je dio EKG-a koji sadrži dio izoelektrične crte i barem jedan val. Primjerice, PQ-interval
(odnosno PR-interval, jer u nekim odvodima nemamo Q zubac) sastoji se od P-vala i
izoelektrične crte do početka QRS-kompleksa. PQ-interval pokazuje koliko vremena treba da
impuls iz SA-čvora dođe do ventrikula. Segment sadrži samo izoelektričnu crtu između dva
vala. Primjerice, PR-segment pokazuje koliko se vremena zadrži impuls u AV-čvoru prije
nego dođe do ventrikula.
68
Normalne EKG vrijednosti:
KOMPONENTE TRAJANJE AMPLITUDE (milivolti)

(sekunde)
P val 0.06 - 0.11 <0.25
P-R interval 0.12 - 0.20
P-R segment 0.08
QRS- kompleks < 0.12 0.8 - 1.2
S-T segment 0.12
Q-T interval 0.36 - 0.44
T-val 0.16 <0.5
S obzirom da se EKG široko primjenjuje, osnovni elementi su standardizirani. Na osi X

prikazano je vrijeme i to tako da najmanji kvadrat odgovara vremenu od 0,04 sekunde, a veći
kvadrati odgovaraju vremenu od 0,2 sekunde (obuhvaćaju pet malih kvadrata). Na osi Y je
napon u milivoltima (mV). Manji kvadrati odgovaraju 0,1 mV, a veći predstavljaju 0,5 mV.
Otkloni u EKG-u nastaju jer je dio srca pozitivniji ili negativniji od drugog dijela. Tako se za
vrijeme depolarizacije ventrikula dio srca depolarizirao, a dio još nije, pa postoji razlika
potencijala koja uzrokuje tijek struje. Na EKG-u se to vidi kao otklon od izoelektrične crte.
Kad je na EKG-u izoelektrična crta to znači da je cijelo srce depolarizirani ili repolarizirano.
Kako se električni impulsi uvijek šire istim putem kroz srce (od SA-čvora do ventrikula) od
baze prema vršku srca, te će struje imati određeni smjer u prostoru, odnosno električnu os.
Pošto jačina struje ovisi o količini tkiva koje je depolarizirano, a ventrikuli čine glavninu
mase srca, najveće razlike potencijala nastaju tijekom depolarizacije ventrikula. Zbog toga
QRS-kompleks ima najveći otklon od izoelektrične crte. Štoviše, budući da je lijevi ventrikul
deblje stjenke od desnog, većina QRS-kompleksa nastaje zbog depolarizacije lijevog
ventrikula.
Elektrokardiografski odvodi
Struje iz srca šire se do površine tijela, gdje ih možemo mjeriti. Način i mjesto postavljanja
elektroda na tijelo također su standardizirani. Određena kombinacija dviju elektroda,
pozitivne i negativne, s trećom koja služi kao uzemljenje, naziva se odvod. Razmještaj
elektroda određuje smjer tog odvoda, što se naziva njegovom osi ili kutom. Os je određena
smjerom između negativne i pozitivne elektrode. EKG bilježi razliku (amplitudu) između
pozitivne i negativne elektrode. Položaj elektroda za različite odvode je standardiziran. Za
ovu vježbu koristiti ćemo Odvod II, koji ima pozitivne elektrode na lijevom gležnju,
negativne elektrode na zaglavku desne ruke, a elektrode za uzemljenje na desnom gležnju.
69
PRIPREMA UREĐAJA
Na računalo je priključen uređaj MP30 koji prima signale pretvarača ili elektroda, pojačava ih
prenosi u računalo. Elektrode su priključene na CH2.
Provjeri da li je uređaj MP30 uključen.
Ispitanik treba biti u ležećem položaju.

Priključi elektrode na ispitanika na slijedeći način:
1. Po jednu vinil-elektrodu zalijepi na zaglavak desne ruke i na unutrašnju stranu
obje noge, malo iznad gležnja i pričvrsti ljepljivom trakom. Kožu na koju se lijepi elektroda
prethodno namazati elektrodnim gelom.
2. Na desnu ruku priključi bijelu elektrodu (negativna), na lijevu nogu crvenu
elektrodu (pozitivna), a na desnu nogu crnu elektrodu (uzemljenje).
I ove elektrode pričvrsti ljepljivom trakom.
Ispitanik treba opušteno ležati.

Pokreni BIOPAC Student Lab Program
Izaberi Lesson L05-ECG.1
Unesi ime ispitanika.
Potvrdi sa OK.
KALIBRACIJA
Dobro provjeri stanje elektroda i provjeri je li ispitanik opušten.
Izaberi Calibrate. Tijekom kalibracije ispitanik mora ležati opušten, a uređaj automatski
bilježi njegov EKG.
Pričekaj dok se kalibracijski postupak završi (oko 8 sec.)
Provjeri podatke dobivene kalibracijom.
Ukoliko su dobiveni podaci ispravni pripremi se za slijedeći korak (Slika 3). U suprotnom,
kalibracija se ponavlja pritiskom na Redo Calibration.
Slika 4.
70
MJERENJE
Upozorenje! Za vrijeme snimanja EKG-a vrlo je bitno da kod ispitanika nema pokreta tijela
zbog interferencije s EMG-om. Svaki put prije snimanja obavezno provjeri stanje elektroda.
Dobro pročitaj postupak prije izvođenja svake vježbe.
Vježba 1 -Ležeći položaj

Pritisni Record.
Snimaj 20 sekundi.
Pritisni Suspend.
Provjeri dobivenu krivulju. Ako rezultati nisu ispravni, ponovi postupak pritiskom na Redo, u
protivnom idi na slijedeći korak.
Vježba 2 - Sjedeći položaj

Ispitanik treba brzo sjesti i umiriti se.
Izaberi Resume.
Snimaj 20 sekundi.
Pritisni Suspend.
Vježba 3 - Sjedeći položaj, duboko disanje

Izaberi Resume.
Snimaj 20 sekundi. Tijekom snimanja ispitanik treba 5 puta duboko udahnuti. Za vrijeme
bilježenja krivulje potrebno je markerom obilježiti početak svakog udisaja i izdisaja
(pritiskom na F9).
Pritisni Suspend.
Vježba 4 - Nakon tjelovježbe

Ispitanika treba isključiti s elektroda, ali vinil-elektrode ostaviti zalijepljene na koži. Ispitanik
treba vježbati pet minuta da poveća broj otkucaja srca.Nakon tjelovježbe treba ponoviti
mjerenje EKG-a u sjedećem položaju.
Izaberi Resume.
Snimaj 60 sekundi.
Pritisni Suspend .
Izaberi Done. Podatke snimi na Floppy A
Elektrode treba skinuti i navlaženom vatom očistiti gel sa kože.
71
ANALIZA PODATAKA
Analiziramo komponente EKG-a srčanog ciklusa i mjerimo njihove amplitude (mV) i trajanje
(msec).
Izaberi Review Saved Data.
Potpune krivulje dobivamo na ekranu pritiskom na Display - Autoscale horizontal . Za
podešavanje visine valova koristimo Autoscale waveforms.
U donjem desnom uglu prozora su simboli za izbor (strelica), obilježavanje (I-Beam kursor) i
povećavanje (lupa) područja. Iznad krivulja nalazi se 5 pravokutnih okvira u kojima
očitavamo izmjerene podatke.
Postavite okvire za podatke s lijeva na desno (pritiskom u prozorčić none) kako slijedi:
delta T (razlika u vremenu između početne i krajnje točke odabranog područja)
bpm (broj otkucaja u minuti)
delta (razlika u amplitudi između zadnje i prve izmjerene točke u mjerenom području
u milivoltima).
A. Ležeći položaj
U odgovarajućem dijelu krivulje odaberi nekoliko srčanih ciklusa i povećaj ih. I-Beam
kursorom što preciznije obilježi područje između vrhova dva susjedna R vala na povećanom
dijelu krivulje. U okvirima za podatke pojaviti ce se odgovarajuće vrijednosti. Očitane
vrijednosti upiši u Tablicu 1. Ponovi postupak za još dva srčana ciklusa. Izračunaj SV i
Raspon.
Tablica 1
Srčani ciklus
Mjerenje Kanal 1 2 3 SV Raspon
∆T CH2
BPM CH2
Analiziraj pojedinačne komponente EKG-a i rezultate upiši u tablicu 2 i 3 i izračunaj SV.
72
Tablica 2
Trajanje Amplitude (mV)
Komponente ∆T [CH2] ∆ [CH2]
EKG-a
1.Ciklus 2.Ciklus 3.Ciklus SV 1.Ciklus 2.Ciklus 3.Ciklus SV
P val
PR interval
PR segment
QRS kompleks
QT interval
ST segment
T val
B. Sjedeći položaj
kursorom što preciznije obilježi područje između vrhova dva susjedna R vala. Rezultate
zabilježi u tablicu 3 i izračunaj SV. Ponovi postupak za još dva srčana ciklusa.
Tablica 3
Srčani ritam CH # 1.Ciklus 2.Ciklus 3.Ciklus SV
∆T CH 2
BPM CH 2
C. Sjedeći položaj, duboko disanje
kursorom što preciznije obilježi područje između vrhova dva susjedna R vala. Rezultate
zabilježi u tablicu 4 i izračunaj SV. Ponovi postupak za još dva srčana ciklusa. Isto ponovi za
izdisaj.
Tablica 4
Srčani
CH # 1.Ciklus 2.Ciklus 3.Ciklus SV
ritam
Udisaj
∆T CH 2
BPM CH 2
Izdisaj
∆T CH 2
BPM CH 2
73
D. Nakon tjelovježbe
U odgovarajućem dijelu krivulje odaberi nekoliko srčanih ciklusa. Ispuni tablicu potrebnim
podacima i izračunaj SV.
Tablica 5
Srčani ritam CH # 1.Ciklus 2.Ciklus 3.Ciklus SV
∆T CH 2
BPM CH 2
PITANJA:
1. Usporedi dobivene vrijednosti u Tablici 2 s normalnim EKG vrijednostima.
_____________________________________________________________________
2. Uoči nazubljenost krivulje u vježbama 2, 3 i 4. Zašto se to događa?
_____________________________________________________________________
3. Postoje li razlike između rezultata u Tablicama 1 i 3 ? Objasni!
_____________________________________________________________________
4. Uoči postoje li razlike među podacima za udisaj i izdisaj u Tablici 4. Što primjećuješ?
Objasni!
____________________________________________________________________
5. Usporedi podatke u Tablicama 1 i 4 i pokušaj objasniti što je uzrok promjenama!
___________________________________________________________________
6. Kakav je odnos u trajanju sistole i dijastole između EKG-a mirovanja i nakon tjelovježbe?
____________________________________________________________________
7. Usporedi ∆T i BPM u ležećem položaju i nakon tjelovježbe.
____________________________________________________________________
74
KRVNI TLAK (BIOPAC)
Krvni tlak je pritisak krvi na stjenke krvnih žila u svakom dijelu tijela. Krv protječe kroz
krvne žile upravo zato što se nalazi pod određenim tlakom i to iz područja višeg u područje
nižeg tlaka. Protok krvi može se izraziti jednadžbom:
Q = ΔP / R,
gdje je Q protok krvi, ΔP srednji arterijski tlak, a R otpor.
Tlak se stvara radom srca kao pumpe. Pri svakoj kontrakciji srca (sistola), tlak se
povisuje, a kod relaksacije srca (dijastola), tlak se snižava Stoga se mjere dvije vrijednosti
krvnog tlaka, gornja vrijednost, sistolički i donja vrijednost, dijastolički krvni tlak. Te
promjene tlaka (pulsacije) prenose se kroz arterije u obliku vala koji putuje mnogo brže od
krvne struje, tako da val bila (val pulsa) gotovo istodobno (nakon 0,1 do 0,2 s) stigne i do
distalnog kraja podlaktice, gdje se iznad arterije radijalis obično pipa puls.
Sistolički tlak je najviši arterijski tlak izmjeren tijekom ventrikularne sistole. Normalan
raspon sistoličkog tlaka iznosi 100 – 139 mm Hg. Visina dijastoličkog tlaka ovisi o otporu
krvnoj struji (ukupan periferni otpor) i o elastičnosti velikih arterija.
Dijastolički tlak je najniži arterijski tlak izmjeren tijekom ventrikularne dijastole. Normalan
raspon dijastoličkog tlaka za vrijeme mirovanja je 60 – 89 mm Hg.
Razlika između sistoličkog i dijastoličkog tlaka naziva se tlak pulsa.
Srednji arterijski tlak (MAP) je nešto niži od aritmetičke sredine između sistoličkog i
dijastoličkog tlaka, jer dijastola traje duže od sistole. On približno odgovara zbroju
dijastoličkog tlaka i trećine tlaka pulsa. Tlak pulsa je proporcionalan udarnom volumenu srca
i obrnuto proporcionalan broju otkucaja i perifernom otporu. Ovo možemo izraziti
jednadžbama:
tlak pulsa (sistolički tlak + 2 dijastolička tlaka)

MAP = —————— + dijastolički tlak ili MAP = —————————
3 3
Npr., kada je udarni volumen krvi (količina krvi koju lijevi ventrikul ispumpa u aortu tijekom
jedne sistole) povećan na početku vježbanja, sistolički tlak se poveća više od dijastoličkog, što
rezultira povećanjem tlaka pulsa.
Za rutinsko mjerenje krvnog tlaka služimo se indirektnom (auskultacijskom) metodom.
Princip takve metode jest da se izmjeri tlak kojim treba izvana komprimirati arteriju kako bi
se postigla ravnoteža s onim tlakom u arteriji koji žilu održava tek malo prohodnom, pa krv
ipak na mahove (sistolički tlak) ili kontinuirano (dijastolički tlak), protječe kroz kompresijom
suženo mjesto u arteriji.
Stetoskop se postavi na kubitalnu arteriju, a u manšetu ovijenu oko nadlaktice, utiskuje se
zrak. Sve dok manšeta pritišće nadlakticu toliko malim tlakom da arterija ostane raširena zbog
krvi koja protječe kroz nju, stetoskopom se ne čuje nikakav šum, iako krv u arteriji pulsira.
No, kada tlak u manšeti postane dovoljno velik da zatvori arteriju za vrijeme jednog dijela
ciklusa arterijskog tlaka. Prilikom svake pulsacije čuje se šum.Ti se šumovi zovu
Korotkovljevi šumovi (po ruskom kirurgu Nikolaju Sergejeviću Korotkovu, 1905. god.). krv
protječe mlazom kroz djelomično stisnutu žilu, što uzrokuje turbulenciju u prohodnom dijelu
žile distalno od manšete, a turbulencija stvara vibracije koje se stetoskopom čuju kao šumovi.
75
Sve dok je tlak u manšeti viši od sistoličkog tlaka, brahijalna je arterija zatvorena, pa krv ni u
jednom dijelu ciklusa tlaka ne teče u donje dijelove arterije. Prema tome, u donjem dijelu
arterije ne čuju se Korotkovljevi šumovi. Smanjivanjem tlaka u manšeti, mala će količina krvi
za vrijeme vrhunca sistoličkog tlaka kliznuti kroz arteriju ispod manšete; kad tlak u manšeti
postane niži od sistoličkoga tlaka, čuju se šumovi poput kucanja koji su istodobni s
otkucajima srca. Razina tlaka koju manometar spojen s manšetom pokazuje u času kad se
začuju ti šumovi, otprilike je jednaka sistoličkom tlaku.
Dijastolički tlak se očita prilikom nagle promjene od jasnog i glasnog šuma u prigušeno
lupanje tj. prije nestanka šuma ili kad nestane šum. Nestanak šuma se obično koristi kao
indikator dijastoličkog tlaka.
Na krvni tlak utječu mnogi čimbenici: genetski, životna dob, tjelesna masa, stupanj fizičke
aktivnosti, udio soli, kofeina ili nekih drugih otrova u tijelu itd.
Vrijednosti krvnog tlaka za odraslu osobu u stanju mirovanja:
SISTOLIČKI tlak DIJASTOLIČKI tlak

