Professional Documents
Culture Documents
Instalacije Sa Ubrizgavanjem Lakog Goriva
Instalacije Sa Ubrizgavanjem Lakog Goriva
Na osnovu prethodnog izlaganja, slijedi da se proces napajanja motora lakim gorivima sastoji iz dvije
osnovne faze: procesa doziranja goriva u struju zraka sa odmjeravanjem odgovarajuće količine smjese i
procesa homogenizacije smjese goriva i zraka. Prva faza se obavlja u karburatoru i regulacioni parametar
za doziranje goriva je razrjeđenje u difuzoru (protok zraka). Druga faza se obavlja u usisnoj cjevi i
cilindarskoj glavi, sve do ulaza smjese u motor. Obje faze predstavljaju jednu nerazdvojivu cjelinu jer je za
rad motora prvenstveno važno kakav je konačan sastav smjese i kolike količine zraka i goriva se nalaze u
cilindru motora u toku pojedinih ciklusa. S obzirom na to da je klipni motor ciklična mašina, proces
sagorijevanja pojedinih porcija goriva se obavlja diskretno u sukcesivno odvojenim ciklusima i u
“izolovanom” zatvorenom radnom prostoru cilindra. Polazeći sa tog stanovišta, bilo bi pogodnije da se kao
komandni parametar pri regulaciji doziranja goriva izabere sastav materije u svakom odvojenom ciklusu.
Zbog cikličnog rada motora i postojanja diskretnih procesa sagorijevanja, postoje razlike između sastava
smjese koju daje karburator i one, koja se u vidu svježeg punjenja nalazi i cilindru motora poslije završenog
procesa izmjene radne materije. U tim uslovima je praktički skoro nemoguće da se obezbijedi optimalan
rad motora, što je, npr., slučaj kod automobilskog motora.
Težnja za optimiranjem smjese, kako po sastavu, tako i po količini, postaje neophodna ako se žele
zadovoljiti u potpunosti svi zahtjevi koji se postavljaju pred instalaciju za dobavu goriva i sve stroži propisi o
zaštitičovjekove sredine. Kvalitativna regulacija, tj. doziranje goriva ubrizgavanjem ima niz prednosti nad
karburacijom i količinskom regulacijom zbog većih mogućnosti regulacije cjelokupnog procesa doziranja
goriva i zraka i njegove automatizacije.
Instalacije sa cikličnim ili kontinualnim ubrizgavanjem goriva i automatskom regulacijom doziranja radi
održavanja potrebnog ekvivalentnog odnosa i drugih parametara su danas već dosta u upotrebi.
Teoretske osnove i konstruktivne koncepcije cikličnog doziranja lakih goriva su identične kao na
instalacijama za ubrizgavanje na dizel-motorima, a kontinualno doziranje predstavlja samo specifični slučaj
nestacionarnog ubrizgavanja goriva. Ipak, treba napomenuti da se doziranje goriva na ovim instalacijama
ne vrši sa konstantnim pritiskom ispred zatvorenih brizgača i on je znatno niži, te iznosi svega 35 - 70 bar.
U sklopu ovog razmatranja žele se samo istaknuti neke specifičnosti ovih instalacija, koje potiču od
fizikalnih osobina lako isparljivih ugljovodoničnih goriva i koje, naravno, znatno utiču i na konstrukciju
instalacije za doziranje:
1. Zbog isparavanja pojedinih frakcija benzina već na relativno niskim okolnim temperaturama, postoji znatna
opasnost od stvaranja gasnih mjehurića u instalaciji. Gasni mjehurići mogu da se sastoje iz para goriva i
zraka. Iz tih razloga postoji velika osjetljivost sistema na temperaturu goriva. Radna temperatura benzina u
instalaciji ne smije da prelazi temperaturu 70-80°C.
Natpritisak goriva u instalaciji iznosi 1,75 - 2 bar, ako se ubrizgavanje vrši kontinualno u usisnu cijev, te je
to i pritisak ubrizgavanja goriva. Kada se ubrizgavanje benzina vrši direktno u cilindar motora, pritisak
ubrizgavanja je za nekoliko bar viši od maksimalno mogućeg pritiska gasova u cilindru motora. Pojava
gasnih mjehurića i varijacije temperature goriva u instalaciji znatno utiču na stvarno doziranu količinu
goriva, što dovodi do povećane ciklusne i geometrijske neujednačenosti ubrizganih količina benzina, a time
i ekvivalentnog odnosa zraka. To zahtijeva da se preuzmu posebne konstruktivne mjere za izdvajanje
gasnih mjehurića, kontrolu temperature goriva i dr. Brza cirkulacija benzina i povećanje pritiska benzina na
više vrijednosti su vrlo efikasne mjere za otklanjanje ovih nedostataka.
2. Problem startovanja motora na niskim temperaturama okolnog zraka može iz gore navedenih razloga
isto tako biti otežan.
3. Posebna pažnja treba da se posveti dobrom podmazivanju dijelova pumpe, brizgač, regulatora i dr., koji su
uslijed međusobnog kretanja pojedinih dijelova izloženi uticanju trenja. Benzin, nasuprot dizel-gorivu, ne
sadrži frakcije ugljikovodonika koje bi mogle da vrše podmazivanje ovih površina.
Instalacija koja se primjenjuje za ubrizgavanje benzina kod automobilskih motora obično se sastoji od
pumpe za gorivo, brizgaljki, regulatora i cjevovoda. Preovladava mišljenje da su sistemi za ubrizgavanje
benzina znatno složeniji nego karburatori.
Najveći efekti se postižu ciklusnim doziranjem u cilindre dvotaktnih motora, jer se u tom slučaju ispiranjem
cilindra vrši ispiranje samo zraka, pričemu se specifična potrošnja goriva može smanjiti i to do 20 %.
Prilikom ubrizgavanja benzina u usisne cijevi ili cilindrečetverotaktnih motora njihov radni ciklus
dobiva posebne osobine u odnosu na radni ciklus u kome se obrazovanje vrši pomoću karburatora i to:
d) Prihvatanje (naglo ubrzavanje) motora, se znatno poboljšava jer zaostajanje struje goriva
za strujom zraka prilikom ubrizgavanja je manje izraženo,
e) Doziranje goriva pri ubrizgavanju u cilindar u procesu startovanja hladnog motora je
znatno
tačnije, nego kod karburatora, što ima za posljedicu olakšan start hladnog motora.
74
Osnovna podjela sistema ubrizgavanja lakog goriva je:
a) Prema dužini trajanja ubrizgavanja koristi se:
- Ciklusno
- Kontinualno ubrizgavanje
b) Prema mjestu ubrizgavanja postoji:
- ubrizgavanje u usisnu cijev (singl-point ubrizgavanje-SPI)
- ubrizgavanje ispred usisnog ventila i/ili direktno u cilindar (multi-point ubrizgavanjeMPI)
c) Prema načinu regulisanja sistema postoje:
- sistemi sa mehaničkom regulacijom
- sistemi sa elekronskom regulacijom.
Primjer sistema ubrizgavanja lakog goriva sa mehaničkom regulacijom dat je na slici 95, gdje
su dati i svi osnovni elementi
- pumpa za gorivo,
- filter goriva,
- regulator pritiska,
- razvodne cijevi,