KATEGORIJA mmHg mmHg
OPTIMALNI < 120 < 80

NORMALNI < 130 < 85
POVIŠENI 130 - 139 85 – 89
HIPERTENZIJA
(visoki tlak)
stupanj 1 - blaga 140 – 159 90 – 99
stupanj 2 - umjerena 160 - 179 100 – 109
stupanj 3 - jaka ≥ 180 ≥ 110
Auskultacijska metoda mjerenja sistoličkog i dijastoličkog tlaka
76
MJERENJE KRVNOG TLAKA:
1. Ispitanik treba udobno sjediti i podlakticu nasloniti na stol
Prilikom namještanja manšete treba iz nje istisnuti sav zrak i nakon toga zatvoriti ventil.
Manšetu treba namjestiti tako da je oznaka “Artery” iznad brahijalne arterije ispitanika (sa
strelicom na oznaci prema dole). Treba pažljivo namjestiti kablove sfingomanometra i
manšete.
2. S dva ili tri prsta napipa se (palpira) bilo na radijalnoj arteriji distalnog kraja podlaktice.
3. Drugom rukom utiskuje se zrak u manšetu.
4. Kad nestane bilo na arteriji radijalis napumpa se u manšetu još malo zraka, a zatim se zrak
pomalo ispušta postupnim otvaranjem ispusnog ventila na pumpici. Pulsacije radijalne
arterije mogu se jasno osjetiti u trenutku kad se tlak u manšeti spusti malo ispod stvarnog
sistoličkog tlaka u brahijalnoj arteriji.Čim se osjeti prvi udarac bila očita se visina tlaka na
manometru (sistolički tlak).
5. Nastavljamo lagano ispuštati tlak iz manšete i u trenutku kada šumovi nestanu očitamo
dijastolički tlak .
6. Nakon što smo očitali krvni tlak naglim otvaranjem ispusnog ventila istisnemo preostali
zrak iz manšete.
77
SASTAV GRUPE KOJA IZVODI VJEŽBU:
Grupa je sastavljena od minimalno 3 studenta.
Ispitanik – osoba na kojoj vršimo mjerenje
Osoba koja radi na kompjuteru
Osoba koja vrši mjerenja tlaka
Upozorenje!
Ispitanici ne smiju imati nikakav zdravstveni poremećaj, hipertenziju, srčanu bolest, srčani
udar ili bilo kakve kardiovaskularne probleme!
Sve dijelove opreme koji dolaze u dodir sa kožom, potrebno je prije mjerenja prebrisati
alkoholom za svakog novog ispitanika!
PRIPREMA UREĐAJA:
1. Uključi računalo!
2. Jedinica MP30 treba biti isključena.
3. BP manšeta (SS19L)- uključuje se na CH 1.
4. Stetoskop (SS30L) uključuje se na CH 3.
5. Elektrode (SS2L) uključuje se na CH 4
6. Uključi MP30 jedinicu.
7. Očisti slušalice i membranu stetoskopa.
8. Elektrode treba zalijepe na: zapešće desne ruke i na unutarnju stranu oba gležnja
ispitanika.
9. Kablovi (SS2L) se pričvrste na elektrode i to: Bijeli odvod – elektroda na zapešću,
Crni odvod (uzemljenje) – elektroda na desnom gležnju, Crveni odvod – elektroda na
lijevom gležnju.
10. Otvorite ventil na manšeti i iz nje istisnite zrak.
11. Pokreni Biopac Student Lab Program.
12. Izaberi Lesson 16 (L-16-BP-1) i potvrdi sa OK.
KALIBRACIJA
Ispitanik relaksirano sjedi. Elektrode trebaju biti ispravno namještene. Za vrijeme kalibracije
manšeta ne smije biti na ruci ispitanika.
Pritisni Calibrate.
Napumpaj zrak u manšetu do 100 mm Hg.
Pritisni OK.
Ispusti zrak iz manšete do 40 mm Hg.
Pritisni OK
Lagano kucni dva puta na opnu stetoskopa.
Ukoliko kalibracija izgleda slično onoj na slici možete nastaviti s mjerenjem. U suprotnom
kalibracija se ponavlja pritiskom na Redo calibration.
Na ekranu su prikazana 3 kanala: tlak, mikrofon stetoskopa i EKG.
78
MJERENJE
Upozorenje: Ispitanik se treba sat vremena prije mjerenja tlaka suzdržati od konzumiranja
kofeina i nikotina! Ruka ispitanika treba biti opušteno oslonjena na stol da zbog pokreta ruke
ne bi došlo do interferencije s EMG-om.
Namjesti manšetu na lijevu ruku ispitanika. Zrak iz manšete treba ispustiti, a zatim zatvoriti
ventil na manometru.
Mjerenje 1 – lijeva ruka, sjedeći položaj (prvo snimanje)

Manšetu napumpaj na 160 mm Hg (ne držati manšetu pod ovim tlakom duže od 1 min.)
Pritisni OK.
Smanjuj tlak u manšeti za 2-3 mm Hg/sekundi i registriraj pojavu prvih Korotkovljevih
šumova (sistolički).
Pritiskom na F9 ili Esc umetni marker ∇ Systolic
Slušaj šumove i u trenutku kada potpuno iščeznu ponovo označi marker ∇ Diastolic.
Pritisni Suspend
Ispuši manšetu nakon nestanka šumova.
Ako rezultati nisu ispravni, ponovi postupak pritiskom na Redo, u protivnom idi na slijedeći
korak.
- lijeva ruka, sjedeći položaj (drugo snimanje)

Izaberi Resume.
Manšetu napumpaj do tlaka pri kojem smo registrirali prve Korotkovljeve šumove.
Pritisni OK.
Smanjuj tlak u manšeti za 2-3 mm Hg/sekundi i umetni markere za sistolički i dijastolički
tlak.
Ispuši manšetu nakon nestanka šumova.
Mjerenje 2 – desna ruka, sjedeći položaj

Namjesti manšetu na desnu ruku ispitanika. Zrak iz manšete treba ispustiti, a zatim zatvoriti
ventil na manometru.
Ponovi postupak iz Mjerenja 1.
Mjerenje 3 – desna ruka, ležeći položaj

Ispitanik treba opušteno ležati.
Ponovi postupak iz prethodnih mjerenja.
Mjerenje 4 – desna ruka, nakon tjelovježbe

Isključi elektrode sa ispitanika.
Ispitanik treba vježbati oko 5 min. na sobnom biciklu ili trčati na mjestu oko 5 min. da bi
povećao srčani ritam na umjerenu razinu. Nakon vježbe ispitanik treba sjesti.
Elektrode se ponovo priključuju na ispitanika, a manšeta stavi na desnu ruku.
Izaberi Resume.
Ponovi postupak iz prethodnih mjerenja. Ako se prije drugog mjerenja srčani ritam vratio na
normalnu vrijednost ispitanik treba ponoviti vježbanje prije početka drugog mjerenja.
79
ANALIZA PODATAKA
U ovoj vježbi na kanalu 1 pratimo pritisak u manšeti (mmHg); na kanalu 3 je mikrofon

stetoskopa (mV); na kanalu 4 je EKG (mV).
Izaberi Review Saved Data.
Postavite okvire za podatke s lijeva na desno (pritiskom na prozorčiće CH i none) sljedećim
redom:
CH 1 - Value - pokazuje amplitudu za kanal u točki ili području označenom
Ι - beam kursorom.
CH 3 - BPM - računa vremensko trajanje između krajnje i početne točke u
izabranom području (isto kao ΔT) a zatim dijeli tu vrijednost na 60
sekundi (beats per minute).
CH 4 - ΔT - razlika u vremenu između početne i krajnje točke odabranog područja.
A) Sistolički tlak
I-Beam kursorom što preciznije obilježi područje koji odgovara sa prvim markerom na
krivulji. U okvirima za podatke pojaviti ce se odgovarajuće vrijednosti. Očitane podatke unesi
u tablicu 1. Korotkovljev šum bi se trebao poklapati sa T valom na krivulji EKG-a. Zatim se
I-Beam kursorom što preciznije obilježi područje koje korespondira sa pojavom prvog šuma
koji je registrirao mikrofon. Očitane podatke unesi u Tablicu 1.
Tablica 1.
Sistolički tlak mmHg

Stanje Mjerenje na mjestu pri pojavi
SV SV
markera prvog šuma
1
Lijeva ruka, sjedeći položaj
2
1
Desna ruka, sjedeći položaj
2
1
Desna ruka, ležeći položaj
2
1
Desna ruka, nakon tjelovježbe 2
80
B) Dijastolički tlak
I-Beam kursorom što preciznije obilježi područje koje korespondira sa drugim markerom na
krivulji. U okvirima za podatke pojaviti ce se odgovarajuće vrijednosti. Očitane podatke unesi
u Tablicu 2. Korotkovljev šum bi se trebao poklapati sa T valom na krivulji EKG-a. Zatim se
I-Beam kursorom što preciznije obilježi područje koje korespondira sa zadnjim šumom koji je
registrirao mikrofon. Očitane podatke unesi u Tablicu 2.
Tablica 2.
Dijastolički tlak mmHg

Stanje Mjerenje na mjestu pri nestanku
SV SV
markera šuma
1
2
1
2
1
2
1
Desna ruka, nakon tjelovježbe 2
C) Mjerenje BPM
Na EKG krivulji I-Beam kursorom izaberi područje između dva susjedna R – vala. To je jedan
srčani ciklus (BPM).
Tablica 3.
Ciklusi Srednja vrijednost

Stanje Mjerenje za za
1 2 3
cikluse mjerenja
1
2
1
2
1
2
1
Desna ruka, nakon tjelovježbe
2
81
D) Srednje vrijednosti krvnog tlaka
Koristeći podatke iz tablica 1 i 2 izračunaj srednji arterijski tlak ( MAP ) i tlak pulsa.
tlak pulsa (sistolički tlak + 2 dijastolička tlaka)

MAP = ————— + dijastolički tlak ili MAP =
3 3
Tablica 4.
Sistolički Dijastolički Izračun:

Stanje BPM
tlak tlak
MAP Tlak pulsa

Desna ruka, nakon
tjelovježbe
PITANJA:
1. Primijeti razliku u vrijednostima sistoličkog tlaka u trenutku kada ga je detektirao

mikrofon i u trenutku kada ga je promatrač čuo i označio markerom. (npr. 141 mmHg –
135 mmHg = 6 mmHg ). Zbog čega dolazi do ove razlike? Bi li razlika bila jednaka kad bi
zamijenili promatrača?
___________________________________________________________________
2. a) Mijenja li se vrijednost sistoličkog i dijastoličkog tlaka sa rastom broja otkucaja srca?
___________________________________________________________________
b) Kako bi se mijenjale vrijednosti sistoličkog i dijastoličkog tlaka kod zdrave osobe kod
povećanja broja otkucaja srca?
__________________________________________________________________
3. Nabroji tri razloga za moguće greške pri očitanju tlaka indirektnom metodom.
4. ___________________________________________________________________
Definiraj srednji arterijski tlak (MAP) koristeći povezanost protoka krvi sa krvnim tlakom i
otporom.
82
___________________________________________________________________
5. Protok krvi (litra/min.) kroz plućni krvotok jednak je protoku kroz sistemski krvotok, ali
otpor u plućnom krvotoku je 5 puta manji nego u sistemskom. Dokaži ovu tvrdnju koristeći
povezanost protoka krvi sa krvnim tlakom i otporom.
__________________________________________________________________
6. Definiraj pojavu prvog i drugog Korotkovljevog šuma.
___________________________________________________________________
7. Zašto srednji arterijski tlak nije jednak (sistolički tlak – dijastolički tlak) / 2 ?
___________________________________________________________________
8. Obrazloži zašto očitanje krvnoga tlaka na lijevoj ruci može biti drugačije od
očitanja na desnoj ruci.
___________________________________________________________________
83
DISANJE (RESPIRACIJA)
(Simulacija)
Respiracija se može podijeliti u četiri funkcionalne cjeline:

1. ventilacija pluća - strujanje zraka između atmosfere i plućnih alveola
razlikujemo dvije faze: udisaj ili inspirij i izdisaj ili ekspirij
2. difuzija kisika i ugljičnog dioksida između alveola i krvi
3. prijenos kisika i ugljičnog dioksida krvlju i tjelesnim tekućinama do stanica i iz
stanica do pluća
4. kontrola ventilacije i ostali aspekti disanja
Mehanika disanja - stezanje i rastezanje pluća vrši se:

1. spuštanjem i podizanjem ošita
2. podizanjem i spuštanjem rebara
3. kontrakcijom trbušnih mišića
A) Ispitivanje učinka smetnji pri protoku zraka na dišni volumen
Plućne bolesti se dijele na opstruktivne (podrazumijeva smetnje pri izdisaju npr.

kronični bronhitis i astma) i restriktivne (ukazuju na smanjenje udisajnog volumena). Premda
se ne koriste u dijagnostici, testovi plućnih funkcija mogu pomoći u kliničkom određivanju
razlike između opstruktivnih i restriktivnih poremećaja. FEV1 je volumen zraka izdahnut
najsnažnijim izdisajem tijekom jedne sekunde. Kod opstruktivnih smetnji otpor protoku zraka
je povećan i FEV1 će biti manji. Ovdje ćemo istražiti učinke promjene promjera dišne cijevi
na plućnu funkciju.
1. Namjesti radijus dišne cijevi na 4.50 mm.
2. Pritisni Start za početak udisaja i aktiviraj FVC
3. Očitajte vrijednost FEV1.
4. Rezultat spremi u tablicu.
5. Smanji radijus dišne cijevi za 0.50 mm i ponovi korake od 2. do 4. do minimalnog radijusa
(3.00 mm). Između svakog očitavanja pritiskom na Clear Tracings obriši ekran osciloskopa.
FEV1 možemo izraziti kao % FVC -a. Upiši vrijednosti FEV1 i VC u Tablicu 1 i izračunaj
postotak podijelivši vrijednost FEV1 sa VC.
Tablica 1.
FEV1 kao % VC
Radijus FEV1 VC FEV1 %

5.00
4.50
4.00
3.50
3.00
84
B) ČIMBENICI KOJI DJELUJU NA RESPIRACIJU
U izborniku Experiment izaberi Factors Affecting Respirations.

Pritiskom na Open Valve izjednačavamo tlak u staklenom zvonu (grudni koš) sa
atmosferskim tlakom. Pritiskom na Reset možemo započeti s novom simulacijom. Pritiskom
na Surfactant mjerimo količinu surfaktanta u plućima.
B1) Ispitivanje učinka surfaktanta
Na granici tekuće i plinske faze privlačne sile među molekulama tekućine puno su jače nego
one između tekućine i plina. Zbog ove pojave na površini tekuće faze dolazi do pojave koja se
naziva površinska napetost tekućine. Ova se sila opire bilo kojoj sili koja teži povećanju
površine tekućine i teži smanjenju volumena koji površina omeđuje bila to kapljica tekućine
ili alveoli u plućima. Ukoliko bi film tekućine u alveoli bio sastavljen od same vode, bilo bi
teško, ako ne i nemoguće proširiti pluća i udahnuti. Međutim, u alveolama postoji tvar koja se
zove surfaktant (izlučuju ga alveolarne epitelne stanice tipa II), lipoprotein sa svojstvima
detergenta koji smanjuje površinsku napetost vodenog filma tako da smanjuje privlačne sile
među molekulama vode. Surfaktant smanjuje površinsku napetost u alveolama 2 - 10 puta i
ima glavnu ulogu u sprečavanju kolapsa alveola. Nedonoščad često imaju poteškoća pri
disanju.
U ovom eksperimentu ispitati ćemo utjecaj surfaktanta.
1. Radijus dišne cijevi treba biti namješten na 5.00 mm.
2. Pritisni Start i pusti da pokus proteče bez dodavanja surfaktanta.
3. Snimi podatke u tablicu.
4. Dvaput pritisni Surfactant.
5. Pritisni Start i čekaj da pokus završi.
6. Snimi podatke u tablicu.
7. Snimljene podatke ostavi za slijedeću vježbu.
Usporedi kako se mijenja protok zraka (air flow) u pokusu sa i bez surfaktanta.
Objasni zašto bi se to moglo događati.
_____________________________________________________________________
B2) Ispitivanje intrapleuralnog tlaka

Tlak u pleuralnoj šupljini, intrapleuralni tlak je manji od tlaka u alveolama. Ovaj
negativni tlak uvjetuju dvije sile: elastičnih svojstava plućnog tkiva i površinske napetosti u
alveolama. Kako ove dvije sile povlače pluća od torakalnog zida tako se stvara potlak u
pleuralnoj šupljini.Budući da je tlak u intrapleuralnom prostoru niži od atmosferskog svaki
otvor u torakalnom zidu dovodi do izjednačavanja tlakova što nazivamo pneumotoraks. U
pneumotoraksu dolazi do kolapsa pluća, stanja koje se naziva atelektaza.
1. Pritisni Clear Tracings za brisanje ekrana, a zatim Flush za čišćenje pluća od surfaktanta.
2. Radijus dišne cijevi namjesti na 5.00 mm
3. Pritisni Start. Uoči pojavu negativnog tlaka pri udisaju (prozorčići ispod osciloskopa).
4. Po završetku pokusa rezultate snimi u tablicu.
5. Pritisni Open Valve na lijevoj strani staklenog zvona (lijevo plućno krilo),a zatim pritisni
Start.
85
Što se dogodilo sa lijevim plućnim krilom?
_____________________________________________________________________
Usporedi tlakove u lijevom i desnom plućnom krilu i objasni odgovor.
_____________________________________________________________________
Usporedi protoke zraka u vježbama sa pneumotoraksom i normalnom plućnom funkcijom!
_____________________________________________________________________
Što bi se dogodilo kad bi oba plućna krila bila u cjelovitoj šupljini?
____________________________________________________________________
7. Zatvori ventil koji si ranije otvorio pritiskom na Valve open i pritisni Start.
Da li su se pluća opet napuhala? Objasni svoj odgovor.
_____________________________________________________________________
9. Pritisni Reset, pa zatim Start.

Što se dogodilo sa lijevim plućnim krilom? Objasni.
_____________________________________________________________________
C) RAZLIČITI TIPOVI DISANJA
Istražiti ćemo učinke hiperventilacije, ponovnog udisanja izdahnutog zraka i

zadržavanja daha na razinu CO2 u krvi.
Iz izbornika Experiment izaberi Variations in Breathing.
U prozorčićima ispod osciloskopa ratimo vrijednosti za različite tipove disanja.
Pritiskom na Hyperventilation (Rapid Breathing) dolazi do bržeg disanja od normalnog.
Vrećica zatvara
dišnu cijev kad se pritisne Rebreathing. Pritiskom na Breath Holding disanje prestaje, a za
uspostavljanje normalnog disanja pritisni Normal Breathing. U prozorčiću do tipke Start
ispisuje se vrsta disanja koje se simulira.
C1) Ispitivanje različitih tipova disanja
1. Radijus dišne cijevi namjestite na 5.00 mm

2. Pritisni Start i nakon 2 sekunde pritisni Hyperventilation i promatraj prozorčić za PCO2.
3. Pritisni Stop prije nego što krivulja disanja dođe do kraja ekrana osciloskopa.
86
4. Podatke upiši u tablicu i obriši ekran osciloskopa.
Što se događa sa pCO2 tijekom hiperventilacije? Objasni odgovor.
_____________________________________________________________________
C2) Ponovno udisanje izdahnutog zraka
1. Pritisni Start i nakon dvije sekunde Rebreathing.

2. Promatraj krivulju disanja i vrijednosti pCO. Pritisni Stop prije nego što krivulja disanja
dođe do kraja ekrana osciloskopa.
Što se događa s pCO2 tijekom ponovnog udisanja izdahnutog zraka?
_____________________________________________________________________
Mijenja li se dubina disanja tijekom ponovnog udisanja izdahnutog zraka? Dobro prouči
promjene i objasni ih!
_____________________________________________________________________
C3) Zadržavanje daha
1. Pritisni Start i nakon dvije sekunde pritisni Breath Holding.

2. Nakon otprilike 5 sekunda pritisni opet Normal Breathing.
3. Pritisni Stop prije nego što krivulja disanja dođe do kraja ekrana osciloskopa.
Što se događa s pCO2 tijekom zadržavanja daha?
____________________________________________________________________
Objasni promjene u disanju nakon povratka na normalno disanje!
_____________________________________________________________________
87
PNEUMOGRAM
Pneumogram je naziv za krivulju dišnih pokreta koju bilježi uređaj pneumograf.

Pneumogram pokazuje frekvenciju disanja, amplitudu dišnih pokreta, ritmičnost disanja, te
vremensko trajanje inspiracije i ekspiracije.
Frekvencija disanja izražava se brojem udisaja po minuti. Za vrijeme mišićnog rada
povećavaju se metaboličke potrebe za kisikom i proizvodnja CO2, što rezultira povećanjem
dubine i frekvencije disanja. Emocionalna stanja također utječu na amplitudu dišnih pokreta i
frekvenciju disanja, baš kao i stimulacija senzoričkih receptora za bol, toplinu i hladnoću.
Promjene u koncentraciji O2, CO2 i H+ djeluju na dišni centar u središnjem živčanom sustavu
i mijenjaju dubinu disanja i broj udisaja u jedinici vremena.
Svrha vježbe: zabilježiti krivulju disanja i uočiti njezine karakteristike
Pribor: kimograf
anestetik
Eksperimentalni objekt: štakor
Postupak:
Uspavajte štakora i na njušku mu nataknute lijevak koji je gumenom cijevi povezan s

kimografom. Pratite krivulju disanja i promjene koje se na njoj javljaju kao posljedica
nakupljanja CO2 u zraku kojeg štakor udiše.
88
MJERENJE INTRAPLEURALNOG TLAKA
Kretanje zraka u i iz pluća događa se kao posljedica razlike tlakova na dva kraja dišnih
putova. Razlika tlakova nastaje zbog promjena u volumenu pluća, odnosno promjena u
volumenu torakalne šupljine. Volumen torakalne šupljine se mijenja kontrakcijom i
relaksacijom respiracijskih mišića. Pri normalnom disanju, kontrakcijom se volumen
torakalne šupljine povećava a relaksacijom se smanjuje. Uz torakalni zid usko je priljubljena
pleura extrena (costalis, parietalis), a uz nju priliježe pleura interna (pulmonalis, visceralis),
koja obavija pluća. Između pleure externe i interne je vrlo uzak intrapleuralni prostor,
ispunjen intrapleuralnom tekućinom.
Prilikom udisaja kontrakcija respiracijske muskulature uzrokuje povlačenje obje
pleure uz torakalni zid, a s pleurama se rastežu i plućna krila. U njima se zbog povećanja
volumena smanjuje alveolarni tlak i postaje negativan (-3 mm Hg) u odnosu na atmosferski pa
zrak dišnim putevima ulazi u pluća. Pri izdisanju alveolarni tlak raste i postaje pozitivan (+3
mm Hg) u odnosu na atmosferski uslijed čega se zrak potiskuje iz pluća. Tlak u
intrapleuralnom prostoru također se mijenja za vrijeme udisaja i izdisaja. Na vrhuncu udisaja
iznosi -6 mm Hg, a na kraju izdisaja -3 mm Hg.
Intrapleuralni tlak je uvijek negativan i niži od alveolarnog.
Svrha vježbe: uočiti promjene tlaka u intrapleuralnom prostoru za vrijeme

disanja
Pribor: veća injekciona igla

manometar s vodom
gumeno crijevo
anestetik
Eksperimentalni objekt: štakor
Postupak:
Pokusnu životinju uspavajte te polegnute na bok. Iglom, koja je s gumenim crijevom

povezana s vodenim manometrom, ubodite oprezno između rebara u torakalni zid. Kada je
vrh igle u intrapleuralnom prostoru, započinje na manometru pomak stupca vode u ritmu
disanja. Potrebno je zapaziti promjene tlaka u intrapleuralnom prostoru za vrijeme udisaja i
izdisaja. Također obratite pažnju na smanjeni srednji intrapleuralni tlak u odnosu na
atmosferski.
89
MEHANIZAM DISANJA (DONDERSOV MODEL)
Zrak ulazi u alveole i izlazi iz njih zbog razlike tlaka zraka između okoline i alveole. U
inspiriju alveolarni tlak je negativan (-3 mm Hg), a u ekspiriju pozitivan (+3 mm Hg) u
odnosu na atmosferski tlak.
Svrha vježbe: pokazati ulogu ošita i “negativnog” tlaka u intrapleuralnom

prostoru u stvaranju dišnih pokreta
Pribor: staklena cijev s elastičnim gumenim dnom

gumeni čep s dvije cijevi
vodeni manometar
Eksperimentalni objekt: izolirana pluća štakora
Postupak:
Iz torakalne šupljine ispreparirajte pluća, te povežite dušnikom za cijev u gumenom
čepu. Čep, na kojem su obješena kolabirana pluća, stavite u staklenu cijev i začepite otvor.
Šuplja cijev predstavlja torakalni prostor, a elastično gumeno dno zamjenjuje ošit.
Povlačenjem gumenog dna stvara se negativan tlak u staklenoj cijevi (obratite pažnju na
manometar!) i u alveole pluća ulazi zrak kroz dišne putove.
Ako se omogući ulazak zraka u “torakalni prostor” (otvorite pipac na cijevi s
manometrom!) ulazit će znatno manje zraka u alveole.
90
KVALITATIVNO DOKAZIVANJE CO2
U INSPIRACIJSKOM I EKSPIRACIJSKOM ZRAKU
Parcijalni tlakovi pojedinih plinova u ekspiracijskom zraku različiti su od onih u

inspiracijskom (vidi tablicu). pCO2 veći je za oko 100 puta u zraku kojeg izdišemo.
plin atmosferski zrak ekspiracijski zrak

kPa % kPa %
N2 79,6 78,6 75,5 74,5
O2 21,1 20,8 16,0 15,7
CO2 0,03 0,03 3,6 3,6
H2O 0,5 0,5 6,3 6,2
ukupno 101,33 100 101,33 100
CO2 reagira s otopinom barijevog ili kalcijevog hidroksida pri čemu nastaje talog
odgovarajućeg karbonata, a otopina se zamućuje. Tom se reakcijom koristimo kako bismo
usporedili udio CO2 u inspiracijskom i ekspiracijskom zraku.
Svrha vježbe: kvalitativno dokazati CO2 u inspiracijskom i ekspiracijskom

zraku
Pribor: otopina Ba(OH)2 ili Ca(OH)2

2 tikvice
T-cijev s ventilom
gumena cijev
Eksperimentalni objekt: čovjek
Postupak:
Udišite zrak kroz jednu tikvicu, a izdišite kroz drugu. Smjer kretanja zraka mijenjajte
okretanjem ventila. Pratite zamućenje otopine u obje tikvice.
91
RESPIRACIJSKI CIKLUS (BIOPAC)
Tri su osnovne funkcije respiracijskog sustava: opskrba kisikom, odvod ugljičnog dioksida te
sudjelovanje u održavanju odgovarajućeg pH organizma. Pri ostvarivanju ovih funkcija
respiracijski i cirkulacijski sustavi se međusobno nadopunjuju.
Respiracijski ciklus sastoji se od naizmjeničnih procesa udisaja (inspiracije) i izdisaja
(ekspiracije). Za vrijeme udisaja kontrahiraju se dijafragma i vanjski međurebreni mišići,
uzrokujući povećanje volumena prsnog koša i pluća. Time se snižava tlak u plućima ispod
razine atmosferskog što uzrokuje ulaz zraka u pluća. Za vrijeme, mirnog izdisaja inspiracijski
se mišići opuštaju, smanjujući time volumen prsnog koša i pluća, a to potiskuje zrak iz pluća.
Mirni izdisaj je pasivni proces uzrokovan opuštanjem dišnih mišića, dok je izdisaj za vrijeme
napora ili snažnog istiskivanja zraka (npr. kašljanje) aktivan proces koji ovisi o kontrakciji
ekspiraciskih mišića koji spuštaju rebra i komprimiraju prsni koš.
Za vrijeme udisaja kisik ulazi u pluća, difundira u plućne kapilare i odvodi se do stanica
pomoću eritrocita. Stanice koriste kisik za proizvodnju energije potrebne za metaboličke
procese. Nusproizvod stvaranja energije je ugljični dioksid. Dio ugljičnog dioksida u spoju s
vodom tvori ugljičnu kiselinu koja disocira na vodikove i bikarbonatne ione. Eritrociti
prenose bikarbonatne ione i ione vodika do pluća, gdje se oni spajaju i ponovo tvore vodu u
ugljični dioksid koji se izdiše (Slika 1).
Slika 1.
Brojni čimbenici sudjeluju u regulaciji ventilacije (respiracijski ciklus), pod kojom

podrazumijevamo frekvenciju (broj ciklusa u minuti) i dubinu disanja. Osnovni ritam disanja
pod kontrolom je inspiracijskog i ekspiracijskog centra u produženoj moždini. Inspiracijski
centar potiče udisaj aktivacijom inspiracijskih mišića. Za vrijeme normalnog mirnog disanja
(eupneja), prosječan ritam disanja je 12 do 14 reaspiracijskih ciklusa u minuti. Inspiracijski
centar djeluje tako da potiče aktivni udisaj. Naprotiv, ekspiracijski centar djeluje tako da
inhibira inspiracijski centar uzrokujući pasivni izdisaj.
92
Osnovni ritam disanja ovisi o:
◊ Višim moždanim centrima, primjerice za vrijeme govora
◊ Povratnoj sprezi iz perifernih (arterijski sustav) i centralnih kemoreceptora (moždina)
◊ Receptorima za istezanje u plućima
◊ Ostalim senzoričkim receptorima u tijelu
Odijeljeni kemoreceptori zapažaju koncentracije kisika, ugljičnog dioksida i vodikovih iona u

krvi ili cerebrospinalnom likvoru. Za vrijeme hiperventilacije povećavaju se frekvencija i dubina
disanja, tako da se organizam oslobađa ugljičnog dioksida brže nego što ga proizvodi.
Koncentracija vodikovih iona se smanjuje, pa pH organizma raste. To dovodi do smanjenja
ventilacije dok se koncentracije ugljičnog dioksida i vodikovih iona ne vrate na normalnu razinu.
Trenutni zastoj ventilacije nakon voljne hiperventilacije naziva se apnea vera.
Za vrijeme hipoventilacije (plitko i rijetko disanje) koncentracija ugljičnog dioksida u krvi se
povećava (hiperkapnija), jer pluća uklanjaju ugljični dioksid sporije nego se on proizvodi u tijelu.
To dovodi do povećanja koncentracije vodikovih iona i pada pH organizma. Povratna sprega
putem kemoreceptora uzrokuje povećanje ventilacije sve dok se koncentracije ugljičnog dioksida
i vodikovih iona ne vrate na normalnu razinu.
Organizam je osjetljiviji na promjene koncentracije ugljičnog dioksida nego kisika u tjelesnim
tekućinama jer kemoreceptori u moždini registriraju promjene pH likvora koji nije puferiran (za
razliku od krvi), pa promjene pH uzrokovane disocijacijom ugljičnog dioksida izazivaju snažniju
reakciju.
Kod nekih osoba, za boravka na velikim nadmorskim visinama, sniženje parcijalnog tlaka kisika
dovodi do hiperventilacije, što uzrokuje hipokapniju i respiracijsku alkalozu i dovodi do depresije
respiracijskog centra. Liječenje se jednostavno postiže udisanjem vlastitog izdahnutog zraka koji
je obogaćen ugljičnim dioksidom, što smanjuje alkalozu i ponovno potiče respiracijski centar.
PLAN VJEŽBE
Tijekom vježbe mjerit će se ventilacija određivanjem frekvencije i dubine respiracijskog ciklusa

uporabom pneumografa, koji širenje prsnog koša pretvara u promjene napona vidljive na ekranu.
Respiracijski ciklus tako se bilježi porastom voltaže tijekom udisaja (uzlazni dio i padom voltaže
tijekom izdisaja (silazni dio). Također će se bilježiti promjene temperature zraka obrnuto su
razmjerne širenju ili kontrahiranju prsnog koša. Za vrijeme udisaja prsni se koš širi, a ispitanik
udiše relativno hladan zrak. Zrak se u tijelu zagrijava i izdiše relativno topliji, a prsni koš se
kontrahira.
ZADACI
◊ snimanje i mjerenje ventilacije pomoću pneumografa i mjerača temperature

◊ usporedba dubine ventilacije i promjene temperature udahnutog / izdahnutog zraka
◊ praćenje širenja i kontrakcije prsnog koša te njihove ovisnosti o frekvenciji disanja
93
SASTAV GRUPE KOJA IZVODI VJEŽBU
Grupa je sastavljena od 4 studenta.

Operater – radi na računalu
Ispitanik – osoba na kojoj obavljamo mjerenje
Nadzornik opreme – vodi računa o pravilnom korištenju opreme
Zapisničar – upisuje rezultate mjerenja u tablicu
PRIPREMA UREĐAJA
Na kompjuter je priključen uređaj MP30 koji prima signale pretvarača ili elektroda,
pojačava ih i prevodi u brojeve čitljive kompjuteru.
Respiracijski pretvarač uključen je u CH1, a temperaturni u CH2 uređaja MP30.
IZVOĐENJE VJEŽBE
1. Uključite računalo
2. Otvorite program za Biopac i otvorite lekciju br. 8 (LO8-Resp-1). Upišite ime svog
dokumenta (Filename) i kliknite OK. Nakon toga pojavljuje se grafikon za
kalibraciju.
3. Ispitanik sjedi u opuštenom položaju. Postavite pneumograf na ispitanika tako da
čvrsto obavija prsni koš u stanju izdisaja.Remen se može postaviti iznad tanje majice.
Važno je remen postaviti tako da bude optimalno stegnut. Remen mora biti blago
zategnut u položaju maksimalnog izdaha.
4. Temperaturni pretvarač pričvrsti se ljepljivom trakom na lice, tako da njegov kraj
slobodno strši ispod jedne od nosnica. Važno je da vršak temperaturnog pretvarača ne
dodiruje kožu (Slika 2).
petlja od
žice temperaturna sonda
smještena ispod
ljepljiva nosnice
traka
Slika 2.
94
KALIBRACIJA
Ispravna kalibracija nužna je za dobivanje pouzdanih podataka prilikom mjerenja. Tijekom

kalibracije uređaj dobiva podatke o volumnim i temperaturnim promjenama i njihovim
maksimalnim vrijednostima. Kalibracija traje 8 sekundi i sama se zaustavlja (Slika 3).
POSTUPAK
Ispitanik sjedi u opuštenom položaju i diše normalno.
Operater pritisne Calibrate (lijevo gore).

Ispitanik čeka 1 sekundu, tada jedan ciklus (udah – izdah) diše duboko i jedan ciklus
normalno. Nakon što kalibracija prestane provjerite dobivene podatke. Na monitoru su
prikazana dva kanala. Kanal “airflow” prikazuje promjene u temperaturi udahnutog i
izdahnutog zraka, a kanal “respiration” promjene u opsegu grudnog koša tijekom disanja.
Ukoliko vaša kalibracija izgleda slično onoj na slici možete nastaviti s mjerenjem. U
suprotnom kalibracija se ponavlja pritiskom na Redo calibration.
MJERENJE
Mjerimo temperaturu zraka i volumen prsnog koša tijekom 4 različita stanja : hiperventilacija
i oporavak, hipoventilacija i oporavak, kašalj i glasno čitanje.
Za učinkovitiji rad potrebno je postupak mjerenja unaprijed pročitati.
Korisni savjeti:
- Ispitanik prestaje hiperventilirati ako osjeća vrtoglavicu.
- Remen mora biti pravilno pričvršćen.
- Mjerač temperature ne smije se micati niti doticati kožu.
- Nakon svakog od 4 segmenta snimanje treba prekinuti da se subjekt pripremi za slijedeći.
95
SNIMANJE :
PRVI DIO - Normalno disanje
OPERATER ISPITANIK
Pritisne Record i snima 15 sekundi Diše normalno 20 sekundi.
Pritiskom na Suspend prekida snimanje.
Ukoliko nismo zadovoljni rezultatima ponavljamo postupak pritiskom na Redo.
DRUGI DIO - „Hiperventilacija i oporavak“
OPERATER ISPITANIK
Pritisne Resume. Diše brzo i duboko na usta 30 sekundi

a potom normalno na nos 30 sekundi.
Nakon 60 sekundi prekida snimanje (Suspend)
Po potrebi ponoviti. Za nastavak je nužno da je disanje ispitanika normalizirano.
TREĆI DIO - „Hipoventilacija i oporavak“
OPERATER ISPITANIK
Resume Diše polako i plitko na usta 30 sekundi. a potom

normalno na nos 30 sekundi.
Prekida snimanje nakon 60 sekundi.
96
ČETVRTI DIO - „Kašalj i glasno čitanje“
OPERATER ISPITANIK
Resume Jednom zakašlje i nakon toga glasno čita.
Nakon 30 sekundi prekida snimanje.

Time je snimanje završeno. Ukoliko ste zadovoljni i zadnjim snimljenim segmentom,
pritisnite naredbu Done, a podatke snimite na disketu radi analize.
ANALIZA PODATAKA
Pregledajte snimljene podatke pritiskom na lijevu ili desnu strelicu koje se nalaze ispod
krivulja. Obratite pažnju na markere koji označavaju početke pojedinih segmenata snimanja, a
nalaze se iznad krivulja.
Potpune krivulje dobivamo na ekranu pritiskom na Display - Autoscale horizontal. Za
podešavanje visine valova koristimo Autoscale waveforms.
Iznad krivulja nalazi se 5 pravokutnih okvira u kojima očitavamo izmjerene podatke.
Lijevo uz okvir upisujemo broj kanala za koji želimo podatke.
U ovoj vježbi na kanalu 2 (CH 2) mjerena je temperatura (krivulja Airflow), a na kanalu 40
volumen prsiju (krivulja Respiration). Iz prva tri prozorčića iščitavamo podatke vezane za
dubinu i frekvenciju disanja (CH 40), a iz četvrtog podatke o temperaturi zraka (CH 2).
Postavite prozorčiće za podatke s lijeva na desno kako slijedi
Kanal mjerimo:
CH 40 ΔT
CH 40 BPM
CH 40 p–p
CH 2 p–p
Objašnjenje:
ΔT vremenski odsječak na koji se mjerenje odnosi
BPM broj dišnih ciklusa u minuti
p – p pokazuje razliku između najveće i najmanje izmjerene vrijednost u odabranom
području
97
Postupak:
U postupku analiziramo dvije skupine podataka i upisujemo ih u odgovarajuće tablice. Prva
analiza odnosi se na krivulju respiracije, a druga na krivulju temperature zraka.
1. Analiza trajanja i dubine dišnog ciklusa, te frekvencije disanja tijekom različitih

vrsta disanja.
Određujemo prosječnu dubinu, trajanje ciklusa i frekvenciju za one vrste disanja koje smo
mjerili i zabilježili uređajem: normalno disanje (eupnea), brzo i duboko (hiperventilacija),
sporo i plitko (hipoventilacija), kašalj i govor. Za svaku vrstu disanja analiziramo po 2 - 3
dišna ciklusa osim za kašalj gdje imamo samo jedan ciklus. Kao konačan rezultat koristimo
njihove srednje vrijednosti.
Analiziramo istim redoslijedom kojim smo snimali. Počinjemo s normalnim disanjem.
Povećajte 3 ciklusa normalnog disanja na kojem ćete očitavati vrijednosti.
Za povećanje koristite znak povećala koji se nalazi dolje desno. Nakon što kliknete na
spomenuti znak, uokvirite navedeno područje. Povećala se riješite tako da kliknete na znak sa
strelicom, također dolje desno pokraj znaka povećala.
Ukoliko amplitude nisu dovoljno izražene podesite njihovu visinu naredbom Autoscale
waveforms.
Za odabir područja na kojem ćete očitati željene vrijednosti koristite se I-Beam kursorom koji
ima oblik slova I i nalazi se dolje desno pokraj znaka za povećanje.
Nakon što pritisnete na spomenuti znak, mišem povučete preko područja koje želite
analizirati. Redovito očitavamo podatke koji se odnose na jedan dišni ciklus (od završetka
izdaha jednog ciklusa do završetka izdaha slijedećeg). Dakle, nakon označavanja prvog
ciklusa mirnog disanja, u prozorčićima nalazimo podatke koji se odnose na trajanje ciklusa,
broj takvih ciklusa u minuti i dubinu. Upisujemo ih ispod grafa na odgovarajuće mjesto: Edit,
Journal, Paste measurement. Izmjerimo preostala 2 ciklusa mirnog disanja.
Slijedi analiziranje ostalih segmenata: hiperventilacija, oporavak (početak), hipoventilacija,
oporavak (početak), kašalj (1 ciklus) i glasno čitanje. U svakom segmentu analiziramo 3
ciklusa osim kod kašlja gdje je samo jedan ciklus.
U Journal redovito upisujte podatke.
Ne zaboravite da početak pojedinog segmenta označavaju markeri, a pritiskom na određeni
marker iznad grafa pojavljuje se ime segmenta kojeg odabrani marker označava.
Odabir segmenta obavljate kao u prethodnom slučaju – povećajte nekoliko ciklusa u
odgovarajućem segmentu i odaberete pojedinačne cikluse I-beam kursorom.
Srednje vrijednosti za odabrana 3 ciklusa unesite u Tablicu 1.
98
REZULTATI
Tablica 1. Eupneja – normalno disanje
odjeljak očitanje kanal prvi ciklus drugi ciklus treći ciklus SV

Trajanje udisaja ΔT CH40
Trajanje izdisaja ΔT CH40
Broj udisaja / min bpm CH40
Tablica 2. Trajanje, frekvencija i dubina dišnih ciklusa za pojedine vrste disanja

vrsta disanja Ciklus I Ciklus II Ciklus III SV
ΔT
eupnea bpm
p-p (CH40)
ΔT
hiperventilacija bpm
p-p (CH40)
ΔT
oporavak bpm
p-p (CH40)
ΔT
hipoventilacija bpm
p-p (CH40)
ΔT
oporavak bpm
p-p (CH40)
ΔT
kašalj bpm
p-p (CH40)
Tablica 3. Povezanost dubine disanja i promjene temperature

odjeljak očitanje eupneja hiperventilacija hipoventilacija
kanal (1. dio) (2. dio) (3.dio)
amplituda promjene p – p
temperature (CH2)
vrijeme od max. udaha ΔT
do max promjene temp. (CH40)
99
Odgovorite na slijedeća pitanja:
1. Ako ispitanik želi zadržati dah, da li će dulje moći držati dah poslije hiperventilacije ili
hipoventilacije. Zašto?
________________________________________________________________________
2. Definirajte hiper - i hipoventilaciju:
________________________________________________________________________
3. Pažljivo promotrite krivulju disanja i odgovorite da li krivulja odgovara definiciji

pojedinih vrsta disanja. Ako ne, obrazložite.
______________________________________________________________________
4. Usporedite frekvencije i dubine normalnog disanja, hiper - i hipoventilacije. Koliki je

među njima faktor promjene za spomenute parametre?
________________________________________________________________________
5. Usporedite dubinu normalnog disanja i dubinu disanja koja slijedi neposredno nakon
hipoventilacije (početak oporavka). Kako se tijelo prilagođava posljedicama
hipoventilacije regulirajući brzinu i dubinu disanja + (parcijalni tlak CO2 i regulacija
disanja).
________________________________________________________________________
6. Usporedite dubinu udisaja i trajanje ciklusa kašlja sa normalnim disanjem.
________________________________________________________________________
7. Zašto se temperatura zraka mijenja tijekom respiracijskog ciklusa? U kojem dijelu je

najviša i zašto?
________________________________________________________________________
8. Kakve se promjene u ritmu disanja zbivaju tijekom čitanja i o čemu ovise? U kojem dijelu
ciklusa čitamo?
________________________________________________________________________
100
PLUĆNI VOLUMENI I KAPACITETI – STATIČKA SPIROMETRIJA (BIOPAC)
Volumeni zraka za vrijeme udisaja i izdisaja mogu se mjeriti pomoću spirometra. Zapis koji
se dobije mjerenjem naziva se spirogram. U ovoj vježbi ćemo kompjuterskom obradom
pretvoriti vrijednosti protoka zraka u plućne volumene.
Ukupni plućni kapacitet (TLC; total lung capacity) je količina zraka koja se nalazi u plućima
nakon maksimalnog udisaja i prosječno iznosi oko 5,8 L. Zbroj četiri volumena zraka u
plućima daje TLC (Slika 1)
• Respiracijski volumen (VT; tidal volumen) - volumen zraka koji se udiše ili izdiše pri
normalnom disanju. Prosječno iznosi oko 0.5 L u mirovanju, dok se pri tjelesnom radu VT
može povećati na 3L
• Inspiracijski rezervni volumen (IRV; inspiratory reserve volume ) - volumen zraka koji
se, nakon normalnog udisaja, može udahnuti forsiranom inspiracijom. Normalno oko 3 L
za muškarce i oko 1,9 L za žene.
• Ekspiracijski rezervni volumen (ERV; expiratory reserve volume)) - volumen zraka koji
se nakon normalnog izdisaja može izdahnuti forsiranom ekspiracijom. Iznosi oko 1 L kod
muškaraca i oko 0,7 L kod žena.
• Rezidualni volumen (RV; residual volume) - volumen zraka koji ostaje u plućima nakon
najsnažnijeg izdisaja. U prosjeku oko 1.2 L kod muškaraca i oko 1,1 L koda žena.
Plućni kapaciteti su zbrojevi dvaju ili više volumena. Pet je plućnih kapaciteta koji se
računaju na sljedeći način:
• Inspiracijski kapacitet (IC) = VT+IRV ili VC-ERV - volumen zraka koji se može
forsirano udahnuti nakon normalnog izdisaja. Prosječno oko 3,5 L.
• Ekspiracijski kapacitet (EC) = VT+ERV
• Funkcionalni rezidualni kapacitet (FRC) = ERV+RV - volumen zraka koji ostaje u
plućima nakon normalnog izdisaja. U prosjeku iznosi oko 2.3 L.
• Vitalni kapacitet (VC) = IRV+VT+ERV - maksimalni volumen zraka koji se može
izdahnuti nakon maksimalnog udisaja. Iznosi oko 4.6 - 5L. Jednak je zbroju
VT+IRV+ERV.
• Ukupni kapacitet pluća (TLC) = IRV+VT+ERV+RV - ukupni volumen zraka u plućima
na kraju maksimalnog udisaja. Normalno oko 6L.
MATERIJALI
◊ BIOPAC provodnik zraka
◊ Jednokratni nastavak za usta i bakteriološki filtar
◊ Nosna štipaljka
◊ BIOPAC 0,6 sustav za kalibraciju
◊ Računalo te Biopac Student Lab Software V3.0
IZVOĐENJE VJEŽBE
2. Provjerite je li Biopac MP30 jedinica isključena
3. Uključite provodnik protoka zraka (SS11LA) u kanal I (CH1)
4. Uključite jedinicu MP30.
5. Postavite filtar na završni dio kalibracijske štrcaljke.
6. Spojite kalibracijsku štrcaljku i filtar s provodnikom protoka zraka
7. Pokrenite Biopac Student Lab program.
8. Izaberite opciju Lesson 12 (L12-Lung-I)
9. Utipkajte naziv dokumenta (Filename) i kliknite OK.
KALIBRACIJA
1. Kalibraciju izvodi voditelj vježbe uz pomoć demonstratora ili studenta.
2. Sustav za kalibraciju treba biti spojen na provodnik protoka zraka (Slika 2.).
Klip kalibracijske štrcaljke

Pretvarač protoka zraka
Slika 2.
3. Važno je da se za vrijeme trajanja kalibracije ne drži ruka na provodniku zraka.
4. Pritisnite tipku Calibrate.
5. Prva kalibracija traje osam sekundi. Za to vrijeme ne dirajte sustav za kalibraciju.
Klip štrcaljke je isključen!!
6. Druga kalibracija izvodi se kroz pet ciklusa brzim potiskivanjem i izvlačenjem klipa
kalibracijske štrcaljke ovim ritmom:
potiskivanje klipa ----------- jedna sekunda
stanka------------------------- dvije sekunde
izvlačenje klipa------------- jedna sekunda
stanka------------------------- dvije sekunde.
7. Ukoliko ste dobro proveli kalibraciju dobit ćete zapis na ekranu kao na slici 3.
Slika 3.
8. Ako trebate ponoviti postupak kalibracije, pritisnite tipku Redo Calibration.
102
MJERENJE I SNIMANJE PODATAKA
1. Priprema za snimanje
◊ Ispitanik mirno disati prije početka snimanja
◊ Provodnik protoka zraka za vrijeme snimanja mora biti u vodoravnom
položaju (Slika 4.).
◊ Ispitanik uvijek počinje disati u provodnik prije početka snimanja i nastavlja
disati nakon završetka snimanja.
◊ Ako je snimanje započelo s udisajem, treba završiti s izdisajem i obrnuto.
◊ Svaki ispitanik koristi vlastiti čisti nastavak za usta.
Slika 4.
2. Ispitanik stavlja nosni nastavak, sjedi uspravno i počinje disati kroz provodnik
zraka.
3. Pritisnite Record i snimajte bez prekidanja dok ispitanik diše prema uputama.
4. ISPITANIK (Obavezno pročitati cijeli postupak mjerenja prije početka istog)
Diše 3 ciklusa normalno. (Jedan ciklus je jedan udah i jedan izdah.)

Udahne najdublje moguće.
Izdahne do točke normalnog izdaha. (Potrebna posebna pažnja – ne smiju se kontrahirati
trbušni mišići).
Diše 3 ciklusa normalno.
Izdahne najviše moguće (nakon 3. normalnog izdaha).
OPERATER
Prekida snimanje pritiskom na Stop.
Ukoliko je potrebno postupak ponoviti mjerite i snimate ponovo pritiskom na Redo.
Ako ste zadovoljni učinjenim pritisnite Done i snimite podatke na disketu.
103
ANALIZA PODATAKA
Slika 5.
Pritisnite na Review Saved Data.
Na monitoru vidite 2 krivulje odnosna 2 kanala. Kanal 1 (CH 1) prikazuje ono što je uređaj
mjerio, a to je zračni tok. Kanal 2 (CH 2) prikazuje volumene koji bi odgovarali zračnom
toku. Kako nas zanimaju isključivo volumeni, sa monitora uklonite kanal koji prikazuje zračni
tok (CH 1) pritiskom na tipku “Ctrl” na tipkovnici i istovremenim označavanjem broja
suvišnog kanala mišem (lijevo iznad krivulja su kvadratići sa brojevima kanala).
Podesite prozorčiće za mjerenje (pravokutni okviri iznad krivulja) na slijedeći način:
kanal mjerimo:
CH 2 p-p
CH 2 max
CH 2 min
CH 2 Δ
p-p – pokazuje razliku između najveće i najmanje izmjerene vrijednosti u odabranom

području
max – pokazuje najveću vrijednost u odabranom području
min - pokazuje najmanju vrijednost u odabranom području
Δ - pokazuje razliku u amplitudi između prve i posljednje izmjerene točke u
odabranom području
Podsjetnik: područje za mjerenje odabirete I-beam kursorom.
104
Postupak:
Mjerimo plućne volumene. U fiziologiji dišnog sustava postoje 4 plućna volumena, a
njihovom kombinacijom dobivamo plućne kapacitete.
Slika 6. Slika 7.
Prije početka očitavanja podataka promotrite krivulju. Na apscisi je vrijeme (u ovoj vježbi
nam vrijeme nije bitno!), a na ordinati volumen zraka u plućima u danom trenutku prikazan u
litrama. Primijetite da podjela kreće od 1L. Za razumijevanje ovog podatka nužno je znati da
ne postoji mogućnost da izbacimo čitav zrak iz pluća, čak ni najdubljim maksimalnim
izdahom. Taj volumen iznosi oko 1 L i kao takav je postavljen u Biopac programu (u
Guytonu 1.2L), a naziva se rezidualni volumen.
Mjerenje plućnih volumena
Koristeći I-beam kursor označite područje od početka mjerenja do završetka trećeg ciklusa tj.
onaj dio krivulje koji pokazuje mirno disanje.
Očitajte p-p vrijednost i upišite je u tablicu 1. kao respiracijski volumen.
Promotrite ostale pravokutne okvire. Max i min pokazuju najveću i najmanju količinu zraka u
plućima u određenom vremenskom periodu, odnosno odabranom području i njihova razlika je
upravo ona vrijednost koju očitavamo kao p-p.
Delta u 4. prozorčiću pokazuje razliku u količini ventiliranog zraka između početne i
posljednje točke odabranog područja.
Tablica 1.
NAZIV VOLUMENA LITRE
Respiracijski volumen (TV) (Tidal volume)

Inspiracijski rezervni volumen (IRV)
Ekspiracijski rezervni volumen (ERV)
Rezidualni volumen (RV) 1L
Vitalni kapacitet (VC) = _______________________L
105
Služeći se Δ podacima u 4. prozorčiću izmjerite preostala 2 volumena:
Kursorom obilježite područje od najveće vrijednosti udaha 3. ciklusa normalnog disanja do
najveće vrijednosti maksimalnog udaha.
Očitanu vrijednost upišite u tablicu 1 kao inspiracijski rezervni volumen.
A sad obrnuto. Obilježite područje od najniže vrijednost normalnog udaha do najniže
vrijednosti maksimalnog izdaha. Očitanu vrijednost iz 4. prozorčića upišite u tablicu 1 kao
ekspiracijski rezervni volumen.
Sa krivulje očitajte rezidualni volumen (nije mjeren!).
Na kraju očitavamo vrijednost za vitalni kapacitet. Kursorom obilježite područje koje

obuhvaća najveći udah i najveći izdah. U p-p prozorčiću očitana vrijednost je vitalni
kapacitet, pa ga upišite ispod tablice 1.
Vaša analiza krivulje je gotova, a slijedi računanje podataka i usporedba očekivanog i

izmjerenog vitalnog kapaciteta.
Izračunajte slijedeće plućne kapacitete koristeći izmjerene vrijednosti plućnih

volumena:
Tablica 2.
KAPACITET FORMULA VRIJEDNOST
Inspiracijski (IC) IC=TV+IRV
Ekspiracijski (EC) EC=TV+ERV
Funkcionalni rezidualni (FRC) FRC=ERV+RV
Ukupni plućni (TLC) TLC=IRV+TV+ERV+RV
Usporedba izmjerenog i očekivanog vitalnog kapaciteta

Tablica 3.
spol formula za izračunavanje predviđenog
vitalnog kapaciteta(VC)
muškarci VC = 0.052H – 0.022A – 3.60
žene VC = 0.041H – 0.018A – 2.69
VC - vitalni kapacitet (L)

H - visina (cm)
A - dob (godine)
*
Koristeći formulu iz tablice izračunajte očekivani kapacitet VC ispitanika.
Predviđeni vitalni kapacitet:__________________ L
106
A sad usporedite predviđeni vitalni kapacitet sa onim dobivenim mjerenjem pomoću Biopaca.
Izmjereni vitalni kapacitet izrazite kao postotak predviđenog vitalnog kapaciteta.
Izmjereni VC
X 100 = ---------- %
Predviđeni VC
Primjedba: Vitalni kapacitet ovisi i o nekim drugim čimbenicima osim o dobi i visini.
Stoga se 80% od predviđenih vrijednosti još uvijek smatra normalnim.
PITANJA
1. Definirajte respiracijski volumen.

__________________________________________________________________
2. Definirajte inspiracijski rezervni volumen.

__________________________________________________________________
3. Definirajte ekspiracijski rezervni volumen.

________________________________________________________________
4. Definirajte rezidualni volumen.

__________________________________________________________________
5. Koja je veza između plućnih volumena i kapacitet?

__________________________________________________________________
6. Od kojih plućnih volumena je sastavljen vitalni kapacitet?

_________________________________________________________________
7. Zašto predviđeni vitalni kapacitet ovisi o visini osobe?

_________________________________________________________________
8. Navedite ostale čimbenike koji bi mogli utjecati na plućne kapacitete i volumene?

_________________________________________________________________
9. Da li bi došlo do promjena plućnih volumena i kapaciteta nakon teškog fizičkog rada?

_________________________________________________________________
107
BIOPAC – DINAMIČKA SPIROMETRIJA
MJERENJE - FEV (forsirani ekspiracijski volumen)

Dinamičko mjerenje plućnih volumena i kapaciteta, pri kojem se, pored veličine izdisaja,
registrira i brzina izdisaja, daje nam važne podatke o funkciji dišnog sustava i predstavlja
korisno sredstvo za određivanje zdravstvenog stanja i sposobnosti čovjeka. U ovoj vježbi
mjerit će se:
Forsirani vitalni kapacitet (FVC, forced vital capacity) – maksimalna količina zraka koju
ispitanik može snažno izdahnuti nakon maksimalnog udisaja;
Forsirani ekspiracijski volumen (FEV, forced expiratory volume) – postotak FVC koju
ispitanik snažno izdahne u intervalima od jedne, dvije i tri sekunde (FEV1, FEV2, FEV3);
Maksimalna voljna ventilacija (MVV, maximal voluntary ventilation) – test plućne

funkcije koji uključuje omjere volumena i protoka objedinjujući plućnu ventilaciju. MVV je
maksimalna količina zraka koju ispitanik može udahnuti odnosno izdahnuti u jednoj minuti.
Ova mjerenja se zasnivaju na mogućnostima respiracijskog sustava ispitanika i određuju

krajnje granice rada koji ispitanik može obaviti. Kada ispitanik maksimalno udahne zrak, a
zatim maksimalno izdahne, volumen izdahnutog zraka predstavlja vitalni kapacitet (VC,
single stage vital capacity). Vrijeme koje je potrebno za postizanje maksimalnog izdisaja
nema utjecaja na određivanje VC.
VC je ograničen veličinom grudnog koša. Stoga varijable koje utječu na veličinu grudnog
koša (dob, spol, tjelesna težina) imaju utjecaj i na kapacitet dišnog sustava (tablica 1.).
Tablica 1.
spol formula za izračunavanje predviđenog
vitalnog kapaciteta(VC)
muškarci VC = 0.052H – 0.022A – 3.60
žene VC = 0.041H – 0.018A – 2.69
VC - vitalni kapacitet (L)

H - visina (cm)
A - dob (godine)
*
Koristeći formulu iz tablice izračunajte očekivani kapacitet VC ispitanika.
Kod odraslih se osoba prosječni plućni kapacitet smanjuje s dobi. Žene imaju prosječno manje
plućne volumene od muškaraca iste dobi i tjelesne težine. Kod iste osobe, opskrba i potreba za
zrakom se razlikuje obzirom na stupanj aktivnosti i zdravstveno stanje. U skladu s tim, razina
i dubina ventilacije (volumen plina koji se udahne i izdahne tijekom jedne minute) nisu
statični, već se neprestano prilagođuju potrebama organizma. Kada iz stanja mirovanja
poraste tjelesna aktivnost, plućni volumeni i indeksi plućne ventilacije također se mijenjaju.
108
Promjene plućnih volumena, kao i brzina kojom se postižu te promjene, koriste se za procjenu
stanja dišnog sustava.
Kronične plućne bolesti se s patofiziološkog stajališta mogu podijeliti u dvije skupine:

1. kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB)
2. kronična restriktivna plućna bolest
3. Kod kronične opstruktivne plućne bolesti, primjerice astme ili emfizema, protok zraka
u pluća i iz pluća u jednoj minutu (plućna ventilacija) je smanjen .
Kod astme, upalni proces stjenke dišnih putova i izlučivanje gustog mukoznog sekreta
smanjuje promjer i povećava otpor u dišnim putovima, što uzrokuje karakteristični zviždeći
zvuk. Dijagnoza KOPB obično zahtijeva statička i dinamička mjerenja plućnih volumena i
kapaciteta.
Kod kronične restriktivne plućne bolesti smanjena je rastezljivost pluća, što uzrokuje
smanjenje nekih plućnih volumena i kapaciteta. Primjerice kod fibroze pluća (kao što je
bolest kopača ugljena) vitalni kapacitet je smanjen uslijed smanjenja IRV i ERV. Smanjenje
vitalnog kapaciteta javlja se i u silikozi i drugim kroničnim bolestima praćenim smanjenom
rastezljivošću pluća.
Pojedini bolesnici često mogu imati istovremeno opstruktivnu i restriktivnu plućnu bolest ,
iako svaka od njih može imati različit uzrok i početi u različito vrijeme. Tako bolesnik može
patiti istovremeno od emfizema i plućne fibroze.
Pri mjerenju dinamičkih plućnih volumena i kapaciteta ispitanih mora, s maksimalnim

ekspiracijskim naporom, što brže izdisati, dok ne izdahne sav zrak. Za razliku od statičkog
mjerenja ovdje je rezultat krivulja koja uključuje i vremensku komponentu. Količina zraka
koja se izdahne najveća je u prvoj sekundi, a kasnije eksponencijalno pada. Iz osnovne
krivulje mogu se izračunati indeksi plućne ventilacije, tj. vrijednosti koje govore o brzini
izdisanja zraka u pojedinim vremenski intervalima, odnosno o vremenu koje je potrebno da bi
se izdahnula određena količina zraka. Indeksi plućne ventilacije su:
Forsirani ekspiracijski protok (FEV0,2-1,2L, forced expiratory flow) – mjeri najveću brzinu
protoka zraka tijekom forsiranog izdisaja. Izražava se u litrama po sekundi;
Forsirani srednjeekspiracijski protok (strujanje) (FEVud. 0,25-0,75, forced midexpiratory
flow) – označava prosječnu brzinu protoka zraka u srednje 2/4 forsiranog vitalnog kapaciteta.
Izražava se u litrama po sekundi;
Vrijeme forsiranog srednjeekspiracijskog protoka (FMFT, forced midexpiratory flow
time) – vrijeme potrebno da se izdahnu srednje 2/4 zraka. Mjeri se u sekundama.
109
Osoba s astmom može imati normalni ili skoro normalni vitalni kapacitet mjeren
statičkom metodom, kod kojeg ispitanik može maksimalno udisati i izdisati toliko
dugo koliko je potrebno. Međutim kad astmatičar izdiše vitalni kapacitet s
maksimalnim naporom i što brže može, sve FEV vrijednosti su snižene jer gusti
mukozni sekret i djelovanje glatke bronhalne muskulature smanjuje promjer dišnih
putova i treba više vremena za izdisanje vitalnog kapaciteta nasuprot povećanom
otporu u dišnim putovima. Pad FVC ukazuje na restriktivnu plućnu bolest, dok pad
FEV ukazuje na opstruktivnu plućnu bolest. Istodobni pad FEV0,2-1,2L ukazuje na
opstrukciju velikih dišnih putova, dok porast FMFT ili pad FEVud. 0,25-0,75 ukazuje na
opstrukciju malih dišnih putova.
Da bi izmjerili navedene parametre izvest ćemo dva testa:

1. mjerenje forsiranog ekspiracijskog volumena (FEV)
2. mjerenje maksimalne voljne ventilacije (MVV)
Kompjuterskom obradom se vrijednosti protoka zraka dobivene pomoću provodnika zraka

(airflow transducer) i mjerača pretvaraju u plućne volumene.
MJERENJE FORSIRANOG EKSPIRACIJSKOG VOLUMENA (FEV)

Forsirani vitalni kapacitet (FVC) je ukupni volumen zraka koji ispitanik izdahne do kraja
šeste sekunde. U zdrave osobe vrijednost FVC obično je jednaka vrijednosti vitalnog
kapaciteta određenog statičkim mjerenjem. Ukoliko su vrijednosti različite (u tom slučaju
FVC je redovito manji od VC) uzima se veća vrijednost.
Forsirani ekspiracijski volumen se osniva na vremenu u kojem ispitanik mora izdahnuti
volumen zraka koji odgovara vitalnom kapacitetu. FEV1, FEV2 i FEV3 su postotci VC koji se
mogu snažno izdahnuti nakon maksimalnog udisaja tijekom razdoblja od jedne (FEV1), dvije
(FEV2) ili tri (FEV3) sekunde (slika 1.). Zdrava odrasla osoba može maksimalnim naporom
izdahnuti u jednoj sekundi 66-83% svog VC, u dvije sekunde 75-94% VC i u tri sekunde 78-
97% svog VC.
Slika 1. Krivulja forsiranog ekspiracijskog volumena (FEV)
110
MJERENJE MAKSIMALNE VOLJNE VENTILACIJE (MVV)
Maksimalna voljna ventilacija (naziva se i maksimalni kapacitet disanja) mjeri maksimalne
sposobnosti pluća i dišne muskulature. MVV se računa kao volumen zraka koji prolazi kroz
dišni sustav u jednoj minuti za vrijeme hiperventilacije. Tijekom izvođenja testa ispitanik diše
što je moguće brže i dublje (jedan udah u sekundi), uz istodobno mjerenje plućnog volumena i
veličine respiracije. Budući da je takav ritam disanja vrlo teško održati tijekom cijele minute,
ispitanih hiperventilira maksimalno 15 sekundi. Zatim se prosječni plućni volumen po jednom
respiracijskom ciklusu množi s brojem ciklusa po minuti.
MVV se može izraziti iz ukupnog volumena zraka koji je prošao kroz dišni sustav tijekom 12
sekundi (ukupni volumen zraka x 5 = MVV) (slika 2.), te izračunati indirektnim putem,
najčešće preko formule FEV1 : MVV = FEV1 x 37,5).
Normalne vrijednosti MVV ovise o spolu, dobi i tjelesnoj građi.
Slika 2. Krivulja volumen – protok za izračunavanje MVV
Rijetko možete prekoračiti vaš MVV, čak i na kratko vrijeme. Stoga je MVV krajnji
čimbenik koji određuje opskrbu kisikom za vrijeme mišićne aktivnosti. Za vrijeme
vježbanja duljeg od 10 minuta normalno se iskorištava maksimalno 50% MVV.
Većina ljudi osjeća otežano disanje kada koriste samo 30-40% dostupnog MVV.
MVV je smanjen i u restriktivnoj i u opstruktivnoj plućnoj bolesti.
MATERIJALI
◊ BIOPAC provodnik zraka
◊ Jednokratni nastavak za usta i bakteriološki filter
◊ BIOPAC 0,6 štrcaljka za kalibraciju
◊ Računalo s Biopac Student Lab Softwre V3.0
IZVOĐENJE VJEŽBE
2. Provjeriti je li Biopac MP30 jedinica isključena
3. Uključite provodnik protoka (SS11LA) u kanal I (CH1)
4. Uključite jedinicu MP30
5. Postavite filtar na završni dio kalibracijske štrcaljke
6. Spojite kalibracijsku štrcaljku i filtar na provodnik protoka zraka
7. Pokrenite Biopac Student Lab program
8. Izaberite opciju Lesson 13 (L13-Lung-2)
9. Utipkajte naziv dokumenta (Filename) i kliknite OK
111
KALIBRACIJA
Ponovite postupak kalibracije iz Vježbe L08- RESPIRACIJSKI CIKLUS (Statička
spirometrija).
SNIMANJE PODATAKA
ISPITANIK
Obavezno pročitati cijeli postupak mjerenja prije početka istog.
Priprema za snimanje
◊ Ispitanik mora maksimalno raširiti grudni koš za vrijeme maksimalnog udisaja.
◊ Za vrijeme snimanja FEV ispitanik mora u nastavak za usta izdahnuti zrak
što je brže moguće.
◊ Provodnik protoka zraka za vrijeme snimanja mora biti u vodoravnom položaju
(Slika 4.).
◊ Za vrijeme snimanja MVV ispitanik mora udisati i izdisati što je moguće dublje i brže.
◊ Broj udisaja u minuti mora biti veći od 60, odnosno brži od jednog u sekundi.
◊ Ispitanik uvijek počinje disati u provodnik prije početka snimanja i nastavlja
disati nakon završetka snimanja.
◊ Ako je snimanje započelo s udisajem, treba završiti s izdisajem i obrnuto.
◊ Svaki ispitanik koristi vlastiti čisti nastavak za usta.
4. MJERENJE – FEV (forsirani ekspiracijski volumen)
ISPITANIK
Diše 3 ciklusa normalno. (Jedan ciklus je jedan udah i jedan izdah.)
Udahne najdublje moguće.
Nakratko zadrži dah (npr. 1sek.)
Izdahne najdublje i najbrže što može.
OPERATER
Pritisne Record i snima bez prekidanja dok ispitanik diše prema uputama.
Prekida snimanje pritiskom na Stop.
Pritiskom na naredbu Stop krivulja koja pokazuje zračni tok automatski se prevodi u krivulju
koja pokazuje zračne volumene.
U slučaju da niste zadovoljni krivuljom, ponovite mjerenje pomoću naredbe Redo.
U protivnom, I – beam kursorom obilježite područje koje obuhvaća vremenski period od
najmanje 3 sekunde od početka jakog izdaha.
Pritiskom na naredbu Setup FEV dobivate krivulju koja pokazuje volumen ispuhanog zraka u
ovisnosti o vremenu u prve 3 sek.
112
MJERENJE – MVV (maksimalna voljna ventilacija u minuti)
Aktiviranjem naredbe Begin MVV podaci dobiveni mjerenjem za FEV automatski se

pohranjuju na disk, a na ekranu se pojavljuju postavke za mjerenje MVV.
Postupak:
OPERATER
Pritisne Record MVV i snima bez prekidanja dok ispitanik diše prema uputama. Važno je
da sa snimanjem počne nakon što ispitanik već diše u uređaj!
ISPITANIK
Diše duboko i brzo 12 – 15 sek. U slučaju jače vrtoglavice prekida ranije. Frekvencija bi
trebala biti barem od 65 ciklusa/min.
OPERATER
Pritiskom na naredbu Stop krivulja toka prelazi u krivulju volumena.
Ukoliko ste zadovoljni mjerenjem pritisnite Done. u protivnom Redo.
ANALIZA REZULTATA
Koristeći naredbu Rewiew saved data potražite svoje podatke.
FEV (forsirani ekspiracijski volumen)
Da bi podjele na apscisi i ordinati postale vidljive koristite se naredbama File, Display

preferences, Grids, Show grids. Po potrebi namjestite vremenske odsječke na 1 sek (kliknite
mišem ispod grafa).
Prozorčiće za mjerenje namjestite na slijedeći način:
CH1 ΔT (razlika vremena između kraja i početka označenog područja)

CH1 p – p (razlika minimalne i maksimalne vrijednosti u označenom području)
Dobivene podatke unesite u priložene tablice i/ili ih upišite ispod grafa.
I – beam kursorom obuhvatite čitavu krivulju. Ako ista obuhvaća čitav izdahnuti zrak, u
prozorčiću p – p dobit ćete vrijednost za VC. U protivnom vrijednost za VC uzmite iz
prethodne vježbe. (Slika 3.).
Slika 3.
113
I – beam kursorom obuhvatite područje od početka krivulje do završetka prve sekunde (pratite
delta T prozorčić). Ovaj podatak (p – p) koristit će vam za računanje FEV1 što predstavlja
%VC ispuhanog u prvoj sekundi (Slika 4.).
Slika 4.
Potom I – beam kursorom obuhvatite područje od početka krivulje do završetka druge

sekunde. Ovaj podatak koristit će vam za računanje FEV2 što predstavlja %VC ispuhanog u
prve dvije sekunde.
Na isti način odredite volumen zraka ispuhan u prve 3 sek. (FEV3).
(FEV/VC) = Prosječne
ΔT FEV (p-p) VC x 100= % FEV vrijednosti
0-1 (%) FEV1 83%
0–2 (%) FEV2 94%
0-3 (%) FEV3 97%
MVV (maksimalna voljna ventilacija u minuti)
Potražite zapis. Povećalom uvećajte područje hiperventilacije. Uklonite povećalo.

Prozorčiće za mjerenje namjestite na slijedeći način:
Slijedeći korak je analiza krivulje volumen – protok radi izračunavanja MVV iz očitanih
volumene zraka. Iz izbornika Lessons označite Rewiew Selected Data i izaberite svoj MVV
dokument (File). Za analizu volumena zraka koristite CH 0. Kao i kod analize FEV, morate
prirediti odjeljke za mjerenje (vrijede iste definicije mjera):
CH 0 ΔT
CH 0 p – p
I – beam kursorom označite 12 sek. hiperventilacije od početka prvog dubokog udaha
(pratite delta T prozorčić). Postavite marker iznad završetka obilježenog područja. (Slika 5.).
Slika 5.
114
Označavajte svaki potpuni individualni ciklus u odabranom području (slika 6.). Dobivene
volumene zraka (p-p vrijednost) upisujte u tablicu. Te ćete podatke koristiti dalje za
izračunavanje prosječnog volumena zraka po ciklusu (PVPC).
Slika 6.
Analizu završite pohranom podataka ili ispisom, a zatim pritisnite Quit.

Popunite tablicu analizom svakog pojedinog ciklusa. Ako je ispitanik imao samo pet potpunih
ciklusa unutar 12 sekundi, tada ispunite samo polja za te cikluse. Nepotpune cikluse nemojte
bilježiti.
Tablica 3.
ciklus br. mjerenje (p–p)

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
115
Izračunajte:
1. Broj ciklusa u minuti (RR).______________________________________________
2. Prosječni volumen ventiliranog zraka po ciklusu (PVPC). ______________________
3. MVV = PVPC x RR=________x________= L / min
4. Definirajte FEV!________________________________________________________
5. Kakve su ispitanikove vrijednosti za FEV u odnosu na prosječne vrijednosti (veće, manje,
iste)?
_________________________________________________________________________
6. Definirajte MVV ______________________________________________________
7. Asmatičari imaju sužene dišne putove zbog konstrikcije glatke muskulature, zadebljanja
stijenki i sluzi. Kako to utječe na njhov VC, FEV i MVV? Da li je moguće da osoba ima
normalni VC, a snižene FEV vrijednosti? Obrazložite!
___________________________________________________________________________
8. Bronhodilatatori šire dišne putove i olakšavaju dreniranje mukoznog sekreta . Kakav

učinak se očekuje od vrijednosti FEV i MVV?
___________________________________________________________________________
116
PUFERI I ACIDOBAZNA RAVNOTEŽA
(Simulacija)
Regulacija acidobazne ravnoteže u organizmu podrazumijeva regulaciju koncentracije

vodikovih iona u tjelesnim tekućinama. Vrlo mala odstupanja od normalnih vrijednosti mogu
uzrokovati značajne promjene brzine kemijskih reakcija, te je stoga regulacija koncentracije
vodikovih iona jedan od najvažnijih aspekata homeostaze. Koncentracija vodikovih iona
izražava se kao -log [konc. H+] i označava kao pH. Normalna pH vrijednost arterijske krvi
iznosi 7,4, a venske krvi i međustanične tekućine 7,35. Niska pH vrijednost naziva se acidoza,
a visoka vrijednost alkaloza. Donja granica koju čovjek može preživjeti iznosi oko 6,8, a
gornja oko 8,0.
Nastanak acidoze i alkaloze u organizmu sprečava se trima glavnim nadzornim sustavima:
1. acido-bazni puferski sustavi
2. regulacija disanjem
3. regulacija bubrezima
1. Acido-bazni puferi su otopine dvaju ili više kemijskih spojeva koje sprečavaju znatnije
promjene pH.
a) Bikarbonatni puferski sustav sastoji se od ugljične kiseline i natrijeva bikarbonata.
HCl + NaHCO3 → H2CO3 + NaCl
NaOH + H2CO3 → NaHCO3 + H2O
b) Fosfatni pufer djeluje gotovo na isti način kao i bikarbonatni pufer.
HCl + Na2HPO4 → NaHPO4 + NaCl
c) Bjelančevinski puferski sustav čini 3/4 ukupnog kemijskog puferskog sustava u

tijelu.
2. Regulacija disanjem
H2O + CO2 ↔ H2CO3 ↔ H+ + HCO3−
Promjena pH krvi uzrokuje povećanje ili smanjenje plućne ventilacije.
Respiracijska acidoza i alkaloza
Respiracijska acidoza posljedica je smanjene, a respiracijska alkaloza povećane plućne

ventilacije. Acidoza može biti posljedica patoloških stanja npr. oštećenja centra za disanje u
produženoj moždini, opstrukcija dišnih putova, upala pluća i dr. Respiracijska alkaloza je
stanje smanjenje količine CO2 u krvi. Javlja se često kod boravka na visokim nadmorskim
visinama (smanjeni parcijalni tlak O2) ili hiperventilaciji gdje dolazi do povećanog
izbacivanja CO2 i smanjenja pH krvi.
117
VJEŽBA 1
U glavnom izborniku (Experiment) izaberi opciju Acid-Base Balance. Na ekranu se
pojavljuje Respiratory Acidosis/Alkalosis. Na lijevoj strani ekrana prikazana su pluća, iznad
njih pH-metar, a ispod Start. Desno se nalazi osciloskop koji grafički prikazuje respiracijske
volumene. Ispod se nalaze tri opcije Normal Breathing, Hyperventilation i Rebreathing, a
sa njihove desne strane prozorčići u kojima se očitava parcijalni tlak CO2.
a) Normalno disanje
Pritisni Start i pokrenut će se Normal Breathing tj. simulacija normalnog disanja.
Uoči pH vrijednost i pCO2, te oblik krivulje na osciloskopu. Zabilježi vrijednosti pH nakon
20, 40 i 60 sekundi. Zabilježi rezultate u tablicu pritiskom na Record Data. Za brisanje
ekrana osciloskopa pritisni Clear Tracings.
Da li se pH vrijednost mijenjala tijekom normalnog disanja? Objasni!
_________________________________________________________________________
Da li je pH vrijednost bila u fiziološkim granicama?
__________________________________________________________________________
Da li se i kako mijenjala vrijednost pCO2 tijekom normalnog disanja?
__________________________________________________________________________
b) Hiperventilacija
Pritisni Start. Pusti 10-ak sekundi normalno disanje, a zatim pritisni
Hyperventilation. Promatraj pH i pCO2, te oblik krivulje na osciloskopu. Zabilježi
vrijednosti pH nakon 20, 40 i 60 sek. Zabilježi rezultate u tablicu. Očisti ekran.
U čemu se razlikuju krivulje normalnog disanja i hiperventilacije na osciloskopu?
___________________________________________________________________________
Što može uzrokovati hiperventilaciju?
___________________________________________________________________________
Pritisni Start i pusti 10-ak sekundi normalno disanje, zatim pritisni Hyperventilation i pusti
desetak sekundi te ponovno Normal Breathing 20 sekundi Zabilježi rezultate.
Što se dogodilo nakon prekidanja hiperventilacije?
___________________________________________________________________________
Da li se disanje trenutačno vratilo na normalu? Objasni!
___________________________________________________________________________
118
c) Ponovno udisanje već izdahnutog zraka npr. u papirnatu vrećicu
Pritisni Start. Pusti 10-ak sekundi normalno disanje, a zatim pritisni Rebreathing. Promatraj
pH i pCO2, te oblik krivulje na osciloskopu. Zabilježi vrijednosti pH nakon 20, 40 i 60
sekundi. Zabilježi rezultate. Očisti ekran.
Da li se pH vrijednost mijenjala tijekom disanja? Objasni!
___________________________________________________________________________
Da li je pH vrijednost bila u fiziološkim granicama?
___________________________________________________________________________
Kada je pH vrijednost bila izvan normalne vrijednosti?
___________________________________________________________________________
Da li se i kako mijenjala vrijednost pCO2 tijekom disanja?
___________________________________________________________________________
U čemu se razlikuju dobivena krivulje disanja i normalna krivulja disanja?
___________________________________________________________________________
Da li su se mijenjali plućni volumeni? ____________________________________
3. Regulacija bubrezima
Bubrezi nadziru koncentraciju vodikovih iona tj. pH izvanstanične tekućine

izlučivanjem kisele ili lužnate mokraće.
U simulaciji ćemo promatrati kako se povećanje i smanjenje P CO2 odražava na količinu H+ i
HCO3- koji se izlučuju mokraćom.
VJEŽBA 2
U glavnom izborniku (Experiment) izaberi opciju Renal System Compensation. Na
ekranu su pokazana dva spremnika. Lijevi spremnik opskrbljuje bubreg krvlju. Pri vrijednosti
pCO2=40, pH stvorenog urina je 7,4. Pritiskom na Start pokreće se proces filtracije krvi i
stvaranja urina. Ispod spremnika očitaj koncentraciju H+ i HCO3-
a) Namjesti pC02 na 40 i pokreni filtraciju pritiskom na Start. Zabilježi rezultate u tablicu.

Prije svake promjene vrijednosti pC02, pritiskom na Refill napuni lijevi spremnik.
Kakva je konc. H+ i HCO3- u urinu kod normalnih vrijednosti pC02 i pH?
___________________________________________________________________________
Zašto se promjenom pC02 mijenja i pH vrijednost krvi?

___________________________________________________________________________
119
b) Uloga bubrega u respiracijskoj alkalozi
Namještajući pC02 na nižu vrijednost od normalne simuliramo stanje respiracijske
alkaloze.
Namjesti pC02 na 35 i pokreni filtraciju pritiskom na Start. Zabilježi rezultate.
Smanjujući vrijednosti pC02 na 30, a zatim na 20 provjeri konc. H+ i HCO3¯ u urinu pri svakoj
promjeni, te zabilježi rezultate u tablicu.
Kakva je koncentracija H+ i HCO3- u urinu za svaku od ispitivanih vrijednosti pC02?

_________________________________________________________________________
c) Uloga bubrega u respiracijskoj acidozi

Namještajući pC02 na višu vrijednost od normalne simuliramo stanje respiracijske acidoze.
Namjesti pC02 na 60 i pokreni filtraciju pritiskom na Start. Zabilježi rezultate.
Povećavajući vrijednosti pC02 na 75, a zatim na 90 provjeri konc. H+ i HCO3- u urinu pri
svakoj promjeni, te zabilježi rezultate u tablicu.
Kakva je koncentracija H+ i HCO3- u urinu za svaku od ispitivanih vrijednosti pC02?
__________________________________________________________________________
Metabolička acidoza i alkaloza
Metabolička acidoza i alkaloza odnose se na sve druge poremećaje acido-bazne

ravnoteže osim one prouzročene poremećajima u disanju.
Metaboličku acidozu karakterizira smanjenje HCO3- i pH plazme. Uzroci mogu biti proljev,
uremija, šećerna bolest i dr.
Metaboličku alkalozu karakterizira povišenje HCO3- i pH plazme. Uzroci mogu biti
povraćanje, uzimanje velikih količina alkaličnih lijekova, opstipacija i dr.
Dišni sustav kompenzira nastanak metaboličke acidoze i alkaloze izlučivanjem ili
zadržavanjem CO2 u krvi.
Bubrežni sustav kompenzira nastanak metaboličke acidoze i alkaloze izlučivanjem ili
zadržavanjem HCO3- u krvi.
VJEŽBA 3
U glavnom izborniku (Experiment) izaberi opciju Metabolic Acidosis/Alkalosis. Na

ekranu su prikazana pluća i srce na koje se nastavlja mjerač metaboličke aktivnosti stanica.
a) Disanje kod normalnog metabolizma
Namjesti Metabolic Rate na "normalnu" vrijednost (50). Pritiskom na Start prati na
ekranu osciliskopa krivulju disanja. Rezultate zabilježi u tablicu. BPM pokazuje broj udisaja u
minuti. Za čišćenje ekrana osciloskopa pritisni Clear Tracings.
Da li su dobivene vrijednosti pH i pC02 unutar normalnih vrijednosti?
___________________________________________________________________________
120
b) Disanje kod povećanog metabolizma
Namjesti Metabolic Rate na 60. Pritiskom na Start prati na ekranu osciloskopa
krivulju disanja. Rezultate zabilježi u tablicu. Povećaj vrijednosti Metabolic Rate na 70, a
zatim na 80. Rezultate zabilježi u tablicu. Očisti ekran.
Kako ubrzanje metabolizma djeluje na disanje?
__________________________________________________________________________
Kako se mijenjaju pH, pC02, H+ i HCO3-?
___________________________________________________________________________
c) Disanje kod smanjenog metabolizma

Namjesti Metabolic Rate na 40. Pritiskom na Start prati na ekranu osciloskopa
krivulju disanja. Rezultate zabilježi u tablicu. Smanjuj vrijednosti Metabolic Rate na 30, a
zatim na 20. Rezultate zabilježi u tablicu.
Kako smanjenje metabolizma djeluje na disanje?
___________________________________________________________________________
Kako se mijenjaju pH, pC02, H+ i HCO3-?
___________________________________________________________________________
121
BUBREG (Simulacija)
A) Simulacija glomerularne filtracije

U nefron krv dovodi aferentna arteriola, a odvodi je eferentna arteriola. Stezanje
aferentne arteriole smanjuje pritisak i protok krvi u glomerulu, dok Slika prikazuje nefron i
pripadajući dio krvotoka. Pritiskom na Help - Balloons On i pomicanjem miša po slici
možemo vidjeti nazive pojedinih dijelova nefrona: dotok krvi (lijevi spremnik), aferentna
arteriola, glomerularna kapsula, H petlja, distalni tubul, sabirna cijev, sakupljač urina,
eferentna arteriola, odvod krvi (desni spremnik).
stezanje eferentne arteriole povećava pritisak u glomerulu. Normalno je promjer aferentne
arteriole veći od promjera eferentne arteriole. To dovodi do povećanog pritiska u glomerulu i
pospješivanja filtracije. Na taj način se iz krvi u glomerularnu kapsulu filtrira sve osim stanica
i proteina.
A1.) Učinak promjera arteriola na glomerularnu filtraciju

Plavom bojom obilježeno je Afferent među podacima (Data Sets).
Koncentracijski gradijent podešen je na 1200 mOsm, a tlak krvi na 90 mm Hg. U pokusu
mijenjamo polumjer aferentne arteriole. U prvom koraku podesimo polumjer aferentne
arteriole na 0.35 mm, a eferentne na 0.40 mm. Pritisnemo Start nakon čega slijedi filtracija.
Podatke zapišemo u tablicu pritiskom na Record Data. Prije ponavljanja postupka pritisnemo
Refill da se lijevi spremnik ponovo napuni krvlju. Polumjer aferentne arteriole podesimo na
0.40 mm i dalje postupamo kao u prethodnom slučaju. Cijeli postupak ponavljamo
povećavajući u svakom koraku polumjer aferentne arteriole za 0.05 mm do konačnog
polumjera od 0.60 mm.
Što se događa s veličinom filtracije povećavanjem polumjera aferentne arteriole?
___________________________________________________________________________
Predvidi učinak povećanja ili smanjenja polumjera eferentne arteriole na veličinu filtracije.
Provjeri simulacijom.
___________________________________________________________________________
A2.) Učinak krvnog tlaka na filtraciju

Pritisnuti Pressure među podacima (Data Sets). Isprazniti tablicu pritiskom na Clear
Data Set i ponovo pritisnuti Refill. Pritisak u lijevom spremniku podesiti na 70 mm Hg,
polumjer aferentne arteriole na 0,55 mm, a eferentne na 0,45 mm (polumjere krvnih žila u
ovom pokusu ne mijenjati). Pritisnuti Start i nakon završene filtracije podatke unijeti u
tablicu. Prije početka idućeg koraka opet pritisnuti Refill, povećati pritisak u lijevom
spremniku za 10 mm Hg i dalje postupati kao u prethodnom koraku. U svakom novom koraku
povećavati pritisak u lijevom spremniku za 10 mm Hg, do konačnog tlaka od 100 mm Hg.
Što se događa s veličinom glomerulane filtracije? Obrazloži svoj odgovor.
___________________________________________________________________________
122
A3.) Promatranje kombiniranih učinaka (A1 i A2) na glomerularnu filtraciju
Pritisnuti Combine među podacima (Data Sets). Isprazniti tablicu pritiskom na Clear
Data Set. Podesiti početne uvjete: krvni pritisak na 100 mm Hg, polumjer aferentne arteriole
na 0,55 mm, a eferentne na 0,45 mm. Pritisnuti Refill da se napuni lijevi spremnik i Start da
bi započela filtracija.
Mijenjajući zadane parametre pokušaj odgovoriti na sljedeća pitanja:
Objasni kako se u tijelu može povećati veličina glomerularne filtracije!
___________________________________________________________________________
Ako se poveća pritisak u lijevom spremniku, koji drugi uvjeti se moraju promijeniti da bi
veličina glomerularne filtracije ostala ista?
___________________________________________________________________________
B) Simulacija stvaranja urina

Slika prikazuje osnovne dijelove nefrona i bubrežni intersticij koji ga okružuje.
B1) Učinak osmotskog gradijenta na koncentraciju urina

Tijekom procesa stvaranja urina voda se iz lumena tubula kreće pasivno, zbog
koncentracijskog gradijenta (osmoze) u bubrežni intersticij.
Među podacima (Data Set) plavom bojom istaknut je Gradient. Ukoliko tablica nije prazna,
isprazniti tablicu (Clear Data Set). Mišem doći do bočice s ADH (desno na slici) i dovesti
kapaljku do sivog otvora iznad sabirne cijevi, te ispustiti ADH na sabirnu cijev. Podesiti
koncentracijski gradijent na 300 mOsm (imati na umu da je osmolarnost krvi isto 300 mOsm).
Pritisnuti Dispense i nakon toga Start. Po završetku pokusa unijeti podatke u tablicu (Record
Data). Ponavljati eksperiment povećavajući u svakom koraku osmolarnost intersticija za 300
mOsm do konačne koncentracije 1200 mOsm. U svakom koraku ponovo treba dodati ADH!
Što se događa s koncentracijom urina porastom koncentracije intersticija?
___________________________________________________________________________
Koji čimbenik ograničava maksimalnu koncentraciju urina?

___________________________________________________________________________
Koncentracija krvi je 300 mOsm, a intersticija 1200 mOsm, što znači da se urin 4 puta
koncentrira.
Koja bi koncentracija urina bila da je intersticij 3000 mOsm? Provjeriti simulacijom
___________________________________________________________________________
123
B2) Učinak hormona na stvaranje urina
Iako medularni gradijent omogućava koncentriranje urina, konačna koncentracija
urina je pod utjecajem hormona. Aldosteron se stvara u nadbubrežnoj žlijezdi i utječe na
reasporpciju natrija (a time i vode) uz gubitak kalija. ADH povećava propusnost distalnih
tubula i sabirne cijevi za vodu, omogućavajući reapsorpciju vode iz bubrežnog filtrata.
Pritisnuti Hormone među podacima (Data Sets). Podesiti koncentracijski gradijent na 1200
mOsm - Dispense - Start. Unijeti podatke u tablicu. Ne mijenjajući koncentracijski gradijent
dodati aldosteron. Nakon toga dodati ADH u drugom koraku. Nakon svakog koraka podatke
unijeti u tablicu, a potom ih usporediti.
Kako se mijenja volumen urina u prisutnosti aldosterona, a kako u prisutnosti ADH?

Obrazloži!
__________________________________________________________________________
Kako se mijenja koncentracija kalija u urinu u prisutnosti aldosterona, a kako u prisutnosti

ADH? Obrazloži!
__________________________________________________________________________
Koja je maksimalna koncentracija urina ako se intersticijski gradijent povećava od 300 do

3000 mOsm, a ADH nije prisutan?
___________________________________________________________________________
124
PUFERSKA SVOJSTVA SERUMA I PLAZME
Svrha vježbe: pokazati da tjelesne tekućine imaju puferska svojstva.
Pribor: 4 graduirane epruvete

stalak za epruvete
destilirana voda
fosfatni pufer
pH indikator fenolftalein
0,05 % otopina NaOH
Eksperimentalni objekt: serum, plazma
Postupak:
U prvu epruvetu stavite 7 ml destilirane vode, u drugu 7 ml fosfatnog pufera u treću 7

ml krvnog seruma, a u četvrtu 7 ml plazme. U svaku epruvetu dodajte pet kapi fenolftaleina i
dobro promućkajte. Elektronskim pH-metrom izmjerite početni pH. Dodajte 0,05 % otopinu
NaOH kap po kap do oznake 8 ml. Pratite što se događa nakon dodavanja svake pojedine
kapi. Ima li razlike u ponašanju pojedinih uzoraka? Usporedite obojenje uzoraka prije i poslije
dodavanja NaOH i ponovno izmjerite pH u svakom uzorku. Rezultate unesite u tablicu i
izračunajte koncentraciju vodikovih iona [H+]. Dijeljenjem više koncentracije s nižom,
izračunajte faktor promjene koncentracije vodikovih iona [H+].
prije dodavanja NaOH poslije dodavanja NaOH faktor promjene

[H+]
uzorak pH [H+] pH [H+]
dest. H2O
fosfatni pufer
plazma
serum
125
PROBAVA
(Simulacija)
Probavni sustav neprestano opskrbljuje organizam vodom, elektrolitima i hranjivim tvarima.

To se postiže prolazom hrane kroz probavni sustav i njenom razgradnjom do sastavnih
dijelova uz lučenje probavnih sokova.
Sekrecijske žlijezde u cijelome probavnom sustavu obavljaju dvije glavne funkcije: lučenje
probavnih enzima (hidrolitički enzimi) i lučenje sluzi.
U glavnom izborniku izaberi Chemical and physical processes of digestion.

U gornjem desnom dijelu ekrana prikazane su tvari koje koristimo u eksperimentu. U donjem
desnom dijelu prikazan je inkubator sa 7 držača za test epruvete. U lijevom gornjem kutu
ekrana nalazi se ormarić sa IKI i Benediktovim reagensom (otvara se automatski po završetku
eksperimenta). Ispod njega se nalazi perilica za epruvete. Na dnu ekrana nalazi se tablica za
snimanje podataka.
a) Probava škroba pomoću amilaza
Škrob se u ustima pomoću enzima amilaze razgrađuje na maltozu.

amilaza
Škrob + voda x maltoza
Pomoću specifičnih reakcija može se dokazati prisutnost škroba ili maltoze u reakcijskoj
smjesi.
Jod kalijjodid (IKI) test dokazuje prisutnost škroba promjenom boje iz karamel u plavo-crnu,
što je pokazatelj pozitivnog testa na škrob. Sivo obojenje pokazuje djelomičnu reakciju.
Benediktov reagens dokazuje prisutnost maltoze promjenom boje iz svijetlo plave preko
zelene do narančaste ili crveno-smeđe, ovim redom prema rastućoj količini šećera u uzorku.
Eksperiment 1:
1. Mišem dovuci epruvete iz perilice u inkubator.

2. Priredi reakcijske smjese prema Tablici 1.
Pritiskom na lijevi gumb miša odvuci kapalicu sa odgovarajućom reagensom do
vrha epruvete, a otpuštanjem gumba ispusti sadržaj kapalice u epruvetu.
3. Kada su pripremljene sve epruvete stisni broj jedan ispod prve epruvete. Epruveta će
upasti u inkubator. Sve ostale epruvete ostaju na svojim mjestima.
4. Stisni Boil. Nakon prokuhavanja nekoliko trenutaka epruveta sama izlazi van.
5. Namjesti temperaturu na inkubatoru na 37ºC, a vrijeme na 60 minuta pritiskom na + ili
– gumb.
6. Stisni Incubate .
7. Nakon inkubacije epruvete same izlaze van, a vrata ormarića za reakcije sa automatski
otvaraju.
8. Pritiskom na lijevi gumb miša dovuci sadržaj svake epruvete u pripadajuću epruvetu u
otvoreni ormarić s reagensima.
9. U svaku od epruveta u ormariću dodaj IKI reagens, a u preostale epruvete u
inkubatoru dodaj Benedict-ov reagens. Da bi Benedict-ov reagens reagirao s otopinom
treba pritisnuti Boil na inkubatoru. Uoči promjenu boje!
10. Pritiskom na Record data snimi rezultate u tablicu na dnu ekrana. Rezultate reakcija
upišite u Tablicu 1.
126
Tablica 1: Probava škroba pomoću amilaze
Broj
1 2 3 4 5 6 7
epruvete
Amilaza Amilaza Amilaza Deionizirana Deionizirana Amilaza Amilaza
Škrob Škrob Deionizirana H2O H2O Škrob Škrob
Reagensi
Pufer pH Pufer pH H2O Škrob Maltoza Pufer pH Pufer pH
7.0 7.0 Pufer pH 7.0 Pufer pH 7.0 Pufer pH 7.0 2.0 9.0
Vrenje,
Uvjeti inkubacija 37ºC 37ºC 37ºC 37ºC 37ºC 37ºC
inkubacije na 37ºC/60 60 min 60 min 60 min 60 min 60 min 60 min
min
Benedict-
ov test
IKI test
1. Što nam rezultati testa u epruvetama 2, 6 i 7 govore o ovisnosti aktivnosti amilaze o pH?
___________________________________________________________________________
2. U kojoj epruveti sa amilazom nije nađena prisutnost maltoze? Zašto?
___________________________________________________________________________
3. U kojoj epruveti sa deioniziranom H2O nije nađena prisutnost škroba ili maltoze i zašto?
___________________________________________________________________________
4. Kakav utjecaj vrenje reakcijske smjese ima na enzimatsku aktivnost?
___________________________________________________________________________
b) Probava celuloze
Enzime za probavu celuloze kralježnjaci nemaju, pa se za razgradnju ovog polisaharida

koriste bakterijskim enzimima. Mnoge vrste održavaju kulture bakterija u različitim
dijelovima probavila, a kod čovjeka one se nalaze u crijevima.
Eksperiment 2:
Epruvete ostale u inkubatoru iz prethodnog pokusa dovuci mišem u perilicu za epruvete.

Ponovi cijeli postupak iz prethodne vježbe, koristeći se naputcima iz Tablice 2. Također
epruvetu br. 1 treba smrznuti (pritisni freeze na inkubatoru).
127
Tablica 2: Probava škroba i celuloze
Broj
1 2 3 4 5 6 7
epruvete
Amilaza Amilaza Amilaza Amilaza Amilaza Peptidaza Bakterije
Škrob Škrob Glukoza Celuloza Celuloza Škrob Celuloza
Reagensi
Pufer pH Pufer pH Pufer pH Pufer pH Deionizirana Pufer pH Pufer pH
7.0 7.0 7.0 7.0 H2O 7.0 7.0
Smrzavanje,
Uvjeti inkubacija 37ºC 37ºC 37ºC 37ºC 37ºC 37ºC
inkubacije na 37ºC/60 60 min 60 min 60 min 60 min 60 min 60 min
min
Benedict-
ov test
IKI test
1. Kakav je utjecaj imalo smrzavanje na epruvetu 1? Objasni.
___________________________________________________________________________
2. Objasni reakciju u epruveti 3!
___________________________________________________________________________
3. Kakav utjecaj ima amilaza na razgradnju celuloze?
___________________________________________________________________________
4. Kakav utjecaj imaju bakterije na razgradnju celuloze?
___________________________________________________________________________
5. Objasni reakciju u epruveti 6!
___________________________________________________________________________
c) Razgradnja proteina pepsinom
Pepsin je proteolitički enzim kojeg izlučuju žljezdane stanice želuca. U ovom eksperimentu
kao supstrat sa koristi BAPNA, sintetički protein koji otopljen u vodi daje bezbojni obojenje,
dok prilikom razgradnje mijenja boju otopine u žuto.
U izborniku Experiment odaberi Pepsin. Raspored na ekranu je sličan kao i u prethodnoj

vježbi, s tom razlikom da se na mjestu ormarića s reagensima sada nalazi spektrofotometar.
Eksperiment 3:
1. Mišem dovuci šest epruveta iz perilice u inkubator.
128
2. Priredi reakcijske smjese prema Tablici 3.
3. Kada su pripremljene sve epruvete stisni broj jedan ispod prve epruvete. Epruveta će
upasti u inkubator. Sve ostale epruvete ostaju na svojim mjestima.
4. Stisni Boil. Nakon prokuhavanja nekoliko trenutaka epruveta sama izlazi van.
5. Namjesti temperaturu na inkubatoru na 37ºC, a vrijeme na 60 minuta.
7. Pritiskom na lijevi gumb miša dovuci svaku epruvetu u otvoreni ormarić sa
spektrofotometrom te pritisni analyze. Dobivani rezultat zabilježi u Tablicu 3.
Tablica 3: Razgradnja proteina pepsinom

Broj epruvete 1 2 3 4 5 6
Pepsin Pepsin Pepsin Deionizirana Pepsin Pepsin
BAPNA BAPNA Deionizirana H2O BAPNA BAPNA
Reagensi
Pufer pH Pufer pH H2O BAPNA Pufer pH Pufer pH
2.0 2.0 Pufer pH 2.0 Pufer pH 2.0 7.0 9.0
Vrenje,
Uvjeti inkubacija 37ºC 37ºC 37ºC 37ºC 37ºC
inkubacije na 37ºC/60 60 min 60 min 60 min 60 min 60 min
min
Apsorbancija
1. Pri kakvom pH pepsin pokazuje najjaču aktivnost?
___________________________________________________________________________
2. Bi li pepsin bio aktivan u ustima? Objasni!
___________________________________________________________________________
3. Usporedi rezultate iz epruveta 1 i 2 i objasni rezultate.
___________________________________________________________________________
4. Što će se dogoditi ako spustite inkubacijsku temperaturu za 10 stupnjeva? Provjeri

simulacijom!
___________________________________________________________________________
129
d) Razgradnja masti lipazom i funkcija žučnih soli
Razgradnja masti odvija se u tankom crijevu i nešto je kompliciranija od razgradnje
ugljikohidrata i bjelančevina. Masti se prvo trebaju emulgirati u fine kapljice, a tek onda
podvrgnuti djelovanju probavnih enzima:
žučne soli
Masti/ulja emulzirane masti/ulja
lipaza
Emulzirane masti/ulja monogliceridi i masne kiseline
Enzimatska razgradnja masti odvije se do monoglicerida i dvije masne kiseline, ili do

glicerola i tri masne kiseline. Oslobođene masne kiseline snižavaju pH, pa završetak reakcije
razgradnje možemo detektirati pH - metrom.
Eksperiment 4:
1. Mišem dovuci šest epruveta iz perilice u inkubator.
2. Priredi reakcijske smjese prema tablici 4.
3. Namjesti temperaturu na inkubatoru na 37ºC, a vrijeme na 60 minuta.
5. Pritiskom na lijevi gumb miša dovuci svaku epruvetu u otvoreni ormarić sa pH -
metrom te pritisni measure pH. Dobivani rezultat zabilježi u tablicu 4.
Tablica 4: Razgradnja masti lipazom

Broj
1 2 3 4 5 6
epruvete
Lipaze Lipaze Lipaze Deion. H2O Lipaze Lipaze
Biljno ulje Biljno ulje Deion. H2O Biljno ulje Biljno ulje Biljno ulje
Reagensi
Žučne soli Deion. H2O Žučne soli Žučne soli Žučne soli Žučne soli
Pufer pH 7.0 Pufer pH 7.0 Pufer pH 7.0 Pufer pH 7.0 Pufer pH 2.0 Pufer pH 9.0
Uvjeti 37ºC 37ºC 37ºC 37ºC 37ºC 37ºC
inkubacije 60 min 60 min 60 min 60 min 60 min 60 min
Apsorbancija
1. Objasni dobivene rezultate za epruvete 1 i 2!
___________________________________________________________________________
2. Objasni aktivnosti lipaze na različitim pH vrijednostima.
___________________________________________________________________________
3. Možemo li ovom metodom odrediti aktivnost lipaze za pH 2?
___________________________________________________________________________
4. Možemo li žučne soli nazvati enzimima i objasni njihov utjecaj na razgradnju hrane.
130

ANIMALNA FIZIOLOGIJA Prirucnik

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

ANIMALNA FIZIOLOGIJA Prirucnik

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

ANIMALNA FIZIOLOGIJA Prirucnik

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PRIRUČNIK ZA VJEŽBE IZ ANIMALNE

VODITELJI PRAKTIKUMA: Vesna Benković, Sofia Blažević, Domagoj Đikić, Pavle

Tijekom praktikuma studenti će raditi s laboratorijskim životinjama (miševi, štakori, žabe),

Na praktikumu studenti obavezno trebaju nositi bijelu kutu.

11. Probava (Simulacija). Konzultacije i ponavljanje gradiva za kolokvij.

Visokosrodni ili singenični sojevi su sojevi dobiveni nakon najmanje 20 uzastopnih

Na Zavodu za animalnu fiziologiju u nastavne svrhe koriste se miševi (Mus musculus),

Izvažite miša i štakora i odredite im spol.

pokusna životinja ________________________

Tvari se mogu davati na tri načina:

Anestezija je reverzibilno stanje u kojem su potisnute percepcija bolnih i drugih podražaja i

Analgezija je privremena neosjetljivost ili smanjenje osjetljivosti na bolni podražaj.

Svrha vježbe: Anesteziranje životinja i promatranje stupnjeva anestezije.

Pribor: injekcione štrcaljke i igle

Pokusni objekt: miš ili štakor

Selektivno propusna stanična membrana građena je od lipidnog dvosloja u kojem su

Dva su načina pasivnog prijenosa tvari kroz membranu: difuzija i filtracija.

Prijenos otopljenih tvari kroz polupropusnu membranu

Izvedi isti eksperiment za ureju, albumin i glukozu ponavljanjem koraka od 1 do 6.

veličine pora MWCO

Ponovi korake od 1 do 9 pri koncentraciji glukoze od 8,0 mM.

Broj proteinskih nosača za glukozu

Kako povećanje proteinskih nosača za glukozu utječe na olakšanu difuziju? Objasni!

Što će se dogoditi ako u oba spremnika stavimo jednaku koncentraciju glukoze?

Utječe li NaCl na difuziju glukoze? Provjeri simulacijom!

U Eksperiment izaberi opciju Osmosis.

veličine pora MWCO

1. Utječe li veličina čestica na osmotski tlak?

2. Da li se osmotski tlak javlja prilikom difuzije otopljenih tvari? Objasni odgovor.

3. Povećaj koncentraciju albumina u lijevom spremniku na 9 mM, a zatim na 10 mM i

4. Što će se dogoditi s osmotskim tlakom ako zamijenimo deioniziranu vodu u desnom

5. Što će se dogoditi s osmotskim tlakom ako dvostruko povećamo koncentraciju albumina u

6. Napuni lijevi spremnik s 9 mM otopinom albumina a desni s 10 mM otopinom glukoze

U lijevom spremniku namjesti koncentraciju NaCl na 6 mM, a u desnom spremniku namjesti

veličine pora MWCO

Koja se od otopina uopće nije pojavila u filtratu?

Na osnovu dobivenih rezultata eksperimenta možemo zaključiti da je molekularna težina

U Eksperiment izaberi opciju Active Transport. Na ekranu su prikazani spremnici između

1. Namjesti broj nosača za glukozu i Na+/K+crpku na 500 i stisni Build Membrane. U

Promatraj promjene u koncentracijama Na+ i K+ iona. Zašto transport Na+prestaje prije

Ponovi korake od 3 do 6 namještanjem koncentracije ATP-a 3 mM. Što se događa s

Ponovi korake od 1 do 6 koristeći 9,00 mM NaCl u lijevom spremniku i i 10 mM NaCl u

Da li se promet Na+ i K+ mijenja povećanjem koncentracije glukoze?

Navedite osobine primarnog i sekundarnog aktivnog transporta.

Selektivno propusne stanične membrane uspostavljaju osmotski gradijent između

Svrha vježbe: odrediti osmotsku otpornost (rezistenciju eritrocita)

Pribor: stalak za epruvete

Eksperimentalni objekt: krv

epruveta NaCl g/100 ml osmolalnost A 540

Na milimetarskom papiru nacrtajte kalibracijsku krivulju. Na os x nanesite vrijednosti

Za krvnu plazmu, odnosno staničnu tekućinu vrijede ove konstante:

Svrha vježbe: promatranje stanica u otopinama različitog toniciteta

Pribor: tri predmetna stakla

Eksperimentalni objekt: krv

Odnos između molekularne mase i brzine difuzije može se jednostavno istražiti

Na predmetno stakalce izlijte 1.5 % agar. S jedne strane stakalca, centimetar od

• kalijev permanganat _________ mm

• metilensko modrilo __________ mm